RAZGOVOR
aktualno
Suzana Hitrec,
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
predsjednica Udruge
hrvatskih srednjoškolskih
ravnatelja
Političko obrazovanje
Odgoj za demokraciju
Str. 12
Broj 27 (2767) • Godina LXI.
Zagreb, 14. rujna 2010.
Stalna
borba za
profesionalizaciju
ravnatelja
1
www.skolskenovine.hr
160 godina Osnovne škole Brezovica
Škola na kotačima
Str. 20-21
Str. 4
TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE
ISSN 0037 - 6531
UDK 37 (05)’’530.1’’
Snimila Aleksandra Žufić
Obilježavanjem
Međunarodnog
dana pismenosti, koji se u svijetu
od 1966. obilježavana 8. rujna, u
Hrvatskoj je obilježen i Tjedan cjeloživotnog učenja pod sloganom
„Uključimo s(v)e!“. Naime, razvojem društva temeljena na znanju
pojavljuje se opasnost da će se
mnoštvo osoba marginalizirati
zbog niske razine obrazovanja. Pojavit će se još veći jaz između onih
koji posjeduju znanja, te onih koji
nemaju priliku za stjecanje istih.
Naročito se to odnosi na osobe s
intelektualnim teškoćama, kojih se
još u pravilu odričemo te ih linijom
manjeg otpora zatvaramo pod staklena zvona, pogrešno misleći da
im radimo uslugu
tema broja: TJEDAN CJELOŽIVOTNOG UČENJA
Obrazovanjem
protiv socijalne
isključenosti
U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Milan Matijević, dr. Pavao Brajša, dr. Vladimir Strugar, dr. Dijana Vican,
Suzana Hitrec, mr. Sabina Vidulin-Orbanić, David Brierley, Tamara Puhovski, Ljiljan Igrić, Senada Halilčević, Damir Kuštrak,
Marijana Janković, Mislav Balković, Mirjana Zećirević
aktualno
2
www.skolskenovine.hr
MEĐU
NAMA
piše Marijan Šimeg
IZ SADRŽAJA
U vrtiću od različitosti
do zajedništva
DJECU UČITI
TOLERANCIJI
Str. 5
Iz Agencije za odgoj
i obrazovanje
STRUČNI SKUPOVI U
RUJNU I LISTOPADU Str. 6
Sastanak prosvjetne
vlasti s ravnateljima
srednjih škola
IZVRSNO PROVEDENA
DRŽAVNA MATURA Str. 7
Ocjenjivanje
u nastavi
Glazbene
kulture
SEDAM NOTA,
STOTINU
PROBLEMA
Str. 9
UNESCO
RAZVOJ BEZ
OBRAZOVANJA NIJE
MOGUĆ
Str. 14
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
marijan.simeg@skolskenovine.hr
S
Neudana učiteljica
amo tjedan dana prije početka nove školske godine u jednoj dalmatinskoj osnovnoj školi
odvijala se dramatična borba za radno mjesto.
Kako su prenijeli neki pisani i internetski mediji, učiteljica je proglašena tehnološkim viškom.
Na listi kriterija za otkaz najviše bodova nosio je
onaj koji se odnosi na bračni status i broj djece,
a kako je gospođa neudana i bez djece, unatoč
više od dvadeset godina radnog staža i još pet
godina na zamjenama, skočila je na nepopularno prvo mjesto na listi otkaza. Pomalo je bizarno
da kriterije za procjenu o tome tko je tehnološki
višak propisuje nadležno ministarstvo, uzimajući u obzir godine ukupnog staža, godine staža
u struci, godine života, bračni status kao i broj
uzdržavanih osoba, ali bodovanje svakog od
navedenih kriterija ostavljeno je na volju i ovlasti ravnatelja škole. U njezinu slučaju, upravo je
bračni status nosio najviše bodova pa je izbila
na vrh ljestvice za dobivanje otkaza.
