Interview DR. NEDIM ADEMOVIĆ, UNIVERZITETSKI PROFESOR I ADVOKAT KOJI LOMI POLITIČKE SILNIKE Mi sMo sad samo gl Državom upravljaju centri realne moći koji su mutirali iz jednopartijskog ideološkog sistema u etno-nacionalne političke oligarhije, a ne legitimne institucije l BiH će, nakon izmjene Ustava BiH radi provedbe presude Sejdić i Finci, morati opsežno reformisati kompletan pravni sistem ra zGovarao: saša rukavina sasa.rukavina@gmail.com Možemo li početi s kraja: Ustav BiH ne valja nikome, a upravo zahvaljujući njemu funkcionišu dva, kako tvrde mnogi i stručnjaci i javnost, najbolja brenda države - njen Ustavni sud i Centralna banka. Jesu li zaista samo te dvije institucije tako dobro zaštićene pa mogu raditi kako valja? Ili, zašto Ustav BiH nije ograničenje stručnjacima koji samo rade svoj posao, a jeste političarima koji trebaju voditi državu? - Mislim da ste pogodili u samo srce problema nefunkcionalnosti ustavnopravnog sistema BiH. Naime, međunarodna zajednica je obje institucije stavila na veoma čvrste noge od samog početka. To ne čudi, jer jedna štiti makroekonomsku stabilnost HaDŽioMeroviĆ Javnost Vas, kao advokata, veže za slučaj Bakira Hadžiomerovića. Kako sad stoji taj proces? Hoće li se on vratiti na posao u FTV? - Duboko sam uvjeren da je Bakir Hadžiomerović žrtva političkih previranja u RTVFBiH. U pravnoj državi, to ne smije da bude razlog da Bakir Hadžiomerović ostane bez posla, bez obzira što ga neko može voliti ili ne voliti. Uvjeren sam da će i sudovi imati isto mišljenje. Zastupate i prof. Muharema Avdispahića u sporu oko izbora na mjesto rektora Univerziteta Sarajevo. Kako doživljavate taj slučaj? - Cjelokupno događanje sa izborom rektora na Sarajevskom univerzitetu, po mom mišljenju, ukazuje na niz veoma ozbiljnih problema koji prevazilaze samo pitanje osobe koja će obavljati ovu funkciju. Naime, nazire se vakuum u in14 države, a druga principe pravne i ustavne države. Zašto su uspješne? Obje institucije imaju veoma kvalitetna zakonska rješenja koja, prije svega, propisuju nadležnosti dostatne za ostvarenje ciljeva zbog kojih su i predviđene, garantuju nezavisnost i stručnost, te uspostavljaju način rada bez principa nacionalnog pariteta vlasti. Tako bi trebalo biti sa svakim stručnim organom. Dobar bankar ili sudija nije dobar zašto što je Bošnjak, Hrvat ili Srbin, nego zato što je stručan, moralan i profesionalan. Kada analizirate druge dejtonske institucije, primijetit ćete da barem jedan od ovih elemenata nije prisutan i nastaju problemi. svi Šute, a niko nije zaDovoljan Vi ste u Ustavnom sudu BiH proveli 12 godina. Kako vidite ulogu tog suda u odnosu na sve manjkavosti i suprotnosti u Ustavu BiH? Mi, laici, ne shvatamo zašto moramo dočekastitucionalnoj zaštiti kada su u pitanju odnosi izvršne vlasti i Univerziteta. To su, vjerovatno, recidivi starog sistema, koje sudska vlast ne prepoznaje ili ne želi da prepozna kao pravnodržavnu anomaliju. S druge strane, nisam iznenađen brutalnošću otpora autonomiji Univerziteta. Jer, opšte je poznato, mada je tragično, da se funkcije rektora, dekana, sekretara... često stavljaju u bubanj koje onda političke partije, većinom prema etno-nacionalnim kriterijima, dijele među sobom. Međutim, prilično sam iznenađen, generalno gledajući, pasivnošću šire akademske zajednice naspram ovog pitanja. Vjerovatno nismo ni svjesni obima u kojem pripadnici akademske zajednice svoju afirmaciju traže, ili su je dobili, ne u samoj domaćoj i međunarodnoj akademskoj areni, što je jedino prihvatljivo, već preko političkih centara moći. ti presudu iz Strazbura u slučaju Sejdić-Finci