Tadić - Poljoprivredni fakultet u Osijeku

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU
POLJOPRIVREDNI FAKULTET U OSIJEKU
Anita Tadić, apsolvent
Sveučilišni dodiplomski studij
Smjer: Agroekonomika
ORGANIZACIJA I EKONOMIKA PROIZVODNJE
VOĆNIH PODLOGA
Diplomski rad
Osijek, 2014.
6
SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU
POLJOPRIVREDNI FAKULTET U OSIJEKU
Anita Tadić, apsolvent
Sveučilišni dodiplomski studij
Smjer: Agroekonomika
ORGANIZACIJA I EKONOMIKA PROIZVODNJE
VOĆNIH PODLOGA
Diplomski rad
Povjerenstvo za ocjenu i obranu diplomskog rada
1. Izv. prof.dr.sc. Aleksandar Stanisavljević, predsjednik
2. Prof.dr.sc. Jozo Kanisek, voditelj-član
3. Izv.prof.dr.sc. Ljubica Ranogajec, zamjenik člana
Osijek, 2014.
7
SADRŽAJ
1. UVOD
6.
2.PREGLED LITERATURE
7.
2.1. Rasadničarstvo u hrvatskoj
10.
2.2. Podloge za trešnju
11.
2.3.Oplemenjivanje podloga
12.
2.3.1. Selekcija generativnih podloga
12.
2.3.2. Selekcija vegetativnih podloga
13.
2.3.3. Međuvrsna hibridizacija
13.
2.4. Proizvodnja generativnih podloga
14.
2.4.1.Postupci sa sjemenom
14.
2.4.2.Sjetva sjemena
15.
2.5. Generativne podloge
16.
2.6. Proizvodnja vegetativnih podloga
18.
2.6.1. Proizvodnja vegetativnih podloga grebenicama
19.
2.6.2. Proizvodnja podloga reznicama
22.
2.6.3. Proizvodnja vegetativnih podloga izdancima,vriježama i in vitro
24.
3.MATERIJAL I METODE
27.
3.1. Opis labaratorija
27.
3.2. Kulture u pokusu
28.
3.3. Postupak
28.
3.4. Analiza istraživanja
30.
4. REZULTATI
31.
5. RASPRAVA
37.
6. ZAKLJUČAK
39.
7. POPIS LITERATURE
40.
8. SAŽETAK
41.
9. SUMMARY
42.
10. POPIS TABLICA
43.
11.POPIS SLIKA
44.
TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA
45.
BASIC DOCUMENTATION CARD
46.
8
1.UVOD
Nagli procvat rasadničke proizvodnje počinje krajem 19 st. Hrvatsko voćarstvo već
duže vrijeme ima velikih problema s nedostatkom voćnih sadnica. Nakon raspada bivše
države nestali su rasadnici u sustavu velikih poljoprivrednih kombinata.
Postupno je nastao veći broj manjih rasadnika, uglavnom na obiteljskim
gospodarstvima, bez prijeko potrebne infrastrukture za proizvodnju kvalitetnog sadnog
materijala, kvalitetnih matičnih nasada kako za proizvodnju certificiranog reprodukcijskog
materijala tako i kvalitetnih matičnih nasada standardne kategorije, te suvremenog
sortimenta.
Problem nedostatka sadnog materijala najviše se osjetio nakon što je Ministarstvo
poljoprivrede prije četiri godine pokrenula operativni program podiizanja trajnih nasada s
ciljem podizanja trajnih nasada prije ulaska u Europsku uniju. Uz novčani poticaj države za
sadnju novih vočnjaka značajno je povečana potreba za sadnicama voća. Međutim izostalo
je planiranje potreba za sadnim materijalom određenih voćnih vrsta, strukture sortimenta,
odgovarajućih podloga i potrebne kvalitetne sadnice. Godine 2005. Proizvedeno je 3 mil.
voćnih sadnica s tendencijom stalnog rasta. Tako je u 2008.god. proizvedeno 3 784 645
voćnih sadnica, a proizvodnjom se bavi 64 rasadničarskih kuća koje proizvode od 1000 do
5000 sadnica.Od ukupne proizvodnje voćnih sadnica oko 38% sadnica jabuke, zatim
slijede sadnice masline sa 12%, šljive 8,6%, lijeske 7,5%, višnje i maraske 7.3%, trešnje
3,8%...U vrijeme najintenzivnijeg podizanja voćnih nasada od sezone 2004./2005. Do
posljednje sezone sadnje 2008./2009., evidentiran je uvoz nešto veći od 2 830 000 voćnih
sadnica.
Postavlja se pitanje da li uvezene sadnice odgovaraju sortimentu, podlogom,
kvalitetom našim agroekološkim uvijetima i podneblju jer se uvoze u najvećem udjelu
standardne kategorije. Rasadničarska proizvodnja je strateški važna u zemlji upravo zbog
povečanja samodostatnosti.Sadni materijal visoke kakvoće i fitosanitetske ispravnosti
jedan je od glavnih preduvjeta za unapređenje voćarske proizvodnje.
Cilj istraživanja ovog diplomskog rada je napraviti ciklus troškova, dobiti bez
virusni sadni materijalvisoke kakvoće koje ukazuje na profitabilnu i ekonomičnu
9
proizvodnju. Rezultati troškova, profitabilnosti i ekonomičnosti su prikazani u diplomskom
radu.
2. PREGLED LITERATURE
Tema diplomskog rada, organizacija i ekonomika proizvodnje voćnih podloga
upućuje na raznolikost literature iz kojih su se crpile informacije i podaci za dotični rad.
Rasadničarstvo u Hrvatskoj s obzirom na postojeće mogućnosti i postojeće
ekološke uvjete, koji omogućuju intenzivnu rasadničku proizvodnju nije u dovoljnoj mjeri
razvijeno.Hrvatska ima dobre ekološke uvjete za intenzivno rasadničarstvo. Voćarstvo je u
Hrvatskoj nedovoljno razvijeno, iako postoje povoljni ekološki uvijeti i dobar geografski
položaj. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva je donjelo plan
poticajnih mjera za podizanje novih nasada maslina 5500 ha, voćnjaka 15000 ha,
vinograda 13000 ha. Za podizanje voćnjaka, maslinika i vinorada potreban je certificirani
sadni materijal koji proizvoderasadnici.
http://infos.hok.hr/faq/b_kreditiranje_i_poticanje/drzavne_potpore_poljoprivredi_i_ruralno
m_razvoju (21.07.2013.)
Pri proizvodnji sadnica trešnje uglavnom se koriste generativne podloge i to
pretežno divlja trešnja i magriva. Zastupljenost vegetativnih podloga je vrlo mala. Uspjeh u
proizvodnji trešnje u velikoj mjeri ovisi o podlozi na kojoj se uzgaja. Podloga mora imati
dobar rad sa sortama, treba biti prilagođena tlu, klimi i da povoljno djeluje na rast, rodnost
i kvalitetu (Miljković I., 2011.)
U Francuskoj je napravljena selekcija podloga Tabel od materijala koji potiće iz
Irana. Ova podloga je u proizvodnji od 1988.g. (Charlot et al., 2005).
Programi oplemenjivanja podloga za trešnju postoje u 17 zemalja i u okviru njih je
stvoreno više od 100 novih podloga. Selekcija generativnih podloga obavlja se u velikom
broju zemalja u svijetu, a koriste se uglavnom dvije vrste: divlja trešnja i magriva. Na
selekciji divlje trešnje najviše se radilo u SAD, potom u Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji,
Rumunjskoj, Bugarskoj, Moldaviji, Ukrajini. U Engleskoj na Institutu East Malling obavila
se selekcija dviju podloga koje potiču od divlje trešnje: prva je F12/1 koja je nastala
1933.g., a druga je Charger koja je nastala 1982.g. u Francuskoj, M. Thomas
1954.g.izvršio je selekciju podloge SL64 iz populacije sjemenjaka magrive. U Mađarskoj
su selekcionirali klonove magrive Magyar, Dunabogdany SM 11/4 koji se razmnožavaju
10
zelenim reznicama.Najveći napredak u oplemenjivanju podloga trešnje postignut je
primjenom interspecies hibridizacije. Prva podloga stvorena ovom metodom bila je Cold,
koja je nastala u Engleskoj na Institutu East Malling kržanjem između vrste P. avium i P.
pseudocerasus.Najproduktivniji program oplemenjivanja podloga za trešnju odvija se u
mjestu Giessen u Njemačkoj. On je počeo 1965.g.križanjem većeg broja vrsta sa širokim
spektrom genetičke varijabilnosti, Milatović D., Nikolić M., Miletić N., (2011.)
Sjeme za proizvodnju generativnih podloga dopušteno je uzimati samo sa
umatičenih stabala. Sjeme se uzima iz srednje krupnih i zrelih plodova divljih, šumskih
voćnih vrsta. Mora biti ujednačeno i neoštećeno. Ne smije se rabiti nezrelo, pljesnivo ili
pak fermentirano sjeme. Sitno, šturo i neujednačeno sjeme odbacuje se.Nakon berbe sjeme
treba izdvojiti iz plodova, oprati, osušiti, klasirati i čuvati, stratificirati, sijati i njegovati
sjemenjake.Generativne podloge zauzimaju dominantno mjesto u proizvodnji trešnje u
svijetu, ali i u našoj zemlji su daleko više zastupljene u odnosu na vegetativne. Kao
generativne podloge najviše se koriste sjemenjaci divlje trešnje, magrive i obične višnje
(Ševar, M., i sur., 2005.)
Načini vegetativnog razmnožavanja jesu razmnožavanje nagrtanjem, grebenicama,
reznicama, izdancima, izbojcima, vriježama, cijepljenjem.Izdanci nastaju iz adventivnih
pupova korijenova vrata i korijenja koje je bliže površini tla. Izdanci iz korijenova vrata
moraju se nagrtati da bi se ukorijenili. Premda korijenove izdanke daju mnoge voćne vrste,
dopuštena je samo proizvodnja sadnica maline i to u matičnjaku, a sve ostale vrste koje
imaju ta svojstva moraju se uzgajati cijepljenim sadnicama (Jemrić, M., i sur., 2005.)
