Edukacija Bijeli štap – kada moguće postaje stvarno fotografija 2 2. Edukacija Budući da ovo kompleksno i odgovorno zanimanje u Hrvatskoj do sada nije bilo verificirano, Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet učinila je povijesni iskorak izradom standarda i programa osposobljavanja instruktora orijentacije i mobiliteta osobama oštećena vida kako bi ovu socijalnu uslugu učinila konkurentnom na tržištu rada. Vodeći se načelima cjeloživotnog učenja i obrazovanja odraslih, Obrtničko učilište Zagreb u suradnji s Udrugom izradilo je kurikulum i provelo proceduru verifikacije ovog zanimanja pri Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih i Ministarstvu znanosti obrazovanja i sporta RH. Edukacija O&M instruktora kroz projekt “Razvoj usluga mobilne podrške za slijepe osobe u Hrvatskoj“ od samih je početaka predstavljala veliki izazov za sve sudionike. To nije teško shvatiti ako razumijemo potrebu sveobuhvatnosti osmišljavanja, organizacije i provedbe ovako dugotrajne i sadržajno bogate edukacije kojoj je konačni cilj bio beskompromisna kvaliteta koja osigurava slijepim osobama neovisniji i aktivniji, a time zadovoljniji i kvalitetniji život. Kako bi polaznici edukacije stekli dovoljno znanja, konzultativnoinstruktivna nastava organizirana je u više nastavnih cjelina koje su se logično nadovezivale jedna na drugu dajući polaznicima mnogo informacija neovisno jesu li polaznici posjedovali predznanja ili ne. 8 Nastavna cjelina Broj sati Teorija Vježbe Ukupno 1. Biopsihosocijalne specifičnosti osoba oštećena vida 20 - 20 2. Okviri i pretpostavke psihosocijalne rehabilitacije 20 - 20 3. Psihološka pomoć i podrška osobama oštećena vida 40 - 40 4. Inicijalna procjena klijenta i kreiranje individualnog programa orijentacije i mobiliteta te vještina svakodnevnog življenja 30 25 55 5. Metodički postupci i tehnike obuke orijentacije i mobiliteta te vještina svakodnevnog življenja 120 150 270 6. Sredstva i oprema te prilagodba unutarnjeg i vanjskog prostora za potrebe provođenja orijentacije, mobiliteta i vještina svakodnevnog življenja 40 45 85 7. Zakonske pretpostavke osamostaljivanja osoba oštećena vida 10 - 10 SVEUKUPNO 280 220 500 Tablica 1. Prikaz nastavnih cjelina prema programu osposobljavanja O&M instruktora. Rb. 9 Mira Sajković: “Program osposobljavanja instruktora orijentacije i mobiliteta osobama oštećena vida osmišljen je kroz 280 sati teorijske i 220 sati praktične nastave. U okviru tih 500 sati edukacije, polaznici su stekli kompetencije neophodne za uspješno obavljanje poslova i zadataka instruktora: • Uvid u prihvaćanje gubitka vida i prisutnih ograničenja, ali i preostalih sposobnosti te pružanje podrške u cilju osnaživanja i poticanja na aktivniji pristup vlastitom životu • Procjena mogućnosti, potreba i interesa korisnika za osposobljavanje za samostalno kretanje te vještine svakodnevnog življenja na temelju uvida u medicinsku i socio-anamnestičku dokumentaciju te inicijalna procjena slijepe osobe • Procjena stanja stresa te pružanje potrebne psihološke pomoći i podrške korisniku te njegovoj obitelji u okviru stečenih znanja • Primjerena komunikacija s korisnicima i njihovim obiteljima, te stručnim suradnicima uz primjenu etičkih načela u radu • Izrada individualnog plana i programa rada iz oba područja programa rada • Razvijanje profesionalnog odnosa, kreativnosti, fleksibilnosti i ustrajnosti u radu kroz ostvarivanje međusobnog povjerenja i odgovornosti • Provedba djelotvorne obuke, prilagođene karakteristikama i mogućnostima pojedinca te zahtjevima okoline • Savjetovanje kod nabavke tiflotehničkih pomagala uz izradu taktilnih karata s ciljem stvaranja mentalnih mapa prostora • Vođenje individualne evidencije o radu i napretku svakog korisnika • Provedba evaluacije obuke iz područja orijentacije i mobiliteta i vještina svakodnevnog življenja s osobama oštećena vida • Primjena zakona i protokola u radu sa osobama oštećena vida • Edukacija i senzibilizacija lokalne društvene zajednice.” 