Predškolski odgoj
Bez ljetnih praznika
djeca su tužna i umorna
Str. 4
Nova odgojna paradigma
Učenje i
poučavanje
kroz
umjetnost
Državnim prvacima uručeni ”Oskari znanja”
www.skolskenovine.hr
Najbolji od najboljih Str. 3
Str. 10
Broj 23 (2763) • Godina LXI.
Zagreb, 8. lipnja 2010.
TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE
ISSN 0037 - 6531
UDK 37 (05)’’530.1’’
tema broja: SAMOVREDNOVANJE ŠKOLA
Trajno poboljšavanje rada
odgojno-obrazovnih ustanova
Osnovni je smisao uvođenja samovrednovanja u školski sustav omogućavanje školama da putem realistične
i metodološki jasno definirane samoanalize vlastitog rada bolje upoznaju svoje razvojne potrebe i poduzimaju
mjere za unapređivanje vlastite prakse te za djelotvornije i učinkovitije ostvarivanje željenih odgojnih i
obrazovnih ciljeva
Str. 13-18
U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Petar Bezinović, Blaženka Jurić-Mrša, Vesna Milić, Darko Cindrić,
Karmen Hans Jalšovec, dr. Ante Vukasović, Silvano Simčić, Maja Škraba, Olivera Marinković, Azra Rađenović, Sanja Režek
2
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
www.skolskenovine.hr
IZ SADRŽAJA
UVODNIK
piše Marijan Šimeg
marijan.simeg@skolskenovine.hr
Povratak Machiavellija
Z
Roditelji u procjepu
zakonskih proturječnosti
ZAKON ONEMOGUĆAVA
RODITELJSKO ODGAJANJE
Str. 7
Ekologija TERAPIJSKA
VRIJEDNOST VRTA
Str. 8
Terenska nastava posjet etnozbirci
ČUVARI TRADICIJE
Str. 8
Velika Britanija Istraživanje
UČITELJSKI POSAO JE
NAJSTRESNIJI NA SVIJETU
Str. 12
230 godina OŠ I. B.
Mažuranić u Orahovici
AKADEMSKA
POSTIGNUĆA U ZELENOJ
OAZI
Str. 20-21
nala je naša dalekovidnica imati i svojih proplamsaja pa je tako prije nekoliko godina emitirala, a zatim i
reprizirala uspješnu BBC-jevu humorističnu seriju „Političar novoga kova“ koja prati uspon gospodina Gnjusa od beznačajnog, ali ambicioznog i beskrupuloznog
prevaranta do ministra u vladi. Mućke, korupcija, podmetanja, nepotizam, klijentelizam i svi oni negativno
konotirani izumi mogu mu se pripisati
bez ikakve grižnje savjesti. Njegov je
životni kredo sveden na jednostavnu
misao: „Uzmi sve što ti život pruža i
ne osvrći se na one koji zbog toga
stradavaju.“ Pojavili su se u našim
životima mnogi takvi, ali prikriveni,
a u jednoj našoj selendri na lanjskim
lokalnim izborima i jedan koji se nije
skrivao već je u kampanju ušao s
iskrenim parolama parodirajući hrvatsku politiku i političare sloganima
„Meni sve, vama ništa“ i „Vama će biti
isto, a meni bolje“. Naravno, propao
je ne zbog iskrenosti nego zato što
su te njegove slogane mnogi političari već puno prije opredmetili kao
svoju životnu filozofiju.
I
što dalje idemo, to mi se sve više čini da sva ona moja
politološka znanja o politici kao umijeću mogućega, o vođenju javnih poslova kao služenju svima i za opće dobro,
postaju i ostaju samo romantičarsko snatrenje i gotovo
neostvariva želja da se suvremeni svijet organizira u
skladu s onom utopističkom idejom prema kojoj bi svatko
trebao imati posao i biti plaćen prema rezultatima svoga
rada. Jer, kako drukčije opisati ono što nam se svakodnevno događa pa čak i u kontekstu najavljenih promjena
zakona koji regulira jedno od temeljnih ljudskih prava pravo na rad. Naime, nakon što je vlada u saborsku proceduru uputila Prijedlog izmjena Zakona o radu, iz najnovijih njezinih inicijativa nedvosmisleno proizlazi kako će
Hrvatska sutra biti manje socijalna država nego što je to
bila jučer. Na red su došli prvo zaposleni u javnim i državnim službama, jer država je u krizi, proračun u deficitu, a
poslodavce, bila to država ili privatni poduzetnici, valja
rasteretiti suvišnih davanja.
K
akve bi sve posljedice na zaposlene u školama mogla
imati činjenica nepostojanja kolektivnog ugovora? Kao primjer u prezentaciji negativnih učinaka takvog crnog scenarija poslužit će nam učitelj s 30 godina staža. Neplaćanjem
prekovremenog rada njegova plaća bila bi manja skoro 100
kuna, a približno bi jednak iznos izgubio i zbog ukidanja
uvećanja plaće za rad s učenicima koji se školuju po prilagođenom programu, oko 290 kuna izgubio bi zbog neplaćanja smjenskog rada, a zbog neisplate na temelju postotnog
povećanja koeficijenta (4, 8 i 10 posto) koje pripada učitelju,
stručnom suradniku i ravnatelju nakon provedenih 20 i više
godina u školstvu izgubio bi 221 kunu. Tome valja dodati i
iznos od oko 520 kuna koje svaki radnik prosječno mjesečno primi na ime troškova prijevoza. Kada se sve zbroji dođe
se do iznosa od oko 1200 kuna mjesečno, a ne računa li se
trošak prijevoza ispada da će tom prosječnom učitelju ubuduće, ukoliko prođu promjene Zakona o radu, neto plaća
biti manja za gotovo 12 posto. Tome valja dodati i gubitak
prava na regres, božićnice i dara za dijete.
P
aradoksalno je da upravo najpotplaćenijem segmentu, kako među javnim i državnim službama tako i unutar
odgoja i obrazovanja, upravo osnovnom školstvu prijeti
najžešći udar na plaće. Paradoksalno je da nositelji vlasti
neprestano ponavljaju kako je kriza uzela maha i kako joj
svim mogućim mjerama valja stati na kraj. To podrazumijeva rigoroznu štednju na svakom koraku, na svakoj proračunskoj poziciji osim na onoj koja se izravno odnosi na
plaće dužnosnika, njihove povlastice, vozikanja službenim
autima, helikopterima, mlažnjacima, na „reprezentaciju“,
na predstavljanje države u bijelome svijetu. To je valjda
na tragu onog slogana - „Meni sve, vama ništa“ - seoskoga kandidata s početka priče, koji je bez obzira na to što
je polupismen shvatio bit moderne politike, koju je svojim
djelom još prije pet stoljeća zacementirao Machiavelli.
C
ilj opravdava sredstvo, pa je logično da predsjednik
uprave javnog poduzeća ima mjesečnu plaću od 140 tisuća
kuna, iznos za koji učiteljica mora raditi više od dvije godine.
I logično je da njemu nijedna pobrojana stavka iz kolektivnog ugovora neće nedostajati, jer on kao i brojni dužnosnici
ima i bez toga o-ho-ho preveliku plaću. Teret krize neka plati raja! Mi ionako sve više sličimo na družinu Alana Forda. U
tom stripu uzimaju siromašnima da bi dali bogatima.
GOVOR STATISTIKE
NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40
10000 Zagreb
DIREKTOR Ivan Vavra (ivan.vavra@skolskenovine.hr)
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg
(marijan.simeg@skolskenovine.hr)
UREDNIŠTVO (redakcija@skolskenovine.hr)
Marijan Šimeg, Ivan Rodić (ivan.rodic@skolskenovine.hr)
Vjekoslav Welle (vjekoslav.welle@skolskenovine.hr)
i Branko Nađ (branko.nadj@skolskenovine.hr)
GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković
Tajništvo redakcije (info@skolskenovine.hr)
Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712
Računovodstvo, PRETPLATA (pretplata@skolskenovine.hr) i
OGLAŠAVANJE (oglasi@skolskenovine.hr)
Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712
ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka
2340009-11101681174 / Privredna banka
DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)
TISKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb
CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za
Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i
umirovljenici - 130 KN
Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija,
Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale
europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €
Cijena oglašavanja (bez PDV-a):
1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500
KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN
PODCRTANO
Vlada Republike Hrvatske namjerava jednostrano staviti van snage sve kolektivne ugovore, ali i dugoročno cijeli sustav kolektivnog pregovaranja vratiti na početne pozicije. […]
Takva praksa jednostranog ukidanja kolektivnih ugovora suprotna je praksi civiliziranih i
uljuđenih demokracija, kao i konvencijama Međunarodne organizacije rada koje su dio pravnoga sustava Republike Hrvatske. Zbog toga, ali i zbog činjenice da je ukidanje kolektivnih ugovora ne samo
izravan udar na sindikate već prije svega udar na industrijsku demokraciju i radnopravnu sigurnost
zaposlenih, svih pet sindikalnih središnjica u Hrvatskoj, uključujući i Maticu hrvatskih sindikata,
odlučile su oduprijeti se takvoj namjeri Vlade. Uz ostalo, zajednička je odluka da se organizira i javno
prikupljanje 450.000 potpisa hrvatskih građana čime bi se otvorila mogućnost raspisivanja referenduma o namjeri Vlade da jednostrano i po hitnom postupku izmjeni Zakon o radu.
Zvonimir Laktašić, predsjednik Sindikata hrvatskih učitelja
http://www.shu.hr, 7. lipnja 2010.
aktualno
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
3
www.skolskenovine.hr
ZAGREB
Državnim prvacima uručeni “Oskari znanja“
Najbolji od najboljih!
U
Nacionalnoj i sveučilišnoj
knjižnici u Zagrebu protekle je subote upriličena
svečana dodjela priznanja učenicima koji su osvojili prva mjesta na
državnim i međunarodnim natjecanjima te podjela zahvalnica njihovim mentorima u 2009./2010.
godini. Agencija za odgoj i obrazovanje, koja u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i
športa provodi i organizira natjecanja i smotre učenika osnovnih
i srednjih škola u 36 kategorija, i
ove je godine dodijelila priznanja
- “Oskare znanja“.
Gotovo sve škole u Republici
Hrvatskoj uključene su u natjecanja i smotre, a na njima sudjeluje
skoro svaki drugi učenik. Naime,
natjecanja i smotre održavaju se
na tri razine, počinju sa školskim,
zatim županijskim natjecanjima i
smotrama, a učenici koji ostvare
najbolje rezultate pozivaju se na
državna natjecanja. U ovoj školskoj godini na školskoj razini natjecalo se više od 160.000 učenika,
na županijskim natjecanjima više
od 40.000, a na državnoj razini
više od 7000 učenika.
Nazočnim učenicima i njihovim
mentorima obratio se Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj
i obrazovanje (AZOO), kazavši da
je rijetka prilika moći se obratiti
najboljim i najkvalitetnijim mladim osobama u hrvatskom obrazovanju u ovom trenutku. “Nadarenost je samo jedan segment, drugi
je marljivi rad, i na tome vam čestitam“, poručio je Filipović.
- Taj vaš osjećaj da ste najbolji,
prvi u državi u nekoj od predmetnih kategorija, nešto je na čemu
vam mogu svi pozavidjeti. A činjenica da su među vama učenici
iz svih dijelova Hrvatske posebice
U pojedinačnim natjecanjima, eksperimentalnim radovima, samostalnim
i istraživačkim radovima prvo mjesto osvojilo je 195 učenika, a pripremalo ih je i pratilo 158 mentora. Sudjelovali su i na devet međunarodnih
natjecanja, gdje je 20 učenika osvojilo jedno od prva tri mjesta, a pratilo
ih je i pripremalo 14 mentora
veseli. Po naravi stvari, najviše
državnih prvaka dolazi iz velikih urbanih središta. Međutim,
više od toga veseli podatak da
nam odlični matematičari dolaze,
primjerice, iz Osnovne škole sv.
Jurja na Bregu u međimurskom
Pleškovcu, iz srednje škole Buzet, Zlatar ili Daruvar te da nam
DELEGACIJA EU
D
najbolji biolozi, uz ostale, dolaze
iz Novog Marofa, Tisnog ili Valpova, najbolji geografi iz Velikog
Trgovišća ili najbolji informatičari iz Vrbovca i Preloga, najbolji
astronomi, očekivano, iz Višnjana.
Time se pokazuje da odlični đaci,
ali i učitelji mentori žive i rade u
svim krajevima Hrvatske te je hr-
Završen likovni natječaj
Izabrano deset
hrvatskih finalista
elegacija Europske unije odabrala je deset hrvatskih finalista za natječaj u crtanju
Europske komisije. Na natječaj pod nazivom ”Bili jednom jedna djevojčica i jedan dječak
i zajedno su željeli poboljšati svijet...“ pristiglo
je oko petsto radova učenika iz cijele Hrvatske u
dobi između osam i deset godina. Natječaj je trajao od 8. ožujka do 14. svibnja . Radovi hrvatskih
finalista poslani su u Europsku komisiju, a odabir
pobjedničkih radova iz cijeloga svijeta održat će
se u Europskoj školi u Bruxellesu krajem lipnja.
Pobjednici cjelokupnog natječaja bit će pozvani
na završnu svečanost i izložbu radova koja će se
održati u studenom ove godine.
Delegacija Europske unije će nagraditi hrvatske finaliste poklon paketima s informativnim i
promotivnim materijalima EU-a dok će pobjednicima cjelokupnog natječaja iz svake regije biti
dodijeljena nagrada u vrijednosti od 1000 eura.
Pobjednički crteži bit će objavljeni u knjižici koja
će biti podijeljena školama u zemljama sudionicama natječaja. Najtečaj na temu rodne ravnopravnosti objavila je Europska komisija u sedam regija
diljem svijeta: u Africi, Aziji, Karibima, Latinskoj
Americi, Mediteranu, Bliskom istoku, te drugim
europskim zemljama, uključujući istočne susjede
EU-a i Pacifik, povodom obilježavanja međunarodnog Dana žena.
Natječaj se održava već četvrtu godinu za redom
i lani je na njemu sudjelovalo više od 23.000 djece
iz 60 zemalja diljem svijeta. Proglašeno je 14 pobjednika iz Alžira, Benina, Bolivije, Dominikanske Republike, Egipta, Kazahstana, Kenije, Kosova, Malezije, Meksika, Somalije, Toga i Ukrajine.
Hrvatski finalisti su: Babić Mislav (9 godina),
O.Š. ”Zvonimira Franka“, Kutina; Eberling Nika
(8 godina), O.Š. ”Pećine“, Rijeka; Fantina Ivona
(10 godina), O.Š. ”Sv. Filip i Jakov“, Sv. Filip i
Jakov; Lokmer Bartol (8 godina), O.Š. ”Vladimir
Nazor“, Neviđane, Otok Pašman; Peremin Ana
(10 godina), O.Š. ”Ljudevita Modeca“, Križevci;
Pogačić Chiara (8 godina), O.Š. ”Grabrik“, Karlovac; Repar Ida Matilda (8 godina), O.Š. ”Donja Stubica“, Donja Stubica; Višnjić Josipa (9
godina), O.Š. ”Veliko Trojstvo“, Veliko Trojstvo;
Želemovski Petra (10 godina), O.Š. ”Jurja Dalmatinca“, Otok Pag; Šingelberger Valentina (10
godina), O.Š. ”Veliko Trojstvo“, Veliko Trojstvo.
R.I.
Eberling Nika (8 godina),
O.Š. ”Pećine“
vatska izvrnost i znanje disperzirano u sve naše regije. A to, pak,
potvrđuje visoku kvalitetu hrvatskog obrazovanja!
Filipović je zahvalio i školama
domaćinima brojnih natjecanja te
učiteljima i nastavnicima mentorima, njih 2750, koji su uz redoviti
rad u školi iskazali i dodatan trud
te pripremali i vodili učenike prema naslovima državnih prvaka.
- Iskoristite svoju nadarenost i
marljivi rad i u budućnosti zauzmite položaje koje zaslužujete u
hrvatskom društvu, u znanosti,
kulturi, pa i politici, jer vi ćete
obilježiti budućnost naše zemlje,
zaključio je prvi čovjek Agencije
za odgoj i obrazovanje.
Najpametnijoj djeci u Hrvatskoj, nažalost, nije došao čestitati
i ministar obrazovanja Radovan
Fuchs, iako je lani, još kao državni tajnik, to ipak učinio. Umjesto
njega, kvalitetu nastavnika i učenika pohvalila je Vesna Hrvoj Šic,
ravnateljica Uprave za srednje
obrazovanje pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa.
Tijekom jedne školske godine
natjecanja se održavaju iz jezično-umjetničkog, prirodoslovnomatematičkog,
humanističkog,
tehničkog, umjetničkog, zdravstvenog i ekološkog područja. Na
smotrama učenici prezentiraju
svoje stvaralaštvo, na LiDraNu i
Novigradskom proljeću literarno,
dramsko, novinarsko i umjetničko, a na Reviji hrvatskoga filmskog i videostvaralaštva filmsko.
Na Smotri projekata iz područja
Nacionalnog programa odgoja
i obrazovanja za ljudska prava i
demokratsko građanstvo učenici
prezentiraju samostalne projekte iz područja programa odgoja i
obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo, na Smotri
učeničkih zadruga izlažu radove i
proizvode koji su osmislili i izradili u okviru školskih zadruga, a
Mala glagoljska akademija Juri
Žakan mjesto je susreta učenika
iz cijele Hrvatske motiviranih za
učenje glagoljice.
Branko Nađ
aktualno
4
www.skolskenovine.hr
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
PREDŠKOLSKI ODGOJ
Ljetni odmor djece
Bez ljetnih praznika djeca su
tužna i umorna
Teško je govoriti o idealnim situacijama, ali je optimalno ili
poželjno za svako dijete i obitelj da i djeca ljetni period dožive kao
prekid od redovnoga radnog ritma i boravka u vrtiću
N
ekada su djeca redovito
dio ljeta provodila kod
bake i djeda na selu. Danas je sve manje djedova i baka na
selu, ali ih je više na vikendicama,
uglavnom na moru, gdje unuci,
podrazumijeva se, provode dobar
dio ljeta. Nažalost, brojnija su djeca koja čari ljeta i prije svega odmora osjete tek u manjem dijelu,
jer roditelji na poslu jednostavno
ne mogu uzeti više od tri ili čak
samo dva tjedna odmora. Također,
ono što postaje sve veći problem
za roditelje, a onda i za samu djecu, jest činjenica da se danas postaje roditelj u sve kasnijoj dobi,
a samim time i biološke zakonitosti određuju sposobnost djedova i
baka za brigu o unucima, jer radi
se uglavnom o starijim ljudima
koji i sami počesto trebaju skrb.
Stoga su brojni roditelji osuđeni
na snalaženje, a u tome im opet
najviše pomažu vrtići koje djeca
pohađaju tijekom godine.
Informirati roditelje
Kako su nam kazali u Dječjem
vrtiću Medo Brundo, oni za ljetno razdoblje izrađuju specifični
Orijentacijski plan i program rada
kojeg karakterizira godišnje doba,
promjena prostornoga konteksta
(najčešće rad u jednom objektu
vrtića) u kojem se realiziraju aktivnosti (boravak na otvorenom
- terase, dvorišta), mješovitost
dobnih skupina, fluktuacija djece i
korištenje godišnjih odmora zaposlenika. Kako su nam kazali, kvalitetni odgojno-obrazovni poticaji
obuhvaćaju integrativno sva odgojna područja i primjerena su za
razvojnu dob djece. O tome kakvo
je optimalno provođenje ljetnih
praznika i odmora za djecu naši
sugovornici iz DV Medo Brundo
kažu da je teško govoriti o idealnim situacijama, ali je optimalno
ili poželjno za svako dijete i obitelj da i djeca ljetni period dožive
kao prekid od redovnoga radnog
ritma i boravka u vrtiću.
- S kvalitetnom komunikacijom
i najavom ljetne organizacije rada
daje roditeljima se mogućnost
uvida u to kada je njihov odgojitelj na godišnjem odmoru, s kojom će skupinom i odgojiteljem
dijete boraviti u pojedinom periodu, odnosno prema psihofizičkim
karakteristikama pojedine dobi
informira se roditelja o mogućnostima reakcije djece i načina doživljavanja promjena. Preporuka
i podrška obitelji usmjerena je na
informiranje i animiranje roditelja
o događanjima koji se organiziraju
u gradu te da taj ljetni period borave što više sa svojim djetetom u
zajedničkim aktivnostima u priro-
di - navodi ravnateljica DV Medo
Brundo Vesna Marić.
Posebno naglašava da se kod
djece koja su cijelo ljeto u vrtiću
osjeća tuga i umor krajem kolovoza, kada se prijatelji kojih nije
bilo neko vrijeme u vrtiću počinju
vraćati.
- Ali ako je to nužnost koju
obitelj ne može promijeniti te se
pravodobno i kvalitetno prenese
odgojitelju ili članu stručnog tima
vrtića, nastojimo dijete individualno osnažiti da se i u toj situaciji
osjeća dobro. Nije posebna promjena rada u mješovitoj skupini.
Prirodna je situacija biti, boraviti,
igrati se u drugoj skupini ili zajedničkom prostoru. Priprema za
ljetnu organizaciju rada djece i
roditelja jako je važna, pa se dogovori realiziraju na zadnjim roditeljskim sastancima, pismenim
obavijestima za svaku promjenu
na predviđenom prostoru skupine, individualno s roditeljem, internetskim ili telefonskim putem
- kaže ravnateljica Marić.
U vrtiću ističu da u ljetnom kalendarskom vremenu, od 21. lipnja do 22. rujna, imaju razna događanja s roditeljima - od lipanjskih, završnih svečanosti, izleta
s roditeljima, obuke plivanja na
ŠRC Šalata, organiziranih ljetovanja djece, pripremnih tribina,
inicijalnih individualnih razgovora i radionica za polazak djece
u jaslice i/ili vrtić od 1. rujna, do
raznih kulturnih sadržaja u koje su
vrtići uključeni zajedno sa svojom
lokalnom zajednicom (npr. Dani
Dubrave, Ljeto na Bundeku...).
Pripremiti se za put
Djeca se tijekom ljeta najviše
raduju boravku na moru. Prvo o
čemu se treba voditi računa jest
Ljeto u Nazorovoj organizaciji
Organiziranim provođenjem ljetnih praznika bavi se i ustanova
Vladimira Nazora kao podružnica Zagrebačkog holdinga. Ona
nastavlja tradiciju Ustanove za organizirani odmor djece i mladih, koju je 1962. godine osnovao Grad Zagreb. U proteklih 45
godina ugošćeno je više od milijun djece i mladih u dobi od pet
do 18 godina, a godišnje je više od 30.000 djece i mladih redovitih korisnika Nazorovih programa.
Tijekom cijelih ljetnih školskih praznika Nazor organizira tjedne
ili dvotjedne programe boravka na moru za djecu i mlade u dobi od
pet do 18 godina. Djeca predškolske dobi obuhvaćena su organizacijom ljetovanja u Nazorovim odmaralištima od predškolskih
ustanova i u programe se uključuju kao dio odgojne skupine u
pratnji odgojiteljice. Što se tiče školaraca, učenici svih razreda
osnovne ili srednje škole dobrodošli su u Nazorove programe,
sami ili u društvu braće i sestara ili prijatelja.
Sam program obuhvaća prijevoz udobnim turističkim autobusima i brigu o djeci prilikom putovanja, četiri obroka dnevno
i smještaj u višekrevetnim spavaonicama u društvu vršnjaka,
neprestano prisustvo voditelja skupine korisnika zaduženog za
pedagoški rad i nadzor, neposrednu zdravstvenu zaštitu u objektu našeg liječnika ili medicinske sestre, organizaciju sportskorekreativnih i kreativno-zabavnih aktivnosti ( jutarnje razgibavanje, sportska natjecanja, škola plivanja, igre na plaži, likovne,
dramske, novinarske, ekološke, plesne i druge radionice, šetnje,
izleti, večernji programi i druženja) te korištenje svih sportskih
terena, rekvizita i didaktike u objektu.
što ponijeti na put. Nezaobilazna
je i obavezna medicinska dokumentacija (zdravstvena knjižica
djeteta) te iskaznice svih članova
obitelji. Također, treba ponijeti lijekove, ako ih dijete trajno uzima
zbog neke kronične bolesti (astma, epilepsija, kronične upale i
drugo), antipiretik na bazi paracetamola (čepići, sirup), oralnu rehidracijsku sol od koje se priprema
otopina za nadoknadu izgubljene
tekućine i minerala, kapi za oči,
kapi za nos u dogovoru s pedijatrom, antihistaminik, lijek koji će
ublažiti alergijsku reakciju, krema za zaštitu od sunca s visokim
faktorom, sredstvo koje odbija insekte (repelent), zavojni materijal
i flaster za ozljede i sredstvo za
dezinfekciju rane, mala pinceta i
alkohol (krpelj, ježinac).
U predškolskoj dobi, dakako,
djeca uče i plivati. Na ovu korisnu aktivnost dijete treba poučavati čim stekne sposobnost kretanja u vodi i nema straha. Ako
je sposobno održavati ravnotežu,
može se početi s pripremama za
plivanje. Postoji niz pomagala
pomoću kojih će se dijete osjećati sigurnije i prirodno usvojiti
pokrete plivanja, kao što su npr.
napuhani jastučići. Važno je voditi računa o temperaturi mora
(vode), jer se ipak mora priviknuti na hladnoću morske vode, iako
je ona po općim mjerilima topla.
Za odlazak na more treba se adekvatno pripremiti, a među ostalim
treba voditi računa o tome koliko
dugo dijete smije ostati u moru,
što ovisi o dobi djeteta, osjetljivo-
sti na UV zrake (fototip) i općoj
kondiciji.
Djeca se prije odlaska na odmor
najviše vesele kupanju, jer je to
za njih izazov i prava avantura,
posebno kada nauče plivati. Dojenče do šest mjeseci ne smije se
uranjati u more niti izlagati suncu. Krajem prve godine dijete se
može zabavljati u svojem malom
bazenu i prethodno ugrijanoj morskoj vodi. Neka djeca u dobi od
dvije ili tri godine hrabro će zakoračiti u plićak, dok se druga boje.
Dijete koje pokazuje strah od vode
treba ohrabriti i nikako ne primijeniti drastičan pristup, uroniti ga
u vodu protiv njegove volje. Dijete koje dobro pliva treba stalno
nadzirati. Kupanje i plivanje treba
vremenski ograničiti prije nego što
se dijete previše rashladi. Za početak, kupanje ne bi trebalo trajati
više od 10 minuta. Dijete se mora
postupno prilagoditi. UV zrake
reflektiraju se od površine mora i
vode, tako da je njihov učinak pojačan upravo za vrijeme kupanja.
Sa svim nepoželjnim pojavama,
naglim klimatskim promjenama i
vrućinama, koje se nerijetko javljaju prerano ili nastupi zahlađenje kada ga ne očekujemo, ljeto
je razdoblje godine drugačije od
ostalih: vrijeme odmora, odlaska
od kuće i boravka na zabavnijim
mjestima, odmak od svakodnevne
rutine.
Djeci je posvuda dobro ako su
s njima roditelji, ali i njima je
potreban odmor. Za mame s malom
djecom odmor je uvijek i briga:
putovanje, smještaj, prehrana,
aktualno
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
5
www.skolskenovine.hr
ZAGREB
moguće bolesti, ozljede, zaštita od
sunca i insekata. No, bolje je misliti na lijepe trenutke, a probleme
sagledati kada se pojave. Važno je
unaprijed osigurati preduvjete za
ugodno ljetovanje i izabrati mjesto
koje će vam pružati određeni komfor. Za dojenčad je ljeti osobito
važno da unose dovoljno tekućine.
Kada je vrijeme izrazito toplo, u
prvim mjesecima života dojenče
znojenjem gubi znatnu količinu
tekućine, koju treba nadoknaditi
kako bi se izbjegla dehidracija.
Taj problem nije toliko značajan
za dojenče koje majka doji, jer
majčino mlijeko mijenja svoj sastav prilagođavajući se postojećim
uvjetima. Zamjensko mlijeko ima
stalno isti sastav, što dojenčetu
ne omogućava uspostavljanje
prirodne ravnoteže s obzirom na
potrebnu količinu vode. Voda za
dojenče mora sadržavati minimalnu količinu minerala, koji se već
nalaze u mlijeku, kako bi se izbjeglo pretjerano opterećenje bubrega. Izbor vode za ranu dojenačku
dob treba ograničiti na onu koja
sadrži malu količinu minerala
(oligomineralna).
Završeni 26. dani
Ante Kovačića
Ljetni režim prehrane
Ljeto traži i posebniji režim
prehrane, koja bi trebala obilovati svježim sezonskim voćem i
povrćem. Raznolikost i jednostavna priprema bit će korisna ne
samo djeci nego i odraslima. Treba
voditi računa i o mogućnosti nabave svježe ribe, koju treba konzumirati što češće. Preporučuje se
da to bude riba malih dimenzija,
jer sadrži manje štetnih tvari, kojih
nažalost ima i u moru, poput soli
teških metala. Djeca trebaju jesti
i bijelo meso (puretina, piletina),
što će im dati dovoljnu količinu
bjelančevina za rast, a neće opteretiti organizam. Svakako treba
voditi računa da dijete pije mlijeko
i mliječne prerađevine, posebice
jogurt, kiselo mlijeko i svježi sir.
Od ostalih namirnica tu su i jaja,
koje treba kombinirati s povrćem
(blitva, špinat...).
Posebno su nezgodne situacije
oko konzumiranja sladoleda, koje
djeca traže u svim situacijama.
Ne treba im to uskratiti, ali treba
voditi računa da bude poznatog
podrijetla. Crveno meso, pa i
mljeveno meso bolje je izbjegavati, jer može biti hranilište bakterija i dovesti do trovanja hranom. Maslinovo ulje je najzdraviji
začin i za male i za velike, jer
sadrži znatnu količinu nezasićenih
masnih kiselina. Voće je odlična
namirnica za međuobrok, donosi
vitamine i minerale organizmu, ali
i tekućinu. Izbor treba prilagoditi
dobi djeteta. Ljeti organizmu treba manje kalorija, a više minerala
i vitamina uz dovoljnu količinu
tekućine.
Naravno, uz sve ovo za dijete
je ljeti najveći odmor igra. Tako
šestogodišnji Mateo jedva čeka
odlazak kod djede i bake na Krk,
gdje većinu od tri ljetna mjeseca
uglavnom provodi - u moru.
“Naučio sam plivati s tri godine.
More je najljepše“ - kaže Mateo.
Njegov otac Ivan dodaje da su upozorili djeda i baku da vode računa
o svim stvarima koje su propisane
za ljetni režim prehrane te da nije
po cijeli dan u vodi. “Nadamo se
da se pridržavaju naših naputaka.
Oni nam kažu da ih Mateo sluša,
a dosad nije bilo problema“ zaključuje tata Ivan.
I. B.
Nagrađeni učenici, njihovi učitelji te izvođači glazbeno−scenskog recitala u Staroj gradskoj vijećnici u Zagrebu (Snimio Josip Krunić)
Odrastanje
ne poznaje recesiju!
U
utorak, 1. lipnja, u Staroj gradskoj vijećnici grada Zagreba
okupilo se 250 učenika i učitelja
iz 50 osnovnih škola s područja cijele
Hrvatske te BiH i Vojvodine na 24. susretu Ivica Kičmanović. Stjepan Kožić,
zagrebački župan, izrazio je zadovoljstvo i ponos da je Zagrebačka županija
pokrovitelj najstarije, najosmišljenije i
najomiljenije osnovnoškolske manifestacije u Hrvatskoj koja njeguje literarni
i novinarski izraz o djetinjstvu i školovanju, pohvalivši organizaciju i rad Matice hrvatske Zaprešić koja tako uspješno
okuplja učenike osnovnih škola. U ime
pokrovitelja govorili su još predstavnici Ministarstva znanosti, obrazovanja i
športa (Mira Križanović iz Uprave za
zajedničke programe MZOŠ), Grada
Zaprešića (dogradonačelnik Damir Benčević) te općine Marije Gorice (načelnica Marica Jančić).
Na ovogodišnji natječaj, kako je izvijestio pokretač ovih susreta Stjepan Laljak, pristiglo je ukupno 1012 radova sa
840 literarnih uradaka i 162 novinarska.
Za završni program Prosudbeni je odbor, sastavljen od predstavnika Školske
knjige, Školskih novina i Naše djece
(Željka Horvat-Vukelja, Ivan Rodić,
Mane Galović, Stijepo Mijović Kočan i
Marija Tuksar) nagradio i pohvalio 210
učenika, 14 učitelja mentora te 8 osnovnih škola.
Pohvaljene su škole iz Zagreba (Jure
Kaštelan i Većeslav Holjevac), Prigorja
Brdovečkog (Ivana Brlić-Mažuranić),
Hercegovca (Slavko Kolar), Rijeke
(Turnić), Trogira (Majstor Radovan),
U spomen na pisca koji
je ispisao najljepše
stranice o djetinjstvu i
školovanju na hrvatskom jeziku, od 1984.
godine održavaju se
DANI ANTE KOVAČIĆA,
kojima su od 1984.
sponzori Školska
knjiga, Školske novine
i Naša djeca
Dubrovnika (Marin Držić) i BiH (Ivan
fra Frano Jukić, Usora). Nagrade su
učenicima i školama podijelili već nabrojeni pokrovitelji, dječji književnici
(Pajo Kanižaj, Željka Horvat-Vukelja,
Branka Primorac) i sponzori ŠK, ŠN i
ND.
Recital odabranih radova izveli su
dramski umjetnici Sunčana Zelenika i
Zvonko Novosel. Glazbeno-pjesnički
recital izveli su Vid Balog, Marko Glogović, Antun Stašić, Miroslav Živković
i Stjepan Mihaljinec. U novinarskoj radionici na pitanja mladih novinara odgovarao je književnik, novinar i političar Hrvoje Hitrec, a prvi dan druženja
učenika završio koncertom sopranistice
Monike Cerovčec u župnoj crkvi Marija
Gorica.
Nakon programa u Zagrebu, gdje su
učenici najudaljenijih škola mogli posjetiti Hrvatski sabor, razgledati postave
Muzeja grada Zagreba i Hrvatskog povijesnog muzeja, posjetili su Zaprešić,
položivši cvijeće na grobnicu bana Josipa Jelačića.
Drugoga dana (u utorak, 2. lipnja) polaganjem cvijeća na grob književnika
Ante Kovačića i još pedesetak hrvatskih
velikana - od preporoditelja, čelnika
Matice hrvatske, znanstvenika, umjetnika, političara i mučenika – završeni su
26. dani Ante Kovačića.
Nagrađeni i pohvaljeni učenici kao i
pohvaljeni učitelji mentori i pohvaljene škole dobili su vrijedne knjige od
izdavača (Školske knjiga, Naša djeca i
Školske novine) te Hrvatske turističke
zajednice.
Osim spomena na lik i djelo Ante Kovačića, susret Ivica Kičmanović svake
godine pridonosi zbližavanju učenika.
Nije nevažno spomenuti što su učenici
i učitelji iz osnovne škole Matija Gubec (Tavankut, Vojvodina) zapisali u
knjigu dojmova: “Iznimna nam je čast
što su naša djeca provela dan u društvu
s književnicima, što je pravi dragulj za
poboljšanje kvalitete nastave hrvatskoga jezika u Vojvodini. Hvala vam i do
narednog susreta.“ (Učiteljica Stanislava Stantić-Prćić) A škola iz Usore (Ivan
fra Frano Jukić), čiji učenici sudjeluju
već nekoliko godina, zapisali su: “Velika nam je čast sudjelovati u ovom prelijepom druženju. Stvarno jedno lijepo
iskustvo!“
(SL)
aktualno
6
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
Svečano obilježena 35.
obljetnica Sveučilišta
u Osijeku
ĐAKOVO - U dvorani KBF-a u Đakovu održana
je svečana sjednica Senata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku u povodu 35. obljetnice
Sveučilišta. Kako je kazala rektorica Gordana Kralik, osim 35. godišnjice osnivanja obilježavaju se i
303 godine visokog školstva u Osijeku. Govorila je
i o radu Sveučilišta tijekom protekle akademske godine te je dodijelila i počasno znanstveno-nastavno
znanje professor emeritus Branku Babcu, redovitom
profesoru u mirovini Pravnog fakulteta u Osijeku. Također, dodijeljene su potvrdnice redovitim profesorima Sveučilištima u Osijeku. To je bila 12. dodjela
na sveučilišnoj svečanosti, a u razdoblju od svibnja
2009. do svibnja 2010. potvrđena su 34 redovita
profesora. Svečanosti su bili nazočni predstavnici
visokoškolskih ustanova iz Hrvatske i inozemstva
te drugih ustanova iz političkog, kulturnog i vjerskog
života.
Taktilne slikovnice za
Knjižnicu za slijepe
i slabovidne
RIJEKA - Prije tri je mjeseca županijsko stručno
vijeće školskih knjižničara Primorsko-goranske županije pokrenulo akciju Knjižničari knjižnici. U tu se
akciju uključilo više od 150 učenika i dvadeset školskih knjižničarki iz četiri županije. Oni su izradili 35
taktilnih sliko-priča namijenjenih Knjižnici za slijepu i
slabovidnu djecu u Osnovnoj školi Pećine. Sudionici
akcije napravili su zbirku taktilnih slikovnica, a ono
što je vrijedno jest da i svaka slikovnica nosi poruku
škole i grada iz kojeg dolazi, djece koja su je izrađivala, kao i knjižničara te učitelja koji su to organizirali.