Mikrorazmnožavanjeje metoda vegetativne propagacije u cilju dobivanja zdravih
presadnica, odnosno bezvirusnog sadnog materijala. Mikrorazmnožavanjem se dobiju
podloge i sadnice vegetativnim putem iz meristemskog tkiva u labaratorijskim uvjetima.
To omogućuje masovno i brzo razmnožavanje na malom prostoru i u kontroliranim
uvjetima, tijekom cijele godine te dobivanje biljaka indentičnih s matičnom biljkom,
potpuno zdravih, ujednačenih i jeftinih (Vinterhalter, D.,Vinterhalter, B., 1996.)
Listovi biljaka uzgojenih in vitro često su vrlo tanki i nježni te se ne mogu dovoljno
fotosintetizirati. Utvrđeno je da biljke iz epruvete imaju manje palisadnih stanica kojima se
mogu koristiti svjetlošću te veće međustanične prostore u mezofilnom tkivu ispunjenom
zrakom. Puči ne funkcioniraju normalno, najčešće su otvorene što još pospješuje veliki
gubitak vode u prvim satima aklimatizacije.
11
U biljkama raslim in vitro utvrđena je slabija vaskularna povezanost između
izdanaka i korijena, što također može umanjiti pravilnu regulaciju vode. Biljke nastale in
vitro moraju se pripremiti na prijenos u vanjske uvjete, što može već početi u uvjetima in
vitro. Aklimatizacijom se biljke postupno privikavaju na smanjenje relativne atmosferske
vlažnosti (Jelaska, S., 1994.)
12
2.1. Rasadničarstvo u Hrvatskoj i svijetu
Rasadničarstvo u Hrvatskoj s obzirom na postojeće mogućnosti i postojeće
ekološke uvjete, koji omogućuju intenzivnu rasadničku proizvodnju nije u dovoljnoj mjeri
razvijeno.
Hrvatska ima dobre ekološke uvjete za intenzivno rasadničarstvo. U prošlom
sistemu društveno gospodarske politike nisu omogućavale tj. nisu davale uvjete za
projektiranje i podizanje intenzivnih rasadnika i voćnjaka u privatnom posjedu koji bi
djelovali po zakonima tržišta tj. bili odgovarajuće nagrađeni za uloženi rad i trud. Do
nedavno nije bilo moguće povećanje posjeda, zajmova, potpore nije postojala stručna javna
služba.
Registrirane površine rasadničarske proizvodnje u Hrvatskoj 2008. god., 346 ha
-
63 registrirana proizvođača voćnog sadnog materijala
-
29 registriranih proizvođača loznih cijepova
Slika 1. Registrirane površine rasadničarske proizvodnje u Hrvatskoj
(Izvor: http://www.istraistria.hr/fileadmin/dokumenti/upravna_tijela/UO_za_poljoprivredu/Program_podizanja_du
gogodisnjih_nasada.pdf)
13
Intenzivna voćarska proizvodnja vrlo je unosna grana primarne poljoprivrede, jer
se trenutno može ostvariti 15-30 puta veći prihod po jedinici površine nego uzgojem
žitarica.Povrćarskom proizvodnjom postiže se za 10-20 puta veći prihod od prihoda
ostvarenog proizvodnjom pšenice po jedinici površine. Sadašnje društveno gospodarske
prilike omogućuju i potiču organiziranje većih privatnih rasadnika i voćnjaka, omogućile
kupnju posjeda bez ograničavanja površine i otvaranje obiteljskih poduzeća.
Voćarstvo je u Hrvatskoj nedovoljno razvijeno, iako postoje povoljni ekološki
uvijeti i dobar geografski položaj. Svjesno ekoloških mogućnosti i sadašnjeg stanja
voćarstva u Hrvatskoj Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva je
donjelo plan poticajnih mjera za podizanje novih nasada maslina 5500 ha, voćnjaka 15000
ha, vinograda 13000 ha. Za podizanje voćnjaka, maslinika i vinorada potreban je
certificirani sadni materijal koji proizvode rasadnici. Buduće rasadničarstvo trenutno
posjeduje samo polovicu potrebnog sadnog materijala.
2.2. Podloge za trešnju
Trešnja se može razmnožavati na dva načina: generativno (pomoću sjemena) ili
vegetativno (pomoću vegetativnih organa).
Generativnim razmnožavanjem: dobiva se heterogeno potomstvo koje nema iste osobine
kao i matična biljka. Generativno razmnožavanje koristi se pri stvaranju novih sorti putem
hibridizacije.
Vegetativnim razmnožavanjem: dobiva se homogeno potomstvo koje je po svojim
osobinama identično matičnoj biljci.
Pri proizvodnji sadnica trešnje uglavnom se koriste generativne podloge i to
pretežno divlja trešnja i magriva. Zastupljenost vegetativnih podloga je vrlo mala. Uspjeh u
proizvodnji trešnje u velikoj mjeri ovisi o podlozi na kojoj se uzgaja. Podloga mora imati
dobar rad sa sortama, treba biti prilagođena tlu, klimi i da povoljno djeluje na rast, rodnost
i kvalitetu.
14
2.3. Oplemenjivanje podloga za trešnju
Programi oplemenjivanja podloga za trešnju postoje u 17 zemalja i u okviru njih je
stvoreno više od 100 novih podloga. Najveći broj čine međuvrsni hibridi i podloge koje
potiču od P. cerasus (41), dok znatno manje podloga potiče od P. avium i P. mahaleb (12).
Ciljevi oplemenjivanja podloga za trešnju:
-slaba do umjerena bujnost, dobar afinitet sa sortama trešnje, ranija rodnost i visoka
-rodnost okalemljenih sorti, otpornost na niske temperature, prilagođenost različitim
tipovima zemljišta,otpornost na uzročnike bolesti i štetnike,dobro ukorjenjivanje
-odsustvo stvaranja izdanaka,dobra kvaliteta ploda okalemljenih sorti
2.3.1.Selekcija generativnih podloga
Selekcija generativnih podloga obavlja se u velikom broju zemalja u svijetu, a
koriste se uglavnom dvije vrste: divlja trešnja i magriva. Na selekciji divlje trešnje najviše
se radilo u SAD, potom u Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji, Rumunjskoj, Bugarskoj,
Moldaviji, Ukrajini.
Ciljevi selekcije bili su različiti tako da su postignuti i različiti rezultati npr.
selekcije otporne na zimski mraz (Mazzard No. 570 i Sayler, selekcija SAD), uniformnost
podloga i tolerantnost na rak (Pontavium i Ponta, selekcija u Francuskoj) otpornija na
zimske mrazove (Huntter 170 i 53, selekcija u Njemačkoj).
Sjemenjaci margive pogodni su za suha, slabo kamenita zemljišta. Margiva je
manje bujnosti od divlje trešnje, pa se koristi kada se želi niža forma uzgoja. Ima slabiji
afinitet prema sortama nego divlje trešnja, pa su one okalemljene na njoj kraćeg životnog
vijeka. Sa višnjom pokazuje relativno dobar afinitet.Najveći broj tipova magrive je
samobesplodan, pa je cilj selekcije izdvajanje samooplodnih tipova radi dobivanja veće
uniformnosti sjemenjaka.
15
2.3.2. Selekcija vegetativnih podloga
U Engleskoj na Institutu East Malling obavila se selekcija dviju podloga koje potiču
od divlje trešnje: prva je F12/1 koja je nastala 1933.g., a druga je Charger koja je nastala
1982.g. u Francuskoj, M. Thomas 1954.g.izvršio je selekciju podloge SL64 iz populacije
sjemenjaka magrive. U Mađarskoj su selekcionirali klonove magrive Magyar,
Dunabogdany SM 11/4 koji se razmnožavaju zelenim reznicama.
Ove podloge su nastale na institutu za voćarstvo u mjestu Weihenstephan blizi
Munchena. U Francuskoj je napravljena selekcija podloga Tabel od materijala koji potiće
iz Irana. Ova podloga je u proizvodnji od 1988.g. (Charlot et al., 2005). U Italiji, na
Fakultetu u Bolonji selekcioniran je veći broj CAB klonova od materijala prikupljenog u
regiji Emilija Romanja. U rasadniku Battistini u Italiji selekcionirana je podloga Victor od
sjemenjaka
dobivenih iz sjemena porijeklom sa Tibeta. U Danskoj je iz poplacije
sjemenjaka višnje 1986.g. selekcionirano 20 takozvanih DAN klonova.
2.3.3. Međuvrsna hibridizacija
Najveći napredak u oplemenjivanju podloga trešnje postignut je primjenom
interspecies hibridizacije. Prva podloga stvorena ovom metodom bila je Cold, koja je
nastala u Engleskoj na Institutu East Malling kržanjem između vrste P. avium i P.
pseudocerasus.Najproduktivniji program oplemenjivanja podloga za trešnju odvija se u
mjestu Giessen u Njemačkoj. On je počeo 1965.g.križanjem većeg broja vrsta sa širokim
spektrom genetičke varijabilnosti.
Vodeći selekcionari bili su Werner Gruppe i Hanna Schmidt. Križanja u kojima su
kao roditelji korištene vrste P. cerasus ili P. fruticosa, odlikovala su se manjom bujošću i
ranijim stupanjem u rod. Međutim te kombinacije imale su najveću tendenciju formiranja
izdanaka. Kao najperspektivniji pokazali su se hibridi između vrsta P. cerasus i P.
canescens. U SAD dobivena je serija klonova MxM.
16
2.4. Proizvodnja generativnih podloga
Sjeme za proizvodnju podloga dopušteno je uzimati samo sa umatičenih stabala.
Sjeme se uzima iz srednje krupnih i zrelih plodova divljih, šumskih voćnih vrsta. Mora biti
ujednačeno i neoštećeno. Ne smije se rabiti nezrelo, pljesnivo ili pak fermentirano sjeme.