N
akon što se javnost uzburkala, a reagirali su
i njezini učenici i njihovi roditelji, kako kažu mediji, školski odbor nije prihvatio ravnateljev prijedlog i otkaz je storniran, no na njezino mjesto na
vrhu liste za odstrel došao je netko drugi pa problem ostaje i dalje, jer uvjeti po kojima će netko
biti proglašen tehnološkim viškom nisu promijenjeni. Naime, kad vas prima u radni odnos, poslodavac vas može pitati razne stvari, ali nikada
ne pita jeste li sretno zaljubljeni. Iako to doista
spada u sferu intime i svuda u svijetu je nepristojno pitati o vjeroispovijesti, spolnoj orijentaciji
ili stranačkoj pripadnosti, u nas se poslodavci ne
ustručavaju već na preliminarnom razgovoru s
kandidatima koji se jave na natječaj u bilo kojoj
tvrtki pitati djevojku s diplomom u ruci je li udana
i kani li uskoro zatrudnjeti. Svaka ona koja odgovori potvrdno smanjila si je šansu za dobivanje
ugovora o radu. Zakon kapitala je jasan: nitko ne
želi zaposliti ženu koja će za tri mjeseca ostati
na bolovanju da bi čuvala trudnoću. Tko će onda
raditi!?
U
obrazovnom je sustavu malo drukčije, jer i
na spomenutom primjeru vidi se da se i prosvjet-
na vlast brine o ćudoređu, o tome da učiteljica ili
učitelj slučajno ne žive u izvanbračnoj zajednici,
da valjda slučajno ne bi svojim učenicima pružali loš primjer, onaj koji odudara od udžbeničkih
stereotipa o obitelji, braku, strogo definiranim
ulogama muškarca i žene u toj idiličnoj slici. Kao
da je pri zapošljavanju ili produljenju ugovora o
radu puno važnije da se kandidat uklapa u rečene stereotipe nego da bude vrhunski stručnjak,
sjajan učitelj ili učiteljica, da bude posvećen svome poslu, da iza njega stoje rezultati i visoke
ocjene njegova rada dobivene na temelju vanjskog, dakle objektivnog vrednovanja. Zar sve to
mora pasti u vodu samo zato što netko nikad nije
bio u braku ili je razveden? Sasvim svejedno čijom krivnjom.
P
ada mi na pamet sličan primjer koji se dogodio prije četiri godine. Tada je bez posla ostala
vjeroučiteljica samo zato što se biskupu koji joj
odobrava kanonski mandat za poučavanje katoličkog vjeronauka nije svidjelo to što živi u izvanbračnoj zajednici sa svojim partnerom, ali mu
nije smetalo što se pet godina ranije javila na natječaj kao razvedena žena i samohrana majka.
Ni tu nije bila sporna njezina stručnost i kvalitetan rad nego, po mišljenju crkvenog predstavnika, njezina moralna “vertikalnost“. Kad bismo se
dosljedno držali takvih kriterija, mnoge bi žene
u Hrvatskoj ostale bez posla ili ga nikad ne bi
ni dobile. Među njima čak i aktualna premijerka.
Hoćemo li otići tako daleko!?
P. S.
Molim da bilo koji od prosvjetnih sindikata po hitnom postupku u svoje članstvo primi gospođu
Jadranku Kosor, koja je u svom prošlotjednom
obraćanju mladeži stranke, kojoj je na čelu, decidirano izjavila da će u svakom trenutku obnašanja vlasti svim raspoloživim mjerama braniti
standard umirovljenika, zaposlenika u državnim
i javnim službama, zdravstvenih djelatnika, učitelja, studenata i đaka te izjavila da u tim nastojanjima nema veće sindikalistice od nje same.
Sapienti sat!
