1
dr Stephen Etches
RELIGIJE I SEKTE SVIJETA
prijevod: Vladimir Perkoviж
lektura: Danijela Vidakoviж
© dr Stephen Etches
2
3
Sadraj
RELIGIJE SVIJETA
Uvod ................................................................................................... 7
Poиetci ljudske religije ..................................................................... 9
Animizam ........................................................................................ 12
Poganstvo i sotonizam ................................................................... 17
Hinduizam ....................................................................................... 21
Hare krišna ...................................................................................... 33
Budizam ........................................................................................... 34
Teozofija .......................................................................................... 42
Scijentologija ................................................................................... 43
New Age .......................................................................................... 44
Љintoizam ......................................................................................... 52
Konfucijanizam ............................................................................... 56
Taoizam ............................................................................................ 62
Zoroastrizam ................................................................................... 65
Islam ................................................................................................. 67
Bahaj ................................................................................................. 84
Judaizam .......................................................................................... 85
Kršжanstvo ....................................................................................... 93
Pravoslavlje ..................................................................................... 95
Rimokatoliиanstvo .......................................................................... 99
Pentekostalci ................................................................................. 104
Karizmatski pokret ...................................................................... 107
Kristova crkva .............................................................................. 110
Unitarijanska crkva ...................................................................... 111
SEKTE
Sektaštvo ........................................................................................
Djeca Boja .....................................................................................
Mormonizam .................................................................................
Adventisti ......................................................................................
Sveopжa Boja crkva .....................................................................
Jehovini svjedoci ...........................................................................
Kršжanska znanost ........................................................................
113
114
116
122
125
126
130
4
Crkva ujedinjenja ..........................................................................
Rozikrucijanizam ..........................................................................
Rastafarijanizam ...........................................................................
Statistika ........................................................................................
Izvori i literatura ..........................................................................
Kazalo imena i pojmova ..............................................................
132
134
135
137
139
141
5
UVOD
Na veжini sveuиilišta dvije su ideje glede istine jasno i glasno izreиene.
Istina je relativna – bila koja istina mora se sagledati u kontekstu
pre-vladavajuжe kulture koja tu istinu oblikuje svojom kulturom i
okolinom. Istina, potvrрeno je, je osobna, a ne sveopжa ili apsolutna.
Istina je pluralistiиka – buduжi da je istina relativna, sve tvrdnje istine
su jednako vane. Razluиivanje izmeрu konkurentnih zahtjeva postaje
po ovoj definiciji besmisleno i zamijenjeno je pluralistiиkim pristupom
vjerovanju.
Religijski pluralizam je smjer u filozofiji religije koji kae da nijedna
religija ne sadri doslovnu, potpunu i ekskluzivnu istinu, veж naиelno
svaka religija na svoj subjektivan, ograniиen i uvjetovan naиin govori o
konaиnoj i objektivnoj istini (Wikipedija).
Dakle u osnovi, ideologija pluralizma dri da su sve religije jednako
vrijedne. Prema ovom gledištu, nijedna religija ne moe tvrditi da je jedinstvena, nijedan vjerski osnivatelj ili voрa ne moe zahtjevati poseban
znaиaj.
Ove ideje su postale vrlo popularne danas, no zapravo nisu nove:
one su u biti popularizacja liberalne teologije 19. st., koja je utemeljena
na predpostavkama uglavnom hegelijanske filozofije.
Na kraju krajeva to znaиi da je Hegelova relativistiиka filozofija u
pravu, (a drugi nisu), što je iskljuиujuжi tvrdnja, koja se suprotstavlja
temeljnom naиelu pluralizma da je bez predrasuda!
Pluralizam je uglavnom prihvaжen meрu ljudima koji trae ispriku
za slobodan stil ivota. Drugim rijeиima oni ga uportebljavaju kao oruрe
kako bi razobliиili religiju: ako je sve relativno, onda ne treba paziti na
religiju, te иovjek moe postati svojim vlastitim bogom.
Drugi, posebno religiozni ljudi, su prisvojili pluralizam, zbog toga
što eliminira nezgodno pitanje evangelizacije i prozelitizma, što je u
prošlosti vodilo do prepirki pa иak i rata. To je pokušaj izbjegavanja
evangelizacije i smirivanje sukoba u multivjerskom društvu: takoрer
namjerava razoruati kritiku da je kršжanstvo u osnovi sporna religija
koja je prouzroиila kriarske ratove te druge sramote u povijesti kršжanske Crkve.
Neki жe prigovoriti da je pluralizam sasvim normalan u multivjerskom društvu, gdje prevladavaju ekonomski i demokratski иimbenici.
Ako pod izrazom multivjerskog društva smatramo društvo gdje su sve
6
religije jednako tolerirane, nema problema, ali ako podrazumijemo da
su sve religije jednako istine ili bezvrijedne, to je diskutabilno.
Ovu knjigu sam napisao ne samo kako bi nas upoznao s drugim
religijama, veж kako bi doveo u pitanje tvrdnje pluralizma da je istina
relativna.
7
POИECI LJUDSKE RELIGIJE
Na poиetku, nakon što su se svi narodi raspršili , zasigurno su
zadrali neku svijest o pravom Bogu, iako se ona s vremenom sve više
gubila. Zadrali su iskrivljenu predaju o Potopu i raspršivanju iz Babilona.
Mag-lovito sjeжanje na Boje obeжanje da жe poslati Otkupitelja bilo je
iskri-vljeno u razliиite sisteme prinošenja ivotinjskih, pa иak i ljudskih
rtava kako bi zadobili naklonost duhova koji su, kako se иinilo, upravljali
nji-hovim svakodnevnim ivotom. Postupno su ti duhovi sve više bili
po-istovjeжivani sa silama prirode u zatvorenom sistemu svemira.
Prva struja u razvitku religije je monoteististiиka, nasuprot tvrdnjima
hegelijanskih antropologa 19. st. Prvotni Bog-Stvoritelj Arijaca bio je
poznat svim indoeuropskim narodima. Njegovo je pravo ime bilo Dyaus
Pitar (»boanski otac«) što je isto kao i grиki Zeus Pater, latinski Jupiter
ili Deus, ranogermanski Tiu ili Ziu, i norveški Tyr. Drugo mu je ime
bilo »nebeski« (sanskrtu varuna, grиki ouranos) ili »prijatelj« (na sanskrtu
mitra, perzijski mithra). Druga su imena dodavana metaforom i poretkom. Boga su nazivali »suncem«, »moжnim«, »иuvarom reda«. Sveta
vatra (na sanskrtu agni, latinski ignis, grиki hagnos) zajedniиka svim ranim
rtvenim štovanjima, imala je posebnu dra i uskoro su joj dodana boanska svojstva.
Postepeno su pripovjedaиi uljepšali svoje priиe ljubavlju i ljubomorom, ratom i pijanstvom i tako je nastala mitologija. Zemlja je postala
bojom nevjestom, navukla na sebe štovanje kao »kraljica neba«, dodala
je još i spol u svojim kultovima plodnosti (иlanak Izvori religije, str. 36).
Druga struja u evoluciji prapovijesne religije je bila oboavanje junaka
i razvitak babilonskog sistema organiziranog poganstva koje se djelatno
proširilo. U ovom razdoblju razvitka Nimrod, sin Kuša iz prapovijesti
igra vanu ulogu.
Ovaj иovjek je posebno spomenut u Bibliji: bio je vaan lovac i osnivaи
velikih gradova – prototip velikih asirsko-babilonskih carstva kasnije.
Prema antici, Nimrodaova ena bila je Semiramida, a njihov sin Horus.
Nakon što je Nimrod umro nesretnim sluиajem za vrijeme lova, ona je
poиela tvrditi da je njen mu u svojoj smrti ispunio obeжanje iz Post 3,15
i da je uskrsnut u osobi svojega sina Horusa. Prema tome bilo je primjereno da se Semiramida i njen sin Horus štuju kao boanstva. Ovo je
bit tajnog kulta Babilona, Sotonskog lanog Evanрelja, što je prototip
8
poganstva u svim njegovim kasnijim razliиitim oblicima definitivno alternativnog sistema nasuprot štovanja Boga. Feniиani su bili ti koji su
prihvatili ovaj kult i proširili ga gdje god bi išli: Aštarta i Tamuz u Kanaanu, Izida i Horus u Egiptu, Afrodita i Eros u Grиkoj te Venera i
Amor u Rimu. Kada je Evanрelje došlo u Egipat, Babilonska boica i
njen sin su bili jednostavno preinaиeni u Djevicu Mariju i njenog sina
Isusa. Ovaj poganski kult zajedniиkog porijekla odnosi se na starozavjetne navode iz: Suci 2,11-13; 1. Kralj 11,33; Jer 44,15-19; Ez 8,13-14).
To je zato što me ostavio i pokonio se Aštarti, boginji Sidonaca, Kemošu,
bogom moapsku, i Milkomu, bogu Amonaca (1. Kr 11,33)
Sve kuжe kojima se na krovovima kad prinosi svoj vojsci nebeskoj i lijevaju ljevanice
tuрim bogovima (Jr 19,13).
Rijeиi koje si (ti, Jeremije) u ime Jahvino nama objavio ne slušamo, naprotiv,
i dalje жemo se drati zadane rijeиi: kadit жemo nebeskoj kraljici i lijevati ljevanice,
kao što smo i mi i oci naši, naši kraljevi i knezovi иinili u gradovima judejskim i
po ulicama jeruzalimskim (Jr 44,16-17).
I vidjet иeš i gorih gnusoba što se ovdje иine I povede me do vrata Doma Jahvina
(tj. hrama) što se okrenuta prema sjeveru. I gle ondje sjeрahu ene i oplakivahu
Tamuza (Ez 8,13-14).
Nimrod je, иini se, bio najmlaрi sin Kuša i moda je osjetio nešto od
moralnog srodstva sa svojim ujakom Kanaanom, koji je bio najmlaрi sin
Hama i posebno obiljeen Noinim prokletstvom. Kuš, kao Hamov
najstariji sin je, иini se, s vremenom bio sve ogorиeniji zbog tog prokletstva. Do Nimrodovog roрenja ovo je prokletstvo postalo tako jako
da je dao svome sinu ime »Hajdemo se pobuniti«. Moemo zakljuиiti da
je Kuš od ranog djetinjstva obuиavao Nimroda za voрu planirane i
organizirane pobune protiv Bojih namjera za иovjeиanstvo. Nimrod je
brzo imao uz sebe sve hamite, a moguжe i veжi dio šemita i jafetita pod
svojim utjecajem i vodstvom.
Konaиno su se nastanili u plodnim ravnicama Љinaru (ime, vjerojatno,
kasnije poznato kao Sumer). Tako nije poslušao boanski nalog da se
rasiju (po zemlji) te se nasluжuje da je osnivanje velikih gradova (civilizacija) bilo suprotno Bojoj volji. Nimrod je postao moжan tiranin ili
lovac. Bio je lovac, u smislu da je bio nenadmašiv u traganju i uvjeravanju ljudi da poslušaju njegovu volju kao i lovac na zvijeri, kao što to
Jeruzalemski Targum naznaиuje: »bio je silan u lovu i zlu, jer je bio lovac
sinova иovjeиanstva (tj. ljudi). »Udaljite se od savjeta Bojeg prionite uz
savjet Nimrodov!« Ovim se on postavio kao neka vrsta spasitelja ljudi,
kao realna alternativa nasuprot Bogu. U vezi s ovim, treba imati na
9
umu sljedeжe иimbenike:
a) Gradnja babilonske kule je, po svemu sudeжi bilo povezano sa štovanjem zvijezda i planeta. To se moe vidjeti na babilonskim ziguratima
(hramskim tornjevima).
b) Ovo štovanje je u stvari usmjereno prema davno palim anрelima i
demonima.
c) To je ukljuиivalo stvaranje sveжeniиke kaste i prouиavanje zvijezda
i astrologije, te voрenje naroda u pobonosti i rtvovanjima. Ovi su narodi potom postajali misionari drugim narodima.
Na temelju nedavnog istraivanja uvidjelo se da su ovi misionari
porijeklom iz Babilona, ili toиnije, iz Sumera, a odgovorni su za gradnju
neolitskih spomenika koji su blisko vezani sa štovanjem zvijezda. Takvi
spomenici su pronaрeni u Skandinaviji, Љkotskoj, Turskoj i Engleskoj.
Keltska legenda tvrdi da je Tuatha De Danaan (što znaиi: narod boga
Da-nu ili Anu) utemeljio ovu kulturu prije oko 5 000 godina. Tvrdi se
da ona dolazi iz Ahaje (vjerojatnije iskrivljeno ime Akad) u kojoj danas
moemo vidjeti spomenike u mjestima kao što su Stonehenge (u
Engleskoj) i Carnac (u pokrajini Britaniji, Francuska). Ovaj je narod bio
podijeljen u dvije klase. Znanstvenici ili intelektualci (drevnih Britanaci
su ih smatrali, bogovima) i vješti obrtnici, koji su im pomagali u gradnji.
Ova slika priliиno dobro pristaje uz povijest Plodnog Polumjeseca, narod
(moguжe Tuatha) koji je bio protjeran iznenadnim upadom aramejaca iz
Sirijskog gorja u Akad (sjeverne provincije Sumera). Pretpostavlja se da
su oni pouиili narod Plodnog Polumjeseca u »mudrosti« (kasnije razvijene u odreрeni oblik gnosticizma), izraz koji se bez sumnje odnosio
na astrologiju i štovanje zvijezda. Od tamo su oni vjerojatno migrirali
dalje u Skandinaviju, Englesku, Francusku itd. Ova рavolska religija
zahvatila je sjeverne narode posredovanjem ovih »uиenih ljudi«. Te je
postala religija druida (keltskih sveжenika, sudaca, иarobnjaka i vidovnjaka) koji su drali istu tradiciju, sa sliиnim izopaиenostima, kao što je
provoрenje djeteta kroz oganj da bi ih prinijeli kao rtvu »nebeskoj vojsci« (u stvari, demonskim silama).
Treжa struja u evoluciji pretpovijesne religije je bila kult plodnosti.
Mali kipovi prikazuju majku i dijete, što kasnije postaje omiljeni motiv
egipatske religije иak i kršжanstva. Zmija je u povijesnim vremenima
bila simbol plodnosti u Europi i u Kini (kao zmaj). Kult bika je bio takoрer
simbol plodnosti. Borbe s bikovima u Љpanjolskoj najvjerojatnije su ostaci
starih obreda u oboavanju kulta bika.
10
ANIMIZAM
Animizam je jedno od prvih vjerovanja rašireno meрu plemenskim
narodima. Smatra se primitivnim jer nema obreda, svetih knjiga, spisa,
ni osnivaиa. Animisti vjeruju u duhove, tj. da sve što postoji ima dušu
(npr. drvo, stol...).
Animizam ne priznaje razdvajanje duše i tijela, duha i materije. Zbog
toga njegova osnova je vjerovanje da ljudske duše postoje u ivotinjama,
biljkama i ostalim materijalnim objektima, i do nekog stupnja utjeжu na
samo postojanje istih. Takoрer pretpostavljaju da sjedinjenje duha i materije utjeиe na svakodnevni ivot (Wikipedija).
Religije primitivnih društava su vrlo raznovrsne: neke su politeistiиke,
kako bi se moglo i oиekivati, neke su monoteistiиke. Uzaludno je traiti
protopoliteizam: to je veж niz sloenih sistema. Popularna ideja da se
politeizam (vidi antropolozi 19. st. kao tipiиan hegelijanac Edward Burnett*) razvio u monoteizam, jednostavno se ne slae s иinjenicama.
Animisti broje 2-3 stotine milijuna ljudi koji ive u tisuжama plemenskih
grupa.
* u djelu Primitivne kulture (1871) tvrdi da je ovaj vid religije prvi oblik religije na svijetu.
OBILJEJE ANIMIZMA:
1. Nema podjele izmeрu svetog i svjetovnog. Иovjek ivi u prisnom
odnosu sa svojom okolinom (prirodom) i sa svojim plemenom. U tim
sferama njime vlada strogi kodeks pravila. Ovo se vidi u иinjenici da
ivi u velikoj obitelj, u koju su ukljuиeni i preminuli preci. ivot animiste
je mješavina strahopoštovanja i strave s jedne, te osjeжaja jedinstva i
zadovoljstva, s druge strane.
Suvremeni иovjek pati od suprotnog: otuрenja, tj. od neravnotee u
drugom smjeru.
2. ivotom dominira svijet duhova. Svaki se dogaрaj poima kao
ishod neиega duhovnog, a ne fiziиkog. Ako se pojavi bolest, odmah se
pretpostavlja da je to posljedica neиijeg иaranja, ili uvrijede nekog od
predaka. Ako se sklad duhova ponovno ne uspostavi, slijedi smrt. Svatko
ivi u svijetu koji je nastanjen s bezbroj raznih duhova. Mi tvrdimo da
ivimo u mehaniиkom svemiru, a oni odlaze u drugu krajnost, u kojoj
su opsjednuti duhovnim.
Oni koji upravljaju tim duhovnim silama zauzimaju najvanija mjesta
11
u njihovom društvu: gatari, vraиevi, vidioci i sakralni kralj. Upravljaju
crnom i bijelom magijom. Crna magija eli povrijediti nekoga, dok bijela
eli manipulirati duhovima za dobrobit društva: zazivanje kiše, izraрivanje amajlija i sl.
3. ivotom prevladava strah: Postoji strah od noжnih duhova: nitko
sam noжu ne izlazi van. Postoji strah od vraиa i njegovih иarolija, strah
od smrti. Uasan strah da se ne uvrijedi predak ili neki duh koji je
hirovit.
4. Vanost mita: svako primitivno društvo vjeruje u zlatno doba –
vrijeme kada je sve bilo savršeno. Kada je nebo bilo pristupaиno иovjeku
i on je hodao s Bogom. Mit je ponovno doivljavanje nekog dogaрaja
(stvaranja, raрanja, odnosa sa Bogom, smrti) koji se dogodio u to zlatno
doba. To se ostvaruje u ritualu (pantomime, pjesme ili ples) za vrijeme
kojeg su, oni koji sudjeluju, odvedeni izvan vremena u vjeиnu sferu. Mi
bismo rekli da je veжina tih rituala barbarska, nemoralna ili perverzna
(npr. rituala ubojstva kada kralj umre, ljudsko rtvovanje, kanibalizam,
seksualna izopaиenost, itd). Sve ovo upuжuje na boga ili bogove koji su
amoralni (usp. religiju u kojoj se najvaniji dogaрaji odvijaju u svemiru,
van vremena i prostora, gdje je Bog moralan i predvidljiv i vidjet жete
te velike razlike).
5. Provoрenje rituala: Povezani su sa vanim ivotnim dogoрajima
kao što su: brak, rat, bolest, razvod, smrt itd., ali isto tako s onim što
mi nazivamo obiиnim dogaрajima poput: kuhanja, dolazaka, odlazaka
itd. Cilj je odravanje sklada postojanja. Sve ima veze s praznovjerjem
(smi-rivanjem duhova). Ali, najvaniji od ovih rituala su rituali plodnosti,
koji ukljuиuju i imitativnu magiju. Bogovi i duhovi, su nestabilna biжa,
na koja se ne mogu osloniti u pribavljanju odgovarajuжeg dobrog
vremena, te se moraju umilostiviti ili podmititi.
6. Vrijeme je cikliиko i ritmiиno: Animisti nemaju pojam linearnog
vremena. Godišnja doba su njihov naиin mjerenja vremena , sa suncem,
mjesecom i zvijezdama kao odrednicama. Dogaрaji se odvijaju redovito
i ritmiиki. Bitno je da oni pravilno odgovore na te stalne dogaрaje od
kojih ovisi ivot plemena. Nema urbe, nema rokova kojih se moraju
drati. Uhvaжeni su u zaиaranom krugu neprekidnog ponavljanja dogaрaja.
12
OKVIRI NA KOJE SE ANIMISTI REFERIRAJU
1. NEVIDLJIVI SVIJET:
a) Mana: ovim svijetom prevladava nešto što se zove ivotna sila
(mana) ili snaga. Koja se moe koncentriratiu odreрene stvari kao što
su: kamenje, biljke, drveжe, ivotinje i ljude, sa razliиitim stupnjem intenziteta. Uspjeh ovisi o koliиini koju se moe akumulirati ili steжi. Manipulacija tom silom je glavna funkcija vjerskih struиnjaka (usp. pojam
sakramenata kojim upravlja sveжenstvo).
b) Vrhovno biжe: Ono se javlja kao nezainteresiran promatraи. Ono
je stvoritelj, ali njega se ne slavi. Njega se zaziva samo da intervenira
kada sve ostalo zakae. I ne voli da ga se »smeta«. Obiиno je mnogo
sigurnije obratiti se precima, manjim boanstvima i manipulirati manom
(usp. molitva Mariji i svecima).
c) Manji bogovi: To su obiиno duhovi: zemlje, sunca, mjeseca, groma,
munje, vode, mora, planina, rijeka itd. Oni se moraju umiriti raznim
ritualima (usp. s New Ageovim svjetonazorom). Bušmani pustinje Kalahari imaju samo jedno boanstvo, pored najvišeg Boga: Sotonu koji se
suprotstavlja Bogu i eli sve poremetiti.
d) Duhovi: Animisti vjeruju da postoje dobri duhovi ili duhovi varalice mrtvih. Oni ive na raznim mjestima kao što su: drveжe, stijene,
peжine, perivoji. Zato što su tako nepredvidljivi, moraju se umiriti prinosima hrane itd. Zatim vjeruju kako postoje demoni koji uzimaju razliиite oblike da bi zastrašili ljude. Takoрer su tu i zaštitniиki duhovi plemena.
e) Duhovi predaka ili ivi mrtvaci. Pošto su mrtvaci skloni tome da
se vrate i prouzrokuju zlo, postoje razraрeni pogrebni obredi kako bi
ih se sa sigurnošжu odstranilo iz njihovog prijašnjeg postojanja. Nitko,
tko je bio povezan sa preminulim, nije smio ostati iv. Zato su ubijani
njegova ena, sluge, pokopavana njegova imovina itd. To je sve trebalo
koristiti preminulom u zemlji mrtvih, koja se razliиito shvaжala (kao
mjesto poput šeola ili sretna lovišta kod Indijanci).
2. VIDLJIVI SVIJET: Иovjek ivi u svijetu u koji se udomaжio i u иiji
ritam pripada. Ali je takoрer u svijetu koji donosi teror i strah. Kako bi
mogao uivati dobar i dug ivot, mnogo djece, mnogo hrane i zdravlja,
veliko poštovanje i иuvanje od zla (bolesti, neplodnosti ene, pošasti
skakavaca, nepoštovanje od mlaрih, иarolija) иovjek mora znati tajne
sile, i biti u stanju savjetovati se s onima koji imaju posebnu obdarenost
13
u manipulaciji sile za dobro ili zlo.
a) Tabu: иovjek mora drati odstojanje od svijeta svetih i poštivati
ga (svete osobe, mrtve, roрenje, procesa reprodukcije, rata, bolesti,
svetišta).
Moramo se иuvati od tumaиenja starozavjetnog materijala na poganski naиin. To su iskrivljene verzije prave stvari. Ovo je problem s
mnogim liberalnim teolozima.
b) Sveta mjesta: to su mjesta, za koja se vjeruje da su boanske sile
posebno prisutne i pristupaиne. To mogu biti lugovi (grupa drveжa) ili
neobiиni kamen, voda.
c) Svete stvari: Smatra se da odreрeno kamenje sadri moж. Zemlja
je sveta jer je dio majke zemlje. Tamo gdje se pojavljuju likovi, vjeruje se
da boanstvo prebiva u liku, i prema tome je prikladno dati poštovanje
i иast boanskoj fiziиkoj prisutnosti.
d) Sveta djela: vrhunac svetih djela je štovanje: rtvovanje ivotinja,
davanje slave i iznošenje molbi. Tome se nekada pridodaje ritualno rtvovanje i kanibalizam. rtvovanje ljudi se uglavnom prakticiralou poljoprivrednim zajednicama kako bi se osigurao uspjeh etve ili u vrijeme
nacionalne nevolje. Uoиavanje odreрene ivotinje moe prouzrokovati
da se poduhvat odgodi (npr. crna maиka). Takoрer se prakticiralo gatanje. Nebo se promatralo zbog znamenja. Zvijeрa su smatrana projekcijama iz podzemlje, porukama bogova koji su ivjeli tamo. U stvari
na poиetku, zvijeрa su nosila Boji put spasenja.
e) Svete rijeиi: zakletve, proklinjanje i blagoslovi su bile vrlo vane:
one su bile ispunjene svetom silom, naroиito ako bi ih izgovorio netko
vaan. Za takve rijeиi se smatralo da posjeduju vlastitu moж kojom su
ispunjavale elje govornika (usp. sa starozavjetnim blagoslovima).
f) Svete osobe: to su posrednici izmeрu vidljivog i nevidljivog svijeta,
dobra i zla. Na prvom mjestu su vraиevi, proroci i sveжenici. Na drugom
je sveti kralj, a na treжem šaman. Ovaj, osim što je neka vrste sveжenika
i vraиa koji lijeиe bolesti, upravlja obredom rtvovanja i ispraжa duše
mrtvih u drugi svijet. U stanju je napustiti tijelo i promatrati dogaрaje
na udaljenim mjestima. Sveti kralj, kojeg nalazimo u nekim afriиkim
plemenima, je predstavnik Boga na zemlji i kojeg neki smatraju boanstvom.
g) Grijeh, moralnost i zagrobni ivot: Grijeh je definiran kao ono
što šteti dobrobiti zajednice ili prijeti zdravlju иlanova. Pogled na grijeh
je usredotoиen prvenstveno na иovjeka, a ne Boga (usp. s izrazom »nikada ikome nisam išta skrivio«). Иovjekovo vladanje na ovom podruиju
ne utjeиe na njegovu vjeиnu sudbinu. Ona u mnogome ovisi o panji i
14
poštovanju koje pokazuje od rodbina preminulog (usp. s иistilištem).
Meрutim, ako je osoba obešиastila pleme, nju se moe izbrisati sa
registra preminulih. Vidimo da ivi ljudi imaju moж odluиiti sudbinu
onih koji su veж umrli. (usp. s molitvama za mrtve).
ANIMIZAM U AFRICI
Zamjetnije je kontaminiranje mjesnih kultova uvezenim religijama:
vudu na Haitima; caodaizam i teuri, Kiyo u Aziji; candomble, umbada
i harizam u crnoj Africi. Petnaest tisuжa afriиkih “kršжanskih” sekti
okupljaju u naše doba oko 30 milijuna sljedbenika. Otvorenost Afrike
prema modernom doista je uzdrmala stare strukture obitelji i klana.
“Slobodne crkve” bile su usto glavna uporišta protivljenja
kolonijalnim reimima i one su preuzele na sebe zahtjev za kulturnim
identitetom, afrikanizacijom. U gradovima su ponudile jedan topli
prihvat doseljenicima sa sela. Otuda njihov uspjeh.
ANIMIZAM U HRVATSKOJ
HRANA ZA DUЉICE: Za Boiж prije polnoжke, Meрimurci prije odlaska na groblje za dan Svih svetih ostavljaju na stolu hranu kako bi se
»nahranile gladne dušice«. Pojedinci tada u hladnjakespremaju samo
najnunije, a hrana ponekad ostaje na obiteljskom stolu do drugog dana.
MODERNI ANIMIZAM
Moderni novopogani ponekad sami sebe nazivaju animistima eleжi
tako istaknuti da poštuju raznolikost ivih biжa i duhova s kojima ljudi
dijele svijet i svemir. Mnogi od njih vjeruju da priroda i mjesta imaju
svoj duh koji ponekad moe biti vrlo snaan. Pored toga, neki Wiccanci
upotrjebljavaju pojam animista da oznaиe da se Boginja Majka i Svemoguжi Bog zapravo sastoje od svega što postoji. Meрutim ovaj vid
pan-teizma se razlikuje od animizma jer poštuje ljude i objekte samo
zato što u sebi nose boansko (vidi šintoizam).
KRЉЖANSKA VARIJANTA ANIMIZMA
U nekim kršжanskim krugovima nauиava se da trebamo:
1. Suoиavati se s lokalnim zlim duhovima kada ulazimo u neko pod-
15
ruиje govoriti evanрelje.
2. Zahtijevati od demona da nam otkriju svoju teritorijalnu hijerarhiju.
3. Vjerovati ili poduиavati o dojavama koje dolaze od demona.
4. Uиiti da prije ulaska u neko podruиje ili grad treba razbiti demonsku
vlast nad tim podruиjem prije nego što se proglasi evanрelje.
Biblija, bez sumnje, govori o duhovnoj borbi koju moramo uzimati
vrlo ozbiljno (Ef. 6,12). Usprkos ovoga, kršжanima se ne savjetuje da se
nepotrebno zanimaju za demone, ali ako nam se oni suprotstave u širenju
Evanрelja, moramo im se suprotstaviti, prekoriti ih i odagnati. Ovaj
redoslijed nalazimo u Isusovoj (Mk 1,21-28) i u Pavlovoj slubi (Dj 16,
16-18). Ne postoji garancija u ovom podruиju za nepromišljenosti i ekstreme koje idu preko onoga što Biblija preporuиuje.
Treba spomenuti da je pojava March for Jesus utemeljena na pojmu
teritorijalnih duhova.
POGANSTVO I SOTONIZAM
Veжina ljudi koji danas tvrde da su ukljuиeni u sotonizam to иine iz
pobune prema društvu. U tome su zbog osobnog dobitka; njihov krajnji
cilj je pronalaenje osobnog ispunjenja. Mnogi od njih иak nijeиu postojanje i Boga i Sotone, a sotonizam prihvaжaju kao иin hrabrosti pred
društvom. Njihov je moto: »Ja sam svoj vlastiti otkupitelj.« Veжina sljedbenika su mladi ljudi (13-30), u pitanju je individualni pothvat te nije
rijeи ni o kakvoj velikojuroti.
Razvoj: Pravi sotonizam je s vremenom poиeo predstavljati ostatke
poganstva u razliиitim zemljama, kako su se oni odvijali u raznim mjesnim, poganskim kultovima. Рavola se poиelo opisivati na naиin na koji
su opisivana mjesna poganska boanstva.
Poganstvo je preivjelo kroz vrijeme pod krinkom raznih obiиaja, od
kojih je neke prihvatila i sama Crkva. Toga se više moe pronaжi na selu
nego u gradovima (otud i naziv: poganski = koji se odnosi na seosko).
Neki od tih obiиaja su: bacanje soli iza leрa za sreжu; krianje prstiju;
obavezno govorenje »Bog te blagoslovio« kada netko kihne. Ovaj zadnji
obiиaj je nastao jer se smatralo da bi рavao mogao uжi u osobu dok su joj
usta otvorena! Svaki od ovih navedenih obiиaja je prvobitno predstavljao
mjere opreza od иaranja. Mjere opreza protiv иaranja su se poduzimale
i u veжini crkava. Rešetke ispred crkava nisu tamo stajale samo zato da
bi prijeиile ulaz stoci; vjerovalo se da eljezo, kao i sol i krv, dre vještice
na udaljenosti.
16
Konjske potkove su danas samo simbol za sreжu, ali, kao i metalne
pokrivaиe za krštionicu, prvotno su se stavljali na gornje grede u uvjerenju da vještice ne mogu proжi ispod eljeza. Neki seoski ljudi još uvijek
nose kovaиeve иavle sa sobom kao amajlije za sreжu. Kucnuti o drvo je,
takoрer, u poиetku predstavljalo mjeru zaštite od иaranja. Ako bi netko,
u predreformacijsko vrijeme, prošao pokraj ene koja su smatrali vješticom, otrиao bi kuжi i dodirnuo drveni kri koji je visio na zidovima
veжine kuжa. Kada su, u vrijeme reformacije, krievi nestali, ljudi su
samo dodirivali drvo (»kucnuli bi o drvo«). Vjerojatno najdrevnije praznovjer-je koje se zasniva na иaranju je okretanje novca za vrijeme mlaрaka.
enska druica pretkršжanskog glavnog Boga (kod vještica) je bila Boginja Mjeseca. Okrenuti novac je znaиilo potvrditi njeno ponovno pojavljivanje svakog mjeseca. Иak i nakon što je kršжanstvo došlo u europske zemlje, mnogi od naših predaka su nastavili s nekim obiиajima
stare religije, kao neku vrstu duhovne police osiguranja.
Рavola se poиelo opisivati izrazima koji su se korisitla za poganska
boanstva. Crkvi je bilo prikladno prikazati rogatog boga kao biblijskog
рavla.
Glavni simbol drevnog иaranja bio je polu-иovjek, polu-jarac, na raznim mjestima poznat kao Puck (San Ivanjske noжi), Pan (grиka mitologija), Herne, Stari Hornie (horn = rog) ili Zeleni Иovjek. Ne zna se u
kojem je razdoblju kult dvorogoga ušao u Britaniju. Pogodne okolnosti
za to je bila 1208. god. kada je Papa na deset godina iskljuиio Englesku
iz sakramena-ta i bogosluja, a Kralj Ivan uputio poslanstvo u Maroko,
sa tajnim obe-жanjima da жe se obratiti na Islam. Danas imamo mnogo
pod-sjetnik na Zelenog Иovjeka na znakovima pubova (gostionica). To
je obiиno znak da je иaranje postojalo kao organizirani kult u tom
podruиju.
Rijeи vještica (engl. witch) potjeиe od anglosaske rijeиi wicca, »иarobnjak koji oslabljuje рavolsku moж«, te se dralo da ove »sile zla« moe
prepoznati i oslabiti samo sveжenik. Vještice su se potajno sastajale u
šumo-vitim predjelima. ene su imale jednaku ulogu u plesanju, pjevanju i gošжenju kao i muškarci. Svaki krug se sastojao od šest parova
koji su bili ili mu i ena ili zaruиeni parovi, plus slubujuжa sveжenica.
Svi su hodali goli. Ispiti hrabrosti biиevanjem i strašnim opasnostima,
prizivanje duhova, miješanje kotla, kaрenje tamjanom, ljubavne gozbe,
kruni plesovi koji su se plesali leрa o leрa, sluili su jednoj glavnoj
svrsi, a ta je bila postizanje ekstatiиkog stanja u kojem bi magnetska
snaga cijelog kruga bila usmjerena na neki jednoglasno odabrani objekt.
Tada bi se meрu njima dogaрale neobiиne pojave; kako kau, vizije
17
prošlosti i buduжnosti. Kako bi se ova snaga koncentrirala, rituali su se
vršili u magiиnom krugu urezanom u ledinu.
U to vrijeme su objesili na tisuжe vještica: veжinu optubi je bila iz
straha, zlobe, osvete, elje za dobitkom ili иisti fanatizam. Baš kao i u
vrijeme rata, na špijune moeš naiжi posvuda.
Engleski kralj James I (1566-1625) je osobno intervenirao na suрenju
vještica iz Sjevernog Berwicka, koje su priznale da su pokušale uništiti
njegov brod, bacajuжi krštenu maиku u more. Ovo je uvrijedilo kraljev
zdrav razum, te je povikao da lau. Agnes Sampson, voditeljica kruga,
tiho je odgovorila da ne eli da ju on smatra laljivicom. Odvela je
Jamesa na stranu i ponovila mu, rijeи po rijeи, razgovor koji je vodio u
krevetu sa danskom kraljicom na njihovu prvu braиnu noж. Takav oиiti
dokaz natprirodnih moжi ispunio ga je strahom, a vještice su obješene.
Moderni sotonizam. Temelji modernog sotonizma nalaze se u antireligijskoj reakciji Prosvjetiteljstva. U aristokratskim krugovima postalo
je popularno pljuvati na crkvu i na moralnost koju je zastupala. Rabelais
je prototip renesansnog иovjeka koji odbacuje religiju u korist »иinikakotivolja« filozofije. On je иak i nadahnuo zajednicu koja se nazivala Redovnicima Medmenhama. To je bila udruga europskih aristokrata sedamnaestog stoljeжa, koji su se sastajali da bi kockali, gostili se, pili i igrali
seksualne igre. U 18. i 19. stoljeжu, u Engleskoj i Irskoj su se osnivali
klubovi zvani Hell-fire (Paklenska vatra).
Prema tome, sotonizam je, u biti, religija hedonizma i udovoljavanja
samome sebi. Iza suvremenog sotonizma se nalaze tri иovjeka:
1. Aleister Crowley (1875-1947), 2. Gerald Gardner, i 3. Anton Sandor
LaVey, od kojih je ovaj zadnji osnovao sotonistiиku crkvu za koju je
vjerovao da je ona krajnji doseg »kontrakulture«.
Anton LaVey je napisao djelo koje je nazvao Sotonistiиkom Biblijom.
Ta knjiga ima dva obiljeja:
To je otvoreno izrugivanje kršжanstvu koje privlaиi mnoge ljude koji
su odbacili tu religiju.
To je izjava nadmoжi jedne skupine ljudi koje za sebi dre da su iznad
ostatka иovjeиanstva.
Moderni sotonizam se иesto brka sa:
1) Иaranjem:
a) vjerovanjem u boanstvo svega; dualizam ili pluralizam i relativne
moralne vrijednosti.
b) Svaka grupa obiиno nosi ime nekog boga ili boice. Danas je najpopularnija grupa Wicca.
18
c) Veжina suvremenih skupina vještica su matrijarhalne i naglašavaju
enski aspekt stvarnosti. Ovo se suиeljava sa drevnim poganskim sustavima; to nije bila religija ena, ali je bila slubena religija društava u
kojima su prevladavali muškarci.
Suvremeno иaranje je obiиno miroljubivo, bavi se oboavanjem prirode i иak vegetarijanstvom. Suvremena vještica eli biti jedno sa svijetom
(baš kao i mnogi sotonisti), eli nadiжi svijet i iskoristiti za samoudovoljavanje.
Jedan razlog za ovu brkanje sotonizma i иaranja je taj da su obje
pojave snano antikršжanske.
2) Poganstvom, politeizmom i idolopoklonstvom. Sotonizam nije prisutan ni u jednom od ovih obiиaja.
3) Duhovnim pojavama, New Ageom i Иistom Magijom (tj. иarolijom).
Posebno prouиavanje: SRA (Sotonsko ritualno zlostavljanje – Satanic
ritual abuse). Ovo je vrlo popularno u SAD-u i cvalo je zbog senzacionalistiиkim priиama. To je metoda savjetovanja koja uzroke mentalnim
poremeжajima nalazi u sotonskim izvorima ili traumama koje su se
dogodile u prošlosti. Osmislile su se razliиite terapije kako bi se osobu
osposobilo da otkrije svoje »sjeжanje«, tako da bi se uzrok pro-blema
mogao pronaжi u sudjelovanju roditelja (ili иak i djeda i bake) u sotonskim
ritualima, ubojstvu, seksualnom muиenju, incestu ili zvjerstvu. rtva je
obiиno ena, bjelkinja, izmeрu 25 i 45 godina, na koju je vrlo lako utjecati,
inteligentna, kreativna i dobro obrazovana.
Problem se иesto pojavljuje nakon što netko zatrai lijeиenje za nešto
što naizgled nema nikakve veze sa stvarnim problemom, poput: problemi sa snom ili poremeжaj prehrane, depresija, braиni problemi. Takva
vrsta lijeиenja ohrabruje obnovu potisnutih sjeжanja. rtvu se potiиe da
ponovno proivi traumatiиno sjeжanje, kako bi se izlijeиila od traume.
Oblici sotonskih obreda kao što su Crne Mise, ljudske rtve, ispijanje
krvi i sotonski simboli su uobiиajeni, mada se svega toga rtve teško
prisjeжaju.
Problem ovog lijeиenja je u tome što se stvari previše uopжavaju.
Nesumnjivo je da se neki sluиajevi mogu povezati s gore navedenim
razlozima, ali ipak, opasno je pretpostaviti da svi imaju isti izvor.
Suvremena kršжanska psihologija moe se podijeliti na sljedeжe škole:
1. Larry Crabbe, pokušava spojiti Bibliju i psihologiju.
knjige: Basis of Biblical Counselling; Inside Out.
The Marriage Builder (Graditelj braka: Bogoslovni institut, Zagreb 2003)
19
2. Jay Adams, koji odbacuje psihologiju.
knjige: Christian Counsellor‘s manual; Theology of Christian Counselling.
(Teologija kršжanskog savjetovanja, UTBP, Krapina 2009)
3. Kenneth McGrath, koji temelji svoju tezu na posebnom tumaиenju
nasljeрivanja. SRA, po svemu sudeжi, pripada ovoj kategoriji.
knjige: Healing the family tree (Iscjeljenje rodoslovnog stabla).
HINDUIZAM
Hinduizam je glavna иak i narodna vjera Indije i pripada joj više od
850 milijuna vjernika. Veжina Hindusa vjeruje u mnoštvo bogova, ali u
jednu temeljnu Stvarnost (Brahman); prema njima, duša se nakon smrti
ponovno raрa u drugom tijelu.
Buduжi da velike indijske rijeke izviru u Himalaji, odakle utjeиu u
Indiju, nije iznenaрujuжe da su stanovnici dobro zalijevanih ravnica
gledali sa strahopoštovanjem ogromne i daleke Himalaje te vjerovali
da se u njima nalazi nebeska domovina velikog i strašnog boga Љive,
kao i da su one centar svijeta. Vjerovali su da je Ganges, jedna od иetiri
rijeka koje teku iz mitske gore Keilas, nadnaravnog podrijetla. To bi
moglo biti i iskrivljeno sjeжanje na иetiri rijeke koje su izvirale iz Edena.
Kao što samo ime kae, hinduizam je, uglavnom, religija Indije (rijeи
hindu je iskrivljeni oblik Sindu, imena podruиja koje je opskrbljivano
vodom iz rijeke Indus).
Hinduizam je zapoиeo invazijom Dravida u drugoj polovici drugog
tisuжljeжa prije Krista; ono je bila religija pripadnike predarijske civilizacije,
koji su ivjela u Indiji, a koji su se do 2500. godine urbanizirali i bili
suvremenici mezopotamske civilizacije onoga vremena. Njihova je religija
bila obiljeena pravilima plodnosti u kojima su muški i enski simboli,
lik penisa i boice majke, bili dominantni. Kada se ova religija spojila s
onom arijcima, ta su se dva simbola ponovno pojavila – kao bog Љiva, i
njegova supruga Kali (ili Durga). Ostali likovi podrazumije-vaju znanje
o jogi, koja takoрer postaje obliиje hinduizma.
Arijci, koji su 1750. prije Krista izvršili invaziju, donijeli su religiju
koja se sastojala od štovanja odreрenog broja bogova koji su personificirali sile prirode. Arijci su imali tri razine bogova: one u nebesima, u
atmosferi i zemlji, a koji su u odnosu sa tri velika društvena razreda:
sveжenicima, ratnicima, i seljacima. Ovima su dodali i иetvrti razred:
sluge i robove, da predstavljaju glavni predarijacski narod.
20
Razdoblje Vedв: Hinduizam poиinje ovim razdobljem, za vrijeme
kojeg su arijci slavili svoje bogove, ali su svoje иarolije zadrali za sebe.
Tajne informacije su sadrane u Vedama, koje su napisana kasnije.
Povremenom sintezom arijske i nearijske religije, religija Veda se
razvijala u ritualnu vrstu. Љtovanje vedskih bogova je postao razraрeni
rtveni ritual иija je uиinkovitost ovisila o profesionlanim sveжenicima i
ispravnom izvoрenju. Љtovanje je postalo svrha samo sebi. Sveжenik
(brahmin) je posjedovao magiиan napjev (mantra), koji je imao moж nad
voljom bogova. To je bilo razdoblje brahmanв. Jednostavnost ranijeg
politeizma je zamijenjena s naglaskom na vanjski oblik rtvenih obreda.
Izgleda da je religija Vedв bila pokušaj dominiranja arijevaca nad
drugim stanovnicima indijskog poluotoka kroz sistem tajnih formula.
Stvaranje kastinskog sistema (kasta = varna = boja) svakako je pokušaj
nametanja primitivnog sistema rasne diskriminacije.
Razdoblje Upanišada. Ono je bilo reakcija na ranije rituale i rtve, a
izraavalo se zaokupljenošжu filozofijom. Љumske škole su poиele cvasti,
a pustinjaci su иeznuli za unutarnjim i simboliиnim znaиenjem rtava.
Ljudi su htjeli otkriti naиelo ujedinjena svemira. Osobine tih razliиitih
bogova su postale malo više od imena tog biжa. U Upanišadama, vedski
politeizam je spojen sa panteistiиkim monizmom. To se vidi i u himni o
stvaranju u Rig-vedi. Ljudska duša (atman) se sastoji od iste esencije
kao i temelji univerzuma(brahman). Znanje (jnana) je preuzelo mjesto
rtve (jajna) kao puta do Boga. Karmi (zakonu uzroka i posljedice) dano
je šire znaиenje, veжe od onog u obredu, i proces samsare (reinkarnacije)
se razvio iz toga. Nevedska ideja o odricanju i asketizmu otvorila je put
za klasiиno razumijevanje o mokši (osloboрenju), upasana (meditiranju) i