Sitno, šturo i neujednačeno sjeme odbacuje se.
Sjeme se odvaja od ploda ručno ili strojno:
- Metodom ispiranja (vlažnost se sjemena poveća, ≥ 40%)
- Suhom metodom: zrakom i mehanički (vlažnost sjemena 20-22%)
2.4.1. Postupci sa sjemenom
Nakon berbe sjeme treba izdvojiti iz plodova, oprati, osušiti, klasirati i čuvati,
stratificirati, sijati i njegovati sjemenjake.
Sušenje sjemena provodi se prirodnim putem na prozračnom mjestu u hladu ili u
specijalnim sušarama. Optimalna temperatura sušenja u sušari za jezgričave voćke 3035°C, a za koštičave voćke 20-25°C. Tim postupkom vlagu sjemena treba sniziti na 1416% za jezgričave voćke i 18-20% za koštičave i lupinaste voćke. Prosušeno sjeme se čisti
od primjesa.
Rezerve voćnog sjemena osiguravaju sigurnost u rasadničkoj proizvodnji.
Klasiranje sjemena na krupno, srednje krupno i sitno provodi se pomoću uređaja sa sitima
različite gustoće da bi se ublažila varijabilnost sjemenjaka. Određivanje kvalitete sjemena
provodi se prije njegove uporabe, ispitivanjem čistoće, klijavosti i energije klijanja.
Postoje dva roka sjetve sjemena: jesenski i proljetni. Ako se sjeme sije u proljeće,
mora se stratificirati da bi prošlo proces mirovanja, a ako se sije u jesen, sjeme će taj
proces proći u prirodnim uvjetima.
Stratificiranje je postupak čuvanja sjemena voćaka do sjetve u pogodnom supstratu,
da bi se sačuvala klijavost i osigurao dobar i ujednačen razvoj sjemenjaka. Sjeme se
najčešće čuva u pijesku umjerene vlažnosti s dovoljnom količinom kisika i pri temperaturi
zraka od 0-5°C. Sjeme se stratificira u sanducima ili plitkim trapovima, gdje se slojevi
sjemena izmjenjuju sa slojevima vlažnog pijeska.
17
Stratificiranjem se postiže kvalitetna jarovizacija, jer sjeme sigurnije klija. Koštica
se na šavovima razdvaja i pojavljuje se klica. Uvijeti trajanja jarovizacije variraju ovisno o
vrsti sjemena i ona traje od 30 do 120 dana.
Vrijeme stratificiranja potrebno je podesiti vremenu sjetve sjemena. U
kontinentalnim uvijetima sjeme myrobalane stratificira se početkom prosinca, sjeme
jabuke, kruške početkom siječnja, a sjeme kajsije sredinom siječnja. Sjeme breskve,
trešnje, rašeljke i višnje stratificira se odmah poslije berbe i sije se tijekom jeseni da bi se
proces jarovizacije odvijao u tlu.
2.4.2. Sjetva sjemena
Bez obzira na vrijeme sjetve potrebno je još u ljeto oranjem obaviti pripremu tla.
Neposredno prije oranja zemljište se pregnoji stajskim gnojem, mineralnim gnojem prema
preporuci nakon obavljene analize tla. Zemljište treba biti dobrih fizikalnih svojstava s
povoljnim vodozračnim režimom.
Gustoća sjetve ovisi o tome hoće li se u sjemeništu obavljati i cijepljenje ili će se
samo uzgajati sjemenjaci, zatim o načinu obrade te o vrsti voćaka.dubina sjetve ovisi o
krupnoći sjemena, fizikalnim svojstvima i vlažnosti tla i o vremenu sjetve(tablica 1).
Tablica 1. Optimalna dubina sjetve sjemena nekih voćnih vrsta (Izvor: Jemrić, T., 2007.)
Voćna vrsta
Jabuka, kruška
Šljiva, myrobalana
Breskva, kajsija
Trešnja, višnja
Dubina sjetve
2-3cm
4-5cm
5-6cm
4-5cm
Pikiranje sjemenjaka može se izvesti na zeleno ili na zrelo. Pikiranje na zeleno
provodi se presađivanjem mladih sjemenjaka u fazi 2-4 razvijena listića s obvezatnim
skraćivanjem glavne žile korijena za 1/4 -1/3 duljine.Time se postiže dobar razvoj
korijenova sustava, ujednačen razvoj sjemenjaka, a i ujednačenost sadnica. To je važno za
jabučaste voćne vrste koje imaju karakterističan vretenasti korijen. Pikiranje na zrelo
provodi se za jabučaste vrste voćaka, ponajprije za kruške kao zamjena za pikiranje na
18
zeleno. Neposredno nakon vađenja iz sjemeništa slabo razvijeni sjemenjaci sade se u
pikirište da bi se ubrzao njihov razvoj i povećala bujnost.
Njega sjemenjaka provodi se razbijanjem pokorice, plijevljenjem, prorjeđivanjem,
gnojidbom te obradom tla. Biljke se redovito prihranjuju i zalijevaju pogotovo u sušnom
razdoblju, a provodi se i zaštita protiv štetočinja. Nakon vađenja skračuje se glavni korjen i
bočno korijenje sjemenjaka. Duljina glavnog korijena treba biti 15-20 cm, a bočnog 2-3
cm. Sjemenjaci se nakon klasiranja svežu u snopove i čuvaju u hladnjači ili trapu do
sadnje. Svi sjemenjaci sade se u polje u jesen ili proljeće osim sjemenjaka breskve koji
ostaju u polju za razmnožavanje za istogodišnje okuliranje ili sljedećegodišnje cijepljenje u
suho.
Klasiranje sjemenjaka provodi se prema razvijenosti korijena u dvije kategorije:
sjemenjake s razgranatim i nerazgranatim korijenom, ali klasiraju se i prema razvijenosti
nadzemnog dijela. Kriterija za klasiranje sjemenjaka jest promjer u dijelu korijenovog
vrata.
2.5. Generativne podloge
Generativne podloge zauzimaju dominantno mjesto u proizvodnji trešnje u svijetu,
ali i u našoj zemlji su daleko više zastupljene u odnosu na vegetativne. Kao generativne
podloge najviše se koriste sjemenjaci divlje trešnje, magrive i obične višnje.
Divlja trešnja
Podloga je za plodna tla u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Jako je bujna i dobro se
podudara s plemenitim sortama trešnje i višnje. Stabla cijepljena na ovoj podlozi redovito
rađaju i dugovječna su. Na područjima gdje postoji opasnost od mraza preporučuje se
cijepljenje u visini krune, razmnožava se sjemenom.
Sjeme se uzima s matičnih stabala koja nose tipična svojstva trešnje vrapčare. Ove
su trešnje samooplodne i nije dobro da su u blizini druge vrste ili sorte trešnje, jer bi
njihovi sjemenjaci pokazivali drukčija genetska i gospodarska svojstva. Sjeme divlje
trešnje teško niče, a klijavost može izgubiti i pri obradi sjemena i stratificiranju. U vlažnim
godinama sjemenjaci postignu dobar porast, a u sušnim slabiji.
19
Mahaleb ili rašeljka
Kao podloga rabi se na ladanim propusnim, kamenitim, suhim i vapnenim tlima. Ne
podnosi teška tla, visoku razinu podzemnih voda, zadržavanje vode u tlu, a ni obilne kiše.
Ova podloga otpornija je nasmrzavanje od divlje trešnje. Osjetljiva je na virus šarke.
Najčešće se razmnožava sjemenom, a neki odabrani tipovi i zelenim reznicama i
grebenicama. Prvih 5-6 godina potiče jaću bujnost od trešnje vrapčare, a nakon toga se
izjednačava. Stabla trešnje sijepljena na podlozi mahaleba bolje podnose sušu, ranije
prorode, ali su kračega životnog vijeka od stabala cijepljenih na divljoj trešnji.
Cab 6P i cab 11E
Podloge za trešnju i za višnju. Nastale su istraživanjem u Italiji, gdje su tražene
pogodne selekcije višnje za cijepljenje trešnje. Stabla trešnje na tim podlogama su poput
stabla na Coltu i mahalebu, ali su bolje rodnosti. Nepovoljno im je svojstvo to što u nasadu
daju veliki broj korjenovih izdanaka. Nema dobru podudarnost sa sortama Burlat, Durone
Nero I, Durone Nero II i Durone della Marca.
Victor
Srednje bujna podloga za trešnju. Daje krupnije plodove i veći prinos, a otporna je
na sušu. Plodovi ranije dozrijevaju. Podudara se s mnogim sortama trešnje i lako je
prilagodljiva različitim tipovima tla i klime.
Colt
Vrlo je rasprostranjena podloga u svijetu, srednje je bujnosti, pogodna za trešnju i
višnju. Osjetljiva je na sušu ali i na mraz. Ranije prorodi i zori s krupnijim plodovima nego
na sjemenjaku, a podudarna je sa svim plemenitim sortama trešnje i višnje. Proizvodi se
nagrtanjem, grebenicama, ožiljavanjem reznica i mikrorazmnožavanjem. U Engleskoj se
kao podloga rabi Colt koji nije zaražen virusima, poznat pod imenom EMLA Colt.
20
Gisela 1
Nastala je križanjem Prunus fruticosa x P. cerasus. Slabo je bujna podloga koja se
dobro učvršćuje u tlu. Daje više korjenovih izdanaka. Osjetljiva je na kozičavost lista,
moniliju i bakterioze. Ima otežanu podudarnost sa sortama trešnje.
Gisela 5
Nastala je križanjem vrste P. cerasus x P. canescens. Slabo je bujna podloga koja se
slabo učvršćuje u tlu. Daje malo korjenovih izdanaka. Osjetljiva je na kozičavost lista,
monilije i bakterioze. Podudarnost sa sortama trešnje je otežana.
Gisela 10
Nastala je križanjem P. fruticosa x P. avium. Slabe je bujnosti. Daje više
korijenovih izdanaka. Osjetljiva je na kozičavost lista, monilije, a tolerantna na bakterioze.