GOVOR STATISTIKE
NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40
10000 Zagreb
DIREKTOR Ivan Vavra (ivan.vavra@skolskenovine.hr)
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg
(marijan.simeg@skolskenovine.hr)
UREDNIŠTVO (redakcija@skolskenovine.hr), Marijan Šimeg,
Ivan Rodić (ivan.rodic@skolskenovine.hr), Vjekoslav Welle
(vjekoslav.welle@skolskenovine.hr), Branko Nađ (branko.nadj
@skolskenovine.hr), Ivica Buljan (ivica.buljan@skolskenovine.hr)
GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković
Tajništvo redakcije (info@skolskenovine.hr)
Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712
Računovodstvo, PRETPLATA (pretplata@skolskenovine.hr) i
OGLAŠAVANJE (oglasi@skolskenovine.hr)
Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712
ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka
2340009-11101681174 / Privredna banka
DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)
TISAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb
CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za
Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i
umirovljenici - 130 KN
Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija,
Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale
europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €
Cijena oglašavanja (bez PDV-a):
1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500
KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN
PODCRTANO
Pedeset posto svih zaposlenih u RH ima obrazovanje koje je manje od
četvorogodišnje srednje škole. Kada je riječ o registriranim nezaposlenim osobama, ta statistika je još lošija, čak 55 posto nema četvorogodišnju srednju školu.
Ti ljudi nisu nužno neobrazovani, ali susrećemo se s prvim od problema - neformalno
obrazovanje nema prave mehanizme i poluge da u datom trenutku postane i formalno.
Damir Kuštrak, predsjednik Vijeća za obrazovanje odraslih
Iz govora na otvaranju Tjedna cjeloživotnog učenja, 8. rujna 2010.
aktualno
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
JO© JEDAN TJEDAN
Peti hrvatski slavistički kongres
Vrijedan prinos istraživanju
i afirmaciji hrvatske jezične
baštine
U
Rijeci je prošloga tjedna (7.
– 10. rujna) održan Peti hrvatski slavistički kongres.
Taj skup okupio je više od 250
znanstvenika, ponajviše filologa iz
hrvatskih sveučilišta i znanstvenih
ustanova, ali i inozemne slaviste iz
desetak europskih zemalja. Njih su
na svečanom otvorenju skupa, u
Pomorskom i povijesnom muzeju
Hrvatskog primorja, uime organizatora i pokrovitelja pozdravili
Marija Turk (predsjednica Organizacijskog odbora), Predrag Šustar
(dekan Filozofskog fakulteta), Pero
Lučin (rektor Sveučilišta u Rijeci),
Stipe Botica (predsjednik Hrvatskog filološkog društva), predstavnici Grada i Županije, izaslanici
ministara Fuchsa i Biškupića, a
kongres je – uime predsjednika
Hrvatskoga sabora – otvorio Petar Selem, predsjednik saborskog
Odbora za obrazovanje znanost i
kulturu.
U svečanom dijelu programa
proglašeni su ovogodišnji dobitnici
nagrada što ih za osobita postignuća dodjeljuju Hrvatski slavistički
odbor HFD-a i Školska knjiga.
Ovogodišnji su laureati Josip Silić
(Nagrada Stjepan Ivšić jezikoslovnomu kroatistu), Viktor Žmegač
(Nagrada Antun Barac književnoznanstvenomu teoretičaru i književnom povijesničaru) i István
Nyomárkay (Nagrada Vatroslav
Jagić inozemnomu slavistu).
U hrvatskom Tjednu cjeloživotnog učenja, samo dan
nakon njegova otvorenja, tragom jedne svjetske vijesti
dodatno je aktualizirana važnost modernog obrazovanja
i razvitka gospodarstvu primjerene naobrazbe.
Vijest nas nije obradovala, dapače – loša je: Hrvatska
je po konkurentnosti tek na 77. mjestu u svijetu. To proizlazi iz najnovijih rezultata Programa globalne konkurentnosti, dotično iz Izvješća o globalnoj konkurentnosti
2010.-2011. što ga je objavio Svjetski gospodarski forum, a hrvatskoj javnosti saopćili i interpretirali čelnici
Nacionalnog vijeća za konkurentnost.
77. na svijetu!
