sadrzaj v BROJ 1244 ISSN 0353 - 8354 FOKUS Vlast i privilegije: IMA LI ŽIVOTA BEZ MANDATA (Zoran Radulović) DANAS, SJUTRA POBJEDA I POSLJEDNJI DANI (Željko Ivanović) 8 11 ANKETA Anketa DESTABILIZOVATI SISTEM (Marko Milačić) 13 Legalizacija prostitucije: DRŽAVA KAO MAKRO? (Milena Perović-Korać) 16 DRUŠTVO Ilegalni putevi idealni za šverc: CRNOGORSKOJ GRANICA KAO ŠVAJCARSKI SIR (Tufik Softić) 18 Izvoz naoružanja i vojne opreme: OD MOJKOVCA DO BURUNDIJA (Veseljko Koprivica) 21 Obrazovanje i vaspitanje: ŠKOLA KAO TERET (Miloš Bakić) 24 Crnogorsko brodarstvo: MRTVO MORE (Mustafa Canka) 26 Sanacija crnih ekoloških tačaka: OTPAD POD TEPIH (Predrag Nikolić) 32 OKO NAS Mještane kolašinskih sela ugrožava deponija u Bakovićima: BEZ PRAVA NA DISANJE (Dragana Šćepanović) 34 Stiven Sigal u Budvi: PROMOTER DUKLJANSKIH VRTOVA (Branka Plamenac) 36 Ulaganja Ujedinjenih Arapskih Emirata u Srbiju i Crnu Goru: BLISKA LIČNA PRIJATELJSTVA (Milan Bošković) 38 KULTURA Revalorizacija kulturnih dobara: BAŠTINA PROCIJENJENA POSLIJE ŠEST DECENIJA (Predrag Nikolić) 42 FOKUS MONITORING STR 7-10 Čovjek za čijeg su posljednjeg mandata u stečaj otišla dva od tri najveća i dva od četiri najstarija crnogorska preduzeća (KAP, Željezara, Duvanski, Solana) dok se javni dug uvećao za skoro pola milijarde, drži da nema boljih od njega. Samouvjerenost bez pokrića inficirala je i njegove saradnike. Ili svi blefiraju 15. avgust 2014. broj 1243. 8. avgust 2014. broj 1242. INTERVJU Nikola Vukčević, reditelj: TITOGRAÐANIN DO SRŽI (Miroslav Minić) 46 petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. u ovom broju Država kao makro? Izdavač: "MONITOR" d.o.o. Podgorica Nedjeljnik MONITOR Podgorica, Ul.Bulevar revolucije br.9. http://www.monitor.co.me E-mail: monitor@t-com.me Prvi broj crnogorskog nezavisnog nedjeljnika "Monitor" izašao je u Titogradu, 19. oktobra 1990. Utemeljivači nedjeljnika: dr Miodrag Perović i Stanislav-Ćano Koprivica Zamislite: u izlozima u Hercegovačkoj umjesto garderobe – prostitutke. Neka od njih, napadnuta, traži pomoć policije. Policajac stigne i zatekne kuma, recimo. Ili šefa, ne daj Bože. I uhapsi ga. Da. Daleko je Amsterdam Strana 16 Mrtvo more Vijest da će se Kotoru i 21. maju uskoro pridružiti dva nova broda, nije naišla na prećerano oduševljenje crnogorskih pomoraca. Jer, ovi brodovi plove već dvije godine daleko od Crne Gore i zapošljavaju tek četrdesetak pomoraca, a slično će se desiti i s novim plovilima Strana 26 Izvršna direktorica: Milka Tadić-Mijović Glavni i odgovorni urednik: Esad Kočan Zamjenik glavnog i odgovornog urednika: Veseljko Koprivica Redakcija: Zoran Radulović (ekonomija), Milena Perović-Korać (društvo), Marijana Bojanić, Mustafa Canka, Marija Čolpa, Tamara Kaliterna, Petar Komnenić, Milka Tadić-Mijović, Predrag Nikolić, Branka Plamenac, Nastasja Radović, Tufik Softić, Radmila Stojanović, Miodrag Vukmanović Pomoćnik direktora: mr Miodrag Rašović Otpad pod tepih Grafički urednik: Dragan Lučić Iako je studija izvodljivosti pokazala da je za sanaciju crnih ekoloških tačaka potrebno oko 100 miliona eura, Vlada je odlučila da nas zaduži sa 50 miliona kod Svjetske banke i potroši ih za privremeno i nesigurno deponovanje opasnog otpada Organizacija i distribucija: Slobodan Dedić i Hazbija I. Skenderović Telefon/Fax: 020/231-944, 231-955 Strana 42 Bliska lična prijateljstva Prema Bliskoistočnom oku (MEE) prijateljstvo i velike investicije UAE u Srbiji bili su mogući zbog jednog čovjeka: Mohameda Dalana, koji je prije dvije godine dobio crnogorsko državljanstvo. Crnogorski zvaničnici, po MEE, nisu otkrili zašto su dali Dalanu državljanstvo. Prema srpskim izvorima ,,postoje jaki dokazi da je Dalan iskoristio Crnu Goru za pranje palestinskog novca koji je pronevjerio” Strana 38 Predsjednik Odbora direktora: dr Miodrag Perović Rukopise ne vraćamo List izlazi petkom List je registrovan kod Republičkog sekretarijata za informisanje Crne Gore pod brojem 64. Pretplata za Crnu Goru: šest mjeseci 39 €, godina 78 €. Sva obavještenja o pretplati možete dobiti na telefone 231-944, 231-955. Pretplata na račun broj: 510-2839-59 kod CKB Podgorica u korist nedjeljnika: "Monitor", Podgorica Pretplata za inostranstvo na šest mjeseci SAD....................................................... USD 138 AUSTRALIJA.......................................AUD 230 EVROPA................................................. EUR 95 ŠVAJCARSKA.......................................SHF 161 Detaljnije informacije o pretplati na strani 64 Priprema: Studio "MOUSE" - Podgorica Štampa: "Daily press" - Podgorica Distribucija: “S PRESS!-Podgorica br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. marketing Erste Bank AD Podgorica je dio Erste&Steiermärkische Bank d.d. Info telefon: 020 440 440 kova a š o r t Bez e kredit obradz učešće ! i u d 10% već o Erste stambeni kredit · NKS od 6,99%; EKS od 7,22% Ako želite super kombinaciju, uz Erste stambeni kredit dobijate i: · Okvirni kredit minimum u visini mjesečne zarade · Limit na kreditnoj kartici minimum u visini mjesečne zarade · Besplatno izdavanje Maestro PayPass kartice · Besplatnu instalaciju E-banking servisa A koja je Vaša banka? Za iznos kredita od 50.000 € i rok otplate 180 mjeseci, nominalna kamatna stopa (NKS) je 6,99%, dok efektivna kamatna stopa (EKS) iznosi 7,22% sa uračunatim administrativnim troškovima, troškom obrade kredita 0%, troškom dvije mjenice u iznosu od 4 € kao i upita u Kreditni registar CBCG (3 €). Ukupan iznos na osnovu ovog primjera koji klijent treba da vrati je *80.844,88 €, dok je iznos anuiteta 449,13 €. *U administrativni trošak nijesu obračunate polise imovinskog i životnog osiguranja, trošak lista nepokretnosti i upisa hipoteke kod nadležnog organa. petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. hronika TRADICIONALNA SLIKA NA IVANOVIM KORITIMA LITURGIJA POD VEDRIM NEBOM Cetinjska policija spriječila je i ove godine, četvrti put za redom, sveštenstvo Mitropolije crnogorsko-primorske Srpske pravoslavne crkve i Crnogorske pravoslavne crkve da uđu u Crkvu Svetog Preobraženja na Ivanovim Koritima. Sveštenstvo CPC i mitropolt Mihailo liturgiju i krštenje obavili su ispred crkve. „Ovim postupkom oni koji naređuju maltretiraju ove ljude – i one koji dolaze s voljom i koji su ovdje službeno. Čini se kao da rukovodioci Crne Gore žele da izazovu Srebrenicu, a mi to nećemo dozvoliti. Mi idemo hrišćanski, pravoslavnim, ljudskim i crnogorskim putem, a oni će se pred javnošću našom i međunarodnom postiđeti svojih današnjih naredbi. Budite sigurni doći će vrijeme kad će svi manastiri i crkve biti otvoreni za sve ljude i sve sveštenike. Nećemo odustajati, vrijeme je da završimo ovaj projekat, vjerujem da će to biti što prije “, saopštio je tim povodom vladika Mihailo. Iz Mitropolije crnogorsko-primorske SPC reagovali su saopštenjem u kojem navode „da je po srijedi urušavanje pravnog sistema i kršenje demokratskih normi od strane same države”. MAHINACIJE NA UNIVERZITETU CRNE GORE NOVAC ZA BACANJE Menadžment Univerziteta potrošio je najmanje 200.000 eura na sudski spor, za koji su znali da će izgubiti, pišu Vijesti. To je trećina novca koji su po osnovu uvećanih zarada bili dužni da isplate zaposlenima, a što su presudama potvrdili podgorički Osnovni i bjelopoljski Viši sud. Zaposleni su tužili UCG, jer su im uskraćene uvećane zarade od 1. januara 2009. do 31. decembra 2012., što je bilo garantovano Kolektivnim ugovorom. Iako uprava UCG nije sporila potraživanja zaposlenih, imali su jasnu strategiju - spor će izgubiti, ali će bar pokušati da sa sebe skinu dio materijalne odgovornosti i prebace je na Ministarstvo finansija, navode Vijesti. Vlada dijelom finansira rad UCG, odnosno plate blizu 1.200 zaposlenih, dodjeljujući Univerzitetu godišnji budžet koji se najvećim dijelom troši na zarade i režijske troškove. Branka Bošnjak iz Demokratskog fronta nedavno je ministru prosvjete Slavoljubu Stijepoviću uputila poslaničko pitanje u vezi sa visinom sredstava koje UCG troši ulazeći u unaprijed izgubljene sudske sporove. „Ministar Stijepović je pokušao da zamjenom teza krivicu prebaci na zaposlene i Sindikat, koji navodno nijesu bili strpljivi, iako su godinama čekali da se realizuje obračun plata u skladu sa Kolektivnim ugovorom. To samo dokazuje da bi nadležni željeli da Sindikat bude poslušan i servilan, a ne da se bori za prava zaposlenih na UCG. Dakle, krivica se sa krivca želi prebaciti na žrtvu”, kazala je. 2GPRUMHVDPR]DXÎLYDQMH R ]IRWHOMHEU] 2VLJXUDQMHL QRVWDYQR XGREQRLMHG RSL ,4$ZHEVK 1 8 D Q H LW Q N NOL XWRYDQMH ]DSRmQLWHS www.uniqa.me br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. BEZ ELEKTRONSKE IDENTIFIKACIJE BIRAČA hronika BOJKOT? Građani Crne Gore neće prolaziti elektronsku identifikaciju na biračkim mjestima od 1. novembra, koja je od tog datuma obavezna prema Zakonu o izboru odbornika i poslanika, jer ove godine za to nema novca, potvrdili su iz Ministarstva finansija. O tome da nema novca Ministarstvo je obavijestilo Skupštinu Crne Gore. „To je jedna, usuđujem se reći, bezočna manipulacija. Ako Vlada kaže da u tekućem budžetu, a zakon je rekao da se sredstva za ove namjene uređuju u tekućem budžetu, nema sredstava, onda niko druga, pa ni sama Skupština ne može da predlaže izmjene, osim Vlada”, reagovao je Velizar Kaluđerović iz SNP-a. „Vlada ima pet miliona eura da plati garancije za partijski bilten DPS Pobjedu, a nema milion eura za elektronsku identifikaciju birača na izborima”, napisao je na svom FB profilu Nebojša Medojević, lider PzP. Iz opozicije upozoravaju da u slučaju da se ne obezbijedi elektronska identifikacija birača najozbiljnije treba razmotriti bojkot tih eventualnih izbora u Glavnom gradu. Bojkot izbora trebalo bi razmotriti i iz drugih razloga, o čemu najbolje svjedoči situacija u Kolašinu. Predsjednik Državne izborne komisije DIK Ivan Kalezić bez ikakvog objašnjenja otkazao je sjednicu DIKa na kojoj je trebalo da se razmotri situacija u tom gradu nakon izbora. Odgađanje sjednice DIK-a je dokaz da u Kolašinu vlada lokalna diktatura i da se zlostavlja pravni sistem, smatra Đuro Milošević iz lokalnog SNP-a. „DPS i Grupa građana, u poređenju sa izborima iz 2010. godine, izgubili su 834 glasa u Kolašinu. To je više nego jasno kakvi su njihovi rezultati rada, a o tome su građani Kolašina na lokalnim izborima u maju dali svoj konačan sud. Umjesto da se stide svojih postupaka i katastrofalnog poraza koji su doživjeli oni izigravaju narod Kolašina. Izigravaju se pojedinci kojima je stalo samo do toga da sačuvaju svoje fotelje i zaštite lične interese“, rekao je Milošević. petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. barometar ATLETIČARKA Kristina Rakočević plasirala se u finale u bacanju diska na Olimpijskim igrama mladih u Nanđingu. Rakočević je u kvalifikacijama disk bacila 47 metara i 28 centimetara, što joj je bilo dovoljno za četvrto mjesto. Finale u ovoj disciplini je na programu u subotu. Atletičarka Tare ima četvrti najbolji rezultat među 16 takmičarki u Nanđingu, pošto je u Baru 13. aprila bacila 51 metar i 64 centimetra. Još jedna Olimpijada dobila je, kako prenose mediji, junakinju iz Crne Gore. Na saboru tradicije i viteštva u Nevesinju Maja Ralević iz Berana izazvala je divljenje gledalaca učestvujući u takmičenju u penjanju na stub, inače muškoj disciplini. Nije osvojila medalju, ali je uspjela da se popne na stub visok deset metara i pri tome nadmaši većinu takmičara jačeg pola. U zapisnike sabora je upisana kao prva žena koja je nastupila u ovoj tradicionalnoj disciplini. VOZ koji saobraća između Podgorice i Nikšića još jednom je prošle sedmice bio meta vandala. Na krovu voza pronađeni su ostaci izgorjele bodljikave žice koja je bačena na kontaktnu mrežu, što je izazvalo prasak pri stvaranju kratkog spoja, saopšteno je iz Željezničkog prevoza Crne Gore. Na prednjoj strani voza, od kratkog spoja sa naponom od 25 Kv, oštećeno je vjetrobransko staklo na upravljačnici. U Željezničkom prevozu su istakli da ovaj napad, pored kamenovanja vozova u zoni naselja Zagorič blizu trafostanice, ocjenjuju kao terorizam s obzirom na moguće posljedice na putnike voza, osoblje, slučajne prolaznike pored i preko pruge i oštećenja voza. Dosadašnji incidenti prošli su bez povreda putnika i željezničkog osoblja. MINUS PLUS IZLOŽBA o dostignućima poljskih arheologa iz Centra za proučavanje antike Jugoistočne Evrope Univerziteta u Varšavi, pod nadzorom prof. dr hab. Piotr Dičeka, otvorena je u lapidarijumu Arheološkog muzeja u Budvi. Poljski arheolozi počeli su iskopavanja u Risnu 2000. godine. Izložba je sačinjena od brojnih interesantnih informacija i fotografija njihovih pronalazaka - predmeta za svakodnevnu upotrebu, novčića i nakita. Istraživanja poljskih arheologa u Risnu ne odnose se samo na epohu helenizma, već i na kasnije epohe - između ostalog i na rimsku imperiju. Na fotografijama vrijednih pronalazaka publika će biti u prilici da pogleda prsten iz III vijeka p.n.e, ćup sa 4.656 bronzanih moneta i druge interesantne pronalaske od svjetskog značaja. DVIJE OSOBE teško su povrijeđene u udesu paraglajdera, koji se u srijedu dogodio prilikom slijetanja tzv. tandem paraglajdera, na improvizovanom paraglajderskom aerodromu u Bečićima. Paraglajder, kojim je upravljao mladić iz Berana koji za to nema dozvolu, a sa kojim je kao saputnica letjela djevojka iz Bara, poletio je sa neuređenog i neregistrovanog letjelišta sa Brajića. Neobučeni pilot je pri doskoku ogromnom brzinom sletio na parkirano vozilo, a strahovit udar je nanio teške povrede njemu i saputnici, pa su hitno prebačeni u r i s a n s k u b o l n i c u . O vo nije prvi udes paraglajdera u Crnoj Gori, a bilo ih je i sa smrtnim ishodom. Agencija za civilno vazduhoplovstvo, kao nadležni organ koji treba da uredi ovu oblast i vrši kontrolu i ovog vida letenja, već godinama toleriše totalni haos koji vlada na Brajićima, a posebno letjenje bez dozvola, letenje sa neuređenog i neregistrovanog terena, prizemljenje na plaži ili neuređenom i nebezbjednom parkiralištu, letenje u opasnoj zona aerodroma Tivat, komercijalno letenje sa turistima bez odgovarajućih kvalifikacija. Iz Agencije su ranije apelovali na sve koji se bave ovom rekreativnom djelatnošću da paraglajding letove obavljaju u skladu sa zakonskim propisima i time osiguraju svoju, ali i bezbjednost drugih ljudi. br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. VLAST I PRIVILEGIJE fokus Ima li života bez mandata ● PRIMOPREDAJA DUŽNOSTI: Radmila Vojvodić i Predrag Miranović Čovjek za čijeg su posljednjeg mandata u stečaj otišla dva od tri najveća i dva od četiri najstarija crnogorska preduzeća (KAP, Željezara, Duvanski, Solana) dok se javni dug uvećao za skoro pola milijarde, drži da nema boljih od njega. Samouvjerenost bez pokrića inficirala je i njegove saradnike. Ili svi blefiraju lično podgoričkim, ni majski izbori u Kolašinu još nijesu završeni. Zaludu se nadaju navodni pobjednici, kada je kolašinska Opštinska izborna komisija (OIK) odbila nalog nadređene, Državne izborne komisije (DRI), da objavi konačne rezultate izbora i izvještaj dostavi lokalnoj Skupštini opština. ,,Ovdje više nema o čemu da se glasa”, tvrdi Perunika Popović (SNP), sekretarka OIK u Kolašinu. ,,Svi akti OIK-a su konačni i izvršni, radi se samo o deklarativnom proglašenju izbora, to jest sačinjavanju izvještaja koji se dostavlja SO ili, pošto su propušteni već neki rokovi, Vladi. Sve ostalo je želja za blokadom i provođenje s petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. izbornog postupka u vaninstitucionalni kolosijek”. Drugačije na problem gleda Srećko Medenica, predsjednik kolašinskog DPS-a i Opštinske izborne komisije. ,,U opštini Kolašin sve funkcioniše, redovno se izmiruju plate, minimum funkcija u vrijeme odmora regularno se obavlja”, kaže Medenica, podsjećajući na stav DPS-a da je za postizbornu krizu u toj opštini kriva opozicija, skupa sa lokalnim SDP-om, pošto su iskoristili šansu i na ponovljenim izborima u selu Đurđevina dobili glasove neophodne za preuzimanje većine u SO. ,,Došlo je do klasične političke korupcije’’, pojašnjava Medenica partijski stav o ponovljenom glasanju u Đurđevini (glasači DF-a i SNP-a podržali su listu SDP- fokus Pozitivna CG, kako bi ona dobila još jedan mandat – prim. Monitora). ,,To je razlog za sadašnje stanje u opštini’’. Problem je, dakle, u tome što je DPS izgubio priželjkivanu većinu. I dok se izgubljeno ne vrati vlasniku, zvaničnici DPS-a u opštinskoj i državnoj izbornoj komisiji neće birati načina da zaštite partijske interese. Umjesto da komentarišemo navedeno, rizikujući da se, nedovoljno upućeni, upletemo u zamršene niti državnih, nacionalnih, partijskih, lokalno-bratstveničkih i neskriveno ličnih interesa, tumačenja prepustimo bolje verziranima. I evo: funkcioner kolašinskog SDP-a Bojan Zeković javno je kolegama iz DPS-a spočitao svojevrsno sljepilo (ne kokošije već partijsko). ,,Šta treba da se desi, pa da kažu ja za ovo neću da glasam, neću ovo da radim pa neka je partijski interes”, kritikuje Zeković, otkrivajući nam glavne akcente sa posljednje sjednice OIK: ,,Suštinu je objasnio jedan član OIK-a koji je upoznao kolege s tim ‘da će radije prihvatiti njihov, sud DIKa, krivične prijave..., nego sud DPS-a’”. Zekovićeva poenta glasi: ,,Zamislite zemlje u kojima je moguće da javni službenici, rukovodioci državnih organa više poštuju partijske direktive nego zakone. I više strahuju od partijskog suda nego od krivične odgovornosti. Da li je takve ljude lakše zamisliti u Pjongjangu ili Briselu?’’. PS je, munjevito, Zekoviću odgovorio kroz riječ i sliku Jelice Radović, predsjednice Savjeta mladih DPS-a Kolašin, i, takođe, članice tamošnje izborne komisije. Jelica svog političkog kolegu i (generacijskog) druga podsjeća na zajedničku prošlost i sadašnjost njihovih partija. ,,Možda bi Zeković trebalo da potraži savjet od svojih kolega, koji bi mu mogli pomoći da se nauči da je partija kojoj pripada već 17 godina sastavni dio vlasti i da vrlo često presudno utiče na procese u Crnoj Gori. To što D M iomira Mugošu će istorija pamtiti kao osobu koja je, uz Mila Đukanovića, potrošila najviše tuđeg (našeg) novca – približno milijardu eura - a da iza njega nije ostalo praktično ništa što bi se moglo koristiti kao opšte dobro. Nije, zato, slučajno što je SDP proljetos igrao na kartu preispitivanja njegove odgovornosti. Kao što nije slučajno ni to što istu sada ne pominju, dozvoljavajući da se dio kompromitujućeg materijala sakrije, dio retroaktivno pokrije, a dio ode u zastaru od krivične odgovornosti Zeković vidi u Crnoj Gori Sjevernu Koreju i što ima podudarna mišljenja sa Mandićem i Medojevićem, dovoljno govori o njemu i njegovim pogrešnim političkim vidicima”, recituje gospođica Radović. I nije to prijetnja praznom puškom. Savjetnici i pomagači Jelice Radović iz DPS-a su i te kako dobro razumjeli poentu onoga o čemu nedjeljama i mjesecima unazad, javno i tajno, pripovijedaju, recimo, barski lideri Socijaldemokratske partije Ranka Krivokapića. Sjećate li se priča u kojima se, u prvoj rečenici, licitira sa procentima koje DPS ukrade, a u nastavku elaborira teza da od nastavka saradnja sa njima (to jest sa sofisticiranim lopovima i drumskim razbojnicima) zavisi ne samo partijska, već i budućnost države i nacije koju koalicija DPSDP, navodno, predstavlja i štiti? Zbog čega, onda, isti recept ne bi bio primjenljiv i na lokalnom nivou? Valjda vam je sada jasno, ako to već nijeste razumjeli u aprilu, da se premijer Milo Đukanović nije šalio kada je majske lokalne izbore okarakterisao kao ,,najtežu političku bitku koju DPS bije nakon referenduma 2006. godine”. Dodatno se predsjednik DPS-a simpatizerima požalio kako je ,,teško voditi ratove kada naspram sebe imate vrlo neprincipijelnu koaliciju, sračunatu samo s interesom da se u društvu onemoguće najbolji i da za sebe steknu pravo na uživanje, kako misle, privilegija koje donosi vlast“. Eto đavola. ajde da, a nije nam prvi put, Đukanoviću ne uzmemo za zlo to što su za njega (lokalni) izbori ,,rat”. Oprostimo mu i kritiku neprincipijelne koalicije zaboravljajući da su on i njegova partija, kad im je to pogodovalo za očuvanje vlasti ili širenje privatnog biznisa, saveze pravili i sa Vojislavom Šešeljem i sa Slobodanom Miloševićem, sa Fahrudinom Radončićem i A l e k s a n d r o m Vu č i ć e m , Miloradom Dodikom i Hašimom Tačijem, Ivom Sanaderom i Vladimirom Žirinovskim… Da H br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. U ne pominjemo jeftinije. glavnom, čovjek za čijeg su posljednjeg mandata u stečaj otišla dva od tri najveća i dva od četiri najstarija crnogorska preduzeća (KAP, Željezara, Duvanski, Solana) dok se javni dug uvećao za skoro pola milijarde, drži da nema boljih od njega. Jednako, smatra kako mu pripada sve ono što ima i što (zvanično) nema – od ručnog sata približno vrijednog koliko i lokalni izbori u Podgorici, do nekretnina i akcija kojima gazduju rođaci, prijatelji, kumovi, školski drugovi i strateški investitori skriveni iza of-šor kompanija. Eto razloga što Đukanović ne da vlast u Kolašinu i Podgorici, otima je u Budvi i Herceg Novom, a prijeti Ulcinju i Branama. Paradoksalno, ali iz gotovo istih razloga njegovi politički oponenti ne smiju da je uzmu. Hajde da i sa njihovog računa skinemo manje ili više argumentovane priče o krivičnim prijavama koje su pohranjene u trezorima DPS-a, spremne da posluže kao odlučujući argument u kakvom važnom političkom raskusurivanju. Zaboravimo. Umjesto toga zamislimo nevolje onoga kome je partija dodijelila ,,čast i obavezu” da izračuna - da li će više partijskih gladnih usta hraniti očuvanje koalicije na državnom nivou, ili novi politički savez i vlast u jednoj, dvije ili tri crnogorske opštine. Šta će na to reći glasači čija se lojalnost kupuje uz jednokratnu pomoć, a šta oni kojima je obećano radno mjesto u jednom od javnih ili državnih preduzeća pod partijskom kontrolom. Možda ni vi, poput potpisnika ovog teksta, ne možete dokučiti razloge zbog kojih evidentni pobjednici lokalnih izbora u Podgorici (SNP, DF i ELP) odugovlače ,,pregovore” trudeći se da izgube ono što su im glasači dali na tacni. Zato o posljedicama te taktike ne treba nagađati. Dovoljno je da pogledate šta su sve, iz današnje perspektive, propustili da urade petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. srpski heroji 5. oktobra 2000. godine. I koliko je to koštalo njih, a koliko Srbiju. Ista računica će vam krajnje precizno pokazati i zbog čega je bivšem gradonačelniku Miomiru Mugoši tako važno da na njegovom mjestu što duže sjedi apsolutno odan saradnik. Umjesto nekoga ko bi prebrojao kasu i otvorio sefove sa ugovorima i aneksima kojima su šakom i kapom dijeljeni nebo, zemlja i vazduh Glavnog grada. Mugošu će, inače, istorija pamtiti kao osobu koja je, uz Đukanovića, fokus sada ne pominju, dozvoljavajući – direktno, rješenjem Ministarstva kojim upravlja Raško Konjević – da se dio kompromitujućeg materijala sakrije, dio retroaktivno pokrije,a dio ode u zastaru od krivične odgovornosti. Zaludu predsjednik Upravnog suda kaže kako je odluka Skupštine Glavnog grada o prestanku mandata Mugoše i njegovih pomoćnika nesporna i obavezna. ,,Odluka je donijeta od strane najvišeg organa vlasti Podgorice i ona je obavezna za sve na koje se odnosi, kako na pojedince, tako i na organe Grada i organe lokalne uprave”, objasnio je Branislav Radulović za Vijesti. dgovorio mu je glavni administrator Glavnog grada Željko Vuković. Lakonski. Izjava predsjednika Upravnog suda ,,zasnovana je na netačnim i nepotpunim informacijama o činjenicama u vezi sa obavljanjem izvršne funkcije u Podgorici”, spočitao je Vuković. I stavio tačku. Makar dok se SDP ne vrati sa odmora – ove nedjelje, sljedećeg mjeseca ili naredne godine. Prirodu lokalnih sukoba SDPDPS koalicije do kraja su jasnim i javnim učinjeli ulcinjski funkcioneri DPS-a (opozicija u lokalnom parlamentu). Oni su predsjedniku Đukanoviću i potpredsjednicima partije Svetozaru Maroviću i Filipu Vujanoviću, uputili nekoliko pisama u kojima se žale na ,,nezakonite radnje” lokalnih partijskih funkcionera. Konkretno, zamjeraju im da kao „direktori (ulcinjskih) škola i lokalnog rukovodstva DPS-a ne vode računa o zapošljavanju partijskih kadrova”. Pa kažu ,,Direktori ovih javnih ustanova su preko naše partije obezbijedili svoja radna mjesta, tako da više ne mare za partiju koja ih je zaposlila i njene članove. Ista je situacija i sa ostalim direktorima i rukovodiocima u drugim ustanovama, koji su članovi naše partije, a najmanje rade za našu partiju, jer su se dobro ustoličili zahvaljujući nama i ponašaju se kao O M ožda vam je promakao još jedan dokaz da prave vrijednosti (ili vjernosti) nikada ne gube na cijeni. Novi predsjednik Odbora direktora Jadranskog brodogradilišta Bijela je Savo Parača. Zvanično, najbolje plaćeni državni službenik u istoriji Crne Gore potrošila najviše tuđeg (našeg) novca – približno milijardu eura - a da iza njega nije ostalo praktično ništa što bi se moglo koristiti kao opšte dobro. Nije, zato, slučajno što je SDP proljetos igrao na kartu preispitivanja njegove odgovornosti. Kao što nije slučajno ni to što istu fokus D da je to njihova svojina”. a ulcinjski DPS-ovci nijesu naivni pokazuje i spisak preduzeća u kojima je, tvrde, moguće zapošljavati lokalne partijske aktiviste čak i kada je partija u opoziciji na opštinskim nivou. DPS kao vladajuća partija na državnom nivou može svoje članove zaposliti u MUP-u, Upravi prihoda, HTP Ulcinjska