Dobro je podudarna sa sortama trešnje.
2.6. Proizvodnja vegetativnih podloga
Načini vegetativnog razmnožavanja jesu razmnožavanje nagrtanjem, grebenicama,
reznicama, izdancima, izbojcima, vriježama, cijepljenjem i mikrorazmnožavanjemkulturom tkiva.
U proizvodnji vegetativnih podloga nagrtanjem plodnom i rastresitom zemljom
nagrću se mladice korijenovog vrata voćke ili grma u matičnjaku, a to poboljšava
ožiljavanje njihove osnove. Pri tome se razvijaju izdanci iz skeletnih žila blizu stabla.
Nagrtanje treba ponoviti 2-3 puta tijekom vegetacije. Mladice trebaju biti pokrivene s
najmanje 20 cm zemlje. U jesen nakon opadanja lišća matični se grm odgrne, a
ukorijenjeni izboji odrežu.
21
Slika 2. Proizvodnja vegetativnih podloga nagrtanjem: formiranje matičnjaka, nagrtanje i odgrtanje
grma, skidanje mladica i izgled podloge.
(Izvor: http://vocarstvo.org/Clanak.aspx?idPodSadrzajJezik=13902)
Ukorijenjivanje počinje 35-50 dana nakon nagrtanja, a najintenzivnije je u drugoj
polovici ljeta i tijekom jeseni.Korjenjaci se skidaju s matične biljke u jesen prije jesenjih
mrazova. Skidanje korjenjaka prethodi potpuno odgrtanje glave matične biljke, koja se na
kraju ponovno zagrne. Matičnjak se obično koristi 15 godina.
Dobro je obaviti zasijecanje kore i kvašenje izboja 0,02 % otopinom indolil 3
maslačnom kiselinom radi boljeg ožiljavanja. Tako proizvedene mladice mogu se iste
godine u kolovozu cijepiti izravno na matičnom grmu te se iste godine dobivaju
okulanti.Krajem vegetacija ožiljeni izdanci odvoje se od matične voćke i uzgajaju na
vlastitom korijenu u polju za uzgoj sadnica.
2.6.1. Proizvodnja vegetativnih podloga grebenicama
Provodi se povijanjem ljetorasta po zemlji u pravcu reda ili izvan njega.
Nagrtanjem ljetorasta iz pupoljka se razvijaju izboji s korijenjem.
Razlikuju se četiri tipa grebenica:
1. Vodoravna grebenica
2. Grebenica s trajno povaljenim stablom
3. Obična grebenica (kod grmolikih voćnih vrsta)
4. Kineska grebenica (kod grmolikih voćnih vrsta)
22
Vodoravna grebenicau matičnjak se sade jednogodišnje ili dvogodišnje mladice i to
u jesen ili rano proljeće. Razmak sadnje 1,5-2,0 x 0,3-0,5 m. Mladice se skrate na 1-2 pupa
iz kojih će izbiti mladice, a tek u proljeće iduće godine ljetorast se savija u pravcu reda u
iskopan kanal i učvrsti se. S mladica je potrebno odstraniti prijevremene grančice, a vrh se
ostavlja da viri van.Vodoravna grebenica može biti jednostrana i dvostrana. Nagrtanje i
ostali radovi provode se kao i u proizvodnji podloga nagrtanjem.
Slika 3. Proizvodnja vegetativnih podloga vodoravno grebenicom
(Izvor:http://vocarstvo.org/Clanak.aspx?idPodSadrzajJezik=13902)
Grebenica s trajno povaljenim stablomrabi se za razmnožavanje stablašica (trešnja
F-12/1, šljiva, vegetativnih podloga za jabuku M, MM). Sade se jednogodišnji ili
dvogodišnji korjenjaci. Sade se koso pod kutom od 30° do 45 ° u pravcu reda. Sadnju treba
obaviti 10-15 cm dublje nego što je uobičajeno. U prvoj vegetaciji nadzemni se dio ostavi
da se normalno razvija, da bi se bolje razvio korijen.
Proizvodnja podloga počinje u drugoj vegetaciji. U proljeće druge godine bočne se
grane odstrane s matične biljke ili se prikrate na 2-3 pupa. Cijela se biljka savije u iskopane
plitke brazde i učvrsti. U proljeće neposredno prije kretanja pupova obavi se blago
nagrtanje rahlom rastresitmo zemljom, slojem debljine 1-2 cm. Mladice se probijaju kroz
tanki sloj zemlje, čime im osnova ostaje etiolirana. Kada mladice izrastu 15-20 cm duljine
obavi se njihovo prvo nagrtanje.Tijekom vegetacije nagrće se 2-3 puta, dok se ne dostigne
20-25 cm visine sloja zemlje. Vijek uporabe takvog matičnjaka ne prelazi 15 godina.
Potrebna je intenzivna gnojidba. Matične se biljke ostave da se slobodno razvijaju u prvoj
vegetaciji ili pak u prve dvije vegetacije. U jesen nakon skidanja korjenjaka biljka i dalje
ostaje povaljena u zemlju.
23
Slika 4. Proizvodnja vegetativnih podloga grebenicom s trajno povaljenim stablom
(Izvor: http://vocarstvo.org/Clanak.aspx?idPodSadrzajJezik=13902)
Obična grebenicanastaje savijanjem po dvije razvijenije grane u pravcu redova, a
ostale se grane odsjecaju ili ostavljaju radi stvaranja hrane za matičnu voćku. Povaljivanje
se provodi tako da se sredni dio mladice stavi u zemlju, a vršni ostaje iznad zemlje i
prikrati se na 2-3 pupa.
Na dijelu mladice koja se pokriva zemljom odstrane se svi pupovi, iz kojih se
formira korijen, a iz vršnog dijela razviju se 2-3 mladice. Od njih se izabere najrazvijenija
za dalji razvoj. Tom se tehnikom od svake matične biljke dobije onoliko korjenjaka koliko
je povaljenih mladica
Slika 5. Proizvodnja vegetativnih podloga običnom grebenicom ili povaljenicom
(Izvor:http://www.ss-obrtnicko-industrijska-zu.skole.hr/dokumenti?dm...id...1)
Kineska grebenicanastaje radijalnim savijanjem više dobro razvijenih grana. Sve
dobro razvijene jednogodišnje mladice povale se u zemlju. Povaljivanje se obavlja
horizontalno po cijeloj dužini mladice u prethodno iskopane plitke jarke dubine 10-15 cm.
Na duljim se mladicama izvan površine ostavi 1-2 pupa.
24
Na dijelu mladice koji je pokriven zemljom ostavljaju pupovi iz kojih će izrasti
mladice-korjenjaci. Tijekom vegetacije u osnovnom dijelu mladica koje su pokrivene
zemljom i na nodijimma povaljene, stvara se korijen.
U jesen se obavlja odgrtanje i odvajanje korjenjaka, najčešće s dijelom povaljenih
mladica matične biljke. Ožiljavanje je bolje ako se mladice prije nagrtanja zasijeku i
okvase s indolil 3 maslačnom kiselinom ili nekim drugim stimulatorima.
Slika 6. Proizvodnja vegetativnih podloga kineskom grebenicom
(Izvor:http://www.ss-obrtnicko-industrijska-zu.skole.hr/dokumenti?dm...id...1)
2.6.2 Proizvodnja podloga reznicama
Reznica je dio mladice, jednogodišnjih ili dvogodišnjih izbojaka ili korijena. Taj se
dio krati na određenu duljinu i oživljava posebnim postupkom. Razmnožavanje reznicama
provodi se u biljaka koje imaju prirodnu skolonost dobrog ukorjenjivanja ili se može
pospješiti uporabom hormona za ukorijenjivanje.
Tim postupkom mogu se proizvesti vegetativne podloge za jabuku, dunju, šljivu,
maslinu, smokvu i dud. Postupak se može provoditi zrelim ili zelenim reznicama,
reznicama korijena ili pak reznicama s pupom.
Zrela reznica dio je odrvenjelog jednogodišnjeg izboja, uzeta s matične biljke u
razdoblju zimskog mirovanja. Od voćnih vrsta koje se izravno razmnožavaju uzimaju se
25
zrele reznice duljine 15 cm. Donji dio reznice reže se ravno ispod pupa, a gornji blago u
koso na suprotnu stranu od pupa. Nakon toga se utrape u pijesak.
U proljeće se sade na 10-20 cm razmaka tako da iznad površine ostaju 1-2 pupa
koji se prekriju sipkom zemljom ili tresetom. Tijekom ljeta obavlja se prihranjivanje,
obrada tla, odgrtanje, zalijevanje, zaštita od štetočinja. Ukorijenjene reznice vade se u jesen
iste godine ili se ostave na mjestu. Izvađene reznice čuvaju se do proljeća, kada se opet
sade, a ostavljene se cijepe na mjestu.
Zrelim reznicama proizvode se podloge za kabuku, krušku, dunju, šljivu, kajsiju,
smokvu, maslinu i dr. Tim se postupkom proizvode sadnice masline, smokve, ribiza,
ogrozda, lijeske, kupine, borovnice i aktinidije koje se uzgajaju bez cijepljenja.
Reznice se mogu ukorijeniti izravno u rasadniku, stratifikali, stakleniku, plasteniku
ili toplim lijehama. Potrebno je postaviti sustav za navodnjavanje kap po kap, a reznice
prekriti crnom folijom.
Slika 7. Proizvodnja podloga zrelim reznicama
(Izvor:http://www.ss-obrtnicko-industrijska-zu.skole.hr/dokumenti?dm...id...1)
Zelene reznice rabe se za razmnožavanje ukrasnog bilja, a znatno rijeđe u voćarsko
rasadničarskoj proizvodnji. Postupak je dosta skup i složen jer je potrebno osigurati:
staklenik ili plastenik, navodnjavanje, visoku relativnu vlagu zraka, svjetlost, zagrijavanje,
prozračnost, sterilni supstrat i biljne hormone.