Uz učenike Primorsko-goranske županiju, u akciju su
se uključili i školarci iz Istarske, Karlovačke i Slavonsko-baranjske županije, a akcija primorsko-goranskih
knjižničara nastavit će se i dalje.
Tri zlata za učenike
iz Varaždina
VARAŽDIN - Na 35. državnoj domijadi održanoj
u svibnju učenici i voditelji iz Učeničkog doma Varaždin osvojili su tri zlatne medalje. Prva su mjesta
osvojena u kategoriji primijenjene umjetnosti nakitom
izrađenim tehnikom fuzije stakla. Varaždinski učenici bili su također najbolji u kategoriji videozapisa, a
kao najbolji videozapis ocijenjen je igrani film Ime mi
je Prijatelj. U kategoriji glazbenog izraza s izvedbom
pjesme Ja samo pjevam osvojeno je treće mjesto.
Varaždinci su bili uspješni i u sportskim natjecanjima
te je zlatna medalja pripala malonogometnoj momčadi. Na šahovskom turniru osvojeno je srebro, stolnotenisači su osvojili broncu, dok su stolnotenisačice
bile četvrte. Svi ovi uspjesi potvrda su uspješnog i
kvalitetnog rada učenika i voditelja koji se provode u
okviru izbornih programa.
Brodsko-posavski
osnovnoškolci
najbolji u prometu
ZADAR - Osnovnoškolci Brodsko-posavske županije pokazali su najviše na 18. državnom natjecanju
Sigurno u prometu, koje je u konkurenciji 84 učenika
petih i šestih razreda osnovnih škola svih županija i
Grada Zagreba održano u Zadru. Brodsko-posavski
osnovnoškolci osvojili su prvo mjesto u prometnom
znanju i vještinama, dok je drugo mjesto osvojila ekipa Varaždinske županije, a treće ekipa Splitsko-dalmatinske županije. Nakon osvojenih “titula“, najbolje
dvije djevojčice i najbolja dva dječaka postali su dio
HAK-ove ekipe, koja će se u rujnu natjecati na europskom natjecanju u Skopju u Makedoniji, a sedam
prvoplasiranih dječaka i djevojčica zaradilo je bodove
za upis u srednju školu prometnog smjera. Natjecanje, na kojem se provjeravalo poznavanje prometnih
propisa i sigurnosnih pravila, kao i vještina upravljanja biciklom na prometnom vježbalištu, održano je u
organizaciji Hrvatskog autokluba, Agencije za odgoj
i obrazovanje, Ministarstva unutarnjih poslova - PU
zadarske i Autokluba Zadar.
I. B.
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
ZAGREB
Prva privatna gimnazija u
gostima na Harvardu
Srednjoškolci usavršavaju
diplomatske vještine
P
rva privatna gimnazija s pravom javnosti iz Zagreba,
kao jedina srednja škola iz Hrvatske, dobila je drugu
godinu zaredom poziv za sudjelovanje na prestižnoj
konferenciji Harvard Model United Nation - HMUN, koja
se održava u Bostonu od 27. do 30. siječnja 2011. godine.
Međunarodna konferencija, koju vode studenti
prestižnog američkog sveučilišta Harvard, tradicionalno se
održava od 1953. godine, a okuplja više od 3000 učenika
iz četrdesetak zemalja svijeta. Na njoj srednjoškolci
simuliraju rad i rasprave vijeća UN-a te uče vještine
međunarodnog pregovaranja i diplomacije. Učenici preuzimaju uloge diplomata jedne od zemalja članica UN-a te
zastupaju i brane stajališta svoje zemlje pri donošenju
međunarodnih rezolucija vezanih uz aktualna svjetska pitanja mira i sigurnosti. Konferencija ima za cilj upoznati
srednjoškolce s radom i strukturom UN-a, pružiti uvid u
svijet međunarodne diplomacije te omogućiti im razvi-
janje pregovaračkih i debatnih vještina.
Učenici ove zagrebačke privatne gimnazije već su ove
godine sudjelovali na toj konferenciji, a našu su zemlju
predstavljale Lea Lojančić i Ika Guguć, koje su u sklopu
UN-ova Programa nevladinih organizacija zastupale
Međunarodnu udrugu za obranu djece (Defense for Children International) te Carter Centar američku nevladinu
organizaciju za zaštitu i promicanje ljudskih prava.
- Moram naglasiti da smo jedina srednja škola u
Hrvatskoj koja je dobila poziv američkog sveučilišta
Harvard za sudjelovanje na ovoj prestižnoj konferenciji
koja predstavlja izniman oblik izvannastavnog obrazovanja. Tko zna, možda netko od ovih mladih krene stopama ministra Ivana Šimonovića, koji je nedavno imenovan pomoćnikom glavnog tajnika UN-a za ljudska prava,
zaključila je ravnateljica škole prof. Jasenka Breitenfeld.
(bn)
STUDENTSKI STANDARD
Pokrenuto istraživanje
Eurostudent
Ocjenjivanje kvalitete
studentskog života
Upitnik se može ispuniti u razdoblju
od 2. do 30. lipnja na internetskim
stranicama www.eurostudent.hr
M
inistarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH i
Institut za razvoj obrazovanja uključili su ove
godine prvi puta našu zemlju u međunarodno
istraživanje Eurostudent o kvaliteti studentskog života,
koje se provodi u 27 europskih država. Cilj je istraživanja
saznati koji su najčešći problemi s kojima se suočavaju hrvatski studenti u pogledu troškova studija, smještaja, potrebne financijske potpore i mogućih prepreka za uspješno
završavanje studija tijekom studiranja te odgovaraju li studentska prava i stipendije stvarnim potrebama studenata.
Institut za razvoj obrazovanja i MZOŠ pozivaju stoga
sve studente koji trenutačno studiraju u Hrvatskoj na preddiplomskoj i diplomskoj razini (bilo po predbolonjskom
ili bolonjskom programu) na javnim i privatnim visokim
učilištima da ispune upitnik u razdoblju od 2. do 30. lipnja
2010. na internetskim stranicama www.eurostudent.hr
Da će ovakvo istraživanje, koje se u nas prvi puta provo-
di ovako temeljito i sustavno, izazvati veliki interes među
studentima pokazala su već prva dva dana provođenja
istraživanja, kada je upitnik ispunilo više od 1600 studenata, što pokazuje da su studenti prepoznali važnost
prikupljanja podataka o njihovim stvarnim potrebama
i problemima. Rezultati istraživanja bit će objavljeni u
prosincu 2010. godine, a njihova usporedba s rezultatima
u drugim europskim zemljama poslužit će kao osnova za
unapređenje studentskog standarda u Hrvatskoj.
Nositelji provedbe istraživanja MZOŠ i Institut za razvoj
obrazovanja osigurali su i nagrade za najsretnije sudionike
istraživanja. Poruka je jasna - promjene je moguće učiniti tek
kad se saznaju stvarne potrebe i problemi studenata pa se stoga
pozivaju sve studentice i studenti da se odazovu u što većem
broju, ispune upitnik i potaknu promjene u pravom smjeru.
Na temelju rezultata istraživanja skupina međunarodnih
i domaćih stručnjaka radit će na prijedlogu unapređenja
sustava studentskog standarda i osiguravanju jednakog
pristupa visokom obrazovanju u okviru projekta ACCESS
- Prema pravednom i transparentnom pristupu visokom
obrazovanju u Hrvatskoj, koji se financira projektom
TEMPUS Europske unije u razdoblju od 2010. do 2012.
B. Nađ
ZAGREB-VELIKI GRĐEVAC
Nagrada “Mato Lovrak“
Zelenom psu Nade Mihelčić
R
ijetko se kad dogodi da jedna
knjiga pobere sve najvažnije
nagrade u jednoj godini, a to
se upravo dogodilo s romanom Zeleni
pas Nade Mihelčić, u izdanju zagrebačkog Lukoma, koji je već nagrađen domaćim književnim nagradama
“Grigor Vitez“ i “Anto Gardaš“ te
međunarodnom regionalnom nagradom “Mali princ“ za 2009. godinu,
a na tiskovnoj konferenciji održanoj
u ponedjeljak, 7. lipnja, u prostorijama Hrvatskog centra za dječju knjigu
Gradske knjižnice u Zagrebu, objavljeno je da je ovaj roman nagrađen
i književnom nagradom “Mato Lovrak“ za 2009. godinu i to je ukupno
četvrta velika nagrada tom djelu.
Vlasta Mihelčić rođena je 1942.
godine u Zagrebu, gdje se školovala
na Fakultetu političkih znanosti, a niz
godina radila je u izdavačkiom podu-
Nada Mihelčić je za
Zeleni pas pobrala
sve najvažnije
književne nagrade
zeću “August Cesarec“ na poslovima
promocije i prodaje knjiga i usputno
pisala kratke priče za djecu, koje je
najviše objavljivala u Modroj lasti.
Danas radi u izdavačkoj kući Izvori,
za koju prevodi s engleskoga jezika.
Prije Zelenog psa objavila je roman
Bilješke jedne gimnazijalke, koji se
našao i na popisu školske lektire za
osnovnu školu.
Roman Zeleni pas tematizira donedavnu tabu temu u dječjoj književnosti − problem ovisnosti o narkoticima, a u središtu priče je srednjoškolka Vlatka koja upavši u ralje droge
tone sve dublje i, na žalost, završava
na Mirogoju. “To je djelo koje dramatičnošću svoje poruke i stilskom
organizacijom predstavlja istinsku
književnu vrijednost“ − istaknuo je,
među ostalim, dr. Stjepan Hranjec,
predsjednik Povjerenstva za dodjelu
nagrade “Mato Lovrak“, koja će autorici biti uručena u Velikom Grđevcu u petak, 11. lipnja, na svečanosti u
sklopu ovogodišnjih 23. Lovrakovih
dana kulture.
I. Rodić
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
odgojno-obrazovna praksa
7
www.skolskenovine.hr
ODGOJ
Roditelji u procjepu
zakonskih proturječnosti
Zakon onemogućava
roditeljsko odgajanje
Sporne zakonske odredbe otežavaju i
onemogućuju obiteljsko odgajanje i negiraju
roditeljska prava, dužnosti i obveze odgajanja.
Stoga se moraju ukloniti! Hrvatski narod i
država dužni su osigurati roditeljima ustavna prava i omogućiti im neometano, dobro i
uspješno odgajanje svoje djece. To je pravi put
suzbijanja huliganstva, malodobničkog kriminala i zločina
Piše prof. dr. Ante Vukasović
R
oditelji su po svojoj, naravnoj roditeljskoj, obiteljskoj
i društvenoj funkciji odgojitelji - djeci najbliži, najdraži i
najutjecajniji. Osjećaj materinstva
i očinstva upućuje ih na brigu, skrb
i zaštitu djece. Osjećaju svoju roditeljsku i društvenu odgovornost
za njihov psihofizički razvitak i
odgajanje, trude se da im djeca
postanu zdravi, sposobni i čestiti
ljudi. Sve je to protkano s mnogo
ljubavi, odricanja, nježnosti i razumijevanja. Stoga se odgojni utjecaji u obitelji prihvaćaju prirodnije
i lakše nego u drugim društvenim
sredinama. Dobra i stabilna obitelj
je, nema sumnje, prvi i najmoćniji
odgojni čimbenik, a roditelji - prvi
i najbolji odgojitelji. To je odavno
iskustveno potvrđeno i znanstveno-pedagogijski dokazano.
Roditeljska prava odgajanja
svoje djece zajamčena su Deklaracijom o pravima djeteta UN iz
1959., Poveljom o pravima obitelji Svete Stolice, Obiteljskim
zakonom i Ustavom RH. Prema
čl. 63. Ustava roditelji su dužni i
odgovorni uzdržavati, školovati
i odgajati djecu te imaju pravo i
slobodu samostalnog odlučivanja
o odgoju djece. Nažalost, sve se
to omalovažava i osporava Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.
On roditeljsku primjenu odgojnih
sredstava sprječavanja kvalificira
nasiljem.
dobro, a što zlo i usmjeravati ih
na dobro, drugi put će ih poticati na dobro ponašanje, a u trećem
će slučaju predusresti, ispraviti ili
spriječiti loše, društveno neprihvatljive i moralno nedopustive
postupke. Otuda tri skupine odgojnih sredstava: sredstva usmjeravanja, sredstva poticanja i sredstva sprječavanja.
Nadzor, skretanje, upozorenje,
opomena, zahtjev, zapovijed, prijetnja, zabrana i razborita kazna
- normalna su sredstva obiteljskog
odgajanja, koja se primjenjuju
radi sprječavanja lošega dječjeg
ponašanja. Zakon će ih, međutim,
okvalificirati kao uznemiravanje,
uhođenje, ograničavanje slobode
kretanja, komuniciranja s trećim
osobama, kao verbalne napade,
izolacije, ugroženost, psihičke
prisile, izazivanje straha, a to su,
po tom Zakonu, oblici obiteljskog
nasilja koji se strogo kažnjavaju.
Roditelji kao odgojitelji moraju
činiti sve što je u njihovoj moći
da spriječe moralno nedopustivo i
društveno destruktivno ponašanje
Dobra i stabilna obitelj je prvi i najmoćniji odgojni čimbenik, a roditelji - prvi i najbolji odgojitelji
svoje djece, a Zakon zabranjuje
njihov pedagoški nadzor i uporabu sredstava sprječavanja takvih
postupaka. Čista proturječnost,
besmisao.
Povezavši tako nasilje u obitelji
s odgojnim sredstvima sprječavanja, zakonodavac se grubo, bez
poštovanja stručnosti, umiješao
u pedagoško djelovanje roditelja. Oni više ne mogu nesmetano
obavljati svoju roditeljsku dužnost
i društvenu obvezu. U ime ekstremno liberalnog shvaćanja slobode
Zakon štiti slobodu još nedozrele,
Upozorenje, opomena, zapovijed, zabrana - normalna su
sredstva obiteljskog odgajanja. Međutim po hrvatskim zakonima to su oblici obiteljskog nasilja koji se strogo kažnjavaju
Negacija ustavom
zajamčenih
roditeljskih prava
U naznačenom Zakonu delikti
nasilja obuhvaćaju opsežnu skalu fizičkih i psihičkih postupaka,
uključujući čak i namjere i pokušaje bez izvršenja postupka. U obiteljskim zajednicama, gdje težište
svih nastojanja mora biti na preventivnom djelovanju i pružanju
pomoći u prevladavanju teškoća,
Zakonom se primjenjuju stroge
represije koje ozlojeđuju, razdvajaju i razaraju obiteljske odnose,
ograničavaju i onemogućavaju
obavljanje roditeljskog odgajanja
i obiteljske odgojne funkcije.
Odgojni proces je vrlo slojevit, raznovrstan, uključuje brojne
mjere i sredstva odgajanja, a odgojna sredstva u praksi i metodici
odgajanja pedagoški su postupci s kojima odgojitelji, i roditelji
kao odgojitelji, postižu konkretne
odgojne učinke. Jednom će ona
pokazivati djeci, gojencima što je
“Što vrijedi za gospodarski
razvitak ne vrijedi i za duhovni”
U raspravi: Hrvatske nacionalne vrijednosti u ozračju europskih integracija (2005.) napisao sam: Zemlje EU su gospodarski razvijenije i bogatije. Njihova potpora, suradnja i pomoć u
području znanosti, tehnologije, proizvodnje materijalnih dobara
nije samo poželjna nego je i prijeko potrebna. Ali što vrijedi za
gospodarski razvitak ne vrijedi i za duhovni. Hrvatske duhovne,
moralne i nacionalne vrijednosti razlikuju se od ideoloških vrijednosti EU. Treba nam njihova tehnologija, ali ne i ideologija! Na
etičko-aksiologijskom području bogatiji smo, nismo inferiorni. Pa
ipak su neki “naši“ političari i političarke prihvatili dogme, nama i
našoj uljudbi posve strane i razarajuće ideologije.
nedovoljno odgojene djece, ponekad malodobnih prijestupnika i
huligana na nepoštovanje roditelja, neposluh, optužbe protiv roditelja i druga zla, a narušava, onemogućuje i zakonom zabranjuje
roditeljska Ustavom zajamčena
prava, dužnosti i obveze ostvarivanja roditeljske i obiteljske
odgojne funkcije. Time umjesto
prevladavanja, produbljuje krizu
odgajanja, ignorira odgojnu ulogu
obitelji i još više potiče zanemarivanje njezine odgojne uloge, a
morala bi biti prva i najvažnija u
izgrađivanju mlada čovjeka.
Anarholiberalistički
dogmatizam
Moćna europska tijela - Europsko vijeće i Europski sud
za ljudska prava, pod krinkom
“modernih trendova“ šire “teorije“ destruktivnih ideologija, npr.
anarholiberalizma,
agresivnog
feminizma i drugih. Na udaru su
obiteljske zajednice i roditeljska
prava na odgajanje svoje djece.
Tako Europsko vijeće poziva sve
zemlje na zakonsku zabranu bilo
kakvog tjelesnoga kažnjavanja
djece, podrazumijevajući i roditeljski “standardni“ oblik udarcem po stražnjici male djece. To
je plod ideološkog dogmatizma o
apsolutnoj slobodi i pravima pojedinca, gdje se individualna sloboda pretvara u slobodu za zlo, a
individualna prava i prava asocijalnih skupina - u prava na zlo.
Stručna i znanstveno utemeljena motrišta i odnosi prema obiteljskom i roditeljskom odgajanju
bitno se razlikuju od dogmatskih
anarholiberalnih klišeja. Istina je
da udarac po guzi može biti oblik
nasilja, ali može biti i uspješna
odgojna mjera. Ne može se unaprijed kazati ni apsolutno da, ni
apsolutno ne. Mora se znati situacija: kada i zašto, nikako ne i kada,
kako i u kojim uvjetima, ipak da.
Relevantno je i pitanje: Što je
bolje i društveno prihvatljivije?
Što je manje zlo: roditeljsko “po
guzi“ ili dječje nasilje, kriminal,
ubojstva, huliganski vandalizam,
divljaštvo, sveopće uništavanje,
drogiranje, prostitucija, “ratovi“
s hrvatskom policijom, a potom
uporaba palica, vatrenog oružja,
konja i elektrošokera protiv huligana? Doista, što je manje, a što
veće zlo? Trebaju li djecu odgajati
roditelji ili policajci?
Osnažimo roditeljsko
pravo na odgajanje
Nisu sve zemlje Europske unije,
ni one izvan EU, prihvatile liberalno-anarhističke dogme. Englezi, primjerice, imaju drukčiji odnos prema roditeljima, imaju više
povjerenja u obiteljsku zajednicu
i roditeljsko odgajanje. Osnivaju
udruge za zaštitu roditeljskih prava i dokazuju da su roditelji odgovorni za brigu o djeci i njihovo
odgajanje, stoga smiju, i dužnost
im je, ispravljati ih, a kada griješe
i spriječiti. A mi Hrvati? Ponovno, unatoč negativnih i tragičnih
povijesnih iskustava, srljamo kao
guske u magli. Prihvaćamo sve
što traže ili samo sugeriraju moćnici iz EU, često zanemarujući naš
narodni suverenitet, nacionalne
interese, vrlo bogatu vrijednosno-pedagošku baštinu, pozitivnu obiteljsku tradiciju i iskustvo
obiteljskog odgajanja. I u slučaju
koji razmatramo zakonodavac je
istrčao pred rudo. Za “udarac po
stražnjici“ roditelj može dobiti i
do 40 dana zatvora ili kaznu od
7000 kuna.
Sporne odredbe Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji proturječe Ustavu RH i Obiteljskom
zakonu, otežavaju i onemogućuju
obiteljsko odgajanje i negiraju roditeljska prava, dužnosti i obveze
odgajanja. Stoga se moraju ukloniti! Hrvatski narod i država dužni
su osigurati roditeljima ustavna
prava i omogućiti im neometano,
dobro i uspješno odgajanje svoje
djece. To je pravi put suzbijanja
huliganstva, malodobničkoga kriminala i zločina.
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
8
www.skolskenovine.hr
EKOLOGIJA
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
Projektni dan u Učeničkom
domu Podmurvice u Rijeci
Terapijska vrijednost vrta
Radi se o projektu hortikulturne terapije, u kojem se
oblikovanjem prostora i odabirom vrtnih elemenata
stvara okoliš poticajan za zdravlje, tijelo, um i duh,
blagotvornog učinka za njegove korisnike. Cilj je ovog
projekta osigurati, proširiti i oblikovati okoliš doma i
obogatiti ga novim prednostima i sadržajima
Piše Silvano Simčić
Odgojitelj u Učeničkom domu Podmurvice
V
eć dulje vrijeme Učenički dom Podmurvice u Rijeci intezivno pristupa
osvješćivanju učenika i odgojitelja u
zaštiti prirode i promicanju ekološke svijesti
i spoznaja. Zbog toga se Dom i uključio u
međunarodni program Eko škole, koji jasno
određuje način na koji se sadržaji o zaštiti
okoliša primjenjuju u svakodnevnom životu. Zelena zastava koja je podignuta prošle
godine na jarbol, pred Učeničkim domom,
svjedoči o stalnoj aktivnosti njezinih žitelja
da oplemenjuju prirodni okoliš.
U sklopu ovogodišnjih ekoloških aktivnosti, u Domu je 5. svibnja održan Projektni
dan Eko je zakon. Sastojao se od niza radionica i predavanja, kao što su radionica
izrade i degustacije voćnih salata, radionica
oslikavanja platnenih torbi, radionica izrade
torbi od reciklirane tkanine (jeansa), radionica oslikavanja kućica i radionica sadnje
sobnog i vrtnog cvijeća, u kojima su aktivno sudjelovale odgojiteljice i učenici Doma.
Održano je i predavanje o utjecaju prehrane
na ponašanje i učenje učenika.
Ipak, središnja je aktivnost ovogodiš-
njega projektnog dana Eko je zakon bila
prezentacija rezultata ankete o uređenju
okoliša Doma, koji je priredila inženjerka
krajobrazne arhitekture iz Zagreba mr. sc.
Marina Butorac. Predstavila je rezultate ankete učenicima i odgojiteljicama u
Sadnja cvijeća ispred Učeničkog doma
Podmurvice
sklopu pripremnih radova za projekt uređenja Edukativno-rekreacijsko-radnog vrta
s terapijskim učinkom za mlade iz Učeničkog doma Podmurvice i okolice. Radi se o
projektu hortikulturne terapije, u kojem se
oblikovanjem prostora i odabirom vrtnih
elemenata stvara okoliš poticajan za zdravlje, tijelo, um i duh, blagotvornog učinka
za njegove korisnike. Cilj je ovog projekta
osigurati, proširiti i oblikovati okoliš doma
i obogatiti ga novim prednostima i sadržajima.
Mentor projekta, prof. Daniel Winterbottom, krajobrazni arhitekt s Odsjeka za
pejsažnu arhitekturu Sveučilišta u Washingtonu održao je predavanje o hortikulturnoj
terapiji kao mogućnosti oblikovanja otvorenih prostora, njihovoj kultivaciji i estetizaci-
Učenici sade cvijeće za ukrašavanje hodnika
TERENSKA NASTAVA
Posjet etnozbirci
Čuvari tradicije
Ovakav vid nastave potiče učenike da još
bolje upoznaju tradiciju svojega kraja kako
bi je sačuvali za buduće generacije i kako
bi svoj zavičaj još više voljeli i poštovali
različitosti kojima obiluje naša domovina
Piše Marija Halaček, prof.
U
Starinska nošnja i namještaj
čenici osmih razreda Osnovne
škole Molve posjetili su etnografsku zbirku Slavka Čambe
u Đurđevcu. Na terenskoj nastavi iz
hrvatskog jezika produbili su znanja o
svojem kajkavskom narječju slušajući
izvornoga govornika, ali ne u učionici,
već u prostoru zavidne kolekcionarske
zbirke.
Slavko Čamba i u svojoj 80. godini
marljivo prikuplja predmete koje mu
njegovi sumještani rado daruju ili prodaju, a mnoge je donio i iz inozemstva.
Tijekom godina pomalo je uređivao
okućnicu i obogaćivao je prošlošću.
Svoje posjetitelje najprije pozdravlja
ispred velikih hrastovih vrata na koja
Slavko Čamba, koji i
u svojoj 80. godini
marljivo prikuplja
predmete za svoju
zbirku, pokazuje
učenicima kako se
pomoću brusa oštri
sjekira
je vrlo ponosan. Ta vrata, izrezbarena
motivima četiriju godišnjih doba, dobar su uvod u ljepotu koja se otkriva
iza njih.
Zaboravljeno
rječničko blago
Prva prostorija, sobica, ispunjena je
starinskim namještajem: posteljom,
stolcima i klupama, stolom z ladlinom,
šivačom mašinom, zipkom i mladenkinemi ormari.. Na vešalici povješane su
ženske suknje i podsuknjenke, poculice, frtuni i muške gače z svitnjaki. Sa
zidova gledaju svete slike i druge slikarije, a u staklenim vitrinama je numizmatička zbirka z forintami, dinari i
negdašnjemi kunami. Našao se tu i model velebne molvarske crkve, od milja
nazvane podravskom katedralom, ali
načinjene od stakla.
Blazine, dunje, šlingane vankušnjice;
stolčeci, korpice, peglje i obrisačnjaki.
Korito z lojom za vmivanje, leščrbe,
putre, demižonke, šefi, maslenjaki i
žbanje….i cimbule i mrgudalo i hegede…
Da rječničkom blagu kajkavskoga
narječja hitno trebaju čuvari, brzo su
uvidjeli osmaši. Naime, makar su i
sami kajkavci, za mnoge od viđenih
predmeta nisu ni čuli, a ako i jesu,
imenovali bi ih „modernim“ riječima
ili pak frazama. Na pitanje što je šarajzlin odgovaraju da to sigurno imaju
kod kuće, čak ga i koriste, ali se nikako ne mogu dosjetiti točno što je to.
Jedan učenik odgovara da se valjda z
tem razmeče žara v peči. Zanimljivo,
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
9
www.skolskenovine.hr
ji i podizanju ekološke svijesti i društvenog
angažmana (mladih) ljudi.
U takvoj, hortikulturnoj terapiji, temeljnu ulogu ima Terapeutski vrt, zeleni, vrtni
prostor, koji je posebno dizajniran da pruži
psihološku, psihičku, društvenu i duhovnu
pomoć njegovim korisnicima. Glavni je
smisao vrtova da približi prirodu čovjeku,
kao i čovjeka prirodi.
Postoje različite varijante Terapeutskih
vrtova, smještenih u različitim tipovima
zdravstvenih ustanova, odmaralištima, domovima, samostanima, školama... Dizajn Terapeutskih vrtova u idealnom smislu uključuje suživot ljudi koji koriste vrt i skrbe se
za njega, dok dizajnerski tim koji kreira vrt
najčešće uključuje pejsažnog arhitekta, hortikulturnog ili rekreacijskog terapeuta kao i
niz drugih stručnjaka iz bliskih disciplina.
Kad je riječ o aktualnim istraživanjima
profesora Winterbottoma, pitanja koja on u
njima postavlja uključuju sljedeće: na koji
način otvoreni prostor izražava kulturni
život pojedinih zajednica? Kako izgradnja
vrtova ili nekoga drugog otvorenog prostora može pomoći u smanjivanju stresa?
Na koji način razvoj tehnologije mijenja
praksu ili estetiku pejsažnog projektiranja?
Kako može pejsažna arhitektura kroz projektiranje i materijalni razvitak još bolje
pridonijeti globalnim pitanjima, kao što su
zagađenje okoliša, izlječenje bolesti i održivi razvoj?
Projekt Edukativno-rekreacijsko-radnog
vrta s terapijskim učinkom za mlade iz Učeničkog doma Podmurvice ima namjeru da
uskoro, na jesen, oživi u praksi. Opis projekta s planom aktivnosti, koji je napravila
magistra inženjerka krajobrazne arhitekture Marina Butorac, predviđa izradu idejnog
prijedloga dizajna vrta Učeničkog doma
Podmurvice i njegovu izvedbu, u listopadu
i studenome, kada bi uređeni hortikulturni
vrt trebao biti predan domu na korištenje.
Uz profesora Daniela Winterbottoma i
Marinu Butorac, u izvedbi projekta, sudjelovat će i 14 studenata iz SAD-a kao
i volonteri i volonterke iz samog Doma i
Hrvatske. Očekivani rezultati su kvalitetno,
estetski oblikovana, uređena zelena površina u gradskom predjelu Učeničkog doma
Podmurvice, koja će predstavljati opće dobro, ne samo za Dom već i za sam Grad Rijeku i Primorsko-goransku županiju.
niti za književnu zamjenu ne mogu se
sjetiti riječi – žarač.
U drugom dijelu zbirke, v štaglju,
krupni su izložbeni primjerci; alatke,
strojevi i prijevozna sredstva. Cijela
jedna hobljana, šusterski pribor, kolovrat, vretena, snovače, tkalački stan.
Impresivna je zbirka nožov, sablje,
sekir, baltice, maljov.
FILM U ŠKOLI
Govoriti jezikom srca
Već niz godina pokazuje se kako je i u ovoj školi dječje filmsko i videostvaralaštvo
dobrim dijelom djevojačka, ženska aktivnost. I neka je! Dečki su si sami krivi što
propuštaju kreativna uzbuđenja i stvarne rezultate, ali su ipak i ovaj put blagonaklono pozvani da se pridruže u snimanjima novih filmova
Z
agrebačka Osnovna škola Marije Jurić Zagorke, koja
jedina u nas nosi ime slavne i popularne spisateljice,
diči se i ove godine s pedesetak nagrada i priznanja
koja su njezini učenici osvojili na županijskim i državnim
natjecanjima Lidrano, a u četvrtak, 20. svibnja organizirali
su i Večer Zagorkinih odlikaša, na kojoj su učenike i njihove
mentore u prigodnom programu i dodatno nagradili knjigama
i filmovima.
Prošlogodišnji rezultati i budući uspjesi
Na večeri ispunjenoj cvijećem, ritmičkom gimnastikom,
krasnoslovima i tugom zbog skorog rastanka osmaša koji se
za mjesec dana opraštaju od svoje škole, Udruga ZAG, koja
u školi uspješno djeluje već niz godina, prikazala je i svoje
ovogodišnje rezultate te najavila buduće uspjehe.
Radijska dokumentarna emisija o klađenju naslovljena
Imaš kaj sitno? pozabavila se uraslošću klađenja u sve slojeve društva, pa i među mlade osnovnoškolce. O svojim su
ovisnostima o klađenju, kao zamišljenom pokušaju izlaska iz
ekonomske krize i puta prema boljem životu govorili učenici
koji se na razne načine snalaze ne bi li uspjeli uplatiti poneki
listić, uposlenici Hrvatske lutrije koji im, u skladu sa zakonskim propisima, pokušavaju onemogućiti samostalnu uplatu
oklada, pa se djeca snalaze žicajući starije i uvijek na suradnju te vrste spremne kolege, kao i predstavnici Ureda pravobraniteljice za djecu. Emisija je nastala pod voditeljskom
palicom profesorice hrvatskog jezika Ane Brčić Bauer.
Gimnastičarska tradicija
U filmskom dijelu programa prikazani su novi radovi članova ZAG-a. Točnije bi bilo reći članica, jer se već niz godina pokazuje kako je i u ovoj školi dječje filmsko i videostvaralaštvo dobrim dijelom djevojačka, ženska aktivnost. I neka
je! Dečki su si sami krivi što propuštaju kreativna uzbuđenja i
stvarne rezultate, ali su ipak i ovaj put blagonaklono pozvani
da se pridruže u snimanjima novih filmova.
Reportaža Višebojac u Zagorki, dokumentarni je zapis višebojskih školskih natjecanja koji će mlade članice ZAG-a,
ali i brojne učiteljice, pamtiti posebno zbog pojave lika i djela
šarmantnog, mladog i uspješnog plivača Duje Draganje, koji
je plijenio svu njihovu pozornost.
Prikazan je još jedan dokumentarni film sportske tematike,
Prvakinje, koji kroz priče tri generacije trenerica i natjecateljica ritmičke gimnastike, koje su međusobno povezane,
jer je učiteljica iz OŠ Marije Jurić Zagorke Dubravka Kolar-
Očenaš kao plaća
Našlo se mjesta za lovačku kočiju,
ali i za vozna kola, kojem pašo plugi: orač, ogrinjač, kopač.. Učenici su
imali priliku vidjeti nekoliko različitih
mlinova i stopa za tučenje sjemenaka.
Vanjski dio izložbe okrunjen je
starom hižom zemljenoga poda, z
drvenem klučem i sončanom vurom
pret hižom. Gospodin Čamba uredio
je i nekoliko radionica: kovačnicu,
krušnu peć, brusionicu, a neke radnje
demonstrirao je zainteresiranim učenicima.
U razgovoru, istraživanju i demonstracijama blok sat je brzo prošao. „Što
će biti plaća?“ pitali su đaci. „Izmolite
svaki jedan Očenaš za moje zdravlje,
to će mi biti plaća!“ odgovara zadovoljno etnograf.
Vraćajući se kući učenici su ponavljali sve što su vidjeli i zapamtili. Postali su svjesni da moraju dobro upoznati i čuvati tradiciju svojega kraja
kako bi ga još više voljeli i poštovali
različitosti kojima obiluje naša domovina. Trebat će im i na ispitu iz gradiva o hrvatskom književnom jeziku i
hrvatskim narječjima. Tako će na poseban način obilježiti i Dane hrvatskoga jezika koji se obilježavaju upravo
u ožujku.
Večer Zagorkinih
odlikaša
Sa snimanja filma Srce
puno tajni (Snimila
Nataša Jakob, prof.)
Kadar iz filma Prvakinje − vježbačica Ana Tomkić i trenerica Gordana Cimaš
Čunko i sama bila natjecateljica, pa zatim trenerica Gordani
Cimaš, koja je sada trenerica najmlađoj i vrlo uspješnoj Ani
Tomkić, progovara o sportu koji zahtijeva mnoga odricanja,
ali donosi velika zadovoljstva, a sve više i brojne nagrade i
priznanja. Film će biti zapamćen i po dva šarmantna kadra u
kojima sutkinje na natjecanju jedu slane štapiće ili brišu nos,
neprestano uživljene u nastupe mladih sportašica.
Film Srce puno tajni lirski je zapis o dvije sestre, Emini i
Lamiji Džanić, koje su odlične učenice, talentirane i uspješne
natjecateljice u nekoliko predmeta u kojima su se na Lidranu natjecale sve do državne razine, a Emina je i pjesnikinja
koja kaže da je sretan čovjek koji zna pričati jezikom srca.
Film je to i o muslimanskoj zajednici u Zagrebu koji pomaže
jačanju uzajamnih veza i boljem poznavanju kultura koje se
isprepliću.
Zagorka u srcu
Sestre su bile i vrlo zapažene voditeljice programa Večer
Zagorkinih odlikaša, a Emina, koja uskoro odlazi u srednju školu najavila je kako će se često i rado vraćati ZAG-u
i Zagorki, što je i najljepše priznanje i nagrada voditeljicama ZAG-a Meliti Horvatek Forjan i Nataši Jakob, koje su
odmah obećale da će u očekivanju najmlađeg Džanića, što
se tek sprema postati njihovim učenikom, Lamija sa svojim
kolegicama ponijeti slatki teret bavljenja brojnim zagovskim
aktivnostima.
Duško Popović
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
10
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
www.skolskenovine.hr
PREDŠKOLSKI ODGOJ
Učenje i
poučavanje
kroz umjetnost
Nova odgojna paradigma
Raskorak između načela i prakse − U Hrvatskoj nakon srednje
škole ne postoji nastavak studiranja plesne umjetnosti
Iako naši odgojno-obrazovni programi i dokumenti sadrže kulturni
i umjetnički odgoj, u praksi svi oblici umjetničkog odgoja (glazbeni,
dramski, likovni, plesni) dijele sudbinu proturječja: s jedne strane
službena retorika kroz dokumente, osobne nastupe političara i medije
ističe umjetnost, kulturu, stvaralaštvo i obrazovanje kao neporecive
vrijednosti zajednice, a s druge strane u svakodnevnom se životu to ne
provodi i ne ostvaruje
N
a 11. školi učitelja i odgojitelja Učenje i poučavanje
u suvremenom vrtiću i školi - tko, što, kako i zašto, u svom
je tekstu Odgoj za i kroz umjetnost
Biserka Šavora, pedagoginja Škole suvremenog plesa Ane Maletić iz
Zagreba, upozorila na činjenicu da
brz tehnološki razvoj i globalizacija uvode novi pogled na poimanje
svijeta i života, pa tako i umjetnosti/kulture. Razloge za to vidi u
tome što je umjetnost sastavni dio
naše stvarnosti i svakodnevnog života; umjetnost je povezana s našim očekivanjima i željama, našim
strahovima, s onime što volimo ili
ne volimo, sa svime za čime tragamo i što nas nadahnjuje, sa svime
što nas okružuje, i zato su u različitim povijesnim razdobljima umjetnosti pridavana različita značenja,
a u skladu s time i odgoju za i kroz
umjetnost.
