SADRŽAJ PRAVNI OKVIR ZA UVOĐENJE ELEKTRONSKE UPRAVE Doc. dr. Milica TEPŠIĆ 59 DRŽAVNA POMOĆ U PRAVU BOSNEI HERCEGOVINE I EVROPSKI INTEGRACIONI PROCESI mr. Emina HASANAGIĆ 63 30 PRIMJENA ZAKONA O ZAŠTITI LIČNIH PODATAKA Zlatan KAROVIĆ, mr. prava 73 38 KOMPARATIVNI PRIKAZ DOSADAŠNJE LEGISLATIVE O JAVNIM NABAVKA I NOVOG ZAKONA O JAVNIM NABAVKAMA DRUGI DIO Melika ALAJBEGOVIĆ, dipl. iur. PROGLAŠENJE NESTALIH LICA UMRLIH I DOKAZIVANJE SMRTI U SUDSKOM POSTUPKU, PREMA ZAKONU O VANPARNIČNOM POSTUPKU FBIH I SASTAVLJANJE SMRTOVNICE Nedim MEHMEDOVIĆ, dipl. iur. 80 IZVRŠNI POSTUPAK sutkinja Mirela OMANOVIĆ mag. iur. dipl. iur. Tanja ŠABIĆ sutkinja Nina ŠABIĆ 85 INTERVIJU SA MINISTRICOM UPRAVE I LOKALNE SAMOUPRAVE RS-a gđom. LEJLOM REŠIĆ 87 INTERVJU SA ČLANOM PREDSJEDNIŠTVA SAVEZA OPĆINA I GRADOVA F EDERACIJE BIH I NAČELNIKOM OPĆINE NOVO SARAJEVO NEDŽADOM KOLDŽOM. 11 20 44 OKVIRNI SPORAZUM U POSTUPKU JAVNE NABAVKE Amir RAHMANOVIĆ, dipl. ecc. 52 NOVI ZAKON O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU REPUBLIKE SRPSKE – EFEKTI PRIMJENE ZAKONA Milena MAJSTOROVIĆ, dipl. iur. ZAŠTITA NA RADU U REPUBLICI SRPSKOJ NOVI PODZAKONSKI AKTI Vladislava TADIĆ, dipl. pravnik PRAVO RADNIKA NA DNEVNI ODMOR, SEDMIČNI ODMOR I GODIŠNJI ODMOR SA PRAVOM NA REGRES Jasminka ČAPLJAK, dipl. pravnik ONLINE IZDANJE OKTOBAR 2014 BROJ 10 SAVJETODAVNI SERVIS 91 RADNI ODNOSI Ljiljana ĆEHAJIĆ, dipl. iur. 97 JAVNE NABAVKE Melika ALAJBEGOVIĆ, dipl. iur. Ne PROPUSTITE... 100 NE PROPUSTITE SAZNATI VIŠE NOVO www.rec.ba 2014 BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 3 UPUTE AUTORIMA Pozivamo autore da dostavljaju svoje radove i priloge koji sadržajem odgovaraju osnovnim tematskim opredjeljenjima Pravnog savjetnika. U časopisu objavljujemo radove koji podliježu recenziji. PRAVNI SAVJETNIK Mjesečni naučni i stručni časopis IZDAVAČ: Refam creative solutions – REC doo Društvo za istraživanje i unaređenje lokalnog i regionalnog razvoja e-mail: rec.doo@bih.net.ba rec@rec.ba www.rec.ba Bosna i Hercegovina, 71000 Sarajevo Tabašnica 8/1 tel.: +387 33 214 582 fax.: +387 33 214 582 GSM: +387 61 191 185 +387 61 150 454 ZA IZDAVAČA: mr. Fadil Šero GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: mr. Fadil Šero LEKTOR: Mirza Hajdarović Dizajn: Admir Alihodžić ŠTAMPA: Štamparija “Fojnica”, Fojnica Godišnja pretplata na štampano izdanje je 250 KM Godišnja pretplata na elektronsko izdanje je 200 KM Polugodišnja pretplata je 125 KM Cijena po primjerku je 25 KM U cijenu je uključen PDV ŽR Vakufska banka dd Sarajevo: 1602000000560974 ISSN 2233-0860 Časopis izlazi mjesečno. 4 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 Objavljujemo: ■■ stručne članke koji nude korisne prijedloge za određene struke i pri tome ne moraju obavezno sadržavati izvorna istraživanja autora; ■■ komentare zakona ili pojedinih zakonskih rješenja, direktiva Evropske unije, ili pozakonskih akata u okviru tematskih opredjeljenja časopisa; ■■ članke iz oblasti sudske prakse (inozemne i domaće) koji nisu prethodno objavljeni u zbornicima sudske prakse; ■■ kritičke osvrte na pojedina zakonska ili podzakonska akta sa novim prijedlozima za njihovu izmjenu ili dopunu, i ■■ prevode dosada neobjavljenih članaka, evropskih direktiva i različitih uputstava koja odgovaraju osnovnim opredjeljenjima časopisa i od značaja su za prilagođavanje i uključivanje Bosne i Hercegovine u evropske integracione procese. Da bi bili objavljeni u časopisu, radovi treba da ispunjavaju sljedeće uslove: 1. Radovi trebaju biti dostavljeni u elektronskoj formi (pisani u MS Word-u ili sl. tekst formatu, veličine slova 11-pt). Isprintani radovi bez elektronske forme neće se posebno prekucavati osim ako ti troškovi idu na teret autora; 2. Naslovi trebaju biti jasni i informativni. Svi tekstovi, gdje je god to moguće, a posebno u slučajevima kada elaboriraju pojedine segmente jednog problema, treba da sadrže koncizne podnaslove. Što više podnaslova; 3. U lijevom gornjem uglu naslovne stranice rukopisa treba da stoji ime i prezime autora, zvanje i naziv ustanove u kojoj radi i e-mail; 4. U slučajevima kada se koriste kratice i simboli, uz rad moraju biti obavezno priložena odgovarajuća objašnjenja; 5. Ukoliko u svom radu stručno elaborira pojedina zakonska rješenja ili pitanja koja se regulišu nekim zakonom, autor je obavezan navesti tačan naziv odgovarajućeg zakona ili podzakonskog akta; 6. Svaki rad bi na početku teksta trebao da sadrži sažet prikaz autorske elaboracije teme, u trećem licu, ne više od deset redova. Izuzetak čine odgovori na pitanja i sudska praksa; 7. Tekstovi iz područja inozemne i domaće sudske prakse podliježu posebno obradi tako da jedan primjer sudske prakse treba biti sažet, gdje je to god moguće, na jednu karticu teksta; 8. Obim rukopisa je ograničen, u pravilu, na ne više od 10 strana, izuzev tamo gdje tema zahtijeva obradu na cijelom jednom autorskom tabaku / arku, odnosno 16 stranica; 9. S obzirom na to da se svaki rad recenzira, autori su obavezni da uzmu u razmatranje i stav recenzenta. Ovi kriteriji se odnose i na naručene tekstove. NOVO! Priručnik AKTUELNA PITANJA IZ RADNIH ODNOSA I PENZIJSKO-INVALIDSKOG OSIGURANJA CIJENA ,00 KM 60 Narudžnbe izvršitiVIŠE putem web stranice SADRŽAJ možete PRIRUČNIKA, INFORMACIJE www.rec.ba I NARUDŽBE MOŽETE IZVRŠITI PUTEM STRANICE W WWW.REC.COM REC d.o.o. iz Sarajeva organizuje JEDNODNEVNI INTERAKTIVNI SEMINAR JAVNE NABAVKE PRIPREMA TENDERSKE DOKUMENTACIJE I PONUDE Sarajevo, 17. 10. 2014., Hotel “Hollywood” Mostar , 24. 10. 2014., “Intera” Tehnološki park Banja Luka, 30. 10. 2014., Hotel “Bosna” Obzirom na zahtijeve učesnika predhodnih seminara odlučili smo da organizujemo ovaj seminar o novim institutima Zakona o javnim nabavkama posvećen ugovornim organima i ponuđačima. Interakcija zaposlenika iz ugovornih organa u pripremi tenderske dokumentacije i ponuđača u pripremi ponude čini nam se prvim koracima u primjeni novog zakona. Okvrni sporazum smo uvrstili u sadržaj seminara kako bi upoznali ugovorne organe i ponuđače o ovom institutu koji se do sada nije koristio u značajnijem obimu javnih nabavki. PROGRAM SEMINARA: Tenderska dokumentacija (u svjetlu novog Zakona) 1. Odluka o nabavci 2. Objavljivanje tendera 3. Način izrade i sadržaj 4. Opis predmeta nabavke 5. Definisanje rokova 6. Tehničke specifikacije 7. Primjer dokumentacije (gorivo) 8. Formiranje komisije za nabavku 9. Određivanje kriterija 10. Primjena standardiziranih normi (kod izrade tehničkih specifikacija) 11. Primjena nediskriminirajućih odredbi 12. Primjena rezervisanih nabavki u tenderskoj dokumentaciji 13. Minimalni uslovi sposobnosti ponuđača 14. Koji se dokumenti mogu tražiti kao dokaz sposobnosti 15. Kriteriji za odluku o odabiru 16. Ekonomski najpovoljnija ponuda 17. Kaznene odredbe. Priprema ponude (u svjetlu novog Zakona) 1. Kako izraditi kvalifikovanu dokumentaciju ponude 2. Obavezujući sadržaj dokumentacije (oblik i forma ponude) 3. Izbjegavanje greške u pripremi (dokumentacije ponuđača) ponude 4. Dokazivanje sposobnosti ponuđača 5. Pravo ponuđača na pristup informacijama 6. Provjera ponuđača 7. Sadržaj ponude i tehnička dokumentacija (praktični primjeri) 8. Kaznene odredbe. Okvirni sporazum (u svjetlu novog Zakona) 1. Osnovne karakteristike okvirnog sporazuma 2. Vrste okvirnog sporazuma 3. Kako sklopiti ugovor o javnoj nabavci na osnovu okvirnog sporazuma 4. Realizacija okvirnog sporazuma 5. Praktični primjeri okvirnog sporazuma PREDAVAČI: Sarajevo: ■■ mr. Dragan Vukajlović – trener za JN - URŽ/KRŽ BiH, ■■ Đinita Fočo – direktorica AJN BiH, ■■ Josip Jakovac – trener za JN AJN Mostar: ■■ mr. Dragan Vukajlović – trener za JN - URŽ/ KRŽ BiH, ■■ Josip Jakovac – trener za JN AJN ■■ Amir Rahmanović – trener za JN Banja Luka: ■■ mr. Dragan Vukajlović – trener za JN - URŽ/ KRŽ BiH, ■■ Tanja Zubović – trener za JN - AJN BiH ■■ Amir Rahmanović – trener za JN SEMINAR JE NAMIJENJEN: ugovornim organima i ponuđačima. KOTIZACIJA ZA SEMINAR (sa PDV-om): ■■ 165,oo KM po jednom učesniku; ■■ 145,oo KM po osobi za dva i više učesnika iz iste organizacije; ■■ 140,oo KM po osobi za pretplatnike na časopis „Pravni savjetnik“ Kotizacija uključuje: ■■ Troškove sudjelovanja u radu seminara, ■■ Materijal za pisanje i prezentacije trenera, ■■ Osvježenje u pauzama i zajednički ručak, Pretplata na elektronsko izdanje Pretplatom na elektronsko izdanje dobit ćete mogućnost bržeg i jednostavnijeg pristupa sadržajima Pravnog savjetnika. Ukoliko se odlučite na godišnju pretplatu, dobit ćete svoje pristupne podatke putem kojim ćete moći koristiti ovu uslugu. Cijena godišnje pretplate elektronskog izdanja stručnog časopisa Pravnog savjetnika iznosi 200,00 KM (sa PDV-om). Cijena godišnje pretplate na štampano i elektronsko izdanje Pravnog savjetnika iznosi 400,00 KM (sa PDV-om). Pretplatom na časopis Pravni savjetnik ostvarujete mogućnost: ■■ Popusta na kotizaciju za naše redovne seminare i ■■ Pristupa besplatnom REC-ovom Savjetodavnom servisu - mogućnost postavljanja i dobijanja pismenih ili usmenih odgovora na pitanja iz oblasti radnog prava, javnih nabavki, pitanja iz rješavanja vjerničko-dužničkih odnosa, prava na naknadu štete i drugih pitanja iz raznih oblasti poslovnog prava. Za sve dodatne informacije i pomoć, molim vas kontaktirajte nas na broj telefona 033/214 582 ili na e-mail: rec@rec.ba; Priručnik ZASNIVANJE I PRESTANAK RADNOG ODNOSA Priručnik sadržava komentare raznih pravnih instituta i zakonskih odredbi i njihove prijene iz oblasti zasnivanja i prestanka radnog odnosa. Osim toga, unutar priručnika nalaze se desetine pitanja sa odgovorima iz radnog prava na temu zasnivanje i prestanak radnog odnosa sa modelima pojedinačnih pravnih akata poslodavca (odluke, rješenja, pismene izjave itd.). Cijena 88,00 KM sa uključenim PDV-om Narudžbe možete izvršiti putem: tel/fax +387 33 214 582, na e-mail: rec@rec.ba ili putem naše web stranice www.rec.ba [ PRAVNI SAVJETNIK ] Doc. dr. Milica Tepšić e-mail: milicatepsic@gmail.com PRAVNI OKVIR ZA UVOĐENJE ELEKTRONSKE UPRAVE Zakoni i podzakonski akti vezani za korištenje servisa e-uprave i adekvatni mehanizmi njihove implementacije garantuju zaštitu prava i legitimnih interesa subjekata prava, te potencijalno razvijaju povjerenje prima facie i motivaciju građana i poslovnih subjekata za korišćenjem mogućnosti e-uprave. Možemo zaključiti da uspjeh realizacije e-uprave značajno zavisi od razvijenosti zakonske regulacije odnosa koji proizlaze iz e-uprave. Sažetak Utvrđivanje pravnih okvira za elektronsku upravu mora početi analizom kompletnog pravnog sistema i identifikovanjem propisa koji moraju da se mijenjaju, kao i načina na koji treba izvršiti te promjene, jer informacionokomunikacione tehnologije svoj puni efekat dobijaju samo dosljednom primjenom propisa. Za provedbu glavnih načela elektronske uprave potrebno je postojanje određenog niza zakona kojim bi se regulisala ova oblast. Postojanje jasnog pravnog okvira često se izdvaja kao osnovni instrument za povećanje nivoa povjerenja u e-upravu. Zbog toga treba uspostaviti jasnu politiku usvajanja normi i standarda iz oblasti informacionih tehnologija, a osnovni prioritet je usklađivanje pravnog okvira sa propisima Evropske unije. Cilj ovog rada je analiza pravnog okvira za uvođenje elektronske uprave i prijedlog mogućih pravaca djelovanja za unapređenje ove oblasti. Ključne riječi: elektronska uprava, strateški dokumenti, propisi, pravni akti 1. UVOD Izvjesno je da neka moderna zakonska rješenja u skladu sa regulativom Evropske unije već postoje, ali često nedostaje upravo adekvatan mehanizam njihove implementacije u praksi. Potrebno je da razvoj elektronske uprave (e-uprave) bude propraćen usklađivanjem pravnog okvira, izmjenama i dopunama postojećih zakonskih i podzakonskih akata u relevantnim oblastima, kao i usvajanjem novih. Kako ne postoje stroga pravila o tome koji propisi, i u kojoj mjeri, treba da budu izmijenjeni, izbor oblasti koja će biti izložena pravnoj BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 11 [ PRAVNI SAVJETNIK ] reformi je pojedinačna odluka svake zemlje, i uglavnom zavisi od politike koju zemlja vodi prema razvoju e-uprave, i mjere u kojoj će izabrani proces biti primijenjen. Zakonodavne aktivnosti treba sprovoditi u koordinaciji sa razvojem politika i standarda na međunarodnom nivou, jer postojeći zakoni bazirani na postojanju papirne dokumentacije mogu predstavljati barijeru razvoju e-uprave. Da bi se postojeći pravni okvir koji se odnosi na e-upravu unaprijedio, neophodno je da se pažljivo sagleda i analizira trenutna situacija u ovoj oblasti, kao i da se ukaže na moguće pravce razvoja. E-uprava zahtijeva zakonski okvir koji bi adekvatno regulisao široko korišćenje elektronskih javnih usluga i informaciono-komunikacionih tehnologija (IKT) u javnoj upravi i u odnosima uprave sa građanima i privrednim subjektima. Neophodna je dogradnja normativnog okvira kojim će afirmisati uvođenje savremenih tehnologija u upravni rad i kancelarijsko poslovanje i riješiti određena pitanja u ovoj oblasti u skladu sa savremenim iskustvima razvijenih zemalja, a digitalnom potpisu i elektronskim dokumentima dati isti legalni status kao pisanom potpisu i papirnim dokumentima. 2. LEGISLATIVA EVROPSKE UNIJE I REGULACIONO OKRUŽENJE Od kraja 90-ih godina prošlog vijeka do danas, u okviru EU je usvojeno nekoliko strateških dokumenata koji se tiču razvoja informacionog društva, a koji se prirodno bave i pitanjima e-uprave i pružanja javnih usluga onlajn. Ovi dokumenti ukazuju da su i evropske strategije informacionog društva i razvoja e-uprave evoluirale zajedno sa EU koja je, od ekonomske zajednice, prerasla u entitet vrlo sličan pojedinačnim državama koje je sačinjavaju. Na početku 21. vijeka dolazi do sve većeg približavanja i ujednačavanja pravnih normi. Razvija se sistem Evropskog prava acquis communautaire. Pravni okvir države se mora zasnivati na globalnim inicijativama zato što je i informaciono društvo globalno. Neophodno je stalno usklađivanje sa sistemom pravnih instrumenata EU, kako bi bio stvoren pravni ambijent koji Evropa razumije i shvata. Ne postoji jedinstven model EU za javnu upravu. Baš kao što su i upravnopravni okviri i praksa diljem EU raznoliki, stoga ne postoje jedinstveni standardi za razvoj javne uprave koje EU postavlja pred zemlje kandidate za članstvo, ali ipak postoji težnja ka „zajedničkom evropskom 12 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 administrativnom prostoru“.1 Nepostojanje opšteg zakonodavstva EU primjenljivog u oblastima državne uprave i administrativnog prava predstavlja problem za države kandidate. Od njih se očekuje da imaju administrativne sisteme i institucije javne uprave sposobne da preuzimaju, sprovode i primjenjuju acquis communautaire u skladu sa principom „obaveza u pogledu rezultata“ („obligatory results”,„obligation de résultat”). Države srednje i istočne Evrope prošle su, i još uvijek prolaze, kroz korjenite promjene svojih postojećih struktura, sistema i pravnih okvira. Iako su javne uprave u evropskim državama stare strukture, one su se neprekidno prilagođavale modernim uslovima, uključujući i uslovima članstva u EU koja se i sama razvija. Stalni zahtjev za razvojem i sprovođenjem acquis communautaire po jednakim standardima pouzdanosti širom EU, pojava evropskog sistema upravnog prava i zajedničke osnovne vrijednosti i principi za državnu upravu doveli su do izvjesnog ujednačavanja između nacionalnih uprava. Ta pojava je opisana kao „evropski administrativni prostor”.2 Cilj reforme javne uprave je da principe evropskog administrativnog prostora u potpunosti unese i primijeni u domaćem sistemu javne uprave, kako bi se došlo do ostvarivanja visokih ciljeva koje postavlja reforma javne uprave. Opšti cilj reforme je dalje unapređenje rada javne uprave u skladu sa principima tzv. evropskog administrativnog prostora, odnosno obezbjeđivanje visokog kvaliteta usluga građanima i privrednim subjektima, kao i stvaranje takve javne uprave koja će značajno doprinijeti ekonomskoj stabilnosti i povećanju životnog standarda građana. Iskustva pokazuju da ne postoje unaprijed pripremljena, odnosno standardizovana rješenja za uspješan proces reforme javne uprave. Postoje određene sličnosti reformskih ciljeva i metoda, ali je neophodno da svaka zemlja pronađe sopstveni pristup. Pored toga, na nivou EU postoje i određena načela, odnosno standardi u oblasti javne uprave i upravnog prava, kao i određene „najbolje prakse” u okviru funkcionisanja 1 Pojam evropskog administrativnog prostora je uzet od učestalijih pojmova evropskih ekonomskih i socijalnih prostora o kojima se vode mnoge debate u ustavnim pregovorima unutar EU. On je takođe u vezi s evropskim sistemom sudske saradnje, koja uključuje i obostranu pomoć u primjeni zakona i usklađivanja u relevantnom pravnom području. 2 Vidjeti: SIGMA radovi, br. 23, Preparing Public Administrations for the European Administrative Space, OECD, Pariz, 1998. [ PRAVNI SAVJETNIK ] tzv. evropskog administrativnog prostora. Preuzimanje i primjena tih standarda i načela predstavljaju veliki dio procesa reforme javne uprave. Time se istovremeno obezbjeđuje i određena unifikacija, odnosno povezivanje upravnih sistema različitih evropskih zemalja – iako se uvijek radi o potpuno drugačijim konkretnim okolnostima i istorijsko-razvojnim modelima. Ključni principi tzv. evropskog administrativnog prostora su: pouzdanost i predvidivost, odnosno pravna sigurnost; otvorenost i transparentnost upravnog sistema i unapređenje učešća građana i drugih društvenih subjekata u radu javne uprave (tzv. participacija). 3. PRAVNI OKVIR ZA E-UPRAVU BOSNE I HERCEGOVINE Kompleksnost razmatranja razvoja e-uprave u Bosni i Hercegovini u velikoj mjeri proizlazi iz kompleksnog administrativnog i političkog uređenja zemlje. Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta – Federacije BiH i Republike Srpske, te Brčko Distrikta kao zasebne administrativne jedinice lokalne samouprave. Federacija BiH dodatno broji 10 kantona i 80 jedinica lokalne samouprave (74 opštine i 6 gradova), a Republika Srpska 63 jedinice lokalne samouprave (57 opština i 6 gradova).3 Za provedbu glavnih načela e-uprave potrebno je postojanje određenog niza zakona kojim bi se regulisala ova oblast. S obzirom na to da se pravni okvir u Bosni i Hercegovini formirao na četiri osnovna načina: preuzimanjem propisa bivše Socijalističke federativne republike Jugoslavije, legislativnom djelatnošću entiteta, kantonalnim zakonodavstvom unutar Federacije BiH i donošenjem propisa BiH, preuzeti propisi, zbog vremena nastanka, nisu bili kreirani prema potrebama i kapacitetima IKT-a. Na legislativnom nivou u Bosni i Hercegovini je ostvaren samo dio formalnih preduslova za razvoj e-uprave. Pored propisa koji regulišu oblast javne uprave donešeni su sljedeći propisi: 3 Istočno Sarajevo i Sarajevo su kao gradovi specifični jer se na njihovoj teritoriji nalazi više opština (u Istočnom Sarajevu šest – Sokolac, Pale, Istočna Ilidža, Istočno Novo Sarajevo, Trnovo i Istočni Stari Grad, dok su u Sarajevu četiri opštine – Centar, Novi Grad, Novo Sarajevo i Stari Grad). Odluka o ratifikaciji „eSEE“ Agende Plus za razvoj informacionog društva u jugoistočnoj Evropi - SEE 2007. - 2012.4 Kao članica Inicijative za elektronsku jugoistočnu Evropu,5 BiH je potpisala eSEE Agendu za razvoj informacionog društva, 2002. godine u Beogradu. U njoj se navodi da države potpisnice izrade i usvoje politiku i strategiju informacionog društva kroz prioritetnu oblast - Jedinstveni SEE informacioni prostor, i definiše se način uspostavljanja javne infrastrukture za sigurno poslovanje zasnovano na kvalifikovanom e-potpisu. Savjet ministara BiH je, u saradnji sa Razvojnim programom UNBiH (UNDPBiH) 2004. godine usvojio Politiku6, Strategiju7 i Akcioni plan8 razvoja informacionog društva u BiH za period 2004-2010. godina, a pored ostalog usvojen je i dio neophodnih propisa u oblasti e-poslovanja. Politika razvoja informacionog društva Bosne i Hercegovine Politika razvoja je okvirni i bazni dokument na osnovu kojeg će se u procesu izgradnje i razvoja informacionog društva moći donositi zakoni, propisi i drugi akti te odlučivati o smjerovima razvoja, akcionim planovima i prioritetima na nivou BiH i njenih entiteta. Strategija razvoja informacionog društva Bosne i Hercegovine Strategija je ključna strateška odrednica na osnovu koje će BiH djelovati na razvoju informacionog društva. Predstavlja konceptualizaciju potreba i opredjeljenja izraženih u Politici razvoja informacionog 4 „Službeni glasnik BiH“, broj 6/08. 5 Cilj Inicijative za jugoistočni Evropu (eng. Electronic South Eastern Europe - eSEE) je bolje integrisanje država jugoistočne Evrope u globalnoj ekonomiji, zasnovanoj na znanju, kao i da regionalno podstiče razvoj informacionog društva. ESEE inicijativa pruža uravnoteženu politiku i okvir saradnje i jedan je od najboljih primjera regionalne saradnje u praksi Pakta o stabilnosti. Akcije koje preduzimaju eSEE su komplementarne sa naporima za izradu SEE i EU akcionih planova za razvoj informacionog društva. 6 Više vidjeti: Savjet ministara BiH (2004a): Politika razvoja ID u BiH 2004-2010, UNDPBiH, Sarajevo 7 Više vidjeti: Savjet ministara BiH (2004): Strategija razvoja ID u BiH 2004-2010, Finalna verzija, 5.0, UNDPBiH, Sarajevo 8 Više vidjeti: Savjet ministara BiH (2004b): Akcioni plan razvoja ID u BiH 2004-2010, Finalna verzija 5.0, UNDPBiH, Sarajevo BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 13 [ PRAVNI SAVJETNIK ] društva. Namjena Strategije je da ponudi razumijevanje načina ostvarenja opredjeljenja izraženih u Politici razvoja informacionog društva BiH. Za svaki od pet razvojnih stubova dokument daje: osvrt na današnje stanje: razvojnu viziju; osnovne strateške smjernice za ostvarenje vizije i specifikaciju konkretnih akcija koje treba preduzeti u skladu sa smjernicama. Strategija razvoja informacionog društva kao cilj djelovanja postavlja ubrzani razvoj e-uprave kroz ispravnu orijentaciju, te sistematizovan, organizovan i planski način primjene savremenih IKT na bazi otvorenih standarda. Akcioni plan razvoja informacionog društva Akcioni plan je dokument koji daje specifikaciju konkretnih akcija za razvoj informacionog društva BiH za period 20042010. Baziran je na strateškim smjernicama datim u dokumentu Strategija razvoja informacionog društva BiH. Akcioni plan se odnosi na pet razvojnih stubova: ■■ e-legislativa ■■ e-obrazovanje ■■ e-uprava ■■ IKT infrastruktura ■■ IKT industrija. E-uprava je jedno od osnovnih opredjeljenja Politike razvoja informacionog društva, Strategije reforme javne uprave.9 Strategija reforme javne uprave Povodom donošenja Strategije reforme javne uprave potpisana je zajednička izjava predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH, premijera Federacije BiH i Republike Srpske i gradonačelnika Brčko Distrikta o Strategiji reforme javne uprave koji su, u svojstvu predstavnika svojih institucija, prihvatili odgovornost za izradu i provođenje Strategije reforme javne uprave. Svi zajedno imaju odgovornost da stvaraju i održavaju javnu upravu sposobnu da građanima obezbijedi usluge onog kvaliteta koji oni očekuju, te da u cijeloj zemlji osiguraju temeljnu implementaciju reformi neophodnih za proces evropskih integracija. Strategijom će se svi napori fokusirati na zajednički rad u cilju: stvaranja javne uprave koja bi bila djelotvornija, efikasnija i odgovorna za ono što radi; koja bi služila građanima na bolji način za manje novca; i koja bi radila na osnovu transparentnih i otvorenih procedura, uz istovremeno ispunjavanje svih uslova potrebnih za evropske integracije, i time postala istinski faktor koji bi omogućavao kontinuirani i održivi društveno-ekonomski razvoj. Orijentacija je 9 Usvojena od strane Savjeta ministara BiH na 125. sjednici 27. jula 2006. godine. 14 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 prema zajedničkom radu na prioritetima i aktivnostima definisanim u Strategiji, u cilju osiguranja ispunjenja pomenutih ciljeva i primjene principa na svim nivoima javne uprave. Ujedno su se obavezali da će redovno vršiti pregled rezultata reforme u odnosu na planove i ciljeve Strategije, te da će Strategiju dalje razvijati i prilagođavati u svjetlu postignutih rezultata. Učesnici u procesu pripreme Strategije za reformu javne uprave su: Kancelarija koordinatora za reformu javne uprave, koordinatori za reformu javne uprave sa nivoa entiteta i Brčko Distrikta, članovi radne grupe za oblast upravljanja kadrovskim resursima, članovi radne grupe za oblast javne finansije, članovi radne grupe za oblast upravni postupak, članovi radne grupe za oblast izrade zakonskih propisa, članovi radne grupe za oblast informacione tehnologije, članovi radne grupe za oblast institucionalne komunikacije, tim projekta tehničke pomoći EK – „Podrška Kancelariji koordinatora za reformu javne uprave“ i mnogi drugi spoljni saradnici. Strategija reforme javne uprave (PAR) ima za cilj reformisanje javne uprave u BiH, u cilju postizanja značajnog unapređenja uprave u BiH tokom naredne decenije. Reforma predstavlja preduslov za integraciju BiH u EU, koja upravne kapacitete, kao i sposobnost usvajanja i provođenje u praksi osnovnih propisa EU (acquis communautaire) smatra glavnim uslovom za članstvo u EU. Ova strategija je u skladu s ključnim strateškim dokumentima i obavezama BiH, kao što je Evropsko partnerstvo, Strategija za evropske integracije BiH, te Srednjoročna razvojna strategija. Strategija teži ka jačanju opštih upravnih kapaciteta, putem reforme osnovnih horizontalnih sistema i struktura upravljanja. Strategijom se takođe daju konkretna usmjerenja u smislu stvaranja koherentnijih upravnih struktura u okviru i između različitih nivoa uprave, te u smislu upravljanja promjenom u pravcu ostvarenja željenih ciljeva u svakom sektoru. U okviru Strategije će se uglavnom raditi na unaprijeđenju centralnih uprava na nivou BiH, entiteta i Brčko Distrikta. Ipak, reforma ovog obima sa sobom nosi temeljite promjene u načinu na koji sve institucije rade, što će naravno uticati na opštinske / gradske i kantonalne uprave i širi javni sektor. Akcioni planovi Konkretna operacionalizacija Strategije u akcione planove obavit će se u dvije povezane faze. U prvom akcionom planu – uključenom u aneksu na Strategiju – opisuju se konkretne mjere, rokovi i nadležne institucije. Na osnovu preporuka Sistemskog pregleda institucija javne uprave, koji je finansirala Evropska komisija, ovaj akcioni plan ima za cilj razvijanje kapaciteta za [ PRAVNI SAVJETNIK ] efikasno i koherentno donošenje politika i koordinaciju u cilju ispunjavanja javnih ciljeva; te izgradnju, jačanje / konsolidaciju i usklađivanje opštih sistema javnih finansija, ljudskih potencijala, upravnog postupka, informacionih tehnologija, te institucionalne komunikacije. Predviđeno je da se aktivnosti ažuriraju i prilagode na osnovu rezultata redovnog monitoringa i evaluacije implementacije akcionog plana, a uzimajući u obzir sve relevantne događaje. Iako je razvoj opštih upravnih kapaciteta neophodan, on nije dovoljan za uspješnije funkcionisanje uprave. Drugi akcioni plan je fokusiran na stvaranje uslova za razvoj sektorskih kapaciteta u ključnim sektorima politike i sadrži konkretne prijedloge za povećanje koherentnosti, efikasnosti i djelotvornosti uprave i njenih institucija. Strateški plan razvoja lokalne samouprave u BiH10 Ovaj dokument postavlja osnove za uspješno unapređenje i razvoj jedinica lokalne samouprave i predstavlja izvrsnu platformu za objedinjavanje značajnog broja parcijalnih inicijativa u strukturiranu cjelinu, omogućavajući njihovu integraciju i dajući im krajnji smisao kroz jasno definirane ciljeve. Zakon o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini11 Prema ovom zakonu svako fizičko i pravno lice ima pravo pristupa informacijama koje su pod kontrolom javnog organa, a svaki javni organ ima odgovarajuću obavezu da objavi takve informacije. Zakon o elektronskom potpisu BiH12 Ovim zakonom uređuju se osnovi formiranja i upotrebe elektronskog potpisa i pružanja usluga u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem. Ova oblast je koliko-toliko uređena, jer su usvojene odluke koje je uređuju, i to u pogledu pružanja usluga, ovjeravanja, te na taj način osigurani potrebni pravni aspekti za implementaciju digitalnog potpisa. Usklađenost zakona sa osnovnim zahtjevima EU: Zakon o elektronskom potpisu BiH u velikoj mjeri preuzima dostignuća i režim e-potpisa, na način sličan onome iz dokumenta EU, kao npr. pristup tržištu, pravni učinci e-potpisa, odgovornost, međunarodni aspekti i zaštita podataka. Generalno gledajući, svi spomenuti zakoni su 10 Strateški plan razvoja lokalne samouprave u BiH, GRAFID, Banja Luka, 2006. 11 Zakon o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, br. 28/00, 45/06, 102/09, 62/11 i 100/13). 12 Zakon o elektronskom potpisu BiH („Službeni glasnik BiH“, broj 91/06). uglavnom usklađeni sa Direktivom 1999/93/ EC (eng. Electronic Signatures Directive) Evropskog parlamenta i Savjeta, o pravnom okviru EU o pitanju e-potpisa,13 i Direktivom 2000/31/EC (eng. Electronic Commerce Directive)14 Evropskog parlamenta i Savjeta iz 2000. godine, o pitanju pravnih aspekata usluga informacionog društva, konkretno e-poslovanja, na unutrašnjem tržištu („Direktiva o e-poslovanju“). Ovim imamo pouzdane odgovore na pitanja vezana za: integritet, autentičnost i nemogućnost poricanja elektronskog oblika i potpisa. Odluka o osnovama upotrebe elektronskog potpisa i pružanja usluga ovjeravanja BiH15 U skladu sa Zakonom o elektronskom potpisu uređuju se osnovi upotrebe elektronskog potpisa i pružanja usluga ovjeravanja, što obuhvata: naknade za rad nadzornog organa; finansijsku sposobnost ovjerioca; tehničke bezbjednosne zahtjeve za sigurne elektronske potpise; prijavu podataka koji se trebaju potpisati; potpise za kvalifikovane potvrde; potpise nadzornog organa; sisteme nadzornog organa; zaštitu tehničkih komponenti za bezbjedne elektronske potpise kod ovjerioca; provjeravanje tehničkih komponenti i postupaka; pružanje usluga izrade potpisa i ovjeravanja za kvalifikovane potvrde i sigurne elektronske potpise; zahtjev za izdavanje kvalifikovane potvrde; kvalifikovane potvrde; registar potvrda i pružanje usluga opoziva za kvalifikovane potvrde; pružanje usluga sigurnog vremenskog pečata; bezbjednosni koncept i interna pravila o pružanju usluga za kvalifikovane potvrde i pružanje usluga sigurnog vremenskog pečata; dokumentaciju; ponovni elektronski potpis (naknadni potpis); nadzor i akreditovanje. 13 Ova direktiva uspostavlja pravni okvir za e-potpise i servise certifikacije na nivou Evrope. Cilj je olakšati upotrebu e-potpisa i pomoći da postanu pravno priznati u okviru država članica. 14 Direktiva 2000/31/EC o određenim pravnim aspektima servisa informacionog društva, naročito e-poslovanja na unutrašnjem tržištu, pospješuje pravnu sigurnost za preduzeća i klijente i daje usaglašena pravila za uslove transparentnosti i informacije pružaoca online servisa, komercijalnu komunikaciju, e-ugovore, te ograničenja odgovornosti pružaoca posredničkih servisa. 15 Odluka o osnovama upotrebe elektronskog potpisa i pružanja usluga ovjeravanja BiH („Službeni glasnik BiH“, broj 21/09). BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 15 [ PRAVNI SAVJETNIK ] Zakon o elektronskom pravnom i poslovnom prometu16 Ovim zakonom uređuje se pravni okvir za određene aspekte elektronskog pravnog i poslovnog prometa, koji obuhvata preduzimanje i pružanje usluga informacionog društva, obaveze davaoca usluga u vezi sa informisanjem, zaključivanje ugovora i odgovornost davaoca usluga. Zakon o elektronskom dokumentu17 Ovim zakonom utvrđuje se pravna valjanost elektronskog dokumenta koji se koristi u postupcima koji se vode pred organima uprave Bosne i Hercegovine, drugim institucijama BiH kojima je povjereno obavljanje poslova uprave i institucijama sa javnim ovlašćenjima, uređuje način postupanja s elektronskim dokumentom i druga pitanja u vezi sa tim. Ovaj zakon primjenjuju nadležni organi i druga pravna lica, samostalni preduzetnici i fizička lica kada učestvuju u radnjama i postupcima koji se vode pred nadležnim organima, uz korišćenje opreme i programa za izradu, prenos, pohranu i čuvanje informacionih sadržaja u elektronskoj formi. Ovaj zakon primjenjivaće se uspostavljanjem kancelarije za nadzor i akreditaciju ovjerilaca, osnovane Zakonom o elektronskom potpisu. Odluka o usvajanju politike softvera u institucijama Bosne i Hercegovine18 Ovom odlukom usvaja se Politika softvera u institucijama Bosne i Hercegovine koja se donosi da bi se ostvarili sljedeći ciljevi: otvorenost, proširivost, neovisnost od dobavljača, pojednostavljeno upravljanje sistemima, međusaradnja, te jednostavna i sigurna razmjena podataka. Zakon o zaštiti podataka19 Cilj ovog zakona je da se na teritoriji Bosne i Hercegovine svim licima, bez obzira na njihovo državljanstvo ili prebivalište, osigura zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda, a naročito pravo na tajnost u pogledu obrade ličnih podataka koji se na njih odnose. Ovim zakonom osniva se Agencija za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini, utvrđuju se: njena nadležnost, organizacija i upravljanje, kao i druga pitanja značajna za njen rad i zakonito funkcionisanje. 16 Zakon o elektronskom pravnom i poslovnom prometu („Službeni glasnik BiH“, broj 88/07). 17 Zakon o elektronskom dokumentu („Službeni glasnik BiH“, broj 58/14). 18 Odluka o usvajanju politike softvera u institucijama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 88/07). 19 Zakon o zaštiti podataka („Službeni glasnik BiH“, br. 49/06 i 76/11). 16 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 Iako su mnogi međunarodni projekti realizovani u oblasti lokalne samouprave značajno doprinijeli modernizaciji lokalne samouprave, što uključuje i jačanje upravljanja ljudskim resursima, jačanje finansijskog upravljanja i strateškog planiranja, uvođenje participacije u procese planiranja, povećanje transparentnosti, poboljšanje procesa rada unutar opština (između ostalog, i uvođenjem IKT-a), čini se da generalno nedostaje strateška vizija reforme lokalne samouprave. Prema Strategiji za razvoj lokalne uprave u Bosni i Hercegovini, „neki ključni principi dobre uprave (korisnička orijentacija, efektivnost i efikasnost, kvalitet, e-uprava) nisu ni promovisani normativnim aktima kojima se reguliše lokalna samouprava u BiH. Postoji zanemarivanje opštinskog nivoa uprave u strateškim dokumentima za razvoj informacionog društva i e-uprave u BiH, kao i da aktuelna normativna rješenja za lokalnu upravu i samoupravu ne uzimaju u obzir intenzivan razvoj IKT i koncept e-uprave kao ključni razvojni trend i priliku“.20 4. PRAVNI OKVIR ZA E-UPRAVU U FEDERACIJI BiH Osim propisa koji regulišu oblast javne uprave, Federacija BiH nije usvojila strategije niti je donijela svoje propise iz ove oblasti, pa primjenjuje regulativu Bosne i Hercegovine. 5. PRAVNI OKVIR ZA E-UPRAVU U REPUBLICI SRPSKOJ Pored propisa koji regulišu oblast javne uprave, Republika Srpska je učinila značajne pomake u segmentu legislativnog djelovanja značajnog za razvoj e-uprave i usvojila sljedeće propise: Strategija razvoja elektronske vlade Republike Srpske21 Strategija predstavlja strateški pristup inicijativi eGovernment i temelji se na nekoliko osnovnih odrednica: ■■ izgradnja sigurne, brze i dostupne mrežne infrastrukture kako za sve građane i privredne subjekte, tako i, kroz dodatne usluge za upotrebu u mreži 20 Draganić et al, Strategija razvoja lokalne samouprave u BiH, Razvojna agencija EDA Banja Luka, Banja Luka, 2006, dostupno na: http://www.mdp.ba/text/ LSG_strategija_ finalno.pdf 21 http://www.aidrs.org/sr/legislativa-istandardizacija/strateski-dokumenti/ [ PRAVNI SAVJETNIK ] organa javne uprave, za vladu i njene organe, ■■ izgradnja kvalitetne e-uprave koja implementacijom tehnologija, usluga i procesa mora omogućiti jednostavniji i kvalitetniji život građanima, te kroz iste i slične usluge bolje funkcionisanje privrednim subjektima, ■■ izgradnja eGovernment projekata čijim se ostvarivanjem uspostavljaju preduslovi za privredni rast subjekata i vlade u cjelini, što opet omogućava povećanje zaposlenosti i bolji život za sve građane. Strategija razvoja lokalne samouprave Republike Srpske za period 2009-2015. godine22 Strategija predviđa razvoj i jačanje e-uprave, te prihvatanje koncepta „kancelarije bez papira“, odnosno da se „jedinice lokalne samouprave nametnu kao istinski korisnički servis za svoje građane, ujedno povećavajući brzinu pružanja usluga uz smanjenje troškova“ (poglavlje 2.6). Što se tiče e-uprave i e-učešća, strategija ima sljedeće ciljeve: ■■ u kontekstu strateškog cilja osiguravanja dostupnosti i kvaliteta javnih usluga za sve građane (strateški cilj 3), uvođenje e-uprave u svim jedinicama lokalne samouprave, sa jedinstvenim informacionim sistemom lokalne uprave u Republici Srpskoj (2014) kao operativni cilj 32.1.2;23 ■■ u kontekstu strateškog cilja jačanja neposrednog učešća građana u poslovima lokalne samouprave (strateški cilj 4), operativni cilj razvijanja platforme e-učešća građana u procesima odlučivanja (2011) 4.3.124, operativni cilj osposobljavanja uprave i građana za korištenje mehanizama e-učešća (2013) http://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/ Ministarstva/muls/Documents/strategija%20 razvoja%20lokalne% 20samouprave%20u%20republici%20 srpskoj%20za%20period%202009-2015.pdf 23 U okvirnom akcionom planu, u odnosu na ovaj cilj, navodi se da je 1) „neophodno pripremiti i usvojiti Zakon o e-upravi” (2010-2012); 2) „modernizovati informaciono-komunikacionu infrastrukturu i programsku podršku za e-upravu u svim opštinama, sa pratećim obukama” (2010–2014); 3) „pripremiti programe i organizovati odgovarajuće obuke uprave i građana za e-usluge” (2010–2014). 24 Strategija u okvirnom akcionom planu predviđa da bi trebalo: 1) „analizirati stanje i perspektive e-učešća građana” (2010), za što bi trebali biti zaduženi Ministarstvo uprave i lokalne samouprave i specijalizovane agencije; odnosno 2) „kreirati i usvojiti akcioni plan za jačanje e-učešća” (2011). 22 4.3.225, odnosno operativni cilj 4.3.3. unapređenja kapaciteta i uticaja lokalnih medija u razvoju lokalne demokratije (2013). Pohvalno je što Strategija razvoja lokalne samouprave u Republici Srpskoj nastoji uvesti e-upravu na ujednačen način na lokalnom nivou i ojačati e-učešće.26 Zakon o slobodi pristupa informacijama27 Ovaj zakon ima za cilj: da se ustanovi da informacije pod kontrolom javnog organa predstavljaju javno dobro od vrijednosti i da javni pristup ovim informacijama promoviše veću transparentnost i odgovornost tih javnih organa, te da su ove informacije neophodne za demokratski proces; da se ustanovi da svako lice ima pravo pristupa ovim informacijama u najvećoj mogućoj mjeri u skladu sa javnim interesom, te da javni organi imaju odgovarajuću obavezu da objave informacije; i da omogući svakom fizičkom licu da zatraži izmjenu, i daje komentar na svoje lične informacije pod kontrolom javnog organa. Zakon o elektronskom potpisu Republike Srpske28 Ovaj zakon uređuje pravo fizičkih i pravnih lica na upotrebu elektronskog potpisa u upravnim, sudskim i drugim postupcima, poslovnim i drugim radnjama, te prava, obaveze i odgovornosti fizičkih i pravnih lica u vezi sa davanjem usluga sertifikacije elektronskog potpisa u Republici Srpskoj. Elektronski potpis otvara mogućnost prelaska sa tradicionalne papirne na elektronsku administraciju, a omogućava i razvoj naprednih elektronskih servisa. Kao najznačajnija polja primjene elektronskog potpisa navode se: elektronsko poslovanje (e-Business), elektronska trgovina (e-Commerce), elektronsko bankarstvo (e-Banking), elektronska uprava (e-Government), elektronsko zdravstvo (e-Healthcare) i elektronsko obrazovanje (e-Learning). 25 Strategija u okvirnom akcionom planu predviđa da bi trebalo „pripremiti i realizovati programe osposobljavanja građana i uprave za e-učešće” (2012-2013), za što bi trebali biti zaduženi Ministarstvo uprave i lokalne samouprave, Savez opština i gradova, odnosno nevladine organizacije. 26 F. Ćurčić, V. Silajdžić, M. Jusić, S. Hodžić, Razvoj lokalne e-uprave u Bosni i Hercegovini, Mediacentar, Sarajevo, 2011. 27 Zakon o slobodi pristupa informacijama („Službeni glasnik RS“, broj 20/01). 28 Zakon o elektronskom potpisu Republike Srpske („Službeni glasnik RS”, broj 59/08). BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 17 [ PRAVNI SAVJETNIK ] Zakon o elektronskom poslovanju29 Ovim zakonom se reguliše upotreba podataka, dokumenata i poruka u elektronskom obliku. Elektronsko poslovanje u osnovi znači automatizaciju poslovnih procesa primjenom IKT, tj. obavljanje svih aktivnosti koje preduzimaju pravna i fizička lica radi razmjene dobara i usluga, koristeći pri tom računare i savremene komunikacione tehnologije. Zakon o elektronskom dokumentu30 Ovim zakonom se uređuje način upotrebe elektronskog dokumenta u pravnom prometu, upravnim, sudskim i drugim postupcima, kao i prava, obaveze i odgovornost pravnih i fizičkih lica, kao i drugih nadležnih organa i organizacija koji vrše javna ovlašćenja u vezi s elektronskim dokumentom. Upotrebom elektronskog dokumenta koji se pravno izjednačava i ima istu pravnu valjanost kao i klasični dokument na papiru, želi se omogućiti brz i nesmetan tehnološki razvoj elektronskog poslovanja kao i napredak u međunarodnom položaju i djelovanju. Zakon o informacionoj bezbjednosti Ovim zakonom se definiše informaciona bezbjednost koja se obezbjeđuje primjenom mjera i standarda informacione bezbjednosti, kao i osnovni postulati informacione bezbjednosti, odnosno zaštita i pravovaljanost podataka u elektronskom obliku. Detaljnije se utvrđuju mjere i standardi informacione bezbjednosti, zaštita podataka u Vladi Republike Srpske kao i nadležna tijela za donošenje, provođenje i nadzor mjera i standarda informacione bezbjednosti. Donošenje ovog zakona je nastavak aktivnosti na stvaranju uslova za korišćenje i održavanje informacija u sigurnom okruženju. U toku je donošenje mjera i standarda informacione bezbjednosti, kao i formiranje posebnog odjeljenja za informacionu bezbjednost – CERT u okviru Agencije za informaciono društvo Republike Srpske, tj. odjeljenja koje će se baviti koordinacijom prevencije i zaštite od računarskih bezbjednosnih incidenata na internetu i drugih rizika bezbjednosti informacionih sistema. 31 29 Zakon o elektronskom poslovanju Republike Srpske („Službeni glasnik RS”, broj 59/09). 30 Zakon o elektronskom dokumentu Republike Srpske („Službeni glasnik RS”, broj 110/08). 31 Zakon o informacionoj bezbjednosti („Službeni glasnik RS“, broj 70/11). 18 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 Uredba o mjerama informacione bezbjednosti32 Uredbom se utvrđuju mjere informacione bezbjednosti kojima se obezbjeđuje osnovna zaštita podataka na fizičkom, tehničkom i organizacionom nivou. Agencija za informaciono društvo Republike Srpske predložila je i Pravilnik o informacionoj bezbjednosti koji donosi ministar nauke i kulture Republike Srpske, a pravilnikom se utvrđuju minimalni standardi informacione bezbjednosti kojima se obezbjeđuje osnovna zaštita podataka na fizičkom, tehničkom i organizacionom nivou koji se odnose na republičke organe uprave, organe jedinica lokalne samouprave, pravna lica koja vrše javna ovlašćenja i druga pravna i fizička lica koja ostvaruju pristup ili postupaju sa podacima u elektronskom obliku republičkih organa, organa jedinica lokalne samouprave i pravnih lica koja vrše javna ovlašćenja. 6. PRAVNI OKVIR ZA E-UPRAVU U BRČKO DISTRIKTU BiH Pored propisa koji regulišu oblast javne uprave, Brčko Distrikt BiH ima Zakon o elektronskoj ispravi i Zakon o elektronskom potpisu koji se primjenjuju od 1. 1. 2014. godine, a značajni su za razvoj e-uprave. Zakon o elektronskoj ispravi33 Ovim zakonom uređuje se pravo organa vlasti Brčko Distrikta BiH, pravnih lica, samostalnih preduzetnika i fizičkih lica na upotrebu elektronske isprave u poslovnim radnjama i djelatnostima, te u postupcima koji se vode pred nadležnim organima u kojima se elektronska oprema i programi mogu primjenjivati u izradi, prenosu, prijemu i čuvanju informacija u elektronskom obliku, pravna valjanost elektronske isprave, te upotreba i promet elektronske isprave. Zakon o elektronskom potpisu34 Ovim zakonom uređuje se upotreba elektronskog potpisa u pravnom prometu, upravnim, sudskim i drugim postupcima, kao i prava, obaveze i odgovornosti pravnih lica, samostalnih preduzetnika i fizičkih lica u vezi s elektronskim sertifikatima na teritoriji Brčko Distrikta BiH, ako posebnim zakonom nije drugačije propisano. 32 Uredba o mjerama informacione bezbjednosti („Službeni glasnik RS“, broj 91/12). 33 Zakon o elektronskoj ispravi („Službeni glasnik Brčko Distrikta“, br. 39/10, 61/10, 14/11, 56/11 i 01/13). 34 Zakon o elektronskom potpisu („Službeni glasnik Brčko Distrikta“, br. 39/10, 61/10, 14/11, 56/11 i 01/13). [ PRAVNI SAVJETNIK ] ZAKLJUČAK Odgovarajuća pravna regulativa koja uređuje odnose subjekata prava (građana i pravnih lica) i države (državnih tijela i državnih službenika) kada koriste IKT preduslov je za legitimitet uvođenja e-uprave na svakom nivou vlasti. Zakoni i podzakonski akti vezani za korištenje servisa e-uprave i adekvatni mehanizmi njihove implementacije garantuju zaštitu prava i legitimnih interesa subjekata prava, te potencijalno razvijaju povjerenje prima facie i motivaciju građana i poslovnih subjekata za korišćenjem mogućnosti e-uprave. Možemo zaključiti da uspjeh realizacije e-uprave značajno zavisi od razvijenosti zakonske regulacije odnosa koji proizlaze iz e-uprave.35 Dosadašnja legislativa predstavlja samo parcijalno rješavanje problema, te su potrebni daljnji koraci kako bi se omogućila njihova implementacija na različitim administrativnim nivoima, u skladu sa nadležnostima tih nivoa, čime bi se ostvarili svi preduslovi za razvoj e-uprave. Međutim, reforma javne uprave ne podrazumijeva samo usvajanje brojnih zakona i drugih propisa i javnih politika, već i njihovo sprovođenje, na šta reformske aktivnosti trebaju prvenstveno i biti usmjerene, uz daljnu harmonizaciju postojećeg zakonodavstva sa propisima Evropske unije. LITERATURA P. Corien, „E-government: A Comparative Study of the Multiple Dimensions of Required Regulatory Change”, Electronic Journal of Comparative Law, god. 11.3. (decembar 2007), dostupno na: http://www.ejcl.org F. Ćurčić, V. Silajdžić, M. Jusić, S. Hodžić, Razvoj lokalne e-uprave u Bosni i Hercegovini, Mediacentar, Sarajevo, 2011. Draganić et al, Strategija razvoja lokalne samouprave u BiH, Razvojna agencija EDA Banja Luka, Banja Luka, 2006, dostupno na: http:// www.mdp.ba/text/ LSG_strategija_finalno.pdf SIGMA radovi, br. 23, Preparing Public Administrations for the European Administrative Space, OECD, Pariz, 1998. M. Tepšić, Elektronska uprava, Udruženje informatičara RS, Banja Luka, 2009. Inicijativa za jugoistočni Evropu (eng. Electronic South Eastern Europe - eSEE). Odluka o ratifikaciji „eSEE“ Agende Plus za razvoj informacionog društva u jugoistočnoj Evropi - SEE 2007-2012. („Službeni glasnik BiH“, broj 6/08). Politika razvoja ID u BiH 2004-2010, UNDPBiH, Sarajevo, 2004. Strategija razvoja ID u BiH 2004-2010, Finalna verzija, UNDPBiH, Sarajevo, 2004. Akcioni plan razvoja ID u BiH 2004-2010, Finalna verzija 5.0, UNDPBiH, Sarajevo, 2004. Strategija reforme javne uprave Bosne i Hercegovine sa akcionim planovima, Kancelarija za reformu javne uprave, Sarajevo, 2006. Strateški plan razvoja lokalne samouprave u BiH, GRAFID, Banja Luka, 2006. Zakon o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, br. 28/00, 45/06, 102/09, 62/11 i 100/13). Zakon o elektronskom potpisu BiH („Službeni glasnik BiH“, broj 91/06). Odluka o osnovama upotrebe elektronskog potpisa i pružanja usluga ovjeravanja BiH („Službeni glasnik BiH“, broj 21/09). Zakon o elektronskom pravnom i poslovnom prometu („Službeni glasnik BiH“, broj 88/07). Zakon o elektronskom dokumentu („Službeni glasnik BiH“, broj 58/14). Odluka o usvajanju politike softvera u institucijama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 88/07). Zakon o zaštiti podataka („Službeni glasnik BiH“, br. 49/06 i 76/11). Strategija razvoja elektronske Vlade Republike Srpske +Strategija razvoja lokalne samouprave Republike Srpske za period 2009-2015. godine Zakon o slobodi pristupa informacijama („Službeni glasnik RS“, broj 20/01). Zakon o elektronskom potpisu Republike Srpske („Službeni glasnik RS“, broj 59/08). Zakon o elektronskom poslovanju Republike Srpske („Službeni glasnik RS“, broj 59/09). Zakon o elektronskom dokumentu Republike Srpske („Službeni glasnik RS“, broj 110/08). Zakon o informacionoj bezbjednosti („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 70/11). Uredba o mjerama informacione bezbjednosti („Službeni glasnik RS“, broj 91/12). Zakonom o elektronskoj ispravi („Službeni glasnik Brčko Distrikta“, br. 39/10, 61/10, 14/11, 56/11 i 01/13). Zakon o elektronskom potpisu („Službeni glasnik Brčko Distrikta“, br. 39/10, 61/10, 14/11, 56/11 i 01/13). 