RIJEČ ZA TEBE Policijska kapelanija „SVETI VID“ PU primorsko-goranska Godina: II. (2012.) broj 41. SADRŽAJ 1. TRIDEST I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU 3-4 2. KOMENTAR EVANĐELJA; DR. MATO ZOVKIĆ 5-6 3. DANI KROZ TJEDAN 7 4. ISPOVIJSET KRŠĆANSKE VJERE; VJERUJEM U DUHA SVETOGA: ČLANAK 9.- »VJERUJEM U SVETU CRKVU KATOLIČKU« STAVAK 5. OPĆINSTVO SVETIH: KKC 8 -10 5. KRATKA PRIČA: NIJE DOŠAO NATRAG 11 6. KONKRETNA LJUBAV: BL. MAJKA TEREZIJA 12 7. NAŠ JA: PHIL BOSMANS 13 8. ŽELITE LI UPOZNATI BOGA? - THOMAS MERTON 14 9. SLUŽITI - FRA MIROSLAV BUSTRUC 15 10. DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA 16 11. MOLITVA: PSALAM 130-POUZDANJE U BOGA 17 12. KALENDAR DOGAĐANJA 2012. 18 13. KONTAKT 19 TRIDESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU 4. STUDENOGA 2012. U tridesetoj i prvoj nedjelji kroz godinu slijedeća su čitanja iz SVETOG PISMA U SLAVLJENJU EUHARISTIJE: PRVO ČITANJE: ČITANJE KNJIGE POONOVLJENOG ZAKONA (Pnz 6, 2‐6),PSALAM (Ps 18, 2‐4. 47.51ab), DRUGO ČITANJE: ČITANJE POSLANICE HEBREJIMA (Heb 7, 23‐28), SREDIŠNJE ČITANJE: navještaj iz EVANĐELJA PO MARKU (Mk 10, 46‐52). PRVO ČITANJE Pnz 6, 2-6 ČITANJE KNJIGE PONOVLJENOG ZAKONA U one dane: Mojsije reče narodu: »Svega vijeka svoga boj se Gospodina, Boga svoga – ti, i sin tvoj, i sin tvoga sina – vršeći sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove što ti ih danas propisujem, pa da imaš dug život. Slušaj, Izraele, drži ih i vrši da ti dobro bude i da se veoma razmnožiš jer ti je Gospodin, Bog otaca tvojih, obećao zemlju kojom teče med i mlijeko. Čuj, Izraele! Gospodin, Bog naš, Gospodin je jedini! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce. OTPJEVNI PSALAM Ps 18, 2-4.47.51ab Pripjev: Ljubim te, Gospodine, kreposti moja! Ljubim te, Gospodine, kreposti moja! Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj! Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja! Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna, i od dušmana bit ću izbavljen. Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje! Umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost iskazao. DRUGO ČITANJE Heb 7, 23-28 ČITANJE POSLANICE HEBREJIMA Braćo! Mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati. A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. Zato i može do kraja spašavati one koji po njemu pristupaju k Bogu – uvijek živ da se za njih zauzima. Takav nam veliki svećenik i bijaše potreban – svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa – koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe. Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve – nakon Zakona – Sina zauvijek usavršena. EVANĐELJE Mk 12, 28b-34 ČITANJE SVETOG EVANĐELJA PO MARKU: U ono vrijeme: Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.« Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga – više je nego sve paljenice i žrtve.« Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga. KOMENTAR EVANĐELJA Ljubiti Boga i bližnjega više je nego sve paljenice i žrtve (Mk 12, 28‐34) Isusu, koji je mesijanskim ulaskom u Jeruzalem prilično okrenuo protiv sebe vjerske poglavare svetog grada svoga naroda, pristupa jedan "književnik", tj. pripadnik teološkog kruga pobožnih Židova koji su dobro znali 613 starozavjetnih propisa i zabrana. Čuo je da Isus zove k sebi sve "umorne i opterećene", tj. one koji nemaju snage ni mogućnosti vršiti propise o