pa da se počne otklanjati jedna diskriminacija i zašto sad moramo čekati presudu u slučaju Pilav za otklanjanje druge, očigledne diskriminacije zapisane u Ustavu BiH? - Ustavni sud BiH štiti Ustav, takav kakav je. Sud nema ni ustavno ovlaštenje, a ni legitimitet da ga mijenja, koliko god neko tvrdio da je loš. Prepoznavanje deficita ustavnog akta zadatak je državwww.startbih.info Interview glasačka mašinerija foto: Dario novalić ustavni suDija nog zakonodavca, koji je u BiH bio i ostao pasivan. Da bude tužnije, Ustavni sud BiH je još 2000. godine u odluci o konstitutivnosti naroda ukazao na diskriminatorske odredbe u Ustavu BiH, ali je naglasio da ih sud mora štititi jer imaju ustavni rang. Na žalost, reakcije nije bilo. Naša javna vlast generalno ne reaguje sama, već uvijek kada joj naredi viši autoritet. Naravno, postavlja se pitanje zašto je to tako. Mislim da je djelimično odgovor u tome što mi nismo svjesni evropskih standarda. Mi ih ne poznajemo. Mi ne znamo koliko ne znamo. Djelimično je problem što javna vlast ugodno živi i ne vodi računa o tim standardima, a demokratskog pritiska od strane građana nema. Ja Vam ovom prilikom mogu najaviti da će BiH, nakon izmjene Ustava BiH radi implementacije presude Sejdić i Finci, morati pokrenuti opsežan reformski proces kompletnog Konkurisali ste za sudiju Ustavnog suda FBiH i ušli među 16 onih koje je VSTV predložilo predsjedniku i potpredsjednicima FBiH za tri mjesta. Mediji su već objavili prijedloge, Vas nema među njima, ali nema još ni ustavnih sudija. - U svakoj državi, pa tako i u BiH, izbor sudija ustavnog suda su veoma bitna i često komplikovana pitanja. Međutim, bez obzira na sveopšti interes i osjetljivost, nema kompromisa sa stavom da sudija ustavnog suda mora biti primarno vrhunski pravnik i moralan čovjek. Sve ostalo, narodna, politička, ideološka pripadnost ili orijentacija, sekundarno je. Kod nas je upravo suprotno. Nije ni čudno onda što konstantno prijeti opasnost da se sud pretvori u repliku političke arene i da izgubi kvalitet profesionalnog arbitra. Samim tim narušava se pravna država, jer se sudska vlast stapa na centrima političkih moći. To se desilo u RS na brutalan način. U FBiH je ova malformacija amortizovana činjenicom da se, ipak, određeni konsenzus mora postići među različitim političkim i narodnim opcijama. Zato, međutim, postoji opasnost od nepostizanja kompromisa i blokada, što se upravo i dešava već godinama u Federaciji. Na državnom nivou dužina mandata sudija Ustavnog suda BiH do 70. godine života znatno je ublažila negativan politički uticaj entitetskih parlamenata pri izboru. Što se, pak, mene tiče, očito je da se moja politička i nacionalna neutralnost trenutno ne uklapa u ove šablone i matrice. Ako ne prođete sad, hoćete li ponovo konkurisati za to ili mjesto u nekom od druga dva ustavna suda u BiH - u RS i državnom? - Ne žalim što sam se prijavio na konkurs i lično doživio cjelokupan proces. Nakon tog iskustva odlučio sam, ipak, da se profesionalno preorijentišem. Trenutno je advokatura moj izbor i drago mi je što je to ujedno duga porodična tradicija. Kako će biti u budućnosti, očito ne zavisi samo od mene. pravnog sistema kako bi ispunila takozvana sporedna dejstva te iste presude. To su, također, međunarodne obaveze prema Vijeću Evrope. Naši nosioci vlasti nisu ni svjesni toga. Tužilaštvo BiH već dugo prigovara da su odluke Ustavnog suda BiH nejasno napisane, pa se po njima ne mogu voditi krivični postupci zbog njihovog neizvršenja. Time pravdaju nepostojanje ni jedne pravosnažne osude za to krivično djelo. Jesu li te presude