ahimsa (nenasilju).
Doba morala i odricanja: U 6. stoljeжu prije Krista javio se val pobune
protiv sveжeniиke religije i intelektualnih nagaрanja diljem drevnog
svijeta. Zoroaster (628-551), Buda (563-483), Mahavira (599-527), osnivatelj рainizma/jainizma, i Konfucije (551-497), bili su veliki proroci
onoga razdoblja. Njihova reakcija je bila etiиka, usredotoиena na moralitet, odricanja, dobra djela i poštovanje prema svemu ivome.
U Indiji, razdoblje je bilo oznaиeno pojavom budizma i рainizma.
BUDIZAM: Budizam je potomak hinduizma. Buda je bio vjerski
reformator i protivnik brahmanskih kasta. Prema budizmu, krajnji cilj
21
ivota i stanje najvišeg savršenstva je nirvana (ništavilo), negacija svih
elja i svake volje.
РAINIZAM/JAINIZAM: je nastao u krilu hinduizma. Bio je stariji i
konzervativniji od budizma. Odbacivao je autoritet Veda i vjerovanje u
osobnog Boga, te sistem kasta. Odravao je strogu etiku ahimsa (neubijanja). Druge prisege su obvezivale da se neжe govoriti neistina, da
se neжe krasti, suzdravanje i odricanja od svjetovnih uitaka. Vrlo je
poznat po strogosti i surovom asketizmu.
Oba pokreta pojavila su se u sjevernoj Indiji kao povratak na primitivnu religiju koja je postojala prije dolaska arijevaca.
Razdoblja hinduistiиkog obnovljenja. Ovo je razdoblje nastupilo
kao reakcija na budizam. Poveжana je sinteza arijske i nearijske kulture.
Bogovi i boice, koje su štovali obiиnih ljudi, prihvaжeni su u hinduistiиko
mnogoboštvo i konaиno utjelovljeni kao Vrhovni Bog. Teistiиki pokret
bakti-kulta je imao podrijetlo u nevedskim kulturama. Kljuиni knjievni
izraz ove renesanse je Bhagavad-gita (pjesma uzvišenoga). Pomoжu
koncepta joge proširen je na cijeli duhovni ivot, i jajna (rtva) je tumaиena
na etiиki, a ne obredni naиin. Karma je tumaиena kao nesebiиno djelo.
Spasenje dolazi po jnana (znanju ili prosvjetljenju), bakti (posveжenje
osobnom bogu) i karmi (djelu). Ukratko, to je pokušaj moderniziranja i
prilagodbe hinduizma kultiviranom društvu. Naglasak na moralnosti,
a ne na obredu.
Pokreti koji su nastali unutar hinduizma su uglavnom pokušavali
stvoriti sinkretistiиki oblik hinduizma i islama (sikizam), hinduizma i
kršжanstva (bramo-samaj), popularizirati kultove bakti (npr. hare-krišna),
i zapadnjaиke hinduistiиke filozofije (teozofija).
Suvremeni gurui su pokušali dati hinduizmu popularnost nastojeжi
ga povezati s potrebama modernog иovjeka. Moderni иovjek ušavši u
slijepu ulicu mehaniиkog svemira i prirodnih ideologija, trai alternativu.
Okreжe se razliиitim oblicima mistiиkog iskustva, jogi, drogi, okultizmu
i seksu. Moderni hinduistiиki gurui su vješto iskoristili ovu prazninu.
Moemo ih podijeliti u više kategorija:
a) Oni koji nude svojim sljedbenicima razliиita duševna iskustva.
b) Oni koji nude svojim uиenicima dostignuжe nadsvijesti kroz vjebanje, golotinju i seksualna iskustva. To se иinilo pomoжu starih tehnika
postizanja nadsvijesti.
c) Oni koji nude postignuжe mentalnog mira, odmora i moжi pomoжu
22
transcendentalne meditacije. Ova tehnika ukljuиuje tihu meditaciju
mantre (pomoжu rijeиi s jednim slogom). Za vrijeme 20-minutne meditacije, meditator doivljava duboki odmor nakon što je prestao sa svim
fiziиkim i umnim aktivnostima. Svi su oni, u stvari, tragali za izvjesnim
vještinama preuzetnih iz hinduizma, da ugode eljama modernog иovjeka za uicima. Meрutim, to je takoрer bilo sredstvo prilagoрavanja
hinduizmu. U Bengaliju, Kaitanja je preokrenuo kult Krišne u moжan
vjerski pokret. Njegovo intenzivno emocionalno posveжenje Krišni popraжeno kirtan (zajedniиkim pjevanjem) stvorilo je nadahnuжe za kult
Hare Krišna.
OSNOVNI POJMOVI HINDUIZMA
Postoje dvije osnovne vrste hinduizma, duhovna i popularna, i meрu
njima postoji veliki jaz u kome se mogu naжi monoteisti, politeisti i filozofi. Od svih zemalja svijeta, Indija još uvijek sadri najveжi broj ljudi
koji ive asketski (1/80 stanovnika). Oni shvaжaju religiju vrlo ozbiljno
i ateizam je stran indijskom umu. Љto obiиno imaju zajedniиko?
1. Brahman, Bog i stvorenje: Traganje za Brahmom, vjeиnim biжem,
je glavna zaokupljenost hinduistiиkog uma. Za neke škole, to je vjera u
osobnog Boga koji je nazvan »konaиnom stvarnošжu«. Prema Upanišadama sva stvarnost je aspekt Brahme. Fiziиki svijet, s oиiglednom raznolikošжu, nije ni stvaran niti nestvaran: to je puka iluzija (maja)tj. nevaan. Sama misao je stvarna. Veжina Hindusa, ukljuиujuжi one koji vjeruju u razne bogove, imaju predodbu o sve-ispunjavajuжem Bogu.
Ali Bog, iako definiran u hinduizmu, nikada nije stvoritelj svemira:
on uvijek stvara iz neиega ili iz samog sebe, ali nikad iz niиega. U kršжanstvu, stvaranje je jedinstveno, razliиito od Boga i ima moralnu svrhu.
Filozofija sankare, gledište manjine, vjeruje da je materija vjeиna i
zla, i tako stavlja boga i materiju u vjeиnu opoziciju.
2. Karma, samsara i mokša: karma je djelatnost ili radnja, i zasniva se
na ideji uzroka i posljedice. Ono što иovjek posije, to жe i ponjeti. Svako
pojedino djelo odluиuje o buduжem ivotu. Pokajanje je nemoguжe i nema
opraštanja grijeha boanskim opraštenjem. Samsara je ciklus ponovnog
raрanja. Иovjek je u biti zbir svoje prošlosti. Karma odluиuje djela koja
su primjerena svakoj kasti. Љto primjereno za jednu, moe biti pogrešno
za drugu kastu. Tako su pojmovidobra i zla odreрeni strukturom ljudskog društva, a ne moralnim atributima osobnog boga. Cilj svih Hindusa
je pobjeжi kotaиu samsare i od same karme. Mokša znaиi pobjeжi kotaиu
23
reinkarnacije (roрenja, smrti, ponovnog roрenja), svemiru vremena i
prostora.
3. Grijeh, duša i spasenje: Duša (ono što mi nazivamo »duh«) je zarobljena u neиistoжama konaиnog postojanja, ali sama po sebi je odvojena
od osobnih iskustava fiziиkog iskustvenog ja (duša i tijelo). Duša (tj.
duh) ne djeluje, tako da nije posrednik grijeha. To je upravo ono što su
vjerovali gnostici. U kršжanstvu, milost otkazuje djela zakona, ali u hinduizmu ono ubrzava proces oslobaрanja od stege karme i kruga ponovnog
raрanja (иistilišta). Izraz bakti (asketska praksa u monasticiz-mu) znaиi
uиinjeno predanje s izgledom na zasluge milosti boje.
Sav grijeh je iluzija, zlo nije stvarno. Iluzija ne znaиi da ne postoji veж
da je drugorazredno u poredbi sa svijetom ideja. Razlog ljudske bijede
i patnje je neznanje. Иovjek misli da je stvaran i odvojen od Brahme.
Grijeh i patnje u ovom ivotu su moda razlog zlodjela u prošlom. Tako
nitko nije moralno odgovoran.
4. Joga: dolazi od rijeиi »jug«, a znaиi ujediniti ili ujarmiti. Prvenstveno
je znaиila spajanje cjelokupne иovjekove energije koncentracijom, kako
bi se postigao duhovni cilj. Kasnije, bakti jogist uportebljava ovaj izraz
da bi ujedinio иovjeka s Bogom u predanju. Cilj joge je proizvesti radikalnu promjenu u ljudskoj svijesti kako bi se nadišlo vrijeme i prostor.
Postoje razne vrste joge: Jnana joga (put znanja), put filozofa, bakti
joga (odanost posebnom boanstvu, kao Višnu ili jednoj od njegovih
inkarnacija), karma joga (put djela) koja se masovno prakticira.
Joga sadri rtvovanje bogovima, pravila i obrede (npr. kupanje u
rijeci Ganges). Uglavnom, sve su ovo putovi spasenja (spasenje znaиi
bijeg od zakona karme i kruga reinkarnacije).
5. rtva nije predstavljala pomirenje grijeha, nego je sluila da bi
ojaиala izmorene bogove. Иak se smatrala i sredstvom dobivanja nadmoжi nad bogovima, potpuno suprotno moralnim razmišljanjima. U biti,
znanje je put do spasenja: ne spasenje od bezbonosti i zlih djela, veж
spasenje od neznanja. Od trenutka kada иovjek spozna da je jedno sa
Atman-Brahmom, on je osloboрen. Ali, ovdje nema nikakve veze sa
moralnom obnovom. Biti mudar je vanije nego biti dobar, jer dobro i
zlo иini se, pripadaju sferi iluzije, od koje nas mudrost oslobaрa.
6. Reinkarnacija: naziva se još i seljenje duše ili »metempsihoza«, i
znaиi da ljudska (ili ivotinjska) duša prolazi kroz više od jednog tjelesnog postojanja na ovom svijetu. Zakon reinkarnacije se takoрer naziva
»sigurnosnom mreom«: ako ne uspiješ prvi put, uvijek imaš drugu priliku. To pomalo podsjeжa na katoliиku doktrinu иistilišta. Svi koji odu
24
tamo, na kraju жe ipak otiжi na nebo. Reinkarnacija se stoga shvaжa kao
osuda a cilj spasenja je pobjeжi iz tijela u iskonsko ništavilo (nirvanu).
To se ne slae sa judeo-kršжanskom doktrinom o uskrsnuжu tijela,
niti o vjeиnom ivotu ili vjeиnoj osudi. U kršжanskom vjerovanju, tijelo
je in-tegralni dio karaktera, koje je kod smrti (koja se vidi kao odvajanje,
i ishod grijeha) samo privremeno odvojeno od nevidljivog dijela иovjeka.
I tijelu i duši je odreрeno da se ujedine pri uskrsnuжu, kad tijelo postaje
besmrtno (znaиi, nije više podloeno grijehu i smrti), i nije više ograniиen
vremenom i prostorom, ali pak omoguжava vjernku da ivi u svemiru
odreрenom vremenom i prostorom.
7. Kastinski sustav: Tijekom najranijeg razdoblja, s društvom podijeljenim u иetiri kaste, religijom su ovladali brahmini, sveжenstvo.
Brahmini su bili na vrhu kastinskog sustava, pod njima su bili ratnici,
kšatrije, trgovci i zemljoradnici, vaišije, te prosjaci i sluge, šudre. Još i danas je upitno da li se daleko sloeniji kastinski sustav, jati, razvio iz
ovoga. Indijska je vlada 1949. godine zabranila diskriminaciju prema
nedodirljivima, ali to još uvijek postoji. Nedavno su se nedodirljivi
(daliti) odluиili pridruiti kršжanstvu.
Unutar hinduizma postoje neke suprotne ideje:
1) Ako se materija (time i reinkarnacija) smatra lošom, teško je razumjeti kako moe postojati avatar (inkarnacija posebnih bogova).
Moramo neizbjeno zakljuиiti da avatar mora znaиiti nešto drugo (nešto
poput materijalizacije ili teofanije).
2) S jedne strane hinduizam prihvaжa pojam neizbjenosti sudbine
prouzroиene djelima iz prošloga ivota, a s druge strane moguжnost
izbjegavanja sudbine иinjenjem dobrih djela i asketizmom.
HINDUISTIИKA PISMA
Dijele se u dvije kategorije: sruti (što se иuje – vjeиna istina), što odgovara našem kanonskom Pismu, i smriti (ono što je zapamжeno: drugorazredni autoritet).
Sruti je ishod onog što su drevni nadvidovnjaci (ršiji) vidjeli ili иuli, i
sadrana su u Vedama.
Vede: 1500-1000 pr. Kr (Jošua do Salomona)
Smriti je, u biti, proširenje naиela iz Veda, a koji su sadrani u svim
ostalim sakralnim knjigama. Ove su:
Upanišade: 1000-600 pr. Kr. (Salomon do babilonskog izgnanstva)
25
Gita: srednji vijek (popularni moderni hinduizam).
Vede (znaиenje korijena: znati = znanje ili prenošena mudrost) to je
zbir himni, molitvi i magiиnih formula. Postoji иetiri: Rig-Veda, SamaVeda, Jadur-Veda i Atarva-Veda.
Svaka se sastoji od dva dijela: mantre (himne za slavljenje bogova), i
brahmana, koja su vodiиi za prinošenje rtvenih rituala kojima se ugaрa
bogovima.
Vede su kultivirani proizvod visokog sveжenstva, a nikako narodna
poezija. Kasniji naraštaji su nazvali ove himne sruti ili otkrivenje, »ono
što se veж иulo«. Meрutim, kako se veжina njih sastojala od lirskih obraжanja višim boanstvima naroda kojeg se to ticalo, teško se moglo vidjeti
što otkrivaju. Kada se to ubrzo shvatilo priruиnici i alegorijske interpretacije su ozakonjenje.
Zatim Upanišade, koje su filozofska nagaрanja i mistiиni govori o
duhovnim istinama. Rijeи upanišad znaиi »sjesti do nekoga i predati mu
tajno uиenje«. Uиenje osnovano na upanišadama zove se vedanta.
PROCJENA
Kod hinduizma nema:
1. osobnog spasitelja od grijeha
2. pomirenja za grijehe
3. spasenja kao besplatnog Bojeg dara
4. otkupljenja koje uzrokuje promjenu po Svetom Duhu.
SAETAK
HINDUIZAM: je suvremeni oblik brahmanizma što prevladava u
današnjoj Indiji
Brahmanizam: je panteistiиki vjerski sistem starih Indijaca, razvio se
oko 1000-600 i imao kastinsko svojstvo.
Panteizam: nauиavanje po kojem su svijet i bog isto, jer je bog imanentan cjelokupnoj stvarnosti.
RAZVOJ HINDUIZMA
Primitivno razdoblje: andamani i australoidi
3 000-2 500: prva civilizacija: dravidi (u jugu) i harappa (u dolini
Inda)
26
1 750: arijska invazija: arijci (indo-iranska grupa). Oni su tvorci
brahmanizma i kastinskog društva
1 500-1 000 PRVO RAZDOBLJE: Vede (sansk. znanje), naziv za najstarije indijske knjievne spomenike indoevr. razdoblja. Postoje 4 zbirke
vedskih tekstova: Rig-Veda, Sama-Veda, Yadur-Veda i Atharva-Veda.
Prva sadrava svete pjesme, druga melodije i naиin recitiranja, treжa
propise rtvenih obreda, иetvrta popularnu mudrost i magiju.
900 DRUGO RAZDOBLJE: Brahmanas: razdoblje liturgijskog ekstremizma.
REAKCIJA PROTIV LITURGIJE
800-600 TREЖE RAZDOBLJE: Upanišade (sansk. tajni nauk), staroind. filozofsko-religijske rasprave; oslanjaju se na Vede; sadravaju predbudistiиko nauиavanje o brahmanu, atmanu, karmi, spasenju itd. Najstarije iz 9. i 7. st.
Vedanta, naziv za filozofsko indijsko uиenje koje se temelji na metafizici Upanišada.
600 Budizam i Рainizam/Jainizam
REAKCIJA PROTIV INTELEKTUALIZMA
250 ИETVRTO RAZDOBLJE: Bakti (odanost individualnim bogovima)
Bhagavad-gita: (pjesma uzvišenoga) religijsko filozska poema unesena u 6. knjigu Mahavarate.
150 dolazak kršжanstva: osnovanje crkve Mar-Toma
500 nestorijanski misionari
700 prodor Arapa i islama
1500 Sikhi i Rada-Krišna (bakti pokreti)
1600 Istoиnoindijska kompanija: Englezi, protestantski misionari.
INDIJSKI BOGOVI
Bogovi vedskog razdoblja
AGNI – ivotna snaga prirode. Bog vatre i rtvovanja.
INDRA – Bog neba i rata
VARUNA – Branitelj kozmiиkog reda koji ima moжkanjavati ili nagraрivati.
27
Kasniji bogovi:
BRAHMA – stvoritelj – Gospodar svih stvorenja. On je iznad i on
kraj štovanja i vjerojatno mu nije posveжen nijedan hram.
Sarasvati: Brahmina ena. Boica znanja, uиenja i istine.
VIЉNU – odravatelj – nadglednik ljudske sudbine. Pribliava se
иovjeиanstvu u deset inkarnacija (avatari). On je uglavnom dobrodušan.
Lakšmi – ena boga Višnu. Boica sreжe i ljepote.
ЉIVA – razaratelj – izvor i dobra i zla. Razaratelj ivota i onaj koji
ponovno stvara novi ivot.
Kali (Durga) – Љivina ena. »Velika majka«. Ona je simbol suda i
smrti.
Deset avatara boga Višnu:
1. Macja – Riba. Pojavila se u vrijeme velikog potopa da bi upozorila
иovjeиanstvo.
2. Kurma – Kornjaиa. Spasila je blaga od poplave.
3. Varaha. Vepar. Izdigao je zemlju iz poplave.
4. Nara-Simha. Иovjek-lav. Pobijedio je zle demone.
5. Vamana. Patuljak. Pobijedio je zle demone.
6. Paruša-Rama. »Rama sa sjekirom«. On je uništio pripadnike kšatrija,
ratniиke kaste koji su prijetili da жe osvojiti svijet.
7. Rama-Иandra. Junak epa Ramayana. Bio je plemenit junak koji borio
protiv zla u svijetu. On je zbir vrlina.
8. Kršna. Kao što je avatar boga Višnu. Kršna je i bog, najpopularniji
od svih bogova (vidi pokret Hare Kršna). On je i junak mnogih mitova,
prikazan kao ljubavnik, ratnik i kralj.
9. Buda. »Prosvijetljen«. Deveti avatar je Gautama Buda, osnivaи
budizma.
10. Kalki. Deseti avatar tek treba doжi.
VANI IZRAZI
ahimsa: nenasilje, nevrijeрanje
atman: ljudska duša
advaita: monizam
avatar: materijalizacija boanstva na zemlji (u иovjeku ili ivotinji)
bagava: gospodin
bakti: odanost
28
brahman: vjeиno bivstvo, krajna realnost, temelj svemira
brahmin: hinduistiиki sveжenik
darma: dunost (u budizmu: zakon svemira)
gita: pjesma
jajna: rtva
jnana: znanje
joga: (put do) jedinstva s boanstvom
jogi: иovjek koji trai jedinstvo s boanstvom
karma: zakon uzroka i posljedica, ukupnost osobne prošlosti
maja: iluzija (koja obmanjuje ljude da je materijalni svijet jedini koji
postoji).
mantra: magiиne formule, vraиanje, molitva
mokša: osloboрenje, spasenje
nirvana: apsorpcija u boanstvo
prakrit: jezik obiиnih ljudi
samsara: ciklus ponovnog raрanja
sanskrit: aristokratski jezik
sik: uиenik
upasana: meditacije
varna: kasta, boja
veda: znanje, prenošena mudrost
vedanta: uиenje upanišada
SLABE TOИKE HINDUIZMA
1. Stvorenje se smatra lošim.
2. Prua иovjeku spasenje izbjegavanjem tijela i poznavanjem dobrog
i lošeg (tj. stanje nad-moralnosti – biti svoji vlastiti bogovi).
3. Omalovaavanje grijeha i pokvarenosti иovjeka.
4. Podrazumijeva gubljenje иovjekovog identiteta nakon reintegracije
u svemirski duh. Hinduizam je blizu hegelijanizma i marksizma.
29
SIKIZAM
Sikizam je osnovao Nanak (1469-1538) i predstavlja pokušaj usklaрivanja islama (uglavnom sufizma) i hinduizma (bhakti). Zemljopisno je
smješten u Punjabi gdje veж postoji tradicija mistiиnih pokreta. Islam u
poиetki prihvaжa pokret, ali kasnije se našao napadnuti neprijateljskim
islamskim pravilima te su se organizirali u vojnu zajednicu. Nanak je
organizirao svoje uиenike (pod imenom siki) u blisku zajednicu, a sebe
je postavio za gurua ili uиitelja. Njegovih devet nasljednika takoрer su
bili prepoznati kao izvori boanske objave. Posljednji guru umro je poиetkom 18. st. Peti guru je sagradio zlatni hram na Amaritsi. Od tada,
sveta knjiga Sika (koja sadri njihovu poeziju) Adi-Granth je postala
jedini autoritet pokreta. Spasenje se nalazi u mistiиnom sjedinjenju s
Onim Koji je Bezobliиan, a postie se iskljuиivo kroz moж bhakti. Sveto
ime (nad kojim meditiraju) i guru igraju ulogu posrednika. To je jedina
bhakti sekta koja se odvojila od hinduizma.
TEMELJNE RAZLIKE IZMEРU HINDUIZMA I KRЉЖANSTVA
1. Hinduizam je panteistiиka vjera dok je kršжanstvo monoteistiиka.
Hinduizam tvrdi da je ivotni princip u stvorenom svijetu (ne u neivoj
materiji) projekcija (ili emanacija) Boga, te time i dio Boga – zbog toga
se sav ivot smatra boanskim. Kršжanstvo tvrdi da je Bog stvorio
svemir i da je odvojen od njega, što znaиi da tjelesna biжa i druga
duhovna biжa nisu boanski, veж su bili stvoreni.
2. Hinduizam tvrdi da je ovaj svijet (materija, ne duh) loš. Nekako
se dogodilo da se duhovno ispreplelo s materijom (koja je loša i stvara
kod иovjeka privid: иini ga da misli da nije dio boga, da nije boanski).
Potpunu sliku dobijemo kada pogledamo gnostiиko uиenje o Stvoritelju:
Vrhovno Biжe je proizvelo (a ne stvorilo) niz duhovnih biжa, ali je kasnije
jedno od tih biжa (demiurg = majstor ili gnostiиki ekvivalent Logosa)
koje je bilo jako udaljeno od Vrhovnog Biжa, u neиemu pogriješilo i
stvo-rilo materijalni svijet. Stvoreni svijet je tako bio rezultat grešne
neovis-nosti (pokušaj bjeanja od duhovnog jedinstva svemira). Gnostici
su smatrali zmiju simbolom suprotstavljanja zlom bogu stvorenog svijeta.
Na taj naиin рavao se smatra dobrim jer on radi na spasenju иovjeиanstva
(na povratku иistom duhovnom stanju).
Kršжanstvo tvrdi da je svijet dobar (tj. materija), ali da je iskvaren
ljudskim buntovništvom. Moralnost nije rezultat pada nego odraz Bojeg
30
karaktera. Ono obeжava da жe Bog obnoviti današnji svijet i na-иiniti
novo nebo i novu zemlju.
3. Hinduizam tvrdi da je rješenje иovjekove dileme u bijegu od stvorenog svijeta i spoznaji svoje boanske prirode иime жe biti ponovno
upijen u Boga. Kršжanstvo tvrdi da odgovor lei u prihvaжanju Bojeg
rješenja (Isus je postao иovjekom kako bi umro za naše grijehe i platio
cijenu našeg spasenja) i u preobliиivanju u sliku svog Stvoritelja, da bi se
on vratio na ovaj svijet (uskrsnuжem) u proslavljenom tijelu koje жe
zauvijek biti van dosega smrti i grijeha, kako bi ivjeli s Bogom (u osobi
Isusa Krista) u nanovo stvorenom svemiru.
Po kršжanskom vjerovanju tijelo se smatra neodvojivim djelom osobnosti koji se kod smrti (koja se smatra devijacijom i posljedicom grijeha)
samo privremeno odvaja od nevidljivog dijela иovjeka. Sudbina tijela i
duše je da se opet ujedine pri uskrsnuжu, kada tijelo postaje besmrtno
(što znaиi da više nije podloeno grijehu i smrti) tako omoguжavajuжi
vjerniku da ivi u svemiru prostora i vremena, iako nije njime ograniиen.
Nevjernici uskrsavaju kako bi bili osuрeni na pakao u koji idu u svom
tijelu. U kršжanskom svjetonazoru иovjek se smatra psihosomatskim
jedinstvom (a ne bestjelesnim duhom) koji je stvoren za ivot u materijalnom okruenju.
Hinduizam je podosta sliиan gnostiиkim herezama na koje je nailazila
rana crkva u 1. stoljeжu i koje su osuрene u mnogim od apostolskih
poslanica. Apostol Ivan osuрuje nijekanje utjelovljenja i kae da takvo
mišljenje dolazi od Antikrista. Gnostici su tvrdili da Isus nije bio pravi
иovjek – samo se иinio takvim. Prema njima boanski duh je sišao na
Isusa pri krštenju, ali je i otišao od njega prije kria.
Indologija: U 19. i 20. stoljeжu došlo je do zbliavanja hinduistiиkih i
europskih mislilaca (vidi teozofija, New age, hare-krišna itd.), što je
pokrenulo razvoj indologija i formiranja novih hinduistiиkih škola.
Indologija se kao akademska disciplina razvila u kasnijem 19. st (zahvaljujuжi prevladavanju hegelijanske filozofije, koja je u biti hinduistiиka). U Hrvatskoj je studij indologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu osnovao Radoslav Katiиiж.
Hinduizam je i dalje veжinska religija u Indiji (s politiиkom potporom
hinduistiиke narodne partije), a Nepal je jedina svjetska hinduistiиka
drava s hinduizmom kao slubenom religijom (Wikipedija).
31
HARE KRIЉNA
Pokret zvan Hare Krišna mora se sagledati u kontekstu bakti (pobonosti)
pokreta unutar Hinduizma. U Hrvatskoj djeluje više od 25 godina.
On se vezuje uz tradiciju Veda, kojima jamиi da жe im osigurati svu
иistoжu, pomoжu tradicije Bengale. Oslanja se posebice na propovijedanje
Chaitanyja (1486.-1533.), shvaжenog kao oиitovanje (avatara) Krišne koji
je isišao na ovu zemlju da ljude pouиi putu pobonosti: predanju Bogu u
иistoj ljubavi.
Puno ime pokreta je International Society for Krishna Consciousness
(ISKCON) – Meрunarodno društvo za svjesnost Krišne (ili Kršne). Kao
što ime kae, oni tvrde da su istinski sljedbenici Kršne, jednog od Hindu
bogova koji je, po njihovom mišljenju, bio zanemarivan u hinduizmu.
Pripada Hindu sekti Višnuizma ili Vaišnavizma, koja vjeruje da se Višnu,
vrhovni bog, jednom pojavio kao Kršna. Kajtanja je doktrinu izvrnuo
naopaиke govoreжi da je Kršna bio vrhovni bog koji se jednom pojavio
kao Višnu. Usredotoиuje se na štovanje Krišne kojeg se smatra bogom
svemira. To je dakle, pokušaj univerzalizacije hinduizma. Kršna verzija
Pavla bi danas mogao reжi: »nepoznatog boga kojeg štujete u neznanju,
mi vam naviještamo«: on se otkrio (u avatar = prerušeni bog) kao Višnu.
Zato je to na neki naиin krivotvorena verzija kršжanstva. Sliиnost s kršжanstvom je ipak vrlo, vrlo površna jer su hinduistiиki i judeo-kršжanski
svjetonazori vrlo razliиiti. To je, dakle, izvozna verzija hinduizma, usklaрena sa zapadnjaиkim ukusom. Doktrina ISKCON-a je dovedena u SAD
preko izvjesnog gurua (Љrila Prabhupada 1965.g.) koji mu je ostao voрom
sve do svoje smrti 1977. god. Danas organizacijom upravljaju dvije
razliиite grupe: grupa od 11 ljudi koja upravlja duhovnim poslovima i
upravljaиko vijeжe koje je na иelu administrativnih poslova.
Naиin ivota. Bhakta (pobonik, pristaša, poklonik) suzdrava se od
jedenja mesa, ribe i jaja i daruje svu hranu Krišni prije nego se njome
nahrani. On sebe ne truje (droga, duhan, alkohol, kava, иaj), nema nikakve nezakonite seksualne odnose i “ne gubi svoje vrijeme u ispraznim
teoretiziranjima ili beskorisnim igrama”. Njihovo je shvaжanje uloge ene
u odnosu prema muškarcu istoиnjaиko. Posvemašnje podvrgavanje
duhovnom uиitelju od kojeg se prema vedsko znanje. Naиin ivota i
uиenje u cijelosti su temeljeni na vedskim spisima, koje treba иitati doslovno, a to se odnosi i na pouиavanje manje djece u njihovim školama.
Mnogi su promatraиi kritizirali ustrojstvo pokreta, osobito raskid s
obitelji, i opasnost od gubitka osobnosti kod mladih pristalica. Nakon
32
smrti uиitelja, dvanaest gurua, koje je prema njihovu kazivanju on
prethodno osobno odabrao, medusobno su podijelili podruиja svijeta
za vlastito daljnje djelovanje. Nekoliko stotina иlanova i simpatizera u
Francuskoj snano se je bilo pokolebalo 1986. nakon odmetništva gurua
zaduenog za zapadnu Europu. Nekolicina njih ponovno su se udruili,
posebno, u dvorcu Oublaisse (Indre).
Danas pristaše ISKCON-a više ne hodaju u naranиastim haljinama a
жelavost skrivaju noseжi vlasulje. Jedino po иemu ih se moe razlikovati
je upadljivi иasopis kojeg prodaju. To je imuжna organizacija sa 10 000
иlanova u SAD-u, koja veжinu novca stjeиe prošenjem ili od prodaje svog
иasopisa.
Osnovna uиenja:
Oslanja se na svete tekstove Veda (posebno u Upanishadama, Bhagavadgiti) i hrani se raskošnom mitologijom hinduizma. Meрutim, za razliku od tradicionalnog hinduizma, ISCON uиi da je Krišna vrhovni i
jedini Bog (a ne samo jedan od avatara Višnua). Иovjek treba u svakom
trenutku svojega ivota ivjeti u “svijesti Krišne”, misleжi na njega, darujuжi mu hranu, иasteжi murtis (ikone hinduistiиkih boanstava, shvaжene
kao oиitovanja njegova izgleda). I posebno plešuжi i recitirajuжi (japa) na
brojanici od 108 zrnaca, 16 puta, mantru od 16 rijeиi, koja zaziva Hare
(moж blaenstva Gospodnjega), Krišna (beskrajno oиaravajuжeg), Rama
(nepresušivo vrelo svake radosti). To bi bilo povlašteno sredstvo za
prelazak oceana pomutnje u koji smo mi ušli (mraиno doba Kali).
1. Kršna je vrhovni bog i Isus je samo jedna od njegovih mnogih
manifestacija (avatara). U ovom smislu, Isusa se moe nazvati Kršninim
sinom, ali pošto je on samo jedan meрu mnogim pojavama, nije jedinstven
i nije mogao tvrditi išta ekskluzivno. Vano je primijetiti da Isus nije
utjelovljenje Kršne jer se na utjelovljenje gleda kao na nešto loše (kao na
kaznu), pošto je sva materija zla. Takoрer su vjerovali da se Isus zalagao
za štovanje Kršne. Zato je poruka ISKCON-a: »Napusti sve vrste religija:
predaj se meni«.
2. Put spasenja, prema ISKCON-u, je, u osnovi, ovo: Voli Boga (Kršnu)
dovoljno i bit жeš spašen.
KAKO MOEЉ POKAZATI PREDANOST KRЉNI?
1. Pjevajuжi, mantrajuжi, njegovo ime, što ti omoguжava da se probiješ
do duhovnog i da se oslobodiš materijalnog. Osnova ovoj ideji je misao
da ovaj svijet ne predstavlja konaиnu stvarnost: on je zapravo zao i
samo zamagljuje osjetila onih koji su u njega zapleteni. Pjevajuжi ovu
33
mantru, dovodiš se u promijenjeno stanje svijesti. Svaki Kršnin sljedbenik
ima set od 108 perlica. Za svaku od perlica moraju pjevati Hare Kršna
pjesme 16 puta, što sveukupno iznosi 1728 pjesama dnevno. Pjesma ide
ovako: »Hare Kršna, Hare Krišna, Krišna, Krišna, Hare, Hare, Hare
Rama, Hare Rama, Rama, Rama, Hare, Hare.«
2. Meditirajuжi nad boanskom predstavom i djelima Kršne.
3. Sudjelujuжi u ritualima i obredima štovanja Krišne. Ovo ukljuиuje
rtvovanje vode, rie i cvijeжa bogu. Иineжi to, štovatelji se иiste od
grješnih reakcija i nakratko osjete vjeиnu sferu.
4. Na kraju ivota, posljednja misao osobe mora biti Kršna, jer жe u
tom stanju provesti vjeиnost.
U osnovi hinduistiиke ideje spasenja krije se ideja o izvedbi i zaslugama. Dobra djela mogu okajati loša. Uz to, ono što oni smatraju
spasenjem je: bijeg od karme (od prošlih grijeha) i od materije opжenito
(ili toиnije od kruga reinkarnacije tj. zatoиenosti u materiji, što se naziva
samsara) što ukljuиuje moralnost i svijet prostora i vremena, te stapanje
sa svjetskim duhom Kršnom (Brahma). Ako voliš Kršnu, moeš to uиiniti
– osloboditi se gravitacijskog stiska ovoga svijeta i otploviti u svemir.
Sotona je upleten u oponašanje Bojeg Plana Spasenja od samog
poиetka. Hare Kršna je samo moderna izvozna verzija hinduizma koju
Sotona nudi, koji se još uvijek prikazuje kao anрeo svjetlosti. Kada иujemo
poziv: »Napusti sve vrste religija i predaj se meni« sjeжamo se Sotoninih
rijeиi upuжenih Isusu: »Sve жu ti ovo dati ako padneš niиice te mi se
pokloniš«. Рavao je takoрer rekao Adamu i Evi: »Pridruite se mojoj
pobuni (jedite s drveta) i bit жete kao bogovi koji razluиuju dobro od
zloga – bit жete izvan dobra i zla.« Naravno, рavao je vrhunski laac
koji eli da mu se što više ljudi pridrui u paklu i sasvim je spreman
iskoristiti religije u tu svrhu.
BUDIZAM
Budizam je jedna od tri velike svjetske religije koja je nastala na
podruиju sjeverne Indije prije više od 2 500 godina...... Budizam nije
religija u onom uobiиajenom smislu te rijeиi (osim u svojom sjevernom
obliku – mahajana), jer Buda nije bio ni bog ni prorok ni mesija. Budizam
ne nudi uиenje u koje treba vjerovati, niti njegova filozofija slui produbljivanju spoznaje o stvarnosti иisto radi spoznaje. Budizam radije
upuжuje na to što иiniti, omoguжujuжi tako stvarnu i cjelovitu promjenu
(Wikipedija).
34
Utemeljitelj je Siddartha Gautama iz plemena Sakja. Njemu se pripisuju i poиasni naslovi kao buda (prosvijetljeni) ili tatagata (onaj koji se pokorava), ili jednostavno – bagava (gospod). Roрen je 563. na granici
Nepala. Svoj rani ivot je proveo kao opušteni aristokrat, gotovo bez
ikakva dodira s vanjskim svijetom. Kada je došlo do tog dodira ( vidio
je smrti i patnje) u 29-toj godini, odrekao se svoje obitelji i krenuo traiti
prosvjetljenje glede ivota. Uиio je pod nadzorom dvojice poznatih brahminskih pustinjaka. Zatim je uzeo pet pratilaca i posvetio je ivot potpunom asketizmu u dungli. Kako je uskoro shvatio da je usredotoиenost
na fiziиki asketizam djelovalo suprotno, poиeo je ivjeti jednostavnim
ivotom intenzivne mentalne aktivnosti. Konaиno je, kao kulminaciju
produljene meditacije, sjedeжi ispod smokve kod Uruvele (poznate kao
Bo, ili drvo mudrosti) postigao svoje prosvjetljenje, što je bio drugi
vaan preokret u njegovu ivotu.
Budizam poиinje s tzv. иetiri plemenite istine:
1) Patnja (dukha) je esencijalni dio ivota, 2) Razlog patnje je elja za
posjedovanjem i sebiиnim uitkom (samudaja), a naroиito elja za odvojenim, individualnim postojanjem; 3) Patnja nestaje kada nestane elja,
kada je ta sebiиna udnja za ivotom suzbijena (nirodha). 4) Stanje potpunog mira se moe naжi samo kada je ljudska elja potpuno ugašena
(magga).
Prema budizmu, postoji osmerostruki put koji vodi do prestanka
patnji a konaиni ishod je u moralnoj perfekciji. elje su te koje nas veu
za kotaи beskrajne reinkarnacije. Prema tome, moramo se otkvaиiti, ili
odvojiti od ovih elja kroz programa stroge meditacije koja vodi ka
osloboрenju duše od tijela i išиezavanju u nirvanu (ništavilo), tj. u stanje
nestvorenog. Put ovom savršenom odvojenju je poznat pod imenom
Srednji Put, jer izbjegava ekstreme prekomjernom udovoljavanju i
prekomjernom kanjavanju ssebe. Gautama je ustanovio kako su oba i
bez ikakve koristi.
Osmerostruki put, koji je praktiиki budistiиki put spasenja, je vrsta
sveobuhvatnog teиaja u discipliniranom poboljšavanju sebe koji vodi
do gašenja nezasitne elje i rezultira moralnim savršenstvom. Tih osam
putova su: 1) Ispravna gledišta (prihvaжanje 4 istine), 2) Ispravne tenje,
3) Ispravan govor, 4) Ispravno ponašanje (suzdravanje od ubijanja bilo
иega ivoga, od kraрe, od nezakonitog seksualnog odnosa, 5) Ispravan
naиin ivota (ivot bez luksuza, bez ozljeрivanja ivih biжa, zanatsko
zaposlenje), 6) Ispravan napor (uvijek iжi dalje i nikada ne odustati:
35
izbjegavati lošu sredinu, pobjeрivati zlo, razvijati odvojenje i meditaciju,
postiжi uznesenje, univerzalnu ljubav, 7) Ispravna svjesnost (razmatranje
prolazne odvratnosti tijela, potpuno usavršavanje mentalnih procesa),
8) Ispravna meditativna sabranost (koncentracija na jedan jedini predmet, što dovodi do transa i prosvjetljenja i najvišeg moguжeg stupnja
savršenstva).
Hod osmerostrukim putem ukljuиuje prolaenje kroz иetiri razine,
pri иemu se raskida deset spona. To je, u neku ruku, ispiranje mozga.
Na prvoj razini se raskidaju tri spone: zabluda da je sam pojedinac realan,
sumnjanje u istinitos uиenja, i sigurnost u uиinkovitost religioznih rituala
i obreda. Razine 2 i 3 ukljuиuju raskidanje spona putenosti i nemilosrрa.
Posljednja razina ukljuиuje pobjeрivanje zadnjih 5 prepreka: elja za
odvojenim ivotom u ovom i u zagrobnog svijetu, duhovni ponos, samopravednost, i neznanje. Cijeli teиaj je tako zahtjevan da жe potrajati nekoliko utjelovljenja da se završi.
Budizam (u svojem klasiиnom obliku) nije stvarna religija, veж metoda
bjeanja iz ovoga svijeta:
Kao moralna filozofija, ona je ne-teistiиka, etiиka disciplina, ljudski
sistem pouke koji naglašava etiku i umnu kulturu do iskljuиenja teologije.
Budizam kako ga je utemeljitelj nauиavao ni u kojem smislu nije sistem
vjere i štovanja. Buda niti je nudio otkupljenje, oproštenje, niti nebo: on
nije upozorio na osudu i na pakao. U teologiji, Buda je ostao agnostik.
BUDIZAM U POVIJESNOM KONTEKSTU
Buda je rastao kao hinduist u vrijeme kada je pokret upanišada imao
prve plodove. Budizam je potekao iz hinduizma. Dok je islam nastao
600 godina poslije Krista, budizam je nastao gotovo 600 godina prije
Krista. S vremenom je izmicao iz Indije te je izvoen u druge zemlje, da
bi postao glavnom religijom Dalekog Istoka. Zašto je, ako je Buda bio
hinduist, budizam postao odvojenim meрunarodnim pokretom? S
jednog gledišta, budizam je hinduizam, poveжan i lišen socijalnog i institucionalnog okvira (kasta i ritualnog rtvovanje), i tako prilagoрen
za izvoz. Hinduizam u klasiиnom obliku be bi nikada imao šansu jer je
ovisio o prihvaжenoj dominanciji brahminske kaste kao nasljedne, duhovne aristokracije, i tako je bio vezan za zemlju iz koje potjeиe. Budizam
se vrlo malo oslanjao na laike i povukao se (stoga nije bio popularan
pokret, veж elitistiиki). Konaиno, muslimanska invazija je uništila budistiиke samostane u Indiji i masakrirala redovnike tako da nije ostao
pra-ktiиki nitko tko bi nastavio širenje budistiиkog nauka.
36
VRSTE BUDIZMA
Danas budizam obuhvaжa veliki spektar vjerovanja i praksi. Uglavnom postoje dvije vrste:
1) Teravada budizam: (uиenje starješina) je najstariji i klasiиni oblik.
Karakteristiиan je po konzervativnom, legalistiиkom uиenju koji ukljuиuje uzak i strog put ka duhovnom prosvjetljenju. Njihova sveta knjiga
je Tripitaka (Tri Košare). Preivio je uglavnom u: Burmi, Sri-Lanki,
Tajlandu, Kambodi i Laosu, a naziva se juni budizam. Put spasenja:
treba se odreжi svijeta, postati redovnikom, i odreжi se sebiиne udnje.
Bodhisattva: (Teravada) je onaj koji je na putu do prosvjetljenja (postajanja Budom).
2) Mahajana budizam (velika kola = u velikim kolima svatko moe
biti spašen): Kako se budizam razvijao, postao je vrlo otvoren za
prihvaжanje ideja drugih filozofija i popularnih praznovjerja. Mahajana
je tipiиan sluиaj, jer se sastoji od smjese budizma i stranih dodataka koja
su proizvela nešto sasvim razliиito od ideala izvornog utemeljitelja.
Mnoge prakse ove vrste budizma potjeиu iz Kini odakle su izvezene u
Japan. Pored toga što ima svoje svete knjige, donosi i odreрene inovacije
koje ga ptibliavaju klasiиnom hinduizmu: i) pojam Apsolutne ili Vrhovne stvarnosti, ii) panteistiиki svjetonazor, iii) prihvaжanej postojanja individualne duše koja preivljava smrt i moe proжi kroz neko stanja putem
do konaиnog blaenstva. Spasenje je za sve ljude: ne zavisi od individualnog truda, veж moe doжi iznenada i nezasluno. U Mahajana budizmu neki slave Budu kao boanstvo. Postoje kuжna svetišta i hramovi
u kojima se slavi Buda. Veжina budista pripadaju školi Mahajana, a nalaze
se u: Kini, Japanu, Tibetu, Mongoliji, Koreji, Vijetnamu i Nepalu. Ova
vrsta se naziva sjeverni budizam.
Bodhisattva: (Mahajana) je onaj koji odgaрa postignuжe nirvane, kako
bi mogao neograniиeno raditi za dobro drugih, dakle on je neka vrsta
budistiиkog spasitelja.
DRUGE VRSTE BUDIZMA U JAPANU
Japanske sekte, stvorene spajanjem budistiиkih ideja s idejama tradicionalnog šintoizma, mnogobrojne su i razliиite. Do uvoрenja budizma
u Japan 621.g, povijest biljei mnogo religijskih izriиaja, pobuрenih dijelom kineskim utjecajem, a dijelom tradicionalnom japanskom kulturom.
37
Tendai budizam: vraжa se kineskom modelu a osnovana je 805.g. a
pripada eklektiиnoj (sveobuhvatnoj) školi. Utemeljitelj pokreta, Saiиo
(767-822), koji je studirao Tien-tai u Kini, nauиavao spajanje meditacije i
moralne иistoжe. Usredotoиuje se na ohrabrivanja ljudi da krenu putem
da postanu Buda. Pokret prihvaжa sva budistiиka Pisma ali vjeruje da
one dostignu kulminaciju u Lotosovom Pismu gdje se posebno potvrрuje
doktrina o identitetu krajne realnosti kao i povijesni, utjelovljenji Buda.
Na neki naиin svemir ima udjela u sveprisutnom, kozmiиkom Budi. Put
do prosvjetljenja je kroz mistiиnu inicijaciju, tihu meditaciju i jednostavnu
vjeru. Ova jednostavna vjera moe biti u Budu, druge bude tj. prosvjetljene ljude, te иak i u ne-budistiиke bogove. Od vjernika se oиekuje da
ivi u svjetlu shvaжanja da je jedno sa svemirom.
Љingon budizam: osnovana 807.g. mistiиki je orijentirana: naglašava
meditaciju (šingon je japanski prijevod sanskritske mantre). Svemir se
poistovjeжuje s tijelom vrhovnog Bude. Љintoistiиki bogovi su ukljuиeni
u ovu japansku varijantu. Jedinstvo иovjeka sa svemirom se nauиava
posredstvom mistiиnih tehnika: dranja tijela, gestikulacije ruku, ritualnih izjava, i metodama koncentracije.
Jodo (Amida) budizam: vrlo je udaljen od tradicionalnog budizma.
Genku, kaluрer iz 12.st. osnovao je sektu jodo koja vjeruje da samo
kroz Budu Amidu (japanski naziv za sanskritsko Amitabha) pojedinac
moe biti iskupljen i uжi u »иistu zemlju«. Pokret nauиava spasenje vjerom
(a ne vlastitim naporima), jednostavnom recitacijom formule koja
izraava vjeru u Amidu Budu. Ovo je lakši put prosvjeжivanja. Oиekuje
se da жe slijediti ivot pun radosti i zahvalnosti, obiljeen dobrim djelima.
Put spasenja: treba staviti vjeru u svemoжnu samilost Amide Buda.
Zen Budizam: nastao je u Kini pod imenom и‘an, što je kineska rijeи
za meditaciju. U neku ruku to je povratak izvornom budizmu, u smislu
da je samo tehnika mentalnih vjebi. Ne postoje nikakva pisma ili literatura. Nema štovanje Bude. Иovjek sam, kae se, posjeduje narav
Bude, a otkriжe koje treba doжi je; da sam ja dio Apsolutnog.
Da bi stigla do ovog stupnja prosvjetljenja (satori), osoba mora slijediti
sloeni sistem vjebi usmjeren da dovede tijelo i um u pravo stanje, naroиito kroz tehniku lotosovog poloaja (prekrienih nogu, tako da je
svaka noga na suprotnom bedru). Osim sjedeжe meditacije (zazen), vana
38
je i zagonetka (koan). Ta pitanja, na koja se ne moe odgovoriti, slue
radikalnom mijenjanju naиina razmišljanja zen studenata; ona su pomoж
za meditaciju. Kad nadvladava iluziju individualnog postojanja, dobiva
intuitivnu spoznaju da je sve jedno, bez razlike; »Buda je sve i ja sam
Buda«. Иovjek tada vidi kroz lanu sliku sebe kao nepotpunog i grešnog,
i budi se stvarnosti vlastite uroрene иistoжe i cjelovitosti.
Fiziиki izrazi zen-duha vidljivi su u takvim vjebama kao što su ceremonija иaja, dudo, ikebana – umjetnost slaganja cvijeжa, slikanje pejzaa, pisanje, streljaštvo i maиevanje. Stroga pravila, po kojima se prakticira meditacija, su naroиito cijenili samuraji-ratnici kao put do samodiscipline.
Put spasenja: praksa meditacije po strogim pravilima.
Niиiren budizam: je iskljuиujuж i netolerantan. Sve ostale vrste budizma odbacuje kao iskvarene. Utemeljitelj, Niиiren (redovnik iz 13.
st.) je bio odgojen u Tendai školi, ali se pobunio protiv nje. Tvrdi da je
samo Lotosovo Pismo nadahnuto. Pristaši ovog pokreta mantraju
Lotosovu sutru, štuju pred Niиirenovim mandala svitkom (koji se sastoji
od kineskih imena indijskih i japanskih bogova) i ponavljaju svetu
formulu daimoku (Pozdrav, Lotosovoj sutri). Ova vjeba, smatra se,