35 P. Corien, „E-government: A Comparative Study of the Multiple Dimensions of Required Regulatory Change”, Electronic Journal of Comparative Law, god. 11.3. (decembar 2007), dostupno na: http://www.ejcl.org BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 19 [ PRAVNI SAVJETNIK ] DRŽAVNA POMOĆ U PRAVU BOSNE I HERCEGOVINE I EVROPSKI INTEGRACIONI PROCESI mr. Emina Hasanagić viša asistentica Pravni fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru e-mail: emina.hasanagic@unmo.ba Sažetak Autorica u radu analizira probleme državnog intervencionizma u Bosni i Hercegovini, sa posebnim osvrtom na državnu pomoć, u kontekstu zahtjeva koje BiH treba ispuniti u cilju sticanja članstva u Evropskoj uniji. Države članice EU moraju svoje ekonomske politike voditi u skladu sa principom otvorene tržišne ekonomije i slobodne konkurencije, što znači da se i državna intervencija na tržištu podvrgava kontrolnim mehanizmima. Autorica ističe probleme koji se tiču usvajanja relevantnih propisa i uspostavljanja institucija u području državne pomoći, kao i posljedice koje se ogledaju u usporavanju napretka BiH prema evropskim integracionim procesima. BiH je kasnila sa usvajanjem odgovarajućih propisa i osnivanjem institucije za nadzor državne pomoći, te je prekršila odredbe Privremenog sporazuma o trgovini i trgovinskim pitanjima, što će biti posebno razmatrano u radu. Autorica ističe značaj koji ima pravno regulisanje državne pomoći u jačanju ekonomskih funkcija države, što indirektno utiče na socijalnu situaciju u BiH. Ključne riječi: državni intervencionizam, državna pomoć, Evropska unija, evropski integracioni procesi, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, Bosna i Hercegovina. 1. Uvod Bosna i Hercegovina je iskazala svoju opredijeljenost za evropske integracije, pa su posljednjih godina svi napori usmjereni prema postizanju tog cilja. Jedno od ključnih područja koje treba biti usklađeno sa pravnom stečevinom Evropske unije odnosi se na državnu pomoć, kao oblik državnog intervencionizma. BiH treba osigurati jedinstveni prikaz oblika, iznosa i ciljeva državne pomoći koja se odobrava na različitim nivoima vlasti, radi utvrđivanja prioriteta, kao i ukupnog djelovanja državne pomoći. Naročito treba voditi računa da konkurencija između BiH i EU ne bude narušena. Dodijeljena državna pomoć ne smije negativno utjecati na trgovinu s Evropskom unijom. Kontrola državne pomoći u Evropskoj uniji prenosi se u druge države sa svakim novim povezivanjem sa nekim regionom, na temelju ugovora koji trebaju pripremiti države buduće članice za režim u primjeni u EU. Za primjer se mogu uzeti 20 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 [ PRAVNI SAVJETNIK ] sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju koje EU zaključuje sa zemljama zapadnog Balkana u cilju njihove pripreme za preuzimanje acquisa i stjecanje punopravnog članstva. Analiza u oblasti državne pomoći ukazuje na to da najrazvijenije zemlje najviše izdvajaju za državnu pomoć, odnosno one se najčešće odlučuju za državnu intervenciju, iako su to zemlje sa jakom tržišnom ekonomijom. Dakle, i u razvijenim državama koje su se opredijelile za tržišnu ekonomiju prisutne su mjere intervencije države. Državna pomoć u pravu EU podrazumijeva različite vrste pomoći, koje se dodjeljuju u različitim situacijama, u zavisnosti od ciljeva koji se žele postići, tako da se pomoć može ostvariti primjenom jednog od više oblika, odnosno instrumenata pomoći. Drugim riječima, način na koji se primateljima može pomoći izražava se kroz mogućnost da se pomoć dodijeli u formi granta ili kao porezno oslobađanje, dioničko učešće, preferencijalni krediti, porezne olakšice ili garancije. Cilj ovog rada jeste utvrđivanje pitanja koja značajno utječu na ekonomsku, a time posredno i na socijalnu situaciju u BiH, analizom državnog intervencionizma u BiH i evropskih integracionih procesa. U ovom radu pristupa se analizi državnog intervencionizma u BiH u kontekstu evropskih integracionih procesa, uz poseban osvrt na državnu pomoć sa ciljem utvrđivanja stepena ostvarenja preuzetih obaveza, te rezultata koje je BiH ostvarila u proteklom periodu na putu stjecanja članstva u EU. 2. Bosna i Hercegovina i evropski integracioni procesi Odnosi između EU i BiH su se razvijali već od 1996. kada je započelo korištenje pomoći koju EU nudi kroz programe PHARE i OBNOVA, a 1998. usvojena je Deklaracija EU o specijalnim odnosima između EU i BiH i formirana je konsultantska radna grupa EU/BiH. Mapa puta EU iz 2000. za BiH daje precizna uputstva koja treba slijediti radi uspješnog integrisanja. Evropsko vijeće iste je godine istaklo da je BiH potencijalni kandidat za članstvo, što je poslije potvrđeno i na brojnim samitima. „Odnos BiH i EU bio je kratak ali intenzivan. Od prvobitnog ograničenja, taj se odnos ubrzano intenzivirao do tačke na kojoj su kontakti postali rutinski – kako na političkom, tako i na radnom nivou.“1 „U svakom slučaju pred ‘zapadnim Balkanom’ se nazirao relativno dug period prilagođavanja i samoizgradnje, prije nego dođe do formalnog prijema u Evropsku uniju.“2 Kriteriji koji trebaju biti ispunjeni za prijem u EU, poznati kao Kopenhagenski kriteriji iz 1993, grupiraju se na sljedeći način: ■■ politički: stabilne institucije, kao garant demokratije, vladavine prava i ljudskih prava i sloboda, te zaštita manjina, ■■ ekonomski: funkcionalna tržišna ekonomija, koja će time postati i evropski konkurentna, ■■ pravni: sposobnost za preuzimanje i primjenu komunitarnog acquisa. Uz ove kriterije, od 1995. uveden je i tzv. Madridski kriterij, kao rezultat sjednice Evropskog vijeća održane u decembru 1995. u Madridu. Ovaj kriterij odnosi se na obavezu da se nacionalne administrativne strukture osposobe za prihvaćanje i primjenu acquisa. Evropsko vijeće je 2003. u Solunu iskazalo spremnost za uvođenje evropskog partnerstva kao instrumenta realizacije evropske perspektive za zemlje zapadnog Balkana. Uredbom (EZ) broj 533/2004 određuje se nadležnost Vijeća za uspostavljanje uvjeta u okviru partnerstava. Iz Uredbe proizlazi da će se provedba partnerstava osigurati 1 Komisija Evropskih zajednica, Izvještaj Komisije Vijeću o spremnosti Bosne i Hercegovine za pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju s Evropskom unijom, 2003, str. 5. Dostupno na: http://www.dei.gov.ba/ aktuelnosti/vijesti/?id=1233 2 N. Misita, Osnovi prava Evropske unije, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2007, str. 137. BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 21 [ PRAVNI SAVJETNIK ] putem godišnjih izvještaja o napretku svake pojedine države, kao sredstva monitoringa u ispunjenju obaveza država učesnica procesa stabilizacije i pridruživanja. Vijeće EU je usvojilo drugo evropsko partnerstvo sa BiH 2006. BiH je potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) 16. 6. 2008. preuzela brojne obaveze, koje mora ispuniti u određenim rokovima kako bi uspješno nastavila svoj put ka evropskim integracijama, a do stupanja na snagu SSP-a donesen je Privremeni sporazum o trgovini i trgovinskim pitanjima (u daljem tekstu: Privremeni sporazum). Jedna od obaveza tiče se i reguliranja državne pomoći. To je oblast od ogromnog značaja za EU i čini sastavni dio pravila konkurencije. Obaveze u vezi sa državnom pomoći sadržane su i u CEFTA-i i slično su definirane, također odredbe o državnoj pomoći sadrži i Sporazum o uspostavi energetske zajednice, ali one proizlaze i iz procesa pridruživanja BiH Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Iako je BiH bila obavezna usvojiti Zakon o državnoj pomoći, te uspostaviti nezavisnu instituciju, nije uspjela ispoštovati zadani rok, zbog čega je postala jedina država regiona koja je prekršila odredbe Privremenog sporazuma. Ostale države u regiji su usvojile potrebne zakone o državnoj pomoći i osnovale nadležne institucije mnogo prije nego što je to učinila BiH.3 „O važnosti donošenja ovog zakona govori činjenica da je Evropska komisija već 2006. otpočela projekt Podrška za konkurenciju i državne pomoći u BiH, koji je financirala sa 1,5 miliona eura u trajanju od dvije i po godine. Projekt je rezultirao pripremom svih neophodnih zakonskih i analitičkih dokumenata, pozitivno ocijenjenih, no nikada nisu poslani Vijeću ministara jer se predstavnici radne grupe iz institucija (posebno RS) nisu uspjeli usuglasiti oko institucije nadležne za kontrolu.“4 Postojala je nesaglasnost u pogledu nadležnosti, odnosno da li bi trebalo uspostaviti instituciju na nivou države ili entiteta. Jedini ispravan odgovor bio bi uspostava nadležnog tijela za pitanja državne pomoći na državnom nivou. Interpretacija člana 71. stava 4. SSP-a implicira takav stav, a takvo stanovište zauzeli su i predstavnici Evropske komisije te Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Smisao odredbi o državnoj pomoći jeste u identifikaciji oblasti kojima su potrebna sredstva, kako bi u krajnjoj instanci došlo do poboljšanja razvoja ekonomije i povećanja zaposlenosti. Ne želi se uvesti zabrana primjene ovih mjera, već samo obezbijediti da se odobrena sredstva usmjeravaju tamo gdje su nužna, u cilju ostvarivanja uravnoteženog ekonomskog razvoja svih područja unutar EU. Ovo predstavlja i značajan instrument u procjenjivanju nivoa razvijenosti pojedinih područja, tako da se onim nerazvijenijima odobri više državne pomoći. 2.1. Proces stabilizacije i pridruživanja Tokom 1990-ih godina započeo je proces zaključivanja evropskih sporazuma sa zemljama koje su se kandidirale za članstvo u EU, uključujući Rumuniju i Bugarsku, kao i većinu zemalja sa statusom kandidata. Ovi sporazumi sadržavali su pravila o državnoj pomoći, kako bi se države mogle pripremiti na sistem državne pomoći koji se primjenjuje u EU nakon što postanu članice. Cilj je da države ovladaju sistemom izvještavanja o dodijeljenoj pomoći i kontrolom postojeće i nove pomoći. Sporazumi su stvarali obavezu da se usvoji regulativa na nivou država i da se uspostavi institucija kojoj će biti povjeren zadatak kontrole državne pomoći. Nakon što svaka država 3 Godine usvajanja Zakona o državnoj pomoći u zemljama regije: Albanija 2005, Hrvatska 2003, BJRM 2003, Crna Gora 2007. i Srbija 2009. Vanjskopolitička inicijativa BiH, Monitoring procesa evropskih integracija BiH: Uporedni izvještaj za 2009. godinu (Zapadni Balkan - Bosna i Hercegovina), Sarajevo, 2010, str. 45. 4 Vanjskopolitička inicijativa BiH, Monitoring procesa evropskih integracija BiH 2010: Godišnji izvještaj, Sarajevo, 2011, str. 38. 22 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 [ PRAVNI SAVJETNIK ] postane članica EU, Evropska komisija postaje jedini nadležan organ u ovoj oblasti koji će zamijeniti domaću instituciju. Nakon ove prakse započeo je i Proces stabilizacije i pridruživanja, koji je obuhvatio zemlje zapadnog Balkana, te su pravila o državnoj pomoći postala sastavni dio SSP-a. „Proces stabilizacije i pridruživanja zahtijeva od potencijalnih kandidata i država kandidata da primijene EU pravila, prakse i pristupe znatno prije formalnog članstva u EU.“5 Procesom stabilizacije i pridruživanja (Samit EU u Kölnu, 1999.) za BiH i ostale zemlje zapadnog Balkana stvoreni su uvjeti za punopravno članstvo u Evropskoj uniji. „Punopravno članstvo u EU i članstvo u euroatlantskim integracijama predstavlja jedan od najvažnijih ciljeva vanjske politike BiH.“6 Potpisivanjem SSP-a BiH je ušla u prvu fazu procesa stabilizacije i pridruživanja i time preuzela obavezu usklađivanja svoje legislative sa legislativom EU, odnosno sa pravnom stečevinom EU (Acquis communautaire),7 sve sa ciljem da što prije stekne status države kandidata i uđe u pregovore za punopravno članstvo u EU.8 Ova obaveza nastaje od dana potpisivanja SSP-a i tokom prijelaznog perioda, koji traje šest godina, proširuje svoje djelovanje na sve oblasti koje čine ukupnost pravne stečevine EU. Sporazum se sastoji od 10 glava.9 Za ovu analizu od značaja je glava VI, kojom se regulira usklađivanje zakona, sprovođenje zakona i pravila konkurencije. Razvoj sistema državne pomoći u BiH obavezni je dio procesa integracije u EU koji se trenutno provodi u BiH i također predstavlja jasnu obavezu iz SSP-a. U SSP-u se navodi da će Bosna i Hercegovina osnovati samostalni državni organ kojem će povjeriti ovlaštenja neophodna za punu primjenu člana 71. stava 1 (c) u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovog sporazuma. Taj organ će inter alia biti ovlašten da odobrava programe državne pomoći i pojedinačna sredstva pomoći u skladu sa stavom 2. ovog člana, kao i da određuje povrat državne pomoći koja je nezakonito dodijeljena. Ovdje je još jednom jasno naznačena obaveza države da uspostavi organ, odnosno instituciju nadležnu za primjenu pravila o državnoj pomoći, što je trebalo učiniti najkasnije do 1. jula 2010. Već je prethodno rečeno da je usvajanje Zakona uslijedilo dugo po isteku tog roka. Tako je Vijeće za državnu pomoć BiH uspostavljeno krajem 2012. godine. Vijeće bi trebalo osigurati efektivnu primjenu Zakona o sistemu državne pomoći u BiH na teritoriji cijele države. Evropska komisija redovno priprema godišnji izvještaj o napretku 5 D. Vuletić, Državna pomoć: izazovi transpozicije političkog i pravnog okvira EU u BiH, Sveske za javno pravo, Sarajevo, 3/2011, str. 74. 6 Direkcija za evropske integracije BiH, Osnovni prikaz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Sarajevo, 2008, str. 6. 7 Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju potpisan je 16. 6. 2008. u Luxembourgu. Sporazum je prethodno parafiran 4. 12. 2007. u Sarajevu, a pregovori o Sporazumu vođeni su od novembra 2005. do decembra 2006. Sporazum će stupiti na snagu nakon potvrđivanja, odnosno ratificiranja u Parlamentarnoj skupštini BiH, Evropskom parlamentu i u državama članicama EU. 8 „U vrijeme kada je BiH potpisala SSP, Albanija se još uvijek borila sa ispunjavanjem uvjeta za ratifikaciju svog SSP-a, pregovori Srbije o pridruživanju EU privremeno su bili obustavljeni, Crna Gora je prolazila kroz pripremnu fazu stupanja na snagu SSP-a, Makedonija se tek spremala za početak pregovora, dok je Hrvatska bila daleko ispred, usred pregovora za punopravno članstvo u EU.“ Vanjskopolitička inicijativa BiH, Monitoring procesa evropskih integracija Bosne i Hercegovine, Uporedni izvještaj za 2010. godinu, Sarajevo, 2011, str. 9. 9 Sporazum čini 10 glava pod sljedećim nazivima: Opća načela, Politički dijalog, Regionalna saradnja, Slobodno kretanje roba, Kretanje radnika, poslovnih planova, pružanja usluga i kapitala, Usklađivanje zakona, sprovođenje zakona i pravila konkurencije, Pravosuđe i unutrašnji poslovi, Oblici saradnje, Finansijska saradnja, Institucionalne, opće i završne odredbe. BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 23 [ PRAVNI SAVJETNIK ] BiH, kao i drugih zemalja zapadnog Balkana u Procesu stabilizacije i pridruživanja i to čini u kontinuitetu od 2002. godine.10 BiH ima status potencijalnog kandidata za članstvo u EU. U Izvještaju o napretku11 iz 2012. godine konstatuje se da je učinjen određeni napredak u pogledu državne pomoći, jer je usvojen Zakon o državnoj pomoći, ali se naglašava potreba usvajanja provedbenog zakonodavstva. Navodi se kako nije osigurana transparentnost cjelokupne državne pomoći dodijeljene u BiH, te da BiH nije ispunila svoju obavezu iz Privremenog sporazuma da uspostavi sveobuhvatni popis programa pomoći koji su pokrenuti prije osnivanja tijela za državnu pomoć i uskladi te programe pomoći sa pravilima konkurencije EU do 1. jula 2012. Istaknuto je da, u cilju usklađivanja sa Privremenim sporazumom, zemlja mora u potpunosti provesti državni zakon o pomoći i postaviti institucionalni okvir potreban za djelotvornu kontrolu svih državnih pomoći dodijeljenih u BiH. I u ovom izvještaju, kao i za prethodnu godinu, zaključeno je da, sveukupno gledano, pripreme u ovoj oblasti su još uvijek u ranoj fazi. Specijalni predstavnik EU i šef delegacije EU u BiH Peter Sorensen, u svojim izjavama iz 2011. godine, iznio je stajalište da postoji nada da će BiH u 2012. godini započeti proces u kojem će EU imati jednog partnera u BiH, koji će osigurati da BiH kao jedna država uđe u EU kao jedan član, jer ne postoji aplikacija za članstvo koja se izdaje nekom entitetu, distriktu ili kantonu, već je to poziv za zemlju – i to se tako treba raditi. Međutim, ni u 2012. godini nisu ispunjeni uslovi za stupanje na snagu SSP-a, unatoč tome što je ratificiran od strane svih država članica EU, kao ni u 2013. i 2014. godini. Svi događaji od 2008. obeshrabruju ako se uzme u obzir da su nakon potpisivanja SSP-a 2008. očekivanja u pogledu stjecanja kandidatskog statusa već krajem 2009. bila velika (sad već možemo reći nerealna). U Izvještaju o napretku12 iz 2013. godine konstatovano je da je sveukupno u oblasti konkurencije ostvaren određeni napredak. Ipak, u skladu sa Privremenim sporazumom, BiH mora u potpunosti provesti propise o državnoj pomoći i izgraditi institucionalni okvir za djelotvornu kontrolu cjelokupne državne pomoći koja se u državi dodjeljuje, te se navodi da su pripreme u ovoj oblasti i dalje u početnoj fazi. U međuvremenu je uspostavljeno Vijeće za državnu pomoć i održana njegova prva sjednica, osigurano je finansiranje ovog organa na državnom nivou i iz entiteta. Usvojeni su Poslovnik o radu i Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Sekretarijata koji još uvijek ne radi u punom kapacitetu. Usvojen je podzakonski akt o postupcima i obrascima za podnošenje obavještenja o državnoj pomoći i praćenje državne pomoći. U postupku usvajanja je podzakonski akt kojim se 10 Ovaj izvještaj o napretku uglavnom slijedi strukturu izvještaja kao i prethodnih godina. Izvještaj ukratko opisuje odnose između BiH i Unije, analizira situaciju u BiH u pogledu političkih kriterija za članstvo, analizira situaciju u BiH na osnovu ekonomskih kriterija za članstvo, daje pregled sposobnosti BiH da provodi evropske standarde, odnosno da postepeno usklađuje svoje zakonodavstvo i politike s acquisem, u skladu sa Privremenim sporazumom / Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju i prioritetima Evropskog partnerstva. Evropska komisija, Radni dokument osoblja Komisije: Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2011. godini, prilog uz Saopćenje Komisije Evropskom parlamentu i Vijeću, Strategija proširenja i ključni izazovi 20112012, 2011, str. 3, dostupno na: http://www.dei.gov.ba/dokumenti/?id=8562. 11 Evropska komisija, Radni dokument osoblja Komisije: Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2012. godini, prilog uz Saopćenje Komisije Evropskom parlamentu i Vijeću, Strategija proširenja i ključni izazovi 2012-2013, 2012, str. 38, dostupno na: http://www.dei.gov.ba/dei/media_servis/vijesti/?id=10835. 12 Evropska komisija, Radni dokument osoblja Komisije: Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2012. godini, prilog uz Saopćenje Komisije Evropskom parlamentu i Vijeću, Strategija proširenja i ključni izazovi 2013-2014, 2013, str. 36, dostupno na: http://komorabih.ba/wp-content/uploads/2013/11/ izvjestaj_napredak.pdf 24 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 [ PRAVNI SAVJETNIK ] utvrđuju kriteriji za dodjelu državne pomoći, koja nije u potpunosti u skladu s acquisem. Završen je popis programa državne pomoći koji su odobreni prije osnivanja Vijeća za državnu pomoć. Programi pomoći još nisu u potpunosti usklađeni sa pravilima konkurencije EU. U ovom dijelu Izvještaj završava zaključkom da još uvijek nije osigurana transparentnost cjelokupne državne pomoći koja se dodjeljuje u državi. 3. Okvir i ciljevi državnog intervencionizma u BiH Kad govorimo o državnom intervencionizmu u BiH, potreban je poseban pristup analizi jer aktuelnu situaciju u BiH karakterizira neizgrađeno tržište. Kašnjenje u usvajanju zakona o državnoj pomoći i osnivanju nadležne institucije za državnu pomoć i cjelokupna institucionalna neizgrađenost razlozi su za marginaliziranje državnog intervencionizma. „Ako, generalizirajući, prihvatimo normativnu funkciju kao sveprisutnu i obligatornu, ne ulazeći, pri tome, u brojnost i kvalitet relevantnih, posebno sistemskih propisa, o ekonomskoj funkciji države, u slučaju BiH, teško da se može uopće govoriti.“13 Adekvatna regulacija ove materije, u skladu sa kriterijima zadatim u zemljama EU, za BiH znači normativno-institucionalne reforme, radi usklađivanja sa zahtjevima koji su već utvrđeni kroz zaključene sporazume. „Vrijeme u kojem živimo može se odrediti kao proces izgradnje drugačijeg sistema, političkog, ekonomskog, socijalnog, društvenog općenito. Osnovna determinanta tog procesa je transformacija vlasništva, sa projiciranim privatnim vlasništvom kao dominantnim.“14 Intervencionističke mjere države u EU izražene su kroz regulaciju instituta državne pomoći. Koliko je ovaj vid uključivanja države u ekonomiju od neprikosnovenog značaja za funkcioniranje EU pokazuje i činjenica da su odredbe o njenoj regulaciji sadržane i u samom Ugovoru o EZ, dakle ab initio, od početka evropskih integracija. Ugovor o funkcionisanju EU, član 107. st. 1 (raniji član 87. UEZ), kreira zabranu za bilo koju državnu pomoć dodijeljenu od strane zemlje članice, putem ili kroz državna sredstva, u bilo kojem obliku koji narušava ili prijeti da će narušiti konkurenciju favorizirajući određena preduzeća ili proizvodnju određenih proizvoda dok god to utječe na trgovinu između zemalja članica. Pored negativnog određenja državne pomoći, Ugovor o funkcionisanju EU predviđa i slučajeve kad je državna pomoć kompatibilna sa zajedničkim tržištem, tj. kada postoje izuzeci ipso iure, ali navode se i situacije gdje dodijeljena pomoć ne mora, ali može biti proglašena dozvoljenom, na osnovu odluke Komisije donesene po diskrecionim ovlaštenjima. Obaveze BiH u pogledu usklađivanja legislative u materiji državne pomoći nalažu usvajanje normativnih akata i osnivanje državne institucije za nadzor i provedbu donesenih propisa. „Sve zemlje Zapadnog Balkana kao glavnu prepreku na putu ka EU vide administrativne i institucionalne kapacitete (ili pak nedostatak istih), ali dodatni problem BiH i dalje je složena državna struktura, koja otežava koordinaciju između organa vlasti i otežava očekivane aktivnosti vezane za usklađivanje.“15 13 E. Rizvanović, Sporazumi o slobodnoj trgovini i ekonomska funkcija države, Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse, 5-2007, Mostar, str. 220. 14 E. Rizvanović, Mala i srednja poduzeća u svjetlu zakona o poticaju razvoja male privrede, Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse, 6-2008, Mostar, str. 224. 15 Vanjskopolitička inicijativa BiH, Monitoring procesa evropskih integracija Bosne i Hercegovine, Uporedni izvještaj za 2010 (Zapadni Balkan – BiH), Sarajevo, 2011, str. 8. BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 25 [ PRAVNI SAVJETNIK ] 3.1. Državna pomoć u BiH Na osnovu Odluke o Evropskom partnerstvu koju je donijela Evropska komisija 2005, BiH je trebala usvojiti propise o državnoj pomoći početkom 2007. i kompletirati sveobuhvatan inventar državne pomoći do kraja 2007, u skladu s akcijskim planom o primjeni novog Evropskog partnerstva. Ovi propisi nisu usvojeni, ali je izrađen Preliminarni inventar državne pomoći (PIDP) do proljeća 2007. „Državna pomoć u BiH je kategorija koja nije sistematski prepoznata i sa pažnjom tretirana niti na jednom nivou u složenoj strukturi vlada i budžeta u BiH, te nema o njoj nikakvih statističkih podataka.“16 Ubrzanim aktivnostima tokom 2013. godine su prikupljeni relevantni podaci za 2011. i 2012. godinu, s obzirom na to da je zakonski rok za izradu godišnjeg izvještaja za 2012. godinu i dostavu istog Vijeću ministara BiH bio 30. 6. 2013. godine.17 3.1.1. Pravni okvir državne pomoći u BiH Dugo se čekalo na usvajanje odgovarajuće zakonske regulative u ovoj oblasti. Prije donošenja Zakona o sistemu državne pomoći u BiH jedan dio ove materije bio je reguliran entitetskim zakonima i zakonima Distrikta Brčko, koji obuhvataju sektor poljoprivrede, te mala i srednja preduzeća, ali nisu stvoreni preduvjeti za efikasno ostvarenje ekonomske funkcije. U sektoru poljoprivrede ti propisi jesu Zakon o novčanim potporama u poljoprivredi i ruralnom razvoju FBiH,18 Zakon o poljoprivredi RS19 i Zakon o podsticaju u poljoprivrednoj proizvodnji BD.20 U sektoru malih i srednjih preduzeća radi se o sljedećim propisima: Zakon o poticaju razvoja male privrede FBiH,21 Zakon o poticanju razvoja malih i srednjih preduzeća RS22 i Zakon o podsticaju privrednog razvoja u Distriktu Brčko.23 Zbog kašnjenja u usvajanju Zakona o sistemu državne pomoći u BiH24 nije mogla biti uspostavljena ni efikasna ekonomska funkcija države, a to se odrazilo i na socijalnu sferu. Nije bio upotpunjen zakonodavni okvir za ostvarenje ekonomske uloge države, pa time ni za osiguranje njene efikasnosti, zbog čega se kasnilo i sa realizacijom socijalne funkcije države, kao derivativne. Prvobitno je 2006. bila formirana Radna grupa za izradu nacrta zakona o sistemu državne pomoći u BiH.25 Međutim, nije se postigla saglasnost svih članova radne grupe o usvajanju nacrta ovog zakona. Zbog toga je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa izvršilo izmjene nacrta zakona. Ministarstvo vanjske trgovine 16 S. Keserović, Državna pomoć u Bosni i Hercegovini, EU podrška za konkurenciju i državnu pomoć u BiH –napredni trening o državnoj pomoći, CARDS program Evropske unije za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo 2007, str. 87. 17 S. Sabljica, Uspostava sistema državne pomoći u Bosni i Hercegovini, Pravni savjetnik, broj 1, januar 2014, str. 11-12. 18 Zakon o novčanim potporama u poljoprivredi i ruralnom razvoju FBiH („Sl. novine FBiH“, broj 42/10). 19 Zakon o poljoprivredi RS („Sl. glasnik RS“, broj 70/06). 20 Zakon o podsticaju u poljoprivrednoj proizvodnji BD („Sl. glasnik DBBiH“, br. 19/07, 11/06 i 15/10). 21 Zakon o poticaju razvoja male privrede FBiH („Sl. novine FBiH“, br. 19/06 i 32 /09). 22 Zakon o poticanju razvoja malih i srednjih preduzeća RS („Sl. glasnik RS“, broj 23/09 - prečišćen tekst). 23 Zakon o podsticaju privrednog razvoja u Distriktu Brčko („Sl. glasnik DBBiH“, br. 13/06, 19/07i 17/10). 24 Zakon o sistemu državne pomoći u BiH („Sl. glasnik BiH“, broj 10/12). 25 Radna grupa bila je sastavljena od predstavnika Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Direkcije za evropske integracije, Konkurencijskog vijeća BiH, Ministarstva pravde BiH, Ministarstva finansija i trezora BiH, Federalnog ministarstva finansija, Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije, Ministarstva za ekonomske odnose i koordinaciju RS i Ministarstva finansija RS. 26 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 [ PRAVNI SAVJETNIK ] i ekonomskih odnosa je predlagač zakona, što proizlazi kao njegova nadležnost iz odredbi Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave BiH,26 kojim je utvrđena njegova nadležnost za poslovno okruženje i jedinstven ekonomski prostor. Ono što je bilo sporno oko usvajanja ovog zakona jeste pitanje radi li se o materiji koja treba biti regulirana na državnom ili na entitetskom nivou. Odgovor na ovo pitanje jasno proistječe iz odredbi Ustava BiH, gdje je članom III 1. b) utvrđena nadležnost BiH jer se materija Zakona odnosi na reguliranje sistema koji treba spriječiti narušavanje konkurencije i vanjske trgovine između BiH i drugih zemalja. Dalje, pravni osnov za usvajanje Zakona sadržan je u Ustavu BiH u članu IV 4. a), kojim je utvrđeno da zakonodavna nadležnost na nivou BiH pripada Parlamentarnoj skupštini. Uz Prijedlog zakona o sistemu državne pomoći navedeno je obrazloženje i istaknuti su razlozi za njegovo donošenje. Kao jedan od razloga za reguliranje ove materije iznosi se činjenica da će se izgradnjom sistema državne pomoći omogućiti bolja koordinacija i usmjeravanje javnih sredstava u razvojne projekte i fokusirati podsticaj privredi u pravcu poboljšanja konkurentnosti zemlje te uspostaviti osnov za ravnomjeran razvoj svih krajeva BiH. Zakonom je predviđeno osnivanje nadležnog organa, a to je Vijeće za državnu pomoć BiH. „Najprije treba napomenuti da je Zakon propisao da Vijeće za državnu pomoć BiH bude operativno do 15. 5. 2012. godine. Međutim, Vijeće je održalo prvu konstitutivnu sjednicu tek 27. 11. 2012. godine.“27 Vijeće je javna institucija koja je dužna osigurati dosljednu primjenu ovog zakona na cijeloj teritoriji BiH. Vijeće ima isključivu nadležnost za odobravanje programa / shema državne pomoći i pojedinačne državne pomoći, odlučivanje o povratu nezakonito dodijeljene državne pomoći, te za uspostavljanje i upravljanje popisom državne pomoći i popisom programa / shema državne pomoći, započetim prije osnivanja Vijeća. Vijeće ima pravo pokrenuti istrage i vršiti naknadne procjene dodijeljene državne pomoći, ukoliko postoji dovoljno indikacija o tome da se državna pomoć nezakonito koristi. „Donošenjem godišnjih izvještaja o državnoj pomoći za 2011. i 2012. godinu započinje implementacija zakona, ali i zaživljavanje načela transparentnosti i načela integralnog prikaza državne pomoći.“28 4. Međunarodni okvir državne intervencije 4.1. Značaj Sporazuma o izmjeni i pristupanju CEFTA-i Pet godina od početka procesa liberalizacije trgovine (započelo sa Paktom stabilnosti za jugoistočnu Evropu 1999) u zemljama jugoistočne Evrope, koji je dotad ostvarivan zaključivanjem bilateralnih ugovora o slobodnoj trgovini, zemlje tog regiona odlučile su ostvariti veći stepen ekonomske, a najviše trgovinske saradnje, kroz zaključivanje sporazuma poznatog pod nazivom CEFTA 2006. Kompleksnost Sporazuma ogleda se ne samo u njegovom sadržaju nego i u samoj strukturi. Radi pristupanja novih članica CEFTA-i, kao sporazumu koji daje dobru osnovu za pripremu država da postanu dio EU, odlučeno je da novi sporazum bude zaključen u obliku izmjene starog sporazuma i istovremenom pristupanju novih članica. Zbog toga je i određen naziv sporazuma Sporazum o izmjeni i pristupanju Centralnoevropskom sporazumu o slobodnoj trgovini, odnosno poznata skraćenica CEFTA 2006. Prvobitni, osnovni Sporazum sastojao se od četiri člana i u ovom sporazumu države su izrazile saglasnost da usvajanjem Aneksa 1 na Sporazum pristupaju i mijenjaju Sporazum CEFTA.29 26 Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave BiH („Sl. glasnik BiH“, br. 51/03, 42/03, 26/04, 42/04, 45/06 i 88/07). 27 Ibid, str. 11. 28 Ibid, str. 5. 29 Sporazum CEFTA strukturiran je u sedam poglavlja na sljedeći način: Poglavlje I – Opće obaveze koje se odnose na trgovinu svim robama, poglavlje II – BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 27 [ PRAVNI SAVJETNIK ] Sporazum je za BiH stupio na snagu 22. novembra 2007.30 Države potpisnice su ubrzano pristupile ratifikaciji sporazuma, te je za kratko vrijeme stupio na snagu u svim državama koje su ga potpisale, ne računajući Rumuniju i Bugarsku, koje su nedugo po potpisivanju Sporazuma pristupile EU, a sada i Republiku Hrvatsku koja je postala članica EU. Ovo jasno pokazuje koliki značaj ima Sporazum za ukupni ekonomski razvoj država, što u konačnici doprinosi razvoju regije, s obzirom na ciljeve CEFTA-e. Odredbe CEFTA-e u skladu su sa pravilima i procedurama Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i uredbama EU, što ovaj sporazum čini adekvatnim sredstvom za postepeno prilagođavanje država potpisnica za članstvo u EU. Originalni sporazum CEFTA kreirale su države koje su sad članice EU. Ovaj cjelokupni proces podržan je i od strane Evropske komisije. „Evropska perspektiva zemalja zapadnog Balkana potvrđena je i u Izjavi iz Soluna u junu 2003. godine.“31 Države potpisnice CEFTA-e s ulaskom u EU prestaju biti članice CEFTA-e. Tako i ulazak Hrvatske u EU znači i istupanje iz CEFTA-e, što ujedno donosi promjene za BiH. Hrvatska je najznačajniji vanjskotrgovinski partner BiH, a sa članstvom u EU svi budući međudržavni odnosi na relaciji BiH Republika Hrvatska zapravo će biti odnosi s EU. Problem nastaje kod plasmana proizvoda BiH, u prvom redu poljoprivrednih, koji moraju zadovoljavati stroge fitosanitarne standarde da bi bili distribuirani na tržište EU. Ovaj sporazum mnogo je kompleksniji u odnosu na bilateralne sporazume koji su dosad zaključivani i detaljno regulira mnoga pitanja, uvodeći i nova koja nisu bila obuhvaćena ranijim bilateralnim sporazumima. Stupanjem na snagu Sporazuma CEFTA prestali su važiti bilateralni sporazumi koji su ranije regulirali pitanja, sada detaljno obrađena u CEFTA-i. CEFTA se pokazala boljim rješenjem u odnosu na ranije bilateralne odnose i to je vidljivo iz više različitih aspekata. U pogledu pravila konkurencije CEFTA ovu oblast detaljno regulira u poglavlju V, u okviru općih odredbi, koje predstavlja najobuhvatnije poglavlje i ova pravila sadržana su u članovima 19-21. Dio koji se odnosi na pitanja konkurencije uređuje pitanja državnih monopola i državnih trgovinskih preduzeća, pravila konkurencije u poduzetništvu i državnu pomoć. Ove odredbe usmjerene su u pravcu kontinuiranog uvođenja propisa i provođenja pravila i prakse u međusobnoj trgovini strana, prema standardima i normama posebno Evropske unije i WTO-a. Ovaj sporazum od esencijalnog je značaja za BiH. „Eksterni uticaj se ponajprije eksponira kroz Sporazum o pristupanju i izmjeni CEFTA, dokumenta koji je zbog sublimiranja komunitarnih zahtjeva u pogledu proizvodnje, trgovine, pravila tržišne utakmice od vitalnog značaja za zemlje regiona.“32 Industrijski proizvodi, poglavlje III – Poljoprivredni proizvodi, poglavlje IV – Tehničke barijere trgovini, poglavlje V – Opće odredbe, poglavlje VI – Nova trgovinska pitanja, poglavlje VII – Pravila funkcioniranja. Sporazum su potpisale u Bukureštu 19. 12. 2006. Republika Albanija, Bosna i Hercegovina, Republika Bugarska, Republika Hrvatska, Republika Makedonija, Republika Moldavija, Republika Crna Gora, Rumunija, Republika Srbija i Misija privremene uprave UN-a na Kosovu, u ime Kosova, u skladu sa Rezolucijom 1244 Vijeća sigurnosti UN-a. 30 Sporazum CEFTA („Sl. glasnik BiH“, broj 9/07). 31 Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Komentar na odredbe Sporazuma o izmjeni i pristupanju Centralnoevropskom sporazumu o slobodnoj trgovini (CEFTA 2006), Sarajevo, 2007, str. 6. http://www.mvteo. gov.ba/sporazumi/trgovinski/regionalni/Default.aspx?id=1031&template_ id=50&pageIndex1. 32 E. Rizvanović, Izazovi liberalizacije i tržišno natjecanje u Bosni i Hercegovini, VI majsko savjetovanje: Liberalizam i zaštita konkurencije, Kragujevac, 2010, str. 150. 28 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 [ PRAVNI SAVJETNIK ] 5. Zaključak Državni intervencionizam i danas je aktuelan i ostaje bitan instrument za rješavanje ekonomskih i socijalnih problema. Državna pomoć najvažniji je segment državnog intervencionizma, a veliki iznosi koji se na godišnjem nivou izdvajaju za državnu pomoć upućuju na kontinuitet tog instituta, posebno u kontekstu ostvarenja ekonomskih i socijalnih ciljeva. Državna pomoć po prirodi je diskriminatorskog karaktera jer je država dodjeljuje samo pojedinim tržišnim subjektima (npr. pomoć malim i srednjim preduzećima, pomoć u privatizaciji, itd.), koji su isključeni iz tržišne utakmice, kao posljedica prirodne neravnopravnosti koja se ispoljava na tržištu. U BiH, prije usvajanja Zakona o sistemu državne pomoći, postojali su neki oblici uključivanja države u privredu (poljoprivreda, mala privreda i sl.), ali nisu bili stvoreni preduvjeti za efikasno ostvarenje ekonomske funkcije. Kašnjenje u usvajanju zakona o državnoj pomoći i institucionalna neizgrađenost predstavljaju razloge za marginaliziranje državnog intervencionizma u BiH. Zakon je od velikog značaja i za evropske integracione procese jer u biti označava ne samo prihvatanje zahtjeva EU već, prije svega, standarda koji se primjenjuju u oblasti državnog intervencionizma. U prilog navedenoj konstataciji idu i vrste pomoći navedene u Zakonu, kao što je pomoć koja ima socijalni karakter i koja se dodjeljuje pojedinačnim korisnicima, pomoć za naknadu materijalne štete prouzrokovane prirodnim nesrećama ili drugim vanrednim okolnostima, pomoć za obuku zaposlenih i stvaranje novih radnih mjesta (zapošljavanje), kao i druge vrste pomoći. Formirano je i Vijeće za državnu pomoć, čime je realizirana obaveza za osnivanjem operativne nezavisne institucije na državnom nivou, koja će vršiti nadzor nad dodjelom pomoći i njenim korištenjem. Reguliranje državne pomoći u skladu sa pravnom stečevinom EU ujedno znači i da će se u BiH državna pomoć izdvajati u iznosu i od nekoliko stotina miliona KM godišnje, namjenski i po unaprijed utvrđenim kriterijima, tako da se domaća sredstva usmjeravaju na oblasti gdje su potrebna. Usvajanje Zakona o sistemu državne pomoći u BiH pozitivan je korak za rješavanje ekonomskih i socijalnih problema, ali predstavlja i odlučujući pomak ka evropskim integracionim procesima. BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 29 [ PRAVNI SAVJETNIK ] Zlatan Karović, mr. prava Ministarstvo pravde i uprave KS PRIMJENA ZAKONA O ZAŠTITI LIČNIH PODATAKA Sažetak U članku se analiziraju odredbe Zakona o zaštiti ličnih podataka koje se odnose na obradu ličnih podataka, pojašnjava se značenje pojedinih izrada i pojmova u smislu ovog zakona. Objašnjavaju se načini obrade ličnih podataka (sa i bez saglasnosti nosioca podataka), te navodi šta čini posebne kategorije ličnih podataka. Analizira se obaveza kontrolora i obrađivača ličnih podataka u smislu sigurnosti ličnih podataka, te se navodi uloga i način rada Agencije za zaštitu ličnih podataka, njihove nadležnosti, kao i primjeri primjene Zakona o zaštiti ličnih podataka u praksi kroz akte Agencije za zaštitu ličnih podataka. Ključne riječi: Zakon o zaštiti ličnih podataka, lični podaci, saglasnost nosioca podataka, nosilac podataka, posebne kategorije podataka, zbirka ličnih podataka, obrada ličnih podataka, kontrolor, obrađivač, treća strana, obrada ličnih podataka, sigurnost ličnih podataka, Agencija za zaštitu ličnih podataka, nadležnosti Agencije, mišljenja, rješenja. Uvod Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je 2005. godine donijela Zakona o zaštiti ličnih podataka.1 Ovim zakonom je kao cilj određen da se svim licima na teritoriji BiH, bez obzira na njihovo državljanstvo ili prebivalište, osigura zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda, a naročito pravo na privatnost i zaštitu podataka u pogledu obrade ličnih podataka koji se na njih odnose.2 Zakonom o zaštiti ličnih podataka osnovana je i Agencija za zaštitu ličnih podataka, te je utvrđena njena nadležnost, organizacija i upravljanje, kao i druga pitanja značajna za njen rad i zakonito funkcioniranje.3 Zakon o zaštiti ličnih podataka određuje značenje pojedinih izraza u smislu ovog zakona, te se ovom prilikom, između ostalih, ističu sljedeća značenja: ■■ lični podaci znače bilo koju informaciju koja se odnosi na fizičko lice koje je identifikovano ili se može utvrditi identitet lica; ■■ nosilac podataka je fizičko lice čiji se identitet može ustanoviti ili identificirati, neposredno ili posredno, naročito na osnovu jedinstvenog matičnog broja te jednog ili više faktora karakterističnih za fizički, fiziološki, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog lica; ■■ posebne kategorije podataka su svi lični podaci koji otkrivaju: ■■ a) rasno porijeklo, nacionalno ili etničko porijeklo, političko mišljenje 1 „Službeni glasnik BiH“, br. 49/06, 76/11 i 89/11. 2 Član 1. stav 1. Zakona o zaštiti ličnih podataka. 3 Član 1. stav 2. Zakona o zaštiti ličnih podataka. 30 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 [ PRAVNI SAVJETNIK ] ■■ ■■ ■■ ■■ ■■ ■■ ■■ ■■ ili stranačku pripadnost, ili članstvo u sindikatima, religijsko, filozofsko ili drugo uvjerenje, zdravstveno stanje, genetski kod, seksualni život; b) krivične presude; c) biometrijske podatke; zbirka ličnih podataka je bilo koji sistemski skup ličnih podataka koji su dostupni prema posebnim kriterijima, bilo da su centralizirani, decentralizirani ili razvrstani na funkcionalnom i geografskom osnovu ili postavljeni u skladu sa posebnim kriterijima koji se odnose na lice i koji omogućavaju nesmetan pristup ličnim podacima u dosjeu; obrada ličnih podataka podrazumijeva bilo koju radnju ili skup radnji koje se vrše nad podacima, bilo da je automatska ili ne, a posebno prikupljanje, unošenje, organiziranje, pohranjivanje, prerađivanje ili izmjenu, uzimanje, konsultiranje, korištenje, otkrivanje prijenosom, širenje ili na drugi način omogućavanje pristupa podacima, svrstavanje ili kombiniranje, blokiranje, brisanje ili uništavanje; kontrolor je svaki javni organ, fizičko ili pravno lice, agencija ili drugi organ koji samostalno ili zajedno sa drugim vodi, obrađuje i utvrđuje svrhu i način obrade ličnih podataka na osnovu zakona ili propisa; obrađivač je fizičko ili pravno lice, javni organ, agencija ili drugi organ koji obrađuje lične podatke u ime kontrolora; treća strana je bilo koje fizičko ili pravno lice, javni organ, agencija ili bilo koje drugo tijelo, osim nosioca podataka, kontrolora, obrađivača i lica koja su pod direktnom nadležnošću kontrolora ili obrađivača, ovlašteni da obrađuju podatke; saglasnost nosioca podataka je svaka konkretna i svjesna naznaka želje nosioca podataka data slobodnom voljom kojom nosilac podataka daje svoj pristanak da se njegovi lični podaci obrađuju.4 Obrada ličnih podataka Zakon propisuje način i osnovne principe obrade ličnih podataka. Imajući u vidu značenja pojmova u ovom zakonu, kontrolom se smatra svaki javni organ, fizičko ili pravno lice, agencija ili drugi organ koji samostalno ili zajedno sa drugim vodi, obrađuje i utvrđuje svrhu i način obrade ličnih podataka. Iz same definicije pojma kontrolora u ovom zakonu proizlazi obaveza utvrđivanja svrhe obrade ličnih podataka. Kontrolor je obavezan da: a) lične podatke obrađuje na pravičan i 4 Član 3. Zakona o zaštiti ličnih podataka. zakonit način; b) lične podatke koje prikuplja za posebne, izričite i zakonite svrhe ne obrađuje na bilo koji način koji nije u skladu sa tom svrhom; c) lične podatke obrađuje samo u mjeri i obimu koji je neophodan za ispunjenje određene svrhe; d) obrađuje samo autentične i tačne lične podatke, te da ih ažurira kada je to potrebno; e) lične podatke koji su netačni i nepotpuni, s obzirom na svrhu zbog koje su prikupljeni ili se dalje obrađuju, izbriše ili ispravi; f) lične podatke obrađuje samo u vremenskom periodu koji je neophodan za ispunjenje svrhe u koju su podaci prikupljeni; g) lične podatke čuva u formi koja dopušta identificiranje nosioca podataka ne duže nego što je to potrebno za svrhu u koju se podaci prikupljaju ili dalje obrađuju; h) osigura da se lični podaci koji su prikupljeni u različite svrhe ne objedinjuju ili kombiniraju.5 Navedene odredbe su obavezujuće za svaki javni organ, fizičko ili pravno lice i druga lica, koja obrađuju lične podatke u svrhu određenu autonomnim aktom javnog organa, fizičkog i pravnog lica (npr. evidencija posjeta u javnim ustanovama, pravnim licima, itd.). Saglasnost za obradu ličnih podataka Da bi se obrađivali lični podaci, kontrolor mora imati saglasnost nosioca podataka.6 Kako su Zakonom o zaštiti ličnih podataka određene i posebne kategorije ličnih podataka, obrada takvih podataka zahtjeva saglasnost koja mora biti data u pisanoj formi, mora je potpisati nosilac podataka, mora imati tačnu naznaku podataka u vezi sa kojima se saglasnost daje, te mora sadržavati ime kontrolora, svrhu i vremenski period na koji se saglasnost daje.7 Ova saglasnost se može povući u bilo kojem trenutku, osim ako nosilac podataka i kontrolor izričito ne dogovore drugačije.8 Kako bi se spriječila zloupotreba posebnih kategorija ličnih podataka jer takvi podaci spadaju u osjetljive podatke kojima pristupa kontrolor (npr. rasno porijeklo, nacionalno ili etničko porijeklo, političko mišljenje ili stranačku pripadnost, krivične presude, itd.), zakonom je previđena obaveza da će kontrolor morati na zahtjev nadležnog 5 Član 4. Zakona o zaštiti ličnih podataka. 6 Član 5. stav 1. Zakona o zaštiti ličnih podataka. 7 Član 5. stav 2. Zakona o zaštiti ličnih podataka. 8 Član 5. stav 3. Zakona o zaštiti ličnih podataka. BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 31 [ PRAVNI SAVJETNIK ] organa, u svako vrijeme, dokazati da postoji saglasnost za period obrade ličnih podataka.9 Obrada ličnih podataka bez saglasnosti Međutim, pored navedene saglasnosti, postoje situacije kada kontrolor nije obavezan pribavljati saglasnost nosioca podataka za obradu ličnih podataka. Kontrolor može obrađivati podatke bez saglasnosti nosioca podataka ako je ispunjen jedan od sljedećih uslova: a) ako vrši obradu ličnih podataka u skladu sa zakonom ili je obrada neophodna da bi se ispunile nadležnosti utvrđene zakonom; b) ako je neophodno da nosilac podataka na vlastiti zahtjev pristupi pregovorima o ugovornom odnosu ili da se ispune obaveze koje su dogovorene sa kontrolorom; c) ako je neophodno da se zaštite vitalni interesi nosioca podataka mora se bez odgađanja pribaviti saglasnost nosioca podataka ili se mora prekinuti obrada podataka, a prikupljeni podaci moraju se uništiti; d) ako je obrada ličnih podataka potrebna za ispunjenje zadatka koji se izvršava u javnom interesu; e) ako je neophodna zaštita zakonitih prava i interesa koje ostvaruje kontrolor ili treća strana, i ako ova obrada ličnih podataka nije u suprotnosti sa pravom nosioca podatka da zaštiti vlastiti privatni i lični život; f) ako je neophodno za izvršavanje legitimnih aktivnosti političkih stranaka, pokreta, udruženja građana, sindikalnih organizacija i vjerskih zajednica osim gdje prevladavaju interesi za osnovna prava i slobode nosioca podataka nad aktivnostima, posebno pravo na privatnost u odnosu na obradu ličnih podataka.10 Kontrolor je obavezan provjeriti da li su lični podaci autentični i tačni.11 Obrada posebnih kategorija ličnih podataka Generalno, obrada posebnih kategorija ličnih podataka zabranjena je.12 Izuzetno, obrada posebne kategorije ličnih podataka dozvoljena je ako: a) je nosilac podataka izričito dao saglasnost; b) je obrada neophodna za zaštitu života, zdravlja, imovine i drugih vitalnih interesa nosioca podataka ili drugog lica 9 Član 5. stav 4. Zakona o zaštiti ličnih podataka. 10 Član 6. Zakona o zaštiti ličnih podataka. 11 Član 7. stav 1. Zakona o zaštiti ličnih podataka. 12 Član 9. stav 1. Zakona o zaštiti ličnih podataka. 32 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 c) d) e) f) g) za koje se saglasnost ne može dobiti, a naročito kada se radi o fizički, mentalno ili pravno nesposobnom licu, ili ako se lice smatra nestalim, ili zbog drugih sličnih razloga; je obrada podataka potrebna za izvršavanje obaveze ili posebnih prava kontrolora iz oblasti radnog prava u onoj mjeri u kojoj je ovlašten zakonom; se obrada podataka vrši za potrebe preventivne medicine, medicinske dijagnostike, pružanja i upravljanja medicinskim uslugama ako takve podatke obrađuje profesionalno medicinsko lice koje po zakonu ili kodeksu nadležnog organa podliježe obavezi čuvanja profesionalne tajne ili druga lica koja također podliježu obavezi čuvanja tajne; se obrada podataka vrši u okviru zakonitih aktivnosti ustanove, fondacije, udruženja ili druge neprofitne organizacije sa političkim, filozofskim, religioznim ili sindikalnim ciljevima, a pod uslovom da se obrada podataka isključivo odnosi na članove tih organa ili lica koja sa njima redovno kontaktiraju u vezi sa njihovim ciljevima, pod uslovom da ti podaci ne budu otkriveni trećoj strani bez pristanka nosioca podataka; se vrši obrada podataka koje je nosilac podataka jasno učinio javnim ili je obrada neophodna za pokretanje, provođenje ili odbranu od pravnih zahtjeva; je to od posebnog javnog interesa ili u drugim slučajevima propisanim zakonom. U ovim slučajevima zakon mora sadržavati konkretne odredbe o adekvatnim mehanizmima zaštite. Posebna kategorija ličnih podataka ne može se obrađivati automatski ako zakonom nije predviđena odgovarajuća zaštita.13 Sigurnost obrađenih podataka Kontrolor podataka i, u okviru svoje nadležnosti, obrađivač podataka brinu o sigurnosti podataka te preduzimaju sve tehničke i organizacione mjere i utvrđuju pravila postupaka koji su neophodni za provođenje ovog zakona i drugih propisa u vezi sa zaštitom i tajnošću podataka.14 Javni organ kao kontrolor dužan je, prema svojim nadležnostima, donijeti propis sa ciljem provođenja ovog zakona.15 U konkretnom slučaju, kao primjer javnog organa u funkciji kontrolora, navest ćemo Agenciju za državnu službu u Federaciji Bosne i Hercegovine. 13 Član 10. Zakona o zaštiti ličnih podataka. 14 Član 11. stav 1. Zakona o zaštiti ličnih podataka. 