Univerzalan i
humaniziran jezik
umjetnosti
Odgovor na probleme i krize današnjice profesorica Šavora vidi u
promicanju nove odgojne paradigme temeljene na stvaranju i razvijanju kulture kroz univerzalan i
humaniziran jezik umjetnosti. Pot-
poru u tome pronalazi u dokumentima i u rezultatima znanstvenih
istraživanja.
Dokument Smjernice za umjetnički odgoj donesen je na UNESCO-ovoj svjetskoj konferenciji o
umjetničkom odgoju Oblikovanje
stvaralačkih mogućnosti za 21.
stoljeće (Lisabon, 2006.) i u njemu
je jasno istaknuto kako treba definirati uloga umjetničkog odgoja
u odnosu na stvaralačke potrebe i
kulturnu svijest 21. stoljeća te oblikovati strategije potrebne za uvođenje i promicanje umjetničkog
odgoja u odgojno-obrazovnom
okolišu.
Smjernice također definiraju četiri cilja umjetničkog odgoja. Prvi
cilj Zagovaranje općeljudskog prava na odgoj/obrazovanje i kulturnu
participaciju svoj temelj nalazi u
dokumentima UN, i to u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, u kojoj se ističe pravo na kulturni razvitak i obrazovanje kao nezaobilazne
pretpostavke osobnog dostojanstva
i slobodna razvitka ličnosti, te u
Konvenciji o pravima djeteta, gdje
se naglašava pravo djeteta na primjereno sudjelovanje u kulturnim i
umjetničkim aktivnostima.
Drugi cilj, Razvitak individualnih sposobnosti povezan je s
povećanim potrebama društava i
Plakat za likovni natječaj francuske Federacije roditelja učenika javnih škola (detalj)
Međunarodna godina
približavanja kultura
Ujedinjeni narodi, Međunarodna organizacija za širenje tolerancije i promicanje poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda čovjeka,
2010. godinu proglasili su Međunarodnom godinom približavanja kultura te postavili ciljeve: promicanje uzajamne kulturne, etničke, jezične i vjerske raznolikosti; stvaranje okvira za zajedničko
razmjenjivanje vrijednosti; osnaživanje kvalitetnog obrazovanja i izgradnja međukulturne kompetencije te poticanje dijaloga za održivi
razvoj.
njihovih gospodarstava za kreativnim, fleksibilnim, prilagodljivim i
inovativnim pojedincima koji će
se moći snaći u svijetu rada sve
podložnijem brzim promjenama,
Umjetnost je medij za
šire i produbljenije učenje različitih predmeta
a upravo takvu širinu postiže se i
umjetničkim odgojem.
Višestruke vrijednosti
umjetničkog odgoja
Poboljšanje kvalitete odgoja/
obrazovanja treći je cilj Smjernica,
a temelji se na istraživanjima koja
su pokazala da umjetnički odgoj na
nekoliko načina bitno poboljšava
kakvoću odgoja/obrazovanja: promiče općeljudske vrednote, omogućuje aktivno učenje, pomaže
oblikovanju zanimljivih nastavnih
planova i programa, razvija poštivanje i suradnju s lokalnom zajednicom i kulturom te razvija stručno
osposobljene i motivirane učitelje.
Četvrti cilj, Promicanje kulturne
raznolikosti, temelji se na spoznaji
da umjetnički odgoj razvija osobne
i kolektivne identitete i vrjednote,
da razvija jezike i oblike komuniciranja te da prenosi kulturna
znanja i izričaje, pridonoseći tako
kulturnoj raznolikosti.
UNESCO-ove smjernice za
umjetnički odgoj prihvaćene su
kao službeni dokument i službena
su preporuka svim vladama zemalja članica, pa to vrijedi i za našu
zemlju. Ali to kod nas nije tako
jednostavno, naglasila je Šavora.
Iako naši odgojno-obrazovni programi i dokumenti sadrže kulturni
i umjetnički odgoj, u praksi svi
oblici umjetničkog odgoja (glazbeni, dramski, likovni, plesni) dijele
sudbinu proturječja: s jedne strane
službena retorika kroz dokumente,
osobne nastupe političara i medije
ističe umjetnost, kulturu, stvaralaštvo i obrazovanje kao neporecive
vrijednosti zajednice, a s druge
strane u svakodnevnom se životu
to ne provodi i ne ostvaruje. Evo
samo nekoliko primjera: smanjeni
ili potpuno ukinuti nastavni programi (sati) umjetničkih predmeta
u osnovnim i srednjim školama;
nepostojanje vertikalnog nastavka
školovanja (npr. nakon srednje ne
postoji nastavak studiranja plesne
umjetnosti); drastično smanjenje
gradskog i državnog proračunskog
novca za odgoj i obrazovanje za
umjetnost i kulturu; nema povezanosti gospodarstva i kulture (npr.
korporacijski identitet graditi i na
kulturi); nema povezanosti odgoja
za umjetnost i kulturu s turizmom;
nema specijaliziranih ureda za posredovanje između umjetničkih i
kulturnih institucija i sponzoriranja
umjetničkih/kulturnih sadržaja... A
svjesni smo da Hrvatska, puno prije
nego što uđe u EU-u, mora zaštititi
i voditi računa o svom identitetu, a
to je kulturna baština (u najširem
smislu riječi).
Doprinos izgradnji
“višestruke
inteligencije“
Osim toga, moderno društvo
znanja koje naglašeno omogućava razvoj intelektualnih vještina, a
zanemaruje kreativan (emocionalan) aspekt čovjekove aktualizacije, dodaje još jedan čimbenik (već
započetom) propadanju moralnog
ponašanja suvremenog čovjeka,
jer zdravo moralno ponašanje (donošenje odluka, stavovi, prosudbe)
zahtijeva i emocionalno (kreativno) sudjelovanje.
Oslanjajući se na znanstvene
uvide o “višestrukim inteligenci-
jama“ umjetnost je medij za šire
i produbljenije učenje različitih
predmeta. Na primjer: uporaba
boja, oblika i predmeta u vizualnim umjetnostima može obogatiti
poučavanje nastavnih predmeta
poput fizike, kemije, biologije ili
geometrije, a plesna, dramska i
glazbena umjetnost mogu pomoći
u poučavanju tjelesne kulture, materinskog i stranih jezika. Plesni
kreativni uradci omogućuju mladima da iskažu osobne doživljaje suvremenog društva, a u glazbenom
odgoju nove tehnologije nude mogućnosti razvijanja interkulturalne
svijesti i zajedničkog stvaranja.
Zato svaka država koja želi postati
zdravo društvo znanja (a naša država to želi) treba u svoj odgojnoobrazovni sustav ugraditi i umjetnički odgoj kao medij koji razvija
kreativnost i stvaralaštvo. Pozitivni primjeri (Norveška, Irska, Kanada) pokazali su da umjetnički
odgoj pridonosi obrazovanju koje
objedinjuje tjelesne, intelektualne,
socijalne, emocionalne i kreativne
(stvaralačke) sposobnosti i omogućuje plodonosnije odnose između
obrazovanja, kulture i umjetnosti.
Dijalog među
kulturama
Odgoj, poučavanje i učenje u suvremenom vrtiću i školi nezamislivo je bez odgoja za i kroz umjetnost
i zato naša pedagoška praksa treba
podupirati i aktivno sudjelovati u
jačanju dijaloga među kulturama,
u inovativnoj praksi i teoriji umjetničkog odgoja, a na svjetskoj razini
u komuniciranju i razmjeni odgojno-obrazovnih politika, resursa i
umjetničkih potencijala, kritičkom
propitivanju odgojno-obrazovnih,
socioekonomskih i kulturalnih
učinaka umjetnosti te u čuvanju i
propagiranju vlastite materijalne
i nematerijalne umjetničke kulture
(koja će biti, ako dopustimo, ugrožena globalizacijom). A sve je to
prijeko potrebno za današnje i buduće društvene promjene i održivi
ljudski razvoj.
Ivna Dorić
regija
aktualno
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
11
www.skolskenovine.hr
CRNA GORA
Ministarski okrugli stol
o visokom obrazovanju
SRBIJA
Znanstvenom suradnjom
do razvoja društva
Potrebno je poboljšati sudjelovanje istraživačkih timova iz zemalja Jugoistočne Europe
u Sedmom okvirnom programu i drugim europskim i međunarodnim programima
financiranja znanstvno-istraživačke djelatnosti
S
tručni sastanak i Ministarski okrugli stol o znanosti
i visokom obrazovanju za
Jugoistočnu Europu, u organizaciji Ministarstva prosvjete i
znanosti Republike Albanije i
UNESCO-a, održan je 21. i 22.
svibnja u Tirani. Konferenciji
su prisustvovali ministri i visoki uzvanici zemalja Jugoistočne
Europe i brojni predstavnici međunarodnih organizacija i tijela.
Ovoj je dvodnevnoj konferenciji,
koja je okupila ministre i visoke
predstavnike zemalja Jugoistočne Europe za znanost i visoko
obrazovanje te stručnjake međunarodnih organizacija i tijela, bio
cilj razmijeniti mišljenja, ukazati
na probleme i izazove te istaknuti
primjere dobre prakse u području
znanosti i visokog obrazovanja.
Švicarsko iskustvo
Na konferenciji je bilo riječi
o tome kako putem bilateralne i
multilateralne suradnje u području znanosti i visokog obrazovanja
razviti širu paneuropsku suradnju
i na taj način pridonijeti općem
razvoju društva. Budući da sve
zemlje Jugoistočne Europe imaju
pristup europskim i regionalnim
istraživačkim fondovima, istaknuto je da treba postići značajan
napredak u osiguranju korištenja
tih fondova, odnosno da je potrebno poboljšati sudjelovanje
istraživačkih timova iz zemalja
Jugoistočne Europe u Sedmom
okvirnom programu i drugim europskim i međunarodnim programima financiranja znanstvenoistraživačke djelatnosti.
Prvog dana Konferencije održan je stručni sastanak visokih
predstavnika za istraživanja i visoko obrazovanje iz zemalja Jugoistočne Europe i predstavnika
međunarodnih organizacija i tijela. Predstavnik Centra za društvene inovacije (Beč, Austrija) ukazao je da je neophodno poboljšati
bilateralnu i regionalnu suradnju.
Čelnici odjela za razvoj ljudskih
kapaciteta Vijeća za regionalnu
suradnju ukratko su prezentirali
rad Vijeća te je istaknut značaj
projekata u području obrazovanja, s posebnim osvrtom na regionalnu strategiju za istraživanje i razvoj za zemlje Zapadnog
Balkana. Nakon toga je direktor
Slovenske agencije za istraživanje predstavio COBBIS.net, regionalnu mrežu za podršku znanju
i evaluaciju istraživačke djelatnosti. Također je prezentiran rad
Subregionalnog europskog odbora za astronomiju (SREAC) i
Jugoistočne europske mreže za
matematiku i teorijsku fiziku.
U drugom dijelu sastanka pre-
zentirana je razina sudjelovanja
zemalja Jugoistočne Europe u
europskim i međunarodnim istraživačkim programima, čime je
dan jasan uvid u ostvarenu razinu
suradnje i ukazano je u kojim je
programima suradnje neophodno
poboljšati aktivnost i angažiranje. Predstavljeno je i švicarsko
iskustvo u programima europske
istraživačke suradnje s posebnim
osvrtom na složene prijavne procedure, što se uglavnom nameće
kao prepreka u odgovarajućoj
uključenosti akademske zajednice u međunarodnim istraživačkim programima. Nakon toga je
predstavnica Europske komisije
kroz svoje izlaganje ukazala i na
odgovornost koju ima Europska
komisija u što boljem korištenju
fondova Europske unije zemalja
Zapadnog Balkana. Istaknut je
i značaj Europske fondacije za
znanost i Europskog programa
suradnje u području znanosti i
tehnologije (COST).
Drugog dana konferencije, odnosno na Ministarskom okruglom
stolu, šef crnogorske delegacije,
prof. dr. Igor Radusinović ukazao
je na uključenost Crne Gore u bilateralne i multilateralne programe suradnje u području znanosti i
visokog obrazovanja i na buduće
planove unapređivanja suradnje,
uz ukazivanje na barijere i ne-
dostatke koji otežavaju sudjelovanje Crne Gore u spomenutim
programima. Također je istaknuo
izazove s kojima je suočena Crna
Gora, ali i šira regija te predložio
moguća rješenja i odgovore na
izazove.
Zaključci i preporuke
Na marginama sastanka, šef
crnogorske delegacije sastao se s
albanskim ministrom prosvjete i
znanosti Myqerimom Tafajem te
su se dogovorili o intenziviranju
suradnje u okviru postojećega bilateralnog sporazuma o znanstveno-tehnološkoj suradnji.
Na Ministarskom okruglom
stolu predloženi su sljedeći zaključci i preporuke, koji su u fazi
usuglašavanja: naglasiti važnost
jačanja regionalne suradnje zemalja Jugoistočne Europe u području znanosti, istraživanja i
visokog obrazovanja kroz bilateralnu, regionalnu i multilateralnu
suradnju; prepoznati krucijalni
značaj okvirnih programa EU i
drugih shema financiranja Europske komisije (IPA, CIP, Europska mreža preduzeća), kao
i značaj programa COST, ESF,
UNESCO, WB; prepoznati značaj razvoja suradnje u okviru
sporazuma u cilju unapređenja
obrazovanja, istraživanja i inovacija; zaključiti sporazume o
suradnji između zemalja Jugoistoče Europe, uz definiranje jasnih ciljeva i rezultata; proširiti
bilateralnu i regionalnu suradnju
na paneuropsku razinu; pojednostaviti korištenje različitih shema
financiranja i bolje koordinirati
podršku istraživačima; poboljšati
korištenje i unaprijediti sinergiju
između različitih instrumenata i
programa (IPA, EIB, bilateralna
suradnja...); unaprijediti evaluaciju i praćenje regionalne suradnje u području istraživanja, pri
čemu treba koristiti sve značajne
indikatore; istaknuti zajednička
prioritetna područja i podržati
istraživačke centre, koji mogu
biti dio mreže centara izvrsnosti; intenzivirati partnerstvo javnog i privatnog sektora; podići
razinu svijesti i informiranosti
o postojećim mogućnostima za
financiranje, posebno iskoristiti
mogućnosti Okvirnog programa
za istraživanje Europske unije i
motivirati znanstvenike, zaposlene u malim i srednjim tvrtkama
i druge korisnike; poboljšati administrativne kapacitete u svrhu pružanja adekvatne podrške,
kako znanstvenicima tako i malim i srednjim tvrtkama.
Posebna pažnja mora biti posvećena odgovarajućem profilu
administrativnog osoblja i njihovoj edukaciji.
Prema MPNCG-u
I. B.
Vojvodina
Svjetski
dan
kulturne
različitosti
U
organizaciji Ureda
za europske poslove,
prošlog je tjedna u
Novom Sadu obilježen Svjetski dan kulturne različitosti.
Ove su godine na okruglom
stolu sudjelovali i predstavnici tavankutske Osnovne
škole Matije Gupca, koji su
uz predstavnike mađarske i
rusinske manjinske zajednice, kao i Ureda za inkluziju
Roma Vlade Vojvodine, prikazali na koji način Hrvati na
sjeveru Bačke njeguju svoju
kulturu i tradiciju.
Okrugli stol idealan je za
razmjenu iskustava i određivanje smjernica, kaže ravnateljica Osnovne škole Matije
Gupca Stanislava Stantić Prćić, te dodaje da Vojvodina
kao regija u Srbiji prednjači
kada se radi o uvažavanju
kulturnih različitosti.
“U Vojvodini je iznimno
dobro razvijen osjećaj za
prihvaćanje različitosti i interkulturnosti. Nažalost, za
ostatak Republike Srbije to se
ne može reći, iako se polako
naziru pozitivne promjene.
Vjerujem da će ipak doći do
razine tolerancije i prihvaćanja koju ima Pokrajina.“
Hrvatska se zajednica
predstavila kroz rad Osnovne
škole Matije Gupca, prikazani su radovi od slame, dok su
tri djevojčice na sebi imale
bunjevačku narodnu nošnju.
Međutim, iako sama zajednica njeguje vlastitu kulturnu
baštinu, odnos države prema,
primjerice, hrvatskoj zajednici često je obezvrjeđujući, navodi Stanislava Stantić Prćić.
“Mađarska nacionalna zajednica ove godine slavi pedesetu obljetnicu Katedre na
mađarskom jeziku, a romska
je zajednica tek osniva. Mi,
Hrvati, takvo što nemamo
niti u naznakama.“
Predstavnici rusinske zajednice pokazali su zanimanje za rad Tavankućana te je
dogovoren posjet Rusinima i
održavanje kreativne radionice. Na okruglom je stolu ponuđena mogućnost uključenja
u rad Škole za toleranciju u
okviru nevladine organizacije Naša Srbija, čiji je opći cilj
poboljšanje i unaprjeđenje
ukupnih uvjeta života, obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite djece i mladih.
Obilježavanje Svjetskog dana
kulturne različitosti ustanovljeno je deklaracijom Glavne
skupštine Ujedinjenih naroda
2002. godine.
Prema Subotici Danas
I. B.
svijet
12
www.skolskenovine.hr
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
VELIKA BRITANIJA
K
Istraživanje Udruge za zdravlje
i sigurnost
Učiteljski posao je
najstresniji na svijetu
ada se ravnatelj osnovne škole u Nottinghamu
John Illingworth morao
suzdržati da ne udari roditelja,
shvatio je da je vrijeme za podulji odmor. U toj je školi podučavao djecu pune 24 godine, a
“slomio“ se u 55. godini života.
“Stres se gomilao godinama,
ali nisam očekivao da ću tako
reagirati. Odjednom sam shvatio da više ne mogu donositi niti
obične odluke i biti u normalnom odnosu s ljudima. Kada je
učitelj pod velikim pritiskom,
njegov je odnos prema učenicima narušen, a kontrola u učionici smanjena“, kazao je ravnatelj
Illingworth i osvrnuo se na slučaj Petera Harveyja, nastavnika
u Mansfieldu, koji je optužen za
pokušaj ubojstva.
Snažna emocionalna
priroda posla
Naime, 14-godišnji učenik
kojeg je napao završio je u bolnici s krvarenjem mozga i slomljenom lubanjom: “Okidač je
bio mobilni telefon, odnosno to
što su ih djeca koristila za vrijeme nastave. Da nije bio pod pritiskom, ne bi tako reagirao.“
Prema istraživanju engleske
Udruge za zdravlje i sigurnost
(Health and Safety Executive),
podučavanje je najstresniji po-
Oko 80 posto učitelja i nastavnika žali se zbog
stresa na radnom mjestu, a stotine profesora
zbog toga prerano napušta svoju profesiju
sao na svijetu. Kako ističe ravnatelj Illingworth, oko 80 posto
učitelja i nastavnika žali se zbog
stresa na radnom mjestu, a stotine profesora zbog toga prerano
napušta svoju profesiju. No, što
učiteljski posao čini tako stresnim? Za ravnatelja Illingwortha razlog je snažna emocionalna
priroda njihova posla.
“U učionici s 25 - 30 djece i
isto toliko individualnih potre-
ba, učitelj mora znati vladati
situacijom, posebice ako je pred
njim zahtjevan razred.“
Bivši nastavnik i istraživač u
području obrazovanja dr. Kevin
Eames također ističe da je pritisak na poslu vrlo intenzivan i
“cijedi“ učitelje.
“Adrenalin iz učionice ne
može se uspoređivati ni sa čime.
Radio sam razne poslove, ali
uvijek se vraćam u učionicu.
Profesori s kojima sam radio i
koji su stigli iz područja prava,
financija i novinarstva istaknuli
su da je to najzahtjevniji i maksimalno iscrpljujući posao koji
su ikad radili“, kazao je Eames.
Učitelji konstantno moraju
vladati razredom i biti u “dobroj formi“ pred učenicima.
No, to postaje sve teže za njih.
Prema Mreži za učiteljsku potporu, koja pruža telefonsku liniju za pomoć učiteljima, svaki
se četvrti pozivatelj ove godine
požalio na to da je pod velikim
stresom. Za usporedbu, lani se
na te probleme žalio svaki peti
učitelj. Ova udruga prima tisuće
poziva i e-mailova svake godine
od nastavnika koji se ne mogu
brinuti za svoju dobrobit na radnom mjestu. Samo je u prva tri
mjeseca ove godine pomoć Mreže zatražena čak 49.000 puta.
Što to u današnjem školskom
ozračju učiteljima i nastavnicima toliko otežava posao? Ravnatelj Illingworth ističe da su
engleski nastavnici pod velikim
nadzorom ravnatelja, ali i Ofsteada, ureda za standarde u obrazovanju i radu s djecom, te kako
imaju jako malo vremena za odmor i “punjenje baterija“.
“U loše vođenim školama i ravnatelji su uzrok stresu. Kada se učitelj požali na umor, često od njih
dobije samo negativnu reakciju.“
Nastavnička profesija
je podcijenjena
Prema istraživanju, mnogi apsolventi, ali i velik dio javnosti smatra da
nastavnički posao nudi polagan napredak u karijeri i male izglede za unapređenje
ICM-ovo istraživanje provedeno na
1075 osoba u Engleskoj te 1000 apsolvenata u Velikoj Britaniji otkrilo
je da mnogi podcjenjuju zvanje učitelja odnosno nastavnika. Agencija za
poučavanje i razvoj (TDA) istaknula
je kako rezultati ukazuju na to da je
nastavnička profesija podcijenjena te
da zastarjela percepcija ovoga posla
odbija potencijalne kandidate od upisa na učiteljske studije.
Istraživanje javnosti pokazalo je
kako ljudi nastavničku profesiju vide
pri dnu onih koje nude priliku za napretkom u karijeri, tek malo ispred
novinarstva i poslova u ljudskim resursima. Zanimanja u području financija i medicine te javnoj službi rangirani su kao najbolji za napredak.
Dvije trećine od 1000 apsolvenata s 30 najboljih britanskih fakulteta
misli kako nastavnički posao nudi
polagan napredak u karijeri te gotovo
nikakve izglede za unapređenje. Više
od 80 posto apsolvenata podcjenjuje
početnu učiteljsku plaću, a neki čak
misle kako je upola manja od realne.
Četvrtina ispitanika misli kako godišnja primanja nastavnika početnika
u Londonu iznose manje od 19.000
funti (162.000 kuna), dok oni zapravo godišnje zarađuju oko 26.000 funti
(222.000 kuna).
TDA je otkrila kako su svi zapravo
u krivu. Zadnja istraživanja Nacionalnog centra za rukovođenje školama
pokazala su da 81 posto nastavnika
smatra kako imaju dovoljno prilika za
napredak u karijeri.
“Kada je u obrazovnom sustavu zaposlen rekordan broj osoba u 2009.
godini, ta profesija sve više privlači
najbolje studente i osobe koje bi željele promijeniti karijeru. Ovo više nije
samo siguran posao koji svi uzimaju
kao posljednju opciju. To je postalo
zvanje sa sve boljim statusom, koji je
sve teže osigurati. Najtalentiraniji ljudi
u zemlji počeli su gledati na ovaj posao
kao na prvi izbor”, kazao je Graham
Holley, izvršni direktor TDA i dodao:
“Ipak, postoji opasnost od zastarjelih
percepcija o nastavničkom zvanju, koje
bi mogle otjerati neke kandidate.”
Anne Byrne postala je ravnateljica
osnovne škole u blizini Solihulla, a
tek joj je trideset godina.
“Obrazovanje je fantastičan posao
za one s ambicijom”, kazala je i istaknula: ”S 30 godina ja već rukovodim, poda mnom su 33 osobe i predvodim jednu od najboljih osnovnih
škola u zemlji. Plaća je, pak, odraz
zahtjevnog posla koji radim. Iskreno,
vjerujem da postoji još samo nekoliko
zvanja koja nude ovakvu priliku onima koji žele uspjeti.”
Prema BBC News
Priredila Ivana Čavlović
Rukovoditelj Mreže za učiteljsku potporu Julian Stanley kaže
da bi učitelji ponekad trebali
napraviti pauzu od svog posla
zbog stresa i sličnih zdravstvenih problema. Vrijeme izvan
učionice ponekad je najbolja zaštita od stresa te sprječava kvalitetne nastavnike da ne napuste
svoj posao zbog pritiska.
Škole moraju štititi
svoje nastavnike
“Kada škole štite svoje učitelje i brinu o njihovu zdravlju,
smanjuje se broj bolovanja, a
samim se time poboljšava razina nastave“, istaknuo je Stanley,
dok je dr. Eames dodao da se zadnjih godina, potpuno pogrešno,
uvriježilo mišljenje da je za sve
loše, pa čak i rezultate na ispitima, kriv učitelj.
Ravnatelj Illingworth vratio
se na “slučaj Harvey“ i istaknuo
da su ispadi nastavnika, srećom,
ipak vrlo rijetki.
“Stres može uništiti živote
učitelji i nastavnika, ali i njihovih obitelji“, kazao je Illingworth, koji svojim iskustvom
pomaže ostalim učiteljima. No,
i dalje smatra da se može nositi
s učionicom punom djece.
Prema BBC News
Priredila Ivana Čavlović
Zbog recesije 50
posto više muških
učitelja
Broj muškaraca u Velikoj Britaniji koji se
prijavljuju za posao učitelja naglo je porastao, i to zbog recesije. Čak 52 posto više
muškaraca želi podučavati osnovnoškolsku djecu - u školskoj godini na izmaku
2009./2010. u osnovne škole stiglo je 4700
prijava, oko 1500 više nego prošle školske
godine. Također, porastao je broj prijavljenih učitelja za poučavanje matematike i
stranih jezika, govore podaci Agencije za
poučavanje i razvoj (TDA). U osnovnim je
školama tradicionalno jedan učitelj na četiri
učiteljice. No, rast nezaposlenosti učinio je i
muškarcima atraktivnijim posao poučavanja
osnovnoškolaca, tvrdi TDA.
Izvršni direktor TDA Graham Holley je rekao da je poučavanje struka sa statusom u
porastu, koji je sve više konkurentan. „Primijećen je nagli porast zahtjeva za edukacijom
učitelja i nastavnika, i to ljudi koji rade u drugim strukama. Oni priznaju da poučavanje
može ispuniti njihove ambicije, predstavljati
im izazov te nude nagrade kao što su konkurentne plaće i velike mogućnosti za napredovanje u karijeri.“ (ič)
13
tema broja
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
Tema broja: Samovrednovanje πkola
www.skolskenovine.hr
Trajno
poboljšavanje rada
odgojno-obrazovnih
ustanova
Pripremio Marijan ©imeg
Osnovni je smisao
uvođenja samovrednovanja u školski sustav
omogućavanje školama
da putem realistične i
metodološki jasno definirane samoanalize vlastitog rada bolje upoznaju
svoje razvojne potrebe
i poduzimaju mjere za
unapređivanje vlastite
prakse te za djelotvornije
i učinkovitije ostvarivanje
željenih odgojnih i
obrazovnih ciljeva
Š
to neku školu čini dobrom?
Ovim se pitanje ustrajno, već
desetljećima, bave istraživači u
području obrazovanja i kreatori obrazovnih politika. Kvaliteta škole,
njezina učinkovitost i sposobnost ostvarivanja pozitivnih ishoda trajno su otvorene teme. Kvaliteta nacionalnog obrazovanja, a time i budućnost zajednice u
velikoj je mjeri, možda i najviše, ovisna
o kvaliteti rada škola. Roditelji, obitelj i
društvo u cjelini opravdano od škola očekuju da na najkompetentniji mogući način potiču osobni razvoj svakog učenika
i time pridonose razvoju humanog, socijalnog i intelektualnog kapitala društva.
Pokazuje se također da izazovi 21. stoljeća postavljaju pred škole nove zahtjeve.
Društvena tranzicija, globalizacijski procesi, promjene sustava vrijednosti, tehnološki razvoj, informacijska revolucija
koja mijenja načine poučavanja i učenja
- sve to od škola traži veliku prilagodljivost, spremnost na izazove i otvorenost
za promjene.
Najvažnija pitanja koja se postavljaju
pred škole jesu kako pripremati učenike
za neizvjesnu budućnost, kako ih opremati nužnim alatima za uspješno snalaženje u životu, kako jačati one ljudske
kapacitete koji će im najbolje pomoći
da ostvaruju svoje ciljeve, da žive produktivan, konstruktivan i kreativan život. Valja reći da su s ciljem praćenja i
podizanja odgovornosti i kvalitete škola
u Hrvatskoj zakonski regulirani i pokrenuti sustavi vanjskog vrednovanja obrazovnih postignuća i samovrednovanja
škola. Zakon o odgoju i obrazovanju u
osnovnoj i srednjoj školi izrijekom određuje da su „škole dužne koristiti rezultate
nacionalnih ispita i sve druge pokazatelje
uspješnosti odgojno-obrazovnog rada za
analizu i samovrednovanje radi trajnog
unapređivanja kvalitete rada škole“.
Što je samovrednovanje
U tom smislu, čak godinu dana prije
samog donošenja spomenutog zakona,
dakle tijekom 2007. godine, Agencija za odgoj i obrazovanje prepoznala je
važnost provjere modela samovrednovanja škola te je zajedno s Institutom
za društvena istraživanja - Centrom za
istraživanje i razvoj obrazovanja provela
projekt pod nazivom „Samovrednovanje
škola - prilog unapređivanju obrazovanja
u osnovnim školama“. U projektu je sudjelovalo 19 osnovnih škola iz različitih
Nastavak na 14. stranici
aktualno
tema
broja
14
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
www.skolskenovine.hr
Nastavak sa 13. stranice
dijelova Hrvatske u razdoblju od rujna
2007. do ožujka 2009. godine. Projekt
je osmišljen i pokrenut da bi se iskustva
tih škola iskoristila za dublje razumijevanje okolnosti u kojima se provodi samovrednovanje u našim školama, za razumijevanje naravi procesa pokrenutih
samovrednovanjem, kao i za istraživanje mogućnosti koje samovrednovanje
može ponuditi za unapređivanje školske
prakse. Dodatni su ciljevi projekta bili
da se provjeri primjenjivost jednostavnog strukturiranog pristupa samovrednovanju i planiranju razvoja u osnovnim
školama, da se identificira ključne čimbenike o kojima ovisi uspješnost samovrednovanja u osnovnoškolskom kontekstu te da se pokažu različiti primjeri
samovrednovanja u školskoj praksi.
Valja naglasiti da je samovrednovanje škola sustavan i transparentan proces refleksije vlastite prakse koji ima za
cilj unapređivanje obrazovnog procesa,
ali i promicanje profesionalnog i organizacijskog učenja. Samovrednovanje
u školama provode sami sudionici odgojno-obrazovnog procesa uključujući
učenike, njihove roditelje i sve nastavno
i nenastavno osoblje. Samovrednovanje
otvara mogućnost da cijela školska zajednica aktivno razmišlja i raspravlja o
radu škole te gradi viziju i plan svoga
razvoja. Za razliku od vanjskog vrednovanja koje se organizira izvan škole, a
u okviru agencija ili Nacionalnog centra
za vanjsko vrednovanje obrazovanja i
javlja se kao vanjski kontrolni i donekle
ugrožavajući mehanizam, samovredno-
vanje je interno i pod kontrolom je školskog kolektiva. Regulirano je u školi i
predstavlja unapređivanje škole iznutra i
odozdo, temeljeno je na uzajamnom povjerenju, na uvjerenju u vlastite mogućnosti i viziji vlastitog razvoja, na spre-
mnosti djelatnika na samoanalizu bez
vanjskih pritisaka. Osnovni je smisao
uvođenja samovrednovanja u školski
sustav omogućavanje školama da putem
realistične i metodološki jasno definirane
samoanalize vlastitog rada bolje upozna-
Darko Cindrić, ravnatelj Osnovne škole Davorina Trstenjaka, Zagreb
Vrijedno i dragocjeno iskustvo
organizirali zajedničke vikend-izlete djelatnika škole. Nositelj aktivnosti je školski
tim za kvalitetu i očekujemo vidljiv napreda u odnosu na inicijalno stanje.
Drugi prioritet nam je opremanje škole te opremanje i rekonstrukcija školskih
prostora, a to su zadaci koje ne možemo realizirati sami, već smo procijenili
da potražimo podršku i pomoć od osnivača, lokalne zajednice i svih zainteresiranih za razvoj škole. Školu vidimo u
skladu sa sloganom koji smo izabrali u
ovom projektu - Dobra škola za dobre
ljude. Želimo školu u kojoj će svi sudionici u obrazovnom procesu raditi i živjeti u
skladu sa sloganom. U želji da uspijemo,
projekt koji smo zamislili proširit ćemo i
na sljedeću školsku godinu te u suradnji
s osnivačem i lokalnom samoupravom u
što skorijem vremenu poboljšati uvjete
rada u školi.
Radom na projektu potvrdili smo naša prethodna
razmišljanja o tome u kojem
je smjeru potrebno poboljšati
odnose unutar škole. Bio je
to, također, i svojevrsni izazov koji su svi prihvatili, a
ubrzo smo shvatili da iz sudjelovanja u projektu možemo
imati koristi za napredak
naše škole
Uključivanje škole u projekt samovrednovanja vrijedno je i dragocjeno iskustvo.
Radom na projektu potvrdili smo naša
prethodna razmišljanja o tome u kojem je
smjeru potrebno poboljšati odnose unutar
škole. Bio je to, također, i svojevrsni izazov koji su svi prihvatili, a ubrzo smo shvatili da iz sudjelovanja u projektu možemo
imati koristi za napredak naše škole.
Škola je osnovana 1956. godine i od
samog početka je vježbaonica današnjeg
Učiteljskog fakulteta te Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Generacije studenata prisustvovale su velikom broju uzornih i
javnih predavanja, na stručnoj pedagoškoj
praksi te ostalim oblicima nastave i tako
stekli vještine za rad u svojim budućim
školama. U redovnoj nastavi imamo integrirane slušno oštećene učenike iz Poliklinike Suvag, u školskom prostoru djeluje i
Centar Dugave u sklopu kojeg radi jedna
grupa produženoga stručnog postupka za
učenike predmetne nastave.
Osim uobičajenih izvannastavnih aktivnosti te provedbe dodatne, dopunske i
izborne nastave škola sudjeluje u raznim
projektima. Valja spomenuti UNICEFov projekt Škole za Afriku, zatim projekt
Bistrići te Flick the switch, koji radimo u
suradnji s Fakultetom strojarstva i brodogradnje u okviru kojeg se ispituje mogućnost efikasnije energetske učinkovitosti
toplinskih postrojenja škole. Škola ima
dobro razvijenu suradnju s lokalnom zajednicom pa je Gradsko vijeće Trnje financijski pomoglo rekonstrukciju parka i
školskog igrališta, a surađujemo i s tvrtkama Ingra i Ulix, zahvaljujući kojima je
počet projekt uređenja i opremanja pojedinih učionica.
Radom u projektu samovrednovanja
došli smo do određenih spoznaja te odredili vlastite prioritete. Shvatili smo da sami
možemo utjecati na kvalitetu komunikacije između samih djelatnika škola, ali i
između djelatnika i učenika te između djelatnika i roditelja. Stoga smo osmislili projekt pod nazivnom Dobra škola za dobre
ljude kroz koji ćemo nastojati poboljšati
odnose u školi. U okviru projekta održane
su brojne radionice i seminari, drukčija je
organizacija sjednica Razrednih i Učiteljskoga vijeća, osnovali smo klub učitelja,
Blaženka Jurić-Mrša,
kritička prijateljica škole
Mislim da je škola nakon završetka samoevaluacijskog izvješća i aktiviranjem
cijelog tima za kvalitetu u cijelosti osvijestila važnost i potrebu samovrednovanja
za unapređivanje kvalitete rada u školi. U
školi postoje kvalitetni ljudski resursi, intrinzična motivacija svih sudionika, suradničko ozračje te otvorenost za nove ideje
i projekte. Tijekom naših susreta redefinirali smo razvojni plan škole usmjerivši ga
na specifične i mjerljive ciljeve.
Koristi od ulaska u projekt imaju svi:
učenici, učitelji, roditelji. Ravnatelju je koristio u snalaženju u njegovoj ulozi, proširio mu gledanje na školu, njezine prednosti i mogućnosti unapređenja, pomogao
mu odnose s članovima tima i stručnim
suradnicima kao i sa svima zaposlenima
podići na još višu razinu. Proces je pokrenut, otvorili su se putovi suradnje među
članovima tima, stečene su mnoge nove
spoznaje o školi, došlo se do ideja o tome
što i kako unaprijediti.
ju svoje razvojne potrebe i poduzimaju
mjere za unapređivanje vlastite prakse te
djelotvornije i učinkovitije ostvarivanje
željenih odgojnih i obrazovnih ciljeva.