rivijera, Upravi za nekretnine, Elektrodistribuciji, Centru za socijalni rad, Fondu zdravstva, JP Morsko dobro i Pošti, stoji u jednom od pomenutih pisama (zamislite kako, tek, taj popis izgleda u Podgorici). Prepisku su, izgleda, pročitali svi osim nadležnih iz crnogorskog pravosuđa koji bi na njih morali reagovati po službenoj dužnosti. Ali neće. Makar ne dok se o odlukama crnogorskih sudija (ali i tužilaca) pita Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda. Prethodno i Vrhovna državna tužiteljica. Najmoćnija persona crnogorskog pravosudnog sistema postavlja i razrješava sudije i tužioce, preko svojih saradnika i poslušnika odlučuje o tužbama i presudama, isključuje javnost sa suđenja, medije slika kao najveću prijetnju za stručnost i nepristrasnost pravosudnog sistema. A svaki njen potez, i 10 najvažnije - prvi rektor državnog Univerziteta kojem profesura nije rivilegije i prva (osnovna) profesionalna interesi najbližeg preokupacija. Za potvrdu samo okruženja razlog jedan podatak: sedmina novca koju su što Đukanović ne je, makar zvanično, DPS potrošila u proljetošnjoj predizbornoj kampanji u da vlast u Kolašinu i Podgorici otišla je na račun Radmile Podgorici, otima je u Vojvodić i preduzeća MAPA u Budvi i Herceg Novom, kome je ona suvlasnik i kreativni a prijeti Ulcinju i direktor. DPS je, naime, platio oko Beranama 10 hiljada eura za angažman koji je Vojvodićka imala u pripremi promotivnih skupova Đukanovićeve korak, i broš, i nepropisno partije u Glavnom gradu. Potom parkiranje… demonstriraju moć. su stigla imenovanja: Radmila Vaninstitucionalnu, podrazumijeva je postala rektor, a njen suprug se. ,,Vesna Medenica je veliki Branislav Mićunović ambasador čovjek”, kaže naš sagovornik, a Crne Gore u Beogradu (tradicija njen saradnik. ,,Ona vas stjera na – prva crnogorska ambasadorka u ivicu provalije, ali vas ne gurne Srbiji bila je Radmilina rođena sestra preko – nego vam pruži ruku Anka Vojvodić). U sjenci pomenutih događaja, i da novu priliku’’, govori ne možda vam je promakao još jedan skrivajući divljenje. Ipak, moli dokaz da prave vrijednosti (ili za anonimnost. Jer, nikada se ne vjernosti) nikada ne gube na cijeni. zna. Još je jedna čovjek-žena ove Vlada je odlučila i sprovela u djelo nedjelje stupila na prijesto, odnosno - novi predsjednik Odbora direktora Jadranskog brodogradili● PRODUŽIO šta Bijela je Savo ParMANDAT ača. Bio je gradonačeMUGOŠINOJ EKIPI: Raško lnik Cetinja, direktor CrKonjević nagoraputa, predsjednik Borda Željeznice Crne Gore. Zvanično, najbolje plaćeni državni službenik u istoriji Crne Gore. Osam mjeseci provedenih u ŽCG donijelo mu je, prije pet godina, otpremninu od nekih 200 hiljada eura. Toliko zapošljeni sa (danas) prosječnom platom u Crnoj Gori zaradi za neke 33 godine rada. Ali, svima po zaslugama. ada će se Parača, ponovo, prihvatiti posla. Vlada namfunkciju. Radmila Vojvodić je, od jerava da objavi četvrti tender za srijede pa do 2017. godine, rektor privatizaciju Brodogradilišta. I ne državnog crnogorskog Univerziteta. namjerava da preda lokalnu vlast Prva žena rektor, prvi rektor koji onima koji nijesu spremni da je nema titulu doktora, prvi rektor sa otmu. Jer, nema života bez mandata. umjetničkih fakulteta (Vojvodić Ili, i poslije Mugija - Migo. A Milo je do juče bila dekan Fakulteta zauvijek. Zoran RADULOVIĆ dramskih umjetnosti) i, možda P S br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. Pobjeda i posljednji dani I ako nije popularno citirati Marksa, slučaj Pobjede potvrđuje njegovu tezu da se istorija ponavlja, prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa. Ako je Pobjeda iz vremena rata za mir imala tragične posljedice, ova koja broji posljednje dane liči na neopjevanu farsu. Najintrigantnija poenta ciklusa 1989-2014. je zatvaranje kruga u kome će se ukazati vjerna slika većinske Crne Gore. Pobjeda je u posljednjih dvije i po decenije života uspjela da pokaže najgore lice Crne Gore. I da objedini ono najgore u njoj. Takozvane bjelaše i zelenaše, četnike i partizane, komuniste i fašiste, državnike i mafijaše. U istom kolu su se našli Sreten Perović i Momir Vojvodić, Mladen Lompar i Vaska Ždralević, Milenko Vico i Milorad Popović, Vidoje Konatar i Draško Đuranović, Radmila Vojvodić i Marina Jočić, Sveto Marović i Fric Dudić, Milo I i Milo II. Onaj koji je mrzio šah zbog šahovnice i ovaj koji krade izbore, a one koje ipak izgubi proglasi neregularnim. I li nak nadno otkupi. Pobjeda je pratila taj put. Prva je javila da su u Pak racu pok lani Srbi, da su u Trebinju od ustaške ruke stradali naši oslobodioci… O pohodu na Dubrovnik su izlazila specijalna izdanja, Rat za mir je ovjekovječio našu najveću sramotu u 20. vijeku. Onda je Šef obrnuo ploču. Zaigrale su evropske integracije, regionalna saradnja, multietnička tolerancija. Prvu fazu rata i zločina obilježila je jedna vrsta intelektualne posluge. Zvali su ih Srbima, četnicima, bjelašima, fašistima. Ovi su se trudili da opravdaju te epitete. Bili su udarna pera tada jedinog dnevnog lista u državi. Koju su i tada kao i danas plaćali građani ove države. A bar trećina njih, postojanje takve Pobjede i njeno pisanje smatrali su svojom sramotom. Onda je granula evropska i suverenistička zora. Potrošeni vojvodići, bećkovići, ćosići, ždralevići i ostali » Kraj Pobjede je početak kraja poražavanja Crne Gore od strane raznoraznih režima koji su koristili taj list kao propagandno oruđe i batinu protiv neistiomišljenika petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. Piše: Željko IVANOVIĆ danas, sjutra mitrići, skrajnuti su u stranu. Scena je oslobođena za nove propagandiste. Zovu ih patrioti, zelenaši, komunjare, suverenisti, europejci... Kopije onih prvih. Po neznanju, kukavičluku, služenju. I budžetskom finansiranju. Ovi drugi su bili zabranjeni u onoj prvoj Pobjedi, a oni prvi u ovoj drugoj. Ali, i jedni i drugi su samo dva lica jedne iste novine, koja u različitim okolnostima služi istoj svrsi - istom režimu i njegovoj odbrani po svaku cijenu. Istorijski gledano Pobjeda 90-ih je ispisala svojevrsnu tragediju. Širenjem mržnje, nacionalne netrpeljivosti, ideološke isključivosti, dekontamiranjem svijesti... Uz takvu novinu su rasle generacije koje danas treba da budu najzdraviji dio društva. Na sjemenu zla koje je sijala Pobjeda 90-ih niklo je monstrum stablo ispod koga spava današnje crnogorsko pleme. Zato je danas i posljednjih godina Pobjeda ponovila svoju istorijsku misiju s početka 90-ih, ali kako bi drug Marks rekao - u farsičnom obliku. Nema više osvajačkih pohoda, neprijatelja naoružanih do zuba... Sada su neprijatelji svi koji ne misle kao veliki vođa. Mil Sung. Kojima je bliži Brisel nego Pjong Jang, kako bi rekao onaj mladi Kolašinac. Ili svi koji ne praktikuju da zanoće u Vašingtonu, a probude se u Moskvi. Kao Milo i Roćko. Glavni urednici narodne Pobjede u posljednje dvije i po decenije. Zato je to jedna Pobjeda. To što su likovi današnjih narikača drugačiji od onih s početka 90-tih, samo je tehnički detalj. Predznak. ato je najnoviji feljton Pobjede u kome budžetski intelektualci i ostale sponzoruše režima nariču nad tragičnom sudbinom tog odavno osramoćenog lista, farsična storija kojom se odbrojavaju posljednji dani gušenje drugačijeg mišljenja. Kraj Pobjede je početak kraja poražavanja Crne Gore od strane raznoraznih režima koji su tokom cijele njene istorije koristili taj list kao propagandno oruđe i batinu. Što su režimi bili brutalniji to je i sramota Pobjede bila veća. Najveća je tokom posljednjih dvije i po decenije. Zato jer je kreirao najgori režim. Najgori po sistemu vrijednosti, načinu vladanja, karakteru i namjeri. Umjesto zapomaganja nad tužnom sudbinom ,,crnogorskog Brenda” treba slaviti najavu kraja jedne ere koja će ostati obilježena kao era neslobode, mržnje, progona, smrti i sramote... Tome je Pobjeda nesebično služila i zato je sjajna vijest što ista vlast koja je tako dugo i nemilosrdno zloupotrebljavala taj list sada ga gasi. I baca u kantu za smeće. Kao potrošeni papir. Z 11 marketing CKB kredit za penzionere Recept za vaš budžet... Omogućava iznose čak i do 10.000 EUR bez žiranata sa rokom otplate do 10 godina uz polisu životnog osiguranja. Dobrodošli u Vašu banku, dobrodošli u CKB... Primjer: Za kredit u iznosu od 5.000 EUR i rok otplate 60 mjeseci, provizijom za odobravanje 1% i uračunatim administrativnim troškovima, kao i obaveznom polisom životnog osiguranja na primjeru od 231,33 EUR, nominalna kamatna stopa (NKS) iznosi 10,99% dok efektivna kamatna stopa (EKS) iznosi 13,88%. Ukupan iznos koji klijent treba da vrati je 6.441,63 EUR, a mjesečna rata iznosi 107,36 EUR. Informacija o ovom proizvodu nije potpuna. Odobravanje CKB kredita zavisi od bodovanja prema internim kriterijumima Banke i Opštih uslova poslovanja. Distribucija poklon vaučera traje do isteka zaliha. Za više informacija posjetite najbližu poslovnicu CKB-a, naš website www.ckb.me, oficijelne stranice CKB-a na društvenim mrežama ili pozovite CKB Call Centar 19894. 12 br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. Destabilizovati sistem anketa Kako opozicija, nakon lokalnih izbora u Podgorici i nekoliko drugih gradova – te neuspjeha u konstituisanju vlasti, treba da djeluje u narednom periodu Prof. dr Filip Kovačević, profesor Univerziteta Crne Gore Potrebna snažna koordinacija svih antivladinih snaga Prošle godine, prije predsjedničkih izbora, u intervjuu Monitoru, upozorio sam da afera Snimak pokazuje da je DPS izvršio državni udar, kršeći mnoge odredbe Ustava Crne Gore. Shodno tome, predlagao sam kao jednu od opcija i bojkot predsjedničkih izbora. Takođe, poslije pokradenih izbora, predlagao sam da se opozicija ne zaustavi na jednom protestu nego da se protesti nastave sve do pada Đukanovićeve vlade. Mislim da tada za ovu ideju nije postajala dovoljna koordinacija u opoziciji, jer su neke opozicione partije htjele da igraju na dvije karte -i sa vlašću (SDP) i sa opozicijom. Kao što sada svi vide, to je bila pogubna odluka za jednu od tih partija koja sada praktično i ne postoji. Međutim, upravo na takav rasplet stvari sam javno upozoravao, znajući da koalicija sa SDP-om za Pozitivnu predstavlja svojevrsni „poljubac smrti“. Nejasno je kako bilo ko iz opozicionih krugova može da misli da partija koja je Ministarstvo unutrašnjih poslova pretvorila u petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. gebelsovsko ministarstvo za širenje etničke mržnje i diskriminacije i koja je devastirala Univerzitet Crne Gore može da bude katalizator neophodnih demokratskih reformi u Crnoj Gori. Današnja Crna Gora, koju po svojoj mjeri, kao igračku, ustrojavaju međunarodni kriminalni „autoriteti“, je rezultat i odluka rukovodstva te partije u proteklom periodu. Još u oktobru prošle godine objavio sam u Vijestima kolumnu pod naslovom Bunt 2014. Mislim da su ideje koje sam tada iznio i danas validne, iako sam, kako se po datumu vidi, tekst napisao mnogo prije lokalnih izbora. Sam naslov kaže što je potrebno za iniciranje političkih promjena. Potrebna je snažna i kredibilna koordinacija između svih anti-vladinih snaga u društvu i potrebni su građanski protesti. Takođe, potrebno je i formiranje novih političkih snaga, jedne prave ljevičarske alternative koja svoju motivaciju može da crpi iz uspjeha Sirize u Grčkoj i uspjeha Ujedinjene evropske ljevice (GUE/NGL) na nedavno završenim izborima za Evropski parlament. Mislim da ova tri faktora, ukoliko se dese u narednom periodu, znače da ima nade za uspostavljanje demokratskih normi i vladavine prava u Crnoj Gori u dogledno vrijeme. Sa druge strane, siguran sam da će DPS upregnuti sve svoje resurse, i državne i paradržavne i kriminalne, da se ne konstituiše niti jedan od navedenih faktora tj. da se ne oformi čvrsta opoziciona koordinacija, da se dezinformišu i zastraše građani kako ne bi izašli na ulične proteste i da se osujeti formiranje novih političkih organizacija, između ostalog, i kroz formiranje novih 13 anketa partija bliskih režimu. Djelovanje obavještajno-mafijaških struktura će biti pojačano i mogu se očekivati incidentne situacije. Treba biti oprezan, ali odlučan. Mićun Milatović, alias Johan Nagel, bloger Destabilizovati sistem vaninstitucionalnim djelovanjem Stranački konglomerat koji godinama tavori pod imenom crnogorska opozicija već neko vrijeme nalazi se u zoni incestuozne bliskosti režimu. Poslije ove, nepodnošljivo opscene, ljetnje avanture više se upravo ni ne zna gdje počinje i završava režim, a gdje opozicija. U tom smislu, sezona trgovine političkim indulgencijama još je otvorena. Preuzeti hipoteku nečije prljave političke prošlosti i koristiti je kao zalog, neizvjesne, demokratizacije je siguran put u politički bankrot. No, takva je politikantska logika paradigme koju oportunistički rabi naša opozicija, a koja cjelokupni problem, star četvrt vijeka i težak barem nekoliko milijardi opljačkanih eura, ekscesivno personalizuje i samim tim krivotvori. Detronizacija Đukanovića, kao ultimativno rješenje svih naših nedaća, pa još, ako bi bilo moguće, na „fer i poštenim izborima”(sic!) - eto slatke maštarije, pravog opijuma za glasačke mase. Realnost je, međutim, drugačija. Ona se zove Sistem, a njegova jedina svrha je konzervacija aktuelne sociopolitičke konstelacije. Nedopustivo je da se smisao opozicionog angažmana identifikuje sa pacovskim rovarenjem po, stvarnim ili fingiranim, pukotinama Sistema, a ne u odlučnom legitimnom, pokušaju njegove destabilizacije kao što je, na primjer, vaninstitucionalno djelovanje. U tom kontekstu, politički etos bi morao biti fons et origo antirežimskog djelovanja, ali on je, izgleda, opštim konsenzusom formalnih političkih subjekata prosto ostrakizovan. Zato stremiti istini i pravdi unutar ovakvog Sistema slovi kao vrhovna politička jeres, i na tom fonu se etablirani antirežimski diskurs pokazuje tek kao još jedna dogma Sistema. Međutim, ključno pitanje je da li će razočarani vjernici imati moralne snage za jeretičku katarzu? Ognjen Jovović, jedan od lidera nekadašnjih studenstskih protesta Revolucija na svim nivoima Prvo, još se ne može definisati ko je, zapravo, opozicija ovoj vlasti. S jedne strane, tu se ističu grupacije koje predvodi Miodrag Lekić, dok, s druge strane, imamo „modernizovan’’ SNP, čije djelovanje ponekad nije primjereno za neku opciju koja se opoziciono deklariše. Jedno je jasno - obije grupacije dijele isti postav. Naime, radi se o nečemu što se zove – isti ljudi, sa istim navikama, sujetama i šablonima ponašanja. Prilično je jasno da intencija njihovog djelovanja 14 jeste, primarno, da obezbijede svoje pozicije i pokušaju da uzmu primat prvenstva u opozicionom bloku. Tek je sekundarna stvar da se smijeni vlast. Treće lice opozicije predstavlja PCG. Partija sa ogromnim potencijalom, koja zbog ekološkog poimanja politike svog lidera više ne postoji. Izgleda da je i njemu sujeta nešto što se ne dâ iskontrolisati. Na kraju, pojavljuje se SDP, koji predstavlja opozicionu tragediju, budući da je opozicija u SDP-u vidjela alternativu. Drugo, svi minuli događaji (od slučaja Drago Đurović do posljednjeg kolašinskog scenarija) dovoljno govore da crnogorska politička scena predstavlja buvljak u kojem se partitokratske strukture najuspješnije snalaze. Naravno, između njih najbolje prolazi onaj koji ima najveću moć – to je DPS. U takvom ambijentu političke, ekonomske, socijalne, pravne, moralne i svake druge kakofonije svih ukusa politika je stvar nemogućnosti. Cjelokupni sistem jeste ta kakofonija. Vlast je uporno proizvodi, a opozicija je legitimiše. Samim tim, sva su dešavanja nelegalna, ali legitimna, budući da ih opozicija legitimiše. Na kraju, svi će kazati – kriv je narod! Baš i nije tako! Crnogorski narod je br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. Đorđije Blažić, dekan Fakulteta za državne i evropske studije SDP pokušava da izigra povjerenje birača jedan od rijetkih nesuverenih naroda u Evropi. To je narod bez društva. Zašto to ističem? Naprosto iz razloga što su opunomoćeni predstavnici naroda partije. Stoga, ne treba da čudi zašto su političke korupcije tako javne i opšteprihvatljive stvari, i zašto se na svakom koraku prekraja izborna volja birača. Treće, traži se rješenje. Rješenje je u revoluciji. Na svim nivoima. Prije svega, revolucija u opozicionim blokovima. To znači, vrijeme je da se stoljetni opozicionari povuku, budući da su uradili nešto što politika kao politika zabranjuje, a to je privatizacija funkcija. Zatim, ide povlačenje iz parlamenta, kao i proizvodnja institucijalne krize. Kada imamo institucijalnu krizu, onda se javlja politička kriza, kada se javlja politička kriza, onda državni aparat na može da opstane. Time se automatski provocira spoljni faktor koji se uključuje u rješavanje krize. Jer, niti ekonomska, niti pravna, niti bilo koja druga, osim političke krize ne može natjerati spoljni faktor da iskaže jasan stav. Uz njihovu pomoć se može izvršiti priprema fer izbora, naravno, sa zakonom koji će u startu sasjeći svaku mogućnost manipulacija. No, bojim se da je sve ovo samo utopističko razmatranje. petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. Prvo pitanje koje se tu otvara jeste pitanje ko je opozicija. Ako razgovaramo o trenutnoj situaciji u političkom ambijentu Crne Gore i lokalnim izborima onda opoziciju, što se tiče lokalnih izbora, čine dominantno opozicione partije koje su i inače po vokaciji opozicione i na državnom nivou, ali i opozicione partije koje su se same deklarisale kao opozicione partije na lokalnom nivoau, ali su pozicione partije na državnom nivou, da budem konkretan, radi se o SDP-u. Dakle, u političkim sistemima normalnih demokratskih država potpuno je jasna uloga opozicije. Svaka opozicija u svakom demokratskom političkom sistemu ima samo jednu jedinu političku funkciju: smjena vlasti. Prema tome, na političkoj sceni Crne Gore, što se tiče trenutno lokalnih izbora, imamo dvije grupacije partija koje se bore za vlast. Jedna su vladajuće partije i druga opozicione. Pri čemu anketa se, ono što je već deklarisano u političkim predizbornim programima i promocijama – SDP na lokalnom nivou deklarisao kao opoziciona politička partija, iako je to suprotno državnom nivou – ali, legitimno pravo. U takvoj poziciji opozicionih partija i vlasti, sistemski se nema šta razgovarati, niti tu postoji bilo kakva nepoznanica. Oni koji su se deklarisali u političkoj promociji, u promociji prema građanima Crne Gore, tražeći povjerenje građana na izborima kao opoziciona partija su se time deklarisali u političkim programima kao opozicija. Prema tome, koliko je meni poznato, na lokalnim izborima, naročito u Podgorici, političke partije koje su se deklarisale kao opozicione, su osvojile preko 50 odsto glasova biračkog tijela. Ovdje se radi o dvije stvari. Prvo, radi se o pitanju legitimiteta, a pitanje legitimiteta je opredijeljeno Ustavom Crne Gore, kroz ustavnu odredbu da nijedna vlast ne može proizaći mimo legitimno i slobodno izražene volje građana. Ako su građani opštine Podgorica dali povjerenje političkim partijama, ne odbornicima – već političkim partijama, dakle ako su oni u 52, 53 odsto, na osnovu rezultata izbornih komisija, odlučili za opozicioni blok onda je potpuno jasno da opoziciona politička partija dobija mandat birača da formira vlast. Hoće li ona formirati vlast to sada zavisi od nekih unutrašnjih odnosa, mada ne bi smjela da zavisi od njih jer to više nije pitanje političkih partija. To je pitanje povjerenja – da li će političke partije sada ispoštovati povjerenje građana i formirati vlast ili će izigrati povjerenje građana, što uporno SDP pokušava danima i nedjeljama da uradi. Marko MILAČIĆ 15 monitoring LEGALIZACIJA PROSTITUCIJE Država kao makro? Zamislite: u izlozima u Hercegovačkoj umjesto garderobe – prostitutke. Neka od njih, napadnuta, traži pomoć policije. Policajac stigne i zatekne kuma, recimo. Ili šefa, ne daj Bože. I uhapsi ga. Da. Daleko je Amsterdam pet se priča o legalizaciji prostitucije. Sve izgleda kao da se nakon nedavnog hapšenja trojice ,,biznismena” u Budvi, koji su početkom avgusta osumnjičeni za posredovanje u prostituciji, u javnosti spontano otvorila rasprava - da li ozakoniti ovu vrstu nelegalnog ,,posla”. No, to što se za legalizaciju javno zalažu režimski analitičari, njihovi advokati i DPS koalicioni partneri, govori i o mogućnosti da vlast u sjenci priprema način da na mala vrata prostituciju pretvori u legalni biznis, i tako obezbijedi novi izvor sumnjivog novca za presušeni budžet. Liberalna partija, koalicioni partner DPS, navela je sredinom sedmice da bi mogla aktuelizovati parlamentu inicijativu tokom 2012, kada su iz te stranke tražili da se prostitucija uvede u legalne tokove, navodeći uobičajene razloge za to – da bi država imala koristi, da bi se tako iz ,,igre” izbacili makroi, te da bi žene koje se time bave imale odgovarajuću zdravstvenu i drugu zaštitu. Ženske nevladine organizacije su i tada kao i ovih dana - protiv. One ukazuju ne samo da se legalizacijom dovode u pitanje brojni domaći i međunarodni dokumenti koje je Crna Gora ratifikovala, a koji zabranjuju da ljudska bića budu o 16 ,,predmet ekonomskog prosperiteta”, već i da takva odluka znači i porast trgovine ženama, ali i druge vrste A kriminala poput trgovine droge i oružja koji prate prostituciju. Po njima, legalizacija ne isključuje ida Petrović: ,,Svuda duž budvanske rive su maloljetne djevojčice, animir dame, koje prolaznike bukvalno utjeruju u noćne klubove, od kojih se u mnogima kasnije odvija ili dogovara prostitucija, a policija na dnu rive privodi nekog jer nema ličnu kartu” br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. makroe iz biznisa već ih čini samo nevidljivim i ne poboljšava položaj žena. Neke, poput Sigurne ženske kuće, smatraju da bi prostituciju trebalo dekriminalizovati, ne kažnjavati one koje pružaju usluge, već makroe. no što širom svijeta naglašavaju ženske aktivistkinje i organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava je da kriterijum kod donošenja takvih odluka svakako mora biti - smanjenje prostitucije i zaštita onih koji je trebaju u tom biznisu. A ne dobit države. Međunarodni dokumenti ukazuju da Crna Gora ni do sada nije ulagala napor da smanji prostituciju i sprovede zakone koji je zabranjuju, kako se navodi u Izvještaju Stejt dipartmenta za 2011. godinu. ,,Svuda duž budvanske rive su maloljetne djevojčice, animir dame, koje prolaznike bukvalno utjeruju u noćne klubove, od kojih se u mnogima kasnije odvija ili dogovara prostitucija, a policija na dnu rive privodi nekog jer nema ličnu kartu”, opisuje Aida Petrović, direktorica Crnogorskog ženskog lobija (CZL), sliku koju su aktivistkinje te nevladine organizacije zatekle tokom dvodnevne kampanje protiv prostitucije koju su vodile u Budvi. Uprava policije je tokom 2011. i 2012. godine podnijela tek tri krivične prijave zbog posredovanja u prostituciji, protiv 11 osoba. Tokom 2013. godine uhapšeni su u Kotoru muškarac i žena zbog organizovanja lanca prostitucije po primorju. Nekoliko akcija specijalizovanih jedinica, od ove posljednje u Budvi, preko Kleopatre do policijske akcije Porto od prije nekoliko godina, pokazuju da se tim poslom bave aktivni i bivši policajci, te da objekte u kojima se prostitucija odvija nerijetko obezbjeđuju njihove kolege, zbog čega policijske racije i kada se dese budu najčešće bez rezultata. Rade Božović, nedavno uhapšen O petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. monitoring u Budvi, je bivši policajac i vlasnik lokala Valentino u Podgorici duže od decenije čuvenom po prostituciji i bezuspješnim racijama. Ovaj pedesetogodišnjak je zbog posredovanja u prostituciji uhapšen i početkom ove godine u Podgorici, da bi nekoliko mjeseci kasnije razgranao posao u Budvi. Da li je uopšte kažnjen nije poznato, ali su kazne za posredovanje u prostituciji niske, smatraju u civilnom sektoru – novčane ili do godine zatvora. Božović, kao i ostali uhapšeni u Budvi su po odluci suda pušteni da se brane sa slobode. Ljiljana Raičević, izvršna direktorica Ženske sigurne kuće (SŽK), bezbjednosnih službi. Sve relevantne međunarodne organizacije koje se bave trgovinom bijelim robljem ukazuju na direktnu vezu između prostitucije i trgovine ljudima. I u Crnoj Gori godinama, prostitucija funcioniše jer je pod zaštitom korumpiranih djelova bezbjednosnih službi. Legalizacija prostitucije bila bi finalni udarac našem tradicionalnom moralu i promovisanju nekog ‘novog morala’ mafije”, kaže za Monitor Nebojša Medojević, član skupštinskog Odbora za bezbjednost, koji je javno kritikovao najnovije inicijative i zalaganja za legalizaciju prostitucije. Istraživanje Instituta za javno zdravlje i nevladine organizacije ● POOŠTRITI KAZNE: Juventas iz marta ove godine Ljiljana pokazalo je da prostitucije ima Raičević u cijeloj Crnoj Gori, a da je najrasprostranjenija u Podgorici i Baru. Razlog za bavljenje prostitucijom su teška materijalna situacija ili zavisnost od psihoaktivnih supstanci, saopštili su iz Uprava policije. Ženske NVO dodaju da su tu i razni emotivni problemi i traume. Prema saznanjima ženskih organizacija, prostitucija je u porastu, kako niskobudžetna tako i visoka, takozvana jahting prostitucija, za koju se vezuje Porto Montenegro. ,,Na jednoj strani su djevojke i žene koje za desetak eura pružaju seksualne usluge izložene fizičkom nasilju i drugim opasnostima, a s druge tu je i visoka prostitucija, koja se odvija najčešće na primorju, pod plaštom