15 Član 11. stav 3. Zakona o zaštiti ličnih podataka. [ PRAVNI SAVJETNIK ] Rukovodilac Agencije za državnu službu FBiH je donio Pravilnik o provođenju Zakona o zaštiti ličnih podataka u Agenciji za državnu službu Federacije Bosne i Hercegovine.16 Ovim pravilnikom uređuje se provođenje Zakona o zaštiti ličnih podataka, u Agenciji za državnu službu Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno zaštita ličnih podataka, te uslovi i način njihovog prikupljanja, obrade i objavljivanja, u skladu sa Zakonom.17 Detaljno je određeno koje će se zbirke ličnih podataka čuvati, npr., kao što su evidnecije o zaposlenim u Agenciji, evidencije o državnim službenicima učesnicima obuka koje organizira Agencija i izdatim certifikatima za završenu obuku, evidenciju o državnim službenicima protiv kojih je pokrenut i proveden disciplinski postupak pred Agencijom, evidenciju o zaposlenicima organa državne službe u Federaciji Bosne i Hercegovine, lista medijatora imenovanih u skladu sa Zakonom o državnoj službi i provedbenim aktima itd.18 Nadalje, ovim pravilnikom rukovodilac Agencije je propisao namjenu i svrhu prikupljanja i obrade ličnih podataka. Na ovaj način, rukovodilac Agencije je postupio u skladu sa odredbom Zakona o zaštiti ličnih podataka, gdje je propisao da kontrolor obrađuje i utvrđuje svrhu i način obrade ličnih podataka na osnovu zakona ili propisa.19 Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi zajedno sa ostalima i građani Bosne i Hercegovine biti proporcionalni zastupljeni, a takva zastupljenost bezirat će se na popisu stanovništva iz 1991. godine, dok se Aneks 7. u potpunosti ne provede, izuzev u organima državne službe općina čiji su dijelovi po Dejtonskom sporazumu i po odlukama visokog predstavnika pripali drugom entitetu ili drugoj općini.21 Agencija za zaštitu ličnih podataka Kao što smo već ranije naveli, ovim zakonom se osniva Agencija za zaštitu ličnih podataka. Agencija je samostalna upravna organizacija osnovana radi osiguranja zaštite ličnih podataka, na čijem čelu je direktor.22 Sjedište Agencije je u Sarajevu.23 Zakonom je propisano da se unutrašnja organizacija Agencije uređuje pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji, koju donosi direktor Agencije, zatim određen je status zaposlenih u Agenciji, te propisi kojima se određuju prava iz radnog odnosa.24 Detaljno je propisan način na koji se imenuje direktor Agencije. Propisani su posebni uvjeti za imenovanje direktora, kao i uslovi za njegovo razrješenje i obaveze koje mora izvršavati kao direktor.25 Agencija djeluje potpuno nezavisno u izvršenju dužnosti koje su joj povjerene.26 Nadležnosti i poslovi Agencije za prikupljanje zaštitu ličnih podataka Kada je u pitanju posebne kategorije ličnih podataka u Agenciji za državnu službu Federacije BiH, propisano je da Agencija prikuplja, saglasno zakonskom ovlaštenju, i obrađuje posebne kategorije ličnih podataka koji se odnose na nacionalnu pripadnost, a kako bi mogla da izvršava svoje nadležnosti, obaveze i prava iz oblasti državne službe u segmentu izbora i postavljenja državnih službenika, odnosno radnog prava.20 Ovo iz razloga što je Zakonom o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine propisano da će u organima državne službe Federacije, kantona, gradova i općina, 16 „Službene novine Federacije BiH“, broj 33/13. 17 Član 1. Pravilnika o provođenju Zakona o zaštiti ličnih podataka u Agenciji za državnu službu Federacije Bosne i Hercegovine. 18 Član 3. Pravilnika o provođenju Zakona o zaštiti ličnih podataka u Agenciji za državnu službu Federacije Bosne i Hercegovine. 19 Član 2. stav 1. alineja 8. i član 4. Zakona o zaštiti ličnih podataka. 20 Član 7. stav 1. Pravilnika o provođenju Zakona o zaštiti ličnih podataka u Agenciji za državnu službu Federacije Bosne i Hercegovine. Poslovi iz nadležnosti Agencije su: a) nadgledanje provođenja odredbi ovog zakona i drugih zakona o obradi ličnih podataka; b) postupanje po podnesenim prigovorima nosioca podataka; c) podnošenje Parlamentarnoj skupštini BiH godišnjeg izvještaja o zaštiti ličnih podataka, koji treba biti dostupan javnosti; d) praćenje uslova za zaštitu ličnih podataka davanjem prijedloga za usvajanje ili izmjenu zakona koji se odnose na obradu ličnih podataka, te davanje mišljenja sa prijedlozima tih zakona i briga o ispunjavanju kriterija zaštite podataka koji proističu iz međunarodnih sporazuma obavezujućih za Bosnu i 21 Član 2. Zakona o državnoj službi u FBiH („Sl. novine Federacije BiH“, br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06 i 4/12). 22 Član 35. Zakona o zaštiti ličnih podataka. 23 Član 37. stav 1. Zakona o zaštiti ličnih podataka. 24 Čl. 37-39. Zakona o zaštiti ličnih podataka. 25 Čl. 42-47. Zakona o zaštiti ličnih podataka. 26 Član 35. stav 2. Zakona o zaštit ličnih podataka. BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 33 [ PRAVNI SAVJETNIK ] a) b) c) d) e) f) g) h) i) j) k) Hercegovinu. Agencija je ovlaštena da: posredstvom inspekcije, nadzire ispunjavanje obaveza propisanih ovim zakonom; vodi Glavni registar (zbirke ličnih podataka); prima primjedbe i prigovore građana koje se odnose na kršenje ovog Zakona; donosi provedbene propise, smjernice ili druge pravne akte, u skladu sa Zakonom; nalaže blokiranje, brisanje ili uništavanje podataka, privremenu ili trajnu zabranu obrade, upozorava ili opominje kontrolora; podnosi zahtjev za podnošenje prekršajnog postupka u skladu s ovim zakonom; daje savjete i mišljenja u vezi sa zaštitom ličnih podataka; sarađuje sa sličnim organima u drugim državama; obavlja druge dužnosti propisane zakonom; nadzire iznošenje ličnih podataka iz Bosne i Hercegovine; izriče kazne u okviru prekršajnog postupka, u skladu sa ovim zakonom.27 Navedene nadležnosti Agencije, utvrđene ovim zakonom, isključive su nadležnosti Agencije i ona djeluje potupno samostalno u izvršavanju ovih nadležnosti. Te nadležnosti se, između ostalog, odnose na ispekcijski nadzor nad primjenom ovog zakona i provođenje obaveza iz ovog zakona, zatim daje savjete i mišljenja u vezi sa zaštitom ličnih podataka zainteresiranih. Kad uoči da je neka obrada ličnih podataka nezakonita, Agencija zahtijeva od kontrolora da prekine takvu obradu te nalaže druge mjere. Kontrolor bez odgađanja preduzima naložene mjere i o tome u roku od 15 dana pisanim putem informira Agenciju.28 U obavljanju dužnosti Agencija može zahtijevati od kontrolora ili obrađivača podataka da joj dostavi informacije o bilo kojem pitanju, a može izvršiti i uvid u bilo koji dokument i evidenciju u kojima mogu biti lični podaci.29 Agencija ima pravo ulaska u sve prostorije u kojima se vrši obrada podataka. Ulazak i kontrola imovine i prostorija kontrolora podataka koji nisu propisani zakonom mogu se obavljati samo tokom 27 Član 40. Zakona o zaštiti ličnih podataka. 28 Član 41. stav 1. Zakona o zaštiti ličnih podataka. 29 Član 41. stav 2. Zakona o zaštiti ličnih podataka. 34 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 radnog vremena.30 Državne i službene tajne neće biti prepreka za Agenciju u ostvarivanju njenih prava navedenih u ovom članu, ali odredbe o tajnosti su i za Agenciju obavezujuće.31 Javni organi vlasti obavezni su Agenciji, na njen zahtjev, pružiti podršku u provođenju njenih dužnosti.32 Radi lakše komunikacije sa građanima, primanja primjedbi i prigovara građana, Agencija za zaštitu ličnih podataka je na svojoj zvaničnoj web-stranici33 postavila online mogućnost podnošenja prigovara u vezi sa primjenom Zakona o zaštiti ličnih podataka, kao i traženja mišljenja i upita u vezi sa primjenom Zakona o zaštiti ličnih podataka iz nadležnosti Agencije za zaštitu ličnih podataka. Primjeri primjene Zakona o zaštiti ličnih podataka u praksi kroz akte Agencije za zaštitu ličnih podataka Zadržavanje ličnih dokumenata – mišljenje Agenciji za zaštitu ličnih podataka se obratila stranka sa upitom kojim od Agencije traži uputu da li može pri ulasku stranaka zadržavati njihove lične karte na recepciji do momenta izlaska iz zgrade. Naime, evidentni su problemi sa pojedinim strankama koje se najave za ulazak u pojedinu kancelariju, a onda nenajavljeno ulaze i u druge kancelarije, prave probleme uposlenicima, pa čak i fizički prijete, zbog čega smatra da bi se zadržavanjem njihove lične karte do izlaska iz zgrade Općine znatno smanjio broj neželjenih incidenata. Na ovaj upit, Agencija za zaštitu ličnih podataka je dala sljedeće mišljenje: 34 „Zakonom o zaštiti ličnih podataka („Sl. glasnik BiH“, br. 49/06, 76/11 i 89/11) u članu 3. je propisano da je kontrolor svaki javni organ, fizičko ili pravno lice, agencija ili drugi organ koji samostalno ili zajedno sa drugim vodi, obrađuje i utvrđuje svrhu i način obrade ličnih podataka na osnovu zakona ili propisa. Članom 3. Zakona je, također, propisano da 30 Član 41. stav 3. Zakona o zaštiti ličnih podataka. 31 Član 41. stav 4. Zakona o zaštiti ličnih podataka. 32 Član 41. stav 5. Zakona o zaštit ličnih podataka. 33 http://www.azlp.gov.ba/ 34 http://www.azlp.gov.ba/misljenja/Archive. a s p x ? l a n g Ta g = b s - B A & t e m p l a t e _ id=149&pageIndex=1 - sa danom 24. 9. 2014. godine. [ PRAVNI SAVJETNIK ] je zbirka ličnih podataka ‘bilo koji sistemski skup ličnih podataka koji su dostupni prema posebnim kriterijima, bilo da su centralizovani, decentralizovani ili razvrstani na funkcionalnom i geografskom osnovu ili postavljeni u skladu sa posebnim kriterijima koji se odnose na lice i koji omogućavaju nesmetan pristup ličnim podacima u dosjeu’. Nadalje, Zakonom propisano je da je kontrolor obavezan da ‘lične podatke obrađuje na pravičan i zakonit način’ (član 4. stav 1. tačka a), te da ‘obrađuje lične podatke samo u mjeri i obimu koji je neophodan da bi se ispunila određena svrha’ (član 4. stav 1. tačka c). U odnosu na konkretan upit u vezi s obradom ličnih podataka, Općina je kontrolor koji je dužan sve zbirke ličnih podataka, pa tako i evidenciju o posjetiocima, voditi u skladu sa Zakonom. Članom 2. Zakona o ličnoj karti državljana Bosne i Hercegovine („Sl. glasnik BiH“, br. 32/01, 16/02, 32/07, 53/07, 56/08 i 18/12) propisano je da je lična karta javna isprava kojom se dokazuje identitet, činjenica mjesta i datuma rođenja, prebivališta, odnosno boravišta za raseljeno lice i državljanstva BiH. Shodno citiranim odredbama Zakona o ličnoj karti državljana BiH jasno je da lična karta služi za identifikaciju lica i dokazivanje činjenica upisanih u istu. Obavezna identifikacija posjetilaca prilikom ulaska u zgradu Općine je opravdana razlozima opšte sigurnosti, ukoliko se tom prilikom obrađuju lični podaci u obimu i mjeri koji ne prelaze svrhu, odnosno identifikaciju. U smislu prethodnih stavova, identifikacija može biti izvršena na način da se od strane osoba koje kontrolišu ulazak u zgradu Općine izvrši uvid u lični dokument posjetioca. Ovom prilikom se evidentiraju neophodni podaci o fizičkom licu kao i ličnom dokumentu u evidenciju kontrolora, čime se u potpunosti ispunjava svrha identifikacije. Zakonom utvrđena obaveza kontrolora ‘da obrađuje lične podatke samo u mjeri i obimu koji je neophodan da bi se ispunila određena svrha’ (član 4. stav 1. tačka c), znači da kontrolor prikuplja podatake u obimu koji je određen zakonom ili propisom donesenim na osnovu zakona, a ukoliko isto nije propisano, onda poštivanje ovog principa znači prikupljanje podataka u minimalnom obimu koji je neophodan da bi se ispunila određena svrha. Minimalan obim obrade ličnih podataka u konkretnom slučaju je vršenje identifikacije i vođenje evidencije posjetilaca Općine, ali bez zadržavanja ličnih dokumenata. Naime, u slučaju zadržavanja lične karte znatno bi se prelazila granica potrebne identifikacije i stvarao neopravdan rizik od zloupotrebe ličnih podataka, u smislu zaštite prava na privatnost. Međutim, Agencija je mišljenja da ne postoji povreda privatnosti ukoliko se obrada ličnih podataka posjetilaca Općine vrši na osnovu uvida i evidentiranja neophodnih podataka iz ličnih dokumenata u propisanu evidenciju, kao što su ime i prezime posjetioca, broj lične karte, organ koji je izdao ličnu kartu i datum izdavanja.“ Obrada otiska prsta uposlenika u svrhu kontrole radnog vremena – mišljenje Agencija za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini je zaprimila upit stranke u kome tražiti mišljenje u pogledu implementacije sistema za praćenje radnog vremena uposlenika na način da će se podaci o uposlenicima prikupljati na osnovu otisaka prsta. Na ovaj upit Agencija za zaštit ličnih podataka je dala sljedeće mišljenje:35 Prema odredbama Zakona o zaštiti ličnih podataka („Sl. glasnik BiH“, broj 49/06, 76/11 i 89/11), otisak prsta kao biometrijski podatak spada u posebnu kategoriju ličnih podataka, što znači da je njihova obrada zabranjena osim u izuzetnim slučajevima. Tako je, prije svega, predviđeno da je za obradu posebne kategorije ličnih podataka potrebna izričita saglasnost nosioca podataka. Ova saglasnost mora biti sačinjena u pisanoj formi, mora je potpisati nosilac podataka, mora sadržavati tačnu naznaku podataka na koje se saglasnost odnosi, te ime kontrolora, svrhu i vremenski period na koji se saglasnost za obradu podataka daje. Prema članu 3. stav (1) alineja 10. Zakona „saglasnost nosioca podataka je svaka konkretna i svjesna naznaka želje nosioca podataka data slobodnom voljom kojom nosilac podataka daje svoj pristanak da se njegovi lični podaci obrađuju“. Iz naprijed navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da data saglasnost ne smije biti ničim uslovljena. Ovo posebno naglašavamo iz razloga što je u praksi moguća situacija da je poslodavac u povlaštenom položaju u odnosu na uposlenike, te bi mogao uticati na davanje saglasnosti za ovakav način obrade ličnih podataka. Upravo iz ovih razloga, u postupku davanja mišljenja, ne možemo odgovoriti na Vaše 35 http://www.azlp.gov.ba/misljenja/Archive. a s p x ? l a n g Ta g = b s - B A & t e m p l a t e _ id=149&pageIndex=1 – sa danom 24. 9. 2014. BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 35 [ PRAVNI SAVJETNIK ] pitanje kako bi Agencija postupila u konkretnom slučaju ukoliko bi kontrolor dobio saglasnost uposlenika za navedeni način obrade ličnih podataka, jer bi to zavisilo od svih utvrđenih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja. Nadalje, Zakonom je ostavljena mogućnost obrade posebne kategorije ličnih podataka i bez saglasnosti nosioca podataka, između ostalog, i ako je: „obrada podataka potrebna za izvršavanje obaveze ili posebnih prava kontrolora iz oblasti radnog prava u onoj mjeri u kojoj je ovlašten zakonom“. U ovom slučaju relevantni su zakoni koji uređuju oblast radnopravnih odnosa. Tako je u Republici Srpskoj Zakonom o radu („Sl. glasnik RS“, broj 55/07 – prečišćeni tekst) i u Federaciji BiH Zakonom o radu („Sl. novine FBiH“, br. 43/99, 32/00 i 29/03) propisano da se lični podaci o radniku mogu prikupljati, koristiti i dostavljati nadležnim organima i trećim licima samo u slučajevima određenim zakonom ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obaveza iz radnog odnosa. Imajući u vidu zakonske odredbe, mišljenja smo da je, ukoliko se otisak prsta kao biometrijski podatak prikuplja u svrhu kontrole prisustva na radnom mjestu uposlenog, kojim se utvrđuje izvršavanje prava i obaveza iz radnog odnosa, takva obrada moguća i dozvoljena u izuzetnim situacijama, gdje se kontrola prisustva na radnom mjestu ne bi mogla postići na drugi način. O pitanju potrebe obrade otiska prsta kao biometrijskog podatka u svrhu ostvarivanja prava i obaveza iz radnog odnosa dužan je odlučiti poslodavac, kao kontrolor ličnih podataka u svakom konkretnom slučaju, poštujući pri tome Zakonom propisane principe obrade ličnih podataka, prije svega principa pravičnosti i zakonitosti. Iz naprijed navedenog, ovakva obrada ličnih podataka je moguća i dozvoljena i bez saglasnosti uposlenih, ako je poslodavac vrši na osnovu zakona, odnosno ako kontrolu prisustva na radnom mjestu ne može postići drugim sredstvima. U pogledu pitanja na koji način kontrolor treba osigurati tehničku sigurnost i zaštitu u vezi sa prikupljanjem i obradom posebne kategorije ličnih podataka, u slučaju kada su za obradu ovih podataka ispunjeni svi Zakonom propisani uslovi, relevantne su odredbe člana 11. Zakona, koje se odnose na sigurnost podataka. Nadalje, Pravilnikom o načinu čuvanja i posebnim mjerama tehničke zaštite ličnih podataka („Sl. glasnik BiH“, broj 67/09) bliže je propisan način čuvanja i posebne mjere tehničke zaštite ličnih podataka. Na kraju, vezano za Vaše pitanje da li je uobičajeno da u praksi kontrolor provede tzv. prethodnu procjenu obrade podataka, mišljenja smo da je ona izuzetno korisna, naročito imajući u vidu da se u konkretnom 36 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 slučaju radi o obradi posebne kategorije ličnih podataka. Još jednom naglašavamo da kontrolor mora u svakom konkretnom slučaju utvrditi da li je ovaj način obrade biometrijskih podataka zaista opravdan i neophodan u svrhu kontrole radnog vremena. Sa tim u vezi bilo bi opravdano i korisno prethodno procijeniti da li ovakav način obrade sadrži visoki stepen rizika u pogledu prava na privatnost i zaštitu ličnih podataka u odnosu na samu svrhu obrade. Nezakonito skreniranje i kopiranje ličnih dokumenata – rješenje36 Agencija za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini, rješavajući po prigovoru O. E. iz S, zbog nezakonite obrade ličnih podataka od strane ‘HC’ d.o.o., na osnovu člana 40. stav 1. tačka b) Zakona o zaštiti ličnih podataka („Službeni glasnik BiH“, broj 49/06), donijela je rješenje kojim se: I. Zabranjuje se ‘HC’ d.o.o. S. da vrši skeniranje i kopiranje ličnih dokumenata posjetilaca C ‘CC’. II. Nalaže se ‘HC’ d.o.o. S. da uništi do sada prikupljene skenirane i kopirane lične dokumente posjetilaca C ‘CC’. III. ‘HC’ d.o.o. S. dužan je izvršiti naložene upravne mjere iz stavova I. i II. u roku od 15 dana od dana prijema ovog rješenja, te pismeno obavijestiti Agenciju za zaštitu ličnih podataka u BiH o preduzetim mjerama, s obrazloženjem, između ostalog, da: „U provedenom postupku, po prigovoru nosioca podataka, Agencija je utvrdila da kontrolor ‘HC’ d.o.o. S. vrši skeniranje i kopiranje ličnih dokumenata posjetilaca C ‘CC’, a pravni osnov za takvo postupanje po mišljenju kontrolora je član 51. Zakona o igrama na sreću. Zakonom o zaštiti ličnih podataka propisano je da je kontrolor obavezan da ‘lične podatke obrađuje na pravičan i zakonit način’ (člana 4. stav 1. tačka a) te da je kontrolor obavezan da ‘obrađuje lične podatke samo u mjeri i obimu koji je neophodan da bi se ispunila određena svrha’ (član 4. stav 1. tačka c). Shodno principu pravičnosti i zakonitosti, da bi kontrolor mogao vršiti skeniranje ili kopiranje ličnog dokumenta nosioca podataka, onda to njegovo pravo, odnosno obaveza mora biti propisana zakonom ili propisom donesenim na osnovu zakona. Naime, analizom člana 51. Zakona o igrama na sreću utvrđeno je da istim nije propisano 36 http://www.azlp.gov.ba/rjesenja/Archive. a s p x ? l a n g Ta g = b s - B A & t e m p l a t e _ id=149&pageIndex=2 – sa danom 24. 9. 2014. godine [ PRAVNI SAVJETNIK ] da su posjetioci kasina obavezni dati lični dokument na skeniranje ili kopiranje, kao što nije propisano pravo ili obaveza kontrolora da vrši skeniranje ili kopiranje ličnih dokumenata posjetilaca te da ih čuva i pohranjuje u svrhu identifikacije istih. Konstatacija koju kontrolor navodi u Informaciji da ‘priređivač igara na sreću u kasinu ima ne samo pravo, već i zakonsku obavezu da vrši legitimaciju posjetilaca, a u svrhu utvrđivanja njihovog identiteta, punoljetstva i, konačno, u svrhu sigurnosti svih posjetilaca’ nije sporna niti suprotna članu 51. Zakona o igrama na sreću. Međutim, identifikacija posjetilaca kasina, njihova starost, odnosno punoljetstvo i evidencija prisustva u cilju sigurnosti, mogu se utvrditi uvidom u lični dokument nosioca podataka. Identifikacija posjetioca kasina u smislu prethodnih stavova može biti izvršena na način da se od strane osoba koje kontrolišu ulazak u kasino izvrši uvid u lični dokument posjetioca, te evidentiraju neophodni podaci čime bi se u potpunosti ispunila svrha identifikacije bez skeniranja ili kopiranja ličnog dokumenta. Zakonom utvrđena obaveza kontrolora ‘da obrađuje lične podatke samo u mjeri i obimu koji je neophodan da bi se ispunila određena svrha’ (član 4. stav 1. tačka c), znači da kontrolor prikuplja obim podataka koji je određen zakonom ili propisom donesenim na osnovu zakona, a ukoliko isto nije propisano onda poštivanje ovog principa znači prikupljanje podataka u minimalnom obimu koji je neophodan da bi se ispunila određena svrha. Skeniranjem ili kopiranjem ličnih dokumenata posjetilaca kasina krši se navedeni princip jer se svrha identifikacije istih može postići na način da se lični podaci obrađuju u znatno manjoj mjeri i obimu tako da se umjesto dokumentovanja u formatu slika ili kopija ličnih dokumenata samo vrši uvid u lični dokument i evidentiranje posjetioca. Skeniranjem ili kopiranjem ličnih dokumenata posjetilaca kasina u svrhu identifikacije istih obrađuju se lični podaci u većoj mjeri i obimu nego što je to potrebno za ostvarenje svrhe, jer se na taj način dokumentuju svi podaci koji se nalaze na ličnom dokumentu (fotografija, JMB, mjesto rođenja, potpis…), koji nisu nužno neophodni za svrhu identifikacije nosioca podataka. Skeniranjem ili kopiranjem ličnih dokumenata posjetilaca kasina znatno se prevazilazi granica potrebne identifikacije i stvara neopravdan rizik od zloupotrebe ličnih podataka u smislu zaštite prava na privatnost. Zakonom i propisom donesenim na osnovu zakona nije propisano da je posjetilac kasina dužan dati na skeniranje ili kopiranje lični dokument. Osim toga kopija lične karte može se tražiti, odnosno koristiti samo ako je to propisano zakonom kojim se normira određena oblast ili djelatnost. Tačna je tvrdnja navedena u Informaciji da ‘HC’ d.o.o. S. legitimiše i evidentira posjetioce C ‘CC’ sa validnim zakonskim osnovom – članom 51. Zakona o igrama na sreću, ali način i obim identifikacije su suprotni i prethodno navedenoj odredbi Zakona o igrama na sreću i osnovnim principima zakonite obrade ličnih podataka. Kontrolor kao pravno lice može vršiti obradu ličnih podataka i uz saglasnost nosioca podataka, ali ta saglasnost mora da sadrži sve elemente iz člana 5. stav 2. Zakona, kojim je propisano da ‘saglasnost mora biti data u pisanoj formi, mora je potpisati nosilac podataka, mora imati tačnu naznaku podataka u vezi sa kojima se saglasnost daje, te mora sadržavati ime kontrolora, svrhu i vremenski period na koji se saglasnost daje’. Natpis, odnosno obavještenje koje je istaknuto na ulazu u C ‘CC’ na koje se kontrolor poziva i dostavlja u prilogu Informacije, ne predstavlja saglasnost nosioca podataka u smislu citirane odredbe Zakona. Iz svega izloženog proizlazi da je navedeno postupanje suprotno principu obrade ličnih podataka iz člana 4. stav 1. tačka a) Zakona kojim je propisano da je kontrolor obavezan da ‘lične podatke obrađuje na pravičan i zakonit način’ i principu iz člana 4. stav 1. tačka c) da je kontrolor obavezan da ‘obrađuje lične podatke samo u mjeri i obimu koji je neophodan da bi se ispunila određena svrha’. BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 37 [ PRAVNI SAVJETNIK ] Komparativni prikaz dosadašnje legislative o javnim nabavka i novog Zakona o javnim nabavkama Drugi dio Melika Alajbegović, dipl. iur. Kvalifikacija kandidata i ponuđača Kvalifikacioni uslovi koje ugovorni organ postavlja u tenderskoj dokumentaciji služe za utvrđivanje sposobnosti kandidata / ponuđača da, ukoliko bude izabran kao najpovoljniji, uspješno realizuje ugovor o javnoj nabavci.1 Zbog toga se samo ponude ponuđača koji zadovolje postavljene kvalifikacione kriterije razmatraju u daljnem toku postupka, odnosno ocjenjuju se u skladu sa postavljenim kriterijima za dodjelu ugovora. Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06, 70/06, 12/09, 60/10, 87/13 i 47/14) regulisao je pitanje kvalifikacije kandidata / ponuđača u članovima 22-26. Pri tome je jedino zahtijevanje dokaza o ispunjenju uslova iz člana 23. Zakona (lična sposobnost) bilo obavezno, i to za postupke iz Poglavlja 1 U prvom dijelu članka, koji je objavljen u prošlom broju, na strani 37, stubac I, pasus prvi, došlo je do greške, koju ovom prilikom ispravljamo. Pasus treba da glasi: „Uzimajući u obzir probleme koji su se javljali na terenu, novi zakon uspostavlja obavezu donošenja plana nabavki, te obavezu objavljivanja istog na internet stranici ugovornog organa, za nabavke čija vrijednost je veća od 50.000 KM, u slučaju robe i usluga, ili 80.000 KM, u slučaju radova. Objava plana nabavki se mora izvršiti najkasnije u roku od 60 dana od dana usvajanja budžeta, odnosno finansijskog plana.“ Izvinjavamo se našim čitaocima. 38 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 II Zakona. Naime, član 23. Zakona utvrđivao je obavezu provjere da li kandidat / ponuđač ispunjava obaveze prema državi u kojoj je registrovan, kao što su plaćanje poreza, doprinosa za socijalno osiguranje, da kandidat / ponuđač nije pod stečajem ili pred likvidacijom, itd. U navedenom članu Zakona, po osnovu kojeg su zahtijevani dokazi o ispunjenju naprijed spomenutih uslova u većini postupaka javne nabavke (a obavezno za otvoreni postupak, ograničeni, pregovarački sa i bez objavljivanja obavještenja o nabavci i konkurs za izradu idejnog rješenja) korištena terminologija nije odgovarala terminologiji pravnog sistema u Bosni i Hercegovini. Formulacije kao što je „ozbiljan profesionalni prekršaj“ i druge dovodile su do brojnih problema u praktičnoj primjeni zakona. Naime, probleme koji su se javljali prilikom prikupljanja zahtijevanih uvjerenja, koja su često bila različitog sadržaja kod različitih ponuđača, zbog složenog državnog uređenja Bosne i Hercegovine, a samim tim i složenog sistema pravosuđa, dodatno je otežavala činjenica što mnogi sudovi nisu izdavali uvjerenja npr. „da kandidat / ponuđač X nije proglašen krivim za ozbiljan profesionalni prekršaj“ jer za to nisu imali osnova u zakonima Bosne i Hercegovine. Imajući to u vidu, novi Zakon o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“, broj 39/14), u članu 45. koji reguliše pitanje lične sposobnosti kandidata / ponuđača, prilagodio je terminologiju pravnom sistemu u Bosni i Hercegovini, te isti propisuje npr. da je ugovorni organ, izuzev u slučajevima [ PRAVNI SAVJETNIK ] iz člana 21. stav (1) tačka d) i člana 22. stav (1) tačka d) ovog zakona, dužan odbaciti zahtjev za učešće ili ponudu ako je kandidat / ponuđač u krivičnom postupku osuđen pravosnažnom presudom za krivična djela organizovanog kriminala, korupciju, prevaru ili pranje novca, u skladu sa važećim propisima u Bosni i Hercegovini ili zemlji u kojoj je registrovan. Poboljšanje je takođe i to da, kako je naprijed navedeno, za slučajeve iz člana 21. stav (1) tačka d) i člana 22. stav (1) tačka d) novog Zakona, nije potrebno zahtijevati ispunjenje uslova u pogledu lične sposobnosti. Naime, navedeni slučajevi odnose se na: ■■ provođenje pregovaračkog postupka bez objavljivanja obavještenja kada se izuzetno, zbog dokazivih razloga krajnje hitnosti, prouzrokovane događajima nepredvidivim za ugovorni organ, ne mogu ispoštovati ovim zakonom utvrđeni minimalni rokovi za otvoreni, ograničeni ili pregovarački postupak s objavom obavještenja; i ■■ provođenje pregovaračkog postupka bez objavljivanja obavještenja za robe pod izuzetno povoljnim uslovima kada se nabavljaju ili od privrednog subjekta koji je u postupku likvidacije svojih poslovnih aktivnosti ili od stečajnog povjerioca ili stečajnog upravnika u postupku stečaja ili od povjerioca po osnovu poslovnog aranžmana ili u sličnim postupcima. Ovo predstavlja logično rješenje, s obzirom da je u pregovaračkom postupku bez objavljivanja obavještenja za slučaj krajnje hitnosti u najmanju ruku nepraktično zahtijevati tražena uvjerenja, jer to značajno usporava postupak nabavke. Takođe, kod nabavke od privrednog subjekta koji je u postupku likvidacije svojih poslovnih aktivnosti ili od stečajnog povjerioca ili stečajnog upravnika u postupku stečaja ili od povjerioca po osnovu poslovnog aranžmana ili u sličnim postupcima, nemoguće je uopšte dobiti navedena uvjerenja upravo zato što se radi o privrednom subjektu koji je u postupku likvidacije svojih aktivnosti ili je pod stečajem. Ovo će svakako olakšati pregovaračke postupke bez objavljivanja obavještenja u naprijed navedenim slučajevima, za razliku od Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine koji je trenutno u primjeni, gdje nije postojao izuzetak od obaveze zahtijevanja uvjerenja u svrhu dokazivanja lične sposobnosti za sve postupke iz Poglavlja II Zakona. Možda i najbitnija razlika u odnosu na zakon koji je trenutno u primjeni jeste ta što je kandidat / ponuđač, u svrhu dokaza o ispunjavanju uslova u pogledu lične sposobnosti, dužan dostaviti izjavu ovjerenu kod nadležnog organa, u formi i na način koji propisuje Agencija za javne nabavke podzakonskim aktom. Nakon toga, samo je izabrani najpovoljniji ponuđač dužan dostaviti originale ili ovjerene kopije dokumentacije iz člana 45. novog Zakona, kojom se dokazuje lična sposobnost kandidata / ponuđača, ne starije od tri mjeseca od dana dostavljanja ponude ili zahtjeva za učešće, u roku koji odredi ugovorni organ. Pri tome, ukoliko ugovorni organ ima sumnje o postojanju okolnosti u pogledu lične sposobnosti, navedenih u st. (1) i (4) člana 45. novog Zakona o javnim nabavkama, može se obratiti nadležnim organima sa ciljem pribavljanja potrebnih informacija u predmetnom postupku. Na ovaj način će se u značajnoj mjeri smanjiti kako troškovi pripreme ponude, tako i vrijeme potrebno za pripremu iste. Naime, važeći Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine propisuje obavezu svih učesnika u postupku da dostave original ili ovjerene kopije dokumentacije koja se zahtijeva u pogledu lične sposobnosti kandidata / ponuđača i takvi dokumenti ne mogu biti stariji od tri mjeseca. Ovakva odredba podrazumijevala je stalnu obavezu učesnika u postupcima javnih nabavki da prikupljaju potrebnu dokumentaciju, podnose zahtjeve nadležnim organima, čekaju izdavanje dokumentacije, te plaćaju i za izdavanje i za ovjeravanje kopija dokumentacije. Novi Zakon o javnim nabavkama takođe predviđa dostavljanje običnih kopija dokumentacije, zajedno sa izjavom koju ovjerava kandidat / ponuđač, u svrhu dokazivanja uslova ekonomske i finansijske sposobnosti. Takođe, novi Zakon precizira šta tačno potvrda o uredno izvršenim ugovorima mora sadržavati, a to su sljedeći podaci: ■■ naziv i sjedište ugovornih strana ili privrednih subjekata; ■■ predmet ugovora; ■■ vrijednost ugovora; ■■ vrijeme i mjesto izvršenja ugovora; ■■ navode o uredno izvršenim ugovorima. Priprema ponude Za razliku od dosadašnje legislative, koja nije sadržavala odredbe o načinu pripreme ponude, novi Zakon o javnim nabavkama, pored generalnih pravila o izmjenama, dopunama ili odustanku od ponude, taksativno navodi koje elemente mora sadržavati ponuda. Sve navedene promjene mogu se izvršiti isključivo prije isteka roka za dostavu ponuda. Naime, ponuda obavezno treba sadržavati: ■■ ime i sjedište ponuđača, a za grupu ponuđača podatke o svakom članu BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 39 [ PRAVNI SAVJETNIK ] grupe ponuđača, kao i jasno određenje člana grupe koji je ovlašteni predstavnik grupe ponuđača za učešće u postupku javne nabavke, za komunikaciju i za zaključivanje ugovora; ■■ dokaz o garanciji, ako se traži; ■■ cijenu sa svim elementima koji je čine, kao i potrebnim objašnjenjima, na način kako je definisano u tenderskoj dokumentaciji; ■■ dokaze o ličnoj, poslovnoj, finansijskoj, tehničkoj i profesionalnoj sposobnosti, osim u fazi dostavljanja ponuda u ograničenom, pregovaračkom postupku sa ili bez objave obavještenja i takmičarskom dijalogu, prema zahtjevima iz tenderske dokumentacije; ■■ navode da je riječ o alternativnoj ponudi, ako je ona dozvoljena; ■■ datum ponude; ■■ potpis podnosioca ponude ili ovlaštenog lica na osnovu punomoći koja u tom slučaju mora biti priložena u originalu ili ovjerenoj kopiji; ■■ ponuda mora biti ovjerena pečatom podnosioca ponude, ako po zakonu države u kojoj je sjedište podnosioca ponude podnosilac ponude ima pečat ili dokaz da po zakonu države u kojoj je sjedište podnosioca ponude podnosilac ponude nema pečat; ■■ popis dokumentacije priložene uz ponudu. Pored navedene odredbe, podzakonskim aktom će se detaljno regulisati način pripreme ponude, sadržaj, način dostavljanja ponude, način dostavljanja dokumenata koji su zajednički za više lotova i ostala pitanja. Garancije uz ponudu Kao i još uvijek aktuelni i novi Zakon o javnim nabavkama poznaje dvije vrste garancija za ponudu, i to: ■■ garancija za ozbiljnost ponude, i ■■ garancija za uredno izvršenje ugovora. Garancija za oziljnost ponude predstavlja garanciju koju ponuđač dostavlja uz ponudu, a služi ugovornom organu kao obezbjeđenje u slučaju da ponuđač odustane od svoje ponude u roku važenja ponude. Garancija za uredno izvršenje ugovora je garancija koju dostavlja samo izabrani najpovoljniji ponuđač, kome će biti dodijeljen ugovor, a služi ugovornom organu kao obezbjeđenje u slučaju da ponuđač kojem je dodijeljen ugovor ne izvršava svoje obaveze iz ugovora ili ih neuredno izvršava. Za razliku od legislative koja je trenutno u primjeni, gdje Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ne sadrži detaljne odredbe o ove dvije vrste garancija, nego su iste detaljnije regulisane podzakonskim aktom, novi Zakon o javnim nabavkama 40 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 reguliše garancije uz ponudu, uz dodatnu razradu u podzakonskom aktu. Podzakonski akt o garancijama uz ponudu regulisati će: oblike garancije za ozbiljnost ponude i garancije za dobro izvršenja ugovora, način dostavljanja, obaveze ugovornog organa prema garanciji za ozbiljnost ponude, te će propisati forme garancije za ozbiljnost ponude i garancije za uredno izvršenje ugovora. Novi Zakon o javnim nabavkama postavlja ograničenje da se garancija za ozbiljnost ponude ne može zahtijevati ako je vrijednost nabavke manja od 100.000 KM. U slučajevima kada je dozvoljeno zahtijevanje garancije za ozbiljnost ponude, odnosno u slučajevima kada je vrijednost nabavke jednaka ili veća od 100.000 KM, garancija za ozbiljnost ponude neće preći 1,5% procijenjene vrijednosti ugovora. Garancija za izvršenje ne može se zahtijevati u iznosu većem od 10% od vrijednosti ugovora U slučaju kada ponudu dostavlja grupa ponuđača, dostavit će jednu garanciju koja odgovara traženom iznosu bez obzira da li je dostavlja jedan član, više ili svi članovi grupe ponuđača. Jedinstveni riječnik javnih nabavki Novi Zakon o javnim nabavkam propisuje obavezu korištenja Jedinstvenog rječnika javne nabavke (JRJN), odnosno Common Procurement Vocabulary. Naime, ugovorni organ će biti dužan da se prilikom opisa predmeta nabavke u obavještenju o nabavci i tenderskoj dokumentaciji pozove na oznake i nazive JRJN. JRJN predstavlja referentnu nomenklaturu koja se primjenjuje u postupku javne nabavke, a istovremeno obezbjeđuje usklađenost sa ostalim postojećim nomenklaturama. To je jedinstveni kvalifikacioni sistem za javne nabavke čija je svrha ujednačenje naziva koje ugovorni organi koriste prilikom opisa predmeta ugovora. Zasniva se na hijerarhijskoj strukturi koja se sastoji od najviše devet cifara uz koje se nalazi tekst koji opisuje vrstu roba, usluga ili radova koji čine predmet ugovora, npr. 09211100-2 Motorna ulja. Na ovaj način će ugovorni organi riješiti dileme koje su do sada imali prilikom grupisanja predmeta nabavke, utvrđivanja srodnih predmeta nabavke, formiranja lotova, itd. S aspekta ponuđača, korištenje JRJN će olakšati pretraživanje roba, usluga ili radova koje ponuđač nudi na tržištu, a koje ugovorni organi nabavljaju u postupcima javnih nabavki, te će otkloniti eventualne jezičke barijere prilikom pretraživanja. [ PRAVNI SAVJETNIK ] Prethodno informacijsko obavještenje Prethodno informacijsko obavještenje (PIO) jeste vrsta obavještenja koje će ugovorni organi moći objavljivati na Portalu javnih nabavki, a kojim se najavljuju postupci javnih nabavki koje ugovorni organ namjerava dodijeliti u narednih 12 mjeseci (za robe i usluge). Objava PIO nije obavezna, te ga ugovorni organi koriste prevashodno kao alat za skraćivanje rokova, o čemu je bilo govora u prethodnom broju, a svakako je korisno za potencijalne učesnike u postupku kako bi imali pregled potreba ugovornih organa za narednu godinu. Prilikom nabavke robe ugovorni organ putem PIO objavljuje ukupnu procijenjenu vrijednost ugovora ili okvirnih sporazuma po grupama proizvoda koje ugovorni organ namjerava dodijeliti u sljedećih 12 mjeseci. Grupe proizvoda ugovorni organ utvrđuje u skladu s oznakama iz JRJN. Prilikom nabavke usluga ugovorni organ putem PIO objavljuje ukupnu procijenjenu vrijednost ugovora ili okvirnih sporazuma u svakoj od kategorija iz Aneksa II. Dio A koje ugovorni organ namjerava dodijeliti u sljedećih 12 mjeseci. S obzirom da nabavka usluga iz Aneksa II. Dio B spada pod ugovore na čiju dodjelu se primjenjuje poseban režim, dok su usluge iz Aneksa II. Dio C izuzete od primjene Zakona, za iste se PIO ne objavljuje. PIO za robe i usluge se objavljuje na početku kalendarske godine. Prilikom nabavke radova ugovorni organ putem PIO objavljuje bitna obilježja ugovora ili okvirnih sporazuma koje namjerava dodijeliti. U ovom slučaju PIO se objavljuje odmah nakon donošenja odluke kojom se odobravaju planirani ugovori o radovima ili okvirni sporazumi koje ugovorni organ namjerava dodijeliti. Javno otvaranje ponuda Za razliku od dosadašnje legislative, koja je propisivala obavezu javnog otvaranja ponuda samo za postupke iz Poglavlja II Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine (otvoreni postupak, ograničeni, pregovarčki sa i bez objavljivanja obavještenja o nabavci), dok je za konkurentski zahtjev za dostavljanje ponuda javno otvaranje ponuda zavisilo od odluke ugovornog organa da li isto utvrdi u konkurentskom zahtjevu ili ne, novi Zakon o javnim nabavkama predviđa obavezno javno otvaranje ponuda za sve postupke, osim direktnog sporazuma. U važećem zakonu, na javnom otvaranju ponuda čita se samo naziv ponuđača, ukupna cijena i eventualni popust. Novi Zakon je predvidio da se na javnom otvaranju ponuda čitaju sljedeći podaci iz ponuda: ■■ naziv ponuđača; ■■ ukupna cijena navedena u ponudi; ■■ popust naveden u ponudi koji mora biti posebno iskazan, a ukoliko popust nije posebno iskazan, smatra se da nije ni ponuđen; ■■ potkriteriji koji se vrednuju u okviru kriterija ekonomski najpovoljnije ponude. Svi ponuđači koji su na vrijeme dostavili ponude ili njihovi ovlašteni predstavnici, kao i sva druga zainteresovana lica imaju pravo prisustvovati postupku otvaranja ponuda. Postupak provjere kvalifikacije kandidata / ponuđača i ocjena ponuda provode se na zatvorenim sjednicama komisije za nabavke. Razlozi za odbacivanje zahtjeva za učešće ili ponude Ugovorni organ će odbaciti zahtjev za učešće ili ponudu ako kandidat / ponuđač nije dostavio tražene dokaze ili je dostavio nepotpune dokaze ili je lažno predstavio informacije koje su dokaz ispunjavanja kvalifikacionih uslova. Ranijih godina su postojale brojne dileme na terenu u pogledu toga da li u postupku javne nabavke može učestvovati ponuđač koji je učestvovao u pripremi tenderske dokumentacije. Prema novom zakonu, prije odbacivanja zahtjeva za učešće, odnosno ponude, kandidata / ponuđača koji je na bilo koji način učestvovao u pripremi tenderske dokumentacije, takav kandidat / ponuđač mora imati priliku da dokaže da njegovo učestvovanje u tehničkim konsultacijama ne narušava, odnosno ne ograničava konkurenciju. Ukoliko to ne uspije dokazati, zahtjev za učešće, odnosno ponuda takvog kandidata / ponuđača će biti odbačeni. Ono što je svakako novina u odnosu na dosadašnju legislativu jeste mogućnost da ugovorni organ pozove kandidate / ponuđače da u roku od tri dana pojasne dokumente koje su dostavili kao dokaze o ispunjavanju kvalifikacionih uslova ili da dostave originalne dokumente radi poređenja sa kopijom koja je dostavljena uz ponudu, a sa ciljem otklanjanja formalnog nedostatka dokumenata. Novi zakon taksativno nabraja slučajeve u kojima se zahtjev za učešće, odnosno ponuda odbacuju. Prestanak postupka javne nabavke Rezultat postupka javne nabavke može biti zaključenje ugovora o javnoj nabavci ili okvirnog sporazuma ili, pak, poništenje postupka javne nabavke. Možda jedna od najproblematičnijih odredbi važećeg zakona je bila upravo BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 41 [ PRAVNI SAVJETNIK ] odredba koja je govorila o poništenju postupka javne nabavke. Problem i povod za različita tumačenja bio je, između ostalog, u tome što je odredba glasila „ugovorni organ može poništiti postupak“, odnosno nije postojao imperativ poništenja u slučajevima navedenim u Zakonu. Iz takvog definisanja proizašli su brojni problemi, posebno kada je riječ o prijemu manje od tri ponude. Naime, važeći zakon pruža mogućnost poništenja postupka javne nabavke ukoliko je broj primljenih prihvatljivih ponuda manji od tri i ne obezbjeđuje stvarnu konkurenciju za konkretni ugovor. Dokazivanje zadovoljenosti konkurencije kod prijema jedne ili dvije blagovremene prihvatljive ponude čest je povod žalbi pred Uredom za razmatranje žalbi, pa odatle i strah ugovornih organa da u ovim slučajevima dodijele ugovor, čak i kada je dodjela ugovora opravdana. U cilju jasnoće i nedvosmislenenosti odredbi, novi zakon nalaže obavezu poništenja postupka javne nabavke u slučajevima kada nije dostavljena nijedna ponuda u određenom krajnjem roku, odnosno nije dostavljen nijedan zahtjev za učešće u ograničenom postupku, u pregovaračkom postupku sa ili bez objave obavještenja ili u takmičarskom dijalogu, zatim kada nijedna od primljenih ponuda nije prihvatljiva, te kada su cijene svih prihvatljivih ponuda znatno veće od obezbjeđenih sredstava za predmetnu nabavku. Samo u slučajevima kada je predviđeno zaključenje okvirnog sporazuma, broj primljenih prihvatljivih ponuda ne može biti manji od tri, pod uslovom da postoji dovoljan broj ponuđača. Okvirni sporazum može se zaključiti i sa dva ponuđača u slučaju ponavljanja postupka zbog nedovoljnog broja primljenih ponuda. Kao i do sada, ugovorni organ može otkazati postupak javne nabavke samo zbog dokazanih razloga koji su izvan kontrole ugovornog organa i koji se nisu mogli predvidjeti u vrijeme pokretanja postupka javne nabavke. Odluka o izboru i odluka o poništenju U važećem zakonu nije propisan rok u kojem je ugovorni organ dužan donijeti odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača, niti odluku o poništenju postupka javne nabavke. To je dovelo do situacija da ugovorni organi, iz različitih, opravdanih i neopravdanih, razloga ponekad odugovlače sa donošenjem odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača. Nisu bile nepoznate ni situacije da je od evaluacije ponuda do donošenja odluke o izboru, i u postupcima koji nisu bili ometeni žalbenim postupkom, proticalo više mjeseci, pa i godina. To je svakako značilo 42 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 dovođenje u besmislenost samog postupka javne nabavke kojem je zaključenje ugovora, odnosno okvirnog sporazuma jedini cilj. Novi zakon propisuje obavezu da govorni organ donese odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača ili odluku o poništenju postupka nabavke u roku koji je određen u tenderskoj dokumentaciji kao rok važenja ponude, a najkasnije u roku od sedam dana od dana isteka važenja ponude, odnosno u produženom periodu roka važenja ponuda, ukoliko je isti produžen. Odluka o izboru, odnosno poništenju dostavlja se kandidatima / ponuđačima u roku od tri dana, a najkasnije u roku od sedam dana od dana donošenja odluke, i to: elektronskim sredstvom ili putem pošte ili neposredno. Novi zakon navodi koje podatke mora sadržavati odluka o izboru, odnosno odluka o poništenju. Ugovorni organ objavljuje ove odluke na svojoj internetskoj strani, ako je ima, i to istovremeno s upućivanjem odluka ponuđačima koji su učestvovali u postupku javne nabavke. Stand Still period Kao i dosadašnja pravna regulativa iz oblasti javnih nabavki, novi zakon predviđa obavezu čekanja na zaključenje ugovora i to 15 dana od dana kada su ponuđači obaviješteni o rezultatu postupka nabavke, za ugovore koji se dodjeljuju u otvorenom postupku, ograničenom postupku, pregovaračkom postupku s objavom ili bez objave obavještenja, konkursu za izradu idejnog rješenja ili takmičarskom dijalogu. Novina je da u novom zakonu, u slučaju dodjele ugovora putem pregovaračkog postupka bez objave obavještenja u slučaju krajnje hitnosti, ova obaveza više ne postoji, što je potpuno opravdano uzimajući u obzir slučajeve u kojima se ovaj postupak provodi. Podugovaranje Važeći regulativa, preciznije Modeli standardne tenderske dokumentacije pružaju mogućnost ugovornom organu da se opredijeli da li dozvoljava podugovaranje ili ne. Novi zakon ne dozvoljava zabranu podugovaranja, međutim, ugovorni organ može tražiti od kandidata / ponuđača da se u ponudi izjasni da li namjerava dio ugovora podugovaranjem prenijeti na treće strane. Ukoliko izabrani ponuđač namjerava dio ugovora podugovaranjem prenijeti na treće strane, u ugovor o javnoj nabavci se obavezno unosi ta odredba, kao osnov za zaključivanje podugovora između izabranog ponuđača i podugovarača. Nadalje, važeći zakon je predviđao obavezu provjere kvalifikacija podugovarača na potpuno isti način kao što je u postupku [ PRAVNI SAVJETNIK ] nabavke vršena provjera kvalifikacija ponuđača. Ovo je u određenim slučajevima bilo prestrogo, npr. kada se podugovarao samo mali dio ugovora i sl. Prema novom zakonu, ugovorni organ može izvršiti provjeru kvalifikacija podugovarača i obavijestiti dobavljača o svojoj odluci (da li prihvata tog podugovarača ili ne) najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema obavještenja o podugovaraču. U slučaju odbijanja podugovarača, ugovorni organ dužan je navesti objektivne razloge odbijanja. Najveća novost u pogledu podugovaranje jeste mogućnost direktnog plaćanja podugovaraču od strane ugovornog organa. Naime, nakon što ugovorni organ odobri podugovaranje, dobavljač kojem je dodijeljen ugovor dužan je prije početka realizacije podugovora dostaviti ugovornom organu podugovor zaključen sa podugovaračem, kao osnov za neposredno plaćanje podugovaraču. Podugovor kao obavezne elemente mora sadržavati sljedeće: ■■ robu, usluge ili radove koje će isporučiti, pružiti ili izvesti podugovarač; ■■ predmet, količinu, vrijednost, mjesto i rok isporuke robe, pružanja usluga ili izvođenja radova; ■■ podatke o podugovaraču, i to: naziv podugovarača, sjedište, JIB/ IDB, broj transakcijskog računa i naziv banke kod koje se vodi. Ovakvo rješenje nastalo je u cilju zaštite podugovarača od eventualnih finansijskih problema glavnog ugovarača koji se mogu javiti u toku realizacije ugovora, što je u pošlosti dovodilo do neplaćanja podugovaračima. U svakom slučaju, dobavljač kojem je dodijeljen ugovor snosi punu odgovornost za realizaciju ugovora. Obaveze ugovornog organa po završenom postupku Pored obaveze objavljivanja obavještenja o dodjeli ugovora za otvoreni postupak, ograničeni postupak, pregovarački postupak s objavom ili bez objave obavještenja, konkurs za izradu idejnog rješenja ili takmičarski dijalog, koje se objavljuje najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključivanja ugovora ili okvirnog sporazuma, ugovorni organ je dužan objaviti obavještenje o dodjeli svih ugovora u toku jedne godine za ugovore na čiju dodjelu se primjenjuje poseban režim (ugovori za usluge iz Aneksa II. Dio B, ugovori u oblasti odbrane i sigurnosti, i ugovori koje dodjeljuju diplomatskokonzularna predstavništva i misije u Bosni i Hercegovini a čija vrijednost je manja od 250.000 KM za robe i usluge, odnosno manja od 9.000.000 KM u slučaju radova) i to najkasnije 30 dana od isteka kalendarske godine. Obaveza dostavljanja izvještaja o dodijeljenim ugovorima, koja je postojala u dosadašnoj legislativi, dodatno je „pojačana“ obavezom dostavljanja izvještaja u slučaju ugovora na čiju dodjelu se primjenjuje poseban režim, kao i ugovora koji su izuzeti od primjene postupaka definisanih novim zakonom, u formi, na način i u rokovima koje utvrđuje Agencija za javne nabavke podzakonskim aktom. Posebnu novinu predstavlja obaveza ugovornog organa da, nakon što dostavi izvještaj Agenciji za javne nabavke, na svojoj internetskoj stranici, ako je ima, objavi osnovne elemente ugovora za sve postupke javne nabavke, kao i sve izmjene ugovora do kojih dođe u toku realizacije ugovora, na način i u formi koji će podzakonskim aktom propisati Vijeće ministara BiH. Posljednja obaveza će u svakom slučaju povećati transparentnost trošenja javnih sredstava te na izvjestan način pomoći držati ugovorne organe u granicama dozvoljenog, kada je u pitanju realizacija ugovora. BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 43 [ PRAVNI SAVJETNIK ] OKVIRNI SPORAZUM U POSTUPKU JAVNE NABAVKE Amir Rahmanović, dipl. ecc. Općina Tuzla e-mail:rahmanovic.a@gmail.com Sažetak U radu se obrađuje tema okvirnog sporazuma kao jednog od alata u postupcima javnih nabavki. U dosadašnjoj primjeni Zakona o javnim nabavkama u našoj zemlji okvirni sporazum nije dovoljno iskorišten kao alat, što zbog nedovoljnog poznavanja što zbog tehnike i načina nabavki koja je nova u našem sistemu javnih nabavki. U trenutno važećem Zakonu o javnim nabavkama BiH okvirni sporazum nije bio usaglašen sa direktivama EU u polju nabavki, pa je i to jedan od razloga za njegovu nedovoljnu primjenu u dosadašnjoj praksi. U novom zakonu o javnim nabavkama BiH, koji stupa na snagu krajem 2014. godine, okvirni sporazum je u potpunosti usaglašen sa pomenutim direktivama i daje daleko veće mogućnosti ugovornim organima za zaključivanje okvirnih sporazuma. U radu je posebno obrađen način, odnosno modaliteti zaključivanje okvirnog sporazuma te način i metode zaključivanja ugovora na osnovu okvirnog sporazuma. Ključne riječi: Okvirni sporazum, ugovorni organ, ponuđač, ugovor, minitenderisanje. Uvod Okvirni sporazum predstavlja sporazum između ugovornog organa i ponuđača o uslovima u okviru kojih će se zaključivati budući ugovori za nabavku. Okvirni sporazum nije ugovor i ne proizvodi obligaciono-pravna djejstva već predstavlja okvir u kojem su definisani cijena, rokovi, uslovi isporuke i sl. kojih se sporazumne strane moraju pridržavati u toku trajanja okvirnog sporazuma prilikom zaključenja pojedinačnih ugovora za predmetne robe, usluge ili radove. U prvom dijelu rada obrađeno je pojmovno određene okvirnog sporazuma te iznesene osnovne karakteristike i obilježja. Iznesene su definicije okvirnog sporazuma u skladu sa Direktivom 2004/18/EZ Evropskog parlamenta i Vijeća o koordinaciji postupaka za dodjelu ugovora o javnim nabavkama radova, ugovora o javnim opskrbama te ugovora o pružanju javnih usluga, kao i definicije okvirnog sporazuma iz zakona o javnim nabavkama susjednih država. U drugom dijelu iznesene su osnovne karakteristike okvirnih sporazuma i detaljno obrađeni modaliteti i načini sklapanja okvirnih sporazuma između sporazumnih strana. Na kraju su pojašnjeni način i procedure zaključenja pojedinačnih ugovora na osnovu okvirnog sporazuma, u zavisnosti od načina zaključenja okvirnog sporazuma. 