Ljudska prava i građanski odgoj u školama Učenici izbjegavaju bilo kakav društveni angažman Str. 6 Broj 21 (2761) • Godina LXI. Zagreb, 25. svibnja 2010. UDŽBENICI Pravi odgovor iz zbornica ‡ opredjeljenje prema kvaliteti Str. 4 TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE Poticanje kreativnog mišljenja i literarnog stvaralaštva www.skolskenovine.hr Računalnim igrama do kulture čitanja Str. 10 ISSN 0037 - 6531 UDK 37 (05)’’530.1’’ tema broja: REZULTATI DRŽAVNE MATURE (IZBORNI DIO) U ovom broju za Školske novine pišu i govore Goran Sirovatka, dr. Nenad Judaš, dr. Maja Planinić, Zrinka Pongrac Štimac, dr. Vedrana Spajić-Vrkaš, Milijana Kovačević, Vanja Škrobica, Jelena Marić, Ivan Cerovec, Olivera Marinković, Sanja Režek, Azra Rađenović Nema razloga za prizivanje katastrofe, ali niti za euforiju Ispitima iz trinaest izbornih predmeta pristupilo je 35.927 učenika i od tog broja čak 4251 učenik nije postigao rezultat kojim bi preskočio prag prolaznosti, što će reći da je 12,7 posto učenika palo na nekom od ispita. Sama ta činjenica bila je dovoljna mnogim stručnjacima, ali i laicima koji bi o baš svakom društvenom događaju željeli reći zadnju riječ, za generalizaciju i za još jednom izrečenu procjenu da je državna matura promašen projekt, novac bačen u bunar bez dna, još jedan šamar svim vrijednim srednjoškolskim nastavnicima koje sad netko želi uvjeriti da svoj posao ne rade dobro i kvalitetno Str. 15-18 2 broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. www.skolskenovine.hr IZ SADRŽAJA UVODNIK piše Marijan Šimeg marijan.simeg@skolskenovine.hr Skok iz adolescencije u zrelost M Hrvatski kvalifikacijski okvir RAZVOJ KOMPETENCIJA ZA CJELOŽIVOTNO UČENJE Str. 5 Likovna kultura DOPUSTIMO UČENICIMA DA BUDU KREATIVNI Str. 9 Njemačka KAKO SPRIJEČITI SIROMAŠTVO OBRAZOVANJA Str. 14 Pola stoljeća Osnovne škole dr. Ante Starčevića u Zagrebu ODLIČNA OPREMLJENOST I VRHUNSKI REZULTATI Str. 20-21 ožda je činjenica da su samo sedam dana prije službenog završetka nastave za učenike završnih razreda srednjih škola, dana koji se već tradicionalno u nas obilježava kao Norijada, objavljeni rezultati s trinaest izbornih predmeta državne mature bili glavnim uzrokom nesvakidašnjeg, ali ipak očekivanoga rušilačkog pohoda naših maturanata na doba zrelosti. Okupili su se na ulicama gradova, ispisali transparente, uzeli zviždaljke i pravili buku te demonstrirali kako to izgleda kad iskočite iz doba adolescencije i odjednom postanete odrasla osoba. Zagreb je ponovno bio glavni grad svih Hrvata, središte u kojem se pokazala sva raskoš te mladenačke invencije, kreativnosti, kulture, civilizacijskih dosega naših budućih studenata, civilnih ročnika, sretno zaposlenih ili samo čekača na nekom zavodu za zapošljavanje. Oko četiri tisuće zagrebačkih maturanata s gradonačelnikom na čelu kolone, odradili su svoj stampedo od središnjeg trga do jezera na Bundeku, razbivši putem premalo tramvaja, polivši pivom i posuvši brašnom previše slučajnih prolaznika te se potom na Bundeku opijali do dugo u noć. I zvještavali su mediji o tom danu D kojega se plaši cijela država, jer zadnjih nekoliko godina oproštaji maturanata od srednjoškolskih klupa više su nalik na tornado nego na civiliziran rastanak od dragih prijatelja i ne tako dragih im profesora koji su im, htjeli to oni priznati ili ne, ipak obogatili život. I nekako se s veseljem govorilo o tome da je ove godine manje divljaštva, manje razbacanog brašna, manje prolivenog alkohola, manje onih koji su završili na ispumpavanju želuca, manje razbijenih tramvaja i gradskih autobusa, pa i manje posla za hitnu službu, koja je, gle paradoksa, tijekom jedne intervencije i sama prouzročila incident udarivši jednog maturanta svojim vozilom. Na stranu činjenica da je zagrebačko poglavarstvo u ime štednje ove godine ulupalo puno manje kuna ne bi li svojoj mladeži priuštilo jelo, piće i živu glazbu na jednom od gradskih jezera, no ni ta činjenica nije previše rastužila maturante koji su, ne razmišljajući previše, prihvatili i tu reduciranu varijantu proslave dana maturanata. N isu previše razmišljali ni o tome što će biti sutra, hoće li dobiti posao, hoće li se upisati na željeni fakultet, hoće li im ovo naše nepoticajno okruženje u kojemu su najveće zvijezde oni koji napuštaju farmu ili oni koji se bez ikakvoga valjanog razloga pojavljuju na naslovnicama tabloida koji ih iz sekunde u sekundu prate kroz njihove ničime značajne živote, dakle ponuditi ikakvu prigodu da potvrde svoju darovitost, da se afirmiraju kao mladi pametni stručnjaci, da si osiguraju egzistenciju ovdje na rodnoj grudi, da tu budu prepoznati na ulici i poštovani zbog toga što su pridonijeli hrvatskoj i svjetskoj znanosti, što su poznati umjetnici, inženjeri, liječnici, ekonomisti, odvjetnici, zemljoradnici, vodoinstalateri... V jerojatno nisu razmišljali ni o tim nesretnim ispitima iz izbornih predmeta državne mature koji zbog za mnoge nezadovoljavajućih rezultata doista nisu krivi ni za što, pa ni za tako destruktivno ponašanje maturanata. Niti su krivi ispiti, a bogme nisu krivi ni njihovi sastavljači, jer ako netko ne zna je li Ca kemijski simbol za kalcij ili kalij, kad ne zna napisati kemijsku formulu kuhinjske soli, kad neka maturantica ne zna gotovo ništa o menstrualnom ciklusu ili kad klinci pojma nemaju o tome što je Ovčara, tko je Napoleon ili Bela četvrti, nisu čuli za čudnovatoga kljunaša, za najpoznatije Boticcellijevo djelo, onda se nad tom spoznajom valja zamisliti. I kako reče jedan cijenjeni kolega kolumnist, o svemu tome oni znaju premalo ili ništa zato što previše znaju o Simoni, Nives, Avi i ostalim likovima kojima ih hrane mediji i krpaju im rupe u školskom gradivu gradivom koje ničemu ne služi. N e razmišljaju oni o tome da će im jednoga dana kvalitetna znanja poslužiti kao odskočna daska u život jer ih svi - od roditelja i škole do medija i svih ostalih odgojnih čimbenika - uvjeravaju da ne treba talasati ni u kojoj situaciji, da treba biti komformist, da treba pognuti glavu i slušati starije i pametnije te skrušeno čekati svoj red, da konačno dočekaju nekoga svog barbu, kuma, strica ili prijateljeva prijatelja. Ne razmišljaju oni o tome, jer uspjeh kod nas nije u modi. Ali traže krivca za svoje frustracije pa makar to bio gradski tramvaj ili slučajni prolaznik kojeg će posuti glatkim brašnom. GOVOR STATISTIKE NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40 10000 Zagreb DIREKTOR Ivan Vavra (ivan.vavra@skolskenovine.hr) GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg (marijan.simeg@skolskenovine.hr) UREDNIŠTVO (redakcija@skolskenovine.hr) Marijan Šimeg, Ivan Rodić (ivan.rodic@skolskenovine.hr) Vjekoslav Welle (vjekoslav.welle@skolskenovine.hr) i Branko Nađ (branko.nadj@skolskenovine.hr) GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković Tajništvo redakcije (info@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712 Računovodstvo, PRETPLATA (pretplata@skolskenovine.hr) i OGLAŠAVANJE (oglasi@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712 ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna banka DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635) TISKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KN Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 € Cijena oglašavanja (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN PODCRTANO Za pozitivnu demografsku sliku, odnosno obnavljanje nacije, umjesto sadašnjih oko 45.000 živorođenih, trebalo bi ih se rađati barem 60.000 godišnje. Da bi se stanovništvo obnavljalo, totalna stopa fertiliteta trebala bi biti 2,1. Prof. dr. Anđelko Akrap, demograf, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Vjesnik / 7 dana, 22-23. svibnja 2010. aktualno broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. 3 www.skolskenovine.hr ZAGREB Maturantska norijada 2010. Dok su zagrebački maturanti ludovali, kupali se u Manduševcu i stvarali nered po gradu, osječki su maturanti otplesali Kvadrilju Potoci piva i kupanje u Manduševcu Iako je ove godine izostalo tradicionalno plesanje kvadrilje, nije izostalo gađanje brašnom, prekomjerno konzumiranje alkohola i kupanje u fontani Manduševac. Ništa manje veselo nije bilo ni na Bundeku V iše od šest tisuća zagrebačkih maturanata prošlog je utorka na središnjem Trgu bana Jelačića, a potom na jezeru Bundek proslavilo svoj dan, tradicionalnu Norijadu. Krizna godina i na sva usta proglašena recesija učinila je svoje pa je, primjerice, ove godine Grad Zagreb izdvojio čak 20 posto manje novca nego za lanjsku manifestaciju. Primijetilo se to ponajviše na glazbenicima koji su maturante zabavljali na središnjem programu na Bundeku, jer dok su lani nastupali TBF, Crvena jabuka, Jura Stublić, Psihomodo Pop i još neka druga zvučna imena hrvatske glazbene scene, ove je godine najzvučnije ime bila grupa Vatra. Skromno, barem što se programa tiče, bilo je i na samom Trgu bana Jelačića, gdje su se maturanti počeli okupljali sat vremena prije nego što je točno u podne šarena povorka krenula prema Bundeku. Izostalo je tradicionalno plesanje kvadrilje, koju su prijašnjih godina zagrebački maturanti s vršnjacima iz cijele Hrvatske simultano plesali za Guinessovu knjigu rekorda, a i kamion s DJ-om i improviziranim miks pultom bio je u najmanju ruku skroman. No, zato su veseli, na mahove i razulareni maturanti režirali vlastiti provod. Toga prohladnog i kišovitog dana zagrijavali su se potocima piva, koje se ispijalo iz najvećih dostupnih plastičnih boca, a na koje brojni zaštitari i policajci nisu obraćali nimalo pažnje. Kao da se zakon preko noći promijenio, pa je sasvim normalno, prihvatljivo i legalno opijati se na javnom mjestu!? Međutim, sjetimo se da je i Zakon o javnom okupljanju barem dvaput namjerno prekršen. Dok je sindikalcima, radničkoj klasi i svim drugim sortama nezadovoljnika aktualna vlast striktno tim STRU»NI SKUP U zakonom zabranila okupljanje (čitaj: prosvjede) na Markovu trgu, sveto slovo zakona malo je značilo kada je upriličen grandiozan doček bivšeg američkog (u većem dijelu svijeta nepopularnog) predsjednika Georga W. Busha, a ni inauguracija predsjednika Republike nije baš sličila na posjet omanje skupine turista razglednika. Zašto bi onda maturanti na svojoj norijadi morali poštivati zakon?! Dakle, radna temperatura je postignuta pretjeranim promilima, a kad je porasla preko granice krenulo je masovno kupanje u fontani Manduševac. Radnja također nezamisliva i nedopustiva ostatku svekolikog puka sva ostala 364 dana u godini. Kada su napokon maturanti u šarenim majicama sa zanimljivim porukama, poput “FBI - Fala bogu idemo“, “Lezi mala među dva borića, da te mladi šumar počekića“ i “Škola za cestovni propuh“ krenuli prema Bundeku, tek je tada počelo narodno veselje. Putem su veseljaci razbili tramvajsko staklo u Vukovarskoj, malčice uneredili još četiri tramvaja i jedan autobus, a dvojica su mladića hospitalizirana zbog prekomjernoga konzumiranja alkohola. Najgore je prošao maturant kojeg je na tramvajskoj pruzi udarilo vozilo Hitne pomoći. Sreća u nesreći, rekli bi majstori crnog humora. Na Bundek je došao i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, kojem su u tim trenucima krojili sve bliži kraj političke karijere na Gradskoj skupštini, kao i sam predsjednik Ivo Josipović, čija je kći Lana također maturantica 15. gimnazije. - Nisam došao kontrolirati svoju kćer, kazao je Josipović, pojasnivši da njegova kći jako dobro zna što smije, a što ne smije. Navodno je jedan maturant povodom Josipovićeva dolaska počeo pjevati pjesmu kojom je vrijeđao SDP, a kada se na policijska upozorenja nije smirio, završio je - a gdje drugdje - u stanici. Dakle, gdje zapravo treba podvući crtu? Naravno da zabrane nisu dobro rješenje, naravno da se mladi nakon završetka srednje škole imaju pravo zabaviti, prodivljati čak, međutim... Moraju li crne statistike baš svake godine pratiti maturantske norijade? Ili da im samo poželimo upis na željene fakultete, brzo pronalaženje posla što je sve češće “nemoguća misija“, kao i što manje alkoholnih derneka u budućnosti... B. Nađ Sport i nasilje u Europi Huligani, a ne navijači organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje i Ministarstva unutarnjih poslova Ravnateljstva policije, te u suradnji s Gradskim uredom za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba, Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa i Veleposlanstvom Republike Francuske u RH, u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog u Zagrebu održan je u petak, 21. svibnja, stručni skup Sport i nasilje u Europi koji je okupio brojne predstavnike, ravnatelje i djelatnike odgojno-obrazovnih i sportskih ustanova u Hrvatskoj, predstavnike Hrvatskog olimpisjkog odbora i Hrvatskoga nogometnog saveza, studente i učenike među kojima su bili i polaznici Policijske akademije za zanimanje policajac. Prigodnim riječima skup su otvorili u ime organizatora i pokrovitelja Krunoslav Borovec, načelnik Odjela za odnose s javnošću MUP-a, Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje, Željko Klarić, ravnatelj Uprave za šport MZOŠ-a, te Jérôme Pasquier, veleposlanik Republike Francuske u RH. Krunoslav Borovec u svom izlaganju o aktualnoj problematici nasilja i huliganizma na sportskim priredbama s motrišta MUP-a kazao je: - U brojnim raspravama koje se vežu uz huliganizam i nasilje na sportskim terenima pokušavamo odgovoriti na pitanje je li problem u lošem zakonu, u nezadovoljavajućoj infrastrukturi na stadionima, u netaktičnom postupanju policije, u zaštitarima koji loše rade svoj posao ili u nečemu drugome. Uzroci nasilja ne leže, međutim, ni u jednoj od spomenutih kategorija, nego je problem u čovjeku pojedincu koji u masi dobiva neku novu negativnu energiju koju na loš i negativan način iskazuje. Borovec je najavio i izmjene i dopune Zakona o sprečavanju nereda na sportskim natjecanjima kojima bi se, među ostalim, određena ponašanja, koja su se dosad tretirala kao prekršaj, prebacila u sferu kaznene odgovornosti. Osvrnuo se i na rad navijačkih udruga za koje je rekao da se samo načelno i deklarativno ograđuju od nasilja, izgreda, divljaštva što ih čine pojedini članovi tih udruga, ali ne i stvarno. Ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović istaknuo je da nerede na sportskim događanjima ne izazivaju navijači, nego huligani te da bi se s njima trebale baviti sve instance društva, ali i da treba jasno reći kako osnovni problem leži u obitelji. - Volio bih da se više bavimo onime što je pozitivno, a to su teme i sadržaji koji okupljaju većinu mladih u školama. U Hrvatskoj svake godine u različitim natjecanjima sudjeluje oko 160 tisuća učenika, a na državnu razinu dođe 6800 najbo- ljih - informatičara, matematičara, astronoma, darovitih pojedinaca iz umjetničkih i drugih područja - ali, nažalost, ne dobivaju u medijima prostor koji objektivno zaslužuju kazao je Filipović, koji smatra da će ovaj i slični skupovi pomoći ponajviše ljudima iz prakse u daljem radu na prevenciji nasilja u sportu. Koje mjere edukacije za sprečavanje nasilja na sportskim stadionima, među ostalim, provodi Agencija za odgoj i obrazovanje, u suradnji s MZOŠ-om, predstavila je Nataša Mudžalo iz Uprave za šport MZOŠ-a. O problemu sporta i nasilja na skupu su zanimljiva izlaganja održali istaknuti francuski stručnjaci Dominique Bodin i Stéphane Héas, predavači sociologije na Odsjeku znanosti i tehnologije za fizičku kulturu i sport Sveučilišta u Rennesu (inače suautori, zajedno s L. Robèneom, knjige Sport i nasilje u Europi, koja je podijeljena svim sudionicima kao edukativni materijal), zatim Claire Calderon iz Akademije u Grenobleu i Laurent Petrynka, ravnatelj Nacionalnog saveza za školski sport, ali i uvaženi hrvatski stručnjaci iz Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatskoga nogometnog saveza i Sveučilišta u Zagrebu, među kojima su bili Dražen Lalić, s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zoran Cvrk, iz Hrvatskoga nogometnog saveza, Dubravko Perec iz Odjela za javni red Ravnateljstva policije te sportski novinari Zdravko Reić i Jura Ozmec. Opširniji prilog sa skupa objavit ćemo u sljedećem broju Školskih novina. I. Rodić aktualno 4 www.skolskenovine.hr UDŽBENICI broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. Odluke stručnih aktiva do 1. srpnja Pravi odgovor iz zbornica ‡ opredjeljenje prema kvaliteti stavljanjem cijena pod kontrolu Ministarstva osigurana je temeljna pretpostavka da stručni aktivi biraju udžbenike isključivo na temelju procjene njihove kvalitete. Od nakladnika do nakladnika različite su misije i ciljevi poslovanja, različiti su troškovi proizvodnje, udžbenici se međusobno razlikuju po kvaliteti... pa im ni cijene ne mogu biti izjednačene. Važno je da je postavljen okvir za cijene, a unutar njega nakladnici imaju dovoljno prostora da se natječu tko će ponuditi kvalitetniji udžbenik. S tim u vezi, valjana procedura odabira udžbenika traži argumentirane odgovore na pitanja o tome koju i kakvu kvalitetu dobivamo opredjeljujući se za jedan udžbenik. A upravo su učitelji/nastavnici ti kojima je zadaća da to provjere. Što je kome dobro i za koje se naslove prosudilo da mogu biti ponajbolje učinkoviti u nastavi - to su učitelji / nastavnici pokazali izjašnjavanjem i pokazat će autonomnim odlukama stručnih aktiva O dabir udžbenika, i to za najmanje tri sljedeće školske godine, pravo je i zadaća stručnih aktiva učitelja/nastavnika osnovnih i srednjih škola. Odredbama novog Zakona o udžbenicima aktivi su obvezni ove godine o tome donijeti odluke do 1. srpnja. Normalno je očekivati da će u tim odlukama biti potvrđeno prethodno pojedinačno izjašnjavanje učitelja/nastavnika o udžbenicima, odnosno da će biti usuglašena mišljenja u onim slučajevima kad se pojedina izjašnjenja za isti predmet/razred razlikuju. Te odluke, očekuje se, morale bi biti stručne, odgovorne i autonomne, bez utjecaja ”sa strane”. No, kako proces odlučivanja odmiče i bliži se kraju, sve su očitiji po- kušaji isplanirani u “radionicama” nekih nakladnika da se dovedu u pitanje ključne intencije novoga Zakona o udžbenicima, i to zbog vlastitih financijskih interesa, a pod krinkom socijalne osjetljivosti. O čemu je zapravo riječ? Intencija Zakona Zakonodavac je, nema dvojbe, dobro učinio uvaživši tijekom pripreme konačnog teksta Zakona brojna stručna, javno izrečena mišljenja s raznih strana da treba osigurati autonomiju odlučivanja učitelja/nastavnika te poduprijeti izbor/odabir kvalitetnih udžbenika i njima pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava. Prvo, tj. autonomija odlučivanja struke (uči- telja/nastavnika i stručnih aktiva), osigurava se ne samo zakonskom zabranom vanjskog utjecaja na odluke i onemogućavanjem nakladničkih ”donacija”, nego i jasnom odredbom da mišljenje Vijeća roditelja o cijeni udžbenika nije obvezujuća za učitelje/nastavnike i ne smije dovesti u pitanje stručnost njihova odabira i kvalitetu nastave. Drugo, tj. potpora odabiru kvalitetnih udžbenika normirana je time što je država cijene udžbenika stavila pod kontrolu: sada je smanjena cijena za najmanje 10 posto u odnosu na prošlogodišnje cijene udžbenika, a kasnije će biti regulirana određivanjem maksimalne cijene za pojedine kategorije udžbenika. Takvim zakonskim Provjera kvalitete Međutim, do provjere kvalitete udžbenika neki nakladnici čini se ne drže previše, zapostavljaju tu provjeru i na nju se ne pozivaju. U agresivnoj promidžbi, koristeći se i medijima pa i lokalnim dužnosnicima, ističu oni samo cijenu svojih udžbenika te pozivaju učitelje/nastavnike i roditelje da zbog toga svoj glas daju njihovim udžbenicima. Kao da smo ”kratkog pamćenja” pa smo zaboravili da je taj razlog za odabir udžbenika odbačen u saborskoj proceduri te se Zakonodavac jasno opredijelio za rješenja koja su usmjerena na kvalitetu udžbenika No, što se sada događa? Moguće je to oprimjeriti ”igrama” u vezi HRVATSKI ©KOLSKI MUZEJ U s udžbenicima razredne nastave. Naime, veći dio udžbeničkih kompleta iz Prirode i društva jednog nakladnika (Profil) nije u izjašnjavanju učitelja dobio više od 10 posto pa tih udžbenika nema u Katalogu odobrenih udžbenika. Da njihovo mjesto u nastavi preuzmu drugi udžbenici – za to se sada zalažu, da ne kažemo bore druga dva nakladnika (Školska knjiga i Alfa). Svjesni su da je Priroda i društvo integrativni predmet cjelokupne razredne nastave, te da bi promjena udžbeničkog kompleta za Prirodu i društvo mogla imati posljedicu i na opredjeljenje učitelja za udžbenike drugih predmeta razredne nastave. Stoga neki nakladnici sada pokušavaju povećati zastupljenost svojih udžbenika pričom o cijeni, iako dobro znaju da su cijene odobrene od strane Ministarstva. Uspoređuju ti nakladnici svoje udžbenike s udžbenicima konkurencije za koju se izjasnio najveći broj učitelja razredne nastave, a svoju usporedbu ne temelji na kvaliteti, sadržajnom i metodičko-didaktičkom oblikovanju, inovativnosti, bogatstvu, raznolikosti... pojedinih naslova odnosno udžbeničkih kompleta, onome što se prepoznaje i vrednuje u praksi. Što je kome dobro i za koje se naslove prosudilo da mogu biti ponajbolje učinkoviti u nastavi to su učitelji/nastavnici pokazali izjašnjavanjem i pokazat će autonomnim odlukama stručnih aktiva. Tako bi trebalo biti. Pravi odgovor iz zbornica bit će opredjeljenje isključivo prema kvaliteti udžbenika. Anđelko Jelin Obilježavanje Međunarodnoga dana muzeja Kultura i običaji Roma u Hrvatskoj sklopu obilježavanja Međunarodnoga dana muzeja (18. svibnja) i teme Međunarodnoga savjeta za muzeje (ICOM) ‟Muzeji za društveni sklad‟, Hrvatski školski muzej je bio domaćinom niza zbivanja vezanih za kulturu i običaje Roma u Hrvatskoj. Istodobno, Hrvatski školski muzej i ove je godine sudjelovao u akciji Sekcije za muzejsku pedagogiju Hrvatskoga muzejskog društva s programom ‟Školski muzej na kotačima‟, te su djelatnici Muzeja, tijekom ožujka i travnja ove godine obišli različite ustanove u Podturenu, Belom Manastiru, Držimurcu i Zagrebu koje polaze Romi. U suradnji s udrugom ‟Romi za Rome Hrvatske‟, udrugom Roma grada Belog Manastira - Baranje, Osnovnom školom Podturen i Područnom školom DržimurecStrelec (Osnovna škola Tomaša Goričanca, Mala Subotica), održane su muzejske radionice ‟Pi- šemo krasopisom‟ i ‟Biti učitelj/ ica‟. Najzad, u prostore Hrvatskog školskog muzeja dovezeni su i izloženi likovni radovi u različitim tehnikama, literarni radovi posvećeni majci (povodom Majčinoga dana), te uspomene zadržane u fotografijama. U okviru programa izložbe, tako je, 6. svibnja u prostorijama Hrvatskoga školskog muzeja obilježen najveći romski blagdan Đurđevdan, u suradnji s udrugom ‟Romi za Rome‟ te, nekoliko dana kasnije, 12. svibnja, održano predavanje o odgoju i obrazovanju Roma u Hrvatskoj. Zainteresiranoj publici, uglavnom studentima pedagogije, koji su ispunili glavnu dvoranu Muzeja, govorili su dr. sc. Neven Hrvatić, inače profesor na Odsjeku pedagogije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je i doktorirao s temom ‟Odgoj i obrazovanje Roma u Hrvatskoj‟, te dr. sc. Koraljka Posavec, suradnica na projektu ”Interkulturalni kurikulum i obrazovanje na manjinskim jezicima”. Upozorivši na specifičnost obrazovanja Roma u odnosu na druge manjine u Hrvatskoj, Hrvatić je iznio modele obrazovanja različitih dobnih skupina i potrebu izučavanja sadržaja vezanih za romski jezik, kulturu i običaje. Uvjet razvoja, ili novi put za ovu manjinu, nalazi se u međuodnosu poboljšanja socijalnih i ekonomskih uvjeta i potrebe samih Roma za obrazovanjem, što će pridonijeti prihvaćanju i uključivanju ove zajednice u širi okvir, ali i očuvanju vlastite kulture i tradicija. Također, predavači su podsjetili na podatak kako popis školskih obveznika iz 1972. godine navodi čak 158 školaraca u Međimurju, a u novoj je Hrvatskoj već 1994. godine u Zagrebu organizirana i provedena prva ljetna škola za romsku djecu i mlade. Stoga, prostora za poboljšanje obrazovnog statusa Roma itekako ima, a dr. Hrvatić izražava nadu i u skoro otvaranje studija romskog jezika. Sljedeći dan, u okviru izložbe Školski muzej na kotačima, predstavilo se romsko kulturno-umjetničko društvo Darda, u suradnji s Udrugom Roma grada Belog Manastira, tradicionalnom igrom baranjskih Roma ‘Mošu’. Pod vodstvom Jovice Radosavljevića, predsjednika i koreografa, skupina izvodi četiri koreografije koje predstavljaju običaje Roma s različitih geografskih područja. Bosiljko Domazet aktualno broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. 5 www.skolskenovine.hr AGENCIJA ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE T Hrvatski kvalifikacijski okvir Razvoj kompetencija za cjeloživotno učenje reći modul projekta Provedba Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira i razvoj kompetencija za cjeloživotno učenje stručnih djelatnika u odgojno-obrazovnim ustanovama s temom „Unapređivanje rada u odgojno-obrazovnim ustanovama kroz razvoj ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje u kontekstu Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira i Europskog kvalifikacijskog okvira“, što ga provodi Agencija za odgoj i obrazovanje održan je 20. i 21. svibnja u Zagrebu. Kako je naglasila mr. sc. Andreja Marcetić, vanjska suradnica Agencije za odgoj i obrazovanje i voditeljica Projekta, Hrvatski kvalifikacijski okvir je projekt Vlade RH, a provedba je povjerena Agenciji za odgoj i obrazovanje kroz stručno usavršavanje. Cijeli se projekt sastoji od sedam modula od kojih su prva tri realizirana. Provođenje projekta se neprestano prati, predstavlja ga se i izvan granica Hrvatske i nedavno je predstavljen na jednom stručnom skupu u Subotici te ocijenjen visokim ocjenama, a inovacije koje se rade u njegovom okviru mnogima su poticaj za rad. Posljednji, četvrti modul koji se planira odraditi tijekom lipnja bavit će se strateškim planiranjem i osiguranjem sustava kvalitete, a na jesen će se nastaviti s preostala tri modula. Zaštita demokracije i ljudskih prava Tijekom dvodnevnog rada održano je nekoliko plenarnih predavanja i radionica. Tako je Nevenka Lončarić-Jelačić, viša savjetnica za nacionalne programe u Agenciji za odgoj i obrazovanje, predstavljajući Strateški okvir za europsku suradnju u odgoju i obrazovanju, govorila o unapređivanju rada u odgojno-obrazovnim ustanovama kroz razvoj ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje. „Možda je i temeljno pitanje kako nastavnici mogu poduprijeti građanski odgoj i obrazovanje i što svi školski predmeti imaju s građanskim odgojem i obrazovanjem. Kako sad odjednom u svakom predmetu koji ima svoje specifične sadržaje građanski odgoj može naći svoje mjesto? Timski razvijamo neke module i tražimo nova rješenja kako bi upravo sada sve to bilo moguće realizirati u našem obrazovnom sustavu. Postoje neki standardi koji su razvijeni i koji nas mogu uputiti kako to učiniti na stručan način i da nađemo ono što je za nas najbolje“ - istaknula je savjetnica Lončarić-Jelačić. Spomenula je europsku povelju o odgoju i obrazovanju za demokratsko građanstvo i ljudska prava koja će obvezivati odgojno-obrazovne sustave i trebala bi biti donesena početkom lipnja. Prema njezinim riječima, donosi se dokument koji ima cilj zaštititi demokraciju i vladavinu prava te smanjiti raskorak između proklamiranih ciljeva građanskog odgoja i obrazovanja na razini politike i zakona i njihova stvarnog provođenja u život u odgojno-obrazov- Aktivno i suradničko učenje i poučavanje Kako nastavnici mogu poduprijeti građanski odgoj i obrazovanje i što svi školski predmeti imaju s građanskim odgojem i obrazovanjem? Kako sad odjednom u svakom predmetu koji ima svoje specifične sadržaje građanski odgoj može naći svoje mjesto? Kompetencije učitelja za demokratsko građanstvo i ljudska prava ključna su tema, jer je važno kojim to vještinama, znanjima i kompetencijama raspolažu učitelji da bi mogli promovirati demokratske vrednote kroz metode aktivnog i suradničkog učenja i poučavanja nim sustavima zemalja potpisnica i članica Kulturne konvencije Vijeća Europe. Naime, suvremeni procesi u društvu odvijaju se u nekim neželjenim pravcima pa tako mladi naraštaji ne žele sudjelovati u javnom i društvenom životu, građani ne žele izaći na izbore, ne žele sudjelovati u političkom životu, a to valja promijeniti. Treći je cilj uvesti demokratsko građanstvo u sve razine formalnog odgoja i obrazovanja od predškolskog, osnovnog, srednjeg i visokog školstva te u neformalno i informalno cjeloživotno učenje. Definira se i odnos između odgoja i obrazovanja za demokratsko građanstvo koje je primarno usmjereno na demokratska prava i odgovornosti, na aktivnu participaciju u području građanske, političke, socijalne, ekonomske, pravne i kulturne sfere u društvu te odgoja i obrazovanja za ljudska prava koji je usmjeren na temeljne slobode u svim područjima ljudskog života. Građanski odgoj kao cjeloživotni proces Građanski odgoj i obrazovanje utvrđen je kao cjeloživotni proces u kojemu trebaju svoju ulogu izvršiti mnogi čimbenici kao što su odgojno-obrazovni stručnjaci, političari, roditelji, odgojno-obrazovne ustanove, obrazovne vlasti, javni službenici, nevladine organizacije, mediji i najšira javnost, dakle, škola u tim procesima nikako ne smije ostati sama i mora imati puno suradnika i potpore sa svih strana. Zemlje članice trebaju uključiti odgoj i obrazovanje za demokratsko građanstvo i ljudska prava u kurikulume formalnog i općeg i strukovnog obrazovanja i potom ih trajno osuvremenjivati, ali ih isto tako uvrstiti i u visokoškolske ustanove, a naročito u osposobljavanje budućih učitelja. Jednako je važno i osposobiti sve učitelje za odgoj i obrazovanje za demokratsko građanstvo i ljudska prava tako da oni steknu temeljito znanje i razumijevanje tog područja te osposobljenost za upotrebu prikladnih metoda učenja i poučavanja. „Mi to još uvijek nemamo u našem sustavu osposobljavanja budućih učitelja, ali je najavljeno da će se ti sadržaji uskoro uključiti u visokoškolske programe. Do sada je u sustav takvoga ciljanog osposobljavanja uključeno samo 6000 učitelja i to je premalo pa je pitanje kako će se oni nastavnici koji će morati provoditi građanski odgoj, koji je definiran u kurikulumu, nositi se s tim zadatkom. Mi imamo mrežu stručnog usavršavanja, ali će se procesi morati ubrzati“ - naglasila je savjetnica Lončarić-Jelačić te upoznala sudionike s petnaest kompetencija koje trebaju imati svi nastavnici u ostvarivanju odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo. To su vrijednosno usmjereno znanje, vještine usmjerene na akciju i razvojno usmjerene kompetencije; poznavanje ključnih međunarodnih okvira i načela koja se odnose na odgoj za demokratsko građanstvo; međukulturalni pristupi, kultura škole i uključivanje lokalne zajednice; uspostavljanje ozračja povjerenja, otvorenosti i međusobnog uvažavanja; stvaranje odgojno-obrazovnog okružja koje potiče učenike da analiziraju politička, etička, društvena i kulturna zbivanja na kritički način; korištene širokog spektra pristupa ocjenjivanju postignuća učenika uključujući i samoprocjenu učenika; korištenje takvih odgojno-obrazovnih strategija i metodologija koje uključuju kvalitetan dijalog u cijelom razredu zbog razvoja vještina raspravljanja učenika poglavito o osjetljivim i kontroverznim pitanjima; inkorporiranje načela i prakse odgoja za demokratsko građanstvo kroz kroskurikularne predmete radi povećanja znanja, vještina i stavova; razvoj strategija za prevenciju svih oblika predrasuda i diskriminacija te promicanje antirasizma; oblikovanje pozitivnih vrednota i stavova koji se očekuju od mladih ljudi. Može se reći da su kompetencije učitelja za demokratsko građanstvo i ljudska prava ključna tema, jer je važno kojim to vještinama, znanjima i kompetencijama raspolažu učitelji da bi mogli promovirati demokratske vrednote kroz metode aktivnog i suradničkog učenja i poučavanja. O interpersonalnoj kompetenciji i upravljanju konfliktima govorio je Boris Blažinić te objasnio razliku između konstruktivnog i destruktivnog konflikta, uzroke i intenzitet konflikta kao i strategije djelovanja u konfliktnim situacijama. O izborima i implementaciji provedivih strategija u kontekstu cjeloživotnog učenja govorio je mr. sc. Marino Miloš, a radionicu s temom „Iskazivanje kompetencija i ishoda učenja kvalifikacije i jediničnog skupa po odabiru skupina“ vodile su mr. sc. Alenka Buntić-Rogić i Mirela Lekić. O temi „Profil i razina ključnih kompetencija Europskoga kvalifikacijskog okvira“ govorili su dr. Mile Đelalija, dr. Sonja Kovačević i Marina Tatalović, koji su zajednički vodili i radionicu pod naslovom „Razina i profil ključnih kompetencija koje su potrebne hrvatskom društvu“. U radu skupa sudjelovali su i gosti predavači iz Makedonije. Tako je dr. Rozalina Popova-Koskarova s Pedagoškog fakulteta u Skopju govorila o temi „Europski kvalifikacijski okvir i uloga kurikuluma u razvoju ključnih kompetencija“, posebno se osvrnuvši na utjecaj globalizacije u području obrazovanja, na ulogu kurikuluma u razvoju ključnih kompetencija te na ulogu nastavnika u stjecanju kompetencija. Mr. sc. Ljupčo Koskarov, govoreći o temi „Europski okvir ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje: interpersonalna kompetencija i timski rad“, posebno se osvrnuo na karakteristike tima, uvjete za ostvarivanje uspješnog timskog rada te na ulogu tima u razvoju interpersonalnih vještina u kontekstu Europskoga kvalifikacijskog okvira. Zorana Uzelac, stručna savjetnica u Gradskom uredu za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba, govorila je o temi „Građanska kompetencija i volonterizam u kontekstu europskog okvira ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje“ te posebnu pažnju u svojem izlaganju i radionici usmjerila na osnovne informacije o uređenosti volonterstva, na predstavljanje primjera volontiranja za socijalno ugrožene skupine te na prepoznavanje značaja volontiranja mladih u organizacijama civilnog društva u cilju senzibilizacije za socijalno djelovanje u lokalnoj zajednici. Na kraju može se reći da je to bio još jedan u nizu kvalitetnih stručnih skupova na kojem je pedesetak sudionika, učitelja, stručnih suradnika, ravnatelja iz osnovnih i srednjih škola steklo mnoge nove spoznaje i iskustva, znanja, vještine i kompetencije koje će im koristiti u svakodnevnom radu. Marijan Šimeg aktualno 6 www.skolskenovine.hr ISTRAÆIVANJE C broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. Ljudska prava i građanski odgoj u školama Učenici izbjegavaju bilo kakav društeni angažman entar za ljudska prava Zagreb i Istraživačkoobrazovni centar za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu proveli su istraživanje kojim su željeli istražiti uspješnost mladih u rješavanju društvenih problema, kao i njihovu društvenu uključenost kroz građanski odgoj i obrazovanje. Cilj projekta bilo je utvrditi koliko su načela i sadržaji odgoja i obrazovanja za demokratsko građanstvo prisutni u školama, i to na četiri razine. Kroz sustavsku razinu analizirane su zadaće i ciljevi, plan i program te udžbenici dostupni na temu ljudskih prava i građanske uključenost. Kroz institucionalnu razinu proučavala se kultura škola, kroz mikroinstitucionalnu željelo se doznati nešto više o metodama učenja i podučavanja u razredima, dok se anketnim pristupom ispitivalo koliko učenici na individualnoj razini razumijevaju pojmove građanskog odgoja te na koji način razvijaju vještine građanske uključenosti i brige za ljudska prava. Osnovne škole istraživao je tim Centra za ljudska prava iz Zagreba, predvođen prof. Jagodom Novak, a kojeg su sačinjavali i prof.dr. sc. Benjamin Čulig, dr. sc. Ivana Batarelo, prof. Tomislav Reskovac te voditeljica Istraživačko-obrazovnog centra prof. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš s Odsjeka za pedagogiju. Istraživanje u srednjim školama rađeno je u sklopu velikoga regionalnog pilot-istraživanja kojim koordinira Civitas BiH, a Spajić-Vrkaš u tom je projektu glavna istraživačica za regiju i koordinatorica za Hrvatsku. Suradnice na projektu u našim srednjim školama bile su prof. Nevenka Lončarić-Jelačić iz Agencije za odgoj i obrazovanja i prof. Ines Elezović iz Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje. Najbolje prolaze poslušni učenici?! Učenicima su postavljana razna pitanja na koja su morala odgovoriti ili iskazati (ne)zadovoljstvo s njima bliskom skalom ocjenjivanja od jedan do pet, kako bi se došlo do spoznaje koliko učenici uopće znaju o ljudskim pravima, demokraciji i građanstvu, kakve stavove imaju o nastavi kojom se te vrijednosti promiču i kakva im je politička kultura. Istraživanjem je dokazano da je odgojno-obrazovni sustav ključni čimbenik učenja za demokratsko odnosno aktivno i uključeno građanstvo, zbog čega upravo taj sustav snosi odgovornost za uvođenje takvih sadržaja. Unutar odgojno-obrazovnog sustava vrednote ljudskih prava, demokracije i aktivnog građanstva nejednako se promiču i velike su razlike među školama u uključenosti takvih sadržaja i kvaliteti podučavanja/ učenja. Postoje i škole u kojima se takvi programi i aktivnosti uopće ne provode. U većini škola znanja i vještine u području ljudskih prava, demokracije i građanstva stje- ču se kroz predavanje nastavnika i diskusiju, a nedostaje aktivne, iskustvene i istraživačke metode, poput provođenja učeničkih projekata. Učenici su osrednje zadovoljni svim ključnim dimenzijama podučavanja i učenja u ovom području. Većina škola nedovoljno razvija kritično mišljenje kod učenika i ne stvara uvjete za njihov dobrovoljni rad u zajednici, odnosno za zauzimanje za opće dobro, što su ključne pretpostavke za razvoj aktivnih i odgovornih građana. S druge strane, škole i nastavnici koji uspješno provode programe i aktivnosti u ovom području nisu primjereno podržani, a njihova se iskustva na odgovarajući dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš način ne prenose na druge škole u kojima onda prevladava stav da provođenje odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo nije obvezno, ističe Spajić-Vrkaš. Učenici su uglavnom osrednje zadovoljni nastavom u školama, nekako najmanje udžbenicima, a najviše atmosferom u razredima. Kao što smo istaknuli, najviše o ljudskim pravima i građanskom odgoju saznaju kroz predavanje nastavnika, dok su debate i simulacije stvarnih životnih epizoda najmanje zastupljene. Možda je zabrinjavajuća ocjena učenika osnovnih škola koji smatraju da u njihovim školama najbolje prolaze poslušni učenici. Smeta im i što se, kada se pojavi problem, ne traži rješenje već krivac. U nekim se školama vrlo visoko cijeni suradnja i timski rad, dok s druge strane učenici sami priznaju da ne poštuju dovoljno svoje nastavnike, kojima zamjeraju što prečesto ističu negativne, a premalo pozitivne strane učenika. Unatoč tome, većina ispitanih učenika smatra da im upravo škola pomaže da razviju neke svoje demokratske odlike, poput poštivanja drugih religija, poštivanja prava osoba drugih nacionalnih manjina, a raste im i osjećaj odgovornosti za vlastite postupke. Učenici priznaju da u školskim klupama najmanje razvijaju osjećaj za pripadnost Europi. Donošenje odluka u obitelji zasad je maksimalni domet Srednjoškolci su priznali da su o tematici građanske uključenosti najviše saznali kroz poseban predmet u osnovnoj školi, a najmanje kroz izvannastavne aktivnosti. Ipak, i u srednjim se školama najviše spoznaja dobiva kroz predavanja nastavnika, a najmanje kroz igranje uloga, simulacije i debate. Razredno ozračje ponajprije su okarakterizirali kao prijateljsko i opušteno, a najmanje kao natjecateljsko i istraživačko. Nastavom o ljudskim pravima i demokratski aktivnom društvu najviše su naučili zašto je važno poštivati zakon, koja su njihova prava i odgovornosti u školi, što uopće jest demokracija i zašto je važno poznavati svoja prava i odgovornost u demokratskom društvu. Istodobno, najmanje znaju kako se ta prava štite demokratskim putem. No, sve je to nedovoljno da bi učenici shvatili važnost građanskog angažmana, kojim bi češće i kvalitetnije rješavali svoje i probleme zajednice. Jednostavnije rečeno, ne znaju da mogu utjecati na kvalitetu svog života. Zašto? Zato jer je većini srednjoškolaca maksimalni domet građanske aktivnosti sudjelovanje u donošenju važnih odluka unutar vlastite obitelji. Manji dio njih dobrovoljno Vrednote ljudskih prava, demokracije i aktivnoga građanstva nejednako se promiču i velike su razlike među školama. Učenici su osrednje zadovoljni sadržajima, a većina škola nedovoljno razvija kritično mišljenje kod učenika i ne stvara uvjete za njihov dobrovoljni rad u zajednici, odnosno za zauzimanje za opće dobro, što su ključne pretpostavke za razvoj aktivnih i odgovornih građana. S druge strane, škole i nastavnici koji uspješno provode programe i aktivnosti u ovom području nisu primjereno podržani su pomogli, primjerice, starijem susjedu ili prigovorili nastavniku zbog nepravde, bilo prema sebi ili drugom. Najmanje od svega imaju volje, želje, potrebe ili hrabrosti (svejedno!) uključiti se u medijsku raspravu o nekom društvenom problemu, ili (nadajbože!) kontaktirati lokalnog političara radi društvenog problema. Što se njihove buduće građanske angažiranosti tiče, najvažnije im je učiti svoju djecu vrijednosti istine i poštenja. Smatraju i da će nekako uspijevati prigovoriti nadređenom zbog eventualne nepravde, opet bilo nad njima samima ili nekome s posla. No, već sada srednjoškolci “znaju” da se neće kandidirati za javnu funkciju, a još manje da će osnovati nevladine udruge ili organizacije. Studenti preslabo aktivni Nešto je drukčija, ali ne puno bolja situacija među studentskom populacijom. Upitani o oblicima građanske aktivnosti u proteklih šest mjeseci, 39 posto studenata odgovorilo je da je potpisalo neku peticiju, 12 posto je sudjelovalo u procesu odlučivanja na svome fakultetu, a 11 posto na nekom protestnom skupu. Međutim, osobno je protestno pismo poslalo samo dva posto ispitanika, dok je također vrlo niskih četiri posto studenata javno ustalo protiv nepravde. Slično je i s humanitarnim aktivnostim u zadnjih pola godine. Njih 33 posto dalo je novčani prilog u humanitarne svrhe, ali je samo dva posto studenata organiziralo neku humanitarnu akciju. Deset posto studenata učlanjeno je u neke studentske organizacije i klubove, tri je posto članova političkih stranaka, a samo jedan posto ispitanih studenata članovi su neke organizacije za zaštitu ljudskih prava. Naposlijetku, polovica studenata zainteresirana je ili donekle zainteresirana za uvođenje Obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo i smatraju da bi takav predmet trebalo uvesti na sve razine, od preddiplomskog do poslijediplomskog studija. Stoga Spajić-Vrkaš ističe da je potrebno sustavno pristupiti uvođenju ovog područja u škole, što je u skladu s europskim standardima i trendovima, osigurati mehanizme praćenja i vrednovanja te kontinuiranog istraživanja, kako bi se primjeri dobre prakse širili na sustav, a neuspješni pokušaji identificirali i rješavali na temelju egzaktnih pokazatelja i promišljenih interventnih programa. Tek tada u doglednoj, nadajmo se skoroj, budućnosti možemo očekivati angažirane i demokratski aktivne građane, koji se znaju izboriti za svoja prava i sa svoje grbače skinuti nesposobne političare koji nam svima zagorčavaju život. Možda Grčka i njezini aktualni neredi nisu nit vodilja ni uzor, no masovna letargija kakva vlada u Hrvatskoj vodi nas sve skupa u drugu krajnost. Branko NAĐ aktualno broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. 7 www.skolskenovine.hr PRED©KOLSKI ODGOJ P Montessori pedagogija Montessori vrtići potiču djetetovu samostalnost redškolski program zasnovan na metodama Marie Montessori u Hrvatskoj se provodi zadnjih dvadesetak godina u većim gradovima, a u Zagrebu taj se program provodi u desetak vrtića. Program je usmjeren u prvom redu na senzo-motorički razvoj, razvoj inteligencije i samostalnosti, samodiscipline i upornosti. Provodi se u posebnom okruženju koje odgovara dječjim potrebama i omogućuje djeci da uče kroz vlastitu aktivnost, istraživanje, manipulaciju, ponavljanje, vježbanje i komunikaciju. Također se uglavnom provode kao cjelodnevni programi. Montessori principi Osnovni se principi Montessori pedagogije zasnivaju na sljedećem: apsorbirajućeg su duha, što znači da je dijete poput spužve koja upija sve oko sebe. Odgojitelj je svaka osoba koja preuzme odgovornost i od koje se očekuje da tijekom djetetovih osjetljivih razdoblja utječe na njega. Vrlo je važan i segment promatranja, čime utvrđujemo djetetove potrebe. Dijete također treba disciplinu i na taj se način uči odgovarajućim ponašanjima. Princip radnog instinkta je izraženiji odnosno snažniji ako postoji sloboda izbora, disciplina i odgovarajući red unutar djetetova okruženja. Djetetu treba omogućiti razvoj samostalnosti. Također, vježbanjem tišine dijete uspijeva doseći unutarnji mir, putem čega se na diskretan način razvija njegova aktivnost. Važan je princip kontrole nad pogreškama, pri čemu je rad s materijalima podešen tako da dijete samo zapazi pogrešku. Dijete se ne smije osjećati kao da je pogriješilo ili da je neshvaćeno! Princip heterogenosti grupe znači da skupina nije sastavljena prema kronološkoj dobi, nego mlađa djeca uče od svojih starijih prijatelja u igri. Na kraju, tu je i princip “tri vremena“, prilikom čega se novi sadržaji uče kroz tri stupnja: povezivanjem smislenosti s određenim ponašanjem, ponovnim upoznavanjem s imenovanim objektima, ponavljanjem povezivanja objekata s određenim ponašanjem. Kako nam je kazala ravnateljica i vlasnica vrtića Montessori na zagrebačkoj Malešnici mr. sc. Valerija Majsec Vrbanić, Montessori pedagogija je obilježena idejom „Pomozi mi da to učinim sam.“ Djeca kroz niz vježbi, polazeći od konkretnog prema apstraktnom, pomoću posebno načinjenog pribora i pripremljenog okružja uistinu uče sama. Dodaje da su u skupine integrirana i djeca s posebnim potrebama kao i darovita djeca. - Tijekom boravka u vrtiću djeci je omogućeno sudjelovanje u sljedećim aktivnostima: poticanje glazbom i glazbena terapija, ritmika, individualan rad defektologa, kao i učenje njemačkog, engleskog i talijanskog jezika. U Montessori vrtiću odgojitelj ne poučava djecu, već ih prati i pomaže im da individualno u vlastitom ritmu usvajaju vježbe za poticanje samostalnosti, razvijaju svoje osjetilne sposobnosti, usvajaju osnovna znanja iz jezika i matematike. Poticanje glazbom i njezinim elementima također je svakodnevno prisutno u radu s djecom. Svaki mjesec tematski se obrađuje bliža i dalja okolina - kontinenti, države, gradovi sa svojim osobitostima... Glazbene jaslice rade po Montessori načelima, uključujući i poticanje glazbom i njezinim elementima. Prije pet godina s radom je započeo i prvi Stručno-razvojni centar Montessori, za edukaciju odgojitelja i stručnih suradnika u našem vrtiću, gdje su polaznici uspješno završili edukacije iz područja Montessori pedagogije, glazbe te seminare za rad s djecom s teškoćama u razvoju. Majsec Vrbanić navodi da se svaka tri mjeseca u vrtiću održavaju priredbe na kojima djeca pokazuju usvojene vježbe iz Montessori programa. Rad s djecom s teškoćama u razvoju O samom vrtiću naša sugovornica kaže da ga pohađa sedamdesetoro djece u dobi od tri do šest godina te desetak djece s teškoćama u razvoju, a s njima rade djelatnici različitog profila (odgojiteljice, rehabilitatori, logoped, likovni pedagog i glazbeni terapeut, koji su o trošku vrtića završili Montessori edukaciju). Vrtić je u vlastitom prostoru ukupne korisne površine 550 četvornih metara s dvorištem u sklopu kojeg se nalazi dječje igralište s njihaljkama, toboganom i spravama za psihomotorički razvoj. U sklopu vrtića nalaze se i kabineti za individualan rad s djecom s teškoćama u razvoju, kao i savjetovalište za roditelje. Godine 2007. osnovana je i Udruga Ruke, čiji je cilj promicanje različitosti, umjetničkog izražavanja i kreativnosti djece i mladeži. Djelatnosti Udruge kojima ostvaruje svoje ciljeve su: izrada i izvođenje projekata, organiziranje edukativnih i kreativnih radionica i tečajeva, organiziranje stručnih skupova, predavanja i tribina, organiziranje kulturnih i humanitarnih akcija, izdavanje priručnika i knjiga s područja edukacije i rehabilitacije kao i studenskih radova te suradnja s istovrsnim udrugama i drugim organizacijama u zemlji i inozemstvu. Kako nam je kazala Majsec Vrbanić, želja im je okupiti stručnjake, roditelje, umjetnike, ali i druge ljude koji imaju potrebu saznati i pomoći djeci i mladeži koji imaju teškoće u socijalnoj integraciji. Programi za djecu u kojima bi zajedno sudjelovala djeca s teškoćama i ona bez njih provodili bi se kroz različite radionice. Time bi djeci i mladeži bili nadohvat ruke kako bi pomogli njihovu kreativnom, intelektualnom - cjelovitom razvoju. Upravo edukacijom djece, mladeži, a i odraslih o nužnostima i prednostima integracije osoba s teškoćama u razvoju možemo mijenjati stavove i time pridonijeti oblikovanju zrelijeg i kvalitetnijeg društva. Majsec Vrbanić navodi program rada te pribor koji je podijeljen na šest područja: za poticanje samostalnosti, za poticanje razvoja osjetilnosti, za govor i jezik, za matematiku, za kozmički odgoj, za poticanje glazbom. U sklopu vrtića su i kabineti za individualan rad s djecom s teškoćama u razvoju, kao i savjetovalište za roditelje. U vrijeme našega posjeta djeca su bila na dvorištu, radoznalo gledajući, a neka i propitkujući tko je to došao u njihov vrtić. “A zašto si ti došao?“ - bio je radoznao šestogodišnji Marko. “Da vidim je li vam tu lijepo“ - odgovorio sam spremno. “Naravno, pa zato nisi trebao ni dolaziti“ - prekinuo me odmah mali Marko i kazao sve o svom vrtiću. Inače, u sklopu Dječjeg vrtića Montessori u travnju su otvorene glazbene Montessori jaslice za djecu u dobi od prve do treće godine. Glazbene Montessori jaslice mr. sc. Valerija Majsec Vrbanić Osnovni principi Montessori pedagogije zasnivaju se na sljedećim osnovama: apsorbirajućeg su duha, što znači da je dijete poput spužve koja upija sve oko sebe. Odgojitelj je svaka osoba koja preuzme odgovornost i od koje se očekuje da tijekom djetetovih osjetljivih razdoblja utječe na njega. Vrlo je važan i segment promatranja, čime utvrđujemo djetetove potrebe. Dijete također treba disciplinu i na taj se način uči odgovarajućim ponašanjima Prva talijanska liječnica posvetila se djeci Maria Montessori rođena je 1870. u Anconi, a umrla 1952. u Noordwijku u Nizozemskoj. Studirala je medicinu, a 1896. postala je prva žena liječnica u Italiji. Već se u samom početku angažirala u radu s djecom s potrebnim potrebama te je sudjelovala na nacionalnoj konferenciji za djecu s posebnim potrebama. Tijekom prvog desetljeća prošlog stoljeća dalje se školovala i u Rimu studirala pedagogiju, psihologiju i antropologiju. Bila je vrlo aktivna i radišna te je 1907. godine otvorila Dječju kuću u San Lorenzu, u kojoj je razvila metodiku rada s djecom s mentalnom retardacijom, a uskoro je i organizirala prvi tečaj na kojem se učilo o njezinoj metodi učenja za učitelje. U Španjolskoj je otvorila prvu Montessori školu uoči Prvoga svjetskog rata, a 1929. u Berlinu je osnovana Association Montessori Internacionale, čije sjedište 1935. prelazi u Amsterdam, gdje je i danas. Glavni su doprinosi novoj pedagogiji Marije Montessori poučavanje djece u tri dobne skupine, a koje odgovaraju različitim razvojnim fazama. Ona smatra da su djeca kompetentne osobe, koje su u stanju donositi vlastite odluke. Promatranje djeteta u okruženju osnova je za stalni razvoj kurikuluma te uvođenje zadaća i vježbi za razvoj vještina i stjecanje znanja. Namještaj i cjelokupan prostor veličinom je prilagođen djeci, u kojem svako dijete ima mogućnost kreiranja svijeta. Program obilježavaju suradnja s roditeljima prilikom utvrđivanja zdravstvenog stanja te higijenskih navika djeteta, zatim prepoznavanje razvojnih faza koje daju osnovu za poticajan rad u odjeljenju, uključujući razvoj govora i jezika, razvoj osjetila te razvoj različitih stupnjeva socijalnih odnosa, važnost razvoja Upijajućeg uma, koji se temelji na stjecanju kompetencije u djetetovu okruženju i usavršavanju vještina koje su karakteristične za određeno razvojno razdoblje te auto-didaktički materijali, koji se dijelom temelje na radovima Jeana Marca Gasparda Itarda i Eduarda Seguina. - Mišljenja sam da je hrvatski predškolski sustav usvojio Montessori program. Kao specifičnost našega Montessori programa možemo istaknuti poticanje glazbom i njezinim elementima, jer su iz njega proizašle knjige Slušamo, pjevamo, plešemo, sviramo i Kako pomoći djeci glazbom, prema kojima se djecu upoznaje s osnovnim elementima glazbe i glazbenim stvaralaštvom - navodi Majsec Vrbanić. Također je vrlo važno da se danas Montessori didaktički pribor koristi i u terapeutske svrhe kod djece s teškoćama u razvoju. Montessori terapija primjenjuje se za poticanje senzo-motoričkog razvoja, posebice kod smetnji govora, percepcije, osamostaljivanja te pri socijalnoj integraciji u skupine zdravih vršnjaka. Centar za rehabilitaciju i odgoj djece Zlatni Cekin iz Slavonskog Broda primjenjuje Montessori pedagogiju i terapiju u svom programu rehabilitacije i integracije djece s teškoćama u razvoju. Polaze ga djeca predškolske dobi s različitim teškoćama u razvoju, od senzoričkih i motoričkih do mentalne retardacije. Osim što su uključeni u individualnu Montessori terapiju pri poliklinici, djeca koja postignu određenu samostalnost uključuju se u Montessori program u dječjem vrtiću, gdje su integrirani u redovnu skupinu svojih vršnjaka. Integracija u dječjem vrtiću organizirana je kroz rad redovnih triju dobno mješovitih odgojnih skupina s Montessori programom te dvije odgojne skupine za djecu s težim teškoćama u razvoju s posebnim prilagođenim programom. U Montessori skupine uključeno je do 25 djece, od kojih je nekoliko s teškoćama u razvoju. U svakoj je skupini za djecu s težim teškoćama u razvoju po petero do sedmero djece, a integrirani su s Montessori skupinama svakodnevno u trajanju od najmanje dva sata. Prema povratnim informacijama od roditelja i učitelja djece koja su bila uključena u ovaj model rada, Montessori pristup rehabilitaciji i odgoju pospješio je ne samo kognitivni nego i socijalni razvoj djece. Socijalnom integracijom djece s teškoćama u razvoju i njihovih zdravih vršnjaka razvija se samostalnost, socijalna kompetencija i tolerancija djece s teškoćama u razvoju u odnosu na zdravu djecu. I. B. aktualno aktualno 8 www.skolskenovine.hr ZAGREB UKRATKO Škole - partneri budućnosti ZADAR - Gimnaziji Jurja Barakovića, Vladimira Nazora i hotelijersko-turističkoj i ugostiteljskoj školi Središnji ured za školstvo u inozemstvu Ministarstva uprave SR Njemačke s Veleposlanstvom Savezne Republike Njemačke dodijelit će status Partnerskih škola Savezne Republike Njemačke. Naime, Ministarstvo vanjskih poslova SR Njemačke 2008. godine pokrenulo je inicijativu Škole - partneri budućnosti, a provodi je Središnji ured za školstvo u inozemstvu na čelu sa Stručnom savjetnicom zaduženom za Republiku Hrvatsku Walburgom Staudigl, Goethe Institutom, Konferencijom ministarstva kulture i Njemačkom službom za akademsku razmjenu. Cilj je inicijative stvoriti mrežu od najmanje 1000 partnerskih škola po cijelom svijetu i time proširiti i pojačati suradnju na području školstva. Nastoji se razviti mreža njemačkih škola u inozemstvu u kojima se može polagati ispit za njemačku jezičnu diplomu. Studentski zbor bez politike pobjednik studentskih izbora OSIJEK - Najviše je zadovoljstva nakon redovitih izbora za predstavnike Studentskog zbora na osječkom Sveučilištu imao Studentski zbor bez politike (SZBP), koji je dobio pet od devet predstavnika na Sveučilišnoj listi. Ostala četiri mjesta popunili su kandidati aktualnog vodstva Zbora, koju čini Mladež HDZ-a. Kako je kazao Martin Curić, čelnik SZBP-a, njihovi kandidati su pobijedili na još pet do šest od ukupno 16 fakulteta te očekuju i potporu od udruge Josipa Jurja Strossmayera, koja je također sudjelovala na izborima, ali njezini kandidati nisu prošli na listi. Na izborima je sudjelovalo 4048 od ukupno 19.336 studenata s osječkog sveučilišta s pravom glasa ili 20,93 posto. To je značajan pomak u odnosu na prije dvije godine, kada je odaziv bio puno manji. No, na proteklim izborima bilo je puno prigovora pa su predstavnici jedne od udruga koje su sudjelovali na izborima SveZka podnijeli zahtjev izbornom povjerenstvu i rektorici Gordani Kralik za poništenje izbora. U Mali Varaždinci na filmskom festivalu VARAŽDIN - Najmlađi varaždinski filmaši ovaj će tjedan sudjelovati na Ciak Junior festivalu u Trevisu u Italiji. Festival okuplja djecu od 10 do 15 godina iz 30 zemalja, a na festivalu sudjeluju filmovi koji obrađuju teme o životima mladih te dobi. Hrvatsku će zastupati učenici Pete osnovne škole iz Varaždina koji su sa svojim filmom o trgovanju djece pod naslovom Mali oglas osvojili prvu nagradu na natječaju filmova pod pokroviteljstvom UNICEF-a, a u žiriranju predstavnika s HRT-a. Ovaj je zanimljiv festival pokrenut prije 21 godinu s namjerom da u djece potakne i razvije ljubav prema filmu, pa je dosad u sklopu festivala prikazano više od 300 filmova. Na kraju svakog festivala svi sudionici snimaju zajednički film u produkciji nacionalnih televizijskih postaja, a sve filmove prikazuje Tele 5 na svom programu, tijekom trajanja festivala. I. B. Predstavljen Hrvatski franjevački biografski leksikon Temelj franjevačke leksikografije punoj dvorani Vijenac na zagrebačkom Kaptolu predstavljen je Hrvatski franjevački biografski leksikon. Leksikon sadrži 2000 biografija istaknutih franjevaca i franjevki, a objavljen je u suradnji Vijeća franjevačkih zajednica i Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža, u povodu osamstote obljetnice franjevačkoga pokreta. O Leksikonu su govorili fra Ivan Sesar, predsjednik Vijeća franjevačkih zajednica, Vlaho Bogišić, glavni ravnatelj Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža, akademik Žarko Dadić te fra Emanuel Hoško, urednik Leksikona. Fra Ivan Sesar rekao je na početku predstavljanja da je ovaj leksikon temelj franjevačke leksikografije, a prvi zapisi o povijesti djelovanja franjevaca datiraju još iz 18. stoljeća. Akademik Žarko Dadić govorio je o ulozi franjevačkih učilišta u razvoju kulture na ovim prostorima te istaknuo da kod njih nalazimo prve skripte i rukopise za školstvo te da su autori prvih udžbenika za školstvo koji su prevedeni na hrvatski jezik. Urednik fra Emanul Hoško zahvalio je svim suradnicima koji su radili na biografijama uglednih franjevaca i time pridonijeli završetku Leksikona. Istaknuo je da je urednički rad za njega i Peju Ćoškovića bio velik zadatak: sažeti već postojeće biografije, upotpuniti podatke, uskladiti s enciklopedijskim tekstom te dodati biografije umrlih u proteklih 10 godina. IZLOÆBA Taj je zadatak jedino bilo moguće ostvariti u suradnji s Leksikografskim zavodom Miroslav Krleža. Glavni ravnatelj Leksikografskoga zavoda Vlaho Bogišić zahvalio je Vijeću franjevačkih zajednica što je Zavodu omogućilo suradnju na ovom leksikonu te istaknuo da je to osnova za daljnja slična istraživanja. Na kraju predstavljanja okupljenima se obratio kardinal Josip Bozanić čestitajući franjevačkoj obitelji na objavljenom Leksikonu, koji ulazi u našu kulturu kao prikaz djelovanja franjevaca na našim područjima. Cvijeta Tomić Hrvatski prirodoslovni muzej u Zagrebu Očaravajući svijet insekata H rvatski prirodoslovni muzej ugostio je neobičnu izložbu živih pauka i škorpiona. To je putujuća izložba poljskih kolekcionara, Jaceka Pacyna, Piotra Bu- Sjednica senata u sjeni studentskih prosvjeda RIJEKA - Sjednica Senata riječkog sveučilišta protekla je u znaku studentskih prosvjeda. Okupljeni u Nezavisnu studentsku inicijativu za besplatno obrazovanje Rijeka, studenti su prosvjedovali protiv načina obračuna školarina. Oni su osnovali i frakciju Crni Pero te su s transparentima na kojim je pisalo Nećemo plaćati vašu krizu i Dolje školarine iskazali i svoje mišljenje kako Rektorat vodi politiku nebrige za studente te izbjegava šire rasprave o načinu financiranja visokoškolskog obrazovanja. Rektor Sveučilišta Pero Lučin kazao je da se s nekim dijelovima studentskih prigovora slaže, ali da se rasprava oko školarina još vodi i vodit će se još dugo. On je dodao da su svjesni socijalnog aspekta problema te je kazao kako na Sveučilištu na razini države kao rješenje vide u poreznim mjerama stimuliranja studenata. broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. czkowskog i Sebastiana Wadyckog, vlasnika tvrtke Araneus, koja je nakon Italije, Njemačke i Češke, stigla i u Hrvatsku. Izložba s 36 terarija u kojima su živi pauci i škorpioni prilika je da promijenimo našu predodžbu o ovoj u mnogo čemu osobitoj skupini. Žive životinje, brojne informacije i fotografije omogućuju posjetiteljima jedinstveno provedeno vrijeme na izložbi. Osim što se zasigurno može uživati promatrajući ova egzotična stvorenja u njihovoj prirodnoj ljepoti, ovo je i prilika da se sazna i nauči nešto više i o njihovoj biologiji. Pauci i škorpioni koje možete vidjeti na izložbi znatno se veličinom razlikuju od domaćih pauka i škorpiona koji žive u Hrvatskoj, koje možete vidjeti u stalnom zoološkom postavu Muzeja. RIJEKA U Izložba je potpuno sigurna za razgledavanje, kao i za fotografiranje s udaljenosti od 15 centimetara, pa svakako prilikom posjeta preporučljivo je ponijeti fotoaparat. Može li nedovoljno poznavanje ovih «ljepotana» s četiri para očiju, osam nogu i otrovnim kliještima stvarati kod nas strah umjesto doživljaja ljepote i snage? U to će se svatko uvjeriti tko dođe i provjeri vlastite doživljaje. Ova se atraktivna i neobična izložba može razgledati do 13. lipnja u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu, Demetrova 1. Radno vrijeme muzeja je utorkom, srijedom i petkom od 10 do 17 sati, četvrtkom je orvorena nešto duže − od 10 do 20 sati, subotom od 10 do 19, a nedjeljom od 10 do 13 sati. (ri) Učiteljice pjesnikinje predstavile nove knjige pjesama Ugodna poetska večer dupkom punoj Maloj dvorani riječke Filodrammatice, u organizaciji Društva hrvatskih književnika - Ogranka u Rijeci, 3. svibnja održano je predstavljanje knjiga poezije dviju riječkih književnica: Grada zatočenih prolaznika Željke Kovačević Andrijanić - odgajateljice, diplomirane učiteljice i doktorandice Poslijediplomskoga doktorskog studija pedagogije na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Barcelone Kristine Posilović - profesorice hrvatskog jezika i književnosti, doktorandice Poslijediplomskoga doktorskog studija književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Obje autorice, dakle, osim što su književnice, prosvjetne su djelatnice, a predstavljene knjige pjesama nisu prve (ni posljednje) u njihovu bogatom književnu opusu. Naime, Kovačević Andrijanić dosad je objavila knjige poezije Udvoje (1988.), Nježni stihovi (1990.), U njedrima oluje (1993.) i Grad zatočenih prolaznika (2009.), dok su u pripremi za tisak znanstveno-fantastični roman Ulica Neriješenih zagonetki, bajke i pripovijetke za djecu Patuljak Pričuljak, zbirka priča i novela Suze krilana, izbor ljubavne poezije Umiranje originala / Dnevnik jedne ljubavi, roman za mlade Putokaz zalutalima te zbirka poezije za djecu Obale ružičastih oblutaka. Kristina Posilović autorica je triju objavljenih knjiga poezije: Agara (2005.), pHI Odessa (2007.) i Barcelona (2009.), a u pripremi je za tisak i njezina četvrta knjiga poezije. O novoobjavljenim zbirkama ovih dviju pjesnikinja - Gradu zatočenih prolaznika i Barceloni - govorili su višestruko nagrađivana, poznata riječka književnica Diana Rosandić, predstavnica nakladnika (Društva hrvatskih književnika - Ogranka u Rijeci), urednica obiju predstavljenih zbirki pjesama te prof. Dean Durić, istaknuvši obje autorice kao vrlo plodne i iznimno perspektivne književnice čije vrijeme, zapravo, tek dolazi. Premda se stilski njihova poezija u mnogočemu razlikuje, kao što i dobna razlika (Kovačević Andrijanić rođena je 1971, a Posilović 1982. godine) djelomično, možebitno, utječe na različite pristupe motivski i tematski nerijetko sličnim poetskim preokupacijama, i Kovačević Andrijanić i Posilović zapravo se vrlo lijepo nadopunjuju te su brojnoj publici priredile iznimno ugodnu i nadahnutu poetsku večer u kojoj su poklonici poetskog izričaja doista uživali, komentirajući kako je ista, nažalost, bila prekratka te je urednica Rosandić obećala da će se svakako predstavljanje ovih kvalitetnih autorica održati ponovno, ne samo u Rijeci, nego i u drugim gradovima Republike Hrvatske. Anita Rončević broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. odgojno-obrazovna aktualno praksa 9 www.skolskenovine.hr LIKOVNA KULTURA U povodu članka u ŠN “U početku bijaše slika i zauvijek slika“ Dopustimo učenicima da budu kreativni Učenici kroz likovnu kulturu uče likovni jezik koji im otvara mogućnost komuniciranja u vremenu i prostoru. Likovni jezik olakšava interakciju dijete-okolina i pridonosi razvoju likovne kulture svakog pojedinca. On razvija analitičko mišljenje, aktivan i stvaralački odnos prema okolini, što je dio svake kreativnosti Piše Đurđica Zailac dipl. pedagoginja P oslije pročitanog opsežnog članka u Školskim novinama od 2. ožujka 2010. godine, pod nazivom “U početku bijaše slika i zauvijek slika“, ravnateljica i djelatnici OŠ kralja Tomislava, Našice, riješili su dati svoj glas “za“ likovnu kulturu. Budući da se, prema Nastavnom planu i programu za osnovnu školu, program likovne kulture temelji na procesu istraživačkog učenja i stvaranja nedvojbeno je da treba dobro razmotriti prijedlog za ukidanje toga nastavnog predmeta. Oslobađanje duše učenika “Smatram da će učenici biti uskraćeni za razvoj svoje kreativnosti koja u predmetu likovna kultura doživljava svoje samoostvarenje i sjaj u potpunosti. Likovna kultura je način oslobađanja duše učenika. Uzmemo li im taj predmet (a uzeli smo im već tehničku kulturu gdje stvaraju svojim rukama) uništit ćemo cijele naraštaje“ – komentira ravnateljica Blaženka Kapetanović, a defektologinja Snježana Požgaj-Vinčić objašnjava: “Crtanje, bojanje, slikanje, izrezivanje i ostale aktivnosti koje se rabe na satovima likovne kulture utječu na razvijanje upravo mišićne kontrole grube, a naročito fine motorike, koja je iznimno važna za mnoge školske vještine. Stoga su satovi likovnog odgoja od neprocjenjive su važnosti kako za razvijanje motorike i orijentacije, tako, i još više, za razvijanje kreativnosti.