obrednoj čistoći, subotnjem počinku, nemiješanju sa strancima, a žele biti pobožni. Ovaj teolog iskreno se zanima, koju zapovijed Isus smatra najvažnijom da bi je predlagao ljudima iz puka kao lagano naučivu i izvršivu. Isus mu navodi dva starozavjetna mjesta. Prvo je Pnz 6, 4‐5 koje imamo za današnje prvo čitanje pa nam je kontekst već poznat. Značajno je što prema Marku Isus citira sam početak "Čuj Izraele" gdje je prisutna svijest liturgije, naučenih i ponavljanih molitava kao redovnih prilika za iskazivanje ljubavi i podložnosti prema Bogu. Drugi citat je iz Lev 19, 18 koji cjelovit glasi: "Ne osvećuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Ja sam Jahve!" Cijelo devetnaesto poglavlje Levitskog zakonika je poziv na svetost, to jest na ponašanje drugačije do poganskih susjeda zato što je Bog svet, drugačiji od materijalnog i stvorenog svijeta. Jedan od znakova takve svetosti bit će: ne uzimati pravdu u svoje ruke, ne osvećivati se kao što čine drugi. Iz cjelovite formulacije ovog starozavjetnog teksta vidi se da se ljubav prema bližnjemu sastoji u stišavanju svađa, bijesa, osvete. Ljubiti druge kao samoga sebe znači činiti im ono što činimo sebi da bismo preživjeli i bili sposobni za svoje ljudske i vjerničke dužnosti. Takva ljubav ne svodi se na osjećaje i pobožne želje nego prerasta u akciju. U svom odgovoru Isus prvi u povijesti židovske teologije (a i religija svijeta) izričito stavlja na istu razinu aktivnu ljubav prema Bogu i djelotvornu ljubav prema bližnjemu. Za razliku od Lev 19, 18 gdje je "bližnji" samo član vlastitog naroda, iz Lukine parabole o milosrdnom Samarijancu znamo da je za Isusa bližnji svaki čovjek koji može zatrebati našu ljudsku pomoć, i to čovjek za kojega mi osobno znademo da je u nevolji. Pismoznanac se izlaže opasnosti prezira i izopćenja u cehu teoloških kolega što javno izriče slaganje s Isusom. On ponavlja Isusov navod dviju izjednačenih zapovijedi te ih povezuje s liturgijom: "Njega ljubiti iz sveg srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga ‐ više je nego sve paljenice i žrtve" (r. 33). Završni dio njegova odgovora navod je Hoš 6, 6 i 1 Sam 15, 22. U Hošeinu propovijedanju Bog poručuje Izraelcima koji su obavljali formalističku liturgiju, a u obiteljskom i socijalnom životu nisu se obazirali na njegove zapovijedi, da mu se ne mile žrtve ni paljenice nego ljubav i priznavanje Boga. Iz cijele Hošeine knjige jasno je da se time ne dokida liturgija nego premoštava nerazmjer između sudjelovanja u svetim obredima i grešnog života. U 1 Sam 15 kralj Šaul je u ratu protiv Amalečana prekršio odredbu time što je od "herema" izostavio najbolje ovce i goveda da ih žrtvuje Bogu. Prorok Samuel mu odgovara da je Bogu milija poslušnost vjernika od paljenica i klanica te mu najavljuje da ga je Bog odbacio u smislu da iz njegove loze neće više biti kraljeva u Izraelu. Marko kaže da je književnik "pametno odgovorio" i zato mu je Isus uputio pohvalu: "Nisi daleko od kraljevstva Božjega!" (r. 34). Ovakav odgovor najprije pokazuje Isusovu toleranciju prema distanciranim simpatizerima koji nemaju snage pridružiti se zajednici učenika, ali u mnogo čemu čine ono što Isus preporuča i zapovijeda. U Markovoj formulaciji vidimo i odraz prilika u njegovoj povijesnoj zajednici. U svom misijskom djelovanju među poganima ta zajednica dijeli sa Zidovima vjeru u Boga jedinoga i mnoge zajedničke zasade iz Starog zavjeta. Iako