I3 (Informatics, Innovation, Incubation) & Crossborder Clustering
HUHR/1001/2.1.3/0004
Istraživanje inovacijskog potencijala
Međimurske županije i Koprivničko-križevačke županije
Izvještaj
Zagreb, studeni 2012.
Sadržaj:
1. Uvod........................................................................................................................................................................... 1
2. Konceptualni okvir istraživanja........................................................................................................................... 2
2.1. Inovacijski potencijal kao sredstvo promicanja lokalne konkurentnosti ........................................ 3
2.2. Rastuće prilike za regionalne inovacijske sustave u zemljama u razvoju........................................ 5
2.3 Regionalni inovacijski sustav u pograničnim područjima.................................................................... 7
3. Regionalni inovacijski sustav unutar analiziranih županija....................................................................... 10
3.1. Inovativno djelovanje unutar statističke regije Sjeverozapad ......................................................... 11
3.2. Struktura regionalnog inovacijskog sustava i upravljanje njime .................................................... 12
3.3. Analiza populacije poslovnih subjekata................................................................................................. 13
3.4. SWOT analiza regionalnog inovacijskog sistema ................................................................................ 14
4. Rezultati empirijskog istraživanja .................................................................................................................... 16
4.1. Metodologija i podaci ................................................................................................................................. 16
4.2. Analiza inovacijskih obilježja..................................................................................................................... 17
4.3. Procjena inovacijskog potencijala ........................................................................................................... 25
5. Zaključci i preporuke ........................................................................................................................................... 29
Literatura..................................................................................................................................................................... 32
Popis tablica i slika.................................................................................................................................................... 36
Prilog 1......................................................................................................................................................................... 37
Prilog 2......................................................................................................................................................................... 48
Odricanje odgovornosti: Sadržaj je u potpunosti odgovornost Tehnološko-inovacijskog centra Međimurje
d.o.o. i Ekonomskog instituta, Zagreb te ni u kom slučaju ne odražava stavove Europske unije i/ili
Upravljačkog tijela.
1. Uvod
Cilj je ovog projekta dati analizu inovacijskog potencijala koja se usredotočuje na međuovisnost
institucionalnog okruženja i sudionika sposobnih za poduzimanje inovacijskih aktivnosti. Ova
sposobnost je primarno rezultat odnosa između inovacijskog inputa (aktivnosti istraživanja i
razvoja) i inovacijskog outputa (inovacijske aktivnosti), što je u konačnici usko povezano s
utjecajem na poslovanje poduzeća.
Unapređenje inovacijskih kapaciteta, tj. sposobnost poduzimanja inovacijskih aktivnosti poduzeća
ovisi o različitim faktorima, uključujući kontinuirano snabdijevanje inovacijskim resursima i
akumulaciju znanja, koja se može označiti ključnom. U tom smislu, važnim se smatra i postojanje
različitih oblika neformalnih inovacijskih suradnji, poput razmjene informacija, te onih formalnih, tj.
inovacijskih suradnji, s ciljem stvaranja novih proizvoda/usluga.
To je relevantno za male ekonomije i lokalne razine, gdje se veći naglasak stavlja na lokalnu
konkurentnost, tj. sposobnost određenog zemljopisnog područja za promociju društvenoekonomskih aktivnosti i stvaranje dohotka. U ovom slučaju, riječ je o Međimurskoj županiji (MŽ) i
Koprivničko-križevačkoj županiji (KKŽ). Obje županije pripadaju bivšoj statističkoj regiji
Sjeverozapadna Hrvatska, gdje se nalazi većina inovacijskih kapaciteta na nacionalnoj razini (EFZG,
2008; EC, 2008). MŽ pripada skupini županija s indeksom razvijenosti između 75% i 100%
nacionalnog prosjeka, dok KKŽ pripada skupini županija s indeksom razvijenosti ispod 75%
hrvatskog prosjeka (NN, 2010).
Ovaj projekt želi dati novi uvid u inovacijske aktivnosti i politike na regionalnoj razini, s dugoročnim
ciljem poboljšanja učinkovitosti i koordinacije poduzeća koji posluju u metaloprerađivačkom i
informacijsko-komunikacijskom sektoru (ICT). Analizirani su sektori ekonomski posebno bitni
navedenim županijama. Analiza je učinkovito usmjerena na prekograničnu suradnju između
pograničnih područja, koja uključuje Međimursku i Koprivničko-križevačku županiju (Hrvatska),
Panoniju (južni dio Mađarske), kao i cjelokupno područje Slovenije.
Navedeni su sektori naglašeni zbog strukture regionalne ekonomije (značajan utjecaj
metaloprerađivačke industrije) te intencije regionalne politike za razvojem ekonomije s visokom
dodanom vrijednošću kroz razvoj ICT i metaloprerađivačke industrije u obje županije.
Analiza inovacijskih obilježja na lokalnoj i regionalnoj razini zahtijeva upotrebu koncepta
nacionalnog sustava inovacija, tj. interaktivnog modela (Marinova, Phillimore, 2003). Ovaj model
podrazumijeva identifikaciju sudionika iz poslovnog sektora, sektora obrazovanja i državnog
sektora kao vitalnih elemenata inovacijskog sustava. Stoga, njihove odluke su pretpostavka za
uspješno ostvarenje ciljeva projekta.
Analiza inovacijskog potencijala uključuje analizu socijalnog kapitala poduzeća i osnovnih obilježja
poduzetništva na specifičnim lokacijama. Dodatno, u posebnom se fokusu istraživanja nalaze
dizajn i implementacija formalnih i neformalnih suradnji, što uključuje različite entitete iz
poslovnog i/ili državnog sektora. Dizajniranje (budućih) inovacijskih programa podrazumijeva
analizu trenutnih inovacijskih potencijala u specifičnim županijama. Čini se da najveći problem za
inovacijsku politiku analiziranih regija (županija) predstavljaju disfunkcionalni institucionalni
mehanizmi koji nisu zasnovani na oruđima potrebnim za učinkovitu procjenu inovacijskih obilježja
na razini poduzeća te programa i instrumenata inovacijske politike. To zahtjeva specifičan pristup
unutar projekta, pri čemu najvažnije elemente čine detaljna analiza inovacijskih obilježja poduzeća
te procjena inovacijskih potencijala unutar poslovnog sektora. U tom kontekstu, proaktivni pristup
može omogućiti bolje razumijevanje potreba poslovnog sektora i lokalnih struktura odgovornih za
stvaranje i primjenu programa inovacijske politike. Stoga možemo pretpostaviti da u kratkom roku
do napretka u analiziranim županijama može dovesti poboljšanje poslovnih obilježja poduzeća,
ponajprije malih i srednjih poduzeća, ali i bolje funkcioniranje inovacijskog institucionalnog
okruženja.
1
Ovaj se izvještaj sastoji od pet dijelova. Nakon uvodnog dijela, daje se objašnjenje konceptualnog
okvira istraživanja koje zahtijeva razumijevanje inovacijskog potencijala i regionalnog inovacijskog
sustava u kontekstu zemalja u razvoju. Treći dio daje informacije o regionalnom inovacijskom
sustavu analiziranih županija, nakon čega slijedi prikaz rezultata empirijskog istraživanja. Empirijsko
istraživanje sastoji se od dva dijela – prikaza rezultata analize inovacijskih karakteristika i procjene
inovacijskog potencijala. Zaključni rezultati i preporuke prezentirani su na kraju izvještaja.
2. Konceptualni okvir istraživanja
Proces funkcioniranja inovacijskog sustava na regionalnoj razini pojačao se u posljednjih
dvadesetak godina, o čemu govori i velik broj istraživanja u kojima se regije analiziraju kao
koordinatori društveno ekonomskih aktivnosti unutar nacionalnih ekonomija (npr. Boschma, 2009).
Unutar EU-a, slučaj regije Lahti (Finske urbane regije koja pokušava postati zemljopisno inovativno
područje bez jake istraživačke baze, Aula, Harmaakorpi, 2008) otvorio je prostor intenzivnijoj analizi
obilježja znanja u regijama koje nemaju značajniju upotrebu znanja kao obilježje ekonomije. Takve
regije značajno zaostaju za tehnološki naprednim regijama s obzirom da bi u slučaju bilo kakve
aktivnosti najprije trebalo krenuti od identifikacije potencijalnih inovatora unutar poslovnog
sektora (Knell, 2012).
Nadalje, treba napomenuti da postoje razlike između zemalja u razvoju (to nije homogena skupina
zemalja)1, ali i između regija pojedinih zemalja2. Čini se da funkcioniranje inovacijskog sustava na
regionalnoj razini u zemljama u razvoju poput Hrvatske ovisi o učinkovitoj interakciji između
sudionika u poslovnom i državnom sektoru, gdje bi se trebalo težiti okrupnjavanju resursa na razini
poslovnog sektora u cilju regionalnog razvoja. Stoga, učinkovitost sustavske perspektive ovisi o
sposobnostima korištenja odgovarajućih mehanizama s ciljem eliminacije sustavskih nedostataka,
jer u suprotnom interaktivno djelovanje nema smisla (usp. Podunavac, Keane, Chris, 2010). To je
ključni argument kojim se zagovara važnost prepoznavanja različitih oblika znanja unutar državnog
i poslovnog sektora, pri čemu interakcija između tih različitih oblika znanja u društvenoekonomskom kontekstu može predstavljati osnovu ekonomskog rasta (Saviotti, 1996).
Osim toga, postoje razlike između različitih oblika znanja nastalih u poslovnom i državnom sektoru.
Kratkoročno znanje pragmatičniji je oblik znanja zasnovan na kratkotrajnom postupku učenja, pri
tome postoji uska povezanost između učenja i aktivnosti unutar poduzeća. Međutim, dugoročni
postupak učenja unutar institucija usporedno postoji s dugoročnim znanjem. Kod ovoga oblika
znanja naglasak je stavljen na razumijevanje konteksta u kojem se problem pojavljuje, pri čemu se
rješenja problema mogu razlikovati. Kao rezultat, skriveno znanje, razne vještine i kultura suradnje
predstavljaju temelj za formalnu i neformalnu suradnju između sudionika u različitim sektorima, što
može unaprijediti socio-ekonomska obilježja na regionalnoj razini.
U nastavku teksta analizirat će se inovacijski potencijal kao ključni koncept u kontekstu lokalne
konkurentnosti (2.1). Nakon toga će se istražiti mogućnosti razvoja regionalnog inovacijskog
sustava na primjeru zemalja u razvoju (2.2). U posljednjom će se dijelu (2.3), objasniti posebnosti
regionalnog inovacijskog sustava u kontekstu prekogranične suradnje.
S obzirom na ekonomska obilježja, zemlje Istočne Azije u značajnoj se mjeri razlikuju od zemalja Latinske
Amerike te Srednje i Istočne Europe (Padoan, 2010). Kina pripada zemljama koje ostvaruju svjetski suficit (u
vanjskoj trgovini), dok zemlje Latinske Amerike i Srednje Europe ostvaruju deficit.
2
Na primjer, južne kineske pokrajine (npr. Guandong) razlikuju se od kineskih pokrajina iz unutrašnjosti
(Qinghai) s obzirom na funkcioniranje regionalne politike. Stoga razvoj regija u unutrašnjosti u većoj mjeri
ovisi o sposobnosti nositelja politike na nacionalnoj razini da razviju regionalne kapacitete, primarno kroz
povećanje investicija (usp. Groenewold, i ost. 2008).
1
2
2.1. Inovacijski potencijal kao sredstvo promicanja lokalne konkurentnosti
Feinberg (2007) smatra da je glavni cilj lokacijske teorije pronaći tko proizvodi koja dobra i/ili
usluge na lokaciji i zašto. U fokusu se takvih istraživanja nalaze poduzeća i institucije koje na bilo
koji način podržavaju aktivnosti poduzeća i zajedno su odgovorni za specijalizaciju analiziranih
zemljopisnih područja. S obzirom na analizu razvoja (institucionalnog) okvira usmjerenog na razvoj
okvira inovacijske politike, ovaj se pristup mora kombinirati s pristupom unutar prostorne
ekonomije kojem je glavni cilj identificirati nositelje regionalnog razvoja svakog područja. Pristup
prostorne ekonomije zahtijeva infrastrukturnu povezanost. S druge strane, lokacijska teorija tvrdi
da je međuovisnost aktera rezultat tehnološke infrastrukture locirane unutar područja. Kao rezultat
koncepta lokacijske konkurentnosti, zemljopisno područje pojavljuje se kao podupiratelj
heterogene skupine socio-ekonomskih aktivnosti često povezanih sa stvaranjem znanja i
njegovom primjenom unutar socio-ekonomskog okvira, gdje se inovacije pojavljuju kao
neizostavan faktor koji osigurava konkurentnost, bez obzira na razinu analize. Takav istraživački
okvir uključuje analizu institucija i poduzeća koji posluju na određenoj lokaciji. To je slično pristupu
inovacijskog modela, gdje se učinkovitost nelinearnih modela pojavljuje kao rezultat međusobnog
djelovanja različitih sudionika unutar poslovnog i državnog sektora.
U ovom trenutku, istraživanje inovacijskog kapaciteta na makro razini zahtijeva razumijevanje
pojma inovacijske suradnje3. To je uključivanje dvaju ili više entiteta s ciljem razvoja proizvoda i/ili
procesa i/ili usluga. Pritom se poslovni subjekti, specijalizirane agencije, sveučilišta i državne
institucije javljaju kao sudionici. U isto vrijeme oni su osnovni dijelovi analize inovacijskog
okruženja. Kao rezultat, danas se inovacije smatraju društvenim fenomenom, a ne individualnim
postignućem. Važnost inovacijske suradnje je u prvom redu u očekivanim rezultatima – u
složenijim inovativnim proizvodima i procesima, koji implicitno stvaraju višu dodanu vrijednost.
Veća složenost inovacijskog procesa i uključivanje većeg broja sudionika ukazuju na postojanje
odgovarajućeg društvenog kapitala kao institucionalne potpore inovacijama, gdje se inovacijska
suradnja pojavljuje kao neizostavni mehanizam za postojanje društvenog kapitala unutar
specifične lokacije (usp. Nahapiet, Goshal, 1988) ili regije. S obzirom da su inovacijske aktivnosti
riskantne i financijski iscrpljujuće te odražavaju određenu razinu vrline nositelja (aktivnosti), ovakav
pristup zahtijeva dodatne javne investicije u, primjerice, društvenu i tehnološku infrastrukturu koja
podržava dalje jačanje inovacijske suradnje u analiziranom području. Jača uključenost aktivnosti
zasnovanih na znanju unutar socio-ekonomskog okvira zahtijeva postojanje međusobne razmjene
između institucija i organizacija unutar definiranog sustava na nacionalnoj i regionalnoj razini.
Osnovni cilj je ove interakcije povećati mogućnosti stvaranja znanja i širenja znanja, što
podrazumijeva intenzivniju upotrebu aktivnosti povezanih sa znanjem i tehnologijom kao što su
aktivnosti istraživanja i razvoja (I&R), inventivne i inovacijske aktivnosti.
Štoviše, sustavski pristup preko koncepta nacionalnog sustava inovacija (NSI) znači stavljanje većeg
naglaska na analizu formalnih i neformalnih suradnji između institucija i/ili organizacija koje
stvaraju i šire inovacijske aktivnosti u nacionalnim ekonomijama4. Nacionalni sustav inovacija (NSI)
u užem se smislu definira kao organizacije i institucije uključene u traženje i istraživanje (Nelson i
Rosenberg, 1993), a u širem smislu (Freeman, 1995) kao okvir, uključujući sve aspekte ekonomske
strukture institucionalnog uređenja koji imaju utjecaja na učenje kao i na traženje i istraživanje –
proizvodni sustav, marketinški sustav i financijskih sustav (Lundvall, 2010: 13). Ovi se elementi
3
Inovacija se najčešće smatra rezultatom suradnje unutar socio-ekonomskog okvira (npr. Kline, Rosenberg,
1986; Dosi, 1988).
4
Čini se da se jedina razlika između Nacionalnog inovacijskog sustava (NIS) i Nacionalnog sustava inovacija
(NSI) ogledava u činjenici da NIS veći naglasak stavlja na analizu. U ostalim detaljima ovi koncepti imaju
identično značenje.
3
prezentiraju kao podsustav u kojem proces učenja ima svoje mjesto. Ipak, u slučaju zemalja u
razvoju poput Hrvatske, inovacijski sustav definitivno predstavlja mehanizam dostizanja, za što bi
se empirijski dokazi mogli ponajprije pronaći u velikim zemljama poput Južne Afrike (Kaplan, 2010).
Slično tomu, Liu (2010) je istražujući jačanje inovacijskih kapaciteta u Kini pokazala važnost faktora
kao što su veličina tržišta, tržišna usmjerenost inovacija ili sudjelovanje u globalnim savezima.
Takav je pristup primjereniji za velike zemlje u razvoju nego za manje ekonomije Jugoistočne
Europe poput Hrvatske.
Kao rezultat, elementi kao što su apsorpcijski kapaciteti5, tehnologijske sposobnosti6 i odgovarajući
mehanizmi učenja7 čine pretpostavke za te aktivnosti poduzeća, bez obzira na lokaciju na kojoj
obavljaju svoje aktivnosti (zemlje u razvoju i/ili razvijene zemlje). Stoga se rast važnosti institucija
tehnoloških transfera na globalnoj razini vidi kao rezultat rasta prilika za znanjem i tehnološkim
transferima u nacionalnim ekonomijama. S tim u vezi, broj agencija usmjerenih tehnološkim
transferima, konzultanata i organizacija usmjerenih razvoju vještina porastao je u posljednjih
tridesetak godina, čime se stvorila dodatna kategorija institucija koje pospješuju stvaranje i
primjenu znanja i upotrebu tehnologija unutar nacionalnih sustava inovacija odgovornih za
tehnološki transfer dostupnog znanja i njegovu primjenu na mikro razini.
Ipak, razumijevanje inovacijskih procesa na razini politika nije moguće bez mehanizama učenja.
Unutar inovacijske politike na makro razini, mogu se pronaći dva oblika procesa učenja.
Kontekstualno, koje je karakteristično za organizacije (poduzeća) i institucije, te nekontekstualno,
koje se pojavljuje unutar obrazovnih institucija. Prvi oblik učenja (jednostruka petlja učenja)
karakterizira jasna poveznica između ponašanja i rezultata aktivnosti. Drugi tip procesa učenja
(dvostruka petlja učenja) karakterizira naglasak na komunikaciji između sudionika. Ovaj se pristup
usredotočuje na objašnjenje konteksta u kojem se problem analizira, pri čemu rezultati mogu biti
različiti (Milter, Perotti Segers, 2004). Uspješna implementacija inovacijskih politika dvostruke petlje
učenja zahtijeva postojanje međusobnog razumijevanja različitih dionika uključenih u područje
inovacijske politike u kojem mora postojati mehanizam učenja inovacijskih politika između
institucija. U tom kontekstu bi primarni fokus trebao biti na mobilnosti pojedinaca unutar sustava,
kao i između društva i državnih struktura. Knell, Koch (2012) smatraju da postoje četiri različita
načina institucionalnog učenja: (i) Izravan konceptualni prijenos i prihvaćanje (interakcija između
nositelja politika i vanjskih istraživača koji osiguravaju analitičku osnovicu); (ii) Mreže učenja
(uključuje različite oblike formalnih i neformalnih mreža između različitih vrsta dionika); (iii)
Usporedba i ostali pristupi zasnovani na indikatorima; (iv) Kontinuirano unapređenje upotrebom
različitih procesa učenja, tj. learning by doing proces (Arrow, 1962) te learning by using proces
(Rosenberg, 1982) unutar organizacija i institucija;
S obzirom da je kapitalizam kao društveni sustav zasnovan na funkcioniranju dinamičkih kategorija,
analiza inovacijskih potencijala predstavlja analitičko oruđe usmjereno procjeni inovacijskih
obilježja u bližoj budućnosti. Inovacijski potencijal kao metodološki pristup zahtijeva razumijevanje
formalnog i neformalnog umrežavanja (suradnji) koja stvaraju društveni kapital i donose procjenu
Apsorpcijski kapacitiet može se razumijeti kao skupina organizacijskih rutina i procesa, uz pomoć kojih
poduzeća prihvaćaju, asimiliraju, transformiraju i istražuju znanje kako bi se stvorile dinamičke organizacijske
sposobnosti potrebne za poduzimanje inovativnih aktivnosti s ciljem stjecanja i održavanja konkurentskih
prednosti (usp. Cohen, Levinthan, 1989).