1. POJAM I DEFINICIJA OKVIRNOG SPORAZUMA Ugovorni organ u svom redovnom poslovanju i obavljanju svojih aktivnosti ima potrebu da nabavlja potrebne radove, robe ili usluge bilo za zadovoljavanje vlastitih potreba bilo za zadovoljavanje potreba šire društvene zajednice. Ove poslove nabavke ugovorni 44 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 [ PRAVNI SAVJETNIK ] organi provode na način definisan Zakonom o javnim nabavkama, odnosno nabavke provodi primjenjujući procedure i postupke koji su definisani zakonom o javnim nabavkama. Ugovorni organ nabavku može provoditi primjenom jednog od postupaka javnih nabavki. Krajnji cilj i rezultat provođenja postupka javne nabavke je zaključenje ugovora o javnoj nabavci. Ugovor o javnoj nabavci je ugovor zaključen u pisanoj formi između ugovornog organa i ponuđača u skladu sa provedenim postupkom javne nabavke, a koji za predmet ima nabavku robe, pružanje usluga ili izvođenje radova. Ugovor zaključen na ovaj način proizvodi prava i obaveze ugovornih strana čije se izvršenje može ostvariti i sudskim putem. Ugovor o javnoj nabavci je najčešće fiksni ugovor kod kojeg su unaprijed definisane količine i cijene. Dakle, ugovor o javnoj nabavci se zaključuje za tačno određenu količinu ili obim roba usluga ili radova koji su poznati ugovornom organu u momentu pokretanja postupka nabavke i kod kojih su cijene fiksne tokom trajanja ugovora. Međutim, problemi se javljaju kada su predmet nabavke robe, usluge ili radovi kod kojih nije moguće precizno odrediti količinu koja će biti potrebna ugovornom organu u toku određenog perioda (npr. potrošni kancelarijski materijal, usluge održavanja vozila, radovi na održavanju puteva i sl.), kao i kod onih roba, usluga i radova kod kojih cijene tokom trajanju ugovora variraju (npr. gorivo, prehrambeni proizvodi i sl.). U ovakvim situacijama kada su predmet nabavke robe, usluge ili radovi čije je potrebne količine unaprijed teško definisati, kao i one robe, radovi i usluge čiji se uslovi isporuke često mijenjaju ugovorni organ ima mogućnost da nakon provedenog predviđenog postupka zaključi okvirni sporazum sa najpovoljnijim ponuđačem. Dakle, ugovorni organ nakon provedenog npr. otvorenog postupka zaključuje okvirni sporazum sa najpovoljnijim ponuđačem. U okvirnom sporazumu definišu se uslovi za zaključenje pojedinačnih ugovora i maksimalne količine na osnovu kojih će se zaključivati pojedinačni ugovori za nabavku roba, radova ili usluga koje su predmet okvirnog sporazuma. U okvirnom sporazumu se navode procijenjene maksimalne količine predmeta nabavke koje su potrebne ugovornom organu u toku određenog perioda sa tim da okvirni sporazum ne obavezuje ugovorni organ da nabavi ukupnu količini navedenu u tenderskoj dokumentaciji nego u toku trajanja okvirnog sporazuma zaključuje ugovore za one količine koje su mu stvarno potrebne. Okvirni sporazum je definisan u članu 1. stav 5. Direktive 2004/18/EZ Evropskog parlamenta i Vijeća o koordinaciji postupaka za dodjelu ugovora o javnim nabavkama radova, ugovora o javnim opskrbama te ugovora o pružanju javnih usluga kao: „Okvirni sporazum je sporazum između jednog ili više ugovornih organa i jednog ili više privrednih subjekata, koji ima za svrhu utvrđivanje uslova koji uređuju dodjeljivanje ugovora tokom datog perioda, posebno što se tiče cijene i, ako je prikladno, predviđene količine.“ Zakon o javnoj nabavi Hrvatske definiše okvirni sporazum na sljedeći način: „Okvirni sporazum je sporazum između jednog ili više naručitelja i jednog ili više gospodarskih subjekata svrha kojega je utvrditi uvjete pod kojima se sklapaju ugovori tijekom određenog razdoblja, posebice u pogledu cijene i, prema potrebi, predviđenih količina.“ Zakon o javnim nabavkama Srbije definiše okvirni sporazum na sljedeći način: „Okviri sporazum je sporazum između jednog ili više naručilaca i jednog ili više ponuđača, kojim se utvrđuju bitni uslovi ugovora o javnoj nabavci, kao što je cijena, količina, rok i sl. kao i uslovi i kriterijumi na osnovu kojih će se birati najpovoljnija ponuda, odnosno zaključivati ugovori o javnoj nabavci.“ Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine iz 2004. godine u članu 2. stav 5. definiše okvirni sporazum na ovaj način: „Okvirni sporazum podrazumijeva sporazum ograničenog trajanja između ugovornog organa i dobavljača, a njegova je svrha utvrđivanje okvira za ugovore koji će se dodjeljivati u tom periodu, naročito u pogledu predmeta ugovora, a kada je to primjereno i u pogledu predviđenih vrijednosti, obima ili količine kao i cijene.“ Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine iz 2014. godine u članu 2. stav 1. tačka n) definiše okvirni sporazum na sljedeći način: „Okvirni sporazum je sporazum između jednog ili više ugovornih organa i više dobavljača, zaključen u pisanom obliku, kojim se definiraju uslovi pod kojim se mogu dodijeliti ugovori tokom određenog perioda, u skladu s predviđenom cijenom i, gdje je moguće, predviđenim količinama.“ Kao što se iz naprijed navedenih definicija može zaključiti, glavna obilježja okvirnog sporazuma jesu to da je to sporazum između jednog ili više naručilaca i jednog ili više privrednih subjekata (ponuđača) u kojem se određuju bitni uslovi i okvir za zaključivanje ugovora o javnoj nabavci u pogledu cijene, količine, rokova, uslova plaćanja i sl. Takođe se uočava karakteristika okvirnog sporazuma da je to sporazum između jednog ili više BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 45 [ PRAVNI SAVJETNIK ] naručilaca (ugovornih organa) i jednog ili više privrednih subjekata (ponuđača). Iznimka od ovog obilježja okvirnog sporazuma je odredba Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine iz 2004. godine, koja definiše okvirni sporazuma kao sporazum između jednog ugovornog organa i jednog ponuđača. Ova odredba je izmijenjena i usklađena sa Direktivom 2004/18/EZ Evropskog parlamenta i Vijeća o koordinaciji postupaka za dodjelu ugovora o javnim nabavkama radova, ugovora o javnim opskrbama te ugovora o pružanju javnih usluga u novom Zakonu o javnim nabavkama BiH iz 2014. godine. 1.1Osnovne karaktersitike okvirnih sporazuma Analizirajući pojmovno određenje i definicije okvirnog sporazuma može se uočiti nekoliko osnovnih značajki koje karakterišu okvirni sporazum. Kao najbitnije mogu se izdvojiti sljedeće karakteristike: se nakon provedenog ■■ Zaključuje postupka javne nabavke. Okvirni sporazum se zaključuje nakon provedenog postupka javne nbavake. Prema odredbama Zakona o javnim nabavkama BiH iz 2004. godine, okvirni sporazum se može zaključiti samo nakon provedenog otvorenog ili ograničenog postupka nabavke. ■■ Okvirni sporazum se može zaključiti na period u trajanju od četiri godine. Ugovorni organi prilikom određivanja roka na koji će zaključiti okvirni sporazum moraju uzeti u obzir određene faktore kako prilikom izbora roka na koji će biti zaključen okvirni sporazum ne bi spriječili, ograničili ili ugrozili konkurenciju ukoliko bi izabrali dug rok trajanja okvirnog sporazuma u odnosu na predmet nabavke i uslove koji vladaju na tržištu konkretne robe, radova ili usluga. osnovu okvirnog sporazuma ■■ Na zaključuju se pojedinačni ugovori. Okvirni sporazum predstavlja samo okvir u kojem su definisani uslovi za sklapanje pojedinačnih ugovora, kao što su količine, cijena, rokovi i sl. ■■ Okvirni sporazum nije ugovor u smislu obaveza sporazumnih strana, odnosno okvirni sporazum ne proizvodi obligaciono-pravna djejstva. ■■ Okvirni sporazum nije osnov za plaćanje. ■■ Ugovorni organ nije dužan da zaključi ugovor na osnovu okvirnog sporazuma niti je dužan da realizuje okvirni sporazum u cjelini u smislu obima i 46 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 količina. Ugovorni organ zaključuje ugovore periodično, ovisno o potrebama ugovornog organa za robama, uslugama ili radovima koji su predmet nabavke. ■■ Ugovorni organ je dužan da izvrši objavu obavještenja o dodjeli okvirnog sporazuma, a nije u obavezi da objavljuje pojedinačne ugovore koji su zaključeni na osnovu tog okvirnog sporazuma. ■■ Ugovorni organ je dužan da pošalje izvještaj Agenciji za javne nabavke o zaključenom okvirnom sporazumu korištenjem elektronskog sistema za dostavu izvještaja i takođe je dužan da šalje izvještaj o svakom dodijeljenom ugovoru na osnovu okvirnog sporazuma. ■■ Okvirni sporazum se ne smije provoditi tako da na bilo koji način sprječava, ograničava ili ugrožava konkurenciju. 1.2.Modaliteti i način zaključenja okvirnog sporazuma Kao što se iz same definicije okvirnog sporazuma može vidjeti, okvirni sporazum je sporazum između jednog ili više ugovornih organa i jednog ili više privrednih subjekata kojim oni međusobno utvrđuju okvirne uslove za ugovore koje će zaključivati u budućem periodu. Postavlja se pitanje ko može zaključiti okvirni sporazum? Okvirni sporazum može zaključiti: ■■ jedan ugovorni organ, ■■ više ugovornih organa zajedno i ■■ centralno tijelo nabavke u ime i za račun više ugovornih organa. Svako od naprijed pobrojanih može zaključiti okvirni sporazum samo sa jednim ili sa više ponuđača. Kako bi se lakše uočila mogućnost i modaliteti sklapanja okvirnih sporazuma te ko s kim može zaključiti okvirni sporazum u nastavku će to biti predstavljeno u putem slika. [ PRAVNI SAVJETNIK ] Slika 1. Okvirni sporazum između jednog ugovornog organa i jednog ponuđača Kao što ja na prethodnoj slici prikazano, radi se o modalitetu kada se okvirni sporazum zaključuje između jednog ugovornog organa i jednog ponuđača. U ovoj situaciji se okvirnim sporazumom definišu svi uslovi za zaključivanje budućih ugovora između sporazumnih strana. Ugovorni organ, u skladu sa svojim potrebama, periodično zaključuje ugovore sa ponuđačem, a na osnovu uslova iz okvirnog sporazuma. Slika 2. Okvirni sporazum između više ugovornih organa i jednog ponuđača Na slici 2. prikazana je situacija kada se okvirni sporazum zaključuje između više ugovornih organa i jednog ponuđača. U ovoj situaciji više ugovornih organa zaključuje okvirni sporazum sa jednim ponuđačem u kojem se definišu uslovi za zaključivanje budućih ugovora i svaki ugovorni organ koji je sporazumna strana zaključuje ugovore sa izabranim ponuđačem u skladu sa vlastitim potrebama. BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 47 [ PRAVNI SAVJETNIK ] Slika 3. Okvirni sporazum između više ugovornih organa i više ponuđača Na slici 3. prikazana je situacija kada je okvirni sporazum sklopljen između više ugovornih organa i ponuđača. U ovoj situaciji više ugovornih organa zaključuje okvirni sporazum sa više ponuđača i na osnovu tog sporazuma zaključuju periodične ugovore u skladu sa svojim potrebama. Slika 4. Okvirni sporazum između jednog ugovornog organa i više ponuđača Slika 4. prikazuje modalitet sklapanja okvirnog sporazuma između jednog ugovornog organa i više ponuđača. U ovoj situaciji ugovorni organ zaključuje periodične ugovore sa ponuđačem ili putem zaključenja ugovora direktnim pozivanjem najpovoljnijeg ponuđača ili provođenjem postupka minitenderisanja. 48 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 [ PRAVNI SAVJETNIK ] Slika 5. Okvirni sporazum između centralnog tijela nabavke i jednog ponuđača Slika 5. prikazuje situaciju kada centralno tijelo za nabavke u ime i za račun više ugovornih organa zaključuje okvirni sporazum sa jednim ponuđačem nakon čega svaki pojedini ugovorni organ zaključuje pojedinačne ugovore sa ponuđačem u skladu sa svojim zahtjevima i potrebama. Slika 6. Okvirni sporazum između centralnog tijela nabavke i više ponuđača BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 49 [ PRAVNI SAVJETNIK ] Slika 6. prikazuje modalitet zaključenja okvirnog sporazuma kada centralno tijelo za nabavke provodi postupak nabavke i, u ime i za račun više ugovornih organa, zaključuje okvirni sporazum sa više ponuđača. U ovoj situaciji svaki ugovorni organ zaključuje periodične ugovore sa ponuđačem, a na osnovu okvirnog sporazuma, u skladu sa svojim potrebama i zahtjevima. Primjeri zaključenja okvirnog sporazuma u praksi, a u skladu sa nekim od naprijed navedenih modaliteta: 2. DODJELA POJEDINAČNIH UGOVORA NA OSNOVU OKVIRNOG SPORAZUMA Kada je riječ od dodjeli pojedinačnih ugovora na osnovu okvirnog sporazuma, razlikujemo dva načina na koji se može vršiti dodjela ugovora ovisno od toga da li je okvirni sporazum zaključen samo sa jednim ponuđačem ili je okvirni sporazum zaključen sa dva ili više ponuđača. Zaključivanje ugovora kada je okvirni 1. Primjer sklapanja okvirnog sporazuma sporazum zaključen sa jednim između jednog ugovornog organa i ponuđačem ponuđača je kada npr. ministarstvo finansija zaključuje okvirni sporazum za nabavku potrošnog kancelarijskog materijala sa tri ponuđača (slika 4). 2. Primjer sklapanja okvirnog sporazuma između više ugovornih organa i jednog ponuđača je npr. kada četiri susjedne općine zaključuju okvirni sporazum za održavanje lokalnih puteva sa jednim ponuđačem (slika 2). 3. Primjer sklapanja okvirnog sporazuma kada centralno tijelo sklapa okvirni sporazum sa više ponuđača je kada npr. centralno tijelo za nabavke zaključuje okvirni sporazum, u ime i za račun 10 bolnica, koji za predmet nabavke ima usluge održavanja vozila sa četiri ponuđača. 1.2Sadržaj okvirnog sporazuma Okvirni sporazum, kao što je već naprijed istaknuto, predstavlja definisanje okvirnih uslova za zaključivanje pojedinačnih ugovora sa izabranim ponuđačem / ponuđačima. Najbitniji elementi koje minimalno treba sadržavati okvirni sporazum jesu: Kada je okvirni sporazum zaključen samo sa jednim ponuđačem dodjela pojedinačnih ugovora se vrši na način da se ugovor sklapa s onim ponuđačem sa kojim je sklopljen i okvirni sporazum. Dakle, ugovorni organ, kada mu se ukaže potreba za nabavkom određene robe, usluga ili radova za koji ima zaključen okvirni sporazum, stupa u kontakt sa tim ponuđačem i zaključuje ugovor s istim za obim potrebnih nabavki. Ugovor se u ovom slučaju zaključuje na osnovu odredbi iz okvirnog sporazuma koje se unose u ugovor i ne smiju odstupati od utvrđenog okvira, odnosno od uslova utvrđenih u okvirnom sporazumu. Kada ugovorni organ provodi postupak nabavke sa namjerom sklapanja okvirnog sporazuma sa samo jednim ponuđačem, u tom slučaju mora posebnu pažnju posvetiti činjenici da okvirni sporazum bude detaljno pripremljen, odnosno da sadrži sve bitne elemente budućih ugovora. Odredbe budućih periodičnih ugovora ne smiju odstupati od uslova utvrđenih i definisanih okvirnim sporazumom. Zaključivanje ugovora kada je okvirni sporazum zaključen sa dva ili više navedene strane u sporazumu između ponuđača a) strane u sporazumu - dakle moraju biti b) c) d) e) f) kojih se budući odnosi uređuju putem tog okvirnog sporazuma; trajanje sporazuma; predmet sporazuma; uslove za zaključivanje budućih periodičnih ugovora; način na koji će biti dodjeljivani budući ugovori, uključujući kriterijume i odredbe o minitenderisanju; ponuđene cijene, ukoliko su cijene fiksne, i/ili metodologiju za utvrđivanje cijena prilikom dodjele budućih ugovora ukoliko je određeno da su cijene promjenjive. 50 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 Kada je okvirni sporazum sklopljen sa dva ili više ponuđača ugovornom organu su na raspolaganju dvije opcije za sklapanje pojedinačnih ugovora za nabavku. Izbor jedne od opcija ovisi od činjenice da li su u okvirnom sporazumu određeni svi uslovi za sklapanje pojedinačnih ugovora. U ovakvoj situaciji ugovorni organ može, ukoliko su u okvirnom sporazumu određeni svi uslovi za sklapanje ugovora, zaključiti ugovor na osnovu tih uslova i ponuda dostavljenih prije sklapanja okvirnog sporazuma bez dodatnog nadmetanja. U slučaju da najpovoljniji ponuđač nije u mogućnosti izvršiti nabavku, ugovor o javnoj nabavci može se sklopiti sa sljedećim raspoloživim najpovoljnijim ponuđačem sa [ PRAVNI SAVJETNIK ] kojim je sklopljen okvirni sporazum. Druga opcija za sklapanje ugovora na osnovu okvirnog sporazuma sklopljenog sa više ponuđača, ukoliko okvirnim sporazumom nisu određeni svi uslovi za sklapanje pojedinačnih ugovora, jeste provođenje tzv. postupka minitenderisanja, odnosno slanja ponovljenog poziva za dostavu ponude ponuđačima sa kojima je sklopljen okvirni sporazum. Ponovljeni poziv na dostavu ponuda može sadržavati: 1. izvorne uslove i, ako je potrebno, preciznije definisane uslove za sklapanje ugovora o javnoj nabavci, i 2. ako je prikladno, druge uslove za koje je ugovorni organ naveo u tenderskoj dokumentaciji kod okvirnog sporazuma da će biti korišteni Postupak minitenderisanja, odnosno ponovljenog poziva na dostavu ponuda ugovorni organ provodi na sljedeći način: 1. za svaki pojedini ugovor ugovorni organ pisanim putem poziva ponuđače sa kojima ima zaključen okvirni sporazum na dostavu novih ponuda u pisanom obliku; 2. ugovorni organ određuje rok koji mora biti dovoljno dug za izradu novih ponuda za svaki pojedini ugovor uzimajući u obzir faktore poput složenosti predmeta nabavke te vremena potrebnog za dostavu ponuda; 3. ponude se podnose u pisanom obliku, a njihov sadržaj ugovorni organ čuva u tajnosti sve do isteka roka određenog za njihovu dostavu; 4. ugovorni organ javno otvara ponude i dostavlja zapisnik s otvaranja ponuda svim ponuđačima koji su dostavili ponude; 5. ugovorni organ dodjeljuje ugovor ponuđaču koji je dostavio najpovoljniju ponudu, u skladu sa uslovima iz okvirnog sporazuma, odnosno u skladu sa precizno definiranim uslovima, u okviru uslova iz okvirnog sporazuma. Ugovorni organ mora voditi računa da ovakvom dodjelom ugovora ne sprječava ili ograničava konkurenciju. Zaključak Okvirni sporazum je alat u sistemu javnih nabavki koji ugovornim organima daje velike mogućnosti i može znatno olakšati proces nabavki roba, usluga i radova za koji postoji svakodnevna potreba kod ugovornih organa. Okvirni sporazum se zaključuje nakon provedenog postupka nabavke i ne predstavlja ugovor u obligaciono-pravnom smislu već samo generalni okvir za sklapanje pojedinačnih ugovora između strana u sporazumu. Okvirnim sporazumom se definišu svi bitni uslovi za zaključivanje budućih ugovora, kao što su cijena, rokovi, uslovi plaćanja, uslovi isporuke i sl. Okvirni sporazum se može zaključiti između jednog ili više ugovornih organa i jednog ili više ponuđača. Okvirni sporazum se takođe može zaključiti i između jednog centralnog tijela za nabavke, koje u ime i za račun više ugovornih organa provodi postupak i zaključuje okvirni sporazum, i jednog ili više ponuđača. Ovisno o modalitetu sklapanja okvirnog sporazuma pojedinačni ugovori se mogu zaključivati na dva načina. Ukoliko je okvirni sporazum sklopljen sa jednim ponuđačem ugovor se sklapa sa ponuđačem sa kojim je sklopljen i okvirni sporazum, na osnovu uslova i ponuda dostavljenih kao osnov za zaključivanje okvirnog sporazuma. U ovom slučaju svi uslovi moraju biti detaljno definisani u okvirnom sporazumu. Ukoliko je okvirni sporazum sklopljen sa dva ili više ponuđača ugovorni organ, za sklapanje ugovora, ima na raspolaganju dvije opcije. Prva opcija je da se ugovor zaključuje sa najuspješnijim ponuđačem sa kojim je zaključen okvirni sporazum u skladu sa uslovima iz okvirnog sporazuma. Ukoliko taj ponuđač iz objektivnih razloga nije u stanju izvršiti ugovor, ugovor se sklapa sa ponuđačem koji je po uspješnosti iza najuspješnijeg ponuđača. Druga opcija je da se ugovor zaključuje na način da se provodi postupak tzv. minitenderisanja, odnosno svim ponuđačima sa kojima je sklopljen okvirni sporazum se dostavljaju pozivi za ponovno dostavljanje ponuda sa preciznijim definisanjem uslova u okviru uslova iz okvirnog sporazuma. Nakon dostavljenih ponuda ugovor se zaključuje sa onim ponuđačem koji je dostavio najpovoljniju ponudu u skladu sa kriterijima definisanim u okvirnom sporazumu. BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 51 [ PRAVNI SAVJETNIK ] Milena Majstorović, dipl. iur. NOVI ZAKON O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU REPUBLIKE SRPSKE – EFEKTI PRIMJENE ZAKONA Uvod Usljed brojnih slabosti, a u pokušaju da se uspostavi održivost i likvidnost penzijskog sistema, vršene su česte izmjene i dopune Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske, tako da je 2000. godine, u Republici Srpskoj izvršena značajna parametarska reforma, tada dosta radikalnija u odnosu na zemlje u okruženju. Parametarske reforme ostavljaju postojeću strukturu nepromijenjenom, ali prilagođavaju parametre sa ciljem unapređenja socijalnih i ekonomskih ciljeva, odnosno uspostavljanja finansijske održivosti i likvidnosti postojećeg penzijskog sistema. Efekti tih promjena izgubljeni su u značajnoj mjeri kao posljedica naknadnog proširivanja privilegovanih penzijskih prava, a neusklađenih sa realnim izvorima finansiranja, preranim penzionisanjem i ubrzanim povećanjem broja penzionera u odnosu na broj zaposlenih. Poremećaj osnovnih indikatora penzijskog sistema ,,međugeneracijske solidarnosti“ ukazao je da proces reforme penzijskog sistema nema alternativu, tako da je u Republici Srpskoj polovinom 2010. godine prihvaćena Strategija reforme penzijskog sistema, a donesen je, u skladu sa preporukama sadržanim u Strategiji, i novi Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, koji je stupio na snagu 1. 1. 2012. godine. Šta je novo u Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske U ranijem zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju, osiguranik poljoprivrednik je bio obuhvaćen dobrovoljnim osiguranjem, dok novim zakonom licem u obaveznom osiguranju smatra se osiguranik poljoprivrednik, odnosno lice koje obavlja poljoprivrednu djelatnost, 52 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 [ PRAVNI SAVJETNIK ] koje je upisano u Registar poljoprivrednih gazdinstava, kao nosilac (komercijalnog) poljoprivrednog gazdinstva, pod uslovom da na dan prijave na osiguranje nije stariji od 50 godina života. Izuzetno, osiguranik poljoprivrednik je i lice starije od 50 godina života, pod uslovom da je na dan prijave na osiguranje navršilo ili da do 65 godina života može navršiti najmanje 15 godina staža osiguranja. Osiguranikom/radnikom smatra i lice koje u skladu sa zakonom obavlja privremene i povremene poslove, kao i lice koje, u skladu sa posebnim zakonom, obavlja poslove preko omladinskih zadruga, ugovora o dijelu ili drugog autorskog ugovora, ako nije osiguran po drugom osnovu. Novim zakonom pooštreni su uslovi za odlazak u penziju, što je imalo za cilj usporavanje rasta broja novih penzionera. Pogrešna je percepcija u javnosti da produžavanje godina staža i života, kao i uvođenje kumulativnog uslova za ostvarivanje prava na penziju negativno utiče na stopu zaposlenosti. Penzijskom politikom ne može se rješavati politika zapošljavanja, jer je to zamjena jednog problema drugim. Dugoročan cilj je usporavanje rasta broja korisnika prava, odnosno popravljanje izrazito negativnog odnosa broja osiguranika prema broju korisnika prava. Starosna penzija Prema ranijem zakonu, uslov za ostvarivanje prava na starosnu penziju imao je osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 20 godina staža osiguranja. Kako bi se izbjegle nagle promjene koje mogu negativno utjecati na planiranje i odluke radnika koji se nalaze blizu starosne granice za penzionisanje, pored pooštravanja uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju, uspostavljena je postepenost i duži period tranzicije za uvođenje kumulativnih uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju, tako da pravo na starosnu penziju ima osiguranik kad navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, Izuzetno, osiguranik žena sa najmanje 15 godina staža osiguranja ima pravo na starosnu penziju ako: ■■ 2012 - ima navršenih 60 godina i četiri mjeseca života, ■■ 2013 - ima navršenih 61 godinu života, ■■ 2014 - ima navršenih 61 godinu i osam mjeseci života i tako postepeno svake naredne godine, više po osam mjeseci do 2019. godine. Osiguranik koji nema 65 godina života ima pravo na starosnu penziju kad navrši 60 godina života i 40 godina penzijskog staža, uz prelazni period u: ■■ 2012 - bez obzira na godine života, ■■ 2013 - ako ima navršenih 56 godina života, ■■ 2014 - ako ima navršenih 56 godina i 4 mjeseca života i tako postepeno svake naredne godine više po četiri mjeseca do 2025. godine. Osiguranik žena ima pravo na starosnu penziju kada navrši 58 godina života i 35 godina staža osiguranja uz prelazni period u: ■■ 2012 - bez obzira na godine života, ■■ 2013 - ako ima navršenih 54 godine života, ■■ 2014 - ako ima navršenih 54 godine i četiri mjeseca života i tako postepeno svake naredne godine više po četiri mjeseca do 2025. godine. Invalidska penzija Pojam invalidnosti definisan je kao smanjenje ili gubitak sposobnosti za rad na radnom mjestu, odnosno poslu koji je obavljan na dan BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 53 [ PRAVNI SAVJETNIK ] ocjene radne sposobnosti ili prije prestanka osiguranja. Smanjena radna sposobnost postoji kada osiguranik ne može da radi na svom radnom mjestu ili poslu, ali može sa punim radnim vremenom, sa ili bez prekvalifikacije i dokvalifikacije, da radi na drugom radnom mjestu ili poslu koji odgovara njegovoj stručnoj spremi, odnosno radnoj sposobnosti stečenoj radom. Gubitak radne sposobnosti postoji kada se utvrdi da osiguranik trajno nije sposoban za rad na radnom mjestu, odnosno poslu koji je obavljao na dan ocjene radne sposobnosti ili prije prestanka osiguranja, kao ni za druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, odnosno radnoj sposobnosti stečenoj radom, niti se prekvalifikacijom i dokvalifikacijom može osposobiti za druge poslove. Novim zakonom propisano je da je za ostvarivanje prava na invalidsku penziju, pored nastanka invalidnosti, potrebno imati najmanje pet godina staža osiguranja ili deset godina penzijskog staža. U koliko je gubitak sposobnosti za rad nastao kod osiguranika mlađeg od 35 godina života, pravo na invalidsku penziju može ostvariti pod uslovom da do nastanka invalidnosti ima dvije godine staža osiguranja. Porodična penzija U odnosu na raniji zakon, pooštreni su uslovi za ostvarivanje prava na porodičnu penziju u pogledu godina života za udovicu sa 45 na 50 godina života, a za udovca sa 55 na 60 godina života. Pored toga, pravo na porodičnu penziju može ostvariti i vanbračni supružnik, ako mu je pravosnažnom presudom dosuđeno pravo na izdržavanje. Ukoliko je umrli korisnik penzije u trenutku zaključivanja braka navršio 65 godina života, bračni supružnik ima pravo na porodičnu penziju samo pod uslovom da imaju zajedničko dijete ili da je brak trajao najmanje dvije godine. Ovim zakonom nije predviđen institut dokupa staža, dok i dalje postoji mogućnost da poslodavac, njegov pravni sljedbenik ili sam radnik može uplatiti neuplaćeni doprinos za određeni period unazad, ako radnik sa tom pojedinačnom uplatom navršava staž osiguranja za ispunjavanje uslova za ostvarivanje prava na penziju. Novo u odnosu na raniji zakon je to što se korisniku penzije, koji u skladu sa ovim zakonom stekne status osiguranika u obaveznom ili dobrovoljnom osiguranju, isplata penzije obustavlja za period tog osiguranja (član 141. stav 1. Zakona). Od ovog pravila izuzet je korisnik koji kao član organa upravljanja ili organa nadzora za svoj rad prima ugovorenu naknadu ili za izvršeni posao ostvari ugovorenu naknadu po osnovu ugovora o djelu, autorskog ili drugog ugovora. (Ustavni sud Republike Srpske donio je odluku kojom utvrđuje da član 141. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske - „Sl. glasnik RS“, broj 96/13.) Precizno su utvrđeni kriteriji na osnovu kojih se utvrđuje obaveza Republike za pokriće obaveza nastalih po osnovu ostvarivanja prava pod povoljnijim uslovima, po osnovu posebnog staža, kao i po osnovu većeg obima prava određenih kategorija osiguranika u odnosu na obim prava ostalih osiguranika. Usklađivanje penzija Jedno od ključnih pitanja u sistemu penzijskog osiguranja jeste pitanje načina usklađivanja penzija (indeksacija penzija), tj. održavanja i zaštite realne vrijednosti penzija. Prema ranijem zakonu, usklađivanje penzija na mjesečnom nivou vršeno je u skladu sa masom prikupljenih sredstava, tj. određivan je koeficijenta isplate penzije prema raspoloživim sredstvima, a usklađivanje penzija na godišnjem nivou vršilo bi se ,,kada se steknu uslovi za to“? Novim zakonom usklađivanje (indeksacija) penzija vrši se jednom 54 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 [ PRAVNI SAVJETNIK ] godišnje kombinacijom po 50% stope rasta plata i stope inflacije („švajcarski“ model). U skladu sa tim, od 1. 1. 2013. - povećanje penzija iznosilo je 1,6%, od 1. 9. 2013. vanredno povećanje penzija i opšteg boda iznosilo je 3,5%, a od 1. 1. 2014. povećanje penzija iznosilo je 2%. Izmjenama i dopunama zakona o PIO propisano je da se penzije, ukoliko procenat rasta prosječne neto plate i potrošačkih cijena na godišnjem nivou u Republici bude negativan, ne usklađuju. Ukoliko je procenat promjene prosječne neto plate u Republici u prethodnoj godini negativan, vrijednost opšteg boda se ne usklađuje, kao i da Vlada može odlučiti da izvrši vanredno usklađivanje opšteg boda i penzija u skladu sa mogućnostima. Najniža penzija Institut najniže penzije redefinisan je novim zakonom tako da je uvedeno pet nivoa najniže penzije u rasponu 160-320 KM, zavisno od dužine ukupnog penzijskog staža. Namirenje do najniže penzije ide na teret budžeta. Ovakvim rješenjem proširuje se krug korisnika najniže penzije i obezbjeđuje bolja zaštita najsiromašnijih kategorija penzionera, te indirektno stimuliše duže zadržavanje u procesu rada. Izmjenama i dopunama Zakona o PIO propisano je da Vlada donosi akt o određivanju iznosa najniže penzije na teret Republike. 1.1.2013. 1.9.2013. 1.1.2014. Do 15 godina penz. staža 160,41 166,02 169,34 Za 15 i više, a manje od 20 godina penz. staža 192,49 199,22 203,20 Za 20 i više, a manje od 30 godina penz. staža 224,57 232,42 237,06 Za 30 i više, a manje od 40 godina penz. staža 256,66 265,64 270,95 Za 40 godina penz. staža 320,82 332,04 338,68 Najniža samostalna penzija član 85 Zakona o PIO („Sl. glasnik RS“, br. 134/11 i 83/13) Model određivanje penzije Naš penzijski sistem je sistem unaprijed definisanih penzija, čija polazna visina zavisi od subjektivnih elemenata i to: - od visine plata na koje je uplaćen doprinos i - od dužine ostvarenog staža. Po ranijem zakonu, penzija se određivala u određenom procentu od penzijskog osnova, tako što je procenat penzije (akrualna stopa) bio znatno veći za prvih 20 godina staža u odnosu na preostali dio ukupnog penzijskog staža i vršena je nepotpuna valorizacija plata kroz diskont plata. U penzijskom osiguranju međugeneracijske solidarnosti penzijska formula nije samo način određivanja penzije pojedincima nego je u funkciji preraspodjele (redistribucije) koja se ostvaruje u tom osiguranju, od onih sa većim platama ka onima sa manjim platama, od onih sa većim stažom ka onima sa manjim stažom, od starijih ka mlađim penzionerima. Prema bod sistemu, visina penzije se određuje tako što se lični bodovi osiguranika množe sa vrijednošću opšteg boda za godinu u kojoj se ostvaruje pravo. U strukturi penzije lični bodovi su individualne prirode i vezani su za osiguranika, dok je opšti bod finansijska veličina kojom se izražava vrijednost penzije koja pripada korisniku penzije za jedan lični bod. Osiguraniku se za svaku godinu osiguranja, najranije počev od 1970. godine (izuzev 1992. i 1993. godine), određuje godišnji lični koeficijent, to jest koeficijent učešća njegove godišnje plate u prosječnoj godišnjoj plati u SRBiH, odnosno Republici za istu kalendarsku godinu (godišnji lični koeficijent je limitiran i može iznositi najviše četiri). BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 55 [ PRAVNI SAVJETNIK ] ODREĐIVANJE PENZIJE PRIMJENOM BOD-SISTEMA - primjer Godine Plata u važećoj valuti Broj mjeseci staža osiguranj Prosječna plata u Republici Godišnji lični koeficjent 1995 12 1231 820,68 1,4999 1996 12 2584 2178,72 1,1860 1997 12 5062 4428 1,1431 1998 12 15000 11.016 1,3616 1999 12 3287 2.592 1,2681 2000 12 5128 3.324 1,5427 2001 12 5321 3.708 1,4350 2002 12 6529 4.164 1,5679 2003 12 4548 4.548 1,0000 2004 12 10214 5.076 2,0122 2005 12 9687 5.580 1,7360 2006 12 11568 6.252 1,8502 2007 12 12653 7.020 1,8024 2008 12 13584 9.060 1,4993 2009 12 15276 9.456 1,6154 Zbir godišnjih ličnih koeficijenata osiguranika 22,5198 Zbir godišnjih ličnih koeficijenata osiguranika se dijeli sa periodom za koji su obračunati, što daje lični koeficijent osiguranika. Proizvod ličnog koeficijenta osiguranika i njegovog penzijskog staža predstavlja lične bodove osiguranika, tako da se svaka puna godina računa kao 1, svaki mjesec kao 0,083333, a svaki dan kao 0,002777. Visina penzije se određuje tako što se lični bodovi osiguranika množe sa vrijednošću penzije za jedan lični bod (opšti bod) za godinu u kojoj se ostvaruje pravo. Lični koeficijent osiguranika Zbir godišnjih ličnih koeficijenata osiguranika podijeljen sa periodom za koji su obračunati: 22,5198 : 15 = 1,5013 (lični koeficijent) Lični bodovi osiguranika Lični koeficijent osiguranika pomnožen sa penzijskim stažom: 1,5013 x 40 = 60,052 (lični bod) Određivanje visine penzije Lični bodovi osiguranika pomnoženi sa opštim bodom: 60,052 x 9,241875 = 555 KM (penzija) Nominalna (početna) vrijednost opšteg boda utvrđena je zakonom. Vrijednost opšteg boda je nominalni (početni) iznos koji predstavlja količnik izračunatog zbira penzija i zbira ličnih bodova svih korisnika starosne i invalidske penzije. Počev od 2013. godine, vrijednost opšteg boda usklađuje se 1. januara svake godine prema procentu promjene prosječne neto plate. U skladu sa mogućnostima, Vlada može i vanredno uskladiti penzije i opšti bod. ■■ od 1. 1. 2013 - usklađena vrijednost opšteg boda = 9,343535 što daje penziju 561 KM. 56 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 [ PRAVNI SAVJETNIK ] ■■ od 1. 9. 2013 - usklađena vrijednost opšteg boda = 9,670560 što daje penziju 580 KM. ■■ od 1. 1. 2014 - usklađena vrijednost opšteg boda = 9,863971 što daje penziju 592 KM. Prednosti prelaska na određivanje penzije po bod-sistemu, umjesto po koeficijentima valorizacije i penzijskom osnovu su: - jednostavnost, bolja povezanost zarada i penzije, za utvrđivanje ličnog koeficijenta, uvijek se uzimaju realne vrijednosti ostvarenih plata, odnosno eliminišu se negativni koeficijenti valorizacije koji diskontuju plate na manji iznos, limitiranjem vrijednosti ličnog boda (4) rješava se pitanje najviše penzije, pozitivno utiče na uvjerenje o pravičnosti sistema, dok po starom i novom zakonu, izračunati iznos penzije je isti samo za puni penzijski staž, a po novom zakonu izračunati iznos penzije je niži, za kraći penzijski staž. Posebna prava kao dio penzijskog sistema Naš naslijeđeni penzijski sistem tekućeg finansiranja, kao integralni dio, sadrži izdašna prava stečena pod povoljnijim uslovima i u većem obimu u odnosu na opšti propis, što doprinosi sve većem raskoraku između prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja i sve skromnijih realnih izvora iz kojih se ona alimentiraju, tako da država preuzima brigu o materijalnoj i socijalnoj sigurnosti od penzionisanja do kraja života. Ne umanjujući ,,moralnu“ opravdanost tih prava u penzijskom sistemu, finansiranje priznatog obima privilegovanih prava predstavlja sve veći fiskalni teret, što direktno narušava održiv odnosa uplata i isplata. Najčešći oblici sticanja tih prava u penzijskom sistemu su prijevremeni odlazak u penziju prije navršenih 65 godina života ili određivanje penzije u većem obimu u odnosu na opšti propis. Ne umanjujući ,,moralnu“ opravdanost ugradnje u integralni penzijski sistem prava pod povoljnijim uslovima, finansiranje priznatog obima tih prava predstavlja sve veći fiskalni teret. Penzijski sistemi tekućeg finansiranja zahtijeva usaglašenost između obima tih prava i mogućnosti Struktura penzije 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 I-YI2014 Broj koris. prosjek 179.640 1S2.053 1S2.73S 1S6.053 189.523 194.50S 19S.926 204.693 213.S64 223.259 229.S80 Starosna (%) 45,7 45.5 45,4 45,1 44.9 45,3 45,6 46,4 47,3 4S.4 49.4 50,6 51,7 52,OS Porodična (%) 34,2 34.9 35,S 37,5 36.9 36.6 36,2 35,2 34;2 33,5 32.S 31,9 31,3 31,27 Invalidska (%) 20,1 19.6 18.8 1S.5 18,2 1S.2 1S.2 18,4 1S.5 18,1 17,S 17,3 16,9 16,65 234.252 241.090 245.453 njihovog finansiranja u skladu sa materijalnim mogućnostima i sredstvima planiranim u budžetu, kako se teret isplate tih penzija ne bi prevalio na penzionere koji su radili i ostvarili penziju sa punim penzijskim stažom. Novim Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske iz penzijskog sistema izmješten je ,,garantovani penzijski osnov“ boračkih kategorija, a istima penzije određene na osnovu ostvarenih plata i ukupnog penzijskog staža, dok pravo na borački dodatak ostvaruju iz poreskih prihoda izvan penzijskog sistema. Izmještanje iz penzijskog sistema tzv. garantovanog penzijskog osnova dovelo je do smanjenja prosječne penzije u 2012. godini. Struktura penzija u Republici Srpskoj Struktura penzija je važan pokazatelj u penzijskom sistemu, koji predstavlja zastupljenost starosne, porodične i invalidske penzije, kao vrste prava, u ukupnom broju svih korisnika. Struktura je povoljnija ako je učešće starosnih penzija više, a invalidskih i porodičnih što niže. BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 57 [ PRAVNI SAVJETNIK ] Sa promjenom broja korisnika prava u Republici Srpskoj struktura penzija konstantno se poboljšava, Zabilježen je do sada najbolji odnos, u kome je procenat invalidskih penzija sveden na 16,58% a starosnih porastao na 52,06 %, dok je udio porodičnih penzija 31,2% i ostalih prava 0,14 %. Značajnije poboljšanje strukture penzija počinje u 2012. godini, kada procenat starosnih penzija, po prvi put od postojanja Fonda PIO, premašuje 50%. Struktura penzija (izvor: Fond PIORS) Trend kontinuiranog poboljšanja strukture penzija, u smislu povećanja broja starosnih a smanjenja broja invalidskih i porodičnih penzija, nastavljen je i u 2014. godini, te se Republika Srpska, posmatrajući strukturu korisnika prava na prostoru bivše Jugoslavije, nalazi odmah iza Slovenije. Cilj je je približavanje nivou zemalja Zapada, kod kojih je učešće starosnih penzija i dalje za 10tak procenata veće, a invalidskih za 4-5 % manje nego kod nas. A sa druge strane, pravo na penziju treba da ostvari svako onaj ko ispunjava zakonom propisane uslove, odnosno da to pravo ne može da ostvari niko ko te uslove ne ispunjava. Pozitivan trend poboljšanja strukture korisnika prava u penzijskom sistemu Republike Srpske rezultat je promjene i rješenja sadržanih u novom zakonu, ali i dosljednog provođenja akcije „STOP prevarama - do penzije pošteno“. Zaključak Reforma penzijskog sistema nije događaj nego proces, pri tome imajući u vidu da je važan i nezaobilazan elemenat u planiranju i uspješnom provođenju penzijske reforme potrebna podrška javnosti, kao i postizanje socijalnog konsenzusa i razumijevanja socijalnih partnera. Novi Zakon o penzijskom invalidskom osiguranju RS nastao je kao rezultat kompromisa sa socijalnim partnerima, jer je sindikat iskazao značajnije protivljenje parametarskom prilagođavanju i preporukama sadržanim u Strategiji reforme penzijskog sistema RS. Sigurno je da će predlagana, a od socijalnih partnera neprihvaćena, rješenja u skoroj budućnosti ponovo biti na dnevnom redu, ali tada za nas u mnogo nepovoljnijim uslovima. 58 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 [ PRAVNI SAVJETNIK ] Tadić Vladislava, dipl. pravnik e-mail: vlatkatadic@gmail.com ZAŠTITA NA RADU U REPUBLICI SRPSKOJ NOVI PODZAKONSKI AKTI SIŽE: Suština koja prati svaki propis izašla je iz načela ustavnosti i zakonitosti, tj. zakon mora biti u saglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i Zakonom. U članku će biti obrađena dva podzakonska akta pravilnika, iako ih od stupanja na snagu Zakona o zaštiti na radu od januara 2008. godine do sada ima dvadeset. Pored ovih novih pravilnika, na snazi je niz pravilnika iz ranijeg sistema koje je Republika Srpska preuzela na osnovu člana 12. Ustavnog zakona za provođenje Ustava Republike Srpske i koji će biti na snazi sve do donošenja novih propisa. Ključne riječ: licenca fizičkog lica za obavljanje poslova zaštite i zdravlja na radu, licenca pravnog lica za obavljanje poslova zaštite i zdravlja na radu, pregleda i ispitivanja sredstava za rad i sredstava i opreme za ličnu zaštitu na radu, licenca pravnog lica za obavljanje poslova ispitivanja uslova radne sredine, odnosno hemijskih, bioloških i fizičkih štetnosti i mikroklime, i licence odgovornih lica zaposlenih kod pravnog lica za potpisivanje stručnih nalaza, osposobljavanje, program osposobljavanja. UVOD Podzakonski akti iz oblasti zaštite na radu su provedbeni propisi izuzetno značajnog zakona koji reguliše zaštitu na radu, kao sastavni dio organizacije rada i izvođenja radnog procesa. Novi Zakon o zaštiti na radu („Sl. glasnik RS“, br. 1/08 i 13/10) uređuje zaštitu i zdravlje na radu kao djelatnost od opšteg interesa, utvrđuju se nosioci sprovođenja i unapređenja bezbjednosti i zdravlja na radu, njihova prava, obaveze BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 59 [ PRAVNI SAVJETNIK ] i odgovornosti i druga pitanja koja se odnose na bezbjednost i zdravlje na radu. Da bi se sve ovo sprovelo u život i adekvatno funkcionisalo kod poslodavaca, u Republici Srpskoj doneseno je niz podzakonskih akata – pravilnika koji detaljno regulišu određenu oblast. Sve podzakonske akte – pravilnike je donio ministar rada i boračko-invalidske zaštite na osnovu ovlaštenja iz Zakona o zaštiti na radu. U ovom članku biće obrađena dva pravilnika i to: Pravilnik o visini troškova za izdavanje licenci i Pravilnik o načinu i postupku osposobljavanja radnika za bezbjedan i zdrav rad. Pojašnjenje pojedinih izraza Licenca je ovlašćenje koje ministar rada i boračko-invalidske zaštite daje pravnom ili fizičkom licu za obavljanje određenih poslova u oblasti zaštite i zdravlja na radu u skladu sa zakonom. Odgovorno lice za obavljanje pregleda i ispitivanja sredstava za rad i sredstava i opreme za ličnu zaštitu na radu i ispitivanja uslova radne sredine, kao i za potpisivanje stručnih nalaza jeste lice sa licencom za vršenje tih poslova. Stručni nalaz je izvještaj o izvršenom pregledu sredstava za rad i sredstava i opreme za ličnu zaštitu na radu i ispitivanju uslova radne sredine sa zaključkom da li su primijenjene ili nisu primijenjene propisane mjere za zaštitu i zdravlje na radu. Osposobljavanje predstavlja obavezu poslodavca da radnika osposobi za bezbjedan i zdrav rad. Program osposobljavanja je program koji donosi poslodavac ovisno o tome kojom se djelatnošću bavi u skladu sa zakonom i aktom o procjeni rizika. LICENCE IZ OBLASTI ZAŠTITE NA RADU U REPUBLICI SRPSKOJ U Republici Srpskoj iz oblasti zaštite na radu postoji više vrsta licenci i to: 1. Licenca fizičkog lica za obavljanje poslova zaštite i zdravlja na radu, 2. Licenca pravnog lica za obavljanje poslova zaštite i zdravlja na radu, pregleda i ispitivanja sredstava za rad i sredstava i opreme za ličnu zaštitu na radu, 3. Licenca pravnog lica za obavljanje poslova ispitivanje uslova radne sredine, odnosno hemijskih, bioloških i fizičkih 60 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 štetnosti (osim jonizujućeg zračenja) i mikroklime, 4. Licenca ovlaštene organizacije koja obavlja poslove zaštite na radu za druge poslodavce i to isključivo poslove iz člana 40. Zakona o zaštiti na radu, 5. Licenca odgovornog lica u pravnom licu za obavljanje pregleda i ispitivanja opreme za rad i potpisivanje stručnih nalaza, i 6. Licenca odgovornog lica u pravnom licu za obavljanje poslova za ispitivanje uslova radne sredine i potpisivanje stručnih nalaza. Fizičko lice može da dobije licencu za obavljanje poslova zaštite i zdravlja na radu, pod uslovom da ima najmanje višu školsku spremu tehničkog smjera, položen stručni ispit iz zaštite na radu i najmanje tri godine iskustva u struci. Pravno lice koje želi da se bavi poslovima zaštite na radu, pregleda i ispitivanja sredstava za rad i sredstava i opreme za ličnu zaštitu na radu, mora da ispuni niz propisanih uslova kako bi ostvarilo pravo na licencu. Ti uslovi su propisani Pravilnikom o visini troškova za izdavanje licenci („Sl. glasnik RS“, br. 68/08, 28/12 i 52/12), a sastoje se u sljedećem: ■■ To pravno lice da bi ostvarilo pravo na licencu mora nadležnom ministarstvu pedočiti metodologije pregleda i ispitivanja sredstava za rad utvrđene propisima o zaštiti i zdravlju na radu, tehničkim propisima i standardima. ■■ Pored metodologija, to pravno lice mora imati u stalnom radnom odnosu po jednog radnika visoke stručne spreme sa položenim stručnim ispitom za rad u struci i to: a) diplomiranog inženjera zaštite na radu, b) diplomiranog mašinskog inženjera, c) diplomiranog inženjera elektrotehnike, d) diplomiranog inženjera tehnologije. Pravno lice, pored kadrovske opremljenosti, mora posjedovati odgovarajuću opremu i uređaje za ispitivanje sredstava za rad, i u radnom odnosu odgovorno lice sa licencom za obavljanje poslova pregleda i ispitivanja sredstava za rad i potpisivanje stručnih nalaza. Svi zaposleni moraju da imaju najmanje tri godine radnog iskustva u struci. Bitno je naglasiti da licenca pravnog lica nije trajna, već ista podliježe relicenciranju svake četiri godine. Ukoliko se licenca ne obnovi protekom vremena od četiri godine ista prestaje da važi. Svaka licenca izdata [ PRAVNI SAVJETNIK ] pravnom licu objavljuje se u Službenom glasniku Republike Srpske. Bitno je naglasiti da ministar može oduzeti licencu ako se utvrdi da to pravno lice ne ispunjava jedan od propisanih uslova pod kojima je licenca izdata, ako je prilikom podnošenja zahtjeva za licencu dao netačne podatke, da obavlja poslove suprotno zakonu za koje je dobilo licencu i ako se utvrdi da nesavjesno i nestručno obavlja poslove za koje je dobio licencu. Pravno lice koje želi da se bavi poslovima ispitivanja uslova radne sredine, odnosno hemijskih, bioloških i fizičkih štetnosti (osim jonizujućih zračenja) i mikroklime, pored naprijed navedenih uslova za prethodnu licencu, mora da ima u radnom odnosu do pola radnog vremena ljekara specijalistu medicine rada i diplomiranog biologa, odnosno mikrobiologa ili diplomiranog hemičara. Pored kadrovske i tehničke opremljenosti to pravno lice mora da posjeduje sljedeće metodologije ispitivanja i to: 1. metodologiju ispitivanja hemijskih 2. 3. 4. 