26
Slika 8. Zelena reznica pripremljena za ožiljavanje s petom
(Izvor:http://www.ss-obrtnicko-industrijska-zu.skole.hr/dokumenti?dm...id...1)
Korijenove reznice rijetko se rabe u rasadničarskoj proizvodnji. Tim postupkom
najbolje se razmnožava jabuka, nešto slabije trešnja, višnja i šljiva, a znatno slabije kruška.
Kao materijal se rabi korijen sjemenjaka.
Pri rezanju potrebno je paziti na polarnost korijenove reznice. Kao gornji dio stavlja
se onaj koji je bliže korijenovu vratu.Sve navedene podloge u jesen se odgrću, a
ukorijenjene reznice nakon vađenja klasiraju po debljini u kvalitetne skupine:
Tablica 2. Klasifikacija reznica po debljini (Izvor:Ševar M., i sur., 2005.)
Klasa
Ekstra
Prva
Druga
Treća
Debljina (mm)
>11
9-11
7-9
5-7
2.6.3. Proizvodnja vegetativnih podloga vriježana, izdancima i in vitro
Izdanci nastaju iz adventivnih pupova korijenova vrata i korijenja koje je bliže
površini tla. Izdanci iz korijenova vrata moraju se nagrtati da bi se ukorijenili. Premda
korijenove izdanke daju mnoge voćne vrste, dopuštena je samo proizvodnja sadnica maline
i to u matičnjaku, a sve ostale vrste koje imaju ta svojstva moraju se uzgajati cijepljenim
sadnicama.
I to ne samo radi širenja viroza ili bakterioza nego i zato što korijenovi izdanci jako
iscrpljuju voćke koje kojima je osnovna namjena proizvodnja plodova i što se vađenjem
27
korijenovih izdanaka permanentno oštećuje korijenje. Ako se ne vade, onda se moraju
odstraiti, rezidbom ili herbicidima što je dodatan trošak.
Slika9. Proizvodnja vegetativnih podloga korijenovim izdancima
(Izvor:Ševar M., i sur., 2005.)
Proizvodnja iz vriježa koje pužu po zemlji i na svakom koljencu daju korjenčić,
nastaju nove biljke. Proizvodnja sadnica provodi se u matičnom nasadu u kojem se svakog
proljeća rezidbom moraju ukloniti cvjetovi, da bi se spriječilo stvaranje biljaka iz sjemena.
Klijanjem sjemena u tlu može se ugrouiti autentičnost sorte, odnosno sadnog
materijala. Ako se umatičnjaku nalazi više sorata, potrebno je ostaviti prostor za izolaciju
da bi se spriječilo miješanje sorata.
Slika 10. Jagoda s vriježom (Izvor:Ševar M., i sur., 2005.)
Mikrorazmnožavanjeje metoda vegetativne propagacije u cilju dobivanja zdravih
presadnica, odnosno bezvirusnog sadnog materijala. Mikrorazmnožavanjem se dobiju
podloge i sadnice vegetativnim putem iz meristemskog tkiva u labaratorijskim uvjetima.
28
To omogućuje masovno i brzo razmnožavanje na malom prostoru i u kontroliranim
uvjetima, tijekom cijele godine te dobivanje biljaka indentičnih s matičnom biljkom,
potpuno zdravih, ujednačenih i jeftinih. Od matične voćke uzme se isječak meristema iz
pupoljka te se na hranjivom mediju umnože stanice.
Eksplatanti se uzgajaju na krutim ili tekućim hranjivim podlogama koje sadrže
mineralne soli, organske dodatke. Odabiru se sadnice i kontrolira se njihov razvoj. Sadnice
se najprije sade u kontejnere, a potom na stalno mjesto.
Slika 10. Mikrorazmnožavanje (Anita Tadić 2013.g.)
29
3. MATERIJAL I METODE
Kvalitetni sadni materijal osnovna je pretpostavka za uspješnu poljoprivrednu
proizvodnju. Poznato je da je veći broj virusnih i bakterijskih oboljenja uzrokovano
korištenjem zaraženog sadnog materijala, osobito iz uvoza, što se dugoročno odražava na
proizvodnju. Imajući u vidu širenje bolest neophodna je proizvodnja zdravog sadnog
materijala.
3.1. Opis labaratorija
Svi postupci rada sa sterilnim biljnim materijalom odvijaju se u zasebnom prostoru
u koji se ulazi preobuvanjem, oblačenjem čiste kute i stavljanjem rukavica. Radni prostor
je laminarni kabinet sa protokom sterilnog zraka. Izgrađen je tako da se zrak usisava sa
jedne strane i propuhuje kroz filtere koji ne propuštaju čestice veličine mikroorganizama, a
nakon toga se čist zrak upuhuje u radni prostor.
Osim toga, budući da tokom rada zrak neprekidno struji prema van radni je prostor
zaštićen od ulaska nepoželjnih čestica.Na radnoj površini laminarnih kabineta nalazi se
plamenik za sterilizaciju pinceta i skalpela, sterilne staklene posude i optička lupa.
Laboratorij je opremljen sa tri laminarnih kabineta.Neposredno uz laboratorij nalazi
se prostorija za aklimatizaciju biljaka sa policama, klimom i odgovarajućom rasvjetom.
Biljke koje su multiplicirane se prenose u prostoriju za aklimatizaciju i tu počinje
prilagodba. U uvjetima „in vitro“ biljka koristi šećer i vitamine iz hranjivih podloga na
kojima rastu, a sada razvija vlastiti korijen i listove sposobne za fotosintezu.
Slika 11. Laminar (Anita Tadić 2013.g.)
30
3.2. Kulture u pokusu
Gisela 5 omogućuje cijepljenje tako da dobivamo takozvane patuljaste sadnice
trešanja. Na tim podlogama rađanju trešnje već drugu godinu nakon sadnje. Maksimalna je
iskoristivost od 5 do 6 godina nadalje. Plodovi se beru praktički sa zemlje, pa se uloženo
brže i vrati. Neke od tih sorta su samooplodne, omogućuju natapanje, naknadno gnojenje,
savijanje grana i rezidbu.Raste u visinu 2,5-3m, ovisno o uzgoju, rastu i terenu. Voćke se
sade na udaljenosti jedna od druge 2,5-3m, što omogućuje više voćaka na manjem
prostoru. Vrijeme sazrijevanja od ranih do kasnih sorti je sedam tjedana. Ona je
najperspektivnija za suvremene intenzivne nasade trešnje.
Gisela 6 je znatno manje zahtjevna nego Gisela 5 obzirom da se lako uzgaja i na
zemljištima slabije kvalitete. U SAD ova podloga je najzastupljenija, jer odgovara svim
tipovima zemljišta što se pokazalo kao točno i u našim uvjetima. Rezidba je neophodna da
bi se osigurala krupnoća plodova i duži eksploatacijski vijek nasada. Gisela 6 je idealna
podloga za svjetla i teška zemljišta, bez mogućnosti navodnjavanja.
3.3. Postupak
NULTA FAZA: Postupci prije kulture, ova faza uključuje sve postupke prije
početka kulture in vitro; pravilan postupak s početnim materijalom, njegovo čuvanje u
zdravom stanju s tim ciljem staklenik bez kukaca, koristiti čiste posude, zalijevati samo
vodom, čuvanje biljaka u relativno suhim uvijetima, dobra zdravstvena zaštita. Izvorno
biljno tkivo od kojeg će biti uzeti eksplatanti i postupak koji će se primjeniti imaju kritičnu
ulogu u uspješnom postavljanju mikrokloniranja.
Ako genetska stabilnost tkiva varira, tako će i tipovi tkiva eksplantanata koji se
upotrebljavaju za kulturu utjecati na varijabilnost reprodukcije. Vršni se meristem
preporučuje u tom smislu jer pruža određenu sigurnost u odstranjivanju mikroorganizama
koji su izvor zaraze.
FAZA I: Uvođenje u kulturu, ova faza pokriva sterilnu izolaciju meristema,
vegetacijskog vrška, eksplanta i dr. Najvažnije u ovoj fazi je dobivanje sterilnog rasta
eksplantata. Dio postavljenih kultura ovisno o njihovoj upotrebi i vrijednosti početnog
genotipa može se čuvati kao majčinski blok i služiti za presadnice ili kao izvor klične
plazme za buduću uporabu.
31
FAZA II:Multiplikacija, ovo je faza razmnožavanja ili multiplikacije. Glavna svrha
ove faze je postići razmnožavanje bez gubitka genetske stabilnosti. Umnožavanje se
obavlja na različite načine. Koji način će biti upotrebljen ovisit će o svakom specifičnom
slučaju, o biološkim ograničenjima vrste, o faktoru umnožavanja potrebnom za dobivanje
željenog broja biljaka i posebnih značajki ili potrebe određenog klona uvjetovanih
genotipom.
Slika 12. Multiplikacija biljaka (Anita Tadić 2013.g.)
FAZA III: Priprema kultura za prijenos biljaka u tlo, uključuje pripremu izdanaka
ili biljaka dobivenih u II. fazi za prijenos u tlo. To može uključivati: zaustavljanje stvaranja
aksilarnih izdanaka ili početak izduživanja izdanaka.
Treba potaknuti stvaranja korijenja. Oblikovani se izdanci fizički odvajaju i
pojedinačno prenose na podlogu za zakorjenjivanje. Podloge za indukciju korijenja izrazito
variraju i ovise o biljnoj vrsti za koju se upotrebljavaju. Izdanci vrsta koje se lako
zakorjenjuju mogu se izravno prenijeti na supstrat ili tlo i tako isključiiti III. fazu.
FAZA IV:Prijenos biljaka u tlo, biljke se prenose u tlo i prilagođavaju na rast u
vanjskim uvjetima. Biljke iz epruvete često imaju slabo razvijenu kutikulu što je
uzrokovano visokom atmosferskom vlagom u posudama za kultiviranje. Taj nedostatak
uzrokuje veliki gubitak vode isparavanjem kroz kutikulu kada se biljke jednom prenesu u
tlo.