ujedinjuje иovjekovu dušu s vjeиnom duhom Bude. Neke podrunice se
sastaju po malim grupama kod kuжe gdje razgovaraju i o osobnim problemima. Ova religija koja ima središte na obronku gore Fuji Jama, je
vrlo revna u »evangelizaciji«.
Put spasenja: treba mantrati Lotosovu sutru.
Postoji i politiиka varijanta koja se zove Soka Gakkai (»društvo koje
stvara vrijednost«). Pokret danas ima oko 20 milijuna pripadnika. Soka
Gakkai (Nichiren Shoshu). To je vjerski veoma ekspanzionistiиki pokret
budistiиke provenijencije. Doba nakon Drugoga svjetskog rata za Japan
je doista doba krize. Zemlja je bila traumatizirana osim napadom na
Hirošimu jednako tako i provodenjem amerikanizacije koja je rušila
tradiciju. Pokret je zaivio 1950. preko mladog uиitelja Joseija Toda
(1900.-1958.), i imao je blistav poиetak. Ukljuиuje tri aspekta: vjerski
(Nichiren Shoshu), filozofski (Soka Gakkai), politiиki (Komeito, treжa
partija Japana). Nekoliko godina poslije njega je naslijedio sadašnji predsjednik Daisaku Ikeda (roрen 1928.), koji je pokret proširio u Sjedinjene
Ameriиke Drave, u Europu, u 17 zemalja, i utemeljio meрunarodni
Soka Gakkai.
39
Njegov je nauk jedan neizravni budizam, toиnije nauk jednog monaha
iz srednjeg vijeka, Nichirena Daishonina (1222.-1282.), koji je ivio u
Japanu. Za razliku od izvornog budizma koji trai ograniиavanje ljudskih
elja, ovaj obeжava njihovo ostvarenje po spoznaji vjeиnog principa koji
svime ravna. Jedini ispravan nauk nalazio bi se u lopoиevoj sutri: Namu
myoho renge kyo (Ja sam vrhovna moж). Treba ga vrlo иesto recitirati
dreжi ruke dlanom uz dlan na prsima. Po tome жe sljedbenik postati
jedno s Buddhom i doivjeti uslišanje svojih elja. Pomoж je pri meditaciji
posveжena pergamena (gohonzon), иašжena u kuжi, a na sebi ima znak
koji je nacrtao Nichiren Daishonin (mandala). Na taj naиin svaki je иovjek
sposoban dosegnuti prosvjetljenje, stanje mudrosti, vitalnosti, blagostanja. A religija uиi neposrednoj sreжi koja je cilj ivota, ona utemeljuje
kraljevstvo Boje ovdje i sada na zemlji.
Uvjeren da posjeduje istinu za sveopжu upotrebu koja donosi cjelovito
spasenje иovjeиanstvu, Nichiren Shoshu postaje prozelit. Ponekad na
ratoboran naиin. Soka Gakkai (Društvo za stvaranje vrijednosti) koje
veж broji 7 000 000 иlanova u Japanu i 2 000 000 po svijetu, njegov je
pokretaи. Od te snane ekspanzije mora nastati “treжa civilizacija” koja
жe nadomjestiti kršжanstvo i materijalizam koji su vlastitim neuspjehom
osudeni na propast. Nichiren Shoshu meрutim od 1991. nijeиe Soka
Gakkai.
Tibetski budizam: najraniji zapisi o budizmu u Tibetu datiraju iz 7.
st. poslije. Kr. kad je Sonsten Gamp ujedinio Tibet u jedinstven narod i
postao je prvi kralj 625 g. Prije toga, Tibet je bio zemlja odvojenih plemena
i prevladavajuжa religija je bila Bon – mješavina šamanizma, magije i
primitivnog štovanja prirode. Na poиetku tibetanci nisu eljeli primiti
budizam. Tek kad je budizam u Tibetu poprimio neke od okultnih karakteristika Bona, tibetanci su ga tek tada prihvatili. Tako se sinkretizam
drevne religije Bon, doktrine Mahajana budizma i tantriиke praksa Padmasamvave razvio u tibetsku varijantu budizma koja se zove Vajrajana
ili tantriиki budizam.
Posebna karakteristika ove varijante se zove šaktizam, tj. štovanje
ene odreрenogboga. Tibetski bogovi su postali simbol upaje – upaja je
ljubav, aktivni, muški princip, dok su tibetske boice postale simbol
prajne – prajna je znanje, pasivni enski princip. Njihovo ujedinjenje postaje
duhovni simbol postignuжa nirvane. Neki su razumjeli ovo doslovno i
tvrde da spolno opжenje izmeрu muškarca i ene tijekom svetih rituala
ubrzava postignuжe savršenstva.
Druga karakteristika tibetskog budizma je lamaizam: U 11. st. Tibet
je postao teokratska drava s Dalaj-lamon na иelu. Prema ovoj doktrini,
40
prvi lama, Gedun Truppa, koji je postigao budinstvo (tj. oslobodio se
od reinkarnacije) odluиio je, transmigrirati (reinkarnacijom) u drugo
tije-lo, tj. u svakog uzastopnog Dalaj-lamu.
Put spasenja: treba se baviti ezoteriиnim, duhovnim tehnikama u svrhu zadobivanje breg spasenja. Sotona je uvjerio Tibetance da mogu
upravljati svojim sudbinama pomocu prakse prostracija (leanje na zemlji
licem prema dolje nap.prev) kojima sakupljaju zasluge i ponavljanjem
mantri ili da mogu upravljati duhovnim silama magijom i šamanizmom.
Sotona ponekad svoje lai podupire nadnaravnim fenomenima. Ti
Sotonski magijski trikovi su dizajnirani kako bi ljude dralo u tami. Ljudi
koji su prakticirali idolopoklonstvo ili okultne prakse kasnije su shvatili
kako nikada nisu imali kontrolu vec su oni bili pod kontrolom duhova
tame.
RAZLIKE IZMEРU BUDIZMA I HINDUIZMA
Treba imati na umu da je budizam subjektivna i univerzalna verzija
hinduizma, osloboрena od okvira indijskog narodnog identiteta:
1. Uиenje o reinkarnaciji: prema budizmu ovo što preivi smrt i reinkarnira se, nije osoba nego njegov karma (ukupnost dobrih i loših djela).
Budizam ne priznaje hinduistiиki pojam pojedinca (tj. atman).
2. U hinduizmu dharma oznaиava »dunost«, a u budizmu »zakon
svemira«.
3. Nirvana u hinduizmu oznaиava »apsorpciju u boanstvo« (brahman),
a u budizmu »izbavljenje od patnje i dostignuжe novog oblika svjesnosti«.
Samo u Mahajana budizmu, nirvana oznaиava »raj«.
4. U Mahajana budizmu postoji pojam bodhishattve. Na temelju toga
zasluga se moe izmijeniti milošжu ili vjerom, pa se tako иovjekova karma
mijenja, što nije sluиaj u hinduizmu.
5. Odbaиeni su Hinduistiиka sveta pisma (Vede) i kastinski sistem.
6. Nema sistema sveжenika, veж postoje samo redovnici.
7. U budizmu (иak i u varijanti »mahajana«) nema stvarnog rtvenog
sistema, nego samo rtve u obliku darova koji se donose pred Budin
kip.
41
TEOZOFIJA
Teozofija (Teozofsko društvo). Taj pokret ima svoju odreрenu povijesnu
vanost, jer je on na izvorima dovoрenja istoиnjaиke religioznosti na
Zapad prije jednog stoljeжa. Bez obzira na njegovo ime, on nema velike
veze s teozofijom, ezoterijskom doktrinom zapadne tradicije koja tei
spoznaji Boga pomoжu spekulacije i unutarnjeg prosvjetljenja. To je
sinkretistiиki nauk koji brka sve vjerske smjerove s precjenjivanjem onih
s Istoka (kabala, budizam, hinduistiиki i taoistiиki spisi). Teozofija poиinje
s gospodom Helenom Petrovnom Blavatsky (1831.-1892.), roрenom u
Rusiji, koja je prakticirala spiritizam, magnetizam i hipnozu. 1875. utemeljila je svoj pokret u New Yorku. Svoj жe uspjeh taj pokret osobito
doivjeti zahvaljujuжi njezinoj nasljednici Annie Besant. Njezina glavna
djela su Isis devoilйe (Otkrivena Izida) i La doctrine secrète (Tajna doktrina).
Nakon jednog vremena uzmicanja ta жe nauиavanja hraniti veжinu suvremenih gnoza i religija za novo doba. Osnovna tvrdnja gрe. Blavatsky
je ta da postoje djeliжi istine u svim religijama; hinduizam je religija iz
koje sve druge potjeиu, a sve druge religije su tek iskrivljene ili promijenjene verzije hinduizma. Kršжanstvo je mrzila zbog njegove iskljuиivosti,
te je postala veжi hinduist od samih hindusa!
Vjerovanja teozofije:
1) Bog: odbacila je ideju o osobnom Bogu (koja je sliиna ideji Brahmana u hinduizmu). Rekla je: »Mi vjerujemo u univerzalni, boanski
princip, korijen svega, iz иega sve nastaje i u što жe sve biti upijeno na
kraju velikog ciklusa postojanja«.
2) Иovjek: иovjek se sastoji od sedam dijelova (ne dva ili tri) koji
takoрer predstavljaju nekoliko reinkarnacija kroz koje netko mora proжi
da bi postigao nirvanu: 1. tijelo, 2. vitalnost, 3. astralno tijelo, 4.
ivotinjska duša, 5. ljudska duša, 6. duhovna duša i 7. duh. Spasenje se
postie kada se dosegne sedmo stanje. Ovo je sliиno hinduistiиkoj
doktrini karme.
3) Isus: Krist je »boanski princip u svakom ljudskom biжu«.Teško je
pojmiti kako ona dolazi do ovakvog zakljuиka (osim ako Isusa ne stavlja
u poloaj bodhisattve – onoga koji odgaрa apsolutno savršenstvo kako bi
pomogao drugima da tamo stignu). Rijeи Krist znaиi Mesija; to je naziv,
a ne neka druga osoba koja nije Isus.
4) Reinkarnacija predstavlja temelj njenog sustavu razmišljanja: ideja
da ljudi moraju proжi kroz seriju ivota da bi okajali svoje grijehe.
42
U njenom sustavu raj i pakao nemaju nikakvu vanost, te prema tome
i ne postoje. Svrha ivota je postizanje nirvane, odnosno spajanje s boanskim duhom od kojeg smo prvobitno i došli.
5) Biblija se smatra manje vrijednom od hinduistiиkih zapisa i smatra
se blijedim odrazom originala, tj. Veda.
Zakljuиak kojemu ne moemo izbjeжi je taj da teozofija nema nikakve
veze s judeo-kršжanskom objavom.
SCIJENTOLOGIJA
Podrijetlo. L. Ron Hubbard (1911.-1986.), popularni autor avanturistiиkih
romana i znanstvene fantastike prije rata u SAD-u, objavio je 1950.
bestseler Dianetics: The Modern Science of Mental Health (Dijanetika.
Moderna znanost o mentalnom zdravlju; 8 000 000 primjeraka do 1990.).
On je 1954. u Kaliforniji utemeljio scijentologiju. To je škola psihologije
kojoj je cilj poboljšati иovjekovo zdravlje uz pomoж hinduizma, budizma
i ezoterizma. Jednim novim naиinom ona eli osloboditi иovjeka od
onoga nesvjesnog iz njegova prijašnjeg ivota, osobito bolnih duševnih
slika. Ta vrsta psihoanalize provjerava se pomoжu detektora lai, elektrometra. Ona se oslanja na vjerovanije u reinkarnaciju.
Cilj je ljudima pomoжi da postanu biжa “sretna i u dobroj formi”. Obeжava
da жe poboljšati sposobnost za komunikaciju i utjecati na okolinu, olakšati
patnje i izgraditi jedan bolji svijet. Duševna terapija koju predlae dijanetika postupno se razvija u primijenjenu religijsku filozofiju, potom u
religiju (novo ime u Francuskoj: Crkva novog razumijevanja).
Osnovna uиenja:. Иovjek se sastoji od tri dijela: thetan (duh), mental
(duša) i tijelo. Uz pomoж “duhovnog savjetnika” u seansama “auditinga”,
“auditant” postaje clear (taj pojam bi priblino znaиio isto što boddhi,
prosvjetljenje, znaиi u budizmu) kad uspije isprazniti svoj mentalni reaktiv
od njegova sadraja. U drugom stadiju on mora sebi posvijestiti da
besmrtni dio njegova biжa (thetan) mora postati djelatan, to jest djelovati
na materiju, energiju, prostor i vrijeme. Djelatni thetan moe po volji
napustiti svoje tijelo, obavljati misije koje su mu povjerene bilo gdje u
svijetu, pomoжi drugima da se ponovno utjelove u boljim uvjetima. Moe
djelovati na osam dinamika, otuda simbol kria s osam krakova (koji
nema znaиenje kršжanskog kria): individualno preivljavanje, brak i
djeca, grupa, иovjeиanstvo, priroda, materija, energija, prostor, vrijeme,
vrhovno biжe. “Scijentologija ne obznanjuje nekoga posebnog boga, nego
ona svakome ostavlja moguжnost da ga otkrije.” Иovjek je u svojoj biti
43
dobar: “Jedino po svojim osobnim naporima иovjek moe stupiti u kontakt s boanstvom.” Crkva ima svoje “religijske” obrede: vjenиanja, pogrebe, redenja, s knjigama molitava i snimljenim propovijedima utemeljitelja. Meрutim protivnici joj snano osporavaju to “religijsko” svojstvo, a ponekad je premalo cijene neki scijentolozi.
Oštre kritike. Scijentologiju estoko kritiziraju: prijašnji pristaše (“podjarmljivanje drugih voljom za moжi”), izvjestitelji (“naиin lijeиenja ili podvale?”), vlade (“metode štetne zdravlju koje stvaraju ozbiljnu opasnost
za one koji im se podvrgavaju”). Otuda zabrane djelovanja putnicima u
nekim zemljama i sudski postupci (posljednji u Francuskoj bio je u Lyonu
1996.).
Sljedbenici vjeruju da sve negativne misli i bolesti proizlaze iz našeg
tijela, jer su se u njima nastanile duše vanzemaljaca, tuрinaca, koji su
ubijeni na Zemlji prije nekoliko tisuжa godina. Razmišljajuжi o prošlosti,
pokušavaju se osloboditi uljeza u svom tijelu i izlijeиiti se.
Poиetnici se najprije moraju dobro natrpati dozama vitamina B3 koji
tijelo иisti od kolesterola i potiиe cirkulaciju, ali svi su ostali lijekovi zabranjeni. Seanse, kao i u kabali, stoje cijelo bogatstvo. Scijentolozi tvrde
kako posjeduju najuspješnije tretmane protiv ovisnosti, disleksije, pa
иak i raka.
Scijentologiju zastupa scijentolog, koja, prema njenim kritiиarima,
predstavlja komercijalno udruenje poznato po obrani svojih uиenja
oslanjanjem na zakone o zaštiti autorskih prava, te zakone vezane za
poslovne tajne. Isto tako, scijentologiju se kritizira da koristi prisilne
metode prodaje u svrhu iznude novca od svojih иlanova, a zbog naиina
korištenja komercijalnih i pravnih instrumenata protiv pojedinaca, veжina smatra da scijentologija takvim pristupom ne ostavlja dojam ozbiljnog religioznog pokreta.
NEW AGE
Godina 2000. i doba Vodenjaka. Nauk Novog doba (New Age) obiljeen
je uvjerenjem da se иovjeиanstvo nalazi na pragu ulaska u astrološko
doba Vodenjaka, novo doba duhovnog i planetarnog osvješжivanja,
sklada i svjetla, koje жe biti obiljeeno dubokim psihiиkim promjenama.
Dogodit жe se drugi Kristov dolazak иije su “energije” veж na djelu meрu
nama. U ovome se moe uoиiti novi oblik milenarizma za treжe tisuжljeжe.
Nauk mu je jedan oblik sinkretizma s globalno rasprostranjenim uvjerenjima. To je: oиekivanje novoga doba иovjeиanstva najavljeno pomoжu
44
zakona kozmiиkih ciklusa; reinkarnacija i zakon karme; duhovno ostvarenje kao cilj individualnog ivota i buрenje planetarne svijesti kao cilja
zajedniиke egzistencije; boanska narav unutarnje svijesti i uloga tijela
kao mjesta ukljuиenja u kozmiиko; antropologija koja daje prostora suptilnim, eteriиkim, astralnim tijelima te kozmologija koja daje mjesta
andelima i duhovima; vjerovanje u kozmiиkog Krista koji kao suptilna
snaga oivljuje svemir te u postojanje kristiиkih avatara, poput Isusa,
koji povremeno dolaze voditi иovjeиanstvo prema njegovu duhovnom
odredenju; povezanost s onostranošжu putem channelinga (kanaliziranja).
Ovdje se u pozadini uoиava ozraиje nade i straha karakteristiиno za
svako razdoblje krize koje istodobno ukljuиuje išиekivanje svršetka ovoga
svijeta i elju za jednim drugim svijetom. Ova pojava razotkriva jednu
dosta neodredenu praznu utopiju da bi svatko tu mogao smjestiti svoje
vlastite vjerske elje i oиekivanja; sve je kao neka gusta magla s njenim
konturama. Иovjeka se ohrabruje da proširi svoju svjesnost kako bi se
mogao povezati se sa izvorom te energiji pomoжu koje иovjek postaje
super-иovjek. Taj proces simbolizira duga. Drugim rijeиima, иovjek moe
biti svoj vlastiti bog i na taj naиin ponavlja Sotonino obeжanje Evi u
knjizi Postanka.
“Harmonija”, “vibracije” i “mutanti”. Naиin izraavanja nadasve je simboliиan. Slui se uobiиajenim rijeиima, kao jednim poиetniиkim naиinom
govora. Govori se: o harmoniji, jedinstvu, ljubavi; o svjetlu, valovima,
vibracijama; o ostvarenju sebe, o posvješжivanju, o hvatanju u koštac s;
o mistici, inicijaciji, spoznaji; o “raрanju promjena”, o pojavljivanju “novih
avanturista duha”, pokazivanju, pojavljivanju elitnih biжa za apokalipsu
koja dolazi.
Gore spomenuta metafizika izrazito je “monistiиka” (postoji samo jedna
Stvarnost). Mnoina biжa samo je prividno oиitovanje (maya) supstancijalnog jedinstva svijeta, a on je boanske biti. To boansko oиituje se
na naиin proizlaenja (emanacije) u unutarnjoj i kozmiиkoj energiji. Posljednji cilj duhovnog pothvata sastoji se u osobnom “ostvarenju” vladanjem sobom, eventualno stjecanjem “moжi”: prikljuиivanjem na boansku energiju koja jamиi trostruki sklad pojedinca sa samim sobom, s
иovjeиanstvom, s kozmosom. Otuda pridavanje vanosti tehnikama duhovnog buрenja i upotrebe duhovnog prostora, Boga i svijeta. Otuda i
niz vjebi naoko neobiиnih, ali ujednaиenih, s ciljem tenje k sveopжoj
harmoniji u “holistiиkoj” perspektivi, s putovima i naиinima meditacije i
medicine duše, joge i umjetnosti, humanistiиke astrologije i svetih
plesova, ovladavanja svojim tijelom pomoжu gimnastike thai-chi-chuan
i naravi pomoжu cvjetnog umijeжa s ikebanama, ekologije i vegetarijanizma.
45
Grupe su raznolike. No, buduжi da sve one predlau duhovne puteve
po kojima se postaje “ostvareno biжe” (štoviše novi Krist), dosta se lako
prelazi iz jedne u drugu. Tu su nove mudrosti Zapada: rozenkrojceri,
Sveopжe bijelo bratstvo, Graal, Љkola Arcane; pokreti bliski hinduizmu
i budizmu i njihovim tehnikama kao što su raja-yoga ili transcendentalna
meditacija; grupe razvoja ljudskog potencijala, psihoterapije; ufologijske
(izvanzemaljske) grupe.
Njihova je zajedniиka ambicija predloiti svjetsku nadreligiju koja жe
obiljeiti doba Vodenjaka, kao što je babilonska religija oznaиila razdoblje
Bika, Mojsijeva religija razdoblje Ovna, a kršжanska religija doba Ribe.
Da bi razdoblje Vodenjaka stiglo što prije, oni se zauzimaju za pourivanje nestanka suvremenog kršжanstva. Novo жe doba dakle biti ono iz
Ivanova evanрelja poslije Petrove crkve, doba gnostiиkog Isusa nakon
Isusa crkava. Jer drugi je kristiиki dolazak blizu. Svatko je pozvan ostvariti
u sebi tog unutamjeg Krista. I veжina ih se osobno predstavlja kao novi
mesije za novo doba. Ti pokreti oиituju tipiиan oblik vjerske osjetljivosti
koju se moe nazvati novom religioznošжu koja poprima prvenstveno
obiljeja vjeиne gnoze. Zamjetit жemo ih takoрer i u treжoj cjelini. No ne
moemo na njih primijeniti podrugljive konotacije sadrane u rijeиi “sekta”, jer su neki od njih nositelji uzvišenih duhovnih stremljenja. U naše
se vrijeme profilira Novo doba obiljeeno radikalnim individualizmom.
New Age je raznorodan duhovni pokret nastao u zadnja tri desetljeжa
20. stoljeжa, u zapadnim zemljama. Temeljna osobina new agea je samostalno provoрenje duhovnosti, uz odbacivanje religioznih dogmi. U
hrvatskom jeziku uglavnom se koristi izvorni naziv. New Age nije organizirana religija, nego su razni pokreti koji ukljuиuju skupine okupljene oko jednog voрe ili oko neke ideje koja je preostala kao uиenje
nadarenih pojedinaca. Pokret se pojavio 1970-ih, dijelom iz kontrakulture, koja je preplavila zapadnu Europu i SAD-u. Amerikanci koji su
prihvatili uиenja istoиnih religija postali su svojevrsni uиitelji-gurui,
promicatelji produhovljavanja, osobnog razvoja, odbacivanja racionalnog svjetonazora. Oni istiиu vanost meditiranja, vegetarijanstva, te
opжeg povezivanja s prirodom. Jedna od praksi je i takozvani channeling,
postupak u kojem se osoba-medij povezuje s nematerijalnim duhovnim
biжem i od njega prima poruke ili uиenja. Hrvatski teolog Josip Blaeviж
tvrdi da je New Age »moderna instant duhovnost, konglomerat иesto i
proturjeиnih (pseudo)religioznih elemenata, bez strukturiranog moralnog nauka i dogmi.«
Na New Age su takoрer izvršili utjecaj svojim idejama Karl Gustav
46
Jung i Teilhard de Chardin. Dobro je poznato da je Jung bio duboko
povezan sa spiritizmom. Posjeжivao je spiritistiиke seanse sa svojim roрakom kojeg je kasnije spomenuo u svojoj disertaciji. Иesto je doivljavao
spiritistiиke fenomene. Priznaje da je bio pod utjecajem njegovog demona, Filemona, u mnogim njegovim spisima. Teilhard de Chardin je bio
pod utjecajem panteizma i njegovo uиenje je utjecalo na Karla Rahnera.
Profesor Theo Herbertz, sa sveuиilišta u Aachenu, je o Teilhard de
Chardinu rekao sljedeжe: »Teilhardove hipoteze su toliko nespojive sa
sadašnjim teorijama fizike i kemije, kao i s kršжanskim vjerovanjem.
Njegovo razmišljanje nije kršжansko, nego proizlazi iz materijalistiиkog
panteizma. Ono je obiljeeno novim razmišljanjima«.
Po Fritjofu duhovno iskustvo se smatra odluиujuжim. To je iskustvo
gurua, a ne obiиnog иovjeka. Za njega ne postoje apsoluti. Iskustvo je
sve. Љto on misli to eli uиiniti apsolutom. Postavlja se pitanje: иije duhovno iskustvo je normativno? Problem je kako njegova iskustva kao
gurua mogu postati apsolutni za ostale ljude.
Po njemu, Bog je ivotni princip svemira, nije osoba. Tvrdi da smo
svi dio Boga, što je tipiиni panteizam, koji je uvijek na neki naиin bio
atrakcija za njemaиki um (usp. Von Weizдcker). To je stari poganizam,
obuиen u respektabilnu odoru 20. stoljeжa, kako bi postao prihvatljiv.
Problem je u tome da su mnoge istine iskrivljene.
Prethodnica tog pokreta je bilo 17000 grupa po cijelom svijetu, ukljuиujuжi pokret hipija 60-tih godina, neomarksistiиke grupe, ekološke pokrete, feministiиki pokret, ljude iz svijeta droga koji naginju psihodeliиnim iskustvima, spiritizmu i sotonizmu. Vrlo je vano napomenuti da
sve ove pokrete karakterizira odbacivanje tradicionalnih ideja autoriteta,
a što Biblija naziva bezakonje.
Ali, odakle dolaze sve ove ideje i zašto su one postale tako popularne
u okviru New Age-a?
KORJENI POKRETA
Vano je ispitati korijene pokreta New Age-a da bismo znali o иemu
je rijeи. Sve poиinje s gospoрom Blavatsky koja je osnovala teozofijsko
društvo u New York-u 1875. godine. Na nju su utjecali rosenkreuzeri
(pripadnici tajnih društava, predanih okultnim znanostima), i elementi
indijskih, egipatskih i afriиkih religija. Tvrdi da joj je knjige koje je napisala diktirao Majstor tj. demonski duh. Njezina nasljednica, Alice Bailey
(1880-1949), je zapoиela drugi stadij razvoja New Age filozofije. Bila je
poznata kao spiritistiиki medij (u okultizmu osoba preko koje se navodno
47
javljaju nadnaravna biжa, pokojnici i sl.) i tvrdi da je primila daljnje
»uиenje« koje se odnosilo na utemeljenje novog, okultnog svjetskog pokreta. Obje su bile poznate po mrnji prema tradicionalnom kršжanstvu
i bavljenju istoиnjaиkim religijama. Bailey je tvrdila da жe se Isus vratiti
(ili se vratio) kao jedan guru i uиiti narod kako da se otkupi.
Danas »New age« promiиe popularnost istoиnjaиkih religija i po-znate
osobe u zabavljaиkoj industriji kao što su Shirley MacLaine i Tina Turner.
Mnogi pripisuju svoj uspjeh »duhovnim vodiиima«.Neke knjige su иak
napisane pod utjecajem takvih »duhovnih vodiжa«, usp. knjigu Richarda
Bacha: Galeb Jonathan Livingston.
TOИKE VJEROVANJA »NEW AGEA«
One se mogu saeti u pet naslova:
1. Panteizam: Bog je sve i sve je Bog. Bog je neosoban, a иovjek je dio
Boga. Iako je иovjek neupuжen u to, mora ga se dovesti do spoznaje
tako da moe postati svjestan i ostvarivati svoju potpunu potencijal.
2. Isus je samo jedan guru (uиitelj duhovnog prosvjeжivanja) te su
prava kršжanska Pisma ona gnostiиka.
3. Znaиaj osobnog prosvjetljenja, buduжi da je иovjek neupuжen o svojoj
boanskoj naravi.
4. Ovo prosvjetljenje se moe postiжi na razne naиine, koristeжi se
sta-njima izmijenjene svijesti (meditacija, droge, glazba i dr.) i dodir s
du-hovima.
5. Društveno i politiиko zalaganje je nuno za angairanje (kao mrea)istomišljenicka kako bi stvorili ujedinjeni svijet.
Moralne posljedice ovog vjerovanja su dalekosene. Na zlo se gleda
kao na iluziju; vjerovanje u apsolutno жudoreрe se smatra neispravnim,
jer se smatra kao umanjivanje i neljudsko (tj. to podsjeжa иovjeka na njegovu ovisnost, sliиnost s drugim stvorovima i odgovornost!).
Kada osoba shvati da je Bog, onda je sve što иini po definiciji dobro,
иak ako je i zlo. Nema razlike izmeрu demonskog i boanskog: dobro i
zlo su jedno te isto.
Obiljeeno je bezakonjem, tj. odbacivanjem osobnog Boga i Njegovih
pravila. U osnovi, pokret spaja što Biblija razdvaja: stvoritelja i tvorevinu,
muško i ensko. Uиe da иovjek moe postati bog, i da spolovi potjeиu
od biseksualnih biжa. Zbog toga, da bi se vratili na podrijetlo, muško i
ensko su pobrkani jedno s drugime (homoseksualnost, lezbijanizm,
biseksualizam, unisex-duжani itd.). Neke od kljuиnih rijeиi koje se upotrebljavaju su: globalno selo, cjelovito razmišljanje, grupna terapija,
48
suvisnost. New Age tvrdi da je postao model za buduжnost i da mu je
osnovno obiljeje povezanost pseudo-znanosti i gnosticizma.
Još jedan apekt New Age pokreta je njegova glazba koja je u suštini
ponovno otkricanje drevne istoиnjaиke glazbe. Ona je nekada bila
kultska, povezana sa štovanjem idola, s ciljem da iskljuиi intelekt kako
bi se um mogao prošitiri, što жe reжi, preжi na drugu valnu duinom, tj.
demonsku. Joga pripada istom sistemu. To je skup vjebi usmjeren da
otvori um svijetu duhova.
ISTINSKA STRANA NOVOG DOBA
Mnogim ljudima je »New age« privlaиno i uzbudljivo, jer ukljuиuje
odbacivanje apsolutnog morala, vjerovanje u reinkarnaciju, dodir s
duhovima i tzv. »kanaliziranje« chanelling (neki tvrde da su napisali
иitave knjige pod utjecajem nekog »duhovnog vodiжa«), upotrebu kristala, gatanje i psihiиki razvoj. Ljudi koji u potrazi za prosvjetljenjem i
duhovnim moжima eksperimentiraju s okultnim praksama i otkrivaju
da duhovi za иovjekovu panju dodjeljuju »blagoslove« u obliku uzbudljivih objava, iskustava blaenstva, ljubavnih susreta, izvjesne pomoжi
i ohrabrenja, zaštite od opasnosti te neprestanih uvjerenja o njihovu
vla-stitom boanstvu (a da i ne spominjemo nepotrebnost pokajanja i
vjere u biblijskog Isusa, Mesiju).
Tuna strana svega ovoga je suvremena opsjednutost demonima:
strašne i neoиekivane duhovne moжi, priviрenja, iznenadno opsjedanje
duhovnim biжima, duhovni napadi i uиestalo nesavladive i bolne spolna
uzbuрenost, teška potištenost i tenje za samoubojstvom. Demonski
duhovi жe osobu opsjedati i neжe odstupiti.
Dakle, kršжani i svi ostali, koji usporavaju postupak koji vodi u jedinstvo иovjeиanstva, moraju biti iskorijenjeni!
Odbacivanje zapadnog materijalizma: Иovjek se umorio od znanosti
(i materijalizma) i trai nešto uzbudljivije što жe ga uvesti u jednu dimenziju koja mu je do sada bila nedostupna. U popularnim se novinama
sve više naglašava astrologija (horoskopi) i vidovnjaиki fenomeni. Sve
nam ovo svjedoиi reakciju protiv racionalizma.
Fritjof Capra je europski prorok New Age pokreta. Lijeиnik, roрen
u Beиu 1939. Njegov angaman u New Age filozofiji je poиeo kada se
pri-druio hipijevskompokretu. Imao je odluиujuжu viziju: tvrdi da je
vidio energiju u pokretu, koju on poistovjeжuje s plesom hinduistiиkog
boga Љive. Capra je pokušao spojiti modernu fiziku i istoиne religije.
Potvrdu istoиnih religija je vidio u suvremenoj fizici. On uzima iz
49
suvremene fizike ono što mu se sviрa, a zanemaruje sve ostalo što mu
ne odgovara, kako bi sve uklopio s vlastitim idejama
On predstavlja panteistiиko stajalište pri иemu mu je glavni cilj da
иovjek pronaрe sebe u svemiru od kojeg je otuрen. Tu se ne radi o pitanju odnosa izmeрu dva biжa, Boga i иovjeka, nego o gubitku identiteta
u kozmiиkom procesu. On potiиe intuiciju umjesto racionalizma, sintezu
umjesto analize, cjelinu umjesto redukcionizma. To je, u stvari, sinkretiиki sustav. On optuuje Descartesa i Newtona za formiranje naše sadašnje materijalistiиke civilizacije.
Po Marylin Ferguson koja je napisala knjigu Njena Urota: dogaрaji
koji su prije bili izolirani, sada se povezuju u jedan pokret. Doba Ribe je
nadmašeno dobom Vodenjaka. Nastupa doba ljubavi i svjetla, kada жe
duh biti osloboрen i dolazak Majstora ponovno oиekivan. Znaиajno je
da Biblija govori o dolasku Antikrista, koji жe, sotonskim prevarama,
prevariti one koji odbacuju Boga. Jedno od imena Antikrista je Bezakonik. Biblija nam kae da жe na kraju vremena doжi do porasta bezakonja, a to je otvoreno suprotstavljanje Bojem autoritetu. Takoрer je
znaиajno da je иovjekova umiješanost u okultizam bila direktno povezana
s Bojim neprijateljem Sotonom, koji je ubrzao dolazak velikog Potopa
(Post 6,1-8). Na isti naиin жe suvremeno otvoreno ukljuиivanje u okultizam vjerojatno ubrzati dolazak Dana Gospodnjeg, kada жe Bog kazniti
zemlju ognjem.
OCJENIVANJE
Zagovornici New Agea tvrde :
1. Njihov sustav funkcionira (primjerice alternativna medicina), i
stoga mora biti istinit. To se zasniva na ideji, sve što je korisno, dobro
je. Ali, to nije nuno uvijek tako. Na primjer, biti жe mi od koristi ako
laem o poslu da bi dobio bolji posao, ali moje izjave nisu istinite. Pored
toga, izvor poboljšanja moe biti i Sotona, nije sve duhovno od Boga.
2. Pisma gnostika su izvorna, a bila su potisnuta kada je Crkva postala
dravnom religijom pod carem Konstantinom. Tvrdi se da ona prednjaиe
drugim Pismima. Ali, to se moe opovrgnuti ranim crkvenim dokumentima, koji iz ranijeg razdoblja.
Zagovornici New Age pokreta trae dokaze u gnostiиkim i esenskim
pismima iz Nag Hammadia i Kumrana, kako bi prikazali kršжanstvo
drukиijim od prihvaжenih gledišta povjesniиara Crkve. Oni иak tvrde
da je kršжanstvo poteklo iz gnosticizma a da je potom potisnulo svoje
gno-stiиke korijene. Ali idovstvo ranog kršжanstva pokazuje da je to
50
obiиna la.
3. Zaštitnici New Agea pokušavaju Isusa prikazati kao gnostika. Tvrde da postoje zapisi, koji se иuvaju u samostanu na Himalajima, koji
opisuju Isusovo putovanje kroz Indiju i njegovo prouиavanje budizma
za vrijeme »izgubljenih« 18 godina ivota. Pokušaji da se pronaрu spisi
ili tibetanac koji bi znao za njih, bili su bezuspješni.
IZAZOV NEW AGEA
1. New Age opжenito ugroava i slabi društvo odbacivanjem kršжanskih ideja i infiltracijom hinduistiиkog svjetonazora. To se иini pripremom ljudskih umova, osobito u školama. Djeca su иesta meta, npr. kod
crtiжa s jasnom porukom New Agea: »moeš imati nadnaravnu moж i
biti dobar bez Isusa«. Doima se modernim i uzbudljivim, ali u biti odvodi
od Boga. Djeca su pod dojmom da je kršжanstvo nepotrebno i staromodno.
2. Ljudi su namamljeni u New Age: npr. okultnim svjetonazorom
raznim sredstvima. Ukljuиivanje se razvija u više etapa:
a) Osoba ima problem, ili je samo zainteresirana, ili iz dosade poиinje
uиiti o promatranju viska, tarot kartama, ili meditaciji. Иini se da problem
nestaje.
b) Osoba sada eli saznati zašto i kako sistem funkcionira, tako poиinje
иitati knjige na tu temu itd.
c) Nakon toga osoba postaje uvjereni ovisnik i redovito meditira,
koristi njihalo, tarot karte i konzultira horoskop.
d) I na kraju osoba postaje promicateljem sistema jer je potpuno i
uistinu postao ovisan o okultnom (tj. sotonskom) sistemu.
3. Biblijske rijeиi dobivaju drugaиije znaиenje:
a) Bog više ne znaиi Bog Biblije, veж boanska energija koja se nalazi
u иovjeku (kao iskra koja se mora osloboditi), i u svemiru.
b) Krist nije više jedinstveni otkupitelj, nego zaиetnik jedne religije
meрu mnogima, od kojih je svaka donekle valjana, ali ne daje potpuni
odgovor.
c) Otkupljenje više ne znaиi sloboda od osude i sile grijeha plaжanjem
cijene, veж samo-otkupljenje, npr. osloboрenje duše od tijela nizom
tehnika, npr. joge, tako da se moe spojiti s boanskim.
d) Molitva više nije razgovor s Bogom, veж razgovor sa samim sobom,
npr. meditacija s ciljem postizanja odreрenog stupnja više svijesti.
e) Obraжenje više ne znaиi obraжenje Bogu, veж obraжenje razmišljanju
51
New Agea.
KRЉЖANSKI ODGOVOR
Biblija uиi da иovjekov glavni problem nije njegova otuрenost od
svemira (i njegova tijela), veж njegova odvojenost od Boga. Grijeh je
pobuna protiv Boga, a ne samo antisocijalno ponašanje. On se ne moe
spasiti od vrtloga grijeha u koji je upao. Mora se pokajati i pomiriti s
Bogom, po vjeri u Krista, i pokazati odanost Njemu kao svojoj zamjeni
za grijeh. Samo tada moe dobiti snagu kojom postaje nova osoba i
nasljeрuje sve što Bog ima za njega. Drugim rijeиima, rješenje za иovjekovu dilemu je; postati novi иovjek, ne super-иovjek (tj. Superpobunjenik). »Njemu (иovjeku) se ne smije dopustiti da ubere plod sa
stabla koje daje ivot, pojede i ivi zauvijek« (Post 3,22). Zato je Bog
izbacio prvog иovjeka iz vrta. On nije htio proslavljenje pobunjenike.
Ova je promjena smjera vidljiva u svim sferama ivota.
Istoиne religije su potpuno drugaиije od Biblije. One predstavljaju,
sotonom nadahnut, put spasenja (duhovnost bez Boga) po kojem se
иovjeku nudi postati svojim vlastitim Bogom. Njihov propust je u tome
što se ne suoиavaju s problemom zla i kako ga savladati. Nadalje, cilj
kršжanstva je obnoviti um, a ne iskljuиiti ga.
Ako nam se pribliava bilo kakav New Age (Novo Doba), onda je to
Milenij: 1000-godišnja Kristova vladavina sa Svojom Crkvom sa središtem u Izraelu. Ali, prije nego li se to dogodi, pojaviti жe se lani Mesija
(Antikrist), koji жe koristiti okultnu silu da zavede ljude, a potom slijedi
sudnji dan.
New Age pokret je u biti stara gnostiиka hereza koja se skriva pod
novim oblikom.
Moda je od vanosti da je baš gnosticizam bio prva velika hereza s
kojom se Crkva suoиila. Vjerojatno жe biti i posljednja, što znaиi da se
pribliavamo kraju. To je kao da smo završili kruno putovanje i apostol
Ivan nam ponovno govori: »Moja djeco, kraj je blizu! Reиeno vam je da
жe Antikrist doжi: a sada mnogi antikristi su se veж pojavili, i tako znamo
da je kraj tu« (1 Iv 2,18). Za Ivana bi kraj bio obiljeen dolaskom Antikrista, pa je tako i prisutnost onih nadahnutih tim duhom, pokazatelj
da je odbrojavanje poиelo.
Antroposofisti koji su se odvojili od teozofista, su 1910. g. rekli:
»Nama ne treba više utjelovljeni Mesija, jer moemo imati izravnu viziju
o Bogu«. Znaиajno je, da Ivan reиe da je znak antikrista odbacivanje
utjelovljenja (1 Iv 4,2).
52
ЉINTOIZAM
Љintoizam je nacionalna religija Japana i zbog toga иesto isprepletena
s japanskim nacionalizmom i odanošжu caru kojega se smatra boanstvom; potomkom boga Sunca. Sukladno tome, smatra se da su japanski
otoci i ljudi boanskog porijekla, a japanske careve koji su potomci boice
sunca, je sвm Bog postavio. Pokoravanje višem autoritetu se smatra
stazom ka kreposti. Tako to, u stvari, nije osobna vjera veж produljivanje
zajedniиke tradicije. Љintoizam je izrazito nejasan i nema dobro definiranu doktrinu ili ustanovljena pravila ponašanja. Ne postoji nikakav
panteon bogova ili vrhovni bog, nego se štuje bilo kakva (prirodna) sila
ili objekt koji je postigao status kami-ja, a to znaиi boanski, tajanstven
ili zadivljujuжi. Primjeri toga su: sunce, vjetar, grmljavina, planine, rijeke,
drveжa, stijene, vukovi, zmije, lisice, ogledala, perlice, maиevi (ovo zadnje
troje se иuvaju u velikim nacionalnim svetištima), иudnovati ljudi, poglavice i mudraci, duhovi predaka, duhovi иuvari, zli duhovi (tj. bilo
što iz animistiиkog svijeta Japanaca). Moramo imati na umu da Japan
zemljopisno lei izmeрu animistiиkih naroda tihooceanskih otoиja i
animistiиkih naroda Sibira. Ovi predmeti se štuju u lokalnim svetištima.
To je, u biti, nacionalno poganstvo koje se razvijalo tijekom stoljeжa i
mnogi Japanci uopжe ne znaju objasniti zašto rade odreрene stvari. Unatoи
tako širokoj definiciji, šintoizam se moe podijeliti na sljedeжe kategorije:
Narodni šintoizam – obiиaji povezani s ruralnim djelovima. Druga
krajnost je...
Sektaški šintoizam – ovo se odnosi na organizirane grupe, od kojih
neke imaju povijesne osnivaиe, kanonizirane zapise, organizirano иlanstvo, sistematiziranu doktrinu i posebne rituale. Ima ih trinaest i one
predstavljaju one sekte koje su slubeno priznate kada je šintoizam postao dravnom religijom sredinom 19. stoljeжa. Mnoge od njih sadre
elemente posuрene iz drugih religija (иak i kršжanstva). Kada je šintoizmu oduzet poloaj dravne religije, mnoge su se grupe razišle tvrdeжi
da nikad nisu ni bile šintoistiиke.
Љintoizam svetišta – ovo se odnosi na obiиaje povezane s razliиitim
svetištima diljem Japana i moglo bi se nazvati tipiиnim šintoizmom (kada
se kae šintoizam misli se na ovaj oblik). Podvrsta ovoga mogla bi se
nazvati Kuжnim šintoizmom i odnosi se na obrede koji se izvode u kuжama.
Љintoizam carskog dvora – odnosi se na rituale carskog dvora u
svetištima unutar carske palaиe. S tim je usko povezan dravni ili na-
53
cionalni šintoizam što predstavlja dravni kult kakav je bio prakticiran
za vrijeme II Svjetskog rata. Ovo je ukljuиivalo dravnu kontrolu, šovinistiиka uиenja i prisilna odravanja rituala.
Japanci sebe smatraju golemim klanom. Ipak, prije kulturne invazije
sa kineskog kopna, šintoizam nije bio poznat kao šintoizam veж se sastojao
od vrlo razliиitih poganskih obiиaja koji su se uvelike razlikovali od
klana do klana; od podruиja do podruиja. Japan je sklon poistovjeжivanju
prirodnih sila s boanskim zato jer se sastoji od prekrasnih otoka i klime
koja se neprestano mijenja, no takoрer jemjesto gdje sile prirode znaju
biti vrlo okrutne (potresi, vulkanske erupcije, tajfuni, itd.). Ipak, kada
je »kineski naиin« (tj. budizam ili konfucijanizam) doveden sa kopna, to
je prisililo Japance da oиuvaju svoje nacionalno naslijeрe, što su i uиinili
tako što su pokušavali proizvesti sistematiиniju verziju religioznih obiиaja
svojih predaka, što je se onda nazvalo šinto ili »Put Kami-ja« (kami =
boanski). To je vjera u kami, u njegovim raznim manifestacijama; plemenski naиin ivota sa carskom obitelji na иelu i u središtu.
Kao rezultat kineske kulturne revolucije, Japanci su usvojili istu
abecedu. Prvo od dva slova iz kineske abecede koja su odabrana da
predstavljaju rijeи šinto, impliciraju da izraava »krajnji« ili »univerzalni« duh. Drugo slovo znaиi Put. Dakle, šinto se prakticira slijeрenjem
uma kami-ja (boanskog) i ivljenjem u skladu s voljom kami-ja.
Љintoistiиke knjige: Prva od njih je Kojiki ili »Zapisi o drevnim stvarima«, a druga je Nihon Љoki ili »Japanske kronike«. Postoje razne druge
knjige koje se štuju kao Ljetopisi japanskog naroda, ali ih se ne dri
kanonskima u smislu da podupiru šintoizam. Kojiki je najstarija i na
mitološki naиin povezuje najraniju japansku povijest s njenim junacima i
njihovim djelima. Pomiješano s ovom, nesumnjivo, povijesnom osnovom je i pozadinsko shvaжanje koje potjeиe iz animizma: stvaranje raрanjem (bogovi su rodili druge bogove ili predmete). Prvi japanski car
je, navodno, bio rezultat jednog takvog seksualnog ujedinjenja. Neki su
pratili razvoj šintoizma kroz:
1) primitivno oboavanje prirode (gdje se oboavaju sami objekti),
2) polidemonizam (gdje se vjeruje da nadnaravni duhovi nastanjuju
fiziиke objekte),
3) politeizam (gdje dolazi do prave personifikacije, zbog иega
moemo govoriti o bogovima i boicama),
4) štovanje duhova predaka koji su originalno bili lokalni poglavari
ili neke velike nacionalne liиnosti,
5) odravanje plemenskih, obrednih tradicija za dobro zajednice
54
6) s vremenom Japan postaje ujedinjen pod plemenom Jamato, иiji
poglavica postaje carem.
Moralnost: ne temelji se na klasiиnim kršжanskim idejama dobra i zla
(odnosno, nije vano odgovara li boanskoj volji i karakteru ili ne) veж
je u svojoj osnovi estetska i animistiиka.
a) Dobro se poistovjeжuje s onim što posjeduje ljepotu ili je u vezi s
njom, sa skladom, s plodnošжu. Ovo objašnjava zašto su japanski vojnici
u II Svj. ratu napravili ruglo od enevske konvencije (koja se bazirala
na kršжanskim vrijednostima) i ostali pri tome da je smrt nešto lijepo.
b) Иovjek je u osnovi dobar (i sadri boanski dio u sebi) i moe postati kami. Moe postati neиist ako doрe u dodir s krvlju, bolešжu ili
smrжu (to se sve smatra djelom zlih duhova), što se naziva obrednim
okaljanjem, koje se mora ukloniti ritualom oиišжenja: ne postoji shvaжanje
unutarnjeg иišжenja.
Svetišta i štovanje u šintoizmu: Љinto svetišta (ili hramovi) su mjesta
gdje se štuje kami. Smješteni su ili u podruиju gdje je priroda izrazito
lijepa ili na mjestu gdje su se, navodno, dogodila izljeиenja ili gdje se
štuje lokalni bog koji je prvobitno bio zaštitnik plemenskog podruиja. U
najveжim svetištima se nalaze odreрeni kami predmeti kao što su ogledala, perlice ili maи. U Tokiju postoji svetište gdje se štuju duhovi palih
boraca.
