Istraživanje slike grada
○ METODOLOGIJA / Robert Jakovljević
○ KULTURNO - POVIJESNI OKVIR / Jagoda Marković
○ Vizualni identitet i brendiranje grada / Silva Kalčić
○ Analiza perceptivnih elemenata imidža grada Šibenika
prema modelu Kevina Lyncha / Ana Škevin Mikulandra
○ ŠIBENIK - GRAD URBANIH POSEBNOSTI / Gustav Červar
○ INTERPRETACIJA / Robert Jakovljević
voditelj projekta: Robet Jakovljević
1
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
lema, arhivistu i povjesničaru Milivoju
Blaževiću za doprinos u procjeni povjesnih prekretnih točaka.
Moja osobna zahvalnost djelatnicima
Media In – a Zdenki Makale Bituh i Ivanu Gulamu, te članovima Šibenskog
foto kluba: Suzani Čelić, Hrvoju Crnjaku, Matku Jakeliću i Marinu Sušiću.
Osobitu zahvalnost dugujem prof.
dr.sc. Tihomiru Jukiću s Katedre za
urbanizam, prostorno planiranje i
pejzažno uređenje koji me usmjerio
izboru metode. Prof. dr.sc. Feđi Vukiću
za vrednovanje premisa i zaključaka s
područja unutrašnjih komunikacija, čak
i kad se nismo slagali, te umjetničkom
fotografu Ivi Pervanu koji je tražene vedute snimao mjesecima marno i znalački za potrebe projekta.
Zahvala
U
radu na projektu dugujem
zahvalnost arhitektima Miru Škugoru i
Živani Stošić, oboje iz Zavoda za zaštitu spomenika grada Šibenika. Također njihovim kolegama povjesničarima
umjetnosti Dijani Bolanča i Josipu Čuzeli koji je uz to i povjesničar i dugogodišnji čelnik Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Potom etnologu Jadranu
Kali, povjesničarima Gojku Lambaši i
Tomislavu Pavičiću i arheologu Željku
Krnčeviću iz Muzeja grada Šibenika.
Ekonomistima Ivi Družiću s Ekonomskog fakulteta i Ivani Bujas iz Micro
grupe za pomoć oko sagledavanja
ekonomske strane projekta. Etnologinji
Danieli Jelinčić i antropologinji Aleksandri Uzelac iz Instituta za međunarodne odnose za pomoć kod strukturiranja koncepta. Stručnjaku za marketing
Nikoli Krasiću iz Media In – za pouzdanu pratnju, sociologu Ivici Poljičku
za konzulatacije u vezi socioloških di-
2
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
METODOLOGIJA / Robert Jakovljević
Prema Wally – a Olinsu, gurua place
brandinga, autora niza ctiy brand rješenja i savjetnika mnogih vlada čak i
inženjeri izabiru automobile prema nagnuću. Ono što želi reći je da je 90 %
ljudi upravljano emocijama. Ostatak su
poduzetnici, bankari I trgovci čijim razmišljanjem upravlja profit. Događanja
u Šibeniku unatrag 20 godina potvrđuju valjanost zaključka. Od kamenovanja Doma JNA koji se potom popravio
sredstvima onih koji su ga razbijali, do
zatvaranja tvornica i 7000 nezaposlenih u ime visokog turizma itd.. itd...
uMJESTO UvodA
Imajući na umu navedeno, ključno za
Pripremu za brandiranje grada Šibenika je pitanje:
1. resursa grada koji emotivno može
nadahnuti većinu njegovih žitelja, a da
je istovremeno prikladan za gospodarsku upotrebu. Još bolje ako većina u
njemu može naći osobni interes: vlasništvo, najam, zaposlenje: intelektualni ili stručni izazov ili neku drugu resursnu ili potencijalnu dionicu
B
randiranje je, naime, komunikacija. Struka brandiranje ili njezin sinonim - uređen sustav komunikacije se
tiče tehnika projektiranih s namjerom
da potiču komunikaciju među pojedincima i skupinama u raznim pravcima,
ali s istom svrhom, - povezivanja. Netko je rekao, gotovo točno, da je City
Brand konsenzus ističući, ne prirodu
struke (misli se najčešće na dizajn), već
politiku koja prethodi city brandingu.
Pod uvjetom da se ne spotaknu o vlastite predrasude o tom što bi trebao biti
brand grada kojim upravljaju i/ili kako bi
trebao izgledati, naručiteljima city branda će u ruke pasti visoko učinkovita
sredstva buđenja uspavanih potencijala koji se u natjecanju za razumijevanje,
podršku i glasače nisu ili nisu dovoljno
koristile. Govorimo, naravno o emocijama.
3
I, naravno, ako takav ili sličan resurs
postoji:
2. Kako ga koncipirati na način da učinkovito pokrene gospodarstvo. Upitanju je gorući problem grada (30 I nešto
% nezaposlenih) i iako nije odgovor na
sve, zaokuplja najveći dio javnosti?
Treće i ne manje važno pitanje je:
3. Ako takav brand koncept postoji,
kako ga učiniti zanimljivm investitorima,
odnosno kako namaknuti sredstva da
postane operativan?
Na prvi je pogled vidljivo da izazov zahtjeva mnogo više od dizajna, arhitekture i/ili marketinga. I svakako riješenje
nije intelektualna dosjetka. Priroda izazova zahtjeva koncept čvrstog psihološkog i sociološkog uporišta. Gospodarski i umjetnički, kulturno i ekološki
utemeljen. Kako se radi o izrazito heterogenoj ciljanoj populaciji (građani)
od njega se očekuje etički i estetički
prihvatljiv stav. Uz to mora biti prihvatljiv
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
METODOLOGIJA / Robert Jakovljević
raznim dobnim skupinama, spolovima,
kulturi, statusu itd, ali i raznim bojama
kože, kulturama i religijama pošto saobraća i s vanjskim ciljnim skupinama.
Koncept koji može zadovoljiti ovakve
izazove ne može biti ništa skomnije
od Brand Vizije na koju se nadovezuje
učinkovita Brand Strategija.
Imajući na umu posebost grada koja
se pojednostavljeno može izraziti nesrazmjerno izraženom oprekom
između okružja rijetkih i visokovrijednih
prirodnih i kulturnih resursa (obilje, raj)
i načina života kojeg karakterizira nezadovoljstvo, frustracija i želja za promjenama (pakao, oskudica) oblikovao sam
specifičnu metodu, koja se po prvi put
koristi upravo u i po mjeri Šibenika.
Da bi izbjegli nerazmrsivo klupko zapletenih interesa koji premrežuju jedan
grad, možemo ga, kao, uostalom, bilo
koju fizičku tvorevinu raščlaniti na oblik,
značenje i sadržaj. Važno je ne smetnuti s uma da se ovo troje, u prirodi,
nikad ne javlja odvojeno. Zaključivanje
o cijelini na osnovu istraživanja samo
jedne njene kategorije može rezultirati
ozbiljnim pogreškama.
Točnije bi bilo govoriti o rebrandingu jer
svaki grad, bez obzira je li u procesu
brandiranja ili ne posjeduje određenu
percepciju u javnosti. Svojevrsni neosviješteni trade mark, Svaki je vezan uz
određeni atribut ili imidž koji je zaradio
nekad i negdje kojem može zahvaliti
neobično uzvisivanje, i kad za to nema
razloga, kao i neobjašnjivo podcjenjivanje i kad zaslužuje bolje.
Vjerujem da će se biti lako složili oko,
oblika, zapravo mentalne slike grada.
Nešto teže oko sadržaja koji tu sliku
ispunjava a, zasigurno, će najviše poteškoća izazvati definicija njenog značenja. Značenje slike grada ili Brand
Promisa je brand vrijednost koja, kao
što engleski prijevod govori - obećava. Vanjskoj javnosti zašto bi trebala
investirati u gradske projekte, odvažiti
se doći na odmor, studirati, zaposliti ili
kakva im je već namjera. Unutarnjoj u
kom pravcu se grad profilira i shodno
što se smatra društveno poželjnim i
korisnim, a što ne, u što ući, investirati
i sl...
Značenje slike grada je konsenzus
s kojim će biti upoznata svekolika javnost u kojoj će grad tražiti odgovarajuće javnosti za interakciju. To mogu biti
investitori, turisti, stručna radna snaga,
talenti, studenti, vlastita intelektualna
populacija, mladost, itd...
Jednom kad zaživi, slika će za decenijama obilježiti grad. Utjecati na građane
i njihov ugled. Slično viziji biskupijskog
centra u 14 st. i posljedično konsenzusa oko gradnje te i takve katedrale.
Vizije industrijskog centra zatvorenog
procesa prerade aluminija i konsekvencama koje je konsenzus imao na
poljoprivredu, ekologiju, standard. ..
Vizije grada sofisticiranog turizma koji
je doveo do uređivanja starog grada i
gašenja tvornica itd...itd....
Brand projekcija grada nije jednostavna i još manje plošna i lako shvatljiva.
Ona je moćna do mjere da građanima
promjeni život iz temelja u željenom, ali
i mnogim neželjenim pravcima. Može
rezultirati dugoročnim probitcima (kao
katedrala tijekom 500 godina), ali i fatalnim pogreškama (kao monokulturna
poljoprivreda i peronospora).
Očito je priprema za brandiranje grada
dublja i slojevitija od dizajna. Od arhitekture ili marketinga. Tiče se samog
načina života zajednice sa svim implikacijama koje sa sobom nosi.
Istraživanju grada smo pristupili s tri
aspekta:
• istraživanje slike grada
• istraživanje njenog značenja
• istraživanje njenog sadržaja
4
Istraživanje slike grada kao najcjelovitije
i najvidljivije metafore identiteta grada
je bio posao urbanista i arhitekta. Uz
pomoć povjesničara umjetnosti i dizajnera rastavili smo predodžbu grada na
atome, da bi je, potom, od analiziranih
djelova ponovo sastavili ovaj put kao
sliku kojoj smo odgonetnuli značenje.
Istraživanje (ili potvrdu) značenja slike
smo tražili u povjesti. Bio je to posao
povjesničara, sociologa, antropologa i
povjesničara umjetnosti. Povjest smo
prosijali, odvajajući obične od prekretnih povijesnih trenutaka. Slijed koji
smo dobili je pomogao odabrati model razvoja, možda ne toliko po mjeri
suvremene zajednice, koliko po mjeri
grada.
Istraživanje sadržaja je bio posao stručnjaka za komunikaciju. Uglavnom
smo istraživali komunikacije s aspekta
dizajna, sociologije i marketinga s obzirom da su to aspekti problematike koji
više od ostalih zaokupljaju građane.
Istražili smo suvremenu komunikaciju i
onu povjesnu i usporedili je da bi došli
do zaključka koji su oblici komunikacije
najpodesniji za Šibenik.
U izradi preporuka smo se koristili pomoć ekonomista, menadžera,
marketinških stručnjaka i stručnjaka s
područja u kojima vidimo mogućnost
konkurentskog profiliranja grada:
Istraživanje slike grada Šibenika je rad
četvoro autora.
Povjesničarke umjetnosti Jagoda Marković je dala kulturno povijesni okvir
ne zadirući u širi kontekst, pa ni onaj
užeg znanstvenog interesa (19. st.).
Ni taj prvi, ‘benigni’ dio istraživanja nije
prošao bez prijepora. Inovativnu tezu
o združivanju tri naselja u Šibenik, možda nadahnutu Mumfordom (Povijesni
grad) i njegovim poimanjem gradova
koje porađa urbani duh, koji zapravo, nastaju iz sebe samih, a ne me-
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
METODOLOGIJA / Robert Jakovljević
tarmofozom sela, negirao je šibenski
arheolog Željko Krnčević, također član
skupine tvrdeći da dokazi upućuju na
suprotno. Kako bilo, istina ove tvdnje
nije toliko važna koliko, činjenica interakcije koju je potakla stvaralački eros
i ukrštanje stavova što je prvi zadatak
uspješnog brandiranja.
od Preloga do Mumforda Červar kao,
možda najbolji, poznavalac urbane
slike Šibenika je stručno, ali i poetski
obrazložio glavne naglaske sistema
i približavajući ih širokoj javnosti koja
gleda, ali ne zapaža nijanse u kojima
se reflektira poruka.
Istraživanje ‘Perceptivnih elemenata
slike grada’ se bavi ljudskim mogućnostima da percipiraju grad. Što čovjek
vidi kad promatra Šibenik? Što pamti,
što mu zaokuplja pažnju, a što prolazi
neprimjećeno. I na kraju ono ključno
za brand: što ga privlači, a što odbija? Arhitektica Ana Škevin Mikulandra
je 2005 – e započela ova istraživanja
u okviru teme znanstvenog ogleda na
poslijediplomskom doktorskom studiju „Prostorno planiranje, urbanizam
i parkovna arhitektura” Arhitektonskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kod
mentora prof. dr.sc. Marijana Hržića*.
Drugi dio je obavila tijekom 2011 u
suradnji s arhitektom Gustavom Červarom i voditeljem projekta Robertom
Jakovljevićem.
Tijekom iščitavanja teksta, svakako
treba obratiti pažnju, na korištenje riječi ”imidž”. Kako za istu ne postoji
odgovarajući prijevod na hrvatski, a u
našem slučaju se radi o ključnoj kvaliteti zadržali smo je u naslovu u originalu. Naime, riječ imidž je sinonim riječi
brend. Osobito kad se govori o njegovom pojavnom dijelu, o čemu je i riječ
u ovom istraživanju. Ovdje se ne govori o dvodimenzionalnoj slici, fotografiji ili
crtežu već o svojevrsnoj mentalnoj slici
grada, tzv. predstavi, ideji o gradu koja
sadrži mnogo više no što oko može
vidjeti, uho čuti, koža osjetiti... U pitanju je niz dinamički aktivnih silnica koje
sadržavaju ‘ono nešto neprekinuto’ od
ustanovljavanja naselja podno citadele
do danas. Ono što zovemo identitet.
Arhitekta Gustav Červar je razradio
naglaske iz studije Ane Škevin Mikulandra. Pod utjecajem niza stručnjaka
5
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
Jagoda Marković
Diplomirala na Filozofskom fakultetu,
studijsku grupu povijesti umjetnosti i
talijanskog jezika i književnosti (1972).
Od 1973. godine u zvanju stručnog
suradnika zaposlena u odjelu za dokumentaciju Instituta za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Studijska
obrada stručnih i znanstvenih radova
dr. Ljube Karamana pohranjenih u arhivu Instituta rezultirala je 1979. godine
magistarskim radom Bio-bibliografska studija Ljube Karamana (mentor
prof. dr. Milan Prelog). Na prijedlog
komisije Znanstvenog vijeća Centra
za povijesne znanosti Sveučilišta u
Zagrebu 1980. godine stječe zvanje
znanstvenog asistenta. Akademski
stupanj doktora humanističkih znanosti stječe disertacijom Urbanistička
transformacija Šibenika 1860.-1918.
(mentor: prof. dr. Radovan Ivančević),
obranjenom na Filozofskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu 1999. godine.
U okviru znanstvenog programa matične institucije sudjeluje u istraživanjima i
sustavnoj obradi prostorne organizacije niza povijesnih naselja, te je suradnik
na projektu Graditeljska baština XIX. i
XX. stoljeća (voditeljica dr. Darja Radović-Mahečić).
Izbor iz bibliografije
Analiza sjeveroistočnog dijela povijesne jezgre Šibenika, Radovi Instituta
za povijest umjetnosti, br. 11, Zagreb,
1987., str. 5-29.
Šibenik bez duše: Povodom najnovijih zahvata u obalnom dijelu povijesne jezgre, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, br. 14, Zagreb, 1990.,
str.198-201.
za povijest umjetnosti, br. 21, Zagreb,
1997., str. 127-141
Paleoindustrijska era u razvoju grada Šibenika, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, br. 23, Zagreb, 1999.,
str. 149-162
Povjesna slika otoka Žirija, Radovi
Instituta za povijest umjetnosti, br. 24,
Zagreb, 1999., str. 23-34
Posljednja etapa urbane kulture Šibenika, Mogućnosti, br. 10/12, Split,
2000., str 81-89.
O tragovima ladanja na šibenskom
području, Radovi Instituta za povijest
umjetnosti, br. 25, Zagreb, 2000., str.
