RIJEČ ZA TEBE Policijska kapelanija „SVETI VID“ PU primorsko-goranska Godina: III. (2013.) broj 16. SADRŽAJ 1. TREĆA VAZMENA NEDJELJA 3 2. KOMENTAR EVANĐELJA; DR. MATO ZOVKIĆ 6 3. DANI KROZ TJEDAN : 16-18. 4. 2013. - MIROM NAS OBDARI GOSPODINE: FRA ZVJEZDAN LINIĆ 19. 4. 2013. - SVETI LEON IX., PAPA (+ 1054) 8 4. DRUGI DIO: SLAVLJE KRŠĆANSKOG OTAJSTVA: PRVI ODSJEK: SAKRAMENTALNI RED SPASENJA PRVO POGLAVLJE; VAZMENO OTAJSTVO U VREMENU CRKVE: ČLANAK 2. VAZMENO OTAJSTVO U SAKRAMENTIMA CRKVE; III. SAKRAMENTI VJERE - KKC 10 5. NEZASTARJELA MUDROST 12 6. SVEĆENI : BL. MAJKA TEREZIJA 13 7. DRUGA VRSTA KAPITALA: PHIL BOSMANS 14 8. PRRAVO BOGATSTVO: N.N. 15 9. MEDITACIJE: TKO SAM I ŠTO MI JE ČINITI? DR TOMISLAV IVANČIĆ ŽELIŠ LI SPOZNATI BOGA, PRIJE UPOZNAJ SEBE: ANSELM GRUN 16 17 10. DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA 19 11. MOLITVA: PSALAM 100-POZIV NA BOŽJU HVALU 20 12. KALENDAR DOGAĐANJA 2013 21 13. KONTAKT 22 TREĆA VAZMENA NEDJELJA 14. 4. 2013. U trećoj vazmenoj nedjelji sljedeća su čitanja iz SVETOG PISMA U SLAVLJENJU EUHARISTIJE: PRVO ČITANJE: ČITANJE IZ DJELA APOSTOLSKIH(Dj 5, 27b‐32.40b‐41),PSALAM (Ps 30,2.4‐6.11.12a.13b), DRUGO ČITANJE: ČITANJE OTKRIVENJA SVETOG IVANA APOSTOLA (Otk 5, 11‐14 ), SREDIŠNJE ČITANJE: navještaj iz EVANĐELJA PO IVANU (Iv 21,1‐19). PRVO ČITANJE Dj 5, 27b-32.40b-41 ČITANJE DJELA APOSTOLSKIH U one dane: Veliki svećenik zapita apostole: »Nismo li vam strogo zabranili učiti u to ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.« Petar i apostoli odvrate: »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za začetnika i spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.« Tada zapovjede apostolima da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. OTPJEVNI PSALAM Ps 30, 2.4-6.11.12a.13b Pripjev: Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio. Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani. Gospodine, izveo si mi dušu iz podzemlja, na rubu groba ti si me oživio. Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi, zahvaljujte svetom imenu njegovu! Jer samo za tren traje srdžba njegova, a cio život dobrota njegova. Večer donese suze, a jutro klicanje. Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni, Gospodine, budi mi na pomoć! Okrenuo si plač moj u igranje, Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti! DRUGO ČITANJE Otk 5, 11-14 ČITANJE OTKRIVENJA SVETOGA IVANA APOSTOLA Ja, Ivan, vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. Klicahu iza glasa: »Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!« I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru – sve na njima i u njima govori: »Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!« I četiri bića ponavljahu: »Amen!« A starješine padnu ničice i poklone se. EVANĐELJE Iv 20, 19-31 ČITANJE SVETOG EVANĐELJA PO IVANU: U ono vrijeme: Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo.« A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite ribâ što ih sada uloviste.« Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih. Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim.« Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi ovce moje!« Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!« »Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.« A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: »Idi za mnom!