I ovaj skup potvrđuje da su hrvatski
slavistički kongresi vrlo vitalan i
dinamičan čimbenik u hrvatskoj kulturi
Prof. dr. sc. Petar Selem
Uz tri referata svrstana u plenarni dio kongresa (Hrvatski u aktualnome lingvističkom i izvanjezičnom kontekstu / Iva Lukežić, Teze
istraživanja legende o Zrinskom u
hrvatsko-slovačkom kontekstu /
Ján Jankovič i Od dekonstrukcije
do rekonstrukcije ili Od kamova
do Fabrije i dalje / Danijela Bačić-Karković), čak 181 rasprava
prijavljena za ovaj kongres bila je
raspoređena za rad u sedam sekcija
održanih na Filozofskom fakultetu
Sveučilišta u Rijeci 8. i 10. rujna:
Hrvatskoglagoljska i paleoslavi-
stička problematika (16), Slavenski kontekst hrvatskoga jezika
(28), Slavenski kontekst hrvatske
književnosti i kulture (16), Čakavska sastavnica hrvatskoga jezika i
kulture (13), Kodificiranje i kultiviranje hrvatskoga jezika u XX.
stoljeću (27), Visoko i nisko u hrvatskoj književnosti i kulturi (40),
Konstrukcija i de(kon)strukcija
kanona (u povodu 100. obljetnice
smrti Janka Polića Kamova) (18) i
Hrvatski jezik i književnost u nastavi (23).
A. Jelin
Hrvatski jezik i književnost u nastavi
Promjena paradigme u NOK-u
P
3
www.skolskenovine.hr
eti hrvatski slavistički kongres radio je u sedam
sekcija i u svima su se mogli čuti vrijedni rezultati istraživanja, no samo je sedma sekcija predložila i zaključke svojih rasprava, namijenjene ne samo
slavističkoj i kroatističkoj struci nego i široj prosvjetnoj i društvenoj javnosti, a u vezi s aktualnim pitanjima
položaja hrvatskog jezika u društvu te njegova poučavanja u obrazovnom sustavu.
Izlaganja i rasprave o hrvatskom
jeziku i književnosti u nastavi zahvatili
su nekoliko značajnih tema jezičnog
i književnog obrazovanja. Karol Visinko izlagala je o stjecanju kompetencija u čitanju, Jadranka Nemeth
Jajić o raspravi kao metodi poticanja
i razvijanja jezično-komunikacijske
kompetencije učenika, Vlado Pandžić
o televizijskom dramskom tekstu kao
lingvometodičkom predlošku, a Katarina Aladrović Slovaček o zamjenicama
u ranom diskursu usvajanja hrvatskoga
jezika.
O problemu lektire izlagalo je
nekoliko sudionika: Ivana Milković i
Smiljana Narančić Kovač o problemskom pristupu lektiri, Irena Krumes
Šimunović i Mirela Števanić Pavelić
o korelacijsko-integracijskom pristupu lektiri u nižim razredima osnovne
škole i Marinko Lazzarich o načelu
zavičajnosti u odabiru lektirnih djela. Zavičajnost u
nastavi hrvatskog jezika s raznih gledišta su obradili:
Mirjana Benjak i Marko Ljubešić (načelo zavičajnosti
u metodici Tone Paruška), Sanja Vrcić-Mataija i
Vesna Grahovac-Pražić (zavičajna čitanka), Emina
Berbić Kolar (slavonski dijalekt), Jelena Vignjević
(narječja u udžbenicima hrvatskoga jezika), Đuro
Blažeka (nemogućnost standardizacije kajkavskoga
narječja), Tamara Turza Bogdan (recepcija kajkavske
književnosti u nižim razredima).
Ante Bežen otvorio je pitanje hrvatskoga jezika u
novom Nacionalnom okvirnom kurikulumu. Radi se
zapravo o bitno novoj paradigmi učenja hrvatskoga
jezika kojom se kao glavna područja nastave uvode
jezične djelatnosti - slušanje, govorenje, čitanje
i pisanje umjesto dosadašnjih područja - jezika,
izražavanja, književnosti i medijske kulture. Promjenu
treba pozdraviti kao približavanje nastave hrvatskoga
jezika polazištima nastave materinskog jezika u većini
europskih zemalja, no ona znači ne samo sadržajnometodičku temeljitu izmjenu nastave hrvatskog jezika
u školama, nego i bitne promjene u
školovanju i usavršavanju učitelja i
profesora toga predmeta, o čemu Nacionalni kurikulum ne daje nikakve
naznake.