151-158
Šibenska Gospa van grada, Sedam
stoljeća Šibenske biskupije, Zbornik
radova znanstvenog skupa Šibenska
biskupija od 1298. do 1998., Šibenik,
2001., str. 907-917.
Dva nepoznata crteža šibenske
obale iz 17.st, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 27, 2003., str. 145-155
(s D. Zelićem)
Urbanistički razvoj gradova jadranske Hrvatske u 19. Stoljeću, Zbornik 1. kongresa hrvatskih povjesničara
umjetnosti, IPU, Zagreb, 2004., str.
127-136.
Šibenik u doba modernizacije, Zagreb : Institut za povijest umjetnosti ;
Šibenik : Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić”, 2009. - 197 str. : ilustr. ; 23
cm. - (Studije i monografije Instituta za
povijest umjetnosti ; knj. 33) (Knjižnica
Faust).
Šibenik, jugoistočno pročelje grada,
projekt 19.stoljeća i njegova sudbina u 20. Stoljeću, u povodu “obnove”
šibenskog perivoja, Radovi Instituta
6
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
ŠIBENIK - KULTURNO - POVIJESNI OKVIR / Autor: Jagoda Marković
(požari, epidemije) nakon kojih se problemi depopulacije rješavaju naseljavanjem stanovništva iz zaleđa, a ono
u novim životnim uvjetima ne djeluje
aktivno na preobrazbi zatečenog ambijenta tako da se srednjovjekovna
urbana matrica sačuvala do danas.
Specifične povijesne okolnosti donose
određenu stagnaciju pa i opadanje komunalne razgradnje u odnosu na standarde propisane odredbama gradskog
statuta još iz 14. stoljeća.
Glavnina reprezentativne izgradnje u
povijesnoj jezgri datira između 14. i 16.
stoljća: od pojedinačnih romaničkih
sklopova, preko cjelovitog preoblikovanja lica grada u doba gotike 15. stoljeća, sve do sadržajnog i semantičkog
akcenta najvišeg urbanog ranga u 16.
stoljeću s komunalnom palačom (Velikom ložom, 1542.) i katedralom (posvećenom 1555.).
Šibenik je tijekom 17. stoljeća ponovno pritisnut ratnim razaranjima i kugom
pogubio glavninu populacijske supstance koju nikad nije uspio obnoviti u
razmjerima prethodnih razdoblja (15. i
16. st.).
Kulturno-povijesni
okvir
Š
ibenik je jedan od najstarijih i
najkvalitetnijih srednjovjekovnih urbanih
cjelina na istočnom Jadranu nastao uz
obalu dubokog zaljeva na ušću rijeke
Krke.
Grad se, kao castrum, u izvorima prvi
put spominje u 11. stoljeću, da bi do
kraja 13. stoljeća njegov suburbium
već evoluirao do urbane aglomeracije
s respektabilnim statusom Civitas-a i
mogućnošću osnivanja vlastite biskupije.
Daljnji razvojni procesi bili su determinirani strategijskim ulogama ratovanja
koja su obilježila najveći dio povijesne
egzistencije Šibenika.
Uvučenost grada od obalne linije
uvjetovala je, uz izrazite mediteranske
odrednice i ruralne komponente kao
posljedicu čestih ratova i katastrofa
7
Unutar svojih srednjovjekovnih bedema grad je funkcionirao sve do druge
polovice 19. stoljeća, kada nakon 600
godina ruši fizičke barijere sukladno
paradigmi paleoindustrijske ere i doživljava svoju drugu veliku urbanističku transformaciju. Ista ona prirodna
obilježja geostrategijskog položaja i
reljefne strukture mikrolokacije bili su
presudni za novi identitet i vitalitet, koji
utvrđujemo kao još jedan vrijedan povijesni sloj.
Uključen i uvršten u opći i regionalni
kontekst modernizacijske epohe on
uvjerljivo potvrđuje svoj individualni značaj. Vizija razvojnih pravaca, pojedinačne inicijative usklađene s komunalnom
politikom usmjeravaju se na promišljanje prioritetnih zadataka prostorne ekstenzije i prometnih povezanica (regulacija obale i luke, novi cestovni prilazi
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
ŠIBENIK - KULTURNO - POVIJESNI OKVIR / Autor: Jagoda Marković
roga (baštine) i novoga, problem mjere
i mjerila, nove arhitektonske vrijednosti,
formiranje novog središta s nizom javnih sadržaja koji se iskazuju kulturom i
estetskim nabojem građanskog ukusa
koji se više neće uspjeti nadmašiti.
Ovdje se upućuje na potencijal povijesne slike grada; pledira za očuvanje
realiziranih vrijednosti; potiče na promišljene akcije restrukturiranja integralnog
prostora iznimne kakvoće, poglavito u
ovoj neizvjesnoj postindustrijskoj eri
koja već nagovještava velike transformacije s upitnim ishodom.
Šibenik je grad s živom povijesnim jezgrom u kojoj se svakodnevno nameću
nove potrebe i otvaraju brojne dileme,
stoga je nužno uspostaviti razumne
odnose između starih i novih vrijednosti. Pretežiti dio baštine u lošem je stanju, nema strateških planova obnove.
Valjalo bi razmotriti mogućnost uređenja javnih površina, šetališta i trgova.
O socijalnom, političkom, kulturnom,
simboličkom i arhitektonskom značenju javnih površina svjedoče brojni
povijesni dokumenti: trg je bio poprište
komunikacije i informacije, svakodnevnih susreta (planiranih i neplaniranih),
najrazličitijih javnih skupova i svečanosti od procesija do političkih manifestacija.
Šibeniku nedostaju urbani parkovi i
parkovi-šume, a što se novijih intervencija tiče (redizajn starog pazara), pa
i arhitekture satelitskih naselja ne čini
se da zadovoljavaju više kriterije.
gradu, uvođenje željeznice) na kojima
se zasnivaju strateški razvojni planovi.
Apsolutna posebnost Šibenika potvrđuje se prirodnim fenomenom riječnog
toka Krke u neposrednoj blizini grada,
idealnoj lokaciji za izgradnju (1895.)
najsuvremenijeg električnog sustava u
Dalmaciji, pa i Trojednoj kraljevini. On
je, posve logično, morao potaknuti ra-
zvoj moderne industrije, proširenje luke
i uspostaviti nove modele gospodarstva koji Šibeniku osiguravaju razvojnu
i materijalnu podlogu važnog industrijskog grada, sa svim prednostima i manama koje će ga pratiti sve do nedavno.
U tom okviru zasebno mjesto pripada
prostorno-urbanističkoj transformaciji
grada: njegova proširenja, odnos sta-
8
Interdisciplinarnim pristupom, poticanjem građanske svijesti za očuvanje
baštine i aktivnim odnosom prema
procesima obnove moguće je razriješiti brojne nesporazume koji su zajednički mnogim mediteranskim i europskim
gradovima.
Najveći dio europskih povijesnih gradova živi od baštine, ulaže u kulturni
turizam i regeneraciju starih (napuštenih) industrijskih zona (kojima i Šibenik
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
ŠIBENIK - KULTURNO - POVIJESNI OKVIR / Autor: Jagoda Marković
diti nekoj drugoj kulturnoj svrsi za koju
u svijetu uvijek ima zainteresirane publike, a donosi i profit.
obiluje), a koje su zanimljive i međunarodnom kapitalu. Potrebna je velika
odgovornost, iskustvo i volja da se taj
golemi potencijal ispravno valorizira i
definira u novim uvjetima.
U svijetu postoji mnoštvo uspješnih
primjera regeneracije luka, tvornica i
skladišta koji se adaptiraju u tematske
parkove s bivšim postrojenjima kao
arheološkim artefaktima. Svojim waterfrontom bave se gotovo svi europski
gradovi na vodama. Njihove su obale,
kao i naša, imale važnu ulogu u epohi
industrijalizacije, a danas u planiranju
postindustrujskog
urbaniteta.Jedan
od novijih primjera waterfronta je revitalizacija lučkog i industrijskog pojasa
Rijeke, kojim bi mogao nastati novi urbani akcent s kvalitetnim spojem mora
i povijesne strukture, što urbanistički
i arhitektonski obećava uspjeh, kao i
idejni plan za regeneraciju Drage (šta
li je s tim ?).
Za velebno zdanje Kulina u idiličnom
pejsažu isturenog rta Martinske očekuje se kvalitetnija javna namjena. Taj
golemi prostor s velikim potencijalom
trebao bi udomiti neke muzejske zbirke
rasute po depoima, arhiv, ili ga prilago-
9
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
SILVA KALČIĆ
je povjesničarka umjetnosti iz Zagreba.
Predavač je teorijskih kolegija na Zavodu za dizajn Tekstilno-tehnološkog
fakulteta, te pristupnica doktorskog
studija teorije arhitekture na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Angažira se kao kustosica izložbi i teoretičar suvremene umjetnosti, arhitekture i dizajna.
Autorica je udžbenika vizualne kulture „Neizvjesnost umjetnosti“ u izdanju
Školske knjige, Zagreb, 2005.
10
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
Vizualni identitet i brendiranje grada / Autor: Silva Kalčić
Vizualni identitet i
brendiranje grada
B
rendiranje grada kao uspješan
proces podrazumijeva sastavljanje
gospodarske i kulturne karte toga područja, kako bi se na jednom mjestu
dobio uvid u sve bitne silnice-sastavnice općeg stanja, koje se rezimira uz
prognozu kako dalje: treba definirati
ciljeve kome se želiš obratiti, kakvim
skupinama, kome želiš komunicirati poruku? Svjedočimo promjenama
gospodarske strukture grada, uništenju tradicionalnih grana na kojima je
grad počivao, doseljavanju neautohtonog stanovništva, koje ne poznaje lokalne tradicije. U takvoj situaciji
brendiranje grada predstavlja virtualni
produžetak umirućih tradicija, ali koji
bi mogao sa svoje strane djelovati kao
poticaj za njihov novi i drugačiji život.
To jest, brendiranje, oblikovanje i čitanje fiziognomije grada nije samo privid
da tradicija još uvijek postoji. Povijesne
jezgre turističkih gradova ostaju prazne
11
ljuske iako očuvane, restaurirane poput simbola − elegantnih školjki ispražnjenih od svog izvornog živog sadržaja: prijašnje autohtono stanovništvo
uglavnom se iselilo u manje atraktivne
dijelove grada, prepuštajući turistima
i poslovnim ljudima skupi boravak u
osuvremenjenim i nadasve prestižnim povijesnim zdanjima restauriranih
pročelja. Ali ideolozi turističkog tržišta
i neograničenog prometa nekretnina
čini se namjerno previđaju da bez ljudi koji stvarno žive, rade, pate i raduju
se u njima, ovi živopisni ostaci prošlosti ostaju samo goli simboli u mrtvom
krajoliku, gdje se nezamjetnom režijom
proizvodi prošlost, a turisti neumitno
počinju tražiti druge destinacije. Dakle,
kako bi rekao Wittgenstein, „meaning
is use“. Dok s jedne strane brandiranje
grada predstavlja gotovo marketinšku
strategiju njegove tržišne promidžbe
(jer grad mora promišljati o tome kako
privući kvalitetne ljude i sredstva za svoj
razvoj), s druge strane ne smije se niti
u jednom trenu zaboraviti da je najbolji
imidž grada onaj koji govori da u njemu
žive i rade ljudi, a ne da to bude samo
turistička destinacija koja može ući ili
izaći iz mode (primjer Praga: gradovi u
trendu su lokacije iz filmova o Jamesu
Bondu).
Kod izgradnje objekata umjetnosti i
prometne infrastrukture treba voditi
računa da upravo oni predstavljaju vizualne odrednice identiteta grada, i o
tome treba postojati konsenzus multidisciplinarnih timova – s područja sociologije, arhitekture, povijesti umjetnosti
i politike, uz neizbježni upliv intuicije kao
poveznice umjetnosti i znanosti. Ponovimo, ponajprije treba doći do konsenzusa stručnjaka i javnosti o tome što se
želi postići brendiranjem, dakako stalni
problem je da ono nastaje spontanim,
pa čak i stihijskim procesom; vizualni
identitet treba biti ponajprije testiran
kod građana. U slučaju Zagreba ključno je to što se želi nastaviti u smislu
vizualne tradicije (tema nije kako prodati grad, već kako od grada napraviti
robu, prema Adronovom Pismu Benja-
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
Vizualni identitet i brendiranje grada / Autor: Silva Kalčić
minu iz 1935. – da „fetišistički karakter
robe nije stvar svijesti, nego dijalektike
u eminentnom smislu da ona proizvodi
svijest“) – je li to agramerština, pripadnost teutonskom prostoru, usađenost
u prigorsko-zagorsku regiju ili predmediteranska pozicija, bliskost s mediteranskim basenom? Sve tri tradicije već
postoje u etničkom, kulturnom i gospodarskom smislu.
U posljednjim dvama desetljećima
gradovi u južnoj Europi i na Mediteranu pretvorile su se u nova odredišta
migracijskih tokova, kako unutarnjih
tako i vanjskih, koji prije svega potječu
iz ostatka Europe. Početkom 20. stoljeća tek je jedna desetina svjetskog
stanovništva živjela u gradovima. Danas, po prvi puta u povijesti, polovica
stanovništva živi u gradovima, a za trideset godina ta bi brojka mogla narasti
na 75%. Tradicionalni ekonomisti novu
eru, suvremeno doba opisuju kao “treću industrijsku revoluciju”, koju vide u
obliku uzbudljiva, ali i neizvjesna novog
svijeta visokotehnološke automatizirane proizvodnje, proizvodnje izmještene
u zemlje jeftine radne snage ali stabilnog uređenja, cvjetanja globalne trgovine, te neviđenog materijalnog obilja.
Jačanje konkurencije između gradova
jedna je od popratnih pojava gore navedenih trendova. Ono što danas vidimo jest da su neki gradovi ostali važnim uporištima globalne ekonomije, a
kao takvi uživaju novi, ponovno otkriveni gospodarski značaj, dok drugi, čini
se, naprosto reagiraju na ekonomske
tijekove (ponajprije trend deindustrijalizacije, u smislu „čvrstih“ i garavih industrija) bez prevelikog uspjeha. Konkretno, pokazuje se da opća urbana
kriza od gradova zahtijeva radikalnije i
naprednije razmišljanje kako bi zadržali
konkurentsku prednost. Još u 1980ima, na primjer, zapadnoeuropski gradovi postali su svjesniji važnosti kulture,
umjetnosti i kulturnih industrija, te mnogih izravnih i neizravnih prednosti koje
te industrije donose imidžu mjesta.
S mehanizacijom ukrasa gubi se, svjedočimo tome u Zagrebu i na istočnoj
obali Jadrana, opći osjećaj za pravilnost okoline. Riječima Davida Harveyja,
gradovima je potrebna kultura, u njenom atributivnom i distributivnom smislu, kako bi postali “mamci za kapital”,
jednako kao i njegovi simboli podržavani kolektivnom memorijom. Identitet
se gradi poput građevina. Jednako
tako, kulturni “dojam” nekog mjesta
sve se više smatra ključnim faktorom
privlačenja novih, znanjem ispunjenih
(a i drugih) industrija. Kao rezultat toga,
kulturna je politika u nekim slučajevima
postala važnim elementom marketinga
mjesta gdje se gradovi natječu jedan
protiv drugoga razmećući se vlasništvom starih majstora, lijepe arhitekture,
rock koncerata, nogometnih momčadi
i stadiona i simfonijskih orkestara (Bianchini, 1993.). Paradigmatski grad kada
govorimo o brendiranju je svakako Barcelona. Slučaj Metropolskog područja
Barcelone osobito je zanimljiv budući
da je riječ o jednoj od europskih metropola najveće urbane gustoće. Od
1960-ih godina, s pojavom turističke
privrede i potražnje za drugim prebivalištima, dakle ne samo sezonskim
izmještanjima, koja je dokinula mjesnu
trgovinu i industriju, premještanje stanovništva na obalu doživjelo je snažno
ubrzanje. Godine 2001. 60% stanovništva Španjolske živjelo je u priobalju,
koje zauzima samo 30% državnog teritorija; govorimo o fenomenu premještanja stanovništva ili „litoralizaciji“. Dobro planirani gradovi poput Barcelone
koriste imena umjetnika i arhitekata za
brendiranje, kreaciju gradskog identiteta – slika toga grada sastavljena je
od zgrada Gaudija, tornjeva Calatrave,
Pianove medijske fasade i gigantskih
ludičkih skulptura i mozaika pločnika
u jeziku lirske apstrakcije Juana Miroa (valja spomenuti i sport, ponajprije
nogomet, te olimpijsku pjesmu, rockoperu kao hommage Barceloni, Freddiea Mercuryja i Montserrat Caballé,
prvakinje lokalne opere). Gradnja Muzeja suvremene umjetnosti (MACBA)
12
Richarda Meiera tako je poslužila kao
okidač za obnovu velike gradske četvrti skvotera i ilegalnih imigranata u užem
središtu grada, a u zamjenu na parteru
ispred muzeja oblikovana je platforma
za scateboarding. Stvaranje umjetničkih četvrti – iz napuštenih industrijskih
zgrada u gradskim središtima – zna
proizvesti iznimno konfliktnu društvenu
mješavinu, s raskolom između imućnih
pojedinaca koji stanuju u obnovljenim
gradskim središtima i građana lošijeg
imovinskog stanja koji žive u oronulim
unutarnjim gradskim područjima (Vijeće Europe, 1997.), ako nije provedeno
planski te na temelju sociološko-prostornih studija. Tu govorimo o ideji o
teritoriju kao živom ekosustavu, sastavljenom od raznolikih resursa koje
lokalna zajednica i nevladine udruge
moraju općenito istražiti i upoznati prije
no što nastupi politika, što leži u srži
kulturnog planiranja danas, s pretpostavljenom aktivacijom pojedinaca i
strukovnih skupina koje se samoorganiziraju. Središnja karakteristika kulturnog planiranja, engl. drawing self
– samostvaranja zajednice nasuprot
„ekonomskom građaninu“ (termin Saskie Sassen) koji pripada globalnom
financijskom tržištu iznimno je široka,
antropološka definicija “kulture” kao
“načina življenja”, uz integraciju svih
aspekata lokalne kulture u teksturu i
rutine svakodnevnog života u gradu.