« KOMENTAR EVANĐELJA Uskrsli hrani Sedmoricu i rehabilitira Petra (Iv 21, 1‐19) Ivan je u 20. poglavlju prikazao ukazanje Uskrsloga u Jeruzalemu: Magdaleni na grobu, Desetorici na Uskrs navečer te osam dana kasnije Jedanaestorici s Tomom. Ovdje imamo ivanovsku gradu o ukazanju u Galileji. Dok je u poglavljima 1‐20 četvrtog evanđelja prvenstveno naglasak na Isusu kao Očevu objavitelju, u ovom je naglasak na Crkvi u poslijeuskrsnom vremenu. Cilj je ovog ukazanja da Sedmorica prepoznaju Uskrsloga i da Uskrsli rehabilitira Petra nakon što ga se Petar odrekao, ali se pokajao za svoj kukavičluk. Poglavlje počinje kao da u prethodnom nije bio najavljen svršetak evanđelja: u 20, 30‐31 bilo je rečeno da je Isus učinio i mnoga druga znamenja a da su ova zapisana kako bi kršćani nastavili vjerovati u Isusovo mesijanstvo i božansko sinovstvo te tako imati kvalitetni život. To smo čuli na završetku prošlonedjeljnog evanđelja. Ivanovska zajednica čuvala je ovu zgodu i vjerojatno ju je naknadno dala unijeti u evanđelje svoga utemeljitelja zato što je važna za pravo mjesto voljenog učenika u Crkvi koju vodi Petar. U recima 1‐14 je izvještaj o čudesnom ribolovu na Isusovu inicijativu. U toj zgodi bitna je uloga voljenog učenika koji prvi prepoznaje Gospodina na obali jezera i govori Petru te pušta da Petar od radosti prvi otpliva na obalu. U ovom prizoru ključan je r. 12: "I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: 'Tko si ti?' Znali su da je Gospodin." Ova primjedba upućuje na misterioznost uskrsnuća kao eshatonskog i metahistorijskog događaja. Isus jest isti, ali se i promijenio. Onaj koji je bio proboden sada živi, ali se nije vratio u još jedan zemaljski život. Promijenio se. Učenici su zadivljeni nad onim što se s njime dogodilo i ne usuđuju se pobliže ulaziti u taj misteriozni Božji zahvat. U ovom prizoru zagonetan je i broj od 153 ulovljene ribe. Sam ribolov, kao u Lk 5, 1‐11, simbol je misijskog djelovanja učenika koji ljude imaju "loviti" u smislu spasavati od moralne i religijske propasti. Broj od 153 prvenstveno je podatak očevica o zbiljskom događaju, a iz konteksta on može biti i aluzija na širinu i univerzalnost kršćanskog poslanja. Značajan je u r. 12 Isusov poziv Sedmorici da doručkuju te podatak u r. 13: "Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu". Slično je u 6, 11 evanđelista zabilježio da Isus osobno "razdijeli kruhove onima koji su sjedili". Na oba mjesta ovo je aluzija na euharistiju u kojoj Isus svojom riječju i kruhom hrani sudionike. Drugi prizor je rehabilitacija Petra pred povijesnim svjedocima. Radi Petrova trostrukog zatajenja Isus ga tri puta pita, da li ga ljubi. Isus je znao da se Petar pokajao i on mu je već oprostio. Sada mu je želio dati priliku da svoje kajanje ispovjedi pred učenicima. Na treći Isusov upit "Petar se ražalosti" (r. 17). Ovo je zdrava nesigurnost. Prije muke Isusove bio je grešno siguran u sebe i doživio je svoj moralni pad. Sada je svjestan svoje slabosti. U njegovu izrazu: "Gospodine, ti sve znaš. Tebi je poznato da te volim" uključena je zahvalnost što mu Isus oprašta i svijest da ga Isus pozna bolje nego on sam sebe. U ovoj svijesti prisutna je ponizna molba da mu Gospodin udijeli ustrajnost. Tako rehabilitiran, Petar će kao obraćeni grešnik moći voditi Crkvu kao znak i sredstvo izmirenja ljudi s Bogom i međusobno. Isus mu najavljuje mučeničku smrt. "Raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati" najava je smrti na križu. U r. 19 evanđelista bilježi: "A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga". Iz