6
Richardson (1972) je definirao tehnologijske sposobnosti kao adekvatno znanje, iskustvo i vještine potrebne
poduzećima i organizacijama u predstavljanju novih proizvoda i oblika organiziranja.
7
Learning by doing i learning by using jesu dva najznačajnija koncepta učenja za poslovne subjekte. Arrow
(1962) je definirao learning by doing kao oblik učenja koje se ostvaruje dok se proizvod nalazi u fazi
proizvodnje a sastoji se od razvijanja vještinea u proizvodnji, dok je Rosenberg (1982: 122) opisao learning by
using kao oblik učenja, rezultat upotrebe proizvoda, u kojem se mnoga značajna obilježja tog proizvoda
otkrivaju nakon njegove intenzivne ili duže upotrebe.
5
4
inovacijskog kapaciteta8 tj. sposobnosti poduzimanja inovacijskih aktivnosti unutar organizacija i/ili
institucija9. Ove varijable osiguravaju održivost inovacijskog procesa, bez obzira na razinu analize
(mikro i/ili makro) unutar nacionalnih i/ili regionalnih (lokalnih) inovacijskih sustava. Konačno, gore
navedeni koncepti zahtijevaju aktivni pristup sudionika iz poslovnog sektora i njihovog
institucionalnog okruženja (npr. različitih oblika specijaliziranih institucija) prema postizanju
intenzivnije upotrebe tehnologija i znanja kako bi se povećala konkurentnost analiziranih
ekonomija.
2.2. Rastuće prilike za regionalne inovacijske sustave u zemljama u razvoju
U ekonomskom razvoju, koncept regija je prepoznat kao temeljni entitet odgovoran za ekonomsku
koordinaciju različitih inicijativa, u kojem planiranje i implementacija inovacijske politike imaju
važnu ulogu. U konceptualnom smislu, ideja regija usko je povezana s regionalizmom, što znači da
ekonomske aktivnosti ovise o resursima specifičnima za pojedine lokacije (Storper, 1997). Stoga se
regionalni inovacijski sustav može definirati kao interakcija između regionalnih institucija i
organizacija u cilju stvaranja znanja (invencija) i širenja znanja (inovacija) unutar specifične regije
(Lundvall 2002). Doloreux, Parto (2005: 135), citirajući Asheim, Gertler (2004), istakli su kako je
koncept regionalnog inovacijskog sustava izrastao kada se fokus analize politika prebacio na
sustavsku promociju lokaliziranog procesa učenja radi osiguranja kompetitivnih prednosti regije.
Još je potrebno navesti kako je razina inovativnosti specifična za određeno područje. Nadalje,
inovacijski procesi i procesi učenja postali su usko povezani s regionalnim kontekstom u kojem se
pojavljuju, ali ostaju u određenoj mjeri ovisni o društvenom kapitalu kao rezultatu interakcije
između državnih institucija i poduzetništva.
Procesi učenja unutar regionalnog inovacijskog sustava razlikuju se od nacionalnih inovacijskih
sustava, jer se regija uključuje kao dodatni kontekst koji primarno potiče inovativne aktivnosti kroz
različite mehanizme. Ovi mehanizmi uključuju, primjerice, tehnološke transfere, zbog čega
regionalne razlike mogu postati ograničavajući faktor izravnim stranim ulaganjima. Dakle, u
terminima regionalnog inovacijskog procesa krucijalnim se pokazuje pitanje načina na koji
regionalizacija utječe na nacionalni teritorij. Cooke, Uranga, i Etxebarria (1997: 480), citirajući
Hadjimichalis (1986) opisuju ovaj proces kao delimitaciju supralokalnog teritorija od strane
nadređenog političko-administrativnog tijela kao što je država, gdje se nove regije pojavljuju bez
prethodnog kulturno-povijesnog utemeljenja. Taj proces obično karakterizira strategija podijeli pa
vladaj.
Uz to, sve veća važnost regija može nastati zbog uske povezanosti s nacionalnim inovacijskim
sustavom. U tom slučaju, krucijalni su faktori tip kapitalizma i razvoj okvira za inovacijsku politiku. S
obzirom na tipove kapitalizma, Amable (2003: 104-106) definira južnoeuropski tip kapitalizma kao
onaj za kojeg je karakteristična niska razina natjecanja zasnovanog na kvaliteti, niska ne-cjenovna
koordinacija i jaki naglasak na važnost malih poduzeća. To se odnosi na obilježja inovacijskog
procesa u tim zemljama, kao što su niska razina potražnje za aktivnostima I&R, slabe poslovne
investicije u aktivnosti I&R, niska razina inventivnih aktivnosti, odljev mozgova i ograničena
upotreba ICT-a (usp. UNESCO, 2010: 183-188). Značaj malih poduzeća usporediv je s niskom
razinom inovacijskih kapaciteta, a to podrazumijeva mali investicijski kapacitet što je u konačnici
usko povezano s individualnim tipom vlasništva u tim poduzećima.
Prema Ferenčić, Kraljeta (1987: 122), tip vlasništva određuje internacionalizaciju poslovanja
poduzeća. U slučaju da postoji dioničarstvo kao oblik vlasništva, postoji i veća mogućnost
Kapacitet je kao koncept usmjeren na volumen aktivnosti koji se potencijalno može javiti kao rezultat
aktivnosti poduzeća (Kammann, 1993: 73)
9
Metodološki okvir koji opisuje inovacijski potencijal treba uključiti analizu inovacijskih obilježja, varijable
koje opisuju formalne i neformalne oblike suradnji, varijable outputa poduzeća kao i pitanja vezana za
različite ambicije vlasnika u budućnosti.
8
5
sudjelovanja na globalnim tržištima, kao i veća prilika za implementaciju suvremenih tehnologija.
Niska sklonost prema internacionalizaciji tržišta stoga predstavlja potencijalno ograničenje. To
podrazumijeva da je regionalni inovacijski sustav neprimjeren kao razvojni okvir. Stoga, prateći tu
logiku, prisutnost regionalnog inovacijskog sustava može unaprijediti učinkovitost institucionalnog
okvira i služi kao dodatni mehanizam u odnosu prema mehanizmu nacionalnih politika. U tom su
smislu potrebni dodatni poslovni subjekti, kao i institucije zadužene za stvaranje i širenje znanja te
mehanizmi koji podupiru različite oblike učenja (kratkoročno i dugoročno) - koji se pojavljuju
tijekom formalne i neformalne suradnje između sudionika u regionalnom inovacijskom sustavu. U
tom kontekstu, Cooke, Uranga i Etxebarria (1997) analiziraju sustavske inovacije na regionalnoj
razini kao funkciju važnosti financijskih kapaciteta, institucionaliziranog učenja i produktivne
kulture.
Dva različita istraživačka i analitička pristupa regionalnim inovacijskim sustavima nastala su tijekom
posljednjih dvadesetak godina i mogu se pronaći u literaturi. Prvi, analitički pristup uvelike je sličan
usporednom pristupu analize različitih regija10, za razliku od drugog pristupa, studija individualnih
regionalnih inovacijskih sustava, koji se analizira procjenom kompatibilnosti i međusobne
korespondencije regionalnih inovacijskih sustava (Doloreux, Parto, 2004: 13).
Regionalni inovacijski milje postao je relevantan kao koncept radi jačanja istraživanja regionalnih
inovacijskih sustava (Braczyk, Cooke, Heidenreich, 1998). Ovaj koncept stavlja naglasak na
neformalne društvene mreže na limitiranom zemljopisnom području. Osim toga, koncept
podrazumijeva postojanje specifičnih internih aktivnosti koje povećavaju inovativne sposobnosti
putem kolektivnog učenja (Camagni, 1991). Stavljanje fokusa na regionalne resurse u svrhu
izgradnje regionalnih sposobnosti znači da je inovacijska suradnja postala osnova aktivnosti
poduzeća, no potrebno je uključiti i različite sudionike iz regije. Stoga je nužna regionalna
konkurentnost kako bi se osigurala aglomeracija resursa, pri čemu ukupni prihodi i broj zaposlenih
služe kao mjere rasta poduzeća (McMahon i dr., 1993).
Budući da oba koncepta zahtijevaju sposobnost povećanja upotrebe nematerijalne imovine, na
razini politika to znači da se moraju stimulirati aktivnosti koje se odnose na stvaranje znanja. Drugu
važnu implikaciju predstavlja povećanje količine informacija, a to zahtjeva upotrebu odgovarajućih
državnih mehanizama. Ovi metodološki pristupi neophodni su za prikupljanje podataka o
tehnološkim potrebama kako bi se ostvarile što učinkovitije investicije u znanstvenu i tehnološku
infrastrukturu s ciljem jačanja inovacijskih kapaciteta. To podrazumijeva mehanizme politike koji se
odnose na znanstveno i tehnološko planiranje, implementaciju i njihovu evaluaciju. Navedeni
mehanizmi mogu biti zasnovani na principu top-down ili bottom up.
Usporedni regionalni inovacijski sustav kao koncept koristi slijedeće pristupe: (i) Teorijsko istraživanje
ključnih organizacijskih i institucionalnih dimenzija (Cooke i ostali 2000); (ii) Kvalitativno kvantitativna
procjena determinanti inovacijskog potencijala regija, koja uključuje istraživanje o vezama i mrežama
između različitih sudionika (Sternberg, 2000); (iii) Istraživanje postojećih sličnosti i razlika između regionalnih
klastera malih i srednjih poduzeća (MSP) širom Europe (Kaufmann, Tödtling, 2002); (iv) Istraživanje o tome
postoje li značajne koncentracije poduzeća u lokalnoj ekonomiji (Asheim i drugi 2003); (v) Uočavanje
postojanja značajnih koncentracija poduzeća u lokalnoj ekonomiji i razumijevanje tranzicije tih tvrtki prema
znanjem intenzivnim oblicima proizvodnje (npr. Wolfe, 2003) (vi) Analiza značaja regionalnih klastera za
inovacijsku politiku (OECD, 2001).
10
6
Cooke, Leydensdorff, (2006: 10) definirali su koncept konstruiranih konkurentnskih prednosti regije
kao onaj koji je zasnovan na neophodnosti koordiniranja mjera politike, što uključuje različite
dionike. Aula, Harmaakorpi (2008: 527) izlažu primjere tih mjera unutar svake konstruirane
konkurentske prednosti. To su:
·
Ekonomija (regionalizacija ekonomskog razvoja, integracija znanja, jake lokalne i globalne
poslovne mreže);
·
Upravljanje (jaka policy podrška usmjerena inovatorima, rukovođenje koje svoju politiku
zasniva na viziji);
·
Znanstvena infrastruktura, (sveučilište, državni istraživački sektor, posredničke agencije),
·
Zajednica i kultura (kozmopolitanizam, kreativno kulturno okruženje, društvena
tolerancija).
U pogledu regionalnih inovacijskih sustava u zemljama u razvoju (kao što je Hrvatska), postoji
nekoliko determinanti koje je potrebno istražiti u cilju analize inovacijskih sustava. S obzirom na
činjenicu da se regija razvija različitim putanjama kroz kombinaciju političkih, kulturnih i
ekonomskih snaga, (Cooke i ost, 2000: 480), razvoj regionalnih inovacijskih sustava usko je vezan uz
nacionalni inovacijski sustav analizirane ekonomije. U slučajevima kada aktivnosti planiranja i
implementacije prethode analizi usporedivosti unutar socio-ekonomskog okvira, analitičari se
često fokusiraju na funkcije vladinih tijela, umjesto da se usmjere prema analizi učinkovitosti
politika (usp. Petak, Petek, 2009). Specifično obilježje poslovnog sektora unutar analiziranih
županija predstavlja dominacija individualnog vlasništva – društva s ograničenom odgovornošću i
obrti čine dominantne oblike vlasništva, a to podrazumijeva jaku usmjerenost na domaće tržište i
međunarodna tržišta okolnih zemalja, prije svega zbog niskog investicijskog kapaciteta koji je usko
povezan s upotrebom poznate tehnologije.
Stoga je funkcije inovacijske politike na regionalnoj razini u zemljama u razvoju potrebno analizirati
u kontekstu analize institucionalnog okruženja na nacionalnoj razini. Usprkos činjenici da se analiza
politika u zemljama u razvoju usmjerava na analizu za politiku (Petak, Petek, 2009), postojanje
različitih oblika međunarodnih (globalnih) saveza unutar poslovnog sektora zahtijeva
razumijevanje karakteristika šireg supranacionalnog konteksta. To se ponajprije odnosi na nisku
razinu institucionalnog učenja između javnog i privatnog sektora, gdje bi poželjnu praksu
predstavljala mobilnost između sektora. Održivost regionalnog inovacijskog sustava ovisi o
objektivnom razumijevanju po važnosti rastućih procesa inovacijskih aktivnosti unutar analiziranih
lokacija. Isto tako, ovisi i o implementaciji različitih instrumenata unutar poslovnog sektora.
Konačno, prihvaćanje regionalnog inovacijskog sustava kao komunikacijskog modela za dionike
važno je za uspješnost koncepta održivosti.
2.3 Regionalni inovacijski sustav u pograničnim područjima
Postoje dvije determinante koje utječu na promjenu perspektive i izvedbe regionalnih inovacijskih
sustava na supranacionalnoj razini. Prva je ekonomska globalizacija, koja se odnosi na pomak
svjetske ekonomije prema supranacionalnim funkcionalnim integracijama koordiniranim od strane
multinacionalnih kompanija (npr. Dicken i ost., 1997). Druga je regionalizacija kao rezultat
konkurentskog regionalnog ponašanja, pri čemu je regija vidljiva na globalnoj razini kroz
pojedinačne karakteristike – na primjer, Silikonska dolina je prepoznata kao visoko tehnološko
područje.
Oba supranacionalna procesa međusobno se podupiru. Kao globalni trend, takve potrebe se treba
razumjeti u kontekstu analize regionalnih inovacijskih sustava. Na primjer, u posljednjih petnaestak
godina, EU i njena politika prema Hrvatskoj bila je glavni vanjski faktor utjecaja na različite oblike
7
međunarodnih (regionalnih) suradnji u Hrvatskoj, i to na obje razine, nacionalnoj i regionalnoj
(primarno unutar regije Zapadnog Balkana). U našem slučaju, interakcija između EU-a i zemalja
Zapadnog Balkana zahtijevala je smanjivanje uloge granica postavljenih od strane nacionalnih
ekonomija (usp. Ratti, Reichman, 1993: 59). Treba istaknuti da ovaj pristup slijedi proaktivnu
politiku EU-a prema Hrvatskoj. U tom kontekstu EU stavlja veliki naglasak na promociju inovacija
kao aktivnosti usmjerenih podizanju kapaciteta u cilju izgradnje mehanizama inovacijske politike.
Uz to, mijenjala su se i obilježja granica između Hrvatske, Mađarske i Slovenije, odnosno svih
zemalja uključenih u prekograničnu suradnju. Granice između Slovenije i Hrvatske nastale su 1991,,
dok s Mađarskom Hrvatska ima dugu povijest komunikacije između graničnih regija, a u ovom
trenutku kroz režim slobodne trgovine.
Stoga se trenutna perspektiva treba analizirati prema kriteriju jačanja inovacijskih kapaciteta na
nacionalnoj razini, s odgovarajućim mehanizmima koji osiguravaju stvaranje i difuziju znanja na
regionalnoj razini. Zato bi mehanizam tehnoloških transfera trebao predstavljati neizostavan
element regionalnih inovacijskih sustava. Ovi kapaciteti moraju podupirati formalne i neformalne
suradnje kako bi se stvorio društveni kapital u regiji. Aktivni pristup koji podržava inovacijska
obilježja potreban je na regionalnoj razini i zahtijeva uključivanje institucija i organizacija
sposobnih da nadvladaju ograničenja. Izazovi inovacijske politike trebaju biti prepoznati u tom
kontekstu. Stoga je Regionalni inovacijski sustav suočen s izazovima odgovarajuće koordinacije,
kako na regionalnoj tako i na nacionalnoj razini. Uz to, pojava prekograničnih aktivnosti komplicira
institucionalni okvir jer se pojavljuju različiti oblici barijera. U tom kontekstu, Giaoutzi, Suarez-Villa,
Stratigea (1993: 114) definiraju tri oblika barijera pograničnim regijama: (a) izolirani tip11; b)
međusobno povezani tip12; i c) zajedničko kontrolirani tip13 unutar kojih tipovi granica podržavaju
institucionalne kontakte i sporazume s potencijalnim utjecajem na kategorije kao što su
infrastrukturalni razvoj i tehnološka difuzija uz granične regije. Ipak, barijere postoje i na razini
poduzeća, poput nedostatka relevantnih lokalnih sudionika, nedostatka regionalne suradnje i
međusobnog povjerenja te regionalna industrijska specijalizacija u zastarjeloj tehnologiji (Isaksen,
2001: 2010). Nadalje, Ratti (1993: 245), citirajući Courlet (1988), definira tri teritorijalne kategorije u
kojima se različiti granični učinci mogu prikazati. Riječ je o kategorijama tržišnog prostora14,
proizvodnog prostora15 i prostora podrške16. U slučaju pograničnih regija, inovativni bi se kapacitet
trebao usmjeriti prema internacionalizaciji poslovnih aktivnosti koje su sposobne savladati barijere
na različitim razinama (razina poduzeća i/ili nacionalna razina).
U tom slučaju, prekogranična inovacijska suradnja predstavlja plodonosnu strategiju kojom
povezanost na razini poduzeća i/ili javnog sektora povećava mogućnost prevladavanja ograničenja
na razini regije. To je u skladu s Blaas, Nijkamp (1993: 125), koji su analizirali pogranična područja u
kontekstu njihovih dualnih uloga. U svojoj prvoj ulozi pogranična područja predstavljaju barijere u
prostornoj mreži, koje sprečavaju slobodan protok ljudi, dobara i informacija, dok ih se u drugoj
ulozi vidi kao filtere, s ulogom kontaktne (ili koordinacijske) točke za protok u prostoru. Ratti, (1993:
244) citirajući Hansen (1977), dodao je treći pristup otvorenih granica, s funkcionalnom
11
Izolirani tip predstavlja dvije granične, ali nepovezane mreže pograničnog područja. Javna komunikacija
radiom i televizijom dominantni su oblici komunikacije u ovoj kategoriji.
12
Ovo je najčešći tip granice između zemalja, u kojem prepreke ovise o sličnostima i komplementarnostima
policy struktura. Razmjene u području tehnologije, kao i kulturno/društvena razmjena dominantni su tipovi
komunikacije u pograničnom području.