U sklopu konceptualnog postavljanja
sustava samovrednovanja u projekt se
krenulo od nekih polaznih načela, odnosno shvaćanja o naravi škole. Ponajprije,
od spoznaje da je svaka škola organizam
za sebe i da ne postoje dvije identične
škole, zatim da svaka škola ima kapacitete za promjene i vlastiti razvoj te da
svaka škola može biti bolja nego što je
trenutno. Na tragu takvih temeljnih postavki, svaka od 19 škola uključenih u
projekt postavila si je nekoliko pitanja
na koja su nastojale dati odgovarajuće
odgovore. Pitanja su vrlo jednostavna:
kakva smo mi škola, koliko smo dobri,
koji su nam razvojni prioriteti, što možemo učiniti da bismo bili bolji, kako planirati razvoj, kako ostvariti planove i željene ciljeve? Samovrednovanje je vrlo
važan aspekt vrednovanja, jer se tijekom
samoanalize mogu ostvariti važni uvidi,
razjasniti nejasnoće, pronalaziti načini
za unapređivanje svakodnevne prakse,
a premda taj proces može biti zanimljiv
i dramatičan, sve se ipak događa unutar
kolektiva, bez vanjskih pritisaka, vanjske kontrole i stresa.
Podizanje kvalitete
obrazovanja
Jedna je od osnovnih funkcija samovrednovanja škola unapređivanje odgojno-obrazovnog procesa, odnosno
podizanje razine kvalitete škole u svim
područjima njezina djelovanja. Kad se
govori o kvaliteti, uvijek se mora imati
na umu činjenicu da škola mora zadovoljavati prostorne, materijalne, kadrovske, organizacijske i sve ostale uvjete
propisane prihvaćenim standardima
da bi uopće smjela obavljati odgojnu i
obrazovnu djelatnost. Škola mora imati i
ljudske resurse koji su spremni i sposobni unapređivati rad škole. Također, mora
postojati svijest o tome da škola postoji
radi svojih korisnika i mora činiti sve da
bi zadovoljila njihove potrebe, a u tom
kontekstu škola mora težiti izvrsnosti,
odnosno mora imati želju za stalnim napredovanjem i ostvarivanjem što je moguće boljih rezultata.
Kad se u tom kontekstu govori o kvaliteti, onda svakako valja istaknuti i učeniku usmjeren pristup kao dominantnu
paradigmu koja u središte obrazovnog
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
tema
broja
aktualno
15
www.skolskenovine.hr
skladan i maksimalna tjelesni, psihološki i socijalni razvoj. Sva ova pitanja
djelatnici škole moraju si postaviti u
procesu samovrednovanja i moraju razmišljati o tome kako postići da škola doista ostvaruje ovakve ishode i da omogućava optimalna razvoj svakog učenika.
Važno je stoga naglasiti, pogotovo danas
kad se kao kriterij uspješnosti škola sve
više postavljaju rezultati učenika na nacionalnim ispitima i državnoj maturi, da
obrazovanje ne smije biti samo natjecanje i da postignuća poput dobrog rezultata na nekom testu nisu najvažnija i da
ne objašnjavaju smisao obrazovanja. Jer,
obrazovanje ostvaruje svoj smisao ako u
njemu nalaze ispunjenje i zadovoljstvo
svi koji su uključeni u taj proces i ukoliko ono vodi razvoju osobnih potencijala
i dobrobiti svakoga pojedinog učenika.
Da bi ostvarila tu svoju temeljnu misiju škola mora obraćati pažnju na brojne
aspekte svoga djelovanja koji osiguravaju kvalitetno učenje i razvoj učenika. Među njima valja izdvojiti nekoliko
važnih faktora, a to su profesionalno i
visokostručno rukovođenje, zajednička i usuglašena vizija i ciljevi, povoljno okruženje za učenje, usmjerenost na
učenje i poučavanje, visoka očekivanja,
praćenje napredovanja, prava i odgovornosti učenika, svrhovito poučavanje,
škola kao zajednica koja uči te partnerstvo škole i obitelji.
procesa stavlja svako pojedino dijete.
Pitanja koja proizlaze iz takvog gledanja na stvari su posve logična i nije ništa
neobično kad se i u procesu samovrednovanja djelatnici škole pitaju pruža li
škola optimalnu podršku svim učenici-
ma u njihovu procesu osobnog rasta i
razvoja, koliko škola uvažava i koliko
se prilagođava individualnim razlikama
u interesima, talentima i stilovima svojih učenika. Pitanje je i uči li škola svoje
učenike kako učiti, kako preuzimati od-
govornost za vlastiti život, kako rješavati probleme, kako donositi teške i složene odluke, zatim potiče li škola razvoj
pozitivnog samopoimanja, samopouzdanja, kompetentnosti kod svojih učenika,
omogućuje li škola svojim učenicima
Veća autonomija škole
Da bi škole mogle razvijati kulturu
kvalitete i da bi mogle preuzimati veću
Nastavak na 16. stranici
Blaženka Jurić-Mrša, ravnateljica, Osnovna škola Frana Galovića, Zagreb
Slični smo, a ipak različiti
Moto naše škole je „Svaki
učenik ne mora biti odličan
đak, ali može postati odličan
čovjek“ i na tom tragu naša
misija je kvalitetnim odgojem
i obrazovanjem osposobljavati učenike za samostalan i
odgovoran život, poštivanje
ljudskih prava i usvajanje
vrijednosti rada, suradnje,
zajedništva i tolerancije
Suočeni s ponudom za sudjelovanje
u projektu samovrednovanja zanimalo nas je da dobijemo uvid u trenutačni
status naše škole kod učenika, roditelja
i učitelja. Željeli smo naći novi poticaj za
osobni i profesionalni razvoj naših učenika, učitelja, stručnih suradnika, ravnateljice i škole kao zajednice. Proces
samovrednovanja zahtijevao je kritičko
promišljanje svih sudionika, a prikupljene informacije dale su novo viđenje našeg rada. Neke su učitelje potaknule na
kvalitetniji samouvid, a druge na osvještavanje visoke osobne kvalitete. U timu
za kvalitetu usuglašeno je promišljanje o
vrijednosti i važnosti samoprocjenjivanja
u cilju poboljšanja kvalitete rada škole.
Naglašena su nastojanja prema osnaživanju razrednih zajednica, odgajanju
učenika za kvalitetan suživot, nenasilno
rješavanje sukoba. Svi bi učitelji trebali
proći svojevrsnu izobrazbu za samovrednovanje, jer važna je razmjena iskustava
s drugim školama i osjećaj da smo slični,
ali i različiti. Iskustvo samovrednovanja
osoban je čin i ne mogu se prepisivati
tuđi razvojni planovi, iako nije loše komunicirati s drugim školama i razmjenjivati iskustva s njima te i tako uvidjeti da
smo slični, ali i različiti.
Naša je škola prepoznatljiva po radu
s darovitim učenicima, ali i po uvažavanju različitih potreba učenika pa tako s
učenicima s teškoćama radi defektolog i
asistent u nastavi, a za rad s darovitima
educirali smo učitelje kroz različite oblike stručnog usavršavanja. Rano učenje
stranih jezika dugogodišnja je praksa
u našoj školi, a njegujemo i lutkarstvo,
filmsko stvaralaštvo, informatiku i mnoge
druge aktivnosti. Sudjelujemo u projektu
UNICEF-a Za sigurno i poticajno okruženje u školama, CAP-ovu projektu prevencije nasilja nad djecom, za roditelje
je pokrenuta Škola za roditelje. Odnosi
s lokalnom zajednicom slabi su od samog osnutka škole, to smo identificirali
u SWOT-ovoj analizi kao neiskorištenu
mogućnost potpore školi.
Tijekom samoanalize ustanovili smo
da su nam prioritetna područja unapređivanje kulture ponašanja učenika i poštivanje pravila te razvoj samostalnog
rada i odgovornosti učenika. Tijekom
rasprava uočili smo da su nam u lancu podrške učenicima i školi jako važni
i roditelji i lokalna zajednica te smo u
skladu s time ta područja razradili kao
male razvojne planove. Tako su i tri glavna područja u razvojnom planu škole
upravo unapređivanje kulture ponašanja
učenika te suradnje s roditeljima i lokalnom zajednicom. U okviru projekta Za
sigurno i poticajno okruženje u školama
educirali smo učitelje i roditelje za prevenciju nasilja među učenicima, bavili se
razvojem socijalnih vještina, utvrdili pravila na razini škole te ustanovili sandučić
povjerenja. Učenici su aktivno uključeni
u sva zbivanja, pa i u tim za kvalitetu. Za
dimo svoju školu i kao stup zajednice, jer
su aktivnosti koje škola organizira, sama
ili uz pomoć vanjskih suradnika, zapravo
jedine strukturirane aktivnosti za mlade
u naselju.
U tom smislu želimo i ubuduće poticati profesionalni razvoj svih djelatnika
škole, edukaciju za roditelje, timski rad
učitelja, unapređivanje kvalitete nastave
i izvannastavnih aktivnosti, organiziranje vršnjačke potpore i medijacije među
učenicima, prevenciju nasilja nad djecom i među djecom. Cilj koji bismo željeli
postići za svakoga našeg učenika jest
školski uspjeh te pozitivna slika o sebi, a
na razini škole želimo sustavno razvijati pozitivnu školsku kulturu i klimu te biti
škola koja uči.
roditelje su u okviru projekta Škola otvorena roditeljima organizirane radionice iz
područja kvalitetnog roditeljstva.
Kad se govori o viziji razvoja škole,
valja napomenuti da je moto naše škole
„Svaki učenik ne mora biti odličan đak,
ali može postati odličan čovjek“ i na tom
tragu naša misija je kvalitetnim odgojem i
obrazovanjem osposobljavati učenike za
samostalan i odgovoran život, poštivanje ljudskih prava i usvajanje vrijednosti
rada, suradnje, zajedništva i tolerancije.
Krajnji rezultat svih napora je stjecanje
trajnog i primjenjivog znanja te osposobljavanje učenika za cjeloživotno učenje
i osobni razvoj što je pretpostavka ostvarenja života u društvu znanja. Strategija
razvoja takve škole uključuje kreativni pristup, odabir i primjenu nastavnih načela,
metoda i oblika rada koje će kod svakog
učenika rezultirati razvojno i poticajno na
svim područjima njegove osobnosti. Vi-
Suzana Hitrec,
kritička prijateljica škole
Procesu samovrednovanja škola vrlo je
ozbiljno i motivirano pristupila, a u tome
je ključan angažman ravnateljice. Članovi školskog tima za kvalitetu pokazali
su osobnu motivaciju i inicijativu, a u samovrednovanje su uključeni i učenici, svi
učitelji, roditelji i predstavnici lokalne zajednice. Najvažniji učinci samovrednovanja odnose se na svjesno, strukturirano i
praćeno unapređivanje kvalitete, jačanje
komunikacijskih veza, određivanje strategije te osmišljeno dovođenje učenika u
središte pozornosti. Škola se tijekom ovog
procesa intenzivnije povezala s lokalnom
zajednicom te je time aktivno pridonijela
rješavanju prometno-sigurnosnog problema. Moj je dojam da škola nije pristupila
samovrednovanju kao nametnutoj obvezi koju želi formalno ispuniti, već doista
kao procesu analiziranja, unapređivanja
te praćenja kvalitete rada škole kao cjeline i kvalitete rada učitelja, ravnateljice i
učenika.
16
www.skolskenovine.hr
tema
broja
aktualno
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
Nastavak sa 15. stranice
odgovornost za vlastito djelovanje i vlastiti razvoj, nužno im je osigurati dovoljnu razinu autonomije u kreiranju sebe u
skladu s vlastitim idejama, lokalnim specifičnostima i potrebama. U tom smislu
škole bi trebale prestati biti isključivo izvršna tijela centraliziranog upravljanja te
postati pokretači konstruktivnih promjena i aktivni kreatori vlastitog djelovanja
i odlučivanja. U našem Zakonu o odgoju
i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi istaknuto je opredjeljenje za davanjem
autonomije školama u planiranju i organizaciji te slobodi pedagoškog i metodičkog rada. Samovrednovanje škola u
takvom se sustavu pokazuje korisnim,
jer pomaže učinkovitijem odlučivanju
i pridonosi povećanju uspješnosti rada
škola. Naime, u proces samovrednovanja uključeni su sudionici svakodnevnog
života škole - učitelji, učenici, stručni
suradnici, roditelji - dakle ljudi koji su
najupućeniji u sve okolnosti i događanja
u školi i koji imaju najbolje uvide i ideje
o tome što bi u specifičnim okolnostima
trebalo poduzimati da se problemi riješe
i da bi se ostvarivale potrebne promjene
i željeni ciljevi.
A kad je riječ o promjenama onda valja istaknuti da je samovrednovanje usko
povezano s idejom o važnosti razvoja
škola i unapređivanja kvalitete njihova
rada te da razvoj treba brižljivo planirati i da se to nikako ne može nametati
odozgo već se mora temeljiti na dubljem
razumijevanju školskih i lokalnih okol-
Karmen Hans Jalšovec, ravnateljica, Prva osnovna škola Varaždin
Dobro znamo svoje prioritete
uvjete rada, rukovođenje školom, suradnju s lokalnom zajednicom i razvoj škole.
Slične procjene ponuđene su učenicima
i roditeljima te je na temelju svih anketa
provedena SWOT-ova analiza kojom su
definirane prednosti škole te njezini nedostaci, mogućnosti, poteškoće i opasnosti.
To je bila polazna osnova za definiranje
prioritetnih razvojnih područja škole, a
to su dogradnja škole za jednosmjensku
nastavu i organizacija jednosmjenske nastave, zatim jedinstveno odgojno djelovanje škole, prehrana učenika te suradnja s
osnivačem.
Temeljem rada na ovom
projektu dobili smo realniju i
objektivniju sliku stanja, a to
će nam pomoći u planiranju
strategije daljnjeg djelovanja
i rada škole. Ovakav način
rada podloga je za razvijanje
dobrih suradničkih odnosa
i stvaranje novog ozračja
u školi koje se temelji na
većoj odgovornosti prema
preuzetim zadacima
Uključivanje u projekt samovrednovanja novo je iskustvo. Pokušaj je to da se
na novi način proanaliziraju resursi škole
i da se u budućnosti maksimalno iskoriste. Važnim smatram suradničke odnose
unutar tima te želju njegovih članova da
prema svojim osobnim i stručnim kompetencijama pridonesu realizaciji postavljenih ciljeva. Nakon početnog snimanja stanja, zaključili smo da tim za kvalitetu treba
proširiti predstavnicima roditelja, učenika i
osnivača. Važnim smatram i kvalitetne suradničke odnose unutar tima i uvažavanje
mišljenja koje se argumentiralo i profiliralo u konstruktivnim diskusijama. Ovakav
način rada podloga je za razvijanje dobrih suradničkih odnosa i stvaranje novog
ozračja u školi koje se temelji na većoj odgovornosti prema preuzetim zadacima.
U prvi plan treba staviti učenike i osigurati im maksimalnu podršku u radu koja
će se temeljiti na poticajnom okruženju i
stručnom radu. Valja također omogućiti
učenicima dovoljno vremena za vježbanje, ponavljanje i praktičan rad te ih motivirati da ne uče samo za ocjenu, već ih kroz
nastavu pripremati za stvarni život. Važno
je u svakoj situaciji pružiti im emocionalnu podršku i individualnu pomoć te stvoriti
uvjete u kojima će do izražaja doći njihova
kreativnost, istraživački i stvaralački rad.
Temeljem rada na ovom projektu dobili
smo realniju i objektivniju sliku stanja u
školi, a to će nam pomoći u planiranju
strategije daljnjeg djelovanja i rada škole.
Nakon upoznavanja s projektom samovrednovanja na Učiteljskom vijeću napravljena je procjena sadašnjeg stanja škole, a
procjenjivalo se kvalitetu nastave i nastavnog plana i programa, postignuća učenika,
podršku učenicima, slobodne aktivnosti,
Razvojni plan obuhvaća upravo ova
četiri osnovna zadatka. Danas se rad
škole odvija u jednoj smjeni i promjene
koje se sad rade su usmjerene na neke
sitne izmjene rasporeda izborne nastave
i izvannastavnih aktivnosti. Drugi prioritet
u razvojnom planu škole je jedinstveno
odgojno djelovanje škole te je istaknuta
potreba još tješnje međusobne suradnje i
predložene su mjere za uspostavu dodatne komunikacije koje uključuju suradnju s
razrednicima i predmetnim nastavnicima,
zajedničke roditeljske sastanke s članovima razrednoga vijeća, donošenje etičkoga kodeksa kojim bi se regulirali odnosi
škola - učenik - roditelj te odredila pravila
i obveze svih. Prehrana učenika kao treći
prioritet dobro je organizirana, a ističe se
zadovoljstvo učenika i roditelja uvođenjem
i mogućnošću konzumiranja ručka i kvalitetom jelovnika, no ostaje s osnivačem
škole dogovoriti mogućnost dogradnje
nove školske kuhinje i blagovaonice. Suradnja s osnivačem, Gradom Varaždinom,
doista je dobra. Dosta se ulaže u različite
programe, u opremanje i dogradnju objekata, no u svrhu još bolje organizacije već
na početku svake školske godine treba
imati plan financijskih sredstava za programe koje škola može realizirati, jer školi
je to važno zbog donošenja godišnjeg plana i programa rada.
Kad je riječ o viziji razvija škole, valja
naglasiti da škola već dvije godine radi u
jednoj smjeni, što je pridonijelo podizanju
kvalitete redovne nastave, ali i organizaciji svih ostalih aktivnosti. Škola ima veliki
kapacitet za daljnji razvoj, a prije svega
to se odnosi na ljudske resurse, odnosno
učitelje, stručne suradnike i ostale djelatnike škole koji svaki na svoj način pridonose njezinu razvoju. Vrijedna je spoznaja da svi konstantno iskazuju spremnost
za nove izazove i inovacije, odnosno za
uključenost u razne projekte i akcije. Takav rad rezultira većim angažmanom učitelja i stručnih suradnika pa se učenicima
pružaju raznovrsni sadržaji i načini poučavanja. U budućnosti bit će potrebno raditi
na opremanju dograđenog dijela školske
zgrade suvremenim nastavnim sredstvima i pomagalima te omogućiti kontinuirano stručno usavršavanje.
U perspektivi očekujemo uključivanje
većeg broja roditelja u događanja u školi te
razvijanje partnerskih odnosa i još većeg
uvažavanja i dogovaranja oko odgojnih
postupaka. Vjerujem da će i vijeće učenika pridonijeti izgrađivanju imidža škole
u skladu s promjenama koje se događaju i pomoći u donošenju etičkog kodeksa
škole. Uređenje, odnosno oplemenjivanje
prostora škole mora biti stalna briga da bi
se stvorilo ugodno radno ozračje. U cilju
još kvalitetnije skrbi o učenicima bilo bi
potrebno ekipirati stručnu službu škole
stručnim suradnikom logopedom. Vjerujemo da će Grad Varaždin kao osnivač
prepoznati naše kvalitete i pružiti nam
potporu za realizaciju novih programa i
pratiti nas u našem razvoju kao i do sada.
Nošeni tradicijom i duhom prve osnovne
škole, spremni smo u budućnosti za nove
ideje, zamisli i izazove da bismo još više
pospješili ugled škole u zajednici i učinili je
ugodnom i poticajnom sredinom za naše
sadašnje i za buduće polaznike.
Projekt je u cijelosti realiziralo 19 škola: II. OŠ Čakovec, OŠ Draganići, OŠ Garešnica, OŠ Viktora Kovačića, Hum na Sutli, OŠ Vilima Korajca, Kaptol, OŠ Grabrik, Karlovac, OŠ Katarina Zrinska, Mečenčani, OŠ Obrovac, OŠ Antuna Mihanovića, Osijek, OŠ Popovac, OŠ Andrije Palmovića, Rasinja, OŠ Sokolovac, OŠ Gripe, Split, I. OŠ Varaždin, OŠ Vladimira Nazora,Virovitica, II. OŠ Vrbovec, OŠ Frana Galovića, Zagreb, OŠ Davorina Trstenjaka, Zagreb, OŠ Zlatar Bistrica.
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
tema
broja
aktualno
17
www.skolskenovine.hr
Vesna Milić, viša savjetnica za geografiju, kritički prijatelj u tri škole
Veliki izazov za sve sudionike
Kritički prijatelj na sve
gleda iz druge perspektive,
sudjeluje u procesu analize,
vrednovanja i planiranja
razvoja škole, iznosi osobna razmišljanja, nudi
dobronamjerne prijedloge i
savjete koji pridonose boljem
i kvalitetnijem razumijevanju i realizaciji postavljenih
ciljeva
U projekt Samovrednovanje osnovnih
škola uključila sam se u studenome
2008., nekoliko mjeseci prije njegova kraja, saznavši da tri od devetnaest osnovnih
škola nisu našle kritičke prijatelje. Budući
da me tema samovrednovanja zanimala,
a kritički prijatelj nisam bila, nova uloga mi
je postala izazov i pokrenula u meni dodatnu energiju. Prikupila sam materijele
o projektu, upoznala se s načelima djelovanja, ulogom, zadacima i nadležnostima
kritičkog prijatelja te dinamikom aktivnosti
do kraja projekta.
Škole s kojima sam radila - Katarine
Zrinske iz Mečenčana, Andrije Palmovića
iz Rasinje i Sokolovac - upoznala sam kroz
sastanke s timovima za kvalitetu i kroz dokumente koje su oni prije mog uključivanja
izradili. Jedan je tim obavio temeljit proces
samovrednovanja, uključivši sve učenike i
roditelji te učitelje, popunio obrazac samovrednovanja i tu je stao. Drugi je tim
samovrednovanjem obuhvatio učitelje,
članove Vijeća roditelja, napravio SWOTovu analizu i stao na razradi razvojnog
plana. Treći tim se zaustavio na razradi
drugoga razvojnog cilja.
Moj je prvi susret s timovima za kvalitetu
bio nužan i za mene posebno važan.
Tada sam stekla dojam da se stvari doista pokreću, da su kolege u školama
shvatili da je to nešto što treba napraviti
do kraja, da treba poštivati dinamiku procesa i da mene prihvaćaju kao dobrodošlu
i dobronamjernu osobu. Bilo mi je važno
shvaćaju li kolege ozbiljnost projekta,
muče li ih možda pitanja zašto je ravnatelj
uopće uključio školu u projekt, treba li im
to, je li to samo još jedna obveza više za
svakoga od njih.
Samovrednovanje ima puno dobrih strana. Ljudi, prije svega zaposlenici škola,
učenici i njihovi roditelji trebaju preuzeti
odgovornost za razvoj svoje škole, ali uz
uvjet da djeluju zajedno, da međusobno
komuniciraju,
razvijaju
suradničke
odnose, da utvrde gdje su i kamo žele ići,
gdje sebe vide, koji su im ciljevi, da istinski djeluju partnerski. Tri škole s kojima
sam surađivala su male, učitelji rade u
nekoliko škola i upravo su kvalitetna komunikacija i kvalitetni međuljudski odnosi
među učiteljima neophodni za njihovo
učinkovitije djelovanje na učenike i na
sredine u kojima se škole nalaze. Danas
ovo područje djelovanja postaje posebno
važno, jer su problemi u odgojnoj komponenti u porastu. Timovi za kvalitetu svladali
su metodologiju samovrednovanja, izradili
su razvojne planove koji su ostvarivi. Malu
teškoću predstavljalo im je definiranje vremena u kojem će ostvariti pojedine faze
svakog cilja, ali mi se čini da nije bio problem u prekratkim rokovima već u brojnim
drugim obvezama koje u školi valja uz to
redovito obavljati. Najčešće su bili preambiciozni, no kroz razgovor smo i to korigirali, pitajući se je li nam važna brzina ili
kvaliteta i tko određuje rokove.
Samovrednovanje je okupilo kolege
članove tima za kvalitetu za zajednički
stol, na zajedničko promišljanje, razgovor,
produciranje ideja i pronalaženje optimalnih rješenja, omogućilo je jačanje timskoga duha i razvijanje vještine timskoga
rada. Suradnja s njima bila je u znaku
međusobnog uvažavanja, spremnosti za
slušanje, kritičko prosuđivanje, otvorenosti za ponovna preispitivanja i prihvaćanja
drugih i drugačijih prijedloga.
Kritički prijatelj na sve gleda iz druge
perspektive, sudjeluje u procesu analize, vrednovanja i planiranja razvoja
škole, iznosi osobna razmišljanja, nudi
dobronamjerne prijedloge i savjete koji
pridonose boljem i kvalitetnijem razumijevanju i realizaciji postavljenih ciljeva.
Uloga kritičkog prijatelja stoga je vrlo
važna. Budući su sada škole uglavnom
prepuštene same sebi, smatram da bi im
dobro došla sustavna podrška i pomoć u
vidu edukacije zaposlenika škole i suradnje s osposobljenim kritičkim prijateljima,
jer svima mora biti jasno tko, što, kako i
zašto treba činiti u procesu samovrednovanja, ali i raditi na osvješćivanju učitelja
da sami mogu utjecati na unutarnji rast i
razvoj svoje škole te pokrenuti procese u
željenom smjeru.
Moramo biti svjesni da je samovrednovanje novi proces, nova obveza koju
mogu pratiti nerazumijevanje, pogreške,
a možda i otpor, stoga je moje djelovanje
bilo usmjereno na ohrabrivanje kolega da
ustraju, budu odlučni, dosljedni i svoji.
nosti i specifičnosti. Planiranje razvoja
je proces kojim se određuje smjer, cilj,
način i sredstva za ostvarivanje željenih
promjena i to je iznimno važno, jer se
često događa da se u školama poduzimaju brojne aktivnosti, a da se istodobno
ne postižu posebno vrijedni rezultati niti
učinci. Samovrednovanje je važno ne
samo za kratkoročno nego i za dugoročno, odnosno strateško planiranje koje u
sebi uključuje ciljeve, poželjne ishode,
strategije, izvršitelje i vremenske rokove.
U takvom planiranju uvijek je prvo pitanje što želimo ostvariti te zašto baš to
želimo kao svoj prioritetni cilj. U spomenutih 19 osnovnih škola koje su sudjelovale u projektu timovi za kvalitetu
su istaknuli različite prioritetne ciljeve
što samo potvrđuje tezu da je svaka škola jedina i jedinstvena i da u tom procesu
ne dolazi u obzir nikakvo prepisivanje od
drugih. U jednoj je školi kao cilj postavljena kvalitetnija organizacija nastave, u
drugoj rad na razvoju radnih navika, podizanje kvalitete komunikacije i razvoju socijalnih vještina učenika, stručno
usavršavanje učitelja, veće uključivanje
roditelja u rad škole, jačanje suradnje s
lokalnom zajednicom, ekipiranje stručno-razvojne službe. Pri izradi školskoga
razvojnog plana valja detaljno opisati
svaki zacrtani cilj, procijeniti i dinamiku njegove realizacije, analizirati rizike,
specificirati resurse potrebne za ostvarenje cilja, način kako će se nešto ostvariti
kao i izvore potrebnih sredstava, zatim
tko će izvršiti planirano i u kojem roku
će se to izvršiti. Izvršenje plana, naravno, ovisi o ljudskim čimbenicima, o organizacijskim kapacitetima, motivaciji,
o entuzijazmu i angažmanu ključnih pojedinaca pa izvrstan plan može lako propasti zbog loše primjene baš kao što će i
savjesna realizacija lošega plana završiti
neuspjehom.
Ključni akteri
samovrednovanja
Za uspješnu provedbu samovrednovanja škole ključne su uloge ravnatelja,
školskih timova za kvalitetu i supervizora, odnosno kritičkih prijatelja. Činjenica je da se rukovođenje i upravljanje u
gotovo svim istraživanjima učinkovitosti škola u pravilu ističe kao najvažniji
čimbenik pa se bez vizionarskog angažmana ravnatelja ne može ni očekivati
spremnost škola na promjene i pokretanje razvojnih procesa. Samovrednovanje pruža ravnateljima priliku da grade
novu kulturu kvalitete u svojim školama, ali istodobno postavlja i mnoge izazove, jer je pitanje kako će ravnatelji ne
samo progurati svijet o potrebi razvoja
kvalitete u školama nego i kako će promijeniti stare navike svojih suradnika,
učenika i njihovih roditelja, te kako
osloboditi inicijativnost, poduzetnost,
kreativnost, inovativnost i entuzijazam
kod učitelja i učenika. Može to postići
kvalitetnim informiranjem svojih suradnika o izazovima pred kojima se škola
nalazi, njihovim angažiranjem na svim
razinama organizacije i provedbe razvojnih procesa, promicanjem timskog
rada, suradničkih odnosa i kreativnog
rješavanja problema te jačanjem osjećaja zajedništva.
Uspješan ravnatelj mora stvarati uvjete
u kojima se postavljeni razvojni ciljevi i
ostvaruju, on mora stvarati uvjete za bolji rad škole, bolja postignuća učenika i
za vrednije obrazovne ishode. Ravnatelji
imaju glavnu pokretačku, upravljačku i
kontrolnu ulogu u procesu samovrednovanja i bez njihove motivacije, zainteresiranosti i angažmana samovrednovanje
zasigurno neće ostvariti željene učinke.
Druga važna karika u lancu je tim za
kvalitetu, jer samovrednovanje je grupni
proces i oslanja se na mišljenja i iskuNastavak na 18. stranici
18
www.skolskenovine.hr
tema
broja
aktualno
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
Dr. sc. Petar Bezinović, Institut za društvena istraživanja
u Zagrebu - Centar za istraživanje i razvoj obrazovanja,
voditelj projekta Samovrednovanje škola
O samovrednovanju škola i razvojnoj
politici u obrazovanju
Pred hrvatskim je obrazovanjem nov izazov - jačanje autonomije i poticanje
škola na preuzimanje veće
odgovornosti za vlastiti rad
i razvoj. Da bi se to ostvarivalo, nužno je trajno jačanje
unutarnjih kapaciteta škola.
Samovrednovanje sa snažnom vanjskom podrškom
može biti dobro sredstvo za
ostvarivanje takvog cilja i
unapređivanje rada škola
Samovrednovanje škola pristup je unapređivanju školskog obrazovanja koji je temeljen na ideji da se najvažnije promjene
u obrazovanju događaju u bazi, u školama
i da su upravo školski kolektivi ti koji sami
mogu najviše učiniti za unapređivanje odgoja i obrazovanja, odnosno za dobrobit i
cjelovit razvoj svojih učenika. Temelji se na
stavu da škole posjeduju unutarnje kapacitete i organizacijsku inteligenciju koju mogu
bolje koristiti za kvalitetniji rad s učenicima.
Ono što škole trebaju i u čemu im se mora
pomoći autonomno je preispitivanje vlastitog djelovanja i otvaranje mogućnosti da
na osnovi uočenih prednosti, nedostataka
i razvojnih prilika kreiraju jasne strategije i
ostvarive planove svoga razvoja.
Samovrednovanje škola u Hrvatskoj je
zakonski regulirano i nameće se kao obveza. Od škola se puno očekuje, no pri tom
im se ne osigurava odgovarajuća podrška.
Ponavlja se problem nedovoljne osmišljenosti novih pristupa ili reformskih zahvata u
obrazovanju. Promjene se prečesto pokušavaju ostvariti s puno entuzijazma i dobre
volje, ali i s loše planiranim ili nedostatnim
resursima. Posljedica toga su polovični
uspjesi ili potpuni neuspjesi edukacijskih
inicijativa i projekata.
U ovdje je opisanom projektu na uzorku
od 19 osnovnih škola iz različitih krajeva
Hrvatske provedena dublja analiza koja je
dala vrijedne smjernice kako organizirati
samovrednovanje škola, a da ono ne bude
samo zadovoljavanje forme, već stvarni poticaj razvoja i nove energije u školama.
O čemu ovisi uspjeh
samovrednovanja
Prema iskustvima projekta, tri su ključne
skupine čimbenika važne za kvalitetno samovrednovanje, a to su spremnost škole za
samovrednovanje, upotrebljiv metodološki
okvir te vanjska podrška školi.
Uspješnost samovrednovanja u najvećoj
mjeri ovisi o spremnosti kolektiva za samoanalizu i promjenu, kao i u unutarnjim
stva svih sudionika školskih aktivnosti
pa je stvaranje tima za kvalitetu ključna
faza u provedbi projekta. Članovi tima,
u kojemu mogu biti ne samo ravnatelj
i učitelji nego i učenici, roditelji, predstavnici lokalne zajednice, razmatraju
postojeće stanje, prikupljaju relevantne
podatke, organiziraju različite analize,
postavljaju ciljeve, dogovaraju mjere i
postupke, prate provedbu dogovorenoga.
Sve je ovo novo za škole i u kolektivu
može izazvati određeni otpor ili strah pa
kapacitetima za primjenu i korištenje samovrednovanja. Samovrednovanje je proces
stjecanja uvida u vlastitu stvarnost. Ukoliko
je otvoreno i iskreno, ono zasigurno vodi boljem samorazumijevanju i otkrivanju unutarnjih kreativnih resursa. Pokazuje se da neke
škole vrlo lako usvajaju novi pristup, vješto
koriste ponuđenu metodologiju, pokreću samoanalizu iz različitih perspektiva, stvaraju
vibrantno ozračje preispitivanja i traganja za
boljim načinima vlastitog djelovanja.
S druge, pak, strane postoje škole koje
ni uz najbolju volju ne uspijevaju potaknuti
entuzijazam i inicijativu te se cijeli postupak
samovrednovanja “odrađuje“ po zadanim
protokolima, ali bez pretjeranog interesa,
bez važnih uvida i bez orijentiranosti na potrebne promjene. Opravdano se može očekivati da jednokratno samovrednovanje koje
je nametnuto svim školama i pri kojemu su
škole prepuštene same sebi ne može učinkovito pokrenuti razvojne procese i znatnije
promjene u većini škola.
Spremnost škole na pokretanje i ostvarivanje učinkovitih promjena ovisi o nizu
međusobno isprepletenih čimbenika. Ponajprije, ravnatelj je ključna osoba. Ukoliko
ravnatelj nije zainteresiran, samovrednovanje neće uspjeti. Za uspješno samovrednovanje potreban je i niz upravljačkih vještina: posjedovanje sposobnosti motiviranja
suradnika, pravedno delegiranje obveza i
nadležnosti, pokretanje i održavanje dinamike samoevaluacijskog procesa, integriranje i koordiniranje novih ideja u razvojne
programe, praćenje i trajno vrednovanje pokrenutih aktivnosti i projekata, jačanje transformacijskih kapaciteta škole.
Bez dobrog tima za kvalitetu samovrednovanje neće uspjeti. Nužno je pokrenuti
grupu visoko motiviranih, dobro upućenih i
kreativnih suradnika koji će djelovati angažirano, kompetentno i usklađeno. Važno je
izgraditi ozračje povjerenja. Samovrednovanje neće uspjeti bez otvorene i poštene
komunikacije, kolegijalnih međuljudskih odnosa, zajedničke težnje za ostvarivanjem
boljih rezultata, zajedničkog odlučivanja i
nezadovoljavanja prosječnošću. Valja reći
da samovrednovanje nije stvar pojedinca. Da bi uspjelo, ono mora biti kolektivni
školski proces koji uključuje i ohrabruje sve
sudionike - nastavnike, stručne suradnike,
učenike, roditelje - da iskazuju svoja mišljenja i ideje i time doprinose zajedničkom
napretku.
Samovrednovanje znači promjenu. Ono
traži otvorenost za drugačija rješenja, mijenjanje navika, prihvaćanje i usvajanje
inovacija, spremnost za organiziranje boljeg pristupa učenju i poučavanju. Samovrednovanje traži kompetentno planiranje
koje koristi prepoznate razvojne potrebe
škole za strateško, dugoročno promišljanje
i ostvarivanje razvojne vizije, a istodobno
je i temelj razvojnih projekata koji jamče
ostvarivanje postavljenih ciljeva. Za razvoj
organizacijskih kapaciteta škole potrebno
je prije svega jačanje ljudskoga kapitala
škole. Kvalitetu škole čine ljudi te je stoga
je dobro da u procesu samovrednovanja
školama pomažu kompetentni supervizori, odnosno kritički prijatelji kao neovisni vanjski suradnici koji školi pružaju pomoć i podršku i koji onako izvana
objektivnije mogu pratiti procese analize, vrednovanja i razvoja svake škole.
Oni su sposobni situacije u školi vidjeti
na drukčiji način, bez emocionalnog
uključivanja te mogu otvoreno, zainteresirano i s punim razumijevanjem
poticati rast svake škole i ostvarivanje
zacrtanih zadataka. Svojim pozitivnim,
njihovo osnaživanje najbolji put prema razvoju škole.
Metodološki okvir
Provedba samovrednovanja traži jasnu
strukturu koja određuje što valja činiti te
zašto, kako, tko i kada to treba činiti. Metodološki se okvir najčešće nudi u obliku
priručnika ili vodiča za samovrednovanje
koji specificira sve faze te predlaže odgova-
rajuće postupke. U sklopu priručnika važno
je eksplicitno definirati mjerila - indikatore i
kriterije - kvalitete koji bi školama služili kao
uporišta za samoanalizu. Čini se da je sve
relevantne dimenzije i kriterije iz različitih
pristupa moguće smjestiti u model koji definira ponajprije indikatore ulaznih čimbenika, zatim indikatore procesa (na primjer
učenja i poučavanja na školskoj razini i na
razini razrednog odjela) i konačno indikatore različitih ishoda koji mogu biti pokazatelji
učinkovitosti škole. Ovakav je model u velikoj mjeri sukladan s Modelom izvrsnosti koji
promovira European Foundation for Quality
Management i koji se odnosi na sve organizacijske sustave, ali se može adaptirati i
dobro iskoristiti i kao radni model za razmatranje kvalitete škole.