Benjamin govori o „estetizaciji politike ili
politizaciji estetike“. Na kulturu mjesta
ovdje se gleda pragmatički, uključujući ne samo umjetnost i baštinu nekog
mjesta, već i lokalne tradicije, dijalekte,
festivale i rituale, raznolikost i kvalitetu
provođenja slobodnog vremena, lokacije za kulturu, gastronomiju i zabavu,
kulture mladih, etničkih manjina i interesnih zajednica te repertoar lokalnih
proizvoda i vještina u obrtničkom, proizvodnom i uslužnom sektoru.
Gradnja tzv. ikoničke arhitekture, u službi kulturne politike zajednice ili države,
zaključno, može postati okidač za revitalizaciju gradske četvrti ili brendiranje
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
Vizualni identitet i brendiranje grada / Autor: Silva Kalčić
grada. Utemeljenje muzeja može, izborom lokacije gradnje ili objekta adaptacije, pokrenuti obnovu ili razvoj dijela
grada, ili nacionalnu kulturnu politiku.
Oblikovanje arhitektonske forme uobličavanje je poruke i stoga ona može biti
oruđem marketinga ili strategija ideologije. Muzeji su katedrale urbanog moderniteta (Lorente, 1998.) – u smislu
da je, kao i katedrala, muzej suštinski
urbani fenomen od prosvjetiteljskog
doba. Katedrala i muzej su markeri
(zapadne) metropole, indeksi urbanog
okoliša i mjesta širenja mjerodavnih
svjetonazorskih tekstova ili naputaka,
ulazeći u imaginarne transnacionalne
zajednice. Građanska uloga muzeja
je simboliziranje lokalnog, regionalnog
ili nacionalnog ponosa, što nužno navodi na zaključak da mnogi muzeji investiraju u arhitekturu na račun zbirke,
odnosno umjetnosti u muzeju : „Kod
Louvrea je riječ o arhitekturi, ali više
od toga, o ekspresiji jedne civilizacije“.
Umjetnik Daniel Buren muzej definira
kao povlašteno mjesto s estetskom
(muzej je okvir i potpora umjetničkom
djelu i gledištu na djelo), ekonomskom
(muzej daje tržišnu vrijednost onome
što izlaže) i mističnom ulogom (određujući kao umjetnost ono što izlaže,
već samim činom izlaganja odnosno
odabira onoga što biva izlagano). Ako
se suvremena umjetnička praksa ne
manifestira u proizvodnji stvari, nego u
odnosu prema stvarima, a arhitektura
se definira kao public art , zanimljiva je
opaska Kasa Osterhuisa, koji odsad
djelovanje arhitekta vidi kao emotivni
styling, što je termin preuzet iz područja dizajna podrazumijevajući resemantizaciju elemenata arhitekture.
Muzej uređen u objektu komunalne
ili industrijske arhitekture moderne, ili
povijesnih palača i utvrda, zaposjeda,
sagledanog kao objet trouvé, postojeći objekt u postojećem kontekstu
te, umjesto tlocrta koji nastaje iznutra
prema van, u takvom slučaju interijer
proizlazi iz postojećeg eksterijera; no
može ga i u potpunosti negirati. Gradnja muzeja kao način brendiranja grada
predstavlja virtualni produžetak zamrle
(ili nikad zaživjele, poput one Novog
Zagreba, lokacije nove zgrade MSU
Zagreb) tradicije, ili pruža iluziju da ona
i dalje postoji. Budući da postaje važnom značenjskom i vizualnom odrednicom identiteta ili fiziognomije grada,
muzej trebaju koncipirati multidisciplinarni timovi – s područja kojih se tiče:
sociologije, arhitekture, povijesti umjetnosti i politike.
Napuštena industrijska i komunalna arhitektura tako učestalo biva adaptirana
u izložbene prostore – primjerice željeznička postaja Orsay u Parizu u muzej
umjetnosti 19. stoljeća, jer je postala
prekratka za suvremene kompozicije
vlakova. U Vidu pored Metkovića Antički muzej (1999.-2007.) je strategijom kontrastne interpolacije sagrađen
prema projektu Gorana Rake kao zaklonište iznad nalazišta antičkoga grada. Muzej je konfiguriran kao niz terasa
i stubišta prema koncepciji arhitekture kao topografske činjenice. Srodan
je primjer Arheološkog muzeja Alave
(Museo Arqueológico de Álava) u gradu Vitoria-Gasteiz (Baskija, Španjolska,
2009.) arhitekta Francisca Mangada
– osnovna forma muzeja određena je
njegovim kontekstom i koncepcijskim
povezivanjem s postojećim susjednim
muzejom igraćih karata. U prezentaciji
djela i tematskih cjelina muzeja korištena je multimedija, odnosno novi mediji,
primjerice svjetlosne, video i zvučne
instalacije. Najnoviji primjer revitalizacije
grada inovativnom arhitekturom muzejskog programa u španjolskoj Baskiji,
temeljen na iskustvu Muzeja Guggenheim Frenka Gheryja u Bilbau, je Muzej
San Telmo u San Sebastianu, koncipiran kao ekstenzija srednjevjekovnom
samostana, kontrastne, spram okoliša,
brutalističke estetike s ekološkim, perforiranim pročeljem kroz koje izrasta
endemsko bilje. Rem Koolhaas i Reinier de Graaf (Office for Metropolitan Architecture/OMA) podižu Muzej suvremene umjetnosti u Rigi (Latvija, 2007.
– 2011.) kao pilot-projekt privatno-javnog partnerstva i prvi muzej građen u
13
Latviji u više od stotinu godina, slično
kao MSU u Zagrebu, ponovno u bivšoj elektrani podignutoj 1905. u luci čiji
dokovi se u cjelini kane sačuvati prenamjenom. Galerijski prostor obavija
se oko perimetra stare zgrade koja je
„prisutna, no ne zasužnjuje umjetnost“,
riječima autora.
Danas govorimo o environmental designu, o oblikovanju okoliša, kao i
oblikovanju ili projektiranju događaja.
Hans Ibelings ističe kao činjenicu da
se trenutno ni jedna određena zemlja,
regija ili grad ne nalazi u središtu arhitektonskih tendencija ili medijske
pozornosti (koji obično idu ruku pod
ruku), što se može protumačiti kao naglasak na novo stanje u doba globalizacije, kada klasična prostorna razlika
između središta i periferije više nema
toliko značenje. Zahvaljujući novim komunikacijskim sredstvima ta je razlika
umnogome nestala, a središte i periferija postali su međusobno zamjenjivi –
sve može biti središte i sve je periferija.
No, iako je stagnacija često tumačena
kao retardacija, promjenama moraju
prethoditi vizije.
Glavno oruđe artističke intervencije je
„egzaktna fantazija“, prema Adornu:
umjetnost mora aktivno organizirati
elemente objektivne stvarnosti, umjesto da ih tretira kao pasivni materijal.
Za Bruknera globalizacija je karikatura
univerzalnosti, ovog puta konzumerističkog društva koje pogoni potrošnja
umjetno oblikovanih proizvoda i slika.
Multinacionalna korporacija prilagođava svoje proizvode i praksu zemljama u
kojima djeluje, uz visoke relativne troškove, dok globalna korporacija prodaje
istu robu na isti način bilo gdje (što znatno snižava relativne troškove): nestale
su sve razlike u nacionalnim ukusima,
što dovodi do globalnog trgovačkog
centra kao „svjetske bez-mjesnosti“
prodavanja istosti u „geografiji ničega“,
kako Kunstler naziva periferije s diskontnim trgovinama.
Zajedničko umjetnosti i dizajnu je poruka. Ali dok je poruka umjetničkog
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
Vizualni identitet i brendiranje grada / Autor: Silva Kalčić
djela najčešće implicitna i obično za
svoje iščitavanje iziskuje određen kreativni intelektualni i emotivni napor, kod
dizajna se resemantizacijom predmeta opće uporabe, arhitekture ili slika,
posredstvom integriranja tradicionalno
suprotstavljenih čimbenika funkcije i
dekoracije, strukturalnih i kompozitivnih elemenata, postiže da isti postaju i forma za sebe i nositelji izvjesnih
– željenih – ilustrativnih i eksplicitnih
značenja.
Modu, dizajn, umjetnost karakterizira
potreba stalne reinvencije, obnove stila, s obzirom na koncepte duha vremena (Zeitgeist), duha naroda (Volksgeist) i Rieglovskog Kunstwollena,
umjetničkog htijenja ili ukusa epohe.
I dok je usud umjetnosti neizvjesnost
i marginalnost društvenog utjecaja
u doba neizvjesnosti, dizajn pak postaje ne samo čimbenikom stjecanja
premoći jednog proizvoda ili načina
proizvodnje nad drugim, jedne ideje ili
mišljenja nad onim različitim od njega,
već i jednog lika ili slike nad ostalim.
S virtualizacijom današnjeg svijeta koji
sve više postaje svijet slika bez svijeta, dizajn ulazi u ključnu sferu humane
reprodukcije postajući od čimbenika
svijeta proizvodnje, čimbenikom proizvodnje svijeta.
14
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
Ana Škevin Mikulandra
Ovlašteni projektant - konzervator arhitekta u Hrvatskom restauratorskom
zavodu u Zagrebu
Tijekom 2002. i 2003. suradnik na
projektima doc.dr.sc. Vesne Mikić u
Zavodu za arhitekturu Arhitektonskog
fakulteta i član uredništva knjige Studij
arhitekture - izbor studentskih radova
2001/2002.
Apsolvent poslijediplomskog znanstvenog studija Prostorno planiranje,
urbanizam i parkovna arhitektura
I. nagrada, 2008. (izvedeno) na arhitektonsko-urbanističkom natječaju za
uređenje trga Kralja Tomislava u Županji (grupa autora: N. Mavar, M. Mirković, I. Reić, A. Škevin Mikulandra i K.
Vujica)
15
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
Analiza perceptivnih elemenata imidža grada Šibenika prema modelu Kevina Lyncha / Autor: Ana Škevin Mikulandra
UVOD
G
rad je složena konstrukcija u
prostoru, umrežena odnosima čovjeka
i okolice. Čovjek je antropološki vezan za svoju okolicu i u sebi nosi čitav
niz komponenti vezanih za biološku
osnovu bića, kao i refleksije osjetilnog
aparata na vanjske podražaje. Čovjek i
njegova okolica u interaktivnom su odnosu koji nije deterministički, već probabilistički. Urbana okolica ima mnogo
raznih uloga (fizičku, socijalnu i kulturnu) koje simultano djeluju i čovjek je
doživljava kretanjem, pri čemu okolica
stimulira i ne stimulira određena ponašanja. Opažanje okolice, tj. perceptivni
proces počinje stimulansom koji čovjek registrira. Stimulans pokreće senzaciju kao refleksiju opažanja, a senzacije prelaze u percepcije koje u ljudskoj
svijesti stvaraju koncepciju. Pomoću
elemenata preuzetih iz geštalt-psihologije analizira se forma i slika grada.
Teorija geštalta bavi se poimanjem
16
oblika, tj. načinom na koji čovjekova
svijest doživljava oblik. Doživljaj oblika
subjektivan je i varijabilan pojam, ali u
čovjeka je prisutna i stalnost zakonitosti percepcije koja je vezana za njegovu biološku osnovu (pitanje vertikale,
horizontale, lijevo- desno, naprijed-nazad, gore-dolje).
Značajan prilog u analiziranju i razumijevanju vizualne forme i slike grada
jest knjiga „Slika jednog grada” autora
Kevina Lyncha, koja je nastala kao rezultat proučavanja triju američkih
gradova: Bostona, Jersey Cityja i Los
Angelesa.
Sliku grada, prema Lynchu, čini pet
elementa: putovi, rubovi, područja,
čvorovi i orijentiri, te ona nastaje iz
preklapanja mnogih individualnih slika.
Termin slikovitosti, po Lynchu, sačinjavaju oblici, boje ili opći rasporedi, koji
olakšavaju nastajanje živopisno
identificirane, snažno konstruirane i vrlo
korisne mentalne slike okolice. Tu osobinu Lynch shvaća u smislu „čitljivosti”,
pri čemu podrazumijeva
lakoću kojom se mogu prepoznati
pojedini dijelovi grada i kojom se mogu
organizirati u koherentan uzorak. „Čitljiv” grad bit će onaj kojega je dijelove ili
Geštalt-teorija osnovana je početkom 20. st. u Njemačkoj i izrasla je iz perceptivnih teorija Ernsta Macha i eksperimenata Christiana von Ehrenfelsa. Gestalt je njemačka riječ koja označava oblik ili formu.
Osnivači geštalt-psihologije jesu Max Wertheimer,
Kurt Koffka i Wolfgang Köhler. Oni su u početku bili
zainteresirani za percepciju. Poslije se njihov interes
proširio i na učenje, rješavanje problema i kogniciju,
ali unutar geštalt-psihologije ove su teme tretirane
kao cjelovit problem. Tijekom prvih desetljeća 20. st.
geštalt-psihologija bila je glavna alternativa i izazov
strukturalizmu, funkcionalizmu i biheviorizmu. Godina 1930-ih preselila se na Zapad i značajno utjecala
na razvoj američke psihologije. (Hothersall, 2002:
235-281)
Hržić, 1988: 47
Grad Šibenik razvio se iz castruma početkom 9.
st. (na mjestu tvrđave sv. Mihovila), sa svojim podgrađem Podstinje. Procvat doživljava u 15. st., kada
se intenzivira graditeljska djelatnost gradnjom crkve
sv. Jakova. U 15. i 16. st. grad dobiva svoj oblik i
strukturu. Dovršava se i fortifikacijski sustav grada,
kojemu su u 17. st. pridodane na sjevernoj strani
dvije tvrđave: sv. Ivan i Šubićevac. A 19. i 20. st.
karakteriziraju promjene u strukturi grada i širenje
grada. (Grubišić, 1974.)
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
Analiza perceptivnih elemenata imidža grada Šibenika prema modelu Kevina Lyncha / Autor: Ana Škevin Mikulandra
ulice lako razaznati i identificirati, a sve
to zajedno čini skupnu i cjelovitu sliku.
Na stvaranje slike grada utječe čitav niz
čimbenika: fizička struktura grada,
svjetlo, sjena, tekstura, mjerilo, silueta,
ali i povijest (sl. 1), te društveno značenje. Sva čovjekova osjetila uključena
su u taj proces, pa slika grada nastaje
kao rezultat svih dojmova i opažanja.