13
Ojačala bi povezna funkcija graničnog čvora, s obzirom da bi njegovo funkcionalno područje tržišta moglo
djelovati s minimalnom fragmentacijom kadgod bi prekogranične i administrativne tarife bile niske.
14
Poduzeća održavaju svoja različita tržišta.
15
Prostorno funkcionalne relacije određene su lokalizacijom proizvodnje, posebice organizacijom
proizvodnje u skladu s prostornom podjelom rada i fleksibilnom proizvodnjom.
16
To se odnosi na predkonkurentnske odnose (Porter, 1980) određene strateškim ponašanjem koje
poduzeća, bilo izravno ili neizravno, zauzima u odnosu na okolinu.
8
dominacijom veza između političkog i institucionalnog sustava, u kojem implementacija koncepta
zahtijeva strateško ponašanje.
Stoga postojanje komplementarnosti17 socio-ekonomskih struktura među graničnim područjima
određuje smjer i potencijal za jačanje umrežavanja i inovacijske suradnje. U tom kontekstu postoji
kritička analiza faktora zajedničkih pograničnim područjima, tj. ‘matrice’ koja spaja sudionike. U
ovom se slučaju mogu koristiti sljedeće varijable:
·
struktura bruto domaćeg proizvoda,
·
zaposlenost,
·
radna produktivnost,
·
izdaci za istraživanje i razvoj.
Logika nalaže da viša razina razmjene bilo koje vrste roba i usluga, kao i komplementarnost između
struktura, stvara veći prostor za umrežavanje i suradnju. U posljednjih je tridesetak godina snažan
naglasak kod regionalne suradnje bio stavljen na ICT tehnologiju kao sredstvo širenja formalne i
neformalne suradnje među sudionicima. To je, dakako, usko povezano s inovacijskim aktivnostima,
s obzirom da ICT platforma osigurava i širi mogućnost međusobne povezanosti među ljudima.
Gradovi kao čvorišne točke omogućavaju stjecanje znanja kao dijela suradnje i umrežavanja.
Posljedično, kako se međusobni odnosi mogu poboljšati razmjenom usluga zasnovanih na znanju,
udaljenost između gradova predstavlja kritički faktor za poticanje suradnje. Veća povezanost
gradova predstavlja osnovu za razvoj regionalnih strategija, omogućujući bolju upotrebu resursa u
pograničnom području.
Dosadašnja analiza iskustava prekogranične suradnje u Hrvatskoj pokazuje da su analizirani
projekti doprinijeli porastu učinkovitosti lokalnih kapaciteta uvođenjem novih elemenata u policy
prakse. Ipak, postoji značajan prostor za napredak. Navedeni su projekti u većoj mjeri fragmentirani
programi usmjereni jačanju kapaciteta, s niskom razinom vidljivih rezultata na nacionalnoj razini.
Stoga izgradnja odgovarajućih mehanizama inovacijske politike na regionalnoj (lokalnoj) razini u
Hrvatskoj može povećati prilike za uključivanje različitih sudionika iz vladinog i poslovnog sektora u
različite regionalne inicijative poput Dunavske strategije18.
Definiramo komplementarnost društveno ekonomskih struktura kao mogućnost uključenja u lance dodane
vrijednosti kao snadbjevač i/ili kupac unutar poslovnog sektora ili učestvovanje u bilo kojem obliku
umrežavanja koji čini kapital unutar regije.
18
Dunavska strategija je makroregionalna razvojna strategija i akcijski plan za regiju i zemlje koje su locirane
u toku rijeke Dunav (EC, 2010)
17
9
3. Regionalni inovacijski sustav unutar analiziranih županija
Međimurska županija ostvarila je 5.6 milijardi kuna (747mijuna eura) bruto dodane vrijednosti
(BDV), što čini 2% ukupnog BDV-a u Hrvatskoj u 2007. To je 0,5 postotnih bodova manje od udjela
Koprivničko-križevačke županije u isto vrijeme. Ove su županije vodeće po udjelu prerađivačkog
sektora u BDV-u u Hrvatskoj. Prerađivački sektor u Međimurskoj županiji ima udio od 34,7% u
ukupnom BDV, što je neznatno vise od udjela Koprivničko-križevačke županije (34,2%). Obje
županije imaju udio iznad 13% veći od hrvatskog prosjeka, koji je u 2007. iznosio 20,4%.
Ipak, uzimajući u obzir regionalni razvojni indeks (kao osnovni kriterij indeksa uzima usporedba
županija u Hrvatskoj), Koprivničko-križevačka županija pripada skupini s ispodprosječnim
vrijednostima, sa 75% hrvatskog prosjeka. Međimurska županija je smještena u skupinu županija s
prosječnim vrijednostima, s regionalnim razvojnim indeksom između 75% i 100% hrvatskog
prosjeka (NN 2010).
Prema indeksu Regionalne konkurentnosti zasnovanom na metodologiji Svjetskog Ekonomskog
Foruma19, Međimurska županija je u konkurenciji od 21 županije u Hrvatskoj četvrta na razini NUTS
3, Koprivničko-križevačka županija se smjestila na dvanaesto mjesto (NVK, 2010: 21). Obje su
županije zabilježile niže vrijednosti u odnosu na 2007. godinu. Tako je u 2007, Međimurska
županija bila druga prema indeksu regionalne konkurentnosti i pet mjesta bolje plasirana od
Koprivničko-križevačke županije. Osnovne faktore koji su doveli do povećanja razlike ovih županija
u odnosu na vodeće županije (kao što su Varaždinska županija i Primorsko Goranska županija) čine
razlike između ponude radne snage (rezultat obrazovnog postupka) i potražnje od strane
poslovnog sektora te niska razina investicija (usko povezana s niskom razinom apsorpcijskog
kapaciteta na razini poslovnog sektora).
Na razini sektora, metaloprerađivački sektor ima veću važnost u Međimurskoj županiji (MŽ) nego u
Koprivničko-križevačkoj županiji (KKŽ). REDEA (2011: 23), citirajući Hrvatski zavod za zapošljavanje,
tvrdi kako je 2887 osoba bilo zaposleno u metaloprerađivačkom sektoru u 2009. godini, što je 4,5%
manje u usporedbi s 2008. godinom (3022). Broj zaposlenih u metaloprerađivačkom sektoru u KKŽ
značajno je manji u usporedbi s MŽ. Prema podacima FIMA-e, 226 osoba bilo je zaposleno u ovom
sektoru. Nadalje, prosječan broj nezaposlenih u Koprivničko-križevačkoj županiji iznosio je 7260 u
2011., dok je u MŽ prosječan broj nezaposlenih tijekom iste godine iznosio 6830. U oba slučaja to
predstavlja nastavak negativnih trendova iz 2009, kada je prosječan broj nezaposlenih u
Koprivničko-križevačkoj županiji iznosio 6243. U istom je razdoblju u Međimurskoj županiji
zabilježen broj od 5892 nezaposlenih osoba.
Uz to treba napomenuti da formalna regionalna inovacijska politika ne postoji, osim na NUTS 3
razini, gdje prevladavaju pitanja ekonomskog razvoja, prometne infrastrukture, obrazovanja,
zdravstvenih usluga te ostalih društvenih i kulturnih i institucija. To se može objasniti i činjenicom
da su istraživački kapaciteti uglavnom koncentrirani na području Sjeverozapadne Hrvatske,
odnosno NUTS 220 razine, koja uključuje Grad Zagreb i ostale županije u okolici Zagreba21.
Indeks regionalne konkurentnosti sastoji se od tri skupine faktora: 1.) prva skupina uključuje osnovne
faktore: institucije, infrastrukturu, makroekonomsko okruženje, zdravlje i osnovno obrazovanje; 2.) druga
skupina faktora određuje učinkovitost prve skupine: visoko obrazovanje, učinkovitost tržišta roba i rada,
razvoj financijskog tržišta i tehnološka spremnost; 3.) treća skupina se odnosi na poslovnu inkubaciju i
inovativnost (NVK, 2010: 15).
20
NUTS 2 razina se u Hrvatskoj sastoji od triju neadministrativnih jedinica, uključujući postojeće županije koje
sačinjavaju NUTS 3 razinu. NUTS 2 razina je uključivala Sjeverozapadnu Hrvatsku (Zagrebačku regiju, Zagorje,
Varaždin i Međimurje), Središnju i Istočnu Hrvatsku (Slavoniju) i Jadransku Hrvatsku (Istru i Dalmaciju).
19
10
S obzirom na navedeno, u ovom će se poglavlju analizirati regionalni inovacijski sustav u objema
županijama, u kontekstu inovacijskih obilježja statističke regije Sjeverozapad (3.1), nakon čega
slijedi analiza regionalnog inovacijskog sustava i upravljanja (3.2). U posljednja dva odjeljka,
objasnit će se analiza populacije poslovnih subjekata (3.3) kao i analiza snaga, slabosti, prilika i
opasnosti (SWOT) (3.4).
3.1. Inovativno djelovanje unutar statističke regije Sjeverozapad
Analiza NUTS 2 razine u Hrvatskoj pokazuje da kontinentalna (prije toga regija Sjeverozapad22)
statistička regija ima najveći inovacijski kapacitet. Analiza je provedena prije nove NUTS 2
regionalne podjele, no bez obzira na to, pokazuje se da su u 2010. godini, prema kriteriju ukupnih
izdataka za istraživanje i razvoj (eng. GERD), javna i privatna poduzeća u statističkoj regiji
Sjeverozapad investirala vise od 2,1 milijardu kuna (280 milijuna eura) u odnosu na usporednu
populaciju u statističkoj regiji Jadranska Hrvatska (250 milijuna kuna, 33 milijuna eura). Razlike
između analiziranih poslovnih subjekata još su izraženije od uočenih u slučaju javnih institucija.
Naime, poduzeća u bivšoj statističkoj regiji Sjeverozapad investiraju više od devedeset posto
(90.2%) ukupnih izdataka na istraživanje i razvoj u Hrvatskoj. Prema raspoloživim podacima
Državnog zavoda za statistiku, većina investicija unutar aktivnosti istraživanja i razvoja
koncentrirana je u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj, s udjelom od 86,7% ukupnih investicija u 2010.
godini, nakon čega slijede Jadranska Hrvatska (10,3%) i Središnja i Istočna Hrvatska (3.0%). Prema
kriteriju izdataka za istraživanje i razvoj u području visokog obrazovanja, bilježe se manje razlike
između statističkih regija. Tako su u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj investicije u visoko obrazovanje
dosegnule 75,2% ukupnih investicija, nakon čega slijede Jadranska Hrvatska (19,2%) te Središnja i
Istočna Hrvatska (3,0%). Broj istraživača porastao je za 4,8% u razdoblju od 2008. do 2010.,
dosegnuvši broj od 6.596 u 2010. godini. Broj istraživača porastao je i u Središnjoj i Istočnoj
Hrvatskoj (10,4%) te Jadranskoj Hrvatskoj (7,9%), dok se smanjio udio u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj
(0,35%) u razdoblju od 2008. do 2010. Uz to, Sjeverozapadna (8,07%) te Središnja i Istočna Hrvatska
(57,8%) statističke su regije u kojima je porastao broj istraživača u poslovnom sektoru za razliku od
Jadranske Hrvatske gdje se taj broj smanjio (18,1%). Ovo se povećanje može objasniti i malim
brojem ukupnog broja istraživača unutar statističkih regija. U pogledu investicija u statističkoj regiji
Sjeverozapad, one predstavljaju rezultat aktivnosti poslovnih subjekata iz javnog i privatnog
sektora koncentriranih na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije23, što znači da se samo
manji dio može pripisati djelovanju poslovnih subjekata iz Međimurske županije i Koprivničkokriževačke županije.
Metaloprerađivačka industrija vodeći je industrijski sektor u Međimurskoj županiji. Prema
podacima Financijske agencije, u 2011. su zabilježena 153 metaloprerađivačka poduzeća (33,5%
ukupnog broja u industriji) te više od stotinu obrta (101) registriranih u istoj djelatnosti. U
Koprivničko-križevačkoj županiji zabilježena su 33 poslovna subjekta registrirana u
metaloprerađivačkom sektoru. To znači da metaloprerađivačka industrija ima bolje osnove u
Koprivničko-križevačka županija, Krapinsko-zagorska županija, Međimurska županija, Varaždinska županija
i Grad Zagreb.
22
Statistička regija Sjeverozapad sastoji se od Grada Zagreba, Zagrebačke županije, Koprivničko-križevačke
županije, Krapinsko-zagorske županije, Međimurske županije i Varaždinske županije. Prema novoj
administrativnoj metodologiji, ova regija uključuje sve županije u Istočnoj Hrvatskoj.
23
Istražujući porezne poticaje u području istraživanja i razvoja, Aralica, Botrić, Švaljek (2011: 29) pokazuju da
je među korisnicima ovog poreznog poticaja 83,2% svih poslovnih subjekata registrirano na području
statističke regije Sjeverozapadna Hrvatska, dok se 69,4% svih poslovnih subjekata uključeno u ovu poreznu
shemu nalazi na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije.
21
11
Međimurskoj županiji. S druge strane, značajan strani investitor, npr. ITS-RB, smješten je na
području Koprivničko-križevačke županije.
3.2. Struktura regionalnog inovacijskog sustava i upravljanje njime
Ne postoji Regionalni inovacijski sustav24 na razini NUTS 3 (županije) u Hrvatskoj. No aktivnosti i
programi koji se odnose na upotrebu znanja i tehnologije postupno su postali prepoznatljiviji,
ponajprije zahvaljujući implementacijom programa kao što je TEHCRO25 i projekta Proof of Concept
(POC)26 inovacijske agencije - BICRO. Unutar analiziranih županija, strateško planiranje i
menadžment projekata kontroliraju regionalne agencije (kao što su REDEA i PORA) osnovane od
strane županija, točnije Međimurske županije i Koprivničko-križevačke županije. Poslovna
infrastruktura i ostale organizacije, kao što su Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska obrtnička
komora, usmjerene su na ekonomski razvoj, bez specifičnih ciljeva vezanih uz razvoj lokalnog
gospodarstva poput tehnologije i inovacija.
Po pitanju inovacijskih aktivnosti kao razvojnog mehanizma u Međimurskoj županiji, najvažnija je
agencija REDEA (Regionalna Razvojna Agencija Međimurje), zadužena za ključna područja politika
kao što su ekonomski razvoj i razvoj ljudskih resursa. REDEA je u 2009. osnovala Tehnološkoinovacijski centar Međimurje (TICM), potvrđujući tako snažniju usmjerenost politika Međimurske
županije prema tehnološki intenzivnom gospodarstvu. TICM je osnovan radi ostvarenja sljedećih
ciljeva:
(1.) Unapređenja tehnološkog razvoja regije kroz razvoj tehnološke infrastrukture i stvaranje uvjeta
potrebnih za zapošljavanje i napredak mladih profesionalaca;
(2.) Stvaranja uvjeta za inkubaciju poduzeća zasnovanih na znanju i podupiranja njihovog
osnivanja i djelovanja unutar TICM-a;
(3.) Stvaranja uvjeta usmjerenih prema pružanju usluga tehnološkog transfera i komercijalizacije
inovacija;
(4.) Jačanja regionalnog i međunarodnog partnerstva s ciljem osiguranja kvalitetnih usluga i
transfera najboljih praksi.
Međimursko veleučilište u Čakovcu primjer je važne obrazovne institucije u Međimurskoj županiji.
Na veleučilištu postoje dva studijska programa 27: Računarstvo i Menadžment u turizmu i športu.
Oni otvaraju priliku za jačanje suradnje s TICM-om u polju inovacijske ekonomije (npr. inkubacija
poduzeća, upotreba TICM-ove infrastrukture u obrazovanju) te implementacije domaćih i
međunarodnih projekata (npr. EU fondovi).
Poslovna infrastruktura i ostale organizacije, kao što su HGK – Međimurske županije, Obrtnička
Komora Međimurske županije, usmjeravaju svoje djelovanje prema aktivnostima gospodarskog
razvoja, ali bez nekog konkretnog cilja vezanog uz razvoj lokalnog gospodarstva u području
inovacijske ekonomije.
Regionalni inovacijski sustav se definira kao međuodnos regionalnih institucija i organizacija s ciljem
stvaranja znanja (izum) i njegove difuzije (inovacija) (usp. Lundvall 2002).
25
TEHCRO je glavni policy instrument usmjeren financiranju i održavanju znanstveno-tehnoloških parkova,
implementiran od strane BICRO-a (vodeće agencije zadužene za implementaciju mjera i programa
inovacijske politike u Hrvatskoj).
26
POC - Proof of Concept kao projekt provjerava inovativni potencijal predkomercijalne aktivnosti istraživača
i poduzetnika na putu prema razvoju novih proizvoda, usluga i tehnoloških procesa. Njegov je cilj pružiti
podršku ranoj fazi inovacije kako bi se omogućio i usmjerio razvoj te smanjio rizik investiranja u kasnijim
fazama.
27
Međimursko veleučilište u Čakovcu priprema i treći program Održivog razvoja .
24
12
Uz to, postoji i Razvojna agencija grada Čakovca - Čakra d.o.o., koju je 2007. osnovao Grad Čakovec.
Glavni su ciljevi ove agencije priprema razvojnih strategija i planova lokalnog razvoja, jačanje
investicijskih aktivnosti (povlačenje i provedba EU fondova), tehnička pomoć malim i srednjim
poduzećima te organiziranje seminara i radionica usmjerenih korištenju EU fondova. Udruga
Inovatora Međimurje (INOMA) broji više od stotinu članova28, kao i velik broj patenata, izuma i
zaštitnih znakova.
U usporedbi s Međimurskom županijom, inovacijska infrastruktura Koprivničko-križevačke županije
(KKŽ) slabije je razvijena. Slično kao i kod Međimurske županije, u Koprivničko-križevačkoj županiji
djeluje PORA (Razvojna agencija Podravine i Prigorja) zadužena za promoviranje i implementaciju
razvojnih aktivnosti u KKŽ. Jednostavno institucionalno uređenje na razini županije rezultiralo je
širokim brojem aktivnosti poput:
(1) Savjetodavnog centra za malo poduzetništvo;
(2) Službi regionalnog razvoja;
(3) Međunarodne suradnje, pripreme projekata za nacionalnu razinu i EU fondove;
(4) Različitih oblika obrazovnih aktivnosti koje se odnose na gore navedene teme.
Inovacijska infrastruktura u županiji uključuje Koprivnički poduzetnik d.o.o.29, Križevački
poduzetnički centar d.o.o30 te Poduzetnički inkubator Gornja Rijeka d.o.o.. Slično kao i u MŽ,
institucionalni okvir uključuje organizacije kao što su HGK – Koprivničko križevačke županije i
Hrvatsku obrtničku komoru Koprivnica, sa sličnim ulogama kao i u Međimurskoj županiji. Ipak,
institucije poput Razvojne agencije Sjever – Ured Koprivnica31 i Regionalne energetske agencije
Sjever32 ne mogu se pronaći u MŽ te čine razliku prilikom komparacije.
