IVE JEROLIMOV:
BAKA MI JE SPASIJA
GLAVU PROTIV SPARTE
TORCIDA KOMIN:
NAPRAVIT ĆEMO
JOŠ DUŽI MURAL
SLOBODNA
DALMACIJA
broj 1, travanj 2012.
novi
uzlet
bijelih
KRSTIČEVIĆ DOVODI
MLADE LAVOVE
Poštovani
čitatelji i,
dakako,
navijači
Hajduka
8Pred vama je prvi broj revije
Slobodne Dalmacije Naprid bili,
posvećene najvećemu klubu. I tu
gotovo da nije potrebno davati
dodatna objašnjenja. Jer, i u trenutku dok ovo pišem, na službenoj
Hajdukovoj internetskoj stranici
objavljene su dvije vijesti koje
dovoljno govore zašto je potrebna
ovakva revija. Prva je o okupljanju
naših ljudi u predalekoj Arizoni, u
Phoenixu, koji su organizirali učlanjivanje u redove velike navijačke
bijele vojske. Za početak su Nikola
i Silvano, navodi se u vijesti, i na
tablice svojih automobila stavili
ime najdražeg kluba.
I druga je i te kako zanimljiva.
Podaci govore kako je Hajduk
najgledanija momčad (kako kod
kuće, tako i na gostovanjima) u
aktualnom domaćem prvenstvu, i to daleko ispred rivala
iz Zagreba. Kad su u pitanju
domaće utakmice, tu “bijeli”
uopće nemaju konkurencije,
jer se na Poljud do sada slilo
121.500 gledatelja, dok je na
drugome mjestu momčad koja
je u Maksimir privukla malo više
ljudi negoli Istra na stadion u
Puli, tek 43.150. Ili, gotovo tri
puta manje... A da ne zaboravimo, Hajduk je tek drugi...
Naprid bili treba samo osnažiti
tu ljubav prema jedinom klubu,
ali i predstaviti sve koji za taj
klub žive, od igrača, trenera,
ljudi iz klupskog vodstva, do
svih vrijednih pojedinaca koji na
Poljudu rade, pa do navijača i
igračkih legendi “bijelih”.
Ivo Jerolimov o Ivi Jerolimovu
Barba Ivu koji je u Hajduku igrao šezdesetih godina slučajno smo zatekli na prečkoj rivi
kako uređuje ljetnu terasu ispred svojeg ugostiteljskog objekta.
Pripremamo se za turističku sezonu koja je pred vratima. Mora se, nema druge. A vi došli
vidjeti našega Ivu koji je ostavio dobar trag u Hajduku. Bio je na terenu srčan, snažan i prodoran, ka i svi mi Prečani. Ponosni smo na njegovu ulogu u našem Hajduku – dometnuo je
šjor Ivo dok je sa skalina potkresavao palmu.
Vladimir DUGANDŽIĆ/CROPIX
2 NAPRID BILI
Ovaj je magazin namijenjen
svim Hajdukovim navijačima, i
onima koji su i tisućama kilometara daleko od Splita i Dalmacije,
i onima koji vjerno prate klub na
svim gostovanjima, pa do hajdukovaca koji, redovito ili povremeno, dođu do Poljuda.
I nije bitno na kojoj tribini sjede... Jer svi su oni Hajduk.
Ivo BONKOVIĆ
NAPRID BILI 3
evo me doma
mato neretljak nakon sedam godina na
dalekom istoku, ponovno u najdražem dresu
Hrvatsku ću napuniti
gostima iz
koreje
Djeca su mi naučila japanski
i korejski, a moj cilj je nakon
ove sezone igrati još dvije godine,
do nekih 35 godina. To je neka granica.
A onda? Već sam sagradio kuću na Čiovu...
Pero SMOLČIĆ
vladimir dugandžić/cropix
4 NAPRID BILI
NAPRID BILI 5
boris kovačev/cropix
vladimir dugandžić/cropix
Neretljak se brzo uklopio
u prvu momčad, već je odigrao
i prvi derbi s Dinamom
8Ima već više od tri mjeseca otkako
se Mato Neretljak vratio u Hajduk.
Iza njega duga je avantura s Dalekog
istoka, prvo u korejskom Suwon Bluewingsu (2005. - 2008.), pa japanskom
Omiya Ardiji (2009. - 2010.) te prošle
godine opet u dresu korejskog Suwona, sve do siječnja ove godine kada se
vratio na Poljud.
- Vratio sam se otkad, već je dosta
prošlo - nasmijao se Neretljak te dodao:
- Ma super je doma.
Samo je Andrić stari
Što je u Hajduku drugačije danas u
odnosu na 2005. godinu?
6 NAPRID BILI
- Dosta se toga promijenilo. Sve, zapravo. Mlađi ljudi, novi ljudi, drugačiji
ljudi.
Kakvi su to sad drugačiji ljudi?
- Ne govorim to ni kao pozitivno
ni kao negativno. Jedna je, međutim,
loša strana, da Hajduk nije kao prije uz
bok Dinamu u utrci za naslov prvaka.
Ali, ja vjerujem da će to vrijeme opet
doći. Ima šanse, puno je tog dobroga u
klubu, ali treba ustrajati u tome.
Kažete, ima i starih poznanika? Koga
ste ostavili 2005. i opet sada zatekli
u klubu?
- Ima tu poznatih, od oružara, radnika koji rade oko terena, fizioterapeuta... I tek jedan igrač, Andrić. Čak mi-
Vidio sam, uz Koreju i Japan, još
i Kinu. Od te tri države Koreja mi
je najbolja. Japan je prenapučen.
A Kinezi... To je raspašoj. Ne možeš
im vjerovati nikad
slim da je on otišao pola godine prije
mene (otišao 2004. u Panathinaikos,
nap. a.), ali smo igrali zajedno dosta
vremena.
A još ste više vremena proveli u Južnoj Koreji i Japanu?
- Sedam punih godina proveo sam
tamo, ukupno pet u Koreji, dvije u Japanu i bilo je odlično. Ne bih se mije-
njao, makar sam prije imao želju ići na
europski zapad, nisam zažalio.
Što vas je to tamo oduševilo i zadržalo punih sedam godina, daleko
od prijatelja, rodbine...? Što je bolje
nego u Hrvatskoj?
- Nažalost, financije... Tamo si oslobođen svih problema. Plaća nikad ne
kasni. Oni su jako pošteni ljudi. Ako
radiš, imaš sve, ako ne radiš, šutnu te
nogom u guzicu i ideš doma. Oni previše cijene svoju državu, svoj narod.
Hrvatska je rasprodala sve što se može
rasprodati, totalno su u tome drugačiji
od nas.
Naš je dojam izdaleka da su plaće u
Južnoj Koreji jako visoke?
- Znam da je prosječna plaća oko
dvije tisuće dolara, dakle oko 11 tisuća
kuna, imaju vrlo visoki standard, no i
puno je skuplji život. Glavni grad Seul
vrlo je skup, ali po meni među najljepšima u svijetu.
Kina je raspašoj
Dobro ste upoznali zemlje Dalekog
istoka, koja vam je srcu najviše prirasla?
- Vidio sam, uz Koreju i Japan, još i
Kinu. Od te tri države Koreja mi je najbolja. Japan je prenapučen, površinski
malo veći od Koreje, a ima oko 140
milijuna ljudi (Južna Koreja ima oko
49 milijuna ljudi, nap. a.). Tokio je kao
glavni japanski grad fantastičan, ima
35 milijuna ljudi, ali prostora ni za što.
A u Koreji...?
- Tamo je ogroman prostor, to je
druga Amerika i ljudi vole živjeti. Japanci su “roboti”, znaju se zabaviti, ali
manje. A Kinezi... To je raspašoj. Ne
možeš im vjerovati nikad, ni kad si s
njima u crkvi.
Kina ipak napreduje, modernizira se.
Sve je jači zapadnjački utjecaj na njih?
- Dosta se dobro razvijaju, ali oni
nisu pošteni kao ljudi u Koreji i Japanu. Pazi ovako, Japanac, što ti obeća,
to ti je sigurno, Korejac, što ti potpiše,
to ti je sigurno, a Kinez... Njemu nikad
ne možeš vjerovati.
NAPRID BILI 7
tom dubravec/cropix
Na kraju sezone ćemo razgovarati kako
i što dalje. Uvijek ostavljam otvorena
vrata, ovdje mi je dobro. Na kraju
sezone ćemo sjesti i razgovarati, ja
sam čovjek od riječi, ne treba žuriti
Daleko od očiju, daleko od reprezentacije.
Odlaskom na Daleki Istok Mato je ispao iz
izbornikovih kombinacija
8 NAPRID BILI
Dobro, posla je puno, očito. Ljudi su
vrijedni u Koreji, ali valjda se vole i
opustiti? Popiti koju...?
- Tulumi su strašni, imam dosta prijatelja koji drže klubove i restorane tamo u
koje dolaze ljudi iz cijelog svijeta i stvarno nema što nema. Nije mi kuća nedostajala zbog toga, bilo je tamo zabavno.
Je li teško steći prijatelje u tako različitoj kulturi?
- Imam dosta prijatelja, i Korejaca,
ali iskreno, najviše su to Ameri i ljudi s
ovog podneblja, moj najbolji prijatelj
i crnogorski reprezentativac Dejan
Damjanović (FC Seoul, nap. a.), potom Anđelko Ćuk, hrvatski odbojkaš.
Pratio me u Koreji dvije godine, pa
za mnom u Japan, pa opet u Koreju...
Uvijek smo bili u blizini. Prijatelj sam
i s puno Amerikanaca, mnogi od njih
rade u Samsungu.
Što se pije na tulumima?
- Piješ što voliš. Korejci najviše piju
soju, rakiju od riže, čita se “sođu”. Piju
to s pivom, s viskijem, piju sve zajedno
i “zamotaju” to ekspresno, njihovo pijanstvo traje sat vremena, ne više. A mi
se smijemo sa strane.
Kad ste napustili Hrvatsku 2005. godine, već ste bili oženjeni!
- Bio sam oženjen i imao jedno dijete, te godine sam dobio i drugo dijete,
supruga Ankica rodila je u Hrvatskoj, a
treće dijete, sin Borna, rodilo se u Japanu. Najstarija kći Ružica ima 12 godina,
Mija šest, a Borna će krajem mjeseca
navršiti dvije godine.
On se rodio u Tokiju?
Točno, Japanac.
Djeca su veći dio života provela na
Dalekom istoku, govore “stotinjak”
jezika...?
Naučili su korejski, japanski čitaju i
pišu.
I hrvatski?
Točno. Imali smo uz to i sreću, išli su
u dobru međunarodnu školu pa su naučili odlično i engleski.
Pa onda već sada mogu birati posao
koji žele?
Pa vidjet ćemo. Još su mali, dug je
put pred njima.
A mali Borna, zna li on korejski?
On tek sluša i uči od nas u kući. Pomalo.
Supruzi Ankicu sigurno je teško prije
sedam godina pala tolika promjena?
U početku, moram biti iskren, jako
teško se snašla. Malo je naših ljudi
tamo. S vremenom se navikla. Još je
teže bilo kad smo otišli u Japan. U Koreji je drugačije organizirana škola. Autobus dolazi pred kuću, u Japanu moraš djecu sjesti na vlak ili sam voziti.
A udaljenosti su sigurno goleme?
Nije daleko do škole, ali za tri kilometra treba ti sat vremena. Nema u
nas toga da pustiš djecu samu usred
tolike gužve, jer govorimo o gradu od
30-ak milijuna ljudi.
Nazvao me Maleš
Sigurno se razveselila kad je čula da
se vraćate u Hrvatsku?
Ona je navijala za povratak prvo u
Koreju u prošloj sezoni, tamo smo imali organiziran život, a normalno da joj
je sada drago da smo se vratili ovdje.
Sve se desilo u jednoj noći, u pet minuta. Sada baš uživa.
Tko je zaslužan za tih “pet minuta”?
Zvao me predsjednik Maleš. U
Suwonu sam bio “višak stranaca”, ali
tamo sam dugo bio ključni igrač i imam
odlične odnose s vodstvom kluba. Ipak,
malo sam se umorio i osjetio sam prigodu da bih mogao otići i u klubu mi
nisu radili probleme. Odlučio sam otići
sedam dana prije poziva u Split.
Imao sam pozive drugih korejskih
klubova, no onda je stigao Malešov
poziv i evo me.
Na koliko dugo? Zasad samo do ljeta?
Rekao sam da ćemo na kraju sezone razgovarati kako i što dalje. Uvijek
ostavljam otvorena vrata, ovdje mi je
dobro. Na kraju sezone ćemo sjesti i
razgovarati, ja sam čovjek od riječi, ne
treba žuriti.
Je li Mato Neretljak na Dalekom istoku zaradio dovoljno novca da bude
miran do kraja života?
Ako sam normalan, jesam. Ali, kako
kažu, pameti i para nikad dosta. Ako
sam normalan, mogu izdržati, ali nikad
ne znaš, život je dug. Čovjek koji ima
djecu, ima i velike troškove.
Ove godine navršit ćete 33 godine,
opišite nam idealni scenarij kraja
vaše karijere?
Ovako, moj cilj je nakon ove sezone
igrati još dvije godine, do nekih 35 godina. To je neka granica. Fizički se osjećam izvanredno. Kad vidim da više ne
mogu, sam ću se povući. Zdravstveno,
nikad nisam imao problema, Bog mi je
dao takvu sreću.
NAPRID BILI 9
Ako s ovim mladima mogu trčati
lagano bez problema, dok to mogu,
igrat ću. Ako budem tako mogao i dalje, nakon 35., zašto ne? Ali, mogu se i
prije povući.
Mladi ne mogu sami
Hajduk će se u budućnosti mahom
osloniti na mlade igrače. Je li to
ispravan put?
Prvo, dosta je, i previše, mladih
igrača, ali Hajduk se opredijelio za to
i ja se slažem s time. No, nisam za to
da samo igraju mladi, ovom Hajduku
uvijek trebaju tri iskusna. U utakmici
protiv Slaven Belupa nije bilo ni Andrića ni Anasa Sharbinija i nije bilo
lako. Hajduk mora u svakoj liniji ima-
10 NAPRID BILI
ti po jednog iskusnog igrača i to nije
samo moje mišljenje, već, vjerujem, i
mišljenje struke i velikog broja navijača.
I onda uz tri iskusna gurati mlade. I ne
pola godine tako, nego ustrajati dvijetri godine. Sad, može li to klub izdržati i
podnijeti, to je pitanje za druge.
Jeste li iznenađeni razmjerima katastrofalnog stanja u hrvatskom nogometu?
Nisam iznenađen jer sam pratio sve
i s Dalekog istoka. Liga je prije bila kraća, 16 klubova je previše, i to svi znaju.
Ovo je stvarno postala lakrdija da se
izbacuje jedan klub s velikom tradicijom kakvu ima Varaždin. Ako se već
izbacuju, trebalo ih je zadržati barem
do kraja sezone, a HNS im
je nekako trebao pomoći.
Jesu li ljudi u HNS-u krivi
za krah Varaždinaca?
Ne krivim ja ljude u Savezu, vjerojatno oni žele
najbolje. No, sramota je i
to da se prekida utakmica
između Istre i Pule. To je
previše rigorozno. Treba
drugačije reagirati, to
nije dobro ni za koga.
Kad se zagledate u
sadašnji kadar Hajdukovih prvotimaca, ima
li tu štofa za osvajanje
naslova prvaka Hrvatske
u bliskoj budućnosti?
Moramo biti svjesni da
Hajduk mora prodati Vukušića. On je izuzetno kvalite-
vladimir dugandžić/cropix
Nisam za to da samo igraju mladi,
ovom Hajduku uvijek trebaju tri iskusna.
U utakmici protiv Slaven Belupa nije bilo ni
Andrića ni Anasa Sharbinija i nije bilo lako
Mato je u korejskom Suwonu
ostavio dubok trag, a klub mu
nije radio probleme prilikom
transfera u Hajduk
tan igrač, ali klub mora živjeti od nečega.
Njega i Anasa Sharbinija ja bih stavio u
izlog. Budućnost treba graditi na malom
Josipu Radoševiću koji je jako dobar
igrač, Lendrić koji dobiva sve više šansi,
pa mladi Andrijašević, i dalje Kiš i kompanija, da ne nabrajam previše...
Što će novo klubu donijeti novi trener prve momčadi Mišo Krstičević?
Hajduk se odlučio za Mišu Krstičevića, onda mu mora dati vremena. Ružno je kada se trener mijenja svaka tri
mjeseca, od toga nema ništa.
Vi ste polako tijekom karijere izgradili i temelje za život nakon nogomet?
Već sam sagradio kuću na Čiovu,
prije četiri-pet godina. Imam turističku agenciju koja organizira putovanja
Koreja - Hrvatska. Krenulo je prije dvije
godine, polako ide nabolje.
Imate li vremena za angažman u turističkoj agenciji?
Jako malo sam angažiran, idem kad
baš moram. Većinu poslova vodi moj
prijatelj Nikica Dorešić, izuzetno spo-
soban, završio je školu i fakultet u Južnoj Koreji, govori korejski i engleski.
Japanci nas znaju
Što konkretno radi vaša agencija?
Hrvatska je mala država i sve relacije
s istoka Azije Hrvatsku su “hvatale” u
samo jedan dan, ili pola dana. Recimo,
slagao se put u Rim, onda se jedno poslijepodne “ubacivala” Hrvatska.
Odlučili ste ponuditi drugačije?
Mi smo to uspjeli promijeniti. Sad se
radi putovanje Italija i Hrvatska zajedno, dva dana u Italiji, dva u Hrvatskoj.
Pokušat ćemo ubaciti Međugorje i
Bosnu. Uglavnom, Hrvatska je u 2011.
bila među top 10 destinacija u Koreji.
Proteklih godina ipak je u Hrvatsku
dolazilo više Japanaca nego Korejaca?
Japanci su više znali o nama jer Turistička zajednica Hrvatske postoji u Tokiju.
No, kako se naša tvrtka otvorila u Koreji,
proširili smo se i tamo. U idućih pet-šest
godina očekujemo znatno veći broj Korejaca u Hrvatskoj - najavio je Neretljak.