“ Učiteljica mentorica Anica Janković komentira: “Učenici kroz likovnu kulturu uče likovni jezik koji im otvara mogućnost komuniciranja u vremenu i prostoru. Likovni jezik olakšava interakciju dijete-okolina i pridonosi razvoju likovne kulture svakog pojedinca. On razvija analitičko mišljenje, aktivan i stvaralački odnos prema okolini, što je dio svake kreativnosti” Ako su začeci likovnog obrazovanja nastali u starom Egiptu i Grčkoj, i ako se po Aristotelovoj teoriji umjetnost i spoznaja povezuju, kako to da nama sada likovna kultura više nije potrebna? Klasici pedagogije ističu značaj crtanja i osobitu važnost promatranja i mišljenja. Kako ćemo mi učitelji objasniti svojim učenicima da više nema likovne kulture, sata na kojemu mogu pokazati svoju darovitost i kreativnost. Živimo u svijetu vizualnih komunikacija Nažalost, o ovakvim stvarima uvijek raspravljaju i odlučuju ljudi koji nemaju veze sa strukom, a i praksom ponajmanje. Učiteljica Katarina Bukvić po struci nije likovnjakinja, ali s praksom ima i te kako veze. Ona je, naime, profesorica hrvatskog jezika koja se igrom slučaja našla u ulozi učiteljice likovne kulture. „Nastava likovne kulture nije predmet gdje djeca samo crtaju, već mjesto gdje dječje glavice poniru u svijet dizajna, filma, animacije, stripa, arhitekture te vizualne komunikacije. Sat likovnog je vremenska jedinica s naglaskom na praktičnom radu kroz koji djeca razvijaju svoje sposobnosti, jačaju samopouzdanje i iskazuju kreativnost. Nastava likovne kulture za mnoge je učenike, posebice slabije, prilika gdje se mogu dokazati i postati napredni, daroviti. Živimo u svijetu u kojemu je naglasak stavljen na vizualnu komunikaciju, a nastava likovne kulture ima zadaću razvijati kod učenika upravu takvu vrstu komunikacije kako bi bili spremni za svijet u kakvom živimo. Nemojte učenicima uzeti mogućnost stvaranja i preoblikovanja, već dajmo prednost stvaralačkom učenju, neka stvaraju svoj svijet - neka ga učine ljepšim!“ Kad raspravljamo o likovnoj kulturi, uvijek moramo imati na umu cilj nastave likovne kulture, koji obuhvaća brojne elemente, od poticanja psihomotornog razvoja, preko mašte, intelektualnog razvitka do estetičke osjetljivosti i emocija. Cilj je stjecanje trajnih i uporabljivih znanja, razvijanje sposobnosti vizualne komunikacije sposobnosti i vještina likovnog izražavanja. Možda bi bilo dobro sjetiti se da su mnogi znanstvenici iz svoje mašte pokrenuli brojne izume. Kako je lijepo sjetiti se slika i skica koje je Nikola Tesla vodio kao svoje zabilješke... Kako će se od djetinjstva školovati i razvijati svoj talent oni koji će biti budući izumitelji, ilustratori knjiga i stripova, dizajneri? A dječje radosti u osvajanju različitih nagrada vezano za likovni izričaj? Gušimo li slobodu dječjega likovnog izričaja ako likovnu kulturu izbacimo ili integriramo u druge predmete? Prisjetimo se da i odrasli, a posebice djeca rado misle u slikama. Trebamo li se boriti protiv dječje prirode? Skrb za kulturnu baštinu Zadaci likovne kulture su razvijati određene sposobnosti, znanja i stavove. Ukidanjem nastave likovne kulture dovodi se u pitanje ostvarenje određenih sposobnosti, kao što su: usmjereno likovno opažanje, razumijevanje likovnih tehnika i sredstava, vizualno, kritičko i stvaralačko mišljenje, korelacija s drugim nastavnim predmetima, estetska prosudba likovnoga rada, umjetničkog djela i okoline. Kad je u pitanju znanje, dovodi se u pitanje poznavanje i razumijevanje likovnih pojmova i sadržaja iz nastavnih tema kao i poznavanje i razumijevanje umjetničkih područja slikarstva, kiparstva, arhitekture. Posebno treba razmisliti je li učenicima poznavanje kulturne baštine u okviru svjetske, nacionalne i etnološke umjetnosti potrebno ukinuti koji se uči u okviru likovne kulture? Postavlja se i pitanje kakvi će se stavovi razvijati kod djece glede estetskih vrijednosti i zainteresiranosti za kulturnu i prirodnu baštinu. Psihologinja Ivana Habl Terapijska vrijednost likovne kulture “Likovni govor, odnosno likovna ekspresija način je neverbalne, vizualne komunikacije, izražavanja misli i osjećaja kroz kreativnu igru i aktivnost, preko likovnih i kompozicijskih elemenata satkanih od znakova i značenja koji odašilju poruke. Psiholozi u svojoj praksi primjenjuju i iščitavaju likovni izraz osobe rabeći ga najčešće kao pokazatelja intelektualnog razvitka i projektno sredstvo. Dječji likovni izraz odlikuje se posebnostima, ali i pravilnostima koje je moguće zapaziti kod sve djece svijeta. Osim što pokazuje djetetovo perceptivno iskustvo, njegovo pojmovno mišljenje i zrelost, motoričku i intelektualnu, odraz je i dječje mašte, strahova, frustracija... Psiholozi u obrazovnim institucijama, surađujući s nastavnicima likovne kulture, dobivaju mnoštvo informacija o učenicima s različitim emotivnim smetnjama. Takve su informacije korisne u samom prepoznavanju i dijagnostici kao i u terapiji emocionalnih smetnji. Pubertet i adolescencija kao razdoblje krize i traganja za vlastitim identitetom jedno je od životnih razdoblja u kojima likovni izričaj ima značajnu funkciju u ublažavanju negativnih emocionalnih stanja koje sa sobom nose hormonalne promjene. Likovne aktivnosti - crtanje, slikanje, modeliranje - koje uključuju rad u različitim likovnim tehnikama i materijalima, imaju odgojno-obrazovnu i terapijsku vrijednost. Likovne aktivnosti dovode djecu bliže njihovim osjećajima i često su most između osjetila i osjećanja. Likovna kultura je značajan element obrazovanja, jer dopušta djeci da kroz igru, koju dijete najbolje razumije i kroz koju najbolje uči, zadovoljava svoje potrebe i šalje poruku o eventualnim teškoćama zadovoljavanja tih potreba. Likovna kultura je svojevrstan vid igre koja kroz obrazovni sustav poprima veliki značaj u izgradnji zdrave individue.“ odgojno-obrazovna aktualno praksa 10 broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. www.skolskenovine.hr ISKUSTVA Poticanje kreativnog mišljenja i literarnog stvaralaštava Računalnim igrama do kulture čitanja Jedan od osnovnih problema suvremene škole jest da djeca ne čitaju. Ne čitaju lektiru, ne čitaju stripove, ne čitaju čak ni titlove na flmovima, jer je sve sinkronizirano na hrvatski jezik. Mora li informatika, tj. računalne igre biti glavni neprijatelj knjizi? Ili se računalne igre mogu iskoristiti kao motivacija za čitanje knjige? Postoji i ta mogućnost Iz računalne igre u knjigu − Lara Croft je najprije nastala kao računalna igra, zatim film, a nakon ta dva „razvikana“ medija nekome se isplatilo napisati, tiskati i prodavati Larine pustolovine u knjizi Piše Jelena Marić, dipl. učiteljica M ogu li informatika kao nastavni predmet i računalo kao medij pomoći pri stvaranju aktivnosti za poticanje kreativnog mišljenja i literarnog stvaralaštva? Prema nastavnom planu i programu za osnovne škole, informatiku bi u svoj nastavni predmet trebao integrirati svaki profesor, a učitelji informatike eventualno likovnu i glazbenu kulturu (kada obrađujemo MS Paint ili ripanje glazbe). Ono na čemu uvijek inzistiram, a smatram da bi na tome trebali inzistirati i ostali predmetni nastavnici, jest gramatička točnost onoga što rade na mojim satovima, što izaziva valove nezadovoljstva kod učenika. („Nismo na hrvatskom nego na informatici!“) Moji učenici, suprotno očekivanjima roditelja, nemaju odlične ocjene, a to opet izaziva valove nezadovoljstva. (Moje dijete sate provodi pred računalom, kako onda ne zna informatiku?) No, to je sada sasvim drugi problem. Nitko ništa ne čita Jedan od osnovnih problema suvremene škole jest da djeca ne čitaju. Ne čitaju lektiru, ne čitaju stripove, ne čitaju čak ni titlove na flmovima, jer je sve sinkronizirano na hrvatski jezik. Zašto? Odgovor možda nije teško pronaći u sljedećem - ne čitaju ni roditelji. Poznato je da djeca uče prema modelu - ako dijete u roditeljskom domu nije naviklo na knjigu kao medij, teško da će to uspjeti učiteljici ili nastavnici hrvatskog jezika u višim razredima. Kako može pomoći nastavnik informatike? Nakon što sam dobro proučila popis lektire za više razrede, odlučila sam ga integrirati na svoje nastavne satove. Za oblikovanje teksta koristio nam je Harry Potter, za MS PowerPoint njihova omiljena knjiga, a za MS Movie Makeru radili su film prema književnom ili filmskom predlošku po želji. Mora li informatika, tj. računalne igre biti glavni neprijatelj knjizi? Ili se računalne igre mogu iskoristiti kao motivacija za čitanje knjige? Postoji i ta mogućnost. Krenimo od najvećega književnog fenomena današnjice Harryja Pottera. O Harryju je napisano sedam knjiga, snimljeno je šest filmova i napravljeno je šest videoigara za razne konzole. Ako pobliže promotrimo ova tri medija, povezuje ih samo glavni lik i naslov. Filmovi se razlikuju od knjiga, jer ne prate radnju. Igre se razlikuju od filmova. Zašto? Jer se igre referiraju na knjige. A razlog tome jest što knjiga postoji kao OBLJETNICA gotov predložak, a običaj je da EA pusti igru u prodaju najmanje četiri mjeseca prije filma. Lara Croft. Najprije je nastala računalna igra. Zatim film. I nakon ta dva „razvikana“ medija nekome se isplatilo napisati, tiskati i prodavati Larine pustolovine u knjizi. Slično je i s Word of Warcraftom i Diablom. To su vrlo popularne računalne igre. Budući da su prekompleksne, jer svaki igrač sam stvara radnju, neke je detalje bilo potrebno objasniti. Najprije su napisane knjige (WoW je izdan u pedesetak romana), zatim stripovi, a sada se snima i film. Kad Pepeljuga postane Trnoružica Pokušat ću dati nekoliko ideja kako na zanimljiv način, s relativno malo uloženog truda i novca, možemo potaknuti kreativno mišljenje i literarno stvaralaštvo na nastavi hrvatskog jezika uz pomoć informatike. Što bi se dogodilo da... - Potreban nam je MS PowerPoint i slike s interneta. Imamo priču o Pepeljugi. Što bi se dogodilo da Pepeljuga nije čula otkucaje sata? Što bi se dogodilo da nije izgubila cipelicu? Što bi se dogodilo da se princ nije zaljubio u nju, već u neku drugu djevojku? Što bi se dogodilo da je princ plesao s drugom djevojkom? Što bi se dogodilo da je dobra vila izgubila čarobni štapić? - Potreban nam je MS PowerPoint i internet. Pomiješale su se bajke. Pepeljuga se našla pod morem, Mala sirena među patuljcima, kraljevna Trnoružica ima zlu maćehu i dvije ružne polusestre, a Ljepotica spava stogodišnji san. Uz pomoć MS PowerPointa i poveznica (hyperlinka) osmislite kako će se svaka kraljevna vratiti u svoju priču. - Potreban nam je MS Word i Paint. Zamisli neobično računalo. Opiši ga u MS Wordu, zatim ga nacrtaj u Paintu i umetni sliku uz tekst. - Potreban nam je MS MovieMaker. Svatko od učenika odabere jedan književni ili filmski lik. Uz pomoć programa za izradu filma predstavlja tu osobu kolegama u razredu. Isti princip možemo iskoristiti kako bismo učenicima približili život i djelo nekih pisaca. - Uz pomoć kolegice iz hrvatskog jezika otvaramo sljedeću debatu: knjiga ili računalna igra? Pedeset i pet godina Dječjeg odjela u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu I nakon svega - opet knjiga! Piše Vanja Škrobica, Split G radska knjižnica Marka Marulića u Splitu središnja je narodna i matična knjižnica za narodne i školske knjižnice Splitsko-dalmatinske županije. Iako Split ima dugu knjižničnu tradiciju, počevši od knjižnice splitske katedrale, preko crkvenih i samostanskih knjižnica, privatnih knjižnica uglednih i slavnih Splićana, knjižnica i čitaonica brojnih društava, današnja Gradska knjižnica Marka Marulića utemeljena je 1951. godine pod nazivom Posudbena biblioteka. Godine 1962. knjižnica mijenja ime u Narodna knjižnica u Splitu, a 1993. dobiva današnji naziv Gradska knjižnica Marka Marulića. Sve je te godine knjižnica radila u neadekvatnim prostorima, kada se 2008. Središnji odjel seli u napušteni vojni, ali danas izvrsno opremljeni prostor. Gradska knjižnica Marka Marulića utemeljena je 1951. godine pod nazivom Posudbena biblioteka. Knjižnica ima i Dječji odjel u kojemu je veseli kutić za bebe i kutić za predškolce s računalnom radionicom, prostor za školarce, čitaonica te multimedijalni odjel sa časopisima i stripotekom Od samog su početka najbrojnija korisnička skupina bili učenici, zbog čega je 1955. godine otvoren prvi Dječji odjel. Odjel je ustrojen prema IFLA-inim smjernicama za djecu i mlade i UNESCO-ovim Manifestom za narodne knjižnice te je kao glavnu zadaću postavio zadovoljavanje informacijskih i kulturnih potreba djece i mladih, kao i zadovoljavanje potreba za zabavom i razonodom. U tom smislu danas Dječji odjel ima veseli kutić za bebe i kutić za predškolce s računalnom radionicom, prostor za školarce, čitaonicu te multimedijalni odjel sa časopisima i stripotekom. Knjižnica je 55 godina svoga Dječjeg odjela odlučila obilježiti susretom s poznatim ilustratorom Joškom Marušićem i organiziranjem okruglog stola, na kojem bi sudionici promišljali značenje koje u nas danas ima dječja književnost s osobitim osvrtom na motive Splita i Dalmacije. Naravno, nužno se rasprava dotaknula Likovna radionica u knjižnici i pitanja koliko se u književnosti koristi i koliko se još uopće poznaje i njeguje zavičajni govor, odnosno čakavica. Na okrugli stol pozvani su mnogi za koje se pretpostavljalo da imaju što reći: oni koji bi mogli argumentirano kritizirati, kao oni koji imaju korisne prijedloge i sugestije. I dok se Ingrid Poljanić pitala pišu li još splitski autori za djecu, potvrda je došla u isku- broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. odgojno-obrazovna aktualno praksa 11 www.skolskenovine.hr Budućnost čitanja Da nema književnih predložaka, broj računalnih igara bio bi znatno manji. To znači da su oni što sada programiraju igre nekada čitali knjige, i da na neizravan način prisiljavaju današnju mladež da čita. Problem je u tome što ipak nisu dovoljno zadataka temeljili na tome da napišu: Molimo, pročitajte tu i tu knjigu, kako biste što uspješnije riješili zadatke. Možda u tome leži budućnost razvijanja čitalačkih navika djece i mladeži? Naravno, svi učenici moraju dati jasne i smislene argumente, za i protiv. - Potreban nam je MS Word i MS Paint. Prisjetimo se sljedećih književnih djela i filmova te računalnih igara: Petar Pan, Gospodar prstenova, Harry Potter, World of Warcraft, Trnoružica i Pepeljuga. Koji je lik zajednički svim tim pričama? (Vile/Vilenjaci) Kako su opisane vile u tim romanima? Kako vi zamišljate vilu? Opišite ju i nacrtajte. - Izmijeni kraj. Potreban nam je MS MovieMaker, a učenici biraju djelo kojem će izmijeniti kraj i/ili likove. PRI»A ZA LAK©I DAN Za Merkatora ili mala neobiËna Rozi Gradska knjižnica Marka Marulića utemeljena je 1951. godine pod nazivom Posudbena biblioteka. Knjižnica ima i Dječji odjel u kojemu je veseli kutić za bebe i kutić za predškolce s računalnom radionicom, prostor za školarce, čitaonica te multimedijalni odjel sa časopisima i stripotekom Tko je Ana Karenjina? Uz samo malo truda mogu se izmiriti dvije zaraćene strane. Međutim, povijest knjige je takva da je oduvijek bila privilegij nekih. Knjiga nikada nije bila pretjerano raširen medij, često puta zbog svoje cijene, te je bila privilegij imućnih. Stoga iskreno sumnjam da je problem nečitanja samo problem današnjice. U razgovoru i s odraslim ljudima često primijetite da ne znaju je li Ana Karenjina stvaran ili fiktivni lik, je li lik ili autorica romana. Za realizaciju ovakvih projekata potreban je samo osnovni MS Office paket, koji je instaliran u svaku informatičku učionicu, i osnovno informatičko znanje, a slične radionice mogu se provoditi od prvog do osmog razreda. stvima splitskih autora: Matka Marušića (Snijeg u Splitu), Bože Ujevića (autor niza slikovnica s tematikom Splita i okolice), Dijane Dvornik (Grad mi priča..: Priručnik za učenike nižih razreda osnovne škole), Nele Sisarić (Sve zbog pogleda)... Bilo je korisno čuti predstavnike nekih splitskih kulturnih ustanova, primjerice Zdenke Mišure, ravnateljice Gradskoga kazališta lutaka i Ljubice Srhoj, ravnateljice Gradskoga kazališta mladih, te Lade Laure, MHAS Split. Doprinos okruglom stolu dala je Naklada Bošković, Udruga za promicanje kulture i umjetnosti Kurs, dok su Nansi Ivanišević (Ured državne uprave SDŽ ) i Vedran Matošić (TZ Split) govorili o dječjoj knjizi u kontekstu zavičajnosti i turizma. Zanimljivo je bilo pogledali dvije predstave i jednu radijsku dramu dječjih kreativnih grupa iz knjižnice te jednu predstavu ekogrupe. Najveseliji je ipak bio trenutak proglašenja i podjela nagrada najčitateljima, među kojima treba izdvojiti desetogodišnjeg Marina Zdilara, koji je u godinu dana pročitao 189 knjiga. Iz dnevnika školskog psihologa (1) Lijepog li rođendanskog poklona?! (Pogledajte sunce.) Fosili, fosili... Kako im odoljeti? Piše Milijana Kovačević psihologinja savjetnica, OŠ Kman Kocunar, Split - Hvala, dovršimo započeto. - Vaš glas za župana. - Ne damo Split ispod banka, hoćemo Ranka! - Splite, volim te! - Predsjednik koga nitko ne drži u šaci! Itd., itd... Davno je već splasnula prašina dignuta oko izbora predsjednika i gradonačelnika, što će reći da su prošli lokalni i državni izbori i plakati s manje ili više besmislenim, da ne kažem nešto teže, porukama, još više nagrđuju prostor koji su zaposjeli. To je tako, jer su se olinjali od vjetra, ostrugali od kiša, izblijedjeli od sunca, potrgali od erozije nasilnih ruku pojedinaca bijesnih i samih po sebi, pa poruke na njima, ako se i vide, još besmislenije zvuče, jer iza njih ne stoji napumpana euforija, niti ih više čitaju isprani mozgovi. Uz to, već se svode (porazni) računi. Bože, kako masama malo prašine treba baciti u oči da ne vide i ne čuju ništa ili, naprotiv, vide ili čuju ono što ti neki drugi hoće!?! U intermezzu, počela su mi izranjati sjećanja na komentare u velikoj (za predmetnu nastavu, tj. sve učitelje) i maloj (dva kabineta razredne nastave) zbornici i po učionicama, kad bih se, između satova ili na kraju nastave, susretala s učiteljicama (učitelja nijednog više nemamo - zadnji je otišao u mirovinu prije četiri godine) u službenom ili neobveznom razgovoru. (Uh, kolike rečenice! Znam da će me jezičari kritizirati, ali ja se ne bih kratila. Baš tako mi mozak funkcionira - naviru otočići misli potaknuti sjećanjima ili asocijacijama. Uostalom, ja sam psiholog, ne profesor književnosti, iako, u povjerenju, i to sam mogla biti, jer sam uvijek voljela čitati - volim i sad - a i pisanje mi je išlo dobro - nije da se hvalim - tako drugi kažu. Uostalom, svoju prvu književnu nagradu dobila sam u trinaestoj godini. Diplomu još čuvam. Za knjigom još i sad tugujem. Naslova Feničanski brod, bila mi je jako draga, ali je, u nekoj posudbi koja se nije trebala dogoditi, netragom nestala.) No, vraćam se komentarima što sam ih slušala tijekom predizborne kampanje, dok su se događali izbori, i nakon njih. Mnoge od tih komentara, istina, ne bih više mogla ponoviti, a da budu smisleni, ali jedan sigurno hoću. Da priča bude potpuna komentaru mora prethoditi obimniji uvod. Edita je mlada učiteljica. U nas je počela raditi nema ni godinu dana. Ustvari, ukupan joj je staž u našoj školi i dulji. Zamjenjivala je više od godinu dana odsutnu stručnu suradnicu (?), pa smo se zbližile. Osebujna je. Kad je bolje upoznate i ako ste taktični i tolerantni, s njom vam bude lijepo. Tako smo nas dvije dobro surađivale i lijepo nam je bilo. Sad je u razrednoj nastavi. Radi kao „prava“ učiteljica, što i jest. Ali... moram stati. Ma, u ovoj priči, iako je zanimljiva, Edita nije bitna. Ovo bi trebala biti priča o njezinoj kćerkici Rozi. Rozi ima malo više od pet godina i darovito je dijete, a ima i talente. Najočitiji je likovna darovitost. Prekrasno crta i ja bih, budući da me dječji crtež zanima, posebno crtež darovitog djeteta, rado imala njezine crteže, ali ne ide. Rozi je tvrd orah. Ne da ona svoje uratke nikome, pa ni meni. Kad je mama Edita počne nagovarati da mi odvoji neke od svojih crteža, jer, eto, imam predavanje u gradskoj knjižnici o dječjem crtežu, pa mi trebaju za ilustriranje onoga što govorim, ona se uskopisti: - Nema teorije! Ne dam! - Ne trebaš dati, samo joj posudi. (Skenirat ću i vratiti joj, kažem ja mami, ali ništa od pogodbe.) - Što ako posudim?, argumentira Rozi. Teta Milijana će to podijeliti. Kako će poslije znati da je to moje? Pomiješat će se s drugim crtežima, zabrinuto će djevojčica. Na kraju je ipak pristala. Olovkom je na poleđini crteža napisala svoje ime, ali je dala samo one crteže koje je ona odabrala. I ne samo to. Prije nego što sam ih stigla i pogledati, tražila ih je natrag. Mogu zadržati, poručila je, samo onaj crtež što mi je, kao poklon, nacrtala za rođendan. Ovo s crtežima nije niti zrno prašine u moru dogodovština koje roditelji doživljavaju sa svojim osedujnim djetetom koje ih, tragajući za spoznajama, informacijama, argumentima, činjenicama, dokazima... povremeno, zapravo - vrlo često, dovodi pred zid ili do granica strpljenja. Ali, tako vam je to kad imate darovito dijete. Što prije prihvatite činjenicu da je takvo kakvo jest, bit će vam lakše nositi se sa stvarnošću. Teorija o pomrčini sunca također je na meti bistrice Rozi. Naime, Rozi je duboko uvjerena, bar za sada, da teorija o pomrčini sunca nije točna. Kako može biti pomrčina sunca, pita (se) ona, ako su mjesec i sunce različite veličine. Sunce je veće, a mjesec manji. Kako onda može mjesec zakloniti sunce? Na osnovi činjenica jedino je moguća pomrčina mjeseca. Zaklonit će ga sunce, koje je veće od njega. Roditelji su se trudili objasniti joj o čemu se zapravo radi, ali ona ne prihvaća njihovo objašnjenje. Uvrijeđena i povrijeđena, potužila se noni da roditelji ništa ne razumiju. Ponekad se učini da se prividno miri s objašnjenjem. Da ga nije stvarno prihvatila, svjedoči to što se stalno vraća na tu temu. Mnogo strasti Rozi unosi u svoje spoznavanje svijeta i okolice, toliko da je boli kad ne uspije nešto shvatiti ili dokazati da je njezino shvaćanje i tumačenje ispravno. Zato često plače kad ne uspije shvatiti objašnjenje. (Kraj u sljedećem broju) 12 www.skolskenovine.hr odgojno-obrazovna praksa FIZIKA broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. Važnost interesa u nastavi Učenje je i spoznaja i doživljaj Piše Ivan Cerovec diplomirani pedagog i učitelj fizike, Krapinske Toplice N ema sumnje da je već davno uočena golema važnost učeničkog interesa u nastavi. Jedni znalci svode interese na čuvstvo ugode, drugi na suženu i pojačanu pozornost, ima i onih koji interese u nastavi vežu za doživljavanje različitih vrednota. Bez obzira na sitne razlike, značajne su spoznaje da su interesi i ativnosti učenika veoma povezani, a na tome se može i mora graditi bit odgoja i obrazovanja. Interes vodi u trajnu radoznalost, a sve to polako prelazi u aktivnosti i samoaktivnosti. Aktivnosti i samoaktivnosti izazivaju se samo dobrim motiviranim radom, a očekivani rezultat je spontani rad. Budući da je interes učenika usmjeren na vanjske predmete i pojave, on je jako povezan s prirodnom i društvenom sredinom. Obrazovanje sve je više usmjereno na pojedinca-učenika. Učitelj ima ulogu pomagača, suradnika, a učenje postaje osobni čin, kao potreba, važnost, smislenost... Razvoj pojedinca najbolje se potiče u suradničkoj i motiviranoj okolini. Jer, tada pojedinac najviše dobije želju i potrebu za znanjem. Stoga je veoma važno znati kako učiti, nego kako steći veliku količinu znanja. Dani i zadani interesi U suvremenoj didaktici došlo je do suglasja da su interesi u nastavi dani i zadani. Dani interesi su rezultat dobnog razvoja, sazrijevanja i utjecaja životne sredine. To iskustvo se donosi u školu, a zadaća je nastave da potpomaže razvoj novih interesa. Trajan interes može se razviti za ono što je učeniku primjereno, ali uvijek valja poticati i na nove interese. Zbog uspješnog stvaranja i razvijanja novih interesa, nastava ponekad poprima oblik igre i zabave. Stoga učitelj ne čeka pasivno javljanje pojedinih interesa, već ih priprema i ubrzava. Primjerice: Dokaz kako vanjskom silom možemo lako uspostaviti ravnotežu. (sl. 1 i 2) Na jednom kraju uzice učvrstite neki lagani predmet (mala plastična posudica), a na drugom kraju tijelo mnogo veće mase (veći gumeni kotačić) i sve to prebacite preko olovke. Niste uspjeli uspostaviti ravnotežu, jer je tijelo veće mase povuklo tijelo manje mase. Međutim, vanjskom silom možete uspostaviti ravnotežu lakšega i težega predmeta. Očekujemo veliko iznenađenje! Uhvatite rukom lagani predmet tako da održavate ravnotežu s težim predmetom. Pustite lagani predmet da se zanjiše. Došlo je očekivano iznenađenje. Lagani predmet okrenuo se oko olovke i uspostavio ravnotežu s težim predmetom. Vanjskom silom pomogli ste uspostaviti ravnotežu. Na takav način vanjskom silom možemo uspostaviti ravnotežu i kod njihanja težega tijela. U jednom trenutku lagani predmet pustite da se zanjiše oko olovke. Nastaje veliko trenje koje zaustavlja njihanje teškoga tijela. Pustite li lagani predmet na njihaje, dolazi do veoma brzog okretanja laganog predmeta oko olovke. Zaustavlja se gibanje težega predmeta. Došlo je do ravnoteže zbog stvorenog trenja. Isto se dogodi i u slučaju njihanja težeg predmeta. Takav pokus predstavlja iznenađenje, a ono stvaraju pojačani interes za proučavanje fizike. Interesi i ativnosti učenika veoma su povezani, a na tome se može i mora graditi bit odgoja i obrazovanja. Interes vodi u trajnu radoznalost, a sve to polako prelazi u aktivnosti i samoaktivnosti. Aktivnosti i samoaktivnosti izazivaju se samo dobrim motiviranim radom, a očekivani rezultat je spontani rad Bogatstvo interesa stvara pokus pretvaranja mehaničke energije u toplinsku. Učenik će obavljati rad na tijelu i doći će do povećanja energije. (sl. 3 i 4) Pokusi potiču interes Potrebno je pripremiti: sačmu (oko 1 dL), termometar, cijev promjera 5 cm, a duljine 1 m i veću čašu. Napomena: najbolja je tvrda papirnata ili plastična cijev, jer zadržava toplinu, a sačmu čine sitna okrugla olovna zrnca koja se koriste za punjenje patrona lovačkih pušaka. Tijek rada: Sačmu stavite u veću staklenu posudu i izmjerite početnu temperaturu (T1). Potom sipajte sačmu u tvrdu papirnatu ili plastičnu cijev i zatvorite je plastičnim vrećicama. Dva puta okrenite sačmu u cijevi i vratite ju u veću času. Ponovno izmjerite temperaturu (T2) . Kad se rashladi sačma do temperature (T1), vratite je u cijev i okrećite, primjerice, 10 puta. Sačma će se još više zagrijati te izmjerite (T3). T = apsolutna temperatura izražena u K (kelvinovim stupnjevima). Zaključci: Učenik će se uvjeriti da rad može prelaziti u energiju. Ako je učenik uložio više rada, došlo je do stvaranja veće toplinske energije u sačmi. Ništica (0) okretaja sačme, ostaje energija na početnoj temperaturi (T1). Dva okretaja cijevi stvorile su toplinsku energiju na većem stupnju topline (T2). Deset okretaja cijevi stvorile su još veću toplinsku energiju na stupnju (T3). Kod učenika se smanjivala mehanička energija, a u sačmi se stoga povećavala toplinska energija. Rad može prelaziti u energiju, a potom energija može izvršiti rad. Ovakav pokus stvara interese koji širom otvaraju “vrata“ proučavanju svih oblika energije. Još ako dodajete neke zanimljivosti o energiji, interes se povećava. Primjerice: najvažniji izvor energije je Sunce jedino je energija svjetlosti vidljiva, sva ostala energija u svemiru je nevidljiva nema djelića na tijelima, u tijelima i cjelokupnom prostoru koje ne posjeduje energiju energija je svuda oko nas i ne može se uništiti, ali niti stvoriti ni iz čega, može se samo pretvarati, prelazeći iz jednog oblika u drugi svako tijelo koje obavlja rad, energija mu se smanjuje ako okolica obavlja rad na tijelu, energija tijelu se povećava ono što zovemo sile samo su sredstva kojima se primjenjuje energija. Samovrjednovanje Dakle, sve ovo stvara dovoljno novih interesa za nastavak proučavanja ovakvih zanimljivih sadržaja. Zapravo, svaki učitelj trebao bi postojeće dječje interese dobro upoznati i po mogućnosti iskoristiti u nastavnom procesu. Kod toga ne mislimo samo na pasivno prilagođavanje, već da ih proširuje na nova područja. Interese valja pripremati i ubrzavati. Veliki interes za nastavne sadržaje daje i samovrednovanje. Ono je danas najsmisleniji način vrednovanja učenikova rada. Jer, osjećaji su važni isto toliko koliko i činjenice. Najbolje se uči u sredini koja učenike ne ugrožava. Ako je u središtu pozornosti učenik, tada obrazovanje ne smije biti samo ono što učenik misli, kognitivna sfera, nego i njegovi osjećaji i ponašanje. Dakle, informiranje valja uvijek kombinirati s osjećajima i doživljajima. To je i najbolje za razvoj samosvijesnosti, samostalnosti, samopoštovanja te samokritičnosti. Kao što kaže narodna mudrost: “Želimo li razumjeti druge, moramo poznavati sebe.