3.3. Analiza populacije poslovnih subjekata
Analizirana populacija uključuje 99 poduzeća iz metaloprerađivačkog sektora i 98 poduzeća iz
sektora informacijsko–komunikacijske tehnologije (ICT). Između tih sektora postoje značajne
razlike. S obzirom na zemljopisnu koncentraciju poslovnih subjekata unutar ICT sektora, gotovo
četiri od pet poduzeća (78,5%) dolazi iz Međimurske županije. S druge strane, u
metaloprerađivačkom sektoru poduzeća su u većoj mjeri disperzirana, te ih se nešto više od
šezdeset posto (61,6%) nalazi unutar Međimurske županije. Analizirajući sektorsku produktivnost s
omjerom ukupnih prihoda podijeljenih s brojem zaposlenih, u 2011. su poduzeća unutar ICT
sektora zabilježila bolje rezultate (472 tisuća kuna po zaposlenom, 62.9 tisuća eura po zaposlenom)
od poduzeća u metaloprerađivačkom sektoru (371 tisuća kuna po zaposlenome, 49.4 tisuća eura
po zaposlenome). Prema kriteriju izvoza, poduzeća iz ICT sektora (10.8 mil. kuna, 1.44 mil. eura)
zaostaju za poduzećima iz metaloprerađivačkog sektora (925.5 mil. kuna, 123.3 mil. eura). Uz to,
Prema informacijama dostupnim na njenim internetskim stranicama, Udruga broji 105 članova.
Koprivnički poduzetnik d.o.o. je organizacija usmjerena poslovnoj podršci na području Grada Koprivnice.
Ona osigurava sljedeće usluge: (1.) Inkubaciju poduzeća; (2.) Obrazovanje usmjereno prema e-uslugama: (3.)
Razvoj i primjenu EU projekata.
30
Glavni je cilj centra je promocija poduzetništva. Centar pruža sljedeće usluge koje se odnose na razvoj
poduzetništva: (1.) Pružanje informacija; (2.) Poduzetničko obrazovanje; (3.) Organizacija sajma Obrta i
poslovanja svake godine u županiji.
31
Razvojna agencija Sjever (RAS) društvo je s ograničenom odgovornošću kojeg su osnovali gradovi
Varaždin, Bjelovar, Koprivnica i Virovitica. Glavni ciljevi RAS-a su sljedeći: osiguravanje gospodarskog razvoja
na lokalnoj razini, razvoj ljudskih potencijala na lokalnoj razini te implementacija programa koji se odnose na
regionalni razvoj i EU fondove. 32
Osnovana kao javna, nezavisna i neprofitna institucija koja se usredotočuje na ekonomske aktivnosti
povezane s energetskim sektorom na lokalnoj razini.
28
29
13
poduzeća unutar metaloprerađivačkog sektora brojila su 4.121 zaposlenog u 2011., za razliku od
375 zaposlenih u poduzećima unutar ICT sektora.
Mikro poduzeća do 10 zaposlenih dominiraju unutar ICT sektora, te čine udio od gotovo osamdeset
i pet posto (84,6%). Slično tome, mikro poduzeća dominiraju i u metaloprerađivačkom sektoru, ali u
znatno manjoj proporciji (46,9%). S obzirom na vrstu poduzeća, društva s ograničenom
odgovornošću prevladavaju u oba sektora - 84,7% u slučaju ICT sektora i 86,8% kod
metaloprerađivačkog sektora. Obrti čine drugu po veličini populaciju poduzeća unutar oba sektora
- 11,1% kod metaloprerađivačkog sektora i 13,2% unutar ICT sektora.
Analiza pokazuje da se 63,1% poduzeća iz ICT sektora bavi računalnim programiranjem,
savjetovanjem i sličnim aktivnostima, nakon čega slijedi skupina poslovnih subjekata koji se bave
informacijskim uslugama (10,5%)33. U metaloprerađivačkom sektoru 37,4% poduzeća pripada
skupini proizvođača metalnih konstrukcija i njihovih dijelova. Drugu najveću skupinu čine
poduzeća koja se bave proizvodnjom ostalih gotovih metalnih proizvoda (20,2%), nakon koje
slijede skupine poduzeća koja se bave proizvodnjom strojeva i opreme (11,1%) te strojnom
obradom i presvlačenjem metala (11.1%).
Analiza brzorastućih poduzeća (skupina ubrzanog rasta definira se kriterijem iznadprosječnog rasta
ukupnih prihoda, pri čemu mora biti ostvareno i barem minimalno povećanje broja zaposlenih u
analiziranom razdoblju) ukazuje34 da unutar populacije od 99 poduzeća, njih 29 pripada skupini
poduzeća s ubrzanim rastom u metaloprerađivačkom sektoru, dok u ICT sektoru samo sedam
poduzeća bilježi iznadprosječne rezultate u razdoblju 2009. - 2011. (populacija se sastojala od 98
poduzeća). Konačno, u razdoblju 2009-2011 gotovo dvadeset posto novih poduzeća (18,5%)
osnovano je u ICT sektoru, dok metaloprerađivački sektor bilježi nešto nižu stopu od 13,2%
novoosnovanih poslovnih subjekata u analiziranim županijama.
Ako se objedine empirijski nalazi o populaciji poslovnih subjekata, uočavaju se sličnosti između
analiziranih sektora u pogledu veličine poduzeća i tipa vlasništva. Mikro poduzeća (do deset
zaposlenih) dominiraju u oba sektora, dok po tipu vlasništva prevladavaju društva s ograničenom
odgovornošću. S druge strane, poduzeća metaloprerađivačkog sektora u većoj su mjeri izvozno
usmjerena, dok poslovni subjekti unutar ICT sektora pokazuju bolje rezultate u smislu
produktivnosti rada.
3.4. SWOT analiza regionalnog inovacijskog sistema
U smislu snaga Regionalnog inovacijskog sustava, značajan faktor predstavlja važnost
proizvodnje, iskazana visokim udjelom prerađivačke industrije u ekonomijama obiju županija
(najveći u Hrvatskoj). Naime, visoki udjel prerađivačke industrije implicira visoku sklonost izvozu u
usporedbi s nacionalnim prosjekom i županijama u kojima proizvodnja nije toliko važna za lokalnu
ekonomiju.
Važno je spomenuti i uspostavu Tehnološko-inovacijskog centra Međimurje35, usmjerenog na
podršku inovacijama i inovacijskim projektima u županiji. Štoviše, uspostava relativno
kompleksnog institucionalnog okvira, kao rezultat postupnog razvoja mehanizama planiranja i
provedbe, dovela je do stvaranja važnog sustava podrške za sektor malih i srednjih poduzeća
(MSP), doduše u početnim fazama.
Obrada podataka prevladava unutar ove skupine ekonomske aktivnosti.
Korišten je isti pristup kao Račić, Aralica, Redžepagić (2008) u slučaju iznadprosječnog rasta (iznad 15%)
ukupnih prihoda u 2011. u odnosu na 2009. Stopa rasta poduzeća prosjek je razdoblja 2009-2011.
35
Web stranica: http://ticm.hr/
33
34
14
Uz to, postoji odgovarajuća poduzetnička kultura povezana sa solidnom tehnološkom osnovicom
poduzeća u obje županije, ponajprije u Međimurskoj županiji. Poduzetnička je kultura u značajnoj
mjeri inicirana od strane pojedinaca koji su se vratili iz inozemstva36, donijeli poduzetničke vještine i
razvili poslovanje. Konačno, u ovim poduzećima postoji tehnološki transfer iz zemalja odakle su se
pojedinci vratili.
S druge strane, identificirano je nekoliko slabosti. Naime, investicije poslovnog sektora u aktivnosti
istraživanja i razvoja i dalje su na niskoj razini. U pogledu razvoja inovacijskog potencijala, trenutna
inovacijska infrastruktura, koja omogućuje transfer tehnologije prema sektoru malih i srednjih
poduzeća (SME), ostaje nedovoljna, uz nedovoljne financijske resurse kojima bi se podržali
inovacijski procesi u malim i srednjim poduzećima.
Uočen je nedostatak poduzeća koje bi se moglo smatrati promotorima regionalnog razvoja. To se
odnosi na slabu i nedovoljnu suradnju gospodarskih subjekata i usko je povezano s niskom
razinom prosjeka dodane vrijednosti i plaća poslovnog sektora u analiziranim županijama u
usporedbi s hrvatskim prosjekom.
Štoviše, mehanizam institucionalnog učenja je slab, jer poduzeća jako teško pronalaze dovoljno
dobre zaposlenike s prikladnim obrazovanjem. To je usko povezano s neadekvatnim razvojem
ljudskih resursa u analiziranim županija.
Unatoč uočenim problemima, uočeno je nekoliko prilika za Regionalni inovacijski sistem.
Najvažnija je ulazak u EU, planiran za srpanj 2013., koji predstavlja jasnu priliku za povećanje
konkurentnosti zasnovanoj na inovacijama jer se ekonomija u cjelini susreće s jedinstvenom
tržištem EU-a. U institucionalnom smislu, uključivanje istraživačkog potencijala u europski
istraživački prostor potencijalna je sfera u kojoj bi razvoj tehnologijske infrastrukture unutar
regionalnog inovacijskog sistema trebao biti prioritet.
Osim toga, treba napomenuti da posebice razvoj regionalne (prekogranične) suradnje i razmjene
predstavlja potencijalno područje regionalnog razvoja i to ne samo u pogledu razvoja
institucionalnih kapaciteta već i kapaciteta privatnog sektora. U tom bi se kontekstu kao prikladan
mehanizam mogli koristiti institucionalni mehanizmi policy učenja.
Konačno, SWOT analiza opisuje i prijetnje koje se odnose na budući razvoj sustava. U prvom redu,
postoji niska razina razumijevanja ex ante i ex post praćenja i razvoja politika, što je otežavajući
faktor za budući regionalni razvoj. Istraživačka zajednica u Međimurskoj i Koprivničko-križevačkoj
županiji relativno je mala i stoga nedovoljna za jačanje razine suradnje s industrijskim sektorom.
Osim toga, individualistički tip vlasništva unutar poslovnog sektora (dominiraju društva s
ograničenom odgovornošću) u analiziranim županijama zahtjeva inovativnu suradnju s poslovnim
partnerima koji su u stanju provesti poslovne aktivnosti povezane s intenzivnom upotrebom
znanja (npr. aktivnosti istraživanja i razvoja te strateški menadžment), kao i prodaju proizvoda i
usluga na globalnoj razini. Stoga se analizirani poslovni subjekti u prosjeku usmjeravaju na
inovativne proizvode korištenjem poznate tehnologije.
Konačno, Hrvatska ulazi u petu godinu globalne gospodarske krize, suočena sa smanjenjem
dodane vrijednosti u nacionalnoj ekonomiji, posebice u proizvodnji. To je ozbiljan otežavajući
faktor koji limitira potencijal domaćeg tržišta na kojem bi se proizvodi i usluge poduzeća iz
analiziranih županija trebali prodavati.
36
Njemačka i Austrija osnovni su izvori znanja.
15
4. Rezultati empirijskog istraživanja
Kao što je već spomenuto, u fokus našeg istraživanja stavljeni su inovativni potencijali Međimurske
i Koprivničko-križevačke županije. Budući da je inovativni potencijal dinamična kategorija koja
podrazumijeva procjenu buduće perspektive inovacijskih aktivnosti, predložena su dva
metodološka pristupa terenskog istraživanja. Prvi korak predstavlja analiza obilježja inovacija
(statički pristup), zasnovana na metodologiji Community innovation survey. U drugom koraku daje
se analiza inovacijskog potencijala (dinamički pristup) koja se temelji na intervjuima sudionika u
poslovnom sektoru. Da bi istraživanje inovativnog potencijala bilo uspješno, trebalo je provesti
sveobuhvatnu analizu postojeće literature prije empirijskog istraživanja. Stoga će se u ovom
poglavlju analizirati metodologija i podaci o istraživačkom projektu (4.1), nakon čega slijedi analiza
inovacijskih performansi (4.2). U posljednjem dijelu poglavlja, prikaza rezultati analize inovacijskog
potencijala (4.3).
4.1. Metodologija i podaci
Rad na ovom projektu bio je podijeljen u dvije skupine aktivnosti. Najprije se pristupilo
pretraživanju dostupne literature, nakon čega se u drugom koraku provelo terensko istraživanje.
Prva skupina aktivnosti obuhvaćala je sljedeće: 1.) Identifikaciju svih tvrtki u županijama (MŽ, KKŽ) u
ICT i metaloprerađivačkom sektoru te osnovnih profila tvrtki (kontaktni podaci, sektor, proizvodi),
2.) Identifikaciju tehničkih i obrazovnih institucija (s podacima o dostupnim tečajevima), aktivnosti
I&R, tehničkih srednjih škola i fakulteta u analiziranim županija (MŽ, KKŽ i Varaždinska županija VŽŽ), 3.) Identifikaciju stručnjaka u široj regiji - MŽ, KKŽ i VŽŽ (područje intelektualnog prava (IPR),
upravljanje inovacijama i podrška transferu tehnologija) te osnovne informacije o profilu stručnjaka
(područje stručnosti, portfelj usluga); 4.) Opis inovacijske infrastrukture (tehnološki inkubatori,
instituti za I&R, institucije koje pružaju podršku poslovanju, stručne udruge za promicanje inovacija
u regiji (MŽ, KKŽ i VŽŽ). Informacije o poslovnim subjektima prikupljene su preko skupa podataka
dostupnih na Poslovna.hr37, uključujući naziv tvrtke, sjedište tvrtke, ime ključne osobe, adrese,
kontakt, glavnu gospodarsku djelatnost, godinu osnutka, ukupne prihode u 2011. i broj zaposlenih
u istoj godini, ukupne prihode u 2008. i broj zaposlenih u istoj godini. Pored toga, osmišljene su i tri
dodatne varijable s ciljem analize profila rasta u analiziranim sektorima u razdoblju od 2008. do
2011., a to su omjer ukupnih prihoda u 2008. podijeljen s ukupnim brojem zaposlenih u 2008.;
omjer ukupnih prihoda u 2011. podijeljen s ukupnim brojem zaposlenih u 2011., te razlika u
omjerima ukupnih prihoda u 2011. podijeljenih s ukupnim brojem zaposlenih u 2011. i ukupnih
prihoda u 2008. podijeljenih s brojem zaposlenih u 2008. Osim toga, prikupljeni su podaci o
izvoznim aktivnostima u 2010. i 2008. iz baze podataka Hrvatski izvoznici38. Napravljen je dodatan
napor kako bi se obuhvatili svi poslovni subjekti unutar analiziranih županija za koje su podaci bili
dostupni. Našli smo 98 poslovnih subjekata u ICT sektoru i 99 poslovnih poduzeća u
metaloprerađivačkom sektoru u objema analiziranim županija. Dodatne informacije o institucijama
i inovacijskoj infrastrukturi osigurali su direktor Tehnološko-inovacijskog centra Međimurje (TICM),
g. Ivan Plačko i gospođa Tamara Kopričanec, voditeljica projekata Razvojne agencije Podravine i
Prigorja za promicanje i provedbu razvojnih aktivnosti u Koprivničko-križevačkoj županiji (PORA).
Prema opisu dostupnom na internetskoj stranici, Poslovna.hr je portal koji omogućava svojim korisnicima
pretraživanje preko 500.000 poslovnih knjiga s više od 1,4 milijuna ljudi koji njima upravljaju, time dajući
svojim klijentima neusporediv pristup ključnim poslovnim informacijama potrebnim za upravljanje
poslovnim rizikom.
38
Prema podacima dostupnim na internetskoj stranici, baza podataka Hrvatski izvoznici predstavlja tvrtke i
organizacije s primarnim ciljem promicanja i zastupanja izvoza hrvatskih proizvoda, roba i usluga.
37
16
Treća skupina podataka, ona o stručnjacima u području prava intelektualnog vlasništva, autorskog
prava i upravljanju inovacijama, prikupljena je kao rezultat konzultacija sa stručnjacima iz tih
područja. Ovaj skup podataka pokušao je obuhvatiti najrelevantnije osobe u navedenim
područjima u Hrvatskoj. Našli smo jedanaest stručnjaka u području prava intelektualnog vlasništva
i autorskih prava te tri stručnjaka u području upravljanja inovacijama.
Druga skupina aktivnosti temeljila se na rezultatima prethodno opisanog istraživanja. Ova grupa
aktivnosti bila je usmjerena prema analizi inovacijskih obilježja i inovacijskog potencijala unutar
analiziranih sektora (ICT, metaloprerađivački sektor). Unutar navedenih faza, prva je etapa
uključivala analizu inovacijskih obilježja s ciljem identifikacije glavnih karakteristika inovacijskog
djelovanja. Istraživanje o inovacijskim obilježjima provedeno je u razdoblju od 24. rujna do 12.
listopada korištenjem metodologije Community Innovation Survey (CIS)39. Glavne skupine varijabli
uključene u upitnik su: izvori inovacija, inovacijski input40, inovacijske aktivnosti41 i inovacijska
suradnja42. Upitnik je bio poslan u šezdeset i jednu tvrtku iz oba analizirana sektora u županijama
uključenim u istraživanje. Tvrtke su odabrane u suradnji s ključnim osobama iz analiziranih županija
u kontekstu inovacijske politike. Zaprimili smo dvadeset odgovora iz čega proizlazi da je stopa
odgovora iznosila 32,7%.
Druga skupina istraživačkih aktivnosti sastojala se od analize inovacijskog potencijala. Informacije o
inovacijskom potencijalu prikupljene su putem intervjua provedenih na populaciji od 32 poslovna
subjekta u razdoblju od kraja rujna do sredine listopada. U istraživanje su bile uključene četiri
skupine pitanja: (1.) pitanja o poduzetničkoj kulturi i socijalnom kapitalu u županiji, (2.) pitanja o
stanju u sektoru; (3.) vrste suradnje (formalne i neformalne) među poslovnim subjektima, te između
poslovnih subjekata i raznih institucija; (4.) pitanja o mogućnosti razvoja klastera ili mogućnosti
istraživanja razvoja infrastrukture43. U odnosu na četvrtu skupinu pitanja, postoje razlike ovisno o
analiziranim sektorima. Naime, u ICT sektoru u fokusu su bile mogućnosti razvoja ICT klastera, dok
je u metaloprerađivačkom sektoru naglasak stavljen na razvoj tehnologijske infrastrukture,
odnosno inicijativu pod nazivom Metaloprerađivački razvojni centar.
4.2. Analiza inovacijskih obilježja
Ova analiza sastoji se od dva dijela. Prvi dio uključuje analizu osnovnih podataka o poslovnim
subjektima iz oba sektora u odabranim županijama. Izneseni se rezultati temelje na bazi podataka
dostupnoj na portalu Poslovna.hr, dok drugi dio analize opisuje podatke o inovacijskim
postignućima poslovnih subjekata.
Kada je riječ o godini osnivanja analiziranih poduzeća, više od tri od pet poslovnih subjekata
(62,8%) u analiziranim sektorima osnovano je u razdoblju 1996-2011. Štoviše, u 1990. osnovano je
Baza podataka CIS prikuplja detaljne informacije o poslovnim subjektima, koje su podijeljene u jedanaest
kategorija i sastoje se od 138 varijabli.
40
Glavne kategorije su: aktivnosti I&R unutar poduzeća, aktivnosti I&R izvan poduzeća, nabava opreme strojeva i softvera, stjecanje drugog vanjskog znanja, obuka, uvođenje inovacija na tržište i druge pripreme postupci i tehničke pripreme za implementaciju novih ili znatno poboljšanih proizvoda i procesa koji nisu
spomenuti u prethodnim kategorijama.
41
Glavne varijable u ovoj kategoriji su: inovacije proizvoda, inovacija usluga, proces inovacije, organizacijske
inovacije i marketing inovacija.
42
Glavne kategorije su: inovacijska suradnja s dobavljačima opreme, inovacijska suradnja s klijentima ili
kupcima, inovacijska suradnja s konkurentima, inovacijska suradnja s konzultantima. Štoviše, svaka varijabla
u kategorijama inovacijske suradnje dodatno je podijeljena prema sljedećim zemljopisnim područjima:
nacionalna razina; EU; EFTA; razina zemalja kandidatkinja; SAD te Kina i Indija.