O nastavi hrvatskog kao stranog i
drugog jezika govorili su: Sanda Lucija
Udier (izražavanje vremena), Marinela
Aleksovski (napredni stupnjevi učenja),
Nataša Košuta i Maša Plešković
(kulturološki sadržaji u udžbenicima),
Vesna Požgaj Hadži i Tomislav Ćužić
(gramatika u udžbenicima) te Alisa
Mahmutović Rakovac (hrvatski u
BiH). Lidija Bakota obradila je temu o
hrvatskom kao nastavnom i udžbenom
jeziku, Marko i Tamara Alerić o sekundarnim jezičnim kompetencijama, Bianca Wieland o jeziku pravne struke, a
Maksim Karanfilovski o makedonistici
na inozemnim sveučilištima.
U zaključcima je naglašeno da nijedan zaključak Četvrtoga kongresa,
održanog prije četiri godine, nije ostvaren te se ponovno ističe potreba službenog odobravanja jednog pravopisa, uređenje obrazovne terminologije, protivljenje
smanjenju sati hrvatskoga jezika u školama, jedinstven stav prema hrvatskom standardnom jeziku u svim
udžbenicima, a zatim i osmišljavanje dijalektalnih
sadržaja u nastavi u školama i sveučilištima te objavljivanje zavičajnih čitanki i sličnih izdanja. Izražen je
oštar prosvjed zbog neprovođenja zaključaka Vijeća za
normu hrvatskoga standardnog jezika u terminologiji
Nacionalnog obrazovnog standarda (kurikulum - kurikul) te zahtjev ministru znanosti i obrazovanja da to što
prije ispravi.
S. K.
Kao glavna područja nastave
hrvatskog jezika i
književnosti uvode
se jezične djelatnosti
- slušanje, govorenje, čitanje i pisanje
umjesto dosadašnjih
područja - jezika,
izražavanja, književnosti i medijske
kulture
Ako je konkurentnost rezultat suradnje gospodarstvenika, vlade, znanstvenika i sindikata, u Hrvatskoj to partnerstvo, čini se, ne napreduje i ne daje zadovoljavajuće
rezultate. Od 2002. godine, kad smo prvi put uključeni
u mjerenja, Hrvatski bilježi oscilirajuće kretanje na ljestvici konkurentnosti, a posebno zabrinjavajuće trebalo
bi biti to što smo prošle godine zabilježili pad za čak
11 mjesta u odnosu na 2008. te da smo u ovoj godini
dospjeli još za 4 mjesta niže.
Inače, rezultati istraživanja temelje se na javno dostupnim statističkim pokazateljima kao i na perceptivnim
podacima dobivenim u mišljenjima rukovoditelja kojih
je ove godine bilo uključeno više od 13 500. Metodologija Svjetskog gospodarskog foruma uzima u obzir podatke vezane za 12 faktora konkurentnosti: nacionalne
institucije, infrastrukturu, makroekonomsku stabilnost,
zdravlje i osnovno obrazovanje, srednje i visoko obrazovanje, efikasnost tržišta rada, efikasnost tržišta roba,
tehnološku spremnost, poslovnu sofisticiranost, inovativnost, veličina tržišta i financijsko tržište.
Švicarska, kao najkonkurentnija zemlja na svijetu,
zadržala je vodstvo i ove godine, a slijede ju Švedska,
Singapur, SAD i Japan. Među prvih deset zemalja ostaju
skandinavske zemlje i Kanada. Hrvatska je pak »u društvu« Maroka, Botswane, Guatemale i Makedonije.
Budući da se u ukupnom rezultatu neke vrednuje i
deset indikatora iz područja obrazovanja, razložito je
postaviti pitanje je li našem (ne)uspjehu pridonijelo i
stanje koje imamo u cjelokupnom odgojno-obrazovnom
sustavu. Drukčije: Jesmo li po obrazovnim indikatorima
bolji ili lošiji od od našeg ukupnog rezultata?
A obrazovanje?
