Mihael, listić Policijske kapelanije sv. Mihaela

KAPELANIJA SV. MIHAELA ARKANĐELA MUP – SJEDIŠTE I RAVNATELJSTVO POLICIJE
TREĆA KORIZMENA NEDJELJA
9 / 2015.
IZ SADRŽAJA
MEDITACIJA
Tajna Božjeg zakona
3
SLUŽBA RIJEČI
LISTIĆ
POLICIJSKE KAPELANIJE SV.
MIHAELA ARKANĐELA
ČITANJA
Razvalite ovaj hram
i ja ću ga u tri dana podići
4
HOMILIJA
Protiv bogova
6
MUP – SJEDIŠTE I
RAVNATELJSTVO POLICIJE
KATEHEZA
Godište X. (2015.), Broj 9(208)
RASTAVLJENI I PONOVNO OŽENJENI OZBILJNA BRIGA CRKVE
Učinkovitiji crkveni sudovi?
Treća korizmena nedjelja
8. ožujka 2014.
8
UZ GODINU POSVEĆENOG ŽIVOTA
Zapadno monaštvo
Pravilo svetog Augustina
10
OBAVIJEST
KRIŽNI PUT
12
Kontakt:
O ŽUJ A K
O. Stjepan Harjač
policijski kapelan
3. KORIZMENA NEDJELJA - Bezimena
Ned
8.
Pon.
9. Franciska R.; Panika; Dominik Savio
Vinko Bakula
Uto.
10. Emil; Kajo; Makarije; Krunoslav
pomoćnik policijskoga kapelana
Sri.
11. Tvrtko; Blanka; Konstantin
Tel.: 88 853; 82 805
Čet.
12. Bernard; Budislav; Maksimilijan; Fina
e-mail: vbakula@mup.hr
Pet.
13. Patricija; Sabina; Rozalija; Ratka
tel.: 22 712; 84 048;
e-mail: sharjac@mup.hr
mihael@vojni-ordinarijat.hr
Ivan od Boga
Sub. 14. Matilda; Paulina; Eva; Lazar
2
MEDITACIJA
TREĆA KORIZMENA NEDJELJA
Tajna Božjeg zakona
N
ebrojeno se puta u životu svakoga čovjeka obistinila činjenica da je za
čovjeka najbolje kada živimo i djelujemo onako kako to Bog govori. Božji je
zakon temeljni okvir istinskog i pravog ljudskog života. Čovjek može iz dana u dan
osjetiti kako vršeći volju Božju zapravo poštuje i štiti život ljudi oko sebe i na taj
način ispunjava i smisao svoga vlastitog života. Uz četvrtu zapovijed Božju "Poštuj
oca i majku" redovito ponavljamo i dodatak: "Da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji".
Vjerujem da se isti dodatak mimo može dodati i svakoj drugoj zapovijedi, uz svaki
izričaj Božjega zakona. Sve što je u tom zakonu rečeno, sve što nam je naređeno
upravo je zato da dugo živimo i da nam bude dobro. I u tome je sva mudrost Božjih
zapovijedi.
Bog nije objavio svoj zakon radi sebe i da prisili čovjeka da ga poštuje i da mu se
klanja, nego je zakon jednostavno objavljen radi čovjeka. U svojoj ograničenosti
čovjek ne bi mogao živjeti tako da u svakom času učini i smisli ono što je za njega
najbolje i ono što je isto tako dobro i za ljude oko njega. Bog to bolje zna. To znači
da je svaka zapovijed izričaj Božje ljubavi i Božje skrbi za čovjeka. I dobro je nama
ako se toj ljubavi u povjerenju i poslušnosti predamo. Čudno je katkada u tom našem
ljudskom životu. Često si mi kao ljudi u dogovoru odredimo toliko toga što moramo i
što ne smijemo. Moramo plaćati porez, poštivati određene zakone, ne smijemo
prelaziti preko ceste na mjestu koje nije za to određeno ili u vrijeme kad je na tom
mjestu u našem pravcu upaljen crveni semafor. Moramo s drugim stanarima u zgradi
dijeliti troškove koji su zajednički i moramo platiti robu koju smo uzeli u dućanu.
Ove i slične ljudske odredbe redovito prihvaćamo bez prigovora i ispunjavamo ih.
Uvjereni smo da su dobre i da je u većini slučajeva za nas dobro da ih obavljamo.