Specifičnost
prirodno-geografskog
položaja, kao i niz društveno-povijesnih prilika, planersko htijenje i vizije
utjecali su na današnji izgled Šibenika.
U mentalnoj slici grad se doživljava od
šibenskog mosta do Morinjskog zaljeva na jugoistoku, od ulaza u kanal sv.
Ante do Šubićevca i Kamenara, što
je zanimljivo s aspekta prostornoga
planiranja jer stvarni fizički okvir grada
zauzima puno manji prostor. Značajnu
komponentu slike grada čini i silueta
grada, te kontekstualni odnos sa zaleđem. Grad smještajem zauzima južne
padine okolnih brda, prateći konfiguraciju terena. Neprestana rekonstrukcija i
promjenljivost gradova postavlja i probleme održavanja kontinuiteta njihove
slike. Promjene u silueti Šibenika nastale su rušenjem gradskih bedema,
gradnjom industrijskih i lučkih postrojenja te prvih nebodera. Prijelomni tre-
nutak u značajnijoj promjeni slike grada
nastaje gradnjom prvog nebodera na
Križu, koji je projektirao arhitekt Dinko
Vesanović. To je popularno nazvan
„crveni neboder” koji ima i svoga dvojnika, „plavi neboder”, a oba su se nametnula u slici grada kao vizualni reperi. Gradske su se vlasti opredijelile
za ovakav tip stambene izgradnje jer je
grad limitiran prirodnim karakteristikama smještaja i nema velike mogućnosti longitudinalnog rasta i razvoja, pa se
vertikala nametnula kao logičan i prirodan slijed. Iako tipologija izgradnje nije
tipična za mediteranski grad, Dinko Vesanović obrazlaže gradnju nebodera u
Šibeniku tezom da bi lamelasta izgradnja predstavljala kontinuiranu vizualnu
barijeru – kako s mora prema gradu,
tako i iz sjevernih dijelova grada prema
moru, a stambene vertikale eliminiraju
taj efekt i na taj način pridonose očuvanju slike grada u kontekstu zaleđa.
Grad se razvio uzduž dominantnih tijekova prometa, a recentna izgradnja
prati glavnu gradsku arteriju i podcrtava izrazit linearni karakter grada. Slika
grad puna je simbola i značenja, a ono
što karakterizira grad jest njegova specifična urbana silueta koja je u ravnoteži s vizualnim kontekstom.
ANALIZA SLIKE GRADA ŠIBENIKA PREMA MODELU KEVINA LYNCHA
Elementi slike grada prema Kevinu Lynchu jesu: paths, edges, districts, nods
i landmarks, a u ovom se radu prevode
kao: putovi, rubovi, područja,
čvorovi i orijentiri.
Putovi
Čovjek doživljava grad kretanjem po
kompleksnoj i definiranoj mreži točaka u prostoru i tako ostvaruje vizualnu
dostupnost kompleksnom i bogatom
sustavu urbanih informacija. Putovi
su često dominantni elementi u slici
grada. Doživljaj slike grada ovisi o brziŠprljan, 1997: 57
Povodom polemika o gradnji nebodera u Šibeniku,
Dinko Vesanović sastavio je raspravu „Visoki objekti
i naša primorska mjesta”, u kojoj se protivi gradnji
„neodmjerenih vertikala” u manjim povijesnim mjestima, a odobrava takvu izgradnju u većim urbanim
sredinama kao što je Šibenik, gdje se grad zbog
manjka prostora ne može širiti
longitudinalno. (Tušek, 2001: 64)
Hržić, 1988: 138
Sl. 1. Faze razvoja grada
17
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
Analiza perceptivnih elemenata imidža grada Šibenika prema modelu Kevina Lyncha / Autor: Ana Škevin Mikulandra
Sl. 2. Pogled na Ulicu kralja Zvonimira, razglednica
ni kojom se promatrač kreće po mreži
gradskog tkiva. Putovi s jasnim i dobro
poznatim počecima te krajnjim ciljevima imaju za ljude jasniji identitet. Osim
identiteta i kontinuiteta, putovi mogu
imati i svoje kvalitete usmjerenosti.
Usmjerenost u jednom smjeru može
se znatno razlikovati od drugog smjera
i postiže se pomoću gradijenta, odnosno pravilnom promjenom određene
kvalitete. Čovjek najjasnije osjeća topografski gradijent, ali u gradu je prisutan i cijeli niz ostalih gradijenata.
Šibenik karakterizira niz paralelnih linearnih poteza koji su odigrali značajnu
ulogu u formiranju gradskog tkiva i utjecali na razvoj grada.
Jadranska magistrala, Ulica kralja Zvonimira (sl. 2), u produžetku s Ulicom
Stjepana Radića, i prostor rive čine dominantne paralelne pravce u slici grada. Karakteristika je ovih glavnih putova njihova kontinuiranost, akcentirana
određenim reperima, bilo vezanih za
fizičku izgradnju ili karakteristike terena.
U kontinuumu putova disonantno su
stvorena žarišta pojačanih aktivnosti
akcentirana urbanim reperima.
Ulica kralja Zvonimira, u produžetku
s Ulicom Stjepana Radića, kičma je
grada, koja je usmjerila širenje grada
u smjeru jugoistok-sjeverozapad, i čini
glavne tijekove kretanja. Recentna izgradnja uzduž Ulice Stjepana Radića
potencira linearni karakter grada.
Ulicu kralja Zvonimira karakterizira topografski gradijent (ona se spušta prema
Poljani), a dinamičnom promjenljivošću
ostvarene su različite vizure. Glavni je
akcent te ulice prostor Poljane
kao mjesto križanja putova, limesa, ansambla nagomilanih vrijednosti... Istočno od Poljane, Ulica Vladimira Nazora
tangira obrise porušenih bedema. Ova
ulica ima topografski gradijent spuštajući se prema moru, kontinuiranost
duž bočnih stranica, a i jasno su označeni početak (crkva Gospe van grada)
i kraj (hotel Krka i pristanište lokalnih
brodskih linija). Recentnom obnovom
perivoja Roberta Visianija izdiže se
značenje te ulice jer je ostvaren vizualni kontakt Poljane i mora. Ako se njeno
značenje proširi i dalje, ona je dio urbane osovine od ulaza u kanal s tvrđavom
sv. Nikole pa do Krešimirova doma.
Jadranska magistrala kao jak tranzitni pravac ima vizualnu dominantu jer
je uzdignuta iznad grada pa se grad
može percipirati iz ptičje perspektive.
Kretanje po njoj omogućuje pogled
na gradske ikone, tvrđave, ali i na pro-
18
stor luke. Grad je okrenut „leđima” prema magistrali.
Naizmjeničnim pojavljivanjem vizura na
grad unesen je element dinamike i čimbenik iznenađenja, pa se grad doživljava u sekvencama. Analizirajući dizajn
ceste, uočava se da je prilagođena
izohipsama terena, određenog ritma
ostvarenoga gradijentom zakrivljenosti
i promjena smjera, te projektirana da
stvori kontrastne odnose (puno-prazno, sjena,...).
Za razliku od Jadranske magistrale kao
jakog longitudinalnog pravca koji obujmljuje grad, priključak na Dalmatinu
kao transverzalni pravac u zaleđu, a
opet integralni dio šire gradske cestovne mreže, nudi sasvim drugačiji doživljaj. Izlazak s autoputa nudi svladavanje
kratke udaljenosti do mjesta gdje se
otvara pogled na grad i uključuje faktor
iznenađenja, ali ne tako rafinirano kao
što je slučaj kod Jadranske magistrale.
Unutar povijesne jezgre Ulica kralja Tomislava primjer je ceste koja ima jasno
definiran početak i kraj. Ulica počinje
na Poljani i vodi sve do Trga katedrale,
a početak i kraj artikulirani su značajnim
obilježjima.
Posebno mjesto u analizi putova zauzima kanal sv. Ante koji cenzurira
gradsku vedutu s mora i ploveći njime,
grad se doživljava u sekvencama, a na
samome kraju kanala otvara se pogled
na grad kaskadno smješten po padinama brda. Glavno obilježje kanala jest
njegova meandriranost, proizišla iz prirodnih datosti lokacije (sl. 3), koja unosi
dinamiku u sliku kanala.
Meandriranost kanala kao barokna
tema, promatrana kroz odnos prirode i
kulture, ima simboličko značenje kulturološkog elementa utkanoga u gradsko
tkivo, kao da se priroda izjednačava s
gradom, tj. da se prostor od ulaza u
kanal do Poljane shvaća kao urbani
kontinuum.
Riva kao prostor nastao na mjestu limesa i susreta dviju površina, specifičan zbog odnosa s vodom, artikulirana
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
Analiza perceptivnih elemenata imidža grada Šibenika prema modelu Kevina Lyncha / Autor: Ana Škevin Mikulandra
Sl. 3. Kanal sv. Ante
je nizom raznih sadržaja, diferenciranih
prema namjeni korištenja, koji pridonose homogenosti i kontinuitetu poteza.
S jedne je strane prisutan kontinuitet
izgradnje s pročeljima zgrada vizurno
usmjerenima prema gradu, a s druge
strane, tekući medij u kojem se reflektira grad. Tijekom povijesti parametar
grada širio se prema moru i mijenjao
se limes toga puta, kao i žarišta aktivnosti.
Rubovi
Rubovi su linearni elementi koji se ne
smatraju putovima, već su obično granice između dviju vrsta urbanih površina. Rubovi u slici grada djeluju kao
bočne reperne linije. Najsnažniji su oni
rubovi koji nisu samo vizualno izraziti
već su i kontinuirani po svojoj formi te
neprolazni za poprečno kretanje. Poseban su slučaj fragmentalni rubovi
koji su kontinuirani u apstraktnom smislu, a vidljivi samo u nekim diskretnim
točkama. Rubovi, kao i putovi, imaju
orijentacijski karakter te pojačavaju
identitet nekoga područja.
Sliku grada Šibenika karakterizira široka paleta raznih vrsta limesa, bilo da
su proizišli iz karakteristika topografije ili
urbanih struktura, pa je zanimljivo promatrati kako se grad nosio s ograničenjima i u kolikoj ih je mjeri prerastao.
Današnji je grad longitudinalno razvijen u smjeru sjeverozapad-jugoistok,
s jedne strane omeđen vapnenačkim
hrptom, a s druge morem.
Dok mu s jedne strane rpriječi razvoj
Tvornica lakih metala ‘Boris Kidrić’, na
drugoj strani se otvar otvara izazovna
mogučnost razvoja nastala uklanjanjem Tvornice elektroda i ferolegura. U
Crnici.
Elementi prirodne konfiguracije terena,
lokacija industrijskih postrojenja, te
more i morska konfiguracija egzistiraju
u slici grada kao limesi i ograničavajući su čimbenici kontinuiranoga razvoja
grada. Prirodni rubovi pojavljuju se na
nekoliko mjesta u slici grada.
Brda Šubićevac, Kamenar i Rokić čine
vizualnu barijeru prema sjeveroistoku i stvaraju okvir grada u panorami s
mora.
More kao limes također je jedan od
značajnijih elemenata slike grada.
Osnovne su karakteristike toga ruba:
kontinuiranost, diferenciranost načina
korištenja obale i panoramske vizure
na grad. Tijekom stoljeća mijenjala se
19
linija obale, što je posebno intenzivirano nasipavanjem obale u 19. stoljeću.
Limes mora kao snažan vizualni rub
ima i funkciju kadriranja kojim se pojačava vizualni dojam motiva, u ovom
slučaju siluete grada.
U slici grada ističu se gradski bedemi
kao linearna ograničenja dviju urbanih
površina. Proučavajući stare mape i
crteže grada Šibenika, uočava se da
bedemi kao dio fortifikacijskog sustava
grada jasno definiraju okvire grada u
odnosu na okolno područje. Tvrđave
Šubićevac, sv. Mihovil i sv. Ivan jesu
točke u mreži limesa grada, a one imaju i ulogu orijentira.
Na sjeverozapadnom rubu povijesne
jezgre ostaci bedema vizualno najsnažnije markiraju granicu povijesnoga
grada (sl. 4). Rub bedema je kontinuiran i zatvoren. Ostaci bedema na
jugoistočnom dijelu povijesne jezgre
figuriraju kao fragmentalni rubovi u apstraktnom smislu, a zajedno s parkom i
ansamblom zgrada (kazalište, knjižnica
Juraj Šižgorić i Osnovna škola Faust
Vrančić) poveznica su staroga i novoga dijela grada. U memoriji se ovaj
prostor doživljava kao limes staroga i
novoga, a ono što podcrtava tu misao
jest i naziv crkve Gospe van grada,
koja se nalazi u blizini. U samom nazivu
crkve lingvistički je eksplicitno definiran
njen položaj u urbanom kontekstu povijesnoga grada, gdje se crkva nalazila izvan parametara gradskih zidina.
Značenje je toga ruba da se doživljava
kao spona tradicionalnoga i modernoga grada. Karakteristike toga ruba na
istoku jesu kontinuiranost, s puno vizualnih i dinamičkih prodora, te značenje
orijentira i puta.
Željeznička pruga egzistira u slici grada
kao barijera između jugoistočnoga dijela grada i mora, odnosno veze između
Ovu osovinu akceptira natječajni projekt za Dom
revolucije u Šibeniku grupe autora (I. Juras, N. Šegvić, E. Špirić i A. Vulin). Urbanistička koncepcija
zasnovana je na stvaranju gradske osovine okomite na postojeću Ulicu kralja Zvonimira. (*** 1977:
8-11)
Červar, 1980: 9-10
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
Analiza perceptivnih elemenata imidža grada Šibenika prema modelu Kevina Lyncha / Autor: Ana Škevin Mikulandra
da su svi elementi u međusobno ovisnom odnosu, pa ako se izdvoji samo
jedan od njih, narušava se ravnoteža.
Stambena naselja Vidici (sl. 6) i Šubićevac izdvajaju se kao homogena
područja. Njihove su karakteristike:
beton kao materijal, stambeni tornjevi,
veza među strukturama slabija nego u
povijesnoj jezgri. Zanimljivo je da stambeni tornjevi na Vidicima imaju diferencijaciju katnosti unutar strukture, što u
slici grada također stvara gradijente.
Izgradnjom nebodera različite katnosti
vizualno je ostvaren prirodni oblik kosine terena koja se spušta prema moru.
Proširenjem cesta Vanjski – Šubićevac, naselje Šubićevac je postalo primjer izdvojenog, homogenog i dobro
Sl. 4. Gradski bedemi na sjeverozapadnoj strani povijesne jezgre
stambenog naselja Krvavice, Baldekin
i Križ s gradskom lučicom Mandalina, a
lokacija lučkih postrojenja s remontnim
brodogradilištem također priječi izlaz
na more. Novim prokopom ostvarena
je cestovne povezanosti istočnog dijela grada s obalom i donekle anulirana
barijera prema moru. No, gledano iz
perspektive pješaka ona je još uvijek
prisutna.
Područja
Područja su dijelovi grada izrazito homogenih i kompaktnih karakteristika.
To su relativno veliki dijelovi grada koji
imaju određeni karakter pa se prepoznaju po svojoj unutrašnjoj strukturi.
Područja su važna kao točke izbora i
smjera. To su uočljiva mjesta, ali znatno većeg opsega nego orijentiri. Fizičke karakteristike koje određuju jedno
područje – to su tematski kontinuumi
koji mogu sadržavati beskrajno mnogo
raznovrsnih komponenata: teksturu,
detalje, simbole, tipove zgrada, topografiju, stanje održavanja objekata, ali i
djelatnosti, namjene i stanovništvo.
Za Šibenik je karakteristična polarizacija područja povijesnoga dijela grada
(Gorica, Grad, Dolac) i suvremenoga
grada (naselja Vidici, Križ, Krvavice i
Šubićevac). Osnovne su razlike u elementima fizičke strukture, u tipologiji
zgrada, oblikovanju pročelja i različitosti uličnih poteza, visina izgradnje, gustoća izgradnje...
Ono što im je zajedničko jest prilagođenost izohipsama terena. Oba područja formiraju sliku grada i stvaraju
odnos prema vodi.
Na „platnu” grada, kada se ulazi u grad
s morske strane, jasno se mogu prepoznati.
Kada se povijesni grad promatra na razini dvodimenzionalnog prikaza, komparacijom odnosa slike i pozadine po
principima geštalt-psihologije, neizgrađeni dio grada (ulice, trgovi) predstavlja sliku, a fizička struktura je pozadina,
dok za moderni grad vrijedi suprotno
(sl. 7).