luksuznog života, starleta, glumica, biznismena i kaže da je već postalo smiješno političara”, kaže za Monitor Aida da država ponovo privodi Rada Petrović. Božovića. „Svi znaju šta radi i čime u organizaciju su nedavno se bavi. Više puta je privođen, ali on posjetile dvije djevojke koje to nastavlja bez adekvatne kazne“, se bave prostitucijom na kaže Raičević. SZK je upozorila da Nikšićkom i Cetinjskom putu, koje se kazne moraju pooštriti. su u potresnoj ispovijesti ispričale ,,Prostitucija generalno, a posebno užasne detalje. u postkomunističkim zemljama, ,,Ispričale su nam da neke djevojke je sastavni dio tzv. ekonomije rade da bi zaradile dozu heroina, da organizovanog kriminala i iza nje ulaze jako mlade u taj posao, da su stoji mafija i korumpirani djelovi nezaštićene, da se dešavalo da se T 17 monitoring klijentu mimo njihovog pristanka pridruži više muških osoba, da bivaju silovane, pretučene, a na kraju ostavljene bez novca“, kaže direktorica CZL. „Neke od djevojaka sa kojima smo razgovarale kazale su nam i da im policija uzima novac kako ih ne bi privela“. Prema istraživanju Instituta za javno zdravlje i Juventasa četvrtina ispitanica imala je prvi seksualni odnos prije navršenih 14 godina, dok su prvi odnos za koji su dobile robu, novac ili narkotike u prosjeku imale sa 22,3 godine. Većina ispitanica, njih 69,5 odsto, imala je četiri klijenta nedjeljno, a svaka deseta je imala osam ili više klijenata sedmično. „To je jedan dobro osmišljeni sistem u kom zarađuju samo podvodači“, kaže Petrović. Legalizacija, po njenom mišljenju, to ne bi promijenila. „Sada bi podvodač bila država, ali se ne bi izgubili ni makroi“. „Kako će država da ubira porez? Svaka mušterija će dobiti račun preko kase? Klijenti će se manje iživljavati, neće je tući, upotrebljavaće kondome? Prostitutka će ići na bolovanje? Do kojeg mjeseca trudnoće će moći da radi? Ako odbije mušteriju, dobiće otkaz...?, pita se Ljiljana Raičević. nogi će se pozvati na Holandiju i čuveni Red light district u Amsterdamu, gdje u izlozima u centru grada, prostitutke nude usluge po pravilima koje je država uredila, a koja im zauzvrat pruža zaštitu. U svakoj prostoriji alarm, dugme da pozove policiju u slučaju da je izložena nasilju. Zamislite sad: u izlozima u Hercegovačkoj umjesto garderobe – žene. Podgoričani prolaze, ne zagleduju. Neka od njih pritisne alarm. Policajac dođe i zatekne kuma, recimo. Ili šefa, ne daj Bože. I uhapsi ga. Da. Sa korupcijom, integracijom vlasti i organizovanog kriminala, zarobljenim institucijama jasno je: daleko je Amsterdam. M Milena PEROVIĆ-KORAĆ 18 drustvo v ILEGALNI PUTEVI IDEALNI ZA ŠVERC Crnogorska granica kao švajcarski sir Policijske i carinske službe registrovale se makar 20-ak puteva kojima se koriste regionalni šverceri kako bi zaobišli carinske ispostave i ilegalno unijeli (iznijeli) svakojake robe. Sagovornici Monitora nemaju odgovor na pitanje zašto te trase nijesu pod kontrolom nadležnih legelanih puteva, posebno na sjeveru, prema susjednom Kosovu, ima mnogo više nego što je to i zvanično registrovano, i oni su ove sezone bili veoma frekventni. Monitorov dobro obaviješteni izvor smatra da tih puteva ima toliko da granična policija sve i da hoće ne može stići da sve pokrije i kontroliše. „Mi smo do sada baratali sa određenim brojkama i određenim putevima koje smo locirali. Ali, u planinskim predjelima prema Kosovu tih puteva, koji su lako prohodni za terenska vozila, ima mnogo više. Pogranična policija niti ima ljudstva niti opreme da stigne sve i da pokrije u svakom trenutku. To je idealna situacija za švercere“, kaže naš izvor. Da švereceri to i koriste mogli su se uvjeriti reporteri Monitora ovih dana na planinskim masivima između Crne Gore i Kosova, na teritoriji beranske i rožajske opštine. Motori kroseri, kao i četvorotočkaši poznatiji pod nazivom bagi, špartali su kao na magistrali. „To je javna tajna. Postoji nekoliko grupa tih motorista koji su skoro svakodnevno na ovim trasama prema Kosovu i nazad. Šta rade? Sigurno ne uživaju u prirodnim ljepotama“, br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. drustvo v kaže jedan sagovornik koji ne želi da mu se pominje ime. Motoristi koji ovih ljetnjih dana krstare ilegalnim planinskim putevima opremljeni su toliko dobro da ih je vrlo teško pratiti. „Oni veoma često koriste i vodiče koji planinu poznaju kao svoj džep. Vodiči tačno znaju čak i mjesta gdje nema nikakvog dometa i gdje ne mogu biti upraćeni. Roba sa jedne i druge strane granice, obično se razmjenjuje na takvim mjestima. Ko zna kolike po dva kilograma heroina. Psi su se potom uredno vraćali svojim vlasnicima u Crnu Goru, koji su bez ikakvog rizika dobijali heroin na ruke. Priče o švercu raznih vrsta roba na Kosovo i sa Kosova mimo carinskih p u n k to v a , o d n o s n o š u ms k im putevima, ne bi bile potpune kada se ne bi podsjetili priča o kojima su svjedočili nekadašnji rožajski policajci, koji su svjedočili i o tome kada su zaplijenili stotinu i više konja ● ZA DRŽAVU NEVIDLJIVI: Tragovi šlepera na ilegalnom prelazu ka Kosovu količine droge se u toku jednog dana mogu na ovaj način unijeti u Crnu Goru, odakle se kasnije transportuje prema zapadnoevropskim zemljama“, objašnjava naš sagovornik. onitor je ranije pisao o tome kako su u šverc narkotika sa Kosova prema Crnoj Gori bili uključeni čak i lovci, odnosno kriminalci kojima je lov koristio kao paravan za šverc. Oni su se kretali nesmetano u graničnom pojasu, a svoje dresirane pse su slali na Kosovo. Njihovi „kolege“ sa druge strane granice su sačekivali kerove i oko njih selotejpom obljepljivali M petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. natovarenih cigaretama. Naime, jedan od rožajskih policajaca koji su bili otpušteni da bi pod pritiskom međunarodne zajednice bili vraćeni na posao, pričao je da čitavo stočarsko naselje na planinskom prevoju Kula, na potezu Giljevo Polje – Crni Vrh, služi kao magacinski prostor za raznu akciznu robu. Ovaj policajac čije ime više nije dobro spominjati, s obzirom na to da se zna kako je prošao jedan od posljednjih svjedoka šverca koji je bio otet i mučen, tvrdio je da je prije otpuštanja zaplijenio oko milion eura vrijednosti razne akcizne robe. On je jednom prilikom zaustavio kolonu od sto dvadeset konja natovarenih sa oko hiljadu i četiristo paketa cigareta. Šta se, međutim, desilo? Naređeno je ubrzo da se konji propuste, jer je to nekakav „program“. To je značilo da je neko u hijerarhiji vlasti dobro znao o čemu se radi i da je to bilo odobreno. Da je to bio državni šverc. onje i terenska vozila kojima su šverceri opremljeni, zimi mijenjaju motorne sanke. Šverceri na granici sa Hercegovinom koriste dresirane životinje, prije svega magarce, koji uvježbano po kamenjaru sami prelaze granicu, bez pratnje, tako da u slučaju da tovari budu uhvaćeni, kriminalci ne trpe nikakav rizik. Pretpostavka za sve to su porozne granice, a crnogorska granica prema susjednim državama je jako porozna, ili bolje reći „šuplja kao švajcarski sir“. Tome u prilog govore upravo podaci o ilegalnim graničnim prelazima, odnosno prelazima koje ne obezbjeđuje granična policija, ali ih koriste mještani najbližih sela. Monitorovi izvori su vrlo precizno opisali neke od najfrekventnijih puteva te vrste. Tako, na graničnom pojasu Crne Gore i Kosova, na području opština Rožaje, Berane, Andrijevica i Plav, postoji najmanje sedam ilegalnih planinskih puteva kojima se zaobilaze zvanični carinski prelazi. Prema našem vrlo puzdanom izvoru iz policije ovi putevi policiji nijesu K Š verceri na granici sa Hercegovinom koriste dresirane životinje, prije svega magarce, koji uvježbano po kamenjaru sami prelaze granicu, bez pratnje, tako da u slučaju da tovari budu uhvaćeni, kriminalci ne trpe nikakav rizik 19 drustvo v frekventni i u punoj upotrebi u toku ljeta, kada nema snijega. Tu se koriste sva prevozna sredstva, od motokultivatora, traktora i tamića, odnosno malih kamiona, do šlepera i cisterni. Ljeti su u upotrebi motori i foto: naše novine nepoznati, ali je nejasno zašto se nešto ne preduzima da se blokiraju i da se time šverc zaustavi. „Ti putevi su nekada dobro zamaskirani, ali ih je prema operativnim saznanjima i po koordinatama vrlo lako naći“, kaže taj policijski izvor. Jedan od tih puteva vodi od sela Boge, iz Crne Gore, preko planine Hajle, do sela Hadžovići koje se nalazi praktično na samoj granici (koordinate 2330-3169) malo unutar teritorije Kosova. rugi ilegalni put na crnogorsko-kosovskoj granici vodi od sela Bandžov, preko Hajle, do Rugovske klisure. „Treći put vodi preko sela Bjeluhe na Čakoru. To je nekadašnji prelaz koji je kontrolisala vojska. Danas nije u funkciji, osim, naravno, za švercere i kriminalce“, kaže izvor iz policije. Prema njegovim riječima, ukoliko Bjeluhe „zataje“, onda na planini Čakor postoje još dva ilegalna švercerska puta, takođe sa poznatim koordinatama. Ona se nalaze u blizini nekadašnjeg planinarskog doma na ovoj planini iznad Murine i Plava. „Jedan od takvih puteva je i onaj koji vodi u blizini sela Pepići, čije su koordinate 2823-3105“, priča naš sagovornik iz crnogorske policije. Sedmi put kojim se zaobilazi granični prelaz na Kuli, a kojim mogu da idu i cisterne sa naftom, malo prije carinskog prelaza ulazi u šumu, i silazi do sela Radavac na Kosovu. „Ovi putevi naročito su D 20 J edan od poznatijih, a policijski neobezbijeđenih, ilegalnih puteva između Crne Gore i BiH je onaj kojim se od Risna, preko Kruševice stiže do Trebinja. Riječ je o starom austrougraskom putu, kojim se nedavno pred policijskom potjerom provukao i Dragoslav Kosmajac bagi, a zimi konji i motorne sanke“, objašnjava izvor iz policije. Na području plavske opštine prohodni su i putevi koji vode prema Kosovu preko planine Bogićevice. Iz ove opštine se ilegalno može doći i do Albanije, a to je najlakše učiniti putem koji od Gusinja vodi preko sela Vusanje. Južnije, u blizini Ulcinja, postoje najmanje dva ilegalna puta prema Albaniji i oba vode preko rijeke Bojane. Jedan od njih je u Gornjem Štoju, a drugi u Zoganju, odnosno na putu koji vodi prema Svetom Đorđu. Ako se žele zaobići zvanični granični prelazi prema Hrvatskoj, onda se, kaže naš sagovornik, najčešće koriste putevi preko brda Ilinica ili Studeno, koji izlazi na Viteljinu, kao i preko Ravnog Brijega, odnosno sela Dubravka ili Mrcine. Ovaj je jedan od starih puteva, ali je veoma dobro očuvan. Iz Crne Gore se prema Bosni i Hercegovini ilegalno najčešće prelazi preko pet do šest puteva, koji vode iz više opština. Jedan od poznatijih, a policijski neobezbijeđenih puteva je onaj kojim se od Risna i Graba, preko Kruševice stiže do Trebinja. Riječ je o starom austrougraskom putu, kojim je nedavno iz Crne Gore pred policijskom potjerom pobjegao Dragoslav Kosmajac, da bi se potom vratio u našu državu. Makar dva ilegalna puta prema Bosni i Hercegovini vode iz pravca Nikšića. Jedan je preko sela Crkvice i tim putem se stiže do Bileće, a drugi put je Grahovo – Nudo – selo Aranđelovo, koji vodi do Trebinja. Za Bosnu i Hercegovinu se ilegalno može stići i sa područja Pljevalja. Jedan od tih puteva vodi preko planine Kovač, i izlazi na Čajniče. Drugi je onaj koji vodi prema Foči ili Srbinju, preko Krnje jele i sela Šula. z Pljevalja se može ilegalno i za Srbiju, neobezbijeđenim putem preko Jabuke. Za Srbiju se ilegalno ide i putem preko Trešnjevice kod Bijelog Polja, ali i starim putem od Petnjice preko udaljenih sela Savin Bor i Kruščica. Koliko su ovi putevi ljetos bili frekventni mogli su se uvjeriti čak i obični turisti u planinama, čiji je mir i tišinu remetila buka motora i bagija natovarnih raznom švercerskom robom. Sve dok crnogorske granice budu porozne kao švajcarski sir, budžet će trpjeti velike gubitke dok će država teško prelaziti postavljene prepreke na putu prema evroatlantskim integracijama. I Tufik SOFTIĆ br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. drustvo v IZVOZ NAORUŽANJA I VOJNE OPREME Od Mojkovca do Burundija c rna Gora ima trideset registrovanih firmi za izvoz naoružanja i vojne opreme. Prije nego se upitate zar je to moguće, još jedan podatak koji će vjerovatno mnoge iznenaditi. Crna Gora izvozi naoružanje u isto toliko zemalja svijeta! Idući tragom tih pokazatelja razgovarali smo sa nekoliko vlasnika firmi koje se bave tim poslom. Željeli su da ostanu anonimni, a od njih smo dobili i spisak crnogorskih firmi registrovanih za izvoz oružja i vojne opreme, koji, koliko nam je poznato, nikad ranije nije objavljen u medijima. Oni kažu da se izvozom i uvozom bavi svega nekoliko njih, a ostale, što se tiče tih poslova, samo figuriraju na tom spisku. Prošle godine odobren je izvoz naoružanja i vojne opreme D ešava se da se mora dobiti i po 25 dozvola, kao, recimo, kad se transportuje naoružanje avionom do Filipina! Tako svaka zemlja preko koje leti avion sa naoružanjem štiti svoju bezbjednost petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. u vrijednosti 6,46 miliona eura u trideset zemalja svijeta, navodi se u godišnjem izvještaju Ministarstva ekonomije, objavljenim krajem prošlog mjeseca. Ministarstvo je prošle godine izdalo 164 dozvole za izvoz naoružanja i vojne opreme. Najviše naoružanja isporučeno je kupcima iz SAD (u vrijednosti od 1,83 milona eura), Bugarske (1,2 milona), zatim iz Jemena (430.000 eura), a na listi kupaca su Srbija, Kazahstan, Burundija... Vrijednost odobrenog izvoza u 2013. godini veća je za 1,55 miliona eura ili 31 odsto u odnosu na odobreni izvoz u prethodnoj godini. oređenja radi, Hrvatska je u regionu najveći izvoznik oružja. Prošle godine izvezla je naoružanja i vojne opreme za više od 143 miliona eura, a najvećim dijelom, kako prenose hrvatski mediji, riječ je o najmodernijem naoružanju i opremi proizvedenoj u 15 tamošnjih firmi. Od zemalja u regionu, Hrvatska je najviše oružja izvezla u Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Kosovo i Sloveniju. Najtraženiji izvozni proizvodi su pištolji karlovačkog HS Produkta i jurišna puška VHS kalibra 5,56 mm, potom snajperi, ručni bacači, vojna oprema, kacige, čizme, patrolni brodovi... Osim naoružanja koje je Vojska Crne Gore proglasila viškom, Crna Gora izvozi i novo naoružanje Prošle godine odobren je izvoz naoružanja i vojne opreme u vrijednosti 6,46 miliona eura u trideset zemalja svijeta. Glavni kupci naoružanja i vojne opreme iz Crne Gore su zemlje Bliskog i Dalekog istoka - Irak, Avganistan, Filipini, Vijetnam, Malezija... Najveći kupac trofejnog oružja i nove municije su Sjedinjene Američke Države P ● PROMET NAORUŽANJA STROGO SE KONTROLIŠE: Slavko Vujisić 21 drustvo v Trideset registrovanih Za izvoz naoružanja i vojne opreme registrovane su sljedeće crnogorske firme: Montenegro defence industry – Podgorica; Jugobiciklpromet Podgorica; Idea – Podgorica; Tara-aerospace and defence products – Mojkovac; Nikolas – Herceg Novi; Kombinat aluminijuma – Podgorica; Vatrostalna – Podgorica; Farmalab – Podgorica; Cofis-Montenegro – Podgorica; Simon – Herceg Novi; Diana – Podgorica; Rastovac Berane; Poliex – Berane; Booster – Nikšić; Rudnici boksita – Nikšić; Boom company – Podgorica; Kuljača company – Budva; Arsenal Rem – Tivat; Exing – Podgorica; Eurotim – Podgorica; Dan Lab – Podgorica; Sutrex – Podgorica; Tara export Co – Mojkovac; Glotec – Herceg Novi; NLB Bulatovic Boziy – Podgorica; Capris - Bar; Virag – Podgorica; Sistem S – Podgorica; Mesopromet – Bijelo Polje; Mirnovec Montenegro - Podgorica. koje se proizvodi u Crnoj Gori. Tara je, na primjer, prošle godine prodala 450 pištolja sa pratećom opremom. Ti pištolji i neke vrste pušaka iz Mojkovca prodati su i kupcima u Švajcarskoj, Keniji, Filipinima, Novom Zelandu... Naoružanje koje je VSCG proglasila viškom većinom je otišlo u Albaniju i Bugarsku. nače, glavni kupci naoružanja i vojne opreme iz Crne Gore su zemlje Bliskog i Dalekog istoka - Irak, Avganistan, Filipini, Vijetnam, Malezija... Najveći kupac trofejnog oružja i nove municije su Sjedinjene Američke I Države, kažu naši sagovornici. „Poliex izvozi naoružanje i vojnu opremu u BiH, Kosovo i Srbiju“, kaže direktor Slavko Vujisić, naglašavajući da se sav promet strogo kontroliše. Poliex je osnovan još 1982. godine i specijalizovan je za proizvodnju plastičnih eksploziva, a u njemu je država Crna Gora vlasnik nešto više od 46 odsto akcija. U Crnoj Gori se, precizirano je zakonom, prometom oružja i municije mogu baviti privredna društva i preduzetnici. Za to moraju imati dozvolu koju izdaje Ministarstvo unutrašnjih poslova. Dozvole za Grafički prikaz izvoza naoružanja i vojne opreme 22 obavljanje trgovine kontrolisanom robom izdaje Ministarstvo ekonomije. Kontrolu nabavke, držanja, nošenja, proizvodnje, prometa i prevoza o r u ž j a o b a v l j a M i n i s t a r s t v o unutrašnjih poslova. a izvoz i uzvoz oružja iz Crne Gore i tzv. brokering aktivnosti nadležno je Ministarstvo ekonomije. „Ministarstvo ekonomije daje dozvolu za izvoz, ali prethodno se mora pribaviti saglasnost od tri druga ministarstva. Od Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija, koje provjerava da li postoje sankcije prema određenoj zemlji i da li je validan sertifikat krajnjeg korisnika, koji je ključni dokument u ovom poslu. Time se provjerava unutrašnjopolitička i spoljnopolitička situacija u toj zemlji. Zatim saglasnost od Ministarstva odbrane koje provjerava da li izvoz utiče na odbranu i bezbjednost Crne Gore i država njenih saveznica. I na kraju, mora se dobiti saglasnost od MUP-a koji procjenjuje da li konkretni izvoz naoružanja utiče na bezbjednost građana i objekata u Crnoj Gori vezano za zaštitu od požara, eksplozije ili zloupotrebe prilikom transporta sredstava koja se izvoze“, objašnjava jedan od sagovornika Monitora proceduru prometa naoružanja. Nemoguće je, kaže on, bilo što prijaviti carini a da nije na spisku koji je sastavni dio izvozne dozvole. Z br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. drustvo v Naši sagovornici tvrde da je nemoguće švercovati naoružanje u druge zemlje. „Nema te robe čiji se promet detaljnije kontroliše od naoružanja i vojne opreme. Uz to, svake godine podaci o izvozu i uvozu dostavljaju se Evropskoj uniji i državama iz okruženja“, kaže jedan od njih. rocedura za dobijanje dozvole za izvoz je, ocjenjuju naši sagovornici, vrlo komplikovana i oduzima dosta vremena, što crnogorske izvoznike čini nekonkurentnim u poređenju sa zemljama u kojima se dozvola dobija za dan, dva. P Pored dozvole za izvoz naoružanja izvoznici su dužni da pribave dozvole za transport naoružanja i vojne opreme preko teritorije Crne Gore kao i tranzitne dozvole za tranzit preko svih zemalja do krajnjeg odredišta. Dešava se da se mora dobiti i po 25 takvih dozvola, kao, recimo, kad se transportuje naoružanje avionom do Filipina! Tako svaka zemlja preko koje leti avion sa naoružanjem štiti svoju bezbjednost. Za vrijeme SFRJ administrativna procedura za transport i izvoz naoružanja bila je mnogo jednostavnija. Bila je dovoljna najava Milorad Šćepanović (lijevo) predaje ratifikacioni instrument Ratifikovan Sporazum o trgovini oružjem Stalni predstavnik Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama ambasador Milorad Šćepanović predao je 18. avgusta u sjedištu UN ratifikacioni instrument o pristupanju Crne Gore Sporazumu o trgovini oružjem (Arms Trade Treaty - ATT). Da bi ATT stupio na snagu, potrebno je da ga 50 zemaljaratifikuje Crna Gora je 44. zemlja koja je ratifikovala ATT, čime se svrstala u grupu zemalja koje će omogućiti stupanje na snagu Sporazuma. Da bi ATT stupio na snagu, potrebno je da ga ratifikuje pedeset zemalja. ,,Kako se bliži momenat kada će Sporazum stupiti na snagu, Crna Gora očekuje da će ovaj izuzetno važni instrument biti prekretnica u okončanju nekontrolisane trgovine oružjem koja potpaljuje oružane konflikte, i da će Sporazum napraviti suštinsku razliku u životima, dobrobiti i ljudskim pravima miliona ljudi širom svijeta koji žive u konfliktnim područjima”, navodi se u saopštenju Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija. petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. MUP-u u sjedištu proiozvođača oružja dva sata prije početka transporta, s tim što je o tome slato obavještenje svima koje je po tadašnjim propisima trebalo obavijestiti. „U bivšoj SFRJ izvozom oružja četiri decenije bavilo se samo preduzeće Jugoimport SDPR iz Beograda, koje je imalo predstavništva širom svijeta. To je bio par ekselans državni posao. Izvoznička provizija bila je zakonom fiksirana i iznosila je 2,16 od vrijednosti izvezene robe. Vojna industrija je jezgro tehnologije i kadrova za državu. Ko ima vojnu industriju može da radi i mnoge druge programe, jer su oni manjeg nivoa složenosti“, kaže jedan od naših sagovornika. Na spisku izvoznika i uvoznika naoružanja i vojne opreme nalazi se i Kombinat aluminijuma. On je, objašnjavaju naši sagovornici, registrovan za izvoz oružja zbog takozvane robe dvostruke namjene. U postupku proizvodnje KAP koristi robe dvostruke namjene koje se mogu koristiti i za proizvodnju naoružanja osim za sopstvene proizvode, pa drugačije ne može da dobije dozvolu za ovo drugo. KAP, na primjer, može da proizvodi aluminijski prah koji se osim u industriji boja i lakova može koristiti i za proizvodnju eksploziva, jer se dodavanjem tog praha u eksplozivne materije značajno povećava njihovo ubojno djejstvo. irme koje se bave maloprodajom lovačke i sportske municije takođe moraju biti registrovane za izvoz i uvoz naoružanja i vojne opreme. „No, jedno je registrovati firmu za promet naoružanja i vojne opreme, a sasvim drugo dobiti dozvolu za proizvodnju i izvoz. Za to firma mora da ispunjava vrlo stroge uslove“, kaže Slavko Vujisić. To je ujedno i objašnjenje otkud onoliko firmi registrovanih za izvoz naoružanja i vojne opreme. Mnogi kad osnivaju firmu registruju je za sve i svašta, pa se valjda prisjete i one – a šta je Crnogorac bez oružja. F Veseljko KOPRIVICA 23 drustvo v OBRAZOVANJE I VASPITANJE Škola kao teret p ri kraju avgusta, dok đaci koriste posljednje dane raspusta, roditelji vrijedno vježbaju matematiku. Svako dijete puta udžbenici, plus sveske, plus školski pribor, podijeljeno na toliko i toliko rata. Onda se uključi dio ekonomskih nauka: jedno ove godine ne mora da dobije patike, dugo može da prođe i sa lanjskom torbom, trenerka iz koje je neko izrastao izgleda kao nova. Kako se god okrene, u prosjeku je nemoguće pregurati početak školske godine bez najmanje stotinjak eura po glavi učenika. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva objavio je da su udžbenici počeli da se prodaju i da za prvi razred osnovne škole koštaju 34,60, za drugi 41,90 , treći 38,70, a za četvrti razred 47,50 eura. Komplet udžbenika za peti razred je 55,60, za šesti 68,60, sedmi 84,20, osmi 73,90 i za deveti razred 78,30 eura. 24 Ako u prosječnoj porodici, sa dvoje odraslih i dvoje djece, radi samo jedan od roditelja, žive u siromaštvu koje im jedva omogućava da se prehrane. Kad više od pola plate date za hranu, koja prema Monstatovoj potrošačkoj korpi košta 253 eura, drugu polovinu za račune - nema dijela koji vam ostaje za knjige ●KAKO PREGURATI POČETAK ŠKOLSKE GODINE: Godinama se bezuspješno poteže priča o besplatnim udžbenicima Udžbenici za gimnaziju koštaju između 47 i 95 eura, ali srednja škola nije obavezna. Opštinski odbor Sindikata prosvjete Podgorica organizovao je ovih dana tradicionalnu akciju Pokloni, zamijeni ili prodaj korišteni B esplatni udžbenici koštali bi oko pet miliona eura. Otprilike toliko građani ove zemlje izdvojiće za garancije koje je Vlada davala za kredite Pobjede, kuće prepoznate po prosvjetiteljskim dometima od devedesetih do danas. Prioritet je prioritet udžbenik. To, međutim, malo može da pomogne učenicima nižih razreda osnovne škole koji koriste puno radnih svesaka, a one, već ispisane, mogu samo da se bace. Posebna su priča stalna nova izdanja Zavoda za udžbenike koja onemogućavaju „nasljeđivanje” udžbenika. Vascijela crnogorska prosvjeta i svekolike njene reforme još nam nijesu donijele mogućnost da se jednom ustanovi koje to prve lekcije treba naučiti iz, recimo, poznavanja prirode. Nauka je to, možda jedne godine biljke rastu iz listova, dok se korijenje marljivo bavi fotosintezom; dogodine je sasvim drugačije. ako na prvi pogled izgleda samo kao budalaština, pitanje razlike između skakavaca i zrikavaca, tretirano u lanjskom udžbeniku prirode za peti razred, zapravo ni malo nije naivno. Ne zato što se tačan odgovor krije u dugačkim latinskim I br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. drustvo v nazivima određenih organa kod skakavaca, odnosno zrikavaca, već zato što i za pisanje takvog pitanja i za njegovo odobravanje, pa zatim za ustanovljavanje njegove gluposti i za pisanje ispočetka, neko uzima pare. rošlog ljeta državni revizori su objavili da je Zavod za udžbenike i nastavna sredstva poslovao sa gubitkom od 669,8 hiljada eura, zahvaljujući otpisu zastarjelih udžbenika u iznosu od 465 hiljada eura i izdacima za zarade127 hiljada većim od planiranih. Problem je riješen promjenom direktora. U specijalitete državne kuće za izdavanje školskih knjiga spada i to što „kompleti” knjiga sadrže razne stvari, razne pjesmarice, koje roditelji u jesen plate i donesu i na kraju školske godine, netaknute - bace. Kvaka je u tome što ste, ako ne kupite „komplet”, izloženi traženju jednog po jednog udžbenika diljem gradskih knjižara, sa velikim izgledima da ih ne nađete. Godinama je u Crnoj Gori potezana priča o besplatnim udžbenicima, svaki put bezuspješno. Prošle godine, voljom vlasti, i zakonom je onemogućeno da osnovci dobiju besplatne udžbenike. Iz nevladinih organizacija uzalud su upozoravali P Prvacima besplatni udžbenici Lokalna uprava u Beranama će svim đacima prvacima na teritoriji opštine koji u septembru kreću u školu obezbijediti besplatne udžbenike. Prvacima će, kako je najavljeno, kompleti knjiga biti uručeni 1. septembra, na dan kada prvi put budu sjeli u školske klupe. Predsjednik Opštine Dragoslav Šćekić istakao je da je to najbolji način da se najmlađim osnovcima čestita početak školovanja i olakša jedan od prvih važnijih koraka na životnom putu. petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. da su takvi propisi nezakoniti i protivustavni. Ministar prosvjete Slavoljub Stijepović objašnjavao je da bi dodjela besplatnih udžbenika proizvela problem u sistemu: ,,Ko bi na kraju školske godine skladištio te knjige, da li sve škole imaju uslove i stručni kadar za to. Ko će procjenjivati stepen oštećenja knjiga i da li će moći da dobiju svjedočanstvo oni koji ne plate naknadu za oštećenje”. Zvuči baš komplikovano. Besplatni udžbenici koštali bi oko pet miliona eura. Otprilike toliko građani ove zemlje izdvojiće za garancije koje je vlada davala za kredite Pobjede, kuće prepoznate po prosvjetiteljskim dometima od devedesetih do danas. Prioritet je prioritet. Ako u prosječnoj porodici, sa dvoje odraslih i dvoje djece, radi samo jedan od roditelja, žive u siromaštvu koje im jedva omogućava da se prehrane. Prosječna plata, prema podacima Zavoda za statistiku, u junu je iznosila 478 eura. Ukupna vrijednost minimalne potrošačke korpe je blizu 800 eura. Ako više od pola plate date za hranu, koja prema Monstatovoj potrošačkoj korpi košta 253 eura, drugu polovinu za račune - nema dijela koji vam ostaje za knjige. Kao i obično, moglo bi se ozbiljno raspravljati o preciznosti domaće statistike i o tome koje mađioničarske sposobnosti treba da imaju Monstatove domaćice koje hrane četiri osobe za 8,4 eura dnevno. Spasonosno rješenje za običan svijet u Crnoj Gori je plaćanje na rate. Pa se onda svakog mjeseca ● VELIKA GLAVOBOLJA - SKLADIŠTENJE KNJIGA: Slavoljub Stijepović 25 drustvo v prištedi na hrani, odjeći, svemu i svačemu i tone u sve dublje siromaštvo. Ako bi Vlada sjela i razmislila u uštedama na sopstvenom stanovništvu zapravo bi mogla da ode i dalje. Možda da u okviru sljedećeg paketa mjera fiskalne konsolidacije predloži izmjene Ustava po kojima bi prestala da bude obavezna osmogodišnja škola. Za potrebe našeg tržišta rada dovoljna su i četiri razreda. Da čovjek zna da potpiše ugovor o radu koji mu garantuje status roblja. Prema nedavno objavljenim podacima Zavoda za zapošljavanje u Crnoj Gori je najlakše naći posao ako imate završenu samo osnovnu školu, a najmanje šanse da nađu posao imaju oni koji su završili fakultet. CRNOGORSKO BRODARSTVO U Crnoj Gori je najlakše naći posao ako imate završenu samo osnovnu školu, a najmanje šanse da nađu posao imaju oni koji su završili fakultet Za ljude bez zanimanja, odnosno sa završenom osnovnom školom, u prvih šest mjeseci ove godine bilo je 14.405 slobodnih radnih mjesta. Precizno: 49. 21 odsto. Istovremeno, od 1. januara do 17. jula ove godine, među ukupno oglašena 29.272 slobodna radna mjesta bilo je svega 2.227 ili oko deset odsto slobodnih radnih mjesta koja su zahtijevala visokoobrazovane radnike. Trećinu od 31.377 nezaposlenih u Crnoj Gori čine visokoobrazovani građani, preko 45 procenata mladi. Ko god živi u zemlji u kojoj djecu jedva može da pošalje i školu i zna da su vlastodršci zamislili da svu, osim svoje djece, u budućnosti koriste kao nekvalifikovanu radnu snagu ili, prosto, sluge, ne može ništa drugo željeti nego da se odavde ide. Kud god. Miloš BAKIĆ 26 ● CRNOGORSKA PLOVIDBA DOBIJA JOŠ DVA BRODA: Brod „Kotor“ Mrtvo more a dvije sedmice Crna Gora će udvostručiti svoju flotu. Kako je saopšteno tokom razgovora predsjednika države Filipa Vujanovića s kineskim zvaničnicima u Pekingu, krajem ovog i početkom narednog mjeseca Crnoj Gori će biti predata dva nova broda za potrebe kompanije Crnogorska plovidba. Kina je, inače, najveći graditelj brodova na svijetu. Kineski brodovi su lošijeg kvaliteta nego oni koji se proizvode u evropskim brodogradilištima, ali cijena i brzina gradnje, kao i podsticaji koje daje ta država, privlače brodarske kompanije da ih kupuju. Nekadašnje megadivove, Japan i Južnu Koreju, Kina je sredinom prošlog desetljeća naprosto pregazila. z Vijest da će se Kotoru i 21. maju uskoro pridružiti dva nova broda, nije naišla na prećerano oduševljenje crnogorskih pomoraca. Jer, ovi brodovi plove već dvije godine daleko od Crne Gore i zapošljavaju tek četrdesetak pomoraca, a slično će se desiti i s novim plovilima br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. drustvo v No, vijest da će se Kotoru i 21. maju uskoro pridružiti dva nova broda, nije naišla na prećerano oduševljenje crnogorskih pomoraca. Jer, ovi brodovi plove već dvije godine daleko od Crne Gore i zapošljavaju tek četrdesetak pomoraca, a slično će se desiti i s novim plovilima. a je situacija teška za crnogorske brodare može se zaključiti i iz izvještaja objavljenog na sajtu Komisije za hartije od vrijednosti. U prvih šest mjeseci ove godine prihodi Crnogorske plovidbe iznosili su 2,7 miliona eura, što znači da su za čak 42 odsto manji nego u istom periodu lani. Istovremeno, iz te kompanije tvrde da je flota - stoprocentno uposlena. „Izuzetno smo zadovoljni vozarinama koje su za 30 do 40 odsto bolje nego na drugim tržištima“, rekao je predsjednik Odbora direktora Crnogorske plovidbe, kapetan Miodrag Kršanac. Kotor i 21. maj trenutno plove između Brazila i obala Zapadne Afrike. D petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. Slično je stanje brodarstva i u susjednoj Hrvatskoj. „Mi se nikada nijesmo tržišno ponašali. Ali, u okviru SFR Jugoslavije imali smo veliko tržište i Jugoslovensku banku za međunarodnu ekonomsku saradnju koja je podsticala izvoznike. Sada takve banke nema“, kaže kapetan Ante Roje, uz konstataciju da je s oko 90 brodova Hrvatska marginalna u svjetskim razmjerama. Što tek kazati za Crnu Goru, koja će uz najavljeno udvostručenje, imati flotu od četiri broda srednje veličine. Samo prije 25 godina Crna Gora je imala 44 broda, vlasništvo dvije renomirane kompanije Prekookeanske plovidbe iz Bara i Jugooceanije iz Kotora, koje su donosile prihoda koliko i turizam. U tom vremenu trgovačka mornarica Jugoslavije nalazila se na 27. mjestu u svijetu po tonaži brodova na ljestvici londonskog Lojda. Nakon našeg biblijskog brodoloma i propasti crnogorske flote, mnoge su se stvari promijenile na planetarnom nivou, pa se tako, na primjer, desilo da jedna Švajcarska, koja nema more, razvija pomorsku orijentaciju i gradi brodove. Interesantan je svakako i podatak da Mađarska ima oko 500, a Srbija čak sedam hiljada aktivnih pomoraca. Crna Gora se barem u tom pogledu, sa pet hiljada svojih državljana koji plove, može pohvaliti. Oni su se pokazali uporni i vješti, jer „hljeb sa sedam kora“ gotovo svi zarađuju na stranim brodovima i šalju veliki S a oko 90 brodova Hrvatska je marginalna u svjetskim razmjerama. Što tek kazati za Crnu Goru, koja će uz najavljeno udvostručenje, imati flotu od tek četiri broda srednje veličine. A samo prije 25 godina Crna Gora je imala 44 broda novac u zemlju. Mnogo veći problem oko ukrcaja imaju pomorski kadeti koji završavaju stručne škole u Crnoj Gori. Naime, vlasnici brodarskih kompanija traže iskusne pomorske oficire i ne žele trošiti ni novac ni vrijeme na usavršavanje mlađih kadrova. Zato je razumljivo što gotovo 90 odsto članova posade na brodovima koje plove pod zastavama država članica Evropske unije čine pomorci iz Ukrajine, Rusije, Bugarske, Rumunije i Filipina. Ta daleka azijska zemlja sa 230 hiljada ljudi (jedna petina aktivnih pomoraca na planeti) najveći je opskrbljivač svjetskog tržišta tom radnom snagom. „Kada imate dovoljno kadra, onda je to solidna osnova da se oforme dobre ekipe na brodovima. Ali, nužan je takođe kvalitetan menadžment na kopnu”, kaže dugogodišnji direktor Prekookeanske plovidbe, kapetan duge plovidbe Luka-Batko Đakonović. o, sve to ponovo posložiti čini se nemogućom misijom. Mnogo je lakše uzeti kredit, zadužiti buduće generacije, kupiti nove brodove i potom ih izdati u zakup. I hvaliti se, u sve češćim predizbornim kampanjama, kako se flota obnavlja. Još važnije je svakako ohrabriti Kineze da počnu graditi auto-put od Bara do Boljara, pa neka đavo nosi i Luku Bar i željeznicu, koje Kinezi traže kao osiguranje da uđu u projekat autoputa. Možda čak i ulcinjsku Veliku plažu, dok crnogorski ambasador u Pekingu Branko Perović tvrdi da bi Kinezima kao turističku atrakciju trebalo ponuditi plavo nebo iznad Crne Gore. „Većina kineskih turista zbog velikog smoga koji je prisutan tokom cijele godine, pogotovo u Pekingu, ne znaju kako izgleda nebo. Zato bi Kinezima mogli da u turističku ponudu uvrstimo i plavo nebo baš kao iz one pjesme ‘niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore’”, ističe Perović. A pomorci: neka se, kao i do sada, sami snalaze. I mirno im more! N Mustafa CANKA 27 ljudi, ljudi Boris Varga HIT NEDJELJE „Tenderska komisija će predložiti podjelu Budvanske rivijere na dvije kompanije. U jednoj bi bili Sveti Stefan, Miločer i HTP Miločer, hoteli koji se ne mogu prodavati, a u drugoj ostala imovina koja bi bila na prodaju“. Branko Vujović, predsjednik Tenderske komisije Spoljnopolitički analitičar iz Novog Sada: - Ne znam nijednu zemlju osim Belorusije - naravno, izuzimam Rusiju - u kojoj je Putin toliko popularan kao u Srbiji, a posebno u Novom Sadu. (RFE) Milan Nikolić Papa Franjo Poglavar Rimokatoličke crkve o američkoj intervenciji u Iraku: -U slučajevima kada postoji nepravedna agresija, prihvatljivo je zaustaviti nepravednog agresora. Naglašavam reč ‘zaustaviti’. Ne kažem ‘bombardovati’ ili ‘napraviti rat od toga’”. (Blic) Politički analitičar o „mladim nadama” u politici”: - Ni mladi ne nose bog zna šta, pogotovo oni koji su pod uticajem ovih loših starih. Znate, oni ih uče kako da se drže pred TV kamerama, da ne nose bele čarape, ali niko ih ne podučava etici, moralu. (Danas) Snježana Banović Leo Mujić Pozorišna rediteljka iz Zagreba i redovna profesorica na Akademiji dramskih umjetnosti: - U svim našim medijima i na društvenim mrežama nastala je pomama tko će snažnije i efektnije žaliti za Robinom Williamsom, kao da im je član uže obitelji. - Svijet može bez baleta, bez hrane i bez lijekova ne može, i zato moramo dobro raditi svoj posao da dokažemo svoje postojanje. Koreograf: (RFE) (Jutarnji list) Robert Pašičko Autor studije Energija nadohvat ruke: - Strategije u Portugalu predviđaju do 2020. godine izravno i neizravno zapošljavanje 130 tisuća ljudi od vjetra. Danas su negdje na polovici te brojke. To dokazuje kako nije točno da vjetroenergetika ne može zapošljavati. Ista je stvar sa solarnom energijom. (H-alter) 28 br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. ljudi, ljudi Sonja Liht MAJA ČUKIĆ Direktorka Beogradskog fonda za političku izuzetnost: - Sada je leto i vrućina i za nekoliko meseci postaviće se pitanje kako će se Evropa grejati i proizvoditi. To će zavisiti u velikoj meri od toga kakav će biti njen odnos sa Rusijom. Sa druge strane, Rusija za sada ne proizvodi dovoljno hrane za svoje stanovništvo. Ova situacije je problem za obe strane i verujem da će u rusko-evropskim odnosima da prevlada racio. (B92) Osamnaestogodišnjakinja, zvanično druga po ljepoti Crnogorka u 2014. godini , nakon izbora za mis Crne Gore: - Imam dosta modnog iskustva, ali takmičenje za mis je nešto drugo, jer se ne traži tipična manekenka, već djevojka koja ima sve manire, koja je obrazovana i koja će biti uzor drugim djevojkama. Tek sam se sada prijavila, jer smatram da sam dovoljno zrela i sposobna da sve to iznesem na pravi način. (Vijesti) Đorđe Vuković Analitičar iz CESID-a o uvjerenju građana Srbije da toj zemlji iz Rusije stiže najveća pomoć – a ona, međutim, nije ni na spisku deset najvećih donatora: - Možete vi dati koliko god hoćete novca, ako vas javnost doživljava kao nekog ko je kriv za odvajanje Kosova ili za neki sistem dvostrukih standarda na prostoru bivše Jugoslavije, onda se to ne vidi ili ljudi neće to da vide. (Politika) BORIS MALAGURSKI Autor dokumentarnih filmova: - Zapad pritiska slabije države kako bi izvukao korist iz njih, domaći političari gledaju kako da se ugrade u tu eksploataciju, a građani sede i čekaju da ih neko spase. U takvoj situaciji će mnogi građani da odu u kafanu i ulože ogroman trud u pronalaženje što kreativnijih ružnih reči za vlast, ali to neće ništa promeniti. Đorđe Vukadinović (Večernje novosti) Glavni urednik časopisa Nova srpska politička misao o rasprostranjenom mišljenju da će Vučićeva vlast trajati decenijama: - Ne delim to uverenje, jer su ovo sistem i vlast koji sami sebe urušavaju. Nema jasnog koncepta, to je improvizacija bazirana na jednoj ličnosti. Ili će se to menjati, ili će se urušiti. Najveći protivnici dugovečnosti su oni sami, zatim ekonomski i socijalni problemi, a tek potom njihovi kritičari i opozicija. (Politika) petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. BILJA KRSTIĆ Pjevačica etno-muzike: - Muzika Balkana je izuzetno zanimljiva i raznovrsna. Ima i sličnosti, da li kroz melodiju, ritam ili pesmu koja može da bude zastupljena u više oblasti. Najbolji primer je numera Ruse kose, oko koje se umalo mnogi narodi nisu potukli, jer su je svi prisvajali. Kažu da je, ipak, turska pesma. (Večernje novosti) 29 marketing 30 br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. trziste v Državno nedonošče Š ta bih ja napravio od Jata da sam mogao Vladi Zorana Đinđića ili Zorana Živkovića da nametnem ovakve obaveze. Gde bi mi bio kraj? Kažu da se ovako drugarima u jednoj vračarskoj kafani vajkao Predrag Vujović kad su zajedno „pročešljali“ Transakcioni ugovor države Srbije, Etihada i Er Srbije. Taj Vujović je onaj legendarni direktor JAT-a koga je posredno na konferenciji za štampu spomenuo premijer Vučić kad je naglasio da je JAT poslednji put pozitivno poslovao 2003. godine. Do tada je JAT vodio Vujović. Kad je Velja Ilić oterao Vujovića počeo je poslovni ada pročitate ovaj sunovrat koji je tekst sami sebi trajao do prošle godine. odgovorite na dva A šta je to što jednostavna pitanja: Da li ima u Ugovoru a je slučajno to što poslovni falilo je tom Vuaranžman između države joviću što bi mu Srbije, Etihada i Er Srbije omogućilo da vodi JAT a „da mu nema neodoljivo podsjeća na kraja“? Jednostavno privatizacione aranžmane rečeno – subvencije. crnogorskih vlasti i njihovih Državne subvencije. strateških partnera (od Kad se decidirano pobroje sve finaKAP-a i EPCG do Vektre nsijske obaveze Boka). Kriju li se negdje Vlade Srbije, ona u tim poslovima i razlozi treba Er Srbiji da (ne)očekivane bliskosti pokloni – 97 miliona aktuelnih premijera iz dolara, plus za tri stavke za koje se još Podgorice i Beograda? ne zna tačna suma. Ono što napadno pada u oči kad se pročita ceo tekst je„duh Ugovora“ u kome dominiraju (80 odsto) obaveze ili „nalozi“ vladi Srbije. Drastičan primer su paragrafi Ugovora u kojima se kaže da „Republika Srbija (RS) prima na znanje da će Er Srbiji (AS) biti neophodna stalna podrška vezana za finansijsku sposobnost Društva“. Da skratimo citiranje paragrafa, evo suštine: Vlada Srbije treba stalno da daje pare Er Srbiji i koliko god da daje, to se ne računa kao K petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. v povećanje državnog kapitala u kompaniji, niti kompanija ima obavezu da taj novac vrati. To je što se tiče obaveza u novcu. Ali tu nije kraj „naloga“ koje država Srbija treba da ispuni. U paragrafu 7.5. od Vlade Srbije traži se da učestvuje u kupovini slotova (mesta za „pristajanje“ aviona) na nekim inostranim aerodromima. E, ova želja mogla bi posebno da zainteresuje vazduhoplovne vlasti u Evropskoj uniji, čime Srbija reskira da dobije još nekoliko packi iz Brisela. Ali, svakako najopasniji, najsumnjiviji i najintrigantniji deo Ugovora je onaj u kome Etihad (kao manjinski partner) daje naloge i obaveze srpskoj Vladi da Er Srbiji i Etihadu obezbedi monopolski položaj na aerodromu Nikola Tesla. Koliko je opasno praviti tu vrstu monopola već se videlo u prethodna dva meseca kad su dve niskobudžetske kompanije – German wings i Wizzair – jednostavno otišle s beogradskog Aerodroma zbog neravnopravnih uslova poslovanja. Zatim, u Ugovoru jasno piše da srpska Vlada oprašta Er Srbiji lanjski dug od 13 miliona dolara za usluge aerodroma Nikola Tesla. Biće zanimljivo pratiti s koliko će „radosti“ takav otpis dočekati veliki inostrani prevozioci kao što su Lufthansa, Swiss, Austrian, Turkish airlines… Nadalje, iz Ugovora se neskriveno vidi da Er Srbija traži popuste od aerodroma Nikola Tesla i da te olakšice treba da joj obezbedi Vlada Srbije. Er Srbija i Etihad traže još i – poseban terminal, poseban prostor za kargo i pravo da se bave poslovima iz delatnosti koje je do sada obavljao Aerodrom. Zašto sve to? Odgovor se krije u – „duhu“ Ugovora. A on ukazuje na jaku želju Etihada da uz svesrdnu pomoć Vlade Srbije preuzme aerodrom Nikola Tesla a ne da ga kupi. za kraj, ima jedan mnogo zanimljiv recidiv iz naše (socijalističko/samoupravne) prošlosti. Ugovorom se zahteva od srpske Vlade da naredi svim zaposlenima u državnoj administraciji da moraju da putuju Er Srbijom!? Ali, ni tu nije kraj – država avionske karte za svoje činovnike mora da plaća preko Etihadovog sistema i za to je već formirana posebna agencija Eagle Travel. Miša BRKIĆ (Peščanik.net) I 31 oko nas SANACIJA CRNIH EKOLOŠKIH TAČAKA Otpad pod tepih akon što je Monitor pisao o rizicima koje prijete od vladine namjere da na lokaciji KAP-a gradi nacionalnu deponiju opasnog otpada uslijedile su reakcije. Namjeru Vlade, poslanik SNP-a Milan Knežević, doživljava kao ,,stvaranje crnogorskog Černobila i Fukušime, gdje će građani Zete biti sračunato prvi žrtvovani u cilju popune budžetskih rupa”. On je izjavio i da je javna tajna kako se i u ranijem periodu radioaktivni otpad skladištio u krugu KAP-a. I pored ovih dramatičnih upozorenja, iz Direktorata za upravljanje otpadom i komunalni razvoj u Ministarstvu održivog razvoja saopštili su da se u tumačenju informacije o nacionalnoj deponiji dostavljenoj Vladi ,,otišlo nekoliko koraka naprijed”. Vlada je, posjetimo, kao najbolje rješenje za deponiju eksplozivnog, radioaktivnog, kancerogenog, mutogenog... otpada odobrila lokaciju KAP-a. Razmatrana je i lokacija površinskog kopa Šumane n 32 ● ZA SANACIJU OPASNOG OTPADA TREBA MILION I PO ILI 100 MILIONA: Kombinat aluminijuma Iako je studija izvodljivosti pokazala da je za sanaciju crnih ekoloških tačaka potrebno oko 100 miliona eura, Vlada je odlučila da nas zaduži sa 50 miliona kod Svjetske banke i potroši ih za privremeno i nesigurno deponovanje opasnog otpada kod Pljevalja, koja je odbačena bez obrazloženja, dok je lokacija Željezare Nikšić, preko noći, otpala iz razmatranja. Nezvanično, nakon što su se protiv te varijante pobunili aktuelni vlasnici Željezare, kompanija Toščelik. U informaciji koju je pripremilo Ministarstvo održivog razvoja i turizma navedeno je da se na lokaciji KAP-a ,,svakako nalazi deponija opasnog otpada, koju je potrebno sanirati kako ne bi došlo do ugroženosti životne i radne sredine, kao i kompletne okoline“. A tu su, piše, i brojne prednosti: ,,Lokacija se nalazi u centralnom dijelu Crne Gore i samim tim prilično blizu većine proizvođača opasnog otpada. Veoma je dobro pristupačna drumskim i željezničkim saobraćajem, a zemljište je dijelom u privatnom, a dijelom u javnom vlasništvu. Na raspolaganju je šest hektara površine, što je dovoljno za postrojenje, a postoji i mogućnost za proširenje’’. Samo ministarstvo je u informaciji konstatovalo da je glavni nedostatak lokacije KAP taj što se nalazi u blizini poljoprivrednog zemljišta u ravnici, u zoni zaštite vode za piće. Neposredna blizina rijeka Morače i Cijevne, te vodoizvorišta Boljesestre, sa kojeg se vodom snabdijeva primorje, te lokacija koja je u srcu Zetske ravnice, dovoljni su za strah da bi nacionalna deponija bila nova ekološka bomba koja bi mogla da ugrozi stanovništvo Zete, Podgorice, ali i Crnogorskog primorja. studiji izvodljivosti za remedijaciju i sanaciju opasnog i industrijskog otpada, dat je pregled količina opasnog otpada koje se očekuje u periodu od 2013. do 2033. Prema ovom planu samo Termoelektrana Pljevlja će deponovati 5,6 miliona tona otpada što je za 22,5 puta više od ukupno deponovanog otpada u Brodogradilištu, Željezari, KAP-u sa oko 248.400 tona. Pitanje je i koliko bi bilo isplativo da se ovolika količina opasnog otpada transportuje s kraja na kraj Crne Gore, u srce Zetske ravnice, tik do Podgorice i U br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. oko nas Skadarskog jezera. Plan za gradnju nacionalne deponije opasnog otpada je previđen kao druga faza šireg upravljanja industrijskim otpadom i čišćenja u Crnoj Gori, koji naša država već par godina realizuje u saradnji sa Svjetskom bankom. Kod koje za realizaciju ovog projekta tima namjeru da nas zaduži 50 miliona. Projektom je predviđeno da se saniraju crne ekološke tačke: Aluminijuma Podgorica (dva bazena crvenog mulja i deponija čvrstog otpada), Jadransko brodogradilište Bijela (deponija grita), Termoelektrana Pljevlja (deponija pepela i šljake Maljevac) i Flotaciono jalovište Gradac rudnika Šuplja stijena u Pljevljima. pripremi je planirano da se sanira i deponija Željezare u Nikšiću, ali se odustalo jer je za Svjetsku banku bilo sporno to da finansira lokaciju koja je u privatnom vlasništvu. Ono što nije prihvatljivo za Svjetsku banku jeste za našu Vladu. S obzirom na činjenicu da su bazeni crvenog mulja prodati u stečajnom postupku KAP-a, u Vladinoj informaciji stoji da se ,,ta sredstva ne mogu prenijeti na novog vlasnika bazena”. Kompanija Politropus Alternative, sa sjedištem u Tivtu, platila je 450.000 eura za bazen crvenog mulja, iz koga ima namjeru da pravi građevinski materijal. Koliko će sanacija crvenog mulja koštati pitali smo direktora Direktorata za upravljanje otpadom i komunalni razvoj u Ministarstvu održivog razvoja Sinišu Stankovića. Kazao nam je da je po studiji koja je rađena u saradnji sa Svjetskom bankom predviđena izrada glavnog projekta, ispumpavanje i tretiranje, odnosno prečišćavanje otpadne vode iz oba bazena prije ispuštanja u kanalizaciju ili recipijent, rekultivaciju oba bazena, geotehnička ispitivanje i mjere obezbjeđenja mogućeg isticanja kroz branu bazena i praćenje stanja podzemnih voda uzimanjem uzoraka podzemnih voda iz 16 bunara u periodu U petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. od devet godina nakon sanacije i rekultivacije. Ukupni troškovi su procijenjeni na 1.592.400 €, od čega sama sanacija i rekultivacija bazena iznosi 1.008.000 €. S druge strane u nevladinom sektoru imaju drugačije proračune. Smatraju da bi samo za sanaciju KAP-a trebalo 100 miliona, pri čemu podrazumijevaju i potpuno zatvaranje za dalje korišćenje bazena crvenog mulja i odustajanje od ideje gradnje deponije opasnog otpada. Većina ponuđenih rješenja za saniranje opasnog otpada je privremena i na granici prihvatljivosti, smatra Nataša Kovačević iz Green Homa. Ona navodi da je prema Studiji izvodljivosti za bazene crvenog mulja planirano samo preklapanje S iniša Stanković: ,,Procijenjeni troškovi iznose oko 47 miliona eura... Smatram da su troškovi, shodno postojećim uslovima, procijenjeni na adekvatan način i da ne bi trebalo da iznose više od procijenjenog iznosa’’ dna i površine deponija plastičnim ceradama uz par dodatnih mjera na stabilizovanju crvenog taloga i prašine. ,,Ono što u svemu zabrinjava jeste da država ima namjeru kreditno opteretiti građane i državu javnim dugom od 50 i više miliona eura, za jedno ovakvo privremeno i nesigurno deponovanje opasnog otpada’’, kaže Kovačević. Ona podsjeća da su građani u Nikšiću svojevremeno prepoznali ovaj problem pa su tražili da se u sanaciju Željezarine deponije uključi rekultivacija i vađenje sadržaja iz zemljišta. Na to su obrađivači studije izvodljivosti odgovorili da bi to značilo i veća finansijska ulaganja. Vladi još ne znaju da li će za sanaciju četiri crne ekološke tačke biti potrebno i još novca, sem kredita Svjetske banke. ,,Procijenjeni troškovi iznose oko 47 miliona eura, a stvarni troškovi zavisiće od sadržaja glavnih projekata i eleborata procjene uticaja na životnu sredinu za svaki projekat (lokaciju) ponaosob, kao i od ponuda prispjelih po osnovu sprovednih tendera. Smatram da su troškovi, shodno postojećim uslovima, procijenjeni na adekvatan način i da ne bi trebalo da iznose više od procijenjenog iznosa’’, kaže Stanković. On dodaje da će ugovor sa Svjetskom bankom biti fleksibilan i dati mogućnost da kredit iznosi tačno koliko iznose i troškovi realizacije sve tri komponente ovog projekta: sanacija i rekultivacija odabranih odlagališta industrijskog otpada; buduće upravljanje industrijskim otpadom u Crnoj Gori i U 33 oko nas upravljanje realizacijom projekta. Kako je urađena procjena troškova i šta u koracima obuhvata sanacija pet najproblematičnijih industrijskih smetlišta i dalje ostaje nepoznanica, kaže Kovačević. ,,U studiji izvodljivosti za sanaciju i remedijaciju ovih područja procijenjeni iznos se kretao u rasponu od 92 do 100 miliona eura i to za osnovnu i ne