Često se bojimo i kazne ako učinimo protivno.
A u svome zakonu Bog nam želi dobro. To znači, on nas ljubi. To želi reći kroz
svaku zapovijed. Bilo bi nam puno jednostavnije kada bismo tu ljubav otkrivali u
Božjim zapovijedima, jer bismo tada vršenjem zapovijedi zapravo odgovarali na
ljubav kojom nas Bog ljubi.
Zvjezdan Linić, Na dlanu ruke Očeve
3
ČITANJA
TREĆA KORIZMENA NEDJELJA
Prvo čitanje: Izl 20, 1-17
Otpjevni psalam: Ps 19, 8-11
Zakon bijaše dan po Mojsiju.
Čitanje Knjige izlaska
U
one dane:
Bog izgovori sve ove riječi:
»Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te
izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj
imati drugih bogova uz mene.
Ne pravi sebi urezana lika ni obličja bilo čega
što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u
vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im
služi. Jer ja, Gospodin, Bog tvoj, Bog sam
ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji
me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a
iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše
moje zapovijedi.
Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga
svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji
uzalud izgovara ime njegovo.
Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana
radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je
dana subota, počinak posvećen Gospodinu,
Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi:
ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni
sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se
nađe unutar tvojih vrata. Ta i Gospodin je šest
dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u
njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je
Gospodin blagoslovio i posvetio dan subotni.
Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš
dug život na zemlji koju ti daje Gospodin, Bog
tvoj.
Ne ubij!
Ne učini preljuba!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!
Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi
žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni
sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca
njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!«
Riječ Gospodnja.
Gospodine,
ti imaš riječi života vječnoga!
S
avršen je zakon Gospodnji,
dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje,
neuka uči.
******
Prava je naredba Gospodnja,
srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja,
oči prosvjetljuje.
******
Neokaljan strah Gospodnji,
ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji,
svi jednako pravedni.
******
Dragocjeniji od zlata,
zlata čistoga;
slađi od meda,
meda samotoka.
******
4
ČITANJA
TREĆA KORIZMENA NEDJELJA
Drugo čitanje: 1Kor 1, 22-25
Evanđelje: Iv 2, 13-25
Propovijedamo Krista raspetoga:
ljudima sablazan, a pozvanicima
Božjima mudrost.
Razvalite ovaj hram
i ja ću ga u tri dana podići.
Čitanje Prve poslanice sv.
Pavla apostola Korinćanima
B
raćo!
Židovi znake ištu i Grci mudrost
traže, a mi propovijedamo Krista
raspetoga: Židovima sablazan, poganima
ludost, pozvanima pak – i Židovima i
Grcima – Krista, Božju snagu i Božju
mudrost. Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi
i slabo Božje jače je od ljudi.
Riječ Gospodnja
Čitanje svetog Evanđelja po
Ivanu
B
lizu bijaše židovska Pasha. Stoga
Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu
nađe prodavače volova, ovaca i golubova i
mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta
te ih sve istjera iz Hrama zajedno s
ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac
i stolove isprevrta, a prodavačima
golubova reče: »Nosite to odavde i ne
činite od kuće Oca mojega kuću
trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da
je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.
Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga:
»Koje nam znamenje možeš pokazati da to
smiješ činiti?« Odgovori im Isus:
»Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana
podići.« Rekoše mu nato
Židovi:
»Četrdeset i šest godina gradio se ovaj
hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No
on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto
uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi
učenici da je to htio reći te povjerovaše
Pismu i besjedi koju Isus reče.
Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu
Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime
promatrajući znamenja koja je činio. No
sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je
sve dobro poznavao i nije trebalo da mu
tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam
je dobro znao što je u čovjeku.
Riječ Gospodnja
5
TREĆA KORIZMENA NEDJELJA
HOMILIJA
Protiv bogova
Ivo Martinić
I
danas postoje mnogobošci. To su oni koji iznad svega i svakoga postavljaju svoje
ideje, želje, interese i planove ne respektirajući dostojanstvo čovjeka i njegova
prava koja proizlaze iz njegove naravi. Po nadahnuću Duha Božjega uprisutnio je Mojsije
Deset zapovijedi koje su zapravo strukture svakoga ljudskog bića, koje mnogi i danas
zbog jačine strasti, nagona, nedovoljnog razmišljanja i ovozemaljskih briga ne uočavaju ili
im ne pridaju važnost pa upadaju u kojekakve ovisnosti, robovanja i zločine protiv
čovječnosti.