Povijesnu jezgru karakterizira: gradnja
kamenom, pokrov od kupe kanalice,
uske ulice u kojima se visinske razlike
u terenu svladavaju stubama, prilagođenost ljudskome mjerilu, topografski
gradijenti, gustoća gradskog tkiva
i trgovi kao glavni akcenti, a posebno
Trg katedrale (danas Trg Republike Hrvatske). Gustoća jezgre stvara dojam
20
Sl. 5. Pečat grada Šibenika, pečatni vosak,
1255.
povezanog gradskog područja.
Negdje su granice između područja
jake, npr. gradski bedem i topografija
terena (povijesna jezgra), a negdje su
one meke ili nedovoljno jasne (Plišac,
Baldekin).
Područja specifične namjene su područja: industrijske zone smještene
istočno od grada i bivše industrijske
zone smješteno zapadno od grada,
koje formiraju west end i est end grada,
a ograničavajući su čimbenik razvoja
grada. Područje trgovačkih centara
na istočnom perimetru grada percipira se kao orijentir i čvorište u slici grada, a pozicioniranjem na ovom mjestu
promijenila se predodžba o istočnom
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
Analiza perceptivnih elemenata imidža grada Šibenika prema modelu Kevina Lyncha / Autor: Ana Škevin Mikulandra
Sl. 6. Pogled na stambene tornjeve na Križu i Vidicima
ulazu u grad kao ulazu koji je isključivo
industrijskog karaktera.
Područje od Mandaline do tvrđave sv.
Nikole, uključujući cijelu istočnu obalu
kanala sv. Ante, izdvojeno je također
zbog specifičnosti namjene.
Naime, ovaj prostor je desetljećima
kontrolirala vojska i u mentalnoj se slici
grada percipirao kao zabranjen. Danas, nakon izvjesnih promjena koje
su se desile na ovom prostoru odlaskom vojske, i gradnjom marine za maega jahte bit će zanimljivo vidjeti kako
će se ovaj izdvojeni i u budućnosti viđen ‘ekskluzivnim prostorom’ integrirati
u gradsko tkivo, a time i u sliku grada.
Čvorovi
Čvorovi su strategijske točke nekoga grada, gdje čovjek može ući, ali i
one žarišne točke od kojih polazi ili
prema kojima se kreće. To su prije
svega križanja, mjesta gdje počinju ili
završavaju tijekovi kretanja, ali i točke
gdje jedna gradska struktura prelazi u
drugu. Premda su čvorovi koncepcijski relativno male točke u slici jednoga
grada, oni mogu biti i prostrani trgovi,
pa i čitava područja, a kada se okolica promatra na nacionalnoj ili čak na
internacionalnoj razini – tada cijeli grad
može mati ulogu čvorišta. Elementi locirani na raskrižjima automatski dobivaju poseban, istaknuti položaj samom
činjenicom što se nalaze na raskršću.
Karakterističnu sliku mediteranskoga
grada čine trgovi kao glavna gradska
žarišta i kao mjesta raznih funkcija i
modaliteta korištenja.
U slici grada Šibenika posebno se
ističu dva trga, koja imaju i simboličko
značenje – Trg katedrale (današnji Trg
Republike Hrvatske) i Poljana kao trg
suvremenoga grada.
Osnovna je karakteristika Trga katedrale da se jasno ističe u odnosu na uske
ulice povijesne jezgre koje se ulijevaju
u njega. Koncentracija javnih zgrada
(Gradska vijećnica, muzej, a posebno
katedrala sv. Jakova, koja mu daje
glavno obilježje) čini taj prostor žarištem povijesne jezgre, ali i kulturnim
središtem grada. Te zgrade definiraju
strukturu i okvir trga.
Kao prostor pred gradskim vratima povijesne jezgre, poljana je trg suvremenoga Šibenika.
Integracijom toga područja u prostor
grada ostvarena je spona staroga i
21
novoga dijela grada. Okvir Poljane
čine javne zgrade kazališta, knjižnice
Juraj Šižgorić, Krešimirova doma, crkva Gospe van grada i banke. Prostor
Poljane nalazi se na važnom čvorištu
i obodno ga definiraju glavni gradski
putovi. Trg je prostor kojega se značenje očituje kroz vrste aktivnosti što
se odvijaju na njemu. Neprihvatljiva je
današnja namjena Poljane kao javne
parkirališne površine, a promatrano u
duhu vremena – paradigma je modernoga grada.
Ako se klasična definicija trga promatra prošireno, prostor akvatorija luke
teži da ga se shvati kao trg. Južni ulaz
u kanal sv. Ante u formi gradskih vrata
flankiran je s jedne strane markantnim
objektom, tvrđavom sv. Nikole (remekdjelo renesansnoga graditelja Girolama
Sanmichelija), i svjetionikom Jadrija iz
1871. godine. Zanimljivo je promatrati
mijene ritma aktivnosti toga područja,
ovisno o sezonskim ili godišnjim transformacijama, što se posebno odnosi
na aspekt prostornog planiranja i različite režime korištenja obale i luke. Kanal poput uske ulice vijuga do trga i dio
je urbane osovine, a struktura luke kao
trga definirana je prirodnim oblikom terena i akvatorija luke. Akvatorij luke je
sjecište puta prema gradu i prema Nacionalnom parku Krka.
Veliko čvorište kao središte putničkoga
cestovnog prometa Šibenika jest prostor autobusnoga kolodvora, smještenoga u području Drage. S jedne strane
okrenut moru, a sa stražnje pješačkim
je komunikacijama spojen s gradskom
tržnicom pa je značajan reper i orijentir
u slici grada.
Istočni i zapadni ulazi u grad obogaćeni su sadržajima koji su generirali nove
vrijednosti značenja čvorišta.
Uređenjem marine Mandalina kao modernog nautičkog centra dana je važHržić, 1988: 81
Iz predavanja prof. dr.sc. Marijana Hržića:
„Oblikovanje gradskih prostora”; Poslijediplomski
znanstveni studij: „Prostorno planiranje, urbanizam
i parkovna arhitektura” na Arhitektonskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu.
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
Analiza perceptivnih elemenata imidža grada Šibenika prema modelu Kevina Lyncha / Autor: Ana Škevin Mikulandra
Sl. 7. Tlocrt povijesne jezgre Šibenika
Sl. 8. G. Rosaccio: Šibenik, bakrorez, Venecija, početak 17. Stoljeća
nost cijelokupnom području Mandaline
kao jednom od čvorišta.
Orijentiri
Osnovna fizička karakteristika orijentira jestnjegova jedinstvenost i upečatljivost u odnosu na urbani kontekst.
Značenje je orijentira da se izdvajaju
među mnoštvom drugih objekata,
što implicira njihovu prostornu istaknutost i važnost. Vizualni oblici koji se
uzdižu iznad krajolika dobri su orijentiri
jer ovise o čimbenicima koji se mogu
odmah razaznati u okolici.
Za određivanje točaka izbora i smjero-
va najvažniji su orijentiri. Ako je određeni orijentir lociran na nekom od raskrižja
ili čvorova, to mu pojačava značenje jer
će lakše poslužiti kao početna točka
za donošenje odluke i promjenu smjera. Daleki orijentiri velika su pomoć u
održavanju smjera. Gradski reperi koji
su osvijetljeni noću pridonose čitljivosti
prostorne organizacije grada.
U slici grada Šibenika ističe se čitav niz
orijentira, od kojih mnogi imaju i simbolička značenja.
Prostorno su najistaknutije tri kopnene
tvrđave – sv. Mihovil, sv. Ivan i Šubićevac, te tvrđava sv. Nikole koja markira
ulaz u grad s morske strane. Osim što
su dominante u silueti grada i reperne
22
točke, tvrđave imaju i socijalno značenje, simboliziraju zajedništvo i borbu protiv neprijatelja te grupiraju grad.
Simboli su to koji su prisutni u svim prikazima grada tijekom stoljeća.
Katedrala sv. Jakova glavno je obilježje grada. U povijesnoj jezgri katedrala
se izdvaja gabaritom i smještajem, te
ima ulogu generatora povijesne jezgre.
Kupola katedrale dominira nad povijesnom jezgrom i služi kao orijentir, a
gledana u panorami s mora predstavlja
jak akcent.
Značenje katedrale prelazi okvire grada, svrstavajući grad u pripadnost
europskom i mediteranskom kulturnom krugu. O značenju katedrale Faust Vrančić u svome djelu Machinae
Novae iz 1616. kaže: „Ova crkva nije
moje otkriće, jer je sagrađena već prije
stotinu pedeset godina. Međutim, jer
je izvanredno lijepa i jer je neobična
oblika, htio sam je kao ukras svoje domovine uvrstit ovamo među svoja nova
otkrića.”
Zgrada gimnazije – zbog prominentnog kontrasta sa svojom neposrednom okolicom, tj. uočljivom razlikom u
volumenu i materijalu – izdvaja se kao
značajan orijentir. Popularno nazvani
„crveni” i „plavi” neboder izdvajaju se
zbog razlike u koloritu i tipologiji izgradnje u odnosu na okolicu, a označili su i
širenje grada prema istoku. Ako je neki
objekt vezan za određenu djelatnost,
onda ga i to može učiniti orijentirom;
primjerice zgrada suda, te bolnica i robna kuća, kojoj je značenje pojačano s
obzirom na to da se nalazi na raskrižju
putova. Primjer uzastopnoga niza orijentira jest ansambl javnih zgrada: Krešimirov dom, kazalište, knjižica Juraj
Šižgorić, Osnovna škola Fausta Vrančića, crkva Gospe van grada i hotel
Krka, koji čine prsten oko Poljane i Ulice Vladimira Nazora te markiraju jedan
od glavnih putova i čvorova. Specifični
orijentir predstavlja vjetropark Trtar-Krolin u zaleđu Šibenika čija se značenje
posebno ističe tijekom noćne vožnje
autocestom kada kao jedan suvremeni
svjetionik signalizira grad koji se nalazi
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
Analiza perceptivnih elemenata imidža grada Šibenika prema modelu Kevina Lyncha / Autor: Ana Škevin Mikulandra
s gradskim vratima, nad čijim je kruništem lik zaštitnika grada, sv. Mihovila.
Dominantan element u slici grada na
tom je pečatu fortifikacijski sustav s
gradskim vratima. Grad se ponajprije
doživljava kroz aspekt obrane i zaštite njegova stanovništva, a simboličko
značenje predstavlja sv. Mihovil, zaštitnik grada.
Sl. 9. J. Vaništa: Bilješka (Šibenik), oko 1981.
Sl. 10. Slika grada Šibenika (sinteza analiziranih elemenata)
podno njega.
Kao poseban prilog istraživanju slike
grada, značajni su stari crteži i grafike,
literarni opisi grada i recentna umjet-
nička djela. Najstariji prikaz Šibenika
nalazi se na voštanom pečatu šibenske općine iz 1255. godine (sl. 5). On
prikazuje samo malen segment zidina
23
*** 1998: 81
Grubišić, 1999: 8
Od 20. svibnja do 15. lipnja 1999. u Županijskom
muzeju Šibenika održana je izložba „Šibenik na starim crtežima i grafikama” te je tom prilikom tiskan
katalog izložbe.
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
Analiza perceptivnih elemenata imidža grada Šibenika prema modelu Kevina Lyncha / Autor: Ana Škevin Mikulandra
Proučavajući stare crteže i grafike,
može se uočiti da se prikaz grada podudara s mentalnom predodžbom o
gradu, po kojoj se grad percipira puno
šire od njegova stvarnoga fizičkog okvira (sl. 8). Glavne su karakteristike tih
prikaza jasnoća iščitavanja strukture
gradskog tkiva i njegovih fortifikacija.
Uočljive su dominante grada, njegova
luka s akvatorijem i kanalom sv. Ante.
Posebno je zanimljivo da se kanal učestalo prikazuje smješten u osi grada,
iako njegov stvarni geografski položaj
ne prati tu os i kanal blago zavija prema gradu, pa njegova dinamika sprječava pogled na gradsku vedutu. Širina
kanala je naglašena iako je kanal uzak
tjesnac i spona grada s morem. Značenje prostorne kvalitete širine potječe
dijelom i od povezivanja pojma širine
s dominantnim putom. Time je naglašena važnost kanala kao jednoga od
dominantnih putova.
Kada Alberto Fortis u djelu Put po Dalmaciji opisuje Šibenik, kaže: „Od svih
okružja u Dalmaciji što sam ih obišao,
jamačno je najpodobnije da se istraživač dugo vremena bavi područjem Šibenika, koje se pruža dobrih trideset
milja uz more zadirući na nekim mjestima više od dvadeset milja u unutrašnjost, i obuhvaća sedamdesetak otoka
i manjih hridi.”
Nadalje kaže za Šibenik: „Kakav god
bio pravi početak ovoga grada, sličan
početku Rima ili plod niza malih povećavanja, on je najbolje i najslikovitije
smješten od svih gradova u Dalmaciji.
Kaštel sagrađen na brdu koje ga
štiti mogao ga je sačuvati pred uzastopnim turskim navalama; a za njegovu obranu s mora postoji pred uskim
kanalom, kojim se ulazi u luku, druga
tvrđava, divno djelo Sanmichelija koji
je na njoj načinio vrata veoma slična
Fortis, 2004: 86, 88 i 95. Knjiga talijanskog prirodoslovca i putopisca Alberta Fortisa Put po Dalmaciji,
objavljena u Veneciji 1774. godine, veoma je va_an
znanstveni i literarni dokument o Dalmaciji u 18.
stoljeću.
onim svojim slavnim vratima u Veroni.
Od građevina je u Šibeniku vrijedna
pažnje stolna crkva, premda potječe
iz barbarskih vremena, zbog veličanstvenosti zdanja, a još mnogo više
zbog svoga krova složena od velikih
mramornih ploča spojenih zajedno; to
je djelo po smionosti jednako svakom
drugom sličnom djelu iz rimskih vremena. ...Prostrana luka, kojoj se na obali
u podnožju jednog brijega diže grad
Šibenik, zaštićen veoma krševitim vapneničkim brdima koja su pokrivena
šljunkom drevnih rijeka stvrdnutim u
pješčenjaku, jedna je od najljepših luka
što se mogu vidjeti, zbog raznolikosti
brežuljaka i malih rtova što je okružuju
u obliku teatra.” Ti su izvori značajni jer
daju informacije koje su to konstante
tijekom povijesti formirale sliku grada.
Skica Šibenika slikara Josipa Vanište
impresija je umjetnika i predstavlja njegov subjektivni doživljaj grada. Obrisi
grada akcentirani su tvrđavom, a dominantan horizontalni potez je limes
mora, koji je u harmoničnom odnosu s
vertikalom tvrđave (sl. 9).
U stvarnosti svi analizirani elementi (putovi, rubovi, područja, čvorovi i orijentiri)
ne postoje kao izolirane slike, već njihov
zbir daje ukupnu sliku grada. Upravo
veza između elemenata presudna je
u definiranju slikovitosti i čitljivosti grada. Analizirajući Šibenik kroz elemente
slike grada prema modelu Kevina Lyncha (sl. 10) – od dominantnih putova
(glavne ulice, magistrala, riva, kanal
sv. Ante), preko rubova i limesa grada
(gradski bedemi, prirodni limesi brda i
mora, ostali elementi urbanih struktura), područja grada (povijesna jezgra,
nova naselja), gradskih čvorišta (trgova,
križanja) do orijentira (katedrala, gradske tvrđave, zgrada gimnazije, izdvojeni neboderi) – dolazi se do zaključka da
je Šibenik slikovit i čitljiv grad. Značajne
promjene koje su se dogodile u strukturi grada u 19. i 20. stoljeću rezultirale
su stvaranjem prepoznatljive slike
grada, koju karakteriziraju čvrste veze
među pojedinim urbanim strukturama,
24
ali prisutna su i mnoga mjesta bez atributa identiteta. Neminovnost promjena
u urbanom tkivu reflektira se i na
doživljaj slike grada pa ostaje za vidjeti
što će se desiti sa Šibenikom i da li će
promjene potencirati njegovu izražajnu
slikovitost.