zaista nejasne? - Ako se pogledaju statistike, izvršavanje odluka Ustavnog suda BiH nije problem. Zaista nije! To su dezinformacije. Naravno, određen broj 15 Interview iMa li ProbleMa U zadnje vrijeme često vas pitaju, a neki čak i prigovaraju da zastupate klijente koji u interesnom, političkom ili ideološkom smislu nemaju bilo kakvih dodirnih tačaka. Šta je Vaš stav o tome? - To je dobro pitanje. Prije odlaska u advokaturu, dosta sam čitao o tom pozivu, posebno o ulozi advokature i mogućnostima advokatskog poziva. Imao sam, doduše, i privilegiju da poodluka nije izvršen. To se dešava i u drugim državama. Za neka neizvršenja postoje opravdani razlozi. Za neka, naravno, ne. Slažem se sa Tužilaštvom da neki slučajevi nisu laki, a u nekim slučajevima je, štaviše, nemoguće voditi istragu i naći krivca. Na primjer, ako Ustavni sud BiH naredi donošenje jednog zakona, a zakonodavac ne može da ga usvoji jer ne može dobiti većinsku podršku, nema tu krivičnog djela. Ipak, moglo se više uraditi na pripremi tužilaca za ovo, relativno, novo krivično djelo, posebno putem komparativnih rješenja i iskustava u drugim državama. Kako uopšte u BiH obezbijediti izvršavanje presuda ustavnih sudova onda kad neko ko to treba uraditi kratko i jasno kaže da to neće, poput, recimo, vlasti u livanjskom Kantonu 10 gdje već gotovo 15 godina ignorišu presudu Ustavnog suda Federacije? - Mogu shvatiti da se neko intimno ne slaže sa odlukom i da koristi sve raspoložive pravne lijekove da obori pravni stav, ali mi je apsolutno neprihvatljivo nepoštivanje odluke, koliko god ona bila kontroverzna. To su aktivnosti van pravnog okvira, što predstavlja pravnu anarhiju. Ovo je jedan slučaj na kojem je pravna država apsolutno propala na ispitu. Najviše me iritira što se o tome apsolutno ne vodi javni diskurs, kao u svakom demokratskom društvu. O tome se šuti u javnosti, a niko nije zadovoljan: jedni što je odluka na snazi, a drugi što se ne poštuje. Koliko je BiH danas pravna država? Ili, koliko je BiH danas blizu pravne države? - BiH je, na žalost, daleko od pravne države. Pravna država je, prije svega, država pravde. Bez te materijalne komponente nema pravne države. Pitajte običnog građanina šta misli o tome, pa će vam biti jasno. Pitam Vas ovo zbog iskustva iz posljednjih nekoliko mjeseci u kojima je nova parlamentarna većina prekršila sve moguće procedure za promjenu vlasti. To nestrpljenje je dovelo do sveopšte blokade, a osim što je svakome bilo jasno da nema potrebe za lomljenjem preko koljena, te 16 smatram oca u advokaturi. Advokatura je dio pravosuđa i ima za cilj da se bori za zakonitost i ustavnost. Advokat koji nije nezavisan, narušava jedan od osnovnih postulata advokatskog poziva. Mene ne opredjeljuje ideologija ili politička orijentacija klijenata, već njihov problem i moja uvjerenost da im treba pravna pomoć. Taj princip neću nikada napustiti i osjećam se dovoljno jakim da ga ispoštujem. njihove odluke sad padaju na sudovima... Zašto nam se to dešava? - U našoj državi se faktička, realna moć konstantno stavlja ispred principa pravne države. Drugi problem je što u BiH pozicija nikada ne želi da prihvati ulogu opozicije koja je za demokratsko političko društvo veoma bitna. Pozicija doživljava sebe kao apsolutnog vladara. Ovakav pristup vršenja javne vlasti, na žalost, često prolazi pravno, a posebno politički nekažnjeno. Dejton nije za nas Bili ste advokat na javnim raspravama Ustavnog suda FBiH o smjenama Denisa Zviz- dića i Stanka Primorca, te poštivanju odluke predsjednika o potvrdi ostavke ministra Desnice Radivojevića. Koliko u tim pričama ima