Smjernice za rast u
čovječnosti
Ima onih koji kažu kako Bog ne želi da ljudi
budu slobodni, jer kad bi on to htio, onda im
ne bi dao Deset zapovijedi zahtijevajući da ih
opslužuju. Kroz taj zahtjev, izjavljuju takvi,
Bog stvara poslušnike i ovisnike jer im
neopsluživanje zapovijedi donosi nemir
savjesti i osjećaj krivnje, grešnosti što im
zagorčuje život pa su zbog toga još više
navezani na Boga. Oni koji tako misle,
zagovaraju radikalan odmak od Dekaloga. I to
su učinili, među ostalima, kreatori i izvršitelji
raznovrsnih jezivih zločina u brojnim
koncentracijskim logorima, u Dachauu,
Auschwitzu, Gulazima, Golim otocima, kao i
na mnogim znanim i nepoznatim Ovčarama i
u Maceljskim šumama, pa su kroz svoju novu
slobodu od Dekaloga pokazali svoje »novo
čovještvo«. Dobro je prisjetiti se na to budući
da nam na današnju nedjelju ulomak iz
biblijske Knjige Izlaska usmjerava pozornost
na Deset zapovijedi koje je po Božjem
nadahnuću Mojsije uprisutnio pred svoj narod
da mu budu jasne i sigurne smjernice za
opstanak i rast u čovještvu na putu slobode
prema obećanoj zemlji.
Čovjeka spašava »luda«
Božja ljubav
Apostol Pavao, kao onodobni vrhunski
intelektualac, nije bio protiv ljudske mudrosti,
premda bi se iz ulomka njegove Prve
poslanice Korinćanima u prvi trenutak moglo
zaključiti kako on ljudsku mudrost potpuno
suprotstavlja Božjoj mudrosti. Kad se tekst,
koji nam je dan za razmišljanje ove treće
korizmene nedjelje, postavi u kontekst cjeline,
6
HOMILIJA
onda se jasnije uočava kako za Pavla ne
postoje dvije istine, budući da svaka prava
ljudska mudrost vodi prema jednom
apsolutnom izvoru mudrosti – Bogu. Pavao
piše kako njegovi sunarodnjaci Židovi imaju
poteškoća u prihvaćanju Isusa kao Mesije,
zato što su kroz svoju povijest bili navikli na
očitovanje Boga kroz veličanstvena čudesna
djela oslobađanja iz egipatskog ropstva i
pobjeda nad neprijateljima, pa su u takvoj
predodžbi o Bogu i od njegova Mesije
očekivali da će im on konačno donijeti
potpunu slobodu. Takvi su se razočarali u
Isusu koji je završio kao »zločinac« na križu. I
Grci su, kojima je Pavao navješćivao
evanđelje, imali svoje poteškoće. Oni su, kao
baštinici filozofskog teoretiziranja, očekivali od
Isusa razrađeni filozofsko-religijski sustav koji
bi pružao odgovore na ono o čemu su njihovi
filozofi razmišljali, ali nisu do kraja domislili.
Apostol je, jednima i drugima, s velikim
naporom navješćivao Božju spasonosnu
mudrost koja nadilazi sva ta očekivanja
objavljujući se kroz »Krista raspetoga«, koji je
očitovanje i potvrda Božje spasonosne,
nenametljive i požrtvovne ljubavi. U tom
kontekstu treba pokušati shvatiti i ono što
Pavao reče: »Jer ludo Božje mudrije je od
ljudi, a slabo Božje jače je od ljudi!« »Luda«
Božja ljubav prema ljudima je mudrija, jača i
spasonosnija od bilo koje čisto ljudske
mudrosti. Ona nije izraz Božje slabosti već
božanske savršenosti.
7
TREĆA KORIZMENA NEDJELJA
Bog i čovjek nisu predmeti
trgovine
Vodstvo biblijskih Hebreja je htjelo prisvojiti
Boga. Predvodnici su mu sagradili
veličanstven hram kako bi u narodu budili
snagu i prisustvo moći, koja je vođama
trebala da bi narod lakše držali u pokornosti.