baš zadovoljavajuću sanaciju prostora. Iako je isključena sanacija industrijskog smetlišta u Nikšiću, nije realno da se u procjeni pogriješi za čitavih 40 miliona eura’’, naglašava Kovačević. Pored sanacije, u Vladi kažu da N ataša Kovačević: ,,Ono što u svemu zabrinjava jeste da država ima namjeru kreditno opteretiti građane i državu javnim dugom od 50 i više miliona eura, za jedno ovakvo privremeno i nesigurno deponovanje opasnog otpada’’ kao opcija za budući opasni otpad uvijek ostaje njegov izvoz. Već je predviđen izvoz grita iz Jadranskog Brodogradilišta Bijela. Ukupan iznos neophodan za sanaciju grita i izvoz na neku od deponija EU je 7,8 miliona eura. Ima onih koji smatraju da izvoz nije skuplje rješenje od Vladinih namjera da se zadužuje. Kao primjer navode Irsku koja izvozi čak 48 odsto opasnog otpada nastalog u zemlji. Jeste da smo daleko od Irske, ali ako Crna Gora zaista pretenduje da bude ekološka i elitna turistička destinacija, na uklanjanju otpada ne treba štedjeti. Uostalom Vlada Crnu Goru je mogla očistiti državu od opasnog otpada za stotine miliona eura kojima smo platili dugove bivših vlasnika KAP-a i Željezare. I još bi preteklo za štošta korisno. Predrag NIKOLIĆ 34 MJEŠTANE KOLAŠINSKIH SELA UGROŽAVA DEPONIJA U BAKOVIĆIMA Bez prava na disanje radska deponija udaljena samo nekoliko metara od rijeke Tare nije previše uznemirila Kolašince. Takođe, nijesu nikad, ukoliko se izuzme nekoliko pojedinaca, negodovali ni što je deponija „privremena“ već skoro 40 godina. Ništa od toga nije im smetalo, sve do prije koju godinu kada je smeće počelo da gori, a dim bukvalno obavio nekoliko sela i naselja, ali i učinio nepodnošljivim radni dan zaposlenima u industrijskoj zoni u Bakovićima, gdje se smeće i odlaže. Tako je bar po nekoliko mjeseci godišnje. Tokom jula i avgusta, mještani Trebaljeva, Radigojna i Rogobora, kao i radnici benziske pumpe Lukoil i još nekoliko firmi, četiri puta su se u medijima oglasili i tražili hitnu intervenciju nadležnih. Rezultata nije bilo, a otpad u Bakovićima i dalje gori. „Život nam je nepodnošljiv. Možete li da zamislite kako je kad ste svakodnevno u gustom smrdljivom dimu. Ne možemo da otvorimo prozore, ne možemo normalno da dišemo, a oni sa srčanim i plućnim bolestima već imaju dodatne zdravstvene probleme. Niko ne reaguje, niko ne želi da preduzme išta da nam obezbijedi bar pravo na vazduh”, žale se mještani. Njihov komšija Boško Vlahović tvrdi da je lokacija deponije izuzetno nepovoljna iz više razloga. Na sjevernoj je strani, a sjeverni vjetar, tvrdi on, prema rezultatima relevantnih studija duva po 273 dana godišnje. „Da li su građani svjesni da im se g Tokom jula i avgusta, mještani Trebaljeva, Radigojna i Rogobora, kao i radnici benzinske pumpe Lukoil i još nekoliko firmi, četiri puta su tražili hitnu intervenciju nadležnih. Rezultata nije bilo, a otpad u Bakovićima i dalje gori sve što ubace u kese i u kontejnere odmah vrati kao bumerang iz Bakovića u pluća? Sa komšijama sam se nekoliko puta obraćao svim nadležnim i lokalnim i državnim institucijama. Bez rezultata“, kaže Vlahović. lahović tvrdi da dio otpada sa deponije pada u korito rijeke Plašnic, u dijelu gdje se ona uliva u Taru, zbog čega se, kaže, nanosi neprocjenjiva šteta ribolovnim vodama i prirodnim mrestilištima. „Da li organizacije za zaštitu životne sredine i državni funkcioneri, koji su proglasili Crnu Goru ekološkom državom, kada prolaze pored deponije na Bakovićima i dolinom rijeke Tare da jubileje proslave na Žabljaku - pogledaju ovo ruglo. Zato mi mještani sela u okolini deponije - Radigojna, Rogobora, Drijenka, Babljaka i Breze - ne možemo a da ne ukažemo, konačno, na ovu sramotu i neodgovornost odgovornih“. Vlahović kaže da zapaljena V br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. deponija zgražava i turiste, naročito otpada, kojom je planirano da se one koji se rekreiraju na trim stazi od organizuje čuvarska služba kao i Kolašina preko Breze, Radigojna, pa služba za održavanje privremenog do Trebaljeva. Veći dio staze je, tvrdi, skladišta komunalnog otpada, a koja je neiskorišten, jer se šetači prinudno obavezna da sprovodi mjere zaštite od požara”, zaprijetili su sa te pumpe. vraćaju natrag. Tvrdnje iz lokalne uprave da su kupštinskom odlukom od prošle godine predviđeno je da za vatru na deponiji odgovorni Romi, deponija mora biti ograđena i da koji tako, navodno, lakše dolaze do se mora organizovati služba za čuvanje, održavanje i vođenje evidencije o skladištenju otpada. Odluka je samo djelimično realizovana. I pored toga u Komunalnom preduzeću tvrde da su ozbiljno pristupili izradi lokalnog plana o upravljanja otpadom. Kažu da su uz Nikšić i Tivat, „dosadašnjim aktivnostima i ponuđenim projektima postali važan i prepoznatljiv činilac u toj značajnoj ekološkoj, ali i društvenoj i ekonomskoj priči”. ,,Lokalni plan je dio nacionalnog plana za upravljanje otpadom. Sve radimo po evropskim standardima i želimo da damo doprinos otvaranju „evropskih vrata”. Jedina opština sa sjevera koja je izborila pravo da učestvuje u ovom projektu je Kolašin i to nas dodatno obavezuje. Naš cilj je da, kroz realizaciju ovog programa, stvorimo uslove za otvaranje reciklažnog centra u Kolašinu”, kažu u tom ● ČARI EKOLOŠKE DRŽAVE: Deponipreduzeću. Obznanili su i da su uradili ja u Bakovićima analize sadržaja i količine otpada na metala, mještani odbacuju. Radnici području opštine. koji rade na obezbjeđenju nekadašnjeg Na drugoj strani radnici Lukoila FAK-a tvrde da je kapija deponije tvrde da upravo radnici Komunalnog zaključana, te da sakupljači otpada preduzeća pale smeće. Nije im, kažu, ne mogu ući unutra. poznato zbog čega, ali znaju imena ,,Neposredno nakon što se obavi ljudi koji to rade neposredno nakon istovar kamiona Komunalnog sa što istovare kamione na deponiju. deponije se vidi dim i tako cijelog ,,Ukoliko se uskoro ovaj problem dana. Mi kišu priželjkujemo svakog ne riješi bićemo prinuđeni da, zajedno dana, jer samo tada prodišemo. Po sa mještanima naselja koji su ugroženi osam sati dnevno sve je uvijeno u koliko i mi, novinarima saopštimo dim, a smrad je nepodnošljiv”, žale imena zaposlenih u Komunalnom se mještani. koji pale smeće. Apelujemo na Iz Komunalnog preduzeća lokalnu upravu da što prije sprovede i Opštine odgovaraju da nijesu odluka o privremenom skladištenju odgovorni za svakodnevne požare S petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. oko nas u Bakovićima. Tvrde da sakupljači smeća pale vatru, ali nemaju odgovor na pitanje zbog čega to ne spriječe. U lokalnoj upravi se žale i da gotovo svakodnevno izdvajaju velike sume novca za gašenje vatre. I pored toga vatrogasci ne mogu mnogo da učine. ,,Odmah po saznanjima o požaru na deponiji i prigovorima mještana lokalna uprava izdvoji novac za gorivo kako bi mehanizacija Komunalnog zatrpala zemljom zapaljene gomile smeća. Te aktivnosti ne daju mnogo rezultata, kao ni intervencije vatrogasaca. Prošlog ljeta na smetlište je prosuto preko 60 cisterni vode, a nijesu ugasili vatru. Veliki je trošak da se ona lokalizuje, ali kad su nam mještani ukazali na taj aktuelni problem raspoloživa sredstva odmah smo usmjerili na saniranje zapaljenog lokaliteta“, tvrde u Sekreterijatu za urbanizam. Oni obećavaju da će K o m u n a l n o u b r z o o rganizovati stražarsku službu i službu za održavanje. Kolašinski vatrogasci, koji nekoliko puta sedmično dođu u Bakoviće, kažu da je gašenje vatre na deponiji jako opasan i uzaludan posao. Riječ je o nepristupačnom terenu, jer obično gori na strmom dijelu prema Tari. ad iz Komunalnog dotjeraju smeće, oni ga mašinama guraju niz liticu prema rijeci, tako se stvara više slojeva otpada. To kad gori skoro je nemoguće ugasiti, jer vatra ostane da tinja i razbukti se poslije naše intervencije. Razumijemo teškoće mještana, ali i pored naše volje i truda, mi im više nego što smo do sada ne možemo pomoći”, objašnjavaju u Službi zaštite i spasavanja. Deponija i dalje gori i guši nedužne mještane. K Dragana ŠĆEPANOVIĆ 35 oko nas STIVEN SIGAL U BUDVI Promoter Dukljanskih vrtova Nakon marketinških trikova sa imenima Madone, Novaka Đokovića i drugih poznatih likova koji su bili viđeni kao kupci preskupih stanova na Zavali, Stiven Sigal će biti prvi planetarno poznati lik koji će preuzeti ulogu promotera stambenih kvadrata na kontroverznoj Zavali oznati američki filmski glumac Stiven Sigal postao je stanovnik Budve. On je od ljetos vlasnik luksuznog stana u stambenom kompleksu Dukljanski vrtovi na Zavali. Ova zanimljiva vijest javnosti je saopštena na specijalno organizovanom presu za ograničen broj medija, uglavnom domaćih TV stanica, koji su upriličili vlasnici jednog od najvećih novosagrađenih vikend naselja na Crnogorskom primorju - Nail Emilfarb i Igor Peljuhno. „Nail je bio ljubazan da me pozove da provedem neko vrijeme ovdje, što sam sa zadovoljstvom prihvatio. Zaljubio sam se u ovo mjesto, u ljude, arhitekturu, u Stari grad. Ovo mjesto je nevjerovatno“, kazao je Sigal, koji u Budvi boravi sa suprugom. Proslavljeni akcijski glumac i reditelj prvi je holivudski glumac, poznata i slavna ličnost koja je vlasnik neke nekretnine na budvanskoj rivijeri. Nakon marketinških trikova sa imenima Madone, Novaka Đokovića i drugih poznatih likova p 36 koji su bili viđeni kao kupci preskupih stanova na Zavali, Stiven Sigal će biti prvi planetarno poznati lik koji će preuzeti ulogu promotera stambenih kvadrata na kontroverznoj Zavali. Za ovu novu ulogu u širokom spektru rola koje je odigrao u svojoj uspješnoj karijeri, vremešni glumac je, po svemu sudeći, stan od 150 kvadrata dobio na poklon. Stan nije završen, pa će novopečeni Budvanin, odnosno vikendaš, moći da se useli na proljeće naredne godine. Njegovo ime, veze i poznanstva koje posjeduje, garancija su investitorima da će prodaja stanova na Zavali koja se gradi punih sedam godina, krenuti boljim tokom. Prema nezvaničnim informacijama, Sigal će u Budvu uskoro dovesti glumce Silvestera Stalonea, Rajana O’ Nila i mnoge druge. ,,Imam mnogo prijatelja Amerikanaca i Rusa, koji znaju da uživaju na način koji Budva pruža i ubijeđen sam da će im se svidjeti ovo mjesto", kazao je glumac. vadrat stana na Zavali prodaje se po cijeni od 6.000 do 8.000 eura, zavisno od pozicije i K br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. blizine mora. U jedinstvenoj panorami budvanskog zaliva sa Starim gradom i ostrvom Sv. Nikola, koja se otvara sa ovog Rta između Budve i Bečića, Sigal će uživati iz vile br. 25, koja se nalazi nešto dalje od obale. Zato je cijena njegove prve crnogorske nekretnine nešto niža, oko 900.000 eura. Inače, najskuplji stan Dukljanskih vrtova, takozvani Penthaus u vili broj dva, koja je izgrađena gotovo na pijesku plaže Guvance, staje nevjerovatnih tri miliona eura. vome treba dodati iznos od četiri eura po kvadratu mjesečno, koji će vlasnici plaćati na ime održavanja stana i cijelog naselja, vrtova, plaža i raznih O P rema nezvaničnim informacijama, Sigal će u Budvu uskoro dovesti glumce Silvestera Stalonea, Rajana O’ Nila i mnoge druge drugih usluga. Na godišnjem nivou samo ova stavka iznosi više hiljada eura. Upozoreni smo, međutim, da ovakvo sitničarenje prosto nema smisla, jer se radi o bogatim kupcima i nekretninama milionskih vrijednosti za koje se ti iznosi samo neophodan oko nas detalj koji se podrazumijeva. Dukljanski vrtovi predstavljaju kompleks od 32 vile unificirane arhitekture sa ravnim krovovima i velikim terasama, sa više od 200 stanova i apartmana različitih veličina i nivoa opreme. Stanovi su moderno dizajnirani, opremljeni luksuznim namještajem i vrhunskim tehničkim uređajima italijanskih i njemačkih proizvođača sa bazenima i đakuzi kadama na prostranim lođama. Vlasnici su istakli da su ove godine prodali nekretnina u vrijednosti od 10 miliona eura, dok je od 2007. do danas prodata polovina od 200 izgrađenih stanova. Američki glumac ima velike planove u Budvi. Već je najavio da je zainteresovan za gradnju turističkog rizorta u Crnoj Gori, ali ima i drugih interesovanja. Kao majstor borilačkih vještina i vlasnik crnog pojasa u aikidu, Sigal je najavio osnivanje centra istočnjačkih borilačkih vještina u Budvi, zajedno sa Nailom Emilfarbom, vlasnikom firme Stratex grupa. ,,Kao što znate, ja sam godinama u svijetu borilačkih vještina i upravo iz toga razloga zajedno sa Emilfarbom želim da svoje znanje prenesem i ovdje. Mislim da su Crna Gora i Srbija plodno tle za razne borilačke vještine, što potvrđuju i rezultati boraca koji dolaze sa ovih prostora. Planiramo da izgradimo centar u kome će djeca moći da izučavaju japanske i azijske borilačke vještine. Ja ću biti predsjednik te organizacije", najavio je Sigal. a kraju mini konferencije Stivena Sigala, koja je održana na kamenoj ponti izgrađenoj na stijenama Zavale, on je dobio interesantnu ponudu. Glumac Mima Karadžić, gost investitora na koktelu koji je uslijedio, ponudio mu je ulogu u seriji Budva na pjenu od mora. Poznati glumac spremno je uzvratio da je otvoren za sve. „Bila bi to jedna dobra tuča sa Savom Bačićem“, dodao je kroz smijeh Karadžić. N Branka PLAMENAC petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. 37 oko nas ULAGANJA UJEDINJENIH ARAPSKIH EMIRATA U SRBIJU I CRNU GORU Bliska lična prijateljstva D Prema Bliskoistočnom oku (MEE) prijateljstvo i velike investicije UAE u Srbiji bili su mogući zbog jednog čovjeka: Mohameda Dalana, koji je prije dvije godine dobio crnogorsko državljanstvo. Crnogorski zvaničnici, po MEE, nisu otkrili zašto su dali Dalanu državljanstvo. Prema srpskim izvorima ,,postoje jaki dokazi da je Dalan iskoristio Crnu Goru za pranje palestinskog novca koji je pronevjerio” udeći po javnim nastupima premijera Srbije Aleksandra Vučića, jedan od glavnih partnera posrnule privrede te zemlje su Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), prebogata kraljevina na Arabijskom poluostrvu. Koliko prošle nedjelje, Vučić je objelodanio da je Vlada UAE uplatila milijardu dolara dogovorenog kredita kao podršku srpskom budžetu. Vučić je naveo i da će Vlada Srbije osnovati zajedničku kompaniju s grupacijom Al Ravafeda iz UAE, koja će raspolagati sa 10.470 hektara zemljišta u Vojvodini. Prošle godine je vazduhoplovna kompanija Etihad iz Emirata kupila 49 odsto srpskog avioprevoznika JAT. Ranije se govorilo i o ulaganjima iz UAE u srpsku industriju informatičkih tehnologija, namjenske industrije, kupovini hotela na Kopaoniku, čak i fudbalskog kluba Crvena zvezda. Ako je suditi prema pisanju domaće i međunarodne štampe, u protekle dvije godine UAE su uložili milijarde dolara u Srbiju. No, kako je ovih dana pisalo na londonskoj internet platformi Bliskoistočno oko (MEE), razlozi za ulaganja iz Emirata s 38 u Srbiju prekriveni su velom tajni. Neki izvori iz Srbije otkrili su MEE da ti razlozi sežu mnogo dalje od mogućih finansijskih pogodnosti. Prema nekim od mišljenja koja prenosi MEE, prestolonasljednik Abu Dabija, jednog od emirata koji čine UAE, Mohamed bin Zajed al-Nahjan ponaša se kao zastupnik Sjedinjenih Američkih Država i Izraela u istočnoj Evropi. Istovremeno, prestolonasljednik, navodno, pokušava da iskoristi slabo regulisano srpsko tržište oružja da bi isporučivao oružje širom Bliskog Istoka. alje, prema MEE, iza velike investicije UAE u Srbiju, ,,stoji mračna ličnost palestinskog moćnika Mohameda Dahlana, koji živi u izbjeglištvu. Smatra se da je on centralna figura mreže koja uspostavlja komunikaciju između UAE i američkih i izraelskih obavještajaca, kao i da arbitrira u koruptivnim ulaganjima Emirata u Srbiju, kojima se pune džepovi njihovih političkih lidera” navedeno je na pomenutoj internet platformi. Srpski zvaničnici ponosno izjavljuju da je interes koji UAE pokazuju za Srbiju dokaz da ta zemlja postaje glavni igrač u regionu. ,,UAE vjeruju u političku stabilnost Srbije, u naš ljudski potencijal, a to ● ZAHVALAN MILU ĐUKANOVIĆU: Aleksandar Vučić br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. (investicije) rezultat je prijateljstva i razumijevanja između Aleksandra Vučića i šeika Mohameda” izjavio je za Blumberg jednom prilikom Siniša Mali, sada gradonačelnik Beograda, a prethodno ekonomski savjetnik premijera. Iako je jasno da postoje dobri lični odnosi između srpskih i lidera Emirata, izvori u Beogradu su kazali MEE da iza ulaganja UAE u Srbiju stoje geostrateški ciljevi. ,,UAE možda koriste svoje bliske veze i investicione strategije u Srbiji da bi spriječili svog rivala Tursku da stvori jako uporište i proširi svoj ekonomski i geopolitički uticaj na Balkanu“, kazao je ovaj izvor MEE. ,,Strateško pozicioniranje UAE protiv turskog regionalnog uticaja na Balkanu možda je glavni pozadinski razlog za stratešku saradnju između UAE i Srbije.” ,,To je vjerovatno učinjeno po Skočiđevojka Prema dokumentima do kojih je Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) došla 2012, Muhamed Borhan Rašid, bio je izvršni direktor kompanije Montenegro riel estejt investment, osnovane 31. avgusta 2007. na Djevičanskim ostrvima, jednom od poreskih rajeva. Shodno tim dokumentima, ovlašćeni zastupnik te firme u Crnoj Gori bila je Ana Kolarević, sestra Mila Đukanovića. U Statutu ovog društva, koji je Kolarević potpisala, stoji da je ono ,,osnovano radi investiranja u Crnu Goru, Srbiju i na drugim mjestima i ovlašćeno da emituje 601 akciju, od kojih je jedna obična akcija vrijedna jedan američki dolar i 600 povlašćenih akcija od 100.000 američkih dolara". Dokumenti do kojih je došao MANS ukazivali su da je Rašid poslovao sa crnogorskim biznismenom Zoranom Bećirovićem, od koga je 2007. kupio vojni kompleks u Reževićima Skočiđevojka, površine 66.242 kvadratna metra. Naime, kiparska firma Kaldero trejding limited, u posjedu Zorana i pokojnog Dragana Bećirovića, prodala je pomenuto zemljište kompaniji Montenegro riel estejt investment kompani limitid. Kompleks Skočiđevojka, prodat je prvi put 2005. i to firmi Spartak d.o.o. iz Kotora, čiji je izvršni direktor i zastupnik bio ruski državljanin Aleksandar Belijakov. Zemljište je prodalo tadašanje Ministarstvo odbrane i Fond za reformu sistema odbrane Državne zajednice Srbija i Crna Gora, uz saglasnost Vlade u Podgorici za 2,3 miliona eura, odnosno 34 eura po kvadratu. Prema ugovoru u čiji posjed je došao MANS, novac je trebalo da bude uplaćen Ministarstvu finansija Crne Gore. U vrijeme kada je prvi put prodato zemljište, nekoliko ranijih vlasnika pokrenulo je spor tražeći nadoknadu po osnovu zakona o restituciji. Zbog toga je Osnovni sud u Kotoru naložio da se u katastar nepokretnosti upiše privremena mjera zabrane raspolaganja ovim zemljištem. Prema MANS-u, tadašnji ministar finansija Igor Lukšić u septembru 2005. uputio je Osnovnom sudu u Kotoru predlog za izmjenu ove mjere. ,,Lukšić je sudiju S. Todorović-Ćelanović zamolio da se privremena mjera stavi van snage, objašnjavajući da će 10 odsto od kupoprodajne cijene zemljišta biti plaćeno Fondu za obeštećenje, od kojeg raniji vlasnici mogu naknadno da naplate svoja potraživanja”, naveli su u MANS-u, uz zaključak da se Lukšić time direktno umiješao u ingerencije sudske vlasti, koja bi trebalo da je nezavisna od VLASNIK SKOČIĐEVOJKE: izvršne. Mohamed Borhan Rašid petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. oko nas savjetu SAD i Izraela”, smatra ovaj izvor. Ovaj izvor je kazao i da se Srbi tradicionalno protive bilo kakvom uticaju Turske na Balkanu zbog „straha da bi Turska mogla kasnije da iskoristi svoju moć da rekolonizuje Srbiju”. Analitičari izjavljuju i da je Srbija otvoreno neprijateljski nastrojena prema Turskoj, potkrepljujući to činjenicom o odlaganju trilateralnog sastanka s Turskom i Bosnom prošle godine. ,,Treba znati da pravoslavna Srbija nije nikada odobravala obnovljeni turski uticaj na Balkanu, za razliku od prevashodno muslimanske Bosne”, izjavio je za MEE Vladimir Pekić, srpski novinar i analitičar. MEE podsjeća da je Vučić ranije bio poznat po zapaljivoj mržnji prema muslimanima, pa je 1995. tokom građanskog rata objavljeno da je izjavio kako će Srbija ,,ubiti 100 muslimana za svakog poginulog Srbina”. No, sada on uživa u onome što opisuje kao „blisko lično prijateljstvo” sa šeikom Mohamedom od Abu Dabija. o MEE, ovo prijateljstvo i velike investicije UAE u Srbiji bili su mogući zbog jednog čovjeka: Mohameda Dalana. Dalan, bivši šef palestinskih obavještajnih službi u Gazi iz pokreta Fatahi, živi u egzilu u UAE. On je u junu 2011. protjeran s palestinskih teritorija pošto ga je predsjednik Palestinske nacionalne uprave (PNU) Mahmud Abas optužio za finansijsku pronevjeru te da je kao izraelski agent umiješan u pokušaj atentata na prvog predsjednika PNU, sada pokojnog Jasera Arafata. Abasovi ljudi optužili su Dalana za pomaganje međunarodnoj terorističkoj organizaciji Al-Kaida u Gazi protiv drugog palestinskog pokreta Hamas. To bi značilo da je američka pomoć palestinskim vlastima otišla Al-Kaidi. Sada se naveliko priča da Dalan radi kao savjetnik za bezbjednost šeika Mohameda. Dalan je bio ključna ličnost u unaprjeđenju veza između Srbije i UAE 2012, pošto su odnosi bili loši P 39 oko nas ● KLJUČNA LIČNOST ZA VEZE IZMEĐU SRBIJE I EMIRATA: Mohamed Dalan četiri godine ranije kada su Emirati postali prva arapska država koja je priznala Kosovo kao nezavisnu državu. alanova medijatorska uloga zasnivala se na njegovim poslovnim interesima u Istočnoj Evropi, sa centrom u Crnoj Gori. Dobio je crnogorsko državljanstvo 2012, uprkos onome što srpski analitičar Pekić opisuje kao ,,veoma restriktivnu politiku” Vlade u Podgorici, koja ne dozvoljava dvostruko državljanstvo. Crnogorski zvaničnici, po MEE, nisu otkrili zašto su dali Dalanu državljanstvo. Međutim, srpski izvori sugerisali su MEE da to može imati veze s Dalanovim lukrativnim poslovima u Crnoj Gori. Po njima, ,,postoje jaki dokazi da je Dalan iskoristio Crnu Goru za pranje palestinskog novca koji je pronevjerio”. MEE piše kako Dalan ima niz kompanija registrovanih u Crnoj Gori, uključujući Levant International Incorporation, firmu koja je registrovana za konsalting i menadžment. Druga firma Manarah Holding uspostavljena je za razvoj projekata s nekretninama. Ne postoje javno dostupni detalji o finansijskom poslovanju D 40 U protekle dvije godine Ujedinjeni Arapski Emirati uložili su milijarde dolara u Srbiju. Kako je ovih dana pisalo na londonskoj internet platformi Bliskoistočno oko, razlozi za ulaganja UAE u Srbiju prekriveni su velom tajni ovih firmi, iako internet strana The Richest, koja izračunava bogatstvo javnih ličnosti, procjenjuje da je Dalanova neto vrijednost u regionu oko 120 miliona dolara. Kako je svojevremeno navedeno na internet platformi frontpagemag.com, većina Dalanogov bogatstva potiče od bezbjednosnih snaga kojima je zapovijedao, a koje drže mrežu reketiranja koja kontroliše promet nafte i cigareta. Po MEE, čini se da je Dalanov ključni partner u Crnoj Gori Mohamed Rašid, koji se pojavljuje u poslovnom registru barem četiri njegove kompanije. Rašid je Kurd iz Iraka, koji je prethodno bio ekonomski savjetnik Jasera Arafata. Rašid ima nekoliko kompanija registrovanih u Crnoj Gori. ,,Primio je zajmove u vrijednosti od 13 miliona eura od braće Đukanović, od kojih je jedan, Milo, premijer Crne Gore,” piše MEE. Dalje se navodi kako je jedna od Rašidovih kompanija, Monte Mena investments, takođe registrovana u Panami gdje mu je partner, prema srpskim izvorima, egipatski milijarder Samih Saviris. Saviris je, po MEE, 2011. dobio crnogorsko državljanstvo i navodno planira investiciju od milijardu eura na poluostrvu Luštica. matra se da je Dalan iskoristio crnogorsku vezu kako bi organizovao posjetu premijera Mila Đukanovića UAE prošle godine. Srpski premijer Vučić kasnije je ukazao na tu posjetu kao ključnu za unapređenje njegovih prethodno loših odnosa sa Crnom Gorom: ,,Veoma smo bili zadovoljni kada je Đukanović rekao par lijepih riječi u svojim razgovorima sa zvaničnicima UAE. Bio je dovoljno pristojan da ih savjetuje da investiraju u srpsku odbrambenu industriju,” naveo je Vučić, a prenijela MEE. Po internet platform, taj Đukanovićev savjet doveo je do investicija UAE u srpsku vojnu industriju posljednjih mjeseci. U aprilu 2013, srpski predsjednik Tomislav Nikolić nagradio je Dalana Medaljom srpske zastave „zbog doprinosa miroljubivoj saradnji i prija-teljskim odnosima između Srbije i UAE”. S Milan BOŠKOVIĆ br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. duhankesa Despotizam liberalne demokratije G ospodin Frensis Fukujama, koji je za svoju misiju promovisanja liberalne demokratije u Novi Svjetski Despotizam treniran u specijalnim propagandnim teretanama Stejt Departmenta 80’ godina (zajedno sa notorno ozloglašenim huškačem Semjuel Hantigtonom), objavio je 1992. godine knjigu Kraj istorije i poslednji čovjek. Ideja socijalnog inženjeringa, decenijama formulisana, razvijana i eksperimentalno testirana u laboratorijama Univerziteta Harvarda pod palicom (nikako ne dirigentskom, nego onom koju u ruci drže dreseri divljih životinja) profesora B.F Skinera, time je, iz relativno hermetičkog područja eksperimentalne psihologije, stupila na svjetsku scenu pod snažnim medijskim reflektorima i uz grmljavinu hora dobro podmazanih plaćenika iznajmljenih da proglase kraj ljudske slobode i dostojanstva. Uz knjige S one strane slobode i dostojanstva (Beyond Freedom and Dignity) B.F. Skinera i Sudar Civilizacija Semjuela Hantigtona, trilogija Svjetskog Despotizma kompletirana je a projekt vječne strahovlade liberalne demokratije, dobio je svoju