Listovi biljaka uzgojenih in vitro često su vrlo tanki i nježni te se ne mogu dovoljno
fotosintetizirati. Utvrđeno je da biljke iz epruvete imaju manje palisadnih stanica kojima se
mogu koristiti svjetlošću te veće međustanične prostore u mezofilnom tkivu ispunjenom
32
zrakom. Puči ne funkcioniraju normalno, najčešće su otvorene što još pospješuje veliki
gubitak vode u prvim satima aklimatizacije.
U biljkama raslim in vitro utvrđena je slabija vaskularna povezanost između
izdanaka i korijena, što također može umanjiti pravilnu regulaciju vode. Biljke nastale in
vitro moraju se pripremiti na prijenos u vanjske uvjete, što može već početi u uvjetima in
vitro. Aklimatizacijom se biljke postupno privikavaju na smanjenje relativne atmosferske
vlažnosti.
3.4. Analiza istraživanja
Uvođenjem nove tehnologije uzgoja in vitro rezultiralo je dobivanjem zdravih
biljaka, a brzina razmnožavanja je u usporedbi sa klasčnim načinom povećana nekoliko
stotina puta, pa i tisuća puta.
Ispitani su postupci za uspostavljanje početne kulture, podloge za masovno
razmnožavanje biljaka in vitro, te njihovo ukorijenjivanje. U svima fazama uzgoja biljaka
u labaratorijskim uvijetima upotrebljena je osnovna podloga po Murashige i Skoog-u,
obogaćena saharozom i učvršćena agarom.
Stopa multiplikacije iznosila je 5-11 novoformiranih izboja tijekom 4-6 tjedana
kulture. Nakon prelaska u plasteničke uvijete, postotak preživljavanja je bio80%.
Tijekom ovih faza uzgoja pratiti ćemo koliko smo ukupno uložili u proizvodnju in
vitro, koliko troškova otpada na sve faze postupka vegetativnog razmnožavanja. Zanima
nas ekonomičnost poslovanja da li će nova tehnologija uzgoja pokazati ekonomičnu i
rentabilnu proizvodnju.
33
3. REZULTATI
Tablica 3. FAZA I uvođenje u kulturu prikaz troškova
Opis
Virus free pupovi
Agar
Ammonium dihydrogen
Kalcij-klorid
Magnezij-sulfat
Kalij-nitrat
Hormon BAP (benzil
amino purine)
Hormon NAA
Hormon G3 (Gibberellic
acid)
Tiamin
Glicin
Piridoksin
Nikotinska kiselina
šećer
UKUPNO
Jedinica
mjere
Kom
g
g
g
g
g
g
Količina
Iznos (kn)
10
6,5
0,3
0,2
0,4
2,5
0,1
225,00
7,45
0,11
0,04
0,13
0,67
0,11
g
g
0,1
0,1
0,06
0,09
g
g
g
g
g
0,125
0,125
0,063
0,063
30
0,01
0,01
0,01
0,01
0,24
233.94
Od svakog hormona navedenog u tablici pripremi se 100 ml otopine, ali se u 1 l
medija pipetirali 0,5 ml bapa, 0,01 ml naa i 0,5 ml ga3. Od vitamina Z4 smo napravili
otopinu od 250 ml, te smo na 1 l medija stavili 2 ml vitamina.
Prije samog uvođenja u kulturu biljni materijal se sterilizira i nakon toga meristem
se inokulira na medij tj. hranidbenu podlogu. Pri inokulaciji skidaju se primordijalna 2-3
lista. Stabilizacija meristema traje 30 dana i nakon toga pupovi se stavljaju na isti takav
novi medij ponovno 30 dana.
Tablica 4. FAZA I uvođenje u kulturu prikaz troškova za novi medij nakon stabilizacije
Opis
Agar
Ammonium
dihydrogen
Kalcij-klorid
Magnezij-sulfat
Kalij-nitrat
Šećer
UKUPNO
Jedinica mjere
g
g
Količina
6,5
0,3
Iznos (kn)
7,45
0,11
g
g
g
g
0,2
0,4
2,5
30
0,04
0,13
0,67
0,24
8,64
34
Tablica 5. FAZA II multiplikacija hranidbena vrijednost i prikaz troška
Opis
Medij
Agar
Inositol
Ammonium
nitrat
Kalcij-nitrat
Kalcij-klorid
Mafnezijsulfat
Kalij-fosfat
Kalij-sulfat
Glicin
Tiamin
Nikotinska
kiselina
Hormon
BAP
Hormon IBA
Šećer
Biljke
Ukupno
Jedinica
mjere
Količina
L
g
g
g
1/2
3,25
0,05
0,70
3,72
0,09
0,20
1
6,5
0,10
1,40
7,44
0,18
0,40
g
g
g
0,98
0,07
0,37
0,48
0,01
0,12
1,96
0,14
0,74
0,96
0,02
0,24
g
g
g
g
g
0,13
0,78
0,25
0,25
0,125
0,03
0,28
0,02
0,02
0,01
0,26
1,56
-
0,06
2,28
-
g
0,1
0,11
-
-
g
g
Kom
0,1
150
20
0,11
1,20
300
60
2,40
1 multiplikacija
(kn)
Količina
6,41
2 multiplikacija (kn)
13,98
Tablica 5. FAZA II multiplikacija hranidbena vrijednost i prikaz troška
Opis
Medij
Agar
Inositol
Ammonium
nitrat
Kalcij-nitrat
Kalcij-klorid
Mafnezijsulfat
Kalij-fosfat
Kalij-sulfat
Glicin
Tiamin
Nikotinska
kiselina
Hormon BAP
Hormon IBA
Šećer
Biljke
Ukupno
Jedinic
a mjere
l
g
g
g
Količina
3 multiplikacija (kn)
Količina
4 multiplikacija (kn)
3
9,75
0,15
2,10
11,17
0,28
0,60
8
26
0,40
5,60
29,80
0,75
1,60
g
g
g
2,94
0,21
1,11
1,45
0,04
0,37
7,84
0,56
2,96
3,88
0,11
0,99
g
g
g
g
g
0,39
2,34
-
0,10
0,85
-
1,04
6,24
-
0,27
2,27
-
g
g
g
Kom
450
180
3,60
1200
540
9,60
18,46
39,67
35
Tablica 5. FAZA II multiplikacija hranidbena vrijednost i prikaz troška
Opis
Medij
Agar
Inositol
Ammonium
nitrat
Kalcij-nitrat
Kalcij-klorid
Mafnezij-sulfat
Kalij-fosfat
Kalij-sulfat
Glicin
Tiamin
Nikotinska
kiselina
Hormon BAP
Hormon IBA
Šećer
Biljke
Ukupno
Jedinica
mjere
l
g
g
g
Količina
5 multiplikacija (kn)
Količina
6 multiplikacija (kn)
20
65
1
14
74,49
1,88
4,00
60
195
6
42
223,47
11,33
12,01
g
g
g
g
g
g
g
g
19,6
1,4
7,4
2,6
15,6
-
9,72
0,28
2,50
0,68
5,70
-
58,8
4,2
22,2
7,8
46,8
-
29,16
0,85
7,48
2,05
17,08
-
g
g
g
Kom
3 000
1 620
24,00
9 000
4 860
72,00
123,25
375,43
Tablica 5. FAZA II multiplikacija hranidbena vrijednost i prikaz troška
Opis
Medij
Agar
Inositol
Ammonium
nitrat
Kalcij-nitrat
Kalcij-klorid
Mafnezij-sulfat
Kalij-fosfat
Kalij-sulfat
Glicin
Tiamin
Nikotinska
kiselina
Hormon BAP
Hormon IBA
Šećer
Biljke
Ukupno
Jedinic
a mjere
l
g
g
g
Količina
7 multiplikacija (kn)
200
650
10
140
744,90
18,89
40,04
g
g
g
g
g
g
g
g
196
14
74
26
156
0,25
0,25
0,125
97,21
2,84
24,93
6,83
56,94
0,02
0,02
0,01
g
g
g
Kom
0,2
30 000
14 580
0,22
240,00
Ukupan iznos (kn)
1807,78
1230,85
36
Od svakog hormona navedenog u tablici pripremi se 100 ml otopine, te smo od
vitamina DKV napravili otopinu od 250 ml i dodali smo 1 ml vitamina na ½ medija, na 1 l
medija 2 ml, na 3 l medija 3 ml vitamina idt. Od bapa 0,1 g/100 ml h2o smo pipetirali 0,8
ml/l medija, IBA 0,1g/100 ml H2O smo pipetirali 0,01 ml/l medija.
Agar se topi na 150 °C, kada se otopi temperatura se smanjuje na 50°C zatim se
stavljaju mikro i makro elementi kojesmo sami proizveli, hormoni, vitamini i šećer, te se
dodaje destilirana voda da se dobije litra medija. Ovako dobiveni medij se sipa u epruvete,
te ide na autoklaviranje.
Prije samog autoklaviranja epruvete se moraju zaštititi kako se materijal ne bi
kontaminirao. Temperatura za medij u autoklavu je 121°C, autoklaviranje traje 20 minuta.
Nakon provedene sterilizacije pripremamo majčine biljke za uvođenje u kulturu in vitro.
Odabiremo sortno čiste i zdrave biljke. Ako želimo proizvesti presadnice iz meristemskog
tkiva vegetacijskog vrha, prvo odabrane dijelove biljke podvrgavamo površinskoj
sterilizaciji.
Nakon toga se vrši izolacija meristemskog tkiva vegetacijskog vrha u laminaru, koji
osigurava sterilne uvjete. Izdvojeni eksplantat se prebacuje na pripremljenu hranjivu
podlogu, kako bi se izbjeglo isušivanje tkiva.
Staklenke se slažu u klima komoru u kontrolirane uvjete, te u njoj počinje proces
razmnožavanja.Nakon određenog vremena biljke se vade iz posuda te se čiste od medija i
dijele, kako bi se mogle staviti na ukorijenjivanje. Hranjiva otopina se ulijeva u staklenke
te se u svaku presadi po 15 biljaka. Staklenke se zatvaraju i vraćaju u klima komoru.