5. štetnosti, dimova i prašine kvalitativnom i kvantitativnom analizom u skladu sa propisima o zaštiti i zdravlju na radu, tehničkim propisima i standardima, metodologiju ispitivanja fizičkih štetnosti (buke, vibracije, osvjetljenosti) i štetnih zračenja (osim jonizujućih zračenja) u skladu sa propisima o zaštiti i zdravlju na radu, tehničkim propisima i važećim standardima, metodologiju ispitivanja prisutnosti bioloških štetnosti, kvalitativnom i kvantitativnom analizom uzorka prisutnosti bioloških štetnosti, metodologiju ispitivanja mikroklime i određivanja kvaliteta mikroklimatskih parametara u skladu sa propisima o zaštiti i zdravlju na radu, tehničkim propisima i standardima kojima su propisani postupci ispitivanja, metodologiju ispitivanja i mjerenje kvaliteta osvijetljenosti u radnim prostorijama i na radnim mjestima u skladu sa propisima o zaštiti i zdravlju na radu, tehničkim propisima i standardima. Licencu ovlaštene oganizacije može da dobije pravno lice koje zakonom ispunjava propisane uslove i to: da ima u radnom odnosu lice sa visokom stručnom spremom odgovarajuće struke i položenim stručnim ispitom i najmanje tri godine radnog iskustva na tim poslovima. Ovlaštena organizacija može da obavlja poslove iz člana 40. Zakona o zaštiti na radu, što znači da ima određena ograničenja u odnosu na naprijed navedene licence. Ti poslovi se sastoje u sljedećem: ■■ učestvuje u pripremi akta o procjeni rizika, ■■ vrši kontrolu i daje savjete poslodavcu u planiranju, izboru, korištenju i održavanju sredstava za rad, opasnih materija i sredstava i opreme za ličnu zaštitu na radu, ■■ učestvuje u opremanju i uređivanju radnog mjesta radi ostvarivanja bezbjednih i zdravih uslova rada, ■■ organizuje preventivna i periodična ispitivanja uslova radne sredine, ■■ organizuje preventivne i periodične preglede i ispitivanja sredstava za rad i sredstava i opreme za ličnu zaštitu na radu, ■■ predlaže mjere za poboljšanje uslova rada, naročito na radnom mjestu sa povećanim rizikom ■■ svakodnevno prati i kontroliše primjenu mjera za zaštitu i zdravlje zaposlenih na radu, ■■ prati stanje u vezi sa povredama na radu i profesionalnim oboljenjima, kao i bolestima u vezi sa radom, učestvuje u utvrđivanju njihovih uzroka, i priprema izvještaje sa prijedlozima mjera za njihovo otklanjanje ■■ priprema i sprovodi osposobljavanje radnika za bezbjedan i zdrav rad, ■■ priprema uputstva za bezbjedan rad i kontroliše njihovu primjenu, ■■ zabranjuje rad na radnom mjestu ili upotrebu sredstava za rad i sredstava i opreme za ličnu zaštitu na radu, u slučaju kada utvrdi neposrednu opasnost po život ili zdravlje radnika, ■■ sarađuje i koordinira rad sa službom medicine rada o svim pitanjima u oblasti zaštite i zdravlja na radu, ■■ vodi evidenciju u oblasti zaštite i zdravlja na radu kod poslodavaca. Kontrolu nad radom licenciranih institucija koje se bave poslovima zaštite na radu, a posjeduju licence nadležnog ministarstva, vrši Republička uprava za inspekcijske poslove - Republička inspekcija rada. Fizičko lice može da dobije licencu, kao odgovorno lice u pravnom licu za obavljanje poslova pregleda i ispitivanja opreme za rad i potpisivanje stručnih nalaza, ako ispunjava zakonske uslove, da posjeduje visoku stručnu spremu odgovarajuće struke, položen stručni ispit i najmanje tri godine radnog iskustva na poslovima pregleda i ispitivanja sredstava za rad, pod istim uslovima se stiče licenca odgovornog lica BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 61 [ PRAVNI SAVJETNIK ] u pravnom licu za ispitivanje uslova radne sredine i potpisivanje stručnih nalaza, sa tim da je potrebno tri godine radnog iskustva na poslovima ispitivanja uslova radne sredine. OSPOSOBLJAVANJE RADNIKA ZA BEZBJEDAN I ZDRAV RAD Obavezu osposobljavanja radnika za bezbjedan i zdrav rad ima svaki poslodavac bez obzira na broj zaposlenih, a to osposobljavanje može poslodavac povjeriti svom radniku koji je u radnom odnosu i obavlja poslove zaštite i zdravlja na radu, ili ovlaštenoj organizaciji sa kojom će zaključiti ugovor za obavljanje tog posla. Osposobljavanje radnika za bezbjedan i zdrav rad vrši se po programu koji donosi poslodavac u skladu sa zakonom i aktom o procjeni rizika, gdje svoje učešće ima i predstavnik radnika - povjerenik radnika. Ovisno kojom se djelatnošću bavi poslodavac, program osposobljavanja je prilagođen toj djelatnosti. Osposobljavanje se obavlja teoretski i praktično. Teoretski dio osposobljavanja radnika za bezbjedan i zdrav rad obuhvata upoznavanje radnika sa: a) propisima o radu i zaštitom na radu, b) pravima, obavezama i c) d) e) f) g) h) odgovornostima u oblasti zaštite i zdravlja na radu, organizacijom poslova zaštite i zdravlja na radu kod poslodavca, utvrđenim opasnostima i štetnostima i procjenom rizika na radnom mjestu, ergonomskim i psihofizičkim zahtjevima radnog mjesta, uputstvima za bezbjednu upotrebu i održavanje opreme za rad i sredstvima i opreme za ličnu zaštitu na radu, uslovima radne sredine i organizacijom prve pomoći, zaštite od požara, evakuacije zaposlenih. Praktični dio osposobljavanja radnika za bezbjedan i zdrav rad Praktični dio se sprovodi na radnom mjestu uz učešće neposrednog rukovodioca i obuhvata: a) osposobljavanje radnika za bezbjedno rukovanje sredstvima rada za rad 62 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 i sredstvima i opremom za ličnu zaštitu na radu i b) upoznavanje sa utvrđenim mjerama za sprečavanje, otklanjanje ili smanjenje rizika na radnom mjestu Praktični dio osposobljavanja obuhvata i druge mjere u skladu sa procjenjenim opasnostima i štetnostima na radnom mjestu. Kada se kod poslodavca izvrši teoretsko i praktično osposobljavanje, nakon toga se vrši provjera osposobljenosti radnika za bezbjedan i zdrav rad, posebno teoretski dio, a posebno praktični dio osposobljenosti. Provjeru osposobljenosti vrši komisija koju imenuje poslodavac, teoretska provjera se vrši pismenim putem, a praktična provjera se odvija na radnom mjestu. Za svakog radnika kod provjere teoretske i praktične vodi se zapisnik koji potpisuju predsjednik i članovi komisije. Učešće u teorijskom osposobljavanju i provjeri radnik potvrđuje svojeručnim potpisom na testu, a učešće u praktičnom dijelu osposobljavanja i osposobljenosti za rad na određenom radnom mjestu, potvrđuje odgovarajućom izjavom radnik, neposredni rukovodilac i radnik za zaštitu i zdravlje na radu. Radniku koji je osposobljen za bezbjedan i zdrav rad na osnovu ocjene komisije poslodavac ili ovlaštena organizacija izdaje uvjerenje o osposobljenosti za bezbjedan i zdrav rad. ZAKLJUČAK U Republici Srpskoj do sada je registrovano 21 pravno lice za obavljanje poslova iz oblasti zaštite i zdravlja na radu, pregleda i ispitivanja sredstava za rad i sredstava i opreme za ličnu zaštitu na radu, i 13 pravnih lica za obavljanje poslova ispitivanja uslova radne sredine, odnosno hemijskih, bioloških i fizičkih štetnosti (osim jonizujućeg zračenja) i mikroklime, i 10 ovlaštenih organizacija koje obavljaju poslove iz člana 40. Zakona o zaštiti na radu („Sl. glasnik RS“, br. 1/08 i 13/10) za druge poslodavce. Literatura: Zakon o zaštiti na radu („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 1/08 i 13/10). Pravilnik o visini troškova za izdavanje licenci („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 68/08, 28/12 i 52/12). Pravilnik o načinu i postupku osposobljavanja radnika za bezbjedan i zdrav rad („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 42/11). [ PRAVNI SAVJETNIK ] PRAVO RADNIKA NA DNEVNI ODMOR, SEDMIČNI ODMOR I GODIŠNJI ODMOR SA PRAVOM NA REGRES Jasminka Čapljak, dipl. pravnik e-mail: jasnacapljak@gmail.com SIŽE U članku je obrađena oblast odmora radnika, dnevni odmor u toku radnog vremena, dnevni odmor između dva uzastopna radna dana i za vrijeme prekovremenog rada, sedmični odmor i godišnji odmor, te pravo radnika na regres za godišnji odmor. Ključne riječi: dnevni odmor, sedmični odmor, godišnji odmor, regres UVOD Prilikom zaključivanja ugovora o radu radnik stupa u radni odnos, u rad. Svaki rad, pa i rad u radnom odnosu, nužno izaziva psihofizički umor. Odmor radnika je prekid rada radnika sa svrhom obnavljanja radnih sposobnosti kako bi radnik nakon odmora uspješno nastavio svoj rad. Odmor radnika ima višestruko značenje - otklanja umor radnika, preventivno utiče kod zaštite od povreda na radu od iscrpljenosti i doprinosi produktivnijem radu radnika. Pojašnjenje pojedinih izraza: a) Dnevni odmor - odmor radnika u toku radnog vremena i odmor radnika između dva uzastopna radna dana, odmor radnka u toku prekovremenog rada. b) Sedmični odmor - odmor radnika u trajanju od najmanje 24 časa neprekidno. BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 63 [ PRAVNI SAVJETNIK ] c) Godišnji odmor - plaćeni odmor, koristi se u svakoj kalendarskoj godini uz ispunjavanje određenih uslova. d) Regres za godišnji odmor - pravo radnika uz pravo na godišnji odmor u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu poslodavca i ugovorom o radu. 1. DNEVNI ODMOR RADNIKA 1.1. Dnevni odmor u toku radnog vremena U Republici Srpskoj odmor radnika regulisan je Zakonom o radu – prečišćeni tekst („Službeni glasnik RS“, broj 55/07) i Opštim kolektivnim ugovorom („Službeni glasnik RS“, broj 40/10). Dnevni odmor radnika u toku radnog vremena regulisan je članom 54. Zakona o radu. Dnevni odmor u toku radnog dana se uračunava u puno radno vrijeme radnika i iznosi 30 minuta za radnika koji radi sa punim radnim vremenom. Raspored korišćenja odmora određuje poslodavac. Izuzetno, od zavisnosti djelatnosti kojom se poslodavac bavi, isti može odobriti zaposlenima još jedan čas dnevnog odmora u toku radnog vremena na kraju radne sedmice. 1.2. Dnevni odmor između dva uzastopna radna dana Dnevni odmor između dva radna dana regulisan je članom 55. Zakona o radu – prečišćeni tekst. Radnik ima pravo na dnevni odmor u trajanju od 12 časova neprekidno između dva radna dana, dok radnici zaposleni u poljoprivredi taj odmor imaju kraće i iznosi 10 časova neprekidno. 1.3. Dnevni odmor u toku prekovremenog rada U toku rada, radnik može raditi i prekovremeno, u skladu sa propisima. U tom slučaju, ukoliko radnik radi prekovremeno duže od tri časa, poslodavac je dužan da mu obezbijedi dnevni odmor u trajanju od 15 minuta. Taj odmor se ne računa u prekovremeni rad. 2. SEDMIČNI ODMOR RADNIKA Svaki zaposleni radnik ima pravo na sedmični odmor u neprekidnom trajanju od 24 časa. Poslodavac unaprijed utvrđuje raspored rada radnika kao i sedmični odmor. Međutim, ako je neophodno da radnik radi na svoj sedmični dan odmora, poslodavac je dužan da naknadno, u dogovoru sa 64 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 radnikom, odredi kada će radnik iskoristiti dan odmora. S obzirom na svrhu sedmičnog odmora, a što je obnavljanje fizičke i psihičke sposobnosti radnika za rad, taj dan bi se trebao koristiti odmah u narednoj sedmici. 3. GODIŠNJI ODMOR RADNIKA Radnik koji ima najmanje šest mjeseci neprekidnog rada kod poslodavca ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 18 radnih dana. Maloljetni radnik ima viši minimum radnih dana za godišnji odmor, a to je 24 radna dana. Radnik koji radi na poslovima, odnosno radnim mjestima na kojima, i pored primjene odgovarajućih mjera i sredstava za rad, postoji pojačano štetno djejstvo uslova rada na zdravlje radnika ima pravo na godišnji odmor najmanje u trajanju od 30 radnih dana. Radnik koji nema najmanje šest mjeseci neprekidnog rada kod poslodavca, ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje jedan dan za svaki navršeni mjesec dana rada kod poslodavca. Opštim kolektivnim ugovorom utvrđeno je da se godišnji odmor utvrđen Zakonom o radu uvećava za po jedan dan za svake tri navršene godine radnog staža. Takođe, granskim i pojedinačnim ugovorima mogu se utvrditi i drugi osnovi uvećanja godišnjeg odmora. Prilikom utvrđivanja dužine godišnjeg odmora subote i nedjelje se neće računati u dane godišnjeg odmora, pa i ako je kod poslodavca radna sedmica raspoređena u šest radnih dana (član 16. Opšteg kolektivnog ugovora). U određenim slučajevima može doći do prekida korištenja godišnjeg odmora. To su slučajevi odsustvovanja sa rada po drugim osnovama: ■■ odsustvovanje sa rada u slučaju privremene spriječenosti za rad u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju, ■■ odsustvovanje sa rada u slučajevima plaćenog odsustva, ■■ odsustvovanje sa rada zbog republičkih i vjerskih praznika. U tim slučajevima dolazi do prekida korištenja godišnjeg odmora, te će se poslodavac i radnik sporazumjeti da radnik nastavi korištenje ostatka godišnjeg odmora. Radnik se ne može odreći prava na godišnji odmor, poslodavac ne može radniku uskratiti pravo na godišnji odmor, niti mu može, na ime neiskorišćenog godišnjeg odmora, isplatiti naknadu (član 63. Zakona o radu). [ PRAVNI SAVJETNIK ] 3.1. Korištenje godišnjeg odmora Radnik u pravilu koristi godišnji odmor u cijelosti, bez prekidanja. Poslodavac može, u zavisnosti od potreba procesa rada, odlučiti da radnik koristi godišnji odmor u dva dijela. Međutim, ukoliko se radnik i poslodavac sporazumiju da se godišnji odmor ne koristi neprekidno, isti se može koristiti i u više od dva dijela. U tom slučaju, jedan dio godišnjeg odmora mora iznositi neprekidno najmanje dvije sedmice. Poslodavac je dužan da radniku omogući da jedan dio godišnjeg odmora koristi i u narednoj kalendarskoj godini ukoliko nije godišnji odmor iskoristio u cijelosti. U tom slučaju rok do kojeg radnik mora iskoristiti preostali dio godišnjeg odmora iz prethodne godine je kraj juna naredne godine. Radnici koji rade na poslovima nastave u obrazovnim ustanovama koriste godišnji odmor za vrijeme školskih raspusta. 3.2. Raspoređivanje korištenja godišnjeg odmora Prilikom raspoređivanja korištenja godišnjeg odmora zaposlenih radnika, poslodavac može uzeti u obzir opravdane želje radnika. Međutim, ukoliko proces rada zahtijeva da se poslodavac drži drugog rasporeda prema tom procesu, onda će u prvom planu biti potrebe procesa rada. 3.3. Isplata naknade plate za vrijeme korištenja godišnjeg odmora Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, radnik ima pravo na isplatu naknade plate. Iznos isplate naknade plate odgovara visini plate koju bi radnik imao da je bio na radu. Opšteg kolektivnog ugovora. Poslodavac isplaćuje regres radniku najmanje u visini tri cijene rada utvrđene granskim kolektivnim ugovorom u mjesecu koji prethodi mjesecu korištenja godišnjeg odmora. Od svih ostalih primanja koje poslodavac isplaćuje radniku (misli se na prevoz, topli obrok, dnevnice za službena putovanja...) jedino je pravo radnika na regres regulisano Zakonom o radu dok se njegova visina određuje kolektivnim ugovorima. Kod lica zaposlenih u organima uprave Republike Srpske regres je sastavni dio osnovne plate, a što je regulisano posebnim Zakonom o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske („Službeni glasnik RS“, broj 31/14) i ne može se posebno iskazivati. Zaključak Pravo radnika na odmor je jedno od osnovnih prava radnika i kao takvo je vrlo bitno za normalan i zdrav rad zaposlenih. Poslodavac prilikom organizacije rada i rasporeda radnog vremena nužno mora voditi računa o odmorima radnika kako u toku radnog vremena tako i kod korištenja godišnjeg odmora kao najdužeg odmora radnika. Svaki radnik koji ima pravo na godišnji odmor ima pravo i na regres, novčanu isplatu za korištenje godišnjeg odmora, a za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, radnik prima naknadu plate kao da je radio. LITERATURA 4. PRAVO RADNIKA NA REGRES ZA GODIŠNJI ODMOR Zakonom o radu regulisano je da radnik ostvaruje pravo na regres za godišnji odmor. Visina regresa regulisana je odredbama Zakon o radu – prečišćeni tekst („Službeni glasnik RS“, broj 55/07) Opšti kolektivni ugovor („Službeni glasnik RS“, broj 40/10) Zakon o platama zaposlenih u organima državne uprave Republike Srpske („Službeni glasnik RS“, broj 31/14) BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 65 [ PRAVNI SAVJETNIK ] ALTERNATIVNE MJERE PREMA MALOLJETNIM POČINIOCIMA KRIVIČNIH DJELA Ljiljana Ćehajić, dipl. pravnik Ministarstvo pravde i uprave KS SIŽE Autor u članku analizira policijsko upozorenje i odgojne preporuke, kao oblike alternativnih mjera koje se mogu izreći maloljetnom počiniocu krivičnog djela na način i pod uslovima propisanim novim Zakonom o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku, a koje su alternativa vođenju formalnog krivičnog postupka, kada je to u najboljem interesu maloljetnog učinioca krivičnog djela, kao i način i uslove njihovog izricanja i provođenja. Ključne riječi: dijete, maloljetnik, mlađi maloljetnik, stariji maloljetnik, mlađa punoljetna osoba, sudija i tužilac za maloljetnike, ovlaštena službena osoba, princip oportuniteta, princip srazmjernosti, stručni saradnici, organ starateljstva, branilac, posebna znanja Zakonom o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku1 utvrđuju se posebna pravila postupanja prema djeci koja su u sukobu sa zakonom, mlađim punoljetnim osobama i djeci koja su žrtve ili svjedoci prema kojima su dužni postupati sudovi, tužiteljstva, uključujući ovlaštene službene osobe, organe starateljstva, porodice, škole, institucije na svim nivoima društvene zajednice, kao i druge učesnike uključene u krivičnu proceduru. Zakon sadrži odredbe koje se primjenjuju prema maloljetnim učiniocima krivičnih djela koje se odnose na materijalno krivično pravo, odredbe o organima koji ga primjenjuju, krivični postupak i izvršenje krivičnih sankcija, kao i odredbe o krivičnopravnoj zaštiti djece na čiju štetu je izvršeno krivično djelo. Uz Zakon se, ako njim nije drukčije određeno, primjenjuju: 1. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10 i 42/11), 1 Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 7/14). 66 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 [ PRAVNI SAVJETNIK ] 2. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10 i 8/13), 3. Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11), 4. Uredba o primjeni odgojnih preporuka prema maloljetnicima („Službene novine Federacije BiH“, broj 6/09) i 5. drugi opći propisi . Ovaj zakon stupio je na snagu 5. februara 2014. godine, a primjenjivat će se istekom godine dana nakon stupanja na snagu. Do početka primjene ovog zakona uskladit će se odredbe svih navedenih propisa i odredbe drugih propisa iz oblasti zaštite prava djece i maloljetnika sa ovim zakonom.2 Radi određivanja pojma djeteta, odnosno maloljetnika Zakon sadrži definicije, prema kojima je: ■■ Dijete - svaka osoba koja nije navršila 18 godina života. Prema djetetu koje u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršilo 14 godina ne mogu se izreći krivične sankcije niti primijeniti druge mjere predviđene ovim zakonom. ■■ Maloljetnik - dijete koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 16 godina a nije navršilo 18 godina života i prema kome se mogu izreći krivične sankcije i druge mjere predviđene ovim zakonom. ■■ Mlađi maloljetnik - maloljetnik koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio 14, a nije navršio 16 godina života. ■■ Stariji maloljetnik - maloljetnik koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio 16, a nije navršio 18 godina života. ■■ Mlađa punoljetna osoba - osoba koja je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršila 18, a nije navršila 21 godinu života. Namjera nam je predstaviti zakonska rješenja koja se odnose na mjeru upozorenja i odgojne preporuke, koje se mogu izreći maloljetnom učiniocu krivičnog djela, a koje su alternativa vođenju formalnog krivičnog postupka, kada je to u najboljem interesu tog maloljetnika. Bez obzira što se radi o mjerama koje se izriču bez vođenja formalnog krivičnog postupka, odnosno da se ne bi vodio formalni krivični postupak, maloljetnik mora imati branitelja prilikom prvog saslušanja od tužitelja ili ovlaštene službene osobe, kao i tokom cijelog postupka pa tako 2 Član 201. i član 200. stav (2) Zakona. i onda kada ovlaštena službena osoba izriče policijsko upozorenje i kada tužitelj uvjetuje nepokretanje postupka prema maloljetniku ispunjenjem odgojne preporuke.3 Ako sami maloljetnik, njegov zakonski zastupnik ili srodnici ne uzmu branitelja, o tome se obavještava sudija koji, na prijedlog tužitelja ili ovlaštene službene osobe, postavlja branitelja po službenoj dužnosti, i to branitelja koji mora imati posebna znanja za postupanje sa maloljetnikom. ALTERNATIVNE MJERE Alternativne mjere, čija je svrha izricanja da se ne pokreće krivični postupak prema maloljetniku i da se njihovom primjenom utiče na pravilan razvoj maloljetnika i jačanje njegove lične odgovornosti kako ubuduće ne bi činio krivična djela,4 propisane Zakonom su: 1. policijsko upozorenje, kao mjera upozorenja i 2. odgojne preporuke. 1. POLICIJSKO UPOZORENJE Prema maloljetnom učiniocu krivičnog djela može se izreći policijsko upozorenje za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, ako su ispunjeni uslovi za izricanje, odnosno izvršene propisane radnje postupanja ovlaštene službene osobe prilikom njegovog izricanja5 i ako je to srazmjerno okolnostima i težini učinjenog krivičnog djela.6 Policijsko upozorenje izriče ovlaštena službena osoba sa posebnim znanjima, uz odobrenje tužitelja. Ovlaštena službena osoba dužna je pribaviti socijalnu anamnezu maloljetnika7 od posebnog odjela ili službe za maloljetnike nadležnog organa starateljstva pribaviti podatke koji se tiču uzrasta, zrelosti i drugih osobina ličnosti maloljetnika, o sredini i 3 Član 77. Zakona. 4 Član 25. Zakona. 5 Član 88. Zakona 6 U skladu sa članom 9. Zakona - Princip srazmjernosti – „Potencirajući dobrobit maloljetnika koji se nalazi u sukobu sa zakonom, ovaj zakon propisuje mogućnost izbora i primjene zakonom predviđenih sankcija i mjera koje su prilagođene ličnim karakteristikama, sredini i prilikama u kojima maloljetnik živi i u srazmjeri sa okolnostima i težinom učinjenog krivičnog djela i uvažavanjem prava osobe oštećene krivičnim djelom.“ 7 Član 87. stav (2) Zakona. BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 67 [ PRAVNI SAVJETNIK ] prilikama u kojim on živi, kako bi mogao odlučiti da li će za konkretni slučaj postupati primjenom principa oportuniteta, postupak obustaviti ili pristupiti postupku primjene odgojne preporuke ili će donijeti naredbu za pokretanje pripremnog postupka. Policijski organ vodi evidenciju izrečenih policijskih upozorenja, koja nema karakter kaznene evidencije o osuđivanosti maloljetnika i ne može se upotrijebiti na bilo koji način koji bi štetio maloljetniku. Troškovi postupka izricanja policijskog upozorenja padaju na teret budžetskih sredstava tužiteljstva. Uslovi za izricanje Policijsko upozorenje može se izreći pod sljedećim uslovima: a) da maloljetnik priznaje krivično djelo; b) da je priznanje dato slobodno i dobrovoljno; c) da postoji dovoljno dokaza da je maloljetnik učinio krivično djelo; d) da prema maloljetniku nije ranije izricano policijsko upozorenje, primijenjena odgojna preporuka ili izricana krivična sankcija. Propisane radnje postupanja ovlaštene službene osobe Po pravilu, ispitivanje maloljetnika vrši tužitelj, a ovlaštena službena osoba koja ima posebna znanja ispitivanje vrši uz odobrenje tužitelja. Zakonom je propisana komunikacija sa maloljetnikom, pozivanje i obavještavanje o pravima.8 Prilikom lišenja slobode i tokom boravka maloljetnika u policijskoj stanici ministarstva unutrašnjih poslova svi kontakti ovlaštene službene osobe sa maloljetnikom se obavljaju na način koji u punoj mjeri poštuje ličnost maloljetnika i podržava njegovu dobrobit. Bilo koji postupci koji narušavaju fizičko i mentalno zdravlje maloljetnika su zabranjeni. O lišenju slobode ovlaštena službena osoba odmah obavještava roditelja, odnosno staratelja ili usvojitelja maloljetnika, branitelja i nadležni organ starateljstva, a ukoliko roditelji ili staratelji maloljetnika nisu dostupni, oni se obavještavaju u što kraćem roku. Tužitelj ili uz odobrenje tužitelja ovlaštena službena osoba koja vrši ispitivanje osigurava prisustvo roditelja, odnosno staratelja ili usvojitelja. Kada se maloljetnik prvi put ispituje, prije početka ispitivanja tužitelj ili ovlaštena službena osoba obavještavaju maloljetnika, 8 Član 96. st. (2), (3), (4) i (5) Zakona. 68 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 u pisanoj formi, a nakon toga i usmeno na maternjem jeziku i na njemu razumljiv način, o pravima iz Zakona o krivičnom postupku,9 a posebno o pravu da u prisustvu branitelja, roditelja, odnosno staratelja ili usvojitelja ili predstavnika organa starateljstva bude ispitan od tužitelja ili ovlaštene službene osobe. Ovlaštena službena osoba ispituje maloljetnika u prisustvu njegovog branitelja, roditelja, staratelja, odnosno usvojitelja. Kada su roditelji, staratelj, odnosno usvojitelj spriječeni prisustvovati ispitivanju, odnosno ako njihovo prisustvo ne bi bilo u interesu maloljetnika, ovlaštena službena osoba ispituje maloljetnika u prisustvu predstavnika organa starateljstva ili predstavnika ustanove za smještaj maloljetnika. Ovlaštena službena osoba nakon što u roku 24 sata ispita maloljetnika i prikupi dokaze, uz službeni izvještaj može tužitelju dostaviti i obrazložen prijedlog da se maloljetnik za konkretni slučaj samo upozori. Ako tužitelj, nakon razmatranja prijedloga, utvrdi da postoje dokazi da je maloljetnik učinio krivično djelo i da, s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno, raniji život maloljetnika i njegove lične karakteristike, pokretanje krivičnog postupka ne bi bilo cjelishodno, tužitelj može dati traženo odobrenje i predmet dostaviti ovlaštenoj službenoj osobi da maloljetniku izrekne policijsko upozorenje. Ako tužitelj ne odobri izricanje policijskog upozorenja, o tome obavještava ovlaštenu službenu osobu i prije pokretanja pripremnog postupka razmatra mogućnost i opravdanost izricanja odgojne preporuke, odnosno donosi naredbu za pokretanje pripremnog postupka. Izricanje upozorenja Ovlaštena službena osoba, najdalje u roku tri dana od dostavljanja predmeta o maloljetniku, izriče policijsko upozorenje i tom prilikom ukazuje maloljetniku na društvenu neprihvatljivost i štetnost njegovog ponašanja, posljedice koje takvo ponašanje može na njega imati, kao i na mogućnost vođenja krivičnog postupka i izricanje krivične sankcije u slučaju ponovnog izvršenja krivičnog djela. Odluka se bilježi u spisu. Na osobe koje prisustvuju saopštavanju odluke primjenjuju se odredbe Zakona koje se odnose na prisustvo osoba ispitivanju, što znači da u slučaju da njihovo prisustvo ne bi bilo u interesu maloljetnika, odluka se saopštava samo u prisustvu predstavnika organa starateljstva ili predstavnika ustanove za smještaj maloljetnika. Ovlaštena službena osoba u roku tri dana od 9 član 92. stav (2) Zakona o krivičnom postupku. [ PRAVNI SAVJETNIK ] donošenja odluke i naredbe o tome pisano obaviještava tužitelja, maloljetnika i njegovog branitelja, roditelja, odnosno staratelja ili usvojitelja maloljetnika, organ socijalnog staranja, kao i oštećenog, uz navođenje razloga za donošenje odluke, odnosno naredbe. Zakon izričito propisuje da priznanje maloljetnika da je učinio krivično djelo ne može biti korišteno protiv njega u bilo kojem drugom naknadnom postupku. Primjena mjere Primjena mjere reguliše se posebnim podzakonskim aktom koji donosi federalni ministar unutrašnjih poslova, u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu Zakona.10 2. ODGOJNE PREPORUKE Odgojne preporuke predstavljaju oblik alternativnih mjera koje tužitelji ili sudije, na osnovu principa oportuniteta, primijenjuju prema maloljetnom učiniocu krivičnog djela vršeći tako skretanje (diverziju) s uobičajenog krivičnog postupka.11 Naime, u postupanju prema maloljetnom počiniocu krivičnog djela, tužitelj za maloljetnike i sudija za maloljetnike, u skladu sa principima i pravilima propisanim ovim zakonom i podzakonskim aktima, razmotrit će mogućnost da ne pribjegavaju vođenju formalnog krivičnog postupka nego da slučaj maloljetnog učinitelja krivičnog djela riješe primjenom odgojnih preporuka kada su one u najboljem interesu maloljetnika.12 Nadležnost sudova i tužilaštava Za sva krivična djela koja je učinio maloljetnik nadležan je da odlučuje sud prvog stepena.13 Mjesna nadležnost14 suda određuje se u pravilu prema mjestu prebivališta maloljetnika, a ako maloljetnik nema prebivališta ili ono nije poznato - sud boravišta maloljetnika. Postupak se može provesti pred sudom boravišta maloljetnika ili pred sudom mjesta izvršenja krivičnog djela, odnosno pred sudom na čijem se području nalazi zavod ili ustanova za izvršenje krivičnih sankcija u kojoj se maloljetnik nalazi, ako je očigledno da će se pred tim sudom postupak lakše provesti. Nadležnost sudova za suđenje maloljetniku i mlađoj punoljetnoj osobi 10 Član 124. i član 200. stav 81) tačka c) Zakona. 11 Član 12. tačka p) Zakona. 12 Član 8. Zakona. 13 Član 15. Zakona. 14 Član 86. Zakona. prestaje sa navršenom 23 godinom života.15 Tužilaštvo odlučuje o primjeni alternativnih mjera ili pokretanju krivičnog postupka protiv maloljetnog počinioca krivičnog djela. Sudija, tužitelj, stručni saradnik Sudija i tužitelj za maloljetnike moraju imati izraženu sklonost za odgoj, potrebe i interese mladih i posebna znanja (certifikat).16 Također, advokati i drugi subjekti koji učestvuju u postupku prema maloljetnicima moraju imati posebna znanja iz oblasti prava djeteta i maloljetničkog prestupništva. Sa tim u vezi, zakonom se predviđa zakonska obaveza u provođenju edukacije svih onih koji rade u predmetima maloljetničkog prestupništva.17 Sudovi i tužiteljstva, po pravilu, imaju stručne savjetnike:18 socijalne pedagoge defektologe, socijalne radnike, pedagoge i psihologe, koji imaju određene nadležnosti u postupku prema maloljetnom počiniocu krivičnog djela, odnosno prikupljaju relevantne podatke i obavještenja o maloljetniku, u saradnji sa nadležnim organom starateljstva, a po potrebi može obavještenja prikupljati direktno od roditelja, odnosno staratelja ili usvojitelja maloljetnika, ustanova, drugih osoba, a kada je neophodno i od maloljetnika. Ukoliko tužiteljstva ili sudovi nemaju stručne savjetnike, tužitelj i sudija zatražit će da te podatke prikupe stručne osobe organa starateljstva, a radi ispitivanja djece i maloljetnika mogu angažirati stručnu osobu (socijalni pedagozi - defektolozi, socijalni radnici, pedagozi i psiholozi) iz drugih odgovarajućih ustanova. Stručni savjetnik tužiteljstva može u toku pripremnog postupka prikupljati podatke koji se tiču ličnosti maloljetnika; prikupljati podatke i davati mišljenje tužitelju za donošenje odluke o cjelishodnosti pokretanja postupka; prikupljati podatke koji se odnose na primjenu odgojnih preporuka; davati mišljenje o opravdanosti primjene konkretnih odgojnih preporuka i njihovoj zamjeni drugim mjerama ili obustavi postupka; voditi evidenciju i prikupljati statističke i druge podatke i mišljenja po nalogu i zahtjevu tužitelja. Stručni savjetnik suda može u toku postupka prikupljati podatke potrebne za donošenje odluke o primjeni odgojnih preporuka; prikupljati podatke koji se odnose na primjenu odgojnih preporuka; voditi evidencije i prikupljati statističke i druge podatke po nalogu i zahtjevu sudije 15 Član 14. Zakona. 16 Član 18. Zakona. 17 Član 198. Zakona. 18 Član 22. Zakona. BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 69 [ PRAVNI SAVJETNIK ] i davati mišljenje o drugim pitanjima kada postoji saglasnost stranaka i branitelja ili sud ocijeni da je to neophodno. Kad se mogu primijeniti odgojne preporuke Zakonom je propisano je da se prema maloljetnom učiniocu krivičnog djela mogu primijeniti odgojne preporuke: 1. za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, i 2. za krivična djela za koja je zapriječena kazna duža od tri godine zatvora, pod uslovom: ■■ ako su ispunjeni uvjeti iz člana 89. stav (1) ovog zakona (primjena principa oportuniteta - ako tužitelj smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak prema maloljetniku, s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno, raniji život maloljetnika i njegove lične karakteristike19) i ■■ ako je to srazmjerno okolnostima i težini učinjenog krivičnog djela u skladu sa članom 9. ovog zakona (primjena principa srazmjernosti).20 19 Član 89. Zakona Primjena principa oportuniteta (1) Za krivična djela sa propisanom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine, tužitelj može odlučiti da ne pokrene krivični postupak iako postoje dokazi da je maloljetnik učinio krivično djelo ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak prema maloljetniku, s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno, raniji život maloljetnika i njegove lične karakteristike. Tužitelj može postupiti na isti način i u slučaju krivičnog djela sa propisanom kaznom zatvora više od tri godine ako je takvo postupanje u skladu sa principom srazmjernosti iz člana 9. ovog zakona. Radi utvrđivanja navedenih okolnosti, tužitelj može zatražiti obavještenja od roditelja, odnosno staratelja maloljetnika, drugih osoba i ustanova, a kad je to potrebno, može ove osobe i maloljetnika pozvati radi neposrednog obavještavanja. Tužitelj će tražiti mišljenje organa starateljstva o cjelishodnosti pokretanja postupka prema maloljetniku. 20 Član 9. Zakona Princip srazmjernosti Potencirajući dobrobit maloljetnika koji se nalazi u sukobu sa zakonom, ovaj zakon propisuje mogućnost izbora i primjene zakonom predviđenih sankcija i mjera koje su prilagođene ličnim karakteristikama, sredini i prilikama u kojima maloljetnik živi i u srazmjeri s okolnostima i težinom učinjenog krivičnog djela i uvažavanjem prava osobe 70 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 Primjena navedenih odredaba znači da su tužilac i sudija obavezni da razmotre mogućnost primjene alternativnih mjera van formalne krivične procedure, nakon toga tužilac i sudija moraju odlučiti i o opravdanosti takvog postupanja. Ako nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi ili su ispunjeni, ali primjena alternativnih mjera nije u srazmjeri sa težinom i okolnostima učinjenog djela, onda nije ni opravdana primjena policijskog upozorenja, odgojnih preporuka ili obustava postupka, što upućuje tužioca, a potom u kasnijoj fazi i sudiju, da konkretni slučaj rješavaju uključivanjem maloljetnika u redovni krivični postupak. Dakle, u zavisnosti od ocjene opravdanosti tužilac i sudija mogu, ali ne moraju primijeniti ove alternativne mjere. Čak i onda kada se primijene alternativne mjere, a maloljetnik bez opravdanog razloga odbija da izvrši npr. preuzetu obavezu iz odgojne preporuke, tužilac i dalje ima mogućnost da sudu dostavi prijedlog da se prema maloljetniku za učinjeno krivično djelo izrekne krivična sankcija. Uslovi primjene odgojnih preporuka Zakonom je propisano21 da se odgojne preporuke mogu primijeniti uz uslov: a) da maloljetnik priznaje krivično djelo, b) da je priznanje dato slobodno i dobrovoljno, c) da postoji dovoljno dokaza da je maloljetnik učinio krivično djelo, d) da maloljetnik u pisanoj formi izražava spremnost za pomirenje s oštećenim, e) da maloljetnik u pisanoj formi dâ pristanak za primjenu odgojne preporuke, a mlađi maloljetnik i uz pristanak roditelja ili staratelja i f) da u pisanoj formi pristanak dâ i oštećeni u slučaju kada se to prema zakonu zahtijeva. Svrha odgojnih preporuka Odgojne preporuke imaju svrhu:22 a) da se ne pokreće krivični postupak prema maloljetniku i b) da se primjenom odgojnih preporuka utiče na pravilan razvoj maloljetnika i jačanje njegove lične odgovornosti kako ubuduće ne bi činio krivična djela. Vrste odgojnih preporuka Odgojne preporuke23 oštećene krivičnim djelom. 21 Član 24. Stav (2) Zakona. 22 Član 25. Zakona. 23 Član 26. stav (1) Zakona. su: [ PRAVNI SAVJETNIK ] a) lično izvinjenje oštećenom, b) nadoknada štete oštećenom, c) redovno pohađanje škole ili redovno odlaženje na posao, d) uključivanje u rad, bez nadoknade, u humanitarne organizacije ili poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja, e) liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi (bolničko ili ambulantno), f) uključivanje u pojedinačni ili grupni tretman odgojnih, obrazovnih, psiholoških i drugih savjetovališta. Primjena odgojnih preporuka Tužitelj za maloljetnike ili sudija za maloljetnike mogu za konkretan slučaj odrediti primjenu jedne ili više odgojnih preporuka. Zakonom je propisano da prilikom primjene odgojnih preporuka „lično izvinjenje oštećenom“ i „nadoknada štete oštećenom“, pored maloljetnika, svoj pristanak u pisanoj formi daje i osoba oštećena krivičnim djelom, a medijaciju (posredovanje) vrši ovlaštena osoba organa socijalnog staranja osposobljena za provođenje postupka posredovanja, praćenja i izvještavanja. Ako u okviru nadležnog organa starateljstva nema osposobljene osobe za provođenje postupka medijacije (posredovanja), tužitelj ili sudija može odrediti da postupak medijacije između maloljetnika i oštećenog provede organizacija ovlaštena za provođenje medijacije, a ovlaštena osoba organa starateljstva obavezna je pratiti proces medijacije i o postignutom sporazumu i njegovoj provedbi izvještavati tužiteljstvo, odnosno sud. Odlučivanje o primjeni odgojne preporuke U okviru postupka prema maloljetnicima, zakonom je propisano da se pripremni postupak (istraga) prenese u nadležnost tužioca. Naime, prije donošenja naredbe za pokretanje pripremnog postupka prema maloljetniku za krivična djela za koja postoje uslovi za primjenu odgojnih preporuka,24 tužitelj za maloljetnike je dužan razmotriti mogućnost i opravdanost primjene odgojne preporuke u skladu s odredbama ovog zakona,25 kao i pribaviti socijalnu anamnezu maloljetnika26 od posebnog odjela ili službe za maloljetnike nadležnog organa starateljstva pribaviti podatke koji se tiču uzrasta, zrelosti i drugih osobina ličnosti maloljetnika, o sredini i prilikama u kojima on živi. 24 Iz člana 89. stav (1) Zakona. 25 Član 90. Zakona. 26 Član 87. stav (1) Zakona. Radi utvrđivanja navedenih okolnosti, tužitelj može zatražiti obavještenja od roditelja, odnosno staratelja maloljetnika, drugih osoba i ustanova, a može, kad je to potrebno, ove osobe i maloljetnika pozvati radi neposrednog obavještavanja. Tužitelj će tražiti mišljenje organa starateljstva o cjelishodnosti pokretanja postupka prema maloljetniku, a ako je za donošenje odluke potrebno da se ispituju lične karakteristike maloljetnika, sud može na obrazložen prijedlog tužitelja uputiti maloljetnika u prihvatilište za djecu i omladinu ili odgojnu ustanovu, ali najduže do 30 dana. O mogućnosti rješavanja konkretnog slučaja primjenom odgojne preporuke, prirodi, sadržaju, trajanju, posljedicama primjene odgojne preporuke, kao i posljedicama odbijanja saradnje, izvršenja i ispunjenja odgojne preporuke, tužitelj obavještava maloljetnika i njegove roditelje, odnosno staratelja ili usvojitelja. Tužitelj donosi naredbu kojom se izriče odgojna preporuka kada maloljetnik pristane ispuniti svoju obavezu preuzetu odgojnom preporukom. Kada tužitelj za krivična djela ne primijeni odgojnu preporuku, dužan je obrazložiti razloge za donošenje takve odluke. traje primjena odgojne Dok preporuke, organ starateljstva tužitelju dostavlja izvještaj o njenoj primjeni. Ako su ispunjeni uvjeti za primjenu odgojne preporuke i nakon što, uz saradnju i nadzor organa starateljstva, maloljetnik ispuni obavezu preuzetu odgojnom preporukom, tužitelj donosi naredbu o nepokretanju pripremnog postupka prema maloljetniku i o tome, po potrebi, obavještava oštećenog upućujući ga da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parničnom postupku i obavještava podnosioca prijave. Ako maloljetnik djelimično ispuni obavezu preuzetu odgojnom preporukom tako da kompenzacija još nije bila primljena putem odgojne preporuke, tužitelj može odrediti da postupak medijacije između maloljetnika i oštećenog provede organizacija ovlaštena za provođenje medijacije27 kada nađe da pokretanje pripremnog postupka ne bi bilo cjelishodno. Ako se na osnovu izvještaja organa starateljstva utvrdi da maloljetnik bez opravdanog razloga odbija ispuniti obavezu preuzetu 27 Stav (4) člana 26. Zakona. „Ako u okviru nadležnog organa starateljstva nema osposobljene osobe za provođenje postupka medijacije (posredovanja), tužitelj ili sudija može odrediti da postupak medijacije između maloljetnika i oštećenog provede organizacija ovlaštena za provođenje medijacije.“ BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 71 [ PRAVNI SAVJETNIK ] odgojnom preporukom ili je neuredno izvršava, tužitelj donosi naredbu o pokretanju pripremnog postupka. Prilikom razmatranja mogućnosti i opravdanosti primjene odgojne preporuke, priznanje maloljetnika da je učinio krivično djelo ne može biti korišteno protiv njega u bilo kojem drugom naknadnom postupku. Obavezna odbrana Maloljetnik mora imati branitelja prilikom prvog saslušanja od tužitelja ili ovlaštene službene osobe, kao i tokom cijelog postupka,28 pa tako i onda kada tužitelj uslovljava nepokretanje postupka prema maloljetniku ispunjenjem odgojne preporuke. Ako sam maloljetnik, njegov zakonski zastupnik ili srodnici ne uzmu branitelja, o tome se obavještava sudija koji, na prijedlog tužitelja ili ovlaštene službene osobe, postavlja branitelja po službenoj dužnosti, i to branitelja koji mora imati posebna znanja za postupanje sa maloljetnikom. Izbor odgojnih preporuka Zakonom je propisano29 da će, pri izboru odgojnih preporuka, tužitelj ili sudija za maloljetnike uzeti u obzir mišljenje i sveukupne interese maloljetnika, kao i interese oštećenog, vodeći računa da se primijenom odgojnih preporuka ne ometa redovno školovanje ili rad maloljetnika. Izbor i primjenjivanje odgojnih preporuka vrši se u saradnji sa roditeljima, usvojiteljem ili starateljem maloljetnika i nadležnim organom starateljstva. Maloljetniku se omogućava savjetovanje i sa braniteljem. Trajanje odgojnih preporuka Odgojne preporuke mogu trajati najduže jednu godinu i izriču se na pune sate, dane i mjesece. Odgojne preporuke mogu se tokom njihovog trajanja zamijeniti drugom odgojnom preporukom ili ukinuti. Evidencija odgojnih preporuka O izrečenim odgojnim preporukama vodi se evidencija. Evidencije o izrečenim odgojnim preporukama koje vode tužiteljstva i sudovi nemaju karakter kaznene evidencije o osuđivanosti maloljetnika i ne mogu se upotrijebiti na bilo koji način koji bi štetio maloljetniku.30 Pravila za primjenu odgojnih preporuka Za primjenu odgojnih preporuka važe pravila utvrđena Uredbom o primjeni odgojnih preporuka prema maloljetnicima, a u slučajevima kada je odgojna preporuka lično izvinjenje oštećenom i nadoknada štete oštećenom, primjenjivat će se Zakon o postupku medijacije („Službeni glasnik BiH“, broj 37/04).31 28 Član 77. Zakona. 29 Član 27. Zakona. 30 Član 28. Zakona. 31 Član 125. Zakona. 72 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 [ PRAVNI SAVJETNIK ] Nedim Mehmedović, dipl. iur. MUP Kantona Sarajevo PROGLAŠENJE NESTALIH LICA UMRLIM I DOKAZIVANJE SMRTI U SUDSKOM POSTUPKU, PREMA ZAKONU O VANPARNIČNOM POSTUPKU FBiH I SASTAVLJANJE SMRTOVNICE Siže Tekst daje najaktuelnija razmatranja pitanja smrti sa medicinskog i pravnog aspekta. Razmatra pitanje dokazivanja smrti pravnim putem, institutima proglašenja nestalih lica umrlim i dokazivanjem smrti u sudskom / vanparničnom postupku. Također, tekst obrađuje pitanje sastavljanja smrtovnice, te u tom smislu ulogu organa uprave nadležnog za vođenje matičnih knjiga i (ostavinskog) suda. Ključne riječi: smrt (klinička, biološka, moždana i sociološka smrt), tzv. rano razdoblje smrti, reanimacija, tzv. trajno vegetativno stanje (socijalna smrt), obdukcija, potvrda o smrti, matična knjiga umrlih, izvod iz matične knjige umrlih, vanparnični postupak: proglašenje nestalih osoba umrlim i dokazivaje smrti, te donošenje rješenja od strane suda, prijedlog za proglašenje nestalog lica za umrlo, odnosno za dokazivanje smrti, smrtovnica (potpuna i nepotpuna), testament, ostavinski sud, zaostavština, rješenje o nasljeđivanju, itd. Skraćenice i drugi nazivi: ZVP - Zakon o vanparničnom postupku, PZFBiH Porodični zakon FBiH, ZMK - Zakon o matičnim knjigama, UNVMK - Uputstvo o načinu vođenja matičnih knjiga, MKR - matična knjiga rođenih, MKU - matična knjiga umrlih. I – Uvodni dio Zakonom o vanparničnom postupku („Sl. novine FBiH“, br. 2/98, 39/04 i 73/05) se regulišu sljedeće oblasti: I UREĐENJE LIČNIH STANJA: a) oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti, b) zadržavanje duševno bolesnih osoba u zdravstvenoj ustanovi i c) proglašenje nestalih osoba umrlim i dokazivanje smrti. II UREĐENJE PORODIČNIH ODNOSA: a) dozvola za zaključenje braka, b) produženje i prestanak roditeljskog prava i c) oduzimanje i vraćanje roditeljskog prava. III UREĐENJE IMOVINSKIH ODNOSA: a) raspravljanje zaostavštine, b) određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti, c) upravljanje i korištenje zajedničkim stvarima, d) dioba stvari i nekretnina u suvlasništvu i e) uređenje međa. IV UREĐENJE DRUGIH VANPARNIČNIH STVARI: a) sastavljanje i ovjeravanje sadržine isprava, b) čuvanje isprava, BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 73 [ PRAVNI SAVJETNIK ] c) sudski depozit i d) poništenje isprava. Predmet obrade ovoga teksta jeste uređenje ličnih stanja, odnosno proglašenje nestalih osoba umrlim i dokazivanje smrti u vanparničnom postupku (engl. declaration of death of the disappeared person and proof of death). Smrt (lat. mors, engl. death) predstavlja potpuni prestanak svih životnih funkcija i života neke osobe. Smrt može biti: prirodna (kao posljedica zdravstvenog stanja) ili nasilna (uzrokovana voljom umrlog, pri čemu se usmrćuje sam ili uz pomoć drugoga – eutanazija1). Kod nastupanja smrti pod sumnjivim okolnostima provodi se obdukcija.2 Obično ljekari kod nas konstatuju vrstu smrti na poleđini potvrde o smrti. Utvrđivanje smrti provodi se različitim kliničkim metodama, te vidljivim vanjskim znakovima (mrtvačka ukočenost, hlađenje tijela, mišićna mlitavost, mrtvačke pjege i sl.). Konstatovanje smrti u prvom redu je medicinski čin, ali i pravni. Zato se postupak utvrđivanja smrti propisuje, a prestanak životnih funkcija u pravilu utvrđuje doktor medicine, odnosno drugi zdravstveni radnik ovlašten za utvrđivanje smrti (mrtvozornik). Uz medicinsko konstatovanje smrti, moguće je i pravno ustanovljanje smrti, proglašavanjem umrlim. Pretpostavke o nastupu smrti su oborive (preasumptio iuris). Smrću prestaje pravni subjektivitet fizičke osobe, odnosno prestaju sva njena prava i obaveze. Vrijeme smrti važno je za utvrđivanje ostavine, nasljednika, nadležnosti suda, rokova za podizanje tužbi, itd. U pravu se prirodna smrt izjednačava sa pravnim institutom proglašenja nestale osobe umrlom. Pravno je važno utvrditi je li nastupila smrt i kada je nastupila, ne samo u prednje pomenutim slučajevima već i za potrebe transplantacije organa ili u slučaju nasilne smrti za potrebe krivičnog postupka. Definisanje smrti i određivanje tačnog momenta smrti problematično je, pogotovo zbog toga što medicina danas može održavati život i umjetno. Uprkos velikom napretku medicine, još uvjek ne postoji saglasnost oko momenta nastupanja smrti.3 1 U većini sistema i eutanazija se krivičnopravno tretira kao ubistvo. Ipak, u vezi sa tim, postoje velike ljudske, medicinske, vjerske i pravne dvojbe, pa i različita zakonska rješenja. 2 Lat. otvaranje leša radi proučavanja ili utvrđivanja uzroka smrti, autopsija. 