“ 13 regija broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. www.skolskenovine.hr BOSNA I HERCEGOVINA Okrugli stol Gradnja dugoročne strategije razvoja visokog obrazovanja Nužno je analizirati svako sveučilište o poduzetim aktivnostima na planu implementacije Bolonjskog procesa i reforme visokog obrazovanja od 2005. godine do danas F ederalno ministarstvo obrazovanja i znanosti (FMON) organiziralo je krajem travnja u Mostaru okrugli stol na temu Stanje i perspektive Bolonjskog procesa u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ovom je skupu prisustvovalo više od šezdeset predstavnika resornih ministarstava, predsjednik Rektorske konferencije/zbora BiH, rektora javnih i privatnih sveučilišta i njihovih predstavnika, zatim predstavnika državnih agencija koje se bave visokim obrazovanjem, kao i predstavnika studentskih udruga svih sveučilišta. Stručnom skupu prisustvovali su i predstavnici međunarodnih organizacija i institucija koje se bave razvojem visokog obrazovanja, Misije OSCE u BiH, Vijeća Europe u BiH i druge. Pozitivni učinci i nedostaci Uvodničari na okruglom stolu, prof. dr. Terence Clifford Amos, jedan od osnivača bolonjskog sustava obrazovanja u Europi, procjenitelj kvalitete visokog i višeg stručnog obrazovanja i stručni konzultant za europsko visoko obrazovanje, te prof. dr. Srebren Dizdar i prof. dr. Mirsad Đonlagić, članovi državnoga stručnog tima za reformu visokog obrazovanja, prezentirali su pregled i ocjene trenutačnog stanja implementacije Bolonjskog procesa u BiH, tendencije implementacije u državama članicama EU i zemljama aspirantima te mapu puta za priključenje Bosne i Hercegovine europskim aktivnostima s pozitivnim učincima i nedostacima. Zaključeno je da je potrebno izraditi dugoročnu strategiju razvoja visokog obrazovanja, a na osnovu strategije i akcijski plan u kojem bi trebali biti definirani odgovorni nositelji strateških ciljeva i rokovi za izvršenje strateških zadataka. Također je zaključeno da je nužno analizirati svako sveučilište o poduzetim aktivnostima na planu implementacije Bolonjskog procesa i reforme visokog obrazovanja od 2005. godine do danas te pronaći model financiranja visokog obrazovanja. Također je zaključeno da organizaciju ovakvih susreta treba nastaviti i ubuduće, i to najmanje dva puta godišnje uz učešće svih zainteresiranih partnera. Na stručnom skupu publicirana je i brošura koja sadrži uvodna izlaganja stručnjaka i posljednje zaključke ministarskih konferencija u pogledu razvoja i implementacije Bolonjskog procesa u Europi. Razvoj znanosti FMON izražava čvrstu opredijeljenost da i dalje pruža podršku poboljšanju uvjeta visokog obrazovanja i implementaciji reforme visokog obrazovanja, kao i razvoju znanosti na svim javnim visokoškolskim ustanova- SRBIJA ma u Federaciji Bosne i Hercegovine, a to potvrđuje i činjenica da je za ove namjene u proračunu Ministarstva za 2010. godinu planirano pet milijuna konvertibilnih maraka. Inače, Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti u zadnje je tri godine kroz različite programe i projekte za implementaciju Bolonjskog procesa te unapređenje visokog obrazovanja i znanosti u Federaciji Bosne i Hercegovine osiguralo oko 16 milijuna maraka. Ovaj je okrugli stol prvi od tri planirana Sjećanje na velikana Googleova rođendanska čestitka Josipu Pančiću Josip Pančić školovao se u Gospiću, Rijeci i Zagrebu te potom u Pešti, gdje je s 28 godina na Medicinskom fakultetu obranio doktorsku disertaciju iz medicinske botanike, a proslavio se otkrivanjem brojnim endemskih vrsta, među kojima je najpoznatija Pančićeva omorika V eliko je iznenađenje bilo kada se na internetskim stranicama najmoćnijega svjetskog pretraživača Googlea, na srpskom jeziku, u travnju na okviru za unos traženog pojma pojavio crtež triju omorika s pticom, koji je podsjećao na rođendan velikog znanstvenika Josipa Pančića. Podno Velebita, u selu Ugrine u ondašnjoj Austro-Ugarskoj, 5. travnja 1814. godine rođen je velikan među prirodnjacima 19. stoljeća, pionir bioloških i drugih prirodnih znanosti u Srbiji. Školovao se u Gospiću, Rijeci i Zagrebu te potom u Pešti, gdje je s 28 godina na Medicinskom fakultetu obranio doktorsku disertaciju iz medicinske botanike. Radeći kao ljekar i predavač u nekoliko mjesta tadašnje Austro-Ugarske u Beču je na nagovor Vuka Karadžića odlučio doći u Srbiju 1846. godine, kojoj je ostao vjeran do kraja života. Rad je započeo u ljekarskoj praksi, ali se uz sve obaveze intenzivno bavio proučava- njem prirode, osobito biljnog svijeta, stvarajući tako dragocjene zbirke za znanstveno istraživanje i obrazovanje. Bio je svestrani znanstvenik, osim biljnog svijeta Srbije i okolnih zemalja proučavao je kukce, mekušce, ribe, vodozemce, gmizavce, ptice i sisavce. Za golem doprinos stvaranju moderne znanosti o živoj i neživoj prirodi Pančiću su odana brojna priznanja. Tako je 1850. godine izabran za priopćavajućeg člana Društva Srpske Slovesnosti. Nakon što je to prerastao, u Srpskom učenom društvu 1864. postaje predsjednik odjela za prirodne znanosti, a od 1879. do 1883. godine predsjednik je toga društva, iz kojega je 1887. godine nastala Srpska kraljevska akademija s Pančićem kao prvim predsjednikom. Bio je redoviti član Zoološko-botaničkog društva u Beču i dopisni član Carskoga geološkog društva u Beču te Matice srpske u Novom Sadu. Rektor beogradske Velike škole bio je tijekom šest mandata. Na prvom predavanju na Liceju, Velikom učilištu, Pančić je 1853. istaknuo da se prirodne znanosti ne mogu upoznati samo na predavanjima s katedre i radom u kabinetu, već prije svega dodirom s objektom u prirodi. Za svoje je studente organizirao brojne izlete, od kojih su posebno značajni onim po raznim područjima Kopaonika. Akademik Božidar Đorđević o tome kaže: „Pančić je bio veliki pedagog. Kada je govorio o običnim stvarima iz raznih disciplina o kojima je predavao, izgledalo je kao i da se one preparirane životinje i one suhe biljke u njegovoj ruci i oni hladni minerali i nijemo kamenje u njegovih kabineta glasno progovaraju: Ljubite znanost i ljubite domovinu.“ Josip Pančić umro je u Beogradu 25. veljače 1888. godine, a od 1951. godine počiva u mauzoleju, sagrađenom na najvišem vrhu Kopaonika, Pančićevu vrhu, na 2017 metara nadmorske visine. Najznačajnija djela Josipa Pančića su Ribe u Srbiji, Ptice u Srbiji po analitičkom redu, Šumsko drveće i šiblje u Srbiji, Građa za floru Kneževine Bugarske, itd. Plod četrdesetogodišnjeg rada nova je 121 vrsta, 50 varijeteta i sedam formi, od kojih su danas priznate 64 vrste. Među njima su najpoznatije Pančićeva omorika i srpska ramondija, koje se ubrajaju u skupinu 59 endemskih vrsta Srbije. Prema Prosvetnom pregledu I. B. stručna skupa koje Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti organizira u 2010. godini, prekretnici u implementaciji Bolonjskog procesa u Europskom prostoru visokog obrazovanja, a na kojima će stručnjaci za provedbu procesa revidirati stanje implementacije u Federaciji Bosne i Hercegovine i zemlji uopće te utvrditi smjerove daljnjeg razvoja započetih procesa u Europi i domaćoj praksi. Prema FMON-u I. B. CRNA GORA Unaprijediti nastavu iz elektrotehnike P očetkom svibnja održana je dvodnevna Konferencija nastavnika elektrotehnike Crne Gore. Organizirali su ju Ministarstvo prosvjete i znanosti, Centar za stručno obrazovanje i Njemačko društvo za tehničku suradnju (GTZ) u okviru projekta Reforma stručnog obrazovanja u pravcu unapređenja zapošljavanja, uz financijsku podršku Ministarstva za ekonomsku suradnju i razvoj Savezne Republike Njemačke. Konferenciji je prisustvovalo 70 nastavnika i direktora srednjih stručnih škola iz područja elektrotehnike. Cilj je organizatora ovoga skupa bio unaprijediti komunikaciju između škola i suradnju među nastavnicima, kao i osigurati forum na kojem će prisutni moći otvoreno razgovarati o svim pitanjima koja se odnose na njihov rad, iznijeti svoje dojmove o dosadašnjoj implementaciji obrazovnih programa, nedostatku odgovarajuće opreme, metodološkim i pedagoškim pitanjima, kao i organizaciji nastave. Na konferenciji se razgovaralo i o mogućnosti formiranja udruge nastavnika elektrotehnike i organizaciji nacionalnog natjecanja za učenike, sve, naravno, u cilju unapređenja kvalitete nastave i promocije zanimanja iz područja elektrotehnika. Prema CSO-u I. B. aktualno svijet 14 broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. www.skolskenovine.hr NJEMA»KA Utjecaj okoline na školski uspjeh Kako spriječiti siromaštvo obrazovanja Zadnjih je godina općeobrazovne škole bez položene mature napustilo 8,3 posto učenika, odnosno 82.000 mladih ljudi. Isto tako, bez svjedodžbe je iz strukovnih škola otišlo 23 posto učenika, odnosno oko čak 240.000 učenika. Dakle, otprilike svaki šesti mladi čovjek nije položio maturu niti stekao stručno obrazovanje N a prvi je pogled u Njemačkoj svakome omogućen pristup obrazovanju sve do akademske razine. No, u stvarnosti mnogi mladi ljudi ne uspiju svladati ni najjednostavnije prepreke, jer, primjerice, nemaju jezična znanja ili im okolina otežava učenje. Posljedica je toga siromaštvo u obrazovanju i taj se nedostatak ne može ukloniti samo s više ulaganja u edukacijski sustav. Institut der deutschen Wirtschaft u Kölnu (IW) ispitao je povezanost između okoline i uspješnosti u učenju te iz rezultata oblikovao paket mjera za borbu protiv siromaštva u obrazovanju. Za to su, doduše, potrebna i dodatna ulaganja, ali ona se mogu ostvariti. U njemačko se školstvo godišnje uloži nekoliko stotina milijuna eura, ali izvješća govore da su izdaci katkad nepotrebni. Primjerice, državu godišnje oko sedam milijardi eura stoji to što učenici ponavljaju razred ili čak napuštaju školu bez završnih ispita i zato se kasnije moraju skupo doškolovati. Naime, zadnjih je godina općeobrazovne škole bez položene mature napustilo 8,3 posto učenika, odnosno 82.000 mladih ljudi. Isto tako, bez svjedodžbe je iz strukovnih škola otišlo 23 posto učenika, odnosno oko čak 240.000 učenika. Dakle, otprilike svaki šesti mladi čovjek nije položio maturu niti stekao stručno obrazovanje. No, taj je problem vidljiv već i kod osnovnoškolaca. U međunarodnoj usporedbenoj studiji obrazovanja, PISA istraživanju, ispit čitalačke pismenosti nije položilo ili ga je jedva položilo 22,3 posto njemačkih osnovnoškolskih učenika - to znači da ne mogu razumjeti tekst bez teškoća. Zbog toga Njemačka loše stoji na međunarodnoj ljestvici PISA ispitivanja. Ali to isto tako znači da na tržištu rada mladi ljudi bez završnih ispita predstavljaju rizične kandidate. Čak i uspješan završetak jedinstvene opće devetogodišnje, odnosno desetogodišnje škole ne čini ih spremnima za posao. Mnogo je razloga zbog kojih netko nije dovoljno osposobljen za usvajanje stručnog obrazovanja. IW je prepoznao cijeli niz čimbenika koji utječu na to (vidi tablicu). Obitelj Mladi iz domova u kojima se ne govori njemački imaju slabe izglede za dobar uspjeh na PISA ispitivanju. Zbog toga im se u sve tri ispitne discipline - čitalačka, matematička i prirodoslovna pismenost - uočljivo smanjuju bodovi. Preračunato, učenici zbog toga mogu izgubiti čak cijelu školsku godinu. I razina obrazovanja roditelja također djeluje na rezultate - djeca čiji roditelji nemaju položenu maturu ili završeno stručno obrazovanje, prema procjeni, unazađuju učenika još pola školske godine. Veliki je nedostatak i kada djeca kod kuće nemaju računalo, pisaći stol i rječnik ili svime time ograničeno raspolažu te ako za učenje njemačkog i matematike nemaju dovoljno vremena. To spušta PISA vrijednosti za daljnjih od 10 do 30 bodova u usporedbi s djecom koja nemaju odnosne probleme. Također, tko nije pohađao dječji vrtić, dokazano teže napreduje u školi. Škola Veliku ulogu ima i pitanje nalaze li mladi zadovoljstvo u tome da saznaju nešto novo i produbljuju naučeno. Veliki gubitak PISA bodova učenicima, osim toga, donosi i neslaganje s učiteljima te nedostatak poštovanja prema njima. I organizacija školskog sustava utječe na uspješnost u učenju. Pozitivno je kod učenja kada škole mogu više samostalno odlučivati i onda Mjere IW-a za smanjenje siromaštva u obrazovanju do 2020. godine (u milijardama eura) Čitalačka pismenost procjenjivala se s obzirom na tri dimenzije: oblik ili tip teksta odnosno materijala za čitanje - razlikuju se neprekinuti tekstovi („proznog“ oblika) i isprekidani tekstovi (dijagrami, graﬁkoni, tablice, karte, obrasci...) aspekt čitanja ili tip čitalačkog zadatka - tri aspekta: pronalaženje podataka, tumačenje tekstova te promišljanje i procjenjivanje tekstova situacija ili svrha u koju je tekst napisan - četiri tipa situacije čitanja: čitanje u osobne (privatne) svrhe, čitanje u javne (opće) svrhe, čitanje u profesionalne (poslovne) svrhe te čitanje u obrazovne svrhe Matematička pismenost procjenjuje se na temelju četiri područja matematike: prostor i oblik - prostorni i geometrijski fenomeni i svojstva objekata promjena i odnosi - odnosi između varijabli te razumijevanje načina na koji su prikazani, uključujući jednadžbe količina - obuhvaća numeričke fenomene, kao i kvantitativne odnose i obrasce neizvjesnost - odnosi se na statističke i probabilističke fenomene Prirodoslovna pismenost je deﬁnirana kao stupanj do kojeg neki pojedinac: posjeduje prirodoslovno znanje i primjenjuje ga da bi prepoznao pitanja i probleme, stjecao i obogaćivao svoje znanje, objašnjavao pojave na znanstveni način te izvodio zaključke utemeljene na dokazima o problemima vezanima uz prirodoslovlje razumije karakteristična obilježja prirodoslovlja kao oblika ljudskog znanja i istraživanja pokazuje svijest o tome na koji način prirodne znanosti i tehnologija oblikuju našu materijalnu, intelektualnu i kulturalnu okolinu iskazuje spremnost na angažman u pitanjima i idejama vezanima uz prirodoslovlje kao promišljajući građanin (Broj bodova prikazuje razliku između učenika s odnosnim problemom i bez njega. Razlika od oko 40 bodova odgovara gubitku jedne školske godine) Prijedlozi IW-a obvezno pohađanje vrtića u godini prije polaska u školu ukidanje roditeljskog doprinosa za dječje vrtiće služba socijalnih pedagoga i školskih psihologa u svim školama visokokvalificirano osoblje u dječjim vrtićima osnivanje cjelodnevnih škola u cijeloj zemlji ukupno manje ponavljanja razreda i prekida školovanja manje naknadnog obrazovanja 1,0 1,4 manje učenika zbog smanjenog broja stanovnika 1,6 1,6 Moguće uštede 6,5 Cjelodnevne škole: zgrade i osoblje, ne uključujući ustanove za cjelodnevni boravak učenika uz pomoć normiranih testova provjeravati koliko su djeca naučila. S druge strane, dokaziva je i povezanost između uspješnosti učenika te financijskih izdataka za školstvo. Doduše, samo ulaganje više novca u postojeći sustav neće polučiti značajnije pomake. No, IW stoga preporučuje što još treba učiniti kako bi se poboljšala kakvoća obrazovanja (vidi grafiku). Dogradnja dječjih vrtića Time se polaže temeljni kamen za kasnije napredovanje u obrazovanju, ali taj se potencijal ne koristi dovoljno. To bi se moglo promijeniti s obveznim i u cijeloj zemlji primjenjivim normama za dječje vrtiće. Takve norme određuju što se ondje mora naučiti i što djeca trebaju znati prije polaska u školu, a u tom procesu aktivno mora sudjelovati i stručno osoblje. Osim toga, stručnjaci preporučuju obvezno pohađanje vrtića godinu dana prije polaska u školu. A kako ostvarenje te zamisli ne bi spriječio nedostatak novca, boravak u vrtiću trebao bi ubuduće biti besplatan. Cjelodnevne škole Djeca iz manje obrazovanih društvenih slojeva trebaju pomoć, jer im se kod kuće ne pruža dovoljno podrške u učenju. Školski sustav s poludnevnim boravkom u školi to ne može nadoknaditi. Stoga se u cijeloj zemlji trebaju organizirati cjelodnevne škole. Također, trebalo bi osigurati i obvezne norme (standarde) prema kojima učenici trebaju postići minimalnu osposobljenost za rad. Veći i pravodobni poticaji Kako bi se učinkovito djelovalo kad se primijeti da učenici popuštaju u učenju, ali i kako bi ih se više ciljano poticalo, treba se osloniti na podršku socijalnih pedagoga i školskih psihologa. No, za sve predložene mjere, a u cilju smanjenja siromaštva u obrazovanju, trebalo bi godišnje ulagati dodatnih 12 milijardi eura u njemački obrazovni sustav. S druge strane, Njemačka vjerojatno neće morati trošiti više na sustav obrazovanja, jer će u budućnosti biti sve manje učenika, pa će već 2020. rashodi smanjiti za 12,5 milijardi eura. Također, 4,4 milijarde eura godišnje moglo bi se već sada uštedjeti kad bi slabiji učenici dobili pravodobnu i sveobuhvatnu pomoć umjesto da ponavljaju razred(e) ili da se kasnije skupo dodatno osposobljavaju. Mnogo toga što je propušteno moglo bi se nadoknaditi u sustavu strukovnog obrazovanja, gdje učenici mogu polagati završni ispit sekundarnog stupnja II. Prilagodljive naknade troškova obrazovanja, više praktičnog rada i velika ponuda jednostavnih strukovnih programa učinit će ostalo. Prema Lauffeueru Priredio Željko Medvešek tema broja aktualno broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. 15 Tema broja: Rezultati dræavne mature (izborni dio) www.skolskenovine.hr Nema razloga za prizivanje katastrofe, ali niti za euforiju D Pripremio Marijan ©imeg Ispitima iz trinaest izbornih predmeta pristupilo je 35.927 učenika i od tog broja čak 4251 učenik nije postigao rezultat kojim bi preskočio prag prolaznosti, što će reći da je 12,7 posto učenika palo na nekom od ispita. Sama ta činjenica bila je dovoljna mnogim stručnjacima, ali i laicima koji bi o baš svakom društvenom događaju željeli reći zadnju riječ, za generalizaciju i za još jednom izrečenu procjenu da je državna matura promašen projekt, novac bačen u bunar bez dna, još jedan šamar svim vrijednim srednjoškolskim nastavnicima koje sad netko želi uvjeriti da svoj posao ne rade dobro i kvalitetno ana 12. svibnja Goran Sirovatka, ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, potpisao je trinaest dokumenata kojima su Stručna povjerenstva za odlučivanje o pragovima za ocjene na ispitima državne mature za ovu školsku godinu donijela odluku o pragovima prolaznosti za svaku ocjenu pojedinačno i to za svaki od trinaest izbornih predmeta koje su maturanti polagali u protekla tri mjeseca. Drugim riječima, toga dana i službeno su objelodanjeni rezultati koje su postigli pristupnici na svakom od trinaest izbornih predmeta državne mature. I kao što to obično u nas biva, istoga trena krenule su medijske lavine, koje baš kao ni one prave u visokim planinama, kad se jednom pokrenu, ne poštede gotovo nikoga. Na temelju pogleda na tablice i statistike svakoga pojedinog predmeta moglo se odmah utvrditi da je ispitima u rečenih trinaest izbornih predmeta (psihologija, informatika, sociologija, logika, etika, fizika, biologija, kemija geografija, povijest, vjeronauk, likovna kulturaa i glazbena kultura) pristupilo 35.927 učenika i da od tog broja čak 4251 učenik nije postigao rezultat kojim bi preskočio prag prolaznosti, što će reći da je 12,7 posto uče- nika palo na nekom od izbornih predmeta državne mature. Najočitije je to u fizici, gdje je palo 12 posto od 9395 pristupnika, kemiji s 20,8 posto negativnih od 3446 pristupnika, u biologiji s 18,7 negativnih od 7961 pristupnika i psihologiji s 13,2 posto neuspješnih od 4560 kandidata. Padalo se i u ostalim predmetima, ali ne tako jako i jedino od 112 pristupnika na ispitu iz glazbene kulture nitko nije pao. Sama ta činjenica bila je dovoljna mnogim stručnjacima, ali i laicima i neznalicama koji bi o baš svakom društvenom događaju željeli reći zadnju riječ, za generalizaciju i za još jednom izrečenu procjenu da je državna matura promašen projekt, novac bačen u bunar bez dna, još jedan šamar svim vrijednim srednjoškolskim nastavnicima koje sad netko želi uvjeriti da svoj posao ne rade dobro i kvalitetno. Izborni predmeti nisu prava mjera Pitali smo stoga Gorana Sirovatku u čemu je problem i zašto su ti nesretni pragovi prolaznosti izazvali toliku buru i ogorčenje svekolike javnosti. „Valja reći da pragovi nisu kao školske ocjene, gdje polovicu zadataka treba riješiti za dovoljan, već se sve razvuklo na čitavu skalu, a tek donjih dvadesetak posto smatrali smo rezultatom koji ne zadovoljava minimum kriterija za prolaz na ispitu. I doista nije jasno u čemu je problem s pragovima prolaznosti. Rezultati su zanimljivi i postoje razlike u uspjehu učenika i učenica, razlike su izražene ovisno o tome u koju su školu učenici išli. Učenici koji su predmete slušali četiri godine, uglavnom u gimnazijama, postigli su bolje rezultate, ali je puno učenika iz strukovnih škola koji su također postigli vrhunske rezultate. Dakle, nije uvijek stvar u školi nego i u pojedincu i može se reći da u svim školama ima jako dobrih učenika“ - rekao nam je Sirovatka i nastavio: „Do sada su pisani izborni predmeti koji nisu onaj ključni dio državne mature. Učenik ih nije morao polagati, ali su ih gotovo svi izabrali kako bi imali reference za upis na pojedine fakultete. Izborni predmeti su ustvari novi oblik razredbenog postupka za sveučilište pa se moglo dogoditi da su učenici pisali dan za danom tri teška ispita iz tri izborna predmeta. Nije im bilo lako pa su možda učinili i neke pogreške koje inače ne bi učinili. Daljnje analize radit će se prema vrstama programa koje su učenici pohađali, jer želimo vidjeti koliko se učenika Nastavak na 16. stranici tema broja aktualno 16 www.skolskenovine.hr Nastavak sa 15. stranice opredijelilo za pojedine izborne predmete, ali i analizirati karakteristične popogreške, odnosno ustanoviti koja su im znanja nedostajala da bi postigli bolji rezultat. Izborni predmeti ustvari služe za vrednovanje pri upisu na fakultete i time su ostvarili svoju svrhu, ali bismo ubuduće trebali iz svega toga izvući korist za unapređenje obrazovnog sustava, jer sami ispiti doista nisu sami sebi svrha. broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. da unutar županije postoje značajne razlike od najmanjeg do najboljeg rezultata pa se iz toga može zaključiti da su škole među sobom također različite i u širokom rasponu kvalitete te da prema tome imamo neujednačenost u uspjehu učenika u zavisnosti od toga koju su školu pohađali. Takve ćemo analize napraviti, ali već sad je jasno da je u ovom segmentu obrazovanja sustav neujednačen i da ne osigurava jednake mogućnosti uspjeha na kraju srednjoškolskog obrazovanja. To, naravno, otvara i pitanje mogućih promjena u obrazovnom sustavu.“ Objektivna slika stanja u hrvatskom školstvu GORAN SIROVATKA: Spoznaje ne treba usmjeriti isključivo na pripremu za ispite nego na promjene u metodama rada i poučavanja kako ne bismo i idućih godina konstatirali da imamo problema s bilo kojim predmetom nego da kažemo da smo svjesni problema, ali i da znamo što nam je činiti kako bismo to mogli promijeniti Neki su predmeti imali veći postotak neuspješnih učenika, i to se posebno osjetilo u fizici, kemiji i biologiji. „Kemija je u prosjeku najlošiji ispit i imamo učenika s maksimalnim postignućem, ali ima oko 60 posto učenika koji nisu dosegli ni 40 posto riješenosti ispita, a samo je 13 posto onih koji su riješili više od 60 posto ispita. Koncepcija ispita je bila takva da učenici pokažu da razumiju pojave, a to nije način na koji se kemija poučava u školama iako je to propisano u programima, no defekt u načinima poučavanja je očit. Čak je i u vjeronauku bilo onih koji su pali, iako je prosjek ocjena u tom predmetu vrlo visok, no kad se znanje provjerava kroz ispite onda se dobiva malo drukčija slika stanja. Mora se reći da su se pragovi uvijek određivali prema rezultatima. Ako je bilo veliko gomilanje na gornjem dijelu skale onda je i prag bio pomaknut prema vrhu, ako je bilo prema sredini onda je i prag bio tu negdje. Osim toga, pragovi su određivani i prema težini ispita, dakle nije se gledalo samo statistiku“ - kaže Sirovatka i nastavlja: „Na temelju ispita iz izbornih predmeta imamo i rezultate po županijama i neke grube analize pokazuju značajna odstupanja među županijama u svim predmetima. Rasponi i odstupanja su veliki, ali se to događa u svim predmetima i pokazuje se da škole u državi nisu ujednačene te da uspjeh često ovisi o tome gdje je netko rođen i gdje je išao u školu. Pokazuje se i Državna matura kao objektivizirano vanjsko vrednovanje tek je u svojoj posljednjoj funkciji zamjena za prijemni ispita na fakultete, a puno je bitnije da se kroz nju dobije objektivna slika stanja školskog sustava u državi, da se utvrdi po županijama, gradovima, po vrstama škola stvarno stanje i razina kvalitete programa i rada škola te da se na temelju toga razmišlja o mogućim promjenama i pomacima u obrazovnom sustavu, da se vidi što učiniti da se cijeli sustav unaprijedi i ujednači na višoj razini kvalitete. Rezultati državne mature su egzaktni i objektivni pokazatelji stanja i nema tu nikakvih loših emocija. Jedina olakotna okolnost je u tome što sad govorimo o izbornim predmetima za koje učenici nisu bili previše motivirani, možda su bili i nedovoljno pripremljeni i opušteni jer neki su polagali i po pet ispita pa su računali da ne moraju sve briljantno napisati vjerujući da će im uspjeh na jednom ili dva biti dovoljan kao uvjet za upis na željeni fakultet. Prava slika stanja će se dobiti kad učenici budu polagali završne dijelove obveznih predmeta. „Nije naodmet reći da u ovom trenutku ne postoji nezadovoljstvo učenika rezultatima na izbornim predmetima, jer je u Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja došlo dvadesetak prigovora koji će biti promptno riješeni. Nažalost, sad su svi u svojim komentarima i reakcijama na rezultate ispita državne mature koncentrirani samo na učenike završnih razreda srednjih škola koji su prošlog tjedna završili s nastavom, ali sve generacije koje dolaze moraju se također naći u fokusu našeg rada i interesa i s njima treba raditi da budu uspješniji i bolji. Sve one pogreške koje uoča- vamo na ovim ispitima valja imati na umu i kroz prizmu nastave, te mijenjajući metode poučavanja i rada moramo učiniti sve da ih se ne ponavlja. Sve te spoznaje treba iskoristiti u školama, ali se ne treba usmjeriti isključivo na pripremu za ispite nego na promjene u metodama rada i poučavanja kako ne bismo i idućih godina samo konstatirali da imamo problema s fizikom, kemijom, biologijom ili nekim drugim predmetom nego Zrinka Pongrac Štimac, profesorica biologije i kemije u zagrebačkoj 5. gimnaziji, voditeljica stručne radne skupine iz biologije Čemu stalna prebrojavanja Svi govore i sažalijevaju one koji nisu prošli, a što je s 80 posto učenika koji su naučili, koji su se trudili, nešto naučili i položili ispit? Na stranicama Nacionalnog centra stoji već dugo ispitni katalog i u njemu piše što će se ispitivati na državnoj maturi iz biologije. To znači da ispiti nisu nikakva nepoznanica ni učenicima niti njihovim profesorima. Katalog je pisan na temelju postojećih planova i programa koji se realiziraju tijekom četverogodišnje srednje škole i učenici koji idu u gimnazije sigurno su u prednosti pred učenicima koji pojedine predmete slušaju skraćeno, ali katalog je poznat svima, i roditeljima, i učenicima, i profesorima, a objavljeni su i ogledni ispiti na stranicama centra, ispiti prošlogodišnje probne državne mature kao i zadaci iz svih nacionalnih ispita. Tipovi zadataka su bjelodani i svi su mogli vidjeti strukturu testa i zaključiti da će pitanja izaći iz okvira provjere činjenica te da će se tražiti više razine znanja te povezivanja znanja čak i s drugim predmetima. Trudili smo se da u katalogu izađe tablica u kojoj je precizirano koje gradivo se uzima u obzir, a na aktivima su profesori biologije upoznati sa strukturom ispita, ishodima učenja i što sve mogu u katalogu pronaći. Rezultati iz biologije mogu se tumačiti različito. Neki kolege će reći da je prag prolaznosti na ispitu prenizak, to će argumentirati granicom od 19,7 posto rješenosti ispita, što je donijelo negativnu ocjenu, odnosno da je premalo da se za pozitivnu ocjenu treba riješiti samo 26 od 128 zadataka. S takvim postotkom riješenosti u redovnoj nastavi učenik ne bi bio ni blizu pozitivne ocjene. Ovo je državna matura i kriteriji se određuju ipak malo drukčije i po posebnoj metodologiji. Tako su i testovi iz biologije postavljeni na malo višoj razini, jer to je izborni predmet. Drago mi je da je skoro deset posto pristupnika dobilo odličan, a skoro 17 posto vrlo dobar, što znači da je više od četvrtine učenika jako dobro riješilo testove. Ne mislim da je test bio težak i tome u prilog ide i ovaj podatak. Istina, bilo je nekih zadataka koji su bili teži, ali oni su tu da bi najbolji i njih riješili i da bi se i njih moglo prepoznati. Stalno se povlači teza da bi na temelju ovih spoznaja možda trebalo mijenjati i metode poučavanja, ne samo inzistirati na zapamćivanju činjenica i mehaničkom ponavljanju već težiti razmijevanju gradiva i njegovu povezivanju s drugim područjima. Istina je da se nagomilalo previše činjenica i nemoguće ih je sve zapamtiti, ali u glavu treba staviti temeljna znanja i vještine kako bi se stvari razumjelo i kako bi se mogle rješavati životne situacije i problemi. Želim naglasiti da detalji koji se uče u bilo kojem školskom predmetu nisu predmet provjere na državnoj maturi već se propituje osnovno znanje i to na razini njegove upotrebljivosti. I doista ne treba prebrojavati koliko je učenika palo, recimo, na biologiji, ako nitko nije spreman reći koliko je učenika položilo ispit i to s visokim rezultatom, pa onda govoriti i o tim uspješnim učenicima. Ovako se stvara fama da su svi morali položiti ispit državne mature. Upitno je i tih 19,7 posto, jer bilo bi zanimljivo utvrditi koliko je učenika doista bilo motivirano i koliko je od onih koji nisu prošli doista došlo položiti test ili su samo došli probati, a nisu se stigli spremiti. Činjenica je da treba učiti ako se nešto želi napraviti u životu. I takve im poruke moramo slati, jer društvo im poručuje nešto sasvim suprotno što nema nikakve veze ni s obrazovanjem, ni sa znanjem, ni s pameću. Svi govore i sažalijevaju one koji nisu prošli, a što je s 80 posto učenika koji su naučili, koji su se trudili, nešto naučili i prošli na ispitu? tema broja aktualno broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. 17 www.skolskenovine.hr zovanje, kurikulum i sve ostalo. To je dugoročan proces koji valja odraditi što prije, jer će nam inače stradati barem deset budućih generacija. Učenike nitko ne treba nazivati pokusnim kunićima, jer oni to nisu, ali su na državnoj maturi vrednovani po istom kriteriju pa su time dobili priliku da se na istom testu usporede bez obzira na to gdje su pohađali školu. Strukovnjaci nisu zakinuti da kažemo da smo svjesni da problemi postoje, ali i da znamo što nam je činiti kako bismo to mogli promijeniti, koja znanja, vještine i kompetencije učenici nisu svladali pa da im u tome maksimalno pomognemo. Dakle, da na temelju spoznaja počnemo sustav poboljšavati kako svake iduće godine ne bismo samo konstatirali da imamo problem“ - zaključuje Sirovatka. Na temelju svih relevantnih i objektivnih podataka kojima sustav sad raspolaže pitanje je treba li samo mijenjati metode poučavanja i nastavne planove i programe ili moramo ozbiljno početi razmišljati o školi, obrazovanju kao sustavu kojemu treba svježe krvi, svježih ideja, koncepata, paradigmi, strategija. Možda bismo se i kao društvo, odnosno na razini državne politike konačno trebali izjasniti i dogovoriti što i kamo želimo, u kojem pravcu razvijati obrazovanje, kako tu nesretnu krizu iskoristiti za kvalitetne iskorake, nove strategije. „Tu nema jednostavnih rješenja, ali sigurno postoje dva puta. Jedno je na mikrorazini ono što svaki nastavnik u svojoj školi može promijeniti u svom svakodnevnom radu. Druga je razina strateška i o njoj treba razgovarati u Saboru, na razini stranaka i vlade pa odlučiti o tome u kojem smjeru želimo razvijati gospodarstvo iz kojeg slijedi smjer u kojem razvijamo obra- Istina je i da nisu bili svi u istoj šansi jer nisu jednako učili, da nije dovoljno samo se pripremati za test jer znanja nedostaju i to se pokazalo na ispitima, ali, nažalost, to se neće promijeniti ako državne mature ne bude, nego mi to nećemo znati. Sada nakon testiranja to jasno znamo i svjesni smo da neki učenici neke sadržaje nisu učili u školi. Pokazalo se također da pojedini tečajevi ne mogu nadoknaditi ono što nije svladano u redovnoj nastavi, da neka opća znanja trebaju naučiti svi ako želimo da nam mladi, ali i društvo u cjelini bude snažnije i pametnije, da nam je ključan problem uravnotežiti razinu obrazovanja na jednoj višoj razini od današnje. I da između regija pa i unutar škola ne bude tako izraženih razlika“ - kaže Sirovatka. Rezultati koji su sad poznati ipak govore da su učenici iz strukovnih škola ipak slabiji po postignućima. Hoće li se to odraziti na njihovu mogućnost upisa na fakultete, pitanje je koje muči mnoge. No, treba demistificirati priču Dr. sc. Maja Planinić, viši predavač na Fizičkom odsjeku PMF-a i voditeljica stručne radne skupine za fiziku Ne možemo biti posve zadovoljni Nitko nam nije prigovorio da je test neprimjeren, nerazumljiv ili pretežak i većina profesora će reći da je elementaran. Problem je vjerojatno u tome što je naglasak testa na razumijevanju koncepata Na ispitu iz fizike bilo je 9395 pristupnika. Potrebe tehničkih i biomedicinskih fakulteta za kandidatima koji dobro vladaju fizikom su blizu tome broju, negdje oko 8500 kandidata godišnje. Neki fakulteti traže fiziku kao obvezan uvjet, a neki ne,no daju dodatne bodove ako je budući student položio i fiziku. Bilo bi svakako bolje da imamo veći broj onih koji su uspješno položili ispit iz fizike na državnoj maturi. Trenutno je situacija takva da je polovica pristupnika dobila jedinicu ili dvojku, te neće dobro konkurirati na tim fakultetima. No, primarna svrha državne mature je unapređivanje kvalitete obrazovanja i ako to želimo postići onda je prvi korak snimiti stanje i ustanoviti gdje su teškoće. Rangiranje za upis na fakultete je samo nusprodukt vanjskog vrednovanja. Državna matura je na neki način po prvi puta suočavanje s istinom i to ne samo u fizici nego i u svim ostalim predmetima. Moramo shvatiti što naše školstvo daje kao rezultat i u kojoj mjeri smo time zadovoljni. To nije ni optuživanje niti napad na bilo koga,jer je puno čimbenika koji utječu na školski uspjeh, ali treba se suočiti s tom činjenicom. Ovo je objektivno mjerilo stvarnoga stanja i korisno je da ljudi vide što se događa. Ispit iz fizike nije polagala cijela po- pulacija, već samo četvrtina svih maturanata, ali to je prvi korak - treba pogledati rezultate i vidjeti što se može učiniti da se oni poboljšaju. Rezultate možemo gledati i na drugi, pozitivniji način. Probna matura je bila riješena puno lošije i danas možemo govoriti o određenom napretku. Tada je srednja riješenost bila oko 30 posto, a sada je blizu 50 posto. No, još uvijek ne možemo biti skroz zadovoljni. Netko se može pitati je li test bio dobro sastavljen, je li relevantan da procijeni nečije znanje. Mi u povjerenstvu nismo nikada dobili niti jedan veći prigovor vezan uz nacionalne ispite, probnu ili državnu maturu. Nitko nam nije prigovorio da je test neprimjeren, nerazumljiv ili pretežak i većina profesora će reći da je elementaran. Problem je vjerojatno u tome što test ima naglasak na razumijevanju koncepata. Učenici ponekad mogu biti vješti u manipuliranju formulama, a da zapravo ne znaju što rade u fizikalnom smislu. Važno je da vidimo razumiju li na osnovnoj razini temeljne fizikalne pojmove i veze među njima, i koliko su razvili osnovne