NAPRID BILI 11
ususret euroligi
Kakav nas Hajduk čeka u sljedećoj sezoni s novim trenerom
Mišini mladi lavovi
zaslužuju
strpljenje
Nakon sezone 2002./03. nikad trener koji je
počeo sezonu nije dovršio posao, znalo ih se i
više izredati... Vrijeme je da Miši damo vremena
Slaven ALFIREVIĆ
8Hajduk ima sve osim – novca. Kakav
ćemo onda Hajduk gledati iduće sezone? Mlad, poletan, borben... Svakako
bitno oslabljen ako se prodaju, a trebali
bi, Ante Vukušić i Anas Sharbini, a u
velike zahvate i kupovine na tržištu Hajduk se jednostavno ne smije upuštati.
Zato, molim vas, bez imperativa...
A može li se takav Hajduk svejedno upustiti u borbu za titulu prvaka?
E, u tom grmu leži zec. Kakav god da
jest, borba za naslov uvijek je Hajduku
prioritet, nešto što je “must have”, bez
čega se ne može, pa makar to bila utrka za nedostižnim horizontom.
Vražja tablica
vladimir dugandžić/cropix
Jer, kad se kaže na primjer treneru
Krasimiru Balakovu - samo ti dođi,
uzmi momčad, gradi je, osiguraj izlaz u
Europu, a na titulu ćemo zapucati tek
za godinu -dvije, već na prvom koraku
Dinamova bijega od pet-šest bodova
u Poljudu i uokolo zavlada – drama!
Zaboravi se što je rečeno, kakav
je objektivni plan, gleda se tablica i
počne odbrojavanje koliko to Dinamo
bježi.
Evo, sad smo svjedoci, pred Uskrs,
da je Dinamo pobjegao na golemih 15
bodova. To što je Hajduk glatko drugi
malo koga zadovoljava.
U međuvremenu je promijenjen trener, “krivac” Balakov što je Dinamova
prednost tolika, doduše, sam je otišao... ako to nešto mijenja na stvari.
12 NAPRID BILI
U svakom slučaju, sadašnji kormilar
Mišo Krstičević smije samo privremeno govoriti kako momčad sondira tek
za – iduću sezonu.
Ali, dokle? Jer, već zarana, u ljeto,
sustiže nas standardna priča s okusom
imperativa: je li se plasirao u Europsku
ligu, kako je prošao protiv Dinama, kakvo mu je stanje na ljestvici, odnosno,
drži li se korak s Dinamom...
Treneri za pola sezone
To jest i nije normalno. Na primjer,
kad je to zadnji put jedan trener odradio u Hajduku cijelu sezonu? Hm,
samo malo da pronađemo... dakle, bio
je to Zoran Vulić u sezoni 2002./03.,
nije bio prvak, osvojio je “samo kup”,
ali je stekao kredit da i iduće sezone
bude trener.
Nakon te 2002./03. nikad trener koji
je počeo sezonu nije dovršio posao,
znalo ih se i više izredati...
Ovo je zapravo samo uvod u najavu
kakva nas čeka iduća sezona, kakav
Hajduk dogodine... I zahtjev: budimo strpljivi s Krstičevićem, dajmo mu
vremena. Hajduku nema druge, treba
mu:
- kvalitetan rad: Mišin stožer,
uvjereni smo, može ga osigurati;
- promocija mladih nogometaša:
ima ih, čuvajmo živce s njihovim
oscilacijama;
- vrijeme: izdržati i ne padati
u nesvijest na prve kikseve
Je li to puno? Nije malo. Kakav ćemo
Hajduk gledati ovisi i o – Dinamu, oni su
također slabiji nego 2007. kad su imali Modrića, Da Silvu i društvo, ali drže
distanciju od Hajduka i nižu titulu za
titulom, evo sedam zaredom. Mogu li i
osmu?! Ako oni oslabe, onda će i Hajduk
barem prividno biti jači, konkurentniji.
Jasno je da Hajduk želi prodati Vukušića i An. Sharbinija, upitan je ostanak bekova Jamesa i Lime, kapetana Andrića,
pa iskusnog Neretljaka koji se u startu
vratio samo na tri mjeseca, te Ozobića
koji je posuđen od Spartaka iz Moskve,
ali s opcijom da ga se može i otkupiti.
Mladi su već tu
Valja vidjeti da li Maloču, kad se
oporavi od ozljede koljena, zaustaviti
i dati mu poboljšan ugovor, ili mu dopustiti da se proda. To su ključne dileme odlaska, a manje je važno kako se
još razići s Vukovićem, K. Ljubičićem,
Ah. Sharbinijem.
U rubrici dolasci bitne su promocije mladih, na beku M. Barišić, stoperi
Elez, A. Milić, Peričić, ključan je udarni tandem veznog reda Andrijašević
– J. Radošević, sada viđen u Koprivnici, a u napadu za pravom šansom vape
Lendrić, pa daroviti Kiš i Džoni (valja
vidjeti što s Jelavićem). Nailaze i krilni
ofenzivci Tomaš i Tomičić.
Ključno: dajmo Krstičeviću vremena, budimo svi zajedno – strpljivi. To je
Hajduk za iduću sezonu!
NAPRID BILI 13
zabij gol
‘Torres iz Solina’ Ivan Lendrić
grabi svaku priliku na terenu
Sanjam gol pred
SJEVEROM I
TORCIDOM
Vladimir Dugandžić/cropix
Prvi gol na
Poljudu zabio
sam na južnoj
branci...
Ali znate, nisam
ja Torres iz
Solina, ja sam
Lendrić iz Solina!
Frane Vulas
14 NAPRID BILI
8Jednom je jedan dobar poznavatelj
nogometnih zbivanja junaka naše priče i
njegov klub, iako Hajduk naravno pamti
i znatno bolje dane, dobro opisao samo
jednom kratkom rečenicom.
- Nije Hajduk loš kada igrač poput
Lendrića mora strpljivo čekati svoju
šansu.
Igrač koji, dokazao je, gotovo svaku
ponuđenu priliku iskoristi. Iako je do
početka travnja skupio tek nešto više od
570 prvenstvenih minuta, startao u tek
tri utakmice, na kontu je imao četiri gola.
Pribroje li se još dva zgoditka u Kupu Hrvatske, Lendriću za jedan gol treba samo
115 minuta!
Pamte ga u Slavenu
- Vjerujem da sam svaki put kada sam
igrao od početka ili u drugom poluvremenu nešto napravio, ili zabio ili asistirao kao protiv Karlovca, zabio i izborio
jedanaesterac kao protiv Slaven Belupa
u Splitu... Mogu biti zadovoljan, ali treba
se i dalje dokazivati, a trener odlučuje
koliko ću igrati - mirno o svojoj ovosezonskoj ulozi džokera govori Ivan Lendrić.
Lendrić vjerojatno i nije najomiljeniji
nogometaš među navijačima Slaven
Belupa, od četiri gola zabio je pola ove
sezone njihovoj momčadi, po gol i u Koprivnici (4:1) i u Splitu (1:1).
- Ha, ha... Tako se namjestilo. Dvaput
sam ušao protiv Belupa u 46. minuti i
dvaput im zabio gol - istaknuo je Lendrić.
Mladom napadaču Hajduka namjestilo se i da je od šest ovosezonskih
pogodaka u dresu Hajduka (četiri u prvenstvu, dva u kupu) čak pet zabio na
gostovanjima.
- Zabio sam prvi gol na Poljudu na južnoj branci, još čekam i sanjam svoj prvi
gol pred sjeverom i Torcidom!
A da mu nije poništen regularni gol
Splitu na Parku mladeži, možda bi potpuno drukčije krenula sezona Lendrića,
ali i Hajduka. Zaustavljena je tada tradicionalna ljetna euforija “bijelih”, pa je
ugašena remijem protiv Dinama na Poljudu.
Skroman sam, radim...
- Da smo dobili, protiv Dinama bismo
sigurno išli još jače, a ne bi ni njima tada
odgovaralo neriješeno. Međutim, ne
žalim više za tim, to su stvari koje se ne
mogu promijeniti. Isto je i u igri, pogodio ili promašio, lakše je kada se odmah
pomiriš s time.
U Hajduk se ljetos s posudbe u mostarskom Zrinjskom Lendrić vratio s titulom
NAPRID BILI 15
A bilo je i
promašaja i
krivih sudačkih
odluka
Lendrić je odlično
iskoristio povjerenje
trenera
Gotovo svaki
nastup Ivan je
okrunio golom
Nakon kraja ove sezone imam još
godinu dana ugovora s Hajdukom,
sigurno je da će mi klub ponuditi
novi. Vidjet ću što je najbolje za
mene i za klub
prvog strijelca Premijer lige (16 pogodaka), od njega su bila velika očekivanja,
no sezona se ipak nije odvijala kako je
priželjkivao. Prije sezone sanjali su navijači Hajduka napadački tandem Vukušić
- Lendrić, ali su dva mlada splitska golgetera rijetko zajedno bila u igri. Hajduk je
cijele sezone igrao s jednim napadačem,
a to je mjesto čvrsto prigrabio Vukušić.
- Bilo je realno očekivati naš tandem,
Ante je bio drugi strijelac HNL-a, ja prvi
strijelac u BiH. Sve ipak uvijek ovisi o
treneru, u Krstičevića igramo s dva napadača, u Balakova smo igrali s jednim
i u gostima i kod kuće. Nije lako sjediti
na klupi, no nikada nisam Balakovu ništa
prigovorio ili pitao zašto ne igram. Samo
sam trenirao i šutio, mada svi misle da
sam drugačiji tip, da sam arogantan. A
baš je suprotno.
Zbog čega misli da je takva slika o njemu u javnosti?
- Ne znam, možda zato što sam jednom prigovorio izborniku mlade reprezentacije Ivi Šušku što me nije pozvao
kada sam bio najbolji strijelac BiH. Od
tada sam odlučio da ću samo šutjeti i
raditi, sve se drukčije protumači. Neki
misle da se “pušem”, ali ja sam skroman.
Samo gledam kako ću napredovati, a
nadam se da će to biti u Hajduku.
Dosad je pokazao da ima strpljenja
u čekanju prilike, no ono ne mora i ne
može trajati vječno.
16 NAPRID BILI
- Strpljenja imam, to je najmanji problem.
Spominjali su se, naime, više puta u
posljednje dvije godine Belgija, Portugal, u igri su bili Braga, Anderlecht...
- Sigurno je da sam razmišljao o odlasku, može se reći da sam već bio jednom
nogom u Bragi, ali opet ne žalim ni zbog
čega. Sve se to odvijalo kada sam bio u
Zrinjskom, kada sam zabijao golove,
igrao i zabijao za mladu reprezentaciju.
Kao što Vukušić sada ima ponuda, tako
sam i ja tada imao. Kod napadača je sve
jasno, ako ne zabijaš, nikoga ne zanimaš
previše.
Gadno je u Zenici
Tada je ipak ostao u Hajduku, a kakvi
su planovi za budućnost?
- Sljedeću sezonu moram igrati, nema
ni za mene ni za Hajduk koristi ako ne
budem igrao, ako, kao ove sezone, prigode budem dobivao na kapaljku.
Premijer liga BiH svakom je mladom
nogometašu prava škola da dokaže da
je pravi materijal.
- Najteža gostovanja bila su Travnik
i Zenica, tamo “idu u meso”. Moj prvi
nastup bio je protiv Čelika u Zenici i odmah sam zabio gol, no u zadnjoj minuti
smanjio sam na 2:1 pa su me svi u klubu
zafrkavali da je lako zabiti u Zenici kada
je već sve bilo gotovo, ha, ha.
Međutim, demantira Lendrić priče
kako je u BiH dobiti u gostima kao dobiti
na lotu.
- Ako si bolji i zabiješ gol s 20 metara,
ne može ti ga nitko poništiti. No to iskustvo igraču svakako pomogne, pogotovo meni jer mi je to bila prva seniorska
sezona. Drukčije su me ljudi doživjeli jer
sam došao iz Hajduka, ali nitko za mene
tada nije znao, morao sam se pokazati
da vrijedim. Prvu utakmicu sam zabio
gol, drugu utakmicu kod kuće dva i
onda je krenulo - prisjetio se Lendrić.
Lendrić uvijek u prvim
redovima na treningu
Zrinjski je zakon
U Zrinjskom se kalio i danas najbolji
hrvatski nogometaš Luka Modrić.
- Svi su mi to u Mostaru stalno spominjali, ali ipak smo mi različiti tipovi igrača.
Navijači su rekli da smo obojica ostavljali srce na terenu za Zrinjski. Rekli su da
smo igrali kao da on igra za Dinamo, a ja
za Hajduk, i to ću zauvijek pamtiti.
No, zbog sličnog puta u karijeri, Lendrića prate i stalne igračke usporedbe s
Modrićem?
- On je napravio veliku karijeru, nadam
se da ću i ja, ali ne želim se uspoređivati
ni s kim. Čekam dan kada će ljudi nekog
idućeg igrača koji dođe u Zrinjski uspoređivati s Modrićem i Lendrićem!
A pamtit će dane u Mostaru. Bez obzira što je tek stvarao svoje ime, napadač
Hajduka je u Mostaru ostavio velik trag.
- U Zrinjskom mi je bilo odlično. Mnogo ljudi mi je tada priznalo da su baš
zbog mene počeli navijati za Hajduk! Koliko sam tada navijačima podijelio dresova Hajduka, mnogo više nego dresova
Zrinjskog, a tada još nisam imao nijedan
službeni seniorski nastup za Hajduk! nasmijao se Lendrić, koji je u medijima
stekao nadimak “Torres iz Solina”.
- Taj me nadimak prati još s priprema
u Marbelli, tada je još Edoardo Reja
bio trener, kada sam zabio dva gola na
utakmici. Znam samo da su me novinari
pitali za uzor. Rekao sam da ga nemam,
jer bi to značilo da nekog oponašam, ali
da mi se sviđa tip igrača kao što je Torres
i tako je sve krenulo.
Torres je vrhunski igrač, no s obzirom
na golgetersku sušu u Chelseaju, gdje se
tek posljednjih tjedana trgnuo, možda
je bolje da ga zaista ne oponaša. Ili da
Torres oponaša Lendrića barem po realizaciji?
- Ha, ha. Ali je odličan igrač, za mene
jedan od najboljih napadača na svijetu.
Svatko ima svoje probleme, no prve godine u Liverpoolu zabio je 30 golova.
Gledao sam Žungula
Doći će valjda Torresovo vrijeme, ali i
Lendrićevo.
- Nisam Torres iz Solina, ja sam Lendrić
iz Solina!
Pustimo Torresa na miru, nevjerojatna
je lakoća zabijanja pogodaka kod Lendrića, zbog čega su mnogi odmah povu-
kli paralelu s legendarnim Hajdukovim
golgeterom Slavišom Žungulom.
- Lijepo je kada te uspoređuju s tako
velikim igračem, ali ne opterećujem se
time. Samo treba raditi i doći će sve na
svoje. Nadam se da ću igrati standardnije i da ćemo početi pobjeđivati u nizu priželjkuje Lendrić koji već razmišlja i o
idućoj sezoni.
- Nedostaje nam kontinuitet od deset
pobjeda, to moramo i možemo imati sljedeće sezone. Moramo ponovno
stvoriti autoritet Hajduka i dobivati te
manje utakmice, ako treba i na silu. A
onda u derbiju s Dinamom što bude najavio je napadač Hajduka. Sljedeće
sezone gledat ćemo vjerojatno nikad
mlađi Hajduk, pred kojim će biti nova
velika iskušenja.
Gledao sam Žungula na videu. Svi
su mi pričali kako je i on tako u
početku ulazio s klupe i zabijao
- Svi će imati velika očekivanja, svake
je godine u srpnju i kolovozu oko Hajduka ludilo! Mislim da će novi Hajduk
ostavljati srce na terenu, čega je nedostajalo posljednjih godina. Nekad te ne
ide, pogodiš stativu, glupo primiš gol,
no najbitinije je da želiš pobjedu, tada
će te nagraditi i Bog i navijači - vjeruje
Lendrić iz Solina.
- Solin je uvijek imao dobre nogometaše. Nikola i Lovre Kalinić također su iz
Solina... A i Franko Andrijašević skoro je
moj prvi susjed, udaljeni smo nekih 200
metara zračne linije.
NAPRID BILI 17
nova snaga
‘Bili tići’ suvereno vladaju
hrvatskih terenima
Hajduku 11 titula
Nema straha
KADETI
JUNIORI
1992.
HAŠK GrađanskiRijeka
1992./93.
Osijek
Varteks
1993./94.
Osijek
Osijek
1994./95.
Hajduk
Hajduk
1995./96.
HajdukRijeka
1996./97.
Hajduk
Hajduk
1997./98.
Varteks
Hajduk
1998./99.
Croatia
Varteks
1999./2000.DinamoDinamo
2000./01.
HajdukDinamo
2001./02.DinamoDinamo
2002./03.DinamoDinamo
2003./04.
Hajduk
Hajduk
2004./05.
Hajduk
Hajduk
2005./06.Dinamo
Osijek
2006./07.
Zagreb
Zagreb
2007./08.Dinamo
Varteks
2008./09.DinamoDinamo
2009./10.DinamoDinamo
2010./11.DinamoDinamo
BUDUĆNOST
je stigla
I juniori i kadeti prvi su, a prednost
pred Dinamom je ogromna. Juniori imaju
čak 13 bodova ‘viška’, a kadeti šest
Toni BILIĆ
Sedam dugih godina
Kadeti i juniori Hajduka čekaju na
naslov prvaka jednako dugo kao i seniori, evo već sedam godina. Navještava li ovosezonski prekid Dinamove dominacije u mlađim kategorijama skori
kraj vladavine “modrih” i u seniorskoj
konkurenciji? S obzirom na potencijal
mlađih uzrasta, budu li na pravi način
vođeni i trenirani, to je pravi put za povratak kluba na čvrste noge.
Uostalom, ionako su se na Poljudu
protekle zime, suočeni s financijskom
besparicom, odlučili orijentirati na
mlade snage, igrački kadar iz svoga
“bazena”. Već u siječnju na pripremama prve momčadi našao se velik broj
juniora, pa čak i kadet Tonći Mujan.
Takvu politiku provodio je donedavni
trener Krasimir Balakov, no nakon
Bugarinova odlaska u njemački Kaiserslautern logičan je bio izbor njegova
nasljednika u dojučerašnjem treneru
juniora Miši Krstičeviću.
18 NAPRID BILI
U 20-godišnjoj povijesti Hrvatske
nogometne lige, Hajduk je četiri puta
iste sezone osvojio i juniorski i kadetski naslov prvaka.