Židovi ne prihvaćaju Isusa za Mesiju, u mnogo čemu zaslužuju pohvalu kao vjernici. Marko je ovakvim prikazom događaja želio odgojiti pripadnike svoje povijesne zajednice za vjerničku toleranciju prema drugima. Iz ove zgode učimo slijedeće: a) Za Isusa i nas današnje vjernike ljubav prema čovjeku u potrebi izraz je zbiljske ljubavi prema Bogu. Ne teoretska nego radna i djelotvorna ljubav. b) Iako su dobra djela važna, ona ne mogu nadomjestiti osobnu molitvu i sudjelovanje u liturgiji kao povlaštenim znakovima ljubavi prema Bogu. Prava liturgija vodi u vjerničku akciju i aktivna ljubav prema bližnjima inspirira se liturgijom. Vjernički humanizam i humanizam onih koji čine dobro ne računajući ozbiljno s Bogom jest sličan ali nije isti. c) Vanjsko u bogoslužju Crkve služi unutarnjem, privremeno trajnom i prolazno vječnom. Trebamo znati ljestvicu vrednota u kršćanstvu i istinama vjere. ‐ DR. MATO ZOVKIĆ Preuzeto iz knjige: MARKOVO I IVANOVO EVANĐELJE U NAŠOJ MISI: Biblijski komentar misnih čitanja u godini B DANI KROZ TJEDAN PONEDJELJAK – PETAK 5 ‐ 9. STUDENOGA 2012. POKAŽIMO LJUBAV BOLESNIMA. AKO SU SIROMAŠNI UBLAŽIMO MALIM DAROM NJIHOVO STANJE, ILI IH POHODIMO, USLUŽIMO I UTJEŠIMO. SV.ALFONZ LIGUORI(1696.‐1787.) SUBOTA 10. STUDENOGA 2012.‐ SVETI LEON VELIKI, papa i crkveni naučitelj (+ 461) Leon je bio prvi papa kojemu je povijest dala naslov "Veliki". Rođen svršetkom IV. stoljeća u djetinjstvu i mladosti prima izvanredni odgoj i obrazovanje. Bio je odličan poznavatelj rimske književnosti, govorništva, teologije i drugih znanosti. papom postaje 440. godine naslijedivši Siksta III. u veoma tekom trenutku crkvene povijesti. Crkva je bila razdirana herezama iznutra, a navalama barbara izvana. Bilo je to razdoblje seobe naroda. U profanoj je povijesti papa Leon postao velik po svom čudesnom i dramatičnom susretu s Atilom, vođom Huna, kojega je uspio odvratiti od napadanja Rima. Imao je visoko mišljenje o svojoj papinskoj službi i odgovornosti. Kada je na Kalcedonski sabor 451. uputio svoju poslanicu saborski su oci s oduševljenjem izjavili da je na Leonova usta progovorio sam sveti Petar. Papa Leon Veliki umro je nakon 21. godine papinskog služenja 10. studenoga 461. godine. www.zupa‐svkriz.hr ISPOVIJEST KRŠĆANSKE VJERE; VJERUJEM U DUHA SVETOGA ČLANAK 9. ‐ „VJERUJEM U SVETU CRKVU KATOLIČKU“ STAVAK 5. OPĆINSTVO SVETIH 946 Ispovjedivši "svetu Crkvu katoličku", Apostolsko vjerovanje dodaje "općinstvo svetih". Taj je članak, pod nekim vidikom, tumačenje prethodnoga: "Žto je Crkva ako ne zbor svih svetih?" [476] Crkva je upravo općinstvo svetih. 947 "Budući da svi vjernici tvore samo jedno tijelo, dobra se jednih priopćuju drugima (...). Treba doista vjerovati da u Crkvi postoji zajedništvo dobara. A najvažniji je član Krist, jer je glava (...). Stoga Kristovo se dobro priopćuje svim članovima; to biva po sakramentima Crkve". [477] "Budući da Crkvom ravna jedan te isti Duh, sva dobra koja je primila nužno su zajedničko dobro".[478] 948 Izričaj "općinstvo svetih" ima stoga dva, usko povezana značenja: "zajedništvo u svetim stvarima, ["sancta" ‐ "svetinje"]" i "zajedništvo između svetih osoba, ["sancta" ‐ "sveti"]". "Sancta sanctis!" ‐ svetinje svetima ‐ obznanjuje služitelj u većini istočnih liturgija u času podizanja svetih Darova, prije dijeljenja pričesti. Vjernici se ["sancti"] hrane Kristovim Tijelom i Krvlju (sancta) kako bi rasli u zajedništvu Duha Svetoga ["koinonia"] i priopćili ga svijetu. Zajedništvo duhovnih dobara 949 U prvoj jeruzalemskoj zajednici, učenici "bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama" (Dj2,42). Zajedništvo vjere.Vjera vjernika jest vjera Crkve primljena od apostola, životno blago koje se dijeljenjem uvećava. 