Za unutarnje vrednovanje različitih aspekata rada i djelovanja škole morali bi se razvijati
različiti kvantitativni (upitnici, testovi, ljestvice
procjene) i kvalitativni postupci (intervjui, fokus grupe, opažanja, analize dokumenata).
Njima se mogu prikupljati podaci od različitih
sudionika - učitelja, učenika i roditelja i ispitivati različiti indikatori školskoga konteksta,
ulaznih varijabli, procesa i ishoda obrazovanja. Iznimno je važno da su postupci (instrumenti) koji se koriste valjani, pouzdani, lako
primjenjivi te da daju korisne podatke.
Vanjska podrška školi
Za ostvarivanje kvalitetnog samovrednovanja škola nužno je osigurati sustav kolegijalne vanjske podrške. Uključivanje kritičkih
prijatelja kao supervizora škola, pokazuje
se vrlo korisnim. Vješt kritički prijatelj mo-
prijateljskim pristupom kritički prijatelj
škole povećava kapacitet školskog osoblja za objektivnije samovrednovanje,
za veću otvorenost prema kreativnijim
i inovativnijim pristupima, za konstruktivnija rješenja.
Samovrednovanje škola nov je i aktualan pristup u hrvatskom obrazovanju. Njime se školama daje mogućnost
da na strukturirani način analiziraju,
interpretiraju i vrednuju vlastiti rad.
Pokazalo se da to nije nimalo lako, jer
u procesu introspekcije teško je često
bilizira, otvara dijalog, potiče školu na preispitivanje i samoanalizu, osigurava veću
učinkovitost samovrednovanja i praćenja
vlastitog rada škole. To mora biti visoko
kvalificirana osoba koja razumije smisao
obrazovanja, izvrsno poznaje obrazovnu
politiku, školski sustav i funkcioniranje škole, ima razvijene pedagoške, psihološke,
didaktičke i metodičke kompetencije i ima
iskustvo rada u školi. Najbolje bi bilo kada
bi Agencija za odgoj i obrazovanje imala
timove kritičkih supervizora škola - kritičkih
prijatelja koji bi se sustavno i isključivo bavili
tim važnim poslom.
Za obavljanje složenih poslova kritičkih
prijatelja svakako bi valjalo organizirati njihovo sustavno osposobljavanje i usavršavanje, uspostaviti superviziju njihova rada
te organizirati mrežu suradnje i međusobne
razmjene iskustava. Osim osiguravanja kritičkih prijatelja, vanjska bi podrška školama
također trebala uključivati i edukacije, odnosno stručno usavršavanje ravnatelja, timova za kvalitetu, ali i nastavničkih vijeća o samovrednovanju, njegovu smislu, značenju i
metodologiji rada.
Za unapređivanje kvalitete škola važno je
da ih u njihovim naporima snažno stručno
i materijalno podrže i prate njihovi osnivači
i stručne agencije. Pred hrvatskim je obrazovanjem nov izazov - jačanje autonomije
i poticanje škola na preuzimanje veće odgovornosti za vlastiti rad i razvoj. Da bi se
to ostvarivalo, nužno je trajno jačanje unutarnjih kapaciteta škola. Samovrednovanje
sa snažnom vanjskom podrškom može biti
dobro sredstvo za ostvarivanje takvog cilja i
unapređivanje rada škola.
samome sebi priznati da nešto ne radimo punom snagom i najkvalitetnije.
No, upravo bi ti i takvi uvidi trebali
osigurati čvrstu podlogu svrhovitom
planiranju razvoja i trajnom unapređivanju školske prakse. U skladu s
time valjalo bi očekivati da uvođenje
samovrednovanja utječe na povećanje
odgovornosti škola za vlastiti rad i na
unapređivanje odgojno-obrazovnog
procesa u našim školama potaknuto
iznutra. A čini se da je to njegova najveća vrijednost.
savjetnici
aktualno
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
19
www.skolskenovine.hr
PSIHOLOGIJA
PEDAGOGIJA
Piπe Sanja Reæek
prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb
Identifikacija darovitih učenika
Kao psiholog, u školi u kojoj radim,
provodim u suradnji s učiteljima program
identifikacije darovitih učenika. Od prvih
podataka o djetetu koje dobivamo od
vrtića te inicijalnog intervjua prilikom upisa
u prvi razred pratimo razvoj potencijalno
nadarene djece sve do osmog razreda.
Jedan od poslova koji iznimno volim jest
rad s grupom darovitih učenika. Kao što
učenici s teškoćama u učenju, tako i daroviti imaju individualne potrebe koje bi trebali
zadovoljiti u školi. A tko su daroviti? Postoje mnoge definicije koje ne treba nabrajati, ali je najjednostavnije reći da su daroviti svi oni koji postižu
nadprosječne rezultate
u bilo kojoj teorijskoj ili
praktičnoj društveno korisnoj aktivnosti.
Da bi se otkrila nadarenost, treba dati
priliku da ona dođe do
izražaja, nažalost, postoje daroviti koji tu priliku nemaju. Upravo je
zato važno da se u školi
stvori takva obrazovna
sredina za darovitog
učenika kako bi mogao
postići sve ono za što je
sposoban na određenim
stupnjevima svog razvoja. Da bi se identificiralo
svako darovito dijete,
poželjno je da ga se dulje
vrijeme prati i proučava,
jer intelektualni, emocionalni, socijalni i fizički
razvoj nisu ravnomjerni.
Ako želimo identificirati
darovitog učenika moramo uzeti u obzir mnoge
faktore, a ne samo uspjeh na testovima
inteligencije i školska postignuća.
Iznimno je važno prilikom identifikacije
darovitih mišljenje učitelja i nastavnika.
Učitelj je taj koji ima kontinuitet u praćenju
rada i napretka svojih učenika. Neki psiholozi, a i ja među njima, naglašavaju
da je nemoguće izvršiti identifikaciju
nadarenih bez podataka dobivenih od
učitelja i roditelja. Važno je da se identifikacija provede što je moguće ranije,
najvažnije je razdoblje prije dvanaeste
godine, kako bi se na vrijeme razvijali
svi potencijali i sposobnosti kod učenika,
jer je kasnije teško nadoknaditi sve što je
propušteno. Učitelj je
taj koji dobivene rezultate na testovima inteligencije može dopuniti
i obogatiti podacima o
emocionalnom i socijalnom razvitku učenika i
njegovim interesima.
Identifikacijom darovite djece i problemom
njihova
obrazovanja
bavili su se ljudi još prije
nove ere. Poznato je da
su stari Kinezi, Židovi i
Hindusi odabirali darovitu djecu i pružali im
specijalno obrazovanje.
Taj je izbor rađen na
osnovi
izvanrednog
uspjeha u određenim
područjima. Grčki filozofi, a naročito Platon i Aristotel, zanimali su se za
identifikaciju nadarenih
i njihovo obrazovanje.
Aristotel je prvi iznio
Da bi se otkrila
nadarenost, treba dati priliku da
ona dođe do izražaja i upravo zato
je važno da se u
školi stvori takva
obrazovna klima
za darovitog učenika kako bi mogao postići sve ono
za što je sposoban
na određenim
stupnjevima svog
razvoja
mišljenje o “praktičnom umu“. Praktičan
um je usmjeren na rješavanje praktičnih
djelatnosti i pri tom se služi i “teorijskim
umom“, koji je usmjeren na rješavanje
općih zakona prirode i društva. Danas,
uslijed znanstvenog i tehničkog razvoja,
narasla je potreba za izvrsnost. Mnoga
područja znanosti i privrede toliko su se
usavršila da zahtijevaju visoke intelektualne sposobnosti da bi se mogla svladati.
Razvoj neke zemlje ovisi i o obrazovanju i
podršci darovitim učenicima. Jedna je od
najisplativijih investicija za zemlju podrška
darovitima.
Biografske studije velikih ljudi pokazuju da su oni vrlo rano pokazali svoje
izvanredne sposobnosti. Witty je iznio
sljedeće karakteristike nadarenog djeteta:
rana upotreba velikog broja riječi, upotreba fraza i cijelih rečenica u rano doba i
sposobnost za pričanje priča, pažljivo promatranje i zadržavanje informacija o stvarima koje ga okružuju, interes za knjige,
a posebno uživanje u atlasima i ilustracijama, rani interes za satove i kalendare,
izrazita sposobnost za razne školske
predmete, rano otkrivanje uzročnosti pojava, rani razvoj sposobnosti za čitanje
i raznovrsni interesi. On navodi da su
nadarena djeca samokritičnija, logičnije
procjenjuju vlastiti uspjeh i uspjeh drugih.
Daroviti učenici školu i rad u školi vole
samo onda ako im škola pruža zadatke
koji odgovaraju njihovoj darovitosti. Ako
škola to ne radi, oni mogu postati problem
u školi. Učenici s iznimno visokim kvocijentom inteligencije, iznad 160, često su
indiferentni prema školi ili je ne vole, jer u
njoj ne nalaze ništa što bi potpuno moglo
zadovoljiti njihove interese. Učinimo sve
da i takvim učenicima u našem razredu i
školi bude zanimljivo.
PRAVO
Piπe Olivera Marinković, dipl. iur.
Hrvatska zajednica osnovnih πkola
Godišnji odmor nakon rodiljnog dopusta
?
Učiteljica se vraća s rodiljnog dopusta na rad početkom kolovoza
2010. godine. Može li iskoristiti godišnji odmor iz 2009. godine, a nakon toga
godišnji odmor za 2010. godinu?
Sukladno članku 63. stavak 3. Zakona o radu (NN br. 149/09.), iznimno od
odredbe stavka 2. ovoga članka, godišnji
odmor, odnosno dio godišnjeg odmora
koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog
bolesti ili korištenja prava na rodiljni,
roditeljski i posvojiteljski dopust, radnik
ima pravo iskoristiti do 30. lipnja iduće
godine. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da se neiskorišteni godišnji
odmor iz prethodne godine (zbog bolesti
ili korištenja prava na rodiljni, roditeljski
i posvojiteljski dopust) može prenijeti u
iduću kalendarsku godinu i iskoristiti do
30. lipnja iduće kalendarske godine. To
znači da sve osobe koje se vraćaju na
rad nakon 30. lipnja neće moći prenijeti
i iskoristiti godišnji odmor iz prethodne
kalendarske godine, bez obzira na činjenicu što ga nisu mogle koristiti u prethodnoj kalendarskoj godini zbog bolesti
ili rodiljnog, roditeljskog ili posvojiteljskog
dopusta. Stoga učiteljica neće moći koristiti godišnji odmor iz 2009. godine, no
godišnji odmor za 2010. godinu koristit
će odmah nakon povratka s rodiljnog dopusta početkom kolovoza.
?
Učiteljica je koristila neplaćeni dopust od 11. siječnja do 11. travnja
ove godine. Može li ostvariti pravo na
puni godišnji odmor u srpnju ove godine, kada će biti kolektivni godišnji odmori za sve zaposlene u školi ili mora
raditi šest mjeseci u ovoj godini kako bi
ostvarila pravo na puni godišnji odmor?
Za vrijeme neplaćenog dopusta prava i
obveze iz radnog odnosa miruju, što znači da se razdoblje mirovanja radnog odnosa ne smatra prekidom radnog odnosa
zbog kojega učiteljica ne bi mogla koristiti
godišnji odmor prije nego što ostvari šest
mjeseci neprekidnoga rada u smislu članka 58. stavak 1. Zakona o radu (NN br.
149/09.), prema kojemu radnik koji se prvi
put zaposli ili koji ima prekid rada između
dva radna odnosa dulji od osam dana,
stječe pravo na godišnji odmor određen
na način propisan člankom 55. i 56. ovoga Zakona nakon šest mjeseci neprekidnog rada. Stoga će učiteljica koja je bila
na neplaćenom dopustu tri mjeseca u
ovoj kalendarskoj godini, kao i svi ostali
zaposleni u školi, koristiti godišnji odmor
za 2010. godinu od srpnja prema rasporedu korištenja godišnjih odmora.
Učiteljici koja je radila na određeno vrijeme od početka drugog
polugodišta prestaje radni odnos 21.
lipnja zbog povratka na rad učiteljice
koju je zamjenjivala. Mora li dobiti go-
?
dišnji odmor - razmjerni ili može dobiti
naknadu plaće umjesto korištenja godišnjeg odmora?
Članak 59. stavak 1. podstavak 3. Zakona o radu (NN br. 149/09.), propisuje
da radnik ima pravo na dvanaestinu godišnjeg odmora, određenog na način
propisan odredbom članka 55. i članka
56. ovoga Zakona za svakih navršenih
mjesec dana rada u slučaju ako radni odnos prestane prije 1. srpnja. Članak 61.
stavak 1. Zakona o radu propisuje da u
slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio
godišnji odmor u cijelosti, isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora.
Dakle, učiteljici se može dati razmjerni
dio godišnjeg odmora za svakih navršenih mjesec dana rada. Također je moguće, sukladno članku 61. Zakona o radu
dati joj naknadu plaće umjesto korištenja
godišnjeg odmora. Budući da novi Zakon
o radu daje mogućnost, a za poslodavce
obvezu, da u slučaju prestanka ugovora
o radu, radnicima isplate naknadu plaće
umjesto korištenja godišnjeg odmora,
u slučaju prestanka ugovora o radu ne
mora se produžavati radni odnos samo
zbog korištenja godišnjeg odmora nego
ugovor o radu prestaje istekom roka na
koji je sklopljen, a radniku se isplaćuje naknada plaće umjesto korištenja godišnjeg
odmora sukladno zakonskoj odredbi.
Piše Azra Rađenović,
pedagoginja, ravnateljica
Osnovna škola 22. lipnja, Sisak
Nastavnička
dokumentacija
Približavanjem završetka nastavne godine, uz
brigu o učeničkoj dokumentaciji, korisno je posvetiti
se proučavanju i analizi te na kraju i pohranjivanju
relevantne nastavničke dokumentacije. Nastavnička dokumentacija dio je pedagoške dokumentacije
koji se odnosi na nastavnika i njegovu pedagošku
djelatnosti. Iako je ponekad nepravedno shvaćena kao nepotrebno administriranje i opterećivanje,
vrlo je važan dio pedagoške dokumentacije.
Obvezna nastavnička dokumentacija nužna za zasnivanje radnog odnosa propisana
je zakonom i odložena
u tajništvu škole, a sadrži niz dokaza o završenom
školovanju,
zasnivanju radnog odnosa, napredovanju i
slične informacije trajnog je karaktera, no i
nju je obvezno prema
situaciji
dopunjavati.
Iz nastavnog procesa
uz obvezne razrađene
nastavne programe na
godišnjoj, mjesečnoj razini i dnevne pripreme,
kao sastavne djelove
pedagoške dokumentacije, nastavnici tijekom nastavne godine
izrađuju mnoštvo nastavnih materijala koje
treba analizirati, procijeniti njihovu uporabljivost te odložiti prema
određenim kriterijima
za moguću uporabu sljedeće godine.
Uz planove i pripreme korisno je pribilježiti primjedbe o učinkovitosti korištenja određenih nastavnih metoda, ali i prijedloge za unapređenje i
uvođenje inovacija u nastavni proces. Sustavno
odložena nastavnička dokumentacija nužna je u
procesima provođenja napredovanja u skladu s
Pravilnikom o napredovanju učitelja i nastavnika u
osnovnom i srednjem školstvu. Svi elementi vrednovanja nastavničkog rada potkrepljuju se i iz nastavničke dokumentacije. Posebno je podučje koje
nastavnici trebaju dokumentirati u pripremi za napredovanje i izvannastavni stručni rad, koji se argumentira nizom potvrda, od uvjerenja o održanim
oglednim predavanjima, vođenju stručnih skupova, pripremanju različitih javnih kulturnih pripredbi,
mentorstvu, organizacijama natjecanja, objavljivanju stručnih radova, postignutim vrhunskim rezultatima učenika na natjecanjima i drugo.
Dokumentacija o stručnom usavršavanju nastavnika obuhvaća, uz planove i programe individulnoga stručnog usavršavanje te njihove realizacije
koja se utvrđuje na kraju godine, najčešće prema
slobodnim obrascima koje škole koriste, i podatke o sudjelovanju nastavnika na različitim oblicima stručnog usavršavanja. Elementi vrednovanja
stručnog usavršavanja nastavnika u procesima
napredovanja utvrđuju se iz potvrda o sudjelovanju na različitim oblicima stručnog usavršavanja
što ga provode Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i Agencija za odgoj i obrazovanje, ali
i usvršavanje što ga provode stručne ustanove i
udruge. Posebno je važno područje stručno usavršavanje praćenjem suvremene stručne literature i
časopisa, koje je odraz individulanog interesa, ali i
realnih potreba za usavršavanjem na određenom
području za koje nastavnik procjenjuje da mu je
potrebno.
Završetak nastavne godine idealno je vrijeme za
usustavljivanje i odlaganje ovog dijela pedagoške
dokumentacije koja uz evidentiranje odgojno-obrazovnog rada i realizacije planiranih zadaća omogućuje nastavniku samoprocjenu, ali i vrednovanje
nastavničkog rada te škole u cjelini.
Završetak nastavne godine idealno je vrijeme za
usustavljivanje i
odlaganje ovog dijela pedagoške dokumentacije, koja
uz evidentiranje
odgojno-obrazovnog rada i realizacije planiranih
zadaća omogućuje
nastavniku
samoprocjenu,
ali i vrednovanje
nastavničkog rada
te škole u cjelini
20
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
www.skolskenovine.hr
REPORTAÆA
Akademska postignuća
Orahovička osnovna škola možda je najpoznatija po velikom zelenom parku, koji
je okružuje i o kojem se sustavno brine od
prvog dana. Marljivo se skupljaju različite
biljne vrste, park se nasađuje i sve generacije učenika, ali i nastavnika imale su prilike ostaviti trag u parku na koji se ponosi
čitava Orahovica
OŠ Ivane Brlić-Mažuranić ne
oskudijeva prostorom, no kroz
razgovore s ravnateljicom Majom
Škrabom, nekim djelatnicima pa i
samim učenicima shvatili smo da
svi zajedno priželjkuju izgradnju
i preseljenje jednom im obećane
nove školske zgrade. Budući da
prostor dijele sa srednjom školom
Stjepana Ivšića, u istim se prostorijama izmjenuju smjene osnovaca i srednjoškolaca, a dnevno
kroz ovu zgradu prođe oko 1000
učenika dobi od sedam do 19 godina, što ponekad i nije najsretnije
rješenje.
- Ipak, suživot tih dviju generacija relativno je dobar kakav bi
mogao biti. Učenici idu u suprotne
smjene i mislim da je to najbolje
rješenje. Zasad nastavu pohađamo
u dvije smjene, izmjenjujemo se
sa srednjašima, međutim, u jednosmjenski ćemo rad moći prijeći
tek kada se izgradi nova škola, govori nam ravnateljica Škraba.
Bolja opremljenost
kroz EU fondove
Školu ove godine pohađa 457
učenika u 24 razredna odjela, od
kojih su dva odjela odnosno 17
učenika u područnoj školi, dok je
prije Domovinskog rata ta brojka
bila gotovo dvostruko veća. Za
njih brinu 52 djelatnika te dva
stručna suradnika, pedagoginja
Marija Lenarat i knjižničarka
Nataša Keča. Orahovica je manji
grad koji ima 4500 stanovnika, a
u školu gravitiraju i učenici nekoliko susjednih naselja, u kojima su
nekad davno postojale područne
škole u mjestima Dolci, Donja
Pištana, Nova Jošava i Donja Ora-
Božićni sajam
Ravnateljica Maja Škraba
hovica, no održala se samo škola u
Novoj Jošavi.
Orahovička osnovna škola
možda je najpoznatija po velikom
zelenom parku koji je okružuje i o
kojem se sustavno brine od prvog
dana. Marljivo se skupljaju različite biljne vrste, park se nasađuje
i sve generacije učenika, ali i nastavnika imale su prilike ostaviti
trag u parku na koji se ponosi čitava Orahovica. Budući da je stara škola potresom uništena do te
mjere da se popravak nije isplatio,
izgrađena je nova zgrada, a uređenje parka od prvog je dana zamišljeno da upotpunjuje vanjsku
sliku školskog prostora.
Opremljenost je vrlo dobra i
zadnjih je nekoliko godina uloženo mnogo novca te su nabavljeni LCD projektori, informatička
učionica, a planira se nabava i
pametne ploče. Uprava škole na
čelu s ravnateljicom alternativne
izvore prihoda odnosno priliku
za dodatno opremanje škole vidi
Crtice iz povijesti
Godina 1780. spominje se kao vrijeme početka rada pučke škole u Orahovici. Prva je lokacija bila u dijelu Riječani, a zgrada je dobivena preuređenjem štale “desete husarske” - konjaničke pukovnije (Reitschule), pa se
i danas taj dio Orahovice zove Rajčula. Prvi učitelj bio je Franjo Gavrančić,
izučeni trgovac.
Nakon požara u vojarni, tadašnja općina kupuje zemljište za školsku zgradu od pl. Mihalovića, u blizini župnog dvora. Budući je ovaj prostor postao
premalen, 1857. godine počela je izgradnja nove školske zgrade na kat, u
prizemlju sa stanom za učitelja i jednom učionicom, a na katu s dvije učionice i sobicom za podučitelja. Tako se u novoj školskoj zgradi počelo raditi
od 1858. godine. Godine 1895. škola je proširena u četverorazrednu, a sve
podatke o školi iz toga vremena dugujemo vrijednom učitelju Luki Vrbaniću
koji je započeo s pisanjem Spomenice škole 1875. godine.
Školske godine 1953./1954. postaje osmogodišnja škola. Krajem pedesetih godina rade u novoizgrađenim prostorima, no od 1981. do 1983. škola je
radila u izmještenom prostoru zbog potresa koji je pogodio mjesto i oštetio
zgradu škole.
Istodobno se gradi nova, sadašnja školska zgrada, u koju se OŠ Ivane Brlić-Mažuranić seli 1983. godine. Zgrada je izgrađena na prostoru nekadašnjega nogometnog igrališta. Ovaj se prostor od 1984. godine dijeli sa srednjom školom, a do 2000. godine u prostorima škole radio je i dječji vrtić.
Viktor Čelant predaje glazbenu kulturu
u europskim pristupnim fondovima, pa nam je rečeno da će se
znatan dio snaga usmjeriti i prema
pisanju te apliciranju kvalitetnih
projekata razvoja OŠ Ivane BrlićMažuranić.
- Krećemo s edukacijom učitelja kako bi sami znali aplicirati na
projekte kada im se pruži prilika,
pa možda i na taj način pribaviti
neka sredstva ili dio opreme koja
im je u datom trenutku najpotrebnija, napominje Škraba.
Akademska postignuća učenika
su zadovoljavajuća, iako ravnateljica uz smiješak priznaje da se
uvijek može bolje, podići kvaliteta izvođenja nastave, što će rezultirati i boljim ocjenama učenika.
Svaka generacija je specifična, a
ove su godine učenici u određenim
predmetima i nadprosječno dobri.
Primjerice, iz tehničke kulture,
predmeta koji je proteklih nekoliko godina doživio gotovo potpunu
marginalizaciju u osnovnoškolskom sustavu. Ipak, zahvaljujući
dugogodišnjoj učiteljici tehničkog
Svjetlani Urbanek učenici postižu
vrhunske rezultate, ove godine
drugo mjesto na državi.
Prevencija, ne
represija
- U prosvjeti radim 21 godinu, a
u ovoj školi zadnjih devet. Moram
reći da su učenici vrlo pažljivi i
zaista sa zanimanjem prate što se
događa na nastavi, iako ih možda
više privlače informatički sadržaji, koji dijelom i jesu zastupljeni
u satnici tehničke kulture. No, za
razliku od nekih svojih kolega, ne
smatram da informatika kao iz-
Informatičku pismenost učenika podiže
Damir Čelant
Knjižničarka Nataša Keča s najvjernijim čitačima
Novo igralište područne škole Nova Jošava
borni predmet istiskuje tehnički,
jer učenici još prepoznaju i na poseban način vrednuju samostalan
kreativan rad koji im ovaj predmet
pruža kroz praktične dijelove nastave, objašnjava nam Urbanek.
Jako dobri rezultati postižu se
i iz biologije te hrvatskog jezika
odnosno u kategoriji literarnog
stvaralaštva. Sportaši također pronose dobar glas o školi, a svi ti
rezultati na neki način rezultiraju
i pitomom atmosferom na samim
školskim hodnicima.
- Pokušavamo na svakom koraku naglasak stavljati na pozitivne
aspekte školske svakidašnjice,
dok neke negativne pojave rje-
21
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
www.skolskenovine.hr
230 godina OŠ Ivane Brlić-Mažuranić, Orahovica
u zelenoj oazi
Već nekoliko godina OŠ Ivane Brlić-Mažuranić iz Orahovice
nosi status ekološke škole, pa se i
tim sadržajima posvećuje mnogo
pažnje. Učenici rado prihvaćaju
sve ekološke inicijative i svojim
sudjelovanjem u projektima produbljuju znanje i svjesnost o očuvanju prirode i zaštiti okoliša. A
osvajaju i prva mjesta na brojnim
ekokvizovima.
Svakako treba pohvaliti međunarodnu suradnju s jednom osnovnom školom iz mađarskog mjesta
Harkany, s kojom razmjenuju posjete, iskustva, prijateljstva, a nerijetke su i simpatije i školske ljubavi koje ne poznaju granice. Međusobno se druže kad god im se
skuplja za djecu slabijeg imovinskog stanja. Posljednje tri godine
organizira se i akcija Dječje srce
je najveće, u koju su uključeni svi
sportski klubovi čiji su članovi
učenici ove škole te se kroz cjelodneve sportske igre također skuplja novac u humanitarne svrhe.
Među brojnim izvannastavnim
aktivnostima valjalo bi pohvaliti
tamburaški orkestar, kazala nam
je ravnateljica Škraba, pjevački
zbor, malu i veliku dramsku sekciju, medijsku skupinu koja sama
radi svoje filmove. U svakome
od njih učenici razvijaju svoju
kreativnost koja će im zasigurno
pomoći u daljnjem obrazovanju
i životu. Novinarska grupa, pak,
marljivo bilježi sve te događaje i
prezentira ih u školskome listu zanimljiva naziva Naš list.
Viktor Čelant učitelj je glazbene
kulture i u ovoj školi radi već 29
godina. Govori nam da je zanimanje za glazbu trajno, samo što
se vremena i glazbeni ukusi mijenjaju. Stoga je zadaća učitelja približiti im što različitije glazbene
sadržaje, koje inače bez nastave
možda nikad ne bi upoznali. Ako
im nastavu učinite zanimljivom i
gradivo predstavite na njima blizak način, onda će ga s pažnjom
saslušati, naučiti i usvojiti, i mislim da je to jedini put, zaključio
je Čelant.
Njegov sin Damir Čelant u istoj
školi, pak, predaje informatiku.
Priznaje da je današnjim školarcima nekako najprivlačniji sveprisutan Facebook, zatim igrice,
pa se treba dobro pomučiti s njima
da ih se nauči nešto korisno. Stoga on posebnu pažnju posvećuje
edukaciji o opasnostima interneta,
od pretraživanja nedoličnih sadržaja do kontaktiranja s nepozna-
ukaže prilika, dok učitelji na tim
susretima razmjenuju akademska
znanja, spoznaje i savjete.
Učitelji i uprava škole vrlo su
ponosni na odličnu suradnju s roditeljima, koji su uključeni u brojne
školske projekte te manifestacije,
priredbe, kada nesebično sudjeluju u organizaciji, pripremi i samoj provedbi značajnijih školskih
događaja - od oslikavanja škole,
uređivanja okoliša do organizacije sportskih susreta. S roditeljima
se organizira humanitarni božićni
sajam kada se izrađuju i prodaju prigodne rukotvorine, a novac
tim osobama i dijeljenja osobnih
fotografija, budući da se zna da
je internet najbolja krinka raznim
predatorima, naročito pedofilima.
Čelant uređuje i internetsku stranicu škole, koja služi kao virtualna oglasna ploča, dok je komunikacija s roditeljima još uvijek
neposredna, osobna, oči u oči. I
dobro da je još tako. Jer, kada tipkovnica i zaporke zamijene stisak
ruke i pozdravni smiješak, tada će
i učiteljima biti znatno teže djecu
naučiti humanosti, ne samo znanosti.
Branko NAĐ
se redoviti i česti književni susreti. Pa je tako baš za našega posjeta
u OŠ Ivane Brlić-Mažuranić gostovao legendarni pisac Mladen
Kušec. Dotad su gostovali i Sanja
Polak, Miro Gavran, Silvija Šesto,
svi aktualni pisci koji su zastupljeni u školskoj lektiri.
Knjižničarka Nataša Keča ovdje
radi gotovo 18 godina i smatra da
su se čitalačke navike promijenile
u smislu manjeg interesa za lektiru, a većeg za neobavezno štivo.
Ipak, pohvaljuje svoje korisnike,
jer mnogo čitaju, pa i lektiru, makar s mukom i knedlom u grlu.
No, zato niži razredi popravljaju
prosjek, jer mnogo borave u knjižnici i vrlo su temeljiti i brzi čitači.
Zbog toga književni susreti, poput
ovoga s Kušecom, služe da se popularizira čitanje, pa da fundus od
6000 svezaka bude korišten i zaista čitan, a ne da uglavnom skupljaju prašinu na policama.
Za odlične rezultate tehničara zaslužna je učiteljica Svjetala Urbanek
Odlična suradnja
s roditeljima
Gostovanje legendarnog pisca
Mladena Kušeca
šavamo kako se pojavljuju, ali ih
ne potenciramo niti naglašavamo.
Smatram da se previše po drugim
školama ističu negativne ocjene ili
neopravdani sati, dok se premalo
pažnje posvećuje onome dobrome, što učenici, pa onda i učiteljski kadar čine svaki dan, smatra
ravnateljica Škraba.
Zbog toga namjerava promicati
pozitivne pedagoške mjere, odnosno uvesti izbor i nagrađivanje
“naj-razreda”. No, ne po ocjenama
ili učenju, već će najboljim razredom biti proglašen onaj s najmanje
neopravdanih sati ili učiteljskih
opomena, dok bi se među nižim
razredima nagradio razred koji je
najaktivniji po izvannastavnim i
slobodnim izvanškolskim aktivnostima.
- Poticat ćemo pozitivne vrijednosti, a ne zagovarati i provoditi
represiju. Ja sam uvijek za preventivu, a represija neizostavno sa sobom nosi žrtve te je treba izbjegavati kad god je to moguće. Zasad
na ovoj školi nemamo problema
što se ponašanja i discipline tiče, i
kada vidim kakvih sve problema i
delikvencije imaju škole po većim
gradovima, mislim da je kod nas
stvarno dobro. Vjerojatno je ra-
O parku se već godinama brine Milan
Kragujević
zlog u maloj orahovičkoj sredini,
na neki način i patrijarhalnoj, gdje
djeca još poštuju autoritet roditelja, starijih osoba, pa onda i učitelja u svojim razredima!
Nastavnički kolektiv dosta je
šarolik, zapravo najbolji spoj iskustva i entuzijazma. Učiteljice pred
mirovinom s višegodišnjim životnim iskustvom iz razreda rado surađuju s mlađim kolegicama i kolegama, rado im prenose znanja i
savjete koji se ne dobivaju na učiteljskim ili stručnim fakultetima.
S druge strane, mladi nastavnici
pomažu starijima u novim mediji-
Svi djelatnici škole
ma, informatičkim znanjima i
trikovima, pa zbornica diše kao
jedna velika obitelj. Stručno su
potpuno zastupljeni, osim likovne
kulture, jer je i na državnoj razini
dosta teško način stručnog nastavnika likovnog.
Zbog podizanja kvalitete nastave učitelji sve više, i to samoinicijativno, traže da ih se šalje na
stručna usavršavanja, redoviti su
u tome, dolaze i vanjski predavači
na samu školu. Učenici također u
zadnjih nekoliko godina više odlaze na izlete, terensku nastavu,
posjete kazalištima, a organiziraju
22
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
Učenici i
djelatnici Osnovne škole Kloštar Podravski proslavili su Dan
škole tako da su učenici i profesori zamijenili uloge. U programu
su se smjenjivali glazbeni prilozi i brojni su gledatelji istinski
uživali u predstavi. Ravnatelj Mirko Šandrovčan na kraju je svečanosti podijelio nagrade učenicima koji su se posebno istaknuli
na školskim natjecanjima. U predvorju škole priređena je izložba
tehničkih radova, a u sklopu zdrave prehrane, izložba meda.
Podsjećamo i da je tiskan novi broj dječjeg lista Naš odjek. Na 32
stranici našlo se vrlo mnogo dječjih radova u pokušaju stvaranja
poetskih ili proznih djela. Svoje mjesto našli su i drugi literarni
sadržaji povezani likovnim ilustracijama. U ukupnom stvaranju
lista sudjelovali su učenici matične škole u Kloštru Podravskom
i područnih škola u Podravskim Sesvetama, Prugovcu i Kozarevcu.
Ovakav list učenika i djelatnika postao je tradicija, jer već 36
godina izlazi bez prekida. (Franjo Bartolić)
KLOŠTAR PODRAVSKI Dan škole
U Gimnaziji Matije Antuna
Reljkovića održano je 17. državno natjecanje iz zemljopisa.
Otvorenje je bilo u Gradskom kazalištu Joze Ivakića, a u programu su sudjelovale sestre Josipa i Matea Bainac, Folklorni
ansambl Lisinski, gimnazijski zbor Dionizije i članovi gimnazijske dramske družine. Sve prisutne pozdravili su ravnatelj Stipe
Tomić, gradonačelnik dr. Mladen Karlić, dožupan Mato Golubičić,
ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović te
predsjednica Državnog povjerenstva natjecanja Ružica Vuk. Ispit
je bio podijeljen na teorijski dio i praktični rad. Na natjecanju je
sudjelovalo oko 300 učenika i mentora iz osnovnih i srednjih
škola. Za vrijeme trajanja ispita mentori su imali predavanje o
povijesti Vinkovaca koje je vodio arheolog kustos Hrvoje Vulić.
Svi su učenici nagrađeni za svoj trud i znanje, dok su srednjoškolci za osvojena prva tri mjesta stekli i pravo izravnog upisa na
studij geografije u Zagrebu ili Zadru. Na svečanom zatvaranja
održan je prigodni program za natjecatelje i njihove mentore te
članove ocjenjivačkoga stožera. (Anita Bićanić)
suradnici javljaju
BAKAR
O
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
Osnova škola
Višestoljetna tradicija
vogodišnja proslava Dana
škole u Osnovnoj školi Bakar, održana 7. svibnja,
proširena je i obilježavanjem 230.
obljetnice škole i stoljeće postojanja
sadašnje školske zgrade, iako je bakarska osnovna škola utemeljena još
1779. godine odlukom carice Marije
Terezije. Među uzvanicima i gostima
bili su i predstavnici gradske vlasti i
umirovljeni učitelji. Na svečanoj priredbi učenici matične škole i područnih škola iz Krasice, Škrljeva i Kukuljanova pokazali su djelić onoga
što marljivo vježbaju pod vodstvom
svojih mentora u izvannastavnim i
izvanškolskim aktivnostima.
U sklopu proslave na jarbol ispred
školske zgrade podignuta je zelena zastava, jer je škola ispunila sve
uvjete i smjernice za provedbu programa ekološke škole. Uz dobrodošlicu, ravnateljica Mirjana Dragičević
dala je sažet pregled života škole u
230 godina rada. Organizirana su i
brojna sportska natjecanja i izložba
učeničkih radova te dodijeljena priznanja najboljim učenicima i uspješnim sportašima. Svečanosti je prisustvovala i jedna od najstarijih rođe-
O 230 godina organiziranoga prosvjetnoga
djelovanja govorila je
ravnateljica Mirjana
Dragičević
nih Bakranki i nekad učenica škole
Andrina Tadejević. Na kraju predstavljen je i školski list Vali posvećen
godišnjicama škole, koji je uredila
učiteljica Valentina Janeš.
Podsjećamo i da je 6. svibnja u
bakarsku luku uplovio motorni jedrenjak Kraljica mora, prvi školski
brod izgrađen u samostalnoj Hrvatskoj. Radoznali građani, brojni
uzvanici, čelni ljudi lokalnih vlasti,
predstavnici županije i lučkih uprava
te crkvenoga svijeta okupili su se na
Masarykovoj obali da bi uveličali taj
nesvakidašnji događaj uz postrojavanje bakarske Gradske straže i zvukove limenog orkestra.