Ta moć je više služila učvršćenju njihove
vlasti nego razvitku prave pobožnosti, veće
slobode i punijeg procvata čovječnosti. Isusu
iz Nazareta je bilo očito kako je sve postalo
predmet trgovine. Novcem su se mogli kupiti:
predmeti, ljudi, etička načela, ratovi i
naklonost Boga. Isus se energično tome
suprotstavio. To doznajemo i iz Evanđelja po
Ivanu.
Nazarećanin
je
trgovcima,
prodavačima i mjenjačima novca prevrnuo
stolove (štandove) koji su se nalazili u
neposrednoj blizini hrama. Takav postupak
izazvao je zaprepaštenje i bijes poglavito kod
čuvara i predstavnika hrama. Isus im je uputio
oštar prijekor: »Nosite to odavde i ne činite od
kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Iz teksta
koji je dan za razmišljanje na ovu nedjelju
uočljivo je kako Božji poslanik nad
poslanicima u prvi plan ne stavlja raskošnu
hramsku građevinu u kojoj bi Bog trebao
boraviti poput zemaljskih vladara u svojim
palačama, već u središte postavlja novi
nerukotvorni hram u kojem će ljudi Boga
častiti kroz prihvaćanje prave istine o Bogu i
čovjeku.
TREĆA KORIZMENA NEDJELJA
KATEHEZA
Rastavljeni i ponovno oženjeni ozbiljna briga Crkve
Učinkovitiji crkveni sudovi?
Zasigurno bi pravnici i moralni teolozi
trebali poraditi na praksi kako crkveni
sudovi
danas
tretiraju
slučajeve
rastavljenih i ponovno oženjenih te na
pitanju provjere valjanosti njihova prvog
braka. Sukladno aktualnoj praksi, naime,
sudovi zahtijevaju nedvojbene dokaze za
proglašenje ništavnosti prvog braka. Ako
postoji i najmanja sumnja u valjanost tih
dokaza, proglašenje ništavnosti ne dolazi u
pitanje. Može li se u tom segmentu
ostvariti onaj pomak kojega je moralna
teologija učinila u mnogim drugim
sektorima,
tj.
prijelaz
iz
jednoga
tuciorističkog morala na moral kreativne
slobode, gdje će u prosudbu o ništavnosti
biti uključeni i kriteriji "visoke vjerojatnosti"?
Kongregacija za nauk vjere, u svom pismu
od 14. rujna 1994. govori o novim
putovima u dokazivanju ništavnosti braka.
Dokle god postoji imalo nade da je
moguće oživjeti prvi brak, pastoralni se
djelatnik jednostavno ne smije pomiriti s
postojanjem drugoga braka. Sav pastoral
usmjerava se na spašavanje braka.
Čini se da nije točno uvjerenje koje je
vladalo
među
mnogim
crkvenim
pravnicima, tj. da je aktualna crkvena
sudska praksa toliko napredovala da može
dokazati ništavnost svakog braka koji je
takav. Iskustvo govori da nije tako.
Okolnosti u kojima je sklopljen brak često
nisu poznate nikome osim samim bračnim
partnerima, a često i samo jednome od
njih. Kako tako njegove tvrdnje ne može
potvrditi nikakav direktni očevidac, sud
često ne uvažava takve subjektivne
tvrdnje, pa čak kada su izrečene pod
zakletvom. Stoga se čini logičnim prijedlog
da se sadašnja praksa usavrši, u smislu da
pitanje ništavnosti braka ne ovisi samo o
umješnosti dokazivanja od strane onoga
koji ništavnost traži, a često je to
"ostavljeni" partner, nego da sami sudovi
preuzmu teret dokazivanja. I sam sud
trebao bi imati valjane argumente da
proglasi valjanim brak koji barem jedan od
bračnih partnera smatra nevaljanim.
Naime, aktualna praksa crkvenih sudova
često je neefikasna upravo zato što jedan
od partnera uskraćuje suradnju u
dokazivanju ništavnosti. Ako je moguće da
jedan brak zaista bude ništavan, ali da ga
sudska praksa ne uspije kao takvoga
dokazati, onda je jasno da postoji dužnost
usavršavanja te prakse. Konačno, ta
pravna procedura i mogućnosti nerijetko,
pogotovo
u
nas,
nisu
dovoljno
transparentne, tako da mnogi vjernici koji
se nađu u ovakvoj situaciji i ne znaju da
postoji mogućnost proglašenja ništavnosti
njihova prvog braka, ne znaju se kome
obratiti, što sve moraju učiniti i tome slično.