prava, a koliko političke sile političara koji sebe vide kao moćnike? - Ova dva slučaja, gledajući ih izolovano, van cjelokupne političke situacije, predstavljaju ustavnopravne sporove par excellence. Međutim, kontekstualno, Vi ste u pravu. Oni su posljedica nedemokratskog shvatanja većinske pozicije u javnoj vlasti. Pozitivna strana je što smo uspjeli da ovu krizu definišemo kao ustavnopravni problem, te da dozvolimo nadležnom ustavnom sudstvu da arbitrira i utvrdi prava i obaveze. To je veliki napredak za BiH u smislu poimanja pravne države. Zašto je BiH država u kojoj stvarnost kroje politička volja i dogovor šest (...) lidera? - BiH nije još uvijek stabilna demokratska država, institucionalizovana do kraja, sa funkcio- nirajućim mehanizmima provedbe zakona. Mi smo, posebno pod uticajem međunarodne zajednice, u zadnjih dvadesetak godina dosta uradili na formalnom aspektu izgradnje demokratske i pravne države. Međutim, suštinski smo jako malo postigli, jer još uvijek vladaju centri realne moći koji su mutirali iz jednopartijskog ideološkog sistema u etno-nacionalne političke oligarhije. Oni upravljaju državom, a ne legitimne institucije. To je, po mom mišljenju, jednostavno, stadij razvoja države i društva. Šta bi trebalo učiniti da tu političku volju i te lidere zamijene zakoni i ljudi koji u institucijama primaju platu da rade upravo te poslove o kojima se političari, kao, dogovaraju? - Žao mi je što ovo moram reći, ali bh. društvo je, generalno gledajući, na veoma niskom stadiju razvoja. Visok je stepen nepismenih ljudi, znatno viši stepen tehnički neobrazovanih ljudi, ratom smo devastirani, a tranziciju zloupotrebljavamo u lične interese. Naše društvo je, zbog toga, idealno za manipulaciju, i toga su svjesni bh. vlastodršci. Naravno, imamo mi i veoma kvalitetnih, čak i genijalnih ljudi, ali napredak države traži kritičnu masu prosječno dobrih ljudi, koju nemamo. S tačke gledišta demokratskih procesa, mi smo trenutno samo glasačka mašinerija, ništa više. Jedini dugoročniji izlaz vidim u sveobuhvatnoj reformi sistema obrazovanja, posebno visokog obrazovanja, razvoju civilnog sektora, profesionalizacije medija i integracije privrede.U politici ne vidim spas. S druge strane, uloga međunarodne zajednice je veoma bitna, posebno EU, kao našeg prvog i najprirodnijeg partnera i prijatelja. EU, međutim, mora jasnije pisati mapu puta puta, temeljenu na preciznim kondicionalitetima, te investirati u krucijalne oblasti za dugoročan razvoj. Koliko ovu situaciju stvara Ustav BiH, a koliko je ona posljedica toga što u institucijama države rade stranačko/nacionalno podobni, a ne ljudi sposobni da preuzmu odgovornost i donesu odluke? - Mnogi renomirani ustavni pravnici tvrde da Ustav BiH sa našom situacijom nema uzročnoposljedičnu vezu i obrazlažu da možete imati najbolji ustav, a da ustavna stvarnost može negirati njegovu funkcionalnost zbog nedostatka političke volje. Poštujem ovu tezu, ali ne podržavam je iz jednog drugog razloga. Mislim da nerazvijene države i društva, bez jasno učvršćene istinske demokratije i pravne države, traže ustav koji će biti iscrpan i detaljan, jasan i konzekventan, a ne programski i zasnovan na principima kao što je Dejtonski ustav. Dejtonski ustav je za društva sa etabliranim političkim sistemima i kulturom diwww.startbih.info Interview jaloga. Mi smo daleko od toga. Pravnim laicima se čini da je velika većina stvari koje se nameću kao problem(i) lako rješiva. Recimo, šta fali prijedlogu da Ustav definiše da se iz FBiH biraju dva, a iz RS jedan član Predsjedništva BiH, umjesto kao sad Bošnjak i Hrvat