Kada se izgradi svetište izvodi se ritual, u pokušaju da se otjeraju zli
duhovi i prizove pomoж dobrih duhova.
Sama svetišta se grade po priliиno standardnom obrascu: postoji prilaz koji vodi do svetišta, uzdu kojeg se podiu drveni lukovi koji slue
da bi oиistili štovatelje. Do svetišta se nalazi mala graрevina u kojoj se
moe oиistiti kupanjem, pranjem ruku i ispiranjem usta. Љtovatelj nikada
ne ulazi u unutrašnje svetište, nego ostaje u vanjskom svetištu gdje se
moli time što se klanja ili dvaput plješжe rukama. Takoрer štuje tako što
stavlja novac u kutiju za milodare (u kuжnim svetištima daje se hrana).
Od drugih graрevina mogu se naжi sveжeniиka kuжa, spremište i dvorana
gdje miko plesaиice izvode obredni ples (na zahtijev štovatelja) kako bi
štovanje bilo snanije. Moe se uzeti i sveto jelo, koje simbolizira zajedništvo s kamijem. Izrezbareni štapiжi s komadima papira na sebi
oznaиavaju kamijevo prisustvo. Ljudi koji su u stanju ritualne neиistoжe
(koji su bolesni, ranjeni ili u alosti) ne mogu sudjelovati u štovanju.
Obiиno jednom godišnje postoji velika proslava (иesto u isto vrijeme sa
etvom) kada se odrava pomno razraрena sluba štovanja: glazba,
55
sveto plesanje (kagura), molitva (norito), prinošenje darova kamiju.
Zatim postoje dva nacionalna obreda koji, u posebnom svetištu unutar palaиe, izvodi sam car: to su Festival etve (Niinemesai) i obred Velikog
oиišжenja (Oharai) koji se izvodi dvaput godišnje, u lipnju i prosincu.
Iako je šintoizmu kao dravnom kultu 1945. god. oduzet slubeni poloaj, car još uvijek predvodi ove obrede (donekle sliиno kao i idovski
Veliki sveжenik).
Veжina ovih elemenata moe se naжi u izraelskom Starozavjetnom
štovanju. Liberalni teolozi bi rekli da je ovo još jedan pokazatelj globalnog politeizma koji se razvio u monoteizam, dok bi kršжani rekli da
staro-zavjetni obiиaji predstavljaju istinitu i izvornu varijantu, a da su
sve drugo imitacije ili iskrivljene verzije. Иinjenica da su ovi razni rituali
sukladni globalnom modelu trai objašnjenje – nisu se svi mogli spontano razviti nego mora da su inaиice prvobitnog modela. To pokazuje
da svi ljudi imaju zajedniиko podrijetlo i da su prvobitno svi bili upoznati
sa istinom. Biblija upravo to i govori.
Budizam, konfucijanizam i šintoizam: zbog kineskog utjecaja, u
Japan je uvezen budizam koji je dostigao najveжi utjecaj u 8. stoljeжu.
Kasnije (794-1185) su naиinjeni mnogi pokušaji stapanja budizma sa
šintoizmom. I Tendai i Љingon škola budizma su vidjele kami kao manifestaciju Budina duha, te su budistiиki redovnici u šinto svetištima иitali
iz budistiиkih zapisa. U kasnijem razdoblju (1600-1868) proizvedena je
mješavina šintoizma i konfucijanizma. U 18. stoljeжu je uslijedila nacionalna reakcija koja je traila da se vrati na šintoizam i da se odbace
bilo kakvi strani utjecaji. 1868. godine, car koji je došao na tron proglašen
je boanskim što je dovelo do ekstremnog nacionalizma: japanski narod
se smatrao boanskim, car je bio boji potomak i boanska misija Japana
je bila da zavlada cijelim svijetom. Љintoizam više nije smatran religijom
nego dravnim kultom. Takvo stanje stvari potrajalo je do kraja II Svj.
rata kada je savezniиka administracija, koja je preuzela vlast 1945.,ukinula
šintoizam kao slubenu dravnu religiju. Iako se cara više ne smatra
bogom, on i dalje obnaša dunosti Velikog sveжenika šintoizma. Prema
popisu stanovništva provedenom 1969.god., dvije treжine Japanaca sesmatra šintoistima. U skorije vrijeme bilo je pokušaja da se ponovno
oivi nacionalna vanost šintoizma.
56
KONFUCIJANIZAM
Konfucijanizam je filozofija temeljena na uиenjima Konfucija (551. pr.
Kr. – 479. pr. Kr.), koji je bio vaan kineski filozof, veliki uиitelj i mudrac. Bio je иlan kineske intelektualne i upravljaиke (upravne) elite, иiji
su uиenici zabiljeili njegov nauk o pravilnom ponašanju. Rijeи je o sloenom sustavu moralnih, socijalnih, politiиkih i religioznih misli koji je
imao veliki utjecaj na kinesku civilizaciju do danas. Najvaniji sveti spisi
konfucijanizma su Konfucijeva djela Pet klasika (Knjiga promjena, Knjiga
pjesama, Knjiga povijesti, Knjiga obreda, Anali proljeжa i jeseni). Hramovi
Konfuciju graрeni su po cijeloj Kini od 2. stoljeжa pr. Kr., a njegovo je
uиenje tijekom vremena postalo dijelom kineske ideologije (Wikipedija).
»Konfucijanizam je« – kae Dr. Lin Yu-Tang – »za razliku od kršжanstva, zemaljski, od zemlje roрen. Strogo govoreжi, to uopжe nije religija: ono ima odreрene osjeжaje prema ivotu i svemiru koji graniиe s
religioznim osjeжajima, ali ipak nije religija.» Konfucije je prvenstveno
bio moralist koji je elio dovesti do trajne društvene reformacije u Kini.
On je za religiju bio zainteresiran ukoliko mu je mogla posluiti za
njegove ciljeve. Uobiиajeno je govoriti o »tri kineske religije«, pri иemu
su taoizam i konfucijanizam domaжe religije, a budizam doveden iz
Indije. Zapravo ne postoje tri religije, nego tri škole mišljenja ili tri elementa u jednom religijskom sklopu. Taoistiиki misticizam je u suprotnosti s konfucijskom pragmatizmom i ondje gdje ovo dvoje ne zadovoljava kineski duh, uskoиio je budizam i popunio potrebe. Ipak, kineski
narod ne spada meрu najreligioznije narode na svijetu. Veжina puka su
praznovjerni animisti, a ne budisti. Oni pronalaze svoje najdublje duhovne vrijednosti u etiиkim sistemima koji kontroliraju ponašanje bez da se
naglašavaju bogovi ili zagrobni ivot. Kinezi ne povezuju Konfucija s
»religijom«, veж govore o »Љkoli« ili »Uиenju«. Njegova osobnost i karakter imali su presudan utjecaj na kineski naиin razmišljanja i moralne
ideale, dok su njegova knjievna djela kineskoj etici dala autoritativni i
klasiиni oblik. Iako sadraj ovih djela po svom smislu nije baš bio religiozan, prema njima se ipak, sve do ovog stoljeжa, odnosilo s dubokim
religioznim štovanjem. Konfucije bi bio uasnut da je znao da жe ga se
godinama nakon njegove smrti htjeti proglasiti bogom, da жe se graditi
hramovi u njegovu иast i da жe se na njegov grob prinositi rtve.
Љtovanje Konfucija nipošto nije ograniиeno na Kinu. Konfucijeva
klasiиna djela se isto tako visoko cijene u Koreji i Japanu kao i u Kini, i
njihova uиenja su duboko utjecala na korejski i japanski društveni ivot
57
isto kao i na kineski. Tek nakon dodira s Kinom je Japan poиeo uviрati
potrebu za uvrijeenim pravilima morala. Najveжi utjecaj, u tom smislu,
su imali budizam, a onda konfucijsko uиenje. U Japanu su konfucijski
ideali ipak bili ponešto promijenjeni. Kult neupitne odanosti caru je
uиinjen vanijim od bilo koje druge vrline, pa иak i od sinovske pobonosti. Jedna sekta unutar šintoizma je poznata pod nazivom »Konfucijski
šintoizam«. Poznata »Bušido« ideja o viteštvu (junaštvu, иasti) svoj postanak jednako duguje Konfuciju kao i Zen-budizmu.
Vijetnam takoрer ima svoju snanu sektu koja se trudi oиuvati i prakticirati etiku Velikog Mudraca. Tako vidimo da konfucijanizam nastavlja
imati veliki utjecaj, pošto je ujedno i orijentalan i kompatibilan sa zapadnjaиkim svjetovnim pogledom na svijet.
KONFUCIJE OSOBA
Kung Fu-cu ili Kung Mudrac (ime koje su jezuitski misionari latinizirali dali Konfuciju), roрen je 551. god. pr. Kr. Znaиi, bio je suvremenik Gautame, osnivaиa budizma, i ivio je malo prije vremena Sokrata
i Platona. U to vrijeme, kineskim carstvom vladala je dinastija Иou, koja
je bila sastavljena od mnoštva malih polu-neovisnih feudalnih dravica,
koje su иesto bile u ratu jedna s drugom. To je bilo teško vrijeme ugnjetavanja, bogatstva i poude. Ali nasuprot ovakvoj pozadini, to je takoрer
bilo i vrijeme snane intelektualne aktivnosti, klasiиno razdoblje kineske
literature. Sam je Konfucije potjecao iz aristokratske, ali i osiromašene
obitelji pod upravom Lu-a u provinciji koja je danas poznata pod imenom
Љantung. S petnaest godina sav se predao uиenju. S devetnaest godina
se oenio, ali izgleda da nije bio ono što bi se nazvalo obiteljskim
иovjekom. Razveo se od svoje supruge i odravao površne odnose sa
sinom i kжerkom. S dvadeset dvije godine postao je uиiteljem; s trideset
je »иvrsto stajao« i imao oblikovana mišljenja, dok sa иetrdeset »nije
imao sumnji«. U meрuvremenu, u tridesetim godinama svog ivota,
išao je u Dvor Иou-a kako bi prouиavao obrede koji su tada bili u upotrebi.
Dok je bio u glavnom gradu, kau da je sreo starijeg gospodina Lao-cua, ili Laocija, osnivaиa taoistiиke religije. Laocije, koji je vjerovao u
jedinstvo i sklad svemira zastupao je postignuжe »jedinstva s Taom (Tao
= Put)« preko povratka prirodi i spontanog samo-izraavanja. Bio je
pun prezira prema mladom nadobudnom иovjeku koji je htio upravljati
ivotom strogim pravilima ponašanja. Kad se vratio kuжi, Konfucije je,
nezastrašen, okupio oko sebe uиenike od kojih tridesetšestorici znamo
i imena.
58
Njegov je ugled postao tako velik da ga je princ od Lua, njegove domicilne drave, 500. god. pr. Kr. postavio na mjesto glavnog gradskog
suca i kasnije, kada mu je bilo pedeset godina, na mjesto Ministra Pravde.
Konaиno se smirio i dao se na prouиavanje drevne povijesti, pjesništva
i rituala. U osobnim navikama bio je jednostavan, ali precizan i izbirljiv,
insistirajuжi na prikladnoj odjeжi za odreрenu priliku i na odgovarajuжem
umaku za svako jelo. Posljednjih pet godina svojeg ivota je posvetio
pisanju. Još uvijek stoji hram u Иuefou, pokrajina Љantung, na mjestu
gdje je ivio i umro 479. god. pr. Kr.
KONFUCIJEVA KNJIEVNA DJELA
Poznate Konfucijeve »Tri knjige« su Razgovori, Uzvišena nauka, i Zlatna
sredina. Prva od ovih je zbirka Konfucijevih izreka, pa time i vjerodostojan
pregled njegovih zanimanja i mišljenja. »Pet klasika« koji se uvijek povezuju s »Иetiri knjige«, sadre Knjigu promjena, Knjige pjesama i Knjigu
povijesti, sve starije zapise koje je konfucijska škola uzela kao autoritet:
Anale proljeжa i jeseni koje je, prema predaju, napisao sam Konfucije; Knjigu
obreda, zbirku kasnijih konfucijskih zapisa koji se tiиu obreda, a ukljuиuju
izreke i priиe o Konfuciju.
KONFUCIJSKA ETIKA
Mudraиeva uиenja su oиuvana u Odabranim odlomcima, koja se sastoje od pitanja njegovih uиenika i pripadajuжih odgovora. To ni u kom
sluиaju nije religijsko djelo nego izraavanje gledišta pragmatiиkog
moraliste koji je zainteresiran za religiju sve dok njeno prouиavanje doprinosi ugledu. Njegov »uzvišeni иovjek« bio je, u modernom izraavanju, »savršeni gospodin«, kojega je obiljeavala »ljubaznost, iskrenost,
milosrрe, odanost i poricanje sebe«. Naglašava vanost vrline, ispravnosti i pravilnog rituala, prihvaжajuжi postojeжa religiozna vjerovanja u
»nebo« (tien) i u duhove, mada je njegov savjet bio da se treba drati
podalje od »duhovnih biжa« (šen) o kojima je odbio izraziti mišljenje.
Njegova spominjanja boanstva su uvijek u neosobnim pojmovima, ali
je on tu neosobnu snagu priznavao kao odobrenje za moralno dranje.
Njega je više zanimao ovaj svijet, negoli sljedeжi, iako je pokazivao
djeиje uivanje u religioznim obredima. Kao i veжina kineskih filozofa,
vjerojatno je vjerovao u uroрenu dobrotu иovjeka, mada je tu doktrinu
prvi utvrdio Mencije. Priroрena иovjeиja grešnost kakva se uиi u Bibliji
59
je doktrina koju bi kineski tradicionalisti teško prihvatili. Konfucije je
rekao da svaki иovjek moe biti krepostan, samo se treba na to odluиiti.
Љto ne elim da drugi meni иine, to ni ja ne elim иiniti njima« je njegova
poznata interpretacija jena – dobrote ili milostinje – vrlo razliиit stav od
pozitivnog »Zlatnog pravila« Propovijedi na gori, koja se dogodila pet
stoljeжa kasnije. Ali, Konfucije ipak naglašava pomaganje drugima na
pozitivan naиin: na primjer, »Ako eliš stajati, pomozi drugima da stoje.«
Njegova filozofija je bila vrlo jednostavna: ukratko, krepost je temelj
sreжe.
Konfucije nije nimalo rasvijetlio ivotne probleme, bio je nesiguran u
pogledu Boga i nije mu bilo stalo što nije znao ništa o ivotu nakon
smrti. Zanimalo ga je ivljenje u Društvu i kada su se njegovi cijeloivotni
pokušaji da doрe do trajne društvene reformacije u njegovoj dravi
izjalovili, posljednje dane ivota je proveo u razoиarenju. Nakon Konfucijeve smrti, razvoj njegove moralna filozofije je krenuo odreрenim pravcima. Prvo ju je razvio Mencije, a onda je upila utjecaje kineskog oboavanja predaka i taoistiиke filozofije.
DALJNJI RAZVOJ: MENCIJE
Meng-cu ili Mencije (371-289 pr. Kr.), Platonov i Aristotelov suvremenik, je bio иak i manje zainteresiran za religiju od svog uиitelja. Nije
uopжe niti pokušao od Konfucijevih uиenja napraviti religioznu poruku
i još je više nego Konfucije naglašavao uroрenu ljudsku dobrotu. Njegova
djela daju konfucijskoj etici špekulativniji (nejasniji) oblik. »Иovjekova
priroda je dobra kao što voda teиe prema dolje.« Zakljuиak je da kao
što voda moe teжi uzbrdo jedino ako ju se prisili, tako иovjek иini zlo
samo protiv svoje (dobre) prirode. Takva pretpostavka, koja je toliko u
suprotnosti s kršжanskom doktrinom o prvotnom grijehu, je imala
neizmjeran uиinak u cijepljenju kineske obrazovane klase protiv
prihvaжanja kršжanskog uиenja. Kada je Mencije pokušao poduиiti vladare
kako da mudro vladaju, samo su ga njegovi uиenici slušali, te je on
postao jednako razoиaran kao i Konfucije.
KASNIJI KONFUCIJANIZAM
1. Njegov utjecaj na dravu: Kult Konfucija je nadivio sve suparniиke filozofije i dobro uvjebani konfucijanisti su bili jedini ljudi koji su
bili sposobni nositi se s javnim poslovima. Ova klasa uиenjaka je bila ta
60
koja je konfucijanizam uиinila dravnim kultom. Nakon 631. god. posl.
Kr. jedina kvalifikacija za obnašanje javne dravne dunosti je bila
uspješno poloen ispit iz konfucijskih klasika. Tako su Kinom do nedavno vladali uиenjaci i dentlmeni, a ne profesionalni politiиari i vojnici.
Oni su ti koji stoje iza snanog konzervativizma i otpora prema napretku
koji je bio tipiиan za Kinu prije revolucije 1911. S padom carstva 1911.
god., konfucijanizam je doivio veliki udarac. Stari ispitni sistem je bio
ukinut i kult cara je završio. Unatoи povremenim pokušajima da se ponovno uspostave konfucijske moralne vrijednosti, to se nije dogodilo i
komunisti javno igošu konfucijanizam kao иisti feudalizam i time
prepreku napretku. Иak su pokušali razbiti i izraajnu obiteljsku odanost
koju je Konfucije utuvio u glavu i pritom imao mnogo uspjeha.
2. Kult predaka: Ovaj se kult u Kini i Japanu razvio kao nigdje
drugdje. Meрutim na poиetku postojolp jedno Vrhovno biжe (ShangTi),
kojeg su štovali Kinezi. U tom prvom razdoblju se razvio kineski alfabet,
koji svjedoиi u korist monoteizma. Na poиetku Kinezi nisu štovali
predaka, veж su ih smatrali posrednicima izmeрu иovjeka i Boga. Korijeni
kulta predaka moemo naжi daleko u antici i Konfucije ga zasigurno nije
izmislio. No, shvaжajuжi vanost sinovske pobonosti radi stabilnosti
društva, on je ovo poštivanje prenio mrtvima isto kao i ivima. Rekao je
da djeca trebaju provesti tri godine u alosti za preminulim roditeljima
i ponovno je oivio razraрeni ritual »štovanja mrtvih«, koji je, bar do
prispijeжa komunizma, prakticirao svaki odani sin, иesto uz cijenu koju
si nije mogao priuštiti, a koja ga je nekad ostavljala u dugu za cijeli
ivot. Mencije je izjavio: »Jedan od tri velika grijeha je biti bez potomstva,
jer onda se nitko ne moe skrbiti za duhove predaka.«
Brak je, stoga, bio dunost, a ljubavnice neizbjene kad god zakonska
ena ne bi imala muškog potomka.
Nakon smrti, najvanija stvar bi bila postavljanje ploиice za preminulog u ormaru u gostinskoj sobi zajedno sa svim ostalim ploиicama bliskih
predaka. Takav je bio kuжni oltar oko kojeg bi se odvijao obiteljski ritual
paljenje mirisa, papirnati novac i prinošenje hrane precima. Svakog
proljeжa, kada bi se odravalo veliko obiteljsko okupljanje, kod grobova
su prinošene rtve za vrijeme Proljetnog festivala. Ranije su se dvorane
predaka gradile za upotrebu cijelog klana koji je nosio zajedniиko ime.
Ovdje bi se postavljale starije ploиice, dok bi se kod kuжe zamjenjivale s
ploиicama nedavno preminulih. Dvorane su se koristile za sastanke voрa
klana, redovna obiteljska okupljanja i gozbe, te za obred posveжen pre-
61
minulima koje su se vršile sa puno poštovanja. Profesor K. S. Latourette kae: »Obredi za preminule saиinjavaju jedno od najistaknutijih
obiljeja kineske kulture.«
Dr. Lin Ju-tang je izjavio da je štovanje predaka jedina prava kineska
religija, i da kao takva predstavlja najveжu prepreku napretku kršжanstva.
Kada stariji sin postane kršжanin, on više ne moe nastaviti štovanje
predaka, te je prirodno da njegovi bezboni roditelji kao što je u Maleziji
danas – osjeжaju da su se tradicija i duga linija obiteljskog štovanja razbili
na komadiжe i da je za to kriva strana vjera, naime kršжanstvo. U Japanu,
gdje se kult ne smatra idolopoklonskim, ponekad bi se napravio kompromis kako bi se kršжanima omoguжilo da odre svoja tradicionalna
štovanja obiteljskih predaka.
U 17.st. Matteo Ricci, jezuitski misionar i uиenjak, eleжi naжi zajedniиki jezik s kineskom kulturom, pomno je prouиavao konfucijske obiиaje
i zakljuиio da nisu idolopoklonski, te da ih se kršжanin moe savjesno
pridravati. Franjevci i Dominikanci nisu se sloili i bio je to gorak sukob.
Car Kang Hsi podravao je Mattea Riccia, ali je papa stao na suparniиku
stranu. Uslijed toga, jezuitski i franjevaиki misionari bili su izbaиeni iz
Kine.
TAOIZAM
Taoizam (ili daoizam) – filozofija dualizma i nadopunjavanja. Postoji
razlika izmeрu taoizma kao filozofije i taoizma kao religije. Taoizam je
ostavio neizbrisiv trag na razna podruиja kineske kulture, a poslije se
proširio i na druga podruиja istoиne Azije
Jedan od utemeljitelja taoizma je i Lao Ce, koji je ivio u 6. stoljeжu
prije Krista. Lao Ce je pouиavao da ljudi trebaju ivjeti u skladu s prirodom. Naglašavao je vanost jednostavnog ivota i odranje ravnotee
s prirodom, pri иemu se nije slagao s Konfucijevim uvjerenjem da su u
jednom društvu najvaniji snana obitelj i drava. Nije vjerovao u zakone
i pouиavao je da je najbolji naиin ivota ne poduzimati nikakve snane,
protuprirodne akcije. Temeljno djelo taoizma je Tao Te Рinga, koja se
иesto prevodi kao Knjiga puta i vrline.
Vano stajalište kineske filozofije je vjerovanje da svemirom vladaju
dvije suprotstavljene sile jin i jang. Jin predstavlja enstvenost, materinstvo, zemlju, hladnoжu, tamu, slabost i smrt; on je negativan i pasivan;
on je sjever. Jang predstavlja muevnost, oиinstvo, nebo, toplinu, svjetlo,
62
snagu i ivot; on je pozitivan i aktivan; on je jug. Jin sila saima, skuplja,
dok Jang sila proširuje.
Podrijetla ovog temeljnog dualistiиkog shvaжanja nisu sigurna i vjerojatno ne datiraju prije 4. st. pr. Kr. Sistem su konaиno razradili i konfucijanisti i taoisti, i oblik koji je dovršen za vrijeme Sung dinastije (9601217 posl. Kr.) je bio novokonfucijanizam. To je bio pokušaj da se izraze
fenomeni prirode. Pod taoistima je postao više od nagaрajuжe teorije o
poretku svemira; postao je znanost koja se primjenjivala u geomantiji
(feng šui) i u medicini, alkemiji, itd.
Simbol ovog sistema je pa kua (osam trigrama), koje nalazimo u
dodatku u Knjizi promjena i pripisuju se Konfuciju, ali je moguжe da datira
iz ranijeg razdoblja . Trigrami su sastavljeni od kombinacija dugih crtica
(jang) i dvije kratke crtice (jin). Nebo, na primjer, je potpuno muško sa
tri dugaиke crtice, dok je zemlja potpuno enska sa šest kratkih crtica.
Ostalih šest trigrama predstavlja vodu, vatru, vjetar, grmljavinu, paru i
planine. Ovi su rasporeрeni okolo središnjeg simbola dvije »ribe« (jin i
jang) što je bilo dodano za vrijeme Sung dinastije. Ribe dopunjavaju
jedna drugu i predstavljaju Tai иi (prvobitnu materiju). Jedna verzija
toga je uvrštena u korejsku zastavu.
Dok je Konfucije stvarna povijesna liиnost, Laocije je mutna i moda
i mitska liиnost o komu se ništa ne zna osim da je on navodni autor
klasiиnih taoistiиkih djela, Tao-te Рing ili Klasika naиela puta i morala.
Dok je konfucijanizam priliиno prizeman, taoizam je apstraktna filozofija
koja bi se mogla svidjeti modernim bitnicima ili hipijima. Zastupa nemiješanje u prirodne tijekove i ivot osloboрen od svih sputavanja koja
je postavio иovjek. Za taoista ništa nije uиvršжeno niti miruje. Zbog toga
ne postoje nepromjenjivi standardi i ustaljena pravila.
Izraz Tao po kojem je religija dobila ime je ista rijeи koja se koristi da
bi se prevela »Rijeи« u prvom poglavlju i »Put« u иetrnaestom poglavlju
Ivanovog evanрelja. Taj naziv je od velike vanosti za kineski naиin
raz-mišljanja. U prvom redu on oznaиava put ili cestu i onda i »put
svemira«. To predstavlja prvo naиelo, koje je иak prethodno Bogu –
»univerzalna kozmiиka energija iza prirodnog poretka«. No, toliko je
tajanstven da »oni koji znaju ne odaju i oni koji odaju ne znaju«. Иovjek
prati zakone zemlje, zemlja prati zakone neba, nebo prati zakone Tao-a
i Tao prati zakone spontanosti (prirodnosti). Tako prvobitna vladavina
Tao-a pred-stavlja idealno stanje nedirnutog savršenstva kada je иovjek
djelovao spontano u skladu sa zakonima Tao-a i nije se znalo za dobro
i zlo. Znaиi, taoist tei povratku u ovaj sretni raj Prilagoрavanje, Vrlini
63
(Te) samo-praznine, traeжi, kao voda, najnie mjesto i vraжanjem apsolutno jednostavnom ivotu prirode.
Taoistiиka poezija izraava ovo mistiиno zajedništvo s neiskvarenom
prirodom. Njena tihost i pasivnost su utjecali na umove mnogih Kineza
i ona se naziva »jednim od najboljih sastojaka kineske kulture«.
Иuang-Cu (r. 330. pr. Kr.), Laocijev uиenik, bio je Mencijev suvremenik i jedan od najbriljantnijih pisaca antike. On je takoрer naglašavao
beskorisnost pukog osjetilnog znanja, suštinsko jedinstvo svega
stvorenog i govorio je o »poništavajuжem jedinstvu tao-a«. Иovjek se
moe vratiti svojoj primitivnoj nevinosti samo ako odbaci svu hvalisavu
mudrost i umjetan naиin ivljenja. U ovome je Taoizam srodniji misaonom budizmu nego konfucijanizmu. Иuang-Cu je ponekad citirao TaoTe Рing, ali je njegova verzija taoizma na neke naиine originalna. Taoizam se s vremenom iskvario u odnosu na svoju ranu jednostavnost i to
uvoрenjem magijske strane filozofije. Sljedbenici su krenuli u potragu
za eliksirom besmrtnosti i upustili se u spiritizam. Tako je taoizam degenerirao u ono što je i danas – mnogoboški sistem spiritizma, demonizma i praznovjerja.
FALUN-GONG
Falun-gong (ili falun dafa) je mješavina taoizma, budizma i qigonga –
tj. umne i tjelesne vjebe koje se fokusiraju na pritjecanje vitalnih energija
(qi ili tиi). Ovaj pokret je utemeljio Li Hongzhi 1992 g. a bavi se prakticiranjem en-šan-ren, tj. istinitosti, dobrohotnosti i uzdravanja. Falun
gong nije religija niti sekta. Nema hramova, boanstava, obreda, rituala,
bogosluja niti sveжenstva. Falun gong nije ogranak niti jedne religije ili
duhovne prakse. On postoji sam za sebe. Ipak, falun gong ima sliиne
ciljeve i motive kao i tradicionalne religije, poput isticanja visokih moralnih naиela, nuрenje uvida u misterije i istinu kozmosa, razumijevanja
svrhe ljudskog ivota i voрenja ka duhovnom ispunjenju. Od 1999. u
Kini je pokret zabranjen (Wikipedija).
64
ZOROASTRIZAM
Zoroaster ili Zaratustra je bio obnovitelj mazdaizma (zervanizma) u
Perziji. To je bila dualistiиka religija: svijet predstavlja scenu na kojoj se
bore naиelo Zla (Ahriman ili Angra-Mainyul) i naиelo Dobra (Ormuzd
ili Ahura-Mazda), ali жe na kraju Dobro pobijediti. Kada se to dogodi,
dogoditi жe se i konaиni sud. To жe podrazumijevati uskrsnuжe mrtvih i
zatoиenje zlih u podruиja gdje жe biti muиeni.
Sveta knjiga mazdaizma je Avesta. Ona, kao i Vede, sadri pjesme,
molitve i upute za rituale. Ova je knjiga postala temeljem kulta kojim je
upravljao Magi (od иega potjeиe naša rijeи »magija«). Glavni dio štovanja
je bio smješten oko vatrenog oltara. Zapravo, izgleda da su bili opsjednuti
vatrom, a u kasnije utjecati na srednjovjekovni naиin razmišljanja. Vatra,
najиistija manifestacija Ahura Mazde, je znaиajna, a kremiranje nije dozvoljeno zato što bi moglo zaraziti vatru.
Zoroastrizam je potakao nastanak mitraizma i manihejizma, ali je
iznenada prestao postojati za vrijeme muslimanske najezde. Ipak, oko
100 000 иlanova kulta uspjelo je pobjeжi u zemlju koju danas poznajemo
pod nazivom Pakistana i Indije, gdje i sada postoje pod imenom Parsee
(što znaиi: perzijski) zajednica. Zaratustrina se obnova sastojala od odbacivanja bogova poznate religije i promicanja štovanja jednog boga,
Duha Dobra, Ahure-Mazde. Pokušao je nacionalno poganstvo pretvoriti
u univerzalnu religiju. Prema predaji, Zoroaster (628-551 prije Kr.) je
bio sin trgovca devama i odrastao je u vrijeme kada su njegovi Perzijanci
oboavali mnoge bogove. Za svoje mladosti pokazao je iznimno zanimanje za religiju, a kad mu je bilo trideset godina tvrdio je da je imao
odluиujuжe otkrivenje: nalazio je se na obali rijeke Daitye kada mu se
ukazao veliki lik. Ovaj ga je »anрeo« odveo u prisustvo Ahure-Mazde
koji ga je onda uputio u pravu religiju. Prvih deset godina, pokret je
imao malo sljedbenika, ali je do toиke preokreta došlo kada je uspio
obratiti mjesnog kneza zvanog Vištaspa, koji mu je potom pomagao u
propagiranju nove vjere. Otada se zoroastrizam brzo proširio i bio je
uzrokom dvaju »vjerskih ratova«, a u drugom od njih Zoroaster je i
poginuo.
Kasnije je postao objektom oboavanja i štovali su ga zajedno sa Ahurom-Mazdom.
S obzirom da zoroastrizam sadri elemente koji su srodni judaizmu
i kršжanstvu, neki su smatrali da se u njemu nalazi polazna toиka za te
religije. Ovo je, meрutim, nemoguжe i to iz dva razloga:
65
Zoroaster je vjerojatno djelovao oko 600.god.pr.Kr., što je otprilike
isto razdoblje kada su idovi bili izgnani u Babilon, koja je kasnije postala
dijelom Perzijskog carstva. To bi znaиilo da je on svoje ideje o uskrsnuжu
dobrih i zlih preuzeo od idova.
Ipak, neki dijelovi njegove religije su priliиno nespojivi s biblijskom
objavom: dualizam, spasenje dobrim djelima itd.
Uzimanje opijata (haoma), koje ih je onda dovodilo u halucinogena
stanja, je središnji ritual u zoroastrijanskom štovanju.
U 3. st. po Krista pod novom dinastijom Sasanida, dominacija sveжenstva dovela je do novog tumaиenja vjere, Zurvanizma, kult Zurvana, za
koji se tvrdilo da je ortodoksan, zurvanizam je negirao tradicionalna
uиenja o slobodi иovjeka i postavljao pitanje postoji li osnova dobrota
svijeta. To je dovela do nastanka osobe koji se zove Mani i njegova pokreta, manihejizma, vrste gnosticizma.
Sljedbenici Zaratustre vjerska su manjina u Iranu. Veж stoljeжima suoиeni su s represijom. U Iranu trenutno ivi oko 40 tisuжa zoroasterijanaca. No veliki ih broj svake godine napušta Iran i odlazi u SAD i Kanadu
kako bi se školovali.
ISLAM
Islam (arapski: al-islam) »predanost jednom Bogu« je monoteistiиka
religija koja je nastala na Arapskom poluotoku u 7.st., danas je druga
najrasprostranjenija religija na svijetu sa 1.57 milijarde sljedbenika.
Takoрer je religija s najbrom tendencijom širenja na svijetu. Muslimani
vjeruju u postojanje samo jednog Boga (Allaha) te vjeruju da je Muhamed
Njegov rob i poslanik. Zajedno s judaizmom i kršжanstvom Islam je
jedna od tri abrahamske ili ibrahimske religije (Wikipedija).
Islam danas broji nekih 1,41 – 1,57 milijarde sljedbenika u cijelom
svijetu (tj. 21-23% stanovništva svijeta, dok je gotovo 33% kršжansko),
ali s koncentracijom u bivšem Arapskom carstvu. Pravi »muslimanski
kontinent« je, ustvari, Afrika gdje muslimani predstavljaju nadpoloviиnu
veжinu, toиnije 59%. Drava s najveжim brojem muslimana (13% svih
muslimana) je Indonezija 95% od ukupnog broja stanovnika. Dvije najveжe podgrupe muslimana su sunniti i šijiti. Sunniti saиinjavaju veliki
postotak muslimanskog svijeta (80-90%) iako je moguжe pronaжi velike
skupine šijita (10-20%) koje ive u zemljama Bliskog Istoka kao što su
Iran ili Irak. Ipak, u Saudijskoj Arabiji sunniti su veжina.
Zemlje koje je od tada islam izgubio, sada su na popisu onih koje se
66
trebaju ponovno zadobiti (ponajprije Izrael). Islam ima misionarsku
revnost: preko 1 000 misionara svake godine napuštaju Egipat kako bi
islamizirali afriиki kontinent. No na popisu su i udaljena mjesta, kao što
je Engleska.
Zadnjih godina se opaa porast islamskog fundamentalizma, uglavnom kao reakcija protiv zapadnjaиkog utjecaja. Postao je snana ideologija i, s padom komunizma, najozbiljniji izazov kršжanskom Zapadu.
Kao što su mnogi komunisti bili na visokim poloajima zato što su bili
eljni moжi, alosna je иinjenica da mnogi smatraju islamski fundamentalizam naиinom dolaska do politiиke moжi i njenog oиuvanja. Kao što
se za vrijeme komunizma, svijet dijelio u dva podruиja: gdje vlada mir
(komunizam) i gdje vlada rat (kapitalizam, tj. klasna borba), tako se i u
islamu svijet dijeli na podruиje koje je veж islamsko (dar al islam) i podruиje
koje je preostalo islamu za osvajanje (dar al harb).
Prema tome, to je politiиki izazov. Islamski fundamentalisti (puristi)
ele nametnuti šerijatski zakon na sve islamske zemlje i obnoviti kalifat
(tj. islamsko carstvo), a to uzrokuje trenje unutar islama.
Ali je li to religiozni izazov? Da, svakako. To je suparniиka religija
kršжanstvu (doista ozbiljna konkurencija što se tiиe Afrike). Neki su
otišli daleko u tvrdnjama da je islam zadnje i najveжe idovsko-kršжansko
krivovjerje. Ako se s time sloimo, moemo vidjeti da je islam vješt
konkurent, jer sadri elemente iz obje religije – judaizma i kršжanstva.
Krivovjerje je naroиito opasno, jer sadri mnoge ideje matiиnog izvora.
Kako bi cijenili religiozni izazov islama, trebamo pogledati njegovo
podrijetlo, a naroиito osnivaиa i njegove tvrdnje.
VJEROVANJE
Muslimani dre da je islam ista ona vjera koju su stoljeжima propovijedali Boji poslanici sve od Adama, i da je Kur’an (sveta knjiga muslimana) posljednja Boja objava a Muhamed posljednji Boji poslanik.
Islamsko uиenje smatra kršжanstvo i judaizam izvoрenjem uиenja odreрenih poslanika – Abrahama; i u tome prepoznaje njihove zajedniиke
Abrahamske korijene, a Kur’an ih naziva »Ljudima Knjige« (Ehl al-Kitab).
Muslimani vjeruju da je Kur’an posljednja od Allahovih knjiga objavljenih иovjeиanstvu, da je potpuno toиna (bez grešaka) i da je nepromjenjiva, što obeжava i Allah, a u djelo sprovode ljudi koji Kur’an znaju
napamet, ti ljudi zovu se hafizi. Buduжi da su prethodne knjige koje je
Allah slao ljudima, a to su: Suhufi – Abrahamu, Tevrat – Tora – Mojsiju,
67
Zebur – Davida, Indil (Evanрelje) koje su ljudi izmijenili ili djelomiиno
zaboravljene (prepriиavane) Allah je poslao Kur’an kako bi ukazao
иovjeиanstvu na pravi put. Kur’an se do danas saиuvao u izvornom obliku, zahvaljujuжi izuzetnoj panji da se ne izmijeni niti slovo u njemu
(Wikipedija).
MUHAMED
Roрen je 570. a umro 632. godine. Nije bio uиenjak niti filozof (bio je иak
nepismen), ali je bio vizionar. Roрen je u Meki u plemenu Kurejš, ali je
vrlo mlad ostao siroиe te ga je odgojio stric, Abu Taliba. U ranim godinama postao je sluga vlasnice karavane. Vlasnica Khadija kasnije postaje njegovom enom, u 40-toj, dok je njemu bilo 25 godina. Ona je
imala vrlo veliki utjecaj na njega. Meрutim, tek u srednjim godinama
poиeo je razmišljati o religiji. U karavanskom poslovanju imao je priliku
putovati i vidjeti dosta svijeta. Naroиito je imao izvrsnu priliku upoznati
religije iz prve ruke. Kršжanska crkva u bizantskom carstvu je, na alost,
bila vrlo iskvarena. Takoрer se susretao mnogo sa idovskim uиenjem.
Kršжanstvo se širilo juno, na inicijativu egipatske monofizitske crkve,
koje se proširila uz rijeku Nil do Etiopije. Juni Jemen (Saba ili Љeba) su
okupirali Etiopljani 350. i bio je pod okupacijom sve do 375. godine. Za
to vrijeme cijelo je podruиje bilo uиinkovito kristijanizirano. Kada je
523. idovski kralj (Du Nuvas) poиeo progoniti kršжane, Etiopija je
ponovno okupirala to podruиje i ovoga je puta okupacija trajala sve do
628., kada je Muhamed osvojio juni Jemen. Sirijski monofiziti su se
proširili juno i istoиno u Arabiji, gdje se Muhamed kasnije susreo s
njima kada se is-lam pojavio 622. godine.
Religija je u Arabiji u 7. stoljeжu bila politeistiиka. Allah je bio Boga
mjeseca i poglavar panteona, koji je imao tri kжeri: Allat (svod), Manat
(sudbina) i Uzzah (jutarnja zvijezda). Poganski Arapi su štovali Boga
mjeseca na sljedeжi naиin: molili su prema Meki nekoliko puta na dan;
pohaрali na hodoиašжe do Meke: trиali oko hrama Boga mjeseca koji se
zvao Kaba; ljubili crni kamen: ubili ivotinju kao rtvu Bogu mjeseca;
bacili kamene na vraga; postili u mjesecu koji poиinje i završava pojavom
polumjeseca, davali milostinje siromasima itd.
Muhamed je bio uasnut ovim idolopoklonstvom, s obzirom na spoznaje koje je imao iz monoteistiиkog judaizma, ali njegovo rješenje je
bilo, prema nekim povjesniиarima, promaknuti boga mjeseca na poloaj
jedinog boga. Simbol boga mjeseca se vidi jasno u znaku islama, koji je
68
polumjesec. Dakle islam je u biti štovanje boga mjeseca, pojava koja je
bila prošireno na Bliskom Istoku u starozavjetno vrijeme. Muhamed je
to promatrao u svjetlu monoteistiиkog judaizma.
Љto je bio ishod vjerske krize, i kakva je bila narav njegovog »obraжenja«? Najvjerojatnije je to bilo ishod meditacije na planini Hira (izvan
Meke). Pripadao je grupi pred-islamskih monoteista, tzv. hanife (tragaиi
za istinom) koji su prakticirali meditaciju. Vidio je u snu kako mu neki
lik donosi komad svilenog brokata s rijeиima na njemu. Reиeno mu je
da recitira rijeиi anрela Dibrila (Gabrijela), i na kraju je popustio.
Mi demonizam smatramo vrlo ozbiljnim. U srednjem vijeku se govorilo da ga je Sotona poslao kako bi razbio Kristovu Crkvu. Neovisno
o tome, zbog svoje plodne mašte i sklonosti religiji, vizija koju je imao je
bila gotovo neizbjena. Njegovo propovijedanje se sastojalo od иvrstog
izraavanja, od kojih se svaka misao, kada se zapisala, nazvala sura
(poglavlje).
Kada je imao vizije imao je grиeve, pjenilo mu se iz usta i budio se sa
strašnom glavoboljom. Njegova ena, koja je bila nominalna kršжanka,
mislila je da je anрeo Gabrijel govorio s njim. Jasno je da je bio u kontaktu
s nekom nadnaravnom silom. Na najmanje 11 mjesta Kur’an pokušava
obraniti Muhameda od osuda da je bio opsjednut demonima, što dokazuje da su barem neki suvremenici nasluжivali najgore. Apostol Ivan
nam nalae da ispitujemo duhove jesu li od Boga. To nije proizvoljno,
jer se tvrdnje moraju slagati ne samo s Novim zavjetom, veж i s onim što
kae Stari zavjet.
Iako je pridobio obraжenike iz svoje vlastite obitelji koji su ga ohrabrivali,
uskoro se suoиio s opozicijom. Otvoreno je nijekao arapski politeizam.
Vlastito ga je pleme pokušalo ušutkali, jer su oni upravljali velikim crnim
kamenom u Ka’abi. Pod prijetnjom smrжu i nekoliko pokušaja atentata i
sve veжim pritiscima na njegove sljedbenike (koji su veж prije 615.g.
pobjegli u Etiopiju, koja je bila kršжanska drava), 622. godine Muhamed
bjei iz Meke u Jatrib, (kasnije Medinu) sa svojim prijateljem i sljedbenikom Abu-Bakrom.
Taj se bijeg zove hidra, i svim datumima u islamu taj dogaрaj je polazna toиka. Veжina je stanovnika prihvatila Muhameda kao poslanika i
sloila se da s doseljenicima iz Meke osnuje jednu zajednicu ili savez.
Moda su bili spremniji prihvatiti Muhameda zato što su иuli od mjesnih
idovskih obitelji da se oиekuje Mesija. Muhamed je stavio Medinu pod
svoju upravu i postao moжan vladar. Sagradio je damiju sa prostorom
za ivot za svoju obitelj. Odobrio je izbjeglicama iz Meke da pljaиkaju
69
karavane za preivljavanje. Vodio je niz bitki koje su uиvrstili njegovu
vlast.
Napad na mekansku karavanu je bio izvršen u svetom mjesecu, kada
je rat bio zabranjen u Arabiji. Time zapoиinje pojam jihada (»sveti rat«),
najvjerojatnije izvorno zaиet da bi javno opravdao svoje nelegalne postupke. Dobiva se dojam da su i mnoge njegove »nadahnute« izjave
smišljene upravo da bi opravdale takvo ponašanje.
Njegov prvi pohod bio je protiv 1 000 stanovnika Meke na иijoj je
strani bio jedan kontingent idova koje je raspršio u Basru, jer je izabrao
pogodno tlo za bitku. U tom razdoblju još jedno idovsko pleme koje
se nalazilo sjeverno od Medine, Benu Kurejze s kojima su muslimani
imali takozvani Medinski ugovor, su sklopili pakt s poganima iz Meke,
protiv Medinskih muslimana. Sve do tada Muhamed je favorizirao
idove, ali tada je pokazao svoje nezadovoljstvo njima. Stanovnici Meke
su poduzeli odmazdu, napali Medinu i porazili Muhameda i druinu.
Onda su se povukli, nakon što su zadovoljili иast. Muhamed je bio ranjen,
ali se zavjetovao na osvetu i kasnije napao s velikom vojskom. Stanovnici
Meke su poraeni. Ubrzo nakon bitke na Hendeku napao je idove.
Iako su se predali oko 800 njih je masakrirano. Preuzeo je Meku, središte
religi-oznog štovanja, gdje je ukinuo svako idolopoklonstvo osim crnog
ka-mena. Nastavio je politiиki dominirati Arapskim poluotokom, i uspostavio je vjerski monopol.
Na kraju desete godine nakon preseljenja u Medinu, poslanik Muhamed je prvi puta u potpunosti obavio had gdje je odrao poznati
govor o pravu pojedinca, nacionalnoj i rasnoj jednakosti i još nekim
smjernicama. Nekoliko mjeseci nakon »oproštajnog hada« Muhamed
se razbolio. Imao je jake glavobolje i bio je slab. Umro je u ponedjeljak,
8. lipnja 632. godine u Medini, u kuжi i naruиju supruge Ajše. Muhamed
je za svoga ivota imao ukupno 13 supruga.
VODSTVO ISLAMA
Muhamed nije postavio nasljednika. Pod Omarom (jedan od njegovih
obraжenika) Abu Bakr je bio odreрen za nasljednika. Od 632.-634. islam
se proširio do S. Afrike i Pakistana. Pod Osmanom (644-656) se proširio
do plodnog polumjeseca. Svi su djelovali pod maиem i polumjesecom.
Muhamedovi nasljednici su se nazvali kalifi (politiиki) ili imami (religiozni). Nakon Osmana, na vlast su došli Ali i Ajša (njegova ena). Ali
nakon Alijeva ubojstva, islam se poиeo cijepati na sekte.
70
ЉIRENJE ISLAMA
Nakon smrti, Muhamed je iza sebe ostavio, kako novu religiju tako
i dravu.
Drava je u poиetku bila savez plemena ili rodova, ali kako se širila
tako je bila sve organiziranija. Dravni poglavar bio je kalif, Muhamedov
nasljednik, odnosno zamjenik. Kako su Arapi bili nomadski i ratniиki
narod, uиestali su njihovi napadi i osvajanja susjednih zemalja. U dvanaest godina nakon Muhamedove smrti osvojeni su Sirija, Irak, Libija i
Iran. Ta ekspanzija se nastavila иitavo stoljeжe, na zapadu su osvojili
sjevernu Afriku do Atlantika, prešli u Љpanjolsku, došli su do Carigrada
i Pakistana. U svim tim zemljama je do 17. st. polako, ali sigurno islam
postao glavna religija.
Islam se širio miroljubivim naиinom: muslimanski trgovci s karavanama deva unijeli su ga u Sjevernu Afriku, pomorci na istoиnu obalu
Afrike, iz Indije se proširio na Indoneziju, Maleziju i Filipine.
1258. Mongoli razaraju Bagdad, što se oznaиava kao poиetak opжeg
stagniranja širenja Islamskog carstva.
Novo razdoblje u povijesti islama poиinje 1 500. kada se Vasco da
Gama iskrcao u Indiji, иime poиinje evropski utjecaj na taj dio islamskog
svijeta. Puna snaga zapadnog ekonomskog utjecaja osjetila se s industrijskom revolucijom, a vojna s Napoleonovim prodorom u Egipat.
ISLAM U BOSNI