Kadeti su bili prvaci još dva puta
(ukupno, dakle, šest), a juniori jednom
(ukupno pet puta). Generacija rođena
1979. godine (Pletikosa, Deranja, Miladin, H. Vuković…) bila je jedna od
onih koje su najviše obećavale, a očekivanja su ispunjena osvajanjem dvaju
seniorskih trofeja.
Za četiri godine...
Bili su kadetski prvaci 1996. godine,
juniorski 1997., a 2001. su “bijelima”
donijeli prvu seniorsku titulu nakon šest
sušnih godina, kao i Hrvatski kup godinu
ranije. U tim uspjesima sudjelovali su i
igrači rođeni godinu prije ili poslije (Ivan
Leko 1978., Mate Bilić 1980....).
Povučemo li paralelu s današnjom
situacijom, postavlja se pitanje mogu
li se Hajdukovi navijači nadati ponavljanju nečega sličnog u skoroj budućnosti. Kad bi se dogodio rasplet kao
na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće, to bi
značilo da su potrebne još tri-četiri
godine strpljenja, ondosno vrijeme da
današnji kadeti i juniori stasaju, steknu
određeno iskustvo. I čelni ljudi Hajduka često vape za strpljenjem, primjeri
iz povijesti pokazuju kako se to isplati.
Samo da mladi dragulji ne odu prerano u inozemstvo...
Špiro Peričić
mogao bi postati
jedan od ključnih
igrača novoga Hajduka
srđan vrančić/cropix
8Hajdukova omladinska škola nakon
nekoliko godina napokon ostvaruje
zavidne rezultate, juniori i kadeti prvi
su u prvenstvenom natjecanju, a dobar broj juniora već je zakucao na vrata prve momčadi. Usprkos porazu od
Dinama u Zagrebu u oba uzrasta, “bijeli” su u obje kategorije i dalje suvereno na vrhu i smiješi im se prva titula
još od 2005. godine.
NAPRID BILI 19
nova snaga
MIŠO KRSTIČEVIĆ već je na čelu prve momčadi,
a njegovi juniori već mu kucaju na vrata
Kadeti pod vodstvom Vukasa i Vučka
nemaju premca u Hrvatskoj
Mujan lomi krilo,
KUŠETA
DIRIGIRA
Tonći Mujan već je dospio do treninga
s prvom momčadi. Uz njega je i prava
‘desetka’ Ante Kušeta
čuvaj mrižu,
stižu Kiš, Džoni, Tomičić...
Kiša je Hajduk ukrao Mamiću pred
nosom, iz Sesveta, nakon što je bio
najbolji strijelac kadetskog prvenstva
Toni BILIĆ
8Juniorima ‘bijelih’ ove sezone ide odlično, pod vodstvom Miše Krstičevića
stekli su pozamašnu bodovnu prednost ispred pratitelja Osijeka, Rijeke i
Dinama. Krstičević je mjesto trenera
juniora, nakon što je nedavno postao
trener prve momčadi, prepustio svome pomoćniku Stipi Andrijaševiću,
Svakako najpoznatiji igrač iz ove
generacije je napadač Tomislav Kiš,
rođen 1994. godine – u Zagrebu. Kiš je
prošloga ljeta doveden iz Croatije Sesvete, nakon što je bio najbolji strijelac
kadetskoga prvenstva.
Prve minute Kišu
Hajduk ga je doveo za 60 tisuća eura,
a mnogi su bili skeptični komentirajući
“da je tako dobar, uzeo bi ga Dinamo”.
20 NAPRID BILI
No, plavokosi Zagrepčanin u Splitu je
brzo počeo pokazivati da u njemu “ima
štofa”. Prošle jeseni bio je najbolji igrač u
pobjedi juniora Hajduka nad Dinamom,
a golovi i asistencije u tom uzrastu osigurali su mu i mjesto na pripremama
prve momčadi u siječnju. Ovoga proljeća okusio je i prve prvoligaške minute.
No, nije Kiš jedini koji zaslužuje pozornost.
Stoper Antonio Milić još je prošle
jeseni zaigrao za prvu momčad, bio
je na početku priprema u siječnju, ali
iznenadni gubitak svijesti na treningu
u Solinu, nekoliko dana oporavka i postupno vraćanje treninzima vratili su
ga među juniore.
No, pred Milićem bi trebala biti svijetla budućnost, ulazak u prvu mom-
čad nije bio slučajan i sljedeće sezone
trebao bi opet biti među seniorima.
Ranije spomenuti Kiš je povučeni napadač, a prava, isturena špica je
Ivan Jakov Džoni, sin člana “zlatne”
generacije Hajduka Vilsona Džonija.
Prošlog je ljeta Džoni junior bio pozvan u kamp bogatog engleskog kluba Manchester Cityja, proveo je tamo
nekoliko dana i upoznao slavne zvijezde “građana”.
Džoni - najkadet
Vidjet ćemo što će s tom pričom biti
dalje, City ga nije prestao pratiti. Također, Džoni je prije godinu dana bio izabran za najboljega kadeta u Hrvatskoj.
U siječnju ove godine također je bio na
pripremam s prvom momčadi.
Frane Vladislavić je polivalentan
igrač, igra po desnoj strani, može biti
i bek i ofenzivno krilo. I on je u siječnju
okusio vježbanje sa seniorima. Zadnji
vezni Duje Medak još nije trenirao s
prvom momčadi, no radi se o neumornom igraču koji puno trči, a dobro je i
tehnički potkovan. U nedavnom porazu od Dinama u Zagrebu zabio je vodeći gol za Hajduk iz slobodnog udarca. Svi gore spomenuti igrači, osim
Medaka, su 1994. godište, što znači
da će i sljedeće sezone moći igrati za
juniore.
Od onih rođenih 1993. godine, vrijedi izdvojiti Ivana Tomičića, kojega je
prije dvije godine Hajduku htio “oteti”
Dinamo, zajedno s njegovim Markom
Grčićem koji je zaista i otišao u Maksimir.
Tomičić je ostao, ovo mu je zadnja
sezona juniora i uz Kiša i Vladislavića
čini ofenzivni trolist iza Džonija.
Trka za Jelavićem
Mario Jelavić također je rođen
1993. godine, on bi se uskoro mogao
i prodati u inozemstvo. Za napadača
je zainteresiran belgijski Anderlecht,
vidjet ćemo na ljeto hoće li ga Hajduk
pustiti.
Prethodno se ove zime spominjalo
i zanimanje Ajaxa za Jelavića. Njegov
vršnjak je i desni bek Marko Barišić,
koji je jesenas odigrao nekoliko utakmica za prvu momčad, prije nego što
se tamo ipak ustalio Brazilac James
Dens. Pri prvoj momčadi su i dva veznjaka rođena 1993. godine – Špiro
Peričić i Ivo-Valentino Tomaš.
8Kadeti Hajduka, pod paskom trenera Harija Vukasa i njegova pomoćnika
Jurice Vučka, brode prema tituli prvaka, sedmoj u povijesti HNL-a. “Bili tići”
su vrlo efikasni, postižu u prosjeku više
od tri gola po utakmici, na čemu najviše
mogu zahvaliti Tonćiju Mujanu i Anti
Kušeti.
Mušterija - Dinamo
Njih dvojica redovito tresu mreže protivnika, a Mujan je u siječnju kao jedini
kadet dobio poziv tadašnjega trenera
seniora Krasimira Balakova i odradio
dva tjedna priprema s prvom momčadi.
U četiri pripremne utakmice igrane u
Poljudu Mujan se svidio, pokazao kako
je pokretljiv igrač.
Tonći Mujan
na treningu s
prvotimcima
Ipak, nije otišao na pripreme u Tursku,
vratio se među kadete, no njegov napredak i dalje se i te kako prati. Pamti se
kako je Mujan bio glavni i najbolji igrač
kada su kadeti jesenas u Poljudu razbili
Dinamo sa 3:0, zabio je dva gola “modrima”. Mujan je ofenzivno lijevo krilo, brz
igrač koji je odličan i u realizaciji. Pravi
spoj brzine i tehnike.
Kušeta je kapetan momčadi, ofenzivni vezni igrač, prava “desetka” koja
asistira, zabija, dribla... Napredovao je u
odnosu na prošlu sezonu. Kažu da je jedan od najboljih igrača svoje generacije
u Hrvatskoj.
Od ostalih vrijedi izdvojiti Marija Pašalića, zadnjeg veznog igrača koji igri
daje tempo, distribuira lopte prema
ofenzivcima. Tu je još dosta zanimljivih
igrača, poput lijevog beka Luke Lučića,
koji je vrlo agilan u ofenzivi i ima dobar
centaršut.
Na lijevoj strani smo spomenuli beka
Lučića i ofenzivno krilo Mujana, no ni desna strana ne zaostaje – po krilu napada
Josip Bašić, a bek je Alen Deanović,
obojica reprezentativci u svom uzrastu
(U-17).
Ne treba zaboraviti ni robusnog napadača Antu Blaževića, koji često služi
kao “šponda” Mujanu, Kušeti i Bašiću. I
stoperi Zvonimir Milić i Franjo Prce su
pouzdani, a često znaju i zabiti. Milić je
tako na nedavnom gradskom derbiju
protiv Splita postigao čak dva pogotka.
Kako radi Barca
Nesumnjivo među kadetima “bijelih”
i te kako ima potencijala. Najavljeno je i
stvaranje igre još od najmlađih kategorija, slično kao što rade i veliki europski
klubovi poput Barcelone. U svim uzrastima se igra na isti način, tako da nogometašima ta igra “uđe u krv”, stvori se
automatizam koji, uvježbavan od malih
nogu, funkcionira besprijekorno.
NAPRID BILI 21
meštar o’ baluna
STANKO
POKLEPOVIĆ
Kod mene bi Ivan Vuković
REDOVITO
IGRAO
jer ima ofenzivni potencijal
Slaven ALFIREVIĆ
Joško ŠUPIĆ/CROPIX
8Hajduk ima mali milijun trenera, ali
samo jedan ima privilegij biti na klupi,
i to je trenutačno Mišo Krstičević. Oni
ostali su na tribinama, u gledalištu, ali i
u svečanoj loži. I svi uvijek misle kako bi
– da su na poziciji onog dolje “u sedlu” –
uradili nešto drugačije, svakako bolje...
Stanko Poklepović, poznati Špaco,
dakako nije bilo tko, trofejni je trener
Hajduka koji je u tri navrata trenerovanja (84. - 86, 91. - 93., te 2010. godine)
ubilježio rezultate dostojne divljenja, što
su zlatnim slovima urezani u Hajdukove
ljetopise. I nećemo sad o tome.
Nije momčad za prvaka
Nego nam se Špaco odazvao pozivu
i prihvatio se nezahvalne uloge da nam
odgovori kako bi to on s ovim kadrom
nogometaša upravljao “bijelima”?! I
kako bi izgledao Hajduk da je on za kormilom?
Dvije su osnovne komponente u njegovim mislima:
- ovo ipak nije momčad od koje bi se
smjelo tražiti da bude prvak kontra
snažnijeg Dinama;
- moj Hajduk ipak bi igrao drugačije - ne
libi se priznati Poklepović.
Prihvatio se papira i raznobojnih olovaka da nam predoči kako bi on to zapravo pokušao uigrati sistem pretenciozno nazvan 2 – 4 – 3 – 1.
- Da sastavljam idealnu momčad, ona
se ne bi razlikovala nego u jednom igraču, kod mene bi redovito igrao Crnogorac
Ivan Vuković, jer mislim da ima ofenzivni
potencijal koji treba razigrati. Ostatak probranih igrača navlas je isti, jer tu i nema
velikih dilema, s time da na stopersku
poziciju stavljam Milovića sve dok se ne
vrati ozlijeđeni Maloča, koji, eto, pauzira
dva mjeseca zbog ozljede koljena...
Kakav je to raspored 2 – 4 – 3 – 1?
Pa, rekao bih prigodni, na primjer prikladan više za gostovanja, ali primjenjiv
22 NAPRID BILI
i kad treba doma obračunati s gustom
protivničkom obranom. Znate, može
momčad biti ista po imenima, ono bitno što razlikuje trenera od trenera jesu
zahtjevi u igri...
Da nam ne bude to sad odjednom
komplicirano?
Pa poigrajte se s ovom mojom shemom. U njoj se, kako bih se ja poigrao,
vidi da je na sceni asimetrični napad,
Vukušića bih držao udesno i otvorio mu
prostor da napada licem prema golu. Uz
njega bih povučeno centralno držao Vukovića, a Anasa bih sasvim oslobodio s
lijeve strane da pokuša dati sve što može.
Anas katkad uzvrati povjerenje, a katkad
baš i ne. Anas igra toplo-hladno i ja sam
to dobro upoznao. Takav je, instinktivan.
Vi ste u svoje doba imali i Anasa
Sharbinija i Ibričića?
Jesam, bila je to momčad bolja od ove
današnje, ali i ova ima zanimljiv potencijal. Sadašnji kadar nije tako loš, ali nije za
prvo mjesto, budimo iskreni prema sebi.
Anas, pak, ne može igrati što je igrao
Ibro, jer Ibričić je stvari ponavljao, bio je
konstanta, a Anas bljesne pa zatamni...
Ibro je bio prejak s loptom i ja sam
mu dopuštao da igra, da vodi balun
Bez Ozobića i Caktaša
Vuković ima ofenzivni potencijal koji treba
razigrati, igrao bi mi povučeno centralno,
Vukušića bih držao udesno i otvorio mu
prostor da napada licem prema golu,
a Anasa bih sasvim oslobodio s lijeve
strane da pokuša dati sve što može
do mile volje jer je tada najjači. Uzmi
Ibričiću balun i natjeraj ga da trči gore-dolje, onda ti i ne treba, ubio si ga i
uzeo si mu sve što zna. Mislim da smo
se Ibro i ja uvijek dobro razumjeli – zaronili smo s Poklepovićem na trenutak
i u prošlost.
Dakle, Poklepović bi sastavio
momčad u kojoj mjesta za
idealnih 11 ne bi bilo za mlade
Filipa Ozobića i Miju Caktaša.
On bi preferirao Ivana Vukovića,
pa je ovo postava koju nam je
predložio, sastavio i nacrtao na
papiru, u formaciji 2-4-3-1. To bi
bilo: Blažević – Milović, Neretljak – James, Andrić, Andrijašević, Lima – Gabrić, Vuković, An.
Sharbini – Vukušić.
Špaco se dohvatio
olovke i nacrtao
idealnih jedanaest
Pada nam napamet, ovaj Hajduk, za
razliku od Špacina iz 2010., nema Ibričića, nema Strinića, nema Skoku, nema
Rubila, nema ni džokere u liku Cernata
i Pandže.
Momčad je objektivno slabija, kvaliteta se nije nadoknadila, a mene više
srce zaboli jer se jedna zanimljiva generacija sasvim izgubila, spletom okolnosti, kako, zašto... Žalim za Jonjićem,
Glumcem, Oremušom, Jozinovićem,
Tičinovićem, Trebotićem, Čopom.
To je cijela jedna izgubljena generacija čiji igrači možda ne bi dosegnuli ne
znam kakve visine, ali su bili i te kako
upotrebljivi, dovoljno daroviti i Hajduk
ih se, mislim, olako odrekao. Ne ulazeći
sad u razloge jedan po jedan, ne mogu
reći da je to bio strateški pogodak, naprotiv! To ja kažem i njima u klubu kad
se koji put dogodi da popričamo.
Kako će Hajduk biti jači?
Nema novca, znam ja... I teško se
pobrinuti za pravu reprodukciju, a juniorima, kad uskoče u prvu momčad,
treba vremena, treba steći prvoligašku
koru. Ono čega se ja pomalo plašim je
da se ne dogodi erozija kvalitete, treba
zaustaviti pad. Recimo, na ljeto odu, a
realno je, Andrić, Anas Sharbini, Neretljak, Vukušić?! Neće biti lako.
Zlatno je pravilo da Hajduk mora
imati reprezentativnog vratara, pa po
jednog reprezentativca u svakoj liniji. To je onda respektabilna momčad,
veliki Hajduk. Nije to lako realizirati, ali
treba vjerovati svome kadru, a sa strane
dovesti samo probrane. Kao što su to
bili Ibričić ili Anas Sharbini, zašto ne.
Andrić vam ne bi bio stoper?
Samo u ljutoj, ljutoj potrebi. Previše
gubimo u sredini, a obranu se, mislim,
može pokrpati.
A da vam netko ne prigovori da sad
dijelite savjete, a...
Ja sam otvoren i iskren. Spreman na
dijalog. I Hajduku uvijek želim najbolje. I
mogu vam reći i to da ne brkate priče o
dva, o tri napadača, broj napadača nije
bitan, nego koliko igrača stiže kvalitetno u završnicu. Zahtjevi igre su zakon, a
ne samo sastaviti momčad... A Hajduk u
moje vrijeme, prije dvije godine? Znate
što, imali smo mi i slabih utakmica, ali
smo ukupno igrali dovoljno dobro.
NAPRID BILI 23
bijele legende
IVE
JEROLIMOV
Protiv Sparte
spasio
me baka
Doletjela mi je jedna lopta, samo koji
metar od gola. Nažalost, pogodio sam
skoro pa korner zastavicu. Srećom,
Blaž Slišković zabio je golčinu. Poslije
sam ga pola ure ljubio
Dražen ŽURA
Andrija LUČIĆ/CROPIX
8Ive Jerolimov, bivši igrač Hajduka,
točno prije pola stoljeća, teška srca donio je odluku o rastanku s nogometom,
te se zajedno s obitelji iz Belgije vratio u
rodno mjesto Preko na otoku Ugljanu,
gdje i danas živi i radi. Nije našega Ivu
bilo teško pronaći, jer nema onoga tko
ne zna kako su čak dva Jerolimova nosila Hajdukov dres.
Oba nose ime Ive, jedan je stariji i rastom niži, drugi je mlađi i visok je. Ma
24 NAPRID BILI
nećete faliti. Krenite od trajekta odmah
desno, pa uz lungomare i sigurno ćete
nabasati na veseloga, krupnoga čovika
koji je malo posidija, ali ga se lako može
prepoznati. Tražite li ga možda da ponovno zaigra za “bile” ili minjaju trenera? – slatko se nasmijao Prečanin kojeg
smo zamolili za pomoć.
Zasigurno ste pomislili kako je Jerolimov otvorio restoran ili kafić ili se bavi
turizmom. Ništa od spomenutoga!?