8
KATEHEZA
Kvalificirani pastoral rastavljenih
Ostaje ipak ključno pitanje o pastoralu
onih rastavljenih i ponovno oženjenih
kršćana koji takvo pitanje o ništavnosti i ne
postavljaju, tj. pretpostavljaju ili su uvjereni
da je njihov prvi brak bio valjan. Evidentno
je da, nakon svega rečenoga, pastoralni
problem eventualnog sakramentalnog
života rastavljenih i ponovno oženjenih
može biti ispravno postavljen samo unutar
perspektive potpune vjernosti Crkve
Kristovoj riječi. Svaki mogući oblik
pastorala mora budno paziti da razvod i
ponovni brak od strane vjernika, bez obzira
ticalo se to njih osobno ili ne ticalo, ne
budu doživljeni kao nešto normalno. Dokle
god postoji imalo nade da je moguće
oživjeti prvi brak, pastoralni se djelatnik
jednostavno
ne
smije
pomiriti
s
postojanjem drugoga braka. Sav pastoral
usmjerava se na spašavanje braka.
Iskustvo iskusnih pastoralnih djelatnika
govori da u tom spašavanju braka može
biti kontraproduktivno pred same partnere
postavljati cilj kamo moraju dospjeti. Oni
moraju prvenstveno osjetiti da svećenik ili
pastoralni djelatnik zajedno s njima
ponajprije traži ono što je volja Božja za
njih u ovom trenutku. Slični osjećaji moraju
prevladavati i kada je razvod već gotova
stvar, a sada se radi samo na tome hoće li
netko ostati sam ili sklopiti novi civilni brak.
9
TREĆA KORIZMENA NEDJELJA
Postavljati u tom trenutku pitanje
eventualne ništavnosti prvog braka očito
nije uputno. Ovdje se prvenstveno radi o
tome da propast braka bude doživljena
kao ozbiljna stvar. Propast svakog braka
valja "oplakati". Očito je potrebno imati na
umu da mora postojati neka razlika u
postupanju prema onome tko je očevidno
razvod ili propast braka skrivio i onoga
kome je on nametnut. U tom smislu
crkveni djelatnici nisu uvijek bili dosljedni
kada se npr. radilo o prosudbi treba li
nekome oduzeti mandat za predavanje
vjeronauka u školi ili ne treba. U svakom
slučaju, rastavljeni i ponovno oženjeni
moraju jasno uvidjeti da ih Crkva ne
smatra otpadnicima, da respektira njihovu
savjest i da zajedno s njima traži izlaz iz
takve situacije. Kao kršćani, smatrajući
situaciju rastavljenih i ponovno oženjenih
katolika "neregularnom", ipak se ne
upuštamo u prosudbu njihove savjesti,
gdje je Bog jedini sudac. Njegovoj
mudrosti i milosrđu valja prepustiti sud o
osobnoj odgovornosti onih koji žive u
takvom stanju. Kako se djelovanje Crkve
širi na sve različitija područja ljudskog
djelovanja, valja razmisliti o načinima
uključivanja takvih ljudi u život Crkve. Biti
aktivni član Crkve ne znači samo uključiti
se u život "oko oltara", nego i svjedočiti o
kršćanskim
načelima
u
politici,
gospodarstvu,
kulturi
i
medijima.
Pastoralna teorija i praksa moraju tu temu
tek razraditi.
Josip Grbac, Glas-koncila
TREĆA KORIZMENA NEDJELJA
UZ GODINU POSVEĆENOG ŽIVOTA
Zapadno monaštvo
Pravilo svetog Augustina
Sv. Augustin napisao je Pravilo za svoj
prvi samostan u Hiponu. U osam kratkih
poglavlja
ocrtava
svrhu
i
osnovu
zajedničkog života.
"Prije svega drugoga, draga braćo,
ljubite Boga a zatim svoga bližnjega, jer su
to glavne zapovijedi koje su nam dane.
Glavna svrha vašeg zajedničkog boravka
je da živite skladno u svojoj kući,
usredotočeni na Boga u jedinstvu uma i
srca."
To je pretežno praktični pravilnik
svakidašnjega života, u kojem Augustin
iznosi odredbe što ih svi imaju obdržavati:
"Ne nazivaj ništa svojim vlastitim, već
dopusti da sve bude vaše zajedničko.