aspekte apstraktnog logičkog razmišljanja i zaključivanja koje je vrlo važno za fiziku. Činjenica je da se gimnazijalci bolje snalaze na testu, ali stvari koje se ispituju su prilično elementarne i trebali bi ih znati i učenici iz strukovnih škola. Istina je da se u strukovnim školama manje pažnje posvećuje nekim područjima fizike, i to se vidi i po rezultatima testova, ali to su stvari koje nisu nove. Ti su se učenici i prije upisivali na fakultete i morali su nadoknaditi te sive zone u svom predznanju da bi uspješno svladavali fakultetski program. Ovo je prilika da se razmisli o učinkovitosti uobičajenih metoda poučavanja u našim školama, i o njihovu mijenjaju. Mi u fizici niz godina naglašavamo da klasična predavačka nastava ne može dati dovoljno dobre rezultate i zalažemo se da se taj tip nastave promijeni. Zalažemo se za interaktivnu nastavu koja je problemski i konstruktivistički usmjerena, u kojoj će se pred učenike stalno stavljati problemi i pitanja, te u kojoj će učenik biti stalno intelektualno aktivan. Predavačka nastava može biti donekle efikasna jedino u prijenosu informacija, no ne može razvijati razumijevanje, razmišljanje ili zaključivanje. Ne možete nekoga naučiti da igra tenis tako da ga pustite da na televiziji gleda mečeve. Isto tako ne možete nekoga jer nije se sada dogodilo ništa što ne znamo od prije. Prošle su godine učenici iz strukovnih škola završavali srednju školu i upisivali se na fakultete, pa će to učiniti i ove godine, jer na fakultetima ima 38.000 upisnih mjesta, a samo je 32.000 maturanata. Promijenilo se samo to što se sada rade jedinstvene rangliste na temelju državne mature. Jasno je da dio učenika na izbornim predmetima nije pokazao znanja koja bi se očekivala i koja bi željeli, ali ih ili nisu stekli ili nisu naučili, no to ne znači da i s takvim pokazanim lošijim znanjem neće upisati željeni fakultet. Vratimo se još malo rezultatima iz izbornih predmeta. Rekosmo da su ih mnogi odmah proglasili katastrofalnima, a je li doista tako. Goran Sirovatka smatra da su i te brojke i statistike svojevrsna mistifikacija. „Na izbornim predmetima ocjene su mjerilo znanja. Rekli smo da ispod 20 posto postignuća ne može biti prolazna ocjena. Jednako smo tako mogli reći da su svi prošli na ispitima, ali uspjeh od jedan posto riješenosti ispita na nekoj skali bodova ne bi im donosio nikakav položaj pri rangiranju na visokim učilištima. Morali smo postaviti donju granicu, odabrali smo 20 posto rješivosti ispita kao minimum koji kaže da ispod toga nije prihvatljivo da se netko tko je tako malo postigao uopće može rangirati pri upisu na visoko učilište. Dakle, ne radi se tu o ocjeni učenikovih znanja nego o razini znanja potrebnih za studiranje. Nastavak na 18. stranici naučiti razmišljati i zaključivati tako da mu prepričavate rezultate tuđeg razmišljanja. U fizici se razmišljanje i zaključivanje stalno mora isprobavati, trenirati, vježbati. To vrijedi i za druge predmete, ne samo za fiziku. Zato se stalno borimo da se promijeni način poučavanja i vidimo da se bolji rezultati postižu upravo tamo gdje su se te promjene već dogodile. Svakako valja reći da su škole nedovoljno opremljene, izvodi se vrlo malo pokusa i to je doista velik problem, jer je fizika eksperimentalna znanost. Djeca ništa ne mogu razumjeti o nekoj pojavi dok je ne upoznaju. Moraju je doživjeti i upoznati, a onda se tek ide na analitička razmatranja i matematički opis. U školama je pristup uglavnom obratan. Prvo se ide od formula i izvoda, a tek onda eventualno na pokus kao ilustraciju. Tu i ministarstvo treba dati svoj doprinos, izdvojiti novac i opremiti škole, jer bez toga nećemo ići naprijed. Proveli smo lani mali eksperiment i dali našim studentima prve godine da rješavaju ispit državne mature. Svi koji su prošli prijemni prošli bi i na državnoj maturi. Našli smo dobru korelaciju između uspjeha na ta dva ispita. I na prijemnom je prag bio na oko 20 posto bodova pa se može reći da je i prag na državnoj maturi realno postavljen, posebno za ovu prijelaznu fazu kad se uvodi novi sustav vrednovanja. Naglasak nastave fizike treba biti na kvaliteti znanja i zato treba napraviti redukciju srednjoškolskog nastavnog programa, kako bi se nastavnicima omogućilo da se temeljitije posvete razvijanju razumijevanja manjeg broja pojmova, a ne da trče kroz preopširno gradivo, od čega nitko nema koristi. tema broja aktualno 18 www.skolskenovine.hr Nastavak sa 17. stranice Slično se može tumačiti i brojku od 4521 učenika koji nisu položili ispit, što znači da taj dan nisu bili spremni, da su došli probati pa se nisu potrudili, jer da su bili pripremljeni i više znali ne bi pali na ispitu. A ocjena je samo mjera koja kaže da nisu zadovoljili minimum koji su trebali. Uostalom, i prethodnih je godina na fakultetima na prijamnim ispitima bilo učenika koji nisu zadovoljili kriterij i nisu bili rangirani iznad zamišljene crte. A takvih je bilo i do 40 posto od ukupnog broja kandidata. Kao što je nacionalni centar u ispitnim zadacima postavio kriterije, odnosno postotnu granicu ispod koje se nešto smatra neuspjehom tako su i fakulteti čak i višu granicu postavljali kad su provodili razredbene ispite i nitko to nije smatrao diskriminirajućim ili lošim“ - kaže Sirovatka. Netko će reći da je za sve kriv Nacionalni centar koji je angažirao stručnjake da rade preteške ili prezahtjevne ispite, no to je više stvar subjektivne procjene. Pitanje je jesu li neki ispiti doista preteški ili čak prelagani. „Testovi su napravljeni tako da se može napraviti i neka skala kako bi s prepoznalo i one koji ne znaju dovoljno, ali i one koji znaju najviše. Ispiti su napravljeni tako da ih većina učenika uspješno može položiti. Rađeni su prema modelu gimnazijskih programa i prema dosadašnjim iskustvima visokih učilišta o znanjima za koja pretpostavljaju da bi ih budući studenti trebali imati. To su općeobrazovni sadržaji predmeta kemije, fizike i svih ostalih, dakle opći fond znanja koja bi trebao imati svaki budući student pa se ne može reći da su u prednosti gimnazijalci ili učenici strukovnih škola. Ispiti idu na ruku svima onima koji imaju znanja, vještine i sposobnosti bez obzira na to u koju vrstu srednje škole išli. Neki fakulteti su najavili dodatne provjere čak i prije nego budu objavljeni rezultati državne mature. Dakle, provjeravat će i ono što je na maturi provjereno. Već se godinu dana zna da će Pravni i Filozofski fakultet u Zagrebu provjeravati neka specifična znanja i vještine iz općih sposobnosti koje su važne za studij. Opet će učenici morati nešto plaćati, ali vjerujem da će takvih slučajeva biti jako malo i da će u godinama koje slijede toga biti sve manje. Pokazat će se s vremenom da su rezultati tih provjera identični rezultatima s državne mature i da su bili nepotrebni, ali valjda mora proći neko vrijeme da bi se steklo povjerenje u državnu maturu“ rekao je Sirovatka. Svi su problemi rješivi Državna matura odrađuje svoju zadaću i trebalo bi očekivati da se upravo sve one funkcije koje su zamišljene, a to nije samo ulaznica na fakultete nego i sondaža broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. školskog sustava, snimka stanja u svakoj školi i županiji iz kojeg će se vidjeti kako koja škola radi, gdje su pogreške ili propusti kako bi se moglo intervenirati i mijenjati sustav na bolje. Konačno, da rezultati budu dobra osnovica za moguće promjene u sustavu i za njegovo podizanje na jednu višu razinu kvalitete u cjelini. Valja Nenad Judaš, predsjednik radne skupine za izradu ispita iz kemije, profesor na Kemijskom odsjeku zagrebačkog PMF-a Najlakše je kritizirati Pitanje je i koliko se govori o pozitivnim primjerima, jer se stalno govori o nečemu lošem, ali kad se dogodi nešto kvalitetno u školi onda to nikoga ne zanima. I zato mislim da je nekorektno govoriti da ništa ne valja Kad se govori o rezultatima ispita državne mature iz kemije vaja usporediti brojku od 3446 prijavljenih treba vidjeti koliko fakulteta traži kemiju kao uvjet za upis i kolike su njihove upisne kvote. Kad se to pogleda nećemo naći ništa sporno. Dvadeset posto ostvarenih bodova za prolaznost je dovoljno samo da bi se reklo da su učenici maturirali, ali ako se vidi da je 466 učenika ostvarilo vrlo dobar i odličan uspjeh, onda valja reći da su oni jedini koji će ići na fakultet gdje se kemija traži kao uvjet. Naši svi nacionalni ispiti, pa i na maturi su približno jednake težine, ali su tražili razumijevanje. I pored toga, učenici nisu mislili da im je ispit bio težak, ali su bili zadovoljni što ispit nije išao na ruku nekome tko je u posljednjih mjesec ili dva pokušavao nadoknaditi to što kemiju ne uči punih šest godina koliko ju sluša od sedmoga osnovne. To se jednostavno na bilo kakvim kursevima ili instrukcijama ne može postići. Pokazalo bi se to i na prijemnom ispitu jedino se ne bi vidjelo kao sad kad provodimo državnu maturu. Rezultati su dobra osnova da se ispiti i sama postignuća analiziraju i da se taj sustav vanjskog vrednovanja obrazovanja iskoristi za prepoznavanje problema i ispravljanje grešaka. Iz ovogodišnjih ispita je vidljivo da su učenici kalkulirali, da nisu bili motivirani, da su prijavljivali više izbornih predmeta računajući da će na jednome ili dva proći. Možda su izašli na ispite samo zato da ne budu na nastavi jer je to bez ikakvih posljedica. Postoje, osim toga, iskustva s prijašnjih nacionalnih ispita i neki su učenici razmišljali da će, ako ih loše riješe, pod tim pritiskom nacionalni centar za vanjsko vrednovanje sniziti kriterije i zahtjevnost ispita na maturi, no pritisci nisu i neće uroditi plodom. Provjeravala su se opća znanja tako da nitko nije bio zakinut ili hendikepiran činjeni- com da je išao u strukovnu školu, a ne u gimnaziju. Ispit ne preferira nikoga i pokriva četverogodišnji program kemije na vrlo širokoj osnovi te prolazi kroz najosnovnija znanja. I zato je nekorektno govoriti da je ispit iz kemije bio pretežak. Netko bi mogao prigovoriti da ispitni zadaci odudaraju od klasične nastave u školi jer traže razmišljanje i povezivanje sadržaja i znanja. Istina, ispitom pokazujemo u predmetu koliko smo ovladali određenim znanjima i koliko ga razumijemo. Kompetencije možemo različito mjeriti, a znanja možemo strukturirati od niske do najviše razine, od reprodukcije činjenica do sinteze i analize. Možda je u bilo kojem vrednovanju puno toga na toj temeljnoj niskoj razini pa se provjeravaju samo činjenice, ali valja znati da nam srednjoškolci i studenti imaju problema s razumijevanjem, analizom ili primjenom stečenih znanja. Uzalud je nešto znati ako ne znate što ćete s tim znanjem. Ispit iz kemije upravo je pokušao procijeniti te više razine znanja. Koristili smo iskustvo stečeno tijekom tri nacionalna ispita, a u tručnoj radnoj skupini su tri praktičara i tri sveučilišna nastavnika i ne može se nikako reći da povjerenstvo za izradu ispita nije kompetentno. Najlakše je napraviti pompozne naslove u novinama pa sve to obezvrijediti. A valja znati da izborne predmete nisu pisali svi učenici pa to onda ne može biti ni reprezentativni uzorak na kojemu se grade generalizacije. Zato mislim da tendenciozno tretiranje u medijima svega vezanog za ispite jedostavno devalvira državnu maturu. Kad bi se detaljno analiziralo pitanja i odgovore na njih moglo bi se puno saznati i o populaciji pristupnika, ali još jednom moram naglasiti da je nerealna brojka od 3346 pristupnika na ispitu iz kemije i da mnogi od njih nisu ni idealni niti najbolji učenici u tom predmetu. Uostalom, neki od njih postigli su samo 4 posto od mogućih bodova i nisu znali odgovoriti na elementarna pitanja, ali je zato 13,5 posto ostvarilo vrlo visoka postignuća. No, tako se sad u javnosti ne komentira maturu, već se više gleda kako opravdati nečiji neuspjeh. Problem školstva je i u tome što svi misle da mogu razgovarati i procjenjivati posao o kojemu ne znaju ništa ili jako malo. Svi znaju kako nastavnici trebaju raditi, kako treba sastavljati ispitne zadatke, kako ih vrednovati, kako napraviti skale uspješnosti. Notorna je činjenica da su učitelji obrazovani i da znaju svoj posao, a da roditelji također trebaju raditi svoj dio posla. Tko je taj netko koji ima pravo javno reći da su rezultati ispita katastrofa, po čemu je taj netko kompetentan da daje takve kvalifikacije? Pitanje je i koliko se govori o pozitivnim primjerima, jer se stalno govori o nečemu lošem, ali kad se dogodi nešto kvalitetno u školi onda to nikoga ne zanima. I zato mislim da je nekorektno govoriti da ništa ne valja. ipak naglasiti da ovi ispiti ne mjere kvalitetu škole već kvalitetu rezultata učenika i to su dvije vrlo različite stvari. Oni su samo jedan indikator koji može pokazati da imamo problema i da nam rezultat onoga što je primarni cilj škole, a to je da svi učenici imaju približno ista znanja, nije ostvaren i da to nije samo ovisno o državi nego i o lokalnoj samoupravi, o statusu obrazovanja u društvu, odnosu roditelja prema školi i nastavnicima, ali su to uistinu korisni i kvalitetni podaci koji nam mogu pomoći da idemo dalje. Vjerojatno imamo problema, ali oni su rješivi i ne treba odustajati samo zato što rezultat ispita nije onakav kakav bismo željeli. Generacija koja sad piše ispite državne mature je prva u tome, dolaze sljedeće generacije i njima treba pomoći na način da u školama bude bolje. Puno je boraca protiv državne mature i uvijek je to tako, no važnije je da vidimo što se na državnoj maturi može još kvalitetnije učiniti, kako postaviti ispitne pragove, kao postaviti ispitne zadatke, a ne jamrati samo zato da bismo jamrali. Možda bi nam čak bilo bolje i lakše da ne znamo ove podatke. Ali sad kad ih znamo možda nas neki od njih potaknu na razmišljanje i traženje izlaza i boljih rješenja. Možda neki neće biti zadovoljni cijelom pričom, ali rezultati državne mature, kad bude zaokružena i ispitima iz obveznih predmeta, dat će nam dobru sliku stanja temeljenu na ujednačenim i objektivnim testovima i olakšati nam da shvatimo gdje smo. Svaka će škola dobiti testove i svaki učenik i svaki profesor će vidjeti gdje su pogreške i gdje se stvari mogu popraviti. I to bi trebao biti glavni cilj državne mature, da se kompletno obrazovanje mijenja, popravlja i podigne na višu razinu kvalitete. Podaci se u svakom slučaju mogu iskoristiti vrlo kvalitetno i u najboljoj namjeri, a ne da se uz državnu maturu fabriciraju nepotrebni skandali. I ne treba napadati nekoga tko nosi loše vijesti nego treba probati mijenjati situaciju kako bi vijesti ubuduće bile bolje. Upravo stoga bismo i na stranicama Školskih novina željeli čuti i mišljenja stručnjaka koji smatraju da imaju što reći u argumentiranoj i stručnoj raspravi o tako važnoj temi kao što je državna matura. savjetnici aktualno broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. 19 www.skolskenovine.hr PSIHOLOGIJA PEDAGOGIJA Piπe Sanja Reæek prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb Ispitivanje znanja, vrednovanje i ocjenjivanje Načini na koje možemo doznati koliko i kako je učenik usvojio pojedinu materiju su mnogobrojni. Bez obzira na način ispitivanja, inzistirajte na razumijevanju, a ne na nabrajanju činjenica. Omogućite im da se ponekad pri odgovaranju koriste priručnicima, bilješkama, da pogledaju formulu ili tekst. Ako ne znaju, to im neće pomoći, a ako znaju, a ne mogu se tog trenutka sjetiti, omogućit ćete im da svoje znanje pokažu. Ovakav pristup ispitivanju bi trebalo biti pravilo za sve učenike s poteškoćama u učenju. Primjenjujte različite načine ispitivanja znanja. Tako ćete svakom učeniku dati priliku da bar u nekim oblicima ispitivanja postigne uspjeh. U matematici, fizici ili primjeni gramatičkih pravila u jezicima, vrednujte i postupak, a ne samo rezultat koji je možda netočan radi omaške u zbrajanju ili predviđanju predznaka. Ocjene trebaju biti transparentne za učenika. On treba znati nakon usmenog odgovaranja koju je ocjenu dobio. Primjedbe koje upisujete u imenik kažite učeniku i obrazložite ih. Osoban i jasan kontakt s učenikom sam po sebi je motivirajući. Primjenjivanje pravila ”Prema svima jednako“ u svojoj biti je nepravedno zato što svi učenici u razredu nisu jednaki. Upravo zbog toga je izuzetno važno primjenjivati individualni pristup u zahtjevima, praćenju i ocjenjivanju učenika na način da za svakog učenika ustanovite kojim ritmom može napredovati, te ocjenjujte njegovo napredovanje u odnosu na njega samoga, a ne u odnosu na prosjek razreda ili na obrazovne ciljeve koje je postigao. Kod učenika s poteškoćama u učenju ukoliko vidite da mu ne ide, nemojte ga dalje ispitivati, dajte mu šansu da pokaže svoje znanje idući put. Naravno da ste sigurno nekim učenicima dali već bezbroj šansi koje nisu iskoristili. To su u većini učenici s poteškoćama u ponašanju, tako da je u takvim slučajevima potrebna konzultacija sa stručnom službom škole, psihologom, pedagogom, defektologom. B. Bloom, američki školski psiholog, 1956. godine je sa svojim kolegama razvio klasifikaciju razina učenja. Primijetio je da više od 90 posto pitanja na testovima zahtjeva od učenika da misle samo na najnižoj razini - ponavljanju informacija. Dokazano je da se uspjeh u učenju povećava kad su očekivana postignuća svima jasna. Onda kada se precizno i jasno definiraju očekivani ishodi učenja, lakše je kasnije birati zadatke kojima će se provjeravati kvaliteta znanja različitih razina. Američko psihologijsko društvo usvojilo je konvenciju o podjeli ciljeva obrazovnog procesa koju je predložio upravo Bloom. Prema njegovu se prijedlogu oblici učenja dijele u tri kategorije: kognitivnu (znanje), afektivnu (stavovi, vrijednosti, interesi) i psi- Bez obzira na način ispitivanja, inzistirajte na razumijevanju, a ne na nabrajanju činjenica. Omogućite im da se ponekad pri odgovaranju koriste priručnicima, bilješkama, da pogledaju formulu ili tekst homotoričku (vještine). U okviru kognitivne kategorije Bloom razlikuje 6 hijerarhijskih razina učenja. To su počevši od najjednostavnije razine prema najsloženijoj; 1. činjenično znanje (odnosi se na temeljna znanja koja učenik mora steći da bi shvatio smisao predmeta koji uči, treba memorirati, definirati, opisati, označiti prisjetiti se određene informacije, koje ne mora nužno značiti i razumjevanje.); 2. razumijevanje (predstavlja najniži stupanj razumjevanja sposobnost promišljanja o značenju usvojenih činjenica, treba znati interpretirati slike, karte, tablice i grafikone, verbalne zadatke prevesti u formule); 3. primjena (sposobnost uporabe naučenih pravila, zakona, metoda ili teorija u novim, konkretnim situacijama, treba znati riješiti matematički problem, konstruirati grafikon ili krivulju); 4. analiza (naučene sadržaje razdvojiti na sastavne dijelove i razumjeti organizacijsku strukturu, potrebno združeno razumjevanje sadržaja i organizacijske strukture materijala mora uspoređivati, suprotstavljati, prepoznati neizrečene pretpostavke, razlikovati činjenice od zaključaka, razlikovati uzrok od posljedice); 5. sinteza (kreativno ponašanje s naglaskom na formuliranje novih obrazaca ili struktura. sposobnost kombinacije, postavljanja hipoteze, planiraja, reorganizacije, pisanja, održati dobro organizirani govor); i 6. procjena (sposobnost svrhovite prosudbe vrijednosti materijala: pjesme, romana, govora, istraživačkog izvještaja, projekta, prosudbe se moraju temeljiti na točno definiranim kriterijima.) Ovakav pristup vrednovanju rada učenika umnogome će nam olakšati ocjenjivanje jer ćemo imati jasne kriterije s kojima bi trebali biti upoznati svi učenici, na način koji je primjeran njihovoj dobi. Bloomova taksonomija je odlično polazište nastavnicima kad planiraju nastavu, pogoto zato što nam govori do kojih nivoa idemo prikom rada sa učenicima. Pokušajte na svojim stručnim aktivima izraditi ispite znanja koji će kao teorijsku pretpostavku imati Bloomovu taksonomiju znanja. PRAVO Piπe Olivera Marinković, dipl. iur. Hrvatska zajednica osnovnih πkola Oglašavanje potreba za radnikom ? Mora li se u svakom natječaju i oglašavanju potrebe za radnikom pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje za rad no mjesto u školi navesti da se na natječaj mogu javiti osobe oba spola? Da, sukladno članku 13. stavci 2. i 3. Zakona o ravnopravnosti spolova (NN br. 80/08.), prema kojima prilikom oglašavanja potrebe za zapošljavanjem u oglasu mora biti jasno istaknuto da se za oglašeno radno mjesto mogu javiti osobe oba spola, a kada je posebnim zakonom propisana obveza raspisivanja natječaja u natječaju mora biti istaknuto da se za oglašeno radno mjesto mogu javiti osobe oba spola. Kada se učiteljima koji su radili u ovom polugodištu na zamjeni nekoliko mjeseci i ostvarili pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora umjesto razmjernog dijela godišnjeg odmora daje naknada plaće prema novom Zakonu o radu, donosi li se o tome posebna odluka ili se to može navesti u obavijesti o prestanku ugovora o radu i na koji način? Sukladno članku 61. Zakona o radu (NN br. 149/09.), u slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor u cijelosti, isplatiti ? naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. U slučaju kada se osobi koja je radila na zamjeni, a ostvarila je pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora, neće odobriti razmjerni dio godišnjeg odmora već će joj biti isplaćena naknada plaće umjesto korištenja godišnjeg odmora, smatram da o tome ne treba donositi posebnu odluku. U obavijesti o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme navodi se činjenica prestanka ugovora o radu osobe koja je radila na zamjeni zbog povratka na rad osobe koju je zamjenjivala. Također, treba navesti da je osoba koja je radila na zamjeni ostvarila pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora u trajanju primjerice osam radnih dana, a zbog prestanka ugovora o radu neće koristiti razmjerni dio godišnjeg odmora već će joj biti isplaćena naknada plaće umjesto korištenja razmjernog dijela godišnjeg odmora u skladu sa člankom 61. Zakona o radu. Može li se vjeroučitelju dati pisano upozorenje zbog povreda obveza iz radnog odnosa ili nemarnog izvršavanja radnih obveza? U slučaju povrede radnih obveza odnosno neizvršavanja obveza iz radnog odnosa radniku se u skladu sa člankom 111. ? Zakona o radu (NN br. 149/09.) može dati pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa i u tome upozorenju ukazati mu na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju nastavka povreda obveza iz radnog odnosa. Glede prava i obveza iz radnog odnosa, vjeroučitelj je u istoj poziciji kao i svi ostali zaposleni u školi. To znači da ima pravo i obvezu obavljati sve poslove za koje ima sklopljen ugovor o radu, savjesno, odgovorno i prema pravilima struke. Za slučaj neizvršavanja obveza iz radnog odnosa vjeroučitelju se može, kao i svakom drugom radnku škole, dati pisano upozorenje zbog povreda obveza iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju daljnjeg nastavka povreda obveza iz radnog odnosa odnosno neizvršavanja ili nemarnog izvršavanja obveza iz radnog odnosa. Kakva otpremnina pripada radniku koji odlazi u mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad? Radniku koji odlazi u mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad pripada otpremnina u iznosu od tri proračunske osnovice sukladno članku 59. Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 84/07.). ? Piše Azra Rađenović, pedagoginja, ravnateljica Osnovna škola 22. lipnja, Sisak Pedagoška dokumentacija (3. dio) - popravni ispiti Na kraju nastavne godine, učenici koji imaju najviše dvije negativne ocjene upućuju se na polaganje popravnog ispita u skladu sa Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Statutom škole uređuje se postupak i rokovi polaganja popravnih ispita, pa je to u osnovnim školama prvi rok krajem lipnja i drugi rok krajem kolovoza. Kod planiranja godišnjega kalendara rada škole o tome treba voditi računa, jer nije korisno popravne ispite održavati neposredno nakon završetka nastavne godine. Iako je neobvezujuće, preporučljivo je pratiti rokove prijava za upise u srednje škole, da bi učenici koji su bili na popravnim ispitima dobili mogućnost predaje dokumenata na drugom upisnom roku ukoliko su položili ispit. Učiteljsko vijeće imenuje ispitno povjerenstvo za provođenje popravnih ispita u sastavu kojeg je razrednik u funkciji predsjednika, ispitivač je najčešće predmetni nastavnik koji je učeniku predavao, a za stalnog člana najkorektnije je imenovati nastavnika sustručnjaka iz predmeta koji se polaže. Iz praktičnih razloga dobro je i imenovanje rezervnog ili zamjenskog člana za provođenje popravnih ispita, koji će u izvanrednim situacijama zbog opravdanog izostanka imenovanih članova biti član povjerenstva. Pravilnik o ocjenjivanju može biti korektiv u određivanju predmeta koji se polažu. Pismeni dio popravnog ispita uobičajeno se polaže iz hrvatskog jezika, matematike i stranog jezika, no odlukom učiteljskog vijeća pismeni ispiti mogu se polagati i iz drugih predmeta. Zakon je odredio i vrijeme trajanja pisanog dijela od najdulje 45 minuta, dakle u duljini trajanja školskog sata kao i ograničenje da usmeni dio ispita može trajati najviše 30 minuta. U Pravilniku o sadržaju i obliku svjedodžbi i drugih javnih isprava te pedagoškoj dokumentaciji i evidenciji u školskim ustanovama utvrđena je Prijavnica i Zapisnik o polaganju popravnog ispita koja se vodi za svakoga učenika koji se prijavljuje za popravni ispit. Uz opće podatke o učeniku na prijavnici se upisuje naziv predmeta za koji se prijavljuje popravni ispit i učenikov potpis. Statutom škole može se regulirati kada se učenik prijavljuje za popravni ispit. Pri tome je posebno u osnovnoj školi nužno informiranje roditelja o negativnom uspjehu učenika iz određenih predmeta te prijavi i rokovima polaganja popravnih ispita. U zapisniku o polaganju popravnog ispita uz opće podatke i matični broj učenika, uz naziv predmeta koji učenik polaže upisuju se zadaće i pitanja na ispitu te naposljetku ocjena uspjeha. Pismeni dio popravnog ispita prilaže se zapisniku. Zapisnik potpisuju svi članovi ispitnog povjerenstva i odlaže se u pismohranu škole. U slučajevima ponovljenog polaganja popravnih ispita u drugom roku, ispunjava se novi zapisnik. Korektno ispunjavanje propisane pedagoške dokumentacije iz Pravilniku o sadržaju i obliku svjedodžbi vezano za popravne ispite i pridržavanje propisanih rokova važan je dio razredničke obveze. Preporučljivo je pratiti rokove prijava za upise u srednje škole, da bi učenici koji su bili na popravnim ispitima dobili mogućnost predaje dokumenata na drugom upisnom roku 20 broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. www.skolskenovine.hr REPORTAÆA Odlična opremljenost i Povijest škole kreće od montažnog objekta iz 1956. godine, no budući da su ubrzo shvatili da su kapaciteti premali, nova današnja školska zgrada otvorena je 1960. godine. Osam godina kasnije dvije se škole spajaju u jednu, pod imenom 29. novembar. U jednom je periodu školu pohađalo 2800 učenika i radilo se u čak četiri smjene. Početkom devedesetih godina škola mijenja ime u OŠ dr. Ante Starčevića, a za 35. godišnjicu u jednome od atrija postavljena je i Starčevićeva bista O snovnu školu dr. Ante Starčevića u zagrebačkom naselju Gornja Dubrava ove školske godine pohađa 580 učenika, u 24 razredna odjela, od čega 11 razredne te 13 predmetne nastave. Za njih brinu 42 učitelja te četiri stručna suradnika - psiholog, pedagog, defektolog i knjižničar, svi na puno radno vrijeme, te 15 članova administrativnotehničkog osoblja. Nažalost, škola još radi u tri smjene, pa i osoblje i učenici te, naravno, njihovi roditelji, željno iščekuju obećanu dogradnju odnosno proširenje postojećeg objekta te prelazak u dvije smjene. Problem, možda i jedini s kojim se ova škola bori, jest nedostatak prostora, pa pokušavaju s Gradom Zagrebom realizirati što skoriju dogradnju, rekao je ravnatelj Nikica Mihaljević. - Kao i u mnogim drugim mjestima u Hrvatskoj, tako i u našoj Gornjoj Dubravi postoje brojni neriješeni imovinsko-pravni odnosi. I zapravo je u vlasništvu škole samo zemljište neposredno ispod sagrađenog objekta. Sva okolna igrališta, parkovi, zelenilo, sve je na tom neriješenom zemljištu. U tijeku je povrat imovine, pa bi možda do kraja godine škola konačno mogla dobiti vlastiti definirani prostor. Postoje dvije mogućnosti nadogradnje, objašnjava ravnatelj. Sa četiri dodatne učionice prešli bi u dvije smjene, a s osam dodatnih učionica i proširenjem sportske dvorane kompletno bi prešli u jednosmjenski rad. A možda je najizvedivije rješenje podizanje još jednoga kata, budući da je škola sada prizemnica. Zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa godinama se u OŠ dr. Ante Starčevića smanjivao broj učenika. Međutim, budući da ove godine odlaze tri osma razreda, a upisuju tri prva, izgleda da je taj odljev učenika konačno prestao. Suvremeno opremljen informatički kabinet Učitelji sami zahtijevaju stručno usavršavanje Učenici su vrlo dobri po znanju i redovito sudjeluju te postižu zavidne rezultate na svim natjecanjima i smotrama, od županijskih do državnih. Barem iz jednog predmeta, pa je primjerice ove godine jedan sedmaš bio na državnom iz matematike, a lani su učenici sudjelovali na čak četiri državna natjecanja. Vrlo su dobri mladi informatičari, kemičari, koji su i prije dvije godine na ispitima Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje postigli uvjerljivo najbolje rezultate u školi. A po ukupnim rezultatima, OŠ dr. Ante Starčevića uvrstila se u gornji dio vrijednosne tablice škola u Hrvatskoj. Svi predmeti su stručno kadrovski pokriveni, cjelokupna je nastava stručno zastupljena, a što se tiče unapređivanja rada, škola je zasigurno među najaktivnijima, ističe Mihaljević. - Svake godine na učiteljskim vijećima imamo minimalno dva vanjska predavača sa stručnim temama, a naša psihologinja Elvira Nimac drži predavanja i po drugim školama. Sve skupa je inten- Gradnja školske zgrade prije pola stoljeća Ravnatelj Nikica Mihaljević zivno krenulo prije četiri godine, kada je ova škola bila među 49 onih koje su eksperimentalno počele provoditi HNOS. Tada smo i dobili veći dio nove opreme. Došli smo do te razine da učitelji sami traže da ih šaljemo na usavršavanje, jer su očito shvatili da to unapređuje i kvalitetu njihove nastave! Redovito se nabavljaju sva didaktička nastavna pomagala, gotovo sve učionice opremljene su LCD projektorom, najsuvremenijim računalima, kompletno je opremljena i informatička učionica sredstvima MZOŠ-a, a nabav- Učionica na otvorenom “Medvednica u školi” ljena je i pametna ploča. Stoga valja reći da ovdje učitelji više ne zaziru od rada na računalu, jer se i u tome redovito usavršavaju, pa računalne programe koriste i prilikom izvođenja same nastave. Opremljenošću su svi djelatnici jako zadovoljni, godinama se sustavno ulaže, što sredstvima osnivača i resornog ministarstva, što donacijama i sponzorima. Ali treba se oko svega toga itekako potruditi, govori Mihaljević, i ne mislimo da ovome stati. Uprava škole unazad nekoliko godina prati svoje učenike i nakon odlaska u srednje škole, od kojih dobivaju vrlo dobre povratne informacije, što dokazuje visoku kvalitetu rada nastavnog kadra OŠ dr. Ante Starčevića. Stoga školovanje u ovoj školi predstavlja vrlo dobru bazu i odskočnu dasku za daljne obrazovanje. A i sami roditelji navrate u bivšu školu svoje djece i hvale znanje koje su stekli u ovim razredima. Medvednica u školi Izvannastavne aktivnosti u OŠ dr. Ante Starčevića također su vrlo brojne, od literarnih, dramskoscenskih, foklorne grupe, sekcija hobby arta i dizajna, recitatora, dvije ekološke grupe, sportske sekcije koje djeluju u ŠŠK As, čak se vježba i tekvondo. Djeci, dakle, ništa ne nedostaje, iako je dvorana ograničenoga kapaciteta. Ali se zato provodi program Vikendom u sportske dvorane, kako bi učenici dodatno radili na svome fizičkom zdravlju. Radijska grupa Gremlini također je niz godina bila uspješna na državnom Lidranu, primjerice s emisijama O konju, SMS, Škakljiva tema, Šetači pasa i Igrice naše svagdanje. Članovi družine stječu osnovna znanja o radu novinara i tonskog majstora, a jednom godišnje posjete Hrvatski katolički radio, s kojim redovito surađuje voditeljica družine, profesorica Dubravka Rovičanac, čitajući 21 broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. www.skolskenovine.hr Pola stoljeća OŠ dr. Ante Starčevića, Zagreb vrhunski rezultati Snježana Zdilar predaje kemiju U razgledavanju rodnog im Zagreba ta hrvatska manjina na Kosovu te Kistanja kraj Knina, u kojem živi oko 1250 obitelji Hrvata doseljenih iz Janjeva. - Naši učenici janjevačkog podrijetla ni po čemu se više ne razlikuju od svojih kolega, postižu