Ive danas opet za
timunon biloga
broda, ali umjesto
Hajdukovoga nosi
dres hitne pomoći
NAPRID BILI 25
MINI BIOGRAFIJA
Rođen 30.
ožujka 1958.
u Preku na
otoku
Ugljanu
Karijeru
započinje
tek 1976.
godine,
sa 18 i pol
godina
Zaposlenik sam Općine Preko i vozim brod Hitne medicinske pomoći, na
raspolaganju sam mojim otočanima
od 23.30, nakon što ode posljednji trajekt prema Zadru i sve dok se ne pojavi prvi na našemu mulu. Ali i u svakom
drugom trenutku, jer pomoć čovjeku
ne bira vrijeme, niti se smije birati – uz
osmijeh će Jerolimov, nekadašnja šestica “bijelih”.
I kako je na poslu?
Ka i na svakom drugom. Moraš profesionalno i ozbiljno odraditi ono što
se od tebe traži i nema problema. Nije
bitno je li more mirno oli je vitar, jugo,
bura, tramontana, što li već. Onoga
komu je potrebna pomoć valja u što
kraćem roku prevesti u Zadar na dalj-
Kad sam bio mali, volio sam driblati, pa su
me moji Prečani tako prozvali po slavnome
i legendarnome Bernardu Vukasu.
Sudbina je htjela da me upravo šjor Bajdo
preporučio Hajduku
Prvi mu je
angažman u
klubu ‘Nehaj’
iz Senja
Igra u ‘Rijeci’
od 1978.-1982.
godine, i
osvaja
dva Kupa
maršala
Tita
nju medicinsku obradu. Ne tužim se,
to je moj životni put i dobro mi je.
Je li bilo teških trenutaka budući da
prevozite osobe kojima je nekad i život ugrožen?
Bila su dva ili tri smrtna slučaja. Nažalost, svjedočio sam i trenutku kad je
preminuo jedan moj dobar prijatelj.
Što ćete, takav je život. Sretan sam kad
se sve dobro završi kao nedavno kad
smo vozili jednoga mladoga Ukrajinca, koji je u ambulantu stigao nešto
prije ponoći. Brzo se reagiralo i spasili
smo mu život. To je neizrecivo zadovoljstvo.
Jeste li nazočili kojem veselom trenutku, odnosno porođaju?
U ‘Hajduka’
prelazi 1982.
i ostaje u
splitskom
klubu
do 1987.
S ‘Hajdukom’
osvaja
dva kupa,
odigrao je 69
prvenstvenih
utakmica
i dao
12 golova
Igrao je i za
reprezentaciju
Jugoslavije s kojom je
sudjelovao i
na Svjetskom
prvenstvu
1982. godine u
Španjolskoj,
a izbornik
je bio Milan
Miljanić
Karijeru
završava u
belgijskom
Cercle
Bruggeu SV
26 NAPRID BILI
Nisam još, ali kako su ove mlade
žene na otoku razmažene i čekaju
posljednji trenutak za hoditi u Zadar,
čini mi se da će se uskoro i tako nešto
dogoditi. Neka bude i toga, samo neka
dite bude živo i zdravo! Ne znam koliko bi u tom trenutku osobno bio od
koristi jer o porodiljstvu ne znam ništa,
ali je zato tu medicinsko osoblje. Ja timunim i bacam cimu.
Vratimo se na odluku o povratku na
otok, je li bilo kakvih drugih opcija?
Uvijek je teško donositi odluke, jer
se kad-tad upitaš jesi li dobro odlučio.
Iskreno, mogao sam ostati u Belgiji,
međutim, srce me vuklo doli i sad držim da nisam falio. Skupio sam obitelj
i došao u moje Preko. Uz mene su su-
U Poljudu je
nadskočio
Zdravka
Borovnicu iz
Crvene Zvezde
Ive danas opet za timunon biloga broda, ali
umjesto Hajdukovoga nosi dres hitne pomoći
pruga Gordana, djeca Ana, Ante, Josipa i Dora te dvoje unučadi, David i
Rikardo. Baš nam je lipo.
U jednom ste trenutku odlučili ponovno biti uz nogomet, zapravo, započeli ste trenersku karijeru i prekinuli. Zašto?
Istina, bilo je to još u ratno vrijeme,
kratko sam bio u zadarskim Arbanasima i Pagu, malo i u Sv. Mihovilu, klubu
koji okuplja mlade s otoka Ugljana i
Pašmana.
Odustao sam od baluna
Međutim, nisam na ovom području
naišao na podršku, što me malo razočaralo. Radije sam se onda okrenuo
Ive na Poljudu u
najdražem dresu
nečemu drugom, a nogomet stavio u
stranu.
Čime se to bavite?
Imam osamdeset stabala maslina
i u slobodno vrijeme bavim se njima,
u iščekivanju berbe, u čemu mi pomogne obitelj. Napravimo ulja dovoljno
za naše potrebe. Nekad se zaželim ribolova, pa sidnem u kaić, bacim tunju
i mrižice, uhvatim komadić ribe ili koju
lignju i pozovem društvo.
Znači, riba je u prvom planu na vašem jelovnika?
Ne baš. Skloniji sam mladoj janjetini,
ali mi nisu mrski ni drugi dobri bokuni. Zna se da su Prečani na glasu kao
ljubitelji lipe spize. Zar se ne vidi na
meni? Za liniju mi ne pomažu ni balote ni karte, dva moja poroka, ali samo
u zabavne svrhe u krugu prijatelja. Zna
se kako je živiti na siki.
- Prečani su se uključili u proslavu
stote obljetnice Hajduka. Priču su
poveli Ive Jerolimov, mlađi i stariji.
Sve uz pomoć mještana i općinskih
vlasti. Feštalo se prošloga ljeta s
veteranima “bijelih”, bilo je gostiju,
fureštih i domaćih. Svi su klicali: “Naprid bili”! Ali tu nije kraj?
Ne, jer smo Iko Buljan i ja koji mjesec prije imali turneju po Australiji,
zajedno s Triom Gušt. Doli su nas dočekali naši ljudi koji s jednakim žarom
Oženio sam ljubav iz mladih dana! Danas se
djevojke doslovce lijepe za nogometaše koji
imaju dvadeset ili trideset milijuna eura na računu.
Ali takva ljubav traje najviše dvije, tri godine
NAPRID BILI 27
žive uz Hajduk. Jednako kao u njegovim najslavnijim danima. Nije im lako
pratiti sve što se događa oko Hajduka.
Navijači su fanatici
Očekuju puno, a malo dobivaju. Rekli su mi kako ih to pomalo žalosti, ali
se ne misle predati. Hajduk živi vječno
u njihovim srcima. Istinski navijač Hajduka, u bilo kojem kutku zemaljske
kugle je fanatik i to moraju znati i uvažavati igrači.
Kako je to izgledalo u vaše vrijeme?
Nikad se u meni neće izbrisati vrijeme provedeno u Hajduku. Tko može
zaboraviti onaj huk s poljudskih tribina. Svaku, pa i posve beznačajnu
utakmicu pratilo je više od 30 tisuća
ljudi. A danas? Jedva ih se toliko skupi
u cilom prvenstvu, osim derbija s Dinamom.
Jeste li imali dobar odnos s publikom, Torcidom. Je li bilo zvižduka
koji su parali uši?
sam je vidio u mreži. Nažalost, pogodio sam skoro pa korner zastavicu. Srećom, spasio me je Blaž Slišković, zabio
je golčinu o kojemu se i danas govori.
Poslije sam ga pola ure ljubio u svlačionici. Spasio mi je glavu. Hvala Baki! To
su bili trenuci dubokih emocija.
Onda vam se zasigurno u pamćenje
urezao i najdraži dio igračke karijere.
Koji biste izdvojili?
Bilo ih je podosta, međutim, želim
istaknuti utakmicu koju sam morao
i želio odigrati unatoč problemima. I
to protiv Crvene zvezde u Beogradu
u Kupu.
Ukočen u Beogradu
Dan prije uhvatio me lumbago, nisam mogao hodati, ali sam skrivao od
ostalih. Znali su samo pokojni Danko
Rožić i mali Sisgoreo. Reka sam im:
“Ne moren makac, učinite bilo što da
zaigram makar minutu!?” Na to mi je
Danko odgovorio: “Muči, Ive, sve će
Na Kantridi sam ispisivao briljantnu igru koja nije
ostala nezapažena i zato ću Rijeku stalno pamtiti po
dobrome. Legendarni igrač Crvene zvezde, Dragan Džajić
silno je želio odvesti me u Beograd. Ali to nije
dolazilo u obzir, ni za živu glavu
Sutradan sam bio ka tica i dobili smo,
pa je zaboravljena bol. Nikakvi šoldi na
svitu ne mogu zaminit tu ljubav prema
igri i Hajduku.
Koliko ste danas uz “bijele” i pratite li
sve što se zbiva na Poljudu?
Nikad neću prestati voljeti klub koji
je nekoć imao europsku snagu te zavidne sportske rezultate. Danas patim
u sebi kad vidim što se događa! Ne
razumijem ni igrače koji su “zatrovani”
velikim novcima, a zapravo su precijenjeni. Tko je to napravio od njih?
To se često zapitam, ali ne dobijem
pravi odgovor. Jer mi smo prije nego
bi istrčali vodili jedan prema nula i Hajduka su se svi bojali. A sad u Zaprešiću
kriterija po kojem bi trebalo dovoditi
igrače. Nekad se znalo tko može u bili
dres. Samo oni koji su svojom igrom,
bilo u juniorima ili u nekom drugom
klubu, odskakali od ostalih. Znam i da
je teška financijska situacija puno toga
oblikovala, ali za pravi balun mora se
pronaći rješenje.
SPAS JE U JEDNOM GAZDI
Mislite li da je model koji je prihvatila Rijeka, odnosno prodaja kluba
stranom vlasniku, jedan od načina
kako se izvući iz krize rezultata i gospodarenja?
Nema druge. Mora se znati tko je
gazda. Čovjek koji je kupio “Rijeku”,
Nakon
povratka
iz Belgije obukao sam
uniformu
i kao dobrovoljac
Domovinskog rata
priključio
se Otočkom
bataljonu
kojemu su
položaji bili na
prvoj crti
obrane u
zadarskom
zaleđu.
Nesretni
rat puno je
toga promijenio...
Ivo Jerolimov o Ivi Jerolimovu
Barba Ivu koji je u Hajduku igrao šezdesetih godina slučajno smo zatekli na prečkoj rivi
kako uređuje ljetnu terasu ispred svojeg ugostiteljskog objekta.
Pripremamo se za turističku sezonu koja je pred vratima. Mora se, nema druge. A vi došli
vidjeti našega Ivu koji je ostavio dobar trag u Hajduku. Bio je na terenu srčan, snažan i prodoran, ka i svi mi Prečani. Ponosni smo na njegovu ulogu u našem Hajduku – dometnuo je
šjor Ivo dok je sa skalina potkresavao palmu.
28 NAPRID BILI
A kome se nije zviždalo, međutim,
imao sam korektan odnos, jer su znali
prepoznati moju borbenost i srčanost,
kao i kod svih drugih igrača. Ginulo se
za Hajduka, veselilo i tugovalo.
Pamtite li koji trenutak kad ste poželjeli u zemlju propasti?
Kako ne! Igrali smo protiv Sparte,
doletjela mi je jedna lopta točno na
nogu, samo koji metar od gola, već
biti u redu. Letit ćeš ka galeb čim počne utakmice.”
I je li bilo tako?
Nije odmah. Imali smo nekakvo zagrijavanje u hotelu, u hodniku. Mene
su leđa i dalje mučila, ali sam stiskao
zube i nastojao odraditi trening. Zna
sam se koji put sakriti iza pitara da
me ne vidi trener Joško Skoblar, jer
me takvoga ne bi uvrstio u momčad.
popiju tri-četiri komada bez problema.
To više nije Hajduk. Nešto se mora promijeniti.
Očito je da nema kvalitete. Tko je odgovoran za takvo stanje, struka, menadžeri, sitni interesi, vodstvo kluba.
U koga biste uprli prstom?
U svih pomalo, ali ne želim kazati
kako se netko od njih “maćao”. Prije
bih rekao da se radi o nepostojanju
nije tamo došao zato što voli Jadran
i našu obalu, sigurno ima sportsku
viziju od koje će koristi imati svi. Vjerujem da će se na Kantridi opet igrati
europski nogomet. Ne vidim razloga
da tako ne bude i na mojem Poljudu.
Jedan gazda, jedna jaka osoba s dobrom financijskom podlogom i eto
“bijelih” ponovno u Europi! Virujte
svome Ivi!
NAPRID BILI 29
navijači biraju
Dvije tisuće posjetitelja portala Slobodne
Dalmacije izabralo idealnu jedanaestoricu
oluja sa sjevera
Hajduk nije đir
nego život
Mato nam je
Navijači, na našu adresu
napridbili@slobodnadalmacija.hr
šaljite svoje fotografije
s putovanja i tribina,
a najbolje ćemo
objaviti...
najdraži
Neretljak je dobio 1858 glasova ,
i za 6 je bolji od vratara Blaževića
Davorin PERIĆ
Goran Blažević, Ruben Lima, Mario Maloča, Mato Neretljak, James
Dens, Anas Sharbini, Srđan Andrić,
Filip Ozobić, Drago Gabrić, Ivan
Lendrić, Ante Vukušić.
To je momčad Hajduka koju je u par
tjedana sastavilo 2000 posjetitelja
portala Slobodne Dalmacije u anketi “Virtualni trener - složi svoju idealnu
momčad”.
Vidljivo je da navijači u većini podržavaju izbor bivšeg trenera Krasimira
Balakova te novog Miše Krstičevića
u sastavu momčadi.
Razlika je u nekoliko igrača koji su
bili “standardni” u postavama jednog
ili drugog trenera, a navijači ih smještaju na klupu, primjerice Caktaša,
Andrijaševića, Milovića. Razlog je
najvjerojatnije u tome što modul biranja koji smo ponudili na portalu Slo-
30 NAPRID BILI
bodne nudi igru s dva napadača kao
obavezan odabir.
Skoro stopostotnu podršku navijača
i najveći broj glasova je dobio četverac
Lima, Neretljak, Vukušić i Anas Sharbini koji su prvi odabir više od 1800
glasača.
Nisu uzeti u obzir aktualni događaji,
primjerice dugotrajna ozljeda Maloče
kojeg je kvalitetno zamijenio Milović,
te naknadni potpis mladog Josipa
Radoševića koji nije ni ponuđen u
izbornom rosteru, a kako stvari stoje
trenutno, zbog odlične igre u posljednjih nekoliko nastupa bi zasigurno bio
u početnu postavu bijelih.
Po izboru čitatelja na klupi bijelih
bi bili Dante Stipica, Ivan Vuković,
Goran Milović, Mijo Caktaš, Franko Andrijašević, Marin Tomasov i Tomislav
Kiš.
Dakako, naša akcija u kojoj vi birate
nastavlja se na portalu Slobodne...
Svi čitatelji činom slanja fotografija na našu adresu odriču se naknade i autorskih prava i pristaju na daljnje korištenje fotografija u izdanjima Slobodne Dalmacije
NAPRID BILI 31
Snimili Ante ČIZMIĆ, Nikola VILIĆ, Nenad DUGI, Vladimir Dugandžić / CROPIX
HAJDUK - ISTRA
HAJDUK - SPLIT
ZAGREB - HAJDUK
32 NAPRID BILI
NAPRID BILI 33
DINAMO - HAJDUK
Boris KOVAČEV/CROPIX
34 NAPRID BILI
NAPRID BILI 35
najtorcida
S. BELUPO - HAJDUK
Kominski se navijači diče najvećim grafitom u slavu hajduka
RONALD goršić/CROPIX
UK
rijeka - HAJD
tea cimaš/CROPIX
Potrošili smo 50 kanti boje,
a tek smo počeli...
Torcidaši koji su radili na
najvećem Hajdukovom muralu
(slijeva): Zvonimir Dugandžić Đole, Goran Jovanović - Muća,
Ivica Oršulić - Kairo i Jure Zovko
36 NAPRID BILI
NAPRID BILI 37
koja je bila velika u povijesti Hajduka
- kazat će Kairo.
Mural posebno dolazi do izražaja za
Maratona lađa, kada pored njega veslaju lađari u pratnji tisuća posjetitelja.
A Komin i Hajduk povezani su neraskidivim vezama. Pjesma “Bili su bili
vrhovi planina” nastala je upravo u Kominu, autor je barba Mijo Medak. Malo
poznata istina koja pokazuje kominsku odanost biloj boji. Stoga im je bila
posebna čast ispisivati te stihove na
kominskoj rivi. Ponosni su Kominjani i
na autora stihova druge pjesme, “Kada
umrem umotan u bilo”, koju su također
ovjekovječili, Pločanina Denisa Batinovića Pekmu, vezanog uz ovo mjesto,
jer mu je majka rođena Kominka.
Naporan rad, umor i znoj zaboravili
su kada je njihovih ruku djelo zasjalo
punim sjajem.
- Nije bilo lako, trebalo je puno
rada da bi se ovo napravilo. A osim
uloženog truda, trebalo je iznaći i novac za kupnju boje - otkriva nam Zvonimir Dugandžić Đole, prvi čovjek
kominske Torcide, koji ponosno ističe
kako je Torcida u ovom neretvanskom
mjestu osnovana još davne 1955. godine, a najstariji živi član iz toga doba
je osamdesetosmogodišnji barba Marin Oršulić- Marinčić.
Tada je Hajduk odlazeći na gostovanja
diljem bivše države prolazio kroz Komin,
redovito svraćajući na brudet od jegulje ili
liske, ovisno o tomu čega je bila sezona.
I Coce je zapiva
I pjesma ‘Bili su bili vrhovi planina’ nastala
je upravo u Kominu, autor je barba Mijo Medak.
Ponosni su Kominjani i na autora stihova
‘Kada umrem umotan u bilo’, Pločanina Denisa
Batinovića Pekmu, čija je majka rođena Kominka
Stanislav SOLDO
Denis JERKOVIĆ/CROPIX
38 NAPRID BILI
8Komin. Neretvansko mjesto čiju rivu
već tri godine krasi grafit u čast i slavu
Hajduka, dulji od osam stotina metara, s ispisanim stihovima pjesama “Bili
su bili” i “Kada umrem umotan u bilo”.