Uvid u najnovije rezultate pokazat će da nam je vrijednost indikatora iz našeg obrazovanja veća, u prosjeku
za više od 15 posto u odnosu na ostale naše pokazatelje,
kod nekih i znatno više. Primjerice, na 38. smo mjestu po
kvaliteti osnovnoga obrazovanja, bolji smo i po uključenosti u obrazovanje na srednoškolskoj i visokoškolskoj
razini (47. odnosno 50. mjesto), visoko nam je ocijenjena kvaliteta obrazovanja u matematici i prirodoslovlju
(22. mjesto), a nismo loši ni po dostupnosti interneta
u školama (44. mjesto). No, i glede obrazovanja ima
podataka nad kojima se bi se trebali zabrinuti (ako već
nisu) svi koji su zaduženi za donošenje i provedbu mjera
obrazovne politike, kako u Vladi tako i u gospodarstvu.
Naime, kad je riječ o tome koliko obrazovni sustav pridonosi kompetitivnosti gospodarstva, procijenjeno je da
smo tek na 89. mjestu, a od toga smo samo za jedno
mjesto bolji kad se ocjenjuje kvaliteta naših poslovnih
škola. Najlošija »karika« u našem obrazovnom sustavu
(ako je uopće karika tog sustava) jest veličina ulaganja
gospodarskih subjekata u osposobljavanje i usavršavanje vlastitih zaposlenika – tu smo tek na 128. mjestu.
Treba li od toga jasnije poruke socijalnim partnerima,
onima od čije suradnje ovisi konkurentnost nacije.
Dakako, nismo toliko kratkog pamćenja da se ne prisjetimo da su upravo ti partneri, preko svojih predstavnika okupljenih u Nacionalom vijeću za konkurentnost,
još prije šest godina definirali 55 preporuka za povećanje konkurentnosti Hrvatske. Među njima, na prvom
mjestu, 11 preporuka glede obrazovanja za rast i razvoj.
Nije, dakle, da nismo znali (i ne znamo) što bi trebalo
učiniti. Problem je, i ovdje, što uglavnom nije ostvareno i ne ostvaruje se ono što smo zacrtali. Naša posla,
nažalost.
Anđelko Jelin
Prema dogovoru MZOŠ i rektora hrvatskih
sveučilišta, država će ipak u cijelosti pokriti
troškove školarina u sljedećoj akademskoj
godini svim studentima diplomskih studija koji
redovito ispunjavaju svoje studentske obveze.
Iako najavljena, premijerka Kosor nije se
pojavila na obilježavanju Međunarodnog
dana pismenosti. Otišla je u Opatiju na
predstavljanje rezultata turističke sezone,
što je, valjda, sada važnije od pismenosi i
cjeloživotnog učenja...
razgovor
aktualno
4
www.skolskenovine.hr
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
Suzana Hitrec, predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja
Status ravnatelja
već godinama nije
riješen i nekako se
dobiva dojam da je
iz dana u dan sve
lošiji, a ponajprije
zato jer, iako to
godinama tražimo,
nismo se približili
profesionalizaciji
funkcije ravnatelja.
Prije nekoliko
godina na
našu inicijativu
napravljen
je i program
osposobljavanja
ravnatelja koji
bi rezultirao
dobivanjem
licence, a kasnije
i uspostavljanjem
standarda kvalitete
prema kojima bi se
birali ravnatelji, no
još ga se ne provodi
Stalna borba za
profesionalizaciju
ravnatelja
U
druga hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja baš
kao i Hrvatska udruga
ravnatelja osnovnih škola jedan
je od nezaobilaznih čimbenika u
našem odgojno-obrazovnom sustavu. Već punih šesnaest godina djeluje, a četiristotinjak njezinih članova daju svoj doprinos
razvoju i unapređenju školstva u
cjelini. Na početku nove školske
godine razgovarali smo sa Suzanom Hitrec, njezinom predsjednicom, o tome koje su aktivnosti
udruge trenutačno najaktualnije
i što čeka njezine članove do
kraja ove kalendarske godine.
- Kad je riječ o Udruzi, naše
su stalne aktivnosti vezane za
suradnju s resornim ministarstvom te u sklopu toga i afirmacijom naše temeljne uloge, a to
je rješavanje statusa ravnatelja
kao i unapređivanje cjelokupnog sustava srednjoškolskog
obrazovanja. Dakle, kao udruga imamo potrebu sudjelovati u
kreiranju i donošenju zakonskih
i podzakonskih akata koji nam
daju pravni okvir za funkcioniranje. U tom smislu ostvarujemo
suradnju, ali nismo njome u potpunosti zadovoljni. Naime, status ravnatelja već godinama nije
riješen i nekako se dobiva dojam
da je iz dana u dan sve lošiji. U
posljednje vrijeme ponajprije
zato jer, iako to godinama tražimo, nismo se približili profesionalizaciji funkcije ravnatelja.