10 10 Tijek edukacije Na temelju verificiranog programa, Udruga je oglasila prijavu kandidata za osposobljavanje O&M instruktora osobama oštećena vida, te se na oglas prijavilo ukupno 38 osoba. Temeljem selekcijskih kriterija i intervjua, odabrali smo 15 kandidata od kojih je njih 13 uključeno u edukaciju. Uz polaznike iz Zagreba, troje ih je bilo iz Siska, te jedna polaznica iz Koprivnice. Polaznici su bili različite životne dobi, vrste i razine obrazovanja, kao i radnog iskustva, što je utjecalo na dinamiku i tijek nastavnog procesa. Edukacija Bijeli štap – kada moguće postaje stvarno Praktični dio nastave provodio se u realnim prometnim uvijetima. Valentina Nemet, prof. defektolog, dugogodišnje iskustvo u radu sa slijepim i slabovidnim osobama na područjima različitih edukacija i provođenja rehabilitacijskih programa za slijepe korisnike u Centru za odgoj i obrazovanje Vinko Bek; uža specijalnost - provođenje obuke za orijentaciju i mobilitet, višegodišnje provođenje vježbi sa studentima iz kolegija peripatologije na ERF-u, sudjelovanje na različitim projektima brojnih udruga slijepih. Mira Sajković, prof. defektolog-rehabilitator, dugogodišnje iskustvo u provođenju programa orijentacije i kretanja, svakodnevnih i socijalnih vještina te opismenjavanja na brajevom pismu u Centru za odgoj i obrazovanje Vinko Bek, iskustvo u osmišljavanju i izvođenju vježbi i predavanja iz područja vještina svakodnevnog življenja studentima ERF-a, te vježbi iz područja orijentacije i kretanja, iskustvo u kreiranju i izvođenju projekata u nevladinim orgnizacijama. Lidija Arambašić, dr.sc., psiholog, dugogodišnje predavačko iskustvo na fakultetu (Filozofski fakultet u Zagrebu, Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu, Medicinski fakultet u Zagrebu, Filozofski fakultet u Sarajevu), više od 20 godina iskustva u vođenju različitih edukacija u nevladinom sektoru, 12 godina intenzivnog i izravnog praktičkog angažmana u području uspostave i provedbe psiholoških kriznih intervencija, bogato iskustvo u vođenju supervizije psihosocijalnog rada stručnjaka različitih pomagačkih zanimanja u vladinom i nevladinom sektoru. Tko su bile edukatorice? 11 11 • Orijentacija i mobilitet slijepih • Vještine svakodnevnog življenja • Psihologija. Tijekom ove edukacije polaznici su stekli znanja i vještine kojima znaju i mogu identificirati potrebe, mogućnosti i interese korisnika s oštećenjem vida kreirajući i provodeći niz testova inicijalnih procjena. Nadalje, naučili su planirati i osmisliti te provesti individualnu obuku iz područja orijentacije i mobiliteta te vještina svakodnevnog življenja, planirati kao i predvidjeti optimalne trase kretanja, prilagoditi prostor i pomagala te komunicirati na primjeren način s korisnicima i pružiti im osnovnu psihološku podršku kako bi umanjili prisutan stres uzrokovan gubitkom vida. Naučili su aktivno sudjelovati u kreiranju različitih promotivnih i drugih edukativnih materijala. Iz područja psihologije u edukaciju su uključene teme koje su važne ne samo u procesu poučavanja slijepe osobe novim vještinama svakodnevnog življenja i brige o sebi, već su bitne i tijekom razdoblja primjene, odnosno održavanja naučenoga. Općenito govoreći, riječ je o četiri tematske cjeline: komunikacija i rješavanje konflikata, pružanje psihološke podrške korisnicima i njihovim obiteljima, motiviranje korisnika na aktivno sudjelovanje u procesu psihosocijalne rehabilitacije i proces gubitka i tugovanja. „Kako bih prevladala osobni strah, vježbala sam hodanje po stepenicama s povezom na očima u poznatom kućnom okruženju čak dva dana!