globalnu promociju! Prema jednoj manje poznatoj finesi političkih nauka, tiranija je „neograničena vlasta na ograničeno vrijeme”, dok je despotizam „neograničena vlast na neograničeno vrijeme”. Svi elementi političke situacije u svijetu danas, i cjelokupno djelovanje vodeće svjetske sile, nedvosmisleno potvrđuju da je njen cilj uspostavljanje neograničene vlasti na neograničeno vrijeme, dakle, uvođenje novog svjetskog despotizma! Onom dijelu svijeta koji još vjeruje u svoja prava da živi svojim životom, da gradi svoju istoriju i da traži svoj put u budućnost, Fukujama već samim naslovom knjige jasno poručuju da se manu ćorava posla:„Ljudi i narodi, države i civilizacije, čujte i počujte! Nastupio je kraj istorije! Sva dosadašnja istorija bila je potraga ljudi za idealnim političkim sistemom! Mi smo taj idealni sistem našli! Potraga je završena! Istorija je završena! Mi imamo rješenje za sve petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. vas! Narode i kulture, civilizacije i političke sisteme koji dobrovoljno prihvate naš sistem i stave tačku na svoju istoriju, povešćemo lično za ruku, kao što onaj koji vidi, vodi za ruku slijepca! One koji se budu opirali, vući ćemo silom, kao što sudbina vuče one koji joj se opiru! Najtvrdoglavije, koji i pored činjenice da je nastupio kraj istorijie pokušaju graditi svoju istoriju pozivajući se na iracionalne psihološke zablude kao što su 'sloboda' i 'dostojanstvo', spržićemo napalmom i uništiti otrovima, a njihove gradove sravnićemo sa zemljom bombama, kao što je starozavjetni Bog sa zemljom sravnio Sodomu i Gomoru!” Projektu koji je sve druge osudio na kraj istorije, a sebe proglasio za demijurga, dao je čvrst alibi Monteskje, filozof Prosvjetiteljstva, rekavši: „Despotizam je najbolja forma za velike države; monarhija za srednje; republika za one najmanje.” Danas postoji samo jedna velika država, prema kojoj su sve ostale ne samo male, nego nisu ni države! Politika 21. vijeka jeste politika novog despotizma. U globalnom okviru, ona se formuliše kao eksplicitan zahtjev da se samo jednom sistemu prizna neograničena vlast na neograničeno vrijeme. Već danas, podržana demokratskom retorikom i izbornim pobjedama, izvršna vlast je postala praktično neograničena; vojna agresija na neposlušne države primjenjuje se kao diskreciono pravo koje niko ne smije osporiti; uspostavljena je totalna medijska kontrola i svjetski monopol na informacije; apsolutna nadmoć u nuklearnom naoružanju garantovana je zabranom da drugi imaju ono što ima najjači; na djelu je beskrupulozan ekonomski nepotizam; strahovlada novog despotizma uključuje likvidaciju političkih protivnika, čak i kada je riječ o liderima država i članovima njihovih porodica, uključujući i maloljetnu djecu; špijunska mreža kontrole i slijeđenja svih i svakoga dodatno osigurava uslove za nametanje novog despotizma kao jedinog modela globalne politike i potpuno degradira pojmove liberalizma i demokratije u njihovom klasičnom kontekstu. Piše: Ferid MUHIĆ Politika 21. vijeka jeste politika novog despotizma. U globalnom okviru, ona se formuliše kao eksplicitan zahtjev da se samo jednom sistemu prizna neograničena vlast na neograničeno vrijeme 41 kultura REVALORIZACIJA KULTURNIH DOBARA Baština procijenjena poslije šest decenija Ministarstvo kulture tvrdi da je u Izvještaju o stanju kulturnih dobara dalo odgovor na pitanje šta je kulturna baština Crne Gore i kako se u procesu ekonomske globalizacije sačuvati od one kulturne roces revalorizacije kulturnih dobara koji traje u kontinuitetu bezmalo šest decenija, Ministarstvo kulture je konačno okončalo. Vlada je na sjednici održanoj 31. jula usvojila Izvještaj o implementaciji projekta Revalorizacije kulturnih dobara Crne Gore. Zadatak projekta bio je da se provjeri kulturna vrijednost svih kulturnih dobara koja su od 1948. godine imala taj status. Projekat revalorizacije traje od aprila 2013. godine, I trebalo je da bude završen prije tačno godinu. No, to je malo kašnjenje ako se ima u vidu da država, tokom više od pola vijeka, nije do sada u više navrata uspjela da ispuni zakonske obaveze popisa i uvida u stanje kulturnih dobara. U radu na projektu, koji je koštao blizu pola miliona eura, Uprava za zaštitu kulturnih dobara je formirala 49 stručnih timova i jedan monitoring tim, u okviru kojih je bilo angažovano više od 250 pojedinaca. Generalna direktorka Direktorata za kulturnu baštinu Lidija Ljesar za Monitor kaže da je projekat završen i da je njime ,,data analiza revalorizovanih 1764 kulturnih ● AUTORKA PROJEKTA, ČLAN STRUČNIH TIMOVA, EDUKATOR: Lidija Ljesar 42 fotogov.me p dobara, kroz koja je obrađeno 93 odsto od ukupnog broja kulturnih dobara koja su obuhvaćena projektom. U toku je izrada elaborata za preostalih sedam odsto kulturnih dobara, a koja će, u skladu sa zaključcima Vlade, biti finalizovana u narednih 90 dana’’. Šta su rezultati projekta: Obrađena su 1764 kulturna dobra, a nakon stručne i naučne ocjene njihovih svojstava, po predlogu stručnih timova, njih 97 odsto zadržalo je status kulturnog dobra. Iz Direktorata za kulturnu baštinu i Uprave za zaštitu kulturnih dobara rekli su za Monitor da je za tri odsto kulturnih dobara elaboratima predloženo da se preispita status kulturnog dobra. Zbog, kako su naveli, devalviranja njihove kulturne vrijednosti, odnosno gubitka osobenosti i svojstava po kojima su bila značajna i prepoznatljiva, a kod nekih i zbog trajnog gubitka materijalnih ostataka kulturnog S dobra. tatus kulturnog dobra nije zadržalo 16 nepokretnih objekata. Sa teritorije Opštine Herceg Novi: Manastir u ruševinama, Turska stražarnica, Tvrđava Vrbanja, Razvaline turske tvrđave - Igalo, Hotel Boka, Turski čardaci, Razvaline turske tvrđave na Savini, Gomila Babunci-Luštica, Gradište (podzemna građevina), Hasanov Grob, Mokrine, Mogile–Igalo, Mogile Nedajno, Velika i mala gomila, Mrkova, Tumulusi Žanjice i sa teritorije Opštine Kotor: Neznabožačko groblje Morinj i Prahovac i vatra. Čak trideset pokretnih kulturnih dobara je pod znakom pitanja. Sa teritorije Opštine Bar četiri Zavičajni muzej Bar (Barski logor, maketa barskog logora formiranog 1942, Dresina nadzornika pruge kolosijeka 0,75cm, Zbirka šinskih polja sa gvozdenim pragovima, Zbirka osovina sa bandažama i gibnjevima); tri sa teritorije Opštine br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. Budva - vjerske zajednice (Zbirka crkve Svetog Nikole, Bečići, Ikona Blagovijesti, crkve Sv. Save, Reževići, Zbirka crkve Svete Petke, Podmaine); devet sa teritorije Prijestonice Cetinje - NMCG (Zbirka razne konjske opreme, Zbirka Njegoševih fotokopiranih dokumenata, Zbirka filmova, Zbirka fotografija, Zbirka muzejskog namještaja, Zbirka Njegoševih maraka, Zlatan nakit (lanac) sa završecima u obliku ćilibarskih životinjskih glava, Zbirka spomenica, Zbirka maketa; dva sa teritorije Opštine Nikšić - Zavičajni muzej Nikšić (Prirodnjačka zbirka, Berat); četiri sa teritorije Opštine Herceg Novi - Zavičajni muzej i vjerske zajednice (Napoleonov srebrnjak, Numizmatička zbirka, Turski ferman, Zbirka crkve Sv. Gospođe, Ubli); dva sa teritorije Opštine Kotor - Pomorski muzej i OJU Muzeji Kotor (Biste - dva muzejska predmeta, Darvinovo pismo), tri sa teritorije Glavnog grada Podgorice - JU Muzeji i Galerije i nekadašnji Marksistički centar (Prirodnjačka zbirka, Praistorijska zbirka, Nepotpuna garnitura stilskog namještaja); jedan sa teritorije Opštine Tivat - vjerske zajednice (Oltarska slika Svetog Antuna Padovanskog) i dva iz privatnog vlasništva (Zlatan prsten Skarabej, Metalni krst). ,,U ovoj fazi implementacije Projekta, ovi prijedlozi ne podrazumijevaju da su predmetna kulturna dobra po automatizmu izgubila status kulturnog dobra, jer će Uprava za zaštitu kulturnih dobara prije donošenja rješenja o prestanku N a pragu da izgube status kulturnog dobra je 16 objekata u Herceg Novom i Kotoru. I trideset nepokretnih kulturnih dobara, među kojima su: Zbirka Njegoševih fotokopiranih dokumenata, Zbirka filmova, Zbirka fotografija, Zbirka muzejskog namještaja, Zbirka Njegoševih maraka... statusa još jednom sprovesti dodatna istraživanja autentične dokumentacije o kulturnim dobrima, na osnovu koje bi se kod pojedinih stvorila Članovi timova ,,U sastav stručnih timova i monitoring tima, uključeno je 29 zaposlenih u Ministarstvu kulture i Upravi za zaštitu kulturnih dobara: Anastazija Miranović, Andrea Mugoša, Aleksandar Dajković, Đorđe Popović, Dobrila Vlahović, Jelena Vidović, Jelena Žarić, Jovana Lalošević, Lidija Vujović, Maja Ćetković, Melida Suljević, Mile Baković, Milica Martić, Milica Nikolić, Mitra Cerović, Nela Cimeša, Petra Zdravković, Sofija Hajrizaj, Sanja Šoljaga, Tanja Bogdanović, Tanja Vujović, Tatijana Mijović, Vesna Prlja, Zorica Tomanović, Milojka Petrušić, Ratka Đurović, Lidija Mijanović, Bratislav Radunović i Zorica Čubrović’’, obavijestili su nas iz Direktorata za kulturnu baštinu i Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Njihov angažman u 2013. godini plaćen je 56,631.28 eura. petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. kultura Nekadašnji izgled hotela Boka Herceg Novi mogućnost rekonstrukcije, u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara’’, kaže Ljesar. Pored kritika da je ovaj projekat, koji je iz Ministarstva kulture ocijenjen kao najznačajniji rađen u posljednjih nekoliko decenija, kasnio godinu dana, mogle su se čuti i opaske da je Ministarstvo podmetnulo Vladi na usvajanje nezavršen projekat. Kako je ministar Branislav Mićunović iz ministarske prešao u ambasadorsku fotelju, bilo mu je bitno da se projekat na brzu ruku okonča. Da li je sve rađeno po propisima pitali smo i v.d. ministra kulture Duška Markovića, ali nam nije odgovorio na pitanja. onitor je već pisao o konspirativnosti projekta i da su mnogi u toku rada na njemu dobijali otkaze. Stručnjaci sa kojima je Monitor razgovarao, a koji su bili uključeni u realizaciju projekta, navodili su da su glavne mane u realizaciji ovog projekta od nacionalnog značaja te što je od 250 ljudi uključenih u izradu bilo mnogo onih izvan struke, kao i mladih koji su se prvi put susreli sa ovim poslom. Pored stručnih referenci učesnika projekta, kao mane isticali su i kvalitet tehničke i foto dokumentacije. Stručnjaci koje smo kontaktirali nakon završetka projekta tvrde da pojedini elaborati nijesu završeni, a da timovi za pojedine oblasti nijesu ni formirani. Zamjerka, naših sagovornika, je i ta što smatraju da M 43 kultura su pojedini članovi stručnih timova za svoj rad dobijali samo par stotina eura, a pojedini i po desetine hiljada. Projekat Revalorizacija kulturnih dobara autorski je projekat generalne direktorke Direktorata za kulturnu baštinu Lidije Ljesar. Pored toga što je autorka projekta, Ljesareva je i član radnih timova za revalorizaciju kulturnih dobara, a i edukator na seminarima za stručne kadrove koji učestvuju u tom projektu. Kako je izrada projekta valorizacije i revitalizacije kulturnih dobara posao u nadležnosti Uprave za zaštitu kulturnih dobara, pitali smo ih da li je Ljesar akumuliranjem funkcija u realizaciji svog projekta u sukobu interesa? ,,Generalni direktor Direktorata za kulturnu baštinu Ministarstva kulture, mr Lidija Ljesar, kao autor Projekta i predloženi stručni timovi X i XXIX, i kao mentor u dijelu davanja stručnog mišljenja i smjernica za primjenu metodologije Projekta, nije dobila nikakvu finansijsku nadoknadu. Tumačenjem Komisije za sprječavanje sukoba interesa, kojoj se gospođa Ljesar obratila u skladu sa Zakonom, dato je mišljenje da angažovanje u smislu autora projekta, člana stručnog tima i mentora nije u sukobu interesa’’, odgovorili su nam iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara, na čijem je čelu Anastazija Miranović. rezimeu Izvještaja i implementaciji projekta revalorizacije, koji je Vlada usvojila, zaključuje se da je - implementacija ovog procesa većim dijelom bila uspješna. A onda se daje i šira slika – da se ovim projektom potvrđuje ,,da je kulturna baština jedan od čeonih ekonomskih resursa i temelja za buduće uspjehe, kojom se, u procesu ekonomske globalizacije kojoj težimo, čuvamo od kulturne globalizacije’’. U posljednjoj rečenici u Izvještaju tvrdi se da je ovaj projekat ,,dao odgovor na pitanje šta je kulturna baština Crne Gore, koje kulturne vrijednosti treba čuvati u nasljeđe budućim generacijama’’. U region POČINJE ISTRAGA O PRODAJI NAFTNE INDUSTRIJE SRBIJE Hodanje po tankoj žici zjava ministra unutrašnjih poslova u Vladi Srbije Nebojše Stefanovića da je to ministarstvo formiralo radnu grupu, koja će se baviti istraživanjem okolnosti pod kojima je Gaspromnjeftu, firmićerki ruskog Gasproma, prodata Naftna industrija Srbije u decembru 2008. godine, izazvala je burne reakcije na svim zainteresovanim stranama. Ruski ambasador u Srbiji Aleksandar Čepurin rekao je srpskim medijima da je otvaranje istrage potpuno iznenađenje za rusku javnost i Gaspromnjeft i da ima „širok i negativan odjek u ruskim medijima“. Ipak, rekao je ambasador, sve će biti u redu ukoliko obe strane budu radile u svom interesu a ne „u još nečijem interesu“. Jasno je da je ova poruka upućena srpskoj vladi i istražnim organima, jer Čepurin ističe da se istraga i ne odnosi na rusku stranu i i Vođa pregovaračkog tima, sada potpredsjednik Demokratske stranke, Borislav Stefanović, smatra da premijer Vučić hoće da skrene pažnju javnosti sa objelodanjivanja vladinih tajnih ugovora sa UAE, a Boris Tadić sa afere sa ponudama Milanu Beku ● ISTRAGA IZNENAĐENJE ZA RUSIJU: Aleksandar Čepurin Predrag NIKOLIĆ 44 br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. menadžment kompanije. Čepurin nije u pravu, jer je početkom aprila premijer Aleksandar Vučić uoči formiranja vlade saopštio novinarima da Srbija želi deo profita od NIS-a. Tada to nije shvaćeno kao problem, a u javnosti to je komentarisano Vučićevim repertoarom za domaću političku upotrebu, jer se naveliko spekulisalo da je Moskva primorala Vučića da ponovo u vladu uzme Dačićev SPS. Bolji poznavaoci ekonomske situacije u zemlji, tvrdili su da ovim javnim oštrim nastupom prema većinskom vlasniku NIS (56,15%), novi srpski premijer poručuje menadžmentu da očekuje da profit NIS-a (u 2012. bio je oko 450 miliona evra) tj. deo koji pripada državi Srbiji (sa 29,87% udela), bude uračunat kao otplata duga koji srpska javna preduzeća, a posebno Srbijagas, imaju prema NIS-u. Izračunato je da je profit države oko 187 miliona dolara, što bi bilo blizu 200 miliona dolara koliki je dug Srbijagasa. učić je u to politički za njega osetljivo vreme očekivao i reakcije Zapada na sastav i program vlade, pa je moguće da je hteo da javno pokaže svoju odlučnost u odnosu na Rusiju, oko koje i sa kojom se već vodio diplomatski rat Zapada. Tek, sve se ponovilo i inteziviralo pre nekoliko dana saopštenjem ministra policije o početku istrage u vezi sa prodajom NIS-a, a posebno sa knjiženjem gubitaka koji su, moguće je, znatno uticali na prodajnu cenu. Postoje sumnje, rečeno je, da su gubici NIS-a netačno prikazivani ili da je novac namerno izvlačen iz kompanije da bi joj se snizila cena. NIS je prodat za 400 miliona evra, uz obavezu ulaganja od 500 miliona evra u modernizaciju rafinerije u Pančevu. Aleksandar Vučić je, povodom započinjanja istrage u vezi sa uslovima pod kojima je NIS prodat, posebno postavio pitanje naplate „rudne rente“ koja je , prema sporazumu, tri odsto, i ne može se menjati sve dok kupac, Gaspromnjeft, u potpunosti ne vrati V petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. ● VUČIĆ SKREĆE PAŽNJU JAVNOSTI SA TAJNIH UGOVORA SA UAE: Borislav Stefanović iznos svoje investicije. Vlada tvrdi da je taj uslov već ispunjen, kao i da je rudna renta najniža u Evropi, a da izmenjeni Zakon o rudarstvu RS, predviđa iznos rudne rente od sedam procenata (bivši ministar prirodnih resursa Milan Baćević produžio je ugovor do 2023). U tom pravcu se posebno zalaže bivša ministarka energetike i sadašnja potpredsednica vlade i ministarka građevina Zorana Mihajlović, koja je kao ekonomsko-energetski stručnjak, bila protivnik energetskog međudržavnog sporazuma Republike Srbije i Ruske Federacije, u čijem paketu se nalazila i prodaja NIS-a, kao obavezan deo. U februaru 2011, ona je rekla da je Srbija u sklapanju ovog sporazuma mogla da prođe mnogo bolje „samo da je politička elita znala šta hoće i da nije bilo sumnjivih poslova“. Kada je o ovlašćenjima za poslove istage reč, advokat Slobodan Beljanski koji je bio i prvi predsednik Saveta za borbu protiv korupcije, smatra da mu nije jasno zašto je policija formirala radnu grupu za istragu, kada je posao tužilaštva da je pokrene i da omogući policiji da rasvetli okolnosti pod kojima je prodaja NIS obavljena. A region Transparentnost Srbija smatra da bi bilo logično da se ispitaju ne samo okolnosti te prodaje već i čitavog međudržavnog sporazuma, ali i postupanja svih onih koji su kasnije učestvovali u njegovom zaključivanju, a to su, po njima, nekadašnji ministri i narodni poslanici. Ugovori o izgradnji gasovoda Južni tok i skladišta gasa u Bantskom dvoru kao i kupoprodajni ugovor za NIS, potpisani su 24.decembra 2008 u Moskvi, u prisustvu dva predsednika Dmitrija Medvedeva i Borisa Ta d i ć a , k o j i s u p o t p i s a l i zajedničku izjavu o značaju energetske saradnje. Ugovore su potpisali tadašnji srpski ministar energetike Petar Škundrić i predsednik UO Gaspromnjefta Aleksandar Đukov.Šta će istraga pronaći i sa kojim ciljem je ona zaista organizovana videće se. Vođa pregovaračkog tima, sada potpredsednik Demokratske stranke, Borislav Stefanović, smatra da Vučić hoće da skrene pažnju javnosti sa obelodanjivanja vladinih tajnih ugovora sa UAE, a Boris Tadić sa afere sa ponudama Milanu Beku. adić kaže da ne brine u vezi sa istragom jer je to bio najbolji sporazum koji je bilo moguće postići u tadašnjim okolnostima u Srbiji, ali i u spoljnopolitičkom i makroekonomskom kontekstu. Međudržavni energetski sporazum Srbija-Rusija, postaje problem za Brisel, kao i čitav projekat gasovoda Južni tok, u kontekstu sukoba sa Rusijom oko Ukrajine i sprovođenja sankcija Zapada. Iako se formalno ne isporučuju Srbiji oštri zahtevi, opominju se zemlje kandidati za EU, da svoje ponašanje usklađuju sa onim iz Brisela. Na Bugarsku, kao članicu EU, izvršen je direktniji pritisak tako da je ona, posle izvesnog vrdanja, odlučila da za sada obustavi radove na cevovodu Južni tok. Srbija to, međutim, za sada ne planira, mada o tome ima nezvaničnih izjava iz Vlade, i očekuje Putinovu posetu 19. oktobra. Nastasja RADOVIĆ T 45 kultura NIKOLA VUKČEVIĆ, REDITELJ Titograđanin do srži Generalno - da je lako snimati filmove u Crnoj Gori - imali bi ih puno više nego do sada. I vjerujem da je svima jasno da sa najmanjim tržištem na Balkanu, bez funkcionalnijeg Zakona o kinematografiji, nacionalnog Filmskog centra, članstva u Euroimage-u (što imaju već svi u regionu) to ide uz mnogo odricanja, te da je svaki film, shodno tome incident, koji treba podržati 46 ječaci iz ulice Marksa i Engelsa drugi je cjelovečernji igrani film reditelja Nikole Vukčevića, čija je premijera bila na Kanli kuli, u okviru Hercegnovskog filmskog festivala. Burnim aplauzom publika je pozdravila ekipu filma, a tražila se karta više, pa su i zidine i stepeništa tvrđave bile ispunjene gledaocima. Film je već u Herceg Novom dobio dvije nagrade – Vukčević Zlatnu mimozu za režiju, a Dimitrije Joković Zlatnu mimozu za kameru. Film je nastao po motivima drame Instant Đorđa Milosavljevića, po scenariju Milice Piletić i reditelja Vukčevića, a sniman je u Podgorici, Londonu i Zagrebu. U filmu igraju Momčilo Otašević, Goran Bogdan, Ana Sofrenović, Emir Hadžihafisbegović, Branka Stanić, Filip Đuretić, Anđela Mićanović, Nebojša Glogovac, Branimir Popović, Julija Milačić, Zoran Dragićević, Mišo Obradović, Fatmir Spahiu, Slavko Kalezić, Nikola Perišić, Ivo Vukčević, Petar Burić, Qëndrim Kqiku, a specijalni gosti su Damir Urban i Nenad Kneževic Knez. Snimanje se odvijalo d pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Crne Gore i u koprodukciji sa slovenačkom produkcijom Arkadena studio, hrvatskim Embrio production, crnogorskim Javnim servisom, u izvršnoj produkciji podgoričke Artikulacije i saradnji sa OR, Inkognito i Progressive films. Na filmu je rađeno više od četiri godine. MONITOR: Film je iščekivan s velikim nestrpljenjem. Kakvi su Vam utisci sa premijere? VUKČEVIĆ: Rad na filmu je bio najbrži mogući u odnosu na ono koliko se imalo novca i u odnosu na kvalitet kome se težilo sa tim novcem, dakle - bilo je dosta toga na mišiće, zato je sve i toliko trajalo. Na žalost kinematografija je djelatnost koja veoma zavisi od budžeta, bez obzira na sve naše balkanske umješnosti. Postoje filmovi koji su izuzeci u odnosu na ovo pravilo, ali oni su zaista rijetki izuzeci. To što su ulaznice prošle tako brzo - trebalo bi da bude jak signal državi - koliko nam je kinematografija neophodna, kao kontinuirana djelatnost. Moji utisci nakon premijere su malo pomiješani br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. - jedan dio mene se osjeća veoma sretnim, dok se drugi dio osjeća kao veliki ispušeni balon, što je valjda i normalno. Ipak, taj balon se sada lijepo puni, i to me čini sretnim. MONITOR: Kad ste počeli snimanje filma izjavili za Monitor da ste uživali radeći predstavu „Instant seksualno vaspitanje“ pa ste odlučili da predstavu pretočite u film. VUKČEVIĆ: Tako je, rijetko kada sam se u pozorištu osjetio tako kreativno, inspirisano i lijepo - kao što je to na primjeru navedene predstave Gradskog pozorišta, iz 2009. Predstava je igrana u kontinuitetu dvije godine, imala veoma lijep prijem, bila i finalista Crnogorskog teatarskog bijenala 2010, a onda smo poželjeli od nje da napravimo film, i dug put prešli od tada. Na drugoj strani, za razliku od filma - pozorište ima taj efekat vremena, prolaznosti, i predstava je završila svoj život nakon dvije godine. Što se scenarija tiče - puno se radilo na nadogradnji tog osnovnog dramskog teksta, a kako sve skupa to izgleda - moglo su vidjeti u Herceg Novom, na premijeri. MONITOR: I „Pogled sa Ajfelovog tornja” i „Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa” bave se mladim ljudima bez alternative, događajima koji su produkt situacije u našoj zemlji i Balkanu. VUKČEVIĆ: Ja nekako vjerujem da je to zapravo - tema svih naših balkanskih filmova, koliko god da oni bili slični ili različiti. I da tako treba da bude. MONITOR: Glavni gradovi republika bivše Jugoslavije često su bili mjesta dešavanja mnogih filmova, što i nije bio slučaj sa Titogradom. Možemo li reći da je ovaj film svojevrsna oda gradu u kojem ste stasavali i ljudima sa kojima ste dijelili sudbinu devedesetih? VUKČEVIĆ: Zasigurno. Ja sam Podgoričanin/ Titograđanin do srži, a malo čak i na svoju štetu, čini mi petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. kultura Ovih dana film se titluje i vidjećemo gdje je najbolje da se pojavi, kada su strani festivali u pitanju. Ajfel ih je bio na preko 30, a Dječaci će tu brojku zasigurno premašiti se ponekad. Moji rodni gradovi - Titograd i Podgorica - zasigurno nisu jedan isti entitet i zadnje vrijeme pokušavam da zavolim Podgoricu kako sam volio Titograd, a Dječaci su sastavni dio tog postupka otkrivanja razloga za ljubav. Raduje me svako umjetničko djelo na ovu temu i prepuštam mu se sa uživanjem. Rijetki romani (moji favoriti su Život i smrt Milana Junaka Vojislava Pejovića i Šamaranje Stefana Boškovića), još rijeđa muzika i gotovo nepostojeći filmovi - trebali bi zaintrigirati nadležne da ovaj grad polako gubi svoj duh, a da institucije dosta slabo rade na promociji i detekciji onoga što rade ostali veliki gradovi svijeta, ali i regiona: njeguju i promovišu svoje specifičnosti. No, tako je, u situaciji kada više decenija na mjestu gradskog sekretara za kulturu nemamo snažnog umjetnika sa integritetom, koji bi promovisao ono što nas sve čini autentičnima i koji bi sve to pogurao snagom svog umjetničkog renomea. MONITOR: „Dječaci” su rađeni četiri godine i to u etapama, a djeluje kao da je film sniman entuzijazmom svih koji su radili na njemu. Tokom rada mogli smo da vidimo dva trejlera, muzičke spotove za film… Koliko je bilo teško završiti cijeli projekat? VUKČEVIĆ: Generalno - da je lako snimati filmove u Crnoj Gori - imali bi ih puno više nego do sada. I vjerujem da je svima jasno da sa najmanjim tržištem na Balkanu, bez funkcionalnijeg Zakona o kinematografiji, nacionalnog Filmskog centra, članstva u Euroimage-u (što imaju već svi u regionu) to ide uz mnogo odricanja, te da je svaki film, shodno tome incident, koji treba podržati. Da nije konkursa za podršku kinematografije koje raspisuje Ministarstvo kulture tek ništa ne bi imali. Mi smo snimali u etapama - jer smo, na žalost, tako nabavljali onaj neophodni minimum novca, kojim smo plaćali neophodne elemente u produkciji, a sve navedene trailere i spotove - zapravo smo plasirali da bi zainteresovali javnost, potencijalne sponzore i nadležne - da bi se obezbijedio neophodni minimum za narednu fazu. Nisam od onih koji mogu da ne rade - ali sam se stotinu puta, tokom rada na ovom filmu, zapitao ima li smisla sve to oko čega se trudimo (nakon premijere - znam da ima, ali je bilo trenutaka kada su problemi bili neizdrživi, i rješavali su se ličnim kreditnim zaduženjima, isključivanjem struje...). Ipak, najveću podršku, da izguram do kraja, imao sam od Srđana Stanojevića koji je radio na montaži filma (a koji je inače student filmske režije, i koji je zbog ovog filma, na određeni način, pauzirao sa studijama), dizajnera zvuka Igora Vujovića i producenta Ivana Đurovića - te naših supruga, bez čije podrške se mnogo toga ne bi izguralo. Bilo je tu još puno divnih ljudi, ali ovi zaslužuju isticanje. Miroslav MINIĆ 47 kultura IZLOŽBE DOMAĆE RADINOSTI U BARU – KAD SE SPOJE LIJEPO I KORISNO Opet se sve svelo na umješnost pojedinca, na vrijedne i darovite žene, koji su se same organizovale i krenule u priču o starim zanatima, zaboravljenim škrinjama punim čudesnih ručnih radova, čipki, nakitu, maslinovom drvetu... No, krajnji cilj mora biti uključivanje institucija Umješnost bez podrške rugi Etno bazar održan je u Starobarskoj tvrđavi 2. avgusta, uz prezentaciju talenta žena iz Bara, Cetinja, Budve, Kotora, Risna, Ulcinja i drugih crnogorskih gradova. Organizatorkama je, ovoga puta, potporu dao i barski Rotari klub zahvaljujući čijoj finansijskoj podršci je i održana ova manifestacija. Tema bazara je bila čipka. ,,Izuzetno smo ponosne što su, zahvaljujući ljubaznosti Nade Radović, profesorice u penziji, čuvarke zanata autentične Dobrotske čipke, posjetioci Etno bazara mogli da vide ovu znamenitu čipku, koja je nastala u 12. vijeku. O kakvoj vrijednosti se radi najbolje govori podatak da je Dobrotska čipka zaštićeno nematerijalno kulturno dobro Crne Gore”, istakla je za Monitor Gordana Vujović, jedna od organizatorki d 48 bazara. Specijalne gošće Bazara bile su članice udruženja Gračaničko keranje iz bosanskog gradića Gračanice. One su prikazale čipku koja u ovom kraju postoji nekoliko stotina godina, a vrijedne i umješne žene su je obnovile, prilagodile novom vremenu, zaštitile i pokazale ljubiteljima tradicionalnih rukotvorina širom Evrope. Osmislile su i mali, bijelo-zeleni Srebrenički cvijet, koji na reverima nose i poznate holivudske zvijezde. Za organizatore je, kažu, bio izuzetno važan korak uspostavljanja saradnje sa ženama iz MZ Ostros koje su osnovale udruženje i prošle nekoliko kurseva - šivenje, krojenje, filcovanje vune... Na Etno bazaru članice KUD Jedinstvo nosile su atraktivne modele, koje je kreirala Anastazija Miranović, uz pomoć, kod ručne izrade čipke, vrijednih žena iz Ostrosa. br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. na svim sličnim manifestacijama širom našeg primorja. Šareni štandovi bili su stjecište svih generacija, od najmlađih do najstarijih. I ljudi različitih životnih profila. Najveseliji je bio štand dvanaestogodišnje Darje Dragaš koja je skupa sa drugaricama, na licu mjesta zainteresovanima pravila danas kod tinejdžera jako tražene narukvice od raznobojnih gumica, ponudivši zainteresovanima i svoj Dvorac Ledene kraljice, ukrašen na isti način. Drugi čin izložbi ručnih radova trajao je tri dana ispred Dvorca kralja Nikole, od 11. do 13. avgusta. Izložbu radova domaće radinosti organizovali su Business Start Up centar i Kulturni centar Bar. Cilj manifestacije bila je promocija crnogorske ručne radinosti i starih zanata, te upoznavanje turista sa istorijskim i kulturnim nasljeđem Crne Gore. Svoje proizvode je predstavilo Mirjana Bobić, ekonomista po struci, na štand je iznijela sapune od maslinovog ulja i aromatičnih bilja ovog podneblja. Od prije dvije godine njeni proizvodi nose zvaničnu oznaku ,,crnogorski suvenir”. ,,Sve je počelo prije 6-7 godina, strašno me interesovalo kako su stare žene iz Zubaca, sela gdje sam udana, prije više od 300 godina pravile sapune od maslinovog ulja, kastilje, kuvajući ono što su zvale murga. Nešto mi je objasnila svekrva, ali sam i sama istraživala, i otkrila da postoji i hladni metod pravljenja sapuna. Za njega sam se odlučila, iako je sporiji, jer proizvod mora da odleži tri nedjelje prije pakovanja”, kaže Mira Babić redovna petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. 