Impozantnom veličinom ovaj je mural
nesumnjivo najveći u Dalmaciji, a kominski torcidaši ponosno dodaju da
većega nema ni u cijeloj Hrvatskoj bez
obzira na to o kojem je klubu riječ.
Iscrtan je u crveno-bijelo-plavoj boji,
na samom početku je veliki Hajdukov
grb, a u sredini na bijeloj podlozi dominiraju stihovi hajdučkih himni.
Kapa do poda kominskim navijačima
i zaljubljenicima u splitske “bile”, koji
nisu žalili vlastitog novca, truda i odri-
canja kako bi ovjekovječili svoju ljubav
za Hajduka. A bojili su i stari i mladi...
Kada se rodila ideja o crtanju ovoga
grafita, mnogi su bili malo sumnjičavi
i nepovjerljivi, ali kada su postavljene
šablone i otisnuta prva slova Hajdukove himne, sumnji više nije bilo.
I sudari zbog grafita
Tehnički dio posla obavljao je Muća,
iz susjedne Torcide Metković. On je
odabrao font, izrađivao šablone i nadzirao najveći dio posla.
Trebalo je odabrati dobar font slova,
odrediti njihovu visinu i sve uklopiti u
prepoznatljive Hajdukove boje kako
bi se grafit dobro uočavao s Jadranske
magistrale i druge obale Neretve.
- Domaći ljudi znali su otprilike što
radimo, zastajkivali su i hrabrili nas, a
stranci su nas snimali videokamerama
i mobitelima. Često se znalo vidjeti i po
nekoliko automobila stranih registracija
kako zastaju i snimaju - govori nam Ivica Oršulić Kairo, zaštitni znak kominske
Torcide i donjoneretvanskog sporta.
Otkriva nam da je bilo i nekoliko lakših
prometnih nezgoda jer je vozačima grafit u jednom trenutku odvukao pažnju.
- Uzbuđen sam i sretan što smo
uspjeli napraviti ovaj grafit. To je naš
dar splitskim “bilima” za sve njihove
uspjehe te stotu godišnjicu jer su radovi dovršeni upravo prošle godine,
I pape i dida
bili su Torcida,
poruka je
iz Komina
I tu je počelo neraskidivo prijateljstvo
koje traje do današnjih dana. Članovi
kominske Torcide na svim su važnijim
utakmicama u Splitu, a kad se može,
Hajduku su pratnja i na gostovanjima.
Posebno im je draga pobjeda “bilih” od
2:0 nad Dinamom u Prvenstvu Hrvatske,
kada se zabijeljela poljudska ljepotica.
Nakon ove utakmice započet je rad na
grafitu, koji je obišao i Vinko Coce, oduševio se i pored njega zapjevao - kazali
su nam kominski torcidaši. Momci iz Torcide na ovome ne namjeravaju stati.
- Samo da je dobre boje - dodaje
Kairo, koji je vlastitim novcem kupio
nekoliko kanti. A boja je jako skupa,
budući da se koriste kvalitetne boje
Dulux. Do sada su potrošili pedeset
kanti i nije im žao jer je grafit bez ikakvih oštećenja preživio dvije poplave,
kada je bio potpuno pod vodom.
Uskoro namjeravaju nastaviti pisati
grafit do samog izlaza iz Komina, još
nekih tristotinjak metara. Tu će se naći
natpis Torcida za Vukovar i jedna pjesma
posvećena Maratonu lađa. Taj bi posao
trebao biti dovršen do kraja ove godine,
naravno ako pronađu sponzora za boju.
NAPRID BILI 39
jug na sjeveru
Tradicionalna noć posvećena
Hajduku održava se od 1965.godine
Metropola
Mladen BARIŠA
Šime ŠOKOTA / CROPIX
sva u bilom
Održana je i aukcija na kojoj je dres Barcelone
s potpisima svih igrača prodan za 7000 kuna,
a Darija Srne (onaj Hajdukov) za 5000 kuna
I Boris Labar dobio je Hajdukovo priznanje
40 NAPRID BILI
Braća Primorac, Dragan i Damir, ne mogu bez Hajduka
8Tradicija se nastavlja. ‘’Bila noć’’
održava se u Zagrebu od 1965. U organizaciji Društva prijatelja Hajduka
(glavni operativac i ove je godine bio
Mate Maleš) manifestacija splitskog
kluba u Zagrebu upriličena je u subotu
31.ožujka u hotelu “Sheraton”. Feštalo
se do sitnih sati...
‘’Zagreb je grad svih Hrvata, ali i najveći dalmatinski grad na svijetu.’’ Tako
metropolu predstavljaju zagrebački
Dalmatinci ili – ‘’dalmatinski purgeri’’.
Jedan od viđenijih među njima svakako je ugledni neurokirurg dr. Josip
Paladino, odnedavno predsjednik
Nadzornog odbora HNK Hajduk.
Kao posebno priznanje dr. Paladino je
dobio i Hajdukovu plaketu. Isto prizna-
nje dobio je i dr. Boris Labar. Plaketa je
trebala biti uručena i Ćiri Blaževiću, ali
se tzv. ‘trener svih trenera’ nije pojavio,
niti je svoju izočnost opravdao.
Među 150 uzvanika na ‘’Biloj noći’’
bili su i braća Primorci (Dragan je kao
bivši ministar umnogome sudjelovao
u preustroju kluba u dioničko društvo,
dočim je Damir aktualni pravni zastupnik Hajduka) te mnogi drugi uglednici iz javnog života Zagreba i Hrvatske.
I ove se godine pozivu sugrađanima
dalmatinskih korijena odazvao zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.
Počasni predsjednik Dinama od prijatelja Hajduka dobio je prigodan dar.
Održana je zanimljiva aukcija. Tako
je za 7000 kuna prodan dres Barcelone
s potpisima svih igrača. A dres Darija
Srne (Hajdukov) dosegnuo je cijenu
od 5000 kuna.
Dres
Barcelone
s potpisima
igrača kupio
je poslovni
čovjek
Iračanin
Assad Sabo
Ajel, dok je
Srnin dres
u svoje
vlasništvo
preuzela
Aquarius
grupa
Siniše
Škare
Nažalost, zbog obveza (utakmica u
Koprivnici) momčad se nije pojavila na
zagrebačkoj ‘’Biloj noći’’.
No, skupu je nazočio iznimno raspoloženi predsjednik Hrvoje Maleš.
Nakratko se osvrnuo na aktualnu situaciju u hrvatskom nogometu:
- Žalosno je što se dogodilo Varaždinu. U HNS-u se hvale kako uspješno
posluju i imaju novca, a kada su konkretno trebali pomoći klubu koji je
utemeljio HNL, to nisu učinili. Ovo je
samo potvrda onoga što mi u Hajduku
govorimo već duže vrijeme: ovo je prvenstvo posve neregularno!
U zabavnom dijelu Hajdukove fešte
nastupili su Mladen Grdović i grupa
“Romantik” te klapa “Petrada”. Program je vodila glumica Jelena Perčin.
‘’Bilom noći’’ Hajduk je obilježio u Zagrebu 101. rođendan!
Maleš i Paladino: Evo sastava za iduću sezonu
NAPRID BILI 41
hajduk i ja
ROBERT
PAULETIĆ
Moj život
ANTE ČIZMIĆ / CROPIX
iz hajdučke
pisme
Rodija san se kraj Staroga placa, doselija
san na Poljud malo prije Hajduka...
8Krajen 2009. doša san s Hajdukovon
zastavicon na kraj svita, na Južni pol, i
tamo doživija pravi pravcati mirakul.
Neki mladi simpatični švapski znanstvenik, koji radi u tamošnjoj američkoj istraživačkoj bazi, vidija je kako san
zabija koplje s tri zastavice uz Pol i pita
me šta mi je to značilo.
Prorok Vinko Coce
Objasnija san mu da san prvi čovik iz
Hrvatske koji je ovde stiga i reka kako
san to posvetija svome uzoru, hrvatskon himalajcu Stipi Božiću, zatim
simbolu moga života, Kvisku, te na kraju nogometnome klubu iz moga grada
koji je osnovan upravo iste godine kad
je osvojen Južni pol, pa mu je to, eto,
moj poklon za stogodišnjicu.
Šokira san se kad je Švabo na to reka:
“Hajduk? Kako ne! Hajduk, Split!”
Momak svako lito provodi u Povljima na Braču i, normalno, zna sve o Hajduku. Zna je čak i neke igrače.
Vinko Coce davno je u pismi proreka to šta mi se tamo dogodilo.
Pismu znate:
Ako te ko pita,
i na kraju svita,
odakle si doša,
reci mu iz Splita.
Ako te ko pita,
reci mu bez stida,
reci mu za Hajduk
i ime Torcida!
Upravo tada, kraj Južnoga pola, sitija
san se našega dobroga, korpulentnog
Vinka. Teško je, naime, zamislit bolji
“kraj svita” od Južnoga pola, je li tako?
42 NAPRID BILI
Ovde me, na istinskome kraju svita,
stvarno neko pita odakle san doša,
reka san mu da san iz Splita, spomenija san mu Hajduk, i šta je najnevjerojatnije, momak je za sve to skupa već
zna! Ka iz pisme!
Kviskov dres
Ka dite pobožno san čita “Hajdučku
legendu” Miljenka Smoje, izvanredan
i nažalost malo poznat libar o prvih 60
godina Hajdukove povijesti. Pustimo
sad priču o zvizdi, za koju se Smoje zalaga, pa su mu to neki zamirili.
Njegova “Hajdučka legenda” nije politika, nego literatura, i to vridna, odlična literatura. Znan da je tamo Smoje
nabrojija puste rekorde i zanimljivosti
šta se tiče našega slavnog kluba.
Ako se dobro sićan, splitski “bili”
prva su nogometna momčad koja je
igrala na svim kontinentima! Dobro,
na Antarktici, “Bijelome kontinentu”,
naši “bijeli” ipak nisu istrčali.
Ali, evo ideje! Zašto se ne bi naša
koji sponzor pa da se i to organizira?
Nogometna utakmica na Antarktici,
šta kažete, a?
Ne bi se moralo ić do Južnog pola,
dosta je skočit do obale Antarktike. Također, ne bi to tribala bit utakmica na
velikome terenu (hm, koje bi tu boje
bila bijela točka?), dosta bi bilo bacit
na male branke!
To bi bila svjetska vijest, odjeknila bi
u svim medijima, investitori bi se zainteresirali, odma bismo našli bogatoga
kupca da nas izbavi iz mižerje i iz Mamićeva stiska...
Eto, i to me povezuje s Hajdukon, i ja
san bija na svim kontinentima.
A kad san svojedobno pobijedija u
superfinalu Kviskoteke, s rekordna 224
punta, dobija san poziv iz Hajduka, zva
me Fredi Fiorentini. Šta bi to moglo
bit, šta oće?, mislija san se onda.
Jebate, da me nije neki skaut sinja
ono kad san da 4 gola na zadnjoj utakmici s mojon ekipon veterana? Ponada san se: možda još nije kasno za
mene, možda ću u 42. godini zaigrat
za prvi tim Hajduka, i tako ispunit san
svakog Dalmatinca!
Nije bilo to, ali ipak san se i te kako
ugodno iznenadija kad mi je Fredi tom
prilikon u klupskin prostorijama uručija
poklon: dres Hajduka s izvezenin Kviskon, prezimenon Pauletić i brojen 224
na leđima! Gleda je kviz, pa je u ime kluba učinija lipu gestu. Bija san dirnut.
Da Fredi sad, nedajbože, proda sve
igrače Hajduka, pa da uzme za sebe
sve pineze od transfera, opet bi ga volija zbog toga dresa.
Fredi mi je u klupskin prostorijama uručija
poklon: dres Hajduka s izvezenin Kviskon,
prezimenon Pauletić i brojen 224 na leđima!
Gleda je kviz, pa je u ime kluba učinija
lipu gestu. Bija san dirnut.
NAPRID BILI 43
Svoju svetu bilu majicu samo san jedanput obuka s prijateljima na balun
(mora san se malo pohvalit!) a onda
san je pobožno spremija među relikvije u ormar. Svako malo, priznajen, izvadin i pogladin dres, prvo grb a onda i
one brojke straga.
Balun među kravama
Rodija san se kraj Staroga placa,
kako i pisma kaže. Jedan san iz one
generacije koja se kroz maglu sića utakmica kod Plinare, tamo di sad često
dođe cirkus. Zlobnici bi na ovo rekli da
cirkus u zadnje vrime često boravi i na
Poljudu.
Kako je samo mali bija oni tadašnji
sjever! Danas, kad smo se navikli na
raskošni stadion na Poljudu, izgleda
gotovo nevjerojatno da je cila Torcida
mogla stat na onih par skala Hajdukova sjevera kod rodilišta. Katrige su se
tada mogle samo sanjat.
Danas se na tome mistu, u okviru
spomenutoga lunaparka (Splićani i lunapark zovu cirkus), koji put sa sinon
Rokon utrkujen u malin go-kartima...
44 NAPRID BILI
Dok na Poljudu još nije bilo
stadiona, virovali ili ne, pastiri
su vodili krave na ispašu! Krave
bi mukale, mavale repinama da
otiraju obade...
Do svoje sedme godine živija san na
rubu Geta. Još mi je prid očima stara
Pistura i velika teraca na kojoj san igra
balun s ćaćon.
Onda je otac, mladi inženjer, dobija
stan od poduzeća. Šta mislite di? Odma
uz Poljud! Ali, tada još nije bilo stadiona.
Sićan se kako smo ka dica, negdi od
1973. do 1977., igrali balun na livadama
Poljuda. Dvi ekipe po trojica: Damir
Pancirov, Zoka Cicmilović, braća Laptoši, Anđelko Ivanko zvan Đeko i ja.
Dok tamo još nije bilo stadiona, virovali ili ne, pastiri su vodili krave na ispašu! Opet bi neko zloban reka da velike
razlike ponekad nema ni danas...
Krave bi mukale, mavale repinama
da otiraju obade, a mi bismo stavili
knjige od škole ka oznake za branke,
pa trčali, dodavali se, driblali i zabijali
golove, ludi od sriće ka sva dica koja
igraju na balun.
Jedini problem bija je u tome šta bi
često nogon upali u kravlje govno. Posli bi se bilo teško oprat od toga, a vonj
je bija neizdrživ.
Hajduk će bit prvak Europe
Te 1979. krave su zauvik prognane s
Poljuda, a zablista je prekrasan stadion,
u svoje vrime možda najlipši na svitu. Bez
pretjerivanja. I posli više od trideset godina Hajdukov stadion nije izgubija lipotu,
iako ga, za pravo reć, ne znamo čuvat.
Ma mi u Dalmaciji ništa šta valja ne
znamo čuvat i pazit! Pa opet, pojedinačni plamsaji talenta, znanja, kvalitete i lipote sve oko nas svako malo
obasjaju i ugriju.
Šta bi tek bilo da smo organizirani,
da znamo podržat ono šta je najbolje?
Da u našemu rajskome zavičaju ne vlada zavist i prokletstvo sitnih duša?
E, onda bi Hajduk deset godina izasebice bija europski šampion, a Messi,
Iniesta i Guardiola mogli bi samo nemoćno stajat i zavidno gledat kako po-
kal Lige prvaka dižu dalmatinska dica,
Hajdukovi sokolovi.
Možda jedanput dođe i to vrime,
možda nećemo morat trpit i čekat još
koje desetljeće da se osmijesi i titule
vrate u Poljud?
Najveću povijest imamo, najbolje
navijače imamo, o briljantnon talentu i
tome kako cila Dalmacija diše za svoga
Hajduka, to da i ne pričan.
Zapravo, ljubav nije ograničena samo
na naš rodni kraj: zbog Hajduka se veseli i plače i u Kaliforniji, Čileu, na Novom
Zelandu... ma svugdi, u cilome svitu! U
finalu američkog Super Bowla div David
Diehl, velikan američkog nogometa, kojemu je nona naša Lucija s Krka, u deliriju pobjede maše Hajdukovin šalon!
Samo još da nan se posrići i da se
nađe neko od bogatih Dalmatinaca, bilo
iz dijaspore, bilo iz zemlje, neki milijarder
koji voli Hajduka, da ulije friški kapital u
klub, jer danas se bez toga ne može.
Kad bi se to dogodilo, a lako se može
dogodit, govorin van: Messi, Cristiano
Ronaldo, Rooney, Robben i ekipa
mogli bi nas samo gledat i patit!
NAPRID BILI 45
braća s tribina
Rat i prometna nesreća povezali su
Torcidu i navijače Benfice – No Name Boyse
Naime, na utakmicu Lige prvaka kada
su u istoj skupini igrali Hajduk i Benfica u Split je kombijem došla mala
skupina navijača Benfice predvođena
svojim tadašnjim vođom.
Dočekani su prijateljski, štoviše torcidaši
su bili oduševljeni jer su Portugalci donijeli transparent “Fredom for Croatia”
i proputovali pola Europe kombijem.
Nažalost, na povratku iz Splita, potrugalski navijači su doživjeli tešku prometnu nesreću i troje navijača (dva
momka i jedna djevojka) je poginulo.
Na uzvratnoj utakmicu izaslanstvo
Torcide je prije utakmice na Luzu
došlo do tribine No Name Boysa (navijačka skupina Benfice) i s vijencem
za poginule odalo počast nesretnim
Portugalcima, a u znak zahvalnosti,
oni su tada ponovno razvukli veliki
transparent “Freedom for Croatia”.
Tako je započelo prijateljstvo koje traje
već 18 godina.
Sjećate se
Manchestera
Prijateljstvo u slavu
GULLITA,
TINA i RITE
Daleke 1994. godine troje navijača Benfice na povratku
iz Splita, nakon iscrpljujućeg putovanja, poginuli su u
prometnoj nesreći. A prethodno su na Poljudu razvukli
veliki transparent ‘Freedom for Croatia’...
46 NAPRID BILI
Davorin PERIĆ
8Nekoliko obostrano lijepih gesta i jedna teška prometna nesreća
sa smrtnim posljedicama zauvijek
su zbližili navijače Hajduka i Benfice i to prijateljstvo traje od ratne jeseni 1994. godine do danas.
Zajednički
transparent dviju
navijačkih skupina.
Što će tek biti ako
se na ljeto odigra
prijateljska
utakmica
na Poljudu
Naše prijateljstvo s No Name Boysima jedno je od najdugovječnijih u
svijetu navijačkih skupina u Europi.