Glavni cilj je da biljka ne gubi genetsku stabilnost.
37
Tablica 6. III FAZA ukorijenjivanje 43 740 biljaka prikaz troškovahranidbene vrijednosti i prikaz
Opis
Medij
Agar
Fe seqestren
IBA
Tiamin
Pirodoksin
Nikotinska kiselina
Glicin
Ammonium nitrat
Kalcij-nitrat
Kalcij-klorid
Mgafnezij-sulfat
Kalij-fosfat
Ukupno
Jedinica mjere
Količina
Iznos (kn)
l
g
g
ml
g
g
g
g
g
g
g
g
g
1000
6000
200
1500
0,2
0,25
0,25
1
830
950
220
190
90
6 876
80,00
1,66
0,02
0,025
0,025
0,1
237,38
471,20
44,66
64,03
23,67
7 798,74
U ovoj se fazi pojedinačni izdanci biljke prenose na hranidbenu podlogu gdje se potiče
razvijanje korjena i na taj način dobivamo biljku uzgojenu in vitro.Kod ukorijenjivanja u
teglicu ide 50 biljaka i za to će trebati 1000 litara medija. Bez propadanja smo dobili 43
740 biljaka.
Slika 13. Ukorijenjene biljke (Anita Tadić 2013.g.)
38
Tablica 7. IV FAZA aklimatizacija, hranidbena vrijednost i prikaz troška
Opis
Plitice
Supstrat
Privikur
Dursban
Captan
Calipso
Polifid 20:20:20
Ukupno
Jedinica mjere
kom
l
dcl
ml
g
ml
kg
Količina
1093
4500,58
12
900
120
12
125
Iznos (kn)
3279
4 773,34
600
146,70
11,66
21,40
2 800
11 632,10
Biljke se čiste od hranjive podloge , prenose u plastenik te se presađuju u plitice sa
supstratom. Unose se u male plastične tunele zaštićene od svjetlosti u kojima vladaju uvjeti
visoke relativne vlage zraka.
Presadnice se postepeno privikavaju na smanjenje relativne vlažnosti. Prvi dan se
izlažu samo sat vremena, a svaki sljedeći dan se biljke izlažu u nešto dužem periodu
osvijetljenosti kako bi se privikle na prirodno osvjetljenje.
Biljke se aklimatiziraju u vanjskim uvijetima tj. u plasteniku 8 tjedna. Visina biljke
treba iznositi cca 20-25 cm. Prodajna cijena biljke kada izađe iz plastenika iznosi 5 kn
komad. Ovdje računamo 80% preživjelih biljaka, što znači da imamo 35 000 biljaka i
ukupno 175 000 kn zarade.
39
5. RASPRAVA
Tablica 8. Troškovi potrošnje energije i ljudskog rada
Oprema
Potrošnja
po satu
Klima
komora
1 kwh
Klima
uređaj
5 kwh
Autoklav
6 kwh
Laminari
1 kwh
Plastenik
1 mᶟ
Ukupno
Dnevna
upotreba
(h/dan)
16
24
3
7
12
Dani
rada (h)
Troškovi
(kn)
960
1 132,80
1440
8 496, 00
90
637,2
420
495,6
360
766,8
Broj
ljudi
Utrošak
sati
ljudskog
rada
Cijena rada
(bruto)
-
-
-
-
-
-
90
3 003,30
352
23 492,48
88
5 873,12
1
2
2
11 528,40
32 368,90
Rezultati navedeni u tablici 8.,ukazuju na veliku potrošnju energije i ljudskog rada.
Vidimo da postoji potreba za daljnom racionalizacijom troškova. Proizvodnja je skupa i na
malom broju jedinica nije isplativa, dok se na velikom broju jedinica isplati.
Veliki dio troškova zauzima potršnja energije, te samim time uzgoj malog broja
jedinica u usporedbi sa uzgojem velikog broja jedinica rezultirat će ekonomičnijom
proizvodnjom.
Korištenjem nove tehnologije LED rasvjete koja je ekološki prihvatljivija i zdravija
mogli bi smo smanjiti troškove potrošnje električne energije. LED žarulje koriste u pravilu
90% manje električne energije nego standardne žarulje i životni vjek im je preko 10
godina. Što znači ne samo velika ušteda u struji, nego i velika ušteda u održavanju i
zamjeni žarulja.
40
Tablica 9. Ukupni troškovi i dobit
Vrsta troška
Iznos (kn)
I FAZA-uvođenje u kulturu
233,94
I FAZA-uvođenje u kulturu nakon stabilizacije
8,64
II FAZA-7 faza multiplikacije
1 807,78
III FAZA-ukorijenjivanje
7 798,74
IV FAZA-aklimatizacija
11 632,10
Potrošnja energije
11 528,40
Ljudski rad
32 368,90
Ukupni troškovi
65 378,50
80% preživjelih biljaka
175 000
Ukupna dobit
109 621,50
Ukupna vrijednost proizvodnje iznosila je 65 378,50 kn. Ukupno je u proizvodnju
uloženo 33 009,60kn, od ukupnih troškova proizvodnje izdvojeno je za medij 9 849,10 kn.
Za plitice, supstrat, zaštitna sredstva i mineralna gnojiva uloženo je 11 632,10 kn.
Najveći dio troškova otpada na ljudski rad 32 368,90 kn. Ekonomičnost ukupnog
poslovanja iznosi 2,67 što ukazuje na ekonomičnu proizvodnju.
Stopa rentabilnosti iznosi 62,64 % što znači da se za uloženih 100 kn u proizvodnju
ostvaruje 62,64 kn dobiti.
41
6. ZAKLJUČAK
Proizvodnjom bezvirusnih sadnica te njihovim certifikatom otvara se mogućnost
plasmana proizvoda na domaće tržište tako i na tržište Europske unije. Osigurava se zdrav
sadni materijal domaćim rasadničarima te se i u velikoj mjeri reducira uvoz istog.
Prednost proizvodnje in vitro u odnosu na klasičan način proizvodnje sadnog materijala:
•proizvodnja zdravog virus free sadnog materijala
•brzina razmnožavanja je povećana za nekoliko stotina puta u odnosu na ostale metode
•proizvodnja velikog broja sadnica na vrlo malom prostoru
•očuvanje genetske strukture odabranih kultivara
Kvalitetni sadni materijal osnovna je pretpostavka za uspješnu poljoprivrednu
proizvodnju. Poznato je da je veći broj virusnih i bakterijskih oboljenja uzrokovano
korištenjem zaraženog sadnog materijala, osobito iz uvoza, što se dugoročno odražava na
proizvodnju. Imajući u vidu širenje bolest neophodna je proizvodnja zdravog sadnog
materijala.
Iz rezultata naših istraživanja vidi se transparentnost troškova, te da postoji potreba
za daljnom racijonalizacijom troškova. Proizvodnja je skupa na malom broju jedinica i nije
isplativa dok proizvodnja na velikom broju jedinica ima isplativu opravdanost.
Ukupna vrijednost proizvodnje iznosila je 65 378,50 kn. Ukupno je u proizvodnju
uloženo 33 009,60kn, od ukupnih troškova proizvodnje izdvojeno je za medij 9 849,10 kn.
Za plitice, supstrat, zaštitna sredstva i mineralna gnojiva uloženo je 11 632,10 kn.
Najveći dio troškova otpada na ljudski rad 32 368,90 kn. Ekonomičnost ukupnog
poslovanja iznosi 2,67 što ukazuje na ekonomičnu proizvodnju. Stopa rentabilnosti iznosi
62,64 % što znači da se za uloženih 100 kn u proizvodnju ostvaruje 62,64 kn dobiti.
42
7.POPIS LITERATURE
1. Milatović, D., Nikolić,M., Miletić, N. 2011., trešnja i višnja, Naučno voćarsko
društvo Srbije, Čačak
2. Ševar, M., i sur. 2005., proizvodnja voćnog i loznog sadnog materijala, Zagreb
3. Jemrić, T. 2007.,Cijepljenje i rezidba voćaka. Uliks, Rijeka.
4. Miljković,I. 2011., trešnja, hrvatsko agronomsko društvo, Zagreb
5. Međedović,S., Fehrativić, DŽ. 2003., Klonska proizvodnja sadnica drveća i
grmlja,Bemust,Sarajevo
6. Vinterhalter, D., Vinterhalter, B. 1996. Kultura in vitro i mikropropagacija biljaka,
Axial Beograd
7. Jelaska, S. 1994., Kultura biljnih stanica i tkiva, Školska knjiga, Zagreb
Internet stranice:
1. http://www.mps.hr/userdocsimages/vocarstvo/smjernice_vocarstvo_2008_2013-.pdf
2. http://www.istraistria.hr/fileadmin/dokumenti/upravna_tijela/UO_za_poljoprivredu/
Program_podizanja_dugogodisnjih_nasada.pdf
3. http://www.vocarstvo.net/index.php?option=com_content&task=view&id=59
4. http://www.tresnja.net/rasadnik/263-sadnice-na-podlozi-gisela-6-10-sorti/
5. http://www.poljinos.hr/uploads/files/katalog/PIOOVCTRE.pdf
6. http://www.gospodarski.hr/Publication/2012/7/uzgoj-trenje-na-slabo-bujnojpodlozi/7612
7. http://bib.irb.hr/prikazi-rad?rad=111092
43
8. SAŽETAK
Uvođenjem nove tehnologije uzgoja in vitro rezultiralo je dobivanjem zdravih
biljaka, a brzina razmnožavanja je u usporedbi sa klasčnim načinom povećana nekoliko
stotina puta, pa i tisuća puta.