konteksta je jasno da njegovi čitaoci znaju kako je u vrijeme pisanja evanđelja Petar već proslavio Boga mučeničkom smrću na križu. Iz ovog eklezijalnog ukazanja Uskrslog na Galilejskom jezeru za nas slijedi dvoje: Isusa prepoznajemo na euharistiji gdje nas on osobno hrani svojom riječju i posvećenim kruhom; rehabilitiranog Petra Isus je ponovno stavio na čelo Dvanaestorice a njegova služba i dalje postoji u kršćanskoj zajednici, nakon što je on proslavio Gospodina mučeničkom smrću. Dr. Mato Zovkić Preuzeto iz knjige: LUKINO EVANĐELJE U NAŠOJ MISI: Biblijski komentar misnih čitanja u godini C DANI KROZ TJEDAN PONEDJELJAK – ČETVRTAK 15. ‐ 18. 4. 2013. Mirom nas obdari, Gospodine Željeli bismo, Isuse, da i danas stupiš u našu sredinu, u naše zajednice, u naše obitelji, u naš narod, u našu domovinu, među narode u njoj i da se čuje u svakom srcu tvoj pozdrav: "Mir vama!" Daruj mir uplašenim srcima. Daruj mir svim ljudima koji osjećaju tjeskobu i strah. Daruj mir svima onima koji osjećaju da im se srce ispunja ogorčenjem i mržnjom. Ne dopusti da išta negativnog, đavolskog, nađe mjesta u našim nutrinama. ‐ Fra Zvjezdan Linić www.ktabkbih.net PETAK 19. 4. 2013. ‐ Sveti Leon IX., papa (+ 1054) Jedan od vrlo zaslužnih papa za obnovu Crkve u XI. stoljeću bio je sveti Leon IX. Pohađajući škole, zbog dobre naravi Bruno, kasniji Papa, stekao je mnogo prijatelja. Postavši svećenikom pozvan je na carski dvor na kojem se susreće s velikim svijetom politike i carstva, a pomalo i Crkve u odnosu prema državi. Za Bruninu osjetljivu narav bilo je bolno saznanje da veliki dio svećenika živi posve svjetovnog duha. Žalio je što car postavlja biskupe i opate kao svoje državne činovnike po principu tko više plati dobije veći položaj. Kada mu je bilo 24 godine poslanstvo grada Toula zatraži od njega da im postane biskup. Car je imao s Brunom druge planove ali on prihvati siromašnu biskupiju na rubu carstva. Kroz pune 22 godine biskupovanja Bruno je ulagao sve svoje snage za dobrobit i obnovu svoje biskupije. U kolovozu 1048. samo nakon 23 dana vladavine umro je papa Damaz II. Pravo imenovanja novog pape imao je njemački car, koji je ujedno bio i rimski car. Car i njegovi biskupi jednoglasno izaberu Bruna koji se tome opirao. U isto vrijeme u rimu su izabrali za papu Halinarda iz Lyona. Bruno je tražio kao preduvjet da prihvati papinstvo da ga za papu izabere i rimski kler i puk. Kao pokornik i hodočasnik Bruno se zaputi u Rim gdje ga puk i kler, potaknut njegovom dobrotom izabere za papu i on uzima ime Leon IX. Poznajući rane Crkve novi ih je papa odmah počeo liječiti. Sve one koji su novcem dobili titule i časti je svrgnuo i uspostavljao pravu crkvenu disciplinu. Više je bio na putu nego kod kuće u Rimu. Papa je posvuda sazivao sinode, propovijedao, posvećivao crkve, pohađao samostane. U južnu Italiju prodriješe tada Normani a kako Papa nije uspio dobiti pomoć za obranu sam se predao kao otkupnina za zarobljene. Normani su ga držali 9 mjeseci u zarobljeništvu ali su se prema njemu odnosili s poštovanjem i 12. ožujka 1054. Papa se slobodan mogao vratiti u Rim. Za njegova pontifikata dogodila se jedna od najvećih katastrofa u povijesti Crkve. Bio je to Istočni raskol. Veliki je Papa umro 19. travnja 1054. Njegovi su legati u Bizantu vodili pregovore s carigradskim patrijarhom, a onda ga izopćili. Papa je već davno bio mrtav, ali raskol ostade. Papa Leon IX. već je za života uživao glas sveca. Taj se glas poslije njegove smrti još više proširio. Dogodila su se po njegovu zagovoru i neka čudesna ozdravljenja. Papa Viktor III. godine 1087. izložio je njegovo tijelo na štovanje vjernicima. Danas ono počiva u bazilici sv. Petra. ‐ zupa‐pescenica.hr SUBOTA 20. 