29 izlagača iz Bara, Budve, Cetinja, Podgorice, Nikšića, Kolašina i Berana, uz jednu gošću iz Srbije. Bila je to u dobrom dijelu ista ekipa iz Starog Bara, pojačana sa desetak drugačijih štandova. Posjetioci su imali priliku da razgledaju i kupe autohtone crnogorske suvenire, ukrasne i modne detalje, upotrebne predmete, domaće proizvode i kozmetičke preparate proizvedene na bazi prirodnih sastojaka. Stana Glomazić je iznijela ikebane od suvog cvijeća, Jelena Milović unikatne minđuše i ogrlice od polimerne gline, Kolašinac Dragoje Njaro Mašković zdjele i činije od drveta sa prirodnim rubom, Gordana Mijović i Ljiljana kultura Kostić ukrasne predmete napravljene dekupaž tehnikom, a radionica Olive art one nastale od maslinovog drveta. NVO Biber je ponudila prirodnu kozmetiku, a Cetinjanke Zorica Radović i Slobe Vujović su postavile štand „od svačega po nešto“: nakit, ručno rađene kutije, heklane i štrikane stvari... Redovne su na svim sličnim sajmovima u Crnoj Gori. „Počela sam sa radom prije dvije godine. Prvi radovi su mi bile ukrasne ruže od pomorandžine kore, zatim nakit nastao tzv. transferom na FIMO masu, pa dekupaž... Iskustva sa sajmova su veoma pozitivna u smislu upoznavanja sa kreativnim ljudima, razmjene iskustva i sklapanja nekih sitnijih, ali za nas značajnih poslova. Svakako da su nam kvalitetni sajmovi neophodni, ali moraju biti dobro organizovani, i ne sa previše visokom kotizacijom, da bi bili svim rukotvorcima pristupačni. A ima nas sve više“, kaže Slobe Vujović. spred Dvorca na Topolici u gomili oduševljenih posjetilaca, među kojima je bilo najviše stranaca, bila je i arhitektica iz Bara koja živi u Vankuveru, u Kanadi, predsjednica Crnogorskog društva Britanske Kolumbije Luiza Zlatović. Puna hvale za ovakve manifestacije, objasnila je zašto je bitno da se održi kontinuitet održavanja: „Iako vrlo zauzeta, nikako nijesam htjela propustiti da posjetim Bazare koji se razvijaju u jedinstvene lokalne manifestacije zaista vrijedne pažnje. Svaki od ručno izrađenih predmeta nosi poseban šarm i ima dušu. To su biseri koji se s ljubavlju upotrebljavaju. U Kanadi je teško naći lokalne rukotvorine, pa me zaista raduje što barski Bazari pomažu da ručna radinost kod nas dobije zasluženu pažnju“. I na kraju, opet se sve svelo na umješnost pojedinca, na vrijedne i darovite žene, koji su se same organizovale i krenule u priču o starim zanatima, zaboravljenim škrinjama punim čudesnih ručnih radova, čipki, nakitu, maslinovom drvetu... No, krajnji cilj mora biti uključivanje institucija. I Željko MILOVIĆ 49 Vodič za uvrede i prijetnje hrvatske radikalne desnice i ljevice mediji a granica stvara zbrku radikalnom dijelu društva, ljevici i desnici, što nije uopće čudno jer se u tom području ne snalaze čak ni novinari, kojima je teško ostati u granicama kulturnog ponašanja i zakona. Internetski komunikacijski rat nije bezazlen, jer sukob lako može preći granice virtualnog svijeta lažnih profila, uvreda, kleveta, prijetnji, govora mržnje i neprimjerenog pisanja neodgovornih ljudi. ‘Ja’ komunikacija u medijima Ja, opet ja i samo ja! Ja mislim, ja znam, ja tvrdim... Pisanje kolumnista i novinara u medijima u prvom licu odraz je prije svega viška ega i manjka poznavanja struke. Odraz je to stavova ljudi koji nikako da shvate kako ni u kojem trenutku, o kojoj god temi pisali, ne bi trebalo biti važno tko su oni, nego što je to što pišu i koju poruku o društvu i svijetu žele poslati. ‘Ja’ na društvenim mrežama Pisati u prvom licu primjereno je ako se radi o vlastitim statusima na društvenoj mreži. Oni jesu javno iznošenje vlastitog mišljenja, ali i dalje ništa dalje od toga. Kad netko napiše status na društvenoj mreži, izrazio je svoje privatno mišljenje. Na koje ima pravo! Kad netko piše kolumnu u medijima, t 50 Gdje je granica slobode govora na internetu koja dijeli iznošenje vlastitog mišljenja od kršenja zakona i kaznenog djela prijetnje, u teoriji je kristalno jasno. U praksi zato vlada apsolutni kaos kojega dodatno potpiruju mediji, samoprozvani novinari, političari te očiti nedostatak građanskog, religijskog, ali i medijskog odgoja u školama onda je to sasvim druga razina koja pretpostavlja širu publiku i utjecaj na velik broj ljudi. Onda to pisanje mora imati javni, a ne privatni interes. ‘Ti’ komunikacija u medijima Ti, opet ti i samo ti! Kad novinar posegne za ovom formom u svojoj kolumni u kojoj se direktno obraća nekoj drugoj osobi imenom, prezimenom ili nadimkom, to se u svijetu komunikacije može usporediti s borbom ‘prsa u prsa.’ A takva borba po svojoj prirodi isključuje sudjelovanje bilo koga osim ‘dvojice veličanstvenih.’ Javnost je tada samo puki promatrač dvoboja, u kojem odabire strane ili se samo zabavlja gledajući. Pravo je pitanje gdje je tu javni interes i što dobro društvu i svijetu mogu donijeti ti sukobi, uglavnom dvaju ega. ‘Ti’ na društvenim mrežama Kad korisnici društvenih mreža krenu u ‘ti’ komunikaciju prema Piše: Lucija Komaić nekom drugom korisniku, to u istom trenutku prerasta u odnos koji prestaje biti tek dio komunikacije virtualnog svijeta. Komuniciraju tada prijatelji, neprijatelji, poznanici ili osobe koje se slučajno susretnu prilikom rasprave o nekoj temi. Bez obzira na maštovitost skrivanja iza lažnih imena, tu se ipak uvijek radi o stvarnim osobama. Roboti još uvijek nemaju profile, ne misle, ne pišu. ‘Ti’ komunikacija može biti javna ili privatna, skrivena od očiju šire javnosti. Ona je najbolji odraz čovjeka koji se skriva iza profila bez obzira radi li to pod pravim imenom i prezimenom ili pod kreativnim, izmišljenim, nekakvim pseudonimom. Uvrede su vlastito mišljenje Kurvo, droljo, glupačo, četniče, ustašo, komunjaro, izrode, mrzitelju svega hrvatskog, spodobo, kretenu, jugoslavenčino... Upotreba ove šarolike br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. mediji lepeze uvreda u ‘ti’ komunikaciji nije ništa drugo nego pokazatelj kućnog i religijskog odgoja. Takve upućene riječi puno više govore o onome tko ih je uputio, nego o onome kome su upućene. I dalje, sloboda govora i javnog iznošenja vlastitog mišljenja je uzvišena, sveta vrijednost kroz koju su i takve gadosti u tom smislu dopuštene. ‘Ne odobravam to što si rekao, ali ću do svoje smrti braniti tvoje pravo da to kažeš,’ rekao je davno Voltaire čija je poznata mudra rečenica i danas aktualna. Jednako kao i tada, predstavlja uzvišen cilj slobode kao temeljne vrijednosti koju se ne prodaje za sva blaga svijeta. Klevetanje i laganje nije dopušteno Iako je svaki pojedinac slobodan pisati privatne poruke kome god želi na internetu, u tu slobodu ne bi trebale spadati poruke u kojima se nekoga nepozvan vrijeđa. S druge strane, pisati izmišljotine o nekome, klevete, nije dopušteno i može biti kažnjivo zakonom. To se posebno odnosi na medije koji su dužni © DURIS Guillaume - Fotolia.com pisati istinu, ali i na sve korisnike društvenih mreža za koje vrijedi isto pravilo iznošenja istine (...) Želim ti smrt Uz uvrede u ‘ti’ komunikaciji jednaki pokazatelj manjka kućnog odgoja i religijskog morala je kada netko nekome primjerice poželi smrt, dugu i tešku bolest ili da ga netko ili nešto liši života. I to isključivo najviše govori o onome tko je takvo nešto poželio, posebno ako je zaista to želio, a nije ga strah od Boga. Govor mržnje te iznošenje vlastitog (često gnjusnog) mišljenja na društvenim mrežama zaslužuje javnu osudu, ali i dalje taj gnjusni čin ne ulazi u sferu kršenja zakona Republike Hrvatske. S druge strane govor mržnje u medijima ni u kojem slučaju nije dopušten! Prijetnja je kazneno djelo! Kad se nekome kroz ‘ti’ komunikaciju prijeti, onda tu završavaju granice prava na slobodu govora i počinje sfera u kojoj vrijede pravila Kaznenog zakona Republike Hrvatske i članka 139. ‘Tko drugome prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.’ - navodi se u prvom stavku Zakona, dok drugi stavak dodatno pojašnjava težinu ovih kaznenih djela. ‘Tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak kaznit će se kaznom zatvora do tri godine,’ - definirano je drugim stavkom dok treći stavak definira situacije kada to kazneno djelo ima jošveću težinu. Ako je kazneno djelo prijetnje ‘počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u vezi s njenim radom ili položajem, ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva, ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje vrijeme stavljena u težak položaj, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.’ Sramotna Hrvatska danas Ubrzani razvoj interneta i masovne komunikacije nažalost ne prati jednakom brzinom razvoj kulture društva. Nekulturni ljudi koji poštivanje zakona nisu savladali ni u stvarnom svakodnevnom životu, u virtualnom svijetu dodatno ‘dobiju krila’ za kršenje zakona uz iluziju kako je u bespućima interneta sve dopušteno, ali nije. Zakoni nisu tu da se krše, nego da se poštuju, ako je cilj da Hrvatska postane uređena zemlja jednakih uvjeta za sve građane. Ako je cilj da Hrvatska bude banana država korupcije i divljaštva, onda su zakoni tu da se krše, jer je to u takvoj zemlji jedini put do uspjeha. Onaj tko se zaista zapitao ‘kakvu Hrvatsku želi,’ taj zna da je u promjene uvijek nužno krenuti raditi od samog sebe (...) (Dubrovački dnevnik) petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. 51 inbox REAGOVANJE Ne postoje „Gvozdenovićevi porodični krugovi” ( Cane se vraća na Sveti Stefan?, Monitor broj 1243) U tekstu Cane se vraća na Sveti Stefan?, sa nadnaslovom Subotićeva saradnica nudi otkup bankarskih dugova porodice ministra Branimira Gvozdenovića (strane 8, 9 i 10), uz uvredljivo odrađenu fotomontažu na naslovnoj strani se, na osnovu niza potpunih neistina, izrazito nekorektno i bez imalo profesionalne etike, insinuira moja umiješanost u tzv. „sumnjive poslove“ pojedinaca i njihovih firmi. Ostavljam čitaocima da donesu sopstvene zaključke o ovom nivou „novinarstva“, uz očekivanja od čitalaca da u tom zaključivanju uzmu u obzir sljedeće činjenice: 1. Ne postoje nikakvi Gvozdenovićevi porodični dugovi koji bi, na bilo koji način, mogli biti predmet bilo čijeg otkupa; 2. Gospodina Stanka Subotića nikada nijesam imao prilike da lično upoznam, niti sam sa njim i njegovim saradnicima ikada imao bilo kakve poslovne kontakte ili dogovore; 3. U odnosu na firmu Planet čiji je suvlasnik donedavno bio moj pašenog Ljubiša Šestović, kao ni u odnosu na bilo koju drugu firmu, nemam nikakav poslovni interes, ni po jednom osnovu. Samim tim, eventualni dugovi firme Planet ne mogu imati veze sa mnom, a posebno se ne mogu nazivati „Gvozdenovićevim porodičnim dugovima“. Crnogorska javnost je, vjerujem, upoznata sa činjenicom da sam u prethodnom periodu više puta demantovao navode o mojoj poslovnoj povezanosti sa firmom Planet. Siguran sam da ni autorka teksta ni uredništvo Monitora ne vjeruju u insinuacije i konstatacije koje su dio objavljenog teksta, s obzirom na to da se i senzacionalistički naslov sa naslovnice Monitora i određene insinuacije u samom tekstu završavaju znakom pitanja; 4. Ministarstvo uređenja prostora i zaštite životne sredine je 2009. godine, u skladu sa Zakonom i na zahtjev Opštine Budva, dalo saglasnost na izmjene predmetnog DUP-a koje je, u regularnoj proceduri, donijela Skupština Opštine Budva. Jedino elementarno nepoznavanje funkcionisanja sistema pripreme i donošenja/usvajanja planske dokumentacije, kao i površnost kojom se autorka teksta vodila u radu, mogu dovesti do zaključka da ministar može na bilo koji način učestvovati u korekcijama lokalnog, ili bilo kog drugog planskog dokumenta. Saglasnost koja je data na DUP je zasnovana isključivo na ispunjenosti zakonskih uslova i na činjenici da je izmijenjeni DUP bio usklađen sa prostorno-planskim dokumentima višeg reda. Imajući u vidu prethodno navedeno, ni na koji način ja, kao ministar, nijesam bio u mogućnosti da „povećam objekat svog pašenoga“ jer to, jednostavno, nije bilo u kompetenciji Ministarstva, ni u jednoj fazi projekta. U cilju potpunog informisanja javnosti, navešću i činjenicu da me autorka teksta nije kontaktirala ni po kom pitanju koje se u tekstu tretira, zanemarujući potrebu prethodne provjere istinitosti pojedinih pretpostavki i sumnji i profesionalno pravilo „čuti obije strane“. Iz toga se može zaključiti u kojoj mjeri je autorki bilo stalo do istinitog informisanja javnosti. Umjesto toga, u tekstu se, krajnje jednostrano i uvredljivo manipuliše neistinama, uz dodatno vizuelno kompletiranje insinuacije uvredljivo urađenom fotomontažom sa mojim likom. Iskustvo mi je dokaz da ne treba da se nadam korektnom izvinjenju novinarke, a koje bi trebalo da uslijedi nakon ovako očigledno dokazanih neistina u njenom nekorektnom i zlonamjernom tekstu. Branimir Gvozdenović Podgorica (odgovor naše novinarke u sledećem broju) Ombudsmanka Monitora Počela je da radi naša ombudsmanka Paula Petričević, poznata civilna aktivistkinja. Petričević će redovno pratiti rad Monitora i upozoravati na eventualna kršenja etičkih principa i profesionalnih standarda. Njena će djelatnost biti transparentna, a svi njeni ključni nalazi i odluke biće objavljeni u našem nedjeljniku. Čitaoce pozivamo da se obrate ombudsmanki, ako smatraju da se redakcija ogriješila o standarde profesije. Žalbe i komentari se mogu slati na e-mail: monitor. omb@gmail.com. 52 br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. marketing petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. 53 feljton ŽIVJETI ZAJEDNO Goražde: Heroji bitke za ranjenike Piše: Aleksandar Reljić (Novi Sad) Tekst je nastao kao dio projekta Living Together, koji sprovode Nezavisno društvo novinara Vojvodine i BH novinari, a koji je finansiran sredstvima Medijskog fonda Jačanje medijske slobode u Srbiji Evropske unije, Delegacija Evropske unije u Srbiji. Sadržaj priloga je isključivo odgovornost realizatora projekta i ni na koji način ne odražava stavove i mišljenje Evropske unije 54 n a spomen ploči okačenoj na ulazu u Kantonalnu bolnicu u Goraždu, ispisana su imena zdravstvenih radnika, koji su u bosanskom ratu 1992-1995, poginuli radeći svoj posao. Pored dr Hasana Imamovića, dr Muhameda Pašića, Sabine Pašalić, Mehmeda Živojevića, Alije Kurtića, Satka Ćosa i Nizama Halilovića, tu je i ime jedne Beograđanke - doktorke Dušanke Vujasić, koja je nekoliko godina pre rata došla da radi kao stomatološkinja, u tadašnjem Domu zdravlja u Goraždu. Iako je imala više prilika da izađe iz grada, koji je od 4. maja 1992. bio pod opsadom snaga JNA i srpskih paravojnih formacija, doktorica Dušica nije želela da ga napusti, koji je bio pod konstantnom artiljerijskom vatrom. Doktorka Dušanka Vujasić poginula je 27. aprila 1993. u granatiranju goraždanske bolnice, zajedno sa kolegom, takođe stomatologom, dr Hasanom Imamovićem (…). Kroz goraždansku bolnicu za četiri godine rata prošlo je oko 4.500 ranjenih, a samo u prvoj godini, od početka napada na grad do novembra meseca, bolnica je primila 1.700 ranjenika. U goraždanskom Domu zdravlja na početku nisu bili spremni za rat. Prvih dana opsade doneta je odluka da se ranjenici odvoze sanitetom u okolne bolničke centre, koji su bili na teritoriji pod kontrolom srpskih snaga pa i u samu Srbiju i Crnu Goru, do Užica, Pljevalja i čak do Beograda. To je trajalo prva dva meseca rata, priseća se dr Emir Frašto, specijalista opšte medicine, koji je danas premijer Bosansko-podrinjskog kantona (…). Na taj put odlazila je i pokojna doktorica Dušica, kako su je Goraždani zvali, koja je 25. jula 1992, u jednom intervjuu, objasnila grupici novinara da je ostala u Goraždu „zbog pacijenata i ljudi iz ovog grada”. U video snimku intervjua se vidi kako objašnjava da je imala prilike da izađe iz grada, da i dalje ima mogućnosti da to učini, ali da ne želi. „Želela bih samo preživeti ovaj rat, da se vratim u Beograd, u Srbiju, ● ŽELJELA DA PREŽIVI RAT I KAŽE ISTINU: Dušanka Vujasić i da kažem tamo istinu ljudima. Ne, ljudima! Želim reći istinu roditeljima, jer moji roditelji ne znaju istinu”, istakla je tada doktorica Dušica. Vozač saniteta, koji i danas radi taj posao u Kantonalnoj bolnici, Meho Ćano seća se kada su on i doktorka Vujasić imali problema na Limskom mostu, kod Ustiprače (…). ada su došli do Ustiprače, patrola ih je vratila u Sokolac. U Sokocu su Dušicu dva-tri sata ispitivali, „šta ona traži kod K br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. feljton Muslimana i zašto im pomaže”, a Meha nisu dirali. Pacijenta su primili u bolnicu u Sokocu i Dušica i Meho su nastavili put prema Goraždu. oktorica Dušica išla je u pratnji ranjenika i sa vozačem kola hitne pomoći Ibrahimom Paradžikom. Ovaj penzioner se priseća da je doktorica imala problema na punktu, kod Rudog, usput do Užica. Tada su prevozili ranjenika Ahmeda Adžovića, nastavnika matematike i direktora tadašnje Osnovne škole Nikola Tesla u Goraždu, koji je ranjen drugog dana opsade grada i prevezen u užičku bonicu. Adžović, koji je i danas nastavnik u istoj školi, koja se sada D zove Husein ef. Đozo, kaže da su ih vojne patrole zaustavljale na „pet, šest punktova”(…). U pratnjama saniteta išao je i pokojni Predrag Dacić Pero, čiji su roditelji Jagoš i Joka, poreklom sa Žabljaka, bili učitelji u Goraždu. Odrastao je u tom gradu i bio je oženjen Munirom, sa kojom je imao ćerkicu Dijanu. Nije bio medicinski radnik. “To je bila velika hrabrost i veliki reskir i on je dolazio u bolnicu i pitao šta treba da pomogne i išao je sa petak / 22. avgust 2014. / br. 1244. našim vozačima. Teško je prelazio granicu, sa naše strane, a još teže sa srpske strane. Bilo je ljudi koji su pokušali da to urade kao on, i ostave auto, i ostave ranjenike, i pobjegnu. Pero je o svakom vodio računa i do bolnice ih dovozio. Dolazio je sa nekom energijom i to je uticalo na sve nas da izdržimo”, priča dr Frašto. Pero je jednom spasio vozača Meha Ćana, kada su se vraćali iz Pljevalja, gde su u bolnici ostavili jednu ranjenu ženu. Nosio je beli mantil na kojem je pisalo dr Emir Frašto. „Na izlazu iz Pljevalja, kroz onu šumu, sretne nas Milun Kornjača. Ništa nas nije dirao, sjećam se dobro da je bio ranjen. Uzeo nam je auto, sjeo pored nas vojnik Perendija i mi smo došli do Mostinje. Moje su auto uzeli i oćerali i prebacili nas u milicajska kola i došli smo u Čajniče. U Čajniču smo stajali pred komandom i rekli su nam da čekamo Miluna da odluči šta će sa nama biti”, ispričao je Ćano (…). U to vreme užička bolnica je bila prepuna ranjenika iz Srbije, koji su pored ratišta iz Bosne, bili i sa hrvatskog ratišta, ističe Ahmed Adžović, kojem je teško da se priseća kako je kao ranjenik prebačen iz Goražda u Užice (…). „Postojale su razne formacije, a posebno su bile opasne paravojne formacije i teško je bilo biti Bošnjak ili Musliman u to vrijeme u Srbiji, a posebno u Užicu, jer je to ipak taj pogranični dio, gdje je dolazilo puno ranjenika sa svih strana“, kazao je Adžović. anjeni nastavnik je tada stigao do Subotice, ali nije mogao da pređe granicu jer nije imao dokumenata. U međuvremenu, video je na televiziji vest da je grupa od dve i po hiljade kozlučkih prognanika, vraćena iz voza sa graničnog prelaza u Subotici i da se nalazi na Palićkom jezeru. „Tu su čekali da im se izdaju dokumenti po skraćenoj proceduri, jer su Mađari pristali da ih puste da uđu i nastave put u treće zemlje. Vidio sam šansu da se umiješam R među njih i uspio sam da uzmem pasoš i da izađem iz Srbije”, rekao je Adžović. Pre toga, pozvao je telefonom stare prijatelje iz Sombora, Mlađu i njegovu suprugu Gordanu Vlaisavljević, objasnio im situaciju, našli su se i od Vlaisavljevića je pozajmio novac za put. „Oni su odmah došli do mene i posudili mi 500 švajcarskih franaka. Odveli su me u jedan restoran na ručak i eto, srećom, nakon pet mjeseci i sedam dana, preko Mađarske i Hrvatske i na kraju preko Grepka, uspio sam se vratiti u Goražde svojoj porodici”, ispričao je Adžović. Vlaisavljevići su godinama letovali sa Adžovićima u Baošićima i družili se, i oni i njihovi sinovi. Kada se u proleće 1992. Ahmo javio Mlađi iz Subotice, to je za Vlaisavljeviće bilo veliko iznenađenje, jer je u Goraždu rat (…). akon rata, Vlaisavljevići su dobili telefonski poziv iz Beča, od jedne žene iz Goražda, koja se predstavila kao Adžovićeva komšinica i da ima poruku od Ahma. „Dao joj je novac i zamolio je da nam ga pošalje i da nam tako vrati pare. I sad da li je umesno, da li nije, svi mi imamo takvih slučajeva da u našem gradu, kada nekome nešto učiniš, da posle okrene glavu i da se i ne osvrne na to da li je dužan. Ovo je stvarno bila pomoć na koju nismo računali da se vrati. Eto, pošteni ljudi”, priča Mladenova supruga Gordana. Ahmovo pismo zahvalnosti Vlaisavljevići čuvaju i dandanas i Mladen kaže: „To ostaje istorija... za našu decu. Veliko je zadovoljstvo pomoći čoveku u nevolji”(…). Dr Dušanka Vujasić poginula je 27. aprila 1993, u 37. godini života, od granata ispaljenih iz VBR-a, koje su doletele iz pravca Foče. Bila je u šestom mesecu trudnoće. Nije odmah izdahnula, ali kolege nisu uspele da spase ni nju, ni bebu. N (Nastavlja se) 55 licno V Jelena Lela Milošević n edavno ste u Kolašinu organizovali radionicu kreativnog pisanja. - Društvo prijatelja Kolašina je ove godine pokrenulo kulturnu manifestaciju pod nazivom Udahni Kolašin, u sklopu koje je održan i festival alternativnog teatra Korifej, na kojem sam imala čast da sa našim dramskim piscem Ljubomirom Đurkovićem držim radionicu kreativnog pisanja. Na radionici smo shvatili da u tom gradu postoji priličan broj mladih ljudi koji su jako talentovani za pisanje i voljela bih da ih je naša radionica podstakla da nastave time i da se bave. Predavač ste na cetinjskom FDU. Koliko je zahtjevan rad sa studentima i