950 Zajedništvo sakramenata. "Plod svih sakramenata pripada svim vjernicima. Sakramenti, napose krštenje koje je poput vrata kroz koja se ulazi u Crkvu, jesu svete veze koje ih sve ujedinjuju i povezuju s Isusom Kristom (...) Općinstvo svetih označava to zajedništvo sakramenata (...). Izraz 'općinstvo' pripada svakom sakramentu, jer nas svaki od njih sjedinjuje s Bogom (...). Ali posebno pristaje Euharistiji, zato što na osobit način dovršuje to zajedništvo".[479] 951 Zajedništvo karizmi. U općinstvu Crkve Duh Sveti "dijeli među vjernicima svakoga staleža posebne milosti" za izgradnju Crkve.[480] "Svakomu se daje objava Duha na opću korist". (1 Kor 12,7) 952 Sve im "bijaše zajedničko" (Dj 4,32). "Sve što pravi kršćanin posjeduje treba smatrati dobrom koje mu je zajedničko sa svima; zato mora uvijek biti spreman i brižan da priskoči u pomoć onome koji nema i pomogne bližnjemu u potrebi".[481] Kršćanin je upravitelj Gospodinovih dobara.[482] 953 Zajedništvo ljubavi. U "općinstvu svetih" (sanctorum communio) "nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire" (Rim 14,7). "I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi. A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi" (1 Kor 12,26‐27). "Ljubav ne traži svoje" (1 Kor 13,5). [483] I najmanji čin koji vršimo u ljubavi donosi korist svima, po toj solidarnosti sa svim ljudima, živima ili mrtvima, koja se temelji na općinstvu svetih. Svaki grijeh škodi tom općinstvu. Općinstvo Crkve na nebu i na zemlji 954 Tri stanja Crkve. "Sve dok ne dođe Gospodin u svome veličanstvu i svi anđeli s njim i dok mu, kad jednom bude uništena smrt, ne budu podložne sve stvari, neki od njegovih učenika putnici su na zemlji, neki se ‐ ostavivši ovaj život ‐ čiste, a neki uživaju slavu gledajući 'jasno trojedinoga Boga kakav jest'":[484] Ipak svi, iako u različitom stupnju i na različit način, sudjelujemo u istoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu i pjevamo istu pjesmu slave našemu Bogu. Jer svi koji su Kristovi, imajući njegova Duha, tvore jednu Crkvu i među sobom su sjedinjeni u njemu.[485] 955 "Sjedinjenje putnika s braćom koji su u Kristovu miru usnuli nipošto se ne prekida, dapače, prema trajnoj vjeri Crkve, jača se priopćivanjem duhovnih dobara".[486] 956 Zagovor svetih. "Zbog toga što su s Kristom tješnje sjedinjeni, nebeski blaženici utvrđuju cijelu Crkvu u svetosti (...). Oni kod Oca ne prestaju za nas posredovati, prikazujući zasluge koje su stekli na zemlji po Kristu Isusu, jedinome posredniku između Boga i ljudi (...). Stoga njihova bratska briga mnogo pomaže našoj slabosti":[487] Ne plačite! Bit ću vam korisniji poslije smrti i uspješnije ću vas pomagati nego za svog života.[488] Svoje ću nebo provoditi čineći dobro na zemlji.[489] 957 Zajedništvo sa svetima. "Uspomenu svetaca ne štujemo radi samoga primjera, nego još više zato da se sjedinjenje Crkve u Duhu pojača vršenjem bratske ljubavi. Jer, kao što nas kršćansko zajedništvo među putnicima dovodi bliže Kristu, tako nas zajedništvo sa svetima združuje s Kristom, od kojega, kao Izvora i Glave, izlazi svaka milost i život samoga Božjeg naroda":[490] Mi se klanjamo Kristu jer je Sin Božji, a mučenike ljubimo kao učenike i nasljedovatelje Gospodnje, radi njihove neusporedive pobožnosti prema svom kralju i učitelju. O kad bismo i mi mogli biti njihovi sudrugovi i suučenici.