4. 2013. ‐ MARIJO POMOĆNICE KRŠĆANA, MOLI ZA NAS! DRUGI DIO: SLAVLJENJE KRŠĆANSKOG OTAJSTVA PRVI ODSJEK: SAKRAMENTALNI RED SPASENJA PRVO POGLAVLJE; VAZMENO OTAJSTVO U VREMENU CRKVE: Članak 2. VAZMENO OTAJSTVO U SAKRAMENTIMA CRKVE; III Sakramenti vjere 1122 Krist je poslao apostole da "u njegovo ime (...) propovijedaju obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima" (Lk 24,47). "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" (Mt 28,19). Poslanje krštavanja, dakle sakramentalno poslanje, uključeno je u poslanju naviještanja Evanđelja jer se sakrament pripravlja riječju Božjom i vjerom koja je pristajanje uz tu riječ: Božji se narod prvotno sabire Riječju Boga živoga. (...) Propovijedanje riječi potrebno je za samu službu sakramenata jer se radi o sakramentima vjere, koja se iz riječi rađa i njome hrani.37 1123 "Svrha je sakramenata posvećivanje ljudi, izgrađivanje Tijela Kristova i iskazivanje štovanja Bogu; a kao znakovi služe i za poučavanje. Vjeru ne samo da pretpostavljaju, nego je riječima i stvarima hrane, jačaju i izražavaju; zato se i zovu sakramentima vjere".38 1124 Vjera Crkve prethodi vjeri vjernika, koji je pozvan da uz nju prione. Kad Crkva slavi sakramente, ispovijeda od apostola primljenu vjeru. Odatle stara izreka: "Lex orandi, lex credendi".39 Zakon molitve zakon je vjere, Crkva vjeruje onako kako moli. Liturgija je sastavni dio svete i žive predaje.40 1125 Zato se nijedan sakramentalni obred ne može mijenjati ni udešavati po volji službenika ili zajednice. Čak ni vrhovna crkvena vlast ne može mijenjati liturgiju po svojoj volji, nego samo u poslušnosti vjere i u religioznom poštovanju otajstva Liturgije. 1126 Osim toga, budući da sakramenti izražavaju i razvijaju zajedništvo vjere u Crkvi, lex orandi ‐ zakon molitve jedan je od bitnih kriterija dijaloga oko ponovne uspostave jedinstva kršćana.41 37 II. VATIKANSKI SABOR, Presbyterorum ordinis, 4. 38 II. VATIKANSKI SABOR, Sacrosanctum concilium, 59. 39 Ili "Legem credendi lex statuat supplicandi" ‐ Neka pravilo moljenja odredi pravilo vjerovanja, prema PROSPERU AKVITANSKOM,Epistulae, 217 (V. stoljeće): PL 45, 1031. 40 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dei Verbum, 8. 41 Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Unitatis redintegratio, 2 i 15. KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE NEZASTARJELA MUDROST "Prijatelj je onaj koji dolazi i onda kada su te drugi već napustili!" U. De Vanna "Istinska budućnost proizlazi iz stvarnosti naše vjere i nade i naše zajedničke ljubavi. Ta ostvarena budućnost mora iz dana u dan potiskivati naše isprazne predodžbe o budućnosti". Eugen Rosenstock‐Huesy "Što je nutarnja sloboda? Bez laskanja ti velim: to je Isusova volja u tvojoj duši". Angelus Silesius SVEĆENIK Svećenik je Krist među nama, treba nam svetih svećenika. Svećenika koji mole i uče moliti. Svećenik je najljepši Božji dar u ljudskome liku. On je drugi Isus. Trebaju nam sveti svećenici da bismo mi sami postali sveti. Isus to jasno kaže: Budite sveti kao što je sveti Otac vaš nebeski. To je stroga zapovijed. Uzor nam je sveta Veronika. Kako je ona pomagala Isusu, Velikom svećeniku, na Golgoti, tako i mi želimo pomagati svakom svećeniku na njegovoj Golgoti. Naše su sestre posvojile 43.000 svećenika. Sve žrtvuju za njih. Neki biskupi kažu da je to nevjerojatan dar. Kad smo Svetog Oca molile blagoslov za to djelo, rekao mi je: Pripazite na to da i mene netko posvoji. I ja sam svećenik. Tako ga je posvojila jedna od naših sestara. Prekrasno! Preuzeto iz knjige Tako je govorila Majka Terezija: „BOG TE LJUBI“ DRUGA VRSTA KAPITALA „Volim te, čovječe!