Starješina treba dijeliti hranu i odjeću
prema potrebama svakoga kao što Djela
apostolska bilježe: 'Nijedan od njih nije
svojim zvao ništa od onoga što je imao,
nego im sve bijaše zajedničko.' (4,32, 35).
'U molitvi ustrajte' (Kol 4,2) u zakazane
sate i vrijeme. Kada se molite Bogu
psalmima i himnima, razmišljajte u svom
srcu o riječima koje izgovarate usnama.
Trapite tijelo, koliko vam zdravlje
dopušta, postom i suzdržavanjem od jela i
pića. Kada dođete za stol, slušajte sve do
odlaska ono što je uobičajeno čitati, bez
ometanja ili kavge. Neka ne uzimaju hranu
samo vaša usta nego neka i vaša srca
čeznu za riječju Božjom.
Ništa od vaše odjeće ne smije privlačiti
pozornost. Osim toga, ne smijete nastojati
ugađati svojim izgledom već svojim dobrim
življenjem. Stoga, kada ste zajedno u crkvi
10
UZ GODINU POSVEĆENOG ŽIVOTA
ili bilo gdje drugdje gdje su žene prisutne,
pokažite zajedničku brigu za čistoću života.
Tako će vam Bog, koji boravi u vama, ako
uzajamno budete bdjeli jedan nad drugim,
pružiti svoju zaštitu. Držite svoju odjeću na
jednom mjestu na brizi jednoga ili dvojice.
Na taj način nitko neće vršiti bilo kakvu
zadaću na svoju korist nego će sav vaš rad
biti usmjeren na opće dobro, s većom
revnošću i zauzetošću nego da svatko od
vas radi samo za sebe. Jer ljubav (caritas),
kao što je napisano 'ne traži svoje', što
znači da postavlja opće dobro prije svoga
vlastitoga. Stoga, neka trajna krepost
ljubavi prevladava u svemu što služi
nestalnim potrebama života.
Trebate potpuno izbjegavati svađe ili ih
okončati što je prije moguće. Inače srdžba
može prerasti u mržnju, praveći dasku od
iverka i pretvoriti dušu u ubojicu. Čitate
naime: Tko god mrzi brata svoga, ubojica
je' (1 Iv 3,15).
Starješinu treba slušati kao oca. Neka
on 'opominje neuredne, sokoli malodušne,
podržava slabe i bude velikodušan sa
svima' (1 Sol 5,14).
Neka Gospodin dadne da obdržavate
sve ove odredbe u duhu ljubavi, milosrđa
kao poklonici duhovne ljepote, šireći miris
Krista svetošću svoga života. Ne kao
robovi koji žive pod prijetnjom zakona već
kao muževi koji žive slobodno u milosti."
TREĆA KORIZMENA NEDJELJA
Kasniji razvoj zapadnog
monaštva
Dok se monaški pokret u Europi općenito
razvijao u pravcu koji je vodio prema postupnomu
usponu benediktinskog cenobitskog oblika života,
u kasnom 6. st. pojavio se još jedan snažan
utjecaj u obliku keltskog monaštva u Irskoj,
Škotskoj i Engleskoj. Sv. Kolumban (oko 543.615.) i njegovi sljedbenici, slijedeći hodočasničkomonaški ideal keltske prakse, putovali su po
cijelom kontinentu, osnivajući brojne samostane
koji su, međutim, za vrijeme karolinških reformi u
kasnom 8. i ranom 9. st. usvojili Pravilo sv.
Benedikta kao vlastitu normu.
Od otprilike kraja 8. st. do početka 13. st.
monaški utjecaj na glavni tijek kulturne i društvene
europske povijesti toliko je velik da se o tom
razdoblju s pravom govori kao o benediktinskim
stoljećima. Za to vrijeme došlo je do prilično važnih
promjena u monaškim ustanovama, od kojih se
najznačajnije mogu nazrijeti u glavnim
reformističkim pokretima koji su se povremeno
događali. One su obično počinjale u jednom
samostanu a onda su se iz njega kao iz središta
širile i oblikovale grupe područnih samostana sa
zajedničkim shvaćanjima kako treba ostvarivati
monašku karizmu u pojedinom povijesnom
razdoblju.
Albert C. Shannon, OSA i Donald Grabner, OSB,
Suvremena katolička enciklopedija
11
TREĆA KORIZMENA NEDJELJA
NAJAVA
KRIŽNI PUT
KAPELA SVETOG IGNACIJA
MUP Savska
Petak u 11,00
12