[491] 958 Zajedništvo s pokojnicima. "Poznajući dobro zajedništvo cijeloga otajstvenog Tijela Isusa Krista, Crkva putnika već od prvih vremena kršćanstva s velikim je poštovanjem njegovala spomen mrtvih i, jer je sveta i spasonosna misao moliti za mrtve da im se oproste grijesi (2 Mak 12,46), za njih je prinosila i molitve".[492] Naša molitva za njih može im ne samo pomoći, već i njihov zagovor učiniti uspješnim u našu korist. 959 U jedinstvenoj Božjoj obitelji. "Svi koji smo djeca Božja i koji u Kristu tvorimo jednu obitelj, dok u međusobnoj ljubavi i u jedinoj hvali Presvetog Trojstva među sobom općimo, odgovaramo bitnom pozivu Crkve".[493] [476] NICETA, Explanatio symboli, 10: PL 52, 871B. [477] SV. TOMA AKVINSKI, Expositio in symbolum apostolicum, 10. [478] Rimski katekizam, 1, 10, 24. [479] Isto, 1, 10, 24. [480] II. VATIKANSKI SABOR, Lumen gentium, 12. [481] Rimski katekizam, 1, 10, 27. [482] Usp. Lk 16,1‐3. [483] Usp. 1 Kor 10,24. [484] II. VATIKANSKI SABOR, Lumen gentium, 49. [485] Isto. [486] Isto. [487] II. VATIKANSKI SABOR, Lumen gentium, 49. [488] SV. DOMINIK, umirući, svojoj braći, usp. JORDAN SAKSONSKI, Libellus de principiis Ordinis praedicatorum, 93. [489] SV. TEREZIJA OD DJETETA ISUSA, Novissima verba. [490] II. VATIKANSKI SABOR, Lumen gentium, 50. [491] SV. POLIKARP SMIRNSKI, u Martyrium Polycarpi, 17. [492] II. VATIKANSKI SABOR, Lumen gentium, 50. [493] Isto, 51. KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE KRATKA PRIČA NIJE DOŠAO NATRAG Dvije ribe zaplivaše morem. Odjednom pred sobom ugledaju slasnoga crva. Reče jedna drugoj: "Vidiš li toga crva? Naboden je na udicu, udica je privezana za vrpcu, a ona visi na štapu. Štap drži u ruci čovjek. Proguta li koja od nas toga crva, udica se zabode u naša usta, čovjek tada povuče rukom udicu, izvuče iz vode ribu i ona završi na tavi." Zatim kaže druga riba: "Ha, ha! Tu je priču pričala moja baka kad sam bila mala, ja ne vjerujem u takve bajke. Kako se uopće može tvrditi takvo što? Još se nitko nije vratio iz tave da bi nam to potvrdio. Ako ti ne želiš progutati toga slasnog crva, ja ću ga dokrajčiti." I ona to uistinu i učini i završi na tavi. I stvarno, ni ona nije došla natrag da bi pripovijedala. Kažu mnogi ljudi: "O paklu se zaista ništa ne zna, jer još nitko odande nije došao natrag da bi nam pripovijedao." Točno. Ali Isus nas je upozorio na vječni plamen. Ne bismo smjeli to uzimati olako, nego pokušati živjeti prema Njegovoj volji. www.nadbiskupija‐split.com KONKRETNA LJUBAV Tijekom intervjua dvoje je japanskih novinara poručilo Majci da njihovi zemljaci izbjegavaju potražiti pomoć u njezinoj kući jer je riječ o kršćanskoj instituciji. „Postoji križ“, rekao je jedan od njih, „a mnogima u Japanu križ je najveća zapreka. Križ ih podsjeća da nisu kršćani i stoga odbijaju doći“ Majka je ubrzo raspršila njihove sumnje: „U Calcutti se naša kuća za umiruće nalazi pokraj hrana hinduističke božice Kali, jednog od najpoznatijih hramova. Znaju da smo kršćani. Pomažemo im da umru pomireni sa svojim Bogom. Kad umru hinduisti, zovemo hinduiste da dođu po tijelo, kad umru muslimani, po tijelo dolaze muslimani, kada umru budisti, dođu budisti, kada umru kršćani, za tijelo se pobrinu kršćani. Ne bojimo se ničega. Djelujući u instituciji na tome mjestu moramo svjedočiti ljudima koji pate koliko ih Bog voli. Naša konkretna ljubav prema Bogu je služenje siromasima. Vaša konkretna ljubav prema Bogu je u tome da pišete dobro: ona se očituje kada pišete istinito, kada širite dobrotu i govorite o lijepome.