“ Zar nikada nisi osjetio čežnju da od radosti zagrliš i usrećiš sve ljude? U nama živi vječno traganje za Beskrajem, za nečim što će nas sasvim ispuniti i to zauvijek. Ali sve, čak i najljepši susret, tako je prolazno da može jako duboko boljeti. „Čovječe, volim te.“ Ti si isto tako ranjiv i isto tako osamljen kao i ja. Ideš istim putem do istoga cilja i svršetka. U žurbi, miran, zadovoljan, uplašen, ne znam. Mi smo na putu. Ali pritom često jurimo ovim svijetom kao po robnoj kući: gledamo, tražimo, uzimamo; plaćamo, trošimo, odbacujemo. S vremenom to postaje strašno dosadno i besmisleno, kad najdublju žudnju u sebi‐da primimo ljubav i da darujemo ljubav‐zaglušujemo stvarima koje nije moguće kupiti novcem. Moramo investirati jednu drugu vrstu kapitala: kapital dobrote, naklonosti i prijateljstva. Postoje dva svijeta: svijet novca i svijet srca. Odlučimo se za svijet srca, da u njemu budemo sretni, kao djeca. PHIL BOSMANS Preuzeto iz knjige: VOLJENI ZRAKAM SRCA - Phil Bosmans PRAVO BOGATSTVO Neki siromašni seljak trčeći dođe svetom čovjeku koji se odmarao pod drvetom. ‐ Kamen! Kamen! Daj mi dragi kamen! ‐ Kakav kamen? ‐ upita sveti čovjek. ‐ Noćas sam sanjao da ću pronaći čovjeka koji će mi dati dragi kamen koji će me učiniti bogatim zauvijek ‐ odgovori seljak. Sveti čovjek posegne za svojom torbom, poče kopati po njoj te nakon nekog vremena izvadi kamen. ‐ Misliš ovaj ‐ reče on i dade ga seljaku. ‐ Pronašao sam ga na putu prije par godina. Naravno da ću ti ga dati. Seljak pogleda kamen u čudu. Bio je to dijamant, vjerojatno najveći na cijelom svijetu, uze ga i ode. Tu je noć seljak probdjeo u krevetu ne mogavši zaspati. Sljedećeg dana oko podneva otiđe on ponovno svetom čovjeku. ‐ Daj mi to što ti je omogućilo da se odrekneš dijamanta tako lako! ‐ uzviknu seljak. Nepoznati autor www.sestre‐scj.hr MEDITACIJE Tko sam i što mi je činiti? Gledam oko sebe zidove sobe. Promatram slike na zidu. Hodam. Izlazim na ulicu, vidim brojne ljude. Svatko ide za svojim brigama. Iznad mene lete ptice. Povjetarac njiše grane drveća. Krovovi kuća bliješte na suncu. Ulicom projuri auto. Čuje se razgovor prolaznika. Zrak je blag i ugodan. Gledam i postajem svjestan da postojim, da sam različit od svih i od svega što vidim. Ja nisam ni kuća, ni zidovi, ni drugi ljudi, ni ptice, ni drveće, ni ulica. Ja sam ja. Dižem ruku i spoznajem da je dio mene. Iskorak noge pratim pogledom i zadivljen sam što je to moja noga koja nosi moje tijelo. Očima gledam i ušima osluškujem. Do mene dopiru mirisi. Ruke mi se njišu, ramena opuštaju, a usta bi htjela progovoriti: "To sam ja. Ja živim. Ja postojim." Kroz neka nepoznata vrata ušao sam iz nepostojanja u život. Sada sam tu. Idem cestama života kao i drugi ljudi, a opet sam drugačiji od svih. Ja nisam oni, nego sam ja. Iznad mene je nebo, a ispod mene zemlja. Kraj mene bezbroj stvari od kojih samo neke poznajem. Tko me to načinio, tko mi je dao mene? Čija me ruka čuva i štiti zakonima društva? Koja mi je dobra osoba