Traje to već dvadesetak godina, i trajat će i dalje. Osnovni razlog tome
je što su u to vrijeme prepoznali svu
veličinu Hajduka, Torcide i naše domovine koja je bila u ratu – kaže
nam Stipe Lekić, čelnik Torcide.
- Svake godine na godišnjicu smrti Gullita, Tina i Rite, Torcida transparentom
oda počast nastradalima. Pripadnici
No Name Boysa dođu na derbi našeg
prvenstva, a mi odlazimo k njima kad
igraju važne utakmice Imamo i neke
zajedničke transparente, s obilježjima
Torcide i No Name Boysa.
Neki naši su bili na mnoštvu
Benficinih gostujućih i domaćih
utakmica - priča nam Lekić. Nezaboravno je nedavno gostovanje torcidaša u Manchesteru, kad je na tribini
No Name Boysa osvanula poruka
“Sjećate li se 27.1.1980.? Hajduk - ManUtd 6:0” koju je donijelo 30-ak torcidaša na utakmicu Man. Utd. - Benfica.
Torcidina i Hajdukova obilježja su se
našla i na Benficinim utakmicama u
Barceloni, St. Peterburgu, Lilleu, Milanu... Osim druženja, putovanja i zajedničkog navijanja iz ovog prijateljstva je
proizišlo još nešto korisno za Hajduk.
200 tisuća članova
Naime, nakon dugogodišnje krize
upravljanja, nepravilnosti i nezakonitosti koje su rezultirale srozavanjem
kluba, Torcida je osnovala udrugu “Naš
Hajduk”, a uzor je pronađen i u Benfici.
Ovaj portugalski velikan je 2006. ušao
u Guinnessovu knjigu rekorda kao klub
s najvećim brojem članova, da bi 2009.
godine prešao brojku od 200.000 navijača s plaćenom članarinom, a klub
djeluje u uvjetima sličnim Hajduku.
Tu ne prestaju sličnosti s Hajdukom
- udruga SL Benfica osnovala je 2007.,
za potrebe svog profesionalnog nogometnog kluba, dioničko društvo
u kojem sportsko društvo “Benfica”
drži 40 posto dionica, a 10,04 drži
holding kompanija, također u vlasništvu sportskog društva “Benfica”.
I ako je u više navrata ponuđen otkup
većinskog paketa dionica, dosadašnji
predsjednici su čvrsti u stavu da će
članovi uvijek ostati većinski vlasnici u
dioničkom društvu.
Svi čekamo ljeto
- Pregledali smo modele funkcioniranja mnogih nogometnih klubova, ali
nam je Benfica bila najveći uzor zbog
mnoštva sličnosti između Hajduka i
njih, te dugogodišnjeg prijateljstva
naših navijačkih skupina.
Naravno, postoje i neke razlike, pa
smo projekt “Naš Hajduk” prvenstveno pokušali prilagoditi navijačima
Hajduka i prilikama u kojima se mi
nalazimo - ističe Bojan Islamović,
član Predsjedništva “Našeg Hajduka”.
- Nažalost, bilo je malo vremena da
se povežemo s njihovom udrugom
Sociosa i više iskoristimo službeno prijateljstvo Torcide i No Name Boysa - a
kroz sam projekt “Naš Hajduk”.
Predložili smo i Hajduku da, kad organizira prijateljsku utakmicu s Benficom, misli i na svoje navijače/glasače i
pomogne u organizaciji okruglog stola
ili barem prezentacije njihova modela
upravljanja klubom na kojem bi gostovao netko iz udruge Sociosa i službene
Benfice - kaže nam Josip Tadinac, član
Predsjedništva Udruge Naš Hajduk.
Čelnik Hajduka Milo Nižetić je prije
nekoliko mjeseci bio u Portugalu na
dogovorima o suradnji s Benficom.
Spominjala se prijateljska utakmica,
posudbe igrača, suradnja na mnogim
poljima...
- I mi i No Name Boysi bismo uživali da se sastanemo ovoga ljeta, bila
bi prava fešta. Ali to ponajprije ovisi o
dogovorima vodstva klubova, mi smo
svojim vezama udarili temelj suradnje
klubova, lijepo bi bilo da se to iskoristi
za dobrobit Hajduka - zaključio je Stipe Lekić.
NAPRID BILI 47
hajduci u svijetu
IVAN
STRINIĆ
Naši su suci blago
PROFIL Ivan Strinić
prema ovima
u
Ukrajini
U Hajduku smo uvijek imali problema sa
Rođen:
17. srpnja 1987.
godine, Split
Visina: 1,86 m
Težina: 78 kg
Pozicija: lijevi
bočni
Klubovi:
H. dragovoljac
(2008. - 2011.),
Hajduk (2008. 2011.), Dnjipro
(2011. - ?)
suđenjem, no u Ukrajini je još gore...
Hobi: tenis,
mali nogomet
Najbolji
nogometaš:
Messi, na
mojoj poziciji
Abidal
Frane VULAS
8Gotovo da nema europske lige u kojoj nema bivših igrača Hajduka, a Ukrajina je u zadnje vrijeme općenito hrvatskim nogometašima postala obećana
zemlja. Posebna je priča Dnjipro, koji
je dom čak četvorice hrvatskih igrača,
pored Ivana Strinića tu je i Nikola Kalinić, ali i Mladen Bartulović i Antonio Jakoliš koji su na posudbama.
Osjećam se kao doma - sretan je u
Dnjipru Strinić. Ni ukrajinski jezik nije
prepreka kao što je bio u početku, prije gotovo sezonu i pol.
‘Spasibi’
- Iako jezici imaju dosta sličnosti, u
početku ništa nisam razumio pa sam
se snalazio na engleskom, rukama i
nogama. Sada već dobar dio razumi-
jem, malo teže govorim. Znam reći
“spasibi”, ha, ha (nap.a. hvala) - našalio
se Strinić.
Koliko je naših u Dnjipru, situacija je
obrnuta.
- Učimo mi Ukrajince hrvatski!
No, i jedni i drugi po starom, ne baš i
dobrom običaju, jedni druge prvo uče
psovke.
- Uvijek učiš najprostije. Ukrajinske
psovke su gadne, ali naravno nisu ni
blizu našima. No, zbog sličnosti jezika,
teško im je nešto podvaliti.
To je Strinić sam iskusio na susretu
protiv Iličevca početkom prosinca.
- Prvi sam žuti karton dobio nakon
što je sudac mislio da simuliram prekršaj u šesnaestercu, kao da mi je htio
dati karton. Krenuo sam unatrag i re-
kao usput ajde u ... (nap.a. rodno mjesto), ali očito me vrlo dobro razumio
jer sam odmah letio van i zaradio tri
utakmice kazne!
No to je samo kap u moru onog što
se događa.
Najbolji s kojim je igrao:
u Hajduku
Kalinić, u reprezentaciji
Modrić i
Šimunić, u
Dnjipru
Konopljanka
Ugovor na minus 25
Mislio sam da su naši suci loši, u Hajduku smo uvijek imali problema sa suđenjem, no u Ukrajini je još gore.
Najdraži
inozemni klub:
Chelsea
Tenis je moj sport broj dva. I
na pripremama u reprezentaciji
i u klubu ga igramo u slobodno
vrijeme. Ramos zna igrati,
nema loš backhand...
Glazba: Domaća
U Dnjipru (gore) igra na svojoj
poziciji lijevog bočnog,
a najviše se druži s još jednim
bivšim hajdukovcem
Nikolom Kalinićem (lijevo)
Vrlo brzo se Strinić privikao i na ukrajinsku zimu, no u početku nije bilo tako.
- Kada sam lani u siječnju potpisivao
ugovor, bilo je ovdje minus 25. Došlo
mi je da se odmah vratim doma! Govorio sam sebi: “Pa gdje si to došao?”
- priznao je kroz smijeh Strinić.
Poslije je ipak shvatio da nije sve u
termometru.
- Naša bura gora je od ukrajinskih
minus 25.
48 NAPRID BILI
Pjevačica/
pjevač: Jelena
Rozga/Gibonni
U prilagođavanju su mu pomogli
rodbina i prijatelji koji ga posjećuju, a
najviše djevojka Ivana.
Uz naravno Ivanu, najčešće slobodno vrijeme provodi s bivšim suigračem
iz Hajduka Kalinićem.
- Stalno smo zajedno, na večeri, gledamo utakmice.
Bilića stalno spominju
U Ukrajini Strinić često ima i svoj
mali tim koji brine o njemu.
- Često dolazi moj fizioterapeut Ivan
Porobija, dok o fizičkoj pripremi već
godinama brinu Vlašići, Marin i Joško. Baš je Joško bio dva-tri tjedna, s
njim duže radim.
Kada stigne, razgleda i Dnjipropetrovsk. Velik je to grad, s više od milijun stanovnika. Veći dio grada još je u
izgradnji, kombinacija je to modernog
i povijesnog, s mnogo šoping centara,
ali i starih građevina.
Na travnjaku je vrlo brzo tekla prilagodba, odmah su krenuli i pogoci.
No, ove sezone nije dobro krenulo ni
klubu ni njemu. Krenuo je Dnjipro s velikim ambicijama, došao je i Kalinić.
- Sve je slično kao i u Hajduku, uoči
sezone kupe se igrači, želi se rezultat,
no daleko je to od očekivanog. Poraz
od Fulhama u Londonu (nap.a. eliminacija u play off rundi) u Europskoj ligi
nas je presjekao, a potom smo elimi-
Filmovi: komedije i horori
Glumica/glumac: Angelina Jolie/Rene
Bitorajac
Najdraže jelo:
najviše mi u
Ukrajini nedostaje pečenica
Najdraže piće:
najčešće voda,
sokovi, malo
vina
NAPRID BILI 49
Strinić u akciji na utakmici protiv Rosenborga
nirani i u ukrajinskom kupu. Bilo je i
klupskih kazni zbog loših rezultata,
čak smo bili i na devetom-desetome
mjestu - prisjeća se Strinić. Poslije se
klub ipak konsolidirao, bori se za novi
plasman u Europsku ligu.
- Sada smo tamo gdje objektivno
pripadamo. Ispred su Dinamo, Šahtar i
Metalist, odlične momčadi koje su daleko odmakle.
U medijima se stalno dovodi u pitanje status trenera Ramosa, bivšeg
stratega Reala. Kao mogući njegov
nasljednik spominje se i hrvatski izbornik.
- Stalno se spominje Slaven Bilić,
ali mi igrači zaista ne znamo situaciju.
Ramosa maksimalno respektiram, dobar je trener i čovjek, on me i doveo
u Dnjipro. Međutim, nije na meni da
razmišljam o tome hoće li trener biti
Ramos, Bilić ili netko treći...
Ukrajina će s Poljskom početkom
lipnja ugostiti Euro. Među četiri ukrajinska grada domaćina nije Dnjipropetrovsk (Kijev, Donjeck, Lviv, Harkiv), no
unatoč tome i u tom gradu se osjeća
da je pred vratima veliko natjecanje, a
još više u ostatku države.
50 NAPRID BILI
Hajduk jači
od Dnjipra
Među najveće europske
utakmice Hajduka spadaju i
dva susreta protiv Dnjipra u
3. kolu Kupa UEFA odigrana
krajem 1985. godine. U oba
susreta Hajduk je slavio, 1:0
u Ukrajini i 2:0 na Poljudu.
Posebno je u pamćenju ostao
mitski uzvrat na poljudskom
blatu kada je briljirao dvostruki strijelac Ivan Gudelj (u
četvrtfinalu je poslije Hajduka eliminirao belgijski Waregem).
- Više puta sam načeo to
pitanje, ima mnogo starijih
zaposlenika u Dnjipru koji se
još uvijek sjećaju te utakmice.
Ima i Dnjipro bogatu povijest
- našao je Strinić još jednu
poveznicu bivšeg i sadašnjeg
kluba.
Bilo mi je teško zbog zvižduka posljednje
polusezone u Hajduku. Nije sporno da sam
loše igrao, ali stalno zviždanje nisam mogao
razumjeti, pa čak i na malonogometnom turniru Četiri kafića. Sve me to malo poljuljalo...
Polako se sve uređuje, zračne luke...
većina toga je spremno. Uvjeren sam
da će Ukrajinci to vrlo dobro organizirati. Mnogo je najava po medijima, ali
nije to baš još ono pravo.
Žao mi je Vejića
Kakva su očekivanja od Hrvatske na
Euru u skupini sa Španjolskom, Italijom i Irskom?
- Možemo dobiti svakog, ali kada
ne damo maksimum, onda nam se ne
piše dobro. Španjolska je favorit Eura,
ali taj susret bit će nam poseban motiv. Plasiramo li se u četvrtfinale, svakog možemo dobiti, možemo daleko
dogurati.
Prva utakmica uvijek je najbitnija,
pobijedimo li Irsku, imat ćemo velike
šanse za prolaz.
Iako je bio gotovo standardan u
kvalifikacijama, Strinić nije pozvan za
susret protiv Švedske.
- Pozvani su samo oni koji su trebali igrati. Ja sam još i Tursku propustio
zbog ozljede. Bitno je samo da budem
zdrav, da igram pa će sve ostalo doći.
Nadam se Euru, takva su natjecanja
vrhunac karijere. Vjerujem da ćemo i
Kalinić i ja na Euro.
Kalinić je ovdje doveden da bude jedan od glavnih igrača, a to i čini, zabija,
odlučuje susrete.
Naravno, i u dalekoj Ukrajini Strinić
prati sve što se događa na Poljudu.
Nažalost, u nas se uopće ne govori
o nogometu, nego o prošlosti, kako
prodati igrače, kako je poslovao koji
predsjednik, koliki su dugovi. Ne znam
kamo to vodi. Nadam se da će Hajduk
što prije izaći iz toga, da će se situacija
posložiti i smiriti. Veseli me što su mladi
dobili priliku i što se Gabrić vratio, a žao
mi je Vejića, nije zaslužio takav odnos.
U Hajduku je proveo lijepe trenutke.
- Osvojili smo kup i igrali Europsku
ligu, no žao mi je što 2009. godine
nismo bili prvaci. Bili smo bolji od Dinama, pogotovo u međusobnim susretima, ali smo izgubili prvenstvo na
nekim drugim utakmicama.
Vratit ću se
Znači u Hajduku ima nedovršena
posla?
- Želim osvojiti naslov prvaka, ali
vratit ću se samo ako budem Hajduku
mogao dati sto posto. Želim se vratiti
samo zdrav i spreman.
Bio sam i na susretu protiv Slavije za sto
godina Hajduka. Uh, da je tada bilo zaigrati,
spasio bih se!
NAPRID BILI 51
modna pista
Navijači se pitaju zašto su hajdukovci na Maksimir
i u koprivnici istrčali u potpuno bijelom dresu
Snimili: Boris KOVAČEV i Tea CIMAŠ/CROPIX
Svi u bijelom u Maksimiru jer su domaćini bili potpuno u plavom, obrnuta situacija bila je na Kantridi kada je domaćin nastupio u potpuno bijeloj opremi
Skladna je boja
U KOJOJ SE
IGRAT MORA
Domaćin je taj koji bira boju dresa, a onda
gosti moraju nositi obrnutu kombinaciju
52 NAPRID BILI
Pero SMOLČIĆ
8Hajdukove boje bijela su i plava.
Kako i pisma kaže, “bila i plava, skladna je boja, to je boja Majstora s mora”.
No, brojni se navijači čude zbog čega
se igrači splitskog kluba u derbiju protiv Dinama u Maksimiru pojavljuju u
sasvim bijelom dresu. Bijela majica,
bijele gaćice, bijele štucne!
No, riječ je o obvezi, a ne izboru. Naime, kada Hajduk igra u gostima, tada
se mora “pokoriti” boji dresa svog protivnika, domaćina. Odnosno, domaćin je taj koji bira boju dresa, a onda
gostujuća momčad mora imati kombinaciju koja je u svakom dijelu opreme u drugačijoj boji od one koju ima
domaća momčad. Jednako je u HNL-u
i u natjecanjima pod okriljem UEFA-e.
Stoga, kad je Hajduk u gostima, u “nemilosti” je domaćina, dok je na Poljudu
uvijek u mogućnosti koristiti kombinaciju koju želi.
Definitivna kombinacija za konkretnu utakmicu određuje se na tehničkom sastanku predstavnika klubova
sa sucima i delegatom koji se održava
sat i pol prije utakmice.
No, postoje i iznimke, tako su Hrvatska i Švedska na utakmici u veljači
igrale u gaćicama jednake boje. Kako?
Jer im je sudac tako dopustio, a to po
pravilima ima pravo. Naime, ako sudac
procijeni kako je ostatak dresa dovoljno
različit, ima na raspolaganju “slobodno
sudačko uvjerenje”, odnosno može
dopustiti jednake gaćice. Taj se slučaj
dogodio i na utakmici HNL-a između
Dinama i Intera.
A Hajduk je uvijek spreman te na
put nosi i bijele i plave gaćice, pa što
bude. I uvijek se inzistira na igranju u
bijelo–plavoj kombinaciji. Pogotovo u
prijateljskim susretima u kojima im se
uglavnom izlazi u susret.
A za, primjerice, “Sultan Cup”, turnir
koji su igrali tijekom zadnjih priprema
u Turskoj, “bijeli” su inzistirali u ugovoru
da svaku utakmicu igraju u plavim gaćicama. Priče koje se vrte po forumima
kako se i u Hajdukovu Statutu govori o
gaćicama plave boje ne drže vodu, jer,
jasno, svaki klub ima svoj statut, ali su
za konkretno natjecanje najvažniji pravilnici tog natjecanja, bilo da se radi o
HNL-u, Ligi prvaka...
NAPRID BILI 53
slavni dani
Blaž Baka Slišković strijelac je
jednog od najčuvenijih golova bijelih
Rekli su mi da se Poljud
nikada nije
tako tresao
Bio je to nevjerojatan osjećaj. Prolazilo mi je svašta kroz
glavu, a najviše sam mislio o zadovoljstvu navijača koji
su radi nas, pogotovo na sjeveru, 120 minuta kisnuli
na kiši protiv Sparte. Bio je to moj dar njima...
Frane VULAS
8Najupečatljivija utakmica i gol Hajduka svih vremena? Kada se potakne to
pitanje, uvijek se priča vrti oko četiri-pet
odgovora. Prvi gol je prvi, koljeno Šime
Rauniga za prvijenac Hajduka uopće,
pa gol Bože Brokete za pobjedu nad
Crvenom zvezdom sa 2:1 na toliko puta
opjevanoj utakmici 1950. godine kada
je osnovana i Torcida, a Hajduk napravio
dosad neponovljeno na ovim prostorima, titulu je osvojio bez poraza.