43
Detaljan popis pitanja nalazi se u Prilogu 2.
39
17
gotovo devet posto (8,2%) analiziranih poslovnih subjekata, što je za tri postotna boda više u
odnosu na udio poslovnih subjekata osnovanih u 1995.
Slika 1. Distribucija prema godini osnivanja tvrtki iz ovog istraživanja, 2012.
Izvor: Izračuni autora na temelju podataka dostupnih na portalu Poslovna.hr
Kada se promatra pravni okvir, društvo s ograničenom djelatnošću predstavlja dominantni oblik
vlasništva (85,8%) u analiziranim poduzećima. Ovaj je oblik vlasništva sedam puta češći od obrta
kao tipa vlasništva (12,2%). Dakle, pojedinačno vlasništvo dominira u odnosu na dioničko društvo
(tj. postoje tri dioničarske tvrtke u oba sektora u analiziranim županijama).
Slika 2. Distribucija analiziranih poduzeća prema njihovom pravnom okviru, 2012.
Izvor: Izračuni autora na temelju podataka dostupnih na portalu Poslovna.hr
Analiza poslovnih subjekata pokazuje kako su mikro poduzeća do devet zaposlenih najčešći tip
poslovnih subjekata u obje županije (68,2%), a potom slijede mali poduzetnici - između 10 i 49
zaposlenika (21,2%), kao i srednja poduzeća - između 50 i 249 zaposlenih (8,4%). Distribucija tvrtki
u pogledu broja zaposlenih može se objasniti njihovim pravnim okvirom, dominacija mikro
poduzeća paralelna je s velikim brojem obrta (24) i društva s ograničenom odgovornošću (169) u
analiziranim županija.
18
Slika 3. Poslovni subjekti i broj zaposlenih
Izvor: Izračuni autora na temelju podataka dostupnih na portalu Poslovna.hr
Više od četiri od pet analiziranih poslovnih subjekata (85%) koristilo je Trening za inovacijske
aktivnosti44, tijekom razdoblja od 2009. do 2011. To je deset postotnih bodova (75%) više nego u
slučaju korištenja Aktivnosti istraživanja i razvoja45 kao oblika inovacijskih aktivnosti unutar
analiziranih tvrtki. Pribavljanje strojeva, opreme i softvera (70%) treći je najčešće korišteni oblik
inovacijskih aktivnosti poduzeća u analiziranim županijama.
Tablica 1. Inovacijske aktivnosti i njihova učestalost unutar poduzeća
Izvor: Istraživanje inovacijskih aktivnosti
Inovativni kapacitet usko je povezan s procesom prihvaćanja i širenja ekoloških inovacija kod
poslovnih subjekata. Rennings (2000.) tvrdi da se ISO 14001 može smatrati organizacijskom
ekološkom inovacijom u kojoj se ekološke inovacije sastoje od novih ili izmijenjenih
Oslo Manual (OECD, 2005: 66) definira Trening za inovacijske aktivnosti kao trening zaposlenika unutar ili
izvan poduzeća usmjeren na razvoj i/ ili uvođenje novih ili znatno poboljšanih proizvoda i procesa.
45
Oslo Manual (OECD, 2005: 65) definira aktivnosti istraživanja i razvoja kao kreativni posao unutar poduzeća
s ciljem povećanja zaliha znanja i njegove uporabe za osmišljavanje novih i poboljšanih proizvoda i procesa
(uključujući razvoj softvera).
44
19
procesa,tehnika, praksi, sustava i proizvoda za sprječavanje ili smanjenje štete za okoliš. U slučaju
promatranih županija, više od jedne trećine poduzeća (35%) uvelo je ISO 14001 do kraja 2011.
Budući da je većina tvrtki uvela ISO 14001 između 2009. i 2011. (57,1%), čini se da postoji rastuća
svijest među analiziranim tvrtkama o važnosti ISO 14001.
Slika 4. Poslovni subjekti i ISO 14001
Izvor: Istraživanje inovacijskih aktivnosti
Kada je riječ o državnoj potpori u području inovacijskih aktivnosti i istraživačkih razvojnih aktivnosti
(državna potpora uključuje porezne poticaje u području istraživanja i razvoja i/ili potpore46
poduzećima), gotovo dvadeset posto (18%) analiziranih poduzeća unutar oba sektora poslovanja
koristilo je državnu potporu u razdoblju 2009-2011. Nažalost, analizirani poslovni subjekti nisu
primili nikakvu vrstu potpore za aktivnosti u području inovacija i/ili aktivnosti istraživanja i razvoja
od lokalnih vlasti i EU-a.
Slika 5. Analizirana poduzeća i državne potpore
Izvor: Istraživanje inovacijskih aktivnosti
U Hrvatskoj se porezni poticaji sastoje od prava na odbitak izdataka za istraživanje i razvoj u dvostrukom
iznosu i stjecanje nematerijalne imovine u punom iznosu od osnovice poreza na dobit (Aralica, Botrić, Švaljek,
2011: 6).
46
20
Što se tiče sudjelovanja na raznim tržištima, analizirana poduzeća najčešće prodaju svoje robe i
usluge na regionalnom (lokalnom) tržištu, odnosno više od četiri od pet analiziranih poduzeća
prodaje svoje robe i usluge na domaćem tržištu (85%). To je pet postotnih bodova više od udjela
analiziranih poduzeća koja prodaju svoje proizvode i usluge na nacionalnom tržištu (80%). Postoji
jaka sklonost prema sudjelovanju na međunarodnim tržištima, odnosno tri od četiri analizirana
poduzeća (75%) sudjeluje na tržištima EU-a i/ili EFTA-e i/ili na tržištima zemalja kandidatkinja.
Tablica 2. Analizirana poduzeća i različita tržišta
Izvor: Istraživanje inovacijskih aktivnosti
Što se tiče inovacija proizvoda, gotovo četiri od pet analiziranih poduzeća (75%) uvelo je neki oblik
inovacije proizvoda u razdoblju od 2009. do 2011. U analiziranim je poduzećima Inovacijski
proizvod zastupljeniji od inovacijskih usluga (55%). Kada je riječ o novitetima kod inovacijskih
proizvoda, jedna od četiri inovacije bila je radikalna47 inovacija proizvoda (25%), što je više od dva
puta rjeđe u odnosu na inkrementalne48 inovacije proizvoda (60%) u analiziranim poduzećima.
Tablica 3. Analizirana poduzeća i inovacije proizvoda/usluga.
Izvor: Istraživanje inovacijskih aktivnosti
47
48
Ovakve su inovacije nove na tržištu.
Ovakve su inovacije nove samo za poduzeće, ali nisu nove za tržište.
21
Općenito, inovacije proizvoda nastale su iz razvojnih aktivnosti pojedinih tvrtki (71,4%), što je više
od četiri puta češće nego u slučaju suradnje (21,4%) u području razvojnih aktivnosti inovacija
proizvoda. Prijenos vještina u pogledu razvoja inovacije proizvoda rijetko se događa među
analiziranim poduzećima - u razdoblju od 2009. do 2011 samo se 7,1% poslovnih subjekata koristilo
drugim poduzećima i/ili institucijama kako bi olakšalo proces inovacije proizvoda i/ili usluga. Kada
je riječ o analizi udjela prihoda od inovacije proizvoda u ukupnim prihodima u poduzeću
(podijeljeno u dvije kategorije - novo na tržištu i novo za poduzeće), među analiziranim je
poduzećima u razdoblju od 2009.do 2011. prihode od inovacija proizvoda u ukupnim prihodima
ostvarilo gotovo svako drugo poduzeće (49,1%).
Što se tiče inovacija procesa, najčešći tip inovacijskog procesa čine nove ili znatno poboljšane
metode proizvodnje ili proizvodnje robe ili usluga (70%), nakon čega slijede nova ili značajno
poboljšana logistika, dostava ili distribucijske metode za vlastite resurse, robe ili usluge (45 %) te
nove ili znatno poboljšane podupiruće aktivnosti za procese (20%).
Tablica 4. Analizirana poduzeća i inovacije procesa
Slično kao i kod razvoja inovacija proizvoda, gotovo tri od pet (57,1%) inovacija procesa razvijeno je
unutar samih poduzeća. No, suradnja je češća kada je u pitanju razvoj inovacijskih procesa (35,1%)
u odnosu na razvoj inovacijskih proizvoda (21,4%). Prijenos vještina u smislu razvoja inovativnog
procesa (35,7%), (scenarij u kojem druga poduzeća razvijaju proces inovacije) analizirana poduzeća
češće koriste od prijenosa vještina inovacije proizvoda (7,14%).
Nadalje, najčešće korištene oblike organizacijskih inovacija u razdoblju od 2009. do2011. čine Nove
metode funkcioniranja poslovanja i procesa odlučivanja (45%), što je tri puta češće nego u slučaju
Novih metoda organizacije odnosa s drugim poduzećima ili javnim institucijama (15%). Nove
poslovne prakse u organizacijskim procedurama tek se rijetko koriste (5%).
22
Tablica 5. Analizirana poduzeća i organizacijske inovacije
Izvor: Istraživanje inovacijskih aktivnosti
Što se tiče ostvarenja ciljeva organizacijskih inovacija koje su tvrtke uvele u razdoblju od 2009. do
2011., povećanje Tržišnog udjela (2,57) ocijenjeno je nešto važnijim od Uvođenja proizvoda u nova
zemljopisna područja (2,63) i Plasmana proizvoda novim skupinama potrošača (2,73)49. Analiza
pokazuje da je više od tri petine poslovnih subjekata uvelo Nove metode promocije proizvoda
(65%) u razdoblju od 2009. do 2011. To je deset postotnih bodova više od udjela poduzeća koja su
uvela Nove metode određivanja cijena proizvoda (55%). Nova metoda distribucije proizvoda (35%)
i Značajna promjena dizajna ili pakiranja - dobre usluge (40%) rjeđe su zastupljene od Novih
metoda proizvoda i Uvođenja novih metoda određivanja cijena proizvoda (Tablica 6). Sve
navedeno povezano je s obilježjima poslovanja poduzeća iz analiziranih sektora. Poduzeća su u
velikoj mjeri usmjerena prema poznatim kupcima u većini poslovnih sektora.
Tablica 6. Analizirana poduzeća i inovacije u marketingu
Izvor: Istraživanje inovacijskih aktivnosti
Ostvarenje svakoga faktora ocjenjivano je kroz sljedeće kategorije: visoko= 1, srednje= 2, neznatno= 3, nije
relevantno= 4.
49
23
Izvor inovacija predstavlja dvosmjernu vezu između sudionika uključenih u inovacijski proces, kao
što je inovacijska suradnja50. U prosjeku se analizirana poduzeća oslanjaju na unutarnje inovacijske
izvore (1,6), potom slijede tržišni izvori51 (2,1) i drugi izvori (2,4)52. Većina poduzeća procjenjuje
važnost unutarnjih izvora između visoke i srednje vrijednosti. Čini se da treba poboljšati formalne i
neformalne oblike komunikacije između poslovnog sektora i institucija. Institucionalni izvori53 (2,9)
zaostaju za već spomenutim inovacijskim izvorima.
Tablica 7. Analizirana poduzeća i značajnost inovacijskih izvora54
Izvor: Istraživanje inovacijskih aktivnosti
U pogledu inovacijske suradnje, više od dvije od pet tvrtki (41,2%) surađivalo je na inovacijskim
aktivnostima s drugim tvrtkama i/ili institucijama. U analiziranim županija, postoji dominantna
inovacijska suradnja s međunarodnim partnerima. Tridesetpet (35%) posto poslovnih subjekata
sudjelovalo je u inovacijskoj suradnji sa svojim klijentima55. To je deset posto više nego u
inovacijskom suradnji s dobavljačima (25%), kao i petnaest postotnih bodova više nego u
inovacijskoj suradnji s konkurentima (20%) u razdoblju od 2009. do 2011.
Kada je riječ o analizi učinaka inovacija, Povećanje kvalitete proizvoda i usluga je najvažniji učinak
(1,3) koji proizlazi iz inovacijskih proizvoda analiziranih poduzeća i/ili usluga, a slijede ga Povećanje
asortimana robe ili usluga (1,6) kao i Ulazak na nova tržišta (1,7). Slično prethodnom tumačenju
(Tablica 8), u odnosu na faktor Povećanja kvalitete proizvoda i usluga, u prosjeku većina poduzeća
procjenjuje da je porast kvalitete rangirana između visoka (1) i srednja (2).
Inovacijska suradnja aktivna je suradnja s drugim poduzećima ili nekomercijalnim institucijama na
području inovacijskih aktivnosti.
51
Tržišni izvori kao kategorija sastoje se od sljedećih potkategorija: dobavljači opreme, materijala,
komponenti i softvera; klijenti ili kupci; konkurenti ili druga poduzeća u sektoru i konzultanti, komercijalni
laboratoriji ili privatni instituti za I&R.
52
Ostali izvori kao kategorija sastoji se od sljedećih potkategorija: konferencije, sajmovi, izložbe; znanstveni
časopisi i stručne/ tehničke publikacije te stručne i granske udruge.
53
Sastoji se od sljedećih kategorija: sveučilišta ili druge visokoškolske institucije te državni ili javni istraživački
instituti.
54
Utjecaj svakog faktora ocjenjivan je kroz sljedeće kategorije: visoko= 1, srednje= 2, neznatno= 3, nije
relevantno= 4.
55
Zanimljivo je da je samo registrirana inovacijska suradnja s međunarodnim klijentima. Većina partnera
dolaze iz EU, a tu je i jedan slučaj u kojem je partner došao izvan EU.
50
24
Tablica 8. Analizirana poduzeća i učinci inovacija56
Izvor: Istraživanje inovacijskih aktivnosti
4.3. Procjena inovacijskog potencijala
Intervjui o inovacijskom potencijalu provedeni su u Međimurskoj županiji (MŽ) i Koprivničko
križevačkoj županiji (KKŽ). U Međimurskoj županiji 12 poduzeća je bilo iz ICT sektora, a 16 iz
metaloprerađivačkog sektora. U KKŽ, dva poduzeća su bila iz ICT sektora, dok su tri poduzeća iz
metaloprerađivačkog sektora. Kvalitativna analiza odgovora na pitanja iz intervjua rezultirala je
sljedećim rezultatima grupiranim prema četiri skupine tj. kategorije pitanja.
(1) Pitanja o kulturi poduzetništva i socijalnom kapitalu unutar županije
Sva intervjuirana poduzeća u MŽ tvrde da postoji visoka razina poduzetničke kulture u MŽ u
odnosu na druge dijelove Hrvatske zbog duge tradicije obrtništva i privatnog poduzetništva. Osim
toga, tu su i brojni pojedinci koji su emigrirali u Njemačku, Austriju i Sloveniju, a koji su se vratili u
Međimurje nakon određenog vremena provedenog u inozemstvu. Po povratku u Međimurje, ti su
pojedinci donijeli i poduzetničke vještine te su nastavili razvijati privatne tvrtke.
Sva intervjuirana poduzeća u KKŽ (5 tvrtki) odgovorila su da postoji pozitivna kultura poduzetništva
u županiji.
Trećina ispitanih poduzeća izjavilo je da osim Međimurja Istarska županija, Grad Zagreba i cijela
sjeverozapadna Hrvatska rangiraju kao poduzetnički prijateljska područja.
Utjecaj svakog faktora ocjenjivan je kroz sljedeće kategorije: visoko= 1, srednje= 2, neznatno= 3, nije
relevantno= 4.
56
25
U KKŽ, prepreke koje koče razvoj poduzetništva identificirane su kao niska obrazovna razina
zaposlenika; zaposlenici u javnim službama na nacionalnoj razini boje se odgovornosti; politika
ministarstava prema poduzetničkoj klimi. Budući da postoji viša razina poduzetničke tradicije i
kulture u MŽ, tu je i niža razina nepovjerenja u državne institucije. Poduzetnici u MŽ su usmjereni
prema kulturi rada i stoga je njihova namjera stjecanje znanja i vještina koji će im pomoći da se i
dalje razvijaju. S druge strane, poduzetnici u KKŽ imaju nižu razinu poduzetničkih kompetencija i
stoga primjećuju mnoga ograničenja i nedostatke na državnoj razini.
Suradnja s dobavljačima i drugim poduzećima unutar MŽ opisana je kao dobra. Suradnja s kupcima
također je opisana kao dobra u smislu većih kupaca, odnosno dobavljača od trećih strana. Ovakva
kultura suradnje potrebna je u području proizvodnje i u prodajne svrhe, a temelji se na povjerenju i
dugoročnom pružanju usluga. U metaloprerađivačkom sektoru postoji viša razina potrebe za
suradnju s lokalnim vlastima zbog specifičnih potreba koje se odražavaju u odobravanju različitih
vrsta dozvola na lokalnoj razini (npr. građevinske dozvole i slično) koje utječu na razinu razvoja
buduće proizvodnje. Suradnja s ministarstvima, u smislu različitih programa potpore na
nacionalnoj razini (koristilo je četiri ispitanih poduzeća iz metaloprerađivačkog sektora) za nabavu
nove opreme opisana je kao loša jer su opisane natječajne procedure nelogične. Procedure kod
različitih nacionalnih programa potpore također su opisane kao dugotrajne jer proizvodni proces
nije u mogućnosti čekati rezultate natječaja zbog financijskog aspekta ulaganja.
Čimbenici koji sprečavaju višu razinu suradnje s relevantnim akterima i dionicima su prepoznati u
metaloprerađivačku sektoru kao: individualizam poduzeća (2+1)57; konkurencija na međunarodnim
tržištima (1); sama tržišta (3 +1); neučinkovito korištenje diplomatskih kanala (1); nedostatak
vremena (1); stil upravljanja poduzeća (1); česte promjene zakona (1) - zbunjujuće informacije za
potencijalne investitore; respektabilna suradnja (1); strah od mogućih problema s drugim
poduzećima (financijski problemi ) (2 +1); povjerenje (1); kulturološki faktori poduzetnika (0 +1).
Čimbenici koji sprečavaju višu razinu suradnje s relevantnim akterima i dionicima u ICT sektoru,
prepoznati su kao: nelojalna konkurencija (1); uspješna poduzeća ne mogu surađivati s
neuspješnim poduzećima (1); država nema pozitivan stav prema ICT sektoru (1); nedostatak
vremena (1); otežani uvjeti poslovanja (1); negativna percepcija Hrvatske izvan nacionalnih granica
(1); malo informacija o prednostima suradnje (1); strah od mogućih problema s drugim
poduzećima (financijski problemi; pitanja vezana uz autorska prava (1); tvrtke koje rade različite
stvari nisu profesionalci (2).
(2) Analiza sektorskih uvjeta
Poduzeća u ICT sektoru uglavnom izvoze svoje proizvode/usluge u zapadnoeuropske zemlje.
Tvrtke u metaloprerađivačkom sektoru uglavnom izvoze svoje proizvode/usluge u Austriju,
Njemačku, Švicarsku i zemlje Zapadnog Balkana58. Postoje 4 od 14 (28,6%) tvrtki u ICT sektoru i pet
tvrtki od 19 (26,3%) u metaloprerađivačkom sektoru koje su uglavnom orijentirane na izvoz.
Sva izvozno orijentirana poduzeća proizvode za poznate klijente s kojima su potpisali poslovne
ugovore. Poduzeća koja su izvozno orijentirana još nisu značajno osjetila utjecaj globalne krize.