Bošnjaci su veжinom muslimani. Oni su uglavnom hanefijski suniti,
iako su sufiji imali veliki povijesni utjecaj na ovim prostorima. Meрutim,
zbog suvremenih utjecaja tijekom prethodnih 75 godina danas ima i
ateista, agnostika i deista Bošnjaka (Prema procjenama iz 1991. godine
ovi su иinili do 10% ukupnog stanovništva).
U 16. st. postojao je posebni bošnjaиki pravac islama. Osnivaи je bio
Hamza Hali Bošnjak iz Gornje Tuzle. Poznat kao Hamzevijski islam,
njegov rast je prekinuo veliki vezir Mehmed paša Sokoloviж 1573. godine.
Za hamzevije je karakteristiиno odbacivanje glazbe, derviških plesova,
derviške odjeжe i Zikra (zikr – izgovarane Bojih imena, i razmišljanjeo
Njemu, prizivanje Alaha, slavljenje Bojeg imena. nap. prev). Borili su
se protiv postojeжeg društveno-politiиkog stanja, dok su ideal vidjeli u
vraжanju prvobitnom islamu. Hamzevijska sekta je djelovala još puna
dva stoljeжa nakon Hamzine smrti, a broj njenih pristalica prema Osman-
71
skim podacima iz 17. stoljeжa iznosio je 80.000 ljudi. Smatra se da se
Hamzevijski islam sastojao od mješovitih islamskih i bogumilskih utjecaja (Wikipedija).
EKONOMSKA I POLITIИNA POZADINA
U Meki, gdje je Muhamed odrastao, trgovci su se prilagoрavali novim
uvjetima koje je donijela perzijska okupacija Jemena. Arapski poluotok
je bio scena sukobljenih interesa izmeрu bizantskog i perzijskog carstva,
pod dinastijom Sasanida. Gotovo od 4. st. Perzijanci su imali utjecaj na
Jemen. Oko 570. poslali su pomorsku silu da okupira podruиje i postepeno pokuša razviti trgovinu od Jemena, kopnenim putem do Iraka,
koji je prolazio kroz Meku. U ovom gradu trgovina se širila, a moж i
ugled trgovaca je rastao. Trgovina je porasla do te mjere da je Meka postala središte velikih društvenih promjena: pastirsko-nomadska zajednica se transformirala u trgovinsku. To je prouzrokovalo poremeжaj u
svakom vidu ivota, ukljuиujuжi i religiju. U Meki je plemenska solidarnost zamijenjena individualizmom. Veletrgovci su stavljali poslovne
interese iznad svega, ukljuиujuжi vjernost klanu i religiji. Raspad plemena
ili klana vodio je tlaиenju slabijih иlanova društva, kao što su siroиad i
udovice. S ovim raspadom plemstva ili srodstvene grupe, raspalo se i
javno mišljenje koje je pomagalo primjeni nomadskih moralnih kodeksa,
a s raspadom morala i javnog mišljenja došlo je do propadanja religioznog ivota stanovnika Meke. Ljudi su prestali misliti o иasti i samo su
razmišljali kako proširiti bogatstvo i moж. Kur’an u biti djeluje kao ispravljaи svega toga, kako bi doveo ljude natrag nomadskom idealu. Muhamed je bio potreban ujedinjujuжi faktor koji je bio religiozne, gospodarske
i politiиke naravi.
Kur’an pokušava ispraviti ove zloupotrebe na sljedeжi naиin:
a) Poziva ljude da priznaju snagu i dobrotu Boga, i tako su zanijekali
svemoж bogatih. Иovjekov ivot je znaиajan samo ako je ispravan (a ne
trgovaиki uspješan). Najviši cilj u ivotu nije ivjeti иasno ili poveжati
bogatstvo bez obaziranja na ivot poslije smrti, veж ivjeti ispravno,
tako da bi postigli radost raja.
b) To vodi nekim praktiиkim zakljuиcima: ljudi trebaju biti velikodušni, naroиito prema siroиadi i siromašnima.
c) Poziv na ivot pun vrlina dobiva snanu potvrdu u doktrini o
sud-njem danu, kada жe Bog nagraditi ili kazniti ljude prema njihovim
dje-lima. To objašnjava Muhamedov naglasak na sudnji dan to je
72
sredstvo kojime eli postiжi cilj.
d) U temeljnim stvarima: zabrana ubojstva, kraрe ili preljuba se postupalo prema tradicionalnim obiиajima, a posebno krvnom osvetom.
A što se tiиe ostalog, reиeno je da je Kur’an odraz sukoba ideja izmeрu
Muhameda i njegovih protivnika do kraja njegova ivota u Meki. Njegov
sukob s idovima i protivnicima koji nisu govorili arapski su primjeri
toga. Izgleda da je Muhamed imao duboka uvjerenja da su Arapi, poput
idova i kršжana, trebali glasnika i knjigu, i tako je иeznuo da bude poиašжen otkrivenjem koje bi ga uиinilo njihovim prorokom. Muhamed je
htio zapoиeti pan-arapsku religiju koja bi pojednostavila njihovo
prethodno poganstvo i ujedinila ih. Kako bi ova religija širila jedinstvo,
morala je biti monoteistiиka. Prema tome, posudio je ideje od dviju
mono-teistiиkih religija s kojima je imao kontakt, kršжanstva i judaizma.
Islamu prepoznaje nekoliko velikih proroka: Adam (Adem), Abraham
(Ibrahim), Mojsije (Musa), Isus (Isa – vjerojatno iskrivljena forma Ezre!)
i Muhamed. Ali Muhamed je tvrdio za sebe da je zamijenio sve prethodne!
Љirenje islama bilo je omoguжeno sljedeжim faktorima:
1. Muhamedovom spremnošжu da spoji elemente starog poganstva,
kršжanstva i judaizma. Tvrdio je da je ponovno otkrio »prvotnu« Abrahamovu religiju, koju su judaizam i kršжanstvo pokvarili.
2. Bizantinci i Perzijanci su bili vrlo oslabljeni meрusobnim ratovima.
3. Mnogi raskolnici, poput monofizitske crkve, koji su imali poteškoжe
pod Bizantom, izrazili su dobrodošlicu muslimanima kao osloboditeljima. To se moe reжi i za mnoge Arape na arapskom poluotoku, koji su
prešli na islam; da se to dogodilo zbog kršжanske hereze.
ISLAMSKA PRAKSA
Pet stupova ortodoksnog islama su: 1) ispovijedanje vjere (kalima), 2)
Molitve u 8 poza (namaz), 3) Post, ukljuиujuжi ramazan, 4) dijeljenje
milostinje (zaka), 5) hodoиašжa (umra – obiиne, i had – posebne, u
Meku). Još jedna sveta dunost koji islam naglašava je sveti rat (dihad)
– militantna obrana islama.
Buduжi da dihad se smatra brzim putem do neba, ova praksa se popularizirala meрu fundamentalista, primjerice kao vahabitima u zadnje
vrijeme.
Svakako, veжina muslimana ne prakticiraju svih pet stupova i иesto
su više zainteresirani za religiozne djelatnosti, na što poprijeko gledaju
voрe damija. Љtovanje svetih ljudi, posjeжivanje svetišta, odnosno gro-
73
bova svetih, upotreba magije i konzultacije medija i horoskopa, su uobiиajeni putovi u kojima muslimani u biti prakticiraju svoju vjeru.
ISLAMSKA PISMA
Kur’an je sveta knjiga muslimana, nastala prikupljanjem Muhamedovih izreka; dijeli se na 114 sura (poglavlja) i razliиite retke (ajat). Muslimani tvrde da postoji samo jedna verzija Kur’ana, koja nikad nije bila
promijenjena. Meрutim, jasno je da je Kur’an sastavljen poslije Muhamedove smrti. Devetnaest godina nakon njegove smrti, treжi kalif, Osman,
proglasio je svoju verziju slubenom i mjerodavnom, zahtijevajuжi uništenje svih drugih izdanja. To se dogodilo zbog prepirke izmeрu razliиitih
grupa muslimana glede ispravnog teksta Kur’ana: svaka grupa je imala
razliиitu verziju. Kasnije je Osman spalio bez problema originalni primjerak koji je pripadao jednom od Muhamedovih pratitelja.
Najstariji rukopis koji se uvaava datiran je oko 150 g. nakon Muhamedove smrti. Ovi rukopisi se zovu samarkandski kodeks, koji se nalazi
u Taškentu. Drugi kodeks se nalazi u topkapijskom muzeju u Istanbulu.
Ovo je potvrрeno ispitivanjem pisma koje se koristilo u rukopisima.
Sure Kur’ana su napisane u obliku stihova, što je najvjerojatnije zahtijevalo vremena, razmišljanja i truda. Kako to da su ljudi vjerovali da
je Kur’an došao gotov, od strane anрeoskog posjetitelja? Teško je vjerovati da je sav materijal došao kao posljedica izravne objave.
Hadis: (arap. hadit = predaje) predajom su saиuvani (od 8. st. zapisivani) podaci o Muhamedovom ivotu i izrekama i njegovih drugova.
Hadisi daju povijesni kontekst Muhamedovim rijeиima.
Sunna – islamsko zakonodavstvo, utemeljeno na Muhamedovim
rijeиima i djela, ali nije ih on osobno napisao. Љijiti ne prihvaжaju ovu
knjigu.
Ijima: konsenzus imama.
Qijas: analogija (znanstvenici trebaju otkriti analogijom ono što bi
rekao Muhamed).
Optuba iskrivljenja: Muslimani tvrde da je Biblija iskrivljena verzija
graрe koja se nalazi u Kur’anu. Muhamedova optuba da su idovi i
kršжani neovlašteno promijenili Pismo proizlazi od odbijanja Pisma. Ova
optuba se ne nalazi u Kur’anu, veж samo u jednom hadisu. Njegova
verzija biblijskih saopжenja (za koju je tvrdio da je primio boanstveno
otkrivenje) toliko se razlikuje od Pisma da su ga idovi otvoreno ismijavali. Na to bi on uzvraжao izrekama da su idovi bili ti koji su
iskrivili Pismo.
74
Doktrina poništavanja: prema ovoj doktrini, Bog je dao kasnije sure
(poglavlja) u Kur’anu koje poništavaju prethodne. Postoje preko 200
poglavlja u Kur’anu koja poništavaju prethodna. Bogati mekanski trgovci nagodili su se s Muhamedom da жe mu se prestati suprotstavljati ako
prizna neke drugorazredne bogove иijim svetištima su oni upravljali
(Aluzat, Manat i Lat). Isprva je to i uиinio, ali je kasnije obezvrijedio te
retke s izgovorom da ga je Sotona potaknuo na to. Ove sure (An-Naim
53) su još uvijek dio Kur’ana.
Neki od Muhamedovih osobnih problema su nekad bili rješavani
vrlo prikladnim boanskim otkrivenjem. Dano mu je pravo, drugaиije
od drugih vjernika, da ima više od иetiri ene, i osloboрen je od uobiиajenih obveza da sa svakom mora provesti jednako vremena.
Izbjegavao je kritiku kada se protivio arapskim obiиajima. Oenio je
razvedenu enu svojeg usvojenog sina.
Muhamed je znanje biblijskih pojmova opжenito (za razliku od detalja
nekih priиa) naslijedio od intelektualne sredine Meke, a ne иitanjem ili
razgovorom s pojedincima. Osim toga, jedna od njegovih ena bila je
idovka, a druga kršжanka iz Etiopije. Ako veжina arapskih kršжanina u
podruиju u kome se kretao Muhamed nije posjedovala Pismo, nije иudo
da je on reproducirao iskrivljene izvještaje!
Иitanje Kur’ana takoрer otkriva oиite krivovjerne utjecaje:
1) Biblijske priиe u Kur’anu toliko su iskrivljene, i nedostaju im autentiиni detalji, da se mora zakljuиiti da ih je Muhamed иuo od kršжanskih
ili idovskih otpadnika, kojima Pismo nije bilo izravno dostupno.
2) Stroga upotreba zamjenice »mi« za boanstvo, i stalno spominjanje
tajnih dogaрaja i tumaиenja tajni, vrlo je sliиno naиinu na koji su napisana
gnostiиka djela. Иovjek dobiva dojam da Muhamed prihvaжa gnostiиko
stajalište da bi uvjerio svoje suvremenike.
3) Spominjanje Isusovog propovijedanja, kad je bio još u kolijevci, i
govorenje o tome kako je udahnuo duh u glinenu pticu kako bi je uиinio
ivom, ukazuje na površno poznavanje (vjerojatno putem krivovjerja)
apokrifnih evanрelja (Tominog evanрelja).
4) Nepriznavanje Isusove smrti na kriu bit je doketizma (hereze
koja je potekla iz gnosticizma u prvom i drugom stoljeжu), a protiv kojeg
je Ivan napisao svoju prvu poslanicu.
5) Kršжane optuuje da djinn/dine (demone) smatraju ravnima Alahu iako ih je on stvorio. Ovo podsjeжa na Origenov novoplatonizam:
prapostojanje duša, od kojih je jedna postala Rijeи.
Љto se idovskih utjecaja tiиe, Muhamedu je kao izvor sluilo otpad-
75
niиko idovstvo. Veliki dio njegovog uиenja je iz talmudskih izvora.
Muhamed je tvrdio da idovi Ezru smatraju Alahovim sinom.
Ima dovoljno dokaza koji upuжuju na to da je Muhamed uveo mnoge
obiиaje u islam kako bi se suprotstavio kršжanskim i idovskim obiиajima.
a) Sama rijeи »Kur’an« znaиi »ono što se deklamira« (tj. javno иitanje)
Ova rijeи, po svemu sudeжi, dolazi od sirijske rijeиi qerjana, koja se odnosi
na javno иitanje iz Pisma, koje su kršжani иitali ili deklamirali prilikom
javnog bogosluenja. Stoga zapovijed da se deklamira kao da upuжuje
na to da se javno bogosluenje mora vršiti po uzoru na kršжane koji govore sirijski, i da se umjesto javnog иitanja iz Biblije mora deklamirati
objava dana Muhamedu.
b) Dan kada se ide u damiju je petak, a ne subota ili nedjelja.
Islam stoga, u izvjesnom smislu, pripada idovsko-kršжanskoj tradiciji
jer je nastao u sredini koja je bila proeta biblijskim mislima.
Dodatni utjecaj koji je stvorio islam jest pokušaj da se naрe rješenje
za loše društvene prilike u Meki, a ne toliko elja za osobnom pobonošжu. Drugim rijeиima, islam je arapska verzija monoteizma, prilagoрenog novom arapskom društvenom stanju.
SEKTE ISLAMA
Kad je Ali, jedini muški Muhamedov nasljednik, postao kalifom, došlo je do rascijepa izmeрu onih koji su favorizirali nasljedniиki slijed ili
šija (šijiti) i onih koji su bili pristaše tradicije ili sunna (sunniti) kao
mjerodavne. Ovaj rascjep traje do danas izmeрu dva teološko suparniиka
sustava. Љijiti su odbacili mišljenje konsenzusa imama (hadis itd) i
zamijenili ga doktrinom o postojanju bezgrešnog imama u kroz razdoblja,
kome sam Bog povjerava vodstvo njegovih slugu. Oni uиe da odani
moraju vje-rovati u sve imame, a naroиito u imam svojeg vremena (kao
papa danas). Gledište koje ide u krajnost tvrdi da su imami manje-više
utjelovljenje boanstva. Prava razlika izmeрu sunnita i šiita je da su
sunniti crkva zasnovana na opжem pristanku zajednice, dok su šiiti
autoritativna crkva kojom vlada papa (Imam). Љiiti se mogu promatrati
kao perzijska reakcija na bahatost Arapa, koji su bili, po njihovom
mišljenju, izdajnici islama. Љiiti su se ubrzo raspala u mnogobrojne sekte.
Sunniti zabranjivaju kipe иak i fotografie, dok su šijiti donekle blai na
ovom podruиju.
Veжina muslimana su sunniti i temelje svoje vjerovanje na Kur’anu,
uиenju prva иetiri kalifa i zbirci tradicije (hadit/hadisi). Danas ima oko
76
682 milijuna sunnita, a samo 126 milijuna šijita. Varijanta šijiskog pojma
dinastije nepogrešivih imama je koncept Mahdija: jedan od imama koji
se ima vratiti nadnaravno kao neka vrsta Mesije. Iranski voрa Ahmadinejad vjeruje da priprema put pojavljivanja Mahdija, lika spasitelja u
šijitskom islamskom uиenju koji жe se ponovno pojaviti na kraju ovog
doba, u vrijeme velikih nemira na zemlji i nametnuti islam cijeliome
svijetu. Pobjeda nad Izraelom bi bila kljuиna priprema za taj dogaрaj.
Hezbollah je militantno krilo šijita u Libanonu i prvenstveno je formirao
da bi pruilo otpor Izraelskoj okupaciji. Takoрer mašta o preobrazbi
libanonske multi-vjerske drave, u jednu iransko-islamsku dravu, mada
je ova ideja kasnije odbaиena u korist jedne otvorenije varijante koja je
opstala do današnjega dana. Meрutim to je vjerojatno još uvijek njihov
naum. Glasnogovornik njihove stranke takoрer poziva na uništenje Izraelske drave. Smatra cijelu Palestinu okupiranom muslimanskom zemljom i tvrde da Izrael nema pravo postojanja.
Druge sekte su nastajale zbog problema sukcesije, i u kojima razmjerima treba poštivati Alijeve roditelje ili imama, a ima i sekti koje naglašavaju povratak izvorima. Meрu potonjima treba spomenuti vahabite koji
prihvaжaju jedino autoritet Kur’ana i Sunne. Ovaj puritanski pokret ima
velik utjecaj u Saudijskoj Arabiji. Sljedbenici zastupaju ideju vraжanja
islama prvobitnom obliku i teokratskom reimu u kojem je Osama bin
Laden nalazio svoje duhovne smjernice. Oni su najradikalniji i najopasniji meрu muslimanima, jer svakoga tko ne misli kao oni smatraju
neprijateljem islama i pokušavaju ga preobratiti na svoju vjeru, a ako ne
uspiju, uzimaju si za pravo ubiti. Vahabiti imaju svoju verziju Kur’ana,
kojoj su dodali (u samom tekstu) svoju anti-idovsku i anti-kršжansku
interpretaciju.
Vaan aspekt islama je misticizam. Njega predstavlja sufijski pokret,
koji tvrdi da je spasenje moguжe mistiиkim jedinstvom s Bogom, i da su
Kur’an i dobra djela u tom pogledu beskorisni. Sufiji su bili nemilitantna
varijanta kharijita koji su bili anti-sunniti. Izraz Sufi znaиi »vuna«, zbog
toga što su prvi иlanovi pokreta nosili ogrtaиa od vune, kako bi oponašali
proroka, a posebno Isusa, Marijina sina (Tsa ibn mariam): ivjeli su u
gorskih komunama pod vodstvom religijskih voрa (šajk ili pir) u Anatoliji. Pokret pokazuje utjecaj kršжanskih pustinjskih mistika, novoplatonizma i hinduizma. Al Gazali (Algazel) je bio najpoznatiji voрa pokreta.
Ovoj grupi pripadaju derviši koji pokušavaju dostiжi višu razinu
svijesti (tj. trans, ekstazu) vrtnjom u krug. Drugi trae jedinstvo s Bogom
upotebom droga ili meditacijom. Oni su, prije svega, panteisti pod
77
utjecajem gnosticizma. Ovo je reakcija protiv transcendentalnosti ortodoksnog islama. Poznat uиenik pokreta, Hallaj, je bio razapet zbog svojih
asketskih praksa; vršio je hullul (stalna prisutnost boga u vjerniku), pa
je logiиan zakljuиak njegova izjava: »Slava meni!«, jer je tvrdio da je
dostignuo ujedinjenje s boanstvom! Sufizm je posebno proširen u Bosni,
Albaniji (bektašizam*) i meрu Kurdima.
* Bektaši – Sljedbenici uиenja mistika hadi Bektaša (Haci Bektaš Veli,
negdje od 1209-1271), anatolijskog mistika i filozofa. Bektašizam se iz
Anatolije raširio Balkanom tijekom osmanlijskog razdoblja. Danas se
ovo uиenje posebno saиuvalo meрu Albancima u Albaniji, Makedoniji i
Kosovu. Poseban red иine Bektaši-derviši. Imaju još uvijek svoje tekije
(svetišta, odnosno bogomolje gdje su pokopani njihovi sveci i gdje se
okupljaju, borave i vrše vjerske obrede). Danas je glavni stoer pokreta
u Tirani (Albanija). Rijeи tekija je perzijskog podrijetla (tekke), što nas
najvjerojatnije usmjerava na konaиno podrijetlo ovog pokreta (u Perziji).
Neke od poznatijih tekija u Bosni i Hercegovin su tekija na vrelu Bune
u Blagaju Hadi Sinanova tekija i tekija Nadmilinima u Sarajevu, kao i
tekija u Kaжunima.
OBILJEJA ISLAMA
a) Bog nije stvarna osoba: on se sastoji od razliиitih konccepata (npr.
pravednost i svetost) umnoeni beskrajnošжu. To je posljedica nijekanja
trojstva, pojam u kojem se nalazi izvor osobnosti, jer pojam osobnosti
ovisi od odnosa izmeрu osoba. Islam nema pojam osobnog odnosa s
Bogom. Molitva je samo recitiranje boanskih atributa, a ne razgovor s
Bogom.
b) Grijeh se ne shvaжa ozbiljno. Odabran je srednji put. »Trudi se i
иini što je u tvojoj moжi, ali nemoj se razoиarati ako ne uspiješ, jer Alah je
milosrdan«. No, nije nam reиeno na osnovu иega Alah moe biti milostiv,
jer on mora biti dosljedan svom pravednom karakteru. Islam je religija
stvorena za ljudske potrebe.
c) Nedostaje pomirenje. Kako se moe grešni иovjek pribliiti svetom
Bogu?
d) Doktrina zasluga igra vanu ulogu u spasenju. Biblija iskljuиuje
ovu doktrinu.
e) Islam stavlja naglasak na fatalizam i podcjenjuje ulogu slobodne
иovjekove volje (tj. njegove osobnosti) i иinjenicu da je иovjek odgovorna
jedinka).
78
KRЉЖANSKA PROCIJENA ISLAMA
1. To je pokušaj osnivanja nove arapske varijante kršжanstva, no s
dvije bitne razlike:
a) Muhamed je u središtu: prema tome Krist mora biti uklonjen. Nije
uzalud da on sebe naziva prorokom (mesijanski naslov). Moramo se
upitati tko je istinski Mesija: Isus ili Muhamed, jer je vrlo jasno da nema
mjesta za obojicu. Nije prikladno reжi da je Isus Spasitelj kršжana, a
Muhamed je spasitelj Arapa. Zahtjevi pravog Mesije su univerzalni i
iskljuиivi.
- Muhamed nije imao boanstvene potvrde da je prorok jer nije
mogao иiniti иuda (prema Kur’anu). Ima nekih aluzija na to, ali samo u
hadisima (hadit), napisanih nekoliko stoljeжa poslije Muhameda).
- On nije prorokovao o buduжnosti.
- Niti Stari niti Novi zavjet nisu prorekli njegovo pojavljivanje.
Nasuprot njemu imamo Isusa:
- Ozdravljao je bolesne, podizao mrtve, utišao buru, иudesno
nahranio 5.000 ljudi, oivio je nakon što su ga razapeli na kriu.
Proricao je uništenje hrama u Izraelu otprilike 40 godina prije nego
što se dogodilo.
- ispunio je proroиanstva o Mesiji iz Staroga zavjeta.
b) Sunnitskiislam je u biti arapski, i prema tome je povezan s interesima Arapa, dok je šiitskiislam povezan s interesima Perzijanaca.
2. Islam je u biti religija oponašanja, koja pokušava zamijeniti kršжanstvo i idovstvo, no ne uspijeva. Postoje razlozi za to:
a) Kada ga usporeрujemo sa idovstvom, ono se ne moe mjeriti s
boanskim odabirom idovskog naroda, niti s jedinstvenošжu njihova
Pisma. Kada stavimo islam nasuprot idovsko-kršжanskom otkrivenju,
moe se vidjeti samo odugovlaиenje borbe izmeрu Izaka i Išmaela,
Jakova i Ezava: jedan je bio izabran, a drug nije, i štogod oni uиinili, oni
to ne mogu promijeniti.
b) Kada ga usporedimo s kršжanstvom, nedostaju dvije vane stvari:
i. Kri – kao rtva pomirenja za grijehe cijeloga svijeta, što je samo
moguжe ako boanska osoba nudi tu rtvu, i ako je druga osoba Trojstva.
ii. Duh Sveti – koji иini ljude novima, buduжi je on Boji Duh.
3. Islam je religija koju je izmislio иovjek. On miješa put spasenja sa
sustavom ljudskih zasluga, što je suprotno milosti. Ako je Alah potpuno
pravedan, kako on moe biti milosrdan i ujedno ostati vjeran svome
liku? U islamu nema osnove za milost, ali ona postoji u kršжanstvu: to je
kri.
79
4. Islam osjeжa da ga Izrael ugroava. Prema Kur’anu, Izrael kao
narod ne postoji, a idovi su prezreni ljudi. S druge strane, Biblija
obeжava obnovljen i stvaran Izrael. Vraжanje izraelskog naroda u svoju
zemlju je dokaz da je Biblija istinita dok je uиenje Kur’ana lano. Osim
toga, Izrael se nalazi u srcu bivšeg arapskog carstva.
Иinjenica da na mjesto hrama stoje dvije damije, dokazuje (prema
muslimanima) da je islam u pravu i da je upravo islam nasljednik judaizma. Ako potres sruši ove dvije damije i ako idovi ponovo izgrade
hram, to bi bio još veжi izazov islamu.
ISLAM I ISUS
U tzv. hadisima (hadit), ili Muhamedovim sabranim izrekama, mogu
se pronaжi brojni opisi Isusa. Jedan od najzanimljivijih potjeиe od
Muhameda Ibn-Ishaqa, jednoga od prvih biografa Proroka, autora »ivot
Bojega glasnika«. U svome poznatome »Noжnome putu na nebo« Muhamed, prema zapisima, a prije svoga susreta s Bogom, upoznaje
Abrahama, Mojsija i Isusa. Kasnije, kada se od njega trai da opiše vanjski
izgled tih velikih proroka, Muhamed odgovara da »mu je Abraham od
svih ljudi najsliиniji, Mojsije puca od zdravoga crvenila u licu, visok je te
ima kovrиavu kosu i povinut nos. Isus je riр, srednje veliиine s licem
prepunim pjegica.«
Kur’an iznosi sljedeжe tvrdnje:
1. Isusa se opisuje kao proroka (nabi) i apostola (rasul), jednoga od
mnogih Bojih glasnika иiji je dugi niz zapoиeo s Adamom i završio s
Muhamedom (5:75).
2. Isusovo nadnaravno roрenje je prorokovano Mariji anрeoskom
objavom da ju je Bog izabrao (3:42).
3. Marija, kao djevica, raрa Isusa ispod palminoga drveta koje
иudesno raрa datuljama.
4. Isus, kao nedonošиe, progovara iz svoje kolijevke kazujuжi za sebe
da je Boji prorok i sluga.
5. Isusa se opisuje kao Mesiju, titulom koja se ne koristi ni za Muhameda, niti za bilo kojega drugoga proroka.
6. S Bojim dopuštenjem, Isus иini mnoga иuda vraжajuжi slijepcima
vid, lijeиeжi gubavce i podiuжi mrtve natrag u ivot.
7. Kao odgovor na Isusov zahtjev Bog šalje, s neba, stol s jelima i
piжi-ma kao »praznik za sve generacije« njegovih uиenika (5:112-114).
8. Isus najavljuje svoju smrt i uskrsnuжe. Iako, a to жemo naknadno
vidjeti, muslimani ne vjeruju da se ijedan od ta dva dogaрaja odigrao
80
tijekom Isusova boravka na zemlji, njihovo je vjerovanje da жe se isti
dogoditi prilikom njegova drugoga dolaska. Namjerno su zamijenili
redoslijed tih dogaрa da bi izbjegli implikacijama Isusove slube.
Љto bismo trebali zakljuиiti o Isusu na temelju izreиenih tvrdnji? Kao
kršжani odmah primjeжujemo ono što je zanijekano, izokrenuto ili
jednostavno izostavljeno. Iako se Isusa naziva prorokom i Mesijom,
nje-govo je postojanje prije njegova ivota na zemlji, kao i njegovo utjelovljenje, u Kur’anu izriиito zanijekano: »Nezamislivo je da Allah ima
dijete.« (19:35).
Иak se i naješжi kritiиari kršжanstva slau oko sljedeжe иinjenice: Isus
je muиen pod Poncijem Pilatom, razapet je, umro i sahranjen. Ipak, muslimani, nijeиuжi Isusove patnje i smrt na kriu, nijeиu one dvije иinjenice
bez kojih kršжanstvo ne postoji. No, isto tako, prihvaжanjem tih dviju
иinjenica pobili bi istinitost i vjerodostojnost samoga islama. Uvaeni
islamski uиenjak Seyyed Hossein Nasr saeo je ovo rekavši da je neraspinjanje Isusa »ona nepobitna иinjenica koja razdvaja kršжanstvo i
islam, postavljena zahvaljujuжi Bojoj providnosti kako bi se sprijeиilo
miješanje dviju religija.« Muslimani se slau s kršжanima da se razapinjanje dogodilo u petak poslijepodne u Jeruzalemu i da je isprva иitav
dogaрaj organiziran zbog Isusa. No isto tako, prema njihovom vjerovanju, trenutak prije nego što жe ga pribiti na kri, upliжe se Bog koji
spašava Isusa dopuštajuжi da netko drugi umjesto njega bude raspet
(kasnija predaja imenuje Judu kao zamjenu). Иitava ova priиa temelji se
na jednome kljuиnome retku u Kur’anu koji je predmet beskrajnog niza
komentara i rasprava.
»i zbog rijeиi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina,
Allahova poslanika:... A nisu ga ni ubili ni raspeli, veж im se priиinilo.
Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji
bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagaрali; a sigurno je da
ga nisu ubili, veж ga je Allah uzdigao Sebi. – a Allah je silan i mudar.
(4:157,158)
Sama ideja da osoba koja je raspeta na Golgoti nije Isus, veж netko
drugi, po prvi puta je isplivala na površinu kod gnostiиko-heretiиkih
uиitelja u prvoj Crkvi. No za razliku od gnostiиkih tekstova, u Kur’anu
se ne nijeиe Isusova иovjeиnost.
I kod same rasprave o stvarnim dogaрajima na Veliki petak, postoji
dublja bojazan. Ukoliko je Isus bio pravi prorok i izabrani Mesija, kako
bi Bog uopжe mogao dopustiti da proрe kroz patnje tako sramotne smrti?
U Getsemanskom vrtu Isus se moli Ocu: »Ako je moguжe, neka me mimoiрe ovaj kale«. Muslimani ne mogu zamisliti da bi Boji odgovor
81
mogao biti bilo što drugo do Isusovog izbavljenja od napadaиa koji hrle
na njega. Osim toga, islam predstavlja proroke iz Staroga zavjeta – Nou,
Abrahama, Mojsija i Davida – kao pobjednike nad svojim neprijateljima.
Stoga, Bog izbavlja Isusa, kako to muslimani govore, na još spektakularniji naиin. Uzima ga sebi na nebo dopuštajuжi mu da zaobiрe sramnu
i strašnu bol, patnju i smrti na kriu.
Islamska eshatologija: Islamska eshatologija je vrlo ivopisna i prema
popularnoj predaji Isus жe se vratiti na zemlju i pojaviti ili kod Velike
damije u Damasku ili kod Omarove damije (tzv. Zlatne kupole) u
Jeruzalemu. Tada жe uništiti sve krieve kako bi pokazao da ga kršжani
ne bi smjeli slaviti. Zaklat жe odreрen broj svinja, koje islam smatra
neиistim ivotinjama, ubiti Antikrista i otvoriti svoju иetrdesetogodišnju
mesijansku vladavinu. U tom жe se razdoblju oeniti i zasnovati obitelj.
Po svojoj smrti bit жe pokopan kraj Muhameda u Medini. Zatim жe uskrsnuti ispunjavajuжi proroиanstvo iz Kur’ana 19:33.
Zapravo muslimani su namjerno izmijenili redoslijed dogaрaja Isusovog ivota, kako bi opravdali da Isus nije umro i nije uskrsnuo.
RAZVOJ ISLAMA
Muhamed (570-632) goniи deva u karavanama trgovac u rodnom gradu
Meki poиeo propovijedati monoteistiиku religiju
622.
630.
632-634.
634-644.
644-656.
656-661.
661-750.
pošavši u sukob s vladajuжom klasom Meke, prebjegao
u Jatrib (Medina). Taj bjeg – hidra – oznaиava poиetak
islamske ere.
zauzeo i Meku, koja postaje vjersko središte arapskog
svijeta. Muhamed je proveo vjersko i politiиko
sjedinjenje Arapa i stvorio bazu za njihovu ekspanziju.
Abu Bakr
Omar, pod njegovom vladavinom pada bizantsko i
perzijsko carstvo.
Osman
Ali – Ali protiv Aiše u borbi kod Basra. Trojica
ubijena.
Nakon prvih иetiri kalifa (zamjenika) u Medini, vlast
kalifa (kalifat) prešla je na:
Dinastiju Omejida u Damasku.
njegovi bizantski karakter ublaava islama. Muawija se
82
750-1258.
eni kršжankom. Neznabošci imenovani na visoka mjesta.
Sjajna kultura
Napredak do Kabula, Bukhara, Sj. Afrike i u Francuske.
Karlo Martel pobjedom kod Poitiers (732) suzbio invaziju
Arapa u Z. Europi.
Pobunama se u Africi, Perziji i Aziji završilo vladanje
Omejida.
Dinastija Abaside u Bagdadu. Perzijska kultura.
Meрutim, umajadi još vladaju Љpanjolskom. Vrlo mala
ekspanzija pod Abasidama.
RASPADANJE ISLAMSKOG SVIJETA NA SUPARNIИKE
KALIFATE
1258-1517.
1336-1405.
1517-1924.
Dinastiju Abaside (Fatimidi) u Kairu, s protukalifatom
u Cуrdobi (756-1031). Idrisidi u Maroku. Afganistan
slui kao odskoиna daska za mongolsko-tatarske
invazije. Mahmud nadvladava podruиje od Kaspijskog
mora do rijeke Ganges u Indiji. Seluci kod Togrul Bega
osvajaju Bagdad (1055)
Timur Lenk (gl. grad Samarkand) osvojio Iran, Irak i
Indiju
Mameluci pobjeрuju Mongole
Turski sultani nose naslov kalifa. Suleiman pobjeрuje
Maрare, ali ga je Jan Sobieski porazio kod Beиa.
Mongoli napadaju Indiju.
BAHAJ
Behaizam (Univerzalna vjera – ili svjetska – baha’i). Razdoblje иekanja
povratka posljednjeg imama od Boga, u tijeku shijite islama, podravalo
je proroke koji su naviještali njegov povratak. 1844. u Perziji jedan mladi
trgovac, Bab, (1810.−1850.), najavljuje skori dolazak Velikoga sveopжeg
odgojitelja.1863. jedan od njegovih uиenika naviješta da je on taj Obeжani
od svih proroka kojeg je Bab navijestio, veжi od Mojsija, Bude, Zaratustre,
Krišne, Isusa, Muhameda. Nova religija smjera utemeljiti svjetsku zajednicu, bez klasa, s univerzaln’m jezikom i vladavinom. Svjetski centar
je u Haifi (Izrael).
Bahaj pripada nekim modernim pokretima koji su poиeli unutar islama,
83
ali koji su se pod izlikom reformiranja islama na kraju razvili u sasvim
nove religije. 1844 g. Sajid Ali Muhamed iz Љiraza u Perziji proglasio se
Babom ili putom koji vodi do boanske istine. On je pretendirao biti posrednikom Mahdi (vrsta Ivana Krstitelja). Mahdi je, prema šijitskom
uиenju, Alijev sin i posljednji prorok koji жe se pojaviti na kraju svijeta,
da obrati nevjernike na pravu Muhamedovu vjeru. Mahdi se poistovjeжuje s Muhamadom al-Mahdijem, koji je nestao 880. g. i vjeruje se da
svojeg ponovnog pojavljivanja skriva.
U suštini ovaj pokret je krajnje, suvremeno razvijanje nekih šijitskih
pogleda. Veжina njegovih pripadnika su priznali njegovog nasljednika,
Baha Ullaha, koji je razvio modificiranu formu nauиavanja njegova
majstora, i иiji sljedbenici se nazivaju Bahaiti. Umalo je priznat kao Mesija
(izvor objave) za ovu eru. Bahaj eli postati univerzalna religija, иije
prihvaжanje bi dovelo do univerzalnog mira. Bahaj nauиava dunost
nenasilja nikome, podnošenje nepravde bezotpora, pokornosti i izljeиenja
bolesnih. Nema sveжenstva, obreda i ne dozvoljava asketsku praksu.
Dakle, površno ciljevi Bahaja izgledaju vrlo neškodljivi i hvalevrijedni.
No treba uzeti u obzir da glavna nauka Bahaja jeste da je to kulminacija
svih religija, koje trai ispuniti. Ovo naravno pretpostavlja da sve religije
nauиavaju istu stvar.
JUDAIZAM
Judaizam je više nego što nalazimo u Starom zavjetu. Od tada mnogo
toga je dodano, što je proizvelo rabinski judaizam – tj. Sveto pismo
interpretirano sa gledišta rabina. Talmud, koji je riznica idovskog mišljenja od onda ima autoritet zajedno s Starom tavjetom. Uglavnom je to
monoteistiиka religija koja nema mjesta za Trojstvo ili nekoga tko tvrdi
da je boanski. Isto tvrdi da je jedan odreрen narod bio izabran, zato je
idov uglavnom termin koji se odnosi na rasu: dakle osoba roрena od
idovske majke (usp. uvjet za stjecanje prava na izraelsko dravljanstvo).
»Ne moeš biti pravi idov, ako nisi roрen kao idov« (Apostol Pavao
bi rekao: ako nisi nanovo roрen!).
Judaizam je imao dvije znaиajne reakcije: reakcije na izgnanstvo i,
kasnije, na kršжanstvo.
1) Reakcija na izgnanstvo: U izgnanstvu je došlo do razvoja sinagoge
kao mjesta štovanja bez sveжenika ili hrama. Poziv na povratak u Izrael
pod Kirom dobiva ograniиen odaziv i veжina idova je nastavila ivjeti
84
u Babilonu, koji je kasnije postao središte idovskog uиenja, tako konkurirajuжi Jeruzalemu, a kasnije i Aleksandriji.
U vremenu izmeрu Aleksandrovih osvajanja i kršжanske ere vidimo
porast rabinskog judaizma. Skupina je ljudi zakljuиila da je jedina moguжnost izraelskog opstanka da postanu ljudima Knjige (tj. Biblije), uz
najstroe poštivanje oba zakona – pisanog i usmenog. Sve do danas, oni
su odvojeni od ostalih. Ovi separatisti (ili farizeji) su poиeli dominirati
idovskim ivotom. Nastale su dvije škole rabina, jedna pod Hillelom
(Bet-Hillel – umjerena) u babilonskoj dijaspori, i jedna pod Љammaiom
(Bet-Љammai – stroga) iz Jeruzalema. Nasuprot njima bili su saduceji,
koji su se zadovoljavali suradnjom s okupatorskom silom, vjerojatno da
bi zadrali steиene poloaje.
Farizeji, kod kojih nisu svi bili licemjeri, su razvili doktrinu besmrtnosti i preveli su Pismo na aramejski (Targumim). Zastupali su i gradnju
sinagoga gdjegod se dijaspora nalazila. Posljedica izgnanstva je bila razvijanje legalizma: spasenje po djelima, zanemarivanje Mesije i vanosti
rtava.
2) Reakcija na kršжanstvo: Za vrijeme Aleksandra Velikog, idovi
su se raširili po cijelom Rimskom Carstvom i Aleksandrija je postala
treжim središtem idovstva. Kada je Jeruzalem pao 70 g. poslije Krista,
rabin Johanan Ben-Zakai uspostavio je veliku sinagogu (tj. glavni koncil)
u Jamniji (sada Javne, predgraрe Tel-Aviva). Osnovno idovsko vjerovanje bilo je starozavjetno Pismo, ali su postojali razliиiti prijevodi.
Masoretski tekst bio je proglašen jedinim prihvatljivim hebrejskim
tekstom na koncilu u Jamniji (90. g), a svi ostali hebrejski tekstovi, kao
i grиka Septuaginta, bili su zabranjeni. idovi zapadne dijaspore koristili
su prijevod Staroga zavjeta na grиki, tzv. Septuagintu. Ovaj je prijevod
bio omiljena verzija kršжana koji su potekli iz idovske pozadine. Kršжani
su rado iz njega navodili citate koji su dokazivali da je Isus Mesija. To je
idovima s vremenom postala nepremostiva prepreka i prihvatili su
nove grиke prijevode koji su tada potisnuli i zamijenili Septuagintu (npr.
prijevodi Simaha, Teodicija i Akvile). idovi su namjerno izbacivali Izaiju
52,13-15 i 53 iz štiva koje su иitali u sinagogama, zbog dobro znanog
naиina na koji su kršжani interpretirali ovu poruku. To je dio poduzetog
skrivenog pothvata koji je zapravo otpor na kršжanstvo. Drugi dijelovi
ovog pothvata su bili: a) interpretacija Sluge Patnika u pojmovima Izraela
koji ispašta grijeha pogana, b) tvrdnje da idovi nikada nisu иekali
boanskog Mesije.
85
Meрutim, u tzv. Gabrijelovoj viziji, koji je nedavno pronaрena u Izraelu, potvrрuje da su idovi oиekivali da жe sin Josipov i Mesija umrijeti
i uskrsnuti na treжi dan. Takoрer su oиekivali veжeg Mojsija, proroka
koji жe pouиiti narod i иiniti još veжa иuda od »prvotnog« Mojsija (vidi Iv
1,19-25).
Uz to, za vrijeme rimskog progonstva kršжana, idovi su иesto igrali
vodeжu ulogu u izdaji kršжana Rimljanima. Ovo je dalo povoda antisemitizmu meрu nekim kršжanima, iako se to ne moe usporediti s Hitlerovom praksom, koja je utemeljena na rasistiиkoj interpretaciji teorije
evolucije. Padom Jeruzalema, hram i saduceji su nestali, ostavljajuжi
prostora farizejima koji su dalje razvijali idovska sveta pisama. Usmeni
zakon je protumaиen kao boanska inspiracija i tako je izraz Tora proširen kako bi ukljuиivao i taj usmeni zakon.
IDOVSKA PISMA
Pisari (hebr: šoferim) su bili иuvari, prepisivaиi i tumaиi Zakona (Tore).
Pored Tore za vjerski ivot idova posebno je vaan Talmud (hebrejski:
uиenje). Talmud je velika je zbirka tumaиenja Starog zavjeta, obrednih
pravila, pravnih propisa, priиa i izreka. Sastoji se iz dva djela: Mišna
(tekst uиenja) i Gлmara (objašnjenje uиenja).
idovi su imali usmenu predaju (predaju Starješina) koja je konaиno,
u 3. stoljeжu poslije Krista, i zapisana, nazvana Mišna (tumaиenje Zakona:
dodatni kanonski materijal koji je, kako su tvrdili, bio dan Mojsiju) i
uvrštena u Talmud (uиenje). Kasnije, izmeрu 200. i 500. godine., rabini
su dodali daljnji dio Talmudu, koji su zvali Gлmara (dosl: Dopuna, Dovršetak), a sastojao se od komentara na Mišnu. Љtivo je bilo podijeljeno
u halaka (zakon = hodanje, naиin ivota) i hagada (koja sadri legende i
folklor kao ilustracije etiиkog i moralnog uиenja). Postoje dva Talmuda:
Jeruzalemski talmud (prireрen oko 450. godine nove ere) i Babilonski
talmud (prireрen oko 500. godine).
Talmud je bio podijeljen na šest dijelova:
a) Poljoprivredni zakoni, b) Zakoni o dranju raznih idovskih blagdana, c) Zakoni o enama i razvodu, d) Graрansko zakonodavstvo i
zakoni o trgovini i trgovaиkim poslovima, e) Zakoni o prinošenju raznih
rtava u Hramu; hramske odredbe i zakoni o tome što je иisto, a što
neиisto (tj. kada je osoba smije stupiti u Boju nazoиnost – Hram – i
kada ne smije), f) Zakoni za sveжenike u Hramu.
Nezadovoljni onim što je Stari zavjet govorio o ovim pitanjima, oni
86
su odluиili dalje razraditi Zakon kako bi se osigurali za svaki sluиaj.
U stvari, glavna teza Talmuda (knjiga koja je vrlo mnogo odraava
farizejski naиin razmišljanja), je bila da je Mojsijev zakon trebao biti prilagoрen promjenjivim uvjetima ivota izraelskog naroda.
Torinih 613 zapovijedi su podijeljene na 248 pozitivnih naloga i 365
zabrana. Tora se smatra sredstvom posveжenja, dok je to kod kršжanina
Duh Sveti koji prebiva u vjerniku. Tako je judaizam postao religija Knjige,
a ne Duha, dok bi trebalo biti oboje, no Knjiga bi trebala biti samo
Biblija.
Nasuprot doktrini o izvornom grijehu, judaizam stavlja naglasak na
izvornu vrlinu i pravednost, koja je prema doktrini o zaslugama oиeva,
nasljedstvo svakog иlana zajednice Izraela. Kada se zanemare Hram i
prinošenje rtvi, judaizam je prisiljen staviti naglasak na zasluge postignute dranjem zakona (doktrinu koju Pavao napada u poslanicama Rimljanima i Galaжanima). Iz toga moemo vidjeti da je rabinski judaizam
ostavio svoj peиat na Rimokatolicizmu.
Meрutim ima idovi koji ne prihvaжaju rabinsko tumaиenja Pisma.
Oni se zove karaiti idovi (dosl. иitatelji Pisma) te ih ima ok. 50.000,
veжina u Izraelu): odbacaju i Talmud i druge usmene dodatke kao prekršaj zapovijedi u Pnz 4,2: Niti što nadodajite onome što vam zapovijedam
niti što od toga oduzimljite; vršite zapovijedi Gospod, Boga svoga, što vam ih
dajem. Oni potjecaju od Egipta i Iraka gdje su osnovani u 7.st. po. Kr.
MODERNO DOBA
U suvremenom judaizmu doktrina o osobnom Mesiji je razvodnjena
i oznaиava samo optimistiиnu vjeru u dolazak mesijanske ere ili uspostavljanja politiиkog carstva istine, pravde i mira. Rijeи mesijansko, koju
idovi danas koriste, ima samo ovu konotaciju, a zasigurno nema veze
s Jahvinim Slugom u Izaiji 53, koji se tumaиi kao na Izrael koji okajava
grijehe иovjeиanstva svojim patnjama.
Takav pristup je bio vrlo privlaиna za kršжanske liberalne teologe.
Znaиajno je da je ovo tumaиenje tog poglavlja postalo vrlo popularno
nakon poиetka kršжanske ere. Pojam tjelesnog uskrsnuжa reformirana
sinagoga odbacuje i mnogi konzervativaca smatraju da to znaиi samo
opstanak duše. Ortodoksni idovi su jedina iznimka.
idovi nastavljaju vjerovati da жe se spasiti zato što su idovi, иak i
ako postaju ateistima, ali su ovo stajalište pobili Ivan Krstitelj, Isus i Pavao. Svaki pokušaj da se podcijeni njihova posebnost (npr. dozvolom
poganima da pristupe idovskoj zajednici), je odmah odbaиen.
87
Sekularizacija je duboko prodrla u judaizam, toliko da su mnogi idovi to tek kulturom i ništa više. Obraжanje mnogih mladih idova
kršжanstvu naroиito u SAD-u je takoрer izvor ozbiljne zabrinutosti idovstva.
VJEROVANJA
Mojsije Majmonid je u 12. st. Sastavio saetak Talmuda:
1) Vjera u postojanje Stvoritelja i providnost. 2,3,4) Vjera u Njegovo
jedinstvo, bestjelesnost i vjeиnost. 5) Vjerovanje da se jedino Njega treba
slaviti. 6) Vjera u rijeиi proroka, 7) Vjera da je Mojsije bio najveжi prorok,
8) Vjera u Boje objavljenje Mojsiju na Sinaju. 9)Vjera u nepromjenljivost
objavljenog zakona, 10) Vjera da je Bog sveznajuжi, 11) Vjera u osudu i