Novije generacije ipak najviše pamte gol Blaža Bake Sliškovića praškoj
Sparti u Kupu UEFA-e u produžetku za
plasman Hajduka u polufinale, odnosno
pogodak Alena Bokšića europskom prvaku Crvenoj zvezdi za osvajanje Kupa
maršala Tita već ratne 1991. godine...
A nema Vujovića, Miljuša...
Odlučili smo stoga ovom prigodom
film vratiti unatrag na 1984. godinu i na
uzvratni susret četvrtfinala Kupa UEFA-e
kada je Slišković u 14. minuti drugog
produžetka iz slobodnog udarca iskosa s
lijeve strane, skraćenog kornera, uhvatio
na spavanju vratara Sparte, lansirao Hajduk u polufinale Kupa UEFA-e i dotad
nervozni Poljud bacio u trans.
Tog 21. ožujka 1984. godine Hajduk
je u uzvratni ogled ušao loveći zaostatak 0:1 iz prvog susreta. Četrnaest dana
ranije u Pragu pogotkom Ivana Hašeka
Sparta je stekla prednost pred uzvrat u
54 NAPRID BILI
koji je trener Petar Nadoveza morao
ući bez ozlijeđenih i kartoniranih Zlatka i Zorana Vujovića, Branka Miljuša,
Dušana Pešića... Međutim, pedesetak
tisuća navijača na prepunom kišnom
Poljudu bilo je uvjereno u prolaz.
- Atmosfera je bila impresivna, veliki
naboj. Sjećam se, bila je kiša, tmurno
vrijeme, no to nimalo nije utjecalo jer je
stadion bio pun. Taj susret imao je veliko
značenje, poraženi smo u Pragu, primili
smo gol u drugom dijelu, no u Split smo
donijeli povoljan rezultat i svi smo vjerovali u prolaz. Živjeli smo za tu utakmicu,
a još kada smo odlazili iz karantene na
treninge, navijači su nas pozdravljali po
ulicama Splita. Bili smo uvjereni da u
takvom dekoru ne možemo podbaciti prisjetio se junak tog susreta Slišković, a
danas trener kineskog prvoligaša Qingdao Joonona.
Već u 18. minuti ‘bijeli’ su anulirali
prednost momčadi koja je te sezone bila
prvak tadašnje Čehoslovačke.
Nakon kornera Dževada Prekazija
Ive Jerolimov je bio u skoku s dvojicom
igrača Sparte. Lopta se odbila na šest-sedam metara od gola. Najbrži na odbijancu bio je Ivan Gudelj koji je loptu zakucao pod gredu za erupciju oduševljenja
na tribinama.
Spasitelj Simović
U nastavku je to uglavnom bila tvrda
utakmica s vrlo malo lijepih poteza. Bilo
je dosta i prilika na obje strane, ali u 90
minuta igre nije više bilo pogodaka i
igrali su se produžeci. Najrealniju priliku
za ‘bijele’ imao je Jerolimov koji u stopostotnoj šansi nije uspio dobro zahvatiti
loptu, dok je s druge strane spašavao
Zoran Simović na gol liniji.
- Nije bilo nimalo lako, mučili smo se,
borili. Bilo je šansi na obje strane, no
ipak je teren utjecao na igru. Po tom
blatu smo već nakon 60-70 minuta bili
iscrpljeni, no publika nas je i dalje nosila, davala nam snagu. Samo bismo pogledali na tribine i krenuli dalje. Nisam
nešto posebno ni odigrao, borio sam
Do četvrtfinala Kupa UEFA-e s Hajdukom Sparta
je eliminirala čak i Real Madrid, koji je potom
dvije sezone zaredom osvajao taj trofej.
U 1. kolu Kupa UEFA bilo je 3:2 za Spartu, te 1:1
u uzvratu u Madridu nakon čega se sastav trenera Alfreda di Stefana oprostio od natjecanja
Baka se prisjeća
da tu utakmicu nije
odigrao na visokoj razini
NAPRID BILI 55
Možda danas ne zvuči tako, no tada je
Sparta bila velika momčad. Najbolja
potvrda bila je sljedeća sezona kada je
Sparta igrala u četvrtfinalu Kupa prvaka
gdje ju je eliminirao kasniji prvak
Juventus Michela Platinija
Tottenham –
najtužniji dio
karijere
Trenutak za povijest
- 119. minuta, vratar
Jaroslav Olejar je
istrčao, pokušao se
vratiti ali već je bilo
kasno. Baka je bio
lukaviji od svih
56 NAPRID BILI
se koliko sam mogao, ali potrefilo se
da ja odlučim pobjednika - skroman je
Slišković, koji sada trenerski kruh zarađuje u Qingdaou, kako ga je slikovito
nazvao, “prelijepom kineskom gradiću
od sedam-osam milijuna stanovnika
smještenom na moru taman nasuprot
Južnoj Koreji”.
U produžecima se sve više osjećao
umor igrača na blatnom travnjaku koji je
postajao sve teži za igru. Davor Čop koji
je zamijenio Jerolimova nije se najbolje
snašao u jednoj obećavajućoj šansi, ali je
i Sparta, te sezone prvak Čehoslovačke,
vrlo ozbiljno prijetila.
Kada se već činilo da će odlučivati
rulet udaraca s bijele točke, ukazao se
Baka u 119. minuti. Zdenek Ščasny
(danas trener mađarskog Debrecena!)
prekršajem je na 25 metara od gola iskosa s lijeve strane, uz aut-liniju, zaustavio
Gudelja. Loptu je za slobodan udarac
namještao Slišković.
Kada su svi uključujući i vratara gostiju Jaroslava Olejara očekivali centaršut,
uslijedio je udarac prema golu, u bliži
kut. Olejar koji je krenuo na centaršut
pokušao se vratiti, ali je već bilo prekasno da bi zaustavio loptu koja se zakotrljala u mreži.
‘Sve sam ih prevario’
- Tu famoznu zadnju minutu i taj gol
uvijek ću pamtiti. Svi su očekivali ubačaj,
no u zadnjim trenucima odlučio sam
šutirati, svi su bili umorni i težak je bio
teren. Često sam to pokušavao, nije bilo
slučajno, no prevario sam, čini se, i vratara i obranu gostiju, ali i svoje suigrače.
Vjerojatno zato što sam, kada sam već
odlučio šutirati, pozivao suigrače i rukom
da dođu na skok! Rekao sam idem riskirati, nemamo što izgubiti, ako uđe - uđe.
I rizik se isplatio. Pritom je lopta još i udarila u blato, dobila “žabicu” i ubrzanje, što
je također utjecalo da je vratar ne uspije
zaustaviti. Sve se poklopilo! - prepričao
nam je taj trenutak Slišković.
Dok je sretni strijelac u euforiji trčao
tartan-stazom prema jugu dok su ga
svi lovili, vratar Olejar je od bijesa još
jednom loptu svom snagom zakucao u
mrežu. Na njegovu nesreću toliko snažno udario da je puknuo konop koji je
držao mrežu i opalio ga po licu. No malo
tko je u tom ludilu na Poljudu u tim trenucima to primijetio, a naročito Baka.
- Bio je to nevjerojatan osjećaj. Prolazilo mi je svašta kroz glavu, a najviše sam
mislio o zadovoljstvu navijača koji su radi
nas, pogotovo na sjeveru, 120 minuta kisnuli na kiši. Bio je to moj dar njima. U
tim trenucima nisam razmišljao o tome
kakav smo uspjeh ostvarili već samo o
tome kako smo u zadnji trenutak izbjegli jedanaesterce koji su uvijek lutrija. Svi
smo na stadionu strepili za rezultat, uh
kakvo je to bilo olakšanje! Nitko nije bio
sretniji od mene! - kaže nam Slišković.
Vjeruje se, što je nemoguće potvrditi,
da se tada Poljud tresao kao nikada prije,
a ni poslije.
A TBF kaže...
- To su mi mnogi ljudi rekli, ali zaista
ne znam, ja sam ipak bio na terenu. Išao
sam podijeliti radost s navijačima, a da
sam mogao tada, napravio bih i cijeli
krug oko stadiona. Sjećam se kada sam
gledao snimku da mi je bilo nevjerojatno koliko se kamera tresla, tribine su se
ljuljale.
Naravno, iako je bilo i nevjerojatnijih
pogodaka, primjerice gol vrataru Crvene
zvezde Tomislavu Ivkoviću u prvoj utakmici finala Kupa Jugoslavije iste sezone
direktno iz kornera (kojem Maradona
nije mogao na SP u Italiji dati gol ni iz jedanaesterca!), dvojbe uopće nema.
- Gol Sparti je moj najdraži gol karijere! Ne samo zbog efektnosti nego i zbog
značenja. Tim pogotkom ostvarili smo
plasman u polufinale, što je bio ogroman uspjeh jer je tada format Kupa UEFA-e bio drkučiji od sadašnje Europske
lige (nap.a. osim prvaka i osvajača kupova igrale su najbolje momčadi Europe).
Bio je pritom i veoma dramatičan i neobičan gol koji će ostati upisan u povijest
Hajduka, taj gol živjet će vječno - kazao
je Baka koji je zbog takvih trenutaka i
dobio mjesto u stihu TBF-a u pjesmi “Život je lijep”.
- Nikad više igrača ka’ šta je bija Baka...
Na putu do četvrtfinala sa Spartom te
sezone Hajduk je eliminirao tri kluba. U
prvom kolu “bijeli” su svladali rumunjsku
Universitateu boljim izvođenjem jedanaesteraca sa 3:2 nakon što je na Poljudu bilo
1:0 za domaćina, što je bio rezultat i prvog
susreta, no tada za momčad iz Craiove. U
drugoj rundi Hajduk je eliminirao mađarski Honved. U prvom susretu u Budimpešti Honved je slavio sa 3:2, no Splićani su u
uzvratu pobijedili sa 3:0. Treći protivnik bio
je tada jaki niški Radnički, no u oba susreta
Hajduk je slavio sa po 2:0.
Nakon eliminacije Sparte u polufinalu
je protivnik Hajduka bio Tottenham. U Poljudu su se Splićani nakon 0:1 vratili i slavili
sa 2:1 pogocima Gudelja i Pešića u susretu
koji je ostao upamćen (pogotovo kod UEFA-e!) i po zaklanom pijetlu, no gol Mickyja
Hazarda u uzvratu u Londonu uništio je
splitske snove o finalu.
- Tottenham je najtužniji dio moje karijere u Hajduku. Na uzvrat Zlatko Vujović i
ja zbog ozljeda nismo ni otputovali. Vjerujem da bismo s nama dvojicom prošli, iako
smo i ovako imali prilike, pa i gredu Prekazija. Bili smo kvalitetniji i zreliji za finale od
Tottenhama koji je kasnije i osvojio trofej
(nap.a. pobjedom nad Anderlechtom).
Totenham nas nije nadigrao. Šteta,
žao mi je. Mogli smo osvojiti Kup
UEFA-e. Imali smo odličnu generaciju Vujovića, Gudelja, Miljuša,
Asanovića koji je dolazio, Čelića, Šalova, Simovića, Pudara, Pešića... momčad koja
se mogla gotovo sa svima nositi u Europi, no
ne pobjeđuje uvijek
bolji. Osvojili smo
dva kupa Jugoslavije, no najviše mi
je žao što nikada nisam
bio prvak s Hajdukom. Da
barem mogu vratiti vrijeme... - priznao je Slišković.
NAPRID BILI 57
balun u koricama
Pljeskalo se na poljudskoj
premijeri Miše Krstičevića
Najvažnija sporedna stvar našla
je svoje mjesto i u literaturi
Tribine
vladimir dugandžić/cropix
tribina istok
pišu priče
Navijačka supkultura već se udomaćila
u filmskoj umjetnosti, kao i u književnosti.
Za prave navijače mnoštvo je pravog štiva
Hrvoje PRNJAK
Al’ je već
gotovo?!
Nismo ni primijetili da je završilo prvo poluvrijeme.
Tako je to sve brzo prošlo protiv Cibalije...
Ivo BONKOVIĆ
8Svi na tribini ustali smo i pljeskali još
jednoj odličnoj Hajdukovoj akciji. Nismo, zapravo, ni primijetili da je sudac
već označio kraj prvog poluvremena,
tako je sve brzo prošlo. Upravo je tako
bilo na posljednjoj utakmici u Poljudu,
onoj protiv Cibalije, a premijernoj za
novog trenera Mišu Krstičevića pred
svojom publikom, na Poljudu.
Domaće je domaće
Dakako, malo je tek jedna utakmica,
odgledana ovako uživo, da bi se dao
nekakav sud o tome je li ovo nešto
sasvim novo, kako neki komentatori
tvrde, na tragu Ivića. I prva prvenstvena Balakovljeva, ona protiv Šibenika
(2:1), djelovala je doista impresivno,
izvrstan napad, odlični Vuković s dvije
58 NAPRID BILI
asistencije, pa smireni Inoha, probojni
Lima.... stvarno je izgledalo kao da je
na pomolu velika Hajdukova sezona.
A kad tamo, ni Kupa, ni prvenstava,
ni Europe. Hoće li se to ponoviti? Nekakav je osjećaj da su stvari sada ipak
drukčije posložene.
Kao prvo, više nema velikih imena
sa strane, tek su dva “stranca” tu standardna, a veliki dio momčadi zaista je
domaća proizvodnja, mladi, vidi se i
tehnički potkovani, ali što je najvažnije, trkački moćni igrači. Koliko bi trebalo ovoj momčadi pod vodstvom Miše
da stasa u jaku družinu koja će konačno zagospodariti hrvatskim terenima... Dvije, tri godine? Trebalo bi im
dati priliku i ne gubiti glavu kod prvog
poraza ili ranog ispadanja iz Europe.
I Škoti su na Poljudu zasvirali
u čast splitskog kluba
Strpljenja, strpljenja, stići će i rezultati.
Glavno da igra raste...
Torcida je opet bila u elementu, pjevalo se cijelo vrijeme (jedino što mi
ide na živce ona monotona pjesma u
nekakvom brazilskom ritmu, takvog
daveža ipak nije bilo “u moje vrijeme”).
Međutim, nekom je genijalcu sve to
bilo dosadno pa je lansirao bengalku
sve do terena, točnije, Hajdukova gola,
i zapalio mrežu.
Zvižduk za baklju
Uslijedio je prekid, krpanje konopa i,
kao po običaju, nakon stanke izgubio
se ritam igre “bijelih” koji u nastavku
nisu uspjeli nikako dostići razinu iz
prvog poluvremena. Drago mi je jedino što je cijeli stadion, dakle i najžešći
dio – sjever i istok... potez toga navijača ispratio s gromoglasnim zviždukom. Svaka čast. Valjda je i ono što se
dogodilo u Puli dovoljno upozorenje
momcima iz Torcide da baklje, ako već
bez njih ne može, ipak ostanu samo na
tribinama.
Uglavnom, bilo je to jedno zabavno
i ugodno poslijepodne na Poljudu, s
novom, hrabrom, rastrčanom ekipom.
Kažu da ni u Koprivnici nije bilo loše.
Dakle, ne može biti bolja pozivnica
za subotnju noćnu utakmicu s Karlovcem. Ako momci iz grada na četiri
rijeke uopće stignu do Splita. Ali to je
neka druga priča, koja Markovića ne
brine, nisu to njegovi posli. Ili, kako bi
to rekao vrli predsjednik HNS-a, “nema
niki problema”.
8Sastavni dio navijačkih gostovanja odavno su ona koja se odnose i na – gostovanja
u literaturi. Navijačka supkultura već se
udomaćila u filmskoj umjetnosti, kao i u
književnosti.
U suvremenoj domaćoj filmskoj produkciji navijači su nositelji radnje u triptihu
“Seks, piće i krvoproliće”, u režiji Borisa T.
Matića, Antonija Nuića i Zvonimira Jurića. Dojmljivu navijačku epizodu imaju i
“Metastaze” redatelja Branka Schmidta,
nastale po književnom predlošku Alena
Bovića.
Kvartovski fanatici
Ne računamo li ne baš najuvjerljiviji pokušaj ekraniziranja surovosti prodora novokapitalističke logike u nogomet po mjeri
kvartovskih fanatika u filmu “Ajmo, žuti!”,
redatelja Dražena Žarkovića, i pustimo li
ovom prigodom Miljenka Smoju i “Velo
misto”, neporecivo je da navijaštvo, baš kao i
sam nogomet, dosad baš nešto i nisu bili inspirativni za umjetničku (re)interpretaciju.
U domaćoj književnosti navijački se motivi pojavljuju sporadično, od pripovijetke
za djecu “Nogometna utakmica” Slavka
Kolara iz 1933., preko Borivoja Radakovića (motive iz romana “Sjaj epohe” poslije
je razradio u dramu “Dobro došli u plavi pakao”, zatim Jurice Pavičića (“Minuta 88”) pa
sve do niza autora kratkih priča. Spomenuta Fraktura po narudžbi je “uvezala” 11 domaćih pisaca u knjigu “Slobodni udarac - 11
kratkih priča o nogometu”.
Tome treba pribrojiti i neke samizdate
pripadnika navijačkih skupina (Zadranin
Jure Karamarko je tako Tornadu posvetio
svoju “Posljednju generaciju istoka”), koji
se teško mogu ubrojiti u beletristiku, a nisu
ni znanstveni radovi, no ipak su dobrodošli
“pogled iznutra”.
Da nije prijevoda zagrebačkog Celebera
i Frakture, hrvatski navijači samo bi na en-
gleskom mogli čitati “navijačku prozu” Nicka Hornbyja (autora čuvene “Nogometne
groznice”), Johna Kinga (“Tvornica nogometa”, riječ je o oporom štivu za hard-core
navijače, u ovom slučaju iznikle iz deprivirane radničke klase, prema čemu je Hornbyjeva “Groznica” gotovo sentimentalna
kamilica), kao i knjige “Njemačka u šesnaestercu” Pétera Esterházyja, odnosno “Tajna svjetska reprezentacija” koju potpisuje
još jedan Mađar, László Darvasi.