Situacija je nešto drugačija za poduzeća orijentirana uglavnom na domaće tržište, ovisno o vrsti
proizvoda i usluga koje poduzeće proizvodi. ICT tvrtke, u cijelini, bilježe povećanje ukupnog
prometa, ali su nesigurne po pitanju zapošljavanja novih djelatnika zbog ukupne razine tržišne
nesigurnosti. S druge strane, poduzeća u metaloprerađivačkom sektoru, ulažu u razvoj ljudskih
resursa, u smislu strukovnog obrazovanja i osposobljavanja vježbenika (učenje na radnom mjestu).
Dobri polaznici obično dobivaju priliku za zapošljavanje nakon završetka strukovnog obrazovanja.
57
58
Broj u zagradama označuje broj odgovora za Međimursku županiju i Koprivničko križevačku županiju
Detaljnije istraživanje bilo bi potrebno budući da su dobiveni rezultati samo tentativni.
26
(3) Oblici suradnje (formalni i neformalni) među poslovnim subjektima, kao i između poslovnih
subjekata i raznih ustanova
Općenito je suradnja s javnim državnim institucijama (kao što su ministarstava) opisana kao dobra
dok je suradnja s Hrvatskom gospodarskom komorom opisana kao loša jer je niska razina potpore u
smislu različitih usluga koje pružaju Komore.
Intervjuirane tvrtke identificirale su web stranice, osobne veze, sajmove i sl. kao primarni izvor u
potrazi za partnerima. Važan čimbenik za traženje partnera jefinancijska stabilnost i pouzdanost
partnera. Partneri su traženi na nacionalnoj razini, u zapadnoj Europi i na međunarodnoj razini.
Mogućnosti za prekograničnu suradnju sa Slovenijom i Mađarskom (u obje županije) poželjne su u
smislu razvoja novih proizvoda, kao i mogućnostima za prodaju proizvoda. Dvije od 14 (14,3%)
tvrtki u ICT sektoru i šest od 19 (31,6%) u metaloprerađivačkom sektoru već su razvile suradnju sa
Slovenijom, dok su nijedna tvrtka iz ICT sektora i samo jedna tvrtka iz metaloprerađivačkog sektora
razvile suradnju s Mađarskom. Prepreke budućim mogućnostima suradnje su prepoznate kao
kulturne i jezične barijere u odnosu na Mađarsku. Osim toga, fizička granica i niža kupovna moć
mađarskog stanovništva također su prepoznati kao potencijalne barijere za plasiranje proizvoda na
mađarsko tržište. Problemi s carinama, pravnim okvirom, kao i dodatna i dugotrajna papirologija
također su identificirani kao moguće barijere. Samo je jedno metaloprerađivačko poduzeće u
Međimurskoj županiji pokušalo razviti suradnju s partnerom u Mađarskoj, ali nije uspjelo. Jedno
metaloprerađivačko poduzeće u Međimurskoj županiji imalo je dobra iskustva s mađarskim
partnerom u prodaji svojih proizvoda, dok je jedno ICT poduzeće iz Koprivničko križevačke
županije imalo dobra iskustva sa slovenskim partnerom u smislu prodaje svojih proizvoda na
slovenskom tržištu. Općenito, intervjuirane tvrtke pokazale su veću razinu suradnje s partnerima iz
Slovenije nego s potencijalnim partnerima iz Mađarske.
Sva intervjuirana poduzeća imaju izrazito pozitivan stav prema mogućnostima prekogranične
suradnje (Slovenija i Mađarska) te su zainteresirana za razvoj suradnje s regijama s kojima do sada
nisu surađivali. Detaljnije, metaloprerađivačka poduzeća izrazila su zanimanje za suradnju u
sljedećim područjima: certificiranja i ispitivanja proizvoda, prodaje proizvoda, podugovaranje
radove, opskrba sirovinom, proizvodnja poluproizvoda, energetski sektor. ICT sektor identificirao je
sljedeće mogućnosti suradnje: izravna komunikacija s krajnjim potrošačem (prilagodba softvera
potrebama klijenata), podrška prodanim proizvodima (sustavima), prijenos znanja. Razvoj novih
proizvoda nije prepoznat kao bitna odrednica mogućnosti za suradnjom u ICT sektoru. Za tvrtke
koje su već izvozno orijentirane (28,6% tvrtki u ICT sektoru i 26,3% u metaloprerađivačkom
sektoru), prekogranična suradnja je od općenitog interesa, ali ne i od primarnog interesa.
(4) Mogućnost razvoja klastera (za ICT sektor)
U Međimurskoj županiji, ICT klaster nastao je na temelju inicijative REDEA-e. Od 12 intervjuiranih
ICT poduzeća, 2 (16.7%) su bili članovi klastera i jedna je bila među osnivačima. Tri poduzeća
(25,0%) izražava pozitivan stav prema klasteru i dva poduzeća (16,7%) izražava skeptičan stav
prema klasteru. Preostalih pet (41,7%) poduzeća nisu bili članovi klastera. Primjeri drugih inicijativa
klastera u Hrvatskoj na koje bi se ICT klaster mogao ugledati, prepoznati su kao: hrvatski drvni
klaster, Rijeka ICT klaster (CRO ICT), Osijek ICT klaster. Sedam poduzeća (58,3%) je odgovorilo da oni
nisu svjesni ili ne znaju o bilo kojoj drugoj klaster inicijativi u Hrvatskoj ili nekoj drugoj državi.
Prednosti ICT klastera su prepoznate kao: razvoj novih proizvoda, lokalni marketinški nastup na
većim tržištima, otvaranje novih tržišta, dijeljenje tehnologija, zajednički klijenti, dijeljenje/prijenos
znanja, prijave za EU fondove, pružanje usluga drugim ICT tvrtkama u klasteru.
27
Prepreke uspješnoj inicijativi ICT klastera identificirane su kao sljedeće: visoka razina specifičnih ICT
znanja koja se mogu primijeniti samo kod određenih poslovnih zahtjeva i ne mogu se lako dijeliti s
drugima, samo tržište, nemoralno ponašanje drugih poduzeća, nelojalna konkurencija, strah od
drugih poduzeća, tradicionalizam (izravna korist se ne prepoznaje).
Poduzeća iz oba sektora prepoznala su potrebu za daljnjim obrazovanjem i usavršavanjem
zaposlenika. Kada zaposlenici sudjeluju u obrazovanju/treningu besplatno, oni će u njima rado
sudjelovati, ako vide potencijalnu praktičnu primjenu znanja. Postoji i potražnja za ICT treninzima
za ona ICT poduzeća koja trebaju posebna ICT znanja i stoga takva poduzeća uglavnom sama
pokrivaju svoje troškove daljnjih edukacija. Ovakvo uključivanje u specifične ICT edukacije i
programe također se smatra ulaganjem u znanje i vještine potrebne za razvoj novih proizvoda i
usluga.
(5) Mogućnost razvoja tehnološke infrastrukture – Metaloprerađivački razvojni centar
Svih 19 ispitanih poduzeća iz metaloprerađivačkog sektora izrazilo je potrebu za osnivanjem
Metaloprerađivačkog razvojnog centra, kao i pozitivan stav prema njemu.
Aktivnosti koje bi, za ispitana poduzeća, bile od interesa, identificirane su kao:
- Daljnja edukacija: 18 od 19 poduzeća (94,7%)
- Ispitivanje materijala: 13 od 19 poduzeća (68,4%)
- Certifikacijski centar: 9 od 19 poduzeća (47,4%)
- Radiografski laboratorij: 9 od 19 poduzeća (47,4%)
- Projektni ured: 9 od 19 poduzeća (47,4%)
- Mjerenja: 5 od 19 poduzeća (26,3%)
- AKZ laboratorij: 5 od 19 poduzeća (26,3%)
- Dizajn proizvoda: 1 od 19 poduzeća (5,3%)
U odnosu na razvoj ispitivanja materijala i aktivnosti certificiranja proizvoda, trebalo bi poduzeti
daljnje istraživanje o potrebama poduzeća iz metaloprerađivačkog sektora, jer svako poduzeće ima
svoje vlastite potrebe, ovisno o vrsti proizvoda koje proizvodi. Prisutna je značajna razina suradnje s
Fakultetom strojarstva i brodogradnje i stoga pozornost treba posvetiti već postojećoj tehničkoj
infrastrukturi kao i stvarnim potrebama poduzeća.
Poduzeća iz metaloprerađivačkog sektora percipiraju značajnu početnu ulogu TICM-a u stvaranju
Centra za obradu metala. Jedno poduzeće smatralo je da stvaranje Centra trebaju započeti
poduzetnici zajedno s TICM, dok je još jedna tvrtka izrazila mišljenje da bi se takva inicijativa mogla
poduzeti od strane konzorcija (razvojne agencije i državne institucije).
28
5. Zaključci i preporuke
U posljednjih trideset godina regija je zacijelo postala novi čimbenik priznat unutar nacionalnih
gospodarstava kako bi se koordinirale socio-ekonomske aktivnosti, kao što je to slučaj sa
županijama u Hrvatskoj. Budući da su aktivnosti koje se odnose na korištenje znanja i tehnologija
rizične i često financijski iscrpljujuće, promocija regije može imati dvojaku ulogu (kao agent razvoja
ili prepreka) u kontekstu inovacijske aktivnosti.
Regionalni inovacijski sustav ima smisla ukoliko se razumiju njegova dva međusobno ovisna
elementa - inovacijski proces i mehanizam učenja. Kompleksnost inovacijskog procesa u određenoj
regiji ovisi o raznolikosti i aktivnosti dionika iz javnog i poslovnog sektora. Dionici iz tih sektora
generiraju i šire znanje i vještine u određenom mjestu (regija). Osim toga, oni stvaraju formalne i
neformalne oblike suradnje unutar određene regije. Štoviše, primjereno razumijevanje
mehanizama učenja zahtijeva prepoznavanje dviju vrsta znanja: jednostruke petlje učenja i
dvostruke petlje učenja. Prvi tip učenja karakteriziraju uske veze između procesa učenja dionika i
njegovog djelovanja – što vrijedi za poduzeća iz poslovnog sektora. Drugi tip učenja karakterizira
naglasak na razumijevanju konteksta znanja i raznih rješenja za probleme. Ova vrsta znanja
pojavljuje se među institucijama u javnom sektoru. U tom kontekstu, učinkovitost regionalnog
inovacijskog sustava u analiziranim županijama ovisit će o smanjenju prepoznatih sistemskih
nedostataka u skoroj budućnosti. Ti se nedostaci odnose na nisku razinu poslovne potrošnje na
istraživanje i razvoj, nedovoljan broj poduzeća koja bi mogla biti identificirana kao regionalni
razvojni promotori te slab institucionalni mehanizam učenja. Stoga je poželjna zajednička policy
aktivnost dionika iz javnog i privatnog sektora u pogledu regionalnog inovacijskog sustava unutar
analiziranih županija. Vezano uz to, prepoznavanje različitih tipova znanja i razumijevanje njihovih
aktivnosti predstavlja preduvjet uspješnog zajedničkog djelovanja među već spomenutim
dionicima.
Razvoj regionalnog inovacijskog sustava unutar neke županije u zemlji kao što je Hrvatska ovisi o
koncentraciji gospodarskih subjekata, te o institucionalnim sposobnostima koje olakšavaju
stvaranje i širenje znanja u određenoj regiji. Porast neformalne i formalne suradnje među dionicima
preduvjet je za jačanje apsorpcijskih kapaciteta i tehnoloških mogućnosti poduzeća, ali i javnog
sektora. Dakle, odgovarajuća regionalna politika treba biti čvrsto povezana sa stvaranjem i širenjem
znanja u regiji.
To se odnosi na koncept inovacijskog potencijala na regionalnoj (lokalnoj) razini, gdje uočene
potrebe za inovacijama na poslovnoj razini trebaju djelovati kao poticaj za jačanje regionalnog
okvira inovacijske politike. Učinkovito funkcioniranje regionalnog inovacijskog sustava zahtijeva
usku koordinaciju s nacionalnim institucionalnim okvirom u kojem mora postojati mehanizam
vrednovanja politika (ex ante i ex post). U slučaju pograničnih regija, kao što su Međimurska i
Koprivničko-križevačka županija, prekogranična suradnja može predstavljati priliku za poboljšanje
inovacijskog potencijala, gdje dionici iz javnog i poslovnog sektora mogu biti uključeni u razne
vrste inovacijske suradnje. U isto vrijeme, ovaj pristup snažno podržava Europska komisija (što se
vidi na primjeru Strategija EU-a za dunavsku regiju - EUSDR).
Bivša statistička regija Sjeverozapad ima najveći inovacijski kapacitet u odnosu na Jadransku
Hrvatsku te Središnju i Istočnu Hrvatsku. U tom kontekstu, izraženije su razlike između poslovnih
sektora u smislu rashoda za istraživanje i razvoj u usporedbi s rashodima za ljudske potencijale.
Međutim, ovi bi se kapaciteti mogli objasniti rezultatima djelatnosti iz javnog i privatnog sektora
koncentriranih u gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji. U slučaju analiziranih županija, visok udio
proizvodnje u njihovim gospodarstvima i s tim povezana poduzetnička kultura, predstavljaju
glavne konkurentske prednosti u smislu njihova inovacijskog potencijala. Međutim, postoji razlika
29
između županija što se tiče institucionalnog okvira. Inovacijska infrastruktura u Međimurskoj
županiji razvijenija je od one u Koprivničko-križevačkoj županiji.
Prilikom analize poduzeća iz metaloprerađivačkog i ICT sektora uočeno je da mikro poduzeća (do
devet zaposlenih) dominiraju u oba sektora, što je usko vezano uz individualni oblik vlasništva.
Metaloprerađivačka poduzeća pokazuju veću sklonost prema izvozu, dok tvrtke iz ICT sektora imaju
bolje rezultate u pogledu produktivnosti rada, mjerenog po omjeru prihoda s brojem zaposlenih.
Kada je riječ o inovacijskom učinku, analiziranim su poduzećima inovacije proizvoda zastupljenije
od inovacija usluga. S druge strane, prijenos vještina je učestaliji kod razvoja inovacije procesa
nego kod razvoja inovacija proizvoda. Nadalje, uočili smo snažnu sklonost poduzeća prema
međunarodnim tržištima. Vezano uz to, prosječni tip inovacijske tvrtke orijentirane na izvoz unutar
oba sektora ima sljedeće značajke:
·
Samostalan izvoz specijaliziranim klijentima;
·
Suradnja u području inovacija s klijentima i/ili dobavljačima opreme i/ili konkurencijom;
·
Proizvodnja specijaliziranih kapitalnih dobara ili robe široke potrošnje koja opslužuje
specifična tržišta;
·
Oslanjanje na interne inovacijske izvore, odnosno niža razina suradnje s različitim oblicima
institucija;
Kada se govori o procjeni inovacijskog potencijala, sva intervjuirana poduzeća u Međimurskoj
županiji (MŽ) tvrde da postoji visoka razina poduzetničke kulture u MŽ u odnosu na druge dijelove
Hrvatske, i to zbog duge tradicije obrtništva i privatnog poduzetništva. Poduzetnici u MŽ
orijentirani su na kulturu rada, zbog čega teže za stjecanjem znanja i vještina koje će im pomoći u
daljnjem razvoju. S druge strane, poduzetnici u Koprivničko-križevačkoj županiji imaju nižu razinu
poduzetničkih kompetencija i primjećuju mnoga ograničenja i nedostatke na državnoj razini.
Kada je riječ o procjeni potencijala inovacijske suradnje, u metaloprerađivačku sektoru je
zabilježena viša razina potrebe za suradnjom s lokalnim vlastima, i to zbog specifičnih potreba koje
se odražavaju u odobravanju različitih vrsta lokalnih dozvola (npr. građevinske dozvole) i time
utječu na razvoj proizvodnje. Općenito govoreći, suradnja s javnim državnim institucijama (kao što
su ministarstva) smatra se dobrom, dok se suradnja s Hrvatskom gospodarskom komorom (HGK)
smatra slabom jer postoji niska razina potpore u smislu različitih usluga koje HGK treba pružati.
Što se tiče potencijala za prekograničnu suradnju, intervjuirana poduzeća iskazuju veću razinu
suradnje s partnerima iz Slovenije nego s potencijalnim partnerima iz Mađarske. Štoviše,
intervjuirana poduzeća imaju pozitivan stav prema mogućnostima prekogranične suradnje
(Slovenija i Mađarska) te iskazuju interes za razvijanjem suradnje s regijama s kojima suradnja još
nije registrirana. Međutim, analizirana poduzeća prepoznaju jezične barijere i nisku razinu prihoda
u južnom dijelu Mađarske kao glavne prepreke u pogledu prekogranične suradnje između Hrvatske
i Mađarske. S druge strane, uočen je niži broj prepreka u pogledu prekogranične suradnje između
Hrvatske i Slovenije. Naime, nedostatak potražnje za proizvodima i uslugama analiziranih poduzeća
može se smatrati jedinim ograničavajućim faktorom.
Na temelju glavnih rezultata i cjelokupne analize provedene u ovoj studiji, može se dati nekoliko
preporuka čiju bi provedbu trebalo uzeti u obzir:
Što se tiče regionalnog inovacijskog sustava, glavni bi naglasak u slučaju analiziranih županija
trebao bi biti stavljen na institucionalni okvir u kojem bi regionalne kompetencije trebale biti
prepoznate na nacionalnoj i međunarodnoj razini. U tom kontekstu treba naglasiti sljedeće
aktivnosti:
30
·
Razvoj odgovarajućih ljudskih resursa usko je povezan s trenutnim potrebama javnog i
poslovnog sektora. Istovremeno bi trebalo predvidjeti potrebe za budućim znanjima i vještinama
za kojima postoji potreba unutar sektora u analiziranim županijama.
·
Jačanje ulaganja u tehnološku i istraživačku infrastrukturu temelj je svakog tehnološki
intenzivnog razvoja, bez obzira koja je razina analize (nacionalna i/ili regionalna (lokalna)). Vezano
uz to, inicijative Tehnološkog-inovacijskog centra Međimurje usmjerene na razvoj infrastrukture
metaloprerađivačkog i ICT sektora treba unaprijediti uključivanjem klijenata na nacionalnoj i
međunarodnoj razini.
·
Promicanje inventivnih aktivnosti u poslovnom i javnom sektoru (npr. obrazovne
institucije) trebalo bi biti prioritet. U Hrvatskoj postoji jaka tradicija znanjem neintenzivnog
industrijskog razvoja kojeg pokreće poslovni sektor. Regionalna institucionalna infrastruktura
trebala bi poduprijeti znanjem intenzivan razvoj. U tu bi se svrhu trebale poduzeti dvije vrste
aktivnosti: financijska pomoć i pomoć kod transfera tehnologije. Ured za transfer tehnologije
primjer je takve inicijative u navedenim područjima.
·
Učinkovita promocija ključnih sektora (metaloprerađivačkog i/ili ICT sektora) na
međunarodnim tržištima usko je povezana sa sudjelovanjem javnog sektora u regionalnom
inovacijskom sustavu. Analiza učinkovitosti inovacija pokazuje da većina inovacijskih suradnja
obuhvaća međunarodne partnere. Dakle, promicanje izvozno konkurentnih sektora na
međunarodnim tržištima trebao bi biti prioritet unutar javnog sektora.