“ 12 U okviru nabrojanih skupina tema obrađene su sljedeće specifične psihološke teme: komunikacija, povjerenje i otpori, izlaženje na kraj s teškim ljudima, sukobi i njihovo ublažavanje/ rješavanje, stres i načini suočavanja sa stresom, gubitci i podrška u procesu tugovanja. Kako bi polaznicima na što kvalitetniji način približili programske cjeline, nastava je organizirana u skladu s najsuvremenijim zahtjevima edukacije, što uključuje korištenje suvremenih računalnih tehnologija, praćenje video i ostalih materijala, dostupnost svih materijala u tiskanom i digitalnom obliku i sl. Edukacija Bijeli štap – kada moguće postaje stvarno Edukacija je obuhvaćala tri glavna područja: Uz metode usmenog izlaganja i metode razgovora često se primjenjivala i metoda demonstracije, metoda praktičnog rada te metoda diskusije koja je uključivala svakog polaznika direktno u problematiku. Praktični dio nastave iz područja orijentacije i mobiliteta odvijao se u prirodnim prometnim uvjetima, u početku vježbajući s povezom na očima, a kasnije i sa slijepim osobama kao korisnicima usluge. “Kao što je vidljivo iz pregleda kompetencija, osim specijalističkih znanja i vještina iz područja orijentacije i mobiliteta te vještina svakodnevnog življenja, proces obuke korisnika odvija se kroz interakciju nekoliko važnih, ustvari, neizbježnih činitelja/ utjecaja. To su instruktor orijentacije i mobiliteta, slijepa osoba, njezina uža i šira obitelj, njezin egzosustav (socijalno okruženje, okolinski utjecaji), te njezin makrosustav (kultura i subkultura u kojoj slijepa osoba živi). Zbog navedenih razloga, nije moguće očekivati veliku uspješnost poučavanja slijepe osobe bez poznavanja temeljnih psiholoških principa povezanih s djelovanjem pojedinca, obitelji i užih ili širih društvenih skupina. Konkretno govoreći, u procesu poučavanja i učenja izravno sudjeluju instruktor orijentacije i mobiliteta te slijepa osoba, a povremeno i članovi uže i šire obitelji slijepe osobe. Svi oni u taj proces unose svoje osobine ličnosti, sposobnosti, postojeća znanja i vještine, stavove, uvjerenja, vrijednosni sustav itd. Usto, na proces učenja djeluju i činitelji povezani s međusobnim interakcijama između spomenutih pojedinaca. Konačno, valja imati na umu da je projektom predviđeno poučavanje kasnije oslijepljelih osoba, a radi njihova što većeg osamostaljivanja. To je važno istaknuti jer ljudi poznijih godina, prirodno, već posjeduju dugogodišnje i zato teško promjenjive navike. Sve to posao instruktora orijentacije i mobiliteta čini iznimno složenim i zahtjevnim.” Lidija Arambašić 13 “Instruktor O&M svojim profesionalnim znanjem i vještinama omogućuje slijepim osobama da, ovisno o svojim objektivnim mogućnostima i realnim željama, postanu neovisne u kretanju određenim trasama, realni u procjenama prostorno-vremenskih sklopova, osposobljeni za primjenu različitih tehnika korištenja dugog bijelog štapa u različitim uvjetima, te da pritom zadrže ili razviju primjerenu sigurnost i brzinu u kretanju koja će omogućiti učinkovito kretanje.” Ovako zaokruženo osposobljavanje čiji je rezultat dvanaest certificiranih stručnjaka na području programa orijentacije i mobiliteta te vještina svakodnevnog življenja, predstavlja iskorak prema novim mogućnostima osposobljavanja, zapošljavanja i konkurentnosti na tržištu rada. Edukacija Bijeli štap – kada moguće postaje stvarno Valentina Nemet Također, ovo pruža novu nadu slijepim osobama da bez obzira na vrijeme gubitka vida, starosnu dob ili životno okruženje (gradska ili ruralna područja) imaju mogućnost dobiti kvalitetnu obuku kojom će ostvariti svoju samostalnost i neovisnost. Praktične vježbe iz područja vještina svakodnevnog življenja organizirane su u Centru za rehabilitaciju Silver, kao suradničkoj instituciji na projektu. Nastava psihologije od polaznika je