odlične rezultate, jako dobre ocjene tijekom osnovnog školovanja, a i uspješno nastavljaju obrazovanje u srednjim školama i fakultetima, ističe Mihaljević. Maja Colnago, nastavnica hrvatskog jezika, s filmskom družinom radi prigodni film o školi Knjižničarka Dubravka Volenec Duh Fašnika nerijetko zarazi i nastavnike Radijska družina Gremlini s voditeljicom Dubravkom Rovičanec dvaput mjesečno svoje priče već osam godina. A uratke družine šalje i u emisiju Stigla je pošta Prvog programa Hrvatskoga radija. U središnjem atriju školske zgrade kroz suradnju s Hrvat- skim šumama uređen je stalni postav Medvednica u školi - škola u Medvednici, gdje je posađeno cvijeće i bilje sa Zagrebačke gore, čak i mala vodenica te knjiga sa svim gljivama, biljnim i živo- tinjskim vrstama s Medvednice. Postavljene su klupe, stolovi, uređena je prava učionica za nastavu na otvorenom, za likovni, prirodu i društvo. Sve je to rezultiralo izvanrednom suradnjom s roditeljima, govori Mihaljević. Stručne službe škole, pa i sam ravnatelj, često razgovaraju s roditeljima, suradnja je vrlo otvorena i tijesna, i svaki učitelj je uvijek dostupan svim roditeljima. - S obzirom na to da vrlo kvalitetno i precizno radimo godišnje analize uspjeha učenika, sustavno već godinama pratimo broj izostanaka i na njihovu smanjivanju također konstantno radimo. Postigli smo vrlo dobru odgojnu sliku, budući da je ponašanje učenika na ovoj školi uzorno, gotovo bez ikakvih međuvršnjačkih okršaja. Zagrebačka Dubrava je poznata po velikom broju Janjevaca, pa i OŠ dr. Ante Starčevića pohađa oko 20 posto učenika janjevačkog podrijetla. S njima se redovito i konstantno radi na što boljoj asimilaciji, ali i očuvanju njihova jezika, kulture i identiteta. Taj je zadatak na sebe preuzela profesorica hrvatskog jezika Dubravka Rovičanac, a višegodišnji rad rezultirao je nedavno prvom smotrom Dana janjevačke riječi, koja je održana upravo u ovoj školi, uz goste iz samoga grada Janjeva u blizini Prištine, kojeg naseljava Vrijedna rođendanska monografija Snježanu Zdilar, učiteljicu kemije, baš smo zatekli kako s učenicima radi na značajnim kemijskim formulama i zadacima. Za svoje uspjehe, odnosno uspjehe učenika na natjecanjima i vanjskom vrednovanju iz kemije, skromno govori da nema tajnog recepta: - Na ovoj školi radim 13 godina i moram priznati da je problem što kemiju baš ne uče redovito. No, uvijek zabljesne nekoliko učenika. Zato se trudim prikazati im to gradivo i zakonitosti na što atraktivniji način, sa što više pokusa, koje učenici najviše vole. Mislim da bi se svaki učitelj trebao zbilja dati u izvođenje nastave i vjerujem da onda rezultati neće izostati! U povodu 50 godina škole filmska grupa izrađuje i prigodan promotivni film o povijesti i aktivnostima OŠ dr. Ante Starčevića, koji će biti premijerno prikazan na ovotjednom Danu škole, kazala nam je Maja Colnago, jedna od voditeljica družine, inače nastavnica hrvatskog jezika: - Snimamo film o školi, učenici su vrlo kreativno surađivali na ovom projektu i nadamo se da će svi gledatelji biti zadovoljni našim uratkom. Mi smo dali sve do sebe da dostojno obilježimo i uveličamo pola stoljeća naše škole. Za proslavu pola stoljeća škole bit će izdana i prigodna monografija. Urednik monografije je Zvonko Ivanković, koji je svojim naporima, ali i naporima ostalih suradnika prikupio mnoštvo materijala o povijesti škole, ali i povijesti samog naselja Dubrava, a koji će vjerojatno sada prvi puta biti prezentirani široj javnosti. Ravnatelj Mihaljević pojašnjava nam da ni naselje Dubrava nema nekakvu sistematiziranu arhivu, pa su i sami žitelji, kada se proširio glas o monografiji, donosili dokumente i fotografije iz vlastitih albuma, tavana, pretresli su svoja sjećanja i ormare, stoga je rezultat vrlo vrijedno bibliografsko izdanje. Ono će zasigurno naći posebno mjesto na policama školske knjižnice, gdje smo zatekli knjižničarku Dubravku Volenec. Ovdje radi već petnaestak godina i dala je veliki obol pisanju i izradi rođendanske monografije. Govori nam da se svim snagama trudi zainteresirati djecu za knjigu, što nije nimalo lako u ovo informatičko doba. Ipak, malo po malo, u tome uspijeva: - Djeca tako, osim lektirnih naslova, čitaju i neke druge suvremene autore te koriste knjižnu građu u pisanju zadaća i školskih projekata. U knjižnici se održavaju i razne parlaonice, radionice, književni susreti, živi se i radi puno parom kao i na ostatku škole. Na kraju našeg razgledavanja škole, s ravnateljem Nikicom Mihaljevićem pokušali smo dotaknuti se i godina koje dolaze: - Našu školu u budućnosti vidim kao jednu od vodećih škola u Zagrebu. Naravno, uz daljnje unapređivanje visokih standarda izvođenja nastave i rada s učenicima, sa zapošljavanjem novih djelatnika i stručnoga kadra. Već sada imamo mnogo mladih visokokvalificiranih ljudi, koji su unijeli veliku dozu entuzijazma u samu zbornicu i razrede. Ti ljudi vole raditi, uživaju u svom radu s djecom, pa s pravom očekujemo jako puno! A Školske novine im žele uspješnih, kreativnih te plodnih i sljedećih pedeset godina. Branko NAĐ 22 www.skolskenovine.hr suradnici javljaju UKRATKO ZABOK broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Bojom do škole U ciljem humaniziranja okruženja učenici i njihova profesorica Carmen Bačura Potočić pokrenuli su projekt oslikavanja zidova tvorničkih hala Regeneracije GRUBIŠNO POLJE Dan škole I ove je godine 9. svibnja radno i svečano obilježen Dan Osnovne škole Ivana Nepomuka Jemeršića u Grubišnom Polju. Program je bio posvećen Ivanu Nepomuku Jemeršiću, čije ime nosi škola. Sve je počelo priredbom Jemeršićevo proljeće, na kojoj su daroviti učenici ocjenjivali darovite učenike za najljepše literarne i novinarske ostvaraje, a škola odabrane uratke nagradila prigodnim knjigama. Pripremili su i bogat kulturnoumjetnički i sportski program, održali nekoliko radionica i povijesni kviz o životu i radu Ivana Nepomuka Jemeršića. Sve su aktivnosti bile zanimljive i dojmljive, posebno otkrivanje skulpture I. N. Jemeršića u parku ispred škole. Kip je postavljen na prijedlog ravnatelja Drage Pušića, a otkrio ga je gradonačelnik Zlatko Mađaruk. Tako je ispunjena Jemeršićeva želja da i nakon smrti bude među svojim Grubišnopoljcima. Njegove riječi napisane su na mramornoj ploči u Crkvi sv. Josipa, u kojoj je službovao sav svoj radni vijek i glase: Htio sam vam za sve vijeke ostaviti dušu svoju da u vjernom srcu vašem uspomenu čuvam svoju. Zato sam je udahnuo u ljepotu ovog hrama, da i onda kada umrem dugo živim među vama. I ne samo svojim svećeničkim, već i književnim, političkim, socijalnim, društvenim radom i domoljubljem, zaslužio je taj grubišnopoljski velikan najljepše sjećanje i poštovanje svojih sugrađana. (Janja Dorić) OTOK Dograđena škola Ministar prosvjete Radovan Fuchs svečano je u Otoku otvorio dograđeni dio Osnovne škole Kamešnica. Radovi su počeli u svibnju 2009. i stajali 6,6 milijuna kuna, koje je u cijelosti osiguralo Ministarstvo prosvjete. Na 570 četvornih metara korisnoga prostora smješteno je osam novih učionica, nova školska knjižnica i polivalentna dvorana. Zajedno s tim prostorima škola sad ima 23 učionice, sportsku dvoranu i sve druge prateće sadržaje. Ministar je najavio nekoliko akcija u obrazovnom sustavu radi poboljšanja kvalitete u svim segmentima obrazovanja i znanosti. Najavio je i gašenje patuljastih škola kao matičnih i njihovo pripajanje drugima. (V. K.) NAŠICE Uspjeh karatista U Slavonskom Brodu održan je karate turnir mladeži na kojem su mladi natjecatelji iz Našica, članovi Karate kluba Nexe, postigli zapažene rezultate, a natjecali su se karatisti iz Osijeka, Valpova, Đakova, Vukovara, Vinkovaca, Našica, Nove Gradiške, Darde, Staroga Petrova Sela i Slavonskog Broda. Našičkim je karatistima pripalo devet medalja. Zlatne su osvojile Matea Ivić i Tijana Đurđević, srebrne Laura Karakaš i Stella Stanojević, a brončane su izborili Marko Karakaš, Vasilije Urošević, Jago Peić, Josip Puhanić i Mario Orešković. Mladi karatisti iz Našica bili su zapaženi i na međunarodnom natjecanju Osijek open 2010. u konkurenciji s natjecateljima iz Hrvatske, Bosne, Srbije i Mađarske. Zlatne medalje izborili su Matea Ivić, Tijana Đurđević, Laura Karakaš, Ana Marija Belak i Vasilije Urošević. Srebrni su bili Mario Orešković i Marko Karakaš, a brončani Jago Peić. Trener Zdenko Minarik bio je vrlo zadovoljan njihovim postignućima. Većinom su to učenici Osnovne škole kralja Tomislava. (Đurđica Zailac) SPLIT Štafeta Više od 1200 djece splitskih osnovnih i srednjih škola u organizaciji gradskoga Saveza školskih sportskih društava okupiralo je Park-šumu Marjan. Povod je bila Marjanska štafeta koja se održava po 63. put, što je čini jednom od najdugovječnijih sportskih natjecanja u Splitu. Trčalo se od Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika do sjevernih Marjanskih vrata, s tim da se štafeta predavala na 20 punktova, a svaka je dionica bila dugačka 400 metara. U muškoj konkurenciji osnovnih škola prvo je mjesto osvojila Osnovna škola Ravne Njive, a slijedili su je OŠ Lučac i OŠ Kman-Kocunar, dok je među srednjim prva bila Četvrta gimnazija ispred Treće i Pete gimnazije. (Velimir Karabuva) Š kola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku održava već tradicionalnu priredbu pod nazivom Bojom do škole kojom želi putem zanimljivih aktivnosti upoznati, informirati i animirati pozvane učenike i roditelje osmih razreda te senzibilizirati lokalnu zajednicu za potrebe u području likovne umjetnosti i kulture. Osim oslikavanja zidova posjetitelji su mogli vidjeti i sudjelovati u kreativnim radionicama raku tehnike, oslikavanja svile, grafičkog dizajna, slikanja, grafičkog tiska i sitotiska. Modna revija kao produkt umjetničkog odjela dizajna odjeće izmamila je najveći pljesak posjetitelja. Učenici su predstavili kolekciju Avangarda u ritmu velegrada učenice Kristine Kožić, koja je na državnom natjecanju Dani odjeće osvojila drugo mjesto. Kolekcija izrađena od pusta u plavo-crveno-sivoj boji s ucrtanim grafikama oduševila je publiku. Pod motom Bojom do škole, a s ciljem humaniziranja i estetiziranja Živopisne boje na sive zidove okruženja i prilaza odgojno-obrazovnoj ustanovi učenici s profesoricom Carmen Bačura Potočić pokrenuli su projekt oslikavanja zidova tvorničkih hala Regeneracije. To su učinili u suradnji s vlasnicima Regeneracije d.d. koji financiraju boje, kistove i ostali likovni materijal, a učenici oslikavaju zidove i tako poboljšavaju vizualni identitet tvorničkog i umjetničkog okružja. Grafički su dizajneri izradili na nastavi skice predloške prema kojima se živopisnim bojama oslikava sive zidove tvorničke hale čiji zid gleda upravu na ulicu kojom se svakodnevno dolazi u školu. Tako ispisane prostačke grafite postupno prekrivaju uspješna likovna rješenja. Pojednostavljena forma i boje dopuštaju iskrivljenja i promjenu ZAGREB K stvarnoga izgleda koji poznatim realnim oblicima daje nova zanimljiva obilježja, a time promatrača prolaznika navodi na istraživanje i donosi mu zadovoljstvo u trenutku prepoznavanja poznatog mjesta. Izbor motiva Zaboka, Krapine, Oroslavlja, Marije Bistrice i drugih gradova logičan je odabir s obzirom da učenici, ali i djelatnici Regeneracije dolaze iz svih krajeva županije. Zidne slike proizašle su iz priprema za serigrafiju (sitotisak) kojom se učenici bave na trećoj godini školovanja, a time što će biti naslikane na zidu postale su primijer primijenjenog slikarstva i poveznica s grafičkim oblikovanjem. Božica Šarić Carmen Bačura Potočić Prva privatna gimnazija Dan otvorenih vrata ako izraditi model molekule od bombona, isplanirati zdravu i uravnoteženu prehranu ili kako se rade parfemi pokazali su učenici Prve privatne gimnazije u Zagrebu tijekom Dana otvorenih vrata škole. Umjesto suhoparnih izlaganja o kvaliteti nastavnih sadržaja, učenici su prikazom svojih projektnih zadataka, kojima se bave tijekom godine predstavili znanja stečena u toj gimnaziji, a posjetiteljima, uglavnom osnovnoškolcima i njihovim roditeljima, olakšali odabir srednje škole. Moto ovogodišnje svečanosti bio je Darujmo znanost mladima, što dokazuje da ta gimnazija, inače općeg usmjerenja, itekako osluškuje želje i interese svojih polaznika te im omogućava kreativan razvoj. Na taj se način najbolje ruši stereotip o tome da je privatno srednje školstvo za razmaženu djecu bogataša. - Mi jesmo elitistička škola, ali samo zato što nam je znanje na prvome mjestu. U našoj zemlji to nažalost nije slučaj. Škola je mjesto ne samo obrazovanja nego i odgoja i od početka smo nastojali pružiti učenicima izvrsnost u oba područja. Želja je i smisao mog bavljenja privatnim školstvom pružiti učenicima mogućnost da kroz obrazovanje postanu građani Europe u punom smislu te riječi. No, kod nas je izgleda sramota ulagati u učenje i znanje - izjavila je tijekom razgovora s posjetiteljima ravnateljica Moto svečanosti bio je Darujmo znanost mladima, što dokazuje da ta gimnazija osluškuje želje i interese svojih polaznika te im omogućava kreativan razvoj Jasenka Breitenfeld i dodala da uspjeh zahvaljuje i razumijevanju na relaciji učenik - roditelj - škola, ali i dugogodišnjoj izvrsnoj suradnji s brojnim međunarodnim ustanovama te pozvala učenike da se upisuju u tu školu. Gimnazija je osnovana 1993. i od početka funkcionira na učenju triju svjetskih jezika, razvijanju osobnosti i poticanju raznovrsnih interesa, radu u malim grupama i prijateljskom ozračju, individualnom pristupu, svladavanju vještine dobroga ponašanja, nastavi retorike kroz sve četiri godine i na srodnim pedagoškim vrijednostima. J. B. suradnici javljaju broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. 23 www.skolskenovine.hr SESVETE Razigrano proljeće gojiteljica, spontano, razigrano, neopterećeni scenskim nastupom. Bilo je tu svega, narodnih pjesama i kola, šaljivih igrokaza, zbornoga pjevanja, lutkarskih predstava, a najviše dobrog i veselog raspoloženja. Cilj je ovakvih programa, kako stoji u obrazloženju, poticati cjelovit razvoj u uvjetima zajedničke igre te aktivnog, suradničkog i situacijskog učenja, zatim pružiti mogućnosti svakom djetetu da zadovolji svoje opće i posebne potrebe te izrazi svoje stvaralačke potencijale ovisno o interesima i sposobnostima. Voditeljice programa Natalija Malić, Leona Nekret Katić, Marijana Hasnek, Marija Srakec, SnjeStvaralaštvo djece i njihovih odgojiteljica PULA U Zahtjevan program izveli su mali predškolci uz vodstvo svojih odgojiteljica, spontano, razigrano i neopterećeno žana Petej i Gita Bagarić iz Brestja, Vesna Šprem, Biserka Jelić i Marcela Lež iz Prekvršja te Anica Stipić iz Luke pokazale su puno entuzijazma i vještine u vođenju najmlađih. Djeca su u najboljem svjetlu pokazala svoj smisao za igru i zajedništvo, svoje sposobnosti da pokažu ono najljepše što nose dječje duše u sebi. Sve je bilo na visokoj razini, od kostima, scenografije, narodnih nošnji do klavira koji je ušetao kao da se i on igra. Pokazalo se da napor, trud i samoprijegoran rad imaju svoju svrhu i da je takav rad s najmlađima itekako nužan. Nažalost, to nije uvijek svima dostupno, a i odgojiteljice često imaju prevelike grupe. Zbog toga su ovakvi primjeri rada s najmlađima za svaku pohvalu. Za najmlađe bi se moralo uvijek pronaći sredstava da se njihov odgoj i obrazovanje provode na najbolji mogući naćin. Djeca jesu proljeće života, a razigrano proljeće je radost svakom društvu. M. D. P. Osnovna škola Monte Zaro Stručni skup pedagoga i psihologa Puli je 10. svibnja održan stručni skup pedagoga i psihologa Istarske županije. Pozdravnu dobrodošlicu svim sudionicima uputio je pročelnik Erik Lukšić, a voditeljice Branka Sironić i Ljiljana Juričić uručile su mu zahvalnice za pomoć pri radu stručnoga vijeća. Erik Lukšić održao je i predavanje Carpe vitam - Iskoristi život i prikazao način motiviranja učenika za postizanje dobrih rezultata i razvoja optimističkoga stava prema životu. Znanstvena novakinja Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli Marina Diković govorila je o inovativno- Razmjena iskustava Pojašnjen je način motiviranja učenika za postizanje dobrih rezultata i razvoja optimističkoga stava prema životu sti i kreativnosti u odgoju i obrazovanju i zaključila da kreativnost može razviti škola u kojoj se njeguje mišljenje, rasuđivanje, dijalog, razmijenjivanje i stvaranje novih ideja. Uloga je stručnih suradnika poticati stvaranje takvog ozračja koje rezultira stvaranjem osjećaja zadovoljstva učenika, primjerice stvaranje motivirajućih situacija za učenje te uključivanje svih kulturalnih, rasnih, socijalnih i drugih osobnosti. - Rezultati istraživanja Rizični i zaštitni čimbenici i potrebe djece i mladih s poremećajima u ponašanju grada Pule upućuju na zaključak da postoje specifične razlike između djece i mladih u Puli u usporedbi s ispitanicima u cijeloj državi - naglasila je dr. Mirjana Radetić-Paić sa Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i ukazala na potrebu bolje ponude interventnih mjera za djecu i mlade, kao i na pozitivne i negativne promjene na tom području tijekom desetogodišnjega razdoblja. Psihologinja sa Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli Đeni Zuliani podsjetila je na važnost uloge učitelja i roditelja u poboljšanju procesa inkluzije te poticanja procesa socijalizacije između učenika sa posebnim potrebama i bez njih u razrednoj skupini te stvaranja pozitivne radne atmosfere pogodne za učenje, rast i razvoj svih sudionika tog procesa. B. S. Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC svakidašnjica vorana Narodnog sveučilišta u Sesvetama bila je prepuna 8. svibnja, jer se u nju sjatilo najradosnije društvo iz Dječjeg vrtića Sesvete u povodu prikaza sposebnih programa, kojih je ove godine bilo zaista za svaku pohvalu. Polaznici iz Luke, Prekvršja, Brestja i njihove voditeljice izveli su program od sedam točaka koji je oduševio sve nazočne. Ravnateljica vrtića Nada Vladiček pozdravila je svu djecu, roditelje i članove obitelji kojih je bilo toliko da su neki morali sjediti i na stepenicama. Zahtjevan program osmislila je Mirjana Bidoli, a izveli ga mali predškolci uz vodstvo svojih od- Naša D Umijeće najmlađih Narodno sveučilište V eselo je bilo na Jelačićevu trgu u Zagrebu u nedjelju 9. svibnja, jer su ga zaposjeli najmlađi. Dječji su vrtići imali svoje mjesto i vrijeme u samom srcu grada. Najmlađima s pravom pripada naše srce, oni i spadaju u centar života i nema ništa ljepše i veselije od dječjega smijeha, igre i pjesme. Maštovito, uzbudljivo i inspirativno bilo je gledati što sve mogu i hoće djeca uz podršku i pomoć odgajateljica, pedagoginja, psihologinja i drugih stručnih i dobronamjernih osoba koje vole raditi s djecom. Trg je bio preplavljen vedrinom, ispod svakog štanda zapljusnula bi nova i drugačije slika. To je ona ljepša i sretnija strana kada se pokazuju rezultati i uspjeh, a zaborave sve teškoće i problemi kojih, nažalost, uvijek ima. Dajući mašti na volju djeca su u stanju učiniti čuda, a pod vodstvom vještih ruku odgajateljica ta se čuda pretvaraju u stvarnost. Po Trgu su prošetale dobre vile, patuljci, Crvenkapica, Trnoružica, Ivica i Marica i mnogi likovi iz mašte. Naslikanih ptica, cvijeća i srca bilo je toliko da bi se mogao njima naseliti čitav jedan planet, ako postoji još neki blizu nenaseljen. Obuhvaćeni su svi vidovi života i ovaj svijet u malom mogao je dati velikom svijetu mnoge mudre pouke. Uočljivo je da se naglasak daje na ekološke teme i mnogi su programi pokazivali da se o tome ozbilno vodi briga. Ako bismo naše najmlađe mogli uvjeriti u činjenicu da zaista moramo živjeti i ponašati se ekološki, onda bi najvažniji dio posla bio dobro obavljen. Najbolju sliku o tome kako se možemo ponašati ekološki pokazali su vrtići koji su donijeli sadnice ljekovitog i začinskog bilja. Uz poznatu izreku: Tko na srcu ima feler, neka jede celer iz Dječjeg vrtića Brestje donijeli su male sadnice celera, peršina i drugoga bilja koje su djeca sama uzgojila. Pokazalo se da je gotovo sve upotrebljivo, stari papir, stare čarape, boce, ambalaža, novine, stiropor, kamen, drvo, jednom riječju, ništa nije za bacanje jer može poslužiti. Djeca se pripremaju za život koji će ići dalje, ali tako da taj razvoj bude održiv. Nenadmašivi su dječji crteži, samo iskreno dječje oko u stanju je vidjeti svijet onakav kakav je u stvarnosti. Ne mislim tu na fotografsku objektivnost, nego na stvaran doživljaj. Nema tu lažnih vrijednosti i prazne kićenosti, to su male istine. Svoje mjesto našli su i narodni običaji, nošnja, folklor. Glazbena kultura njeguje se u mnogim vrtićima, a nadareni za sport isto tako mogu biti aktivni već u najranijoj dobi. Zastupljene su bile sve umjetnosti i vještine. Na jednome štandu u prvom planu su dvije ptice napravljene od balona. - Oh, kako su vam zgodni ti vrapci! - zadivila se jedna baka. - Daaaa? Ali to su golubovi. Da ne bi mladi bili tako neosviještene glede biljnog i životinjskog svijeta, na jednom štandu bila je nacrtana, u bojama, poveća stjenica, uz nju nešto manja bubamara. Dalo se iščitati da je taj izložak didaktičan stoga što su to djeca sama našla u vrtu. To je zaista dobro i poučno, samo se bojim da naše stjenice nisu ugrožena vrsta i vrlo su se raširile, neke su se i dobro ugojile i ne bi baš bilo poučno da ih još tetošimo i držimo kao kućne ljubimce. Škljocali su fotoaparati, zujale kamere, pojavile su se i neke medijske zvijezde, davali su intervjue i sve je bilo puno radoznalih. Neki su pjevali i plesali, neki su izvodili male predstave, neki su častili kolačima i bombonima pa je to bilo pravo narodno veselje za najmlađe. Dragih gledatelja bilo je mnogo, zastupljene su sve generacije, a roditelji nisu skrivali svoj ponos i zadovoljstvo. Svi ćemo biti na dobitku, ako iz ove manifestacije zapamtimo ono najvažnije, dobro odgojena djeca naša su jedina svijetla budućnost, sve drugo smo dobrano potrošili. Dajući mašti na volju djeca su u stanju učiniti čuda, a pod vodstvom vještih ruku odgajateljica ta se čuda pretvaraju u stvarnost 24 www.skolskenovine.hr UKRATKO ROGOZNICA Predstava Lutkarsko kazalište iz Splita izvelo je u četvrtak, 13. svibnja u Osnovnoj školi u Rogoznici ekološku priču o očuvanju okoliša Keko-Eko. Predstava je bila u obliku mjuzikla i prilagođena dobi učenika nižih razreda. Priču su pratili songovi s duhovitim i edukativnim tekstovima. Lutke su bile veoma lijepe i jako su se svidjele djeci. U priči Pero stalno pravi nered, kida cvijeće i prevrće kontejnere, jer je ljubomooran na Marinu koja se druži s Antom. Keko i Pero na rijeci zajedno love ribu i ulove samo smeće. Smetlar Keko objasni Peri kako se treba ponašati i osnuje ekološku udrugu. Na kraju svi, uključujući i kontejneri, zapjevaju zajedno s djecom i Kekom. Tema je songa o razvrstavanju smeća. Učenici su bili veoma zainteresirani i aktivno sudjelovali u predstavi. Svojim odnosom u predstavi pokazali su zavidnu ekološku osviještenost. Učenici i učitelji ocijenili su tu lutkarsku predstavu veoma uspješnom, a uklopila se i u vrijeme dodjele ekološkoga priznanja školi i Danu škole. (Diana Goleš) VARAŽDINSKE TOPLICE Suvenirnica Varaždinske Toplice najstarije su prirodno lječilište u Hrvatskoj zahvaljujući termalnoj ljekovitoj vodi koja se koristi još od doba Rimskog Carstva. U gradu je i mnogo kulturnih i povijesnih znamenitosti iz mnogih epoha, a u novije je vrijeme, osim zdravstvenoga, razvijen i seoski turizam. Unatoč svemu tome do sada u gradu nije bilo moguće kupiti toplički suvenir. Tom je problemu doskočila zadruga Topličnjak iz Osnovne škole Antuna i Ivana Kukuljevića otvorivši prvu suvenirnicu pod vodstvom Stanka Medevedeca i ravnateljice Goranke Štefanić. Otvorenje suvenirnice pozdravili su izaslanik varaždinskog župana Marin Vučić te ravnatelj Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Damir Mihalić. Turisti će tako od sada dašak topličke prošlosti moći ponijeti sa sobom, kupivši suvenire s topličkim motivima koje izrađuju učenici iz školske zadruge. (Ana Vnučec) ZAGREB Certifikati ISSA Četvrtu godinu zaredom dodijeljeni su ISSA certifikati za visoku kvalitetu poučavanja usmjerenoga na dijete. Ovogodišnje su dobitnice toga velikoga međunarodnog priznanja odgojiteljice Maja Vodopić iz Dječjih vtrića Dubrovnik i Višnja Vekić Kljaić iz Centra za predškolski odgoj Osijek te učiteljica iz Osnovne škole Samobor Marijeta Ranogajec. Svečana dodjela održana je 14. svibnja u Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu. ISSA certifikat dodjeljuje ISSA (International Step by Step Association), a za evaluaciju rada odgajateljica i učiteljice korišteni su ISSA Pedagoški standardi. Maja Vodopić, Višnja Vekić Kljaić i Marijeta Ranogajec dobile su najviše ocjene u svih sedam područja rada koje opisuju ISSA standardi. Prikazane su kratke videosnimke iz njihovih grupa i razreda. ISSA certifikate uručila je članica Upravnog vijeća POU Korak po korak dr. Vlatka Domović, koja je pritom naglasila da je certificiranje u Hrvatskoj pionirski posao i da upravo mali broj dodijeljenih certifikata pokazuje da se taj posao shvaća vrlo odgovorno i ozbiljno. U ime Agencije za odgoj i obrazovanje dobitnicama je čestitala pomoćnica ravnatelja Sanja Urek. aktualno suradnici javljaju broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. USPJEŠNI STUDENTI Č Zadovoljstvo radom esto se naša javnost zgraža nad nekim postupcima naših mladih. Masovne tučnjave, noćni izlasci, droga, akohol, nasilje spominju se i piše se o tome gotovo svakodnevno. Kao da nemamo mjesta ni vremena dovoljno govoriti o onima koji nikome ne zadaju brigu ni probleme, jer redovito i marljivo uče, rade, završavaju škole i fakultete, postižu izvrsne rezultate na natjecanjima i uzorni su u svakom pogledu. Jedna je od tih uzornih i izvrsnih Ana Koralija-Pavlović, dobitnica stipendije grada Zagreba za nadarene studente. To je visoko priznanje dobila, jer je četvorogodišnji studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, smjer Poslovna ekonomija i financije, završila u roku i to s prosjekom ocjena 4,8. Dobila je i dekanovu nagradu, jer je u trećoj godini studija imala prosjek ocjena odličan. Sada priprema diplomski rad i nakon obrane rada, stječi će naslov magistra ekonomije. Potom namjerava potražiti posao i nastaviti stručno usavršavanje i obrazovanje uz rad. Ana Koralija-Pavlović jednostavna je i skromna djevojka, a svoju izvrsnost ne pokazuje samo na fakultetu, nego i u obitelji koja živi i radi u lijepom prigradskom naselju Vugrovcu. U obiteljskoj kući, koja odiše redom i radom, punoj slika i cvijeća, stanuje s roditeljima i sestrom. Vugrovec je pun zelenila, okružen šumama, voćnjacima, vrtovima i vinogradima. Zapažen uspjeh dobar je razlog da dodatno upoznamo tu izvrsnu djevojku i čujemo kako joj sve to uspijeva. - Ne mislim da je nešto posebno biti odličan, treba imati samo dobru volju i redovito raditi. Da je rad izvor zadovoljstva i uspjeha shvatila sam još u srednjoj školi i išla na natjecanja iz matematike i njemačkoga jezika. Odlučila sam se za studij ekonomije, jer se nadam da ću tako najlakše snaći i dobiti odgovarajući posao. Važno je imati radne navike, a njih sam stekla i vidjela primjer u svojoj obitelji, jer u nas se uvijek nešto radi. Kad se umorim od napornog učenja, radim u vrtu, volim cvijeće, prirodu, imam kućne ljubimce i brinem se o njima. Radim i u vinogradu, to me relaksira i odmara. Volim prošetati šumom i divim se ljepotama prirode. Moji su radili u inozemstvu, no naša je zemlja tako lijepa i bogata i uvjerena sam da Ana KoralijaPavlović na dodjeli prvostupničke diplome “Ne mislim da je nešto posebno biti odličan, treba imati samo dobru volju i redovito raditi“ ćemo je radom dodatno oplemeniti i obogatiti. Kako može mlada osoba živjeti samo od rada? - Imam svoje društvo, prijateljice i prijatelje. S njima se redovno sastajem, izlazimo popiti sok, kavu, razgovaramo, zajedno ručamo na fakultetu, dijelimo radosti i brige. Ne izlazim kasno noću, ne posjećujem mjesta koja su ozloglašena, nikad nisam bila u društvu koje se opija i tulumari do jutra - povjerava se Ana, a majka ju ispravlja i dodaje da ipak ponekad bdije do jutra, ali ZADAR S Ekonomski fakultet u Zagrebu nad knjigom. - Nekad mi je lakše učiti noću, jer se mogu bolje koncentrirati i sistematizirati opsežnu građu, a onda se danju odmaram uz moj omiljeni hobi, slikanje. Sva je sreća što mi roditelji omogućuju da se brinem samo za studij pa ne moram kao mnogi drugi obavljati teške poslove da bih platila za studij i podmirila osnovne životne potrebe. Društvo u kojemu se krećem razmišlja slično kao i ja i svi živimo skromno. Ne zanosimo se nikakvim lažnim pojmovima o sreći i neočekivanom uspjehu. Sve će doći svojim tokom. Brižna majka savjetuje ju da se više odmara i da ne mora imati baš sve odlične ocjene, ali Ana misli da je u stvari najlakše kad si odličan. Bolonjski način rada ne zadaje joj problema, dapače, daje prednost studentima koji su ambiciozni i imaju radne navike. Svaki profesor prepozna one studente koji se zalažu i rade redovito, ima strogih profesora, ali nema gradiva koje se ne bi moglo svladati. Istini za volju, ne može se uvijek baš sve složiti da bude idealno i onako kako je teoretski zamišljeno. Nema uvijek dovoljno prostora na fakultetu za individualan rad. Pauze su između predavanja i vježbi ponekad prevelike, no to su sitnice koje se mogu podnijeti. Razgovor ugodni morao je završiti, a moglo se s Anom još dugo razgovarati o lijepim stvarima, njezinim slikama, vrtu, prijateljicama i prijateljima iz svih krajeva Hrvatske s kojima ima mnogo toga zajedničko i s kojima provodi mladost u radu i druženju i nema nikakvih potreba da se šeta crvenim tepihom i traži slavu od jednog trenutka, na brzinu, bez rada i napora. Ovakve teme i likovi morali bi zauzimati nešto više medijskoga prostora, njih bi trebalo više i češće predstavljati našoj sumornoj svakodnevici, možda bi služile i drugima mladima kao pozitivan primjer i ohrabrenje, da se može uživati u životu na mnogo ljepši i pozitivniji način, nego što nam ga nude lažni tvorci lažnoga zadovoljstva. Neka to bude samo mala čestitka izvrsnoj Ani i svima mladima koji kroče putovima rada, dostojanstva i pravih ljudskih vrijednosti. Sretni smo što ih imamo. Možda će nam takva djeca ipak jednom omogućiti da se odlučnije krene naprijed u bolji i ljepši život. Marija Drobnjak Posavec Prosvjetne aktualnosti Međunarodna priznanja a Sveučilišta u Zadru na međunarodni sajam inovacija i novih tehnologija u Ženevi otišao je robot Roki i osvojio zlatnu plaketu i posebnu pohvalu stručnoga suda. Roki je prvi hrvatski robot projektiran i napravljen za asistiranje u kirurgiji. U izradi je sudjelovalo desetak stručnjaka i istraživača s Odjela za promet i pomorstvo na studiju brodostrojarstva, a financirao je Hrvatski institut za tehnologiju. Primjenjivat će za otprilike dvije godine nakon testiranja u operacijskoj dvorani Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. A na drugom kraju svijeta, u dalekoj Indoneziji maturantice zadarske Gimnazije Jurja Barakovića Ana Marija Knežević i Luna Lakić osvojile su nagradu u kategoriji za rad koji ima visoku mogućnost primjene na Međunarodnom natjecanju mladih znanstvenika. Pobijedile su u konkurenciji 150 mladih znanstvenika iz cijeloga svijeta te tako potvrdile svoje sposobnosti i prvo mjesto osvojeno na državnom prvenstvu. I dok jedni osvajaju odličja izvan zemlje, drugi se natječu na državnom prvenstvu. Tako su prvo i drugo mjesto iz logike i filozofije osvojili Luka Mikec, Niko Mikuličić i Nikolina Budan iz Gimnazije Franje Petrića iz Zadra. A u Šibeniku na državno prvenstvo iz matematike otputovali su Josip Kasap i Katarina Vulić učenici sedmog i osmog razreda OŠ Šimuna Kožičića Benje, koji su u tandemu nedavno osvojili treće mjesto na Festivalu matematike u Puli. Osim u matematici Katarinu još očekuju državna natjecanja iz biologije, kemije i hrvatskog jezika. A kako bi završenim osnovcima olakšali izbor srednje škole Radio 057 pokrenuo je ciklus emisija koje se bave upisom u srednje škole, a u njima će sudjelovati predstavnici Zavoda za zapošljavanje, Ministarstva obrazovanja i srednjih škola Zadarske županije. Dragutin Karanči aktualno mediji broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. 25 www.skolskenovine.hr FILM U»ITELJI PISCI Mato NediÊ Mato Nedić rođen je 5. siječnja 1971. godine u Tolisi. Školovao se u rodnom mjestu, Orašju i Osijeku, gdje je završio studij hrvatskoga jezika i književnosti. Od 1998. godine zaposlen je u Srednjoj školi fra Martina Nedića u Orašju, gdje predaje hrvatski jezik. Do sada je objavio sedam samostalnih knjiga: Bijeg, pripovijetke (1997.), Godina stradanja, roman (2000.), Pomrčina sunca, kratke priče (2005.), Svršetak početka, pjesnička proza (2006.), Govor gradova, putopisne crtice (2007.), Ljudske priče, pripovijetke (2010.) i Pater Martinus, roman (2010.). Pjesme je objavljivao u časopisima, zajedničkim zbirkama i zbornicima. Suautor je gramatičkoga priručnika za srednjoškolce naslovljenoga Slovo o jeziku (2002.), koji se upotrebljava u srednjim školama Županije posavske (BiH). Jedan je od suautora monografije Župa Tolisa 1802.