osvetu u ovom svijetu i u onom što ima doжi. 12) Vjera u dolazak Mesije,
13) Vjera u uskrsnuжe mrtvih.
Pravila za obraжenike (Noanizam)
1) Zabranjeno bogohuljenje, 2)idolopoklonstvo 3) seksualni nemoral,
4) ubojstva, 5) kraрe, 6) jedenja mesa ivotinje koja je još uvijek iva7) i
udjeljivanja pravde.
U 19. st. dr. Ehrlich je postavio pravila za vjerovanje idova odnosno
sinova Saveza (Bлne Bлrit):
1) Ahavat Jisrael (ljubav za Izrael), 2) Ahavat Tora (ljubav za Zakon),
3) Ahavat Erec Israel (ljubav za izraelsku zemlju), 4) Ahavat berijot (ljubav
za иovjeиanstvo), 5) Ahavat Adonai (ljubav za Gospoda).
BOGOSLUJA
Postoje tri bogosluja na sabat koje su povezana s tri sata za prinošenje
rtava u Hramu. Postoje tri glavni praznika koje odgovaraju trima dogaрajima u godini, kada je za idove odlazak u Hram bio obvezan.
Ovima su idovi još dodali Purim i Hanuku. Postoji obredi Bar-Micvar
i isto Bat-Micvar. Muškarci se mole pokrivenih glava, iako nema ništa u
Pismu što bi to potkrijepilo: obiиaj se vjerojatno see u vrijeme kada su
idovi ivjeli pod islamskim jarmom. Niti jedan molitveni skup, sluba
u sinagogi ili obred, ne moe se odrati sve dok nema kvoruma od 10
muškaraca (ene se ne ubrajaju!).
88
RAZLIИITE VRSTE JUDAIZMA
Postoje: Ortodoksni, Reformni i Konzervativni judaizam.
Ortodoksni: Nastojao je saиuvati tradicionalni judaizam nasuprot
novonastalom reformiranom pokretu u Istoиnoj Europi. Svaki aspekt
ortodoksnog idovskog ivota mora biti voрen zapovijedima (micvot).
Rijeиi Tore se smatraju boanskim i time potpuno mjerodavnima.
Reformni: pod utjecajem prosvjetiteljstva znanstvenik ne moe više
prihvaжati objavu Tore kao zbilju i obvezu. Stoga su promicane promjene
u obredima i bogosluju. Zakoni o hrani su napušteni.
Konzervativni: reakcija protiv promjena koje uvedenih reformom.
Nastojao je istaжi pozitivne povijesne elemente idovske tradicije.
Takoрer imamo i hasidizam, (od kojeg je pokret Lubaviж pod visokim
rabinom – ili rebe-om – Schneersonom najnoviji razvitak) teio je pobjeжi
suhoparnom legalizmu ka više emocionalnoj vrsti religije. Bit hasidizma
je ostala odanost Bogu, izraena u zanesenoj molitvi, pjevanju i plesu.
Zatim imamo cionizam: religiozni cionisti i sekularni cionisti. Ortodoksni ne priznaju dravu Izrael kao ispunjenje starozavjetnog proroиanstva.
Primjerice, Teodor Herzl, osnivaи izraelske drave, kao i Ben Gurion,
su bili ateisti.
Judaizam je u potrazi za identitetom. Nijedan duhovni voрa se nije
pojavio u Izraelu. Ima li to veze s Antikristom? Isus je rekao: Kada on
doрe, njega жete primiti (Iv 5,43). Znaиajno, da ovih dana se obnovio
sanhedrin (nakon 2.000 godina) – sabor koji mora odluиiti u sluиaju
mesijanskog pretendiranja.
Zatim imamo kabalu (predaja, tradicija) koja, u širem smislu obuhvaжa sve mistiиne pokrete u idovstvu. Glavna knjiga tog pokreta zove
se Zohar i sadri vrlo spekulativni komentar prvih poglavlja Biblije.
Nalazimo i meditiranje imena Bojeg, i simboliиka objašnjenja brojeva i
hebrejske abecede. Zohar sadri i astrologiju, svaki je dan pod utjecajem
jednog od deset Sefira. Izravno iz novoplatonizma izvire ideja o tome
kako se Bog odnosi na svijet. U Kabali Bog je poznat kao »bezgraniиan«
(En Sof). Iz njega je proizašlo deset aspekata Boga (Sefirot), naиina po
kojima se oиituje ili objavljuje. To su »emanacije« Boga, posrednici izmeрu En Sofa i svijeta (vidi novoplatonizam). Iako je pokret poиeo za
vrijeme drugog Hrama, kabala je postala popularan tek u 12. st. po.
Krista. Na poиetku je pokret bio ograniиen na talmudske studente, ali
se proširio na opжu zajednicu nakon izgnanstva idova iz Љpanjolske
1492 g. Safed, u Galileji, je postao njegove središte. Tamo 1572. g. rabbi
Isaac Luria razvija kabalu. U sljedeжem stoljeжu neki od иlanova pokretu
89
proglasili su se Mesijom, posebno Љabbai Zvi. Zbog toga je pokret došao
na loš glas. Tek prije 20 godina postao je ponovo popularan. Popularna
kabala svoje sljedbenike uиi kako da budu sretni, lijeиe bolesti, pronaрu
idealnog partnera, naрu smisao ivota te kako da se obogate. Iako novi
sljedbenici mogu besplatno sudjelovati na prvih nekoliko seansa, poslije
skupo plaжaju predavanja, knjige, narukvice, pa i vodu i noжne kreme s
kabalistiиkim blagoslovima.
Teoretska kabala se bavi Bojom naravi, a praktiиna kabala naglašava
dodir s nadnaravnim silama asketizmom i predanosti Tori.
IDOVSKI PRAZNICI
·
Љabat – sveti dan mirovanja – najvaniji blagdan,
·
Roš ha-Љana – Nova godina – obljetnica stvaranja svijeta,
·
Jom Kipur – dan pomirbe i pokajanja,
·
Sukot – blagdan sjenica,
·
Љлmini Aceret i Simhat Tora – obnavljanje kruga иitanja Tore,
·
Hanuka – blagdan svjetlosti,
·
Tu bišvat – nova godina drveжa,
·
Purim – blagdan izbavljenja,
·
Pesah – blagdan osloboрenja,
·
Jom ha-Љoa – dan sjeжanja na rtve Holokausta,
·
Jom ha-Acmaut – dan drave Izrael,
·
Jom Jerušalajim – dan grada Jeruzalema,
·
Љavuot – blagdan primanja Tore.
STAVOVI PREMA ISUSU
U zadnje vrijeme pokazuje se malo prijazniji stav prema Isusu, no
moguжe je da je to zbog liberalnog gledišta o njemu (Isus je samo dobar
иovjek). Protivljenje ostaje meрu mnogima: ako je Isus bio Mesija, zašto
90
se nije carstvo Boje (u idovskom smislu) ostvarilo? Osim toga, иak da
je i bio Mesija, to ga ne иini boanstvom, jer judaizam ne vjeruje u boanskog Mesiju, zar ne?
Meрutim, uoиavaju se i ohrabrujuжe izjave u manje-više pozitivnom
smjeru. Postoji katedra novozavjetnih studija na sveuиilištu u Jeruzalemu, koje vodi prof. David Flusser, koji je napisao u jednom иlanku u
novoj idovskoj Enciklopediji: »Ako je, kao što vjeruju kršжani, muиenik
u isto vrijeme bio i Mesija, onda njegova smrt ima kozmiиko znaиenje
(jer je bio boanstven?)…«
Danas na svijetu ima izmeрu 15 i 16 milijuna pripadnika idovstva.
Jedan dio ih ivi u SAD-u, oko pet milijuna ih ivi u Izraelu, a ostatak u
svim zemljama svijeta (naroиito u Francuskoj i Rusiji). Njihovi obiиaji,
njihov naиin ivota иak i izgovor hebrejskog jezika mogu se razlikovati,
ali idovi su jedan narod ujedinjen zajedniиkim precima; patrijarsima
Abrahamom, Izakom (Jichaq) i Jakovom (Jaakov). Prema podacima iz
1991. godine u svijetu ima 17.865.000 pripadnika hebrejske religije.
Drava idova je Izrael (Wikipedija).
Mesijanski idovi
Prema nedavnoj anketi, postoji oko 8.000-10.000 »mesijanskih idova«
u Izraelu (ne ukljuиujuжi djecu), u 100 qлhilot (zajednica). Oni svetkuju
subote i ostale idovske blagdane (hagim) te obrezuju djecu, i ortodoksnih
su vjerovanja, iako neki crkvene voрe imaju dvojbe o Isusovom boanstvu (time oivljavaju staro ebionitsko krivovjerje).(izvor: Israel Today)
KRЉЖANSTVO
Kršжani sada tvore gotovo 33% svjetskog puиanstva, od kojih je
gotovo 8% evanрeoski kršжani, što znaиi da je kršжanstvo najraširenija
religija svijeta.
Kršжanstvo je zapoиelo kao pokret unutar judaizma koji je postepeno
izguran van i koji se razvio u novu religiju. Ali, njegove korijene svakako
treba traiti u judaizmu. Kršжanstvo tvrdi da je Novi zavjet logiиni razvoj
Staroga zavjeta (idovskog pisma), tj. Stari zavjet + Mesija (oproštenje
grijeha) + Sveti Duh (preporod).
Osnivaи je bio izvanredan idovski rabin, koji je govorio s posebnim
autoritetom te je postao poznat kao иudotvorac. Ovaj je uиitelj jasno
uиio da je spasenje za otpadnike idovskog društva, kao i za neidove.
Nakon smaknuжa, zbog optube za bogohuljenje i urotu, on je, tako se
91
tvrdi, uskrsnuo i poslao svoje predstavnike da propovijedaju Evanрelje
(Radosnu vijest o otkupu i uskrsnuжu).
Preokret se dogodio kad je Savao poznati rabin i vatren idovski
fun-damentalist, bio na putovanju i nakon dramatiиne vizije prešao na
krš-жanstvo. Sa Savlom, kasnije nazvanim Pavao, poиinje veliki razvoj
misij-skog djelovanja usmjerenog prema neidovima. Veliki dio njegova
pisa-nja bio je u obranu te misije i njene praktiиne provedbe.
Rascjep s judaizmom dogodio se izmeрu prvog i drugog idovskog
rata, kada je izvršen snaan pritisak na obraжene idove da se vrate u
okrilje vjere i brane domovinu. Judaizam se razvio u anti-kršжanski pokret i kasnije je idovima bilo zadovoljstvo izdavati kršжane rimskim
vlastima da ih smaknu. To je bio poиetak zlih odnosa koji su prerasli u
estoki antisemitizam.
Pred kraj prvog stoljeжa Crkvu je napala hereza zvana gnosticizam,
koja se spominje (i odbacuje) u pisanjima apostola Ivana. Zatim u narednim stoljeжima, što se više pogana platonistiиke pozadine pridruivalo
Crkvi, platonizam (i, nešto manje, aristotelizam i stoicizam) je unio
mnogo hereza, koje su suzbijane na crkvenim koncilima. Zbog neriješenih teoloških neslaganja, monofizitske i nestorijanske crkve su napustile matiиnu crkvu. Unatoи tome, elementi ove filozofije su ostavili
traga na Crkvi tako da je do srednjeg vijeka stvorena mješavina
poganskih filozofija, idovskog legalizma i kršжanstva te je Crkva trebala
hitnu obnovu. Ovu reformu (ili: reformaciju) Katoliиka (i Pravoslavna
crk-va)naalost, nisu prihvatile, te da su reformatori i njihovi sljedbenici
bili izopжeni iz Crkve te je došlo do rascjepa koji je uzrokovao poиetak
protestantizma.
Gotovo od drugog stoljeжa do danas, istoиno i zapadno kršжanstvo
se razlikuju u jeziku, civilizaciji i filozofiji. Posljedica toga je rascjep u 11.
st., koji je stvorio Katoliиku (zapadnu) i Pravoslavnu (istoиnu) crkvu. U
srednjem vijeku kršжanstvo je imalo svoje probuрenje.
U 19. st. je došlo do razvoja liberalne teologije koja je rezultirala razvodnjavanjem kršжanske poruke i reakcijama protiv toga. Otkriжem
svjeih istina, koje su dugo bile zapostavljene, razvile su se nove denominacije, tako da danas kršжanstvo daje dojam kao da je sastavljeno od
raznih grupa.
U stvari, one se mogu podijeliti u иetiri kategorije; u one иiji konaиni
autoritet je 1) Biblija, 2) Crkva, 3) Razum ili 4) Iskustvo.
92
OSNIVAИ
Istina je ako kaemo da kršжanstvo opstaje ili pada na njegovom osnivaиu, a crkveni uspjeh (ili neuspjeh) postoji samo kada ivi (ili ne ivi)
prema njegovim idejama. Osnivaи kršжanstva je neortodoksni rabin koji
je tvrdio da je Mesija. Tvrdio je da je upravo on ispunjenje mesijanske
nade iz Staroga zavjeta. Tvrdio je, takoрer, da je Stari zavjet uvijek
gledao naprijed, na dolazak Mesije, i da je on bio ta osoba. Pitanja na
koja tre-bamo odgovoriti su:
1. Tko je bio Mesija i što je on trebao uиiniti? Mesija je druga rijeи za
kralja Izraela, ali se jasno vidi iz proroиanstva Staroga zavjeta da boanski
Mesija tek treba doжi, mada je nešto sprjeиavalo idove da to vide (Izaija
9,6; Mt 26,63). Izrael je oиekivao savršenog proroka (veжega od Mojsija),
sveжenika i kralja. Mesija je trebao biti sve to zajedno. Izgleda da su idovski voрe namjerno umanjivali boanski aspekt starozavjetnog Mesije
kad je kršжanstvo postalo opasnost judaizmu.
Mesija je trebao osloboditi Izrael od neprijatelja, sklopiti novi savez
s njim, koji bi rezultirao oproštenjem i darovanje Duha Svetoga, i koji bi
naиinio Izrael vodeжom nacijom od koje bi tekli blagoslovi radi Mesijine
vladavine i na ostatak svijeta.
2. Kako se ovo trebalo dogoditi? Odgovor je: ispunjavajuжi misiju
koja je prorokovana o Sluzi Jahvinom. Ova je sluba, ili misija, opisana
detaljno u knjizi proroka Izaije. On je trebao imati иudesnu slubu, i
umrijeti kao rtva, kako bi otkupio grijehe (idovskog) naroda.
Isus se u više navrata poistovjetio sa Slugom Jahvinim, kako je prikazan u drugom dijelu Izaijina proroиanstva. U suštini, glavni naglasak
njegove slube je upravo mesijansko ispunjenje uloge Jahvinog Sluge.
Glavni naglasak njegova povratka je da se ispuni ostatak proroštva.
Drugim rijeиima, njegov prvi dolazak je pripravio put za njegov drugi
dolazak.
U meрuzavjetnom razdoblju postojala su mnoga razliиita nagaрanja
meрu idovima glede buduжnosti: mnogi su mislili da жe se pojaviti
više mesijanskih likova. Isus je meрutim tvrdio da je on ispunjenje svih
njih.
Dakle, kao što vidimo proroštvo o Slugi Jahvinom bila je jedna od
misija koju je Mesija trebao uиiniti.
idovske voрe su imali tri moguжnosti. Ili je Isus bio: 1) lud, 2) zao
(varalica), ili 3) istinit. Izabrali su drugu alternativu. Nije potrebno naglašavati da je izbor bio pogrešan. Povijest idovske nacije donosi uvjerljivo svjedoиanstvo o tome. Ishod je bio uništenje nacije i izgnanstvo
93
koje je trajalo dulje nego bilo koje drugo. Morao je postojati dobar razlog
za to, no idovi se ni danas nisu spremni s time suoиiti.
ISUSOVE TVRDNJE
Isusove tvrdnje zasnovane su na:
a) Njegovim rijeиima. On ne samo da je tvrdio da govori Rijeи Boju,
veж da je On sam Rijeи Boja (tj. izvor sveg Bojeg otkrivenja i onaj koji
daje vjeиni ivot). Drugim rijeиima, druga osoba Trojstva, иiji je posao
da nam otkrije Boga Oca i da nam dв Duha svetoga, treжu osobu Trojstva.
»Nikada nismo иuli иovjeka da tako govori.« (Iv. 7,46).
b) Njegovim иudima. On je иinio иuda koje nitko nikada prije nije
иinio. Tako je pokazao da je on ista Rijeи koja je govorila pri stvaranju,
Rijeи potpunog autoriteta: on je govorio i stvari bi se odmah dogaрale.
Љtoviše, prorokovano je da жe иuda biti obiljeje slube Jahvinog Sluge
(Izaije 61, 1-2).
c) Ispunjenju starozavjetnih proroиanstava, naroиito proroиanstva u
vezi s uskrsnuжem i davanjem Duha Svetog (Dj. 2, 33.36).
»Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. Desnicom dakle
Bojom, primio je od Oca obeжanjeDuha Svetoga, i izlio ga kako i sami
gledate i slušate....Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je
toga Isusa kojega vi razapeste Bog uиinio i Gospodom i Mesijom!«
PRAVOSLAVLJE
Bizantska se tradicija protee od Rusije, preko zemalja kao što su
Srbija, Bugarska i Rumunjska, pa sve dolje do Grиke i Cipra. Bizant,
drugo ime za Carigrad (Istanbul), glavni grad Istoиnog Rimskog Carstva,
bio je i ostao prijestolnica Pravoslavne crkve, unatoи turskoj okupaciji
još od 1453. godine. Carigradski patrijarh poиasna je glava Pravoslavne
crkve, ali on nema apsolutnu moж kakvu papa ima nad Rimokatoliиkom
crkvom. Naalost, tu sve razlike prestaju. Zapravo bismo иak mogli
otiжi toliko daleko da kaemo da se bilo kakva kritika upuжena Katoliиkoj
crkvi moe jednako primijeniti na Pravoslavnu crkvu (osim doktrina o
nepogrešivosti pape i obiиaja sveжeniиkog celibata).
Rimska i Pravoslavna crkva su bile jedna crkva sve do 1054. godine
kada su izopжile jedna drugu, više iz politiиkih nego doktrinarnih razloga. Do tog vremena crkva je veж duboko zapala u idolopokloniиko
štovanje Marije, svetaca i svetih relikvija (ostataka). Sve do danas oni
94
vjeruju u apostolsku sukcesiju, nasljeрivanje, molitve za mrtve (iako ne
uиe o иistilištu) i spasenje uz pomoж sedam sakramenata i dodatnih dobrih djela. Kao i u Rimskoj crkvi, Apokrifne knjige se smatraju kanonskima i koriste se da bi se opravdale molitve za mrtve. Takoрer, smatraju
tradiciju jednakim autoritetom kao i Bibliju, иiji je najbolji tumaи, po
njihovom mišljenju, hijerarhija crkve.
Zaista, oni koji su upoznati s rimokatoliиkim oboavanjem Marije
neжe iznenaditi sljedeжi nazivi koje pravoslavci koriste za nju: Presveta,
Majka Boja, Posrednica, Bezgrešna, Иista, Pravi trs, Jakovljeve ljestve,
Goruжi Grm, Aronov Љtap, Boja Nevjesta, i Kraljeva Kжi. Psalam 45,10
se navodi kao dokaz u Sv. Pismu da je ona Nebeska Kraljica, a Ezekiel
44,1-3 se citira kao dokaz njenog vjeиnog djeviиanstva. U liturgiji štovanja
Marije od nje se trai da »nas otkupi i spasi«
Ovo ne znaиi da Pravoslavna crkva nema sebi svojstvenih obiиaja jer
oni su prigrlili grиko poganstvo i prerušili to u kršжanski ritual. Na primjer, kao dio mise zadušnice rodbina preminule osobe, za prijatelje i
roрake, priprema posebno jelo od pšenice zvano kollyva (na srpskom
koljivo). Drevna Grиka imala je sliиnu tradiciju u kojoj se sliиno jelo, panspermia, napravljeno od sjemenja i zrnja, nudilo mrtvima, ivima i bogu
Hadu. Drugi neobiиni obiиaj je pravljenje voštane repliku dijela tijela
kojemu treba izljeиenje i nude to svecu, baš kao što su to i drevni Grci
иinili hramskim bogovima i boicama. I tako velika ljudska zaokupljenost
o roрenju, smrti i plodnosti nisu ništa drugo doli poganski obiиaji;
korištenje vjenиanih kruna, stavljanje novca u grob (srebrni novиiж za
boga Krona) i pogrebno jelo.
Iako su Renesansa i Protestantska reformacija zaиete bijegom grиkih
uиenjaka na Zapad, nakon osvajanja Carigrada, ironiиno je da sama
Pravoslavna crkva nikad nije bila blagoslovljena sliиnim dogaрajem.
Zanimljivo, to se moglo i dogoditi da nije bilo katoliиkih Jezuita koji su,
s papinim blagoslovom, osmislili ubojstvo patrijarha Жirila Lukarskog
iz 1638. godine. Tog istoиnog »Luthera«, koji je nauиavao spasenje po
vjeri, dostatnost Sv. Pisma i protivio se štovanju svetaca kao i doktrini
o pretvorbe kruha i vina u tijelo i krv Isusovu, se smatralo prijetnjom
Rimu. Nakon njegove smrti, patrijarsi koji su ga naslijedili osudili su ga
kao krivovjeraca, a Pravoslavna crkva proganja evanрeoske kršжane
sve do današnjeg dana. U Srbiji evanрeoske kršжane smatraju uljezima
na krš-жanskom tlu i sektašima te njihove sastanke ponekad prekidaju
revni pravoslavci. Ipak postotak srpskog stanovništva koji revno
pohaрaju crkvu je tek izmeрu 5-10%! Prema knjizi dr. Grujiжa (1991.g.)
95
Srpska Pravoslavna crkva ima 1 891 sveжenika, 31 vladika, 1 200 redovnika
u 200 samostana, jedno ensko društvo (Kolo srpskih sestara) i nekoliko
teoloških škola.
Veoma je neobiиno, posebno novoroрenim kršжanima koji su izašli
iz pravoslavlja, vidjeti ljude koji su roрeni i odgojeni u tradicionalno
protestantskoj zemlji kako se obraжaju na pravoslavlje. Jedan je u maloj
kapelici u Engleskoj vidio nekoliko ljudi kako se klanjaju pred ikonama,
ljube ih i pale svijeжe. Po svemu sudeжi, ove ljude proima osjeжaj svetosti
i duhovnosti dok izvode ove rituale. Dok sveжenik i zbor pjevaju liturgiju,
stvara se atmosfera strahopoštovanja koja je skoro hipnotizirajuжa. Baš
ti mistiиni doivljaji u Pravoslavlju privlaиe zapadnjake koji trae duhovnu dimenziju u svojim ivotima. Njima su osjeжaji vaniji od boanskih istina koje uиi Biblija. Kao svi pravi pravoslavni kršжani oni
vjeruju da je baš njihovu crkvu ustanovio Isus i Njegovi apostoli, a naslijedili su ih, generaciju za generacijom, »novi apostoli«. Prema njihovom mišljenju, Rimokatoliиka crkva i Protestanti su ti koji su zastranili
od istine. Љto je onda, zapravo, stav prema drugim crkvama? Iako neke
od stroih crkava, poput Starih Kalendarista, koji još uvijek ive po
Julijanskom kalendaru, smatraju sve druge crkve krivovjernima, glavno
tijelo Pravoslavlja je za ekumenu, za jedinstvo crkve. 1967. godine postignuto je djelomiиno izmirenje kada su Papa i Patrijarh potpisali zajedniиki sporazum kako bi poništili izopжenje iz 1054. godine. Otada
postoji stalan dijalog izmeрu tih dviju strana, te je sada katoliku dopustivo priиestiti se u Pravoslavnoj crkvi ako on ili ona nisu u blizini
Rimokatoliиke crkve, i obrnuto.
TEMELJNE RAZLIKE
1) Doktrina je ustanovljena na osnovi Biblije, ali u interpretaciji nepogrešivog ekumenskog sabora, a ne nepogrešivog pape. Bilo je ukupno
sedam takvih sabora. Oko pitanja kanona Staroga zavjeta meрu pravoslavnim teolozima još uvijek nema suglasnosti иak ni okviru jedne
crkve (SPC). S jedne strane su oni koji smatraju da je pravi kanon palestinski (v. Daniиiж i Bakotiж), dok drugi, mlaрe generacije, smatraju
da treba prihvatiti tzv. aleksandrijski kanon.
2) Svaka pravoslavna autokefalna crkva ima posebnu vezu s dravom,
što odraava donekle originalno ustrojstvo bizantskog carstva: car je
na иelu crkve.
3) Pravoslavna crkva nikada nije bila pod utjecajem enesanse ili reformacije.
96
4) Crkva je tak dugo bila pod jarmom islama da je postala fosilizirana.
Uopжe nije bilo razvijanja doktrine kao u Rimokatoliиkoj crkvi.
5) Crkva ima sedam sakramenata, od kojih su najvaniji krštenje
(uranjanje dojenиadi u vodu tri puta) i euharistija.
6) Crkva ima posebno mjesto za štovanje ikona – tj. stiliziranih slika
Krista, Marije i svetaca. Ikona je, smatraju, jedno od sredstava po kojima
se Bog objavljuje ljudima, one su prozor u nebo. Svaka ikona nosi ne
samo teološku poruku, veж je i pomoж pri štovanju. Ikonostas ili pregrada koji dijeli svetište od prostora za vjernike, a u kojom su izvješene
ikone je znaиajka Pravoslavne crkvene arhitekture.
7) Crkva ima pojam poboanstvljenja (gr. theosis), a podrazumijeva
više od posveжenja. Pravoslavci objašnjavaju da proslavljenje poиinje tu
na zemlji, po kojem upijamo Boje energije (po sakramentima) i postajemo sve više boanstvenim (a ne samo pobonim).
8) Crkva ima pozitivnije gledište na иovjeka nego rimokatoliиanstvo.
Nema augustinskog naglaska na predodreрenju i izvornom grijehu.
9) I Pravoslavna i Rimokatoliиka crkva vjeruju u pretvorbu, no pravoslavci vjeruju da Bog иini ovo иudo – иovjek nema moжi to izvršiti.
Prema Dositejevoj ispovijedi koju je sastavio istoimeni jeruzalemski
patrijarh odobrena na Jeruzalemskog koncilu iz 1672. g:
1) Ne samo da je Biblija nadahnuta Bogom, nego su i crkveni sabori
nadahnuti. Crkva i Biblija proizlaze jedna iz druge.
2) Predestinacija je izloena u okvirima arminijanskog tumaиenja rijeиi
»predznanje«.
3) Vjera i djela opravdavaju dok grešnik ne moe biti odjedanput iskupljen. Iako dobra djela zasluuju nagradu, bez Bojeg milosrрa ne
doprinose spasenju.
4) Podrana je doktrina transsupstancijacije (pretvorbe).
Navedena naиela vjere opisuju odgovor Pravoslavne crkve teologu
(Жirilu Lukarsku) koji je bio naklonjen »protestantskim zamislima«. Kako
su ista naиela pomogla iskristalizirati opreиni stav Istoиne Crkve, prema
reformaciji na Zapadu, moemo govoriti o istoиnoj inaиici Tridentskog
koncila.
TEOLOGIJA
Uglavnom, moglo bi se reжi da je Pravoslavna crkva ondje gdje je
Katoliиka crkva bila 749. godine, jer od vremena Ivana Damašжenskog
nije bilo nikakva teološkog razvitka. Kljuиna rijeи u pravoslavnom naиinu
97
ivota je »tajanstveno«. Njihova polazna toиka je teologija utjelovljenja
u kojoj oni idu još dalje od Zapadne crkve. Prema njima, Crkva je mistiиno tijelo Kristovo. Nisu imali sv. Augustina i reformaciju.
U potpunosti su dematerijalizirali vjeru. Иovjek nema velikog udjela
u svom spasenju, on je preobraen boanskom snagom (gotovo gnostiиko ili teozofsko shvaжanje). Crkva je ondje gdje se nebo i zemlja sastaju
i gdje je иovjek uznesen na nebo. Bogosluenja u crkvi uglavnom su
mistiиna, иesto nema propovijedanja Rijeиi. Euharistija nije toliko transsupstancijacija (pretvorba) koliko »Kristovo pojavljivanje«. Ona je ikona
koja je sredstvo boanske milosti. Za Duh Boji je reиeno da se spušta
na elemente kruha i vina uslijed liturgijskog zazivanja (epiklesis).
Doktrinarno, Pravoslavna je crkva još uvijek katoliиka, ali je u praksi
neodreрenija i mistiиnija. Još je zaraenija platonizmom. Uasava se
bilo иega konkretnog i materijalnog. To uиenje ima slab stav o grijehu i
praš-tanju. Grijeh se smatra posljedicom smrti i konaиnosti, ne uzrokom.
Zbog toga je spasenje smatrano prvenstveno slobodom od smrti, a ne
oslo-baрanjem od krivice. Prema engleskom kompozitoru koji se
obrationa pravoslavlje (John Taverner) Katoliиka crkva smatra иovjeka
grešnikom, dok ga Pravoslavna crkva smatra boanskim. Zbog toga je
prešao u Pra-voslavnu crkvu, ili bolje reиeno, na izvoznu verziju ove
crkve.
RIMOKATOLIИANSTVO
Pozadina: Rimokatoliиka crkva je, kako i samo ime govori, rimski
ogranak svjetske crkve koja je odana rimskom biskupu. Padom Rimskog
Carstva i iskljuиenjem Kartage, jedinog ostalog suparniиkog zapadnog
patrijarhata, Rimska crkva je postala иuvar rimskih institucija i na taj
naиin postala most koji je povezivao Rimsko Carstvo i njegov buduжi,
nanovo oivljeni oblik.
Danas se ona razlikuje od ostalih kršжanskih crkvi na dva naиina:
1. Njen vrhovni autoritet je Papa (koji ima moж donošenja novih dogmi), a ne vrhovni crkveni sabor (kao što je to sluиaj u Pravoslavnoj
crkvi), jer katolici vjeruju da u papi obitava Petrov duh (kojemu je Isus
predao vodstvo Crkve). »Ja sam tradicija« kazao je papa na Prvom
vatikanskom saboru. Katoliиka crkva prihvaжa nepogrešivog papu, a ne
nepogrešivi crkveni sabor.
2. U sebi sadri posebnu društvenu klasu ljudi koji se nazivaju sveжenicima, a imaju boanske moжi voditi misu i pretvarati kruh i vino u
tijelo i krv Kristovu. Kod pravoslavaca samo Bog ima ovu moж.
98
Papinstvo: Rimski biskupi (pape) sebe smatraju иuvarima Apostolske
tradicije zato što su Petar i Pavao tamo bili muиeni. Opжi autoritet crkve,
posebno na Istoku, bio je kompromitiran raznim rasprama, sinodima i
saborima koji su bili u proturjeиnosti jedan s drugim (nije postojao središnji
autoritet), pa je prirodno da su se ljudi koji su traili takav autoritet i
stabilnost vratili Rimu. Nakon reorganizacije Carstva 284. god., carevi
više nisu ivjeli u Rimu, veж u Milanu, Trieru i Sirmiju (odakle su mogli
drati oko na barbarima) i u Nikomediji (odakle je car mogao paziti na
Perzijance). Ovo je ostavilo prazan prostor u Rimu koji je popunio rimski
biskup te su se njegova moж i presti uvelike poveжali.
Buduжi da je Rim bio carski grad, njegovi biskupi su postajali sve
vaniji. Kada je palo Zapadno Carstvo oni su preuzeli prava i privilegije
careva. To je bila jedina sila koja se oduprla barbarskim najezdama na
Italiju. Katoliиka crkva je istinski Rimska u smislu da je zadrala bit
rimske civilizacije u svojim zakonima i institucijama bilo to pozitivno ili
negativno Na primjer, papa je preuzeo carski naslov Pontifex Maximus
»graditelj mostova, poglavar poganskih sveжenika.«
CRKVA
Vano je shvatiti da se doktrina zasniva na Bibliji i na dogmama
crkve koje se baziraju na tradicijama. Veжina ovih ideja je zapoиela sa
Crkvenim oиevima иije zapise Katoliиka crkva prihvaжa skoro u istoj
razini sa Sv. Pismom. Od tada su ove ideje napredovale i na njih su još
nado-davane ideje istaknutih crkvenih mislilaca.
Zapisi Crkvenih oиeva su na taj naиin postali vesela lovišta za bilo
koga tko je htio promaknuti neku novu doktrinu. Nove su dogme bile
ili rezultat dosaрivanja grupa unutar crkve ili pokušaji crkve da se
podupre papinska nepogrešivost, poglavito u 19. i 20. stoljeжu. Rimokatoliиka crkva sebe smatra nastavkom Kristovog utjelovljenja u crkvi
iz иega proizlazi da je Krist = Crkva. Na taj naиin Krist prestaje biti
glava Crkve veж on JEST Crkva, ili bolje, duša Crkve. Porijeklo ove
ideje na-lazimo kod Origena koji je vjerovao da je Rijeи (Krist) duša
crkve. Drugi su to povezali s Augustinovim manihejizmom; boanski
ivot se mis-tiиno prenosi na crkvu.
Na Krista se takoрer gleda kao na stalni, ivuжi sakrament (ili znak)
pomirenja cijelog иovjeиanstva (to potjeиe od Origenove ideje koja graniиi
s univerzalizmom). Crkva se takoрer smatra spremištem Svetog Duha
(ona Ga ograniиava i kontrolira) – ideja koju nalazimo kod Ireneja. To
99
je takoрer i Ciprijanovo gledište jer on smatra da krštenje koje izvede
he-retik nije valjano, pošto je crkva иuvar Svetog Duha. Buduжi da crkva
sadri sve te stvari, po spasenje moramo doжi njoj. Kao što je Ciprijan
rekao: »Izvan Crkve nema spasenja«. Ipak, za dobrobit ekumenizma,
katolici se trude to ublaiti.
Ova potreba da se tvrdnje o Crkvi preuveliиavaju nastala je kada se
Crkva trudila obraniti od heretika poput Marciona i raskolnika kakav
je bio Donat.
Kao i Pravoslavna crkva, Katoliиka crkva vjeruje u spasenje po vjeri,
djelima i sakramentima. Ovo proizlazi iz nerazumijevanja hebrejske terminologije koja se koristi u Jakovljevoj poslanici. Kada se crkva u
иetvrtom stoljeжu odsjekla od svojih idovskih izvora, poиela je krivo
razumijevati hebrejski naиin razmišljanja Novog zavjeta. Jedno od tih
nerazumijevanja je i hebrejska rijeи »opravdati« koja nikad ne znaиi uиiniti
nekoga dobrim, nego staviti u ispravan odnos s Bogom ili pokazati da
si opravdan. Drugi primjer bile bi Isusove rijeиi na Posljednjoj veиeri
koja je napravljena po uzoru na Pashalno jelo gdje je kruh koji se koristio
predstavljao stvarni kruh koji se koristio u Izlasku: Pasha, kao i Veиera
Gospodnja je u svojoj suštini rekonstrukcija dogaрaja, a ne ponavljanje
stvarnog dogaрaja.
Prvobitno su sakramenti bile slube na kojima se davalo obeжanje ili
obveza, zakletva (krštenje ili Boja sluba) i tako nam omoguжavali da
produbimo ili obnovimo našu predanost Bogu, ali se na njih nikad nije
gledalo kao na sredstva spasenja. U veжini konteksta u Novom zavjetu
rijeи »milost« znaиi Boji milosrdni иin davanja svog Sina da umre za
naše grijehe. U drugim kontekstima milosrрe takoрer moe znaиiti duhovni dar. Biblijska terminologija (u mnogim od gore navedenih sluиajeva) je bila mijenjana i iskrivljena utjecajem idovskog legalizma i poganskih filozofija.
MARIOLOGIJA
»Buduжi da je Marija majka Kristovog tijela, ona je i majka svih vjernika. Buduжi da je Krist drugi Adam, ona je druga Eva.« Sliиne ideje se
mogu pronaжi u Irenejevim zapisima. Marija je prvotni izvor milosti za
crkvu; ona je akvadukt izmeрu Krista i Crkve. Ipak, od 1950. godine ta
se ideja stišava u interesu ekumenskog pokreta.
1854. godine, papa je izdao Papinsku Bulu i time uиinio ideju o bezgrešnom zaиeжu dogmom. I Augustin i Toma Akvinski su zanijekali
ovu doktrinu, no onda ju je predloio franjevac Duns Scot nakon иega je
100
nastala polemika izmeрu Franjevaca i Dominikanaca, pri иemu je Vatikan
odbijao odabrati stranu. Kao rezultat toga, o doktrini se uopжe nije razgovaralo na saboru u Trentu. No, ipak je bila oivljena u 19. stoljeжu da
bi se podrala ideja o papinskoj nepogrešivosti. Znaиajno je primijetiti
da dogma nije predloena ni na osnovu Sv. Pisma ni na osnovu tradicije,
veж na osnovu suglasnosti; veжinski glas meрu onima koji su uzeti u
obzir.
1950. godine papa Pio XII je, bez podrške sabora, definirao i silom
proveo doktrinu o Marijinom uznesenju. Doktrina tvrdi da je Marijino
mrtvo tijelo bilo uzneseno na nebo bez da je prošlo kroz proces raspadanja. Za ovu se doktrinu nije znalo do иetvrtog stoljeжa, ali ju je
kasnije zastupao Ivan Damašжanin. Znaиajno je da se o osobi Marije nije
uopжe razgovaralo na Drugom vatikanskom saboru, kao da je Katoliиka
crkva zakljuиila da su stvari otišle dovoljno daleko.
Obje ove doktrine proizlaze iz nepravilnog shvaжanja Kristove иovjeиnosti. U ovome je monofizitizam nesumnjivo igrao vanu ulogu. Pošto
se na Isusa ne gleda kao na 100% иovjeka, vakuum koji preostaje je
ispunjen Marijom. Nijekanje Kristove иovjeиnosti vodi u mariolatriju
(kult Marije), dok nijekanje Njegovog boanstva vodi u doktrinu mise
(ponavljanje Kristove rtve).
TEOLOЉKE SKLONOSTI:
a) Monofizitska: U katoliиanstvu postoji priroрena sklonost da se
uиini boanskim ono što je ljudsko. To je zbog toga što grиka filozofija,
koja je vrlo utjecala na Katoliиku crkvu, nije razlikovala Stvoritelja i
stvorenje; za njih je uvijek postojala mutna prijelazna sfera koju su
nastanjivala polu-boanska biжa. Buduжi da ne mogu shvatiti boanski
dio koji prebiva meрu ljudima, oni onda иine ljudsko boanskim. Stoga
je Marija uиinjena boanstvom jer je nosila u sebi Krista koji ima samo
jednu narav i to boansku. Crkva se takoрer smatra boanskom jer u
njoj obitava Duh Sveti.
b) Platonska: Druga sklonost je negiranje kria kao dogaрaja koji se
dogodio jednom zauvijek i njegovog produljivanja u metafiziиkoj sferi.
Zbog ovoga katolici manje naglašavaju uskrsnuжe i uznesenje. Uznesenje
pokazuje da je Kristov posao na zemlji završen i da On više nije prisutan
tijelom.
c) Autokratska: Katolici kau da Krist nastavlja ivjeti u Svojim Apo-
101
stolima i njihovim nasljednicima. Na ovo moramo odgovoriti da apostoli
nisu imali nasljednika. Njihova sluba je bila sluba Rijeиi (Djela 6,2) –
bili su Kristovi ambasadori jer je Krist govorio kroz njih. Episkopalni
autoritet je onaj starješinstva (tj. stega) a ne apostola (nauka). Sveti Duh
je Kristov namjesnik (Njegov predstavnik) koji usmjerava apostole i
njihove nasljednike; nije na njima da oni upravljaju Njime. Иitajuжi Novi
zavjet vidimo da postoje dvije misije: Sinova misija (koja završava uznesenjem) i misija Svetog Duha (koja poиinje na Pedesetnicu). Neprekidnost osiguravaju apostoli. Tvrdeжi da je Crkva Kristovo utjelovljenje,
katoliиka crkva potpuno izostavlja ostala dva иlana Trojstva: Oca i Duha
Svetoga.
Katoliиka crkva takoрer tvrdi da je sposobna proširiti svoj autoritet
i na posmrtni ivot, izruиujuжi ljude u pakao, raj ili иistilište, ili pro-glašavajuжi svetima osobe koje su veж mrtve. Ovo se zasniva na ideji da
crk-va moe odrediti privremene kazne (ili nagrade) za pojedince na
zemlji, a i nakon smrti. Na ovaj naиin, u svakom praktiиnom smislu
crkva je zamijenila Krista.
Doktrina o иistilištu proizlazi, naravno, iz ideje o nepotpunom spasenju. Njeno ishodište lei u idovskom legalizmu i poganskoj filozofiji.
Radi detaljnijeg prouиavanja vidi našu Sustavnu teologiju.
BUDUЖNOST KATOLIИKE CRKVE
U zadnja dva stoljeжa postale su oиite dvije sklonosti:
i ) Proglašavaju boanskim ono što je ljudsko – Papa i Marija i
ii ) od Drugog vatikanskog sabora, katoliиanstvo je postalo vrsta
hin-duizma koje prihvaжa sve, naravno, s papom na vrhu piramide.
To je, zapravo, sistem koji je napravio иovjek, a koji zanemaruje Bibliju
i koji иini иovjeka boanskim, kraduжi Bogu slavu.
Drugi vatikanski sabor je doslovno dao zeleno svjetlo teološkom
libe-ralizmu. Mnoge katoliиke Biblije sadre bilješke koje samo oponašaju
stari teološki liberalizam protestantizma 19. stoljeжa.
Ipak, mora se reжi da je papa Ivan Pavao II bio vrlo konzervativan i
da je uиinio sve što je u njegovoj moжi kako bi preokrenuo odluke donesene na Vatikanu II. To je uиinio time što je postavio svoje ljude na
vane pozicije u svakoj dravi. Na to je reakcija bila znaиajna, npr. u
Austriji i Poljskoj.
Иini se da Vatikan sada usporava takvo usmjeravanje ka univerzalizmu. U okrunici koju je izdao 2000. g. tadašnji kardinal Ratzinger (koja
102
mora imati papino odobrenje), on se suprotstavlja relativizmu insistirajuжi da samo Katoliиka crkva ima pravo sebe nazivati crkvom (druge
ne smatra sestrinskim crkvama) i da ostale religije sadre elemente koji
zavode ljude i иine da prihvate lanu verziju spasenja. Protestantske
zajednice ne mogu, tumaиi se, biti smatrane crkvama, jer ne predviрaju
sveжenstvo i ne иuvaju na suštinski naиin sakrament euharistije. Tumaиi
se da иak i pravoslavci, koji su zadrali neke od tih elemenata, nisu crkvom nasljednicom Isusovih temelja, jer ne priznaju primat Pape, Petrova nasljednika
Konaиno, moramo nešto reжi i o karizmatskom pokretu unutar Katoliиke crkve: Vatikan je spreman napraviti mjesta za karizmatike sve dok
ostaju dobri katolici. Moramo biti paljivi u vezi s karizmatskim pojavama jer dokaz ponovnog roрenja ne lei toliko u darovima, koliko u
plodovima i postojanosti. Rekavši ovo, ne moemo zatvoriti oиi pred
izranjanjem fenomena poznatog pod imenom evanрeoski katoliиki.
Unutar Crkve danas postoje izdvojene skupine karizmatika.
PENTEKOSTALCI
Pentekostalizam je raznolik i sloen pokret unutar kršжanstva koji
naglašava osoban doivljaj Boga po krštenju Svetim Duhom, ima eshatološko arište, te je religija iskustva. Pentekostalci imaju sklonost
smatrati njihov pokret odrazom duhovne sile, stila štovanja i nauиavanja
koje su pripadale ranoj Crkvi. Zbog toga neki pentekostalci koriste naziv
apostolsko i punoevanрeoski kako bi opisali svoj pokret.
Pentekostalni naglasak na karizmatu (duhovni darovi) ga stavlja
unutar karizmatskog kršжanstva, koje je široko grupiranje kršжana koji
su primili neka pentekostalna nauиavanja o krštenju Duhom i duhovnim
darovima.
Pentekostalizam je teološko i povijesno blizu karizmatskog pokreta,
zbog toga što je znaиajno utjecao na ovaj pokret, a ponekad se nazivi
pentekostalni i karizmatski koriste kao sinonimi. Pentekostalizam broji
više od 250 milijuna pristaša po cijelom svijetu. Kad su pentekostalci
pribroje karizmaticima, broj se poveжava do gotovo 25% od 2 milijarde
kršжana na svijetu.
John Wesley je vana preteиa tog pokreta: smatrao je da je posveжenje
drugo djelo milosti, koje je razliиito od opravdanja, i slijedi nakon njega.
Ustvari, jedan od njegovih uиenika, Jonathan Fletcher, to je nazivao
103
»krštenje Svetim Duhom«. Jasno je da je Wesley bio, što bi mi danas nazvali, karizmatiиar. To se vidi iz sljedeжega citata biskupa Butlera: »Gospodine, to pretendiranje na izuzetna otkrivenja i darove Svetoga Duha
je grozna stvar, zaista grozna stvar.«
I Finney i Moody su tvrdili da su imali isto iskustvo.
Meрutim, ova ideja o drugom blagoslovu dolazi od engleskih hiperkalvinista koji su stalno traili sigurnost spasenja. Traili su duhovno
iskustvo kao peиat, koje bi dokazao kako su izabrani. Od ranih metodista
struja vodi izravno do pokreta »svetosti« u 19. stoljeжu u SAD-u. Pod
»svetosti« oni su podrazumijevali »potpuno posveжenje«. Uslijed toga,
vjernik prestaje griješiti namjerno. Ove crkve su nastavile tamo gdje je,
po njihovom mišljenju, metodizam ostao bez snage. Na sastancima pod
vedrim nebom, uиitelji svetosti višeg ivota su proglasili drugi blagoslov
potpunog posveжenja kao oиišжenje srca od svih grijeha, a ponekad su
taj drugi blagoslov nazivali »krštenje Svetim Duhom«. Vjerski bi zanos
mnoštva bio popraжen »pobonom histerijom«, padanjem, drhtanjem,
»svetim smijanjem«, oponašanjem lavea pasa, te divljim plesom (poput
onog kojem se prepustio David ispred Kovиega saveza).
Pred kraj 19. stoljeжa tri su znaиajna razvoja u SAD-u najavila pojavu
pentekostalizma kao takvog:
1) poveжano nezadovoljstvo uиiteljima potpunog posveжenja unutar
starih denominacija (posebno metodista) rezultiralo je oblikovanjem
crkava u kojima su se javili duhovni darovi. U poиetku, ove crkve su
bili nezavisne, ali kasnije su se spojili u crkvu nazarena. Mnogo crkve
su malo po malo ostavile takve prakse, ali one su se opet pojavile kasnije
u pentekostalnom pokretu, koji je dobio sljedbenike meрu baptistima i
metodistima.
2) vjerovanje u krštenje Svetim Duhom i vatrom kao treжim blagoslovom bilo je sve više rašireno,
3) obnovljen interes za duhovne darove, posebno izljeиenja.
Pentekostalizam je tako jedna mladica pokreta svetosti. Godine 1901.
Charles Parham je otvorio biblijsku školu u Topeki, Kansasu, koju je nazvao Bethel Bible College. On u toj školi nije koristio ni jednu drugu
knjigu, veж samo Bibliju, i obuиavao je studente uиenju Duhovnog krštenja. On i njegovi studenti su tada pokrenuli evangelizatorske kampanje
po Kansasu, za vrijeme kojih su mnogi slušatelji tvrdili da su bili kršteni
Svetim Duhom, govorili jezicima i izvodili иuda ozdravljenja. Novi
pokret je vrlo brzo imao uspjeha i proširio se daleko, vjerojatno zato
što je na poseban naиin prilazio problemima siromašnih i iskljuиenih
104
иlanova društva.
Godine 1906. je William Seymour, Parhamov obraжenik, došao u Los
Angeles, gdje je u Azuza Streetu osnovao Apostolic Faith Gospel Mission
(Evanрeosku misiju apostolske vjere). Upravo se tu zbila obnova (tri
godine dug sastanak) koja je postala odskoиna daska za pentekostalizam
20. stoljeжa.
Veжina crkava svetosti je postala pentekostalna u doktrini, bez obzira