“ Blažena Majka Terezija Preuzeto iz knjige Misli Anegdote Molitve: Blažena Majka Terezija. NAŠ JA Uvijek iznova postavljam sebi pitanje: Zašto ljudi ne ustraju u ljubavi? Zašto je tako teško svakodnevno živjeti skupa? Vjerujem da mi sami sebe i suviše rado obmanjujemo. Zaklinjemo se da volimo druge, a zapravo volimo same sebe, svoje vlastito Ja. Od drugoga se traži previše. Drugi treba biti ljubazan…, treba me razumjeti…, ne smije biti loše volje… Najmanje razočarenje – i moje je srce duboko povrijeđeno. Premalo mislimo na to što dugujemo drugom, što mu možemo dati. Ne reci prebrzo: „Ti me ne voliš“, dokle god ti sam nisi dao sve što možeš. Phil Bosmans Preuzeto iz knjige: MISLI ZA SVAKI DAN U GODINI ŽELITE LI UPOZNATI BOGA? Tada naučite razumijevati slabosti i nesavršenosti drugih ljudi. Ali kako možete shvatiti slabosti drugih, ako ne shvaćate svoje? A kako možete vidjeti značenje svojih ograničenja, ako niste primili od Boga milost, kojom upoznajete sebe i Njega? Nije dovoljno drugima opraštati: moramo im oprostiti ponizno i samilosno. Ako im opraštamo neponizno, naše je opraštanje ruganje: ono pretpostavlja da smo bolji nego oni. Isus je sišao u ponor naše sramote da nam oprosti, pošto je, u nekom smislu, postao niži od nas sviju. Zato ne smijemo drugima opraštati sa uzvišenih prijestolja, kao da smo bogovi koji gledaju s Neba dolje na njih. Moramo im oprostiti u plamenu njihova pakla, jer Krist, po našem praštanju, još jednom silazi da ugasi taj osvetni plamen. On to ne može učiniti, ako mi ne oprostimo drugima Njegovom samilošću. Krist ne može ljubiti bez osjećaja i srca. Njegova je ljubav jednako ljudska kao i božanska, i naša će ljubav biti karikatura Njegove, ako tvrdi da je samo božanska, a ne pristaje da bude ljudska. Kada druge ljubimo Njegovom ljubavlju, ne poznamo više dobro i zlo {a to je zmija obećala) nego samo dobro. Nadvladavamo zlo u svijetu Božjom ljubavlju i samilošću, i dok činimo tako tjeramo sve zlo iz naših srdaca. To zlo u nama je više nego moralno. Postoji i psihološko zlo, iskrivljenje što ga je uzrokovala sebičnost i grijeh. Dobre moralne nakane dovoljne su da isprave što je formalno zlo u našim moralnim činima. Ali da naša ljubav može ozdraviti rane grijeha u čitavoj našoj duši, mora doprijeti u najdublje dubine naše čovječje naravi, da iščisti svu zarazu tjeskobe i lažne krivnje koja izlazi iz oholosti i straha, da oslobodi ono dobro što ga je zaustavljala sumnja, predrasuda i utvaranje. Sve u našoj prirodi mora naći svoje pravo mjesto u životu dobrotvorne ljubavi, tako da se čitav čovjek može dizati Bogu, da se ta cijela osoba može posvetiti, a ne samo nakane njegove volje. Bog koji je beskrajno bogat postao je čovjek da osjeti siromaštvo i bijedu paloga čovjeka, ne zato jer Mu je trebalo to iskustvo, nego jer je nama bio potreban Njegov primjer. Sada, kada smo vidjeli Njegovu ljubav, ljubimo jedan drugoga kao što je On ljubio nas. Tako će Njegova ljubav raditi u našim srcima i preobraziti ih u Njega. Thomas Merton SLUŽITI Patnja nam