Budući da je prekogranična suradnja dio međunarodne suradnje u kojoj intenzitet ovisi o
institucionalnim kapacitetima analiziranih regija, mogu se dati sljedeće preporuke, s naglaskom
na jačanje prekogranične suradnje:
·
Promotivna kultura institucionalnog policy učenja zahtijeva mobilnost ljudi između društva i
politika kao ključnu aktivnost unutar policy sustava. To je u skladu s prijenosom i stjecanjem
različitih tipova vještina i znanja unutar institucija. To podrazumijeva razvoj različitih oblika
formalnih i neformalnih mreža među različitim tipovima sudionika. Štoviše, to olakšava
razumijevanje važnosti ex ante i ex post evaluacija politika i razvoj odgovarajućeg institucionalnog
okvira za sudjelovanje u strukturnim fondovima EU-a.
·
Jačanje mehanizama međunarodne suradnje unutar analiziranog regionalnog inovacijskog
sustava podrazumijeva povećanje institucionalnih kapaciteta sposobnih za sudjelovanje u
različitim međunarodnim i nacionalnim inicijativama. Kada je u pitanju prekogranična suradnja,
procjena sličnosti i razlika između prekograničnih regija trebala bi predstavljati biti prvi korak
svake inicijative. To se odnosi na projekciju inovativnog potencijala unutar prekograničnih
regija. Konačno, rezultati inovativnih formalnih i neformalnih oblika suradnje moraju se
primijeniti na različitim razinama politike (npr. lokalnoj i nacionalnoj) u kontekstu
multipolarnog, globaliziranog međunarodnog sustava sa kompleksnom interakcijom između
državnih i nedržavnih dionika.
31
Literatura
Amable, B., (2003) The Diversity of Modern Capitalism, Oxford University Press, p 104-106.
Aralica, Z., Botrić, V., Švaljek, S., (2011) Evaluation of the Tax Incentives Aimed at Stimulating R&D
Projects in the Business Sector, The Institute of Economics, Zagreb.
Arrow, K., (1962) The Economic Implications of Learning by Doing". Review of Economic Studies
The Review of Economic Studies, 29 (3): 155–73.
Asheim, B., Coenen , L., Swensson Henning, M., (2003) Nordic SME and Regional Innovation System,
Nordisk Industrifond, Oslo.
Asheim B, Gertler M. (2004) Understanding regional innovation systems. U: Fagerberg J, Mowery D,
Nelson R, (ur.). Handbook of innovation. Oxford: Oxford University Press.
Aula, P., Harmaakorpi, V., (2008) An Innovative Milleu: A view of regional reputation building,
Regional Studies, 42, (4) 523-538.
Blaas, E., Nijkamp, P., (1993) Network Performance of Border Areas: New Spatial Economic
Development in the European Snowbelt, U: Ratti, R., Reichman, S., (ur.) Theory and Practice of
Transborder Cooperation, Helbing, and Lichtenhahn, Verlag, Basel.
Boschma, R., (2009) Evolutionary economic geography and its implications for regional innovation
policy,
Papers
in
Evolutionary
Economic
Geography,
dostupno
na:
http://econ.geo.uu.nl/peeg/peeg0912.pdf
Braczyk, H., J., Cooke, P., Heidenreich, M., (1998) (ur.), Regional Innovation Systems, Routledge,
London.
Camagni, R., (1991) Local ”milieu”, uncertainty and innovation networks: towards a new dynamic
theory of economic space, u Camagni R., (ur.) Innovation networks: spatial perspectives. Belhaven
Stress, London.
Cooke, P., Leydensdorff L., (2006) Regional Development in the Knowledge-Based, Economy: The
Construction of Advantage, Journal of Technology Transfer 31, 5-15.
Cooke, P., Boekholt, P., Tödling, F., (2000), The Governance of Innovation in Europe, Pinter, London.
Cooke, P., Uranga, M., G., Etxebarria, (1997) Regional innovation systems: Institutional and
organisational dimensions, Research Policy, 26, 475-491.
Courlet C., (1988) La frountaire: a couture ou coupure?, dans Economie et humanisme, No 301,mai
–june
Dicken, P., J. Peck and A. Tickell. (1997) Unpacking the Global, in R. Lee, and J. Wills (eds.).
Geographies of Economies. London: Arnold.
Doloreux, D., Parto, S., (2005), Regional innovation systems: Current discourse and unresolved
issues, Technology in Society 27, 133–153.
Doloreux, D., Parto, S., (2004), Regional Innovation Systems: A Critical Review, A Critical Review.
ERSA, Conference Papers ersa04p56.
Dosi, G., (1988) Sources, procedures and microeconomic effects of innovation, Journal of Economic
Literature 26, 1126-1171.
EC-European Commision (2010), The EU Strategy for the Danube Region (EUSDR), dostupno na:
http://www.eu2011.hu/files/bveu/documents/DRS_Action_Plan_-_08_12_2010.pdf
EC – European Commission (2008), ERAWATCH Research Inventory Report for CROATIA.
32
EFZG - The Faculty of Economics, Zagreb (2008) Defining development priorities of broader regions
(NUTS 2), basic analysis – final version, Zagreb
Feinberg, S. (2007), Location Theory, u Reinert i Rajan (ur.), The Princeton Encyclopedia
of the World Economy. Princeton, NJ: Princeton University Press. Dostupno na:
http://www.susanfeinberg.com/Feinberg_location_theory_final.pdf
Ferenčić, A., Kraljeta, V., (1987) Pribavljanje tehnologije, Informator, Zagreb.
Freeman, C., (1995) The National System of Innovation' in historical perspective, Cambridge Journal
of Economic, 19, 5-24.
Giaoutzi, M., Suarez-Villa, L., Stratigea, A. (1993): Spatial Information Aspects and Communication
Barriers in Border Areas. In: Ratti, Remigio; Reichman, Shalom (eds.): Theory and Practice of
Transborder Cooperation. Helbing & Lichtenhahn: Basel – Frankfurt am Main, pp. 103–122.
Groenewold, N., L.ee, G., Chen, A., (2008) Inter-regional spillovers in China: The importance of
common shocks and the definition of the regions, China Economic Review, Vol 19 (1) 32-52.
Hadjimichalis, C., (1986) Uneven Development and Regionalism. Croom Helm, London.
Hansen, H., (1977), The Economic Development of Border Region, in Growth and change,
vol 8, p 2-8.
Isaksen, A., (2001), Building Regional Innovation Systems: Is Endogenous Industrial Development
Possible in the Global Economy?, Canadian Journal of Regional Science XXIV, 1
Kamman, D.J.F., (1993), Bottlenecks, barriers, and networks of actors, In Ratti, R., Reichman, S.,
Theory and Practice of Transborder Cooperation, Helbing, and Lichtenhahn, Verlag, Basel, 65-102.
Kaplan, D., (2010) Science and Technology Policy in South Africa: A Critical Assessment of Past
Performance and of Proposed Future Directions, in Fu, X., and Soete, L., The Rise of Technological
Power in the South, Palgrave Macmillan, 197-124.
Kaufmann, A.,Tödtling, F., (2002), How effective is innovation support for SMEs? An analysis of the
region of Upper Austria, Vol 22 (3) 147-159.
Kline, S., Rosenberg, N., (1986) An overview on innovation, u Landau, R., Rosenberg, N., (ur.) The
Positive Sum Strategy, pp. 275-305, National Academy Press, Washington,
Knell, M., Koch, P., (2012) Knowledge, Beliefs and Innovation Policy Learning in the Balkan
Countries, power point presentation at 12th EACES conference University of the West of Scotland,
Paisley, UK, 6-8 September 2012
Knell, M., (2012), Governing Innovation policy in the Western Balkans, WBinNO Policy Brief,
dostupno na: http://wbc-inco.net/attach/Policy_Brief_WBinNO-1.pdf.
Liu, X., (2010), China΄s Catch up and Innovation Model in Fu, X., and Soete, L., The Rise of
Technological Power in the South, Palgrave Macmillan, 89-106.
Lundwall, B.A., (2002) ‘National system of innovations: Towards theory of innovation and
interactive learning’. Printer Publisher, London.
Marinova, D., Phillimore, J., (2003) ‛Models of Innovation‛, U: Shavinina, L., (Ur.) The International
Handbook of Innovation, Oxford: Elsevier Science Ltd, str: 44-53.
McMahon, R.G.P., Holmes S., Hutchinson P.J., and Forsaith D. (1993), Small Enterprise
Financial Management: Theory and Practice, Harcourt Brace, Sydney.
Milter, R., G.; Perotti, V., S.; Segers, M., (ur.) (2004) Educational Innovation in Economics and Business
IX, Springer.
33
Nahapiet, J., Ghospal, S., (1998) Social Capital, Intellectual Capital and Organisational Advantage,
Academy of Mandgement Review, 23(2), 242-266.
Nelson, R. and Rosenberg, N. (1993), Technical innovation and national systems. In: Nelson, R. (ed).
National innovation systems: a comparative analysis. New York, Oxford: Oxford University.
NVK- Nacionalno vijeće konkurentnosti (2010), Regionalni indeks konkurentnosti Hrvatske,
dostupno na: www.konkurentnost.hr/lgs.axd?t=16&id=312
OECD, (2005) Oslo Manual: Guidelines for Collecting and Interpreting Innovation Data, 3rd Edition,
dostupno na:
http://www.oecd.org/science/innovationinsciencetechnologyandindustry/2367580.pdf
OECD, (2001) Innovative clusters, drivers of national innovation system, OECD publication, Paris.
OG - Official Gazette (2010), Regulation 63/2010, Zagreb.
Padoan, P, (2010), “Beyond the crisis: Shifting gears”, in OECD Observer No 278, March
Petak, Z., Petek, A., (2009) Policy Analysis and Croatian Public Administration: The Problem of
Formulating Public Policy, Politička Misao, 46(5): 45-74.
Podunavac, M., Keane, J., Chris, S., (2010) Politika i strah, Minerva – Politička kultura, Zagreb
PORA – Razvojna agencija podravine i prigorja (2011) “Županijska Razvojna Strategija Koprivničko
križevačke Županije za
razdoblje 2011 – 2013” dostupno na: http://www.hgk.hr/wpcontent/files_mf/zup_raz_str_kkz.pdf
Porter, M., (1980), Competitive strategy: techniques for analysing industries and competitors, Free
Press, New York.
Račić, D., Aralica, Z., and Redžepagić, D., (2008) ‘Export Strategies as a factor of SME growth in
Croatia’, European Journal for Entrepreneurship and Innovation Management Vol 8, 3; 286-304.
Ratti, R., Reichman, S., (1993) Theory and Practice of Transborder Cooperation, Helbing, and
Lichtenhahn, Verlag, Basel.
Ratti, R., (1993) Strategies to Overcome Barriers, u Ratti, R., Reichman, S., Theory and Practice of
Transborder Cooperation, Helbing, and Lichtenhahn, Verlag, Basel.
REDEA - Regionalna razvojna agencija Međimurje (2011) ‛Županijska Razvojna Međimurske
županije za razdoblje 2009 – 2013’, dostupno na:
http://www.redea.hr/UserFiles/File/Razvojna%20strategija%20Medimurske%20zupanije%2020112013(2).pdf
Rennings, K., (2000) Redefining innovation – eco-innovation research and the contribution from
ecological economics. Ecological Economics, Volume 32, Issue 2, Pages 169-336
Richardson, G., B., (1972) The Organisation of Industry, The Economic Journal, Vol, 82, (327), 883896.
Rosenberg, N., (1982) Inside the Black Box: Technology and Economics , Cambridge University
Press.
Saviotti, P. P. (1996). Technological evolution, variety and the economy. Cheltenham, U.K.: Edward
Elgar.
Storper, M., (1997) The Regional World: Territorial Development in a Global Economy. New York:
Guilford Press.
Strenberg, R., (2000) Innovation Networks and Regional Development—Evidence from the
European Regional InnovationSurvey (ERIS): Theoretical Concepts, Methodological Approach,
Empirical Basis and Introduction to the Theme Issue, European Planning Studies, 4, (2) 389-407
34
UNESCO (2010) UNESCO Science Report 2010: The Current Status of Science around the World,
183-197, Paris. Dostupno na: http://unesdoc.unesco.org/images/0018/001899/189958e.pdf
Wolfe, D., (2003) Cluster Old and New, The Transition to a Knowledge Economy in Canada’s
Regions, Queen’s Schools of Public Policy
Drugi izvori:
Poslovni inkubator Gornja Rijeka -www.gornja-rijeka.hr
DZS – Državni zavod za statistiku - www.dzs.hr
ČAKRA – Razvojna agencija grada Čakovca - www.cakra.hr
DAN - Razvojna agencija Sjever - www.dan.hr
INOMA - Udruga inovatora Međimurja - www.inovatori-medjimurja.hr
Društvo inovatora Varaždinske županije - www.divz.hr
Koprivnički Poduzetnik d.o.o. - www.koprivnicki-poduzetnik.hr
Križevački poduzetnički centar d.o.o. - www.kpc.hr
PORA – Razvoja agencija Podravine i Prigorja – www.pora.com.hr
Poslovna Hrvatska – www.poslovna.hr
Regionalna energetska agencija sjever www.rea-sjever.hr/rea/
REDEA – Regionalna razvoja agencija Međimurje - www.redea.hr
Tehnološki park Varaždin d.o.o. - www.tp-vz.hr
TICM – Tehnološko-inovacijski centar Međimurje - www.ticm.hr/hr/meimursko-veleuilite-u-akovcu
35
Popis tablica i slika
Tablica 1. Inovacijske aktivnosti i njihova učestalost unutar poduzeća
Tablica 2. Analizirana poduzeća i različita tržišta
Tablica 3. Analizirana poduzeća i inovacije proizvoda/usluga.
Tablica 4. Analizirana poduzeća i inovacije procesa
Tablica5. Analizirana poduzeća i organizacijske inovacije
Tablica 6. Analizirana poduzeća i inovacije u marketingu
Tablica 7. Analizirana poduzeća i značajnost inovacijskih izvora
Tablica 8. Analizirana poduzeća i učinci inovacija
Slika 1. Distribucija prema godini osnivanja tvrtki iz ovog istraživanja
Slika 2. Distribucija analiziranih poduzeća prema njihovom pravnom okviru, 2012
Slika 3. Poslovni subjekti i broj zaposlenih
Slika 4. Poslovni subjekti i ISO 14001
Slika 5. Analizirana poduzeća i državne potpore
36
Prilog 1
UPITNIK O INOVACIJSKIM AKTIVNOSTIMA
OPĆE INFORMACIJE: Cilj je istraživanja analiza inovacijskih aktivnosti poduzeća u razdoblju 2009. - 2011. u
Međimurskoj županiji, u sektorima informacijsko-komunikacije tehnologije i metaloprerađivačke industrije.
Riječ je o dijelu analize kojim se želi procijeniti inovacijski potencijal Međimurske županije. Drugi dio
istraživanja obavit će se intervjuom u razdoblju od 24. rujna do 6. listopada 2012. na odabranoj skupini
poduzeća. Unutar upitnika koristi se službena metodologija Statistike inovacijskih aktivnosti. Ona se u ovom
upitniku isključivo koristi na populaciji poduzeća za koja nemamo točne podatke o njihovom inovativnom
ponašanju a istovremeno se nalaze prethodno navedenim sektorima. Na osnovi istraživanja predložit će se
mjere poboljšanja uvjeta za poduzimanje poduzetničkih pothvata, ponajprije u području inventivnih i
inovativnih aktivnosti u sektoru informacijsko-komunikacijskih tehnologija i metaloprerađivačke
industrije. Podaci iz anketnog upitnika su povjerljivi. Objavljuju se jedino agregirani podaci.
Molim Vas da popunjeni upitnik pošaljete faksom, poštom ili e-mailom na sljedeću adresu:
EKONOMSKI INSTITUT, ZAGREB
UPITNIK
Trg J. F. Kennedyja 7
10000 Zagreb
Telefax 01/2335-165
e – mail: zaralica@eizg.hr
Za ostale detaljnije informacije molim kontaktirajte dr. sc. Zorana Aralicu: Telefon 01/2362-218,
e-mail: zaralica@eizg.hr ili Ivan Plačko Telefon 040/395-542, ivan.placko@ticm.hr
Želite li primiti sažetak rezultata istraživanja?
DA
NE
Radi slanja sažetka istraživanja, kao i za slučaj potrebe traženja dodatnih pojašnjenja, molim da odredite
osobu za kontakt:
Ime i prezime:
E-mail:
Telefon:
37
1. OPĆI PODACI O PODUZEĆU
1.1. Naziv poduzeća
.
1.2. Je li vaše poduzeće dio skupine povezanih poduzeća?
Skupinu povezanih poduzeća čine dva ili više samostalna poduzeća zajedničkog vlasnika. Svako poduzeće unutar skupine povezanih
poduzeća može opskrbljivati različita tržišta, kao što je slučaj s nacionalnim ili regionalnim podružnicama, ili djelovati na tržištima
različitih proizvoda. Glavna uprava je također dio skupine povezanih poduzeća.
Da
Navedite zemlju u kojoj se nalazi glavna uprava?
Ne
Ako je vaše poduzeće dio međunarodne skupine povezanih poduzeća (npr. multinacionalnoga koncerna prisutnog u mnogim
zemljama), molimo da odgovorite na sva sljedeća pitanja samo za poduzeće u Republici Hrvatskoj.
Nemojte davati podatke za podružnice ili matično poduzeće izvan Republike Hrvatske.
1.3. Na kojim je tržištima vaše poduzeće prodavalo proizvode ili usluge u razdoblju 2009. – 2011.?
Da
Ne
aLokalnim/regionalnim unutar Hrvatske
b Nacionalnim
c Zemljama Europske unije (EU), EFTA-e, ili državama kandidatima za članstvo u EU1)
d Drugim državama
1.3.1. Na kojem je od spomenutih tržišta vaše poduzeće ostvarilo najveći promet u razdoblju 2009-2011 (navedite
odgovarajuće početno slovo a, b, c ili d
Uključuje sljedeće države: Austrija, Belgija, Bugarska, Cipar, Crna Gora, Češka Republika, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka,
Grčka, Mađarska, Island, Italija, Irska, Latvija, Lihtenštajn, Litva, Luksemburg, Makedonija, Malta, Nizozemska, Norveška, Poljska, Portugal,
Rumunjska, Slovenija, Slovačka, Srbija, Švicarska, Turska, Španjolska, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo
2. INOVACIJA PROIZVODA (FIZIČKIH PROIZVODA I USLUGA)
Inovacija proizvoda je uvođenje na tržište novoga fizičkog proizvoda ili usluge ili znatno poboljšanoga fizičkoga proizvoda ili usluge u
pogledu njihovih karakteristika. Inovacija (nova ili unaprijeđena) mora biti nova za vaše poduzeće, ali ne nužno za vaš sektor ili tržište.
Nije presudno je li inovaciju izvorno razvilo vaše poduzeće ili neko drugo.
38
2.1. U razdoblju 2009. – 2011., je li vaše poduzeće uvelo:
Da
Nove ili
znatno poboljšane proizvode. (Ovdje je potrebno
proizvoda kupljenih od drugih poduzeća te promjene samo estetske prirode.)
isključiti
preprodaju
Ne
novih
Nove ili znatno unaprijeđene usluge
] PAŽNJA:
Ako je odgovor "Ne" na obje mogućnosti, prijeđite na poglavlje 3; u protivnom nastavite:
2.2. Tko je razvio ove inovacije proizvoda ?
Odaberite samo najprimjereniji odgovor
Uglavnom vaše poduzeće ili skupina povezanih poduzeća, koje je Vaše poduzeće dio
Vaše poduzeće u suradnji s drugim poduzećima ili institucijama
Uglavnom druga poduzeća ili institucije
2.3. Jesu li bilo koje vaše inovacije fizičkih proizvoda ili usluga u razdoblju 2009. – 2011. bile:
Da
Nove na vašemVaše je poduzeće uvelo novi ili znatno poboljšani fizički proizvod ili uslugu
tržištu?
na tržište prije vaših konkurenata (već su prije mogli biti dostupni na drugim tržištima)
Nove
samoVaše je poduzeće uvelo na tržište novi ili znatno poboljšani fizički proizvod ili uslugu
vašem
koje su već ranije plasirali na tržište vaši konkurenti
poduzeću?