Tu su i prijevodi koje možemo svrstati u
publicistiku, kao u slučaju Franklina Foera
(“Kako nogomet objašnjava svijet”), Simona Kupera (“Nogometom protiv neprijatelja”) te prijevode knjiga koje je napisao
Dougie Brimson (“Nogometno nasilje u
Europi”, “Tajne nogometnog huliganizma”,
“Huliganski pohod”, “Početni udarac”...).
Od Rusa do Grassa
Leksikografi bilježe kako prvi sustavniji
opis nogometa u književnosti vjerojatno pripada ruskom piscu Juriju Oleši, koji u romanu “Zavist” iz 1927. govori o utakmici između
reprezentacija Njemačke i SSSR-a. Nogometne motive, više ili manje metaforičke, nalazimo i u poeziji Osipa Mandelštama (1913.) i
Nikolaja Zabolockija (1926.), dok je Talijan
Umberto Saba tridesetih godina prošlog
stoljeća sastavio “Pet pjesama o nogometnoj igri”. Španjolac Camilo José Cela autor
je “Jedanaest pripovijesti o nogometu” iz
1963., a njegov sunarodnjak Manuel Vázquez Montalbán napisao je roman “Centarfor
je ubijen u sumrak” (1988.). Austrijski pisac
Peter Handke autor je pripovijesti “Strah
golmana prilikom jedanaesterca” iz 1970., a
nogometa se u svojoj autobiografskoj prozi
iz 1999. dotiče i njemački nobelovac Günter
Grass... Zanimljiv je i primjer Engleza Tima
Parksa koji je 2002., živeći u Italiji, napisao
“Sezonu s Veronom”. U svakom slučaju, nastavci slijede.
NAPRID BILI 59
EURO 2012
Poljaci treniraju
STROGOĆU
8Da se Euro 2012 bliži, na svojoj koži
su osjetili i pripadnici poljskih specijalnih jedinica i granične straže koji su sudjelovali u vježbi na vojnom poligonu
kod Zamošća blizu ukrajinske granice.
Zbog mogućih obračuna s huliganima na i oko nogometnih terena pripadnici specijalne policije moraju savladati najnovije tehnike oslobađanja
taoca i koristiti se sofisticiranom opre-
60 NAPRID BILI
mom za praćenje i nadzor navijača.
Da UEFA posebnu pozornost posvećuje sigurnosti dokazuje i podatak da
su njezini građevinski stručnjaci sudjelovali u izradi konstrukcija stadiona na
kojima će se odigravati utakmice.
Upravo u Poljskoj nastupat će i naša
reprezentacija, pa će uvijek vjerni navijači vatrenih preplaviti ulice poljskih
gradova.
NAPRID BILI 61
sportski gadgeti
SVAKE GODINE SPORTAŠI UVEDU NEKU NOVOTARIJU KOJA BI TREBALA POMOĆI NA TERENU – HAJDUKOVCI SU KRENULI S EFX NARUKVICAMA
Tko vjeruje
Elastične ljepljive trake
Lijepljenje elastičnih ljepljivih šarenih terapijskih traka,
popularnih “kinesio traka” na tijelo posebna je fizioterapeutska metoda koju je osmislio Japanac Kenso Kaze, a
posebno je postala popularna kod sportaša u posljednjih
sedam -osam godina, naročito kod nogometaša. Prije tridesetak godina prvi su takve trake koristiti japanski odbojkaši,
a od tada se ta ideja proširila po svijetu. Bum su doživjele
na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. godine. Trake u raznim
bojama, plavoj, ružičastoj i bež, uklanjaju bolove, opuštaju
mišiće i poboljšavaju cirkulaciju, tretiraju i sprječavaju ozljede, te se na taj način potiču i prirodne sposobnosti tijela
za samoizlječenje.
Koriste se kod bolova u zglobovima, vratu, ramenima, leđima... lijepljenjem na problematični dio tijela gdje mogu
stajati i desetak dana. Među prvima od svjetskih nogometnih zvijezda elastične pamučne trake nosio je David Beckham, a među aktualnim hajdukovcima, primjerice, koristi ih
napadač Ante Vukušić.
NEKA NOSI
Hajdukovci su zgazili momčad Zagreba u Kranjčevićevoj,
taman kad su počeli nositi narukvice koje, navodno,
tijelu pomažuda funkcionira kvalitetnije...
Merien ILIĆ
Vladimir DUGANDŽIĆ/CROPIX
8U samo sedam dana, nakon poraznog
izdanja protiv Istre, igrači Hajduka dobili
su špurijus i pregazili momčad Zagreba
u Kranjčevićevoj pobijedivši sa 4:2. Sjajnu preobrazbu mnogi su odmah pripisali neobičnim narukvicama koje su uoči
susreta dobili svi igrači, stručni stožer na
čelu s Krasimirom Balakovim, te prateće osoblje. Istina, nisu je nosili tijekom
utakmice, no jesu prije i poslije nje.
Dr. Jurica Rakić
Materijal za svemirska
odijela
Riječ je o EFX narukvici, koju su promovirali mnogi poznati sportaši u SAD-u, a
Splićanima ih je poklonio distributer za
Hrvatsku, košarkaš Robert Troha koji ju
je otkrio na sajmu sporta u Muenchenu.
– EFX je narukvica koja koristi hologramsku tehnologiju dizajniranu kako
bi pojedincima poboljšala njihovu
izvedbu i sveukupno zdravlje. Inicijali
EFX su zapravo kratica za “efekte”. Hologrami su pak izrađeni od metalnog
materijala pod nazivom mylar - minerala koji se koristi za zaštitu elektroničke komponente od statičkog elektriciteta, a koristi se i za izradu svemirskih
odijela. Nipošto nije riječ o magnetnim
narukvicama kako ih neki predstavljaju - objasnio je Troha.
Narukvica radi na principu holograma punjenih frekvencijama. U dodiru
s tijelom ti hologrami balansiraju energiju, pa tijelo funkcionira kvalitetnije.
Također, neutralizira se utjecaj okoline
na protok energije, koja je onečišćena
i isprekidana elektroničkim uređajima
poput mobitela, televizije, kompjutora, kućanskih aparata i sličnog.
U svakom slučaju, nije u pitanju
nikakva droga koja se apsorbira kroz
62 NAPRID BILI
Flasteri za nos
kožu, a učinci nošenja narukvice ovise
o pojedincu. Neki joj pridaju učinke na
snagu, fleksibilnost i izdržljivost, veću
koncentraciju, smanjenje stresa... Te
narukvice na tržištu koštaju oko 200
kuna, a mnogi vjeruju kako vraćaju
balans tijelu i brzo nadoknađuju izgubljenu energiju.
Može ih se kupiti u različitim bojama i dizajnima. Anasu Sharbiniju
trener Balakov navodno je dao dvije
narukvice.
“Breathe right” su flasteri za nos koji šire nosnice i pomažu da organizam primi više zraka, kisika, a u tom slučaju se
štedi i energija organizma za napore u sportu. Počeli su se
proizvoditi 1993. godine, početna ideja bila je rješavanje
problema hrkanja, a navodno su ih prvi koristili članovi južnoafričke ragbijaške reprezentacije 1995. godine. Pomama
za njima nastala je u američkom nogometu u NFL-u iste godine, kada je igrač San Francisco 49-ersa Jerry Rice snimio
čuvenu reklamu za taj proizvod. Tada su flasteri za nos ušli
u modu. Na nogometnim terenima zavladali su na Euru
1996. godine u Engleskoj (sjetimo se primjerice hrvatskih
reprezentativaca Nikole Jerkana, Igora Štimca...), a u svim
ostalim sportovima na Olimpijskim igrama u Atlanti iste godine. Jedno vrijeme su svi nogometaši bili baš “poludjeli” za
flasterima, no poslije su se ipak malo ohladili. Oprečna su
mišljenja stručnjaka kolika je stvarna njihova korist.
Vukušić je ne skida
- Ne skidam je – kaže napadač Hajduka Ante Vukušić, koji ne promašuje
mrežu otkada nosi narukvicu koju su
prvi počeli koristiti surferi, a onda se
đir proširio i na druge sportaše. EFX
narukvice promovirali su i nogometaši
David Beckham i Cristiano Ronaldo,
tenisači Sam Querrey i Mardy Fish,
košarkaš Shaquille O’Neal, vozač formule 1 Rubens Barrichello, londonski
ragbijaši iz kluba Wasps, hokejaši Cardiff Devilsa, a NASCAR je lani izvijestio
kako su mnoge automobilističke ekipe
nosile famoznu narukvicu na utrkama.
- Još uvijek nije znanstveno dokazano da narukvica doista pomaže, pa ako
netko vjeruje da mu ona pomaže, nema
razloga da je ne nosi. U vrhunskom sportu sekunde, milimetri i drugi mali detalji
znače puno, pa je svaki djelić mozaika
uspjeha jako bitan, bez obzira je li on
funkcionalne ili psihičke prirode. Ako
ona sportašima daje ikakav pozitivan
učinak, onda nek je nose, makar to bio
samo placebo efekt ili modni dodatak
- komentirao nam je dr. Jurica Rakić, liječnik Hajduka i hrvatske reprezentacije
koji i sam nosi EFX narukvicu.
Krema na prsima
Forma ide samo nabolje otkad
nosim narukvicu, tvrdi
Ante Vukušić
Prije desetak godina nogometaši londonskog Arsenala
pokrenuli su trend nanošenja sredstava za olakšavanje disanja na prednji dio dresa, na vrh prsa. Na dres bi se nanijela određena količina na Otoku popularnog “Vicks Vapor
Ruba” ili nekog sličnog sredstva, kreme koja sadrži mentol,
eukaliptus i kamfor (eterično ulje) te trenutačno olakšava
dišne putove, pogotovo kod prehlada. Taj je običaj nekako
predvodio Francuz Patrick Vieira kojem je to postao zaštitni
znak.
Uz njega po tome su postali prepoznatljivi i njegov momčadski kolega Šveđanin Fredrik Ljungberg, još jedan francuski reprezentativac Emmanuel Petit... Taj lijek izumljen je
još početkom prošlog stoljeća, no tek su se stotinjak godina
poslije pojedinci dosjetili njegove moguće primjene u nogometu i sportu uopće za lakše izdržavanje velikih napora.
Taj trend uskoro je zaživio na terenima diljem svijeta, pa i
u Hrvatskoj, ali se nije značajnije zadržao. Uz upitnu korist,
jedna od negativnih konotacija su i ne baš oku ugodne mrlje na dresovima.
F.VULAS
NAPRID BILI 63
pregled mjeseca
Nesretno pali u Maksimiru, pa pregazili Kantridu
20. kolo, 2. ožujka
Strijelci: 0:1 An. Sharbini (19), 1:1 Abdurahimi (40), 1:2 An.
Sharbini (43), 1:3 Gabrić (44), 1:4 Vukušić (63), 2:4 Šovšić
(90+1)
ZAGREB
HAJDUK
2:4
Zagreb (4-3-3): Vidaković (od 46. Herceg) – Pelaić, M. Pavlović, M. Oršulić, Štiglec – Štrok (od 46. Zadro), Maleš, Šovšić
– Abdurahimi, L. Medić, Mitrović
RIJEKA
HAJDUK
0:3
Hajduk (4-4-2): Blažević – James, Andrić, Neretljak, Lima –
Gabrić, Ozobić (od 77. Lendrić), Andrijašević, Caktaš (od 67.
Vuković) – Vukušić, An. Sharbini (od 77. Kiš)
21. kolo, 10. ožujka
Split – Gradski stadion u Poljudu. Gledatelja oko 10.000
HAJDUK
SPLIT
Hajduk (4-4-2): Blažević – James (od 86. Milović), Andrić,
Neretljak, Lima – Gabrić, Ozobić (od 82. Kukoč), Andrijašević, Caktaš (od 64. Vuković) – Vukušić, An. Sharbini.
0:0
Split (4-3-2-1): Zagorac – Marčić, Križanac, Vidić, Damir Rašić (od 73. Hrgović) – Golubar, Čulić, Pehar (od 63. A. Vitaić)
– Baraban, Čop – Rebić
22. kolo, 17. ožujka
Zagreb – Stadion u Maksimiru. Gledatelja oko 20.000
Strijelci: 0:1 Vukušić (14), 1:1 Krstanović (80), 2:1 Krstanović
(82-11m)
DINAMO
HAJDUK
2:1
Dinamo (4-2-3-1): Kelava – Vrsaljko, Vida, Tonel, Pivarić –
Leko, Badelj – Rukavina, Sammir (od 86. Pokrivač), Kovačić
(od 78. Alispahić) – Beqiraj (od 74. Krstanović)
HAJDUK
CIBALIA
1:0
S. BELUPO
HAJDUK
1:1
Hajduk (4-1-4-1): Blažević – James, Milović, Neretljak, Lima
– Andrić – Gabrić (od 83. Kukoč), Andrijašević (od 73. Obšivač), Ozobić (od 86. Lendrić), An. Sharbini – Vukušić
Tomasov odlazi
Na početku proljetnoga dijela sezone, odgođenog tjedan
dana zbog snježnih uvjeta, Nadzorni odbor Hajduka održao je
sastanak s navijačima. Te subote 25. veljače, na dan utakmice
s Istrom 1961, okupili su se nadzornici s predstavnicima navijačkih udruga, no Torcide nije bilo, opravdali su svoj nedolazak
pripremama za utakmicu. U poluvremenu je predsjednik NO-a
Josip Paladino kazao novinarima kako “novca nema niti će ga
biti” te kako ugovor s Marinom Tomasovom neće biti potpisan
jer se ne mogu prihvatiti uvjeti koje traži njegov menadžer. Tomasov je nekoliko tjedana poslije zatražio raskid ugovora na
Arbitražnom sudu zbog neisplate plaća, a spominje se i mogućnost njegova odlaska u Dinamo na kraju sezone.
64 NAPRID BILI
18. kolo (odgođeno zbog snijega i leda), 21. ožujka
Rijeka – Stadion Kantrida. Gledatelja oko 6000
Strijelci: 0:1 Vukušić (15), 0:2 Caktaš (60), 0:3 Vukušić (80)
Rijeka (4-3-3): Lisjak – Švrljuga, Datković, Čagalj, Tadejević
(od 70. Čaval) – Živulić (od 46. Miloš), Kreilach, Močinić – Palibrk (od 65. Salčinović), Sivonjić, Čulina
Hajduk (4-1-4-1): Blažević – James, Milović, Neretljak, Kukoč – Andrić (od 79. K. Ljubičić) – Ozobić (od 84. Kiš), Andrijašević, An. Sharbini (od 84. Vuković), Caktaš – Vukušić
23. kolo, 25. ožujka
Split – Gradski stadion u Poljudu. Gledatelja oko 7000
Strijelac: 1:0 Caktaš (36)
Hajduk (4-2-3-1): Blažević – James, Milović, Neretljak, Lima
– J. Radošević, Andrijašević – Ozobić (od 81. Obšivač), An.
Sharbini (od 90. Kukoč), Caktaš (od 88. Gabrić) – Vukušić
Cibalia (4-2-3-1): Matković – Radotić, P. Tomić, Župarić, Čuljak (od 74. Ćorić) – Mazalović, T. Jurić (od 80. Pavličić) – Bartolović, F. Vitaić, Koledić – J. Puljić (od 56. Rugašević)
24. kolo, 31. ožujka
Koprivnica – Gradski stadion. Gledatelja oko 3500.
Strijelci: 0:1 Lendrić (57), 1:1 Brezovec (80).
Slaven Belupo (4-2-3-1): S. Rodić – Purić, M. Grgić, Bubnjić,
B. Pilipović – Brezovec, Gregurina (od 68. Čanađija) – Mujanović, Vugrinec (od 91. Maretić), Glavica – Šaban (od 76.
Jakšinić).
Hajduk (4-1-3-2): Blažević – James, Milović, Neretljak, Lima
– J. Radošević - Caktaš, Andrijašević (od 79. Kukoč), Ozobić
(od 68. Obšivač) – Vuković (od 46. Lendrić), Vukušić
Krasimirov oproštaj
Ožujak je donio i promjenu trenera na Hajdukovoj klupi. Premda
se nakon poraza u derbiju s Dinamom u Maksimiru (1:2) spominjala mogućnost da Krasimir Balakov bude smijenjen, to se nije
dogodilo, no samo tri dana poslije dogodio se obrat – Bugarin je
dobio poziv njemačkoga Kaiserslauterna i dogovorio odlazak iz
Splita. Hajduk mu je izašao u susret, pristao ga pustiti, ne buneći
se previše jer više ne mora plaćati 35.000 eura mjesečno Balakovu i
njegovim pomoćnicima. Rastanak je bio dirljiv, nakon odlične igre
i pobjede u Rijeci (3:0). Nitko ni te večeri na Kantridi nije službeno
potvrdio da Balakov odlazi, organizirana je presica na Poljudu nakon povratka iz Rijeke (u 2.15 ujutro!), gdje je Krasimir objavio da
odlazi, ali i da će mu Hajduk i Split uvijek ostati u srcu.
NAPRID BILI 65
paun paunović/cropix
vladimir dugandžić/cropix
bili su bili...
nikša stipaničev/cropix
Nedavno je na zgradi nasuprot splitske bolnice osvanuo novi mural. Bravo za meštre od pinela
Čista Velika odnedavna je poznata i po ovom, jednom od najvećih grbova Hajduka
Drago Gabrić i njegove tetovaže
SLOBODNA
DALMACIJA
IMPRESSUM
Glavni urednik krunoslav kljaković, urednik priloga IVO BONKOVIĆ, ART DIREKTOR ŽARKO TIČINOVIĆ,
urednik FOTOGRAFIJE MATKO BILJAK, REDAKCIJA MARKO BILIĆ, PERO SMOLČIĆ, FRANE VULAS, SLAVEN ALFIREVIĆ, TONI BILIĆ,
lektura diana kavelj, jadranka josipović, email napridbili@slobodnadalmacija.hr
66 NAPRID BILI
boris kovačev/cropix
NAPRID BILI 67
68 NAPRID BILI

IGOR CINDRIĆ - NK Hajduk Hercegovac

MLADEN BAŠIĆ - Nogometplus.net

Rezultati 19. Božićnog mitinga / Results 2013

Preuzmi - Vatreni

Prikaz promocije knjige i dodjele TSRC nagrada

Broj 108 - Hrvatski sindikat pošte

OPG Times - prosinac 2011.

Glasnik NS Zaprešić 04-2015.pdf

ZAGREBA KIH TOP MJESTA top places in Zagreb Z

Preuzmi - Vatreni