U kratkom obraćanju nazočnima ravnatelj Pomorske škole Bakar
Gordan Papeš s ponosom je kazao da
Kraljica mora ima veliko značenje
za Hrvatsku, jer će đaci i studenti uz
svoje profesore imati na raspolaganju
suvremeni školski brod i tako lakše
svladavati pomorske vještine. Svoje
zadovoljstvo izrazili su i bakarski
gradonačelnik Tomislav Klarić te državni tajnik Ministarstva mora i prometa Mario Babić. Posljednji školski
brod Vila Velebita za potrebe pomorskih škola uplovio je prvi put u luku
Bakar u listopadu 1908. Kraljica
mora motorni je jedrenjak tipa Loger
s dva jarbola dužine 35 metara, širine 8,55 metara, gaza 2,65 metara, a
može ukrcati 28 učenika i studenata,
četiri nastavnika i sedam članova posade. Brzina broda s motorom iznosi
jedanaest čvorova. Gradnja broda
trajala je 23 mjeseca, a njegova vrijednost s dodatnim radovima iznosi
37 milijuna kuna.
Brojni su predškolci, učenici i
drugi građani obilazili taj suvremeni
školski brod, upisne luke Dubrovnik,
a namijenjen je izobrazbi učenika i
studenata pomorskih škola i fakulteta.
Ivan Šamanić
VINKOVCI Natjecanje
RIJEKA Svečanosti U Osnovnoj školi Gornja Vežica u
Rijeci održana je svečanost kojom su objedinjeni Dan škole, Dan
obitelji i ponovno stjecanje statusa ekološke škole. Posjetom
kreativnim radionicama, izložbama i smotri učeničkoga scenskoga stvaralaštva roditelji su mogli upoznati stvaralačke oblike
odgojno-obrazovnog rada kojim se razvijaju učeničke vještine i
sposobnosti izražavanja. Uslijedio je svečani program podizanja
Zelene zastave. Bilo je to četvrto priznanje školi tako je potvrđeno njezino trajno članstvo u uglednom društvu međunarodnih
ekoloških škola. U sklopu programa simbolično je otvoreno
obnovljeno unutarnje školsko dvorište. Tom je prigodom ravnateljica Bojana Matešin istaknula niz projekata koji se ostvaruju u
školi. Izvijestila je i o ovogodišnjim učeničkim uspjesima na
državnim razinama brojnih natjecanja te istaknula važnost zajedništva s roditeljima u ostvarivanju istog cilja - stvaranju kvalitetnog okruženja za boljitak djece. (B. M.)
GVOZD Druženje Povodom obilježavanja Svjetskog
dana sporta učitelji razredne nastave Osnovne škole Gvozd organizirali su 28. svibnja 2010. natjecanje među učenicima, njihovim
roditeljima i učiteljima. Natjecali su se u nošenju medicinki, natezanju užeta, trčanju u paru i gađanju lopticom u cilj. Radi lakšega
raspoznavanja učenici i roditelji prvoga razreda nosili su bijele
majice, drugoga plave, trećega žute i četvrtoga razreda crvene
majice. Pobijedili su učenici i roditelji trećega razreda i njihova
učiteljica Barbara Šišinački. Pobjednička ekipa roditelja odmjerila
je snage s ekipom učitelja. Pobijedili su roditelji. Nakon proglašenja pobjednika uslijedila je podjela diploma i zahvalnica. Na kraju
toga veseloga druženja dogovorili su nove susrete. Takav oblik
druženja pridonosi boljoj suradnji roditelja i škole. Roditelji su u
opuštenoj atmosferi pokazali veliku podršku i pomoć, što je djeci,
ali i učiteljima osobito važno. (Ankica Rakas-Drljan)
ZAGREB
Upravna i birotehnička
škola
Stvarnost na (d)jelu
Učeničku su predstavu o zdravoj
prehrani pohvalili svi gledatelji te
predložili da se ona prikazuje po
svim školama
U
čenici Upravne i birotehničke škole iz Zagreba
Lidija Jelić, Katarina Oštarčević, Marija Katalenić, Kristina Golub i Matko Mavračić i njihova
profesorica Đurđica Vukmirović, uključeni u grupu za
ljudska prava, organizirali su po treći put program mliječnog dana, koji se sastojao od predstave i okrugloga
stola u Centru mladih na Ribnjaku. Za učenike prvoga
razreda odigrana je predstava Stvarnost na (d)jelu, a potom su se učenici počastili Dukatovim proizvodima.
U predstavi se govori o djevojčici Lidiji koja ima poremećaj u prehrani i stoga su joj sve lošije ocjene, a poremećeni su i obiteljski odnosi. Majka uviđa poremećaj
i šalje Lidiju na konzultacije kod psihologa i nutricionista. Oni utvrde da Lidija pati od psihičkog poremećaja
anoreksije nervoze i nakon konzultacija uz pomoć majke i oca ona uspijeva prevladati svoju bolest.
Cilj je predstave objasniti učenicima važnost prehrane
i kvalitetnog obroka u domu i školi te ih uvjeriti da neuravnotežena prehrana može dovesti do ozbiljnih poremećaja u prehrani i cjelokupnom ponašanju.
Nakon predstave, održan je okrugli stol na kojem su
Pouka s pozornice
Sonja Njunić, dr. Ivana Potrolan Pavić, Tratnik, Marija Lugarić, Vera Volarić, Zoran Bašić, Višnja Ljubičić,
Mirja Jošić, Maja Flego, dr. Sanja Predave i Suzana
Hitrec raspravljali u prisutnosti učenika o važnosti prehrane i maloj mogućnosti srednjoškolaca za kvalitetnu
prehranu u školi te često negativnom djelovanju medija.
Učeničku su predstavu svi pohvalili te predložili da se
ona prikazuje po svim školama pa da tako mladi prenose
svojim vršnjacima poruke o važnosti kvalitetne i zdrave
prehrane. S. H.
U spomen
Pavao Jurković
(1922. - 2010.)
Profesor filozofije, logike, psihologije i sociologije u mirovini Pavao
Jurković preminuo je 8. svibnja 2010. godine nakon duge i teške
bolesti. Rođen je 1922. u Baču u Bačkoj, gdje je završio osnovnu
školu, a gimnaziju u Novom Sadu, Zagrebu, Križevcima i završio u Vukovaru. U Zrakoplovnoj školi u Borovu položio je letački ispit i prošao
svoj križni put pa je u vezi s tim nastala romansirana priča Letač, od
bačkih ravni do zračnih visina. Diplomirao je 1953. na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu. Svoj pedagoški rad počeo je u Dubrovniku pa u
Zagrebu u Osnovnoj školi na Jordanovcu, potom u eksperimentalnoj
gimnaziji u Dobojskoj ulici na Trešnjevci. Od 1965. radio je u Klasičnoj
gimnaziji kao profesor filozofije, logike, psihologije i sociologije sve do
umirovljenja 1988. godine.
Svoje golemo znanje i iskustvo nesebično je do posljednjega dana
i daha prenosio svojim učenicima, suradnicima, znancima i prijateljima. Sudbina križnoga puta slijedila ga je kasnije i gubitkom njegovih
najmilijih. Možda baš zbog tih nemilih događaja u obitelji i udara okrutne sudbine kao pravi Grk u duši od rane je dobi razvio u sebi dionizijsku potrebu za univerzalnim upijanjem najrazličitih životnih sadržaja,
ostvarujući se istodobno i kao sportaš, letač, strastveni ribolovac, putnik i stručni vodič kroz veliki dio svijeta, štovatelj ženske ljepote, pisac
knjiga, brižni otac i djed, ali nadasve i iznad svega legendarni profesor
Klasične gimnazije koja mu je uvijek, sve do posljednjih dana bila remedium i refugium animae, smireno i vedro utočište duše.
Budući da je u slobodno vrijeme radio i kao turistički vodič i to kao
stručni voditelj kroz Grčku i mnoge europske zemlje sve do Aljaske, u
želji da o svemu tome ostavi pisani trag, nastala je njegova knjiga Putositnice na tragovima slobode. Vrstan stručnjak, briljantan nastavnik
s osmišljenim pedagoškim i metodičkim pristupom temi, iznimno zanimljiv i šarmantan govornik, odnjegovane kulture izražavanja, pronicljiv i razumljiv u izlaganju i kad su bile u pitanju i najsloženije filozofsko egzistencijalne teme, silno temperamentan, humanist.
Kao kolega u zbornici bio je pravi džentlmen, uvijek pun optimizma
i vedrine, spreman na šalu i u najtežim trenucima, nikada se ni na
što nije tužio i za svaku situaciju imao je prikladno rješenje. Zbog tih
svojih stručnih i ljudskih kvaliteta nama mlađim profesorima bio je vrhunski uzor i autoritet. Volio je svoje učenike, a oni su mu tu ljubav
nesebično i summa cum laude uzvraćali. Zbog svega što je pružao
svojim učenicima i u stručnom i u ljudskom pogledu, njegovo je ime
zauvijek zlatom utkano u povijest Klasične gimnazije i u sjećanja svih
generacija klasičara. Anđelka Dukat
suradnici javljaju
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
23
www.skolskenovine.hr
VINKOVCI
Ljetni dodatni
program
Osnovna škola
Ivana Mažuranića
Tematski dan
KLENOVNIK
U
Osnovna škola grofa
Janka Draškovića
Dvostruka svečanost
srijedu, 26. svibnja 2010.
bilo je posebno svečano
u Osnovnoj školi grofa
Janka Draškovića u Klenovniku.
Učenici i učitelji zajedno s roditeljima i uvaženim gostima i prijateljima proslavili su Dan škole
i svečano podizanje zelene ekološke zastave nakon što su stekli
to međunarodno priznanje. Za taj
status morali su u proteklih sedam
mjeseci ispuniti vrlo stroge međunarodne uvjete u pogledu očuvanja okoliša, razvrstavanja otpada,
ekonomične i racionalne potrošnje
svih oblika energije kao i brige za
očuvanje ugroženih biljnih i životinjskih vrsta.
Priznanje su proslavili zajedno
s predstavnicima općine, načelnikom Izidorom Gladovićem, bolnicom za plućne bolesti i TBC,
Kartonažom-Jedinstvo iz Ivanca,
trgovačkim marketom Barbara te
cvjećarnom Orhideja. Svečanost
su uveličali i predsjednik udruge
Lijepa Naša dr. Ante Kutle, njegov zamjenik dr. Vladimir StaniDan škole i zelena zastava
Na svečanoj priredbi
nastupili su učenici
koje su pripremili
njihovi učitelji, a
najuspješnijima su
dodijeljena priznanja
i nagrade
čić, županijski pročelnik za prosvjetu i kulturu Miroslav Huđek,
zamjenik župana Milan Pavleković i drugi gosti. Podizanje zastave posvetio je klenovnički župnik
Josip Jagarčec.
Budući da je to bio i Dan škole,
na priredbi su nastupili i učenici
koje su pripremili njihovi učitelji,
a najuspješnijima su dodijeljena
priznanja i nagrade. Nagrađeni su
učenici Ivana Canjuga, Valentina
Bunić, Ladislav Gladović, Luka
Pintarić, Drago Oštarjaš, Mag-
dalena Kišiček, Marija Čoklec,
Tamara Rešetar, Luka Bunić, Božica Srednoselec, Ivana Kruhoberec, Josipa Brlečić, Petra Bunić,
Tamara Ljubić, Dunja Tompić,
Ana Kruhoberec, Dajana Pintarić,
Ana Martić, Tamara Gajski, Ivan
Husnjak, Marko Brlečić i Drago
Oštarjaš za uspješno predstavljanje škole.
Nagrađeni su i uspješni učitelji
Ankica Džalto za vođenje učeničke zadruge i doprinos u osnivanju
ekološke škole, Božica Bunić za
vođenje licitarske sekcije, Štefica
Oštarjaš za vođenje licitarske sekcije, Vesnica Kišiček za vođenje
sekcije ručni rad, Ivan Kosmačin
za vođenje keramičke sekcije,
Snježana Kruhoberec za vođenje
vjeronaučne ekipe, Josipa Polančec za vođenje sportskih aktivnosti, Đurđica Oreški za vođenje
literarne sekcije, Anita Husnjak i
Dragana Belščak za vođenje novinarske sekcije i izdavanje školskog lista, Dragica Konjević za
dugogodišnje vođenje lutkarske
sekcije, Marija Mežnarić za dugogodišnje vođenje pjevačkog zbora
i sekcije tamburaša, Karmelka Car
i Kristina Kruhoberec za doprinos
u osnivanju ekološke škole.
Posebne zahvalnice za suradnju
sa školom i pomoć učenicima u
stjecanju znanja i vještina uručio
je ravnatelj: Matiji Kući za instrukcije učenicima keramičarske
sekcije, Tomislavu Makaju za instrukcije iz fotografiranja učenicima novinarske sekcije, Valentini
Gladović-Nedić za instrukcije
učenicima licitarske sekcije, Barici Vuglovečki za aktivno sudjelovanje u UNICEF-ovu projektu
Škole bez nasilja i Davoru Blašku
za unapređenje prometne kulture
u školi.
Mijo Barišić
Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC
Z
svakidašnjica
Ja sam za ples
U
Osnovnoj školi Ivana Mažuranića u Vinkovcima
obilježen je tematski dan vezan uz ples. Nije bilo
školskoga zvona, a aktivnosti po razredima bile
su iznimno stvaralačke. Niži su razredi prikazali scensku igru, ilustrirali tekst, slušali glazbu na temu plesa i
učili plesati. Osim što su gledali ples i čitali o njegovoj
povijesti, izrađivali su i plesne haljine. Sve su aktivnosti
popratili i svojim umjetničkim prikazom plesova.
Stariji su učenici imali aktivnosti u razredu, a neki su
se odlučili iskušati svoje sposobnosti u aerobik studiju
gdje su učili plesnu koreografiju. Vještiji u likovnome
izričaju izrađivali su plesne kostime assamblage tehnikom, dok su iz hrvatskoga i stranih jezika izrađivali
plakate i plesali uz gramatičke zadatke. Neki su razredi
proučavali tradicionalne hrvatske plesove, ali i plesove
nama dalekih zemalja. Iz kemije su uspješno ostvarili
ples molekula modeliranjem na staklu i izradom kemijskoga vrta, a najstariji su organizirali raspravu na temu
Želimo plesati i poslije 23 sata.
Vrhunac toga dana ostvaren je na plesnom natjecanju.
Najhrabriji su se okušali u skupnome plesu uz suvremenu
glazbu. Predstavnici nekih razreda pokazali su zavidnu
vještinu u osmišljavanju koreografije i priče koja se protezala kroz njihove plesne točke. Nezaobilazni su bili njihovi kostimi i šminka kojom su popratili ples. Pokazali su
da i dječaci i djevojčice imaju smisla za ples. Natjecanje
je pratilo odabrano povjerenstvo koje je svima dodijelilo
diplome. Učenike je svojim posjetom iznimno obradovao
plesni par Deborah Šuker i Marijan Kešinović. Oni su
učenicima pokazali nekoliko latinomeričkih plesova.
Taj tematski dan učenicima i učiteljima ostat će dugo
u pamćenju pa mnogi žele da takva vrsta natjecanja postane tradicionalna tako da se i manje odvažni ubuduće
iskažu na plesnome podiju.
Ivana Šego
Naša
Nije bilo školskoga zvona, a aktivnosti po razredima bile su iznimno
stvaralačke
nam da imate stotinu briga i problema sad potkraj
školske godine i da izviru sa svih strana kao na
filmskoj traci. Čak i najslabiji učenici sad su se
dosjetili da bi ipak htjeli završiti razred s prolaznom
ocjenom. Svima nešto treba za bolji prosjek, netko moljaka, drugi tvrdi da sve zna, treći se uspoređuje s onima
koji su čitavu godinu učili, a ima ih i koji prijete. Roditeljima je isto palo na pamet da imaju u školi dijete i da
bi bilo dobro da bude po mogućnosti odličan, jer mu baš
to treba za upis u željenu školu. Oglase se poznanici i
prijatelji, podsjećaju na neke davne prošle dane kad su
nam bili korisni i očekuju da pomognemo nekome od
njihovih.
Angažiraju se bake i djedovi koji su već zaboravili
kako izgleda škola, ali su sigurni da njihovo najdraže
unuče može biti samo najbolje i najodličnije. U to ime
u stanju su dati i svoju zamrznutu penzijicu, samo da
bude onako kako želi unuče. Uglavnom, svi misle da je
tako lako dati ocjenu. Predlažu da se od jedinice najlakše
napiše četvorka i razred je završen dok kažeš
popokatepetl. Pojmovi
pravednosti
potkraj
školske godine postaju
rastezljivi kao žvaka i svi
su sigurni da se razumiju
u učiteljski posao baš kao
tele u bubanj.
Da ne biste pali u depresiju, predlažem vam
dodatni program. Njegova je prednost u tome što
vas nitko ne tjera da ga
i ostvarite, za razlku od
svih onih kroz godinu za koje su vam stalno tvrdili da
su nužni i neizbježni. Ovaj program ima i tu prednost
što ne morate za njega pisati nikakve pripreme, ne treba vam korelacija, stručna literatura, priručnici, dodatna
edukacija, kontrolni listići ni skupi didaktički materijal. Program ima jedinu svrhu i cilj da vam služi kao
samopomoć, prijeki lijek protiv duševnih boli koje ste
pretrpjeli kroz školsku godinu i dodatno se gomilale do
samoga kraja nastavne godine.
Kada ste umorni, neraspoloženi, ljuti na sve oko sebe
i na samoga sebe zbog toga što ne prestaje recesija, sjetite se Kineza. Kod njih nema recesije, ali ih ima još
oko dvjesta milijuna gladnih. Dakle, nama je mnogo
bolje nego njima. To je prvi razlog da se oraspoložite.
Ako vam se čini da ste loše plaćeni, a jeste, ne vrijedi
vam se ljutiti, sjetite se kako samo oskudno žive učitelji negdje u Ugandi, njih plaćaju njihovi siromašni
učenici, a nas su opljčkali naši bogati lopovi i direktori
javnih tvrtki.
Muči vas možda i to što morate duboko misliti kad
vas vaša djeca mole da im kupite sladoled, a vi smatrate
da je preskup za naše pojmove, prisjetite se da ima još
mnogo onih koji čitav dan beru banane i za to su plaćeni
samo pola dolara. Nemate još svoju kuću ni stan, nadajte
se da će se i to ipak jednoga dana riješiti, ako nikako,
a ono mogli biste negdje pokraj vode izgraditi drvene
sojenice. To bi bilo praktično, jer u sojenice ne bi mogli
dolaziti oni koji naplaćuju televizijsku pretplatu, struju
i vodu.
Nisam sigurna jesam li vas raspoložila ili naljutila, ali
imala sam zaista dobre namjere. Ako vam se prijedlozi
ne čine konstruktivnima, onda pokušajte nešto egzotično. Često su ljudi bježali u egzotiku kad god bi im bilo
teško živjeti u surovoj stvarnosti. Danas u ovim modernim vremenima, tehnologija nam onogućava da se vinemo u virtualni egzotični svijet budućnosti. To je bar
lako, samo treba izabrati i pritisnuti program koji nam
najbolje odgovara.
Možete se prepustiti zvjezdanim stazama, već ih naša
dalekovidnica dvadeset godina uporno prikazuje pa se
tamo možete osjećati kao doma. Letite tako po dalekim
prostranstvima i zaboravite da morate ispravljati zadatke objektivnoga tipa prema subjektivnim viđenjima. Iz
tih dalekih prostranstava neće vam uopće pasti na pamet takve sitnice kao što su male plaće, roditelji koji
vas ne cijene, učenici koji vas ne slušaju. Ondje možete
zamisliti život kakav god želite. Nitko vas neće tražiti
novac.
Novac je ionako samo komad papira koji se iz svemira
uopće ne vidi. Ako vam se ništa od ovoga ne sviđa, a vi
sami kreirajte nešto bolje, znam da ste kreativni, jer da
niste, ne biste do sad preživjeli.
Pojmovi pravednosti potkraj školske godine postaju
rastezljivi i svi su
sigurni da se razumiju u učiteljski
posao baš kao tele
u bubanj
24
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
VELIKA GORICA Kojnača Želja za upoznavanjem
prošlosti odvela je 2.b razred Osnovne škole Eugena Kumičića u
Velikoj Gorici i njihovu učiteljicu Danielu Faber u Muzej
Turopolja, gdje su sudjelovali u oživljavanju prošlosti. Tema
radionice, koju već petnaestu godinu organizira Sekcija za muzejsku pedagogiju pri Hrvatskom muzejskom društvu, za ovu je
godinu kotač. U akciji sudjeluje čak 59 hrvatskih muzeja, galerija i knjižnica. Muzej Turopolja odlučio se za izradu konjskog
tramvaja, koji je u Turopolju bio poznat kao kojnača. Djeci je
kustosica ispričala povijest kojnače, a zatim su u radionicama
vrijedno izrađivala skice konja i kočije, a od kartona, plastike,
stiropora, folija i sličnog otpada kaširala i bojala. Izložbe su počele 18. svibnja na Međunarodni dan muzeja i izmjenjivat će se po
cijeloj Hrvatskoj, a učenici 2.b razreda ponosni su jer im je sve to
dočaralo njihovo Turopolje u davna, prošla vremena. (D. F.)
aktualno
suradnici
javljaju
POŽEGA
P
Katolička osnovna škola
Učenici pomažu
rvašići Katoličke osnovne
škole u Požegi predali su s.
Valeriki Duvnjak iz Družbe
Marijinih sestara 2000 kuna namijenjenih za školovanje dvoje djece
u Beninu, jednoj od najsiromašnijih afričkih država. Te su redovnice u Beninu od 1988. i brinu se i o
zdravstvenoj skrbi stanovnika te o
školovanju djece bez roditelja, ali
i djece s roditeljima koji ne mogu
godišnje izdvojiti ni stotinjak eura
koliko stoji jednogodišnje školavanje djeteta za godinu dana.
Svaki razred školovat
će po jednoga učenika
iz afričkog Benina
Učenici Katoličke osnovne škole
u Požegi tako su na početku školske
godine i svoga školovanja odlučili
da će svaki razred školovati po jednog učenika. Nakon što su donijeli
takvu odluku iz Družbe Marijinih
sestara stigao je dopis s imenima i
VARAŽDINSKE TOPLICE Prometna kultura Ostvarivši najbolje rezultate na internetskoj stranici Prometna
učilica ministarstava unutarnjih poslova i obrazovanja, učenik
petoga razreda Osnovne škole Antuna i Ivana Kukuljevića iz
Varaždinskih Toplica Marko Ratković osvojio je prvo mjesto u
Hrvatskoj i za nagradu prijenosno računalo, bicikl i kacigu.
Stranica je osmišljena i pokrenuta za upoznavanje učenika s
osnovama prometne kulture, prometnih propisa i poželjnoga
ponašanja u prometu. Kroz poučne sadržaje i pitanja za provjeru
znanja obrađuje tematske cjeline kretanja pješaka u prometu i
vožnje bicikla. Za redoslijed mjerili su aktivnosti sudionika te
zbrajali rezultate poučavanja poučnih sadržaja, rješavanja zadataka za vježbu te rezultati četiriju ispita koje zadaje MUP. Na
natjecanju mogu sudjelovati svi učenici osnovnih škola pojedinačno i skupno kao školske ekipe. (A. V.)
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
Solidarnost od malih nogu
POREČ
fotografijama dvoje djece za koje je
svaki razred počeo prikupljati novac.
- Važno je kod djece njegovati osjećaj za potrebite i siromašne.
Naša su djeca odlučila pomoći djeci
u Africi koja žive u velikom siromaštvu pa se mnoga zbog toga ne
mogu školovati. Naša su djeca od
džeparca izdvajala novac, a izrađivala su sa svojim učiteljicama,
volonterkama i sa s. Karolinom Mićanović uskrsne čestitke, pisanice i
slične uskrsne ukrase te ih prodavala za školovanje dvoje učenika - informirao je ravnatelj Ivica Žuljević
i dodao da su poticaj za tu akciju
dali roditelji učenika.
Prvašići Katoličke škole uz novac koji su tijekom školske godine
prikupljali priložili su i svoju zajedničku fotografiju te pismo u kojemu
su svojim prijateljima u afričkom
Beninu poručili da ih vole te da
će se tijekom svog osmogodišnjeg
školovanja skrbiti i za njihovo školovanje.
- Čuli smo da su to jako siromašna djeca koja nemaju gotovo ništa
od onoga što mi imamo. Zato ćemo
im mi pomagati da bi i ona mogla
završiti školu kao i mi. Nije mi se
teško odreći nekoga slatkiša da bih
izdvojila novac za njih - zaključila
je učenica Marta Štimac.
Ljiljana Marić
Srednja škola Mate Balote
Voda gradske prošlosti
Učenici su snimili dokumentarni film
o šternama
Ugođaj s promocije
S
VELIKA MLAKA Natječaj Učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi u Velikoj Mlaki Danica Gazić željela je s
učenicima na poseban način obilježiti 135. godišnjicu rođenja
književnice Ivane Brlić-Mažuranić. Zamislila je da to bude likovni natječaj koji je naslovila Književno-umjetnički tekst Ivane
Brlić-Mažuranić kao poticaj likovnom izražavanju, koji će obuhvatiti sve učenike nižih razreda osnovne škole u Zagrebu i
županiji. Za iskazivanje sposobnosti, vještina i mašte, likovni
natječaj činio se dobrim odabirom, a tu je zamisao podržala i
ravnateljica Đurđa Ivičar Felja. U suradnji s višom savjetnicom
za likovnu kulturu i likovnu umjetnost Mirjanom TomaševićDančević iz AZOO-a, ustalila je odrednice natječaja i prijavilo se
35 škola. Stručno povjerenstvo odabralo je 30 likovnih ostvarenja
koja predstavljaju rezultate rada, vještina i kompetencija učenika,
ali i njihovih učitelja. Uz pomoć dobrih ljudi i darovatelja nagrađeno je 30 učenika, a njihovi su radovi izloženi u školi u Velikoj
Mlaki do kraja lipnja. Posebno su izdvojeni Željko Žulj iz OŠ
Trnjanske, učiteljica Ivančica Tajsl Dragičević i Tamara Lovrić iz
OŠ Eugena Kvaternika, učiteljica Bara Marović, koji su dobili i
školsku torbu Samsonite s priborom, kao posebnu nagradu, dar
Maras d.o.o. iz Zagreba. (D. G.)
LOVRAN Izložba ULU Grupa '69 po drugi put priprema
izložbu odabranih članova u gradskoj galeriji Laurus u središtu
Lovrana. Smještena među raslinjem, usklađena s nizom različitih
sadržaja, svojim izgledom galerija pridonosi dojmu jednog od
najljepših kvarnerskih izlagačkih prostora. Koloritima svojih
uradaka izbrušene kvalitete stotinjak profesionalnih i neprofesionalnih likovnih stvaralaca gostuje svaki s po jednim radom do
kraja lipnja. Cjelokupnu koncepciju panoramskog uvida u tekuću
produkciju članova prati prigodni katalog, a uvodni tekst napisao
je Goran Dvoršak. U zanosu oživljavanja uspomena na prošle
ugođaje i preminule umjetnike, evocirat će se sjećanja na nezaboravne zajedničke trenutke. (M. M.)
kupina učenika trećega i četvrtoga razreda Srednje škole Mate Balote iz Poreča, pod mentorstvom
Snježane Radetić i Vladimira Torbice, snimila je
dokumentarni film u povijesnoj jezgri grada o šternama
(cisternama). U starogradskoj jezgri Poreča sačuvano je
27 šterni o kojima se malo zna, a do izgradnje vodovodne mreže bile su osnova vodoopskrbe u gradu. Taj je
projekt rađen u suradnji sa Zavičajnim muzejom Poreštine, a cilj mu je evidentirati i široj publici predstaviti
porečke šterne. Mahom su ostala samo grla šterni, ali
neke su ostale u funkciji.
Bogata i zanimljiva prošlost grada zapisana je i u oblicima, tj. na grlima šterni, na uklesanim grbovima i natpisima nekadašnjih porečkih obitelji.
Završnica projekta
je snimanje filma i tiskanje višejezične knjige o tom zapostavljenom dijelu gradske povijesne baštine. Promocija filma o šternama bila je 19. svibnja 2010. u salonu
Zavičajnoga muzeja Poreštine, a izdavanje monografije
o vodoopskrbi u Poreču uslijedit će ove jeseni, dok će
katalog cisterni i učenički film biti u privitku knjige.
Učenici su za snimanje i montiranje filma sami podijelili
uloge i odradili sve faze filmske produkcije.
Scenarij su napisali Matko Počuča, Antun Benedeković, Dean Deković i Nikola Bonić koji je ujedno redatelj. Andrej Filipović je montažer i snimatelj. Iz dijaloga
glumaca Suzane Rupenović i Marka Juriševića gledatelj
saznaje mnoštvo važnih podataka o cisternama, natpisima na grlu cisterni i njihovim vlasnicima. U uvodnom
dijelu učenici i profesorica Snježana Radetić ispričali
su kako je nastajao film. Snimanje je trajalo samo četiri
dana, jer im je samo na toliko povjerena oprema pa je
od trosatnoga materijala montiran film koji traje dvadesetak minuta.
Vrlo pozitivno ocijenila je uradak učenika glavna
urednica Nezavisne istarske televizije Gordana Restović
i istaknula da su učenici vodili računa o svim dijelovima filmskoga izričaja, što je iziskivalo mnogo vremena
i truda. Iskoristila je prigodu i pozvala autore filma u
televizijsku emisiju. Riječi zahvale i čestitke učenicima
su uputili zamjenica gradonačelnika Nadija Štifanić Dobrilović, ravnatelj škole Krešimir Bronić i ravnateljica
muzeja i glavna nositeljica projekta Elena Uljančić Vekić.
Podsjećamo i da je učenik Sandro Babić bio najbolji
na županijskom natjecanju iz povijesti, a na državnom
ogledu u Novom Vinodolskom osvojio je pohvalno sedmo mjesto i riješio 82 posto zadataka. Bio je jedini predstavnik Istarske županije u kategoriji drugoga razreda
srednjih škola. Za natjecanje se pripremao dva mjeseca,
a temeljitije nekoliko tjedana prije početka. Kaže da mu
je prošlogodišnje sudjelovanje na državnom natjecanju, na kojem je bio treći, pomoglo da se osjeća manje
nervoznim. Zadovoljan je postignutim rezultatom, kao
i njegov mentor profesor povijesti Vladimir Torbica te
prijatelji i poznanici. Još se nije odlučio hoće li studirati
povijest.
Spomenimo i da su na državnom natjecanju srednjih
škola u odbojci u Rijeci porečke odbojkašice osvojile
brončanu medalju. Natjecalo se šest ekipa u dvije grupe.
Startale su porazom protiv Splićanki, u sljedećem kolu
svladale su ekonomistice iz Čakovca, a u poluzavršnici
dočekale su ih kasnije ukupne pobjednice Zagrepčanke
iz Športske gimnazije. U utakmici za treće mjesto Porečanke su svladale vinkovačke gimnazijalke. Za porečku
su ekipu nastupile Nika Mostahinić, Laura Miloš, Vanesa Pahović, Ivana Duspara, Diana Štifanić, Karla Udovičić, Emina Zahirović, Valentina Babić, Petra Pupovac,
Andrea Jurinčić, Samanta Fero i Danijela Ključec. Ekipu je vodio profesor Anton Malnar.
Branka Kalčić, Rebekah Pribetić, Ivana Pilaj
aktualno
mediji
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
25
www.skolskenovine.hr
FILM
U»ITELJI
PISCI
Kristina
Posilović
Kristina Posilović rođena je 1982. godine u Rijeci gdje je 2006. godine, na Filozofskom fakultetu, diplomirala hrvatski
jezik i književnost. Iste je godine upisala
doktorski poslijediplomski studij književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a trenutno je u fazi pisanja doktorske disertacije.
Radi kao asistentica − vanjska suradnica na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga
fakulteta u Rijeci. Završila je poslijediplomski seminar “Ženska ljudska prava i rodna
jednakost” u Centru za ženske studije u
Zagrebu (2008.). Bila je suurednica rubrika
Književnost i Kultura u časopisu za umjetnost i kulturu “Re” u Rijeci, radila je i kao
novinarka na Svid radiju, vodila tečajeve
novinarstva za učenike osnovnoškolske
dobi i umirovljenike u Centru tehničke kulture u Rijeci.
Objavila je tri zbirke poezije u nakladi Društva hrvatskih književnik − Rijeka i
Verbe d.o.o: Agara (2005.), pHI Odessa
(2007.) i Barcelona (2009.).
I.
dotičem usnama dlanove
triput oprane u crnogoričnoj šumi
poput spirale upakirane u cirkone
Oživljavanje dječjeg filmskog i
videostvaralaštva
B
anijska filmska radionica nastala je gotovo
slučajno, u jednom večernjem razgovoru u Sjeverovcu, pokraj Siska, nakon
snimanja materijala za film
Zaboravljeno carstvo školske
filmske skupine OŠ Rudeš iz
Zagreba, kojom je prigodom
rođena ideja o pokretanju filmske radionice u kojoj bi zainteresirani učenici i voditelji s
ovoga područja mogli naučiti
kako se pokreće i organizira
školska filmska skupina, kako
se snimaju i montiraju filmovi
i kako se djeci mogu ponuditi
i takvi sadržaji koji im pružaju
mogućnost kreativnog izražavanja.
Iskusne voditeljice jedne
od, već niz godina, najboljih
školskih filmskih skupina u
nas, profesorica hrvatskog jezika Mirjana Jukić i socijalna
pedagoginja Katica Šarić, obje
iz Osnovne škole Rudeš, načinile su opsežan program rada,
a u prvoj generaciji edukacije
našli su se učitelji i ravnatelj
Osnovne škole Katarine Zrinske iz Mečenčana, Osnovne
škole Dvor i Osnovne škole
Davorina Trstenjaka iz Hrvat-
Zvijezda razreda okružena filmskom ekipom (Snimio Aleksandar Džakula)
ske Kostajnice, koji su nakon
teorijskih predavanja i praktičnih vježbi, u opuštenoj i prijateljskoj atmosferi, snimili i
kako li samo mirišu
grane spaljenih gradova
među rukama stisnute mrvice
mogu li šakama opaliti Majku u nos
previše su prgave da se vinu u zrak
II.
jutrom hodam s grčem u vratu
sanjam križeve i prevelike kugle
ne mogu znati što će mi tolike krunice
novine me podsjećaju na snove
predugačke liste na prekratke zavjete
mislim da znam čemu mi služe riječi
ali, ni ne slutim da su suze beznačajne
kada njima ne mogu sagraditi kule plastične
III.
rubikon zna definiciju brzine
vješti majstori polja vuku po horizontali
zastavice ubadaju mjesto suncokreta
plavih
Banijska filmska
radionica
Dječja filmska ekipa na terenu
montirali svoja prva dva filma,
a zatim su se u Sjeverovcu našli i njihovi učenici pa su skupa
s rudeškim vršnjacima snimali
dalje.
Tako su nastali filmovi Koja
konjina i Medeni put, čiji su
autori učenici tri banijske i jedne zagrebačke, rudeške škole
okupljene u projektu Banijska
filmska radionica, a prikazani
na smotri sjeverovačkih filmova u Društvenom domu u Sjeverovcu u subotu, 22. svibnja.
U međuvremenu su u osnovnim školama u Mečenčanima i
Dvoru pokrenute školske filmske skupine, a na projekciji su
prikazani i njihovi prvi filmovi. Zvijezda razreda koju su
snimili učenici OŠ Katarine
Zrinske iz Mečenčana govori
o maloj Heleni, učenici s posebnim potrebama i njezinim
veselim školskim danima, a
jedno je polje ostalo neoznačeno
ono koje mi se pogledom klanja
i bojice mi za imendan daruje
kako da mu se odužim danas
mogu li suncokret umotati u nebo
IV.
sičušćne mamlaze zemlje
prozvali su istraživači ljudovima
i prepustili ih kompasu i sjeveru
dali su im putove i mjeru za dobro
pljunuli na njih čekićem i njivom
vratili su se ubrati plodove desete žetve
naučili su ih strane svijeta i granicu
ukusa
vratili su im poljupcem i kruhom
V.
više neću lagati samome sebi
više neću krasti od samoga sebe
više neću kleti samoga sebe
pomozi mi da prohodam labirintima
pomozi mi da zapalim oganj olimpa
pomozi mi da progledam sokola i sunce
kako li je samo smiješan bio odgovor
kako li je samo tužan bio moj kraj
N a j a v l j u j e m o . . .
HR
učenici OŠ Dvor snimili su
dokumentarac U selu na prelu, o obnovljenom tkalačkom
stanu koji sada krasi njihovu
školu.
Najavljuju se i novi filmski
projekti i nastavak suradnje
unutar Banijske filmske radionice, kojoj se spremaju pristupiti i Osnovna škola Gvozd,
Osnovna škola Jabukovac i
Srednja škola Petrinja, čiji su
učitelji i učenici također sudjelovali u subotnjem filmskom
slavlju. Dva će učenika i voditelj školske filmske skupine
OŠ Katarine Zrinske sudjelovati početkom srpnja i na
ovogodišnjem Motovunskom
dječjem filmskom kampu, pa se
čini kako je dječje filmsko i videostvaralaštvo, nakon duljeg
lutanja, opet čvrsto zakoračilo
banijskim stazama.
Duško Popović
Radioigra za djecu
E mail: djecja.drama.hr@hrt.hr
kolorita i epske protežnosti, prilagođena radijskom izrazu dodatno je nabijena dramatičnošću. Sporedni karakteri dobijaju
punoću i živost, radnja stvara napetost i iščekivanje, zvuk
koji prati Halugicu na njezinu putu potrage stvara čaroliju
svijeta s druge strane suvremenosti.