na to jesu li se podijelile oko toga kakvo je novo uиenje o jezicima: je li
pokazatelj duhovnog krštenja, ili što drugo. Najveжe pentekostalne denominacije danas u SAD su: Assemblies of God, Boja Crkva u Kristu (crnci),
Crkva Boja, Pentekostna crkva svetosti.
Pentekostalizam je vrlo rano postao meрunarodnom pokretom. U
Engleskoj je nastao kao ishod Velškog probuрenja (1905-1909), koje je
rodilo Velšku apostolsku crkvu: sljedbenici su vjerovali u slubu apostola. Poиetkom dvadesetih godina nastale su Assemblies of God (Boje
zajednice: klasiиna Pentekostalna crkva) i Elimske crkve. Glavna razlika
izmeрu njih jest da Elimske crkve nisu zahtijevale govorenje jezicima
kao znak preporoda, dok Assemblies of God jesu. Ipak nijedna od njih
nije vjerovala u slubu suvremenih apostola. Zapravo jedan pentekostalni voрa (Donald Gee) tvrdio je da pretendiranje povratka do apostolskog razdoblja s obnovom svih darova nalikuje djeиjoj igri.
Vizija osnivaиa ovih crkava je »izljev kasne kiše« diljem svijeta, što bi
potaknulo Kristov povratak. Krajnji cilj bio je smrt denominacija i uspon
univerzalne i Duhom proete Crkve.
Ovdje treba spomenuti i crkvu »Samo Isus« (Oneness Pentecostalism)
u SAD-u (i u Vojvodini) koja dri modalistiиki pogled na Boga i krštava
samo u Isusovo ime. Najveжa crkva ove vrste je nazvana Ujedinjena pentekostalna crkva.
Druga velika konfesionalna podjela meрu pentekostalcima je s obzirom na pitanje je li krštenje Svetim Duhom drugo ili treжe djelo milosti.
Jedan ogranak pentekostalnih crkava (meрu ostalima u Vojvodini) smatra pranje nogu obaveznim obredom (sakramentom) na istoj razini kao
krštenje i Gospodnju veиeru.
Treba još spomenuti pokret Rijeи vjere. Osnivaи, Kenneth Hagin
(1917-2003) naglašavao je da je uvijek Boja volja da vjernik bude iscijeljen
od bilo koje bolesti (Lk 5,13; 1 Pt 5,24) i da bude bogat. Meрutim, nije
iskljuиio potrebu napornog rada, a naglašavao da je cilj osobnog bogatstva vjernika opskrba za rad crkve i misija. Uz to vjerovao je da je Krist
proveo tri dana u paklu nakon smrti, što oиevidno odraava Haginovo
iskustvo – tvrdi da je posjetio pakao tri puta.
105
KARIZMATSKI POKRET
Godine 1960. su se pojavili novi iskazi pentekostalizma – novo-pentekostalizam ili karizmatski pokret. Cilj je bio raditi unutar postojeжih denominacija. Temeljni rad za tu novu uzburkanost pentekostalizma postavile su tako privlaиne osobe kao što su David Du Plessis i Oral Roberts.
Sliиan utjecaj je izvršio i Full Gospel Businessmen’s Fellowship koji je 1951.
godine osnovao Demos Shakarian, bogati kalifornijski mljekar. Utjecaj
takvih inicijativa se na kraju osjetio unutar starijih denominacija.
U drugoj polovini 1960-tih karizmatski se pokret brzo proširio meрu
naraštaja otpadnika iz društva, koja je bez ikakvih iluzija gledala na
društvo koje opravdava rat u Vijetnamu. Pokret »Isus« je privukao panju za samo kratko vrijeme, ali je uиinio trajan utjecaj na svoj naraštaj.
Iz tog pokreta (posebno u Kaliforniji) je izašao pokret idovi za Isusa, jer
je upravo u Holywoodu bilo mnogo mladih idova. Isusov pokret se
kasnije pretvorio u denominaciju Calvary Chapel.
Istovremeno naglašavala se angairanost u rješavanju socijalnih problema. David Wilkerson je osnovao pokret Teen Challenge koji se bavio
iskljuиivo radom meрu narkomanima.
Proroci iz Kanzas Cityja: Ova nova vrsta super-proroka koju prevodi
Paul Cain, tvrdili su da жe njihov pokret koji dolazi a иija su oni prethodnica, potpuno zasjeniti karizmatski pokret: sve bolnice жe se isprazniti
itd. No, ništa nije se dogodilo s pokretom. Na alost, njihova pretjerana
pretenzija je tipiиna za karizmatski pokret uglavnom.
Vineyard je nova denominacija koju je osnovao John Wimber. Wimber
je smatrao neophodnim da iscjeljenje mora iжi zajedno sa evan-gelizacijom
(tzv. evangelizacija silom tj. Svetim Duhom). Na njega su utjecali knjiga
pod naslovom Iscjeljenje, Francis McKnutta (katoliиkog upnika) i Dr.
Jonggi-Choa, pastora najveжe crkve u svijetu, koji nagla-šava naиelo
vizualizacije i inkubacije u tumaиenju molitve (element stare korejske
šamanistiиke religije). Ipak Wimber nikada nije bio sasvim zadovoljen
karizmatiиkim etikiranjem: nije isticao vanost govorenja jezicima na
štetu drugih darova. Iskljuиio ene iz vodstva crkve, иime je utjecao na
Terrya Virgoa i druge separatistiиke karizmatike. Pet kršжan-skih lijeиnika
prisustvovalo jednom ood Wimberovskih slubi iscjeljenja. Jedan od
njih, psihijatar, tvrdio je da je mnogo od ovog što je vidio struи-na
hipnoza. Nisu se dogodila organska iscjeljenja: promjene su uslijedile u
bolestima koje su imale psihološki uzrok. Izgleda da postajemo
naraštajem lakovjernih kršжana. »Bog me je iscijelio, no рavao i dalje
zadrava simptome u meni« – rekao je jedan koji je tvrdio da je izlijeиen
106
od gripe. Po svemu sudeжi moramo zakljuиiti da se apostolsko doba
usprkos svemu nije vratilo.
Najnovija pojava u ovom smjeru zove se torontski blagoslov, poznat
po tako zvanom neuravnoteenom smijehu. Meрutim, treba priznati
da se Wimber distancirao od torontskog blagoslova.
Kasnije se razvio unutar karizmatskog pokret tzv. »treжi val«. Prema
osnivaиima ovog pokreta, prva val je bio pentekostalizam, te drugi val
karizmatski pokret. Ovaj treжi val karizmatskog pokreta (pod imenom
novokarizmatizam) obiljeen je uvoрenjem apostolske crkvene strukture (apostoli, proroci, starješina) te osnivanjem novih denominacija.
Taj pokret moe se podijeliti u dvije struje: a) separatisti: npr. New
Frontiers koje je utemeljio Terry Virgo. Taj pokret ima kalvinistiиku teologiju, ali iskljuиuje ene iz vodstva crkve. b) oni koji se prilagoрavaju
suvremenoj kulturi: npr. Ichthus Fellowship (pod vodstvom Rogera Forstera) – taj pokret ima arminijansku teologiju, ali ukljuиuje ene u vodstvu crkve.
Popularnost »Alfa teиaja« (napisao je Nicky Gumbel, upnik Anglikanske crkve «Holy Trinity», Brompton, u Londonu – Danas je 14%
anglikanskih crkava karizmatsko.) je znatno pridonosila proširenju
pentekostalne teologije. Priruиnik teиaja je izdan иak na hrvatskom pod
naslovom ivotna pitanja – praktiиni uvod u kršжanstvo. To je dobra metoda
evangelizacije, ali ima »kvaku«: u jednoj lekciji sudionike se potiиe da
provedu vikend izvan grada kako bi traili »krštenje Duhom«,a naroиito
dar govorenja jezicima. Drugi teиaj, Christianity Explored, nepoznat u
Hrvatskoj, je bez govorenja jezicima!
PROCJENA
Karizmatski pokret je, u stvari, tzv. »drugi blagoslov« pokret koji
pokušava proširiti pentekostalnu praksu i teologiju na ostale denominacije. Sliиan montanizmu, pokret je napravio mnogo dobroga i mnogi
su ljudi kroz njega došli Kristu, ali takoрer se javljaju i mnoga pitanja.
1. Jasno je da gdje su ljudi iskreno za Gospoda postoji i blagoslov, ali
postoji i opasnost da se, oprostivši se od razbora, ljude dovodi do nezdravih krajnosti kada oni prihvaжaju sve novitete, ma kakvi oni bili.
2. Do neke mjere obiljeja našeg doba su:
a. Snaan naglasak na osjeжajima. Unutar pokreta иesto prevladavaju
ene.
b. Odraava doba u kojem ivimo (postmodernizam, pop glazba i
107
«fast food» kultura). Pripjevi u pjesmama su jednostavni i repetitivni.
Kada se KJV (ekvivalent Karaрiжa) jezik prilagodi jazz zvuku dobijemo
zvuk koji je ili komiиan ili neskladan. Mnoge pjesme ele stvoriti odreрeno raspoloenje, a ne prenijeti poruku. Rijeиi poput »slava«, »slavljenje«, »štovanje« i »ljubav« nabacuju se naokolo da bi se stvorio mozaik
ili lijepa slika, a ne da bi se izrazila jasna teologija.
c. Љtovanju se daje vrlo uska definicija: na to se gleda kao na spajanje
nekoliko pripjeva, pljeskanje i podizanje ruku. »Voрa štovanja« je samo
osoba koja vodi pjevanje (karizmatiиnih) refrena.
d. Zbog probuрenja jednog ili dva »duhovna« dara, pretpostavlja se
da nam se vratilo apostolsko doba (sa svim darovima) i da se kraljevstvo
moe izgraditi prije nego što se Krist vrati. To je karakterizirao tzv.
treжem valom karizmatskog pokreta te naglašava postmilenijanizam.
Trenutni naglasak je više na nadolazeжem »velikom probuрenju«, nego
na Kristo-vom povrataku. Sve ovo dolazi od pokreta pod nazivom
»pozna kiša« koji tvrdi da kao što su se prijašnje kiše odnosile na
pentekostalni pokret, tako se i posljednje kiše moraju odnositi na
»dolazeжe probuрenje«. Ova ideja je prisutna u mnogim crkvama i
ilustrira nesretnau sklonost mno-gih crkava da nekritiиki prihvaжaju
ideje koje pripadaju pentekostalnoj košari.
e. Prisutno je mnogo trijumfalnosti i preuveliиavanja, a sve u svrhu
promicanja pokreta. Razina oиekivanja ljudi se povisuje raznim vrstama
ekstremnih izjava (vidi: Kanzaški proroci). Tvrdnje karizmatika mogu
se išиitati u pripjevu jedne od najstarijih pjesama pokreta: »širom svijeta…Ima snano otkrivenje... » Kada se ta oиekivanja ne ispune, a ljudi
razoиaraju, neki napuštaju pokret traeжi иvršжi oblik kršжanstva, dok
neki postaju nevjernici ili poklonici nekog oblika poganstva.
f. Pokret pravi umjetne razlike izmeрu natprirodnog i prirodnog.
Ovo moe dovesti do omalovaavanja intelekta i jednostranog pogleda
na savjetovanje. Svaki problem u neиijem ivotu smatra se duhovnim
(obiиno demonskim),a psihološki aspekt se u potpunosti zanemaruje.
Demonski utjecaj je stvaran i danas i naalost u porastu, ali nije toliko
rašireno kao što bi karizmatici htjeli da mislimo. Traenje demonskog
uzroka u svemu moe dovesti do ozbiljnih psiholoških problema,
zastrašivanja i do psihološkog terora.
g. Zbog jakog naglašavanja duhovnih doivljaja, pokret je sklon
zanemarivanju intelektualne strane kršжanstva. Sustavna teologija se u
mnogim biblijskim školama više ne poduиava, jer se smatra nepotrebnom ili иak raskolniиkom: иini se da se, za dobro opжeg jedinstva, svi
108
trebamo zadovoljiti najniim zajedniиkim teološkim faktorom. Zapravo,
jedna od tenji karizmatskog pokreta je da doрe do jedinstva u kršжanstvu, ondje gdje su ostali pokušaji kao što je ekumenski pokret podbacili.
KRISTOVA CRKVA
Meрunarodna Kristova Crkva (MKC) ili International Church of Christ
(ICC) je kršжanska crkva osnovana u SAD-u. Djeluju i u Hrvatskoj. Meрusobno se nazivaju »uиenicima«, a njihov pokret nastao je u Bostonu.
Iako je Alexander Campbell zastupao jedinstvo kršжana, njegove su
propovijedi imale suprotni uиinak. Oni koji bi potaknuti njegovim propovijedima napuštali baptistiиke crkve prikljuиili bi se pokretu Kristovih
uиenika osnovanom 1811. godine u ozraиju duhovne obnove 19. stoljeжa.
Campbellovim sljedbenicima, kako su ubrzo postali poznati u javnosti, pripadao je bivši prezbiterijanski propovjednik Barton Stone. Poput
Campbella, i on je bio uzrok mnogih podjela. Na skupu u Cane Ridgeu
1801. godine odbacio je kalvinistiиka vjerovanja u ograniиeno pomirenje
i bezuvjetni odabir.
Campbell i Stone naposljetku su 1832. godine dogovorili spajanje
dotada odvojenih crkava u tzv. Kršжansku crkvu ili Kristove uиenike.
Cilj crkve utemeljene u Lexingtonu (Kentucky) bio je u najveжoj moguжoj
mjeri oponašati ivot crkve iz Djela apostolskih. No, obojica su dobili
povod za širenje vlastitih tumaиenja navedene novozavjetne knjige, kao
i doktrinu obnove krštenjem.
Iako su zastupali povratak jednostavnoj teologiji prve crkve, Campbell i Stone su se protivili teologiji temeljenoj na nagaрanju i emocionalnoj duhovnoj obnovi. Vjerovali su kako iskljuиivo krštenje i priznavanje Isusa Krista kao Spasitelja su jedini zahtjevi kršжanstva.
Utemeljenje misionarskog društva (1849), te uporaba orgulja tijekom
crkvenih slubi, postupno su dovele do podjela unutar crkve. Shodno
tome, tijekom saveznog vjerskog popisa iz 1906. godine, Kristova crkva
i Kristovi uиenici smatrane su odvojenim institucijama. Doduše, ova se
podjela više temeljila na njihovim razliиitim obredima, a manje na doktrini. Danas se njihove pristalice dijele na strogu i umjerenu stranku. I
jedna i druga ima predstavnike u Beиu.
Stroa stranka vjeruje u nanovoroрenje krštenjem. Uz to zabranjuje
uporabu glazbala u crkvenim slubama. Njezino arminijansko gledište
gotovo pretpostavlja vjerovanje u spasenje vjerom i djelima. »Vjera je
stalni proces... Upravo nas naše krštenje иini kršжanima, a ne odluka o
prihvaжanju Krista.«
109
Liberalna stranka koja odbacuje ove krajnosti u bitnim crtama pripada
srednjoj struji evanрeoskih kršжana.
UNITARIJANSKA CRKVA
Unitarijanci (takoрer poznati pod imenom socinijanci) nastali su na
rubovima anabaptistiиkog pokreta. Oni su preispitivali stavove rane
Crkve o Kristovoj naravi, osobi i roрenju. Odbacili su trojstvo, kao i
Kristovo boanstvo. Isprva nisu bili liberali veж iskreni kršжani koji nisu
uzimali za istinu ono što nisu našli jasno izreиeno u Bibliji. Stoga nije
teško objasniti naslov knjige jednog njihovog pristalice: Protiv cijelog
svijeta nakon apostola. Za razliku od njih ortodoksni menoniti su izbacivali
antitrinitarijance iz vlastitih redova.
Socinijanism je našao snano uporište u Maрarskoj (Blandrata), Poljskoj (Sozzini) i Transilvaniji. Naposljetku se proširio na Nizozemsku,
Englesku i Sjedinjene Drave.
U razdoblju od 1800. do 1835. godine unitarijanstvo je bilo, u velikoj
mjeri, izloeno filozofskim strujanjima engleskog racionalizma, polusupernaturalizma i opжoj filantropiji. Od 1835. do 1885. godine na pokret
je snano utjecao njemaиki idealizam, kao i racionalistiиka teologija naklonjena misticizmu. Godine 1865. organizirana je Nacionalna konferencija unitarijanaca. Osim toga, razvijena je teologija prema kojoj se unitarijanci smatraju Kristovim uиenicima.
Od 1885. godine pokret doivljava uspon. Prihvaжaju se teorija evolucije, kao i empirijske metode u religiji. Dolazi do priznanja univerzalistiиke religije, kao i »etiиkih pokušaja dostizanja viših uиenja kršжanstva.«
1. Doktrina o Bogu i osobi Krista. Opжenito gledano, unitarijanci su
religiozni. Njihova moralna viрenja proizlaze iz Isusove etike. Vjeruju
kako je kršжanski svijet napustio istinskog иovjeka Isusa iz evanрelja
zamijenivši ga Kristom dogmatizma, metafizike i poganske filozofije.
Unitarijanci odbacuju doktrinu i dogmu o djeviиanskom roрenju. Uz
to ne vjeruju da je Isus Mesija, kao ni da je utjelovljenje Boga: druga
oso-ba trojstva tj. konaиni sudac koji жe u zadnjim vremenima suditi
svijetu.
2. Doktrine o grijehu i otkupljenju. Unitarijanci vjeruju u иovjekovu
uroрenu dobrotu. Stoga odbacuju doktrinu pada, okajanja i vjeиnog
prokletstva.
3. Pismo. Doktrina otkrivenja apsolutnog i neosporivog autoriteta
110
Biblije potpuno je strana unitarijanskoj vjeri i nauku. Posve je nepotrebno
isticati kako je ovaj pogled na Pismo istovjetan onome reformnog idovstva, kršжanske znanosti, Jedinstva i drugih nekršжanskih vjera. Navedene skupine rado rabe Bibliju na naиin koji nema veze s kršжanstvom.
Unatoи tome, unitarijanci neprestano navode biblijske retke kako bi
uvjerili slušatelje kako pripadaju ortodoksnoj kršжanskoj skupini. Tvrde
da pripadaju kršжanstvu iako istovremeno nijeиu povijesne doktrine
kršжanske Crkve (trojstvo, Kristovo boanstvo, djeviиansko roрenje,
za-stupniиko okajanje, tjelesno uskrsnuжe i Gospodnji slavni drugi dolazak).
SEKTE
SEKTAЉTVO
Prema autoru knjige Calvary Chapel – crkva ili kult? osnovni znaci
prepoznavanja kulta su:
1. Takva skupina ima elitistiиko gledište o sebi u odnosu na ostale
crkve; i jedinstveni poziv, to jest, oni su jedini ili pak najviše u pravu –
ostali su u krivu. Oni jedini – ili skoro jedini – vrše Boju volju.
2. Njihov voрa/voрe mogu tvrditi da imaju nešto osobito i iskljuиivo
(slubu, otkrivenje ili ovlasti) što im je dao Bog.
3. Dre da su jedina prava (ili najbolja) crkva te zauzimaju kritizerski
stav prema ostalim crkvama dok istodobno hvale i uzvisuju svoju skupinu, voрu/voрe ili svoje djelovanje. Druge kršжane ili crkve ismijavaju.
4. Uvelike naglašavaju odanost svojoj skupini i njezinom nauиavanju.
Иlanove se sve više i više uvlaиi u aktivnosti skupine te imaju malo ili
nimalo vremena za razmišljanje zbog prezasiжenosti kao i tjelesne i
duševne iscrpljenosti. To je, takoрer, vitalni dio procesa kontrole misli.
Sprjeиava se svako odstupanje od nauиavanja skupine ili preispitivanje
tog nauиavanja. Kritiziranje u bilo kom obliku smatra se pobunom. Naglasak je na autoritetu voрe/voрa, te neupitnoj pokornosti i podlonosti
istima.
5. Od иlanova se oиekuje da na neki naиin iskau odanost skupini. To
moe biti »kontroliranje« иlanova crkve, kao i obitelji, pod izlikom da je
to za njihovu »duhovnu korist«. Moe se zahtijevati i da lau (nebeska
prijevara) kako bi pridobili nove иlanove.
6. Najzanimljiviji »plijen« su im иlanovi drugih crkava.
111
Praktiиna podjela. U radnoj tipologiji, u sadašnjem stanju vjerskih prilika,
grupe i pokrete moemo rasporediti u tri glavne cjeline:
1) Sekte idovsko-kršжanskog nadahnuжa koje su prepoznatljive po
svojem pozivanju na Bibliju, oиekivanju skorog svršetka vremena,
nadahnjivanju Duhom.
2) Grupe orijentalnog nadahnuжa koje su se ukorijenile na zajedniиkom
tlu hinduizma i budizma, ponekad i na islamskom sufizmu. Usredotoиene na mistiиno iskustvo, organizirane oko uиitelja posjednika obeжavajuжe spoznaje, cilj im je omoguжiti ostvarenje иovjekova “ja” uzdizanjem
do kozmiиkog Izvora, principa bitka.
3) Grupe i smjerovi gnostiиkog tipa, “mistiиke”, nadahnjuju se na dvjema
prethodnim cjelinama. Ali one nadasve crpu iz paralelne tradicije
Zapada, iz te cjeline vjerovanja i prakticiranja koja se je odrala paralelno
sa slubenim nauиavanjem crkava (kao što je uиinila sinkretistiиka religija
vudu na otocima), iz ezoterookultizma. To иine u eklektiиkom i
sinkretiиkom duhu. Takoрer se i one pozivaju na Bibliju. No one je
išиitavaju u svjetlu svojih vlastitih interpretacija. Njihov “Isus”, na
primjer, jest Uиitelj, Inicirani, Poticatelj, jedno posebno oиitovanje
kristiиkoga sveopжega kozmiиkog principa, a ne Sin Boji.
POZADINA
Neke faktore treba uzeti u obzir kad govorimo o sektama u SAD-u.
1) Mnoštvo njih dolaze iz SAD-a (19. st.) koja je bila rasadnik svih
vrsta иudnih ideja.
2) Krajem 18. st. i na poиetku 19. st. zemljom je projurio val probuрenja. Ova probuрenje su bila mnogo izraenija na Divljem Zapadu.
Takva probuрenja su pridonijela рavolskom protuudarcu u obliku
krivovjerja. Nicale su mnogobrojne sekte, posebno Mormoni i Jehovini
svjedoci.
BOJA DJECA
Prema definiciji Ivana Vrtariжa, Boja Djeca (Children of God) sigurno
moemo smatrati sektom. Tu Zajednicu osnovao je 1968. u Kaliforniji
propovjednik duhovne obnove Mose David (David Berg). Procjenjuje
se da danas ima oko 8 000 иlanova, koji ive u komunama (»kolonijama«,
»domovima«) po gradovima u preko 70 zemalja. Broj simpatizera, koji
redovito pomau Zajednicu, vjerojatno je još veжi. »Boja Djeca« obiиno
112
svakih nekoliko mjeseci mijenjaju koloniju i tako proputuju иitav svijet.
Svoje misionare po ulicama gradova obraжajuжi se, u prvom redu, mladim prolaznicima, prodajuжi brošure ili jednostavno proseжi novиanu
pomoж. Te su brošure uglavnom takozvana Mo-pisma, spisi osnivaиa
Mosea Davida, koji povremeno izlaze.
Mose David osuрuje današnji sistem Zapada smatrajuжi ga рavoljim
djelom, a postojeжe kršжanske crkve naziva religijama Zakona, koje ubijaju
duh. Sr ivota u Zajednici je pobuna protiv svakog tradicional-nog
autoriteta u crkvi i dravi. Predodba o sudu koji жe biti izvršen nad
svijetom, o ponovnom dolasku Krista i o Bojem Kraljevstvu, sre-dišnja
su tema njihovog uиenja. Apokaliptiиna mjesta starozavjetnih knjiga i
tajanstveno Otkrivenje najcitiraniji su tekstovi Svetog pisma. S obzirom
na išиekivanje konaиnice vremena »Boja Djeca« sebe smatraju »malim
stadom«, pravim kršжanima, koji su sada slabi, no koji жe jednom vladati
na »Svetoj Gori«, gdje više neжe biti niиeg zlog. Svi se dogaрaji sadašnje
povijesti tumaиe u svjetlu apokalipse, primjerice pad vrijednosti dolara
i Nixonov nagli pad.
Jedan mladi Nijemac ovako opisuje svoj dolazak u Zajednicu: »Upravo tada nalazio sam se u groznoj situaciji, doivio sam slom s roditeljima
i na radnom mjestu, a i s djevojkom nije baš išlo najbolje. Tada mi se u
Hannoveru, na ulici, obratila jedna djevojka. Ispriиala mi je da ivi u
nekoj kršжanskoj zajednici mladih ljudi i da je tamo ludo, sve sami mladi
ljudi, svi prijazni i simpatiиni, da nema niti traga stresovima niti ikakve
prisile na rad. Nekoliko sam put otišao tamo i svidjelo mi se. Nakon
toga sam im se pridruio.«
Prve tjedne karakterizira potpuna izolacija. Novi se иlan upoznaje s
uиenjem Mosea Davida i mora se naviжi na ivot u koloniji. Zahtjeva se
potpuna pokornost takozvanim »pastirima« komune. Neki govore o
pranju mozga. Pri konaиnom pristupu, novi иlan mora sav svoj posjed
ustupiti »gospodaru«, napustiti radno mjesto i tako raskrstiti s dotadašnjim svijetom. Mose David piše u»Koloniji pastira«: Novi nam иlanovi
»moraju dati sve, kako ne bi imali ništa, kamo bi se mogli vratiti«. Pri
tom hoжe podsjetiti na Isusa, koji, navodno, takoрer nije imao stalno
zaposlenje.
Boja Djeca u zadnjih su nekoliko godina vlastitom zaslugom upala
u razliиite teškoжe. Mose David, koji иesto mijenja mjesto stanovanja i o
tome obavještava samo mali broj ljudi, ne moe se više vratiti u SAD,
jer je tamo optuen za razliиite prijestupe. U Njemaиkoj je 1977. policija
pretraila mnoge stanove. Izgleda da u zadnje vrijeme Zajednica izbje-
113
gava sve što bi se mogla smatrati protuzakonitim prosjaиenjem. Pravu
krizu izazvala je 1977. jedno Mo-pismo, u kojem je Mose David sebe
proglasio varalicom. No, nešto kasnije, reиeno je da je to pismo, navodno,
krivotvoreno. K tome, nekoliko godina unatrag, Mo-pisma su neprestano
sadravala tekstove i crtee, koji su nedvosmisleno bili erotske naravi.
Zanos potpunom predanošжu Bogu naglašavao se usporeрivanjem sa
spolnim ivotom. Govorilo se o »religioznoj pornografiji«. Nekako u to
vrijeme pojavile su se i vijesti o sistematskoj, moralnoj prisilnoj prostituciji djevojaka. Te su se vijesti u prvo vrijeme i mogle shvatiti kao protivniиka antipropaganda, no danas sve upuжuje na to, da Mose David
doista svoje pristalice ljepšeg spola ne naziva »robinjama ljubavi«, samo
u slikovitom smislu, veж i da su se mnoge djevojke doista prostituirale
kako bi pridobile nove иlanove i novac, i to iz potpune predanosti Bogu
i kao rtve duhovne revolucije, koju su Boja Djeca objavila kao svoj
program. Kae se da Bog, navodno, hoжe iskoristiti dra tih djevojaka,
kao bi pridobio ljude. A voрa im otvoreno kae, da tu dunost obavljaju
samo uz nadoknadu, jer raиuni se trebaju namiriti. U najnovije vrijeme
Zajednica nastoji sebe više ne naziva Boja Djeca, veж Obitelj Ljubavi,
što u izvjesnoj mjeri djeluje kao ironija
MORMONIZAM
Naziv »Mormon« se najиešжe odnosi na иlanove tzv. Crkve Isusa
Krista svetaca posljednjih dana, koju je osnovao 1820.g. Joseph Smith.
Naziv dolazi od Mormonove knjige. Sljedbenici pokreta Svetaca posljednjih dana vjeruju da je knjiga povijesni zapis Bojeg djelovanja meрu
trima civilizacijama na Ameriиkom kontinentu od 600. prije Kr. do 420.
godine i da su ju napisali proroci i sljedbenici Isusa Krista. Knjiga sadri
uиenja Isusa Krista narodima na ameriиkom kontinentu i izvještaj o njegovu slubi meрu Nefijskim narodom nakon svog uskrsnuжa.
Sjedište im je u Salt Lake Cityju, u ameriиkoj saveznoj dravi Utah.
Ovaj pokret, koji trenutno ima više od 14 milijuna vjernika, šalje 50 000
misionara koji rade po cijelom svijetu.
. Osnivaи ovog pokreta (teško bi ga se moglo nazvalo kršжaninom),
Joseph Smith, kasnije je bilo utvrрeno, (u jednom od njegovih prvih
pisama nedavno otkrivenih javnosti), je bio иovjeku pod utjecajem narodnih magija i okultizma. Mormoni nauиavaju da su Bog i Isus Krist osobno
poslali Smitha da širi »boansko sveto pismo«, napisanog na ploиama
od zlata, koje su zakopali drevni Izraelci, koji su se iselili u Ameriku.
Prema Smithovom izvještaju o tim znaиajnim dogaрajima, anрeo Mo-
114
roni je njemu pokazao mjesto izvan Palmire, SAD, gdje su ploиe navodno
bile skrivene. Harris, autor pisma, je jedan od»Tri svjedoka« mormonske
crkve, koji svjedoиe da su oni takoрer vidjeli te ploиe, dakle njihovo
svjedoиanstvo je takoрer stvar vjerovanja.
Harrisovo pismo, datirano sedam mjeseci nakon izdavanja »Knjige
mormona«, ponovno iznosi ono što je Smith rekao o duhovnom otkriжu:
»Ja sam to dobio zbog иarolije«, kae Smith. »Jedan stari duh mi je
rekao da kopam i traim zlato, ali kada sam kopao sljedeжe jutro, duh
se preobrazio u bijelog dadevnjaka na dnu jame i udario me tri puta…«
Tu nema spomena o bilo kakvom anрelu od Boga. Harris kasnije
spominje Smithovo sudjelovanje u »kopanju novca« koristeжi svoju,
navod-nu nadnaravnu moж i »proroиki kamen« kako bi pronašao zakopano blago. Pismo takoрer sugerira Smithovo korištenje иarobnim
kamenom u pronalaenju zakopanog »svetog pisma«. Drugo pismo koje
je nedavno ugledalo svjetlo dana, koje je poslao Smith 1825. jednom
tra-gaиu za blagom, govori kako zametnuti trag pred »mudrim duhom«
koji иuva zakopano blago.
Joseph Smith je bio takoрer poznat po svojim vezama sa Slobodnim
zidarima. Neki simboli i obredi koji se izvode u mormonskim hramovima proizlaze iz Slobodnog zidarstva.
Jedan vodeжi ne-mormonski povjesniиar zakljuиuje, da ta pisma dokazuju da su magijski i okultni obredi bili prisutni od samog poиetka ovoga
religijskog pokreta. Stoga nije iznenaрujuжe da bi pokret trebao nositi
izdajniиke znakove svoga istinskoga osnivaиa (рavla).
Razvoj pokreta: Pokret je poиeo 1830. g. u Fayette, New Yorku i
selio se na razna mjesta prije nego se smjestio u Salt Lake Cityu 1844. g.
pod vodstvom Brigham Younga koji je zamjenio Josepha Smitha kao
»pro-rok«, nakon što je ovaj ubijen u puškaranju. To se dogodilo kad
se stranka unutar mormonizma pobunula protiv Smitha kad je tvrdio
da uslijed posebne objave je poligamija dopuštena. Izdali su иlanak u
novini u kojom su napadali Smitha. Za osvetu su Smith i njegov brat
spalili iz-davaиku kuжu. Smith je bio uhiжen i baиen u zatvor, gdje je
umro u puš-karanju kad je bijesna rulja napadala zatvor. Young je imao
53 ene i 57 djece. Zapravo, pokret je imao popustljiv stav prema
spolnosti, milost je na primjer smatrana dozvolom za grijeh. Drava
Utah (80% mormoni) je jednaka ili gora od nacionalnog prosjeka po
pitanju mnogih vanih obiteljsko-moralnih pitanja. Pokret je jedno
vrijeme bio obiljeen poligamijom i rasizmom. Meрutim obje ove stvari
115
su ukinute »kasnijim objavama«. Poligamija je danas ograniиena na jedan
ogranak »fundamen-talnih Mormona«.
Godine 1850. mormoni su bili uvuиeni u razliиite okršaje (vatrenim
orujem) u pokušaju da uzvrate svojim progoniteljima. U jednoj bitci su
otišli tako daleko da su se prerušili u Indijance. Pokret se podijelio u
dvije glavne grupe:
1. Reorganizirani mormoni (ili Josefiti): kojima je danas baza u Independence, dravi Missouri. Oni odbacuju knjigu Dragocjeni Biser i nauku
o mnoštvu bogova, te da je Bog иovjek, o Majci Bogu, nebesko vjenиanje,
i krštenje za mrtve.
2. Fundamentalni mormoni koji nastavljaju praksu poligamije.
Zbog obaveznog davanja desetka, mormoni su postali vrlo bogata
»crkva«, u stvari druga u SAD-u do Katoliиke crkve.
Mormonske svete knjige: Mormonova knjiga je izdana u 1830.g. i
Dragocjeni Biser 1851. koji se poziva na kasnija »otkrivenja« dana Josephu
Smithu. Crkvena uprava se sastoji od Proroka (s dva savjetnika) na
vrhu i 12 apostola na drugoj razini. Ovo pokazuje da oni vjeruju u daljnju
ob-javu.
VJEROVANJA MORMONA
1) MORMONOVA KNJIGA; Mormoni tvrde da je Mormonova
knjiga dodatak Bibliji. Oni vjeruju da Biblija pretkazuje Mormonovu
knjigu, da ona tumaиi starozavjetna proroиanstva te tvrdi da je ona dio
novog saveza s Izraelom. Takoрer bi trebala biti i »još jedan svjedok«
istine kršжanskog evanрelja. Na nesreжu, ovaj »svjedok« stoji u proturjeиnosti s Biblijom u izvanredno puno dijelova. Uvelike se oslanja na
King James prijevod (2 5000 rijeиi!) no ipak tvrde da je Mormonova
knjiga bila napisana 1 000 godina prije KJV prijevoda Biblije! Zatim, ona
sadri mnoge netoиne prijevode KJV-a. Mormonova knjiga (Mormon je
ime anрela koji je dao otkrivenje) tvrdi da je ona povijesni prikaz
prapovijesne i pred-kolumbovske Amerike. Dvije grupe koje su,
navodno, stigle u Ameriku prije Kolumba su:
a) Jedna skupina je otišla od Babilonske kule, oko 2 250.god. pr.
Krista i emigrirala u Europu, te od tuda emigrirala u srednju Ameriku.
b) Druga skupina, koju su saиinjavali idovi, emigrirala je u Srednju
Ameriku oko 600.god.pr.Krista, netom prije uništenja Jeruzalema. Tvrdi
se da su ameriиki Indijanci potomci ove semitske grupe koja je bila
116
prokleta pa im je zato dana tamna koa. Ovo se kosi s istraivanjima na
podruиju genetike koja dokazuju da ameriиki Indijanci potjeиu od
mongolske rase i imaju drukиiju glavnu krvnu grupu od idova. Tvrdi
se takoрer da je Krist posjetio ameriиki kontinent i propovijedao evanрelje potomcima idova, i ustanovio krštenje, veиeru Gospodnju, sveжenstvo i druge mistiиne obrede. Isus жe se vratiti na zemlju i ustanoviti
svoje kraljevstvo na Ameriиkom kontinentu.
Nekih 1 400 godina kasnije Joseph Smith je, navodno, iskopao njihovu
povijesnu knjigu, napisanu na ploиicama od zlataegipatskim hijeroglifima!
U nekim toиkama Mormonova knjiga se smatra boljim i u odnosu na
Bibliju: Smatraju da postoje greške u prijevodu Biblije, dok se ne spominju nikakve takve pogreške u Mormonovoj knjizi. To je vrlo neobiиna
tvrdnja znajuжi иinjenicu, da je od prvog izdanja te knjige, napravljeno
više od 3000 promjena! Tvrdnje u Mormonovoj knjizi su bile poništene
kasnijim »otkrivenjima«. K tome još, njihova »verzija« Biblije sadri veliki
broj promjena i dodataka, koje nemaju ništa zajedniиko s problemima
prijevoda, no poиivaju na pretpostavkama da je Biblija nepotpuna i trebala
je biti dopunjena rijeиima velikog proroka, Josipa Smitha, nekih 1 800
godina kasnije.
2) MORMONSKA DOKTRINA SVEЖENSTVA: za sebe tvrdi da
posjeduje sveжenstvo Arona i Melkisedeka. Mormoni tvrde da su Joseph
Smith i Oliver Cowdery primili aronsko sveжenstvo iz ruke Ivana Krstitelja 15. svibnja 1829. godine i da se, kratko nakon toga, i
Melkisedekovo sveжenstvo prenijelo na tu istu dvojicu preko Petra,
Jakova i Ivana! Ovo je dio njihove iskljuиivosti: samo kroz mormonizam
moeš biti spašen, jer samo mormoni imaju uиinkovito sveжenstvo.
3) DOKTRINA O BOGU (BOGOVIMA), ИOVJEKU I STVORENJU: Triteizam (trojstvo se sastoji odtri boga); politeizam (postoji mnogo
drugih bogova uz Oca, Sina i Svetog Duha; oni vladaju drugim planetima). U izvjesnoj mjeri postoji razlika izmeрu Boga i anрela. Adam je
jednom bio duhovno stvorenje (bog), koji je došao na zemlju primiti
tijelo u kome жe ivjeti. Иovjek je bog u nastajanju, koji жe konaиno ponovno primiti svoje puno boanstvo (vid. gnostiиko krivovjerje i grиku
mitologiju, koje dri kako иovjeka posjeduje u sebi boansku iskru i
nakon pada tj. stvaranja kada je postao zarobljenikom u tijelu. Stvaranje
zemlje je vrsta zajedniиkog pothvata bogova i duhova ljudi u pred-po-
117
stojeжem stanju. Mormonizam vjeruje u pred-postojanje ljudi u duhovnom obliku. To je bio probni period: oni koji su bili zloиesti kasnije su
roрeni s crnom koom.
Razlika izmeрu nas i Krista je u stupnjevima. Njegovo tijelo je rezultat
fiziиkog sjedinjenja Boga Oca i Djevice Marije. To podsjeжa na najgoru
vrstu poganske mitologije. Kristovo pomirenje ne odreрuje mjesto
иovjekovog odlaska nakon smrti, s obzirom da je to odreрeno ljudskom
djelima (tj. spasenje po djelima). U sluиaju smrtnih grijeha, иovjek mora
dodati svoju vlastitu krv Kristovoj krvi i tako okaje svoje prekršaje, (to
je udarac Kristovoj jedinstvenosti kao druge osobe Trojstva). Kristovo
izmirenje za naše grijehe ne daje nam ništa više od prava na uskrsnuжe
(i time nadilaenje fiziиke smrti). Ljudi se spašavaju po vjeri u Krista (i
Josepha Smitha), ali takoрer i po dobrim djelima. Spasenje se zavrjeрuje
djelima uиinjenim u ovom ivotu. Samo жe se manjina pridruiti рavlu u
paklu: veжini жe ljudi biti dodijeljeno mjesto u jednom od tri nebeska
kraljevstva; nebeskom, zemaljskom i telestijalnom.
4) KRЉTENJE: Jedna sasvim nedvojbena doktrina mormonske crkve
je krštenje umrlih roрaka. To ne samo da poveжava ugled mormonske
crkve kao jedine agencije kroz koju se иovjek moe spasiti, nego omoguжava mormonima da postanu, bar djelomiиno, spasiteljima svojih
mrtvih roрaka. Mormoni to dokazuju ovako: Pošto je krštenje osnova
za spasenje, a mnogi su umrli prije nego što je Joseph Smith «obnovio»
crkvu, иini se neizbjenim da жe mnogi umrli biti izgubljeni. Kao obiиno,
mormoni tvrde da ivi mogu biti kršteni u zamjenu za umrle – to je za
one koji su umrli bez znanja o «obnovljenom» evanрelju Josepha Smitha.
5) BRAK: Drugi karakteristiиan element u vjerovanju mormona je
nebeski brak. Mormoni tvrde da postoji posebna vrsta braka – sklopljen
u mormonskom hramu – koji traje vjeиno i ne prestaje niti nakon smrti.
Djeca mogu biti roрena u tom braku i nakon smrti. Jedino ljudi vjenиani
na taj naиin mogu doseжi status boanstva (dakle: potpuno spasenje) –
drugi postaju anрelima.
6) SPASENJE: Mormonska doktrina spasenja ne ukljuиuje samo vjeru
u Krista nego i krštenje uranjanjem, poslušnost uиenju mormonske crkve,
dobra djela i dranje Bojih zapovijedi, koje жe oprati mrlje grijeha.
Nepotrebno je reжi, da ta nauka nema nikakvu podlogu u Bibliji i da
je u suprotnost s biblijskom naukom o spasenju vjerom, kroz otkuplju-
118
juжe djelo Mesije. Naša prva reakcija kad se susretnemo s takvim tvrdnjama je:
Kako itko zdrave pameti moe vjerovati takvim suludim besmislicama, koje su dijametralno suprotne temeljnom biblijskom uиenju? To
se moe objasniti jedino иinjenicom, da smo suoиeni sa snanim duhom
obmane, koji ima snagu namamiti one kojiima nedostaje nepokolebljivo
duhovno uvjerenje i one koje imaju vrlo malo znanja o Bibliji. Sve je to
dio рavoljih dezinformacija.
PROCJENA
Glavni izazov koji mormonizam stavlja pre kršжanstvo jeste tvrdnja
o postojanju dodatnog otkrivenja osim Biblije i dodatnog proroka (tj.
Josepha Smitha). Zapravo pokret tvrdi da objava još uvijek traje zahvaljujuжi postojanju njihovih proroka i apostola. Zajedno s ovime dolazi
i tvrdnja o ekskluzivnosti mormomonske vjere, samo u mormonskoj
vjeri, zahvaljujuжi njihovom posebnom sveжenstvu, moete naжi potrebno spasenje. Na kraj krajeva spasenje se ne moe dobiti bez priznavanja
Josepha Smitha kao proroka. U stvari mormonska vjeroispovijed kae:
»Svjedoиim da je Joseph Smith bio Boji prorok, koji je umro za vjeru;
da je Mormonova knjiga istinita, da je crkva Isusa Krista svetaca
poslijednih dana jedina istinita obnovljena crkva, i da danas na zemlji
postoji ivi prorok.«
U pobijanju mormonskih tvrdnji treba naglasiti da je:
1. Kanon Svetog Pisma zatvoren: nikakvi kasniji proroci i apostoli ne
mogu ga proširiti i nadodati.
2. Mormonova knjiga ne samo da nadodaje veж i proturjeиi prijašnjim
objavama koje nalazimo u Bibliji.
ADVENTISTI
Crkva Adventista sedmoga dana, ili Kršжanska adventistiиka crkva,
je protestantska crkva иija su najistaknutija vjerovanja, koja definiraju i
njihov naziv, vjera u Kristov skori povratak i svetkovanje biblijskog
sedmog dana, odnosno subote. Adventistiиka crkva trenutno ima više
od 16,3 milijuna vjernika. Adventisti sedmoga dana svoju cjelokupnu
doktrinu temelje iskljucivo na Bibliji, naglašavajuci svoju protestantsku
tradiciju i nacelo "Sola Scriptura". Iako ne priznaju izvanbiblijske autoritete
kao temelje za formiranje doktrine, velik utjecaj pri tumacenju i
oblikovanju razumijevanja Biblije imaju spisi Ellen G. White za koju vjeruju
119
da je bila Boji prorok. Ona je bila dio rane Adventisticke crkve i stoga
je sve svoje tekstove temeljila na Bibliji, te Adventisti smatraju njezine
spise izrazito korisnima jer je biblijske principe i prorocanstva dodatno
osvjetlila i prilagodila suvremenom svijetu, te iznijela mnoštvo korisnih
zdravstvenih, psiholoških i pedagoških savjeta, ciju je istinitost i naprednost za ono doba potvrdila suvremena znanost. (Wikipedija).
Korijeni pokreta Jehovini Svjedoci se mogu pronaжi u adventistiиkoj
crkvi. Sve je poиelo kada je William Miller, baptistiиki farmer, najavio
da Isus dolazi 1843. godine. Ovo se temeljilo na pogrešnom vjerovanju
da se 2 300 dana u Danijelu odnose na 2 300 godina. Zapravo se doslovno
radi o danima i odnosi se na razdoblje od 171.-165. god. pr. Krista
(kada su pogani oskvrnuli Hram, prije no što ga je Juda Makabejac
obnovio 165. god. pr. Krista). Krist se nije vratio 1843. godine, no
umjesto toga osnovana je prva adventistiиka crkva.
Kada se prognoziranja Williama Millera nisu ostvarila, Hiram Edson
je imao viziju koja je objasnila ovo nesuglasje, Miller je navodno pogrešno
shvatio ono što je govorio – zapravo je to bio poиetak istranog suda na
nebu kako bi se odredilo tko je meрu mrtvima vrijedan uskrsnuжa (izrazito arminijansko tumaиenje!).
Novo razumijevanje иišжenja svetišta postalo je kamen temeljac u
razvoje kasnije adventistiиke teologije. Zajedno s vjerovanjem u skori
Kristov povratak koje su sljedili od Millera. Kristova nebeska sluba u
dvije faze postat жe u iduжa dva desetljeжa temeljni nauk onih koji su
izrastali u crkvu. Prvi adventisti koji su prihvatili sedmi dan subotu
иulu su o njoj od baptista sedmog dana koji su poиetkom 1840-ih ponovno
osjetili potrebu da propovjedaju ovo posebno svjetlu....Posljednja osebujna adventistiиka doktrina je uvjetna besmrtnost...Tako je Storrs poиeo
propovijedati “uništenje”. (Kratka povijest kršжanske adventistiиke crkve:
George R. Knight). Adventisti, kao drugi pokreti 19. stoljeжa u SAD-u,
tvrdili da imaju nešto posebnog (na temelju nove objave) da propovijedaju, nešto što su drugi izostavili ili zanemarili, i da drugi kršжani su ot
padnici (Babilon)
Drugi adventisti su vjerovali da je Drugi dolazak bio ometen njihovim
neuspjelim odravanjem sabata kako je opisan u Starom zavjetu. Ellen
G. White je imala viziju koja je ovo, navodno, potvrdila. Ona je vjerovala
da je papa izmijenio dan štovanja sa subote na nedjelju i, buduжi da je on
zvijer, oni koji štuju nedjeljom imaju znak zvijeri. Nasuprot onima koji
su zadrali subotu bili su 144.000 adventista. Oni su imali znak crkve
120
ostatka (usp. duh proroštva – Otkr. 12,17 i 19,10). Ona je trebala postati
Proroиicom adventizma (usp. moj anрeo pratilac pokazao mi da...ja sam
primila viрenje da...): imati proroиki dar i biti proroиica su praktiиki
istoznaиice). “Uloga Ellen White je, naravno, kljuиna na osnivanje i razvoj
adventizma...”(Kratka Povijest adventizma itd. Knight). Tvrdila je da je
ona glasnik kojeg je Bog odredio kako bi joj otkrio posebna otkrivenja
koja se tiиu adventistiиke crkve. Adventisti, meрutim, tvrde da nisu
ništa gori od pentekostalaca i u tom pogledu ne prihvaжaju njene zapise
kao jednako vrijedne Sv. Pismu. No ustvari, adventisti, umjesto da
ispituju njena pisma u svjetlu Biblije, upotrebljavaju njene izjave (npr. o
istranom postupku osude) kako bi dokazali svoja izlaganja Pisma (Dn
7,10; Otk. 20,12).
Ta je denominacija zapoиela 1863.god. stapanjem tri grupe koje su
prihvaжale:
1. Doktrinu o nebeskom svetištu kao objašnjenju zašto se 1843.g. nije