dodijelila roditelje i njihovu brigu za mene, omogućila mi da odrastem iz djeteta u odraslog čovjeka. Sad sam tu i pitam se: "Što mi je činiti? Zašto sam ovdje? Što od mene ljudi očekuju? Što ja očekujem od sebe? Zašto me Stvoritelj svijeta postavio na ove meridijane, na ove prostore, u ovaj narod, u ovaj grad, u ovo mjesto i u ovu kuću? Zašto?" Treba kročiti kroz život, ali kamo i kako? Ljudi različito žive. Kako ja trebam živjeti? Moram saznati kako mi je živjeti da bih bio neuništiv, da bi moje čežnje bile ispunjene i da bih obasjao komadić puta i drugim ljudima. Tko sam i što mi je činiti? ‐ Dr. Tomislav Ivančić www.katolici.org Želiš li spoznati Boga, prije upoznaj sebe Samoostvarenje koje se u današnje vrijeme pokušava dosegnuti brojnim psihološkim i meditativnim vježbama za monahe je bilo rezultat ustrajnosti na molitvenom putu. Dakako, samoostvarenje nije bio cilj ovog puta. Monasi nisu težili za samoostvarenjem, oni su tražili Boga. Ideal samoostvarenja za kojim se danas teži, stavlja čovjeka u središte. Sve se vrti oko njega. Čak i Bog služi njegovu samoostvarenju. Svrha je meditativnih i religioznih vježbi razviti sve ljudske sposobnosti. S obzirom na to da se uvidjelo da i sklonost ka religioznom pripada sveukupnosti čovjeka, počelo se težiti i za razvitkom te sklonosti. Bog je pritom samo sredstvo za ostvarenje cilja. On ih ne zanima kao Bog, nego samo kao pomoć pri samoostvarenju. Monasi nisu htjeli ostvarivati sebe, nego tražiti Boga Pokušali su iz sebe odstraniti sve što im priječi Boga. Pritom su iskusili da čovjek ne može pronaći Boga, ako živi mimo sebe i ako ne spozna sebe samog. Do spoznaje Boga dolazi se samo preko samospoznaje. To je uvidio već prvi značajni monaški pisac Evagrije Pontik (+399): Želiš li spoznati Boga, prije upoznaj sebe. Davno prije njega Klement Aleksandrijski (+211) dopušta čovjeku da se uzdigne od samospoznaje na spoznaju Boga: Dakle to je, kako se čini, najvažnija od svih spoznaja, upoznati sebe; jer kad netko sebe spozna, tada će spoznati Boga. Slično piše Nilom (+oko 430) u jednom pismu upućenom mladom monahu: Prije svega spoznaj sebe. Jer ništa nije teže nego spoznati se, ništa napornije, ništa ne zahtijeva više posla. A kad si spoznao sebe, moći ćeš spoznati i Boga. Samospoznaja na koju misle monasi ima dva različita aspekta: po prvom, čovjek se prepoznaje polazeći od veličine Božje koja se u njemu zrcali. Čovjek je slika Božja. Ovakvo razumijevanje ljudske samospoznaje nalazimo prije svega kod Origena i Ambrozija, a zatim i kod Bernarda iz Clairvauxa (+1153) i Wilhelma iz St. Thierrva (+1148) koji su bili nadahnuti monaškim piscima srednjeg vijeka: Upoznaj sebe jer si moja slika, i onda ćeš spoznati mene čija si slika. U sebi ćeš pronaći mene. No po Bernardu, čovjek istodobno treba spoznati da je on nagrđena božanska slika: Spoznaj sebe kao Božju sliku i zastidi se zbog toga što si je ti prekrio tuđom slikom. Sjeti se svoje plemenitosti i zastidi se takvog otpadništva! Ta ne poriči svoju ljepotu da bi se još više zgražao svojoj ružnoći. Monasi od trećeg do šestog stoljeća više naglašavaju drugi aspekt, aspekt ljudske bijede na koju čovjek nailazi kod samospoznaje. Samospoznaja je put poniznosti na kojem se čovjek doživljava kao grešnik koji se daleko udaljio od Boga: Jedan brat obrati se starom ocu Sisoesu: "Uvidio sam kako stalno mislim na Boga." Starac na to reče: "Nije ništa veliko ako stalno misliš na Boga. Veliko je, naprotiv, uvidjeti