-2002. (Tolisa, 2002.). Autor je koncepcije i glavni urednik panorame Toliška tkanica (2007.) te knjige Posavski književni zbornik (2008.). Član je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne (Mostar). Biljka sjemenjača Kada bih mogao birati, najradije bih bio biljka sjemenjača. Proljeće bi me zalijevalo životom, a sunce bi me dizalo iz zemlje. Ljeto bi mi darovalo cvjetove. Ujesen bi vjetri nosili moje sjeme, rasipali bi me u plodne oranice. S novim proljećem mnoštvo bi mojih sinova i kćeri živjelo umjesto mene. P Uvoenje u tajne filma ulska filmska tvornica i Hrvatski filmski savez, u suradnji s Pula film festivalom i Zajednicom tehničke kulture Pula, organizirali su projekciju petnaest filmova i prezentaciju pet projekata, koja je održana početkom travnja u zagrebačkom kinu Tuškanac. Predstavljeni su projekti Osnovne radionice izrade filma kao serije radionica koje pružaju sustavno znanje o izradi dokumentarnog filma, a u svojih su pet dosadašnjih izdanja ostvarile više od trideset radova koji su prikazani na sedamnaest festivala i osvojili sedam nagrada te Napredne radionice izrade filma, koja se bavi brušenjem autorskih ideja i njihovim scenarističkim, redateljskim i produkcijskim pripremama kako bi bile spremne za realizaciju. Škola animiranog filma projekt je namijenjen djeci viših razreda osnovnih škola koja se kroz dva mjeseca upoznaju s osnovnim tehnikama animacije, od plastelina i kockica za slaganje do konačne animacije crteža i kolaža, da bi na kraju snimili svoj prvi animirani film. Projekt se pro- Škola animiranog filma namijenjena je djeci viših razreda osnovnih škola (Foto: Gradska knjižnica Pula) vodi u suradnji sa Zajednicom tehničke kulture Pula te Zajednicom tehničke kulture Istarske županije, a partneri su Pula film festival i Gradska knjižnica i čitaonica. Radionica filmske medijske kulture u osnovnoškolskoj nastavi pokreće se kako bi učenicima približila HNOS-om propisane pojmove kroz praktikume u kojima učenici kolektivno ostvaruju svoje filmove. Prva se radionica odvijala u OŠ Giuseppine Martinuzzi u Puli, u prvom polugodištu školske U»ENICISTVARAOCI Svjetlost blistavih đerdana otrgnu iz njegove duše nit na kojoj je visjela bol i ona se strovali u bezdan, a dan razgrnu noć i čovjek usnu u san neprosanjan. Pred njime dan zaplesa ples s nadom. Pustoš neostvarenih čežnja Ugniježđen u leleku, drhtavom rukom dodirujem stvarnost. Hvatam se niti koje me još mogu izvući na površinu. Preda mnom pustoš neostvarenih čežnja – snovi se prevrću u (g)robovima. godine 2009./2010. i završena je snimanjem dva animirana i jednoga fotofilma. Na prezentaciji Pulske filmske tvornice prikazani su i filmovi Mladi i usmjereni (2004.) te Kako sam... (2008.) Zatka Pančića, Biciklist (2004.) Pere Šćulca, Uspješan start (2006.) Nevena Trgovčića, Zašto jedem ono što znam da mi škodi (2006.) autorice Ive Milaković, Živi život (2007.) Martina Bastijanića, ...i na kraju mravi pojedu ribu (2007.) Velimi- HR ra Todorovića i Rajka Bana, Autobiografski, kostimirani (2007.) i Traži se Happyend (2008.) Maje Koroman, Šjora Rina Smajla (2007.) Igora Šaponje, Ča je to jedan Aikido (2009.) Vanje Radovanović i Kuda plovi ovaj brod (2009.) Vanje Ujčić. Prikazani su i filmovi San prije početka školske godine te Bajka o vratima, autora učenika 6.a i 6.b razreda OŠ Giuseppine Martinuzzi iz Pule. Duško Popović Radioigra za djecu Najavljujemo... Sanja Lovrenčić, Maša u začaranom dvorcu Ples s nadom Zlatom opleteni đerdani nesanice razgrnuše tugu u oku čovjeka koji čeka da ispije noć, da se zagrcne gorčinom i da muku ostavi onima koji ostaju. Pulska filmska tvornica predstavila svoje projekte Nedjelja , 30. svibnja 2010., u 13,15 sati Redateljica Stephanie Jamnicky Urednica Nives Madunić Barišić Kad vrijeme mijenja ime Sakrih se iza izbrazdanog hrasta Tražeći nikad pronađeno mjesto. Igra skivača, kažeš. Nostalgija. Urezana imena vraćaju slavinu sjećanja. Histeričan smijeh stvara atmosferu. Dimenzija prostora se smanjuje. Visina, duljina, širina, ne bitno. Igrajmo se svjetla i sjene u mračnom kutku iluzije. Fotografirajmo namještena, sretna lica, obrisana iskorištenom krpom za prašinu. Zaboravimo se. Nestanimo. Naša radnja zbiva se kasnije. Svijet se smiješi. Moj spas za mene. Ivana Kovačević, 8. r. OŠ “1. listopada 1942.“, Čisla Vodteljica Jadranka Petrušić Pjesma je uvrπtena na ovogodiπnji dræavni LiDraNo Maša je mala, buckasta djevojčica s uvojcima i brojnim ukosnicama. Voli pjevuckati, a to mrze crvene žabe zlog čarobnjaka. Od njezinih ukosnica duhovi u začaranom dvorcu kišu i šmrcaju. U dvorcu je zatočen kraljević kojega treba osloboditi. U jezeru spava čudovište, ali je stalno pospano. U velikom se kotlu kuhaju knjige… Ova naopaka i neobična bajka puna iznenađenja i nevjerojatnih obrata ruši stereotipe i izokreće perspektive. Zabavna je i duhovita, a uči nas da stvari uvijek mogu biti i drugačije te da nije uvijek najbolje biti kraljević, a niti čovjek… Poznata spisateljica Sanja Lovrenčić ovoga puta poigrala se vlastitom pripovijetkom i pretvorila je u vrlo zvučnu i izazovnu radio igru za djecu. Redateljica Stephanie Jamnicky i ansambl profesionalnih glumaca predvođeni djevojčicom - sedmogodišnjom Martom Bandur koja je vješto i začudno odigrala naslovnu ulogu uspjeli su stvoriti modernu radijsku čaroliju. Radio igra za djecu vam daruje kutić poezije: Aleksandar Sergejevič Puškin, Bajka o ribaru i ribici Prijevod: Dobriša Cesarić Redateljica: Stephanie Jamnicky RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr mediji aktualno 26 www.skolskenovine.hr broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. GLAZBA WEB Proljetni koncert Glazbene πkole Karlovac Dar vjernoj publici Najveći sastav je gudački orkestar kojeg čini četrdesetak učenika i kojeg već godinama vodi nastavnik Velimir Cvijanović ICT u službi cjeloživotnog učenja i rješavanja društvenih problema http://www.zamirnet.hr ZaMirNet, jedna od brojnih udruga civilnog društva, koristi se informacijsko-komunikacijskim tehnologijama kako bi, na inovativan i učinkovit način, doprinosio ostvarenju socijalne pravde, podržao participativne političke procese i promovirao održivi razvoj. Pri tome podržava i osnažuje organizacije i društvene pokrete te pojedince i pojedinke u strateškoj primjeni tehnologija za rješavanje nekog društvenog problema. Promovirajući kulturu mira i ideje održivog razvoja, s ciljem da u lokalnim zajednicama – kao partneri – mobiliziraju znanje, ideje, vještine upravljanja, informa- U cijsku tehnologiju te ljudske resurse, projekti ove udruge obuhvaćaju i izvaninstitucionalne oblike odgoja i obrazovanja. Pritom, što je vidljivo i na njihovim mrežnim stranicama, naglasak je kontinuiranom nadopunjavanju znanja cjeloživotnim učenjem, podizanjem razine svjesnosti i osobne odgovornosti kroz pristup informacijama potrebnima za bolji život te osposobljavanju ljudi da informacije pretvore u akciju i odluke. Uz obavijesti o projektima ove udruge i novosti u njenim aktivnostima, stranica ZaMirNeta poveznicom čini dostupnim ZaMirZine, novine za civilno društvo i urbanu kulturu. (A. J.) Lutkarski studio Stribor na novoj sceni jedanaestoj godini postojanja i uspješna djelovanja Lutkarski studio Stribor, jedino osnovnoškolsko lutkarsko kazalište u Hrvatskoj, osnovano 1999. godine u zagrebačkoj Osnovnoj školi Ivana Cankara, dobilo je novu scenu na kojoj će ubuduće izvoditi svoje predstave. Zahvaljujući razumijevanju i suradnji Mjesne samuprave Črnomerec osiguran je prostor u jednoj od njihovih zgrada, u Bleiweissovoj 24, pa se tako lutkari sele iz svoje dugogodišnje sobice u OŠ Ivana Cankara, u koju je moglo stati tek dvadesetak gledatelja. Velika dvorana Mjesnog ureda Ban Keglević omogućava gotovo trostruki broj gledatelja pa ih se zaista čak i više, sedamdesetak okupilo na prvoj izvedbi, održanoj 22. travnja, kada je prikazana predstava Izgubljeni cvijetnjak, s kojom su prije pola godine obilježili i svoju desetogodišnjicu. Tako je istom predstavom obilježen završetak jednoga ciklusa i početak novoga, u novom prostoru i s posve novim mogućnostima. Osnovano po zamisli profesorice hrvatskog jezika Branke Rudman, koja je i autorica svih dosadašnjih predstava, lutkarsko je kazalište u proteklom prvom desetljeću okupilo i lutkarski obrazovalo nekoliko desetaka učenika starijih razreda osnovne škole, a smatra se da je njihove predstave vidjelo oko pet tisuća gledatelja, od vršnjaka iz OŠ Ivana Cankara i drugih zagrebačkih škola te njihovih roditelja do Vukovara, Korčule ili Gradišća, gdje redovito gostuju. Brojne su predstave bile humanitarne pa su posve zasluženo osvojili mnoge nagrade i priznanja, za umjetničku vrijednost svojih predstava i za njihov čovjekoljubni značaj. Izgubljeni cvijetnjak izveden je na Dan planete Zemlje, a svojom se ekološkom porukom posve prikladno uklopio u temeljne zasade svjetskoga pokreta zaštite okoliša u kojem živimo i kojega želimo ostaviti svojim mlađima. Uz prvu lutkarsku izvedbu na novoj sceni, Striborovci su priredili i prigodnu izložbu dokumenata, poput plakata, fotografija i novinskih isječaka koji svjedoče o njihovim brojnim predstavama i uspješnim gostovanjima. Duško Popović V iše od dvadeset godina Glazbena škola Karlovac predstavlja svoje orkestre na tradicionalnom „Proljetnom koncertu“. Koncert se održava, zbog velikog broja izvođača i publike, u najvećoj dvorani, a to je dvorana OSRH „Zrinski“ s gledalištem od oko 700 mjesta. Na koncertu nastupaju: gudački orkestar osnovne glazbene škole, orkestar gitara, zbor, puhački orkestar i komorni sastavi harmonika i gudaća. Zbor glazbene škole i sastav puhaća spojeni su s gradskim ansamblima i nastupaju u okviru Prvog hrvatskog pjevačkog društva “Zora“ i Puhačkog orkestra grada Karlovca. Organizacija ovoga najvećeg godišnjeg događaja je složena: od dežurstva nastavnika u pojedinim garderobama s ansamblima, do uvježbavanja brzog postavljanja stolica i notnih stalaka na pozornicu za potrebe svakog sastava i koordinacije ulaza i izlaza velikog broja učenika. Dodamo li još i prijevoz instrumenata i ostalih potrebnih stvari za koncert kao i ukrašavanje pozornice, može se zamisliti podjednako uzbuđenje svih sudionika, nastavnika i učenika koji sudjeluju na pozornici i iza nje. Publika naravno uživa u dobro uvježbanim skladbama i tečnoj izmjeni scene i ansambala. Dodatnu zanimljivost stvara i veliki video zid na kojem se mogu pratiti lica mladih glazbenika tijekom sviranja. Ove godine koncert su započeli udaraljkaši prof. Borne Šercara s dvije skladbe za marimbu, snare drum i bongose. Slijedio je kvartet harmonika prof. mentora Zlatka Prpića koji su izveli skladbe J. Derbenka te komorni gudaći sastav učenika srednje škole „Euterpa“ prof. Štefana Polgara sa skladbama L. Sorkočevića i G. F. Händela. Orkestar od dvadesetak gitarista osnovne glazbene škole, koji vodi nastavnica Darinka Drenjančević, izveo je četiri skladbe među kojima popularni „Greensleeves“ i „Valcer cvijeća“ P. I. Čajkovskog. Zbor, odnosno PHPD „Zora“ pod vodstvom prof. Radmile Bocek, pjevao je četiri skladbe iz programa izvedenog na natjecanju zborova u Veroni gdje su dokazali svoju kvalitetu osvojivši treću nagradu. Najveći sastav je gudački orkestar kojeg čini četrdesetak učenika i kojeg već godinama vodi nastavnik Velimir Cvijanović. Osim dvije efektne orkestralne skladbe, orkestar je pratio i soliste: violiniste Joška Stojanova i Ivu Martinovića te klarinetisticu Mateu Brajdić. Za sjajan završetak koncerta uvijek je zadužen Puhački orkestar pod vodstvom prof. Danijela Martinovića koji nerijetko publiku podiže na noge. Učenici i nastavnici Glazbene škole sretni su što imaju odista brojnu i vjernu publiku koja s pažnjom i veseljem prati ovaj karlovački proljetno-glazbeni događaj. Ljiljana Ščedrov KAZALIŠTE Dvojbeno u svakom pogledu Astrid Lindgren, Pipi Duga Čarapa, u prilagodbi i redateljstvu Zlatka Svibena, Dječje kazalište “Branko Mihaljević“, Osijek, 2009. P redstavu sam odgledao na nedavnom Naj, naj, naj festivalu koji su činile izabrane prošlogodišnje predstave, a dobila je tamo nagradu za redateljstvo. Međutim, roman o neobičnoj pjegavoj djevojčici s pletenicama koja “sve može sama“, i onda kada se pojavio kod nas prije gotovo pola stoljeća, a jednako tako i danas, izazivao je brojne moralne i pedagoške dvojbe - opravdano. Te dvojbe, one odgojne naravi, i danas su jednako suvremene kada je o ovom liku i ovakvom pogledu na dječji svijet riječ. Taj pristup, da je djeci sve dopušteno, da se sa svime i sa svima mogu i smiju izrugivati, s jedne je strane projekcija vlastitih frustracija i nonkonformizma same autorice (Astrid Lindgren, 1907. - 2002.), švedske književnice, u svoju književnu junakinju, a s druge - proizvod liberalnoga kapitalizma koji je i doveo to toga da se (s) brojnim mladima danas više ne može ovladavati; nevolja su i opasnost i sebi i društvu. Međutim, u kazalištu smo i gledamo zabavni, u osnovi pustolovni komad s nizom (kao) veselih prizora - u osnovi izvan stvarnoga života, ma koliko god da se Pipino ponašanje zbiva u naizgled svakidanjim zgodama i s običnom djecom iz susjedstva. Tako na sve to i treba gledati, kao na neobveznu zabavu. Mašta i - koješta! U što spada i Pipina žudnja za ocem i njezine izmišljotine u vezi s njim (pogađate; kći je samohrane majke!). Zbivalo se to na bogatoj i dojmljivoj, manje-više realističnoj pozornici Ive Matije Bitange i Lea Vukelića, koji su ujedno osmislili i glumačku odjeću. Ta slika pozornice i odjeća glumaca ostali su najpamtljiviji i najsnažniji u dojmu, više nego ono što se prikazivalo, premda je scena stanovito prenatrpana. Profesionalno su djelovali i svjetlo (Ivo Nižetić), zvuk (Dražen Golubić), glazba (Darko Hajsek), a i govor je (Alma Vančura) pravilan. Zgoda je bilo - puno, zapravo - previše! Izvela ih je glumačka družba u kojoj se ne zna što tko glumi, jer je navedeno tek “igraju“: prva po redu je Marija Kolb, ona je onda valjda Pipi; odgovara općim slikovnim predodžbama o njoj, igra je poletno. No, najvjerodostojnijom mi se učinila ona glumica koja predstavlja krupniju djevojčicu (druga navedena u ženskoj podjeli, Areta Ćurković?!). U sažetku: dvojbeno je ovdje puno toga, a pod kraj je bilo i zamorno; 80 minuta činilo se mnogo dužim! Stijepo Mijović Kočan mediji aktualno broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. 27 www.skolskenovine.hr KNJIGE ČASOPISI Hrvatsko učiteljstvo u Istri K Nevio Šetić Staleška društva i časopisi hrvatskog učiteljstva u Istri 1891. - 1914. Hrvatski pedagoškoknjiževni zbor i Profil International Zagreb, 2010. Autor nam daje cjelovit i pregledan uvid u zanimljiv segment kulturne i političke povijesti Istre na prijelazu stoljeća do Prvoga svjetskog rata njiga Staleška društva i časopisi hrvatskog učiteljstva u Istri 1891. - 1914. najnoviji je historiografski rad povjesničara, publicista i političara prof. dr. sc. Nevija Šetića, koji se u svom istraživačkom i publicističkom djelovanju bavi hrvatskom novovjekovnom povijesti, posebice na području Istre, Rijeke i kvarnerskih otoka. U ovoj knjizi autor nam daje cjelovit i pregledan uvid u zanimljiv segment kulturne i političke povijesti Istre na prijelazu stoljeća do Prvoga svjetskog rata, prikazujući tadašnje prilike u istarskoj prosvjeti i svestrana nastojanja hrvatskog učiteljstva u Istri. Knjiga će svojim znanstvenim pristupom, a istodobno jasnim, mjestimice čak literarnim stilom pisanja, kao i autorovim komentarom zainteresirati ne samo stručnjake, već i širi krug čitatelja. Sadržaj knjige podijeljen je na dva dijela, a temelji se na autorovu podrobnom istraživanju arhivskoga gradiva, ponajprije stručnih pedagoških časopisa Narodna prosvjeta (1906. - 1914.) i Hrvatska škola (1912. - 1914.), koji su objavljivani u Istri. U prvom dijelu knjige postupno se i s nekoliko aspekata razrađuje tema, počevši od šire slike povijesnih i društvenih događanja u Istri, u vremenu dok je ona bila dijelom Austro-Ugarske Monarhije. Potom autor oslikava problematiku i djelovanje istarskih učitelja i prosvjetitelja, koji nisu bili samo učitelji, već su se mnogi posvetili društvenom i političkom angažmanu radeći na očuvanju i jačanju hrvatske nacionalne svijesti u Istri, u vremenu dok su hrvatske zemlje bile teritorijalno i upravno razdvojene. U nastojanjima da ojačaju svoj položaj, hrvatski su se i slovenski učitelji u Istri počeli staleški organizirati, najprije po općinama, a 1897. godine ustrojeno je i jedinstveno staleško učiteljsko društvo Narodna prosvjeta za cijelo područje Istre sa sjedištem u Pazinu, koje od 1906. izdaje i vlastiti istoimeni mjesečni stručni časopis, koji je u svakom svom broju donosio vrijedne, aktualne i nadasve stručne članke, kao i literarne radove. S vremenom se unutar Društva javljaju razmirice zbog pojave novih liberalističkih ideoloških strujanja, pa 1911. godine dolazi do raskola. Pristaše ateističkog liberalizma ostaju u društvu Narodna prosvjeta, dok su pristaše hrvatskoga katoličkog pokreta osnovali Katoličko učiteljsko društvo za Istru Hrvatska škola sa sjedištem također u Pazinu te od početka 1912. počeli izdavati i svoj istoimeni stručni časopis. Nažalost, početkom Prvoga svjetskog rata 1914. godine oba su se učiteljska društva ugasila, kao i oba časopisa. Drugi dio knjige čine 52 odabrana autentična priloga iz časopisa Narodna prosvjeta i Hrvatska škola, pa je ovdje moguće neposredno iščitati radove pojedinih istarskih učitelja te dobiti uvid u srž tadašnje hrvatske pedagoške misli u Istri. Marijana Cesarec Korisni i informativni savjeti K Dagmar Kumbier, Friedmann Schultz von Thun Interkulturalna komunikacija: metode, modeli, primjeri EruditA Zagreb 2009. Zahvaljujući autentičnosti primjera interkulturalne komunikacije, čitatelji će se prepoznati u mnogim opisanim životnim situacijama omunikacija s ljudima koji pripadaju kulturama drugačijima od naše postala je sastavnim dijelom naše svakidašnjice. Stoga se u poslovnoj kao i u osobnoj komunikaciji sve češće postavlja pitanje kako razumjeti vrijednosti i modele ponašanja pojedinaca unutar različitih kultura. Urednici knjige Interkulturalna komunikacija: metode, modeli, primjeri Dagmar Kumbier i Friedmanna Schultza von Thuna u razmatranju te aktualne problematike polaze sa stajališta komunikacijske psihologije i interkulturalne komunikacije. Smatraju da je uspješna interkulturalna komunikacija utemeljena na sposobnosti da se refleksivno i samorefleksivno izađe na kraj s kulturno uvjetovanim smetnjama. U tome mogu poslužiti komunikacijsko-psihološki modeli koje je Friedmann Schultz von Thun obradio u knjizi Kako međusobno razgovaramo 1-3. Knjiga Interkulturalna komunikacija: metode, modeli, primjeri sadržava 15 radova koji iznose iskustva stručnjaka različitih područja koja su stečena u osobnoj ili profesionalnoj interkulturalnoj komunikaciji. Ona su protumačena kroz prizmu pet komunikacijsko-psiholoških modela. Radove je napisalo 18 autora. Većina njih su psiholozi, a ostali su pedagozi, sociolozi, ekonomisti, savjetnici, inženjeri, trgovci, a većim su dijelom pripadnici različitih kultura. Nekoliko radova obrađuje nesporazume i smetnje koji su neizbježni u komunikaciji pripadnika različitih kultura i o tome kako ih prevladati. U jednom se radu opisuju problemi interkulturalne komunikacije u njemačkoj obitelji koja je posvojila djecu iz Vijetnama, a u drugome život jednoga njemačko-meksičkoga bračnog para koji međusobne kulturne različitosti sagledava refleksivno i samorefleksivno. Sljedećih nekoliko radova napisano je sa stajališta multikulturalnog identiteta, odnosno kako se vlastite multikulturalne raznolikosti mogu integrirati u pojam o sebi. Zatim, dva stručnjaka koja pripadaju različitim kulturama u svojemu radu obrazlažu svoje kulturno uvjetovane pristupe radu s maloljetnim nasilnicima. Sljedeći je rad posvećen nesporazumima koji nastaju kada djelatnici službe hitne pomoći nisu pripremljeni na razumijevanje doživljaja boli ili smrti u drugim kulturama. Nekoliko radova obrađuje nastajanje i razumijevanje konflikata i njihovu medijaciju u području interkulturalnog djelovanja te probleme koji proizlaze iz apsolutiziranja interkulturalne perspektive. Zahvaljujući autentičnosti primjera interkulturalne komunikacije, čitatelji koji imaju iskustva takve komunikacije prepoznat će se u mnogim opisanim životnim situacijama. One, pak, koji takvo iskustvo nemaju, knjiga će korisnim i informativnim savjetima pripremiti za razumijevanje i snalaženje u interkulturalnoj komunikaciji. Slavenka Halačev Meridijani Časopis za zemljopis, povijest, ekologiju i putovanja, broj 145., svibanj 2010. H rvatsko more i otoci, hrvatske gore, rijeke i jezera, hrvatska polja i ravnice... sve je to dio beskrajne ljepote kojoj se divimo i kojom s pravom pred svijetom ponosimo. Jedna od tih fascinantnih ljepota jesu i Kornati - hrvatska robinzonska idila, koju nam u ovome broju Meridijana tekstom i fotografijama približava Davor Rostuhar. Oko 150 kornatskih otoka čini pravi morski labirint. Na cijelomu Sredozemlju nigdje se na jednom mjestu na tako malo prostora nije stisnulo toliko otoka. Legenda kaže da su bogovi stvorili kornatsko otočje od suza zvijezda, a moru su zadnjeg dana stvaranja podarili sjajno plavetnilo da ih miluje. Iz zraka se taj arhipelag od bezbroj otočića zaista doima poput svježeg biserja razbacanog po staklenom podu. Druga tema broja vodi nas u Široki Brijeg (tekst fra Ante Marić, fotografije Arhiv Matice hrvatske Široki Brijeg i Ivo Pervan), važno hrvatsko središte vjere i duhovnosti, kulture i umjetnosti, obrazovanja i narodne baštine cijele zapadne Hercegovine. Od ostalih priloga izdvajamo članak o engleskoj kraljici Elizabeti I., koja je od Engleske stvorila moćnu državu i gospodaricu mora, utrvši put njezinu usponu do svjetske velesile. Tu je i članak o pustinji Atacama, na sjeveru Čilea, koja je poznata kao najsuša pustinja na svijetu. Uz redovite rubrike Geo-info, Planet Internet i druge, tu je još članak o hidroelektranama na rijeci Dravi. (ir) Matematičkofizički list Broj 4 (240), Zagreb 2009/2010. N ovi broj Matematičko-fizičkog lista (MFL) posljednji je broj u ovoj školskoj godini u kojoj je obilježena 60. obljetnica izlaženja časopisa. Novi broj MFL-a donosi nekoliko priloga iz matematike, fizike, astronomije, kao i drugih priloga. Navodimo samo najvažnije od njih: prilog Vedrana Šege o prvom od sedam „Milenijskih problema“, koji su obilježili sadaš- nju matematiku, a to je problem iz teorije algoritama “P=NP?“; zatim prilog Darka Veljana Pravokutni, Pitagorini i Heronovi trokuti, posvećen nedavno preminulom profesoru Borisu Pavkoviću; stalni suradnik lista iz Sarajeva Šefket Arslanagić piše na temu Čebiševljeva nejednakost i njezina primjena, a apsolventica PMF-a Dijana Kreso objašnjava kako se primjenjuje Eisensteinov kriterij ireducibilnosti polinoma na rješavanje nekih zadataka s međunarodnih natjecanja. Dario Hrupec nastavlja seriju članaka na temu Povijest znanosti člankom Velike ideje u znanosti; u prilogu Marka Grbe Dualizam u fizici, može se pročitati više o dvije hipoteze o prirodi svjetlosti, dok Matko Milin u svojem prilogu objašnjava kako možemo uz pomoć jednostavnog modela Sunca izračunati temperaturu u središtu Sunca. U stalnoj rubrici Iz moje radionice i laboratorija Stjepan Anđić opisuje eksperiment o određivanju akceleracije i brzine spuštanja diska. Spomenimo još najavu 41. međunarodne fizičke olimpijade koja će se ovog ljeta održati u Zagrebu te osvrt na nacionalne ispite i državnu maturu Željke Milin Šipuš. (as) ABC tehnike Časopis Hrvatske zajednice tehničke kulture, broj 535., svibanj 2010. R ubrika Astronautika donosi članak Marina Trumpića o američkim svemirskim letjelicama u koje su utrošene milijarde dolara, a koje nikada neće poletjeti, u prvom redu stoga što su Amerikanci promijenili svoje planove osvajanja Svemira, a isti autor predstavlja i bivšeg američkog astronauta i fizičara na MIT-u, koji predviđa da bi se s novim američkim svemirskim brodovima na Mars moglo putovati svega 39 dana. Mala škola programiranja Damira Čovića ovaj put govori o programima za grafičku simulaciju valova. U rubrici Elektronika govori se o novom životu starih uređaja, kao što su, primjerice, satelitski prijamnici i zastarjeli videorekorderi koji se mogu iskorisiti i kad više ne služe svojoj osnovnoj namjeni. Zrakoplovni modelari naći će prilog o padu i otklonu osi motora aviona te kraći članak o tome čemu služi V-oblik krila na aviomodelima. Brodomodelari, posebice početnici, naučit će, pak, kako se radi posebna vrsta jedrilice, u čemu će im pomoći i uobičajeni nacrt u prilogu časopisa. U rubrici Energija saznat ćemo što je to temperatura, a što toplina, ljubitelji automobila upoznat će se s novim modelom Volva - S60 - koji ima potpuno novi dizajn. U rubrici Izumi koji su promijenili svijet ovaj put su na red došle podmornice, a u Povijesti robotike predstavljen je robotički automobil. (ir) iz proπlosti 28 broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. www.skolskenovine.hr PRIJE 150 GODINA Osposobljena 22 učitelja U osrednjem škol. listu “Oesterr. Schulbote”, koji izlazi u Beču, vadimo službene podatke o napredku školskih zavodah u našoj domovini. – Učiteljište za učitelje u Zagrebu imalo je prošle godine 24 pripravnika u prvom, a 25 pripravnika u drugom tečaju, dakle još jedanput toliko, koliko god. 1858. Pohvaliti se mora nastojanje učiteljah a i pripravnikah, osobito glede ćudorednoga ponašanja. Na glavnom izpitu odobreno je iz drugoga tečaja 6 pripravnikah za učitelje glavnih, 13 za učitelje pučkih učionah i 6 za podučitelje. Osim toga 11 pripravnikah dalo se stranom doknadno izpitati, stranom izpit sposobnosti nuz oprost, da nemoraju učiteljište polaziti, položilo, i od osih su 2 za glavne, a 4 za pučke učione, 1 pako za podučitelja s primjernimi svjedočbami odobreni; dakle je školne godine 1859. pučka učiona 22 osobe školne zadobila. Napredak Br. 16 / 15. svibnja 1860. Objavljen udžbenik J. Partaša U c. k. zakladi škols. knjigah u Beču izašao je „Poučak u vrtlarstvu i pčelarstvu za porabu početnih učionah“. Spisao Jos. Partaš, učitelj c. k. preparandije zagrebačke, sa 54 slike. Vezana knjiga dobije se za 35 nv. Napredak Br. 17 / 1. lipnja 1860. PRIJE 100 GODINA OBLJETNICE Umjesto ulice - Sklonište Priredila Štefka Batinić Sušačko je sklonište otvoreno godinu dana nakon zagrebačkoga, a njegovo je otvaranje bilo rezultat marnoga rada Sekcije za našu djecu Udruge učiteljica kraljevina Hrvatske i Slavonije Učiteljeve vrline Učitelj uči i uzgaja djecu svega naroda. On upućuje i nastavlja mladež u vrlinama i znanjima, koja su nužna svakom čovjeku, da može svoje pravo čovječansko opredjeljenje postići. Valjan je učitelj duša svake škole. Mogu biti školske zgrade prostrane, krasne i lijepe, školske dvorane prostrane i ugledne i sa svim predmetima bogato snabdjevene, može i vlast školska izdavati najbolje zakone i najudesnije učevne planove, škola je ipak hrdjava, ako učitelj ne valja. Samo valjan učitelj kadar je učiniti školu valjanom, a valjanim se samo onaj može nazvati, koji zvanje svoje vjerno i savjesno vrši, koji se za zvanje dovoljno pripremio i koji je i srcem i dušom odan za dobro svojih učenika. Uz glavne vrline svakoga učitelja traži se još od njega prije svega, da je u svakom obziru dobar i čestit rodoljub i oduševljen za napredak svoga naroda. (Rudolf Baun Maldini) Škola Be. 6 / lipanj 1910. Prva školska liječnica U Beču je imenovana prva školska liječnica. Zove se gđa. Dr. Dora Teleky, a kćerka je uglednog bečkog liječnika te je u Beču promovirana. U četiri stručne škole imade da drži predavanja o zdravstvu i da bdije nad zdravstvenim stanjem 800 djevojaka. Domaće ognjište 100 godina od osnivanja Skloništa za djecu na Sušaku Zlata Belohlavek-Korač (1870.