da li možemo očekivati neka nova imena na ovdašnjoj spisateljskoj sceni? - Radim sa studentima od osnivanja Odsjeka za dramturgiju, uprkos tome što nemam riješen status i već osam godina taj posao obavljam honorarno. Ne znam da li mogu reći da je taj rad zahtjevan jer radim ono što volim, ali je svakako jako odgovoran. Naravno da se mogu očekivati nova imena, već su mnogi od njih i pokazali svoj potencijal. Međutim, kao i u svakoj oblasti, kod nas nije problem da li imamo potencijala, nego da li se tim ljudima daje šansa da svoj potencijal i pokažu. Mislim da, kao društvo, nemamo baš dovoljno sluha za ono što može da bude od državnog značaja i kao da nikome to nije ni bitno. Na Cetinju postoji odsjek dramaturgije, imamo televizije, pozorište, po malo se daje i za film. Koliko ima prostora za pisce i dramaturge iz Crne Gore da ovdje rade i da njihovo djelo vidi publika? - Imamo talentovanih ljudi u svim oblastima, ali kao što ste i sami rekli, malo se ulaže u taj potencijal. Pitate koliko ima prostora za dramske pisce, mogu reći slobodno da prostora nema skoro uopšte. Strpljenje je ono čime se pisci moraju naoružati kako bi izdržali ova teška vremena. Sama sam primjer da sam nakon toliko godina rada na FDU-u i dalje bez riješenog statusa, 56 Jelena Lela Milošević dipl. dramaturg, dramski pisac i scenarista, rođena je na Cetinju, gdje živi i radi. Honorarni je saradnik na predmetu Filmski i TV scenario na Odsjeku za dramaturgiju na FDU-u da sam nakon što sam godina uporno konkurisala tek prošle godine uspjela da dobijem podršku Ministarstva kulture da snimim kratki film. Imamo i primjere konkursa za dramske tekstove, gdje nagrađeni tekst dobija priliku da bude izvođen, a da se to nikad nije desilo. Imamo slučajeve da našto nazivamo internacionalnim pozorišnim festivalom, a da na tom festivalu nema skoro ničeg internacionalnog, nego ga slobodno možemo nazvati prijateljsko - porodičnim festivalom. Imamo nepotizama do beskrajnih granica u oblasti u kojoj bi valjda trebalo da je kvalitet mjerilo, a ne prijateljskorođačko-kumovska logika. Zatvoreni smo, nema razmjene, ne dajemo pristup onima makar iz regiona, ako ne iz svijeta, da nam pokažu šta to oni rade, da nam se predstave, da se na kraju uporedimo. Ako nemate sa kim da se upoređujete teško možete bivati bolji. Međutim, mogu da zaključim jedino da upravo takvo stanje nekome odgovara? Nažalost, svjedoci smo toga na svim poljima. Ali je žalosno sputavati nekoga preko koga sjutra možemo možda biti i svjetski prepoznati samo zato što nije dio nepotističke družine. Naravno, obično je razlog stvaranja ovakve atmosfere u kulturi, obrazovanju, umjetnosti, u svemu, manjak talenta, a višak ambicije. Jer kako da neko bude ,,prvi u selu'' ako ima neko bolji. Ja sam uvijek mislila da je umjetnost nešto čemu treba svi da težimo, a posebno mi koji smo odabirom svoje struke odlučili da pokušamo da se približimo tome nečemu velikom što se zove umjetnost, a ne da radimo upravo suprotno samo zarad ličnih malograđanskih ambicija. Na čemu radite trenutno i da li ćemo uskoro vidjeti izvođenje nekog od vaših tekstova? - Prošle godine sam uspjela da snimim kratki film Jagode pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture. Pozvani smo da učestvujemo na filmskom festivalu koji će se održati u novembru mjesecu u Cottbusu u Njemačkoj, pa sad trenutno radim na prikupljanju sredstava za put. Osim Ministarstva kulture, nadam se da će se naći sponzori koji će izaći u susret da finansijski potpomognu taj odlazak, jer bi zaista bilo šteta da se nakon poziva za učešće niko ne pojavi na tako značajnom festivalu. Što se tiče nekog mog dramskog teksta nisam baš optimista da će se u skorije vrijeme nešto postavljati, no ja i dalje pišem i nadam se boljim vremenima. Predrag NIKOLIĆ br. 1244. / petak / 22. avgust 2014. ZASTUPLJENOST ŽENA U PARLAMENTARNIM POLITIČKIM PARTIJAMA I RUKOVODEĆIM TIJELIMA Pozicija žena u političkim partijama u Crnoj Gori U okviru projekta Novinarsko istraživanje i debate - Zastupljenost žena u parlamentarnim političkim partijama i rukovodećim tijelima, u hotelu Ramada u Podgorici 10. juna je održana panel diskusija Pozicija žena u političkim partijama u Crnoj Gori. U ovom broju donosimo izvode s ove debate, koja je dio projekta koji Monitorov centar za medije i demokratiju i nedjeljnik Monitor, realizuju u saradnji s Koalicijom za ravnopravnost Korak, uz finansijsku podršku Evropske komisije. POZICIJA ŽENA U POLITIČKIM PARTIJAMA U CRNOJ GORI avgust 2014. Princip rodne ravnopravnosti, jedan od temelja demokratije U česnike je na početku debate pozdravila izvršna direktorica Monitora Milka Tadić Mijović, koja je kazala da je namjera ovog projekta da doprinese: osvjetljavanju pozicije žena u političkim partijama i političkom životu uopšte; podsticanju javne diskusije o ovoj temi i podizanju javne svijesti o značaju većeg učešća žena u političkom životu. ,,Princip rodne ravnopravnosti je jedan od temelja demokratije. Kao što znate taj je princip utkan u naš Ustav, ali i u pojedine zakone. Sve to trebalo je da promijeni praksu neadekvatne zastupljenost žena u političkom i javnom životu. Zakon o rodnoj ravnopravnosti predviđa balansiranu zastupljenost žena i muškaraca u svim organima. Zakon je obavezao i političke stranke da svojim internim aktima preciziraju način i mjere za postizanje rodne ravnopravnosti’’, kazala je Tadić-Mijović. Podsjetila je da iako je od donošenja Ustava i novih zakonskih rješenja prošlo sedam godina, žena gotovo da nema u vrhovima političkih partija - samo jednu parlamentarnu partiju u Crnoj Gori vodi žena, a rodna balansiranost nije uspostavljena ni u izvršnim i glavnim odborima većine političkih partija. Tako je u Izvršnom odboru vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) tek nešto preko deset odsto su žene. Od svih parlamentarnih partija žene su najmanje zastupljene u jednoj od najvećih opozicionih stranki Srpskoj novoj demokratiji (Nova). Najveća zastupljenost žena u crnogorskim parlamentarnim partijama je u Socijalističkoj narodnoj partiji (SNP), koja je najdalje otišla u unutrašnjoj reformi - u Izvršnom odboru ove partije je 30 osto žena. avgust 2014 Ona je istakla da je ovakav odnos političkih partija prema zastupljenosti žena, doveo do toga da su Skupština Crne Gore i lokalni parlamenti, na začelju u Evropi po broju žena. ,,Zbog svega toga Crna Gora je na udaru, ne samo Evropske komisije, već i OEBS-a, Savjeta Evrope, Evropskog parlamenta i Komiteta Ujedinjenih nacija za zabranu diskriminacije žena. Ove su institucije zahtijevale da Cr na G ora izmjenom Skupština zakonodavstva obezbijedi Crne Gore da se na izbornim listama i lokalni političkih partija nađe više parlamenti, žena, i to tako što će žene na začelju u biti najmanje na svakoj trećoj Evropi po poziciji. Umjesto da žene budu broju žena na svakom trećem mjestu, što su bili i zahtjevi naših civilnih organizacija i pojedinih partija, usvojeno je zakonsko rješenje da su žene na izbornim listama - tek na svakom četvrtom mjestu. Da bi došlo do suštinskih promjena, čini se da su neophodne promjene u političkim partijama, čije rukovodeće i organizacione strukture nemaju balansiranu rodnu zastupljenost. Zabrinjava i činjenica da većina političkih parlamentarnih partija nije usaglasila svoje akte s temeljnim antidiskriminacionim zakonima, da i ne govorimo o međunarodnim standardima i praksi’’, zaključila je Tadić-Mijović. Ona je obavijestila učesnike da su na panel diskusiju bile pozvane i predstavnice vladajućih partija, koje su otkazale učešće, navodeći neodložne obaveze. POZICIJA ŽENA U POLITIČKIM PARTIJAMA U CRNOJ GORI Kultura dominacije i moći M aja Raičević iz Centra za ženska prava je smislu, međutim suštinski ova promjena nije donijela na početku svoga izlaganja istakla da je mnogo’’, kazala je Raičević. njena organizacija ove godine inicirala I to potkrijepila činjenicama da crnogorska Skupština uvođenje kvota u Zakonu za izbor odbornika i ima samo 15 odsto poslanica, što predstavlja namanju zastupljenost žena u parlamentu u regionu. Slična je poslanika. Podsjetila je da je to inicijativa koja je stara više situacija i u crnogorskoj Vladi u kojoj su samo tri žene, od decenije i koju su ranije pokretale druge ženske a u lokalnim parlamentima je tek 14 odsto žena. ,,Rezultat novih propisa je da su političke partije organizacije. ,,I tokom 2011. bilo je o tome dosta govora. Ta ispoštovale da imaju 30 odsto žena na izbornim listama, inicijativa imala je široki koncenzus, podržali su međutim pozicije tih žena su bile takve da one nijesu je ljudi iz akademskih krugova, žene iz političkih mogle biti birane u Skupštinu. To je dobar pokazatelj partija, ženske NVO, međunarodne organizacije, kako se manipuliše zakonom’’, kazala je Raičević. Ova organizacije je kada je ponovo krenuo proces koje su tom prilikom, kada je mijenjan Zakon o izboru odbornika i poslanika, uputile apel reformi izbornog zakonodavstva obnovila inicijativu predsjedniku Skupštine Crne Gore kojim se traži da se u Zakon o izboru odbornika i poslanika uvedu kvote na način da jedno od tri mjesta uvođenje kvota za učešće žena u u grupi pripadne ženi. Kao potporu političkom životu na način što će u Crnogorska su imali preporuke Komiteta UN za grupi od tri, jedno mjesto pripasti Skupština ima zabranu diskriminacije žena koje manje zastupljenom polu. To je bio samo 15 odsto su takođe išle u pravcu toga da se način da se obezbijedi poštovanje poslanica, što obezbijedi da u grupi od tri jedno tog minimalnog standard od 30 predstavlja namanju mjesto pripadne ženama. Inicijativa odsto žena u parlamentu. Iako je je naišla na dobar prijem kod civilnog inicijativa naišla na dobar odaziv zastupljenost žena društva i 17 organizacija je podržalo u javnosti, nije dala adekvatan u parlamentu u ovu inicijativu. Nakon toga je Centar rezultat, jer dio koji se odnosi regionu. Slična za ženska prava uputio amandmane na jedno mjesto u grupi od tri je situacija i u Radnoj grupi za izgradnju povjerenja nije prihvaćen već po prvi put crnogorskoj Vladi u izborni proces. Slične amandmane u crnogorski zakon uvedena je u kojoj su samo tri uputio je i Zaštitinik ljudskih prava i obaveza za političke partije da žene, a u lokalnim sloboda, zatim CEMI, kao i SNP. na svojim izbornim listama imaju parlamentima je tek ,,Podijelila bih neke impresije 30 odsto žena. To jeste značajna 14 odsto žena s našeg prisustvovanja Radnoj pomak, u nekom formalnom POZICIJA ŽENA U POLITIČKIM PARTIJAMA U CRNOJ GORI avgust 2014. grupi za izgradnju povjerenja u izbora zakona pojavili novi predlozi, Istraživanja izborni proces. Naše prisustvo je koji nijesu ništa drugo do sabotaža pokazuju da izazvalo prilično čuđenje članova’’, ovog predloga koji smo mi iznijeli. A naglasila je Raičević: ,,Čuli smo iz to je dovelo do postojećeg zakonskog žene 90 odsto vladajuće partije komentare tipa rješenja da u grupi od četiri jedno svojih prihoda da su kvote restriktivan način mjesto pripadne manje zastupljenom reinvestiraju u uvođenja demokratije u Crnoj polu. To je amandman koji je usvojen porodicu, dok je Gori. Tvrdim i dalje da mi živimo i koji je postao dio zakona’’, kazala je procenat onoga u prilično tvrdom patrijarhatu Raičević što muškarci koji nije spreman da podijeli Ona je navela da je zakon primijereinvestiraju sega njen na lokalnim izborima na način da proces odlučivanja sa ženama 30 odsto. Ovdje koje su u Crnoj Gori tretiraju kao je ispoštovano pravilo o zastupljenosti se pokazuju manjina iako su zapravo većina. žena ali opet ne na svim izbornim Ti komentari su se mogli čuti i iz listama. Procjene govore da će se, neka pitanja opozicionih partija. Bila sam i sama ako se ovaj princip bude poštovao, koja bi mogla iznenađena koliko je taj stav tvrd i obezbijediti učešće 20 odsto žena u radu biti značajna i za koliko se on sporo i teško mijenja, parlamenta. ,,Što je opet nedovoljno i ekonomski rast i koliko ne postoji razumijevanje za svega nekoliko procenata vise od razvoj Crne Gore neophodnošću većeg učešća žena aktuelne situacije. Smatramo da tako u političkom životu’’. mali procenat žena nije dovoljan, ne U toku procesa zatraženo je stvara adekvatnu kritičnu masu da se mišljenje eksperata TAEKS-a, koji su boravili u Crnoj nešto krucijalno mijenja u radu parlamenta. Želim da Gori i analizirali stanje kada je u pitanju učešće žena naglasim da je važno da žene koje uđu u parlament u politici. I njihov izvještaj je išao u prilog tome da je imaju svijest o potrebi rodne ravnopravnosti. Da 30 odsto žena u tijelima koja se bave odlučivanjem se uzajamno povezuju i razvijaju solidarnost a da neki minimum standarda. se, što je pomalo utopistički, manje fokusiraju na ,,Amandman koji smo predložili bio je jedini politike svojih partija koje su očigledno uticale na to način da se to realizuje. Do samog kraja procesa da one u jednoj fazi procesa odustanu od principa bilo je neizvjesno koliko će ovaj amandman naići za koje su se otvoreno zalagale i koje su potpisale. na odziv članova vladajuće partije, smatrali smo Mislim na Apel koji je upućen predsjedniku Crne da će u ovom dijelu podrška Odbora za rodnu Gore 2011, koji su potpisale i brojne predstavnice ravnopravnost biti krucijalna. Međutim, bila sam vladajuće partije a koje su na kraju glasale protiv toga iznenađena kada su se u samom završnom procesu amandmana. Što je opet pokazatelj da je partijska politika nešto što je dominantno’’, naglasila je Raičević. U Crnoj Gori nema istraživanja i malo se govori na temu zašto je važno da žene učestvuju u političkom životu. Međutim, neka međunarodna istraživanja pokazuju da učešće žena u politici čak smanjuje i nivo korupcije u datom društvu, kazala je Raičević: ,,Što je i u Crnoj Gori moguće, s obzirom na to da se kod nas borbom protiv korupcije najviše bave žene. Istraživanja pokazuju da žene 90 odsto svojih prihoda reinvestiraju u porodicu, dok je procenat onoga što muškarci reinvestiraju svega 30 odsto. Ovdje se pokazuju neka pitanja koja bi mogla biti značajna i za ekonomski rast i razvoj Crne Gore, za kvalitet života. Smatram da bi adekvatan angažman žena, koje su dovoljno svjesne potrebe da se ove vrijednosti razvijaju u jednom društvu, mogao značajno da promijeni aktuelnu situaciju. I jednu kulturu dominacije i moći kojoj smo svjedoci, koja se plasira i od strane države’’. avgust 2014 POZICIJA ŽENA U POLITIČKIM PARTIJAMA U CRNOJ GORI Kontinuirana rodna senzitivizacija K vote su ono što poboljšava položaj žena u političkim partijama i svakako je da su bitne i da se najviša priča treba vrtjeti oko njih. Ono što je jednako važno je to da u Crnoj Gori ne postoji politička partija, ne samo parlamentarna, koja je oformila, osnažila svoju žensku grupu na način da ta ženska grupa ima kontinuirane aktivnosti i koja se prije svega bavi onim što je krucijalna stvar a to je kontinuirana rodna senzitivizacija, ne žena u partijama, ne mladih u svojoj partiji, nego svih’’, kazala je na početku svog izlaganja Slavica Striković iz NVO Ženska akcija. Ona je naglasila da je Ženska akcija još 2002. godine dala prvi predlog ženskih kvota u Crnoj Gori. Taj predlog je podrazumijevao da izborna lista sadrži određeni procenat žena, u tom trenutku je to bilo 20 odsto žena. ,,Zašto tako mali broj, tadašnje relevantno istraživanje je pokazalo da samo 18 odsto žena želi da se bavi politikom i da im to na neki način bude profesija. Onda nije imalo smisla predlagati veću kvotu ako vi nemate dovoljno zainteresovanih žena da se bave time. Ostvićemo za diskusiju zašto nijesu bile zainteresovane’’, kazala je Striković. Nakon toga nijesu rađena istraživanja sličnog tipa. Striković smatra da se samo slijepo prilagođavamo onome što se zovu međunarodni standardi: ,,Preslikavamo standarde ne znajući kakvo je stanje stvari u Crnoj Gori. Tada je prvo odrađeno istraživanje a tek onda predlog kvota na način da izborna lista sadrži minimum 20 odsto žena. Raspored žena na listi, i treće, najbitnije, da konačan saziv odborničkih i poslaničkih klubova mora biti proporcionalan listi. I to je ono što je glavni nedostatak ovih kvota. Tada smo organizovali konferenciju na kojoj su predsjednici svih parlamentarnih partija potpisali deklaraciju. I pored toga već naredni izbori su pokazali da smo imali tek 11 odsto žena’’. Govoreći o najnovijim kvotama od marta ove godine, koje su primijenjene tokom lokalnih izbora u maju, Stiković je rekla da i tako freške zakonske odredbe nijesu ispoštovane. Smatra da je trebalo bolje pripremiti teren: ,,Trebalo je pripremiti i ovaj treći faktor, a to je da se ima i siguran procenat žena u odborničkim i poslaničkim klubovima. Sačekati to pa tek onda takve kvote uvesti’’. Striković tvrdi da većina izbornih lista na posljednjim lokalnim izborima nijesu bile važeće. ,,Ni jedna izborna lista u Kolašinu nije važeća. Ako bi dalje razvili tu teoriju onda nijesu važeći ni rezultati izbora u Kolašinu. Te liste nijesu važeće jer najnovije odredbe o kvotama u njima nijesu ispoštovane. Ni jedna izborna lista u Kolašinu nema na svom spisku 30 odsto žena. Kod svih partija je isto 29,03, devet žena na 31 ime. Slična situacija je i u Plavu. Izborna lista DPS-a u Podgorici je nevažeća. Sadrži jako visok procenat žena, mislim da je oko 41 odsto. Međutim, nije I ovaj broj žena ispunjen onaj uslov koji imamo u da je na svakom parlamentu, a to je četvrtom mjestu 12 od ukupno 88 žena’’, objasnila je poslanika, su žene Striković. koje uglavnom ,,Nijesam od imaju muški način onih koji mislim razmišljanja da će puko povećanje broja žena u parlamentu bog zna kako povećati kvalitet života žena i riješiti brojne ženske problem i unaprijediti sve lošije žensko zdravlje. Ne, sigurno. Zato što i ovaj broj žena koji imamo u parlamentu, a to je 12 od ukupno 88 poslanika, su žene koje uglavnom imaju muški način razmišljanja. Treba raditi na političkoj volji koja ni danas u Crnoj Gori ne postoji kada su ženske kvote u pitanju. Nemamo solidarnost žena iz različitih političkih partija. Nije dovoljno dobro organizovan, niti dovoljno jak pritisak civilnog sektora. Ne samo ženskih NVO, nego ni ostalih NVO. Imamo i ono što se zove nezainteresovanost medija da promovišu ove teme. Svi mi nijesmo dovoljno animirale medije da ih uvjerimo da je veće učešće žena u institucijama neophodno, osim u sudskoj gdje je 53 odsto žena i tu se ne možemo žaliti. Veće učešće žena u organima vlasti podiže i nivo demokratije i kvalitet života građana’’, kazala je Stiković. POZICIJA ŽENA U POLITIČKIM PARTIJAMA U CRNOJ GORI avgust 2014. Bez pomaka P o mišljenju Tatjane Perović iz Pokreta za pomaka u položaju žena u političkom odlučivanju. promjene položaj žena u politici ne ide uzlaznom Njihova preporuka je bila upravo ovo o čemu smo mi putanjom, već se pogoršava. počeli diskusiju a to je reforma zakonodavstva. Rekla ,,Da ne bi to bilo neko moje opoziciono mišljenje sam da je izvještaj prezentovan u novembru, poslednja pa mi se sada ništa ne sviđa, nadovezaću se na priču reforma je bila prije par mjeseci i dobili smo što smo mojih koleginica. Riječ je o izvještaju koji je kod nas i kod dobili. Mislim da je većina nezadovoljna. Kako izgleda medija prošao nezapažen. Nije niko ovaj zakon sada. Kako sada stvari stoje adekvatno prenio koliko smo mi dobili u podgoričkom parlamentu, kada se Kako sada stvari loše ocjene po pitanju položaja žena konstituiše, od 59 odbornika, biće u balkanskim zemljama. Prezentacija stoje u podgoričkom 15 odbornica. Što je 25 odsto, pod tog izvještaja je bila u novembru uslovom da ne bude nekih rotacija i parlamentu, kada se prošle godine. Domaćini smo bili mi slično. To na prvi pogled djeluje kao konstituiše, od 59 u Podgorici a gosti su bili iz zemalja veliki procenat, međutim mi imamo odbornika, biće 15 bivše Jugoslavije sa Albanijom. To jasne preporuke - evropski standardi odbornica. Što je 25 nam pokazuje da Evropska unija sve su da je sve ispod 30 odsto žena odsto, pod uslovom nas stavlja u isti koš. Oni su u tom premalo’’. da ne bude nekih izvještaju svaku zemlju pojedinačno Sem što se po preporukama iz rotacija i slično. To na EU šminkaju propisi o zastupljenosti ocijenili kakav je tu položaj žena. Počev prvi pogled djeluje od manje zastupljenog položaja u žena, Perović kao problem navodi i to kao veliki procenat, politici, pa završiv s tim da su žene te što su žene unutar partija grupisane koje su najčešće na udaru mobinga, i prinuđene da djeluju u okviru međutim mi imamo da se ne školuju…’’ organizacija koje su samo ženske: jasne preporuke Perović je istakla da je u izvještaju ,,To je neki politički prostor koji je evropski standardi Evropske komisije izražena zabrinutost ostavljen da se tu žene malo igraju sa su da je sve ispod 30 položajem žena u Crnoj Gori: ,,I to ne u politikom a kada treba nešto ozbiljnije odsto žena premalo posljednjih par, nego su naglasili da u da se odlučuje vidite da na pozicijama posljednjih 10 godina nije bilo nikakvog odlučivanje nema žena’’. avgust 2014 POZICIJA ŽENA U POLITIČKIM PARTIJAMA U CRNOJ GORI Predrasude prema ženama u politici N ataša Vuković je govorila o iskustvu unutar DF u prvih 10 dvije poslanice, u posljednjih 11 osam posvoje stranke – Socijalističke narodne partije. slanica. SNP prvih 10 tri poslanice, posljednjih 11 dvije ,,Mi smo 2011. predložili amandman poslanice. Pozitivna prvih 10 tri poslanice, posljednjih da se na izbornoj listi među svaka tri kandidata 11 četiri poslanice. Jedino su SNP i Pozitivna na neki počev od prvog do trećeg i tako način pokušale da primjene zakon redom kandiduje najmanje jedno onako kako bi trebalo’’. Onda kažu da je lice manje zastupljenog pola. Za Nastavila je: ,,Koalicija za Evropsku ovaj amandman je bilo 19 poslanika CG na 9 izbornih lista su imali u prvih malo kvalitetnih i poslanica, kompletan klub SNP-a, 12 po tri odbornice, a samo na tri liste žena koje hoće jedan poslanik i jedna poslanica u prvih 12 četiri odbornice. SNP, na da se bave SDP-a, i jedna poslanica DPS-a. Protiv pet izbornih lista su imali u prvih 12 politikom. A na je bio 30 poslanika i poslanica - tri - tri, na šest izbornih lista u prvih 12 to kažem da li je SDP-a, 26 DPS-a i jedna poslanica - četiri, i na jednoj listi su imali u prvih neko provjerio DPS-a, uzdržani pet poslanika Nove, 12 – pet odbornica. DF u 11 izbornih koliko je među četiri PzP-a, tri Bošnjačke stranke, lista tri odbornice, u jednoj četiri...’’. muškarcima četiri DPS-a, i poslanica HGI i poslanik Osvrćući se na tezu da nema onih kvalitetnih SDP-a. Ovo sam namjerno pročitala dovoljno žena koje žele da se bave da vidimo koliko je u određenom politikom, Vuković je kazala: ,,Ja koji se bave trenutku važnija politika partije hoću da se bavim politikom i želim politikom nego ono za šta svi treba da se da mi država omogući da se bavim borimo. Moram da napomenem da je politikom. Onda se kaže da je politika upravo poslanica DPS-a koja je bila protiv bila na našoj prljav posao da nije za žene, već da je više za muškarce. konferenciji, potpisala i upravo je po kvotama i dobila Kažem da politika ne mora da bude prljav posao, zavisi mjesto u parlamentarnoj Skupštini Savjeta Evrope’’. kako taj posao radiš. Onda kažu da je malo kvalitetnih Analizirajući posljednje izmjene zakona i izbore, žena koje hoće da se bave politikom. A na to kažem da Vuković je kazala: ,,Evropska CG u prvih 10 mjesta imali li je neko provjerio koliko je među muškarcima onih su nula poslanica. U posljednjih 11 mjesta 10 poslanica. kvalitetnih koji se bave politikom’’. POZICIJA ŽENA U POLITIČKIM PARTIJAMA U CRNOJ GORI avgust 2014. Zaključci panel diskusije Pozicija žena u političkim partijama u Crnoj Gori: • Veće učešće žena u politici uticalo bi pozitivno na razvoj demokratije, ekonomskih i socijalnih reformi u zemlji • Nezadovoljavajuća je zastupljenost žena u politici - u Skupština Crne Gore, lokalnim parlamentima, izvršnoj vlasti i ostalim institucijama na nacionalnom i lokalnom nivou • Zanemarujući je broj žena na mjestima odlučivanja • Uprkos izvjesnom napretku u zakonskoj regulativi, žene nemaju odgovarajuću zastupljenost u političkim partijama u Crnoj Gori • Domaće zakonodavstvo trebalo bi u potpunosti uskladiti sa preporukama Evropske komisije i drugih međunarodnih organizacija i tijela • Ne primjenjuju se odredbe u izbornom zakonodavstvu koje definišu kvote • Akti većine političkih partija nijesu usklađeni s domaćim zakonodavstvom i njegovim antidiskriminatorskim normama • Neophodno je obezbijediti primjenu postojećih antidiskriminatorskih normi u praksi • Potrebna je jača saradnja između ženskih grupa u političkim partijama, nevladinih organizacija i medijima • Mediji bi trebali da promovišu rodnu ravnopravnost • Potrebno je više akcija kojima bi se animirale žene da uđu u politiku • Neophodne su društvene akcije i zakonske izmjene radi većeg političkog učešća žena s invaliditetom, Romkinja i ostalih ranjivih ženskih grupa • Potrebno je promovisati princip – 50 odsto zastupljenosti žena u politici, kako bi se zaista uspostavio balansiran odnos i ravnopravnost polova • Politička volje da se promijeni pozicija žena u društvu nije izražena „Novinarsko istraživanje i debate: Zastupljenost žena u parlamentarnim političkim partijama i rukovodećim tijelima“. Ovaj projekat se realizuje uz finansijsku podršku Evropske komisije. Iznijeti stavovi su mišljenja MCDM i ni na koji način ne mogu biti interpretirani kao zvanični stav EU. avgust 2014 POZICIJA ŽENA U POLITIČKIM PARTIJAMA U CRNOJ GORI
© Copyright 2024 Paperzz