Koristeći gornje definicije, molimo odredite udjel vašega ukupnog prometa59 u 2011. od:
Inovacija fizičkih proizvoda i usluga uvedenih u razdoblju 2009. – 2011. koji su bili novi
na vašem tržištu
Inovacija fizičkih proizvoda i usluga uvedenih tijekom razdoblja 2009. – 2011. koji su bili
novi samo vašem poduzeću
Fizički proizvodi i usluge koji su bili nepromijenjeni ili samo zanemarivo promijenjeni
tijekom razdoblja 2009. – 2011. (uključite daljnju prodaju novih fizičkih proizvoda ili
usluga kupljenih od drugih poduzeća)
Ukupan promet u 2011.
100%
59
Za proizvodna poduzeća: ukupan prihod od prodaje proizvoda, za uslužna poduzeća: ukupan prihod za obavljene usluge
39
Ne
3. INOVACIJE PROCESA
Inovacija procesa je primjena novog ili znatno unaprijeđenoga proizvodnog postupka, načina nabave i isporuke proizvoda. Inovacija
(nova ili unaprijeđena) mora biti nova za vaše poduzeće, a ne nužno za vaš sektor ili tržište. Pritom nije važno je li inovaciju razvilo vaše ili
neko drugo poduzeće. Inovacije isključivo u organizaciji poduzeća ne uzimaju se u obzir.
3.1. Je li vaše poduzeće u razdoblju 2009. – 2011. uvelo:
Da
Nove ili znatno unaprijeđene metode proizvodnje proizvoda ili usluga
Novu ili znatno unaprijeđenu nabavu i način isporuke fizičkih proizvoda ili usluga
Nove
ili
znatno
unaprijeđene
potporne
aktivnosti
za
(npr. održavanje sustava, način nabave, računovodstvo, ili elektronička obrada).
vaše
poslovne
] PAŽNJA:
Ako je na sve mogućnosti odgovor "Ne", pređite na poglavlje 4; u protivnom nastavite:
3.2. Tko je razvio novouvedene inovacije procesa ?
Odaberite samo najprimjereniji odgovor
Uglavnom vaše poduzeće ili skupina povezanih poduzeća, koje je Vaše poduzeće dio
Vaše poduzeće zajedno s drugim poduzećima ili institucijama
Uglavnom druga poduzeća ili institucije
3.3. Je li neka od vaših inovacija procesa uvedenih u razdoblju 2009.-2011. bila nova za vaše tržište?
Da
Ne
Ne znam
4. NEDOVRŠENE ILI NAPUŠTENE INOVACIJSKE AKTIVNOSTI
40
procese
Ne
Inovacijske aktivnosti obuhvaćaju nabavu strojeva, opreme, softvera i licenci; inženjerske i razvojne radove, obučavanje, marketing te
istraživanje i razvoj60 (kad se poduzima posebno s namjerom razvoja i/ili uvođenja proizvoda ili inovacije procesa).
4.1. Je li vaše poduzeće imalo inovacijske aktivnosti s namjerom razvoja inovativnog proizvoda ili procesa koje su
napuštene u razdoblju 2009. – 2011. ili su još bile u tijeku krajem 2011. ?
Da
Ne
] PAŽNJA:
Ukoliko vaše poduzeće nije imalo inovacija proizvoda ili procesa ili napuštenih inovativnih aktivnosti u razdoblju 2009. - 2011. (odnosno,
ako ste odgovorili s "Ne" na sva tri pitanja i to na 2.1, 3.1 i 4.1), pređite na poglavlje 8
Ako ste barem na jedno od ovih pitanja odgovorili s "Da", nastavite s pitanjem 5.1
5. IZDACI ZA INOVACIJSKE AKTIVNOSTI
5.1. Tijekom razdoblja 2009. – 2011. je li vaše poduzeće poduzimalo sljedeće inovacijske aktivnosti:
Da
Vlastite aktivnosti istraživanjaKreativni rad obavljen unutar vašeg poduzeća s ciljem povećanja razine znanja i
osmišljavanje
novih
primjena tog
znanja
s
namjerom
stvaranja
i razvoja (I&R)
novih i poboljšanih proizvoda i procesa (uključujući razvoj softvera).
Ako da, je li vaše poduzeće provodilo istraživanje i razvoj tijekom razdoblja
2009. – 2011.:
neprestano
povremeno
Vanjske usluge istraživanja iIste aktivnosti kao gore vaše je poduzeće kupilo, a obavila su ih druga poduzeća
(uključujući druga poduzeća unutar vaše skupine povezanih poduzeća) ili javne ili
razvoja (I&R)
privatne istraživačke organizacije.
Nabava postrojenja, opreme iNabava modernih postrojenja, opreme i kompjuterskog hardvera ili softvera
softvera
s nakanom proizvodnje novih ili znatno unaprijeđenih proizvoda i procesa.
Nabava znanja koje
se nalazi izvan
Kupovina ili nabavka licenci za patente i nepatentiranih izuma, provjerenih
procedura („know-how“), i drugih vrsta znanja od drugih poduzeća ili organizacija.
Osposobljavanje za
Osposobljavanje vaših zaposlenika unutar ili izvan vašeg poduzeća
inovacijske aktivnosti
usmjereno na razvoj i/ili uvođenje novih ili znatno unaprijeđenih proizvoda i
procesa.
60
Obuhvaća temeljno istraživanje i razvoj kao inovacijsku aktivnost čak i u slučaju da se izravno ne odnosi na proizvod i/ili inovaciju
procesa
41
Ne
Uvođenjeinovacija
natržište
Aktivnosti za uvođenje na tržište vaših novih ili znatno poboljšanih proizvoda
i usluga, uključujući istraživanje tržišta i reklamne akcije pri plasmanu na tržište.
Ostalepripreme
Procedure i tehničke pripreme uvođenja novih ili znatno poboljšanih proizvoda i
procesa koje nisu obuhvaćene drugdje.
5.2. Molimo procjenu iznosa izdataka za svaku od sljedećih četiriju inovativnih aktivnosti samo za 2011. (Uključite
zaposlene i pripadajuće troškove)1)
Ako vaše poduzeće u 2011. nije imalo izdataka, molimo stavite "0“
Vlastite
aktivnosti
istraživanja
i
razvoja
(I&R)
za zgrade i opremu namjenski samo za istraživanje i razvoj (I&R).
–
uključite
kapitalne
izdatke
Vanjske usluge istraživanja i razvoja (IR)
Nabava postrojenja, opreme i softvera – isključite troškove opreme za I&R
Nabava znanja koje se nalazi izvan poduzeća (patenti, licence, know-how)
Ukupni izdaci za aktivnosti istraživanja i razvoja (a+b+c+d)
5.3. Tijekom razdoblja 2009. – 2011., je li vaše poduzeća primilo bilo koju državnu financijsku potporu za inovacijske
aktivnosti od sljedećih razina državnih tijela? Uključite financijsku potporu u obliku odbitaka na već plaćene stavke ili
olakšice, nepovratna sredstva, subvencionirane zajmove ili zajmovne garancije. Isključite istraživačke i druge inovativne
aktivnosti vođene prema ugovoru samo za javni sektor.
Da
Ne
Lokalna uprava
Središnja država (uključujući fondove, agencije ili ministarstva koje financira Vlada)
Europska Unija (EU)
Ako je odgovor "Da", onda odgovorite i na pitanje je li vaše
sedmom Framework programu za istraživanje i tehnički razvoj Europske Unije
poduzeće
sudjelovalo
u
6. IZVORI INFORMACIJA I SURADNJA U INOVATIVNIM AKTIVNOSTIMA
6.1. U razdoblju 2009. – 2011., koliku je važnost za inovacijske aktivnosti vašeg poduzeća imao svaki od sljedećih izvora
informacija? Molimo iskažite izvore koji su osigurali informacije za nove inovacijske projekte ili su doprinijeli završavanju
postojećih inovacijskih projekata.
Stupanj važnosti
Označite ‘nije korišteno’ ako informacije nisu stigle putem tog izvora
Izvor informacija
veliki
42
srednji mali
nije
korišteno
Interni
Unutar poduzeća
poduzeće pripada)
ili
skupine
povezanih
poduzeća
Tržišni
izvori
Dobavljači opreme, materijala, komponenata, ili softvera
(kojoj
vaše
Klijenti ili potrošači
Konkurenti ili druga poduzeća iz vašeg sektora
Konzultanti, agencije za poslovna istraživanja ili privatne institucije
koje poduzimaju aktivnosti istraživanja i razvoja (I&R)
Institucio-nalni Fakulteti ili druge institucije visokog obrazovanja
izvori
Državni ili javni istraživački instituti
Drugi izvori
Konferencije, sajmovi, izložbe
Znanstveni časopisi i komercijalne/tehničke publikacije
Profesionalne i granske udruge
6.2. U razdoblju 2009. – 2011., je li vaše poduzeće surađivalo na bilo kojem od vaših inovativnih aktivnosti s drugim
poduzećima ili institucijama ?
Suradnja na inovacijama je aktivno sudjelovanje s drugim poduzećima ili nekomercijalnim institucijama u inovativnim aktivnostima. Nije
potrebno da oba partnera imaju komercijalnu korist. Isključite čisti rad prema ugovoru bez stvarnog sudjelovanja.
Da
Ne
] PAŽNJA:
Ako je odgovor "Ne", nastavite s pitanjem 7.1
6.3. Navedite vrstu partnera i lokaciju
(Označite sve mogućnosti)
Hrvatska
Vrsta partnera
A. Druga poduzeća unutar vaše skupine povezanih poduzeća
B. Dobavljači opreme, materijala, komponenata, ili softvera
C. Klijenti ili potrošači
D. Konkurenti ili druga poduzeća na vašem području
E. Konzultanti, agencije za poslovna istraživanja, ili
institucije koje poduzimaju aktivnosti istraživanja i razvoja (I&R)
F. Fakulteti ili druge institucije visokog obrazovanja
G. Državni ili javni istraživački instituti
43
privatne
ostatak EuropeSAD
druge
države
6.4. Koju vrstu partnera smatrate najkorisnijom za inovacijske aktivnosti vašeg poduzeća?
(navedite odgovarajuće slovo)
7. UČINCI INOVACIJA TIJEKOM RAZDOBLJA 2009. – 2011.
7.1. Koliku važnost ima svaki od sljedećih rezultata inovacija vaših proizvoda (roba ili usluga) i procesa uvedenih tijekom
razdoblja 2009. – 2011?
Stupanj učinka
veliki
srednji
mali
zanemariv
Povećanje asortimana proizvoda ili usluga
Zamjena zastarjelih proizvoda i usluga
Prodor na nova tržišta
Povećanje tržišnog udjela
Porast kvalitete proizvoda ili usluga
Povećanje fleksibilnosti proizvodnje ili pružanja usluga
Povećanje kapaciteta za proizvodnju proizvoda ili pružanje usluga
Poboljšanje zdravstvenih i sigurnosnih aspekata
Smanjenje troškova rada po jedinici proizvoda
8. ORGANIZACIJSKE INOVACIJE
Organizacijska inovacije je nova organizacijska metoda u poslovnoj praksi vašeg poduzeća (uključujući upravljanje
znanjem), organizaciji radnog mjesta ili odnosima s drugim subjektima kojom se vaše poduzeće prije nije koristilo. Ona
mora biti rezultat strateške odluke uprave poduzeća. Isključuju se slučajevi preuzimanja i spajanja s drugim poduzećima,
čak i ako su se dogodila prvi put.
8.1. Jesu li tijekom razdoblja 2009. – 2011. Vaše poduzeće uvelo:
Da
Novu poslovnu praksu u organizacijskim procedurama, npr. upravljanje lancem opskrbe,
Nove metode organizacije radnih dužnosti i odlučivanja unutar poduzeća
Nove metode organizacije odnosa s drugim poduzećima ili javnim institutima
] PAŽNJA:
Na sljedeće pitanje odgovaraju sva poduzeća.
44
Ne
Tijekom razdoblja 2009. – 2011., koliku su važnost imali sljedeći čimbenici na otežavanje vaših inovativnih aktivnosti ili
projekata, ili utjecali na odluku da ne inovirate:
Stupanj učinka
veliki
srednji
mali
zanemariv
Skraćivanje vremena potrebnog za reakciju na potrebe
kupaca ili dobavljača
Poboljšanje sposobnosti razvoja novih proizvoda ili usluga
Poboljšanje kvalitete proizvoda ili usluga
Smanjenje troškova po jedinici proizvoda
Poboljšanje komunikacije i razmjene informacija unutar
poduzeća
Unutar poduzeća ili s drugim poduzećima ili ustanovama
9. MARKETINŠKE INOVACIJE
9.1. Jesu li tijekom razdoblja 2009. – 2011. Vaše poduzeće uvelo:
Da
Znatne promjene dizajna ili pakiranja proizvoda ili usluge trendovi)
Nove metode i tehnike promocije proizvoda
Nove načine plasiranja proizvoda
Nove načine određivanja cijena proizvoda ili usluga
] PAŽNJA:
Na sljedeće pitanje odgovaraju sva poduzeća.
9.2. Tijekom razdoblja 2009. – 2011., koliku su važnost imali sljedeći čimbenici na otežavanje vaših inovativnih aktivnosti
ili projekata, ili utjecali na odluku da ne inovirate:
Važnost
velika
Povećanje tržišnog udjela
Plasiranje proizvoda novim skupinama potrošača
Uvođenje proizvoda na nova geografska područja
45
srednja
mala
zanemariva
Ne
10. INOVACIJE KOJE PRIDONOSE ZAŠTITI OKOLIŠA (EKOLOŠKE INOVACIJE)
Ekološka inovacija je novi ili znatno poboljšani proizvod ili usluga, proces, organizacija ili marketinška metoda koja u
usporedbi s alternativama daje ekološke koristi. Ekološke koristi mogu biti primarni cilj inovacije ili pak rezultat drugih
ciljeva. Ekološke koristi inovacije mogu se javiti tijekom proizvodnog procesa proizvoda ili usluge ili nakon kupnje tijekom
korištenja proizvoda ili usluge od strane krajnjega korisnika.
10.1. U razdoblju 2009.-2011., je li vaše poduzeće uvelo inovaciju proizvoda ili usluge, inovaciju procesa ili organizacijsku
ili marketinšku inovaciju s bilo kojom od slijedećih koristi?
Ekološke koristi koje proizlaze iz proizvodnje proizvoda ili usluge unutar vašeg poduzeća
Smanjena potrošnja materijala po jedinici proizvoda
Da
Ne
Da
Ne
Da
Ne
Smanjena potrošnja energije po jedinici proizvoda
Smanjeni CO otisak poduzeća (ukupna proizvodnja CO)
Materijali zamijenjeni onima koji manje onečišćenju i manje su opasni
Smanjeno zagađenje tla, vode, zraka, ili zagađenje bukom
Reciklirani otpad, voda ili materijali
Ekološke koristi koje proizlaze iz proizvodnje proizvoda ili usluge od strane krajnjeg korisnika
Smanjena potrošnja energije
Smanjeno zagađenje tla, vode, zraka ili zagađenje bukom
Poboljšano recikliranje proizvoda nakon upotrebe
10.2. U razdoblju 2009.-2011., je li vaše poduzeće uvelo ekološku inovaciju kao odgovor na
Postojeće propise o zaštiti okoliša ili poreza na onečišćenje
Očekivano uvođenje propisa o zaštiti okoliša ili poreza na onečišćenje u budućnosti
Dostupnost državnih zajmova, subvencija i ostalih financijskih poticaja za ekološke inovacije
Trenutne ili očekivane zahtjeve vaših potrošača za ekološkim inovacijama
Dobrovoljni kodeks ili sporazume ekološki dobre prakse unutar vašeg sektora
10.3. Postoje li u Vašem poduzeću formalni postupci za otkrivanje i smanjenje štetnih utjecaja vašeg poduzeća za okoliš?
(npr. Priprema ekoloških revizija, postavljenje ciljeva vezanih za ekološko djelovanje, certifikat ISO 14001
Da, primijenjeni prije siječnja 2009.
Da, primijenjeni nakon siječnja 2009
7.
Ne
46
ZAHVALJUJEMO NA SUDJELOVANJU U ANKETI!
47
Prilog 2
Pitanja za intervju o inovacijskom potencijalu u analiziranim županijama
1. Pitanja o kulturi poduzetnika i društvenom kapitalu unutar županije – Percepcija poduzetnika
a) Postoji li kultura poduzetništva u Međimurju?
b) Je li ta kultura poduzetništva specifičnost Međimurja ili je hrvatski slučaj ?
c) Kakva je Vaša percepcija suradnje s ostalim poduzećima (konkurentni, dobavljači, kupci) i
institucijama;
d) Je li postoji kultura suradnje (s prethodno nabrojanim faktorima)?
e) Je li suradnja potrebna ?
f) Koji su to čimbenici koji onemogućuju veću razinu suradnju (sa sličnim poduzećima,
dobavljačima, kupcima, ostalim institucijama)?
2. Uvjeti unutar sektora u Hrvatskoj
a)
b)
c)
Molimo Vas kratak opis poduzeća.
Kako bi ste opisali trenutno situaciju na tržištu?
Molimo Vas opišite formalne i neformalne oblike suradnje koje ste do sada imali s tijelima
državne uprave .
3. Način suradnje Vašeg poduzeća formalne i neformalne suradnje
a) Ima li potrebe za suradnjom ?
b) Gdje tražite partnere ?
c) Kakav je Vaš stav o prekograničnoj suradnji?
d) Koja su potencijalna područja suradnje u kontekstu prekogranične suradnje?
e) Koje barijere stoje na putu realizacije prekogranične suradnje?
4. Grupa pitanja za ICT sektor o mogućnostima razvoja klastera te grupa pitanja za
metaloprerađivački sektor u potrebi stvaranja centra za istraživanje
A.
a)
b)
c)
d)
B.
Mogućnost razvoja ICT klastera
Što za Vas znači klaster?
Postoji li dobra praksa na koju bi se mogli ugledati ?
Tko bi trebao poduzeti takvu inicijativu (TICM, Županija, netko treći?)
Koje se barijere javljaju kao prepreka stvaranju i održavanju ICT klastera?
Mogućnost razvoja Metaloprerađivačkog razvojnog centra (Metalska jezgra)
a) Postoji li potreba za osnivanjem takvog centra?
b) Koje bi se aktivnosti mogle obavljati unutar takvog centra (npr. ispitivanje metala,
certificiranje, radne stanice za CAD/CAM, modeliranje, obrazovanje)?
c) Tko bi trebao poduzeti takvu inicijativu (TICM, Županija, netko treći)?
d) Koje su potencijalne barijere kao prepreka stvaranju i održavanju Metaloprerađivačkog
razvojnog centra?
48

Pozivnica za profesore

prezentacija

Poduzetnički impuls 2015 radionica POZIV

PONUDA ZA PLAĆANJE ŠKOLARINE PRILIKOM UPISA U

Kagor sažetak RAZUM

Preuzmite projektni letak - e

Najčešća pitanja i odgovori

Ekonomska pozicija Bosne i Hercegovi

UPUTSTVO ZA APLICIRANJE