-1912.), prva upraviteljica Skloništa na Sušaku Poslije Zagreba – Sušak!, tako bje ustanovljeno u programu naše neumorne predsjednice. Na Sušak, sijelo industrije, gdje je najviše radnika, najviše sirotinje; na Sušak, gdje je najviše ugrožen hrvatski element. I doista već nakon drugog dječjeg dana ispunjena je ova točka programa. Otvoreno je Sklonište na Sušaku. Bilo je 20. travnja 1910. U novoj školskoj zgradi više djevojačke škole odredilo je općinsko poglavarstvo lijepu prizemnu sobu za taj novi dom. 32 djece, 16 djevojčica i 16 dječaka ljubopitno gledaše općinstvo, koje se uz učiteljski zbor više i niže djevojačke te pučke dječačke škole sakupljalo oko predstojnika kr. kot. oblasti dra Vinka baruna Zmajića i supruge, ravnatelja i profesora kr. velike gimnazije sušačke, zastupstva općine Sušak i ostalih uglednih učesnika, koji se za tu stvar zanimaše. Lijepim govorom pozdravila je predsjednica Udruge sabrano općinstvo i zamolila kr. kot. predsjednika baruna Zmajića, da proglasi Sklonište otvorenim. Dr. barun Zmajić, koji se uz učiteljski zbor, načelnika Sabljića, i opć. inžinira Brozovića mnogo trudio, da se uredi Sklonište, rado se je odazvao želji predsjednice i proglasio Sklonište otvorenim. Kod čedne svečanosti rasprostro se duh zadovoljstva u tom skromnom dječjem domu. A to se moglo čitati s obraza djece, što su se posadila oko stola, kao i s lica onih, koji su ih motrili i koji su im pripomogli do te dobrobiti. Glas o novo osnovanom Skloništu brzo se raširio, a na vratima toga doma dnevice se javljaju matere moleći, da se i njihovo dijete u taj domak primi. I prem je soba velika, prostrana, ipak je sa naraslim brojem: 50 napunjena, pa sada nije više moguće ispuniti molbe bijednih majka. Ovim je riječima upraviteljica Zlata BelohlavekKorač u Kalendaru Udruge učiteljica „Sekcije za našu djecu“ za 1911. godinu opisala otvaranje Skloništa na Sušaku, dnevnog azila za djecu iz socijalno ugroženih obitelji koja su u njemu dobivala potrebnu skrb – hranu te odgojnu i obrazovnu potporu. Sušačko je sklonište otvoreno godinu dana nakon zagrebačkoga, a njegovo je otvaranje bilo rezultat marnoga rada Sekcije za našu djecu Udruge učiteljica kraljevina Hrvatske i Slavonije, koju je godinama uspješno vodila učiteljica Milka Pogačić. Sredstva su se prikupljala različitim dobrotvornim i humanitarnim akcijama, a najuspješnija je svakako bila proslava Dječjeg dana, koja se redovito održavala prve subote u lipnju. Pokroviteljica sušačkog Skloništa, barunica Leokadija Zmajić Već je u prve dvije godine sklonište opravdalo svoje postojanje. Njegova je revna upraviteljica u Narodnim novinama 1912. godine napisala: Treću godinu navršuje Sklonište na Sušaku. Po svom napretku mora zadovoljiti svakoga, tko se za njega istinski, nepristrano zabrinjuje. Kroz tri je godine našlo u njemu svoje zaklonište preko 200 djece. Koliko li manje zla – već u to kratko doba – po tu dječicu! – Pouzdano možemo se nadati, da će se danas sjutra Sklonište moći pohvaliti lijepim brojem valjanih ljudi, koji će svoju sreću toplo zahvaljivati instituciji, koja im je djetinjstvo čuvala od zla i iskvarenosti. U studenome 1912. umrla je u 43. godini upraviteljica Skloništa Zlata BelohlavekKorač, inače učiteljica glazbe koja je svoju glazbenu naobrazbu, nakon Zagreba, stjecala u Grazu i Beču. Zahvaljujući velikom zalaganju Udruge učiteljica, ali i naklonosti lokalnih uglednika, prije svega obitelji Zmajić, sušačko se Sklonište do Prvoga svjetskog rata lijepo razvijalo te je 1914. godine imalo 230 djece i velike planove za preseljenje u vlastitu zgradu, kupljenu iste godine po vrlo povoljnoj cijeni u susjedstvu sušačke Gimnazije. Domaće ognjište o tome piše: Sada se napokon iza dugoga nastojanja o tome pružila zgodna prilika, te je Udruga mogla kupiti zgodnu zgradu uz vanredno povoljne uvjete. U prizemlju nalazi se 7 soba, u prvome katu 6 i s obje strane prvoga kata, koji je nešto uži od prizemlja, dvije lijepe otvorene terase. Zgrada ima i nešto vrta, te je kao stvorena za ovu svrhu. U prizemlju će Udruga smjestiti Sklonište, a ima u njemu mjesta za 300 djece, u prvome katu bit će uređeni stanovi zavodskih učiteljica, upravna pisarna, a uz to će se urediti još i menza za gimnazijalne đake. Bio je to veliki uspjeh nakon višegodišnjeg nastojanja da se pomogne nezbrinutoj djeci na Sušaku, najugroženijoj točki naše domovine. Socijalne ustanove što ih osnivala i vodila Udruga učiteljica odigrale su važnu ulogu u pružanju pomoći onima kojima je ona tijekom Prvoga svjetskog rata bila najpotrebnija te općenito u unapređenju institucionalne brige za socijalno ugroženu djecu. Svibanj /1910. Strah od zvijezde repatice Halleyev komet prošao je neopaženo, nečuveno, neviđeno, ali je ostavio iza sebe dosta razrovanih živaca, te će proći više tjedana, dok se umire. Dao sam svojim učenicima zadaću, da napišu što su čuli o repači. Čuli su, da će biti ata, gladi, kuge, poplave, potresa, sve stare bajke, a k njima se pridružila i jedna moderna: plin! Svi će se ljudi smijati, poluditi i onda umrijeti, pripovijedao je sin bogatoga obrtnika, koji je postao gradski zastupnik. „Mogla bi ljudima naškoditi magla“, piše sin isluženoga podčasnika, koji će malo po malo daleko u rangu prestići učitelja. Unuk jednoga strahovitoga skupca pripovijeda, da su na repači kuće od zlata, zvijezda je od zlata, ima tamo i zlatnoga voća! S neba će padati zvijezde i kamenje – veli jedan siromah, a sin putujućeg glazbenika Čeha dodaje: i dukati; repača će baciti otrov, željezo i vatru, ona dapače ima i noge, ići će po našoj zemlji i kogagod stigne, toga će i pojesti, tako je negdje čuo sin višeg činovnika. Preporod Br. 6 / lipanj 1910. PRIJE 50 Nove kazne za učenike na Zapadu U mnogim zemljama zapadne Evrope, a i u Sjedinjenim Američkim Državama, uzeo je maha pokret za promjenu dosadašnjeg „suviše popustljivog i liberalnog načina odgajanja djece“. Referendum održan nedavno među više stotina hiljada britanskih majki pokazao je, da 80 posto Engleskinja želi, da se fizičke kazne „u umjerenom obliku“ ponovno uvedu u škole za mlađu djecu. Mnogi pedagozi na Zapadu zastupaju mišljenje, da se porast kriminala među omladinom ima pripisati suviše blagom načinu suvremenog odgoja i nedovoljnoj suradnji između roditelja i škole. Neki idu i dalje, pa kažu, GODINA da je to posljedica dezorijentiranosti društva, kao, na pr. Dr. Paul Limbert, generalni sekretar Svjetske kršćanske zajednice mladih ljudi, koji uz to nadodaje, da bi u isto vrijeme trebalo učiniti sve moguće, da se i to dezorijentirano društvo modificira. Američki pedagozi, koji zastupaju liberalniji stav prema omladini, odlučno se protive fizičkim kaznama u školi, ali smatraju, da se u postupku s omladinom otišlo u drugu krajnost, pa je u mnogim američkim obiteljima dijete postalo pravi siledžija, a nekada autoritativni roditelji pravi mučenici. Možda je i kao posljedica takvih mišljenja izglasan nedavno u državi New York zakon o kažnjavanju učenika, prema kojem je dopušteno staviti učenika za kaznu u kut i kažnjavati ga lakšim kaznama „primijenjenim bez okrutnosti, mržnje i želje za osvetom“, kao što doslovno piše u tom zakonu. Školske novine Br. 22 / 27. svibnja 1960. πkolski æivot nekoÊ broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. [Ulomci] Rudolf Strohal Priređuje Anđelko Jelin U www.skolskenovine.hr Ne kradi U književnim djelima, memoarskim i beletrističkim, česti su opisi doživljaja i scena iz školskog života. Da se makar dio tih tekstova okupi na jednom mjestu, mogla bi to biti pozamašna i vrijedna antologija o školi kakva je nekoć bila i kako je individualno doživljavana. gradu Rijeci blage su i ugodne zime. Ne zna ondje narod za snježne vijavice ni mećave. Jedino osjeti ondje narod malo jače zimu, kada bura zapiri s hrvatskih okolnih brdina, ali takova bura ne traje dugo, istom dva ili tri dana, pa opet popusti. Premda su zime na Rijeci blage, ipak znade katkada i te kakova nadoći. Događa se to doduše rijetko kad, ali se ipak dogodi makar svake devete zime. Tako je ona navalila i u mjesecu siječnju godine 1851. Narod je navukao svakovrsno odijelo na se, samo da joj se odrva na ulici, a kod kuće se zgrnuo uz peć, tko je imao peć u sobi, a tko nije imao, uz ognjište u kuhinji. U jednoj takovoj staroj kući u starom gradu Rijeci na tako zvanoj Gomili, u tijesnoj uličici imađahu svoju đačku sobičicu na tavanu dva riječka gimnazijalca - Antun Tancabel i Jakov Žiganto, koji su polazili sedmi gimnazijski razred, a rodom bijahu iz staroga istarskoga kaštela Veprinca. U toj svojoj sobičici, gdje su kao đaci sproveli više godina, mučila ih je u ljetno vrijeme sunčana žega, a evo sada navali na njih svom žestinom i ljuta zima. Kolikogod ih je u ljetno doba morila sunčana žega, odolijevali su joj ipak lakše no sada ovoj nesmiljenoj zimi. Kada im je sunčana žega dodijala, pošli su do obale morske i okupali se u morskim valovima, pa izatoga pošli u Božju prirodu i legli u hlad pod granato drvo. Ali kuda sada u zimi? Iz škole ih tjera poslije svršene obuke podvornik Andrija Lemuth, na ulici ne možeš da obastaneš, u njihovoj sobici smrzavala se voda, a nemaš drva, da naložiš peći. Sabrali su doduše u svom razredu otpatke od papira, dapače sabirali i po ulicama, ako su gdje kakav opazili. Ali što je to? Kada su to u peći upalili, jedva su za čas osjetili blagodat topline na rukama, i opet su bili predani u ruke nesmiljenoj zimi. Dan za danom prolazio, a ne će kao za okladu da popusti. Trebalo je i zadaće izrađivati, a oni kao savjesni i marljivi đaci izrađuj zadaće sve kod one studeni. Da im se od zime ne ukoče prsti, puhali su neprestance u ruke, i tako nekako izradiše svoje zadaće. Već su htjeli zdvojiti od ljute zime, kada najednom opaziše jednoga popodneva, kada se vraćahu oko pet sati kući od obuke u pjevanju, u zavodskoj veži naslagana lijepa bukova drva. [...] ko jedan sat u noći odvedoše ih u redarstvenu stražarnicu i odrediše im sobicu, gdje su imali prenoćiti. U sobici bijahu samo dvije klupe, jedan stol i jedan stolac. Kada ih stražari smjestiše u sobicu, izađoše, zaključaše ih u tmici. Tu započe prvi Žiganto: - No lijepu smo si kašu skuhali. Ovdje s nama postupaju kao s lopovima. Bog zna, što će još iz nas učiniti. Samo da smo barem pričekali jedan dan i dobili naše svjedodžbe. Ali moglo bi se dogoditi, da za ovu našu ludoriju doznadu profesori, pa što onda? Oni ne će shvatiti stvari, kako se je dogodilo, već će nas odsuditi samo zato, što su nas stražari pohvatali i zatvorili. - Ma valjda ne će za to doznati profesori. Mi ćemo im sjutra dokazati, kako se je cijeli događaj dogodio, i moliti ih, da nas puste na slobodu! - produlji Tancabel. Pretresujući sve moguće slučajeve, koji bi ih mogli snaći, dočekaše ružoprstu zoru, a da nijesu ni oka stisli. Rana je zora naviještala krasan dan, komu su se oni toliko veselili, jer su odlučiti poći odmah kući, čim dobiju svjedodžbe. Već im je bujna mašta nekoliko dana prije ovoga dana stvarala zamamne slike, kako će svoje brižne roditelje razveseliti dobrim svjedodžbama, kako će se odmarati u hladu pod krošnjatim drvećem u roditeljskim vinogradima, a evo sve si svojom ludorijom pokvariše. Tuga, 29 Rudolf Strohal (1856. – 1936.), filolog, povjesničar i publicist, bio je učenik riječke gimnazije i student Filozofskog fakulteta u Zagrebu potom gimnazijski profesor Hrvatskoga jezika u Osijeku, Rijeci, Karlovcu i Bjelovaru te ravnatelj Kraljevske male realke (Bjelovar) i Kraljevske velike realne gimnazije (Karlovac). Osim najpoznatijih djela (Grad Karlovac opisan i orisan, Uz Lujzinsku cestu, Hrvatska glagolska knjiga), objavio je Strohal tristotinjak raznovrsnih radova, među njima i manje poznatu poučnu pripovijetku iz đačkog života Ne kradi (Pobratim, 1913.). tjeskoba i strah obuze im duše, a ipak bijahu čvrsto uvjereni, da nijesu baš mnogo skrivili. [...] Povjerenik promisli si stvar, odluči cijelu stvar predati ravnateljstvu velike gimnazije na Rijeci na daljnji disciplinarni postupak protiv okrivljenih đaka. Stoga i napisa ovaj službeni dopis na gimnazijsko ravnateljstvo: Br. 777. R. Slavnom ravnateljstvu c. kr. velike gimnazije na Rijeci. Noćas su učenici VII. gimnazijskoga razreda Antun Tancabel i Jakov Žiganto narušili u starom gradu na tako zvanoj Gomili noćni mir, bacajući bukove klade sa tavana trokatne kuće na pločnik. Te klade potječu od krađe, koju su oni izveli prema njihovoj izjavi u gimnazijskoj zgradi. Javljajući taj događaj slavnom ravnateljstvu, umoljavam ga, da protiv rečenih đaka disciplinarno postupa, jer sam ja od daljnjega redarstvenoga progona odustao i ujedno sa ovom službenom obavijesti otputio rečena dva učenika, da se imadu slavnom ravnateljstvu odmah prijaviti. [...] Na Rijeci, 28. kolovoza 1851. N. N., povjerenik redarstvene straže. O Veprinac N adstojnik napiše odmah nove svjedodžbe, njih potpisaše profesori i ravnatelj, koji je svjedodžbe providio još zavodskim žigom. Kada je bio taj posao gotov, pozove učenike, te im progovori. - Profesorski vas je zbor predložio poradi krađe i noćnoga izgreda višoj oblasti na lokalno isključenje iz ovoga zavoda i podjedno vam je snizio cijenu u vladanju od „pohvalno“ na „pokudno poradi krađe i noćnoga izgreda“. Evo vam vaših svjedodžbi, a odluka o vašem isključenju dostavit će se vašim roditeljima za nekoliko tjedana. Sada ajte! Učenici primiše svjedodžbe i udariše u plač. Teško im je bilo rastati se sa Rijekom, sa svojim drugovima i sa svojim profesorima. To bi konačno još nekako pregorjeli, ali najviše ih je pekla sramota, što su žigosani kao tati i noćni plateži. Što će im reći njihovi roditelji, rođaci, Veprinčani, njihov župnik i kapelan Jakov Volčić, koji je rado s njima općio! – Neko vrijeme stajahu plačući, dok ih ravnatelj opet ne pozove, da otiđu. - Ajte sada! Sada ne koristi plakati, mogli ste misliti i na posljedice prije negoli ste griješili! - S Bogom, gospodo profesori, i hvala na svemu! - reče Žiganto i povuče sa sobom Tancabela. [...] ajka donese sinu Jakovu, što je imala najboljega u kući: šunke, sira i jaja, a otac vina. Stao ga otac pitati: - No kako je bilo, Jakove? Je li se sve dobro obavilo? Dat ćeš mi svjedodžbu, da je pokažem gosp. župniku i kapelanu. Oni uvijek pitaju za tebe i Tancabelova Antuna! - Dragi roditelji, ove godine nije dobro svršilo ni sa mnom ni sa Tancabelovim Antunom. Bili smo nesretni! - odgovori sin. - Što se je za Boga dogodilo? Nijeste valjda dobili drugi red? - upita uplašeno otac, a majka i sestra Jelena zbuniše se također. - Nijesmo dobili drugi red, ali nas više ne će primiti u gimnaziju na Rijeku! - odgovori sin. - A zašto ne? - upita uzrujano otac. - Učinili smo ja i Tancabelov Antun ludoriju. Vi znadete, kakva je bila studen ove zime. Nama je bilo u našoj sobici mrzlo, da nijesmo mogli već od studeni u njoj opstati, a drva nijesmo imali. Jedne večeri vraćali smo se iz škole i u veži gimnazijskoj spazili naslagane bukove cjepanice. Mi uzmemo svaki jednu pod [kladu] i odnesosmo ih kući. Ali kod kuće ih ne mogosmo rascijepati. Da stanodavka ne doznade za našu krađu, sakrili smo ih u ormar, gdje su ostale do jučer u večer. Jučer se dogovorismo, da ćemo ih baciti po noći kroz prozor na ulicu. Tako i učinismo. No pri tom nas je gradska straža uhvatila. To je bilo sve javljeno gimnazijskom ravnateljstvu i stoga su nas profesori predložili višoj oblasti na isključenje! - završi sin. - Pogriješili doduše jeste, ali opet da vas stoga profesori predlažu na isključenje, čini mi se nekako odviše strogo! - reče otac. - Sve bi još nekako pregorjeli, ali što će misliti o nama g. župnik i g. kapelan, kada za to doznadu! - primijeti sin. - Pa kamo ćete sada! – upita otac. - To mi sami ne znamo. Porazgovorit ćemo se o tom sa gospodinom župnikom i kapelanom, samo me je stid to njima reći. Recite im vi sve prije, što nam se je dogodilo, no se s njima sastanemo! - produlji sin. Premda je ova vijest nemilo uzrujala roditelje i sestru Žigantovu, ipak ostadoše svi članovi porodice Žigantove na nogama do gluho doba noći. San svlada najprije našega učenika; ta kako i ne bi: pretrpio je minuloga dana i noći dosta. [...] Za kratko vrijeme dovede otac Žigantov obadva mladića, a došao je s njima i Tancabelov otac. - Što ste zaboga, mladići, učinili, da su vas isključili iz riječke gimnazije? - upita kapelan Jakov Volčić. Sada ispripovijediše točno i istinito sve mladići kapelanu Volčiću. - Hvala vam na iskrenoj ispovijedi. Ja sam u cijelom ipak zadovoljniji, negoli sam se bojao! - odgovori kapelan i produlji: - Kuda ćete sada? Za Ljubljanu i Trst znadete premalo njemački. Bit će najbolje, M Rudolf Strohal da pođete u Zagreb. No nastaje pitanje, da li će vas ondje htjeti primiti, kad ste isključeni poradi krađe i noćnoga izgreda. Ja ću vam pomoći. Nedavno je bio ovdje poznati hrvatski povjesničar i naučnjak Ivan Kukuljević Sakcinski. Ja sam mu prepisao sve sudbene odluke staroga veprinačkoga suda, pisane glagolicom, tamo od godine 1500. do 1772., i nedavno sam mu prepise i originale poslao. On mi je je vrlo laskavo zahvalio i obećao mi, da će mi svaku uslugu učiniti, za koju ga zamolim. Stoga i držim, da idete u Zagreb, a ja ću vam dati preporučno pismo za nj, da vam ishodi upis u osmi gimn. razred, ako bi vas možda ravnatelj odbio. U Ljubljani i Trstu nemam veza, a osim toga ne znate dovoljno njemački. - Mi ćemo učiniti, kako nas uputite, velečasni gospodine, a budite uvjereni, da ćemo vam biti trajno zahvalni za svaku uslugu! rekoše mladići. [...] Srećom bio je Kukuljević kod kuće. Kada mu đaci svoje jade izjadaše i kada on pročita pismo Volčićevo, reče: - Ajte, junaci, sa mnom, a drugi put ne kradite! - i pođe ravno s njima do gimnazijskoga ravnatelja. tupivši Kukuljević sa svojom pratnjom u ravnateljsku pisarnu, nakloni mu se odmah ravnatelj, čim ga spazi. Nato reče Kukuljević ravnatelju: - Gospodine ravnatelju, doveo sam Vam dva Istrana đaka, koji su na Rijeci počinili ludoriju, pa su stoga bili odanle isključeni. Držim, da su to dječaci dobri, a uvjerava me o tom i moj prijatelj g. Jakov Volčić. Izvolite pročitati, što mi o njima piše. Molim Vas stoga, da ih primite u Vaš zavod. - Ali oni su isključeni radi krađe i noćnoga izgreda. Takovih ja đaka rado ne primam u zavod. Znadete, da jedna šugava ovca cijelo stado ošugavi! – odgovori ravnatelj. - Njihova je krađa bila luda i bezazlena, a noćni tobožnji izgred bio je samo posljedica prve ludorije. Ne bojte se, gospodine ravnatelju, nijesu ovo šugave ovce. Ne bi ih meni preporučivao g. Volčić, da su takvi. Molim Vas stoga, ne odbijajte ni njih ni mene! - produlji Kukuljević. - Samo Vama za volju ću ih primiti, ali ako se ne će uvijek uzorno vladati, odstranit ću ih naknadno iz zavoda! - odgovori ravnatelj i upisa obadva đaka. - Hvala lijepa, gospodine ravnatelju! - završi Kukuljević i otiđe s oba dva đaka. Kada su izišli iz gimn. zgrade, dade Kukuljević svakomu đaku 5 forinti, te im reče: - G. Volčiću za volju učinio sam uslugu, a od Vas tražim, da se vladate uzorno i da učite marljivo. Ja ću se popitati kod ravnatelja, kako ćete se vladati i napredovati. Ako što trebate, potražite me. Međutim, s Bogom! - Hvala lijepa. Mi to nikada ne ćemo zaboraviti, što ste nam učinili, i nastojat ćemo, da se i svojim vladanjem i napretkom odužimo Vašemu dobročinstvu! - reče Žiganto. Žiganto i Tarncabel održaše svoje obećanje. Oni bijahu ne samo najuzorniji nego i najbolji učenici u svom razredu. Školsku godinu dovršiše obadva s odlikom, a nakon dovršenih gimnazijskih nauka stupiše u bogosloviju, te postadoše čestiti svećenici u svom narodu, ali svakomu, dajući mu ćudoredne upute, znali su još dodati: Ne kradi! S aktualno pisma 30 www.skolskenovine.hr Suradnja Prijateljske škole Učenici su bili veoma sretni i počeli komunicirati pismima Priča je ovo o suradnji i prijateljstvu dviju pedagoginja koja je prerasla u suradnju dviju škola: OŠ grofa Janka Draškovića iz Klenovnika i OŠ kralja Tomislava iz Našica. Na prijedlog pedagoginje Ankice Džalto, ravnatelj škole u Klenovniku Mijo Barišić prihvatio je suradnju s OŠ kralja Tomislava u Našicama. Odmah je započela realizacija dogovora s ravnateljicom OŠ kralja Tomislava Blaženkom Kapetanović, koja je predložila da učenici šestoga razreda prema godišnjem planu i programu obiđu širi zavičaj - sjeverozapadni dio Lijepe Naše i posjete prijateljsku školu. Taj su prijedlog prihvatili svi učitelji na Učiteljskom vijeću, posebice razrednice šestaša Dubravka Zubak, Brankica Pavić, Ana Katruša, Tanja Majdandžić i Đurđica Mašić, pa je jednodnevni izlet planiran za 7. svibnja 2010. Za koordinatora projekta ravnateljica je odredila mene kao školsku pedagoginju. Potom smo ja i razrednice upoznale učenike šestog razreda s projektom Prijateljska škola. Najprije je škola iz Klenovnika poslala mnogo pisama učenika i krasne darove njihovih zadrugara, kao što su licitarska srca, grnčarski proizvodi, vezene rukotvorine. Pisma su bila napisana na hrvatskom, ali i na engleskom jeziku. Učenici OŠ kralja Tomislava bili su jako sretni što su dobili pisma iz Klenovnika i brzo ih otvarali, jer su bili radoznali što im pišu njihovi vršnjaci pa su čitali jedni drugima svoja pisma i govorili da jedva čekaju da upoznaju svoje prijatelje koje su stekli dopisivanjem. Stiglo je i pismo za Učiteljsko vijeće koje su pročitali svim učiteljima: Dragi naši prijatelji, Mi smo mladi novinari i željeli bismo vas upoznati s projektom “Prijateljska škola“. Učitelji su se na sjednici dogovorili da bismo mogli stupiti u kontakt s nekom školom u Hrvatskoj i postati prijateljske škole koje bi se družile, razmjenjivale ideje, sklapale prijateljstva. Za početak, odlučili smo vam poslati kutiju prijateljstva u kojoj su različiti darovi kojima vam se želimo predstaviti i potaknuti vas da nam se javite. Zajedno s voditeljicom novinara uredili smo školski pano. Na tom panou su različite informacije o Našicama i o vašoj školi s kojima želimo upoznati naše učenike. Većinom smo se služili informacijama koje smo pronašli na internetu, ali nadamo se da ćete nam u budućnosti pomoći u izradi tog panoa informacijama o sebi, vašoj školi i mjestu. Nadalje, kad smo na satima hrvatskog i engleskog jezika učili kako se piše pismo palo nam je na pamet da bismo i te novonaučene vještine mogli primijeniti pišući vama pisma. Učenici razredne nastave lakše se izražavaju slikom i crtežom pa vam je svaki razred odlučio poslati jedan dio sebe. Upoznati smo da u vašoj školi djeluju mnoge izvannastavne aktivnosti. Iako smo brojem puno manja škola od vas po aktivnostima ne zaostajemo za vama. Jako smo ponosni na našu učeničku zadrugu Licitarsko srce, koja njeguje izradu licitara - tradicionalnih kolača od tijesta koji su kroz povijest našeg mjesta imali vrlo važnu ulogu u ljubavnom životu mještana. Simbol licitara je srce i ono se poklanjalo simpatijama, dragim ljudima do kojih nam je stalo. Zato i mi vama šaljemo jedno takvo srce. Sekcija Ručni rad, koja se bavi izradom čestitaka, slika i straničnika od suhog cvijeća, izradom vezenih slika te čestitaka u različitim tehnikama, šalje vam nekoliko svojih radova da ih bolje upoznate. Klenovničko područje je od davnina poznato kao područje bogato glinom. Zato je izrada lončarskih proizvoda bila vrlo važna djelatnost. U današnje vrijeme različiti proizvodi od plastike i jeftinih materijala istisnuli su upotrebu proizvoda od gline pa je i lončarstvo postalo nepotreban zanat. Kako ne bi pao u zaborav taj značajan dio klenovničke povijesti, brine se Lončarsko-keramička sekcija. Upoznajte neke njihove radove. Naša školska knjižnica ove se godine preselila u novi prostor. Predstavljamo je letkom. Već neko vrijeme dio smo UNICEF-ova projekta “Škole bez nasilja“. Unutar tog projekta djeluje skupina “Vršnjaci pomagači“. U svojim radionicama oni rade na sebi, trude se postati bolji i izgraditi vrline koje nam pomažu da u našoj školi nema nasilja. Oni vam šalju neke svoje radove. I to bi bilo sve za ovaj put. Sad je na vama red. Prihvatite pruženu ruku prijateljstva. Srdačno vas pozdravljamo! Učenici i djelatnici OŠ grofa Janka Draškovića Zatim smo im odgovorili brojnim učeničkim pismima i poslali zlatovez, darak naše Učeničke zadruge Tomislav. Uslijedili su dogovori o boravku na destinaciji Krapina - Trakošćan - Klenovnik. Opet smo obasuti pismima iz Klenovnika na koja su odgovorili naši učenici. Dobili smo i čestitku za Uskrs, a literarno i komunikacijska skupina odgovorila je čestitkom putem internetske stranice škole u ime svih učenika i djelatnika OŠ kralja Tomislava napisana na hrvatskom i slovačkom jeziku, budući da u našoj školi 141 učenik uči slovački jezik. Predložili smo da nam učenici iz Klenovnika nešto napišu na njihovu kajkavskom dijalektu kako bi se naši učenici upoznali s ljepotom i jezičnim bogatstvom hrvatskoga jezika. Dogovoreno je i da će se medijiski popratiti suradnja kroz Školske novine, Glas Slavonije, Varaždinski vjesnik te Radio Ivanec i Radio Našice. OŠ kralja Tomislava također priprema uzvratni posjet na Dan škole i Dan otvorenih vrata 28. svibnja. Planira se posjet našičkom dvorcu u kojemu se nalazi i Zavičajni muzej, Franjevačkom samostanu, kao i sudjelovanje učenika iz OŠ grofa Janka Draškovića u radionicama. Tema je Dana otvorenih vrata Našice - biser u srcu Slavonije pa će uz druženje učenici iz Klenovnika moći puno naučiti o našoj dragoj Slavoniji. Naša škola nosi naziv Škola bez barijera, jer zaista to i jesmo. Imamo dizalo i prilazne rampe za učenike s teškoćama u razvoju. Stručna služba radi u sastavu knjižničarke, pedagoginje, psihologinje i defektologinje. Ove je godine s Udrugom invalida grada Našica pokrent projekt Integracija djece s teškoćama u razvoju u redovitu nastavu, kojemu je od osam škola sudionica projekta, domaćin upravo OŠ kralja Tomislava. Projekt se provodi eksperimentalno u svim razredima, a u ostalim školama u prvim i drugim razredima. Podsjećamo i da je naša škola ove godine domaćin državnoga natjecanja u Čokolino višeboju. Đurđica Zailac, Našice Događanja Crkva nositeljica U prostoru kripte župne crkve Gospe od Ružarija u Pridragi održana je zanimljiva i hvale vrijedna priredba Da zajedništvo crkve i društveno-političke zajednice mogu ostvariti zavidne rezultate, pronalazimo u Pridragi, u općini Novigrad. Predstavnici tih institucija su don Jure Zubović i načelnik Općine Novigrad Joso Klapan, svi ostali samo su neodvojivi dio ovog osebujnog spektra. U prostoru kripte župne crkve Gospe od Ružarija u Pridragi održana je zanimljiva i hvale vrijedna priredba. Prvo je upriličena i otvorena izložba slika i crteža polaznika LIKRE - likovne i književne radionice župe Pridraga, čiji su voditelji Karolina i Zvonko Čulina. Sudionici su djeca predškolskog i školskog uzrasta: Ana Batur, Ivan Batur, Katarina Batur, Marija Batur, Ivan Buljat, Antonela Čulina, Branka Čulina, Lucija Čulina, Marija Čulina, Marko Čulina, Luka Denona, Anamarija Kokić, Klara Kokić, Matea Kokić, Matija Kokić, Tea Kokić, Livia Mazić Palestrina, Andrija Pedić, Anđela Pedić, Nola Zelenika, Viana Zelenika i Kristina Zubčić. Sva djeca su dobila zahvalnice za sudjelovanje i prigodne darove. Nazočnima (oko 200) obratio se Zvonko Čulina, voditelj LIKRE i glavni urednik Pridraškog glasnika, a zahvalnice i darove uručila je djeci voditeljica LIKRE Karolina Čulina. Izložbu za razgledanje je otvorio općinski načelnik Joso Klapan u društvu sa svojim zamjenikom Martinom Botićem. U drugom dijelu predstavljen je Pridraški glasnik, o čemu je govorio don Jure Zubović. Glazbenu pratnju programskim aktivnostima upotpunio je učenik sedmoga razreda Filip Čulina na klavijaturama i Mješovita skupina KUD-a Luzarice, od čega bilježim riječi: Moj dragane visoki jablane / ja malena pa ti lomim grane. Kritički osvrt na vrijednost bilježenja na Pridraški glasnik pročitao je Fabijan Lovrić, pod naslovom Paradigma informiranja: - Ono što nije zabilježeno, kao da se nije niti dogodilo. Zato, kako bi znali što se dogodilo, kako bi znali bilježiti povijest spram činjenica, kako bi znanstveno opravdali umni rad, bilježimo. Bilježimo Prigradski glasnik sa svim njegovim temama koje govore o radu ljudi u Pridragi, u prvom redu o kulturi, ali i mnogo broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. čemu drugom što se događalo u proteklom periodu. Kako bi sve to ugledalo svjetlo dana u koricama, treba imati hrabrosti u prijedlogu, odvažnosti u odluci, znanja u realizaciji, razumijevanja u okolini u kojoj se živi. Sve to imamo u Zvonko Čulini, ali i u duhovnom vođi dragih Pridražana, don Juri Zuboviću. Upravo on je ona plodna zemlja na koju pade zrno, izvi se klicom spram sunca i donese plod. Njegov je plod riječ Kristova, riječ koja ohrabruje, ulijeva nadu, i u koju vjerujemo kao istinu bez provjere. Vjerovati treba kako bi se odvažno krenulo. A odvažno se krenulo od samih početaka kako bi pokazali svijetu kulturu i znanje, običaje i domoljublje, povijesnu i zemljopisnu pripadnost i autonomiju. Ima li išta svetije nego biti svoj na svome. Najbolje to znaju oni koji su morali otići. Novi sklad je težak. Teži početak ne postoji. Rođen se čovjek ponovno rađa. Don Nediljko Zubović piše i o skladu vjere i umjetnosti. U Pridraški glasnik i Zvonko Čulina utkao je vjeru i vjernike i bez toga, ovaj bi Glasnik bio šušanj papira na vjetru. U nezaobilaznoj kronologiji imamo: blagoslov, krštenja, prijepise matice krštenih, matice vjenčanih, matice umrlih. Sjećanje na značajne pokojnike kao što je don Grgo Batur, msgr. Ivan Prenđa, ali je sigurno kako niti jedna sveta misa ne prođe a da se svi zajedno ne sjetimo svih naših pokojnika. Sveta je to obveza koja je čin zahvale za sve ono što nam ostaviše. Na takvim zasadima Zvonko Čulina daje projekt o osnutku Pridraškog kulturnog centra. A da se ima što pokazati govore i ostvarena umjetnička djela Luka Klapana, Marijo Pedića, Omer Babića (Đanija), Zvonimir Čuline Šekija, Zvonko Čuline, Slavko Klapana Čave, Slavko Pedića. Odgoj djece i kreativno-umjetnička nadgradnja su stalni. To je briga koju nikako ne smijemo zaboraviti. Djeca su naša savjest, naš svijet budućnosti. Zabilježeni su radovi: Rebeka Gospić, Lucija Čulina, Katarina Kokić, Marija Čulina, a uz njih i pedagozi, kao Boris Žuža, nesebična i dobrodošla Karolina Čulina. Zvonkov neumoran duh i fizička sposobnost kretanja spram potreba umjetnosti, zadivljuju. On vodi umjetničke radionice, osniva nove. U sklopu župne crkve Gospe od Ružarija, pod paskom don Jure Zubovića, svi se osjećaju kao kod kuće, svi su dobrodošli, u svima se vidi radost i odanost, a to je veoma znakovito u odgoju i Božjem putu djece u vremenima opasnih sinonima ulice. Mladi rade, donose nagrade, vesele se, pomažu starijima, kreiraju humaniji pristup životu. Kroz igru i sport, mnogo se lakše dolazi do cilja. Cilj se ostvaruje osmijehom. Rano se nauči mjesto u timu koji se zove život, čije su vrijednosti nemjerljive, a na što nas podsjeća Kristovo uskrsnuće. Običaje nikako ne smijemo zaboraviti, a o našem jeziku, jeziku Pridrage, ne smije biti govora o zaboravu. Zato se brine Zvonko Babić pišući rječnik riječi iz Pridrage. Ovaj doprinos je nemjerljivo vrijedan u kulturi naroda. Program u Pridragi vodio je Mihovil Mijo Brkić, novinar HR Benkovac. Fabijan Lovrić, Knin REAGIRANJA Ne dirati ni u čije stihove! Ne smije se dirati ni u čije stihove! (Pogotovo ne ako time pile pokušava učiti kokoš kako se nese jaje!) U “Napomeni uredništva“ (Uz moj “Ispravak“, ŠN 19., 11. svibnja 2010., str. 30) piše: “…iako je vidljivo da g. Stijepo Mijović Kočan ne poznaje u potpunosti naglasni sustav hrvatskog književnog (standardnog) jezika.“ I ne navodite nikakva dokaza za to! Gdje je i u čemu to “vidljivo“!? Zašto niste naveli dokaz!? (Pogrešku “onda li nije“ mogli ste popraviti u “nije li onda“, premda tada ne bi moj tekst objavili “u integralnom obliku i bez ijedne intervencije“...) Naglasni sustav “u potpunosti“ ne poznaje nitko, jer je to i nemoguće, budući da je dosta dvojbenosti, dvostrukosti pa i promjena, a oko svega se svi nikada neće posve usuglasiti. Međutim, što mislite, zašto je moj pokojni profesor hrvatskoga jezika Ljudevit Jonke mene (tada studenta) znao posjesti uza se pa mi dati nekoliko napisanih riječi da ih prvo u sebi pa zatim njemu glasno pročitam - a on je onda na te riječi stavljao naglaske - onako kako sam ih ja pročitao?! Stoga što ne poznajem “u potpunosti naglasni sustav hrvatskoga književnog (standardnog) jezika“ - u toj su vašoj sintagmi najmanje dvije pogreške, ali nećemo sada o tome - ili stoga što je on - slušajući me kako govorim - taj naglasni sustav upravo uspostavljao?! Eto npr. u tome je sustavu “pročitao“ s naglaskom na “i“, a već danas je “pravilo“ izgovarati tu riječ naglašenu na “o“, itd. (Ne ispisujem te naglaske jer je jedan od njih kratkosilazan, a toga znaka moje “sokoćalo“ nema!) Nije preporučljivo baš sa mnom se bosti oko jezika. “Hrvati se za sve uvrijede“ (to nam je nacionalna osobina!), prema sjećanju navodim stih pokojnoga kolege Borisa Marune, pogotovo ako im ukažeš na to da su negdje u nečemu pogriješili. Odmah pogrešku traže u onome tko prigovara, iako svi nekada u nečemu pogriješe. (Osim pape!) Međutim, nije se trebalo uvrijediti kada tražim da se ne dira u moje stihove, ma koliko s dobrom namjerom (jer grlica doista guguče, a ne guguće, tako je i čujem, tako mi je rekla, pitao ja!). Ne smije se dirati ni u čije stihove! (Pogotovo ne ako time pile pokušava učiti kokoš kako se nese jaje!) U Uredništvu (velikim slovom!) Školskih novina bilo je uvijek dobrih znalaca jezika i žestokih međusobnih polemika oko hrvatskoga, tako je, vidim, i danas - pa ako se to prenese u prosvjetnu javnost, dakle na stranice ŠN - možda čitateljstvu bude i zanimljivo i korisno!? Stijepo Mijović Kočan, Zagreb Kurikulum, kurikulum sam rekao, a nikako kurikul U Školskim novina, broj 20, od 18. svibnja 2010., vaš je novinar u svome izvješću s Okruglog stola SDP-a o vanjskom vrednovanju obrazovanja, vrlo korektno prenio i moje riječi – osim jedne. U navodnicima je, naime, kao da sam to ja doslovno izgovorio, napisao: „...Mi nikako da se dogovorimo oko nacionalnog kurikula (bold, V.P.), oko kojega obilazimo ...“ A ja sam rekao „kurikuluma“ i jedino sam kurikulum mogao reći, jer je to udomaćena stručna riječ, terminus technicus pedagogijske znanosti i nijedna ga jezična isključivost ne može, po njegovoj sadržajnoj širini i sveobuhvatnosti, odgovarajuće zamijeniti. Neka fizičar(i) najprije zamjeni(e) desetke i stotine stranih izraza u svome području, pa se tek onda uplić(u)e u tuđe – s jezičnog i sadržajnog motrišta, ako se već za sve drž(i)e kompetentnim(a). O pojmovnom, didaktičkom i jezičnom određenju kurikuluma pisao sam u kolumni Školskih novina 10. veljače 2009. Spominjem to poradi toga, ali i kao memento, onima koji misle da će nametanjem, vrijeđanjem i plašenjem pedagoga ostvariti to da, valjda iz straha, govorimo: kurikul, uputnik, naputnik, naukovna osnova, učevni nacrt, učevna osnova, okvirnik, nastavni uputnik i slično. Hrvatski pedagozi su već odavna, u svojoj teoriji i praksi, sasvim usvojili termin kurikulum i to: pojmovno, kategorijalno, sadržajno i jezično te ga nemaju razloga mijenjati. Prof. dr. sc. Vlatko Previšić Odsjek za pedagogiju Filozofski fakultet, Zagreb Stav Uredništva Pravo je gospodina prof. dr. sc. Vlatka Previšića da se služi terminom za koji, kao stručnjak, drži da je najbolji te da reagira ako njegove riječi nisu korektno citirane. Našim, pak, čitateljima dajemo na znanje da uredništvo Školskih novina nastoji uvažavati preporuke Vijeća za normu hrvatskog standardnog jezika. Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja. aktualno oglasi broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010. 31 www.skolskenovine.hr Jednostavnije do izdanja Školskih novina Posjetite nas na www.skolskenovine.hr ✁ Poziv na pretplatu NARUDÆBENICA kojom neopozivo naruËujem(o): Poπtovani odgajatelji, uËitelji, profesori, struËni suradnici, studenti, umirovljenici primjeraka primjeraka primjeraka primjeraka primjeraka primjeraka primjeraka Cijena polugodiπnje pretplate: za πkole i ostale institucije... 300 kn za pojedince ..................... 160 kn za studente i umirovljenike ..130 kn Školske novine jedini su hrvatski tjednik koji donosi aktualne informacije o odgoju i obrazovanju, podupire stručno usavršavanje prosvjetnih djelatnika i afirmira dobru odgojno-obrazovnu praksu, uvijek na strani struke i svojih čitatelja. Imajte i Vi svoj primjerak Školskih novina. ✁ Ovime se neopozivo pretplaÊujem(o) na ...................... primjeraka Školskih novina NaruËitelj: (ime i prezime / naziv ustanove) OIB: ........................................................................................................................... (adresa) Adresa: Datum: ........................................................................................................................... (ime i prezime / naziv ustanove, MB i OIB) M.P. (potpis naruËitelja) Narudæbe slati na adresu: ©kolske novine d.o.o. Andrije Hebranga 40, 10001 Zagreb, ili na faks 01/48 55 712 .............................................. (mjesto i datum) M. P. ................................................... (potpis) Ispunjeni listiÊ poπaljite na adresu: Školske novine d.o.o., Hebrangova 40 10000 Zagreb ili na faks 01/4855-712 oglas www.skolskenovine.hr