Literatura
1. Červar, G. (1980.), Šibenik, „Arhitektura”, 33 (172+173): 9-10, Zagreb
2. Fortis, A. (2004.), Put po Dalmaciji, Marjan tisak, Split
3. Friganović, M. (1976.), Geografske
osnove položaja i razvoja Šibenika, Spomen zbornik o 900. obljetnici, Muzej grada
Šibenika, Šibenik
4. Grubišić, S. (1974.), Šibenik kroz stoljeća, Muzej grada Šibenika, Šibenik
5. Grubišić, S. (1999.), Šibenik na starim
crtežima i grafikama, katalog izložbe, županijski muzej Šibenik, Šibenik
6. Hothersall, D. (2002.), Povijest psihologije, Naklada Slap, Jastrebarsko
7. Hržić, M. (1988.), Percepcijski pristup
oblikovanja grada u okviru procesa planiranja (doktorska disertacija), Arhitektonski
fakultet Sveučilišta u Zagrebu
8. Lynch, K. (1974.), Slika jednog grada,
Građevinska knjiga, Beograd
9. Šprljan, I. (1997.), Sjećanje na sretan
graditeljski početak, „Čovjek i prostor”, 44
(3-4 /514-515/): 56-57, Zagreb
10. Tonković, Z. (1993.), Josip Vaništa,
Naprijed i AKD, Zagreb
11. Tušek, D. (2001.), Dinko Vesanović,
Društvo arhitekata Splita, Split
12. *** (1977.), Dom Revolucije u Šibeniku,
„Čovjek i prostor”, 24 (287): 8-11, Zagreb
13. *** (1998.), Boje zavičaja, Šibenskokninska županija, Gradska knjižnica „Juraj
Šižgorić”, Šibenik
14. *** (1999.), Šibenik na starim crtežima
i grafikama (katalog izložbe), Županijski muzej Šibenik, Šibeni
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
Analiza perceptivnih elemenata imidža grada Šibenika prema modelu Kevina Lyncha / Autor: Ana Škevin Mikulandra
Izvori
Arhivski izvor
1. UIH – Urbanistički institut Hrvatske,
Frane Petrića 4, Zagreb
Izvori ilustracija
Sl. 1. Friganović, 1976: 24
Sl. 2., 7. Obiteljska zbirka Boltar
Sl. 3. *** 1998: 105
Sl. 4., 6. Foto: A. Škevin Mikulandra,
2004.
Sl. 5. *** 1999: 3
Sl. 8. *** 1999: 23
Sl. 9. Tonković, 1993: 102
Sl. 10. UIH
25
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
Gustav Červar
Diplomirao na Arhitektonskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu – projektantski
smjer. Na istome fakultetu 1983. godine obranio magistarski rad iz smjera urbanizma i prostornog uređenja.
Magistarski rad obrađuje mogućnosti
prostornog razvitka Šibenika uključujući i prijedlog načina vrednovanja predloženih prostornih varijanti – Alternative
prostornog razvoja Šibenika: alternativni modeli i njihovo vrednovanje na primjeru novih stambenih prostora.
Prvih godina kao zaposlenik projektnog biroa PLAN u Šibeniku radio na
projektima arhitekture. Iz toga vremena
projekt je – realizacija novog gradskog
groblja KVANJ. Taj je projekt ostvaren u
suradnji Vlatkom Gostijanovićom dipl.
ing. arh.
Prva iskustva na projektima arhitekture
izazvala su brojna pitanja prostornog
konteksta. Tako se, prirodno, začeo
interes za urbanizam – urbanističko
projektiranje i dalje za urbanističko planiranje. Nastojeći ispuniti probuđeni interes za urbanizam i planiranje prostora
1973. godine zapošljava se u Općinskom zavodu za urbanizam u Šibeniku
Tijekom tih godina radio niz prostornoplanskih dokumenata kao: organizator,
koordinator, suradnik na pojedinim dionicama ili pak kao glavni planer. To je
najvažnije i najbogatije, zadacima najslojevitije, stručno razdoblje jer je baš
tada, kao djelatni urbanist i prostorni
planer, u neposrednom, praktičnom
iskustvu, provjeravao i ispravljao stečena teorijska znanja.
Surađivao s URBANISTIČKIM ZAVODOM DALMACIJE iz Splita i njegovim
vrsnim urbanistima – planerima starije
generacije.
Od 1985. do 1994. godine radi kao
samostalni arhitekt-projektant. Godine
1994. na poziv gradonačelnika Grada
Šibenika prihvaća mjesto nestranačkog pročelnika za prostorno uređenje
i zaštitu okoliša. Tu dužnost obavlja do
umirovljenja 2010. godine.
26
Nastavna djelatnost veže se uz osnivanje Prometnog studija u okviru VELEUČILIŠTA U ŠIBENIKU. Kroz pet
studijskih godina – od 2006/07 predavao dva kolegija: GRAFIČKE KOMUNIKACIJE i PROMETNO I PROSTORNO
PLANIRANJE
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
ŠIBENIK - GRAD URBANIH POSEBNOSTI / Autor: Gustav Červar
GRAD URBANIH
POSEBNOSTI
U
“
pravo zahvaljujući osobitoj
topografiji prostora unutar gradskih zidina nastao je splet krivudavih ulica i
malih trgova, strmih stubišta i nadvođenih prolaza, nepravilnih stambenih
blokova razigranih tlocrtnih oblika, kao i
onih planiranih, pravilnih, koji svjedoče
o domišljatoj prilagodbi građevinskih
zahvata reljefnomu tlu, iskazujući do
danas očuvanu urbanističku cjelinu Šibenika.”
Milivoj Zenić, Stari Šibenik kalama,
skalama i butama
U funkcionalnoj potrazi (a koju izaziva
projekt CityBranda 2011) za karakterističnim manifestnim posebnostima
Šibenika, o čijoj bi vrijednosti mogao
bez zazora posvjedočiti svaki njegov
žitelj, ne možemo nikako zaobići onaj
sloj pojavnog koje se prikazuje kao iz-
27
građeni prostor. Taj prostor činjenica je
artificijelne fizičke zbilje koja, međutim,
osim pojavnog sloja pretpostavlja cijelo
mnoštvo poticajnih sila i takvu slojevitost sadržaja da je uvijek živo pitanje
izbora metodologije uvida. Geneza
izgrađenog prostora, osobito onog urbanog, zbiva se u interakciji višestrukih
silnica: u rasponu od gospodarskih
mogućnosti vremena, prevladavajućih
idejnih paradigmi i podloga, posebnosti ukupne društvene zbilje i dr. Cjelovito razumijevanje urbanog, stoga, može
započeti iz rakursa različitih analitičkih
koncepata. Primarna analiza, primjerice, perceptivnog sloja, kolikogod bila
linearna i u konačnom nedostatna za
cjelovito razumijevanje istraživanog fenomena ima prvenstvenu zadaću temeljne sistematizacije pojavnoga.
“Grad je složena konstrukcija u
prostoru,umrežena odnosima čovjeka
i okolice. Čovjek je antropološki vezan za svoju okolicu i u sebi nosi čitav
niz komponenti vezanih za biološku
osnovu bića, kao i refleksije osjetilnog
aparatana vanjske podražaje. Čovjek
i njegova okolica u interaktivnom su
odnosu koji nije deterministički, već
probabilistički. Urbana okolica ima
mnogo raznih uloga (fizičku, socijalnu
i kulturnu) koje simultano djeluju i čovjek je doživljava kretanjem, pri čemu
okolica stimulira i nestimulira određena
ponašanja. Opažanje okolice, tj. perceptivni proces počinje stimulansom
koji čovjek registrira. Stimulans pokreće senzaciju kao refleksiju opažanja, a
senzacije prelaze u percepcije koje u
ljudskoj svijesti stvaraju koncepciju”.
(Ana Škevin Mikulandra)
U najopćenitijem smislu, na razini općeg slaganja može se reći: “Percepcija
je sredstvo koje stimuliranjem osjeta
prouzrokovanih vanjskim informacijama proizvodi perceptivno vjerovanje a
perceptivni mehanizam se sastoji od
podražaja i obrade informacija pomoću perceptivne sheme. Percepcija se
razlikuje kod različitih ljudi s obzirom
na sposobnost istančavanja osjetila i
obrade informacija”(M. Fiolić, K. Puce-
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
ŠIBENIK - GRAD URBANIH POSEBNOSTI / Autor: Gustav Červar
ković i Z. Stulić)
Druga tvrdnja u navedenoj definiciji, zapravo izaziva raspravu o tome da li “čovjekova percepcija ovisi o njegovom
kapacitetu doživljavanja vanjskog svijeta ili je ona posljedica isključivo onoga
što postoji a temelji se na osjetilima.”
(M. Fiolić, K. Puceković i Z. Stulić)
Odgovor na ovo razmjerno jednostavno pitanje dao je više različitih koncepata teorije percepcije.
Engleski krajobrazni arhitekt Simon Bell
u svojoj knjizi Landscape: Pattern, Perception and Process (1999. g.) razvio
je teoriju percepcije koja počiva na pre-
poznavanju uzoraka. Uzorci su, naime,
posvuda i ta čovjekova sposobnost
percepcije kroz uzorke pomaže orijentaciji i daje mu sposobnost prilagodbe
najrazličitijim životnim uvjetima i okolnostima. Čovjek nije samo promatrač
ili korisnik tih uzoraka on je, svjesno ili
nesvjesno i njihov stvaratelj.
U širokoj skali svijeta prirode, od molekularne strukture DNA, navodi se, pa
do spiralne galaktike u svemiru uočavamo tipove uzoraka. Drži se da je raspon uzoraka fizičkog svijeta vrlo skučen. Međutim to se odnosi i na uzorke
što ih je kreirao čovjek. Uzorci, poput
28
fizičke zbilje, na više načina pokazuju
također i svoju dinamičku prirodu.
Percepcija teži biti potpunom tek kad
se uzorak spoji sa značenjem. Uzorak
bez značenja – urbana pojavnost, primjerice kojoj ne prepoznajemo strukturu i imanentni red izaziva napetost i dezorijetaciju. Stvaranje humane okoline,
“grada po mjeri čovjeka” pretpostavlja,
dakle razumijevanje percepcije i perceptivnih shema kao ishodišta kreativnog postupka arhitekta - urbanista.
Vizualna percepcija daje najveću količinu informacija, prethodi i podstiče
na razmišljanje. Druga osjetila nadopunjuju vizualnu percepciju i obogaćujući
je novim dimenzijama. Svoditi urbani
fenomen na razinu istraživanja percepcije i perceptivnih shema ne može dati
dostatan rezultat, međutim, percepcija
je u tom sklopu struktura zasigurno prvi
sloj razumijevanja.
Hrvatski autor Zdravko Radman u svojoj knjizi Simbol, stvarnost i stvaralaštvo
– ogled o percepciji, 1988.g. zaključuje:
„Konačno, čitav proces percipiranja
nije stvar osjetila, nego čovjeka u cjelini. Ljudsko oko, usput budi rečeno, i
ne spada među najrazvijenije organe
vida; oko nekih životinja savršenije je
građeno i bolje reagira na svjetlosne
podražaje pa ipak njihov zamjedbeni svijet nije tako bogat ni sadržajan
kao što je ljudski. Isto vrijedi i za ostala
osjetila koja su u mnogih životinja anatomski i fiziološki superiorna ljudskim
osjetilima što im ne omogućava superiornost iskustva. Prednost je čovjeka
u njegovoj djelatnoj moći, sposobnosti
da radi, gradi, analizira stvari oko sebe,
ispituje, testira i uvijek iznova iskušava
u bezbroj novih situacija i mogućnosti.
To činjenje može tako postati stvaralački čin kojim čovjek na posve autentičan način stvara svoj svijet udahnjujući
mu smisao i život. Prema onome što
se utiskuje u naša osjetila stvarnost bi
trebala doživljavati neprestane mijene
jer su osjetilne impresije uvijek različite
i ne postoje dva perceptivna doživljaja
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
ŠIBENIK - GRAD URBANIH POSEBNOSTI / Autor: Gustav Červar
koja su se dogodila u identičnim uvjetima. Suprotno očekivanju, zbilja se ne
vidi i ne doživljava kao neprestana fluktuacija bez oblika i zakonitosti, nego
kao postojan uređeni svijet definiranih
oblika, pravilan i podložan određenom
redu. Takva slika svijeta proizlazi iz aktivnog dijaloga subjekta s izvanjskim
svijetom, pri čemu se taj svijet oblikuje i
mijenja, ali se isto tako mijenja i formira
sam čovjek, proširujući svoje znanje o
svijetu i nastojeći istovremeno razmaknuti ograde svojih spoznajnih moći.
Pod ljudskim djelatnim činom podrazumijeva se mnogo više od aktivnosti pet
osjetila, od neposredne fizičke interakcije s izvanjskom realnošću; pritom prije svega misli se na stvaralačku djelatnost čovjeka, na umijeće simboliziranja
koje mu omogućuje da dešifrira zbilju
i kaos impresija artikulira u spoznaju
stvarnosti”. (Zdravko Radman, Simbol,
stvarnost i stvaralaštvo – ogled o percepciji, 1988).
Imajući na pameti navedene teze a ne
udaljujući se razjašnjenjima zamjetno
od prvog sloja razumijevanja raščlanit
ćemo urbanu pojavnost Šibenika. Reći
ćemo odmah: povijesnu gradsku jezgru karakterizira više posebnih atributa
koji u sumi daju šibenskoj jezgri neponovljivost, iznimnost i osobitu atraktivnost.
GRAD NA KAMENU
U dijelovima grada, na padinama ispod
utvrde sv. Mihovila srme litice srasle su
s kamenim kućama. Ti najstariji urbani dijelovi, tipologijski više seoski nego
gradski, iako zbijeni u zidine, raspolažu
i parcelom/vrtom. Ta izvorna gradska
jezgra (u ovim oblicima više ruralnog
nego urbanog obličja) sigurno je mijenjala lica i ovo što danas vidimo ili je
sasvim novo ili je naslijeđe staro jedno ili dva stoljeća. U vremenima nastanka, izvori navode drvenu građu
kao gradbeni materijal. Šibenik mimo
monumentalizma, ima osobito mjeri-
heologiju koja istražuje prekapajući po
žbukom sakrivenim zidovima. Maske
novijih stoljeća dugo su zakrivale srednjovjekovni Šibenik ali ono što je rječito
svjedočilo da se ipak radi o srednjevjekovnoj strukturi izvorna je medijevalna
prostorna matrica i naslijeđeni ulični raster. Ti povijesni tragovi, izrazite
srednjevjekovne spontanosti (mada u
STATUTU ima navoda koji upućuju na
stanovita pravila građenja) svjedoče
i o vremenima razvojne retardacije (u
vremenima nakon velike kuge 1649.)
lo izraženo ekstremnom redukcijom i
skromnošću. Dio Šibenika koji ima vrlo
posebnu prostornu strukturu, također
na razini ruralne tipologije ali urbano
zbijen i temeljno bez poljoprivrednih
površina je DOLAC. Iako se u izvorima navodi kao BORGO - PODGRAĐE
obrambeno je integriran u fortificiranu
strukturu i ograničen je sjeverozapadnim obrambenim zidom koji vodi od
utvrde sv MIHOVILA pa sve do mora.
Na drugome rubu dvojni je bedem koji
ima posebnu funkciju zaštite komunikacije za evakuaciju iz citadele/kaštela
na brod u luci.
Dio gradske cjeline, položen od utvrde
sv Mihovila prema istoku, na umjerenijoj je topografiji i na manje dinamičnom reljefu. U vremenu 15. st. taj je
dio grada izrazito gotičke fizionomije
(romaničko ranije razdoblje gradilo je
znatno manje trajno, djelomice drvom,
pa tako, iako naseljen, grad iz toga razdoblja ima skromne ostatke) s kućama
razmjerno manjeg mjerila smještenima
na parcelama koje čuvaju i neizgrađene
dijelove. Ti neizgrađeni dijelovi su u kasnijim vremenima izgrađeni do neprepoznatljivosti a zatečene su građevine
nadograđivane i novim stilskim obilježjima preoblikovane do te mjere da je
prepoznavanje gotičkog sloja gradske
jezgre redovito vezano na urbanu ar-
29
gdje nova stoljeća, novi duh vremena, nova upravna vlast - nisu znatnije
modernizirali gradske funkcije a samim
time i pripadajuće prostore grada. Šibenik je, nesretnim okolnostima svoje
povijesti, od najvećeg urbanog središta i cvatuće humanističke zajednice
pretvoren u trećerazredni degradirani
grad koji od toga vremena pa dugo u
novo vrijeme reprezentira seosku sliku
Dalmacije - nasuprot blistavoj urbanoj tradiciji. Srednjevjekovne su dugo
ostale i gradske fotifikacije. Gradske
vlasti su nebrojeno puta vapile za temeljitom rekonstrukcijom obrambenog
sustava ali vječna oskudica odgađale su te pothvate za bolja vremena.