iz FBiH, a Srbin iz RS? Zar se na taj način ne rješavaju i slučaj Sejdić-Finci, odnosno Ostali, i slučaj Pilav, Bošnjaci i Hrvati u RS, Srbi u FBiH, omogućavajući svakome da se kandiduje, pa ako ga birači izaberu...? - Ustavnopravno gledajući ima jako mnogo dopustivih rješenja, kao što je i taj vaš prijedlog. Ali, očito, mnoga pravno prihvatljiva, nisu politička prihvatljiva rješenja. Negiranje pravnih rješenja na nivou politika u većini slučajeva nema časne motive, već privatne, interesne motive. Radi se o želji za zadržavanjem etno-nacionalne monopolističke političke moći i mogućnosti upravljanja resursima. Kako biste, uostalom, Vi kao stručnjak i profesor ustavnog prava na dva fakulteta, izvršili presudu u slučaju Sejdić-Finci? Demokratija je evolucija Dosta ste se bavili ljudskim pravima. U jednom intervjuu iz 2007. ste rekli, parafraziram, da je stanje ljudskih prava u odnosu na 1996. odlično, ali da je u odnosu i na nekadašnju SRBiH i na Evropu, ono jako loše. Koliko se stanje od tad promijenilo? I da li je uopšte? - Mislim da je izjava, na žalost, još aktuelna. Nijedna mirnodopska nedaća se ne može porediti sa ratnim strahotama. Međutim, nakon rata, mi smo se intenzivno posvetili rušenju temelja - Izvršenje presude u predmetu Sejdić i Finci mora biti korak ka daljnjoj demokratizaciji države. Bojim se, međutim, da trenutno svako, uključujući međunarodnu zajednicu, teži ka bilo kakvom konsenzusu bez obzira da li ćemo njime napraviti pozitivan iskorak ili ne. Slučaj stvara jednu veoma ozbiljnu dilemu: da li napustiti etno-nacionalni sistem pariteta naroda i okrenuti se više ka federalizaciji odnosa uz istovremeno jačanje kulturne autonomije ili, pak, produbiti sistem podjele ili pariteta vlasti uvođenjem nove komponente Ostalih. Mikrofon bez struje Šta biste Vi izabrali? - Lično bih zastupao prvu tezu, ali, bojim se da smo još nezreli za to, posebno, jer nemamo funkcionalne mehanizme borbe protiv diskriminacije na etničkoj i vjerskoj osnovi. Mislim da je druga opcija trenutno realnija. Osim toga, moja prognoza je da bi ona vremenom sama sebe dovela do apsurda. To bi bilo dobro. Međutim, čak i u ovoj drugi varijanti postoji ozbiljan ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava koja smo anatemisali kao produkt rigidnog socijalizma, što je nonsense. Istovremeno, preko noći smo uveli veoma složene standarde političkih i građanskih prava za koje smo nespremni i koje smo iskoristili za privatnu akumulaciju kapitala. Demokratija je evolucija i proces, a ne jednokratni čin. Sintezom ova dva procesa došlo je do nastanka nehumanog tranziciono-postratnog fundamentalnog kapitalizma. Takva država dehumanizira čovjeka, a opravdava moć kapitala. Taj proces je i dalje u toku. problem. Dugogodišnjim praćenjem položaja Ostalih, osjetio sam kod etno-nacionalnih elita istinski poriv za njihovom degradacijom, koja možda graniči i sa šovinizmom. To se najbolje vidjelo kod prijedloga rješenja za Dom naroda. Naime, postoji visok stepen konsenzusa da se uvede novi klub Ostalih, ali da kvantitativno bude slabiji te bez jednakih procesnih i materijalnih prava koje imaju konstitutivni narodi. Ovo rješenje ne može zadovoljiti test proporcionalnosti, te je protivno Evropskoj konvenciji, uvjeren sam u to. Konstitutivni narodi žele da Ostalim formalno dadnu mikrofon u institucijama vlasti, ali pod uslovom da ih, prije toga, isključe iz struje. Koliko uopšte političari slušaju stručnjake, nevladin sektor, građane, svoje birače? - Svi znamo vrlo dobro kako glasi odgovor na ovo pitanje. Međutim, moram nešto priznati. BiH, barem kada su u