da si jednak drugima. To i tjelesni trud vode do stava poniznosti. Otac Antun (+356) također misli da je bitno priznati se grešnikom pred Bogom: Stari otac Antun rekao je starom ocu Poimenu: "Veliko je djelo kad čovjek svoje grijehe drži pred licem Božjim i do posljednjeg daha računa s napašću. Oba aspekta pripadaju ljudskoj samospoznaji: čovjek je slika Božja. On treba spoznati svoje dostojanstvo, svoju ljepotu, dobro koje je Bog u nj stavio, svoju sposobnost da postane stan Božji. Istodobno treba razotkriti sve što je ovu sliku zastrlo i nagrdilo. On treba u sebi otkriti svu tminu, zlo, sve opačine i nagrđenosti, one sotonske. Tada će ga Bog ozdraviti, obnovit će njegovu iskonsku sliku, dopustit će mu da postane onakav kakvim ga je zamislio. I to nije ništa drugo nego samoostvarenje čovjeka. Čovjek se ostvaruje kao slika Božja ili bolje rečeno Bog ostvaruje svoju sliku u čovjeku. Put prema tom cilju za stare monahe je molitva. Anselm Grün www.ktabkbih.net DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA Direktor se prepire sa svojim službenikom. U žaru prepirke, direktor upita: ‐ Stvarno ne znam tko je ovdje lud, vi ili ja?! ‐ Gospodine direktore, ta vi sigurno ne biste zaposlili luđaka… Pričaju dvije starije gospođe: ‐Da znaš, što sam starija, to sam svome mužu sve zanimljivija. ‐Oooo, to je dobar i nježan muž!‐zavidno će druga. ‐Ne, on je arheolog! Otac Izaija je živio u krajnjem siromaštvu. Kad je umro, neki je brat pitao:» Od čega je umro?«» Ne znam. Ne zna se ni od čega je živio,« odgovori drugi. MOLITVA PSALAM 100 Poziv na Božju hvalu Kliči Jahvi, zemljo sva! Služite Jahvi u veselju! Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem! Znajte da je Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi, njegov smo narod i ovce paše njegove. Uđite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjesmama; hvalite ga, ime mu slavite! Jer dobar je Jahve, dovijeka je ljubav njegova, od koljena do koljena vjernost njegova. KALENDAR DOGAĐANJA 2013. 1. Sv. Mise zadušnice za poginule Hrvatske branitelje, preminule djelatnike te za članove njihovih obitelji. 2. Sv. Mise povodom svetkovina i blagdana: Uskrsa, Božića, Dušnog dana, … zaštitnika Policijske kapelanije „Sv. Vid“, nacionalnih blagdana i zaštitnika hrvatske policije Sv. Mihaela. 3. Pripreme za sakramente kršćanske inicijacije za djelatnike i njihove članove obitelji. 4. Sakrament pomirenja i pokore-sv. Ispovijed ( prije sv. Mise i po potrebi). 5. Hodočašća: - Lourdes; 21. - 28. 5. 2013. - Gospi od Krasna u Krasno; 15. 8 2013. - Svetište Predragocjene Krvi Kristove Ludbreg; 30. 8. 2013. - Marija Bistrica; 6. 10. 2013. - Rim; 4. - 9. 11. 2013 6. Blagoslov osoba i prostorija u mjesecu siječnju i veljači 2013. 7. Duhovne vježbe BRAČNIH PAROVA ustrojstvenih jedinica MUP-a: 21-24. 5. 2013. 8. Duhovne vježbe: 5.-8. XI. 2013.-PU primorsko-goranska PU istarska PU karlovačka 9. Molitveni susret 10. Izrada i izdavanje lista RIJEČ ZA TEBE. 11. Predavanja po dogovoru. 12. Osobni susreti s dušobrižnikom i njegovim pomoćnikom na zahtjev djelatnika i njihovih članova obitelji. 13. Policijska kapelanija „SVETI VID“ posjeduje knjižnicu sa 759. naslova knjiga, uglavnom duhovnog i vjerskog karaktera. KONTAKT p. Mirko Vukoja dušobrižnik za Policijsku kapelaniju „SVETI VID“ mob. 0996226236 e-mail: vukojam@yahoo.com Branko Mustapić suradnik Policijske kapelanije „SVETI VID“ mob. 091731 7287 e-mail: mustapicbranko@gmail.com