Ipak, gora vremena Osmanski nasrtaji,
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
ŠIBENIK - GRAD URBANIH POSEBNOSTI / Autor: Gustav Červar
ubrzala su i učinila urgentnim obnovu
obrane pa je tako u pravome zanosu
izgrađena utvrda BARONE i sv Ivan a
postojeći zidovi i kule ojačane su i popravljene. Nažalost, ostaci tih gradnji
sačuvani su u dijelovima prvenstveno
u spomenutim utvrdama dok je kompletni obrambeni kopneni okvir zidina
s kulama krajem 19. stoljeća razoren u
ime “modernizacije”.
“Zgrade su mijenjale svoje ziđe, ali je
urbanistički sustav – splet ulica i trgova, nadsvođenih prolaza (buta) i slijepih
prilaza – ostao isti. One dvije glavne uzdužne ulice mjestimice se povijaju na
posve blagim zglobovima jer se blago
ugibala, padala ili rasla, i njihova kamena podloga. Ostalim, mahom poprečnim, ulicama i uličicama konfiguracija
terena još je manje dopuštala ravne
poteze: ostajala im je tek krivudavost
ili strmi prolaz da prekorače reljefnost i
dohvate obalu. Tako je u Gradu, tako
je i u Docu i u zapadnome dijelu Gorice, gdje su se padine teško osvajale.
Jedine ravne linije u perimetru su gradske zidine.” (Milivoj Zenić, Stari Šibenik
kalama, skalama i butama).
Zaključimo, bez obzira na znatnije
rekonstrukcije urbane građevne suprastrukture koje se događaju do današnjeg dana neizbrisiva je konstanta
prostora, tako snažno utisnuta u temeljni sloj prostora njegova medijevalna gradbena matrica. Baš ta matrica,
izražena u svojevrsnom stohastičkom
kauzalitetu, u posvemašnjoj spontanosti koja ipak ponegdje demonstrira da
ima imanentnu racionalnu, praktičnu logiku izražava se osobitom slikovitošću.
Povijesna urbana središta Dalmacije i
cijelog jadranskog priobalja nemaju taj
slikoviti naboj koji karakterizira povijesni
Šibenik. U percepciji namjernika to se
pamti kao iznimno percepcijsko/vizualno iskustvo. Malo mjerilo prostora,
slikovitost i mogućnost vidikovci podaruju iskustvu svojevrsnu bajkovitost
koja nikad do kraja razgovjetna izaziva
na ponovno otkrivanje/posjet gradu.
SKALINADE
Poseban je funkcionalni i vizualni atribut povijesnog protora, posljedicom
njegove topografskog determinizma,
gotovo nebrojena količina javnih stubišta - skala i skalinada - dijelovi javne
ulične mreže. Današnja tipologija stubišta odudara od povijesnog predloška i svodi se manje više na stube od
monolitnih komada ili pak od betona –
sve to pripada 19. i 20 st. U povijesti
stubišta su komponirana od manjih komada (to se i danas može vidjeti na nekim rubnim mjestima) u geometriji koja
je doslovno prilagođena topografskim
uvjetima. Stubišta su prepreka kolnom
prometu, poteškoća starima i svima s
poteškoćama u kretanju, nekad domaćim životinjama (konji, magarci, mazge)
ali s druge strane čuvaju velike prostore u funkciji pješačkih zona. Ideologija pješačkih zona kako ih je zamislila
zapadna gradska kultura u Šibeniku
je rezultat prirodnog stanja i organizacijske i graditeljske samorazumljivosti.
Svi ulični potezi sa većim ili manjim dionicama skalinada prostori su iznimne
i bogate slikovitosti. Prolaznikov doživljaj dinamična je i sukcesivna smjena
planova, slika i vizura. Dodamo li tome
i doživljaj srednjevjekovne krivudavosti
uličnog rastera tada je to neponovljiva
30
urbana slikovitost koja svakako biva
atributom gradske konkurentnosti.
Tada to postaje atribut CityBranda. U
negativne (nepoželjne) strane razvijenog gradskog reljefa – topografije i
nedostatno tehnički opremljenih ulica/
skalinada problemi su s bujičnim vodama u trenucima velikih pljuskova.
Svakako, dobro se pamti karakteristična urbana topografija (litica) i stubišta
kao graditeljski način savladavanja
poteškoća nagiba zemljišta. Šibenski
pisac Milivoj Zenić u knjizi Stari Šibenik
2010. u podnaslovu je podsjetio na
skale kao šibensku posebnost.
OBALNI RUB
Obalni rub, (terminologija Kevina Lincha – edge) doslovno se poklapa s
našim poimanjem značenja obalnog
prostora unutar urbane strukture). U
svojoj razvijenoj raznolikosti i strukturi
jedan je od najvažnijih gradskih prostornih entiteta. Dinamika preobrazbe građevinske strukture najznatnije
se evidentira baš na fizionomskim ali i
funkcionalnim mijenama ovog atributa.
Izvornost obalnog ruba, čije je primarno značenje zadano kao granica dva
strukturalno različite prostorne pojavnosti – kopno / more – mijenja se vremenom koje tom rubnom prostoru, u
skladu s razvojem gospodarstva i gos-
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
ŠIBENIK - GRAD URBANIH POSEBNOSTI / Autor: Gustav Červar
podarskih aktivnosti dodaje nove uloge
i značenja. Namjena obalnog prostora
funkcionalno ali i oblikovno (u formi)
diversificirana je već raznovrsnošću i
množinom aktivnosti koje postoje uz
more. U šibenskoj povijesti na obali se
(uz vrulje) pralo rublje i iznutrice domaćih životinja (smještaj klaonioce). Također obala je bila pristništem putničkom
i teretnom (trgovačkom) prometu svih
dimenzija – od gaete do trabakula – a
od 1908. i prostor ratne luke (AustroUgarska). Urbana kultura 1922. g.
iznjedrila je elitno gradsko kupalište
odabranih - JADRIJU dok se „običan“
svijet kupao gdje je stigao – ukoliko je
kupanje odraslih uopće u svijesti kao
dio tadašnjeg načina života.
Današnji gat KRKA pristnišna je generativna jezgra, po rubu povijesnog
grada, oko koje se aglomeriraju kolateralne funkcije vezane uz promet.
Dalje u vremenu nove funkcije osvajaju
istočne dijelove – pretovar siverićkog
ugljena (Garbunela) i pretovar boksita
( Crvena zemlja).
Osim malih dijelova ostavljenih pješacima / šetačima (uz samu povijesnu jezgru) najveći dijelovi obalnog prostora
uzurpirani su drugim funkcijama (trgovačka luka, vojska u velikim potezima)
koje osim obale zauzimaju i susjedne
prostore zatvorene namjerniku. Fenomenologija ruba (edge) pretvara se u
predodžbu prepreku.
POLJANA međuprostor dva svijeta
U svojoj knjizi o Šibeniku šibenčanin
Milivoj Zenić je napisao: “Prvi opis Poljane, koji ujedno posvjedočuje njezin
svojevrsni javni sadržaj, dao je Juraj
Šižgorić krajem 15. stoljeća: “Kod
gradskih je vrata Poljana dosta široka i ponešto duguljasta. To je mjesto
ugodno za one koji izlaze da se više
nadišu svježeg zraka, nadalje prikladno za konjske utrke, za gađanje u igri
kopljima, za loptanje i gađanje u cilj
srtijelama”” (Milivoj Zenić, Stari Šibenik
kalama, skalama i butama).
Poljana je danas središnji prostor Šibenika koji stoji na međi, nekoć zidinama
opasanog grada, i dijelova prostora
gradskog podgrađa (u starim mapama
Borgo di Terra, Suburbium di Terra ferma) što su ga u različitim vremenima
osvajali gradske pridošlice. Višestruko
je i značenje njenog imena. Nikada taj
prostor nije nazivan trgom, piazzom.
Zanimljiva bi bila i temeljitija raščlamba
društvene pozadine što je manifestira povijesni život tog prostora, koji je,
za razliku od trga uz katedralu, mjesto
gdje se sreću i na svojevrstan način
surađuju grad i građani, njegovi pridošli seoski stanovnici i dnevni seoski
namjernici.
31
Taj je prostor, kao nedvojbeno tamponski, dakle onaj koji istodobno spaja
i razdvaja (dva različita svijeta), ostao
sačuvan i neizgrađen. Iako se možda
čini pretjeranim, baš je taj povijesni
prostor najrječitijim posrednim svjedokom i spomenikom društvene strukture ovoga grada kroz 18., 19. i dio 20.
stoljeća.
“Poljana i formalno postaje središtem
političkoga, društvenoga i kulturnoga
života čitava grada u drugoj polovici
19. stoljeća kada se rušenjem bedema
na jugoistočnome obodu grada i gradnjom Narodne kavane i novog kazališta
taj dotad zapušten prostor oblikuje u
novi urbani trg.” (Milivoj Zenić)
Dvadeseto stoljeće proširuje grad i
premješta njegovo težište više prema
istoku. To poglavito vrijedi za razdoblje
velike i dinamične urbanizacije u drugoj
polovini prošlog stoljeća. Povijest Poljane, dakle, njena funkcionalna upotreba i mijene njena značenja u urbanoj
matrici, osobiti su svjedoci rasta grada
i transformacije svih njegovih funkcija.
Širi je prostor Poljane u svim smjerovima, vremenom, doživio velike prostorne preinake. To vrijedi kako za prostor
uz povijesnu jezgru tako i za prostor
“varoša” na drugoj strani.
PODGRAĐA Varoši
Redovito se navodi da je Šibenik “samorodnog” temelja: što će reći da su,
za razliku od svih drugih dalmatinskih
gradova koji svoju urbanu tradiciju duguju antici Šibenik porodili došljaci – u
skladu s povijesnom tradicijom rekli bi
smo barbari. Tako se na ovoj strmoj
litici nad morem, u kamenom okružju spominje utvrda - “castrum” koji o
Božiću 1066., ako je vjerovati izvorima pohodi državni poglavar Krešimir i
sam imenom Stijena (Petar). Svezana
je tako najranija povijest Šibenika oko
stijenja koje ostaje kroz sva vremena
njegov temeljni znamen. I šibenčani
su stameni i prkosni, kažu neki, odraz
svog kamenog krajolika, svoje stjenovite kolijevke. Oštri kao oštre litice na
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
ŠIBENIK - GRAD URBANIH POSEBNOSTI / Autor: Gustav Červar
kojima su osnovali grad. Šibenska je
povijesna arhitektura odreda kamena.
Kamena katedrala sv. Jakova krunski
je domet te kamene pripadnosti, a na
drugoj strani, paradigmatska je novozavjetna stijena Petrova.
Nije nam poznata dimenzija perimetra
te prve naseobine. Zabilježeno je da
su izbjegli stanovnici susjednog Biograda, sklonivši se od Mletačkog razaranja, donijevši sa sobom uspomenu
na svojeg sveca Krševana, 1124. dali
sagraditi crkvicu, u podgrađu, tada još
izvan zidina utvrde (extra muros- fuori
le mura). Tek u 14. stoljeću ta će se,
izvorno romanička građevina, naći u
sigurnosti gradskih zidina.
Tako se kroz cijelu povijest sustiću
podgrađe, suživotom i fizički prislonjeno uz grad (Borgo) i branjeni urbani
okvir koji s vremena na vrijeme proširuje svoj zaštitnički krug amalgamirajući
suburbanu izraslinu u urbanu posudu.
A ta je posuda granica njegovih prostornih mogućnosti.
Osim na morskoj strani, koju brani
more, i do izgradnje monumentalne
utvrde sv Nikole, dvije manje utvrde na
izlazu iz kanala sv Ante (torette) grad je
cijelim svojim opsegom opasan tvrdim
zidovima i kulama. Sve do kraja 15.
stoljeća te su zidine kako tako odolijevale napadačima a branile su grad i
od svog okružja dajući mu privilegij da
bude ustrajni nositelj i promicatelj civiliziranog života. Osmanska sila 16. stoljeća učinila je grad po prvi puta brižnim
i nesretnim. S pravom se posumnjalo
u otpornost njegovih zidina i tvrdoću
njegovih rasklimanih kula. Mleci, novi
gospodari grada, višekratno obećavaju popravke i zaštitu. Najznačajniji
obrambeni pothvat prve polovice 16.
stoljeća i veliko ispunjeno obećanje
utvrda je sv Nikole na vanjskom ulazu
u kanal sv Ante.
Cijeli gradski obrambeni sustav, osim
četiri utvrde, u vrijeme “modernizacije”
– kraj 19. st. razoren je. Ta slika, koja bi
danas zračila svojevrsnom povijesnom
romantikom i slikovitim dahom prošlosti nepovratno je izgubljena a na zaostalim fragmentima nije moguće graditi
ništa osobito ni dovoljno slikovito.
Prijelomni događaj gradske povijesti
17. st Kandijski je rat: užurbana gradnja utvrda na strateškim položajima
oko grada (utvrda sv Ivana i utvrda
Barone), dramatični ali u konačnici
uspješni dani obrane grada i crna smrt
– razorna kuga 1649. g. koja je doslovno i nepovratno razorila demografsko
urbano tkivo. Paradoksalno ali bez ikakvog drugog izlaza, grad otvara vrata
žiteljima svog šireg zaleđa nadajući
se obnovi gradskog života i izgubljene
slave. Život je obnovljen, nikada više u
“starome sjaju” a za slavom već su ge-
32
neracije u bezuspješnoj potrazi.
Grad i dalje živi u svom skučenom, zaštićenom okviru gradskih bedema ali
kraj Bečkog rata, Osmanski porazi i uzmak na istok donose sigurnija vremena. Oko grada, na stanovitoj udaljenosti od gradskih bedema, u svojevrsnoj
simbiozi s gradom i gradskim gospodarstvom, nastaju nova naselja koje
izgrađuju došljaci iz užeg prostora distrikta. Njihovo je zanimanje poljoprivreda a gradbeni oblici i ukupni standard
života imaju izrazito seosku – ruralnu
razinu. S vremenom ta se “vanjska” zajednica toliko umnožila da je bila kadra
dati izgraditi novu crkvu – Gospa vanka
grada. Prirodna je i očekivana integracija tih Varoša (druga polovina 19. st.)
u jedinstvenu gradsku zajednicu. Intrigantan bi bio, međutim, sociološki uvid
u društvenu strukturu obje zajednice.
Razorena društvena struktura grada
prve polovine 17. st. obnavljala se više
doprinosima nadošlog stanovništa
seoskih tradicija i kulture nego zračenjem degradiranog i jedva postojećeg
gradskog sloja. Znatan dio stanovnika
grada u mnogočemu sličniji je tako
onima izvan grada. Pobjeda narodne
stranke na lokalnim izborima 1872. široko otvara vrata tome duhu koji samo
iznimno nastavlja urbane i kulturne tradicije prošlosti*.
* Luigi Frari koji je pripadao umjerenoj
dalmatinskoj autonomističkoj struji kao
gradonačelnik Šibenika zaslužan je za
poboljšanje šibenske komunalne infrastrukture. Na mjestu gradonačelnika
zamijenio ga je nakon pobjede narodnjaka na izborima 1872. godine Ante
Šupuk, koji je nastavio njegov rad u
smjeru modernizacije grada Šibenika.