Ovo iznimno ostvarenje Dramskoga programa nalazi se
objavljeno i u ediciji Radio bisernica Dramskog programa
HR-a HRT-a.
Halugica je djevojčica koju u ribareve ruke donese morski
val. Ona je plod prirode i čovjeka, ogrnuta fantastikom, a
ipak duboko uronjena u realnost. Njezin je život poput bajke,
ali potraga za majkom izvire i uvire iz drame u dramu. Priča
prepuna emocije i poetskih pripovjednih pasaža, narodnoga
RADIO IGRA ZA DJECU VAM DARUJE KUTIĆ POEZIJE:
GUSTAV KRKLEC:
Uspavanka, Zagorski vinograd, Zima u Maruševcu
(Iz zbirke Vedri i tmurni dani)
Redateljica: S. Jamnicky
Vladimir Nazor: Halugica
Nedjelja, 13. lipnja 2010., u 13,15 sati
Urednica: Nives Madunić Barišić
Dramatizacija: N.M.Barišić
Redateljica: S.Jamnicky
RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk;
http://www.hrt.hr
mediji
aktualno
26
www.skolskenovine.hr
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
GLAZBA
WEB
Desetljeće rada Hrvatskog
barokna ansambla
Majstori barokne glazbe
Održavanje jubilarnog
koncerta, s programom
francuskih skladatelja,
pomoglo je Francusko
veleposlanstvo koje već
drugi put pomaže ovom
ansamblu
Hrvatski barokni ansambl
K
Katalozi hrvatskih knjižnica
u virtualnoj referentnoj zbirci
http://nippur.irb.hr/hrv/crolibs.html
Dogodi se ponekad: moramo provjeriti neki bibliografski podatak, a dotična
knjiga – kao za inat – nije nam pri ruci; ili
– želimo saznati u kojoj najbližoj knjižnici
možemo naći određeni naslov, knjigu ili
časopis. U takvim situacijama korisna je
virtualna referentna zbirka knjižnice Instituta Ruđer Bošković. Uz mnoštvo drugih usluga, ta zbirka otvara put prema
katalozima knjižnica u Hrvatskoj.
Dostupni su skupni katalozi građe
iz više knjižnica (hrvatske knjižnice,
Knjižnice Grada Zagreba, METELwin,
knjižnice pojedinih županija te knjižnice iz Sustava znanstvenih informacija
RH), a moguće je pretraživati i kataloge
pojedinih knjižnica, primjerice NSK-a,
sveučilišnih knjižnica, niza fakultetskih
knjižnica, specijalnih knjižnica (bolnica,
instituta i zavoda, muzeja…) te kataloge knjižnica općeznanstvenih ustanova
(npr. HAZU) i narodnih knjižnica.
U posebnom odjeljku su školske knjižnice koje se na jednostavan način mogu
predstaviti obavijestima o fondovima,
aktivnostima i voditeljima/icama knjižnica, što je niz škola učinio.
Portal ima i poveznicu prema Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji koja omogućuje pretraživanje podataka o novijim
radovima iz raznih znanstvenih područja
objavljenim u knjigama, zbornicima i časopisima. Za bilo koji nastavni predmet/
područje ondje je obilje naslova korisnih
za stručno usavršavanje prosvjetnih
djelatnika i unapređivanje odgojno-obra(A. J.)
zovnog rada.
oncertom, na kojemu
su izvedena djela francuskih glazbenih majstora baroka, u nedjelju, 30.
svibnja 2010., u Hrvatskom
glazbenom zavodu, Hrvatski
barokni ansambl obilježio je
prvo desetljeće svoga nadasve
uspješnog djelovanja.
Gotovo svi skladatelji ovog
programa bili su dvorski glazbenici i skladali su dvorsku
glazbu. Ipak, Marc-Antoine
Charpentier
(1643.-1704.),
najznačajniji skladatelj francuske duhovne glazbe baroknog
razdoblja, poznat je upravo
po svojim crkvenim skladbama. Slušali smo dvije njegove
skladbe: Prvi i Drugi Marš za
trublje i Preludij iz njegova Te
Deuma (1690.), koji sadržava i
recitative, arije i zborove. François Colin de Blamont predstavljen je glazbeno scenskim
djelom Svečanosti grčke i rimske iz 1723., a radi se o prvom
ballet heroïque, sastavljenom
od starih španjolskih plesova,
od Chaconne do Sarabande i
drugih, što je postiglo veliki
uspjeh. Lirski talent skladatelja
H. – J. Rigela (1741.-1799.),
ponajviše je došao do izražaja u instrumentalnoj glazbi.
Slušali smo Simfoniju br. 14 u
F-duru. Slijedio je Drugi Concert de Symphonies, skladatelja i violinista Antoinea Dauvrgnea (1713.-1797.). Riječ je o
višestavačnoj skladbi tipa suite
za dvije violine, violu i bas.
Jean Philippe Rameau (1683.1764.) jedan je od najistaknutijih francuskih skladatelja 18.
stoljeća. Jedan od njegovih talenata je i skladanje opera. Čuli
smo njegovu Suitu iz opere
Pygmalion u kojoj ima i razne
plesne glazbe. Za kraj – pono-
vo H. J. Rigel, njegova Symphonie sa trubljama i timbalima.
Dugotrajni pljesak prepune
dvorane privolio je dirigenta
Hervéa Niqueta (Abbeville,
1957.), iznimnog glazbenika,
na dodatak pa su ponovili dio
Blamontovih Svečanosti grčkih i rimskih na zadovoljstvo
razdragane publike, s kojom,
očito, Hrvatski barokni ansambl može računati, imajući
na činjenicu da je svojedobno
u Lisinskom na koncertu C.
Bartoli bila puna dvorana, a
da je u isto vrijeme bila puna i
dvorana HGZ-a u kojoj je ovaj
ansambl izvodio majstore: J. S.
Bacha, Ch. Graupnera i g. pl.
Telemanna.
Milica Jović
KAZALIŠTE
Vrhunsko redateljstvo
i gluma
Dramska grupa Klasične gimnazije u Zagrebu
S Andromahom u svijet
K
lasična gimnazija u Zagrebu,
koja od svoga osnutka 1607.
godine njeguje program klasičnih jezika i kulture, a osobito antičke drame, ove godine svoj Dan škole
i 403. obljetnicu obilježava uprizorenjem Euripidove tragedije Andromaha koju je izvela dramska grupa
Klasične gimnazije “Gymnasium classicum”, u režiji profesora Darija Budimira, u srijedu, 2. lipnja ove godine,
u Dramskom kazalištu “Gavella”.
U vremenu od 19. do 24. svibnja
ove godine antička dramska grupa
gostovala je po deseti put u Sirakuzi
na Siciliji na XVI. međunarodnom festivalu klasičnog teatra mladih – Festival internazionale del teatro classico dei giovani - INDA. Ovaj prestižni
festival europskoj publici mladih ove
je godine predstavio rad 90 dramskih
skupina od kojih su njih 86 bile iz Italije, dok su od stranih bile zastupljene
samo četiri zemlje i to Belgija, Francuska, Hrvatska i Litva. Koliki je to
uspjeh govori i podatak da je prijašnjih godina broj gostujućih dramskih
grupa iz inozemstva bio kudikamo
veći i da poziv organizatora ovisi is-
ključivo o kvaliteti uprizorenja antičke drame. Unatoč tome što se pozivi
za sljedeću godinu šalju tek nakon
ozbiljne izlučne selekcije u mjesecu
veljači, dramska skupina Klasične gimnazije i ovoga je puta, kao i uvijek
do sada, neposredno nakon izvedbe
premijere Andromahe, od direktora
festivala Sebastiana Aglianòa dobila
poziv za sljedeću godinu. Budući da
je dramska grupa zagrebačkih klasičara jedina dramska skupina izvan
Italije koja je dobila takav poziv, time
im je iskazana velika čast i priznanje
njihovu radu.
Nakon nastupa na Siciliji i zagrebačka je publika dočekala premijeru
Andromahe, koja se nije izvodila najmanje posljednjih pet desetljeća pa je
u tom smislu praizvedba. Sve su karte
bile rasprodane već prije tjedan dana,
budući da je među klasičarima svih
generacija vladalo izuzetno zanimanje za novu premijeru.
Predstavi su nazočili predstavnici
Veleposlanstva Helenske Republike
kao i predstavnici Ureda za tisak i
komunikacije pri helenskom Veleposlanstvu.
Ivna Dorić
Jean Genet, Služavke, u redateljstvu
Georgija Para, Kazalište Marin Držić,
Dubrovnik, 2010.
Z
a mene je svojedobno, prije točno pola stoljeća, bilo iznenađenje kada su se moji domaćini smjesta smrknuli pošto sam u jednu
pristojnu francusku građansku obitelj u Dordogni
došao na večeru te - pružio ruku i sluškinji! Napravio sam time neoprostivu pogrešku. Možda to
jesu običaji tamo u nekakvim vašim socijalizmima gdje su sve žene “drugarice“, ali zaboga - sluškinju se ne pozdravlja! Ona je služinče, služavka,
zapravo marvinče, ispred njezina imena nikada se
ne stavlja “gospođica“ ili “gospođa“, oslovljava
je se samo imenom, kao psa ili papigu…
Taj društveni status služavaka u kapitalizmu
ili robovlasništvu Jean Genet (1910. - 1986.),
francuski dramatik i prozaik - i sam ponikao iz
služničkoga društvenog okoliša - postavlja kao temeljac psihološkoj drami u kojoj dvije sestre, služavke, svoj bijedni život nastoje učiniti zanimljivijim i slobodnim tako da pokušavaju ubiti mrsku
im gospođu (i gospodaricu) ma koliko ona prema
njima bila dobra i darežljiva. Međutim, drama
Služavke (1947.) nema “socijalni karakter“, nastala u vremenu egzistencijalizma, teatra apsurda
i kazališne artificijelnosti - slijedi tadašnje estetske pomodnosti. Dobar dio igre jedna od sestara
se pretvara da je ona gospođa, što omogućuje (čak
iziskuje!) umjetan, izvještačen, neprirodan međusoban odnos i pokrete. Sve u stilu svojega vremena. Ako oljuštimo nepotrebnu artificijelnost,
redateljski prisutnu ipak tek u naznakama - ostaje
ogoljela snažna i uvjerljiva (psiho-realistična!)
drama triju žena.
Georgij Paro, poštujući estetski okvir djela, pružio nam je prigodu neosporna umjetničkog užitka,
vjerodostojan život na pozornici; to vrijedi! Zbog
toga, konačno - i jest kazalište. Solidni suradnici
bili su mu Miljenko Vikić (pokret), Marija Žarak
(odjeća), Mišo Baričević (pozornica), Paola Dražić Zekić (glazba) i Silvio Giron (svjetlo).
Milka Podrug Kokotović (Gospođa) podsjetila
nas je na vrhunce svoje glume. Jasna Jukić (Solange) dokazala je da itekako vrijedno umije ostvariti
zahtjevnu i fino izreljefiranu dramsku ulogu. Glorija Šoletić (Claire), slično kao i Jukić - iznimno
profinjeno izpletenom glumom - dokazuje da se
na dubrovačkim kazališnim daskama rađaju nove
zvijezde - bude li i dalje ovako dobrih komada i
dobrih redatelja.
U sažetku: ostvareno je iznimno vrijedno kazališno umjetničko djelo, vrhunskoga redateljstva i
glume.
Stijepo Mijović Kočan
mediji
aktualno
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
27
www.skolskenovine.hr
KNJIGE
ČASOPISI
Velika knjiga o
malom mjestu
P
Dragutin Pavličević,
Grad Pleternica
1270. - 2010.
Pleternica, 2009., 423. str.
S obzirom na veliku važnost koja
se u posljednje
vrijeme poklanja
zavičajnoj
povijesti, ova bi
monografija
mogla biti ogledni
primjerak za
slične pothvate
oglavarstvo Grada Pleternice
u Požeškoj županiji objavilo je
u prosincu 2009. monografiju
kao divot-izdanje u više boja enciklopedijskog formata. Ona je svojim znanstvenim i stručnim prilozima te interdisciplinarnom pristupu
promijenila dosadašnji pogled na to
mjesto kao jedno od manjih, novijih
slavonskih gradova. Autor je ugledni hrvatski povjesničar dr. Dragutin
Pavličević, koji je napisao sedamdesetak posto tekstova, a ujedno bio
urednik te nositelj projekta u kojem
je sudjelovalo još osam suradnika.
Već i sadržaj koji je donesen u
šest tematskih cjelina govori o sveobuhvatnosti te pozamašne knjige.
To su: Zemljopisne značajke, Povijesni pregled, Kultura, prosvjeta i
duhovni život, Društvena i športska
djelatnost, Naši ljudi, njihove priče
i sjećanja te Grad Pleternica u Republici Hrvatskoj.
Knjiga je objavljena u prigodi
obilježavanja 740. obljetnice Grada Pleternice. Naime, Pleternica se,
kako to u uvodu napominje autor i
urednik Pavličević, prvi put spominje pod nazivom Sveti Nikola 1270.
godine, a pod sadašnjim nazivom
1427. Kroz dugu povijest mijenjala
je različite gospodare. Na brdu gdje
je danas župna crkva sv. Nikole bio
je srednjovjekovni utvrđeni grad
koji je stradao u doba osmanlijske
vlasti, a u narodu postoji predaja
da su bedemi grada bili opleteni
pleterom i da je otud dobilo ime i
naselje.
Za kulturnu povijest važne su
stare građevine poput crkve sv. Demetrija u Drenovcu i sv. Mihajla u
Ratkovici koje su među najstarijima
u Slavoniji, a za povijest knjižnica
važno je spomenuti da je Hrvatska
knjižnica i čitaonica utemeljena
1907. kao oblik borbe protiv mađarizacije putem mađarskih škola.
Opširnu povijest školstva obradio je
nastavnik Josip Hurtiš iz Pleternice, koji otkriva da je pučka škola u
Pleternici počela s radom još 1770.,
tako da ove godine Osnovna škola
fra Kaje Adžića obilježava 240 godina plodnog rada.
O književnosti, glazbenom životu, likovnom stvaralaštvu, narodnim pjesmama, govoru, narodnim
običajima i narodnoj nošnji pleterničkoga kraja piše Dragutin Pavličević, pa tu doznajemo da je npr.
podrijetlom iz toga kraja hrvatska
književnica Zdenka Marković, da
je tu povremeno pjevala i svjetski
poznata hrvatska operna pjevačica
Milka Trnina, čiji je brat Milan vodio mjesnu vlastelinsku gostionicu,
da je u susjednom Drenovcu rođen
glasoviti liječnik Andrija Štampar,
čije je otac potkraj 19. stoljeća u
tom selu učiteljevao...
Ljubitelji hrvatskog športa, poglavito nogometa, sjetit će se raspjevanoga športskog reportera Radio Zagreba Ivana Tomića, rođenog 1929.
u Pleternici. Od živućih uglednika
ne smije se zaboraviti ime prof. dr.
Hrvoja Vrgoča, višedesetljetnog
predsjednika HPKZ-a, te akademika Slavena Barišića i mnoge druge.
S obzirom na veliku važnost
koju se u posljednje vrijeme posvećuje zavičajnoj povijesti, mislimo
da bi ova bogata monografija mogla biti ogledni primjerak za slične
pothvate.
Ivna Dorić
Životne krijesnice
K
Nenad Piskač
U boj za sanak svoj
Ekološki glasnik
Donja Lomnica, 2009.
Zbirka u kojoj
svaka pjesma
nosi neku poruku
i djeci i starijim
čitateljima
ad se pojavila zbirka Rieči
su luknje su rieči Nenada
Piskača, a bilo je to gotovo prije četiri godine, otkrili smo
pjesnika koji je duboko vezan uz
svoje ishodište, uz prostore koji
su njemu najljepši i najdraži - Hrvatsko zagorje. Na tim prostorima
pjesnik je tražio motive i ljude
koji su mu podarili ljubav, onu
toplu rodbinsku ljubav, ali uvijek
okrenutu prema zajedničkoj sveopćoj domovinskoj ljubavi. Na
istovjetno razmišljanje ponukala
me i najnovija Piskačeva knjiga
u kojoj se i sada javlja pjesnikova
ljubav, ali ona ljubav koja se poklanja djetetu.
Književnik i novinar Nenad Piskač (Zagreb, 1962.), uz urednički posao u Hrvatskom slovu, piše i
prozu i poeziju (uz već spomenutu
tu su još pjesničke zbirke Vatrom
na rijeku, U trenutku apokalipse,
Očevom šutnjom, Pogled s burze,
te prozna djela Poražena Hrvatska, Između Hrvata i Hrvatske i
Prvo računalo).
U boj za sanak svoj zbirka je od
šesnaest pjesama u kojima prepoznajemo dijete u njegovu najranijem djetinjstvu. To je vrijeme
svakodnevne igre (pjesma Igra),
vrijeme maštanja i snova (Krijesnica), vrijeme u kojemu je sve
moguće i ništa nije teško. Djetetov svijet nije svijet nas odraslih
pa ni Molitva za nevjerne nije molitva za one koji ne vjeruju u Boga
nego je to djetetovo obraćanje
Bogu, jer mu ljudi, njegova okolina, ne vjeruju ni jednu riječ. A
ono može i sunce dohvatiti, i vjetar uloviti i s lutkom pričati... Zar
nije to preslik naše svakodnevice?
I upravo će zato u pjesmi naći pouku i stariji čitatelj i dijete.
Svaka od ovih pjesama nosi
neku poruku djetetu i onome tko
s njim živi. Zato je svakoj od ovih
pjesama potrebno prići s ljubavlju,
jer one su i pjesme ljubavi. Ljubav
je u pjesmi darivana djetetu, ali u
isto vrijeme ta je ljubav darovana
i nama.
I tako korak po korak, stih za stihom i naš dječak razmišlja što će
raditi kad odraste. Možda će i on
jednoga dana, poput njegova tate,
reći svome sinu: “Anđelek moj
mali, anđelek moj mili!“ A upravo te anđeleke uspjeli su svojim
umjetničkim ostvarenjima, književnik Nenad Piskač i ilustrator
Ivica Antolčić razveseliti i pomoći
im da krijesnica i dalje osvjetljava
njihove životne staze. I upravo su
ilustracije Ivice Antolčića, napravljene njegovim osebujnim i prepoznatljivim slikarskim rukopisom,
posebno obogatile ovu pjesničku
zbirku i pridonijele da pjesnikovi stihovi djeluju još razigranije
i da dodatno potaknu djetetovu
maštu. Upravo zato slikovnica u
kojoj Antolčić svojom ilustracijom snažno učvršćuje povezanost
djeteta sa stihovima razvija ljubav
djeteta prema knjizi.
Branko Pilaš
Smib
Smilje i bosilje, poučnozabavni list za djecu
broj 10., lipanj 2010.
J
e li ludost poželjeti nešto nemoguće i je li mudro željeti ono
što već imaš? Jesmo li nezasitni
u našim željama i znamo li se zadovoljiti malim...? Priča Ivane Guljašević Lude želje, u najnovijemu
lipanjskom broju Smiba, o jednom
običnom praščiću i ludoj gljivi donosi nam dijelić životne mudrosti,
toliko potrebne za običan svakodnevan miran život bez stresa, a toj
temi posvećen je i crtić na CD-u koji
je priložen kao poseban dar čitateljima uz ovaj broj. Kutić za vrtić
donosi nam poučnu priču Marice
Milčec o zdravoj hrani, a što o zdravoj hrani misle klinci iz vrtića saznat
ćemo iz kazivanja djece iz DV Različak iz Zagreba. Mirjana Mrkela
daruje nam priču o gladioli, a Željka
Horvat-Vukelja i ilustratorica Sanja
Pribić slikopriču Jurnjava u parku.
Crticama i kraćim pričama u ovome
broju javljaju se još Bruno Kuman,
Ivan Goleš, Vigor i Mirna Vuković
i drugi. Zanimljiv zapis u rubrici
Eko(s)vijest dolazi nam iz Centra
Slava Raškaj, koji skrbi o djeci i
mladeži oštećena sluha i govora i
u kojemu se uz odgoj, obrazovanje
i rehabilitaciju radi i na podizanju
ekološke svijesti. Abeceda Lijepe
naše došla je do slova K - u ovome
broju predstavljeni su gradovi Koprivnica, Križevci, Kutina, Knin...,
rijeka Krka, Kornati... Rubrika Čudesne životinje upoznaje nas s
koraljima, spužvama, školjkašima
i drugim stanovnicima morskoga
dna, a kao i obično časopis donosi
i bogat izbor dječjih literarnih i likovnih radova iz svih krajeva Hrvatske.
(ir)
Modra lasta
Poučno-zabavni časopis
za učenike osnovne
škole
broj 10., šk. god.
2009./2010.
T
ko je toliko “lud“ da se zaputi
biciklom do - Pekinga?! E, ima
takvih. Dvojicu biciklističkih pustolova i zaljubljenika u putovanja predstavlja najnoviji lipanjski broj Modre
laste. To su Mladen Gaćeša i Marko
Mitić, koji su na biciklima proputovali
dio Europe i Azije i u četiri mjeseca
prevalili put od 11.808 kilometara,
kolika je udaljenost između Zagre-
ba i Pekinga. No, to im je bila samo
priprema za put oko svijeta, na koji
se jedan od njih sprema.
Hrvatski prirodoslovni muzej nedavno je priredio neobičnu izložbu
živih primjeraka pauka, kukaca i
škorpiona, koja je otvorena do 13.
lipnja, a s najzanimljivijim detaljima
s izložbe upoznat će se u ovome
broju i čitatelji Modre laste.
Glavna urednica predstavlja dvojici darovitih učenika - Jurja Ostovića, učenika 8. razreda OŠ Silvija
Strahimira Kranjčevića iz Senja,
kojemu je hobi fotografija, i Oskara Lacka, osmaša iz OŠ Remete
u Zagrebu, koji se bavi 3D animacijom, kreiranjem računalnih igara
ilustriranjem i pisanjem fantastičnih
romana. Gosti urednici u ovome su
broju učenice Walfdorfske škole iz
Zagreba Karla Mesek (5. r.) i Hana
Mesek (6. r.), koje u svojoj školi
uređuju neobičan ekočasopis. Nikolin književni laboratorij Mladena
Kopjara u svome dvadesetom nastavku donosi priču o ruži (kakvoj,
to ćete saznati kad pročitate priču),
a časopis po običaju obiluje i brojnim učeničkim literarnim i likovnim
uradcima. (ir)
Dijete, vrtić,
obitelj
Časopis za odgoj i
naobrazbu predškolske
djece namijenjen
stručnjacima i
roditeljima,
broj 59., proljeće 2010.
O
vaj broj časopisa Dijete, vrtić,
obitelj u znaku je obilježavanja
15.
godišnjice
kontinuiranog
izlaženja i prisustva na predškolskoj
pedagoškoj sceni. Tim povodom dr.
sc. Jasna Krstović u članku Vjera
u dijete i njegov odgoj piše o utjecaju časopisa na profesionalizaciju
struke. U nastavku tematskog broja
posvećenog Identitetu vrtića mr.
sc. Inga Seme Stojnović piše o elementima koji otkrivaju identitet,
tj. kulturu određene ustanove. U
članku Roberte Baldini Kvaliteta
se ne podrazumijeva govori se o
elementima koji utječu na kvalitetu
procesa neke ustanove kao i o
odgovornosti lokalne zajednice i
njezinoj ulozi u procesu podrške
ustanovama ranog odgoja i obrazovanja. Slijede primjeri dobre prakse
iz raznih vrtića u RH.
U članku Klikerići iz našeg vrtića
Suzane Kovačić, psihologinje iz DV
Špansko, možete pročitati kako prepoznati potencijalno darovitu djecu
u vrtiću i omogućiti im sudjelovanje
i nadogradnju na aktivnosti za koje
pokazuju gotovo zarazan interes.
O mirisnom svijetu eteričnih ulja i
načinu njihove primjene piše aromaterapeutkinja Tatjana Milaković.
Na kraju čitatelji mogu pronaći još
jednu od zabavnih priča Marice
Milčec, ovaj put je to Obična bajka
o neobičnom vrtiću. U sljedećem
broju časopisa Dijete, vrtić, obitelj
govori se o ranoj pismenosti i
matematičkim konceptima. (hb)
iz proπlosti
28
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
www.skolskenovine.hr
PRIJE 150
GODINA
Treba paziti na tajne grijehe
učenika
Tkogod mi bude rekao: da nije moguće baciti i prognati iz
učionice šibicu i svako tjelesno kaznenje, dokgod imade surove dječurlije, na zlo prignute i navadjenje deriščadi medju
učenici. Znam! Učionica i dom moraju biti u podpunom sporazumljenju, pak štogod učenik pustolov sgrieši u učionici
krupnijega, zašto bi ga valhalo tjelesno kazniti, to neka dom
saznade i neka dom izvrši eksekuciu. Djeca njekoja imadu i
tajnih pogrešakah, koje kao crvi podgrizaju tjelesno i duševno zdravlje, i od kojih putenih zabludah ne samo da lice vene
i bliedi, da živci i žile slabe, nego tupi se i razum, razslabljuje
pamet, izopačava volja. Na takove tajne pogreške učenikah
paziti mora učitelj višjih razredah kao vrtljar, štono brižljivo
pazi na buvač i gusjenice, da mu gad taj neošteti bilinah i
cvieća. (M. Stojanović)
Napredak
Br. 18 / 15. lipnja 1860.
PRIJE 100
GODINA
Statistika europskog školstva
Švedski statističar Gustav Sundbarg izračunao je, da se u
Evropi troši na školstvo godišnje 1.700 milijona maraka. Tim
se novcem izdržava 465.460 škola s 45,281.700 učenika i s
1,050 632 učitelja. Od ukupne svote za izdržavanje školstva
otpada na Njemačku 500 milijona maraka, na Veliku Britaniju 450, na Francusku 200, a na Rusiju 85 milijona maraka.
Sjedinjene države Sjeverne Amerike troše na svoje pučko
školstvo 740, britska Australija 58, a Japan 68 milijona maraka.
Obvezatnost za polazak škole traje u Norveškoj od 7.-15.
godine, u Engleskoj 6.-14. godine; u Austriji i Švajcarskoj od
6.-15. godine; u Francuskoj 6.-13. godine; u Španjolskoj 9.13. godine, u Portugalskoj 6.-10. godine, u Sjevernoj Americi
6.-14. godine, u Njemačkoj 6.-14. godine života. Prosječno
imade u Evropi 30% analfabeta. U svakom razredu imade u
Pruskoj na jednorazrednim školama 80, u školama s poludnevnom obukom 70, a u višerazrednim školama 60 učenika.
U Danskoj imade u jednom razredu najviše 35, u Norveškoj i
Nizozemskoj 50 učenika. U Engleskoj obučava se u svakom
razredu do 40 učenika. U Danskoj dužni su učitelji obučavati
36 sati na nedjelju, u Ugarskoj 35, u Španjolskoj 36, u Švajcarskoj 28-36, u Sjedinjenim državama Sjeverne Amerike
24-30 sati, dok su u Engleskoj dužni učitelji obučavati 7 sati
na dan.
Hrvatski učiteljski dom
OBLJETNICE
50 godina od početka više izobrazbe
učitelja u Hrvatskoj
Pedagoške akademije
umjesto učiteljskih škola
Priredila Štefka Batinić
Pedagoške
su akademije odigrale
važnu ulogu
na učiteljskom putu do
akademske
zajednice, jer
su omogućile
ulazak
učiteljskog
obrazovanja
u sustav
visokog
školstva
U
srpnju 1960. godine Hrvatski je sabor
donio Zakon o pedagoškim akademijama kojim
se obrazovanje učitelja primarnog obrazovanja podiže
na razinu više škole te se
tako, nakon više od jednog
stoljeća postojanja, ukidaju
učiteljske škole kao institucije za izobrazbu učitelja. Posljednja generacija učenika
upisana je u učiteljske škole
školske godine 1960./1961.
Isto je bilo i s upisima u postojeće više pedagoške škole
(u Zagrebu i Splitu) na kojima su se obrazovali predmetni nastavnici. One će biti
pretvorene u pedagoške akademije koje će se početkom
šezdesetih godina osnivati u
gotovo svim mjestima u kojima su postojale učiteljske
škole. Od prvotnih 14, postupno su od 1965. godine
ukinute pedagoške akademije u Karlovcu, Šibeniku, Dubrovniku, Pakracu i Slavonskom Brodu, a nastavile su s
radom akademije u Zagrebu,
Čakovcu, Petrinji, Gospiću,
Rijeci, Puli, Zadru, Splitu i
Osijeku.
Nakon uvođenja obveznoga visokoškolskog obrazovanja za predmetne nastavnike
1978. godine pedagoške su
akademije, kao ustanove
obrazovanja učitelja razredne nastave i odgajatelja u
Br. 13 / 5. srpnja 1910.
Prva hrvatska učiteljica za
obuku gluhonijemih
Stručni ispit za obučavanje gluhonijemih položila je ovih
dana učiteljica Minka Medved i to pred ispitnom komisijom
u Gracu, gdje je rečena učiteljica ove cijele školske godine
u svrhu studija boravila. Ovo je u Hrvatskoj prva učiteljica,
koja je osposobljena za tu struku. Ona je još kao učiteljska
pripravnica dvije godine hospitovala na našem zagrebačkom
zavodu za gluhonijeme, kasnije pak je i 8 mjeseci kao pomoćna učiteljica službovala na tom zavodu.
Kako je u nas na stotine gluhonijeme djece u jadnom položaju bez ikakove obuke, veseli nas taj primjer, a još nas više
veseli, što je gđica Minka Medved hrvatskim učiteljicama u
tuđini osvjetlala lice, jer je taj ispit položila s veoma dobrim
uspjehom.
Domaće ognjište
Lipanj / 1910.
Zabava umjesto ispita
Glazbenu i deklamatornu zabavu priredila je škola u Koprivnici na 5. lipnja o. g. s preobilnim programom. Ovakove
zabave općinstvo veoma voli i rado posjećuje, pak bi poželjno bilo, da se zavedu u mjesto dasadnih ispita, kojima se
muči mladež i učiteljstvo.
Škola
Br. 7 / srpanj 1910.
Prof. Stjepko Težak uručuje diplome svršenim studentima zagrebačke Pedagoške akademije početkom
sedamdesetih godina
PRIJE 50
Elektronički nastavnici u
ruskim i američkim školama
Nastavnicima stranih jezika u SSSR-u uskoro će u njihovu
radu pomagati strojevi. Elektroničkog “nastavnika“ stranih
jezika konstruirali su nedavno u Visokoj pedagoškoj školi u
Gorkom. Taj će stroj zamijeniti djelomično nastavnika stranog jezika, koji neće morati više ponavljati gradivo nekoliko puta različnim grupama studenata. To će umjesto njega
vršiti stroj. Elektronički “nastavnik“ kontrolirat će umjesto
živoga nastavnika i domaće zadaće i usmene odgovore učenika u školi. U isto će vrijeme stroj provjeravati, da li su
studenti ispravno shvatili pređeno gradivo i uspoređivat će
njihove odgovore s odgovorima, koje će prethodno dati nastavnik. Stroj će registrirati i griješke studenata u njihovim
predškolskim ustanovama,
prolazile različite organizacijske oblike. Prijelomna je
bila 1992. godina, kada se
učiteljsko obrazovanje podiže na visokoškolsku razinu te
konačno 2006. godina, kada
se učiteljski studiji usklađuju
s općim načelima Bolonjske
deklaracije te postaju znanstveni sveučilišni studiji.
Pedagoške su akademije
odigrale važnu ulogu na učiteljskom putu do akademske zajednice, jer su, među
ostalim, omogućile ulazak
učiteljskog obrazovanja u
sustav visokog školstva. Prema elaboratu koji je izradila
skupina stručnjaka na čelu s
docentom Filozofskog fakulteta u Zagrebu Dragutinom
Frankovićem,
direktorom
II. učiteljske škole u Zagrebu Bogdanom Svilokosom
i prosvjetnim savjetnikom
Zavoda za unapređivanje
školstva Đurom Fučijašom,
pedagoška će akademija
“vršiti i istraživački rad u
oblasti pedagogije radi unapređivanja nastave i odgoja“,
što znači da treba pratiti dostignuća pedagoške prakse i
razvoj pedagoških disciplina
te pridonositi njihovu razvoju. Svršeni studenti pedagoške akademije imali su pravo,
uz ispunjavanje potrebnih
dodatnih uvjeta, nastaviti
studij na odgovarajućim fakultetima.
Zakonom su propisani
osnovni zadaci pedagoške
akademije da:
razvija kod studenta takvo
stručno i pedagoško znanje
i osobine, koje će im omogućiti, da uspješno i stvaralački mogu vršiti odgojnoobrazovni rad i ostvarivati
sve ostale zadatke osnovne
škole;
kod studenata razvije visoke moralne osobine nastavnika i odgajatelja na principima socijalističke društvene
svijesti;
razvije kulturu rada svojih
studenata i pobudi kod njih
interes i potrebu za stalnim
usavršavanjem, kako bi se u
praksi razvijali usporedo s
napredovanjem nauke te samoinicijativno i stvaralački
prilazili odgojnim i i obrazovnim zadacima i rješavali
ih;
upoznaje studente s dostignućima suvremene pedagoške teorije i prakse i da ih
uvodi u metodologiju istraživačkog rada u oblasti odgojno-obrazovne djelatnosti;
osposobljava studente za
kulturni i drugi društveni
rad u sredini, u kojoj djeluje
osnovna škola, na poslovima
povezanim s ostvarivanjem
zadataka osnovne škole.
Težnja hrvatskih učitelja za
akademskim obrazovanjem
prisutna je još od sedamdesetih godina 19. stoljeća.
Prvi je puta javno iznesena
1874. godine na II. općoj
hrvatskoj učiteljskoj skupštini u Petrinji, a aktualna je
bila i početkom 20. stoljeća.
“Zašto su pučki učitelji u naobraženom svietu većinom
zametala, pepeljuge?“ pita se
1883. godine Ivan Filipović
te odgovara: “Samo zato, jer
su manje naobraženi nego li
su ostali naobraženi stališi.“
Stoga on umjesto tadašnjih
srednjih trogodišnjih učiteljskih škola predlaže dvogodišnje strukovne zavode u
kojima bi se učile pedagogijske i njima srodne znanosti,
a u koje bi se moglo upisati
nakon završene gimnazije.
Sličan je koncept učiteljskog
obrazovanja bio predlagan i
u nekim kasnijim razdobljima, ali je do njegove realizacije došlo tek donošenjem
Zakona o pedagoškim akademijama. Bio je to mali,
nedovoljan, ali važan pomak
u sustavu obrazovanja učitelja, započetom 1849. godine
s Učiteljnom učionom zagrebačkom, prvom javnom
učiteljskom školom u Hrvatskoj.
GODINA
pismenim i usmenim odgovorima. Na temelju registriranog
znanja slušalaca stroj će samostalno “odlučiti“, da li student
treba da ponovi zadano gradivo. Na kraju će nastavnika informirati o tome, kakav su uspjeh pokazali slušaoci.
Elektronički strojevi nailaze na sličnu primjenu i u američkim školama. Oni služe za provjeravanje znanja. Postoje u
SAD dvije vrste takvih strojeva. Prvi, jednostavniji tip, funkcionira na način, da učenik otkuca na specijalnom kartonu
pitanje, koje ga interesira i odgovor, koji smatra točnim. Zatim ubacuje ovaj karton u stroj, a stroj izbacuje drugi karton
s točnim odgovorom.
Složenija vrsta ovih strojeva sadrži znatno veći broj odgovora na pitanja iz većeg broja područja. Ovaj stroj omogućuje učenicima da daju na postavljena pitanja i po nekoliko alternativnih odgovora, u čiju točnost nisu sigurni.
Osim toga, u davanju točnih odgovora stroj pruža i potrebna
objašnjenja.
Školske novine
Br. 23 / 3. lipnja 1960.
πkolski æivot nekoÊ
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
29
www.skolskenovine.hr
U književnim djelima, memoarskim i beletrističkim, česti su opisi doživljaja i scena iz
školskog života. Da se makar dio tih tekstova
okupi na jednom mjestu, mogla bi to biti pozamašna i vrijedna antologija o školi kakva je
nekoć bila i kako je individualno doživljavana.
Pisma mladom učitelju Petru Dobriću
[Ulomci]
Miho Zglav
Priređuje Anđelko Jelin
Dragi Dobriću!