dogodio Kristov fiziиki dolazak.
2. Svetkovanje subote a ne nedjelje.
3. Ellena White kao prave proroиice, иija nauиavanja trebaju biti иuvana.
Adventisti vjeruju da se sva dosad neispunjena proroиanstva odnose
na njih i na njihovu crkvu.
VJEROVANJA ADVENTISTA
“Prirodno je, da je naglašavala svoju jedinstvenost, osobito svojih
stoernih doktrina, ukljuиijuжi i premileniaristiиki Kristov dolazak,
Njegovu slubu u svetištu, uvjetnu besmrtnost, duhovne darove, i vanost sedmog dana subote. Crkva je svoju misiju vidjela u obraжenju
drugih kršжana na dragosjenu adventistiиku vijest.” (Kratka Povijest adventizma itd. Knight)
Iako adventisti tvrde da je Biblija njihov vrhovni autoritet…
1) Ellen White tvrdi da je Krist uzeo na sebe našu grešnu narav.
2) Ellen White tvrdi da Krist još uvijek vrši pomirenje. Ovo je povezano
s njihovim posebnim gledištem o istranom sudu, prema иemu su na
kriu grijesi vjernika bili preneseni do nebeskog svetišta, gdje жe biti
izbrisani nakon istranog suda na nebu kako bi se odredilo da li su ovi
grešnici vrijedni spasenja (i vjerovanje ili ponašanje жe biti uzeti u obzir).
Tada жe ovi grijesi biti poloeni na sotonu (!) – prema njihovoj interpretaciji o Azazelu u Starom Zavjetu.
Prema adventistima, na kriu su se grijesi vjernika prenijeli na ne-
121
besko svetište gdje se nakon istrane suda odredilo jesu li ti grešnici
vrijedni da im se grijesi izbrišu. Ovo je, naravno, bilo izmišljeno kako bi
se zataškao Kristov nedolazak 1843. god., jer ono što se ‚zapravo‘ dogodilo je to da je Krist (izbrisavši grijehe) iz svetog mjesta prešao u
svetinju nad svetinjama u nebeskom svetištu. Prvo se trebalo oиistiti
nebesko svetište, jer se tu, na kraju krajeva, иuvaju grijesi vjernika! Kada
se pokajemo, grijesi se od nas oduzimaju i pohranjuju u nebeskom svetištu! Djela 3,19 (KJV) se navode kao tekst koji ovo dokazuje.
3) Dranje sabata: vjernici trebaju drati 10 zapovijedi iz poštovanja
prema Bogu: kau da ovo znaиi da je dranje zakona plod, a ne uvjet
spasenja. Meрutim, u posljednjim danima svetkovanje sabata жe biti uvjet
za spasenje, kad жe zvijer nametnuti svetkovanje nedjelje. S jedne strane
adventisti tvrde da prihvaжaju vjernike drukиijih uvjerenja, a s druge
strane tvrde da su oni pozvani u posljednjim vremenima da naglašavaju
zanemarivanu istinu o svetkovanju sabata (tj. dranju иetvrte zapovjedi).
4) Kandidati za krštenje moraju ispovijediti 13 vjerovanja: svetkovanje
sabata, duh proroštva, crkva kao ostatak, obeжanje apstinencije od alkohola i duhana.
5) Veиera Gospodnja se slavi иetiri puta godišnje, иemu prethodi
obred pranja nogu.
6) Eshatologija: Prije Kristovog dolaska жe biti posebno uskrsnuжe za
adventiste kako bi prisustvovali ovom dogaрaju. Kod glavnog uskrsnuжa, i mrtvi i ivi sveci biti жe uzneseni na nebo gdje жe provesti tisuжu
godina! Sotonu жe se ostaviti na zemlji kako bi uzrokovao divljaиki
nered. Krist жe se na kraju milenija sa svojim svetima vratiti kako bi
ivjeli u Novom Jeruzalemu. Nema posebne uloge za Izrael kao narod
u buduжnosti.
7) Adventisti uиe o spavanju duše, uništenju, slobodnoj volji, Kristovom boanstvu, krštenju vjernika. No, buduжi da su nevjernici uništeni
nakon što umru, adventisti objašnjavaju njihovo pojavljivanje na buduжem sudu kao neku vrstu ponovnog stvaranja.
Dakle, pokret je bio obiljeen snanim naglaskom na proroиanstva i
pokušajem da se oivi starozavjetna volja Boja. Velika greška koju иine
je to što ne poistovjeжuju Izrael s proroиanstvima, tj. ne shvaжaju da se
starozavjetna proroиanstva u prvom redu odnose na taj narod.
Mora se reжi da postoji neslaganje meрu piscima koji se bave kultovima, u odnosu na to jesu li adventisti kult ili kršжanska denominacija.
Walter Martin (Kraljevstvo kultova) иvrsto smatra da su kršжani i kritizira
Hoekema (kalvinist) što ih je u svojoj knjizi Иetiri glavna kulta nazvao
122
kultom. Martin tvrdi da se njihovi slubeni zapisi moraju uzeti onakvi
kakvi jesu, a ne da ih se krivo tumaиi. Istina je da su neke adventistiиke
grupe sliиnije sektama od drugih, ali to vrijedi i za druge denominacije.
Ipak, иinjenica da je iz adventizma proizašao pokret Jehovinih svjedoka
i Svjetska Boja crkva, иini adventizam izrazito sumnjivim, usprkos svemu
što njegovi pobornici kau u njegovu obranu.
Od trenutka priznavanja adventista od drugih prtestantskih denominacija, adventista imaju mnogo bolje odnos sa širom kršжanskom
zajednicom. Jedna alosna posljedica ovog priznanja jest podjela
adventistiиke jasnosti u ocjeni je li ovakvo priznanje korak naprijed ili
nazad u osebujnoj misiji Crkve.
Drugo kulturološko pitanje koje podriva jedinstvo jest uloga ena u
propovijedniиkoj slubi. Adventisti su odobravali ovu slubu, no odbili
su rukopolagati ene.
Drugi predmet zabrinosti za mnoge adventiste je pitanje odgode
drugog Kristovog dolaska. Neki vjernici, zbunjeni, nastoje okriviti druge
(иesto voрe) zbog иinjenice što Krist još nije došao. Drugi se, иini se,
uspavani i ravnodušni, dok neke ele promijeniti ili odbaciti crkveno
nauиavanje apokaliptiиkih proroиanstava (Kratka Povijest adventizma itd.
Knight).
SVJETSKA BOJA CRKVA
Buduжi da se nikako nije mogao sloiti sa suprugom oko svetkovanja
subote Herbert Armstrong je pribjegao Bibliji u elji da pronaрe dokaze
koji жe potkrijepiti njegova vjerovanja. Slijedilo je utemeljenje vlastite
crkve 1934. godine kada je, prema njegovom mišljenju, zapoиelo razdoblje filadelfijske crkve. Pokret kojeg je stvorio bio je mješavina britanskog izraelitizma (prema kojem su Britanci i Amerikanci potomci
deset izgubljenih plemena, a britansko prijestolje Davidovo), adventizam, nauka Jehovinih svjedoka i mormona, te Armstrongovih osebujnih razmišljanja o spasenju i Bojoj naravi. Iako je sebe drao za Bojeg
proroka mnoga mu se proroиanstva nisu ostvarila. Tvrdio je kako se
evanрelje više nije širilo nakon bijega rane Crkve u Pellu (u Jordanu).
VJEROVANJA
Armstrong govori o postojanju više bogova. Shodno tome, trojstvo
ukljuиuje Oca i Sina, no i druge osobe (mormonsko vjerovanje). Иovje-
123
kova konaиna sudbina je, pak, postati bogom. Isus je roрen s grešnom
ljudskom naravi koja se s vremenom morala usavršiti kako bi mu
omoguжila prinošenje savršene rtve.
Armstrong ne vjeruje u osobu Duha Svetog. Za spasenje tvrdi da je
potpuno tek kod uskrsnuжa kada sa sigurnošжu znamo jesmo li spašeni.
Kod novog smo roрenja zaиeti, no ponovno smo roрeni tek uskrsnuжem.
Krštenje, kao i svetkovanje subote, su obvezni ukoliko elimo biti spašeni. U protivnom nosimo jedno od obiljeja zvijeri iz knjige Otkrivenja.
Nema vjeиne kazne za pokvarene. Kako je Isus kao duh podignut iz
mrtvih tako жemo i mi uskrsnuti kao duhovi.
JEHOVINI SVJEDOCI
Jehovini svjedoci su pripadnici vjerske zajednice koja broji oko 7,5
milijuna pripadnika širom svijeta (2010).
Oni smatraju da su oni pripadnici jedine istinite kršжanske zajednice
i odbijaju suradnju sa svim ostalim kršжanskim crkvama. Nijedna druga
kršжanska zajednica ne prihvaжa Jehovine svjedoke kao kršжansku zajednicu zbog njihovog odbijanja vjerovanja u Trojstvo, jednu od glavnih
kršжanskih dogmi. Neki teolozi smatraju da ovo иini Jehovine svjedoke
idovsko-kršжanskom zajednicom.
Russell, njihov osnivaи, se udruio s adventistima u razdoblju 186978, prije nego što je prekinuo s njima. Od njih je upio sljedeжa vjerovanja:
1) Nema vjeиnog kanjavanja (tj. pakla).
2) Nijekanje Kristovog boanstva i Trojstva (vjerovanje samo nekih
adventista).
3) Manija za odreрivanjem datuma Kristovog dolaska i samoopravdanje kad se predskazani dogaрaji ne bi ostvarili (1874 i 1914. g.).
Prema tome, Jehovini svjedoci mogu se smatraju izdankom adventistiиkog uиenja. Rana povijest pokreta je usko povezana ivotom svoje
prve dvojice predsjednika. Osnivaи je bio C.T. Russell koji, još mlad,
odbacuje ideju vjeиnog muиenja (pakla), moda zbog strogog pouиavanja, koje je primio kod adventista. Kao rezultat toga иina, ušao je u dugu i raznoliku karijeru odbacivanja, ciljajuжi na »organizirane religije«.
Podrijetlo je tipiиno ameriиko: poslovan se иovjek posveжuje širenju svojih
vjerovanja uvjeren, nakon prolaznog napuštanja svakog oblika vjerske
prakse, da je Isusov povratak blizu, nevidljiv svijetu, ali vidljiv oиima.
Godine 1870. je organizirao biblijsko prouиavanje, što je posluilo lansiranju pokreta. On postaje krajnje kontroverzna figura, иesto ukljuиe-
124
na u pravne sporove. Иinjenica da je izgubio veжinu tih sporova o kleveti, pokazuje da optube protiv njega za neiskrenost i moralne padove,
ne mogu biti lako odbaиene. 1913.g. njegova ena se rastavila od njega
zbog »ponosa, egoizma, tiranizacije i neprikladnog ponašanja s drugim
enama«. Ipak, to je иovjek koji tvrdi da njegova interpretacija Svetoga
pisma »omoguжuje boansko svjetlo nad Bojom Rijeиi«. To nije odmaklo
dalje od stava mormona koji tvrde, da je Bog dao svom narodu dodatna
otkrivenja kroz Josefa Smitha, koja su odluиujuжa za pravilno razumijevanje Biblije. Do dana današnjeg, Jehovinim svjedocima je zabranjeno
иitanje Biblije bez objašnjenja koja se nalaze u Kuli straara, njihovom
иasopisu.
Kao govornik, Russell je privolio mnoge, ali kao teolog nije impresionirao niti jednog; kao иovjek, bio je uvijek iznova osuрivan za krivokletstvo. U svojim pisanjima i lekcijama, on je poricao glavne biblijske
doktrine: Sveto Trojstvo, Kristovo boanstvo, uskrsnuжe tijela i Kristov
povratak, vjeиnu kaznu, vjeиno postojanje duše i bezgraniиnog pomirenja
za grijehe. Na sudu je priznao da nema znanje niti hebrejskog niti grиkog
jezika i da nikad nije imao formalno teološko obrazovanje. Stoga nije
iznenaрujuжe da se Jehovini svjedoci pokušavaju distancirati od tog
иovjeka, ali ipak, njegovo uиenje иini osnovu njihove »vjere«. On je taj
koji je oporuиno ostavio duhovnu zbunjenost, koju obiljeava današnje
nauиavanje Jehovinih svjedoka.
Njegov nasljednik, Judge Rutherford, proglašavao se Jahvinim (Bojim) ustima onoga vremena i tvrdio da je Bog odredio njegove rijeиi
kao rijeиi boanskog autoriteta. Rutherford je takoрer navodio Russella
i njegove materijale kao mjerodavne. Meрutim, takoрer se distancirao
od Russella pa je izostavio naziv »Russellovici« (Russellites) i usvojio
naziv »Jehovini svjedoci«, te na taj naиin sakrio prave korijene pokreta.
Jedan od glavnih principa pokreta je bilo mjerenje biblijske nauke
kriterijem »razuma« naroиito razuma Russella i Rutherforda. No, Bog
je rekao: Jer misli vaše nisu moje misli…(Izaija 55,8-9) – tom tvrdnjom Bog
sigurno nije rekao da razum i razmišljanje trebaju biti izostavljeni u pri
istraivanju, veж da nitko moe znati Boje um, prirodu Bojih misli u
njihovoj punini, s obzirom da je иovjek konaиan, a On je beskonaиan.
Naše spoznaje o Gospodinu ovise o Njegovom otkrivenju.
1942.g. Nakon Rutherforda je došao Natan Knorr, i nakon Knorra,
Frederik Franz (1977).
1975.g. pokret je doivio veliku krizu. Armagedonska bitka je bila
pretkazana za 1975., jer prema »svjedocima« ove godine bi se napunilo
125
6.000 g. od poиetka stvarenja. Bitka se nije dogodila a mnogo иlanova
su napustili pokret. Od tada su se dogodile znatne promjene kada je
Franza bio zamoljen da odstupi s dunosti. 1992.g. Milton G. Henschel
je bio predsjednik organizacije, a od 2000.g. je Don A. Adams.
Jehovini svjedoиi su vrlo strukturirana organizacija. Sjedište pokreta
(ili Društva) Kula straara je u Brooklynu (New York). Temeljna je grupa
skupština, koja ima do 200 иlanova, koji se udruuju u Dvoranu
kraljevstva (kraljevstvo Boje odreрeno je da pripravi jedno novo иudesno stanje иovjeиanstva koje жe uskoro biti vidljivo na zemlji; poиelo
je vladati 1914., kad je Krist bio ustoliиen na nebu). Pokrajina je administrativna cjelina koja obuhvaжa dvadesetak skupština. Više pokrajina
иini oblast; više oblasti tvori jednu zonu. Svaka je zemlja jedna filijala s
betelom, a svaki je od njih povezan s betelom Vodeжeg tijela. U svakoj
organizacijskoj jedinici postoje nadglednici koji jamиe besprijekorno
funkcioniranje svake administrativne cjeline i osiguravaju unutarnju
medurazinsku kontrolu. Skupštine se odravaju svakodnevno ili nakon
više dana, a okupljaju иlanove na svim razinama. Memorial – spomen
na Kristovu smrt 14. nisana idovskog kalendara (14. dan poslije
mladaka u proljetnom ekvinociju) – jedina je svetkovina Jehovinih
svjedoka; tada blaguju “simbole” samo “pomazani” иlanovi (ostatak
sadašnjih ivuжih od 144 000). Svaki kršteni Jehovin svjedok sudjeluje
svakog tjedna osim na skupštini, i uz svoj osobni studij, na tri sastanka;
on mora posvetiti najmanje deset sati mjeseиno propovijedanju po
kuжama. Opжi pionir navjestitelj je koji se pismeno obvezuje propovijedati
barem 80 sati mjeseиno (on predvodi biblijskih studija i tijekom tog
razdoblja obavlja 35 novih posjeta). Aktivnosti su utvrdene u izvješжima
o djelatnostima Skupštine (svaki Jehovin svjedok mora redovno podnijeti
izvješжe o svojoj slubi). Centralizirana organizacija i interna kontrola
rigorozne su i vrlo razvijene. Svakog mjeseca
Prosvjedni pokret. Ideologija i socio-religijska praksa Jehovinih svjedoka
tipiиno su prosvjedne te se predstavljaju najprije kao “društveni analizator”. Zauzimanjem svojih stavova protiv sluenja vojne obveze, transfuzije krvi ili teorije o evoluciji Jehovini svjedoci doista prisiljavaju
institucije da pokau svoju represivnu stranu. Svojim “ideološkim iskrivljenostima” Jehovini svjedoci pridonose, na primjer, razotkrivanju militaristiиkog duha pojedinih zemalja izlauжi sebe zatvoru zbog svojih
principa savjesti. Oni “raskrinkavaju suvremeno društveno uredenje
suprostavljujuжi mu utopijski model koji pomoжu opreиnosti naglašava
126
njegove nedostatke”. Time se oni ukljuиuju na jedan odredeni naиin u
pokret protukulture šezdesetih i sedamdesetih godina.
Pokret je prosvjedovan i time što svojim protivljenjima predstavlja jednu
“eshatološku, milenaristiиku, utopijsku i radikalnu grupu”. On nagoviješta zlatno doba gdje жe, poslije Armagedona, ugroeni postati odabranici. Taj je savršeni svijet veж ostvaren u nacrtu s Udruenjem. Svaki ga
Jehovin svjedok moe potom sebi predoиiti na svoj naиin.
Jehovini svjedoci predstavljaju jedno zasebno shvaжanje vjerskog ivota.
U svojem vjerskom ponašannu vjernici se ne obaziru ni na unutarnji
ivot ni na savjest. Taj se ivot definira jedino prema naиinu ponašanja
koji moe biti vrlo razliиit. Pravi je Jehovin svjedok onaj koji obdrava
иvrsto utemeljen popis toиno odreрenih djelatnosti. Obraжenje je shvaжeno kao organizira−no uиenje s ciljem stjecanja naиina ponašanja uz
pomoж nagraрivanja i kanjavanja. Ono je uostalom isprogramirano u
sedam stupnjeva koji odgovaraju razdobljima promjene profanog ponašanja produujuжi se otprilike na šest mjeseci. Jehovini se svjedoci
takoder praktiиki nikada ne pozivaju na neki duhovni ivot. Oni ne
poznaju ni mistiиku patnju niti znaju za vjersku sumnju: postati i biti
Jehovin svjedok znaиi prije svega usvojiti naиin ivota. Tako shvaжanje
vjerskog ivota podrazumijeva jedan od elemenata racionalnosti pokreta
i utjecaja koji on vrši na svoje иlanove. Racionalno se sastoji u “modeliranju
pojedinca иiji je zadatak metodiиko i trajno širenje društva” preko širenja
tiska. Vjerski ivot ne ukljuиuje dakle ni njihove osjeжaje ni stanje njihove
duše; no on se oиituje bezuvjetno u arkom prozelitizmu ostvarenom
toиno odredenim brojem sati propovijedanja i bilancom prodaje, jer sve
je bezuvjetno odreрeno s preporukom da se u buduжnosti i poveжa.
NAUИAVANJE JEHOVINIH SVJEDOKA
Bog, Isus, Trojstvo, Jehova. Kršжanska tradicija drala je od samih
poиetaka da je umrli i uskrsnuli Isus u punini иovjek i u punini Bog. Za
Jehovine svjedoke on nije ni jedno ni drugo (u poиetku su ipak priznavali
njegovo boanstvo). Arhanрeo je Mihael prije njegova roрenja, a potom
i nakon njegove smrti, ponovno došao u svom svojstvu anрela i
duhovnog stvorenja. On nije uskrsnuo u svojem tijelu, a kad se je trebao
pokazati pred svojim uиenicima, uzeo je svoje privremeno tijelo koje je
potom nakon njegova oиitovanja odmah išиeznulo. Njegovo je poslanje
bilo jednostavno biti “jedan Bog’, Jehovin glasnogovornik. Da bi potvrdili taj nauk istodobno arijanski i doketski2, Jehovini svjedoci moraju
127
medutim ipak iskriviti tekstove Novoga zavjeta i navesti druge koji su
izvan konteksta (Kol 1,15; Iv 14,28; 1 Kor 15,28).
Ova povezanost s arijanizmom oиituje se u izrazitom odbijanju dogme
Trojstva (s naglascima monoteistiиkog fanatizma bliskom odreрenim
najrigoroznijim judaizmima), koja je prema njima bila Arijanizam je
jedna stara hereza koja je nijekala Isusovo boanstvo. Doketizam je
nijekao da je Isus umro u svojem pravom fiziиkom tijelu, na kriu.
Oni kau da je predoрba trojstva i bKristovo boanstvo izmišljene na
Nicejskom saboru (325.) istodobno kad i Isusovo Boje sinovstvo. Otuda
to poslanje koje sebi pripisuju Jehovini svjedoci da oni utemeljuju
štovanje Boga – Jedinog, s njegovim istinskim imenom zaboravljenim
tijekom stoljeжa: Jehova. No, za veжinu (иak osporavanu) egzegeta to
ime ne bi trebalo biti izgovarano ni kod idova ni kod kršжana.
Hebrejski, kau oni, doista se piše samo sa suglasnicima. Ime Isusovo
objavljeno Mojsiju (Iz13,14) pisalo se JHVH. Nekoliko stoljeжa poslije
idovi su iz poštovanja prestali izgovarati to sveto ime i nadomjestili
su ga drugim rijeиima, osobito s Adonaj (Gospodin). Nekoliko stoljeжa
nakon Isusa Krista, da bi olakšali иitanje Biblije, idovski uиenjaci (struиnjaci – masoreti) dodali su suglasnicima znakove da oznaиe samoglasnike. Za ime Jahveh oni su saиuvali suglasnike JHVH i dodali im
samoglasnike od Adonaj (a, o, a): to je dalo ime Jahovah ili Jehovah u
transkripcijama Biblije poиevši od 16. stoljeжa. U novije su doba Jehovini
svjedoci morali preformulirati svoje nauиavanje u ovoj toиki (Ime koje
ostaje zauvijek, 1984., str. 10.), ali u naše doba upotrebljavaju svoj prvotni
naиin tumaиenja.
1) NIJEKANJE TROJSTVA. Prema njima, Trojstvo je sotonska
patvorina
2) NIJEKANJE KRISTOVOG BOANSTVA, a time i negiranje
dostatnosti njegovog otkupljenja. Vjeruju da je Isus bio stvoren
izravno, a sve drugo stvoreno neizravno (kroz Isusa). Dakle Isus je
»bog« samo u drugorazrednom smislu. Nijeиu da je Isus imao dvije
naravi.
3) KRIST JE SADA BEZ TIJELA: Iz toga proizlazi da on ne moe biti
uиinkoviti posrednik. Dok je bio na zemlji bio je samo иovjek –
boanstvo se nijeиe. Tako ne samo da se nijeиe njegovo djelo
otkupljenja veж i nje-gova posredniиka sluba. Sveti Duh je samo
»utjecaj«.
128
4) SPASENJE VJEROM I NAЉIM VLASTITIM TRUDOM. Ukljuиuje
vjeru u Kristovo otkupljenje za našu fiziиku smrt, krštenje u vjeri
Jehovinih svjedoka i djelovanje za Jehovine svjedoke, i moralan ivot.
Isus je umro za Adamove grijehe, što samo znaиi da imamo drugu,
bolju priliku da, kad se ponovno vratimo na zemlju zadobijemo vjeиni
ivot i ne uиinimo istu grešku koju je Adam uиinio. Postoje dvije vrste
spašenih: 144 000 koje жe iжi u nebo i ostali koji жe imati zemaljsku sudbinu.
1918. godine odreрen broj tih 144 000 su duhovno uskrsli!
5) IZRAEL: Nijekanje jedinstvenog mjesta koje Izrael ima u Bojim
namjerama. Izrael je zamijenjen sa 144 000 onih koje se smatra posebnom
vrstom vjernika koji jedini imaju pravo nastanjivanje nebeskih sfera.
Prema njima, za vrijeme milenija tih 144 000 жe vladati s neba, ali neodreрen broj ljudi dobre volje жe vladati na zemlji. Ovaj dodatni neodreрeni broj se morao smisliti kada je broj Jehovinih svjedoka premašio
broj od 144 000! Svima onima koji se vrate u ivot kod konaиnog uskrsnuжa bit жe dana još jedna prilika da prihvate Evanрelje.
5) Vjeruju u spavanje duše i uvjetnu besmrtnost. Nijekanje pakla kao
mjesta vjeиne kazne: postoji samo tjelesna smrt, koju prati uništenje.
6) Jedino oni su Boji narod – svi ostali su sljedbenici рavla;
7) Iskljuиivost: Stvarna obnova crkve istinskom religijom nije se desila
prije 1870.-tih, kada je Russell poиeo svoje Biblijsko nauиavanje.
Traeжi opravdanje svojih vjerovanja, »svjedoci« se slue nekim neprihvatljivim metodama izlaganja Biblije.
1. Nametnu svoje interpretacije (koje se nalaze u иasopisu u Kula
Stra-ara) Bibliji, pa nakon toga trae biblijske stihove (иesto izvaрene
iz kon-teksta) kako bi dokazali svoje stajalište.
2. Ponekad se prepuštaju apsurdno doslovnom shvaжanjem slova.
Transfuzija krvi se odbacuje na temelju biblijskog odlomka koji zabranjuje jedenje krvi.
3. Ponekad upotrebljavaju apsurdnu tipologju. Nou se smatra tipom
Krista a njegovu enu tipom Jaganjиeve Zaruиnice (144.000)!
4. Dre se tekuжih dogaрaja, a nakon toga trae proroštva koje ih
navodno pretkazuju.
129
KRЉЖANSKA ZNANOST
Kršжanska znanost je, zapravo, priиa o priliиno taštoj eni, Mary Baker
Eddy, koja je imala zdravstvenih problema od kojih se, tvrdila je,
izlijeиila. Od toga je napravila posao, a s vremenom i kult na иijem je
иelu bila ona sama, kao proroиica kulta, a njena pisanja su postala kao
Biblija kulta.
Još dok je bila dijete sumnjala je u Sudnji dan, vjeиnu kaznu i gledište
da Bog nema milosti prema nevjernicima.
U svojoj knjizi Znanost i zdravlje иini se da se uvelike oslanja na Phineasa
Quimbya koji je bio uvjeren da je ponovno otkrio Isusove me-tode
lijeиenja. Meрutim, od nastanka karizmatskog pokreta, koji se ta-koрer
puno bavi ovim pitanjem, Kršжanska znanost se morala suoиiti s
ozbiljnom konkurencijom.
1879.godine, Mary Baker Eddy odluиila je osnovati crkvu. Љto se
tiиe doktrinarnih elemenata bila je pod jakim utjecajem unitarijanskog
sveжenika Henrya Wiggina. Ne иudi da u ovoj crkvi njezine knjige igraju
dominantnu ulogu: Biblija je podlona njenom tumaиenju. Kao što je to
uobiиajeno kod kultova, ona tvrdi da je imala pristupa direktnom boanskom otkrivenju, te se zbog toga na njenu knjigu Znanost i zdravlje
gleda kao na konaиni autoritet. Iako je, u poиetku, sama uobiиavala
propovijedati, 1895.god. objavila je zakon koji je ustanovio da se nakon
njene smrti, umjesto propovijedi, treba иitati iz Biblije i iz njene knjige
Znanost i zdravlje. Uslijed toga danas nema propovijedi: jedna osoba иita
jedan odlomak iz Biblije, a druga osoba иita odlomke iz Znanost i zdravlje
koji se odnose na taj odlomak iz Biblije. Najblie pastoru što imaju je
»lijeиnik«: ljudi koji su obrazovani u Kršжanskoj znanosti i koji sve svoje
vrijeme posveжuju provoрenju svojih metoda lijeиenja.
Drugi aspekt pokreta koji nam govori da je to zapravo kult je tvrdnja
kako Biblija ima puno grešaka, dok knjiga Znanost i zdravlje nema ni
jedne (to isto tvrde i mormoni za svoju knjigu). Љtoviše, Bibliju se produhovljava na gnostiиki naиin. Postanak 2 se odbacuje (dijelom i zbog
teorije dokumentarne hipoteze). Neka od izvješжa o Isusovoj slubi su
na sliиan naиin odbaиena zbog toga što su »presirova« (npr. stavljanje
blata na oиi иovjeka kojeg je izlijeиio). Sve u Bibliji se produhovljava,
kao u Zohar u kabali. Ovo je takoрer vrlo blisko hinduizmu.
130
OSNOVNA VJEROVANJA
1) Materija i zlo su nestvarni, iz иega proizlazi da ne moemo vjerovati
osjetilima.
2) Zlo je zabluda.
3) Bolest je zabluda, iz иega proizlazi da se osobu moe izlijeиiti time
da je se uvjeri u nepostojanje bolesti, u to da je ta bol izmišljena, te da je
ta umišljena bolest jednostavno rezultat lanog vjerovanja.
4) Smrt je takoрer iluzija. »Smrt je tek još jedna faza sna koji tvrdi da
postojanje moe biti materijalno. Taj san o smrti mora se prevladati
umom, sad i ubuduжe.«
5) Boga se smatra Vrhovnim Umom, kao Brahmana u hinduizmu.
Isus je samo primjer kojeg trebamo oponašati. Utjelovljenje se nije
dogodilo, te je иovjek Isus nestao kada je otišao na nebo. Ovo je, pak,
vrlo sliиno doketizmu.
6) Na kriu nije došlo do otkupljenja, grijeh je iluzija, a Trojstvo ne
postoji. Kristova smrt nema nikakve veze s našim spasenjem.
Pošto je иovjek u osnovi duhovno biжe, on je dio Boga. Ovo je иisti
panteizam.
7) Grijeh nije stvaran i иovjek nikada nije pao. Grijeh je ruan san,
tako da biti otkupljen od grijeha znaиi uvjeriti samog sebe da grijeh ne
postoji.
U njihovoj crkvi ne provode se nikakvi sakramenti.
Nemaju nikakve eshatologije osim što uиe da жe oni, koji se prije
smrti ne uspiju osloboditi od zablude, biti uništeni.
Sve ovo slui kako bi se podcrtao još jedan aspekt sektaštva: koristi
se ortodoksne kršжanske rijeиi i fraze, no daju im se potpuno druga
znaиenja. Još jedan aspekt je da tvrde kako je samo njihova crkva prava,
a da su sve druge u krivu.
Zakljuиak: Kršжanska znanost nije ništa više kršжanska nego što je to
budizam ili hinduizam, sa иijim uиenjima Kršжanska znanost, uistinu,
ima puno više sliиnosti.
131
CRKVA UJEDINJENJA
Young Myung (Svjetleжi zmaj) – koji poslije svojem imenu dodaje znakove
sunca i mjeseca, Sun Myung Moon, roрen je 6. sijeиnja 1920. u protestantskoj obitelji zemljoradnika u Sang-sariju (na sjeveru Koreje, koja je u to
doba bila pod japanskom okupacijom). Srednje obrazovanje stekao je u
Seulu, gdje je posjeжivao pentekostalce. Na uskrsno jutro 18. travnja
1936. on je “svojim ušima иuo Boji glas”. To Isusovo ukazanje obiljeava
njegovo poslanje: ponovno ujediniti sve religije, uspostaviti kraljevstvo
Boje na zemlji nakon što dobre dovede do pobjede nad zlom utjelovljenom u bezbonom komunizmu. Rekao je kako mu se ukazao Isus
Krist nagovarajuжi ga da dovrši zadaжu koju on nije uspio dovršiti. Nakon
nekog vremena Isus ga je uspio uvjeriti i Moon je pristao dovršiti zadaжu.
Onda je proveo nekoliko godina pripremajuжi se za »veliku duhovnu
bitku« koja je bila pred njim.
Nakon studija za elektrotehniиkog inenjera na japanskom sveuиilištu
Woseda, vraжa se u Sjevernu Koreju (1945.), gdje animira jednu vrlo oscilirajuжu zajednicu karizmatskog tipa. Završava biblijske studije i vatreno
propovijeda u zemlji. Zatim slijedi prvi boravak u zatvoru zbog “povrede
društvenog reda”, pa suрenje na pet godina zatvora 1949. zbog brakolomstva: on je nakon boanske objave doista napustio svoju suprugu
kako bi se vjenиao s jednom od svojih vjernica. Tako жe zaredom imati
иetiri supruge, a posljednja od njih bila je “nova Eva”, “majka svemira”,
koja s njim иini brak “pravih roditelja” koje poštuju “иlanovi Obitelji”.
Trupe iz junog dijela zemlje prijevremeno su ga oslobodile 1950. Crkvu
ujedinjenja utemeljio je 1951. Njegova zamisao – ujediniti sve religije –
tada je dakle doivjela uspjeh, jer se nakon rata sekte mnoe. Godine
1957. objavljuje L’explication des principes divins (Tumaиenje boanskih
principa), dosta originalnu teološku sintezu (koja se ponešto mijenja,
zavisno od izdanja) u kojoj je nauk nepromjenljiv, ali ne i njegovo predstavljanje.
Crkve ujedinjenja poиinje sljedeжe godine u smjeru SAD-a i Japana. Osim
иlanova s punim radnim vremenom, postoje i pridrueni иlanovi koji
ostaju u svijetu. Velikom broju djelatnosti (znanstvenim, kulturnim i
politiиkim) cilj je pridobiti najveжi moguжi broj pristalica i tako unaprijed
oblikovati buduжe jedinstvo nacija.
Munijevci naglašavaju dvosmisleni karakter metoda regrutiranja i
“indoktrinacije”; impresionirani su brojem obiteljskih drama koje nastaju kao posljedica zatraene rastave od obitelji; propituju se o porijeklu
132
i upotrebi materijalnih sredstava u korist nekolicine a prikupljenih radom
mladih vjernika, o naиinu upravljanja dobrima (veleиasni Moon bio je u
zatvoru zbog fiskalne prijevare u SAD-u 1986.). Crkva ujedinjenja zabranjena je u Izraelu i u Austriji, a prvi prijedlozi nepovjerenja izneseni
su u Europskom parlamentu (1984., izvještaj Cottrel) i u Francuskoj
(1985., izvještaj Vivien).
Nakon poиetnog uspjeha pokreta na Dalekom istoku, Moon je 1971.
god. stigao u SAD gdje je kult takoрer cvjetao. Pokret danas ima dva
milijuna sljedbenika. Nema sumnje da Moon tvrdi da je Mesija svog
doba. On takoрer tvrdi da nam predstavlja »novu objavu« i izjavljuje
vrlo ikljuиive tvrdnje u vezi svog pokreta: »Mi smo jedini ljudi koji
uistinu razumiju Isusovo srce i Njegovu nadu« Moonovo glavno djelo,
»Boansko naиelo«, smatra se vanijim od Biblije.
DOKTRINA
1) Dualizam: postoje Bog Otac i Bog Majka, muško i ensko, svjetlo
i tama, jin i jang (usp. taoizam), duh i tijelo.
2) Иovjekov pad: prema Moonu dogodila su se dva pada: jedan duhovni i jedan tjelesni. Oba su pada po svojoj prirodi bila seksualna (иini
se da je Moon opsjednut seksom!). Eva je, navodno, imala zabranjene
seksualne odnose sa Sotonom, što je uzrokovalo duhovni pad. Kasnije,
zbog njene seksualne veze s Adamom došlo je do tjelesnog pada. Dvostruki pad zahtijeva i dvostruko spasenje, a Moon tvrdi da posjeduje to
drugo spasenje.
3) Kristov dolazak: kada je Isus došao na zemlju, postigao je duhovno
spasenje za иovjeиanstvo (na kriu), no ne i tjelesno. Meрutim, njegova
smrt na kriu bila je sluиajna greška, ali je Bog ipak ukinuo presudu.
4) Ivan Krstitelj: Moon vjeruje da je osnovni razlog za neuspjeh
Isusove misije (da uspostavi kraljevstvo Boje – milenij) bio nedostatak
vjere Ivana Krstitelja. Ovo je znaиilo da su stvari krenule loše: ljudi su
napuštali Krista, te je on, na kraju bio razapet. Moon tvrdi da je on
»treжi Adam«, onaj koji je pozvan tjelesno otkupiti иovjeka.
5) Isus: Moon poriиe njegovo boanstvo, tvrdeжi da je Isus bio »vrijedan иovjek«, no ne i sam Bog (pod tim vjerojatno podrazumijeva Oca).
Uslijed toga, kršжanstvo smatra krivim što je, nakon njegove smrti, Krista
uиinilo bogom.
6) Mesija Moon: Moona njegovi sljedbenici štuju i nazivaju ga »Ocem«.
Moon je odgovorno izjavio: »Bog sada odbacuje kršжanstvo i uspostavlja
133
novu religiju, a ta nova religija je Crkva ujedinjenja.«
Moon za sebe tvrdi da je Mesija, ali nema nikakvog biblijskog dokaza
kako bi potkrijepio tu tvrdnju, te ga zato moramo smatrati lanim prorokom.
ROZIKRUCIJANIZAM
Osnivaи pokreta njemaиki je uиenjak Christianus Rosenkreuz (13781484) koji se protivio katoliиanstvu tvrdeжi kako je otkrio tajne ruinog
kria. Danas se pokret opisuje kao gnostiиka teozofijska sekta. Od samih
poиetaka pristalice naginju okultnom, kao i onome što opisuju kao
mistiиni odnos kršжanstva prema velikim svjetskim religijama. Prema
vlastitom priznanju tajno su društvo. Stoga ne иudi kako su napredovali
u razdoblju u kojem su takve skupine bile popularne. Stoljeжe nakon
nastanka rozikrucijanizam je doivio ponovni uzlet našavši se u vezi sa
Slobodnim zidarima. Time je dobio na vjerodostojnosti posluivši se
obiиajima i obredima sadranima u opisima pisaca koji su ismijavali
bratstvo.
U svijetu usredotoиenom na rašиlambu znaиenja kometa, alkemije i
istoиnjaиkog okultizma, rozikrucijanizam se pokazao privlaиnom zamjenom za ortodoksiju. Tome je pridonijela i pozorna uporaba kršжanskog rjeиnika, kao i protivljenje Katoliиkoj crkvi, alkemiji i svakoj
dogmatskoj teologiji. Љtoviše pokret je promovirao neka naиela protestantske teologije za koju bi smo mogli ustvrditi kako je antiteza rozikrucijanskog nauka.
Te grupe koje su u snanom razvoju predstavijaju se kao uskrisivanje
nekadašnjih, pradavnih tradicija, što pridonosi njihovoj zavodljivosti u
vremenu u kojem se rado trai vlastite korijene. Njihovo je uиenje najиešжe
povjerljivo i privatno, kao neka iva i praktiиna poиetniиka “filozofija”
(иesto je tu rijeи o nekoj sinkretiиkoj cjelini gnostiиkih i ezoteriиkih
pojmova). One nude postizanje cjelovite spoznaje (što crkve ne bi davale),
tajna prirode, misterija vremena i svemira, postizanje mistiиkih i paranormalnih “moжi” – prenošenjem tajnih uиenja naslijedenih od religijskih,
filozofskih, alkemijskih i okultnih tradicija iz prošlosti. Razliиiti redovi
sebe smatraju njihovim povlaštenim prenositeljima.
Bratstvo ruokriara. Utemeljio ga je 1909. u Sjedinjenim Ameriиkim
Dravama jedan doseljeni Danac, Max Heindel (1865.-1919.). Nauиavanje
se sastoji od nekoliko temeljnih poduka i od mjese−иnih dopisivanja
putem pošte razdijeljenih u tri stupnja.
134
Lectorium Rosicrucianum pokret je gnostiиkog i katarskog nadahnuжa.
Najstrukturiraniji je rozenkrojcerski red AMORC (Antiquus Mysticus Ordo
Rosae Crucis), tj. Drevni mistiиni red Rue Kria. On sebe definira kao
“red tradicionalan i poиetniиki koji u suvremenom svijetu , ovekovjeиuje
formaciju i uиenja Rue Kria iz prošlosti”. On omoguжava povratak na
izvore: starodrevnim “školama misterija” (mudrosti i spoznaje) Egipta
oko 1500. pr. Kr., иije je simbole i geometrijski duh saиuvao, Babilonu,
otkud mu i smisao za astrologiju, Grиkoj i Rimu, pa otuda neki pojmovi
kao pronaos, imperator, fratres, illuminati.
Red se ravna po zakonu o cikliиkim razdobljima od 108 godina, gdje se
izmjenju aktivna razdoblja i razdoblja šutnje. Posljednji aktivni ciklus
bio je od 1653. do 1810. Izgleda da su Descartes, Bacon, Spinoza, Newton,
Leibniz, Pascal, ali takoрer i Franklin i Jefferson, tijesno suraрivali s
tim redom. Suvremeno ponovno pojavljivanje dogodilo se 1909. u Americi, a potaknuo ga je Spencer Lewis. Otuda snana suvremena promotivna kampanja (do 2017.). AMORC “nije ni sekta ni vjerska organizaиija”
– kau njezini voditelji koji je nazivaju bratskim i filozofskim pokretom
koji se zanima koliko za zakone i kozmiиke principe toliko i za poиetniиke
i tradicionalne spoznaje. Njihov je cilj “pomoжi svojim иlanovima pronaжi
svoju cjelovitu ljudsku uravnoteenost usvajanjem spoznaja obogaжujuжom kulturom te raditi na unaprijedenju društva”. Njihova je deviza:
“najšira snošljivost u najstrooj nezavisnosti’. Љto se religioznosti tiиe,
“svaki je rozenkrojcer vjernik”, ali prema svojoj vlastitoj pripadnosti.
Inicijacija u simboliиke obrede (pomoжu broja devet) je “tajna” (ili “diskretna”). Tri sljedeжa stupnja namijenjena su iluminatima. Organizacija
je piramidalno dobro hijerarhijski uredena i geografski strukturirana
(loe, kapituli, pronaosi). U nekim zemljama Afrike AMORC kontrolira
visoka mjesta javnih poslova.
Red poziva svakoga da “podrava svoju religiju kako bi ona nastavila
svoje poslanje svjetla”. Meрutim dvostruko pripadanje kršжanin rozenkrojcer doktrinarno izgleda jedva spojivo. Doista, za AMORC Isus, Veliki
esenski inicirani, nije bio ni Sin Boji, ni uskrsli, ni idov; Bog je sveopжa
kozmiиka snaga; nauk reinkarnacije i karme daje posljednje objašnjenje
zadnjih stvari. Pozvani smo uostalom, pomoжu “znanja” (gnoze) u kojoj
smo pouиeni i koju smo primili “na diskretan i povjerljiv naиin”, dosegnuti
“skriveni nauk” prenesen tradicijom preko “velikih inicijata”. A kršжanstvo je naиin “spasenja” darovan po objavi ponuрenoj svakom иovjeku,
po poruci namijenjenoj svima (a ne samo upuжenima), koju prenosi Crkva.
Ime pokreta proistiиe iz posve neobiиnog tumaиenja kria. Potonji,
135
naime, ne predstavlja okajanje veж ljudsko tijelo dok je rua u njegovom
središtu »иista ivotna tekuжina kojom se nadilazi udnjom ispunjenu
krv ljudske rase«.
VJEROVANJA
1. Bog: Rozikrucijanizam predstavlja oblik okultnog panteizma koji
kulminira u neosobnom boanskom biжu-duhu.
2. Krist: Rozikrucijanizam se protivi boanskoj naravi Gospodina
Isusa tvrdeжi kako Isus Krist nije bio Isus niti Boji jedinoroрeni Sin.
Naprotiv, Isus je bio иovjek, najviše svjetleжe tijelo. U Kristovom se
duhu pak pokazao kozmiиki Krist. Jedinoroрeni je »uzvišeno biжe iznad
svih drugih u svemiru (osim Sile koja ga je stvorila)«.
RASTAFARIJANIZAM
Vjerski pokret rastafarijanizam javio se na Jamajci 30-ih godina prošloga
stoljeжa, a nastao je iz potrebe crnaиkog naroda da zadri svoj ponos
pred bijelcima te se oslobodi ropstva i zavrijedi slobodu i poštovanje.
Kao kult izveden iz biblijskog starozavjetnog uиenja proširio se najprije
meрu radniиkom klasom i crnim seljacima, dok je širom svijeta poznat
preko reggae-glazbe.
Ime pokreta izvedeno je iz narodnog imena (Ras Tafari) slavnog etiopskog vladara i borca za prava Afrikanaca Hailea Selassiea, kojeg sljedbenici pokreta smatraju zemaljskim utjelovljenjem samoga boga Jahve.
Pripadnici rastafarijanizma tvrde da жe Haile Selassie sazvati Sudnji dan,
kad жe se pravedni se vratiti na goru Sion, koja se poistovjeжuje s Afrikom,
da ive tamo za uvijek u miru, ljubavi i harmoniji. U meрuvremenu
rastafarijanci se ele vratiti u domovinu (tj. Afriku).
Na poиetku pripadnici rastafarijanizma su drali šest temeljnih naиela:
1. Mrnja prema bijelcima
2. Potpuna superiornost crnaca.
3. Osveta bijelcima za njihovu opakost.
4. Uništenje dravnih institucija Jamajke
136
5. Priprema za povrat u Afriku.
6. Priznanje cara Haile Selassiea kao vrhovnog Biжa i vladara crnaca.
Sve nam se иini da je to još uvijek njihova tajna svrha, iako se slubeno
zalau za slobodu, poštovanje, jednakost svih ljudi te mir na svijetu.
Pokret ima i svoju Bibliju – »Sveti Piby« – poznata kao Biblija crnaca.
Љtampao ju je 1924 g. Roberta Rogersa na etiopskom. Potvrрeno je da je
Bog i kao i svi njegovi proroci bili crnci. Ta Biblija je došla u Jamajku
1925 g. gdje je brzo postala jedna od najvanijih simbola pokreta »natrag
u Afriku«.
137
STATISTIKA GLAVNIH RELIGIJA SVIJETA
·
kršжanstvo (oko 2,1 milijardi vjernika)
·
islam (oko 1,5 milijardi vjernika)
·
hinduizam (oko 900 milijuna vjernika)
·
kineska tradicionalna religija (oko 800 milijuna vjernika)
·
budizam (oko 500 milijuna vjernika)
·
narodne (etniиke, tradicionalne) religije (oko 300 milijuna
vjernika)
·
afriиke tradicionalne religije (oko 100 milijuna vjernika)
·
sikizam (oko 20 milijuna vjernika)
·
spiritizam (oko 15 milijuna vjernika)
·
judaizam (oko 18 milijuna vjernika)
·
bahai (oko 7 milijuna vjernika)
·
рainizam/jainizam (oko 4,2 milijuna vjernika)
·
Bao Dai (oko 4 milijuna vjernika)
·
šinto (oko 3 milijuna vjernika)
·
Tenrikyo (oko 2 milijuna vjernika)
·
novopoganizam (oko milijun vjernika)
·
univerzalizam (oko 800.000 vjernika)
·
rastafarijanizam(oko 600.000 vjernika)
·
(izvor: Wikipedija)
138
IZVORI I LITERATURA
Anderson Norman: The World’s Religions, IVP, Leicester, Engleska
Bowker John: Religije svijeta, Znanje, Zagreb, 2000
Hoekema Anthony A: The Four Major Cults: Christian Science, Jehovah’s
Witneses, Mormonism, Seventh-day Adventism. Paternoster, Engleska
Knight George R.: Kratka povijest kršжanske adventistiиke crkve, ATF,
Maruševec.
Kreeft Peter: Kršжanstvo i druge religije, Verbum, Rijeka, 2003,
Martin Walter: The Kingdom of the Cults, Zondervan, SAD
Morris Henry: The Genesis Record, Evangelical Press, Engleska
Nikiж Mijo: Slika Boga u vjerskim pokretima, Zagreb 2003
Wikipedija – razliиiti иlanci o religiji (upute u našem tekstu).
Vernette Jean: Les sectes, PUF, Paris 1997
Woodrow Ralph: Babilonska misterijska religija, Zajednica kršжanska,
Иakovec

Broj 14 - Kršćanska adventistička crkva

Broj 22, nedjelja (C), od 17.06. do 30.06.2013.

“Riječ za tebe” - listić policijske kapelanije sv. Vida

ZUPNI LISTIĆ - Župa sv. Jurja mučenika – Gornja Stubica

Znate li kojih - WordPress.com

ovdje - Župa sv. Jurja mučenika – Gornja Stubica

23. Isusov odlazak Ocu – Put, Istina i Život za učenike

null

117 Datum: 08. ožujka 2015.

Zvona Delorite Velika Gospa 2014.

tekst u cijelosti

Broj 2 - Župa Gospe Loretske

MISNE NAKANE TIJEKOM TJEDNA .

pregled projekata karla paržika za katoličku crkvu u bosni i

SVETO IME - fra Drago Ljevar

Ruah Hadaša br. 27, rujan 2014.