U cjelovitoj, temeljno kulturološkoj percepciji Šibenika, nezaobilazna je tema
VAROŠ, težačko stanovništvo i crvenkapa. To je djelomice i danas, iako u
neizmjerno promijenjenim društvenim
uvjetima, dominantni šibenski kulturološki okvir. Danas je taj okvir insufijentan
velikim dijelom tradicionalnog sadržaja
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
ŠIBENIK - GRAD URBANIH POSEBNOSTI / Autor: Gustav Červar
PANORAME s vidilica
Šibenska topografija i smještaj grada
na strmim padinama daje mogućnost
za panoramske doživljaje fascinantne
atraktivnosti. Ova posebnost u turističkoj ponudi sasvim je usput i nije na
naglašenom mjestu u redoslijedu važnosti. Čini se, međutim, da je sjećanje
na viđene gradske panorame doživljaj
koji nadmašuje mnoge hermetične i
obične kulturno-povijesne činjenice s
kojima se prosječni turist i namjernik
obično susreće. Ni iznimnost pojedinog kulturnog ili umjetničkog dobra ne
ostavlja takva traga u podsvjesti kao
doživljaj grada iz perspektive nekoliko gradskih vidikovaca. O navedenim
činjenicama svjedoči ljetni posjet vidikovcu na sv Mihovilu koji daje posjetiteljima mogućnost doživljaja u različitim
dijelovima dana ali i dijelu noći.
Danas je jedino u organiziranoj funkciji
vidikovac na tvrđavi sv Mihovila s kojeg
se pruža panoramski pogled u punome krugu. Sa vidikovca se može uživati
33
i u dalekim panoramama mora, otoka i
brdovitog reljefa dijelova obale. Utvrda
Barone još je prije Drugog svjetskog
rata, marom ondašnjeg društva Šubićevac, privedena funciji vidikovca koji
je u zadnjih tridesetak godina sasvim
zapušten i u znatnoj mjeri nrbrigom, zubom vremena ali i neuspješnim građevinskim intervencijama u znatnoj mjeri
devastiran. Usprkos tužome stanju u
kojem se vidikovac danas nalazi uvijek
se u svakom godišnjem dobu mogu
sresti znatiželjnici koji najčešće ponavljaju svoj doživljaj. Atraktivnost ovoga
pogleda - panorame ravna je onoj sa
sv. Mihovila i s obzirom na drugi rakurs
njena je poželjna dopuna. Oba vidikovca, osim atraktivnosti te primarne funkcije mjesta su uspomena obrambene
povijesti grada. U tom smislu vidikovcima se može dodati i ta dimenzija koja
ih na taj način stavlja u prvi red interesa
svakog namjernika, turista ali svakog
znatiželjnog žitelja grada.
U vrijeme između dva rata Šibenik je,
po uzoru na uređenje pristupnih dijelova Splitskom Marjanu, planirao ) uz
pomoć istog, splitskog projektanta
Senjanovića) i uredio vidilicu na brdu
iznad današnje zgrade gimnazije. Ta je
vidilica nekoć bila poznata kao Belveder. Panorame na grad i okolinu različite su od ovih dvaju koje se doživljavaju
iz samoga grada - sv Mihovil i Barone.
Danas je i ta vidilica zapuštena ali je
nedavno JU investirala neka sredstva
u njenu obnovu. Nažalost svjedoci
smo ponovne namjerne devastacije.
Dakle, istaknuti je da se u brojni repertoar šibenskih posebnosti mora uključiti i segment vidikovaca koji nude poseban doživljaj grada i šireg krajolika.
Ono što se na drugim mjestima ostvaruje tek panoramskim letom zrakoplova ili helikoptera to se u Šibeniku može
doživjeti uz rekreacijski napor uspona
na neku od vidilica. U smislu analitičke metodologije KL ovu perceptivnu
posebnost možemo razumijeti kao
osobite čvorove u strukturi grada a koji
su istovremeno u najužoj svezi s orijentirima što ih predstavljaju tvrđave na
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
ŠIBENIK - GRAD URBANIH POSEBNOSTI / Autor: Gustav Červar
istaknutim reljefnim točkama.
SILUETA GRADA
U gigantskom mjerilu, u mjerilu suvremenih megapolisa razvijenog svijeta
- ali sve više i onoga svijeta koji baš
neumjerenim rastom svojih gradova
(ako se ovaj fenomen uopće može
zvati gradom) potvrđuje svoj rubni položaj – veličanstvene su i nestvarne
slike njihovih silueta. Na tim zanosnim
slikama, u različitim rasvjetama dominiraju neboderi različitih mjerila, oblika
i materijala.
Manji ili mali gradovi, obično se ne
mogu “podičiti” tom vrstom atraktivnosti
i slikovitosti: uostalom začeti su i sazdani na drukčijem uzorku prostorne organizacije, radikalno su drukčijeg mjerila a životni tokovi žitelja imaju redovito
umjereniji i, rekli bi smo, ljudskiji ritam.
Nevezano na veličinu najveća većina
svih gradova nikla je na prostranim zaravnima koje im jamče nesmetan rast
i širenje. Pretjerano nagnuta zemljišta,
bez obzira na vrstu, prometno su nepraktična a gradovi smješteni na srmcima i nagnutim liticama kao da nose
stanovitu klicu općeg zaostajanja.
Za Šibenik se općenito ne može reći
da je smještajem i izborom položaja
iznimka ali na istočnoj jadranskoj obali
sigurno je na svoj način izniman. Druga, usporediva, gradska povijesna
središta Dalmacije, manje ili više začinju se na znatno umjerenijim topografijama. Antički koncept osnivanja naseobina (a svi su gradovi iz te tradicije;
Grčke ili Rimske) nije ni bio prilagođen
pretjerano razvijenom reljefu. Iako arheolog Mate Suić prepoznaje baš u
tradiciji rimske urbanistike primijenjene
u provinciji Dalmaciji neprijeporni utjecaj ilirske kulture temeljna jezgra ostaje
rimskom i prepoznatljivom.
se “dvostrukim bedemima” pruža od
tvrđave sv. Mihovila do obalne crte. Riječju, nezaboravan pogled koji otkriva
jedinstveno suglasje gradograđevne
poetike grada i njegova prirodna okoliša.” (Milivoj Zenić, Stari Šibenik kalama, skalama i butama).
“Ulaskom u luku otvara se snažna dramaturgija planova, pojasevi pročelja
kuća koja se stepenasto nadvisuju,
silueta grada uokvirena grozdovima
brda i brežuljaka, sa simetralom što
34
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
Robert Jakovljević
Robert Jakovljević, dizajner i umjetnik;
specijalist za tržišne marke, korporativni identitet i promociju
Značajniji brand projekti:
gradovi: Umag, Zagreb, Trogir
države: Republika Hrvatska
IT industrija: Gideon, Split; Laserline,
Umag
bankarska industrija: Zagrebačka banka, Raiffeissen grupa, RSŠ
Moda: Italtex, Split; Somply as, Zagreb
Nagrade: Zlatna kuna za najbolji dizajnerski projekt; Zlatna kuna najbolju
dizajnersku inicijativu
Knjige: Grad kao Proizvod / autor;
Grad Anđela / koautor; Ljubav pokreće
svijet / urednik
Predavanja: CROBIZ Akademija, Zagreb; Visoka škola za vizualne komunikacije, Ljubljana; Akademija likovnih
umjetnosti, Sarajevo
Izložbe: 17th International Biennial of
Industrial Design. Ljubljana; 8th International Exhibition of Graphic Design
and Visual Communication,Zagreb;
16th International Biennial of Industrial
Design, Ljubljana
35
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
INTErpretacija / Robert Jakoviljević
ru (J. Kale) čiju su osobitu estetsku i
simboličku vrijednost prepoznali mnogi
prije ( A. Fortiss: Put po Dalmaciji), kao
što je potvrđuju i mnogi danas ( M. Zenić: ).
Kvalitetu jasnoće ( slika stare gradske
jezgre ) K. Lynch je imenovao Slikovitošću ili Očiglednošću. Ona, dakle, nudi
visoku vjerojatnost kako će na većinu
promatrača proizvesti jednako snažan
utisak koji potiče takva jasna slika. Ta
osobina - koju bi mogli nazvati i Čitljivošću, pa možda čak i Vidljivošću - u
povišenom smislu omogućava da se
objekti sagledavaju ne samo vidom,
već se i predstavljaju vrlo oštro i intezivno našim ostalim čulima. (K. Lynch).
interpretacija
U
mjesto zaključka, želim podsjetiti da su navedena istraživanja, dakle i izvedeni zaključak dio ukupnog
napora da se istraže brand potrebe i
brand potencijali grada. U tom smislu,
projekt je negdje na pola puta između
početka i kraja. U tom svjetlu treba i
razmotriti iznesene ocjene. Radni koncept koji će biti podvrgnut još dubljim
i temeljitijim povjesnim, sociološkim i
ekonomskim istraživanjima mora dati
nedvojben izvještaj. Takav koji neće
oboriti pojedinačna sumnja. Konačno
radi se o emocijama i interesima izrazito neheterogene grupe.
Sumarum
Istraživanja pokrenuta iz raznih točaka
i s različitim namjerama su dovela do
istog zaključka ukazujući na sliku stare
gradske jezgre kao očiglednu skulptu-
36
Isti taj atribut kod umjetničkog djela, Stern je nazvao Očiglednošću. Pri
čemu je Očiglednost ili Slikovitost sposobnost umjetničkog djela da stvori
predstavu koja će svojom jasnoćom
i skladom oblika zadovoljiti promatračevu potrebu za živahnim, slikovitim
izgledom kao onim prvim i najboljim
korakom prema izrazu umjetničkog
značaja*.
Očito Slikovitost ili Očiglednost grada
izranja kao ona karika u lancu koja povezuje materijalno i emocionalno , tjelesno i nagon ( za iskustvom ), predmet i
motiv ( posjedovanja - trgovina ), oblik
(ono što uobičajeno zovemo identitetom) s dubokim, odnosno, umjetničkim doživljajem (ono što s pravom možemo nazvati sadržajem) grada.
Istraživanje perceptivnih elemenata slike grada je iz portfolia mogućih brand
vrijednosti grada, nedvojbeno izdvojilo
Slikovitost kao rijetku vrijednost jednog
grada, za koju sam autor metode tvrdi
- a nema razloga mu ne vjerovati - da
je osobita:
Jedna prekrasna gradska sredina je
toliko rijetka, da bi neki rekli da je to
prosto neostvarljivo. Nema ni jednog
Američkog grada, većeg od osrednjeg
sela, koje ima dosljedno krasne kvalitete, mada izvjesni gradovi imaju neke
ljupke fragmente. Stoga nije čudno,
što većina Amerikanaca malo što zna
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika
INTErpretacija / Robert Jakoviljević
o tome, što bi to značilo živjeti u jednoj takvoj sredini. Njima je vrlo jasno
do koje je mjere ružan svijet u kojem
žive, ... , ali oni jedva da i naslućuju
o potencijalnim vrijednostima harmonične okoline, o svijetu, koji su možda
samo na trenutak vidjeli kao turisti ili
ljudi na godišnjem odmoru. Oni imaju vrlo oskudna saznanja o tome, što
nam može značiti ugodna okolina u
smislu svakodnevnog uživanja, ili kao
pouzdano sidrište našeg života, ili kao
proširenje životnog smisla i obilja.
Jasnoća slike stare gradske jezgre - za
razliku od one ‘nejasne’ van srednjevjekovne posude - posjeduje metafizičku ( urbanu ) snagu sposobnu u
promatrača potaći osjećaj smisla, čak
i bez posebnog usmjeravanja na nešto određeno. Ta oštro izrezana slika
privlači. Ona zaziva pogled da pažljivije
motri; sluh da napetije osluškuje; ona
kristalizira i pojačava značaj sadržaja;
potiče intelekt da dublje učestvuje u
senzacijama s kojima se redom suočava tražeći razumijevanje - zapravo,
značenje slike grada.
Sposobnost vizualnog atributa stare
gradske jezgre da emotivno angažira (
bilo kojeg ) promatrača daje pouzdanje
da ona slika grada koju nosimo u srcu
nije isključivo naša. Da stara gradska
jezgra posjeduje objektivnu vrijednost
koju će prepoznati i drugi, ako se samo
osmjelimo ući u avanturu brandiranja
po receptu koji će možda odudarati od
osobnih predrasuda što bi brand grada trebao biti.
Na izvjestan način se nameće uvid
kako je priča o urbanim vrijednostima
do kojih nas dovodi istraživanje po
metodi K. Lyncha - zapravo priča o
staroj gradskoj jezgri koju je kao takvu
i UNESCO prepoznao uvrstivši njen
reprezentativni dio ( katedrala s užom
okolicom ) u svjetsku kulturnu baštinu.
Ovim putem stižemo ne samo do
objašnjenja,već i do
Profila glavnih ciljanih demografskih
segmenata koje tražimo i targetiramo:
• ‘Baby boomer’ generacija
(aktivni, liberalni, ‘vječno mladi’). Skupina koja raspolaže slobodnim vremenom i slobodnim prihodom. Žive bogat
društveni životali bez djece koja su
odrasla i napustila dom
To nas dovodi i do profila glavnih ciljanih interesnih segmenata
• ‘Kulturnjaci’- Iznadprosječno
obrazovani pojedinci, motivirani učenjem. Tipično parovi ‘zrele dobi’ (5065) bez djece. S bogatim turističkim
iskustvom u potrazi za ‘novim’ i ‘zanimljivim’ mjestima.
Krug interesenata koje slika ovakvog
grada može privući, pod nekim hipotetskim uvjetima o kojima će biti govora, uključuje i sve druge koje je kultura
Slikovitosti dotakla, ali nisu imali sreću
odrastati u ozračju čarolije sjenovitih
ulica antičkih gradova Mediterana* .
U istu ciljanu skupinu možemo uključiti i kulturne Mediterance: Talijane i
Španjolce koji su u doba industrijalizacije, stanogradnje i apartmanizacije nepovratno oštetili svoje gradove.
Ako ne same jezgre, onda areal u
koje su uronjene i neodvojive od njih.
Sutra vjerojatno i Splićane, Zadrane,
Makarane, Trogirane koji su, pomalo
paradoksalno, Šibeniku po povijesnoj
baštini najbliži konkurenti. No međutim,
oni su svoje gradove također ‘zagušili’, ne valorizirajući zatečene resurse i
koji danas, istina još uvijek bojažljivo,
počinju hvaliti taj i takav ‘zaboravljeni’
Šibenik, koji čudnom igrom sudbinskih
silnica još nije stigao obezvrijediti svoje
potencijale.
Istraživanja nude i osnovni koncept
promocije koji bi mogli sažeti u dvije
riječi:
• Sklad i Osobnost. Misli se
naravno na atmosferu i doživljaj stare
gradske jezgre,
Potom nove /stare ( turisti koji istražuju
UNESCO baštinu ) turističke sadržaje:
• Svjedočenje i edukacija
To je istovremeno i preporuka unutrašnjoj javnosti na koji način pristupati staroj gradskoj jezgri, ali i način na koji gle-
37
dati ono što se izlilo iz srednjevjekovne
urbane posude. Onaj Šibenik koji bilježi sva glavinjanja između evropskih i
američkih uzora, obezvrjeđujući prostor
i prirodu. Ostvarene forme, naime, nikad nisu imale uporište u graditeljskom
nasljeđu i općoj vizualnoj kulturi, u načinu života i infrastrukturi u klimatskim i
okolišnim datostima itd...
I na koncu najvažnije: saznanje koje
možemo iščitati iz ovih istraživanja je
mogućnost traženog core bussinessa
. Takvog koji bi, ako se stručno postavi, bio osuđen na uspjeh. Ono što
ga favorizira je potencijal koji emotivno
obvezuje unutrašnju javnost i istovremeno pozitivno nadahnjuje vanjsku.
Koncept kojem, za sada, možemo dati
radno ime:
• Stari grad u funkciji.
Sposobnost da vanjske javnosti sudjeluju u onom što ‘Šibenčani osjećaju’, tj.
da povežu oblik (materijalno) s emocijom je pouzdan temelj onog samopouzdanja koje Šibenčanima možda nedostaje, e da bi se otisnuli u realizaciju
onog što drugi od njih, kao prirodnih
baštinika tog neprocjenjivog blaga,
dugo i željno očekuju.
/ pripreme za izgradnju branda grada šibenika

Priprema za brendiranje GS PDF

EDUKATIVNA RADIONICA OBITELJSKOG SMJEŠTAJA I

IZVJEŠĆE - Muzej Grada Šibenika

TAJNA OPERACIJA VOJSKE SAO KRAJINE `OBALA 91`

PROGRAM BOŽIĆNO-NOVOGODIŠNJIH DOGAĐANJA U ŽUPANIJI

središte Mediterana - Taste the Mediterranean

Ceste Šibenik-unutarnje ustrojstvo

1. Turnir Sv. Mihovila - Gimnastički klub Samobor

ovom linku - JK VAL Šibenik