Po svom obećanju evo me, da, iako nešto pokasno, održim ipak svoju riječ, te u
debelim potezima, da ti istaknem nešto od
onoga, što sam primijetio u tvojoj školi dva
mjeseca nazad, kad si me bio pozvao, da
dogjem k tebi, i zamolio da ti zabilježim
ono, što mi u tom prilikom udari oči. […]
O
veća mana, koju sam po svome načinu mišljenja u tvojoj školi zabilježio, jest osamljenje pojedinih nauka, dosljedno tome nespajanje njihovo ondje, gdje se oni po srodnosti svojoj mogu,
a i moraju da spoje, i što se osniva na tebi
dobro poznatoj apercepciji spoznaja. Ja ne
poričem, da ti jednako u svakom pojedinom
nauku, uzetu samu po sebi, možeš da stečeš
povoljnih uspjeha, ali ne mogu nikako da te
ne upozorim, kako djeca tvoje škole gube
ovim postupkom puno i puno od onoga, što
bi prigodomice, učeći jedan nauk, sasvim
lako mogla da od drugoga srodnog mu nauče. Da ti to jednim praktičnim primjerom
razjasnim, uzmimo čitanje, i to n. p. čitanje
jednoga povjesničkoga štiva. U učitelja,
koji svaki nauk o sebi obragjiva, djeca će
isključivo biti u stanju, da ono štivo dobro
pročitaju, i na tome će svršiti sve; u učitelja
naprotiv, koji se u učenju umije na svaku
stranu da okrene, i svaku priliku, koja mu
se pruži, da valjano uhvati, djeca će uz pravilno čitanje doći i do spoznanja mnogih
riječi, koje su im do onda nepoznate bile;
doći će do toga, da otkriju pravilnost ovoga
ili onoga izraza, koji im je do tada jedino u
nepravilnom obliku bio poznat; doći će do
toga, da će dobre hrane za uzgoj svoga srca
naći; doći će do toga, da će se osposobiti
za cijenjenje vrlina, a za preziranje ljudskih
nedjela; doći će do toga, da će se duhom
svojim umjet da povuku u odaljenija vremena i u odaljenja mjesta, a nego li su ona,
u kojima žive. Prednost jednoga postupka
na prama drugom, cijenim, da je jasna, te
da bi sasvim izlišno bilo, da ti o ovome na
dulje govorim. Ograničit ću se s toga jedino
na to, da ti preporučim, da se u školi tvojoj
kaniš jednostranosti, koja je sestra površnosti, te da svaki predmet što uže s drugim
spajaš ondje, gdje megju njima može da
bude veza. […]
I
ako srcem punim zadovoljstva mogu da
istaknem, da sam u tebi, u koliko se nastojanja i ljubavi za radom tiče, otkrio
podlogu, s koje bi ti jednom mogao valjanim učiteljem postati, ipak sam, dobri moj
prijatelju, imao prilike da uvidim, kako u
radu svome lutaš sad tamo, sad amo; ili da
ti jasnije rečem, spoznao sam, da se malo
obazireš na svrhu, za koju radiš, da malo
paziš na pravac pučke škole. Nemoj se megjutim, dragane moj, radi ovoga niti najmanje poništiti, jer je ovo jedino posljedica
mladosti tvoje, a dobar način i praktičnost u
poučavanju vještina je, za koju se više vremena hoće, te koja se s toga ne može od
danas do sutra steći.
Ti nijesi još, mladi moj prijatelju, kako
mi se čini, ozbiljno promislio na jednu veoma zlamenitu okolnost za pučkoga prosvjetitelja, na tu naime, da ogromna većina one
djece, što pred tobom na klupama sjedi, i u
tebe svoje oči upire, dolazi tu da se za život
pripravi, dolazi tu da prikupi najpotrebitija
znanja za praktični svoj život, u koji će stupiti netom otpusnu svjedodžbu u svoje ruke
uzimu. Kao što većina mladih učitelja, tako
i ti, Dobriću moj, upireš još jedino u teoriju, suhoparnu, dosadnu teoriju; ali iz puste
teorije kakove koristi hoćeš da naš čovjek
crpe; tim postupanjem kako hoćeš da se sa
školom ljudski sprijatelji, te da se u nju zaljubi; ako ne ćeš da se o njemu, može biti,
i samo nehajstvo uvriježi za školom, koja
mu o svemu i o svačemu govori, samo ga za
život ne pripravlja koliko bi se htjelo?
Jesi li ikada, iskreno mi reci, otkad si učiteljem postao, stao ozbiljno da promišljaš o
pravoj svrsi, za koju si u to selo bio postav-
Miho Zglav, prosvjetni i javni djelatnik, rođen oko 1857. godine, bio je profesor
Muške preparandije u Arbanasima i kotarski školski nadzornik u Zadru, potom
profesor Ženske preparadije u Dubrovniku te ravnatelj Preparandije u Arbanasima
(1911. – 1915.). S Vickom Danilom pokrenuo je i uređivao Zoru, prvi dalmatinski
pedagoški časopis (1885. – 1889.), o školstvu je pisao i u Smotri dalmatinskoj
(1888. – 1918.), bio je autor/suautor nekoliko školskih udžbenika.*
Koristeći se epistolarnim književnim oblikom (obraćanje mlađem kolegi), Zglav
je o didaktičkim načelima (aktualnim i danas) pisao 1899. godine, u nekoliko brojeva splitskog Učiteljskog glasa, lista za pouku i interese učiteljstva.
ljen; jesi li ikada stao da proučavaš njegove
običaje, njegove naklonosti, zanimanje njegovo, da tako prema tome udesiš spasonosni svoj rad? Nijesi, dobri moj Dobriću! A
to je ipak glavni uvjet, da netko valjanim
učiteljem postane. Nije dosta da se mladi
pitomci, dok učiteljište polaze, napune svakovrsnim lijepim znanjem, nego je velika
potreba, kad u javnost kao učitelji stupe,
da u stanju budu da se stečenim znanjem
prema prilikama služe. A učiteljište, koje
nema, niti može da ima pred očima samo
ovaj, ili samo onaj kraj naše zemlje, nego
svu nju, ne može da na to mlade učitelje
pripravi; ono može da ih samo uopće izobrazi, ili još bolje, da ih uputi, kako da se
dalje izobražavaju, a do njih je poslije, da
stečeno znanje – kako prije rekoh – uporabe na prilike mjesta, u kome žive, i u kome
djeluju.
K
ad bi ti djelovao prama prilikama
mjesta, u kojemu služiš; kad bi ti
nastojao, da ti uvijek pred očima
lebdi prava svrha pučke škole, onda ja ne
bih bio opazio gdje ubogu dječicu glaviš i
priglavljivaš koliko je jedno brdo Azije više
od drugoga, koliko je treće niže od obadva,
a da ih ni sjetio, može biti, nijesi na glavicu,
što im se povrh sela diže, da im ni spomenuo, može biti, nijesi u kojoj općini žive;
ne bih ja bio čuo, kako ti djeca uprav vješto
opisuju dalekoga kita, a dupina, koji im se
svakog dana pred njihovom lukom valja,
da im ni spomenuo nijesi; ne bih bio čuo,
kako baš divno opisuju toplomjer, kako i
najsitnije stvarce o ovoj danas veoma običnoj spravici znadu, a zapinju u najglavnijoj,
u najpraktičnijoj strani, u čitanju stupnja
topline. Čudnovato je, ali istinito, milane
moj, kako čovjek, dok do nekih godina ne
dopre, više cijeni tugje, nego li svoje; voli
ono, što je od njega dalje, nego li ono, što
mu je bliže; više se zanosi za sjajem, nego li
za onim, što mu je od praktične koristi! Pa
kad smo na ovome, ne zaboravi, dragi moj,
nikada, dok si u školi, istinitu onu Filipovićevu: „Što je više sjaja u školi, to je manje
pravoga znanja i uzgoja“. […]
Evo ti me sada na posebno, a povraćam
se opet na hrvatski, nastavni jezik, jer po
mojim bilješkama treba da se s tobom još o
ovome porazgovorim.
Tebi je, mili moj, prosto, mehanično čitanje glavnom, reklo bi se, svrhom. Sasvim
sam malo puta čuo, da si djeci protumačio
značenje ove ili one manje im poznate riječi; sasvim sam malo puta mogao opaziti
da si s djecom poveo razgovor o sadržaju
štiva. Ama, čovječe Božji, kako sada hoćeš
da dijete, u granicama mogućnosti, izuči jezik? Kako hoćeš da nauči riječ, kad joj značenja ne pozna; kako hoćeš da se izvježba
u razumnu i pravilnu govoru, ako od njega
ne zahtijevaš da razumno i pravilno govori?
Jesi li ikada promislio na ne mali broj riječi
nepoznata značenja, na koje si tada naišao,
i kojima si značenje morao tražiti u kakvu
rječniku? Pa ono što je tebi potrebito, misliš
li da je maloj djeci suvišno; misliš li da i
mala djeca nemaju potrebe rječnika, a taj
njihov rječnik da si glavom ti?
Zašto se u pouci o jeziku ne držiš materina, naravnoga, pravca? Zašto u ovom
pogledu točno ne slijediš obiteljske stope,
ako hoćeš da do željnoga uspjeha pouzdano dogješ? Vidiš, ono šestogodišnje dijete,
koje se je sada u tvoju školu upisalo, bilo
je u stanju da progovori kojim mu drago
jezikom. Ipak ono je progovorilo jezikom
matere svoje, jezikom oca svoga, svoje
braće, svojih sestara. Ono sada pozna nekoliko riječi, a pozna i predmete, koje te
riječi naznačuju; njegova mati, njegov otac,
braća, sestre, svi ukućani te su mu predmete prigodomice pokazivali, ili su mu riječi
prostim načinom tumačili, kad je gogj to
njegova ljubopitnost iziskivala, te dijete,
i ako više ili manje nepravilno, ali je ipak
progovorilo.
Obitelj je učinila koliko je mogla; tvoj je
zadatak sada da to obiteljsko djelo ispravljaš, popunjaš i nadostavljaš. Način je prost,
uspjeh stalan, uzdržiš li se samo kućnjega
pravca, ne zaboraviš li nikada u svome
radu, da se onom malom stvoru hoće riječi, puno riječi, koje treba da nauči iz živog
rječnika, - od učitelja svoga.
Otvori mu dakle, dragane moj, otvori mu
taj rječnik, svestrano mu ga otvori, a uz to
neka ti nijedan sat jezične pouke ne progje,
a da se s djecom do mile volje ne izrazgovaraš; tim ćeš im s jedne strane jezik razviti, s druge čevrljavu njihovu narav s dobitkom zadovoljiti; gledaj samo da čevrljaju
bistro, da čevrljaju pravilno, a pri tome pazi
uvijek na zlatnu onu Diesterwegovu rečenicu: „Najlošija je ona škola, u kojoj učitelj
više nego li djeca govori“, pa ne zaboravi ni onu Tommaseovu: „L’insegnamento
della cattedra ha non so che di burbanzoso o d’insipido, che rintuzza l’acume della mente i fa l’uomo pedante. La scuola
dovrebb’essere un dialogo“. […]
P
o mome shvatanju, i po svrsi, koja je
slovnici namijenjena u pučkoj školi,
kad se radi o materinskom jeziku,
učitelj i ovdje treba da se pomljivo obazire
na mjesne prilike, i prama tome da izvagja
nastavnu osnovu. Sve ono, što je naznačeno
u nastavnoj osnovi, nije potrebito – to je barem moje mnijenje – da se u svakom kraju
izvede. Koliko će se izvesti, i što će se izvesti, to zavisi o mjestu, u kome je netko učiteljem. U ovom kraju više nego li u onom;
ovamo, manje nego li onamo. Ali se za to,
prijane moj, hoće pomlje, hoće se promatranja, hoće se prisluškivanja. Kad dijete
s djetetom, ili s tobom u školi govori, kad
se žena sa ženom na putu razgovara, kad
čovjek s čovjekom pred kućnim vratima raspravlja, napni dobro tvoje uho, pazi im na
govor, pa bilježi ono što primjetiš. Jesi li to
marljivo izveo, eto ti u rukama pregje. U
to sad upri, na toj podlozi sad radi. Trijebi
što je nevaljalo, liječi što je nezdravo, a u
zdravo ne diraj; nema tome razloga, tim bi
samo ti i djeca dangubila.
Ne smatraj nikada slovnicu nekakvim posebnim, možda, naukom pučke škole, naukom, koji se mora ili sȃm o sebi izvagjati,
ili s jednim čitanjem spajati. Nije to istina,
milane moj; slovnica u onim granicama, u
kojima se ima pružati u pučkoj školi, jednako se dobro stapa s čitanjem kao što s
računanjem; jednako sa zemljopisom kao
s povješću; jednako s prirodopisom kao s
prirodoslovljem, znade li se samo učitelj
poslužiti s prilikom, kad mu se ona pruži.
[…]
K
ao što pri tumačenju stvarnih nauka
uopće, tako i pri obragjivanju zemljopisa i povjesti napose, osobita
skrb neka ti bude, da djecu prije i poglavito
spoznaš sa svojim, s bližnjim, pa tek onda
s tugjim, s daljim. Uza sve to ti bi se ipak
zadatku svome iznevjerio, kad bi jedino nastojao okolo prostog opisa, dotično okolo
nabrajanja dogogjajȃ, a uz to bi zanemario glavnu stranu, koja, bez ikakve sumlje,
mora uzgojna da bude. Povjest, koja djecu
suhoparno jedino s nekim dogogjajem spoznava, a zapušta da iz njega uzgojna, i za
život korisna pravila izvodi, vrijedi uprav
toliko, koliko dogogjaj o susjedovoj mački,
što Spencer sasvim duhovito spominje.
Ako hoćeš da povjest svoju lijepu svrhu
u školi postigne, nikada ne propusti ni najmanju priliku a da vješto ne djeluješ na srce
i na značaj povjerene ti djece, te im kao u
zrcalu ne prikažeš uzorne vrline, koje su
nasljedovanja dostojne, i kojih na pretek
imaš toliko, u domaćoj, koliko u austrijskoj
povjesti.Povjest, koja se drukčije uči, nema
smisla da u pučkoj školi opstoji.
A
ko ima nauka, koji treba da što zornije bude izveden, to je zanago zemljopis. Bez neprestana motrenja,
uzalud je na zemljopis i pomisliti. Pa ako je
– kako ti dobro znadeš – neophodno potrebito da djeca svojim očima prisvoje već one
prve zemljopisne pojmove, što im je u okolišu njihovu crpiti, koliko potrebitiji nema
da bude pomoćni zor za krajeve, koji se sve
više i više od njihova kruga odalečuje?
Nego da se djeca uzmognu valjano pomoći sa zemljopisnim zorom, a to je u
najvećemu broju slučajeva zemljovid, neumjesno je, mili moj, s djecom od časa do
časa nenadano, i bez ikakve priprave, na nj
proći. Kako ćeš da te dijete uspješno prati i
da zemljovid shvati, ako ga za to nijesi prije
valjano pripravio? Čini li ti se stvar prosta
i laka za maleno dijete, koje prije nikada sa
zemljovidom nije posla imalo, da ti se korisno pred njim snagje, i uspješno da se s
njim posluži, ako pomljivo i ustrpljivo nije
prije za to pripravljeno bilo? Ako tako misliš, krivo misliš.
Kineći se i trudeći okolo uzgoja i obrazbe
mladoga naraštaja, ne zaboravi, prijatelju
moj, nikada na glavno svojstvo pravoga
uzgojitelja, na ustrpljivost; ne zaboravi na
veliku razliku u godinama, koja opstoji
izmegju tebe i učenika tvojih; ne zaboravi
da onu školu koju si ti odavna svršio, tvoju
učenici tekar sada započinju; ne zaboravi
da je neumjesno iziskivati da maleno dijete
ima onoga i onoliko umnoga razvoja, koliko ga ima već zrio čovjek.
Tim sam s tvojom školom svršio, dok se
opet vidimo. Nastavi svoj rad zauzetno kao
što si počeo; radi, neumorno radi na polju pučke prosvjete, koje je jedno izmegju
najuzvišenijih. Radi, a pri svom radu spomeni se češće Osman-Azizove „Bez nade“
u kojoj stoji: „Čovjek je stvoren da radi, a
tko više i vještije uzradi, onoga je megdan,
onoga je pobjeda. Jest, koji radi, može navući na se časomično ljutnju, zavist ljudi
slabića, al’ pametnih nikada. Pa i oni, koji
ne radišu viču, koji mu zavide, jednom će
ušutiti, pa se za njih ne će znati, kao ni za
njihovu mržnju“.
* Dostupnih i pouzdanih podataka o
autoru je malo, ni njegovu fotografiju
nismo uspjeli pronaći. Možda tko od
čitatelja ŠN može pridonijeti da život
i djelo Miha Zglava dobiju primjerenije mjesto u hrvatskoj školskoj historiografiji?
aktualno
pisma
30
www.skolskenovine.hr
Analiza
Kritički o našoj
školi
Ukoliko se u svjetskim, ali i našim
regionalnim razmjerima, ne dogodi
nešto radikalno i kvaliteno životno
vrijedno, dugo nam se ne piše
dobro
Kao osnovnoškolka, srednjoškolka i
studentica (1952. - 1967.) živjela sam i
prolazila petnaest godina u kontinuitetu
kroz sustav naše škole. Nikada se nisam
na bilo čiji račun provlačila. Sva su me područja veoma zanimala, uz ono: Uzdaj se
u se i u svoje kljuse. Zatim sam sljedećih
trideset pet godina bila angažirana praktičarka koja paralelno s radom u razredu
prati i istražuje pedagošku teoriju, kao i
suvremenu praksu radi unaprjeđivanja
nastavnog procesa i rada s djecom. Zato
se odgovorno usuđujem ponešto i kritički
reći o našoj školi radi djece radi koje škola i postoji, radi škole kao važne ustanove u društvu te radi nas kao učitelja koji
nismo bili tek i samo puki službenici. Jer
učitelj koji nije zalutao u školu - svoj je
na svome u razredu i može mnogo toga
učiniti vrijednoga ma kako god politički
bila obojena vremena. Opći kriteriji trajnih ljudskih vrijednosti nisu roba prolazne
kvalitete.
Dobro pamtim da su se otkad sam počela raditi do dana današnjega neprestano događale neke nove stvari. Međutim,
gledajući pedesetak godina unazad svjedočim da se uglavnom otkrivala pedagoška topla voda već davno negdje otkrivena.
Pojedincima je više ili manje to i bilo novo,
primjerice metoda rada prema učenikovu
pitanju s veoma zahvalnim rezultatima, ali
to je već bila nečija individualna praksa.
Učinkovita. Teorija obiluje mnogim isprobanim, provjerenim i potvrđenim pedagoškim istinama, samo treba kopati.
Zatim, prenosila su se tu i tamo vanjska
(s truloga Zapada) dobra iskustva koja su
ubrzo kod nas potonula (npr. opisno ocjenjivanje, pravilnije rečeno: opisno praćenje) i to najčešće zato što se usvaja samo
forma bez srži. Na kraju svake godine (nekad manje, nekad više) od nas su zahtijevali pismena izvješća s prijedlozima što
bismo u praksi mijenjali radi uspješnijega
rada u školi, ali nikada, doslovno niti jedan jedini put naše prijedloge nisu bile bilo
gdje službeno i povratno objelodanile prosvjetne vlasti, a kamoli i primijenile. Zbog
toga su mnogi među nama jednostavno
dignuli ruke od toga i zapali u neko sivilo nereagiranja. Nadzornu su službu prije
svega zanimali papiri (kao i danas), jedino si zbog njih mogao biti miran ili imati
problema. Sam istinski rezultat, živa djeca
u razredu, nisu bila u prvom planu naših
savjetnih i inspektorskih moderatora (čast
iznimkama), iako se javno upravo time
mahalo.
Naglašenije nastojanje da se nešto poduzme radi poboljšanja uspjeha u školi
pojavilo se nakon osamostaljenja Republike Hrvatske. Uočljivije se to osjetilo za vrijeme mandata naših prosvjetnih ministara
Vladimira Strugara i Dragana Primorca, u
smislu rasterećenja učenika od teške torbe i enciklopedijskoga školskoga formalizma. A onda, jer je to putem informatičke
tehnike moguće dobro pratiti, uglavnom
se krenulo u formalističko smanjivanje
sadržaja. Tek da se nešto i učini po tom
pitanju. Jer, praksa pokazuje da nema većih željenih pomaka. Učenici uglavnom i
dalje ne vole ovakvu školu. Torba je i dalje
preteška. Sve je više djece s prilagođenim programom, iako ta ista djeca dolaze
u prvi razred s urednim liječničkim nalazima. U osnovnoj je školi i dalje inflacija odlikaša s nesagledivim poraznim učincima.
Da se i ne govori o problemima ponašanja
i nasilja među djecom.
Sve su to ozbiljni problemi koji zahtijevaju konstruktivna i učinkovita rješenja.
Pri tome učitelji uopće ne mogu riješiti
mnogo toga važnoga, jer je škola tek dio
društva, koje svojom teškom materijalnom
i moralnom krizom izrazito negativno utje-
če na školu. Ali mogu od sebe dati ono
što mogu: ne sudjelovati pilatski u onome neka bude kako bude. Citirat ću grafit
napisan rukom školarca u šinobusu: Ako
škola znači život, živjela smrt! Ovo je zvono-alarm našem školstvu i cijelom društvu, čuli mi to ili ne. Sada, danas!
Zapravo, ništa se fundamentalno životvorno nije promijenilo u školstvu u vremenu o kojem govorim. Uz sva uspješna
dosadašnja nastojanja i rješenja ka boljem, sve se može u cijelini svesti na ono:
nije šija nego vrat s atributima obojenim
jednom ili drugom bojom. Postoje hvalevrijedne dvije ili tri iznimke od tog pravila:
prije svega pojava brojnih audio-vizualnih pomagala i nastavnih sredstava koja
nastavu osvježuju i kvalitetno pomažu u
radu. Kruna je informatički bum. Nadalje, u zadnje vrijeme poplava udžbenika
i priručnika autora učitelja praktičara. To
je zaista dobro, iskristalizirat će se s vremenom najbolje, ali u sadašnjoj katastrofalnoj materijalnoj situaciji zemlje to je, na
žalost, više luksuz. Napokon, jedino što je
zaista bila radikalna i kvalitativna novina
za 180 stupnjeva to je nova likovna kultura u sastavu jezično-umjetničkog područja sredinom osamdesetih godina prošloga
stoljeća.
Onaj tko je zaista ušao bitno u ono što
je istinski novo sa sadržajnoga likovnoga
i psihološkoga stajališta, uz neprocjenjivu
vrijednost integracije sa svim nastavnim
područjima kad se i gdje to može učinkovito realizirati, taj zna o čemu se radi. Naravno, to nije bilo lako, ali je imalo i daje
istinski kvalitetnu uspješnost u radu. Na
sveopću radost i korist, posebno djece.
Ukoliko se u globalnim svjetskim razmjerima, kao i u našim regionalnim, ne
dogodi nešto radikalno i kvalitetno životno
vrijedno, dugo nam se ne piše dobro. Škola će i dalje biti brojnima crna mora, a nekima će i nadalje u moru toga lijepoga biti
moto: Uzmi sve što ti život pruža ne libeći
se ni najprljavijih sredstava. Na um mi
padaju proročanske misli onoga davnoga
indijanskoga poglavice, koji je proročanski
rekao da će se bijeli čovjek ugušiti u svojem smeću. To se već sada obistinjuje u
velikoj mjeri. O tome škola govori jedno,
život živi drugo. Sve bi bilo lakše da bar
toliko ne caruje ljudska pohlepa, sujeta i
sofisticirani primitivizam.
Nadajmo se da će doći vrijeme kad će
učiteljski posao biti cijenjen i učinkovit, da
će većina djece s radošću ići u školu, a ne
markirati iz nje. Nadajmo se da će i matematika biti većini pjesma jer će, između
ostaloga, netko u nju unijeti novu kvalitetu
za sto osamdeset stupnjeva, da neće biti
negdje između rimskoga i pozicionoga sustava. Jer matematika i jest lijepa za onu
manjinu koja je imala sreću u prvom i drugom razredu osnovne škole dobiti istinske
temelje za nju, bar za ovu kakva je nama
poznata sada.
Elvira Ančić, Dragonožec
Stvaralaštvo
Boja mijenja svijet
Taj su dan učenici bili slikari, novinari, planinari, istraživači, kuhari,
predavači, šetači, ali i spužve koje
zajedno sa svojim učiteljima upijaju
nova znanja i iskustva
Svi ćete se složiti da naš planet Zemlja,
na kojem svatko od nas ostavi svoj trag,
zaslužuje mrvicu pažnje i nekoliko riječi
više. Tako joj je naša ekološka Osnovna
škola Vukomerec darovala na njezin dan
(22. travnja) ono što najbolje zna i može:
stvaralaštvo i slobodu izbora radionica za
sve naše učenike. Radionica ovisi o mašti i volji učitelja voditelja, a toga, vjerujte,
u našoj školi ima mnogo. Projektni dan,
Dan planeta Zemlje, sliči u nas velikom,
šarenom balonu punom ideja koji putuje
od učionice do učionice pa čak odleti u
visine Medvednice, zelenoga Maksimira,
zaroni u vode Jaruna i potoka Blizneca te
prošeta Botaničkim vrtom i vodozaštitnim
područjem Sašnak.
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
Taj su dan učenici bili slikari, novinari,
planinari, istraživači, kuhari, predavači,
šetači, ali i spužve koje zajedno sa svojim
učiteljima upijaju mnoga znanja i iskustva.
Pripreme počinju tjedan dana ranije kada
pedagoginja naše škole prikupi popise
radionica i izloži ih učenicima na zanimljivom, šarenom panou. Na učenicima je da
prema interesima, volji i zanimanju, odaberu ono u čemu žele sudjelovati. Ovogodišnja je tema projektnoga dana bila
hrana.
Što smo sve radili? Proučavali smo
ljudsku prehranu od biblijskih vremena do
McDonaldsa, nastale su piramide zdrave
prehrane, pekle su se palačinke, na sportskim terenima mjerila se potrošnja vode
pri različitim sportskim naporima (rolanje,
badminton, nogomet). Učenici su imali
priliku naučiti puno o prehrambenim navikama različitih naroda.
Kako je nastala radionica Mi bojama mijenjamo svijet? Učiteljica likovne kulture
Tatjana Haber pronašla je u osmišljavanju
te radionice inspiraciju u ljekovitim mirisima kamilice, perunike i nevena. Moja je
želja kao knjižničarke bila ostvariti druženje učenika sa slikaricom i ilustratoricom
te uz njezinu pomoć oslikati predvorje
naše škole. Zeleno svjetlo i podršku dali
su nam pedagoginja Jasminka Botinčan i
ravnatelj Zdravko Dominik. To je bilo dovoljno da se ideje stope u jednu i nastane radionica Mi bojama mijenjamo svijet.
Brojila je 20 učenika, a trajala je dva dana.
U goste nam je došla slikarica Nikolina
Manojlović Vračar te zajedno s nama oslikala predvorje škole.
Svi smo uživali s kistom u ruci, a naše
umjetnice savjetovale su nas i osmišljavale svaki kutak zida. Učenice slikarice
ozbiljno su i predano slagale boje dok su
potezi kista mijenjali predvorje i činili ga
ljepšim i svježijim. Bilo nam je posebno
zadovoljstvo to što su želju za suradnjom i
simpatije prema ovakvim događanjima pokazali svi ostali naši učenici promatrači.
Tako je u našoj školi u Vukomercu izrasla šarolika perunika i nježna kamilica koja
širi svoje blago i umirujuće djelovanje na
sve nas. One su naš svakodnevni podsjetnik da dobra ideja mora biti naša vodilja u
kreativnost i promjene. Boja mijenja svijet,
dopustite da promijeni vaš. Vjerujte, osjećaj je jedinstven i neponovljiv.
Ljiljana Radovečki, Vukomerec
Seminar
Pestalozzi program
Tema tjednodnevnoga rada bila je
multikulturalnost, interkulturni dijalog, prihvaćanje razlika te migracijski
procesi i njihov utjecaj na društvo
Nizozemski antropolog Geert Hofstede daje sliku šačice porotnika, socijalno i
kulturalno različitih, čija je zadaća međusobnom komunikacijom donijeti presudu.
Pritom izdvaja urara i vozača budući da
je između njih došlo do svađe. Vozaču
je, naime zasmetalo neprestano ispričavanje urara, točnije započinjanje svake
rečenice riječju oprostite. Tijekom svađe,
vozač je upitao urara o razlogu njegova
stalnog ispričavanja. Ovaj mu je odgovorio da se ispričava iz razloga iz kojih
se on ne ispričava, odnosno jer je tako
programiran.
Hofstedu je navedeni primjer trebao biti
oslonac u definiranju kulture, dok je meni
ovdje u službi predstavljanja seminara Living together: Citizenship and community
cohesion, koji je održan u Velikoj Britaniji
pod pokroviteljstvom Vijeća Europe i organizacije British Council, a u sklopu Pestalozzi programa. Seminaru je prisustvovalo 35 prosvjetnih djelatnika iz Albanije,
Andore, Austrije, Bosne i Hercegovine,
Bugarske, Cipra, Češke, Francuske, Gruzije, Hrvatske, Litve, Moldove, Njemačke,
Poljske, Rumunjske i Slovenije, a organi-
zirali su ga i vodili Amanda Brodale, Louisa Cowper, Chloa Ewing, Ariela Wosner.
Oni su priopćili da je za skup u Brimingtonu u Velikoj Britaniji pristiglo mnogo
prijava pa su sudionici odabrani pomnom
selekcijom.
Tema tjednodnevnoga rada bila je multikulturalnost, interkulturni dijalog, prihvaćanje razlika te migracijski procesi i njihov
utjecaj na društvo u cjelini. Organizatori
su iznosili svoja, britanska iskustva, posebno britanskih škola s tom tematikom.
U uvodnim predavanjima propitivala se
uloga škola i njihovo sudjelovanje u životu
zajednice. Britanski su kolege pokazivali
na koji je način etnička, kulturna i rasna
pripadnost zastupljena u kurikulumu te
pritom naglasili da su najveće teme religija, etnicitet, kultura, socio-ekonomski
status.
Nadalje, istaknuli su da su ankete provedene u školama pokazale sklonost učenika stvaranju stereotipa. Nadalje, zaključili
su da bi škole trebale biti srce zajednice,
odgajati aktivne i odgovorne građane, slaviti različitost, ali promicati sličnosti. Napomenuli su da je značajna uloga ravnatelja
škole koji se, napominju, mora usmjeriti
na život u zajednici te aktivno u njemu sudjelovati, a istodobno poticati i stimulirati
učitelja.
Svaka je radionica redovno bila kreativno usmjerena te su pritom nastavnici, ravnatelji i članovi agencija za obrazovanje
imali prilike raditi sve što bi i sami učenici
radili na satu. Pritom je tematska radionica pod nazivom Migracija istražila razloge
migracijskih procesa, utjecaj migranata na
stanovništvo zemlje u koju su došli i obrnuto te njihovu međusobnu prilagodbu i
mogućnosti daljnjih napetosti.
U istom su danu sudionici upoznali
školu za djecu s posebnim potrebama te
nekoliko polaznika učenika. Tako su vidjeli izniman rad i trud učenika, učitelja, pomagača te roditelja. Škola je svakako za
svaku pohvalu te je istodobno, moglo bi
se reći, izložbeni primjerak kako bi trebala
izgledati svaka škola za djecu s posebnim
potrebama. Isto tako, pokazala se primjerom odlične suradnje zajednice, roditelja
djece i same škole.
Osim toj školi, organizatori su omogućili i posjet drugim školama i prisustvovanje predavanjima, a potom i uvid u njihov
školski sustav. On se razlikuje od hrvatskoga, ali i od ostalih europskih sustava,
kako su me obavijestili pojedini sudionici
u međusobnoj kominikacijskoj razmjeni o
izgledu školskih sustava. Posjet školama
ostavio je na sve sudionike snažan dojam
te je to rezultiralo kasnijim međusobnim
razgovorom sudionika koji su o posjetu
govorili samo koristeći superlative.
Čini se, iz razgovora, da je pojedine
sudionike ugodno šokirala odlična organizacija i pripremljenost te drugačiji pristup
učenika radu, kao i drugačiji rad nastavnika, budući da za početak svaki razred
od kojih 20 učenika ima dva nastavnika
- jednoga predavača i jednoga pomagača. Radionice koje su uslijedile dotakle
su se definiranja kulture i identiteta što je
vodilo razgovoru u grupama gdje su sudionici mogli izmijeniti različita mišljenja o
kulturi te vidjeti kako njihova razmišljanja
i definiranja kulture utječu na edukaciju
učenika.
Razmatrano je i upoznavanje učenika s
pojmom političkoga života, ljudskih prava
te sudjelovanje u javnom životu zajednice, odnosno kako sudjelovanje u javnom
životu može pridonijeti ili nepridonijeti
sudjelovanju na političkim izborima, glasanju. Britanski su kolege ostavili za sam
kraj raspravu o sličnostima i različitostima
u obrazovnim sustavima svake zemlje,
individulanom planiranju ovakvih satova
te u određivanju daljnjega rada. Iznimno
velik trud uložen je u samu organizaciju
i nikakav prigovor nije upućen organizatorima koji su, nastavničkim rječnikom,
zaslužili sve petice i pohvalu razrednog
učiteljskog vijeća.
Aleksandra Đurić
Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja,
lektoriranja i redigiranja.
aktualno
oglasi
broj 23 • Zagreb • 8. lipnja 2010.
31
www.skolskenovine.hr
ZA NASTAVU I PROVJERU NASTAVNIH POSTIGNUĆA
KATALOZI ZNANJA
Matematika
5. - 8. razreda O©
Katalozi znanja iz matematike (autori: B. Jagodić, I. Mrkonjić, R. Svedrec i
B. Čebin) izrađeni su prema aktualnom nastavnom planu i programu i usklađeni su s HNOS-om.
Katalozi znanja, s riješenim zadatcima, mogu korisno poslužiti učiteljicama/
učiteljima matematike u ostvarivanju ciljeva i zadaća nastave. Služeći se katalozima znanja, učenici će ovladati znanjima i vještinama potrebnim za daljnje
učenje matematike i drugih predmeta, a nužnima za primjenu pri rješavanju
raznih problema.
U katalozima znanja iskazane su teme nastavnog programa, istaknuti ključni
pojmovi, navedena željena obrazovna postignuća te dani brojni primjeri i zadatci, poredani po složenosti, zajedno s uzorcima pismenih ispita znanja.
Format: 16 x 23,5 cm
Cijena:
Opseg: 139 ‡ 248 str.
Matematika 5 ‡ 66 kn
Matematika 6 ‡ 83 kn
Matematika 7 ‡ 77 kn
Matematika 8 ‡ 83 kn
✁
Poziv na pretplatu
NARUDÆBENICA
kojom neopozivo naruËujem(o) katalog znanja:
primjeraka
Poπtovani odgajatelji,
uËitelji, profesori,
struËni suradnici,
studenti, umirovljenici
primjeraka
primjeraka
NaruËitelj:
(ime i prezime / naziv ustanove)
OIB:
Adresa:
Datum:
M.P.
(potpis naruËitelja)
Narudæbe slati na adresu: ©kolske novine d.o.o.; Andrije Hebranga 40,
10001 Zagreb, ili na faks 01/48 55 712
Cijena polugodiπnje pretplate:
za πkole i ostale institucije... 300 kn
za pojedince ..................... 160 kn
za studente i umirovljenike ..130 kn
Školske novine jedini su hrvatski
tjednik koji donosi aktualne informacije o odgoju i obrazovanju,
podupire stručno usavršavanje
prosvjetnih djelatnika i afirmira dobru
odgojno-obrazovnu praksu, uvijek na
strani struke i svojih čitatelja.
Imajte i Vi svoj primjerak
Školskih novina.
✁
✁
Ovime se neopozivo pretplaÊujem(o) na ...................... primjeraka Školskih novina
Ovime naruËujem ogledne brojeve Školskih novina
................................................................................................................
(ime i prezime / naziv ustanove, MB i OIB)
................................................................................................................
(adresa)
..............................................
(mjesto i datum)
M. P.
.......................................
(potpis)
Ispunjeni listiÊ poπaljite na adresu: Školske novine d.o.o.
Hebrangova 40;10000 Zagreb ili na faks 01/4855-712
...........................................................................................................................
(ime i prezime / naziv ustanove, MB i OIB)
...........................................................................................................................
(adresa)
..............................................
(mjesto i datum)
M. P.
...................................................
(potpis)
Ispunjeni listiÊ poπaljite na adresu: Školske novine d.o.o., Hebrangova 40
10000 Zagreb ili na faks 01/4855-712
oglas
www.skolskenovine.hr
Izdanja Školskih novina
www.skolskenovine.hr
✁
NaruËitelj:
NARUDÆBENICA
(ime i prezime / naziv ustanove)
kojom neopozivo naruËujem(o):
OIB:
primjeraka
Adresa:
primjeraka
Datum:
primjeraka
primjeraka
M.P.
(potpis naruËitelja)
Narudæbe slati na adresu: ©kolske novine d.o.o.
Andrije Hebranga 40, 10001 Zagreb, ili na faks 01/48 55 712

SRCEM U POHODE - Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

DARUJMO ŽIVOT PRVA ŠKOLA U HRVATSKOJ U KOJOJ JE

овдје

Zašto je cool nositi nož ili bokser u školu?!

linku - Ivan Supek

Obrazovanjem protiv socijalne isključenosti

Nema razloga za prizivanje katastrofe, ali niti za

Prevencija nasilja putem interneta metodom forum

Ađul - Umihana Čuvidina

Pravilnik o kućnom redu - Osnovna škola Kajzerica

prijave za škole 2014/2015

Priručnik za nastavnike - The Regional Environmental Center for

upisna područja grada zagreba