pitanju društvene nauke, nema kritičnu masu istinskih eksperata koji bi kreirali nezavisno tržište i nametnulo se politici kao nezobilazan faktor. Volio bih da sam u krivu. To je još jedan razlog zašto se naši stručnjaci ignorišu. Ove godine ste napustili mjesto šefa Kabineta predsjednika Ustavnog suda BiH i preuzeli mjesto u porodičnoj advokatskoj firmi. Zašto? - Napuštanje Ustavnog suda BiH bila je teška odluka i emotivan trenutak. Veoma cijenim tu instituciju i ljude koji rade u sudu. Oni su, konačno, zaslužni jednim dijelom za moje pravnič- ko sazrijevanje i napredovanje u karijeri. Međutim, smatrao sam da moji kapaciteti u sudu nisu dovoljno iskorišteni. S tim se nisam mogao pomiriti. Advokaturu sam vidio kao šansu da realizujem moju istinsku želju, nekada možda i suviše idealiziranu, da se borim za zakonitost i ustavnost, za ljudska prava. Odluku o napuštanju suda nisam donio dok nisam zaključio da na pravničkom tržištu mogu ponuditi novu vrijednost koja će biti prepoznata i prihvaćena. Mislim da nisam pogriješio. Jedan ste od rijetkih koji je to uradio. Kako tumačite tu sveopštu želju u bh. društvu da se svako dočepa nekog posla u državnoj službi na budžetu, pa lagano do penzijice...? - Tačno ste to rekli. Ja sam napustio veoma dobar posao i divno okruženje. Državna služba, generalno, nudi mnogo toga, a, prije svega, sigurnost. Moram priznati da je to velika stvar. Na žalost, naša državna služba vapi za dubokom reformom, preglomazna i neefikasna je, troši previše javnog novca, te nema razvijen sistem individualne odgovornosti. To su malo posljedice i deformacije državne službe u prijašnjem režimu. Možete li povući paralele između advokatske prakse i teorije sa fakulteta, odnosno onoga što ste radili u Ustavnom sudu? - Svaki posao u pravu ima svoj specifičan tehnički, zanatski dio. To morate naučiti ako želite da obavljate posao kako treba. Međutim, kod svih pravnih poslova teorija i praksa bi trebale biti neodvojivo povezane. Jer, praksa proizlazi iz teorije, ali i utiče na njeno mijenjanje, u zavisnosti od mogućnosti kvalitetne primjene teorije u svakodnevnom životu. Tim problemom trebala bi se baviti pravna nauka. Na žalost, u BiH se pravna teorija ne primjenjuje u praksi, a praksa se razvija sasvim autonomno. Pravni teoretičari ne znaju kako teorija funkcioniše u praksi, a pravni praktičari negiraju upotrebnu vrijednost pravne teorije, čak i one koja je doktrinarno prihvaćena. Posljedica je katastrofalna, posebno na polju ustavnog prava, jer tu odluke donose jednim neznatnim dijelom ustavne sudije, a pretežnim dijelom armija pravno neupućenih ljudi u parlamentima, političkim strankama, vrhovnim egzekutivnim tijelima itd. Nije ni čudo onda što nam stalno iznalaze pravnoteoretska sui generis rješenja, koja su jedino u Bosni u praksi. Na ovom polju cijenim rad profesora Edina Šarčevića koji pokušava da doktrinarnom ustavnom pravu da značaj u praksi. Koliko Vaš novi posao utiče na vođenje naučnog instituta Evropska akademija, čiji ste predsjednik, te na razne aktivnosti koje ste do sada imali sa međunarodnim i domaćim organizacijama, prije svega na obučavanju i treninzima pravnika i civilnog društva? Ostavlja li Vam advokatura vremena za međunarodne angažmane koje ste do sada imali u Turskoj, Gruziji, Crnoj Gori...? - Moj angažman u institutu, kao i druge aktivnosti u BiH i u inostranstvu zasigurno ću zadržati. Smatram da je to dio mog sveukupnog radnog angažmana, bar za sada. Naravno, sve to traži puno odricanja u životu, posebno slobodnog vremena. Osim toga, nije ni lako napraviti balans svih tih aktivnosti. l 17