3 Razlikuju se: klinička, biološka, moždana i sociološka smrt. Veoma dugo se smatralo da smrt nastupa prestankom rada srca i disanja, međutim danas se u takvim slučajevima govori o tzv. ranom razdoblju smrti, u kojem se započinje reanimacija 74 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 Danas je najraširenije shvaćanje da smrt čovjeka nastupa smrću mozga, tj. potpunim i nepovratnim prestankom elektronske aktivnosti u mozgu čovjeka, koji zapravo znači prestanak svijesti. Pravno, činjenica nastupjele smrti dokazuje se, u pravilu, izvodom iz matične knjige umrlih. Iako su proglašenje nestalog lica za umrlo i dokazivanje smrti spojeni u jedan jedinstven postupak, treba razlikovati postupak proglašenja nestale osobe umrlom od postupka za dokazivanje smrti. Naime, u prvom postupku se utvrđuju određeni materijalnopravni uvjeti iz člana 61. ZVP-a i vjerovatnoća da određena osoba nije u životu, dok se u drugom slučaju sigurno zna da je neka osoba mrtva, samo se ne zna tačno kad je umrla i činjenica smrti nije upisana u matičnu knjigu umrlih, pa se ne može ni pribaviti izvod iz matične knjige umrlih. Utvrđivanje dana smrti i upis smrti u MKU je važno iz razloga uređivanja različitih pravnih odnosa povodom smrti neke osobe (raspravljanje zaostavštine, ostvarivanje prava na porodičnu penziju, stambena prava i dr.). Postupak proglašenja nestalih osoba umrlim i dokazivanje smrti je regulisan odredbama čl. 60-73. ZVP-a, dok je pitanje smrtovnice regulisano odredbama čl. 99-102, čl. 113. i 119. istog zakona. Također odredbom člana 30. Zakona o matičnim knjigama („Sl. novine FBiH“, broj 37/12) regulisan (lat. vraćanje osnovnih životnih funkcija obamrlom organizmu: umjetnim disanjem, masažom srca, injekcijama analeptika). Pod uvjetom da je terapija optimalna, mogu se obnoviti funkcije svih vitalnih organa, uključujući i normalnu funkciju mozga, te je u takvim slučajevima riječ o tzv. kliničkoj smrti. Biološka smrt je prisutna ako više ne živi ni jedan jedini dio čovjeka, a to se može dokazati i morfološki i funkcionalno. Prema kriteriju moždane smrti smatra se da je smrt osobe od koje se uzimaju dijelovi tijela radi presađivanja nastupila onda ako je, prema medicinskim kriterijima i na propisan način, utvrđen prestanak rada mozga. Obično smrt osobe kojoj se dijelovi tijela mogu uzimati radi presađivanja utvrđuje povjerenstvo zdravstvene ustanove sastavljeno od najmanje tri doktora. Od smrti mozga treba razlikovati i tzv. trajno vegetativno stanje (socijalna smrt), teško stanje mozga u pacijenata koji su u nesvjesnom stanju i ne reagiraju, ali imaju aktivan EEG i neke intaktne reflekse (plaču, viču, gutaju, smiju se), ali ne odgovaraju na vanjske podražaje, osim ponekad na podražaje bola. To stanje nije pravno priznato ni u jednom poznatom pravnom sistemu, te se u vezi sa njim javljaju pitanja prava na smrt, odnosno prava na život. [ PRAVNI SAVJETNIK ] je postupak upisa u MKU - proglašenog nestalog lica umrlim u sudskom postupku. Nadalje, odredbom člana 32. Porodičnog zakona FBiH je propisano da brak, osim što prestaje razvodom i poništenjem, prestaje i smrću bračnog partnera i proglašenjem nestalog bračnog partnera umrlim. Ako je nestali bračni partner proglašen umrlim, brak prestaje danom koji je u pravosnažnoj odluci suda utvrđen kao dan njegove smrti. Taj je prestanak definitivan, tako da eventualno stavljanje van snage rješenja o proglašenju osobe umrlom zbog toga što je ovaj bračni partner živ neće utjecati na brak koji je drugi bračni partner zaključio nakon / po pravosnažnosti rješenja o njegovom proglašenju za umrlo. Dakle, ukoliko se nestalo lice koje je proglašeno za umrlo pojavi živo, vratit će sva svoja statusna prava, stavljanjem van snage sudskog rješenja kojim je proglašeno za umrlo, izuzev braka.4 U principu, pravne posljedice prestanka braka smrću i proglašenjem nestalog lica za umrlo su iste. Naše zakonodavstvo ne 4 „Zakonski propisi koji se odnose na sudsko proglašavanje mrtvim lica koja su dugo odsutna i o kojima se duže vrijeme ne zna ništa, nemaju djejstvo prestanka svojstva lica u sferi prava kad je riječ o takvim licima. U tom pogledu Njemački građanski zakonik ide najdalje: sudsko proglašavanje mrtvim jednog bračnog druga, iako je on stvarno živ, predstavlja osnov za raskid braka, tako da je kasnije zaključeni brak drugog bračnog druga važeći. Međutim, u drugim aspektima svojstva lica u sferi prava lica proglašenog mrtvim, nema govora o ograničenjima. Djejstvo se odnosi samo na bračni odnos i na materijalne interese vezane za taj odnos... Bilo je i rasprava o „pravnom statusu mrtvih ljudi“ i to naročito u vezi sa klevetom umrlog čovjeka – što ima uticaja na teoriju o ličnosti u sferi prava. Što se tiče krivične odgovornosti, osnovica se nalazi u društvenom interesu za održavanje opšteg morala. Kad je, pak, riječ o građanskoj tužbi u ovakvim slučajevima, interes koji se štiti „nije interes umrlog već njegovih živih nasljednika“. U jednom zanimljivom slučaju klevete Džordža Vašingtona, u kojem je kazna izrečena na osnovu zakona, svrha takvog zakona sastojala se u društvenom interesu za sigurnost političkih (državnih) institucija, jer se smatralo štetnim po stabilnost države i njenih institucija klevetati oca nacije. U njemačkoj sudskoj praksi prikazanoj u Časopisu za uporedno zakonodavstvo, individualni interesi koji su štićeni očigledno se odnose na interese roditelja, djece i preživjelog supruga, oklevetanog umrlog lica“. - Rosko Paund, „Jurisprudencija“, knjiga II, Beograd, 2000, str. 605-606. poznaje poslijebračni rok čekanja, tako da bračni partner može odmah zaključiti novi brak. Sa tim u vezi važna je odredba o očinstvu djeteta rođenog ubrzo nakon prestanka braka, odnosno presmupcija očinstva, prema kojoj ocem djeteta rođenog u braku ili periodu do 300 dana od prestanka braka se smatra muž majke djeteta, a ako je dijete rođeno u kasnijem braku majke, ali prije isteka 300 dana od prestanka njenog prethodnog braka, ocem će se smatrati muž majke iz kasnijeg braka (član 54. PZFBiH). PZFBiH reguliše samo neke vanparnične postupke, a to su: postupak za oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti, postupak za davanje dozvole za sklapanje braka, postupak za oduzimanje prava roditelju da živi sa djetetom i postupak za oduzimanje i vraćanje roditeljskog staranja, postupak za sticanje poslovne sposobnosti maloljetnika koji je postao roditelj, tako da se prednje pomenuti vanparnični postupci provode prema odredbama ZVP-a, osim ako PZFBiH nije drukčije određeno, shodno članu 312. PZFBiH. II - Pretpostavke za proglašenje nestalog lica za umrlo Materijalnopravne pretpostavke za proglašenje nestalog lica za umrlo su propisane odredbom člana 61. ZVP-a, u kojem se navodi sljedeće: „Umrlom osobom proglasit će se: 1) osoba o čijem životu za posljednjih pet godina nije bilo nikakvih vijesti, a od čijeg je rođenja proteklo šezdeset godina,5 2) osoba o čijem životu za posljednjih pet godina nije bilo nikakvih vijesti, a za koju je vjerovatno da više nije živa,6 3) osoba koja je nestala u brodolomu, saobraćajnoj nesreći, požaru, poplavi, zemljotresu ili u kakvoj drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti za šest mjeseci od prestanka takve 5 Ovdje su dva kumulativna uvjeta: da o životu određene osobe nije bilo vijesti za posljednjih pet godina i da je od rođenja te osobe prošlo 60 godina. Ispunjenjem oba ta uvjeta takva osoba će se proglasiti umrlom. 6 Ovdje se ne zahtijeva da je od rođenja nestale osobe prošao određeni vremenski period, pa se po ovom osnovu može proglasiti umrlom svaka osoba bez obzira na godine života. Međutim, uz uslov da o takvoj osobi nema nikakvih vijesti / saznanja za posljednjih pet godina, zahtijeva se da postoje takve okolnosti iz kojih je vjerovatno da takva osoba nije živa, npr. otmica od strane terorista. BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 75 [ PRAVNI SAVJETNIK ] opasnosti,7 4) osoba koja je nestala u toku rata ili u vezi sa ratnim događajima, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti za godinu dana od dana prestanka neprijateljstava.8 Rokovi iz tač. 1. i 2. stava 1. ovog člana računaju se od dana kad je prema posljednjim vijestima nestala osoba nesumnjivo bila živa, a ako se taj dan ne može tačno utvrditi, ti rokovi počinju teći istekom mjeseca, odnosno godine u kojoj je nestala osoba, prema posljednjim vijestima, bila živa.“ Sudska praksa: „S obzirom da je sa sigurnošću utvrđeno da je S. A. nesumnjivo bio živ dana 20. 5. 1980. godine, to je isti proglašen za umrlo lice narednog dana po isteku pet godina, odnosno 21. 5. 1985. godine, sa kojim danom je i prestao brak između tužene i nestalog S. A. Iz tog razloga apelacioni sud nalazi da su svi navodi žalbe tužioca neosnovani jer se u žalbi uglavnom analiziraju već izvedeni dokazi, tužilac daje svoj zaključak u vezi sa tim dokazima, a koji ne može dovesti do drugačije odluke suda, imajući u vidu utvrđenu činjenicu da je po rješenju Osnovnog suda u Višegradu R. br. 128/03 S. A. umro 21. 5. 1985. godine, a da je tužena zaključila novi brak sa ocem tužioca 23. 8. 2000. Iz ovoga jasno proizlazi da tužena nije bila u braku na dan sklapanja drugog braka s ocem tužioca 23. 8. 2000. godine, jer joj je prethodni brak prestao momentom smrti S. A., pa se stoga neosnovano ističe da su osporene isprave neistinite sadržine. Iz svih gore navedenih razloga žalba tužioca je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena u stavu prvom izreke.“ (Apelacioni sud u Kragujevcu, Gž- 861/12 od 28. 2. 2012. godine)9 Bitno je naglasiti da se smrt neke osobe može dokazivati po odredbama ZVP-a samo kad se smrt ne može dokazati ispravama predviđenim propisima o matičnim knjigama.10 Prema propisima o matičnim knjigama, ispravu o smrti predstavlja potvrda o smrti, koju izdaje doktor medicine, odnosno drugi zdravstveni radnik ovlašten za utvrđivanje smrti (mrtvozornik) na propisanom obrascu. Bez potvrde o smrti matičar ne smije upisati činjenicu smrti u MKU, već će stranku, koja ima pravni 7 Očigledno je da se radi o situacijama koje predstavljaju opasnosti po život, te su zbog toga propisani relativno kraći rokovi od prestanka takvih opasnosti za pokretanje postupka za proglašenje nestale osobe umrlom. 8 Ibid, kao u fusnoti 3. 9 Prof. dr. Duško Medić, Haso Tajić, Porodično pravo u praksi, Sarajevo, 2013, str. 30-31. 10 Vidi član 62. stav 1. ZVP-a. 76 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 interes da određeno lice upiše u MKU (za koje ne posjeduje potvrdu o smrti), uputiti na vanparnični postupak dokazivanja smrti. III - Pokretanje, nadležnost i tok postupka Za proglašenje nestale osobe umrlom i za dokazivanje smrti nadležan je sud na čijem području je ta osoba imala posljednje prebivalište, a ako nije imala prebivalište, sud na čijem području je ta osoba imala posljednje boravište. Postupak se pokreće uvijek po prijedlogu. Prijedlog za proglašenje nestale osobe umrlom i prijedlog za dokazivanje smrti može podnijeti svaka fizička i pravna osoba koja za to ima pravni interes, kao i zainteresirani organ. Prijedlog sadrži naročito: naziv suda, ime i prezime osobe za koju se predlaže da se proglasi umrlom, odnosno čiju smrt treba dokazati, datum rođenja i posljednje prebivalište, odnosno boravište te osobe, činjenice na kojima se zasniva prijedlog, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, pravni interes predlagatelja za podnošenje prijedloga, lično ime, odnosno naziv predlagatelja. Uz prijedlog se podnosi: izvod iz MKR za osobu na koju se prijedlog odnosi, uvjerenje izdato od nadležnog matičara da takva osoba nije upisana u MKU, potvrda / uvjerenje izdato od strane nadležnog ministarstva unutrašnjih poslova iz koje je vidljivo posljednje prebivalište, odnosno boravište lica na koje se prijedlog odnosi i drugi relevantni dokazi. Po prijemu prijedloga, sud će, po potrebi, saslušati predlagatelje i svjedoke, pribaviti potrebne podatke i izvještaje i zatražiti od organa starateljstva da osobi na koju se prijedlog odnosi odredi / postavi staratelja. Ako sud ocijeni da nisu ispunjeni uvjeti da se postupak pokrene, donijet će rješenje kojim će prijedlog odbaciti. Ako sud ocijeni da su ispunjeni uvjeti da se postupak pokrene, objavit će u „Službenim novinama FBiH“ oglas da je postupak pokrenut. U oglasu za pokretanje postupka za proglašenje nestale osobe umrlom navest će bitne okolnosti na kojima se prijedlog zasniva, nestala osoba pozvati da se javi, a ostale osobe kojima su poznati bilo kakvi podaci o životu ili smrti nestalog pozvati da to jave sudu u roku od tri mjeseca od dana objavljivanja oglasa. Oglas o pokretanju postupka za dokazivanje smrti neke osobe treba sadržavati naznaku dana, mjeseca i godine za koje se smatra da je ta osoba umrla i poziv osobama koje o tome nešto znaju da to jave sudu u roku od 30 dana od dana objavljanja oglasa u „Službenim novinama FBiH“. Po isteku roka označenog u oglasu, sud će saslušati staratelja, a po potrebi, i predlagatelja i nakon što sprovede i druge dokaze odlučit će o prijedlogu, te će donijeti, ako sud utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti da se nestala osoba proglasi umrlom, odnosno da se utvrdi smrt, rješenje kojim se prijedlog odbija. Ukoliko je rješenje suda [ PRAVNI SAVJETNIK ] pozitivno, odnosno u rješenju kojim se nestala osoba proglašava umrlom, odnosno kojim se utvrđuje smrt, naznačit će se dan, mjesec i godina, a po mogućnosti i sat koji se ima smatrati kao vrijeme smrti nestale osobe. Kao dan smrti smatra se dan kad ja nestala osoba vjerovatno umrla ili dan koji vjerovatno nije preživjela. Ako taj dan ne može da se utvrdi, kao dan smrti smatra se prvi dan poslije isteka roka iz člana 61. ZVP-a. Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu žalbu mogu izjaviti: predlagatelji i postavljeni staratelj. Pravosnažno rješenje o proglašenju nestale osobe umrlom, odnosno dokazivanju smrti sud će dostaviti općinskoj službi nadležnoj za poslove vođenja matičnih knjiga radi upisa u MKU. Odredbom člana 30. ZMK-a je propisano da je sud obavezan takvu pravosnažnu odluku dostaviti u roku od 15 dana od dana njene pravosnažnosti matičaru matičnog područja na kojem je bilo posljednje prebivalište umrlog. Ako je posljednje prebivalište umrlog bilo nepoznato ili je u inostranstvu, sud će tu odluku dostaviti matičaru matičnog područja na kojem je mjesto rođenja tog lica, a ako je mjesto njegovog rođenja u inostranstvu – odluka se dostavlja matičaru matičnog područja na kojem je sjedište suda koji je donio odluku. Matičar koji izvrši upis smrti u MKU, dokazane u sudskom postupku, dužan je istovremeno tu činjenicu upisati i u MKR tog lica, a ako se ta knjiga nalazi kod drugog matičara dužan je podatke o smrti dostaviti tom matičaru u roku od 15 dana od dana upisa smrti u MKU.11 U podzakonskom propisu - Uputstvu o načinu vođenja matičnih knjiga („Sl. novine FBiH“, br. 51/13, 55/13 i 82/13) u tačci 117. st. 2. i 3. propisano je sljedeće: „Ako se činjenica smrti upisuje u matičnu knjigu umrlih na osnovu rješenja suda o proglašenju nestalog 11 Kada se upis u matične knjige vrši na osnovu rješenja ili sudske odluke matičar je dužan prije upisa utvrditi da li su te odluke pravosnažne ili nisu, pa tek kada utvrdi da su te odluke pravosnažne da tada vrši upis podataka iz tog rješenja, odnosno sudske odluke u odgovarajuću rubriku matične knjige. Pravosnažnost tih odluka važi i za osnovni i za naknadni upis. Dakle, naknadni upis činjenica u matične knjige, koje su utvrđene u pravosnažnim sudskim odlukama i pravosnažnim rješenjima organa uprave, vrši se neposredno na osnovu tih odluka, bez donošenja posebnog rješenja službe za matične knjige općine ili grada. Upis tih činjenica vrši se u rubriku „Naknadni upisi i zabilješke“ / “Napomena“, a sudska odluka, odnosno rješenje odlaže se u spis predmeta / upisa. lica umrlim ili rješenja o utvrđivanju smrti, u matičnu knjigu unose se podaci iz sudske odluke, što se vrši u okviru osnovnog upisa. U rubriku „Napomena“ upisuje se zabilješka: „Upis smrti izvršen na osnovu rješenja suda... (naziv i sjedište suda, broj i datum rješenja)“. Kada matičar upiše smrt tog lica u matičnu knjigu umrlih, onda je dužan postupiti prema članu 30. stav 3. Zakona. Ako rješenje suda ne sadrži sve podatke potrebne za upis, a postoji mogućnost da se oni pribave, matičar je dužan za te podatke pribaviti odgovarajuće dokaze i upisati ih u knjigu umrlih.“ Ako je osoba koja je proglašena umrlom živa ili je umrla drugog dana, a ne onog dana koji se po rješenju suda smatra kao dan njene smrti, svaka fizička ili pravna osoba koja za to ima pravni interes, kao i zainteresirani organi mogu zahtijevati od suda da se rješenje o proglašenju nestale osobe umrlom stavi van snage, odnosno preinači. O pokretanju prednje pomenutih postupaka bez odlaganja će se obavijestiti sud koji je nadležan za raspravljanje zaostavštine te osobe. Ako je postupak za raspravljanje zaostavštine u toku, prekinut će se, a ako je zaostavština pravosnažno raspravljena i ako je izvršen upis u zemljišne knjige ili druge javne knjige o nepokretnostima, naredit će se da se u ove knjige stavi zabilježba o pokretanju postupka za stavljanje van snage, odnosno preinačenje rješenja o proglašenju nestale osobe umrlom. Ako se utvrdi da je nestala osoba koja je proglašena umrlom živa ili je umrla drugog dana, a ne onog koji se po rješenju suda smatra kao dan njene smrti, sud će staviti van snage, odnosno preinačiti svoje ranije rješenje. Međutim, ako sud na osnovu sprovedenog postupka ocijeni da nema mjesta stavljanju van snage ili preinačenju ranijeg rješenja, dostavit će pravosnažno rješenje o tome sudu nadležnom za raspravljanje zaostavštine radi brisanja zabilježbe u zemljišnoj knjizi i drugim javnim knjigama o nepokretnostima. Ako se osoba proglašena za umrlu javi sudu i predloži da se stavi van snage rješenje kojim je proglašena umrlom, sud će, pošto utvrdi njenu identičnost sa osobom koja je proglašena umrlom, bez daljeg postupka staviti van snage to rješenje. Pravosnažno rješenje suda o stavljanju van snage ili preinačenju rješenja o proglašenju nestale osobe umrlom dostavlja se općinskoj službi nadležnoj za poslove vođenja matičnih knjiga, sudu nadležnom za raspravljanje zaostavštine i organu starateljstva. Tačkom 118. UNVMK-a je propisano da ako sud stavi van snage rješenje o proglašenju nestalog lica umrlim, upis se precrtava dijagonalnom linijom. U rubriku „Naknadni upisi i zabilješke“ unosi se zabilješka da je sudsko rješenje o proglašenju nestalog lica BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 77 [ PRAVNI SAVJETNIK ] umrlim stavljeno van snage, npr. „Rješenjem suda u ..., br..... od ..... godine, stavljeno je van snage rješenje o proglašenju nestalog lica umrlim, br. rješenja od ...... godine i datum upisa.“ Ako je rješenje o proglašenju nestalog lica umrlim izmijenjeno, u rubriku „Naknadni upisi i zabilješke“ unosi se zabilješka da je sudsko rješenje o proglašenju nestalog lica umrlim izmijenjeno, npr. „Rješenjem ..... suda ....., br..... od ...... godine, izmijenjeno je rješenje istog suda, br..... od ...... godine, i kao datum smrti utvrđen je... i datum upisa.“ Troškove postupka za proglašenje nestale osobe umrlom i za dokazivanje smrti snosi predlagatelj. Naime, predlagatelj ima obavezu da predujmi troškove ovog vanparničnog postupka koji se odnose na uplatu iznosa potrebnog za objavljivanje oglasa i na druge izdatke. Predlagatelja treba upozoriti da će se smatrati da je prijedlog povukao ako ne predujmi iznos koji sud odredi, ako to ne učini u ostavljenom roku sud će donijeti rješenje kojim će konstatovati da je predlagatelj povukao svoj prijedlog. Prijedlog se može ponovno podnijeti. IV - Smrtovnica Smrtovnica (engl. death certificate) predstavlja ispravu koju u povodu smrti ili proglašenja umrlom neke osobe sastavlja matičar nadležan za upis činjenice smrti u MKU. Dostavlja se sudu ili predaje osobi na čiji je zahtjev sastavljena, a sastavlja se na osnovu podataka iz MKU, podataka dobivenih od srodnika umrlog, od osoba sa kojima je umrli živio, kao i od drugih osoba koje ih mogu dati. Smrtovnica ima dokaznu snagu javne isprave samo u pogledu podataka koji su preuzeti iz MKU. Odredbom čl. 99-101. ZVP-a je propisano sljedeće: „Kad je neka osoba umrla ili proglašena za umrlu, organ općinske službe nadležan za poslove vođenja matičnih knjiga koji vrši upis smrti u matičnu knjigu umrlih, dužan je da u roku od 15 dana po izvršenom upisu dostavi ostavinskom sudu smrtovnicu za umrlog. Ako organ iz stava 1. ovog člana nije u mogućnosti da pribavi podatke za sastavljanje smrtovnice, dostavit će smrtovnicu samo s onim podacima sa kojima raspolaže (u daljem tekstu: nepotpuna smrtovnica), navodeći razloge zbog kojih nije mogao sastaviti potpunu smrtovnicu, i ukazujući na podatke koji bi mogli poslužiti ostavinskom sudu na pronalaženju nasljednika i imovine umrlog. Ako je neka osoba umrla van područja općine u kojoj je imala prebivalište ili boravište, organ uprave nadležan za poslove vođenja matičnih knjiga dostavit će ostavinskom sudu izvod iz matične knjige umrlih, kao i podatke kojima raspolaže, a koji mogu 78 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 poslužiti za sastavljanje smrtovnice. Smrtovnica se sastavlja i u slučaju kad umrli nije ostavio imovinu. Smrtovnica se sastavlja na osnovu podataka dobivenih od srodnika umrlog, od osoba sa kojima je umrli živio, kao i od drugih osoba koje mogu pružiti podatke koji se unose u smrtovnicu. Ako je ostavinskom sudu dostavljena nepotpuna smrtovnica ili samo izvod iz matične knjige umrlih, sud će sam prema okolnostima upotpuniti ili sastaviti smrtovnicu ili će sastavljanje smrtovnice povjeriti organu uprave nadležnom za poslove vođenja matične knjige. Sud može, kad je to svrsishodno, sam sastaviti smrtovnicu i van slučajeva iz stava 1. ovoga člana ako je izvodom iz matične knjige umrlih ili drugom javnom ispravom dokazana smrt neke osobe ili njegovo proglašenje umrlim.“ Odredbom člana 102. ZVP-a je propisano koji podaci se unose u smrtovnicu: „U smrtovnicu se unose podaci: 1) ime i prezime umrlog i imena njegovih roditelja, zanimanje, datum rođenja, i državljanstvo umrlog, a za umrle ženske osobe i njihovo djevojačko prezime, 2) dan, mjesec i godina, mjesto, i po mogućnosti, sat smrti, 3) prebivalište, odnosno boravište koje je umrli imao, 4) ime i prezime, datum rođenja, zanimanje, prebivalište, odnosno boravište bračnog druga umrlog i bračne, vanbračne i usvojene djece, 5) ime i prezime, datum rođenja i prebivalište, odnosno boravište ostalih srodnika koji bi mogli biti pozvani na nasljeđe na osnovu zakona, kao i osobe koje su pozvane na nasljeđe na osnovu testamenta, 6) približna vrijednost nepokretne imovine i posebno približna vrijednost pokretne imovine umrlog. U smrtovnici, po mogućnosti, treba navesti još i: mjesto gdje se nalazi imovina koju je umrli ostavio, da li ima imovine za čije držanje, čuvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi, da li ima gotovog novca, papira od vrijednosti, dragocjenosti, štednih knjižica ili kakvih drugih važnih isprava, da li je umrli ostavio dugove i koliko, da li je ostavio pismeni testament ili ugovor o doživotnom izdržavanju ili sporazum o ustupanju ili raspodjeli imovine za života i gdje se oni nalaze, a ako je umrli sačinio usmeni testament, onda još i ime i prezime, zanimanje i boravište svjedoka pred kojima je usmeni testament sačinjen. U smrtovnici će se posebno naznačiti da li se očekuje rođenje djeteta umrlog i da li njegova djeca ili bračni drug imaju staratelja. Ako je prije ostavitelja umro njegov bračni [ PRAVNI SAVJETNIK ] drug ili koje njegovo dijete ili koja druga osoba koja bi mogla biti pozvana na nasljeđe, u smrtovnici će se naznačiti datum i mjesto njihove smrti.“ Odredbama čl. 103-108. ZVP-a je regulisano kada i u kojim slučajevima se vrši popis i procjena imovine umrlog po odluci ostavinskog suda, kao i ko vrši istu. Bitno je naglasiti da je odredbom člana 113. istog zakona propisano da će organ koji sastavlja smrtovnicu provjeriti da li je umrli ostavio pismeni testament, odnosno da li postoji isprava o usmenom testamentu. Testament koji je umrli ostavio dostavlja se sudu zajedno sa smrtovnicom. U članu 119. Zakona je navedeno da će sud po prijemu smrtovnice ispitati da li je nadležan za raspravljanje zaostavštine, pa ako ustanovi da nije nadležan dostavit će spise predmeta nadležnom sudu, a ako sud ustanovi da je za raspravljanje zaostavštine nadležan inostrani organ, rješenjem će se proglasiti nenadležnim. Kada sud utvrdi kojim osobama pripada pravo na nasljeđe proglasit će te osobe za nasljednike rješenjem o nasljeđivanju, koje se dostavlja svim nasljednicima i legatarima, kao i osobama koje su u toku postupka istakle zahtjev za nasljeđe. Pravosnažno rješenje o nasljeđivanju dostavlja se organu nadležnom za vođenje zemljišno-knjižne evidencije. Ukoliko nakon / po pravosnažnosti rješenja o nasljeđivanju se pronađe imovina za koju se u vrijeme donošenja rješenja nije znalo da pripada zaostavštini, sud neće ponovno raspravljati zaostavštinu, već će ovu imovinu novim rješenjem raspodijeliti na osnovu ranije donesenog rješenja o nasljeđivanju (dopunsko rješenje). Ako ranije nije raspravljena zaostavština, sud će raspraviti zaostavštinu samo ako se pronađena imovina sastoji iz nepokretnosti. Ako se pronađena imovina sastoji od pokretne imovine, sud će raspraviti zaostavštinu samo na zahtjev zainteresiranih osoba. Prije raspravljanja naknadno pronađene imovine sud poziva nasljednike koji su se odrekli od nasljeđa da se u određenom roku izjasne da li ostaju kod odricanja ili traže da im se prizna pravo na nasljeđe na naknadno pronađenoj imovini. Rješenjem kojim je raspodijeljena naknadno pronađena imovina sud dostavlja i nasljednicima koji su se odrekli nasljeđa.12 Također, tačkom 121. UNVMK-a je propisana obaveza matičara koji je upisao činjenicu smrti u MKU da, po službenoj dužnosti, u roku od 15 dana po izvršenom upisu činjenice smrti dostavi nadležnom ostavinskom sudu smrtovnicu sa potrebnim podacima o umrlom, njegovoj imovini i nasljednicima, radi pokretanja ostavinskog postupka u skladu sa ZVP-om. 12 Vidi član 139. pa nadalje ZVP-a. LITERATURA Zakon o vanparničnom postupku („Sl. novine FBiH“, br. 2/98, 39/04 i 73/05). Zakon o matičnim knjigama („Sl. novine FBiH“, broj 37/12). Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Sl. novine FBiH“, br. 35/05, 41/05 i 31/14). Uputstvo o načinu vođenja matičnih knjiga („Sl. novine FBiH“, br. 51/13, 55/13 i 82/13). Pravni leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, ur. Arsen Bačić i drugi, Zagreb, 2007. Rosko Paund, Jurisprudencija, knjiga II, JP Službeni list SRJ, Beograd, 2000. Duško Medić, Haso Tajić, Porodično pravo u praksi, Sarajevo, 2013. Enver Zečević, Komentar Zakona o vanparničnom postupku i pravila vanparničnog postupka uređenih Porodičnim zakonom s obrascima za praktičnu primjenu, Sarajevo, 2010. Nerimana Traljić, Suzana Bubić, Porodično pravo, Sarajevo, 1998. Martin Vedriš, Petar Klarić, Građansko pravo (opći dio, stvarno, obvezno i nasljedno pravo), II dop. i izm. izdanje, Zagreb, 1996. Branko Čalija, Sanjin Omanović, Građansko procesno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2000. Medina Đapo i dr., Priručnik o načinu primjene propisa u oblasti matičnih knjiga, državljanstva i ličnog imena, FMUP, Sarajevo, 2013. BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 79 [ PRAVNI SAVJETNIK ] Izvršni postupak Pripremile: sutkinja Mirela Omanović mag. iur. dipl. iur. Tanja Šabić sutkinja Nina Šabić 1. Primjena člana 37. Zakona o izvršenom postupku FBiH u praksi Član 37. Zakona o izvršnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“, br. 32/03, 52/03, 39/06, 39/09 i 35/12 - ZIPFBiH), Utvrđivanje dužnikove imovine, u relevantnom dijelu reguliše sljedeće pravne situacije: (1) Tražitelj izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica, odnosno upravnih i drugih organa i organizacija da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke. (2) Zahtjev iz stava 1. ovog člana može se istaći i nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo. Osnovna svrha citiranog člana je da se omogući tražiteljima izvršenja da pribavljanjem podataka o imovini izvršenika putem suda dođu do informacija koje ne mogu samostalno pribaviti, zbog toga što se radi o podacima koji su lične prirode. Praksa sudova pokazuje da tražitelji izvršenja ne postupaju u duhu citiranog člana, sa velikom vjerovatnoćom razloga pogrešnog interpretiranja odredbe. Pravilna primjena citiranog člana Naime, u citiranoj odredbi stoji da se za primjenu iste, prije svega, mora raditi o izvršnom postupku koji je pokrenut na osnovu izvršne isprave, a ne i vjerodostojne isprave. U takvom slučaju tražitelj izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije ili nakon donošenja rješenja o izvršenju postupi na sljedeće načine: da od samog izvršenika ili od drugih fizičkih i pravnih lica zatraži da sudu dostave podatke o imovini izvršenika. Ovo drugo samo pod uslovom da tražitelj izvršenja učini vjerovatnim da ova lica mogu imati ove podatke. Učiniti vjerovatnim da naprijed navedena lica imaju podatke o imovini izvršenika, znači da moraju dokazati sudu da su poduzeli sve moguće radnje 80 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 [ PRAVNI SAVJETNIK ] prikupljanja podataka o imovini izvršenika prije podnošenja zahtjeva sudu.1 Isto ukazuje na to da podatke koji se imaju pribaviti iz javnih knjiga kao što su podaci o nekretninama, vozilima i slično, dakle podacima koji nisu lične prirode, a vode se u javnim registrima, imaju biti pribavljeni isključivo od tražitelja izvršenja. U ostalim slučajevima tražitelj izvršenja treba učiniti vjerovatnim da određena pravna ili fizička lica mogu imati navedene podatke, što podrazumijeva da tražitelj izvršenja treba pobliže naznačiti koju imovinu izvršenika i kod kojeg lica treba ispitati. Tek nakon toga je moguće zatražiti da sud službenim putem pribavi podatke o imovini izvršenika, a koji podaci se ne vode u javnim registrima. Učinkovitost dosadašnje primjene citiranog člana Naime, pokazalo se da je izvršenje na pokretnim stvarima najneefikasnije i sa najviše problema u praksi. U dosadašnjem radu sudova, član 37. ZIPFBiH je sredstvo koje odugovlači postupak, a ne daje učinkovite rezultate, jer izvršenici – fizička lica uglavnom ne dostavljaju sudu popunjene obrasce P1, P2 i P32 pa, slijedeći zakonsku normu, sud donosi rješenje o novčanom kažnjavanju izvršenika zbog nedostavljanja podataka. Međutim, takva rješenja o novčanom kažnjavanju se ne mogu provesti jer se uglavnom radi o izvršenicima gdje je sredstvo izvršenja pljenidba pokretnih stvari, odnosno u predmetima gdje se iz pokretnih stvari ne može naplatiti ni glavni dug. 1 Izvod iz odluke Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 I 064952 12 Gži od 6. 2. 2013. godine: „Dakle, ne može tražitelj izvršenja očekivati od suda da izvršni sud preuzme obaveze koje su odredbama ZIP-a propisane kao obaveze tražitelja izvršenja, te onda kada sud odbije da preuzme obaveze koje su u nadležnosti tražitelja izvršenja, smatrati da je takvo postupanje izvršnog suda nezakonito. Izvršni postupak je po zakonu hitan (član 5. stav 1. ZIP-a), ali hitnost postupka podrazumijeva i obavezu preuzimanja radnji od strane tražitelja izvršenja u smislu da iste budu preduzete na način i u rokovima koji su Zakonom propisani, a ne da tražitelj izvršenja podnosi nepotpune i neuredne podneske, te da očekuje da sud postupa i donosi odluke po tako neurednim i nepotpunim podnescima. Ovaj sud nema namjeru da savjetuje tražitelja izvršenja kako će postupati prilikom stupanja u obligacionopravne odnose s određenim osobama, ali bi bilo logično očekivati da prilikom stupanja u iste, postupa sa pažnjom dobrog domaćina, odnosno pažnjom dobrog privrednika, kako to propisuje i odredba člana 18. Zakona o obligacionim odnosima. Zaključujući ugovore o pružanju svojih usluga sa raznim osobama bez da prethodno izvrši provjere o imovinskom stanju tih osoba, postoji dovoljno razloga da se može smatrati da tražitelj izvršenja prilikom stupanja u navedene obligacionopravne odnose ne postupa sa pažnjom dobrog domaćina, odnosno dobrog privrednika, a što se najbolje vidi iz činjenice u konkretnom predmetu kada tražitelj izvršenja nema nikakve podatke da li i kod koje banke izvršenik ima otvoren račun, da li posjeduje kakve pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja i slično, a onda traži da sud preduzme radnje koje nisu u njegovoj nadležnosti i koje kao takve nije dužan i obavezan preduzeti. 2 P1, P2 i P3 su obrasci koje je propisalo Ministarstvo pravde FBiH a na kojima izvršenici i druga pravna i fizička lica, na zahtjev suda, a u skladu sa članom 37. ZIPFBiH, imaju dostaviti podatke o imovini izvršenika BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 81 [ PRAVNI SAVJETNIK ] Izmjene i dopune citiranog člana Upravo iz razloga što je dosadašnja koncepcija citiranog člana odugovlačila postupak, u predloženom izmjenama člana 37. ZIPFBiH, predložena je tzv. dužnost davanja podataka. U tom članu uspostavljena je obaveza za Zavod za penzijsko / mirovinsko osiguranje, Poresku upravu, Ministarstvo unutrašnjih poslova, finansijske organizacije i druge institucije ovlaštene za vođenje transakcijskih računa poslovnih subjekata kao i zemljišno-knjižni ured i ured za katastar da moraju osobi koja tvrdi da želi pokrenuti izvršni postupak, dati relevantne podatke a koji se odnose na podatke o kojima ove institucije / ustanove vode službenu evidenciju, odnosno registre. Iz tog razloga, u ovom članu brisan je stav 2. a koji se odnosi na istragu koju sprovodi sud po zahtjevu tražitelja izvršenja, u situaciji kada je ovaj tražio da sud utvrdi izvršenikovu imovinu. Na ovaj način bi se trebali rasteretiti sudovi, jer su preopterećeni zahtjevima stranaka ovakve vrste, a koji ničim nisu bili ograničeni ni uslovljeni. Ukoliko se omogući da povjerioci koji potražuju izmirenja duga od velikog broja dužnika, a to su prije svih JKP i javni emiteri, dođu do podataka o prihodima izvršenika fizičkih lica to bi trebalo rezultirati sa podnošenjem prijedloga za izvršenje u kojima će prioritetno kao sredstvo izvršenja biti opredijeljena pljenidba plate, penzije, odnosno pljenidba i procjena motornog vozila. To bi u konačnici trebalo dovesti do ubrzanja izvršnog postupka, odnosno do smanjenja podnošenja prijedloga za dozvolu izvršenja u kojima je sredstvo izvršenja pljenidba pokretnih stvari izvršenika, a što je u skladu sa Preporukom Savjeta Evrope: „Pretraživanje i zapljena imovine izvršenika treba da budu što učinkovitiji i treba imati u vidu relevantne odredbe o ljudskim pravima i zaštiti ličnih podataka. Potrebno je ekspeditivno i efikasno prikupiti neophodne podatke o imovini izvršenika uvidom u relevantne informacije evidentirane u registrima i iz drugih izvora, a treba dati mogućnost i izvršenicima da sačine izjavu o svojoj imovini“.3 Izmjena ovog člana će biti jedna od najvažnih izmjena u ZIPFBiH. Načelo zaštite dostojanstva izvršenika u izvršnom postupku Izvršni postupci pred prvostepenim sudovima u BiH se u najvećem procentu provode na pokretnim stvarima izvršenika. Zakon o izvršnom postupku FBiH,4 odredbom člana 117. stav (1) tačka 1) propisuje da ne mogu biti predmetom izvršenja predmeti koji su neophodno potrebni izvršeniku i članovima njegove porodice za zadovoljavanje svakodnevnih potreba.5 3 Preporuka savjeta Evrope, Rec (17), III.6 4 Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“, br. 32/03, 52/03, 39/06 i 39/09 i 35/12). 5 Član 117. Izuzimanje od izvršenja (1) Ne mogu biti predmet izvršenja: 1) predmeti koji su neophodno potrebni izvršeniku i članovima njegove porodice za zadovoljavanje svakodnevnih potreba; 2) hrana i ogrjev za potrebe izvršenika i članova njegovog domaćinstva za tri mjeseca; 3) gotov novac izvršenika po osnovi potraživanja koja su izuzeta ili ograničena od izvršenja, te gotov novac izvršenika koji ima stalna mjesečna primanja do mjesečnog iznosa koji je prema zakonu izuzet od izvršenja proporcionalno vremenu do idućeg primanja; 4) medalje, ratne spomenice i drugo ordenje i priznanja, vjenčani prsten, lična pisma, rukopisi i drugi lični spisi izvršenika, porodične fotografije, lične i porodične isprave i porodični portreti. (2) Poštanska pošiljka ili poštanska novčana doznaka upućena izvršeniku ne može biti predmet izvršenja prije uručenja. (3) Odredbe stava 1. ovog člana ne odnose se na izvršenje radi ostvarenja novčanih potraživanja osiguranih ugovornim založnim pravom na pokretnim stvarima. 82 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 [ PRAVNI SAVJETNIK ] U sudskoj praksi postoje dileme o tome koji su to predmeti neophodno potrebni izvršeniku i članovima njegove porodice za zadovoljavanje svakodnevnih potreba. Dileme se ispoljavaju na način da se u nekim izvršnim postupcima dozvoljava, a u nekim ne dozvoljava zapljena i prodaja istovrsnih pokretnih stvari izvršenika. Jedan od razloga za prethodno navedeno je nepreciznost prethodno pomenute odredbe člana 117. ZIPFBiH, kojom je ostavljeno na dispoziciju postupajućem sudiji da sam odluči koji su to predmeti neophodni izvršeniku i članovima njegove porodice za zadovoljavanje svakodnevnih potreba. Nadalje, u pravnoj teoriji nije razjašnjeno ni koje su to pokretne stvari čije posjedovanje predstavlja pravo neophodno za ljudsko dostojanstvo ovog doba. Načelo ljudskog dostojanstva U Zakonu o izvršnom postupku BiH,6 članom 6. izričito je regulisano da će se pri provođenju izvršenja i obezbjeđenja paziti na dostojanstvo dužnika, odnosno protivnika obezbjeđenja kao i na to da izvršenje, odnosno obezbjeđenje za njega bude što manje nepovoljno. Iako federalni zakon o izvršnom postupku izričito ne propisuje ovakvo što, ipak se navedeni princip ima primijeniti u sudskoj praksi jer Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama,7 koja se direktno primjenjuje u našem pravnom sistemu, proklamuje ljudska prava sa jednakim dostojanstvom i pravima. Šta bi značio pojam ljudska prava? „Svi ljudi rođeni su slobodni, sa jednakim dostojanstvom i pravima“početak je prvog člana Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. To znači da svi mi, od trenutka rođenja, posjedujemo određena prava koja nazivamo ljudskim pravima. Ona su zajamčena svakom čovjeku na temelju njegova postojanja kao čovjeka i ona su neotuđiva (što znači da nikome ne mogu biti oduzeta). Za ljudska prava8 se može reći da su to oni standardi bez kojih ljudi ne mogu živjeti u dostojanstvu kao ljudska bića. Ljudska prava su temelj slobode, pravde i mira. Njihovo poštivanje omogućuje pojedincu i zajednici da se potpuno razviju. Sljedeće dvije definicije su tipične definicije ljudskih prava: ■■ „Ljudskim pravima smatraju se zajamčena prava pojedinca na zaštitu od države, prava koja mu pripadaju na temelju njegova postojanja kao čovjeka, prava koja u svakom slučaju ostaju održiva i država ih ne može ograničavati. Oznaka „urođena“ i „neotuđiva“ prava potiče iz vremena borbe protiv apsolutizma. (...) jezgri ljudskih, odnosno osnovnih, prava pripadaju dostojanstvo čovjeka, pravo na razvoj ličnosti, jednakost pred zakonom i ravnopravnost, sloboda religije i rasuđivanja, sloboda mišljenja, sloboda tiska i informacija, sloboda učenja, sloboda okupljanja, sloboda ujedinjavanja, sloboda kretanja, sloboda izbora zanimanja i sloboda rada, nepovredivost stana, jamstvo privatnog vlasništva, jamstvo prava na nasljedstvo, pravo na azil i peticiju, kao i zakonska prava poput zaštite od neopravdanog uhićenja (...).“[2] ■■ „U političkom rječniku pojam ljudska prava označava cjelokupnost prava na slobodu koja pojedinac može zahtjevati na temelju svog postojanja kao čovjeka i koja mu zajednica mora pravno jamčiti iz etičkih razloga. U tom smislu riječ je o ‘prirodnim’, ‘nedržavnim’, ‘urođenim’ ili ‘neotuđivim’ pravima, kroz čije se poštivanje i osiguranje legitimira jedna politička zajednica (...).“[3] 6 Zakon o izvršnom postupku pred sudom BiH („Sl. glasnik BiH“, broj 18/03). 7 Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, pravni akt Savjeta Evrope, usvojen 1949. o zaštiti sloboda i prava, donijet u Rimu 4. novembra 1950. godine 8 http://www.mathos.unios.hr/~dvojnovi/LJUDSKA%20PRAVA.htm na dan 3. 9. 2014. godine BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 83 [ PRAVNI SAVJETNIK ] Dakle, naša se država, prihvatanjem Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, obavezala pobrinuti o osnovnim potrebama9 svog stanovništva. Šta su to osnovne materijalne svakodnevne potrebe pojedinca? Vjerovatno će se većina složiti da osnovne materijalne svakodnevne potrebe pojedinca čine: 1. odjeća, cipele, rublje i drugi predmeti za ličnu upotrebu, posteljina, posuđe, pokućstvo, štednjak, hladnjak, televizor, radioprijemnik i druge stvari za kućanstva ako ih lice i članovi njegova kućanstva trebaju za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, 2. radna i rasplodna stoka, poljoprivredni strojevi i drugo radno oruđe koje lice kao poljoprivrednik treba za rad na svom gospodarstvu, te sjeme za uporabu i hranu za stoku potrebnu do sljedećeg razdoblja prinosa žetve, kosidbe i sl., 3. knjige i druge stvari koje lice treba za obavljanje svoje znanstvene, umjetničke ili druge djelatnosti, 4. alat, oruđe, strojevi i drugi predmeti koji su fizičkoj osobi koja samostalno obavlja djelatnost nužni za obavljanje njegove upisane djelatnosti, te sirovine i pogonsko gorivo za određeni period. S obzirom da se radi o objektivnom poimanju čovjekovih osnovnih potreba, to su neki pravni sistemi u propisima koji regulišu izvršni postupak izričito i detaljno naveli pomenute osnovne potrebe. Nadalje, u pravnim sistemima regiona ni televizor i radioprijemnik ne može se plijeniti, jer izvršenik kao dio biračkog tijela ima pravo na informaciju, a koje pravo na informaciju je zagarantovano i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Praksa – izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika U sudskoj praksi se najčešće dešava da se tokom postupka, kao predmet izvršenja, u prodaji nađu kako stvari svakodnevno neophodne izvršeniku tako i stvari koje su male vrijednosti ili čak bez ikakve tržišne vrijednosti. Postavlja se pitanje ekonomske isplativosti provođenja postupka na istim, s obzirom da taj postupak pretpostavlja izlazak na teren zaposlenika suda radi popisa, procjene i zapljene. Potom slijedi prva prodaja, zatim druga prodaja, da bi se u konačnici postupak obustavio jer nije bilo zainteresovanih kupaca za navedene stvari. Međutim, neovisno o ishodu, tražitelj izvršenja mora unaprijed uplatiti troškove postupka pa pored potraživanja zbog kojeg se postupak provodi, za tražioca izvršenja nastaju i dodatni troškove za koje je izvjesno da nikada neće moći biti naplaćeni. Pomenuto se uglavnom odnosi na javna komunalna preduzeća te je potrebno opisanu situaciju posmatrati iz više uglova i vratiti se na obavezu države, prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, da se brine o osnovnim potrebama i dostojanstvu svog stanovništa. Tako bi ovo trebalo postati predmetom plana rješavanja socijalno ugroženih kategorija stanovništva jer su potrebe svakog pojedinca za npr. vodom, grijanjem, odvozom smeća i dr., stalne i neophodne i, na kraju, u javnom interesu (npr. prekid dovoda vode i odvoza smeća dovodi do epidemije, prekid grijanja kad je to jedini izvor zagrijavanja dovodi do prehlada i opterećenja zdravstvenog sistema i sl.). U konačnici, oduzimanjem stvari koje su izvršeniku neophodne za zadovoljenje svakodnevnih potreba (npr. sjedeća garnitura, televizor i sl.) isti se dovodi u nepovoljno psihičko stanje, a mnoštvo takvih izvršenika jedno društvo dovodi do socijalne ugroženosti i nezadovoljstva dok postupanje u skladu sa načelom dostojanstva osigurava socijalni mir. 9 http://www.dadalos.org/bih/menschenrechte/grundkurs_mr2/Menschenw%C3%BCrde/menschen. htm na dan 3. 5. 2014. godine. 84 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 [ Interviju obavio: mr. Muamer Hodžić ] INTERVIJU SA MINISTRICOM UPRAVE I LOKALNE SAMOUPRAVE RS-a gđom. LEJLOM REŠIĆ PITANJE: Gospođice Rešić, više od tri godine ministrica ste uprave i lokalne samouprave i po nekim mišljenjima ste jedna od uspješnih ministara u Vladi Republike Srpske. Šta smatrate najvećim uspjehom Vas i ministarstva na čijem ste čelu u proteklom periodu? Ministrica Rešić: Ono što smatramo jako važnim jesu brojna zakonska rješenja, koja su iza nas. Mi smo uspjeli izmijeniti nekoliko sistemskih zakona, koja nisu decenijama mijenjana i to je nešto što moramo valorizovati. Jedan od naših većih uspjeha je izmjena Izbornog zakona RS. Kao „posljedicu“ izmjena toga zakona sada imamo devet izbornih jedinica u RS, što do sada nije bilo slučaj. Definitivno, naš veliki uspjeh je i donošenje Zakona o gradovima. Teritorijalna organizacija Srpske danas prepoznaje šest gradova u RS. Protekle četiri godine su godine sistemskih promjena u ovom resoru. Ponosni smi i na Elektronsku bazu uvezivanja matičnih knjiga, koja u RS funkcioniše već dvije godine, bez ikakvih problema, što je veliki uspjeh, kao i brojna sistemska rješenja u oblasti regulisanja prava zaposlenih u upravi. Dakle, sve četiri godine smo posvetili izmjenama sistemskih rješenja jer vjerujemo da jedino zdrav sistem može garantovati zdrava prava svih nas. To je bila naša misija. PITANJE: Smatrate li da je postojeća ustavna i zakonska regulativa iz oblasti lokalne samouprave u Republici Srpskoj i BiH zadovoljavajuća i koje bi promjene dodatno dobrinijele boljem pravnom položaju jedinica lokalne samouprave? Ministrica Rešić: Izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi uspjeli smo, prije svega, otkloniti brojne nejasnoće koje smo imali u proteklom periodu, odnosno brojne nelogičnosti. Prosto, osnovni zakon je rađen 2003. i do 2013. godine nije imao nikakve značajnije izmjene. Vrijeme je učinilo svoje i neka rješenja, koja su bila u primjeni, postala su potpuno neprimjenljiva. Izmjenama smo riješili sve te dileme, prije svega u radnopravnim odnosima. Novitet je da smo uveli mogućnost da svaka lokalna zajednica ima menadžera lokalne zajednice, osobu predviđenu da se bavi samo projektima. Ovo je bilo jako važno, jer nam se otvaraju mogućnosti za pretpristupne fondove EU, to je dakle osoba koja će biti angažovana samo na tim poslovima. Regulisali smo i pitanje mjesnih zajednica, koje u Republici Srpskoj nemaju status pravnog lica i precizirali način učešća građana u njima. Riječju, bazirali smo se na neke životne stvari u zakonu. Zato sada imamo manje zahtjeva za nadzor, za kontrolu, za bilo kakvu intervenciju BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 85 [ Interviju obavio: mr. Muamer Hodžić ] Ministarstva i to sve govori da smo uspjeli napraviti ono što smo željeli. Naravno, tu ima prostora za unapređenje i time se treba baviti u nekom narednom periodu. PITANJE: Kako biste ocijenili saradnju ministarstva na čijem ste čelu sa Savezom opština i gradova RS-a? Ministrica Rešić: Saradnja sa Savezom opština i gradova je partnerska. Oni su vrlo zahtjevan sagovornik, ali pravi naš partner. Zahvaljujući toj saradnji, donijeli smo, nakon deset godina, Zakon o lokalnoj samoupravi. Radili smo sa Savezom, ali i sarađivali sa načelnicima 63 lokalne zajednice i nema razloga da tako ne bude i u budućnosti. PITANJE: U maju mjesecu naš region pogodile su snažne poplave. Neki gradovi su bili potpuno pod vodom. Kako biste ocjenili trenutnu situaciju u gradovima i opštinama koji su zahvaćeni poplavama i da li su u svim gradovima i opštinama osposobljene sve vitalne funkcije? Ministrica Rešić: Mi smo, kao i svi ostali u Vladi RS, maksimalno bili angažovani da poplavljene lokalne zajednice što prije omoguće rad servisa svojim građanima, nakon poplava. Naše ekipe, timovi upravnih inspektora i stručnih saradnika danonoćno su bili u Doboju i Šamcu i to sve dok se nisu uspostavili normalniji uslovi za život, odnosno normalno funkcionisanje opštinskih uprava, same administracije. To nije bio nimalo lak posao. Veliki broj matičnih knjiga u Doboju i Šamcu je poplavljen, odnosno uništen. Trebalo je izdefinisati na koji način će to raditi i uspjeli smo u tome. Već danas građani ovih lokalnih zajednica mogu da ostvaruju svoja prava sa tim u vezi. Ovo je dokaz da je utrošak novca, izdvojenog iz Razvojnog programa RS za Elektronsku bazu matičnih knjiga, potpuno opravdan. Ostati bez matičnih knjiga u originalu je krupna stvar. Onda, kada je stigla struja i kada smo nabavili jedan računar građani su mogli dobiti svoje rodne listove, a svi podaci su bili pohranjeni u Banjoj Luci. Opravdanost jednog takvog projekta se vidjela tih dana. Trebaće naravno još vremena da se popravi ono što je uništeno u poplavama, bitno je da sada funkcioniše taj sistem. PITANJE: Republika Srpska svojim građanima, koji su pogođeni poplavama, a čija je procijenjena šteta veća od 5000 KM, dijeli elektronske platne kartice. Jeste li zadovoljni podjelom elektronskih platnih kartica građanima u poplavljenim područima i koje robe i usluge građani mogu izvršiti sa njima? Ministrica Rešić: Što se tiče podjela platnih kartica za građane koji su bili poplavljeni u maju, možemo reći da se ta podjela organizuje svakodnevno, od jula do danas dijele se vaučeri za poplavljene, ta podrška im puno znači. Šteta je ogromna. Jedna ovakva intervencija govori o brizi svih nas za poplavljene građane da jesen i zimu dočekaju u svojim domovima. Podjela platnih kartica će biti nastavljena dok svi korisnici ne budu obuhvaćeni. Interviju obavio: mr. Muamer Hodžić 86 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 [ Interviju obavio: mr. Muamer Hodžić ] Intervju sa članom Predsjedništva Saveza općina i gradova Federacije BiH i Načelnikom općine Novo Sarajevo Nedžadom Koldžom. PPITANJE: Član ste Predsjedništva Saveza općina i gradova FBiH. Jeste li zadovoljni trenutnim pravnim statusom jedinica lokalne samouprave u FBiH? ODGOVOR: Najčešći problemi s kojima se suočava, ne samo Općina Novo Sarajevo, nego sve općine u KS, je problem nadležnosti lokalnih samouprava i nepoštivanje Ustavnih presuda. Važno je napomenuti da je status općina i definisanje politika lokalnih zajednica još uvijek u potpunosti neriješen. Naime, u svojoj praktičnoj primjeni ustavna kategorija prava na lokalnu samoupravu svodi se vrlo često samo na puku dekoncentraciju javnih poslova od strane viših organa vlasti. Stoga ćemo i ove godine, a u koordinaciji sa drugim općinama Kantona Sarajevo, te Savezom Općina i gradova Federacije BiH, intenzivnije raditi na rješavanju određenih ključnih pitanja koja su bitna za funkcionisanje općine kao jedinice lokalne samouprave, kao i za život i dobrobit njenih građana. Na inicijativu Saveza općina i gradova FBiH i Saveza opština i gradova RS, šest načelnika/gradonačelnika sa dugogodišnjim iskustvom, među kojima sam i ja, uzeli smo aktivno učešće u projektu pod nazivom „Načelnici za razvoj lokalne samouprave“. Projekat je pokrenut sa ciljem poboljšanja funkcionisanja jedinica lokalne samouprave, zastupanja njihovih interesa i pružanja kvalitetnijih usluga građanima BiH. Navedena komponenta projekta implementira se u okviru projekta „Doprinos Ustavnoj reformi u BiH“ koji je podržan od strane Švicarske agencije za razvoj i saradnju (SDC) i Švicarske ambasade u BiH. Kako bi se poboljšao položaj jedinica lokalne samouprave i unaprijedilo njihovo funkcionisanje, kreirano je pet prijedloga prioritetnih zakona i dvije politike, te je održano i nekoliko serija javnih rasprava u više gradova BiH. Projektom su obuhvaćeni zakoni poput Zakona o finansiranju jedinica lokalne samouprave (pojedinačno za oba entiteta), zatim Zakona o međuopćinskoj saradnji, Zakona o zaštiti i spašavanju u FBiH, te dvije politike, politika lokalnog ekonomskog razvoja i politika fiskalne decentralizacije. PITANJE: Načelniče Koldžo tokom posljednjih poplava u BiH, Općina Novo Sarajevo je značajno pomogla druge općine i gradove u BiH. Molimo Vas možete li nam reći koje ste općine pomogli i na koji način? ODGOVOR: Od proglašenja stanja prirodne nesreće u Federaciji BiH, 16. maja ove godine, Općina Novo Sarajevo poduzela je niz aktivnosti kada je u pitanju pomoć ugroženim općinama koje su zadesile velike poplave i klizišta. BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 87 [ Interviju obavio: mr. Muamer Hodžić ] Štab CZ Općine Novo Sarajevo je odmah, 16. maja, održao hitnu sjednicu Štaba na kojoj je donesena Odluka da se iz finansijskih sredstava solidarnosti dodijeli novčana pomoć ugroženim općinama i to općini Vogošća u iznosu od 20. 