pomaže da otkrijemo sve patvorine, sve nataložine, sve maske koje sprječavaju da izvorno, nepokvareno, nepokvarljivo u nama ‐ ljubav prema Bogu i bližnjemu dođe do izražaja. Zato nemojmo zavidjeti onima koji su na višim položajima od nas, nemojmo ponižavati one koji su na nižim položajima od nas. Znajmo u svima gledati dijete Božje, te poštivati i razvijati vlastito dostojanstvo. Služiti drugima ne kao bogovima nego radi Boga. Nedopuštati da sami tako živimo da nas drugi smatraju bogovima, već da znamo i osobno i međusobno, uzimajući u obzir različitost službi – bilo u Crkvi, bilo u svijetu – živjeti na hvalu slave Božje, za Njegovu slavu, za Njegovu proslavu. I biti drugima od pomoći na ovom mukotrpnom putu koji ne završava smrću, nego po smrti k slavi uskrsnuća. Fra Miroslav Bustruc www.ktabkbih.net DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA Instrumenti Peri je iznenada puklo slijepo crijevo, a kola hitne pomoći su ga brzo prevezla u bolnicu. Kada je kirurg vidio da je slučaj hitan, odmah doviknu sestri: * Idemo odmah u salu i brzo pripremite instrumente… Pero ga poprijeko pogleda i samo reče: ‐ Sram Vas bilo! Ja ovdje umirem, a Vama je do svirke! Pazi na dnevnik * Perice, kad ćeš konačno popraviti negativne ocjene? ‐ pita tata. ‐ Tata, ja se stvarno trudim svakog dana, ali učiteljica dnevnik ne ispušta iz ruku. Bakina kosa Kćerkica gleda maminu kosu pa kaže: * Mama, zašto imaš neke sijede vlasi? ‐ Zato što svaki put kad učiniš nešto loše mama se rastuži i zaplače, i tada mi jedna vlas posijedi. Djevojčica se zamisli pa reče: * Mama, mama, a što ti radiš baki da su joj sve vlasi sijede? www.ver.hr MOLITVA PSALAM 130 Pouzdanje u Boga Iz dubine, Jahve, vapijem tebi: Gospodine, čuj glas moj! Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja! Ako se, Jahve, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati? Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali. U Jahvu ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ. Duša moja čeka Gospodina više no zoru straža noćna; više no zoru straža noćna nek' Izrael čeka Jahvu. Jer je u Jahve milosrđe i obilno je u njega otkupljenje; on će otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih. KALENDAR DOGAĐANJA 2012. 1. Sv. Mise zadušnice za poginule Hrvatske branitelje, preminule djelatnike te za članove njihovih obitelji. 2. Sv. Mise povodom svetkovina i blagdana: Uskrsa, Božića, Dušnog dana, … zaštitnika Policijske kapelanije „Sv. Vid“, nacionalnih blagdana i zaštitnika hrvatske policije Sv. Mihaela. 3. Pripreme za sakramente kršćanske inicijacije za djelatnike i njihove članove obitelji. 4. Sakrament pomirenja i pokore-sv. Ispovijed ( prije sv. Mise i po potrebi). 5. Hodočašća: - Rim, u razdoblju od 4. do 9. studenoga 2012. 6. Blagoslov osoba i prostorija u mjesecu prosincu 2012. 7. Molitveni susret 6. studenoga od 19. 20. sati 8. Izrada i izdavanje lista RIJEČ ZA TEBE. 9. Predavanja po dogovoru. 10. Osobni susreti s dušobrižnikom i njegovim pomoćnikom na zahtjev djelatnika i njihovih članova obitelji. 11. Policijska kapelanija „SVETI VID“ posjeduje knjižnicu sa 759. naslova knjiga, uglavnom duhovnog i vjerskog karaktera. KONTAKT p. Mirko Vukoja dušobrižnik za Policijsku kapelaniju „SVETI VID“ mob. 0996226236 e-mail: vukojam@yahoo.com Branko Mustapić pomoćnik dušobrižnika za Policijsku kapelaniju „SVETI VID“ tel. 30 495 mob. 0914563992 (82 992) e-mail: bmustapic@mup.hr