zahtijevala visoku razinu interakcije s predavačem, obogaćena iskustvenim vježbama u kojima su mogli prepoznati brojne životne situacije te kako da se, kao budući stručnjaci, s njima nose u radu sa slijepim osobama. Po završetku šestomjesečnog osposobljavanja za instruktora orijentacije i mobiliteta osobama oštećenog vida organizirana je i provedena završna provjera stručnih znanja u pisanom i usmenom obliku, ali i praktičnom radu na terenu u realnim prostorno-vremenskim uvjetima s potencijalnim korisnicima. Na ispitima su polaznici pokazali visoku razinu teorijskih znanja uključujući razumijevanje orijentacije u prostoru, tehnike kretanja slijepih, sposobnost prenošenja informacija kao i motiviranost za rad u ovom području. Polaznica edukacije 14 „Tijekom studija edukacijske rehabilitacije, stekla sam široka teorijska znanja i praktična iskustva vezana za osobe s invaliditetom općenito. Osobno područje interesa nekako mi je uvijek bilo vezano uz rad sa slijepim i slabovidnim osobama. Više kolegija o osobama s oštećenjem vida, Svečanost dodjele certifikata prvoj generaciji instruktora orijentacije i mobiliteta održana je 24. srpnja 2014. godine u ZgForumu u Zagrebu. uključujući i one vezane za orijentaciju i mobilitet, bilo je razmješteno tijekom 5 godina studija. Edukacija za instruktora orijentacije i mobiliteta, koju je organizirala Udruga, pružila mi je izvrsnu priliku da znanja uže i šire vezana uz ovo područje obnovim i učvrstim kroz dodatno praktično iskustvo.“ 15 Bijeli štap – kada moguće postaje stvarno Priča korisnika Odabir instruktorica Prateći razvoj polaznika tijekom edukacije od početka pa sve do završnih ispita, stručni tim Udruge je, u suradnji s edukatoricama, imao težak zadatak izbora triju O&M instruktora koji će u narednih šest mjeseci rada u pet hrvatskih županija obučiti 30 slijepih i visoko slabovidnih osoba za kretanje uz pomoć bijelog štapa te ovladavanje vještinama svakodnevnog življenja. Kriteriji koji su nas vodili do izbora instruktora: • profesionalnost • etičnost • fleksibilnost • razvoj kompetencija • spremnost rada na terenu • vozačka dozvola… Tri odabrane instruktorice su Mladena Funtek, Renata Jerković i Iva Toš. Nepoznati uvjeti koji su ih očekivali na terenu, zahtijevali su temeljitu pripremljenost. Kako bi to osigurali, stručni tim Udruge osmislio je trodnevne pripremne radionice u uredu Udruge kojima su instruktorice dobile detaljne informacije o projektu, ciljevima i predviđenim aktivnostima, kao i dodatnu edukaciju za rad s korisnicima. Taj dio edukacije odnosio se najvećim dijelom na provedbu intervjua s korisnicima, individualne potrebe korisnika, načine motiviranja i profesionalnog ophođenja. Također, instruktorice su provele inicijalne intervjue sa slijepim zaposlenicama Udruge, te su analizirani i drugi alati ključni za provedbu aktivnosti obuke korisnika na terenu (dnevnik rada, mjesečni i završni izvještaji, individualni plan aktivnosti). Po završetku radionica, instruktorice su uvidjele da se nalaze pred velikim profesionalnim izazovom, ali su istovremeno pokazale spremnost da se uspješno nose sa svim uvjetima koji ih očekuju. Instruktorica O&M 16 „Za vrijeme obrazovanja na fakultetu i osposobljavanja za instruktora orijentacije i mobiliteta često su naglašavane profesionalne karakteristike koje su potrebne za ovo zanimanje. Iz iskustva rada na terenu, kod sebe prepoznajem porast strpljenja i empatije, što mi pomaže u mom profesionalnom radu s osobama s oštećenjem vida.“ Mirjana Haramina duhovita je i ponosna gospođa koja je u protekla dva mjeseca napravila ogromnu promjenu u svom životu – nakon osam godina, prvi put rasklopila je bijeli štap i krenula na obuku. Upustila se u avanturu samostalnog kretanja ulicama Petrinje, od trgovine i ljekarne pa sve do tržnice: “Motivirala me samostalnost. Nisam izlazila iz dvorišta od straha da se neću znati vratiti, a onda još i osjećaj da te svi gledaju, a ti trebaš pogoditi gdje je cesta, gdje je šljunak, gdje je ravno. Meni je uvijek kriva cesta! Sada sam se osamostalila u toj mjeri da nemam strah i da me nije briga tko me gleda.