000 KM, te općinama Maglaj i Olovo po 15. 000 KM. Potom je odmah pokrenuta i humanitarna akcija prikupljanja pomoći za ugroženo stanovništvo poplavljenih područja u prostorijama Općinske organizacije Crvenog križa Novo Sarajevo i zgradi Općine Novo Sarajevo. Ovoj humanitarnoj akciji prikupljanja pomoći odazvao se veliki broj građana, organizacija i privrednih subjekata, a u akciji su učestvovali i vijećnici Općinskog vijeća Novo Sarajevo odrekavši se dijela svojih paušala, zatim uposlenici Općine Novo Sarajevo izdvojivši određena finansijska sredstva, kao i učenici, nastavnici i roditelji novosarajevskih osnovnih škola. Konvoji teretnih i drugih vozila sa više od 40 tona prikupljene pomoći u odjeći, obući, hrani, vodi, lijekovima, sredstvima i alatima za čišćenje, te sredstvima za dezinfekciju tih dana dostavljeni su općinama Olovo, Maglaj, Doboj, Odžak, Domaljevac-Šamac i naselju Tolisa, Orašje, Vareš, te općini Žepče – naselju Željezno polje. Kontingent pomoći, pored navedenog, sadržavao je i od Općinskog štaba Civilne zaštite Novo Sarajevo nabavljene značajne količine opreme za čišćenje (50 lopata, 160 pari čizama, 110 kabanica, 400 pari rukavica, 1000 zaštitnih maski, 600 komada vreća za smeće, 30 litara dezinfikacionog sredstva) te drugog potrebnog alata za čišćenje i higijenu. Služba zaštite od požara Civilne zaštite Novo Sarajevo koja djeluje u okviru Dobrovoljnog vatrogasnog društva „Novo Sarajevo“ bila je angažovana na čišćenju općine Maglaj, te ispostavi vode za piće općinama Maglaj, Doboj i Domaljevac – Šamac. Distribucija humanitarne pomoći za navedene ugrožene općine izvršena je u organizaciji Općine Novo Sarajevo i Općinskog načelnika Nedžada Koldže, dok je općinu Orašje pomoglo i Općinsko vijeće Novo Sarajevo, a općinu Vareš uposlenici Općine Novo Sarajevo Finansijska pomoć, putem Štaba Civilne zaštite Općine Novo Sarajevo, osigurana je i za općine Pale – Prača, Foča – Ustikolina, Srebrenica, te Gračanica za sanaciju štete nastale za vrijeme prirodne nesreće u iznosu od po 10. 000 KM po općini. PITANJE: Jedan od velikih infrastrukturnih projekata koji se trenutno realizira na području Općine Novo Sarajevo je gradnja Sportske dvorane na Grbavici? U kojoj fazi je realizacija ovog projekta i kada možemo očekivati otvaranje ovog objekta? 88 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 ODGOVOR: Sportska dvorana na Grbavici je prva multifunkcionalna sportska dvorana u izgradnji, čiji će kapacitet biti od 1.500 do 3.000 gledalaca, a koja predstavlja jednu od najvećih investicija Općine Novo Sarajevo. Sportska dvorana na Grbavici je treća po veličini u Kantonu Sarajevo, a prva sa podzemnom garažom, koja ispunjava sve evropske standarde za većinu dvoranskih sportova, a bit će osposobljena i za ostale kulturne sadržaje. Vrijednost izgradnje dvorane je oko 7. 000. 000 KM bez opreme, a radovi se izvode fazno u skladu sa obezbjeđenim finansijskim sredstvima, a pritom vodeći računa da se ne ugrozi realizacija i ostalih projekata, čime je ovaj projekat malo usporen. Općina Novo Sarajevo do sada je u izgradnju objekta sportske dvorane uložila više od 6.200 000 KM. Pomoć izgradnji ovog objekta pružilo je jedino Ministarstvo kulture i sporta KS, koje je i ove godine u Budžetu Kantona Sarajevo izdvojilo sredstva od 500. 000 KM, dok je do sada izostala finansijska podrška od strane ostalih nivoa vlasti. Općina Novo Sarajevo aplicirala je za međunarodnu razvojnu pomoć Republike Slovenije sa projektom opremanja sportske dvorane, te joj je odobren iznos donacije od 240.000 Eura koji je namijenjen za sportsku opremu dvorane U narednom periodu realizirat će se tako više od 90% radova na izgradnji dvorane. PITANJE: Općina Novo Sarajevo je mjesto ugodnog življenja posebno za osobe treće životne dobi. U Općini Novo Sarajevo postoji Centar za stara lica jedini Centar takve vrste u BiH. Na koji način je Općina Novo Sarajevo organizovala ovaj Centar ? ODGOVOR: U cilju poboljšanja kvaliteta života osoba treće životne dobi i njihove socijalne uključenosti u zajednicu, otvoren je Centar za zdravo starenje Novo Sarajevo, prvi centar ove vrste u BiH i regionu. Aktivnosti Centra dizajnirane su na taj način da animiraju građane treće dobi na promjenu životnog stila kako bi aktivno sudjelovali u društvenim aktivnostima, te kvalitetno, zdravo i aktivno provodili svoje vrijeme. Od otvaranja do danas, Centar za zdravo starenje broji preko 500 članova, koji svakodnevno imaju priliku sudjelovati u 15 različitih sekcija, kao i na časovima preventivno – korektivne gimnastike. Kada je u pitanju unutrašnja organizacija Centra, osoblje čine volonteri, studenti, nezaposlene osobe, pa i starije osobe koje su ujedno i članovi Centra za zdravo starenje. Svake godine u [ posjetu Centru dođu studenti iz Amerike i Kanade, te tu ostaju da volontiraju po mjesec dana, u cilju razmjene znanja i različitih iskustava. Kruna dosadašnjih aktivnosti je i proglašenje Centra za zdravo starenje Novo Sarajevo Regionalnim razvojnim centrom aktivnog i zdravog starenja od strane Mreže zdravlja Jugoistočne Evrope. Obzirom da su već odavno popunjeni kapaciteti ovog Centra, uvidjeli smo potrebu za otvaranjem još ovakvih centara na području Novog Sarajeva. Tim povodom, nedavno smo potpisali Ugovor o izvođenju I faze radova na adaptaciji objekta bivše mjesne zajednice Gornji Velešići za potrebe uspostave Centra za zdravo starenje – Velešići. Paralelno sa ovim, radit ćemo i na pripremi projekta otvaranja i trećeg Centra ove vrste, čime ćemo stvoriti mrežu centara za zdravo starenje na području Općine Novo Sarajevo. PITANJE: Načelnik ste Općine Novo Sarajevo već treći mandat i kao Načelnik ste realizovali na desetine projekata. Možete li nam izdvojiti tri na koje ste posebno ponosni? ODGOVOR: Samo u posljednjih osam godina, uspjeli smo realizovati preko 500 projekata, kako bi Općina Novo Sarajevo bila zajednica ugodnog življenja, te prepoznatljivo područje modernih urbanih cjelina. Kontinuiranim radom poboljšali smo saobraćajnu infrastrukturu, izgradnjom novih saobraćajnica, te sanacijom i rekonstrukcijom starih saobraćajnica, unaprijedili smo komunalnu infrastrukturu izgradnjom i sanacijom postojeće vodovodne i kanalizacione mreže. U cilju zaštite i zbrinjavanja ljudi i materijalnih dobara na području općine kontinuirano djelujemo na sanaciji klizišta. Izgradnjom ambulante i prostorija mjesne zajednice u Velešićima omogućena je kvalitetna primarna zaštita stanovnika ovog naselja. Zbog veoma guste naseljenosti na području općine, veliki problem predstavlja saobraćaj u mirovanju, te smo posljednjih godina dosta pažnje posvetili izgradnji novih parking mjesta. U cilju poboljšanja stanja u oblasti sporta i stvaranja sportskog prostora za djecu i omladinu izgradili smo nekoliko sportskih igrališta, sanirali pomoćno igralište na Grbavici postavljanjem vještačke trave, kao i svlačionice prilagodivši ih osobama sa posebnim potrebama, a na fudbalskom stadionu Grbavica postavili nove reflektore. Ono na šta smo posebno ponosni je izgradnja multifunkcionalne sportske dvorane na Grbavici, zato što se radi o jednoj od najvećih investicija Općine Novo Sarajevo, a koju smo skoro u potpunosti sami realizirali, Interviju obavio: mr. Muamer Hodžić ] bez obzira na pad budžetskih sredstava iz godine u godinu. Posebnu brigu vodimo i o penzionerima, kao posebno ugroženoj populaciji, organizujući tradicionalni veliki izlet, te dodjeljujući im jednokratne novčane pomoći, a sve u saradnji sa Udruženjem penzionera Novo Sarajevo. Projekat po kojem je ova općina postala prepoznatljiva, ne samo u državi, nego i u regionu, a i šire, je Centar za zdravo starenje Novo Sarajevo. Stotine osoba treće životne dobi dobilo je jedno mjesto gdje mogu provoditi svoje slobodno vrijeme, ali i ostati aktivan član ovog društva. Općina Novo Sarajevo prva je općina u Kantonu Sarajevo, a i državi po dodjeljivanju stipendija redovnim učenicima I studentima s područja općine Novo Sarajevo, kao i djeci bez oba roditelja. Samo ove školske godine uručeno je ukupno 411 stipendija, kako za redovne učenike i studente, tako i za djecu bez oba roditelja, za šta je izdvojeno u Budžetu oko 400. 000 KM, što čini 4% općeg fonda Budžeta Općine, na šta smo moji saradnici I ja jako ponosni. U znak sjećanja i zahvalnosti na sve šehide i poginule borce koji su dali svoje živote za odbranu Sarajeva i BiH, na području općine Novo Sarajevo izgradili smo sedam spomen – obilježja, a projekat je upotpunjen sa izgradnjom šest spomen – česmi i jedne fontane. Naš cilj je da nastavimo dinamiku investiranja u kapitalne projekte, te iskoristimo mogućnost uključivanja još većeg broja subjekata na partnerskoj osnovi kako javnog, tako i privatnog sektora u njihovom sufinansiranju, ali i raspoloživa sredstava iz međunarodnih fondova. PITANJE: Općina Novo Sarajevo je puno uradila u privlačenju sredstava iz fondova Evropske unije. Možete li nam reći u kojoj je fazi uspostavljanje Sektora za apliciranje na sredstva EU? ODGOVOR: Imajući u vidu da je Općina Novo Sarajevo ove godine usvojila revidiranu Strategiju razvoja Općine do 2023. godine, te susrećući se i sa novim trendovima koje nameće moderno doba, stvorila se potreba za uspostavom zasebne Jedinice za upravljanje razvojem Općine Novo Sarajevo, koja bi imala zadatak da vodi brigu o temeljnim procesima povezanim sa izradom strategije razvoja, implementacijom strategije i monitoringom projekata, te ocjenom učinka implementacije strategije. Svaki od ovih temeljnih procesa obuhvata i niz podprocesa kao što su identificiranje i analiza eksternih učesnika i njihovo uključivanje u razvojne aktivnosti, prikupljanje i analizu podataka, BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 89 [ Interviju obavio: mr. Muamer Hodžić ] vođenje centralne baze podataka, koordiniranje procesa izrade strategije, planova implementacije, i slično. Da bi se jedna ovakva Jedinica uspostavila potrebno je proći nekoliko koraka u osiguravanju organizacijskih i ljudskih kapaciteta za sprovođenje strategije, počevši od pripreme i usvajanja izmjene i dopune Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji jedinstvenog općinskog organa uprave i stručnih službi Općine Novo Sarajevo, pa sve do pripreme projektnih prijedloga, projektne dokumentacije, implementacija i upravljanje projektima, i ostalo. Ovo sve predstavlja vrlo složen posao, jer se sve vrijeme treba voditi računa da se ne naruši dosadašnja struktura, funkcionisanje i rad Općine, tako da se trenutno radi na reorganizaciji jedinstvenog općinskog organa uprave i stručnih službi Općine, kako bi se na što efikasniji način došlo do uspostave jedne ovakve Jedinice. PITANJE: Kroz stipendiranje i na druge načine podržavate mlade sa područja Općine Novo Sarajevo. Šta kao Načelnik možete poručiti mladima? ODGOVOR: Općina Novo Sarajevo predviđenim budžetskim planom i kroz svoje programske aktivnosti posebnu pažnju pruža mladima, kroz različite vidove podrške. U cilju poboljšanja položaja mladih Općina Novo Sarajevo je, među prvim općinama u Bosni i Hercegovini donijela Strategiju prema mladima Općine Novo Sarajevo sa akcionim planom. Projekte definisane Strategijom za mlade u cilju unapređenja omladinskog aktivizma, Općina već treću godinu uspješno realizuje, bez obzira na smanjenje budžeta, u saradnji sa omladinskim udruženjima. Nedavno je u JU „Međunarodni centar za djecu i omladinu Novo Sarajevo“ pod pokroviteljstvom Općine Novo Sarajevo, otvoren i Info-centar za mlade koji ima za cilj stvaranje povoljnog okruženja za aktivnije učešće mladih u društvu, te povećanje stope informiranosti mladih o prilikama koje im se nude za lični razvoj, što podrazumijeva informisanost o zapošljavanju, stipendiranju, volontiranju, edukacijama i slično. Info – centar namijenjen je prije svega mladim ljudima starosne dobi od 15 do 30 godina, kao i mlađoj populaciji. Pored ovog projekta, u Centru za djecu i omladinu Novo Sarajevo uspostavljen je i Centar za razvoj karijere i biznisa čija su ciljna grupa mladi ljudi kojima se u ovom centru pruža prilika da svojim radom doprinesu razvoju društvene zajednice, da im se omogući da postanu konkurentni na tržištu rada, te sami pronađu prvo zaposlenje kroz obuku u ovim radionicama. Nedavno je potpisan i Ugovor o izvođenju prve faze radova na rekonstrukciji objekta Boško Buha kojim je predviđeno vraćanje prvobitne namjene objekta, a to je prostor sa obrazovno-kulturnim i društvenim sadržajima prvenstveno za djecu do 14 godina, kao i za širu populaciju. Radi se o jednom od najznačajnih projekata Općine u narednom periodu koji je i dio revidirane Strategije razvoja Općine Novo Sarajevo do 2023. godine. Mladima bih poručio da se što više uključe u programe koje Općina za njih organizira, te na taj način naprave korak dalje ka unapređenju i nadogradnji svog znanja i stjecanju novih iskustava, te tako na adekvatan način doprinesu razvoju lokalne zajednice u kojoj žive, pa, zašto ne reći i pronađu prvo zaposlenje. Interviju obavio: mr. Muamer Hodžić 90 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 [ PRAVNI SAVJETNIK ] SAVJETODAVNI SERVIS RADNI ODNOSI Isplata naknade tokom porodiljskog dopusta PITANJE: Molim vas za mišljenje u vezi sa pravom žene sa djetetom koja radi polovinu punog radnog vremena prema odredbama članka 57. Zakon o radu. Konkretno, zaposlenica je trenutno na porodiljskom dopustu nakon rođenja četvrtog djeteta i po njegovom isteku koristila bi to pravo do navršene druge godine djeteta. Članak 62. određuje da zaposlenica ima, za polovinu radnog vremena za koje ne radi, pravo na naknadu plaće u skladu sa zakonom. Ukoliko županijskim propisima nije regulirano ovo pravo, tko je obveznik isplate naknade, jer je zakonska obveza poslodavca u ovom slučaju samo isplata plaće za efektivan rad – pola radnog vremena. Također, s obzirom na članak 23. granskog kolektivnog ugovora za oblast komunalne privrede, da li zaposlenica ima pravo na naknadu za topli obrok i, ukoliko ima, da li u punom iznosu ili srazmjerno efektivnom radnom vremenu. ODGOVOR: Odredbama člana 62. Zakona o radu propisano je da zaposlenik, za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena, ima za polovinu punog radnog vremena za koje ne radi pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom. Ukoliko ovo pravo nije regulisano kantonalnim zakonom, od volje poslodavca i njegovih mogućnosti zavisi da li će joj isplaćivati naknadu plaće do punog radnog vremena. Vjerovatno ste greškom naveli član 23. granskog kolektivnog ugovora. Međutim, odredbama člana 49. Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti komunalne privrede za teritoriju FBiH („Sl. novine Federacije BiH“, broj 48/06) propisana je obaveza poslodavca da zaposleniku obezbijedi BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 91 [ PRAVNI SAVJETNIK ] ishranu u toku radnog vremena (topli obrok). Ukoliko poslodavac ne obezbjeđuje ishranu, zaposleniku se isplaćuje mjesečna naknada u iznosu od najmanje 25% prosječne neto plaće isplaćene u Federaciji BiH, prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku. Ukoliko ishranu obezbjeđuje poslodavac, vrijednost tog toplog obroka ne može biti niža od 70% vrijednosti iz prethodnog stava ovog člana. Odredbama člana 30. stav 3. Zakona o radu propisano da zaposlenik koji radi sa nepunim radnim vremenom ostvaruje sva prava iz radnog odnosa kao i zaposlenik sa punim radnim vremenom, osim prava koje zavisi od dužine radnog vremena (plaća, naknada i sl.), u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Kolektivnim ugovorom i zakonom ova pitanja nisu regulisana, a ako nisu regulisana ni pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, smatram da se treba neposredno primijeniti ova zakonska odredba, odnosno zaposlenici isplaćivati topli obrok u obimu u kojem je radila (pola radnog vremena - pola iznosa naknade za topli obrok). Izbor i imenovanje članova upravnog vijeća PITANJE: Tko je obvezan raspisati javni oglas za izbor i imenovanje člana upravnog vijeća - predstavnika stručnih radnika zdravstvene ustanove čiji je osnivač općina i da li predstavnik mora biti isključivo zdravstveni radnik? ODGOVOR: Odredbama člana 64. Zakona o i drugim imenovanjima u Federaciji. Način izbora, opoziva i mandat članova upravnog odbora zdravstvene ustanove vrši se u skladu sa propisima o ustanovama, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Zakon o zdravstvenoj zaštiti poznaje pojmove zdravstveni radnik (član 137) i zdravstveni saradnik (član 141), što znači da se pod pojmom „stručni radnik zdravstvene ustanove“ podrazumijevaju obje ove kategorije, ukoliko ispunjavaju bliže kriterije za imenovanje u upravne odbore zdravstvenih ustanova, koje je propisalo općinsko vijeće. Kako se imenovanje članova upravnog odbora vrši po procedure propisanoj Zakonom o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima („Sl. novine Federacije BiH“, br. 12/03, 34/03 i 65/13), organ imenovanja („odgovorni javni službenik“) je općinsko vijeće, koje konačno imenuje članove upravnog odbora. Naime, saglasno članu 9. stav 5. ovog zakona, propisano je: „Ako je u zakonu ili statutu propisano da i drugi organ ima ovlaštenja za imenovanje svojih predstavnika u regulirani organ, tada odgovorni javni službenik tog organa imenuje svoju komisiju za izbor za one predstavnike za koje je nadležan i provodi postupak u skladu s ovim zakonom.“ To znači da statutom javne ustanove treba biti propisano koji organ predlaže predstavnike stručnih radnika javne ustanove (sindikalna organizacija, direktor i sl.), te taj organ imenuje svoju komisiju, koja provodi procedure imenovanja predstavnika stručnih radnika javne ustanove i svoj prijedlog dostavlja organu imenovanja, radi konačnog imenovanja. zdravstvenoj zaštiti („Sl. novine Federacije BiH“, br. 46/10 i 75/13) propisano je da upravni odbor zdravstvene ustanove u vlasništvu općine ima tri člana i čine ga predstavnici: Pravo na procenat po osnovu uslova rada kod obračuna plaće za vrijeme godišnjeg odmora ■■ osnivača - jedan član, ■■ stručnih radnika zdravstvene ustanove jedan član, ■■ kantonalnog ministarstva - jedan član PITANJE: Da li zaposlenik koji koristi godišnji odmor ima pravo i na procenat po osnovu uslova rada prilikom obračuna plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora (član 40. stav 2. tač. b. i c.) koji su određeni Kolektivnim ugovorom o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti zdravstva na teritoriji BiH. Napominjemo da se radi o psihijatrijskoj ustanovi u kojoj zaposlenici rade sa posebnim uslovima rada. Predsjednika i članove upravnog odbora zdravstvene ustanove imenuje i razrješava općinsko vijeće, na prijedlog općinskog načelnika. Bliže kriterije za imenovanje u upravne odbore zdravstvenih ustanova u vlasništvu općine utvrđuje općinsko vijeće, na prijedlog općinskog načelnika. Predsjednici i članovi upravnih odbora zdravstvenih ustanova imenuju se u proceduri u skladu sa propisima o ministarskim, vladinim 92 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 ODGOVOR: Bez obzira na to što je na godišnjem odmoru, procenat uvećanja po osnovu uslova rada je sastavni dio njegove plaće i ona se ne umanjuje za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za taj procenat uvećanja. [ PRAVNI SAVJETNIK ] Pored toga, ukazujemo da je odredbama člana 49. Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti zdravstva na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine („Sl. novine Federacije BiH“, broj 61/07) propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora zaposlenik ima pravo na naknadu plaće u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca, a prosječna njegova plaća je plaća s uvećanjem po osnovu uslova rada i ostalim uvećanjima (minuli rad, eventualni prekovremeni rad i dr.). Rad u smjenama i pravo na sedmični odmor PITANJE: Ukoliko je organizovan smjenski rad u zdravstvenoj ustanovi tako da zaposlenik mora raditi subotom i nedjeljom, a dan sedmičnog odmora pada npr. u ponedjeljak ili neki drugi dan u sedmici, da li zaposlenik, u skladu sa članom 40. stav 1. alineja 3. Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti zdravstva na teritoriji FBiH, ima pravo za taj dan uvećanje plaće od 20% od bruto satnice? ODGOVOR: Nema, jer dan sedmičnog odmora za radnike čiji je rad organizovan u smjenama je npr. ponedjeljak, a ne subota ili nedjelja. Imao bi pravo na uvećanje plaće od 20% kad bi mu na taj dan bilo naređeno da radi, mada je to dan njegovog sedmičnog odmora. Stručna sprema kao uslov za obavljanje određenih poslova PITANJE: Da li se zaposlenik koji ima srednju stručnu spremu, zbog nedostatka kadra (korištenja godišnjih odmora, bolovanja VSS) može rasporediti na poslove visoke stručne spreme s obzirom da ima dugogodišnje iskustvo u obavljanju poslova i upravo se školuje za sticanje visoke spreme za obavljanje poslova i radnih zadataka te spreme? ODGOVOR: Zaposlenik koji ima srednju stručnu spremu ne može se rasporediti na poslove za koje je pravilnikom predviđena visoka stručna sprema, jer za te poslove ne ispunjava osnovni uslov - stepen školske spreme. Pravo na procenat kod obračuna plaće za vrijeme godišnjeg odmora PITANJA: Da li zaposlenik koji koristi godišnji odmor ima pravo na procent po uslovu rada prilikom obračuna plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora (član. 40. stav 2. toč. b. i c.), koji su određeni Kolektivnim ugovorom o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti zdravstva na teritoriji FBiH? Napominjemo da se radi o psihijatrijskoj ustanovi u kojoj zaposlenici imaju određene povlastice po osnovu uslova rada i godišnjeg odmora. I da li određeni zaposlenici koji imaju dodira sa psihijatrijskim pacijentima koji rade u ustanovi (npr. administrativni radnici) mogu ostvariti određeni broj dana na godišnji odmor s obzirom da dolaze u neposredni kontakt sa psihijatrijskim pacijentima? ODGOVOR: Bez obzira što je na godišnjem odmoru, procenat uvećanja po osnovu uslova rada je sastavni dio plaće zaposlenika koji radi pod posebnim uslovima rada, i ona se ne umanjuje za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za taj procenat uvećanja. Pored toga, ukazujemo da je odredbama člana 49. Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti zdravstva na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine („Sl. novine Federacije BiH”, broj 61/07) propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora zaposlenik ima pravo na naknadu plaće u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca, a prosječna njegova plaća je plaća s uvećanjem po osnovu uslova rada i ostalim uvećanjima (minuli rad, eventualni prekovremeni rad i dr.). Ako je vašim pravilnikom o radu, u skladu sa pomenutim kolektivnim ugovorom, propisano da određeni administrativni radnici rade pod posebnim uslovima rada, tada oni imaju pravo na uvećanje plaće i uvećanje plaće i godišnjeg odmora u procentu i broju dana koji ste odredili pravilnikom o radu. Kolektivnim ugovorom predviđeno je povećanje broja dana na određenim poslovima po osnovu uslova rada, pa je za rad na psihijatrijskim odjelima uvećanje deset dana, a zaposlenicima koji rade na neurološkim odjelima uvećanje plaće je 4%. Samo zaposlenici koji rad na tim odjelima imaju pravo na ova uvećanja, a pravilnikom o radu reguliše se da li ti administrativni radnici rade na tim odjelima. BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 93 [ PRAVNI SAVJETNIK ] Postupak utvrđivanja odgovornosti za povreda radne obaveze PITANJE: Imamo slučaj da je uposlenik napravio povredu radne obaveze i pokretanjem postupka odgovornosti isti je otvorio bolovanje, sa takvom dijagnozom da se može sasvim normalno kretati. Da li se može nastaviti postupak utvrđivanja odgovornost i, ukoliko se ista utvrdi, da li se u tom slučaju može otkazati ugovor o radu i ako je on još uvijek na bolovanju? Obzirom da smo vezani rokom molim što hitniji odgovor. ODGOVOR: Ne znamo da li se radi o lakšoj ili težoj povredi obaveza. U slučaju lakše povrede radne obaveze zaposeniku se dostavlja pismeno upozorenje, u skladu sa članom 88. stav 2. Zakona o radu, koje sadrži opis prijestupa ili povrede radne obaveze za koje se zaposlenik smatra odgovornim i izjavu o namjeri da se otkaže ugovor o radu bez davanja predviđenog otkazanog roka za slučaj da se takav prijestup ponovi. Ukoliko se radi o težoj povredi, koja je takve prirode da ne bi bilo osnovano očekivati od poslodavca da nastavi radni odnos, poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku, bez obaveze poštivanja otkaznog roka, ali je u tom slučaju obavezan omogućiti zaposleniku da iznese svoju odbranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. S obzirom da je zaposlenik na bolovanju, ako ste utvrdili da je počinio težu povredu obaveze, pismeno pozovite zaposlenika da iznese svoju odbranu, u roku koji odredite, a ako to ne učini, bilo pismeno bilo usmeno, možete mu otkazati ugovor o radu bez otkaznog roka (član 88. stav 1. i član 90. Zakona o radu). Rok za otkaz ugovora o radu je 15 dana od dana saznanja za činjenicu zbog koje se daje otkaz, odnosno od dana kada ste utvrdili da je počinio težu povredu obaveza (član 89. Zakona o radu). Disciplinska mjera – niže radno mjesto PITANJE: Da li se može premjestiti osoba kao rezultat disciplinske mjere sa rukovodećeg na mjesto stručnog saradnika i ako je izjavila da će u penziju 2015. godine, kada ispunjava uslove za prijevremenu penziju, a obzirom da je manja plata na radnom mjestu stručnog saradnika? 94 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 ODGOVOR: Saglasno članu 57. Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine („Sl. novine Federacije BiH“, br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06 i 4/12), propisano je da državnom službeniku, u slučaju da učini povredu službene dužnosti iz člana 55. ovog zakona, može izreći disciplinska mjera „vraćanje na nižu kategoriju u okviru radnih mjesta iz člana 6. ovog zakona“. Pošto su u članu 6. Zakona sva radna mjesta (i rukovodećih i ostalih) državnih službenika, ovaj premještaj rukovodećeg državnog službenika je moguć na bilo koje radno mjesto, a to podrazumijeva i plaću radnog mjesta na koje je premješten. Njena izjava može se uvažiti samo sa stanovišta humanosti i zato joj ne izreći tu disciplinsku mjeru, ali ako je izreknete uz nju ide i umanjena plaća. Umanjenje plaće PITANJE: Da li poslodavac može zaposleniku po Zakonu o radu umanjiti plaću za odrećeni procenat (destimulacija) u slučaju nepoštivanja obaveza iz radnih odnosa? ODGOVOR: Nepoštivanje obaveza iz radnih odnosa može biti povreda radnih obaveza (npr. zakašnjavanje, izlazak sa posla prije vremena, nezakonit rad i sl. propisano pravilnikom o radu). Isto tako, pod nepoštivanjem obaveza iz radnih odnosa mogu se smatrati loši rezultati rada, nestručno obavljanje poslova, kašnjenje sa rokovima u obavljanju poslova i sl. Ako je pravilnikom o radu propisano da će se zaposleniku zbog loših rezultata rada umanjiti plaća za određeni procenat, odnosno uvećati zbog natprosječnih rezultata, onda je moguće isplaćivati destimulaciju, odnosno stimulaciju. Postupak otkaza ugovora o radu PITANJE: Poslodavac je zaposleniku otkazao ugovor o radu dana 14.09.2014. godine. Zaposleniku je data mogućnost ulaganja pravnog lijeka. Zanima nas da li se treba čekati odluka drugostepenog organa po žalbi da bi se zaposlenik odjavio u Poreznoj upravi i zaključila se radna knjižica. ODGOVOR: Niste napisali da li se radi o otkazu ugovora o radu sa ili bez otkaznog roka Otkaz ugovora o radu sa otkaznim rokom propisan je članom 87. i 95.Zakona o radu, a propisani otkazni rok teče od dana uručenja [ PRAVNI SAVJETNIK ] otkaza zaposleniku .Ukoliko ste Pravilnkom o radu propisani mogućnost ulaganja pravnog lijeka, procedura odgovora po pravnom lijeku treba biti okončana unutar otkaznog roka (ne može biti kraći od 14 dana), a odjava zaposlenika vrši se po isteku otkaznog roka. Kod otkaza ugovora o radu bez poštivanja otkaznog roka, uz mogućnost ulaganja pravnog lijeka, (član 88. i 89.Zakona o radu), ugovor o radu može se otkazati u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu zbog koje se daje otkaz. Odredbama člana 90. Zakona o radu propisano je da je poslodavac obavezan omogućiti zaposleniku da iznese svoju odbranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Ako ste propisali pravo na pravni lijek, dužni ste u propisanom roku od 15 dana odlučiti o podnesenom pravnom lijeku, a ako niste, petnaesti dan je poslednji dan do kojeg se može otkazati ugovor o radu, odnosno s tim danom zaključiti radna knjižica i odjaviti zaposlenik , bez obzira da li je drugostepeni organ odlučio o žalbi. Zaposlenik ima pravo na sudsku zaštitu, a poslodavac je dužan, u slučaju spora pred nadležnim sudom, da dokaže postojanje razloga za otkaz. Korištenje plaćenih i neplaćenih dana za vrijeme vjerskih praznika PITANJE: Molim vas da nam potvrdite tumačenje Zakona o radu član 47. gdje se definiše pravo zaposlenika na odsustvo u iznosu od dva plaćena dana po osnovu vjerskih praznika. Naime , obzirom da Kurban bajram ove godine pada na 04.10. , interesuje nas da li je Poslodavac dužan omogućiti zaposlenicima korištenje tog dana u ponedeljak 06.10. ? ..ili ipak ne mora obzirom da praznik pada u subotu ? ODGOVOR: Bez obzira što prvi dan Kurban bajrama pada u neradni dan, smatram da zaposlenik ima pravo da traži, a da je poslodavac dužan da mu omogući da koristi plaćeni dan u ponedeljak, s obzirom da po vjerskim običajima se praznuje više od dva dana. Naknada za vrijeme porodiljskog odsustva PITANJE: Imam pitanje vezano za naknadu za porodiljsko odsustvo. Intersuje nas da li su rješenja za poridljsku naknadu koje izdaje Ministarstvo odnosno Centri za socijalnu zaštitu a na osnovu odluka Vlade Tuzlaskog kantona u skladu sa zakonima BiH i Federacije BiH. Obzirom da te naknada nisu iste u Sarajevskom kantonu i drugim kantonima. Smatramo da su one preniske te da su porodilje oštećene, obzirom da su u odnosu na plate magistara farmacije od cca 1.500,00 KM max naknade od 734,00 KM preniske. Jer nepošteno je da kada trena izdvajati doprinose iz plate onda se oni nemilosrdo uzimaju a kad treba refundirati naknadu onda se ona određuje kako kome štima i određuje maximum. Ukoliko postoje povrede Zakona BiH i Federacije BiH po pitanju prava majki, porodilja i djece šta poduzeti i u kojem pravcu tražiti ta prava. ODGOVOR: Odredbama člana 93. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom1 (Federalni zakon) propisano je da se naknada umjesto plaće ženi - majci u radnom odnosu za vrijeme dok odsustvuje sa posla radi trudnoće, porođaja i njege djeteta, utvrđuje se u procentu od ostvarene plaće u periodu od šest mjeseci prije porođaja, valorizirane po osnovu rasta plaća na području kantona u tom periodu. Procenat iz stava 1.utvrđuje se propisom kantona. Kantonalnim Zakonom o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom2 u Kantonu Sarajevo propisano je da se naknada umjesto plaće ženi-majci utvrđuje u iznosu 60% prosječne plaće ostvarene u Kantonu Sarajevo u prethodnoj kalendarskoj godini, pomnožena s odgovarajućim koeficijentom , čiju visinu utvrđuje Vlada Kantona Sarajevo svojim 1 Član 93.Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom (“Služnbene novine Federacije BiH”, br.36/99, 54/04, 39/06 i 14/09) “Član 93. Naknada umjesto plaće ženi - majci u radnom odnosu za vrijeme dok odsustvuje sa posla radi trudnoće, porođaja i njege djeteta, utvrđuje se u procentu od ostvarene plaće u periodu od šest mjeseci prije porođaja, valorizirane po osnovu rasta plaća na području kantona u tom periodu. Procenat iz stava 1. ovog člana utvrđuje se propisom kantona.” 2 Člana 143. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom («Službene novine Kantona Sarajevo»,br.16/02, 8/03,2/06,21/06,17/10,26/12 i 15/13) BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 95 [ PRAVNI SAVJETNIK ] aktom3, s tim da osnov ne može biti manji od onog utvrđenog u prethodnoj godini. S obzirom na član 93. Federalnog zakona, koji citiramo, ni u Kantonu Sarajevo ni u Tuzlanskom kantonu se ova naknada ne obračunava na način propisan Federalnim zakonom. U Tuzlanskom kantonu procenat umanjenja ostvarene plaće utvrđen je u iznosu od 10%, kako je i propisano zakonom, ali je propisano i ograničenje da ne može biti veća od prosječne plate u Kantonu, što Federalni zakon ne propisuje. Isti cilj zakonodavac je mogao je postići određivanjem drugog procenta za koji se umanjuje ostvarena plaća u periodu od šest mjeseci prije porođaja (npr.50%, što bi u konkretnom primjeru iznosilo 827,27 KM), ali bi bilo u skladu s načinom obračuna utvrđenim Federalnim zakonom). Valorizacija utvrđenog iznosa vrši se prema procentu rasta plaća na području kantona, što znači eventualno povećanje utvrđenog iznosa u slučaju povećanja prosječne plaće. Smatram da se treba obratiti Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike, koje je nadležno da izvrši nadzorn nad primjenom člana 93. Federalnog zakona, kroz razradu tih odredaba u katonalnim zakonima i preduzme mjere za koje je nadležno. Obaveza ili ne polaganje državnog ili pravosudnog ispita PITANJE: Diplomirani pravnik zaposlen u Javnoj Ustanovi da li je obavezan polagati državni ispit ili pravosudni, odnosno u kojim ustanovama – institucijama je obavezno polaganje državnog ili pravosudnog ispita? ODGOVOR: Internim aktom javne ustanove kojim se reguliše unutrašnja organizacija i sistematizacija poslova utvrđuju se posebni uslovi za određena radna mjesta.Tim aktom odlučuje se da li je za poslove javne ustanove potrebno da pravnik ima položen (ili ima obavezu da položi u roku koji propišete) „državni ispit“( ispit za zaposlenike visoke školske spreme u organima uprave-u Federaciji BiH je to „Javni ispit“, a na nivou BiH „Ispit općeg znanja“) ili pravosudni ispit. Uglavnom, ukoliko javna ustanova obavlja, pored drugih pravnih poslova, i poslove upravnog postupka, propisuje se obaveza polaganja Javnog ispita/Ispita općeg znanja, a ukoliko pravnik obavlja i poslove zastupanja u sudskim i drugim postupcima, pravosudni ispit. Odgovorila na pitanje: Ljiljana Ćehajić, dipl. iur. 3 Uredba o visini koeficijenta za obračun prosječne netto plaće ostvarene u Kantonu Sarajevo u 2013. Godini („Službene novine Kantona Sarajevo“, broj 20/14) 96 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 [ PRAVNI SAVJETNIK ] JAVNE NABAVKE Raspisivanje tendera za bankarske usluge PITANJE: Zamolila bih da mi pomognete riješiti sljedeće dileme: Kao javna ustanova - služba za zapošljavanje imamo otvorene račune kod dvije banke (transakcijski kod Raiffeisen bank d.d. Sarajevo i UniCredit bank d.d. za obavljanje poslova platnog prometa i depozitni za uplatu doprinosa za osiguranje od nezaposlonosti, također kod Raiffeisen bank d.d. Sarajevo). Slijedi nam raspisivanje tendera za obavljanje bankarskih usluga. Jesmo li, prema Zakonu o javnim nabavkama, u obvezi izabrati samo jednu banku, kao najpovoljnijeg ponuditelja (zbog sigurnosti, do sada smo poslovali sa dvije i nastavili bismo ukoliko nema zakonskih smetnj)? ODGOVOR: 1. U skladu sa principima Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine („Sl. glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06, 70/06, 12/09, 60/10, 87/13 i 47/14), kao i definisanju koje pružaju podzakonski akti (kao npr. standardne forme za obavještenja i, na kraju, prema praksi EU), svaki postupak javne nabavke ima za rezultat izbor jedne, najpovoljnije ponude i, shodno tome zaključivanje, odnosno potpisivanje jednog ugovora. Naime, članom 34. stav (2) Zakona propisano je da se ugovor dodjeljuje odabranom ponuđaču koji je dostavio najbolje ocijenjenu prihvatljivu ponudu u skladu sa tačkama a) i b) ovog člana. Shodno navedenom, ugovor se dodjeljuje jednom dobavljaču čija je ponuda ocijenjena kao najbolja, u zavisnosti od kriterija koje je ugovorni organ koristio prilikom ocjenjivanja ponuda. Sa druge strane, dozvoljeno je da jedan postupak javne nabavke ima za rezultat zaključenje više ugovora, ali samo pod uslovom da je predmet postupka jasno podijeljen u više lotova i samo u tom slučaju postupak nabavke se može završiti zaključivanjem više ugovora. Upotreba lotova podrazumijeva pravilo „jedan lot – jedan ugovor“ gdje, naravno, zaključivanje odvojenih ugovora ne mora biti neophodno, ako jedan isti ponuđač dobije više lotova. Odredbom člana 6. stav (8) Zakona propisano je da ugovornim organima nije dozvoljeno dijeljenje predmeta ugovora sa namjerom izbjegavanja primjene nabavnih postupaka utvrđenih ovim zakonom. Ugovor se može dijeliti samo ako su svi dijelovi tako podijeljenog ugovora predmet istog postupka o javnoj nabavci, koji je u skladu s odredbama ovog zakona, odabran za taj cjelokupni ugovor. Podjela nabavke na lotove ima dva osnovna cilja i to obezbjeđenje maksimalne konkurencije i smanjenje troškova postupka javne nabavke. Prilikom podjele predmeta nabavke na lotove treba voditi računa da unutar lota predmeti budu što sličniji, homogeni i da pripadaju istoj grupi. Dosadašnja praksa u određenim slučajevima je pokazala da ugovorni organi u pojedinim slučajevima ne definišu na odgovarajući način nabavne kategorije ili grupe nabavke. Primjer lošeg grupisanja predmeta nabavke je stavljanje u istu grupu PC, klima uređaja, grijalice i sl. Imajući na umu da tako različiti predmeti na tržištu obično imaju različite kategorije dobavljača, i čak ih i održavaju / servisiraju različite kategorije dobavljača, jasno je da ovakvo grupisanje predmeta nabavke nije odgovarajuće, ni s aspekta ostvarivanja pravične konkurencije, ni sa aspekta procedura. Samo oni predmeti nabavke koji pripadaju istoj ili sličnoj, odnosno homogenoj grupi nesumnjivo mogu biti predmet istog postupka javne nabavke iz razloga što ih može nuditi jedan ponuđač i zbog toga što je za sve njih moguće dodijeliti jedan ugovor, bez obzira da li postoji podjela na lotove ili ne. S obzirom da se u vašem slučaju radi o jednom predmetu nabavke, odnosno o bankarskim uslugama, nema sumnje da iste mogu, odnosno, uslovno rečeno, moraju biti predmet jednog postupka. Ukoliko ugovorni organ želi da podijeli jedan postupak na više grupa, odnosno lotova, potrebno je da utvrdi parametar po kojima se pojedine vrste istog predmeta nabavke razlikuju i koji će, u konkretnom slučaju, diferencirati bankarske usluge u dvije ili više grupa, odnosno lotova. Ovdje je važno naglasiti da je u Modelu standardne tenderske dokumentacije predviđeno da, u slučaju da je postupak nabavke podijeljen na lotove, ugovorni organ BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 97 [ PRAVNI SAVJETNIK ] može ograničiti mogućnost dostavljanja ponuda za svaki lot, odnosno opredjeljuje se na jednu od sljedećih opcija: da dobavljačima ostavi mogućnost dostavljanja ponude samo za jedan lot ili za dva ili više lotova (nekoliko lotova) ili da im se pruži mogućnost dostavljanja ponude za svaki od lotova. Motiv ugovornog organa da dozvoli dostavljanje ponuda samo za jedan od lotova može biti kada ugovorni organ procijeni da eventualno izbor jednog ponuđača kao najpovoljnijeg za više lotova može dovesti do određenih problema u izvršenju ugovora, prije svega do eventualnog kašnjenja sa izvršenjem, pa i do mogućeg slabijeg kvaliteta izvršenja. Kada su u pitanju bankarske usluge, ugovorni organi nerijetko ograničavaju mogućnost dostavljanja ponuda samo za jedan lot upravo da bi mogli za više lotova izabrati različite banke kao najpovoljnije, radi disperzije rizika. U svakom slučaju, ugovorni organ može donijeti odluku da se u postupku javne nabavke koji je podijeljen na više lotova ponude mogu dostavljati samo za jedan lot, jer navedenu mogućnost predviđaju podzakonski akti. U skladu sa naprijed navedenim, postupak javne nabavke može imati za rezultat dodjelu više ugovora samo ukoliko je predmet postupka jasno podijeljen u više lotova. U protivnom se dodjeljuje samo jedan ugovor izabranom najpovoljnijem ponuđaču. Raspisivanje tendera za prevoz učenika PITANJE: Javljam vam se sa molbom da nam pokušate pomoći u sljedećem problemu: Kao škola smo raspisali tender za prijevoz učenika za školsku 2014/15. godinu, te je nakon provedene procedure i odabira najboljeg ponuđača došlo do žalbe uredu za žalbe od strane ponuđača čija ponuda nije prošla na tenderu. I sada se javlja problem, ured za žalbe je obustavio postupak i još nije odgovorio na žalbu, a mi sada ne znamo što da radimo jer nam školska godina počinje 1. 9. a nemamo ugovoren prijevoz učenika. Nadam se da ste shvatili naš problem te vas molimo da nam, kao vašim pretplatnicima, pomognete da nađemo najbolje rješenje što da uradimo, možemo li privremeno sklopiti ugovore ili anekse sa prijevoznicima koji su do sada vozili učenike, a ako ne onda što da učinimo do okončanja postupka kod ureda za žalbe i da na vrijeme započnemo školsku godinu? 98 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 ODGOVOR: Prije svega je potrebno naglasiti da je veoma preporučljivo da ugovorni organi na početku svake godine, odnosno odgovarajućeg perioda donesu plan nabavki. Naime, Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine („Sl. glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06, 70/06, 12/09, 60/10, 87/13 i 47/14) nije definisao obavezu donošenja plana nabavki za ugovorne organe. Međutim, uočeno je da ugovorni organi ne planiraju nabavke, što im u realizaciji otežava postupke nabavki. Dakle, ugovorni organi bi trebali pravovremeno donijeti planove nabavki, u skladu sa budžetom, odnosno finansijskim planom. Plan nabavki bi obavezno trebao da sadrži predmet nabavke, količine ili obim nabavki, odobrena sredstva za planiranu nabavku, kao i rok do kojeg je potrebno provesti postupak javne nabavke. U slučaju hitnih nabavki, koje nisu predviđene planom nabavki, moguće je da se plan nabavki izmijeni, tj. dopuni sa tom novonastalom nabavkom. Nakon što ugovorni organ provede postupak javne nabavke, izabere najboljeg ponuđača te dodijeli ugovor, obavezan je pratiti realizaciju tog ugovora, te prije isteka ugovora, u slučaju postojanja potrebe za istim predmetom nabavke, blagovremeno pokrenuti odgovarajući postupak javne nabavke. Blagovremeno pokretanje postupka podrazumijeva da ugovorni organ uzme u obzir period potreban da se postupak provede i dodijeli ugovor, odnosno da uzme u obzir Zakonom propisane minimalne rokove za prijem ponuda, vrijeme potrebno za evaluaciju ponuda te za obavještavanje učesnika u postupku o rezultatima postupka, kao i rok od 15 dana od dana kada ponuđači budu obaviješteni o rezultatu postupka do zaključenja ugovora, koji uključuje rok za podnošenje prigovora i rok za žalbu, zatim vrijeme potrebno za donošenje odluke po žalbi, itd. Ukoliko ugovorni organ ne postupi na naprijed navedeni način, veoma je moguće da će imati period između dva ugovora u kojem nije snabdijeven potrebnim robama, uslugama ili radovima, što je upravo situaciju u kojoj se trenutno nalazite. Upravo zbog problema koje su ugovorni organi imali zbog nedonošenja plana nabavki, u novom Zakonu o javnim nabavkama („Sl. glasnik BiH“, broj 39/14), koji će početi da se primjenjuje krajem novembra 2014. godine, utvrđena je obaveza donošenja plana nabavki i objavljivanja istog na web-stranici ugovornog organa, za [ PRAVNI SAVJETNIK ] nabavke koje prelaze određeni vrijednosni prag. Nadalje, u pogledu pokretanja bilo kojeg postupka javne nabavke, a da ranije pokrenuti postupak za isti predmet nabavke nije okončan, tačnije obustavljen je do donošenja odluke po žalbi, zavisi od toga da li će žalba u konkretnom slučaju biti odbačena, usvojena ili odbijena. Pokretanje novog postupka prije donošenja rješenja Ureda za razmatranje žalbi dovodi do situacije da ugovorni organ ima dva postupka javne nabavke za isti predmet nabavke, sa istim količinama (obimom) što u konačnici može imati za posljedicu zaključenja dva ugovora za isti predmet nabavke, „preklapanje“, odnosno višak količina ili obima i sl., za čim ugovorni organ, naravno, nema potrebu. Isto tako, otvara se mogućnost za nove prigovore i žalbe, upravo iz razloga što ranije pokrenuti postupak za isti predmet nabavke nije okončan. Ukoliko biste sada pokrenuli bilo koji postupak javne nabavke za nabavku potrebnih usluga, pod pretpostavkom da je takvo postupanje dozvoljeno, važno je imati u vidu da je za provođenje bilo kog postupka ipak potrebno vrijeme. Naime, iako Zakon ne utvrđuje rokove za direktni sporazum (nabavka do 6.000 KM na godišnjem nivou) i konkurentski zahtjev za dostavljanje ponuda, ugovorni organ je dužan dati određeni primjereni rok za prijem ponuda, u zavisnosti od tražene dokumentacije i složenosti predmeta nabavke. Rokovi nisu utvrđeni ni za pregovarački postupaka bez objavljivanja obavještenja o nabavci, ali za provođenje istog je potrebno ispuniti specifične, Zakonom propisane uslove. Isto tako ne treba zaboraviti ni činjenicu da se nijedan ugovor ne može zaključiti u period od 15 dana od datuma kada su ponuđači obaviješteni o rezultatima postupka. Shodno tome, realna je mogućnost da će se prije donijeti odluka po žalbi u prethodno pokrenutom otvorenom postupku, nego što bi ugovorni organ imao mogućnost da dodijeli ugovor u postupku, npr. konkurentskog zahtjeva za dostavljanje ponuda, ukoliko bi se odlučio na provođenje istog. Također, u slučaju da se provede određeni novi postupak, te zaključi ugovor (recimo, koji bi trajao do zaključenja ugovora po prethodno pokrenutom otvorenom postupku), ugovorni organ bi naknadno bio primoran prilagoditi količine ugovora po otvorenom postupku (izuzev u slučaju da se postupak, eventualno, poništi od strane URŽ-a), srazmjerno onome što je već isporučeno po osnovu ranijeg ugovora (po konkurentskom zahtjevu), a što je u suprotnosti sa članom 39. stav (3) Zakona koji propisuje da prilikom dodjele ugovora o nabavci, cijena navedena u najuspješnijoj ponudi, kao i uslovi utvrđeni u tenderskoj dokumentaciji ne mogu se mijenjati. Također, kod provođenja direktnog sporazuma ili konkurentskog zahtjeva za dostavljanje ponuda i otvorenog postupka za isti predmet nabavke, ugovorni organ mora voditi računa o odredbi člana 6. stav (8) Zakona koji propisuje da ugovornim organima nije dozvoljeno dijeljenje predmeta ugovora sa namjerom izbjegavanja primjene nabavnih postupaka utvrđenih Zakonom. Ugovor se može dijeliti samo ako su svi dijelovi tako podijeljenog ugovora predmet istog postupka o javnoj nabavci, koji je, u skladu sa odredbama Zakona, odabran za taj cjelokupni ugovor. Dijeljenje predmeta nabavke predstavlja zloupotrebu cijelokupnog sistema javnih nabavki. Nadalje, opće pravilo u javnim nabavkama je da se ugovor ne može proširiti, obnoviti ili produžiti, kako u vezi sa količinom robe tako i u odnosu na period isporuke, u odnosu na ono što je određeno u tenderskoj dokumentaciji i u zaključenom ugovoru. Shodno tome, za bilo kakve nove nabavke nakon što je postojeći ugovor realizovan, odnosno kada je prestala njegova važnost po bilo kom osnovu ili za nove nabavke koje nisu obuhvaćene ugovorom, neophodno je zaključenje novog ugovora, nakon provedenog odgovarajućeg postupka. Također, ističemo da Zakon ne poznaje termin aneks ugovora ili privremeno zaključenje ugovora pa, u skladu s tim, nije moguće zaključiti aneks ugovora niti produžavati važenje postojećih, odnosno ranijih ugovora. Za svaku nabavku, pa i za nabavku dodatnih roba, usluga ili radova ugovorni organ je dužan provesti odgovarajući postupak propisan Zakonom. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, smatramo da je u konkretnom slučaju za poduzimanje bilo kakve radnje od strane ugovornog organa nužno prethodno donošenje donošenje odluke od strane URŽ-a, na osnovu koje će ugovorni organ moći odlučiti o preduzimanju daljnih koraka u nabavci. Odgovorila na pitanja: Melika Alajbegović, dipl. iur. Agencija za javne nabavke BiH BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 99 [ PRAVNI SAVJETNIK ] IZ ZAKONA O STVARNIM PRAVIMA Kako strane osobe stiču pravo vlasništva Strane pravne i fizičke osobe stiču pravo vlasništva po Zakonu o stvarnim pravima, osim ako je zakonom ili međunarodnim ugovorom drugačije određeno. Strane osobe stiču pravo vlasništva na nekretnini u Federaciji BiH pod uvjetom reciprociteta, izuzev kada se pravo stiče nasljeđivanjem ako zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. Pretpostavlja se da postoji reciprocitet. Listu zemalja sa kojima ne postoji reciprocitet objavljuje Federalno ministarstvo pravde, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, svake godine najkasnije do 31. januara.1 Koje se osobe koje nemaju državljanstvo BiH ne smatraju stranim osobama prilikom sticanja prava vlasništva Strane osobe koje nemaju državljanstvo Bosne i Hercegovine ne smatraju se stranim osobama kod sticanja vlasništva ako su rođeni u Bosni i Hercegovini ili su njihovi potomci.2 Koja su ograničenja sticanja vlasništva nekretnine stranih osoba Strana osoba ne može biti vlasnik nekretnine na području koje je, radi zaštite interesa i sigurnosti Federacije Bosne i Hercegovine, zakonom proglašeno područjem na kojem strane osobe ne mogu imati pravo vlasništva. 1 Član 15. st. (1) i (2) Zakona o stvarnim pravima. 2 Član 15. stav (3) Zakona o stvarnim pravima. 100 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 [ PRAVNI SAVJETNIK ] Ako je strana osoba stekla pravo vlasništva na nekretnini prije nego što je područje na kojemu nekretnina leži proglašeno takvim područjem, prestaje pravo vlasništva na toj nekretnini, a strana osoba ima pravo na naknadu prema propisima o eksproprijaciji.3 Kakav je položaj osoba javnog prava koje su nosioci prava vlasništva Pravne osobe javnog prava (općina, grad, kanton, entitet, država, javno preduzeće, ustanove i dr.) koje su nosioci prava vlasništva imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak položaj kao i drugi vlasnici. Nekretninama u vlasništvu osoba javnog prava raspolaže, upravlja i koristi ih tijelo koje je za to nadležno na osnovu zakona.4 Kome pripadaju plodovi životinje Plodovi životinje i sve koristi od nje pripadaju njezinom vlasniku. Onaj čija je životinja oplodila tuđu životinju nema pravo na plod, ni na nagradu, osim ako je nešto drugo određeno zakonom ili uobičajeno.5 Kako se stiče pravo vlasništva na osnovu zakona zemljišta prije građenja, a prema cijenama u vrijeme donošenja odluke suda. Ako graditelj nije bio savjestan, zgrada pripada vlasniku zemljišta i kada se nije bez odgode usprotivio gradnji iako je znao za građenje, ali tada vlasnik zemljišta nema pravo zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja.7 Dogradnjom, nadziđivanjem, preuređenjem i ulaganjem ne stiče se vlasništvo Dogradnjom, nadziđivanjem ili preuređenjem zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao i njihovom pregradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih na može se steći vlasništvo, ako vlasnik (suvlasnici, zajedničari) dograđene, nadzidane, odnosno pregrađene nekretnine nije drugačije odredio. Osoba koja je dogradila, nadzidala ili preuredila zgradu, odnosno prostoriju, ili je ulagala ili nešto ugradila u takvu zgradu ili prostoriju, ima pravo na naknadu po pravilima obligacionog prava.8 Prava graditelja i vlasnika kod Po samom zakonu, pravo vlasništva stiče prekoračenja međe građenjem se stvaranjem nove stvari, spajanjem, miješanjem, odvajanjem plodova, sticanjem od nevlasnika, okupacijom, dosjelošću i u drugim slučajevima određenim zakonom.6 Građenjem na tuđem zemljištu ne stiče se vlasništvo nad zgradom Zgrada koju neko sagradi na tuđem zemljištu pripada vlasniku zemljišta. Vlasnik zemljišta ima pravo zahtijevati da mu se preda u posjed njegovo zemljište sa zgradom, a graditelj će moći od vlasnika tražiti naknadu, po pravilima obligacionoga prava. Vlasnik zemljišta može zahtijevati da nesavjesan graditelj uspostavi prijašnje stanje ili da otkupi zauzeto zemljište po tržišnoj cijeni; u jednom i drugom slučaju vlasnik zemljišta ima pravo na naknadu štete po općim pravilima obaveznog prava. Ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije se bez odgode usprotivio daljnjoj gradnji, savjesnom graditelju pripada zgrada sa zemljištem koje je potrebno za njenu redovnu upotrebu, a prijašnji vlasnik zemljišta ima pravo zahtijevati samo naknadu u visini tržišne vrijednosti zemljišta, koja se određuje prema stanju 3 Član 16. Zakona o stvarnim pravima. 4 Član 22. Zakona o stvarnim pravima. 5 Član 13. Zakona o stvarnim pravima („Službene novine Federacije BiH“, br. 66/13 i 100/13). 6 Član 24. Zakona o stvarnim pravima. Ako je građenjem zgrade prekoračena međa, savjesni graditelj stiče pravo vlasništva na zahvaćenom zemljištu, uz obavezu isplate tržišne vrijednosti zemljišta. Ako je graditelj bio nesavjestan ili ako se vlasnik zahvaćenog zemljišta bez odgode usprotivio gradnji, vlasnik zemljišta može zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja i naknadu štete ili ustupiti zemljište graditelju, uz isplatu tržišne vrijednosti.9 Suvlasništvo ograde između susjednih nekretnina Ograde između susjednih nekretnina (zidovi, plotovi, ograde, živice i druge prepreke), kao i stvari, koje služe kao međašni znakovi, suvlasništvo su susjeda, osim ako se dokaže da su vlasništvo jednoga susjeda. Suvlasništvo stvari koje služe kao zajedničke ograde ili međašni znakovi nije djeljivo dokle god te stvari ne izgube tu namjenu. Svaki od susjeda može upotrebljavati zajedničku ogradu sa svoje strane do polovine njezine širine, do te širine izgraditi slijepa vrata ili smjestiti uzidane ormare i sl., ali ne smije činiti ništa što bi ogradu dovelo u opasnost ili što bi njegova susjeda sprječavalo da je on upotrebljava sa svoje strane do polovine. 7 Član 59. Zakona o stvarnim pravima. 8 Član 61. Zakona o stvarnim pravima. 9 Član 62. Zakona o stvarnim pravima. BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 101 [ PRAVNI SAVJETNIK ] Troškove održavanja zajedničke ograde snose njezini suvlasnici na jednake dijelove i solidarno odgovaraju za štetu koja bi trećima nastala zbog toga što ograda nije održavana u stanju kakvo je uobičajeno s obzirom na namjenu ograde i ograđene nekretnine, te na mjesne prilike.10 Svaki vlasnik dužan je ograditi svoj prostor Svaki je vlasnik dužan sa desne strane svog glavnog ulaza, gledano sa puta, ograditi svoj prostor, ako nije drugačije propisano, niti je drugi mjesni običaj.11 Sticanje vlasništva dosjelošću Posjednik stiče dosjelošću pravo vlasništva na pokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe, protekom tri godine savjesnog, zakonitog posjeda, ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili zloupotrebom povjerenja. Posjednik stiče dosjelošću pravo vlasništva na pokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe protekom šest godina savjesnog posjeda.12 ZAKON O PREKRŠAJIMA Šta je prekršaj? Prekršaj predstavlja kršenje propisa, javnog poretka ili drugih društvenih vrijednosti koje nisu zaštićene krivičnim zakonima i drugim zakonima kojima su propisana krivična djela, kao i kršenje drugih propisa kojima su određena obilježja prekršaja i za koje su propisane sankcije.13 Ko može pokrenuti prekršajni postupak? Ovlašteni organ za pokretanje prekršajnog postupka je bilo koji od sljedećih: 1. nadležni policijski organ Bosne i Hercegovine, Federacije BiH ili kantona, 2. nadležni inspekcijski organi ili 3. ministarstvo, preduzeće ili drugo pravno lice koje ima javna ovlaštenja i u čiju nadležnost spada direktno ili indirektno provođenje bilo kojeg zakona ili propisa koji propisuju prekršaje.14 10 Član 67. Zakona o stvarnim pravima. 11 Član 68. stav (2) Zakona o stvarnim pravima. 12 Član 116. Zakona o stvarnim pravima. 13 Član 2. stav (1) Zakona prekršajima („Službene novine Federacije BiH“, broj 63/14). 14 Član 3. stav (1) Zakona o prekršajima. 102 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 Šta je Registar novčanih kazni i prekršajne evidencije? Registar novanih kazni i prekršajne evidencije je elektronska baza podataka o izrečenim novčanim kaznama za prekršaje, drugim prekršajnim sankcijama i troškovima postupka, fizičkim i pravnim licima, odgovornim licima u pravnim licima i licima koja obavljaju samostalnu poslovnu djelatnost (obrt).15 Ko može propisivati prekršaje i prekršajne sankcije? Prekršaji i prekršajne sankcije mogu biti propisani zakonima Bosne i Hercegovine, Federacije BiH , kantona ili drugim propisima Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, Vlade Federacije, vlada kantona i odlukama gradskog ili općinskog vijeća, za povrede propisa koje oni donose u okviru svoje nadležnosti utvrđene Ustavom i zakonom, pod uvjetima određenim Zakonom o prekršajima i u granicama koje određuje ovaj zakon.16 Koji je najniži iznos novčane kazne koja se može izreći fizičkom licu? Najniži iznos novčane kazne koji se može propisati i izreći je: - fizičkom licu - 30 KM, - odgovornom licu u pravnom licu - 50 KM, - za lice koje obavlja samostalnu poslovnu djelatnost - obrt - 100 KM.17 Koji je najniži iznos novčane kazne koja se može izreći pravnom licu? Najniži iznos novčane kazne koji se može propisati i izreći pravnom licu je 500 KM. Koji se najviši iznosi novčane kazne mogu propisati zakonom? Za prekršaj propisan zakonom novčana kazna može se propisati u iznosu: ■■ za fizičko lice - do 10.000 KM, ■■ za odgovorno lice u pravnom licu - do 20.000 KM, ■■ za pravno lice - do 200.000 KM, ■■ za prekršaj koji počini lice koje obavlja samostalnu poslovnu djelatnost - obrt do 20.000 KM. 15 Član 3. stav (2) Zakona o prekršajima. 16 Član 12. Zakona o prekršajima. 17 Član 22. stav (4) Zakona o prekršajima. [ PRAVNI SAVJETNIK ] Koji se najviši iznosi novčane kazne mogu propisati uredbom ili odlukom vlade, odlukom gradskog ili općinskog vijeća? Za prekršaj propisan uredbom ili odlukom vlade, odlukom gradskog ili općinskog vijeća, novčana kazna može se propisati u iznosu: ■■ za fizičko lice - do 3.000 KM, ■■ za odgovorno lice u pravnom licu - do 5.000 KM, ■■ za pravno lice - do 10.000 KM, ■■ za lice koje obavlja samostalnu poslovnu djelatnost - obrt - do 6.000 KM. U kojim oblastima se novčane kazne mogu propisati u višestrukom iznosu ili u procentu? Za prekršaje iz oblasti poreza, carina, finansija, zaštite okoliša i koncesija, radnih odnosa i zaštite na radu novčane kazne mogu se propisati u višestrukom iznosu ili kao procenat porezne, carinske, finansijske ili koncesijske obaveze koja je trebala biti plaćena, ili kao procenat ili višestruki iznos vrijednosti robe koja je predmet prekršaja, ali ne u iznosu većem od 200.000 KM.18 Umjesto plaćanja novčane kazne možete raditi za opće dobro Posao (rad) za opće dobro je alternativna sankcija umjesto plaćanja novčane kazne. Posao (rad) za opće dobro je neplaćeni rad u korist društva kojim se ne vrijeđe ljudsko dostojanstvo i ne ostvaruje profit i koji se može izreći samo uz pristanak učinitelja, a ne može trajati kraće od 10 sati niti duže od 120 sati, sa tim što se ne može obavljati duže od dva sata dnevno. Prije početka izvršenja rješenja o lišenju slobode zbog neplaćanja novčane kazne, kažnjenik može sudu predložiti obavljanje poslova za opće dobro ili poslova za dobro lokalne zajednice kao zamjenu za plaćanje novčane kazne. Sud će voditi listu takvih poslova u saradnji sa nadležnim kompetentnim organima vlasti. Prilikom odlučivanja o prijedlogu sud će razmotriti sve okolnosti slučaja, kao i finansijske uvjete i mogućnost kažnjenika da plati novčanu kaznu, kao i vrstu izvršenog prekršaja, uzrast, fizičku i radnu sposobnost, psihičke osobine, obrazovanje, sklonosti i druge posebne okolnosti koje se odnose na ličnost učinitelja. Ako sud usvoji prijedlog, izdat će nalog za obustavu izvršenja lišenja slobode za vrijeme dok ne istekne rok za obavljanje takvog posla. 18 Član 22. stav (2) Zakona o prekršajima. Ako kažnjenik obavi predviđeni posao lišenje slobode se neće izvršiti i novčana kazna brisat će se iz Registra novčanih kazni i neće biti naplaćena. Ukoliko kažnjenik uopće ne obavi predviđeni posao rješenje o lišenju slobode bit će izvršeno, a ako ga obavi samo djelimično, sud će ocijeniti da li je svrsishodno izvršiti rješenje o lišenju slobode i o tome donijeti odgovarajući nalog. U slučaju kada sud ili ovlašteni organ utvrdi da se ne može izvršiti novčana kazna izrečena na osnovu konačnog i izvršnog prekršajnog naloga ili pravomoćnog rješenja o prekršaju, sud će, po službenoj dužnosti ili na prijedlog ovlaštenog organa, donijeti rješenje o izvršenju novčane kazne kojim se kažnjeniku nalaže obavljanje određenih poslova za opće dobro ili poslova za dobro lokalne zajednice kao zamjenu za plaćanje novčane kazne. Ukoliko kažnjenik obavi predviđeni posao, novčana kazna brisat će se iz Registra novčanih kazni.19 Odgovornost odgovornog lica ne prestaje Odgovornost odgovornog lica za prekršaj ne prestaje zato što joj je prestao radni odnos u pravnom licu ili što je u registru subjekta upisa nakon počinjenja prekršaja izvršena promjena tog odgovornog lica.20 Prekršajni postupak može se obustaviti ako se nadoknadi šteta Da bi se mogao obustaviti postupak protiv počinioca prekršaja, moraju biti ispunjeni sljedeći uslovi: ■■ da je za učinjeni prekršaj propisana novčana kazna kao jedina kazna u iznosu do 1.000 KM, ■■ da je počinilac prekršaja dobrovoljno nakon počinjenja prekršaja, a prije održavanja usmenog pretresa, otklonio protivpravno stanje ili nadoknadio štetu koju je prouzrokovao prekršajem.21 Prekršajnim nalogom može se izreći i zaštitna mjera oduzimanje predmeta Ovlašćeni organ može prekršajnim nalogom izreći i zaštitnu mjeru oduzimanja predmeta22 te odrediti šta će se uraditi s oduzetim predmetima.23 19 Član 105. st. (5) do (7) Zakona o prekršajima. 20 Član 6. (3) Zakona o prekršajima. 21 Član 20. Zakona o prekršajima. 22 Član 29. stav (3) Zakona o prekršajima. 23 Član 31. stav (3) Zakona o prekršajima. BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 103 [ PRAVNI SAVJETNIK ] Kažnjeniku u prekršajnom postupku može se izreći zabrana pristupa oštećenom, objektima ili mjestu izvršenja prekršaja Zabrana pristupa oštećenom, objektima ili mjestu izvršenja prekršaja je nova zaštitna mjera24 koja se izriče radi sprečavanja počinioca da ponovi prekršaj ili nastavi ugrožavati oštećenog. Ova zaštitna mjera izriče se: ■■ na pisani prijedlog podnosioca zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka ili ■■ na usmeni zahtjev oštećenog istaknut na saslušanju u prekršajnom postupku. Odluka suda kojom se izriče zabrana pristupa mora sadržavati: vremenski period u kojem se izvršava, podatke o osobama kojima počinilac ne smije pristupiti, naznačenje objekata kojima ne smije pristupiti i u koje vrijeme, mjesta ili lokacije u okviru kojih se počiniocu zabranjuje pristup. Kažnjenik kojem je pravomoćnim rješenjem izrečena mjera zabrane pristupa, a koji pristupi oštećenom, objektima ili mjestu izvršenja prekršaja tokom trajanja mjere ili ostvari kontakt s oštećenim na nedozvoljen način ili u nedozvoljeno vrijeme, bit će kažnjen novčanom kaznom do 1.000 KM. Istom kaznom bit će kažnjen i oštećeni na čiji je prijedlog mjera određena, koji svojim radnjama navede kažnjenog da prekrši zabranu pristupa. Koji su rokovi zastare pokretanja i vođenja prekršajnog postupka Rokovi u kojima se prekršajni postupak ne može pokrenuti i voditi su: ■■ za prekršaje za koje je propisana novčana kazna u oznosu do 3.000 KM - kad prođu dvije godine od dana kada je prekršaj izvršen, ■■ za prekršaje za koje je propisana novčana kazna u oznosu većem od 3.000 KM - kad prođu tri godine od dana kada je prekršaj izvršen. ■■ za prekršaje u oblasti poreza, carina, finansija, rada, zaštite na radu, zaštite okoliša i koncesija kada prođe pet godina od dana kada je prekršaj izvršen.25 Opšti rok zastare je kad prođe dva puta onoliko vremena koliko je predviđeno navedenim odredbama. Posljedice propuštanja pojavljivanja ovlašćenog organa pred sudom U slučaju da je prekršajni postupak pokrenut zahtjevom za pokretanje prekršajnog postupka, a predstavnik ovlaštenog organa 24 Čl. 35. i 36. Zakona o prekršajima. 25 Član 50. Zakona o prekršajima. 104 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 propusti da se pojavi na usmenom pretresu, sud će donijeti rješenje o obustavljanju postupka, protiv kojeg žalba nije dopuštena.26 Rok za podnošenje žalbe Rok za podnošenje žalbe na rješenje u prekršajnom postupku je 15 dana.27 Posljedice upisa kazne u Registar novčanih kazni Dok se ne plate sve novčane kazne i troškovi koji su evidentirani u registru novčanih kazni, kažnjenom se neće dozvoliti: ■■ registracija ili produženje važnosti registracije motornog vozila; ■■ izdavanje ili produženje važnosti vozačke dozvole; ■■ učestvovanje na javnom tenderu; ■■ registracija pravnog lica, promjena registracije pravnog lica ili registracije samostalne poslovne djelatnosti – obrta ili ■■ promjena vlasništva motornog vozila.28 Potraga i privođenje u prekršajnom postupku Ako se ne zna prebivalište ili boravište kažnjene osobe u toku postupka izvršenja odluke o prekršaju, kao i u drugim slučajevima kada je to prema ovom zakonu potrebno, sud će zatražiti od policije da nađe osobu odgovornu za prekršaj i sud obavijesti o njegovoj adresi, a može i narediti privođenje te osobe.29 IZ ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA Pregovori radi zaključivanja ugovora Pregovori koji prethode zaključenju ugovora ne obavezuju i svaka ih strana može prekinuti kad god hoće, ali strana koja je vodila pregovore bez namjere da zaključi ugovor odgovara za štetu nastalu vođenjem pregovora. Isto tako odgovara za štetu i strana koja je vodila pregovore u namjeri da zaključi ugovor, pa odustane od te namjere bez osnovanog razloga i time drugoj strani prouzrokuje štetu. Ako se drukčije ne sporazumiju, svaka strana snosi svoje troškove oko priprema za zaključenje ugovora, a zajedničke troškove snose na jednake dijelove.30 26 Član 67. stav (2) Zakona o prekršajima. 27 Član 81. stav (1) Zakona o prekršajima. 28 Član 103. tač. 4. i 5. Zakona o prekršajima. 29 Član 106. Zakona o prekršajima. 30 Član 30. Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Službeni list RBiH“, br. 2/92, 13/93 [ PRAVNI SAVJETNIK ] Slanje kataloga i oglasa Slanje kataloga, cjenovnika, tarifa i drugih obavještenja, kao i oglasi učinjeni putem štampe, letaka, radija, televizije ili na koji drugi način, ne predstavljaju ponudu za zaključenje ugovora, nego samo poziv da se učini ponuda pod objavljenim uslovima, ali će pošiljalac takvih poziva odgovarati za štetu koju bi pretrpio ponudilac ako bez osnovanog razloga nije prihvatio njegovu ponudu.31 Predmet ugovorne obaveze Ugovorna obaveza može se sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju. Ugovorna obaveza mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.32 Kad je predmet obaveze nedopušten Predmet obaveze je nedopušten ako je protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima te moralu društva.33 Kad je predmet obaveze odrediv Predmet obaveze je odrediv ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećem licu da ga odredi. Ako to treće lice neće ili ne može da odredi predmet obaveze, ugovor je ništav.34 Ništavost ugovora zbog predmeta Kad je predmet obaveze nedopušten, neodređen ili ugovor je ništav.35 nemoguć, neodrediv, Naknadna mogućnost Ugovor zaključen pod odložnim uslovom ili rokom punovažan je ako je predmet obaveze koji je u početku bio nemoguć postao moguć prije ostvarenja uslova ili isteka roka.36 Poslovna sposobnost - uslov za zaključenje ugovora Za zaključenje punovažnog ugovora potrebno je da ugovarač ima poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje tog ugovora. Ograničeno poslovno sposobno lice može bez odobrenja svog zakonskog zastupnika zaključivati samo one ugovore čije mu je zaključivanje zakonom dozvoljeno. Ostali ugovori tih lica ako su zaključeni bez odobrenja zakonskog zastupnika rušljivi su, i 13/94). 31 Član 35. Zakona o obligacionim odnosima. 32 Član 46. Zakona o obligacionim odnosima. 33 Član 49. Zakona o obligacionim odnosima. 34 Član 50. Zakona o obligacionim odnosima. 35 Član 47. Zakona o obligacionim odnosima. 36 Član 48. Zakona o obligacionim odnosima. ali mogu biti osnaženi njegovim naknadnim odobrenjem.37 Saugovarač poslovno nesposobnog lica koji nije znao za njegovu poslovnu nesposobnost može odustati od ugovora koji je zaključio sa njim bez odobrenja njegovog zakonskog zastupnika. Isto pravo ima i saugovarač poslovno nesposobnog lica koji je znao za njegovu poslovnu nesposobnost, ali je bio prevaren od njega da ima odobrenje svog zakonskog zastupnika. Ovo pravo se gasi po isteku 30 dana od saznanja za poslovnu nesposobnost druge strane, odnosno za odsustvo odobrenja zakonskog zastupnika, ali i ranije ako zakonski zastupnik bude odobrio ugovor prije nego što taj rok istekne.38 Saugovarač poslovno nesposobnog lica koji je zaključio ugovor sa njim bez odobrenja njegovog zakonskog zastupnika može pozvati zakonskog zastupnika da se izjasni da li odobrava taj ugovor. Ako se zakonski zastupnik ne izjasni u roku od 30 dana od ovog poziva da ugovor odobrava, smatrat će se da je odbio da dâ odobrenje.39 Poslovno sposobno lice može zahtijevati da se poništi ugovor koji je bez potrebnog odobrenja zaključilo za vrijeme svoje ograničene poslovne sposobnosti samo ako je tužbu podnijelo u roku od tri mjeseca od dana sticanja potpune poslovne sposobnosti.40 Računanje vremena u obligacionim odnosima Rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od koga se rok računa, a završava se istekom posljednjeg dana roka. Rok određen u nedjeljama, mjesecima ili godinama završava se onog dana koji se po imenu i broju poklapa sa danom nastanka događaja od koga rok počinje da teče, a ako takvog dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan tog mjeseca. Ako posljednji dan roka pada u dan kada je zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan roka računa se sljedeći radni dan. Početak mjeseca označava prvi dan u mjesecu, sredina - petnaesti, a kraj – posljednji dan u mjesecu, ako što drugo ne proizlazi iz namjere stranaka ili iz prirode ugovornog odnosa.41 37 Član 56. Zakona o obligacionim odnosima. 38 Član 57. Zakona o obligacionim odnosima. 39 Član 58. Zakona o obligacionim odnosima. 40 Član 59. Zakona o obligacionim odnosima. 41 Član 77. Zakona o obligacionim odnosima. BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 105 [ PRAVNI SAVJETNIK ] Koja su ovlaštenja trgovinskog putnika smanjenje obaveze na pravičan iznos u roku Trgovinski putnik pravnog lica koje se bavi privrednom djelatnošću ovlašćen je preduzimati samo one poslove koji se odnose na prodaju robe i koji su navedeni u punomoćju koje mu je dalo pravno lice. U slučaju neizvjesnosti, smatra se da trgovinski putnik nije ovlašćen da zaključuje ugovore nego samo da prikuplja porudžbine, ali će ipak ugovor koji je zaključio ostati na snazi ako ga vlastodavac naknadno odobri. Trgovinski putnik koji je ovlašćen da prodaje robu nije ovlašćen da naplati cijenu, kao ni da prodaje na kredit, osim ako ima posebno ovlašćenje za prodaju na kredit. Trgovinski putnik je ovlašćen da za vlastodavca prima reklamacije zbog nedostatka robe i ostale izjave u vezi s izvršenjem ugovora zaključenog njegovim posredovanjem, kao i da u ime vlastodavca preduzima potrebne mjere za očuvanje njegovih prava iz tog ugovora.42 Koja su ovlaštenja lica koja obavljaju određene poslove u pravnim licima Radnici u preduzećima koji rade na takvim poslovima čije je obavljanje vezano za zaključenje i ispunjenje određenih ugovora, kao što su prodavci u prodavnicama, radnici koji obavljaju određene usluge u ugostiteljstvu, radnici na poslovima šalterske službe u pošti, u banci i sl. ovlašćeni su samim tim na zaključenje i ispunjenje tih ugovora. Isto važi i za radnike zaposlene kod radnih ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost ličnim radom.43 Šta je zelenaški ugovor Zelenaški ugovor je ugovor kojim neko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očiglednoj nesrazmjeri s onim što je on drugom dao ili učinio ili se obavezao dati ili učiniti. Zelenaški ugovor je ništav i na njega se shodno primjenjuju odredbe Zakona obligacionim odnosima o posljedicama ništavosti i o djelimičnoj ništavosti ugovora. Ako oštećeni zahtijeva da se njegova obaveza smanji na pravičan iznos, sud će udovoljiti takvom zahtjevu ako je to moguće, a u tom slučaju ugovor s odgovarajućom izmjenom ostaje na snazi. Oštećenik može podnijeti zahtjev za 42 Član 97. Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Službeni list RBiH“, br. 2/92, 13/93 i 13/94). 43 Član 98. Zakona o obligacionim odnosima. 106 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 od pet godina od zaključenja ugovora.44 Šta je šteta u obligacionim odnosima Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).45 Koja je odgovornost preduzeća i drugih pravnih lica prema trećem Za štetu koju radnik u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje trećem licu odgovara preduzeće u kojem je radnik radio u trenutku prouzrokovanja štete, osim ako dokaže da je radnik u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo. Ovom odredbom ne dira se u pravila o odgovornosti za štetu koja potiče od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu štete i neposredno od radnika ako je štetu prouzrokovao namjerno.46 Navedene odredbe primjenjuju se i na druga pravna lica i lica koja samostalno obavljaju djelatnost ličnim radom u pogledu odgovornosti za štetu koju radnici koji kod njih rade prouzrokuju u radu ili u vezi sa radom. Lice koje je oštećeniku naknadilo štetu koju je radnik prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom, ima pravo od tog radnika zahtijevati naknadu plaćenog iznosa, a to pravo zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana isplaćene naknade štete. Koja je odgovornost pravnih lica za štetu koju prouzrokuje njegov organ Pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija. Ako za određeni slučaj nije što drugo u zakonu određeno, pravno lice ima pravo na naknadu od lica koje je štetu skrivilo namjerno ili krajnjom nepažnjom, a to pravo zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana isplaćene naknade štete.47 Koja je odgovornost organizatora priredbi Organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom prostoru odgovara za štetu nastalu smrću ili tjelesnom povredom koju neko pretrpi usljed izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao što je gibanje 44 Član 141. Zakona o obligacionim odnosima. 45 Član 155. Zakona o obligacionim odnosima. 46 Čl. 170. i 171. Zakona o obligacionim odnosima. 47 Član 172. Zakona o obligacionim odnosima. [ PRAVNI SAVJETNIK ] masa, opšti nered i slično.48 Koja je odgovornost u vezi sa vršenjem poslova od opšteg interesa Organizacije koje vrše komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovno vrše svoju uslugu.49 ZASTARJELOST U OBLIGACIONIM ODNOSIMA Opšta pravila zastarjelosti su: Zastarjelošću prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze. Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze. Sud se ne može obazirati na zastarjelost ako se dužnik nije na nju pozvao.50 Kad zastarjelost počinje teći Zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kad je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Ako se obaveza sastoji u tome da se nešto ne učini, da se propusti ili trpi, zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kad je dužnik postupio protivno obavezi.51 Pismeno priznanje i obezbjeđenje zastarjele obaveze Pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra se kao odricanje od zastarjelosti. Isto djejstvo ima davanje zaloge ili kog drugog obezbjeđenja za zastarjelo potraživanje.55 Povjerilac čije je potraživanje obezbijeđeno Kad protekne vrijeme zastarjelosti, povjerilac čije je potraživanje obezbijeđeno zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari, ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Međutim, zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu se namiriti ni iz opterećene stvari.56 Zastarjelost sporednih potraživanja Kad zastari glavno potraživanje, zastarjela su i sporedna potraživanja, kao što su potraživanja kamata, plodova, troškova, ugovorne kazne.57 Kada se ne primjenjuju pravila o zastarjelosti Pravila o zastarjelosti ne primjenjuju se u slučajevima kada su u zakonu određeni rokovi u kojima treba da se podigne tužba ili da se izvrši određena radnja pod prijetnjom gubitka prava.58 Nastupanje zastarjelosti Zastarjelost nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. U vrijeme zastarjelosti računa se i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovih prethodnika.52 Zabrana promjene roka zastarjelosti Pravnim poslom ne može se odrediti duže ili kraće vrijeme zastarjelosti od onog vremena koje je određeno zakonom. Pravnim poslom ne može se odrediti da zastarjelost neće teći za neko vrijeme.53 Odricanje od zastarjelosti Dužnik se ne može odreći zastarjelosti prije nego što protekne vrijeme određeno za zastarjelost.54 48 Član 181. Zakona o obligacionim odnosima. 49 Član 184. Zakona o obligacionim odnosima. 50 Član 360. Zakona o obligacionim odnosima. 51 Član 361. Zakona o obligacionim odnosima. 52 Čl. 362. i 363. Zakona o obligacionim odnosima. 53 Član 364. Zakona o obligacionim odnosima. 54 Član 365. Zakona o obligacionim odnosima. ROKOVI ZASTARJELOSTI Opšti rok zastarjelosti - pet godina Potraživanja zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastarjelosti.59 Rok zastarjelosti za povremena potraživanja - tri godine Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Isto važi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne 55 Član 366. Zakona o obligacionim odnosima. 56 Član 368. Zakona o obligacionim odnosima. 57 Član 369. Zakona o obligacionim odnosima. 58 Član 370. Zakona o obligacionim odnosima. 59 Član 371. Zakona o obligacionim odnosima. BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 107 [ PRAVNI SAVJETNIK ] važi za otplate u obrocima i druga djelimična ispunjenja.60 Zastarjelost samog prava iz kojeg proističu povremena potraživanja pet godina Samo pravo iz koga proističu povremena potraživanja zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja poslije koga dužnik nije vršio davanja. Kad zastari pravo iz koga proističu povremena potraživanja, povjerilac gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije ove zastarjelosti.61 Pravo na izdržavanje - ne zastarijeva Ne može zastariti pravo na izdržavanje određeno zakonom.62 Jednogodišnji rok zastarjelosti Zastarijevaju za jednu godinu: 1. potraživanje naknade za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka, odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva; 2. potraživanje radiostanice i radiotelevizijske stanice za upotrebu radio prijemnika i televizijskog prijemnika; 3. potraživanje pošte, telegrafa i telefona za upotrebu telefona i poštanskih pregradaka, kao i druga njihova potraživanja koja se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima; 4. potraživanje pretplate na povremene publikacije, računajući od isteka vremena za koje je publikacija naručena. Zastarijevanje teče iako su isporuke ili usluge produžene.63 Zastarjelost potraživanja naknade štete - tri godine Potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo. U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kad je šteta nastala. Potraživanje naknade štete nastale povredom ugovorne obaveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastarjelost te obaveze.65 Zastarjelost potraživanja zakupnine tri (pet) godine Potraživanje zakupnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine.66 Zastarjelost potraživanja naknade štete - tri (pet) godine Potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo. U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kad je šteta nastala. Potraživanje naknade štete nastale povredom ugovorne obaveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastarjelost te obaveze.67 Zastarjelost potraživanja naknade štete prouzrokovane krivičnim djelom Kad je šteta prouzrokovana krivičnim djelom, a za krivično gonjenje je predviđen duži rok zastarjelosti, zahtjev za naknadu štete prema odgovornom licu zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastarjelost krivičnog gonjenja. Prekid zastarijevanja krivičnog gonjenja povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete. Isto važi i za zastoj zastarijevanja.68 Zastarjelost međusobnih potraživanja iz ugovora o prometu robe i usluga -tri godine Zastarjelost potraživanja utvrđena pred sudom ili drugim nadležnim Međusobna potraživanja društvenih pravnih organima - deset godina lica iz ugovora u prometu robe i usluga, kao i potraživanja naknade za izdatke učinjene u vezi sa tim ugovorima, zastarijevaju za tri godine. Zastarijevanje teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.64 60 Član 372. Zakona o obligacionim odnosima. 61 Član 373. st. 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima. 62 Član 373. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima. 63 Član 378. Zakona o obligacionim odnosima. 64 Član 374. Zakona o obligacionim odnosima. 108 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 Sva potraživanja koja su utvrđena pravnosnažnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastarjelosti. Međutim, sva povremena potraživanja koja proističu iz takvih odluka ili poravnanja i 65 Član 376. Zakona o obligacionim odnosima. 66 Član 375. Zakona o obligacionim odnosima. 67 Član 376. Zakona o obligacionim odnosima. 68 Član 377. Zakona o obligacionim odnosima. [ PRAVNI SAVJETNIK ] dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastarjelost povremenih potraživanja.69 Rokovi zastarjelosti kod ugovora o osiguranju – pet / tri godine / deset godina Potraživanja ugovarača osiguranja, odnosno trećeg lica iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo. Ako zainteresovano lice dokaže da do dana određenog u prethodnom stavu nije znalo da se osigurani slučaj dogodio, zastarijevanje počinje od dana kad je za to saznalo, sa tim da u svakom slučaju potraživanje zastarijeva kod osiguranja života za deset, a kod ostalih za pet godina od dana određenog u prethodnom stavu. Potraživanja osiguravača iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine. Kad u slučaju osiguranja od odgovornosti trećeg, oštećeno lice zahtijeva naknadu od osiguranika, ili je dobije od njega, zastarijevanje osiguranikovog zahtjeva prema osiguravaču počinje od dana kada je oštećeno lice tražilo sudskim putem naknadu od osiguranika, odnosno kad ga je osiguranik obeštetio. Neposredan zahtjev trećeg oštećenog lica prema osiguravaču zastarijeva za isto vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgovornom za štetu. Zastarijevanje potraživanja koje pripada osiguravaču prema trećem licu odgovornom za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastarijevanje potraživanja osiguranika prema tom licu i navršava se u istom roku.70 Kada ne teče zastarjevanje potraživanja Zastarijevanje ne teče: 1. između bračnih drugova; 2. između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo; 3. između štićenika i njegovog staraoca, kao i organa starateljstva, za vrijeme trajanja starateljstva i dok ne budu položeni računi; 4. između dva lica koja žive u vanbračnoj zajednici, dok ta zajednica postoji.71 Također, zastarjevanje ne teče: 1. za vrijeme mobilizacije, u slučaju neposredne ratne opasnosti ili rata u pogledu 69 Član 379. Zakona o obligacionim odnosima. 70 Član 380. Zakona o obligacionim odnosima. 71 Član 381. Zakona o obligacionim odnosima. potraživanja lica na vojnoj dužnosti; 2. u pogledu potraživanja koja imaju lica zaposlena u tuđem domaćinstvu prema poslodavcu ili članovima njegove porodice koji zajedno sa njima žive, sve dok taj radni odnos traje.72 Zastarjevanje ne teče: za sve vrijeme za koje povjeriocu nije bilo moguće, zbog nesavladivih prepreka, da sudskim putem zahtijeva ispunjenje obaveze.73 Prekid zastarijevanja i rok zastarjelosti poslije prekida Zastarijevanje se prekida: 1. priznanjem duga - izjavom povjeriocu i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamate, davanje obezbjeđenja;74 2. podizanjem tužbe i svakom drugom povjeriočevom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, u cilju utvrđivanja, obezbjeđenja ili ostvarenja potraživanja.75 Rok zastarjelosti u slučaju prekida Poslije prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastarjelost. Zastarijevanje prekinuto priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja. Kad je prekid zastarijevanja nastao podizanjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prebijanja potraživanja u sporu, odnosno prijavljivanjem potraživanja u nekom drugom postupku, zastarijevanje počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili svršen na neki drugi način. Kad je prekid zastarijevanja nastao prijavom potraživanja u stečajnom postupku, zastarijevanje počinje teći iznova od dana okončanja ovog postupka. Isto važi i kad je prekid zastarijevanja nastao zahtjevom prinudnog izvršenja ili obezbjeđenja. Zastarijevanje koje počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastarijevanje koje je prekinuto. 72 Član 382. Zakona o obligacionim odnosima. 73 Član 383. Zakona o obligacionim odnosima 74 Član 387. Zakona o obligacionim odnosima 75 Član 388. Zakona o obligacionim odnosima BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 109 [ PRAVNI SAVJETNIK ] Koje su posljedice neplaćanja novčane kazne izrečene u prekršajnom postupku? Zakonom o prekršajima, koji se primjenjuje u Federaciji Bosne i Hercegovine, propisane su vrste sankcija koje mogu biti izrečene licu odgovornom za počinjeni prekršaj i mjere koje sud može izreći kao posljedicu odgovornosti za počinjeni prekršaj76. Pravosnažna i izvršna novčane kazna, kao jedna od sankcija za počinjeni prekršaj, kao i toškovi postupka, upisuje se u Registar novčanih kazni i evidentira kao dug, koji kažnjenik duguje odgovarajućem nivou vlasti kojem se plaća, dok kažnjenik ne plati puni iznos novčane kazne i troškova postupka, nakon čega se brišu iz Registra novčanih kazni. 77 neplaćanja novčane kazne provodi se postupak prinudne naplate79. Ovlašteni organ ili sud koji je izrekao novčanu kaznu zatražit će od nadležnog suda prinudnu naplatu blokiranjem računa fizičkog, odnosno pravnog lica u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku (“Službene novine Federacije BiH”, br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u slučaju: ■■ ako se utvrdi da kažnjeni izbjegava platiti novčanu kaznu ili ■■ ako postoji opasnost od nastupanja zastarjelosti za izvršenje novčane kazne. Izuzetno, prinudnu naplatu može provesti i ovlašteni organ, ako je to propisano posebnim federalnim zakonom. Lišenje slobode zbog neplaćanja Posljedice upisa novčane kazne i troškova postupka u Registar novčanih kazni Dok se ne plate sve novčane kazne i troškovi evidentirani u Registru novčanih kazni, kažnjeniku se neće dozvoliti: 1) registracija ili produženje važnosti registracije motornog vozila; 2) izdavanje ili produženje važnosti vozačke dozvole; 3) učestvovanje na javnom tenderu; 4) registracija pravnog lica, promjena registracije pravnog lica ili registracije samostalne poslovne djelatnosti – obrta ili 5) promjena vlasništva motornog vozila78. Prinudna naplata Pored navedenih ograničenja , u slučaju 76 Zakon o prekršajima (“Službene novine Federacije BIH”, broj 63/14) Član 21. Vrste sankcija (1) Sljedeće sankcije mogu biti izrečene osobi odgovornoj za počinjeni prekršaj: 1) novčana kazna; 2) uvjetna osuda; 3) ukor i 4) zaštitne mjere. (2) Sljedeće mjere mogu biti izrečene kao posljedica odgovornosti za počinjeni prekršaj: 1) oduzimanje imovinske koristi; 2) obaveza naknade štete; 3) kazneni poeni i 4) lišenje slobode radi naplate novčane kazne. 77 Član 102.Zakona o prekršajima 78 Član 103.Zakona o prekršajima 110 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 Kažnjenik koji u roku ne plati u potpunosti ili djelimično novčanu kaznu koja mu je određena rješenjem o prekršaju ili prekršajnim nalogom bit će prinuđen na plaćanje određivanjem lišenja slobode, ako sud smatra da je to jedini razuman i efikasan način koji će primorati kažnjenika da plati iznos na koji je obavezan80. Lišenje slobode može biti određeno od suda po službenoj dužnosti ili na prijedlog ovlaštenog organa ili Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine. Sud će obavijestiti podnosioca prijedloga o svojoj odluci i o izvršenju lišenja slobode. O lišenju slobode zbog neplaćanja sud odlučuje rješenjem koje se protiv kažnjenikamože donijeti samo jednom za odnosni prekršaj. Sud može odrediti lišenje slobode do 15 dana. Vrijeme za koje je kažnjenik lišen slobode neće uticati na plaćanje iznosa koji duguje, odnosno lišenje slobode nije zamjena za plaćanje novčane kazne. Kažnjenik će biti odmah oslobođen nakon plaćanja punog iznosa novčane kazne. Lišenje slobode ne može biti određeno kažnjeniku koji može dokazati da nije u mogućnosti platiti novčanu kaznu. Protiv rješenja o lišenju slobode kažnjenik može izjaviti žalbu drugostepenom sudu u roku osam dana od prijema rješenja o lišenju slobode. Prvostepeni sud dužan je žalbu dostaviti dugostupenom sudu u roku tri dana od dana prijema žalbe. Drugostepeni sud mora donijeti odluku po žalbi u roku 15 dana od prijema spisa. Žalba odgađa izvršenje. 79 Član 104.Zakona o prekršajima 80 Član 105.Zakona o prekšajima [ PRAVNI SAVJETNIK ] Obavljanje poslova za opće dobro ili dobro lokalne zajednice-na prijedlog kažnjenika Prije početka izvršenja rješenja o lišenju slobode kažnjenik može sudu predložiti obavljanje poslova za opće dobro ili poslove za dobro lokalne zajednice kao zamjenu za plaćanje novčane kazne. Sud će voditi listu takvih poslova u saradnji s nadležnim kompetentnim organima vlasti. Prilikom odlučivanja o prijedlogu sud će razmotriti sve okolnosti slučaja, kao i finansijske uvjete i mogućnost kažnjenika da plati novčanu kaznu, kao i vrstu izvršenog prekršaja, uzrast, fizičku i radnu sposobnost, psihičke osobine, obrazovanje,sklonosti i druge posebne okolnosti koje se odnose na ličnost učinitelja. Ako sud usvoji prijedlog izdat će nalog za obustavu izvršenja lišenja slobode za vrijeme dok ne istekne rok za obavljanje takvog posla. Ako kažnjenik obavi predviđeni posao lišenje slobode se neće izvršiti i novčana kazna brisat će se iz Registra novčanih kazni i neće biti naplaćena. Ukoliko kažnjenik uopće ne obavi predviđeni posao rješenje o lišenju slobode bit će izvršeno, a ako ga obavi samo djelimično, sud će ocijeniti da li je svrsishodno izvršiti rješenje o lišenju slobode i o tome donijeti odgovarajući nalog. Obavljanje poslova za opće dobro ili dobro lokalne zajednice-po nalogu suda ili ovlaštenog organa U slučaju kada sud ili ovlašteni organ utvrdi da se ne može izvršiti novčana kazna izrečena na osnovu konačnog i izvršnog prekršajnog naloga ili pravomoćnog rješenja o prekršaju, primjenom, sud će, po službenoj dužnosti ili na prijedlog ovlaštenog organa, donijeti rješenje o izvršenju novčane kazne kojim se kažnjeniku nalaže obavljanje određenih poslova za opće dobro ili poslova za dobro lokalne zajednice kao zamjenu za plaćanje novčane kazne. Ukoliko kažnjenik obavi predviđeni posao, novčana kazna brisat će se iz Registra novčanih kazni. Postupak i uvjete za izvršenje sudskog rješenja o lišavanju slobode kažnjenika zbog neplaćanja novčane kazne, kao i postupak i uvjete obavljanja poslova za opće dobro ili poslova za dobro lokalne zajednice i način vođenja evidencije o obavljanju tih poslova regulirat će podzakonskim propisima federalni ministar pravde u saradnji s nadležnim kantonalnim ministarstvima u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona. Pregovori radi zaključivanja ugovora Pregovori koji prethode zaključenju ugovora ne obavezuju i svaka ih strana može prekinuti kad god hoće, ali strana koja je vodila pregovore bez namjere da zaključi ugovor odgovara za štetu nastalu vođenjem pregovora. Isto tako, odgovara za štetu i strana koja je vodila pregovore u namjeri da zaključi ugovor, pa odustane od te namjere bez osnovanog razloga i time drugoj strani prouzrokuje štetu. Ako se drukčije ne sporazumiju, svaka strana snosi svoje troškove oko priprema za zaključenje ugovora, a zajedničke troškove snose na jednake dijelove.81 Slanje kataloga i oglasa Slanje kataloga, cjenovnika, tarifa i drugih obavještenja, kao i oglasi učinjeni putem štampe, letaka, radija, televizije ili na koji drugi način, ne predstavljaju ponudu za zaključenje ugovora, nego samo poziv da se učini ponuda pod objavljenim uslovima, ali će pošiljalac takvih poziva odgovarati za štetu koju bi pretrpio ponudilac, ako bez osnovanog razloga nije prihvatio njegovu ponudu82. Predmet ugovorne obaveze Ugovorna obaveza može se sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju. Ugovorna obaveza mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.83 Kad je predmet obaveze nedopušten Predmet obaveze je nedopušten ako je protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima te moralu društva84. Kad je predmet obaveze odrediv Predmet obaveze je odrediv ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećem licu da ga odredi. Ako to treće lice neće ili ne može da odredi Član 30. Zakona o obligacionim odnosima(“Službeni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i “Službeni list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94) 82 Član 35. Zakona o obligacionim odnosima 83 Član 46. Zakona o obligacionim odnosima 84 Član 49. Zakona o obligacionim odnosima 81 BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 111 [ PRAVNI SAVJETNIK ] predmet obaveze, ugovor je ništav85. Ništavost ugovora zbog predmeta Kad je predmet obaveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv,ugovor je ništav.86 Naknadna mogućnost Ugovor zaključen pod odložnim uslovom ili rokom punovažan je ako je predmet obaveze koji je u početku bio nemoguć postao moguć prije ostvarenja uslova ili isteka roka.87 Poslovna sposobnost-uslov za zaključenje ugovora Za zaključenje punovažnog ugovora potrebno je da ugovarač ima poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje tog ugovora. Ograničeno poslovno sposobno lice može bez odobrenja svog zakonskog zastupnika zaključivati samo one ugovore čije mu je zaključivanje zakonom dozvoljeno. Ostali ugovori tih lica ako su zaključeni bez odobrenja zakonskog zastupnika rušljivi su, ali mogu biti osnaženi njegovim naknadnim odobrenjem.88 Saugovarač poslovno nesposobnog lica koji nije znao za njegovu poslovnu nesposobnost može odustati od ugovora koji je zaključio sa njim bez odobrenja njegovog zakonskog zastupnika. Isto pravo ima i saugovarač poslovno nesposobnog lica koji je znao za njegovu poslovnu nesposobnost, ali je bio prevaren od njega da ima odobrenje svog zakonskog zastupnika. Ovo pravo se gasi po isteku trideset dana od saznanja za poslovnu nesposobnost druge strane, odnosno za odsustvo odobrenja 85 Član 50. Zakona o obligacionim odnosima 86 Član 47. Zakona o obligacionim odnosima 87 Član 48.Zakona o obligacionim odnosima 88 Član 56. Zakona o obligacionim odnosima 112 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10 zakonskog zastupnika, ali i ranije ako zakonski zastupnik bude odobrio ugovor prije nego što taj rok istekne.89 Saugovarač poslovno nesposobnog lica koji je zaključio ugovor sa njim bez odobrenja njegovog zakonskog zastupnika može pozvati zakonskog zastupnika da se izjasni da li odobrava taj ugovor. Ako se zakonski zastupnik ne izjasni u roku od trideset dana od ovog poziva da ugovor odobrava, smatraće se da je odbio da dâ odobrenje.90 Poslovno sposobno lice može zahtijevati da se poništi ugovor koji je bez potrebnog odobrenja zaključilo za vrijeme svoje ograničene poslovne sposobnosti samo ako je tužbu podnijelo u roku od tri mjeseca od dana sticanja potpune poslovne sposobnosti.91 Računanje vremena u obligacionim odnosima Rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od koga se rok računa, a završava se istekom posljednjeg dana roka. Rok određen u nedjeljama, mjesecima ili godinama završava se onog dana koji se po imenu i broju poklapa sa danom nastanka događaja od koga rok počinje da teče, a ako takvog dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan tog mjeseca. Ako posljednji dan roka pada u dan kada je zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan roka računa se sljedeći radni dan. Početak mjeseca označava prvi dan u mjesecu, sredina - petnaesti, a kraj – posljednji dan u mjesecu, ako što drugo ne proizilazi iz namjere stranaka ili iz prirode ugovornog odnosa.92 89 Član 57. Zakona o obligacionim odnosima 90 Član 58. Zakona o obligacionim odnosima 91 Član 59. Zakona o obligacionim odnosima 92 Član 77. Zakona o obligacionim odnosima Posjetite našu web stranicu www.rec.ba Vaš poslovni vodič!
© Copyright 2024 Paperzz