Ispitani su postupci za uspostavljanje početne kulture, podloge za masovno
razmnožavanje biljaka in vitro, te njihovo ukorijenjivanje. U svima fazama uzgoja biljaka
u labaratorijskim uvijetima upotrebljena je osnovna podloga po Murashige i Skoog-u,
obogaćena saharozom i učvršćena agarom. Stopa multiplikacije iznosila je 5-11
novoformiranih izboja tijekom 4-6 tjedana kulture. Nakon prelaska u plasteničke uvijete,
postotak preživljavanja je bio 80%.
Proveli smo istraživnje na poljoprivrednom institutu Osijek, 2013.g. u labaratoriju
za mikrorazmnožavanje voćnih podloga. Iz rezultata naših istraživanja vidi se
transparentnost troškova, te da postoji potreba za daljnom racijonalizacijom troškova.
Proizvodnja je skupa na malom broju jedinica i nije isplativa dok proizvodnja na velikom
broju jedinica ima isplativu opravdanost.
U radu je prikazana organizacija i ekonomika proizvodnje voćnih podloga na
poljoprivrednom institutu Osijek. Ukupna vrijednost proizvodnje iznosila je 65 378,50 kn.
Ukupno je u proizvodnju uloženo 33 009,60kn, od ukupnih troškova proizvodnje
izdvojeno je za medij 9 849,10 kn. Za plitice, supstrat, zaštitna sredstva i mineralna gnojiva
uloženo je 11 632,10 kn.
Najveći dio troškova otpada na ljudski rad 32 368,90 kn. Ekonomičnost ukupnog
poslovanja iznosi 2,67 što ukazuje na ekonomičnu proizvodnju. Stopa rentabilnosti iznosi
62,64 % što znači da se za uloženih 100 kn u proizvodnju ostvaruje 62,64 kn dobiti.
Ključne riječi: in vitro, voćne podloge, isplativost.
44
9. SUMMARY
Arrivals of new in vitro cultivation tehnologies resulted with healthy plants and
speed of reproducing compared with conventional method increased several hundred
times. The procedures for establishing the initial culture, base for massive plants
reproduction in vitro and their radix are examined. In all stages of plants cultivation in
laboratory conditions the basic foundation is used after Murashige and Skoog riched with
saccharoze and fixed with agar.
Rate of multiplication was 5-11 newly surges during 4-6 weeks of culture. After
crossing in greenhouse conditions percentage of survival was 80%.
We have researched 2013.g., on Agriculture Institution in Osijek in laboratory for
Microreproduction of fruit rootstock. From result of our research we have concluded that
there is a need for cost rationalization.
The production on small number of units is not profitable but big production has is
more than profitable. In this work i have represented organisation and economics
production fruit rootstock on Agricultural institute in Osijek in 2013.
Total value of production was 65.378,50 kn, from that amount 33.009,60 kn was
invested, from total production costs for media was isolated 9.849,10 kn. For tray,
substrate, protective equipment and fertilizers 11.632,10 kn was invested.Most of the costs
goes for human work 32.368,90 kn.
Business efficiency is 2,67 which indicates profitable production. The rate of
profitability is 62,64% which means that on invested 100,00 kn in production we can get
62,64 kn of profit.
Key words: in vitro, fruit rootstock, rentability.
45
10. POPIS TABLICA
1. Optimalna dubina sjetve sjemena nekih voćnih vrsta
13.
2. Klasifikacija reznica po debljini
22.
3. FAZA I uvođenje u kulturu prikaz troškova
28.
4. FAZA I uvođenje u kulturu prikaz troškova za novi medij nakon stabilizacije
28.
5. FAZA II multiplikacija
29.
6. III FAZA ukorijenjivanje 43 740 biljaka prikaz troškova
31.
7. IV FAZA aklimatizacija
32.
8. Troškovi potrošnje energije i ljudskog rada
33.
9. Ukupni troškovi i dobit
34.
46
11. POPIS SLIKA
Slika 1.
Registrirane površine rasadničarske proizvodnje u Hrvatskoj
Slika 2.
Proizvodnja vegetativnih podloga nagrtanjem: formiranje matičnjaka,
7.
nagrtanje i odgrtanje grma, skidanje mladica i izgled podloge
16.
Slika 3.
Proizvodnja vegetativnih podloga vodoravno grebenicom
18.
Slika 4.
Proizvodnja vegetativnih podloga grebenicom s trajno povaljenim
18.
stablom
Slika 5.
Proizvodnja vegetativnih podloga običnom grebenicom ili povaljenicom
19.
Slika 6.
Proizvodnja vegetativnih podloga kineskom grebenicom
20.
Slika 7.
Proizvodnja podloga zrelim reznicam
21.
Slika 8.
Zelena reznica pripremljena za ožiljavanje s petom
21.
Slika 9.
Proizvodnja vegetativnih podloga korijenovim izdancima
22.
Slika 10.
Jagoda s vriježom
23.
Slika 11.
Laminar
24.
Slika 12.
Multiplikacija biljaka
25.
Slika 13.
Ukorijenjene biljke
32.
47
TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Sveučilišni dodiplomski studij Agroekonomika
Diplomski rad
ORGANIZACIJA I EKONOMIKA PROIZVODNJE
VOĆNIH PODLOGA
Anita Tadić
Sažetak:
Uvođenjem nove tehnologije uzgoja in vitro rezultiralo je dobivanjem zdravih biljaka, a brzina
razmnožavanja je u usporedbi sa klasčnim načinom povećana nekoliko stotina puta, pa i tisuća puta. Ispitani
su postupci za uspostavljanje početne kulture, podloge za masovno razmnožavanje biljaka in vitro, te njihovo
ukorijenjivanje. U svima fazama uzgoja biljaka u labaratorijskim uvijetima upotrebljena je osnovna podloga
po Murashige i Skoog-u, obogaćena saharozom i učvršćena agarom. Stopa multiplikacije iznosila je 5-11
novoformiranih izboja tijekom 4-6 tjedana kulture. Nakon prelaska u plasteničke uvijete, postotak
preživljavanja je bio 80%. Proveli smo istraživnje na poljoprivrednom institutu Osijek, 2013.g. u labaratoriju
za mikrorazmnožavanje voćnih podloga. Iz rezultata naših istraživanja vidi se transparentnost troškova, te da
postoji potreba za daljnom racijonalizacijom troškova. Proizvodnja je skupa na malom broju jedinica i nije
isplativa dok proizvodnja na velikom broju jedinica ima isplativu opravdanost.U radu je prikazana
organizacija i ekonomika proizvodnje voćnih podloga na poljoprivrednom institutu Osijek. Ukupna
vrijednost proizvodnje iznosila je 65 378,50 kn. Ukupno je u proizvodnju uloženo 33 009,60kn, od ukupnih
troškova proizvodnje izdvojeno je za medij 9 849,10 kn. Za plitice, supstrat, zaštitna sredstva i mineralna
gnojiva uloženo je 11 632,10 kn. Najveći dio troškova otpada na ljudski rad 32 368,90 kn. Ekonomičnost
ukupnog poslovanja iznosi 2,67 što ukazuje na ekonomičnu proizvodnju. Stopa rentabilnosti iznosi 62,64 %
što znači da se za uloženih 100 kn u proizvodnju ostvaruje 62,64 kn dobiti.
Rad je izrađen pri: Poljoprivredni fakultet uOsijekuMentor: prof.dr.sc. Jozo Kanisek
Broj stranica: 46
Broj tablica: 9
Broj slika: 13
Jezik izvornika: hrvatski
Ključne rijeći: in vitro, voćne podloge, isplativost.
Datum obrane:
Stručno povjerenstvo za obranu:
1. Izv.prof.dr.sc. Aleksandar Stanisavljević, predsjednik
2. Prof.dr.sc. Jozo Kanisek, voditelj-član
3. Izv.prof.dr.sc. Ljubica Ranogajec, zamjenik člana
Rad je pohranjen u: Knjižnica Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, Sveučilištu u Osijeku, Kralja Petra
Svaĉića 1 d.
48
BASICDOCUMENTATIONCARD
Josip Juraj Strossmayer University of Osijek Graduate thesis
Faculty of Agriculture
University Graduate Studies Agroeconomy
Graduate thesis
ORGANIZATION AND ECONOMICS OF PRODUCTION
FRUIT ROOTSTOCK
Anita Tadić
Abstract:
Arrivals of new in vitro cultivation tehnologies resulted with healthy plants and speed of reproducing
compared with conventional method increased several hundred times. The procedures for establishing the
initial culture, base for massive plants reproduction in vitro and their radix are examined. In all stages of
plants cultivation in laboratory conditions the basic foundation is used after Murashige and Skoog riched
with saccharoze and fixed with agar. Rate of multiplication was 5-11 newly surges during 4-6 weeks of
culture. After crossing in greenhouse conditions percentage of survival was 80%. We have researched
2013.g., on Agriculture Institution in Osijek in laboratory for Microreproduction of fruit rootstock. From
result of our research we have concluded that there is a need for cost rationalization. The production on small
number of units is not profitable but big production has is more than profitable. In this work i have
represented organisation and economics production fruit rootstock on Agricultural institute in Osijek in 2013.
Total value of production was 65.378,50 kn, from that amount 33.009,60 kn was invested, from total
production costs for media was isolated 9.849,10 kn. For tray, substrate, protective equipment and fertilizers
11.632,10 kn was invested.Most of the costs goes for human work 32.368,90 kn. Business efficiency is 2,67
which indicates profitable production. The rate of profitability is 62,64% which means that on invested
100,00 kn in production we can get 62,64 kn of profit.
Thesis performed at: Faculty of Agriculture in Osijek
Mentor: Jozo Kanisek Ph. D
Number of pages: 46
Number of tables: 9
Number of images: 13
Original in: Croatian
Keywords: in vitro, fruit rootstock, rentability.
Thesis defended on date:
Reviewers:
1. Aleksandar Stanisavljević Ph.D., assoc.prof., president
2. Jozo Kanisek Ph.D, Head member
3. Ljubica Ranogajec Ph.D., assoc.prof., deputy member
Thesis deposited at: Library, Faculty of Agriculture in Osijek, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek,
Kralja Petra Svaĉića 1d.
49

Download Report