“ Iako je članica udruge duži niz godina, za gospođu Mirjanu ona je dobila smisao tek kad se otvorio Dnevni centar slijepih. Kroz druženja s članovima i zajedničke aktivnosti - od dramske i tkanja do psihološkog savjetovanja i kuhanja kave, Mirjana je na neki način bila izazvana da se suoči sa strahom od bijelog štapa i samostalnog kretanja „Nisam se ni trudila, štap sam imala šest godina, no nisam ga niti jednom izvadila. A onda sam krenula u udrugu. Često sam bila na tkanju, na glini, znali smo pjevati, zezati se. Oni me dovezu autom i vrate. Jedna gospođa stalno mi je zvocala: ″uzmi štap, gdje ti je štap…“, i onda sam jednoga dana uzela štap iz ormara, na čemu sam joj zahvalna, a predsjednik udruge Danko, pozvao me da krenem na obuku.“ Za Mirjanu ključno je bilo prevladati osjećaj srama od prihvaćanja bijelog štapa, kao i osjećaj da se time na neki način priznaje poraz, odnosno prijelaz u stanje sljepoće, iz vrlo komplicirane i promjenjive slabovidnosti. No, nakon što je Mirjana uspješno nadvladala tu ključnu unutarnju prepreku, nikakva joj vanjska, fizička ili društvena prepreka više nije predstavljala problem. U tome joj je uvelike pomoglo jasno vođenje instruktorice Ive s kojim je prošla niz trasa. „Iva je izuzetna. Kada nešto ne štima - reći će mi. Puno mi je pomogla. Danas sam se sjetila da bih mogla ići kupiti zelje i bilo mi je draže da idem sama jer je moj muž ponekad nervozan, upozorava me da ne fulam, pa se ja još više zmotam. Tako sam lepo otišla van do dućana, kupila zelje, na povratku sam naišla na jedan šaht, a onda fulala drugi. Susjed me pitao idem li doma, pa sam se vratila i našla kuću… Ja se oko toga ne sekiram.“ Mirjana je odlučila da će, čim prođe klizavica i zima, krenuti u redovne šetnje i to najčešće sama kako bi se bolje koncentrirala: „Šetat ću po gradu, ići ću u sjemenaru, u moja dva dućana, do frizerke, do lota, do centra, crkve i placa. Mogla bih i do pošte, ona je na lijevoj strani, a ako ne prepoznam zebru - imam jezik pa ću pitati. Na početku sam bila sva zgrčena - uz desnu ruku u kojoj mi je štap i lijeva mi je ruka bila zgrčena, toliko sam se trebala koncentrirati. Sada sam puno sigurnija. Meni su moje trase dovoljne. Rekla sam i sinu – doći ću ti u posjetu, sjest ću na autobus pa za Zagreb. Kada dođem pitat ću gdje je taksi. Više mi to nije nikakvo opterećenje.“ Mirjana je odlučna nastaviti se samostalno kretati, pri čemu ima podršku muža s kojim živi i troje djece koja često dolaze u posjetu. Ipak smatra da bi bilo važno da i ukućani prođu obuku. Tada bi bolje razumjeli kako je to kretati se bez vida, čime bi se smanjila i njihova briga, ali i naučili bi davati upozorenja koja su razumljiva ili nisu pretjerano zahtjevna tj. kritična. Njihova podrška je dragocjena, posebice muževljeva: „Trebala bih se više šetati, i on me na to nagovara, a kada mi se ne da, on mi kaže: “Mici, vodim te na sladoled!” - i ja sam odmah za!“ Mirjana se nada da će udruga nastaviti sa svojim raznolikim programima, posebno s dramskom grupom, kreativnim radionicama i izletima. Mogućnost posudbe audio knjiga iz sisačke knjižnice mnogo joj znači. Puna optimizma, u očekivanju proljeća, Mirjana poručuje drugima koji se dvoume: „Važno je za sve koji su još slabovidni da krenu na obuku dok još nešto vide. Sa štapom je lakše i bolje – ljudi te vide, zaobići će te i pomoći će ti. I baš vas briga što drugi misle! Zadovoljna sam svojim životom - svoj križ ne bih dala nikome, na njega sam se naučila i moj je!“ 17
© Copyright 2024 Paperzz