Prije nekoliko godina na našu
inicijativu napravljen je i program osposobljavanja ravnatelja
koji bi rezultirao dobivanjem
licence, a kasnije i uspostavljanjem standarda kvalitete prema
kojima bi se birali ravnatelji rekla je na početku Suzana Hitrec i nastavila:
- Dokumenti, odnosno programi, postoje, provedene su i
javne rasprave, ali u primjenu
nije ušlo ništa. To nije dobro,
jer je u posljednjim izmjenama
i dopunama Zakona o odgoju i
obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ostao datum 1. siječnja 2012. godine kao krajnji
rok za dobivanje licence i sad je
posve jasno da se to neće moći
realizirati u zadanom roku. Tražili smo kao Udruga da se taj
datum pomakne u posljednjim
izmjenama Zakona do roka dok
se ne stvore svi uvjeti da se takav program realizira, a to bi
zahtijevalo odgađanje na najmanje tri godine. Naime, radi se
o velikom broju ljudi, i onih koji
su već ravnatelji i onih koji bi
to tek htjeli postati. Svima treba pružiti kvalitetne uvjete za
licenciranje, donijeti potrebne
pravilnike, utvrditi tko će program izvoditi te na koji način
će biti izvođen kao i to tko će
i kako provjeravati postignuća
svih kandidata, odnosno kompetencije budućih ravnatelja.
Ako to postignemo, značajno
će se unaprijediti profesionalna
uloga ravnatelja što bi moralo
voditi podizanju kvalitete rada
ravnatelja, naših odgojno-obrazovnih ustanova, ali i cjeloku-
pnoga srednjoškolskog sustava.
To je jedini način da se procjenjujemo prema kriterijima kvalitete koji su vezani ne samo za
postignuća naših učenika nego
i napredovanje cjelokupne odgojno-obrazovne ustanove, unapređivanje našeg kurikuluma,
našeg doprinosa kvalitetnijem
ozračju i kulturi škole, boljem
upravljanju ljudskim resursima
te materijalnim i financijskim
sredstvima.
Govorite o sustavu stručnog
usavršavanja ravnatelja u
funkciji licenciranja koji zapravo postoji, ali nikako da
krene u realizaciju.
S tim programom treba krenuti, a ukoliko se pokaže tijekom
realizacije da postoje potrebe,
uvijek ga se može popravljati,
inovirati i unaprijediti. Za sada
nemamo program osposobljavanja i usavršavanja čiji ishod
je licenca. Postoje kvalitetni
programi stručnog usavršavanja
koje vodi Agencija za odgoj i
obrazovanje, radi se modularno,
sve je okrenuto prema ciljanim
skupinama, ali sudjelovanje u
tom programu nije obvezno za
sve ravnatelje te potvrde o takvom usavršavanju nemaju težinu licence. Osim toga, jedino
ravnatelji godinama ne mogu
napredovati do pozicije mentora
ili savjetnika niti u svojoj matičnoj struci, ni kao ravnatelji. To
je posebno velik problem, jer
mnogi ravnatelji ulažu značajne
napore u dodatni rad i aktivnosti koje se postojećim Pravilnikom o napredovanju vrednuju
za napredovanje nastavnika, ali
ne i ravnatelja. Ne bi se smjelo
dopustiti u budućnosti da se postaje ravnateljem bez prethodne
pripreme, odnosno programa
osposobljavanja, jer škola ne
smije biti poligon za vježbanje
novih ravnatelja. Naime, poslovi u razredu bitno su različiti od
poslova ravnatelja, kao što je i
razina odgovornosti iznimno
velika. Za sve te raznolike i složene poslove koje ravnatelj treba obavljati potrebno je osposobljavanje kao i podrška cijelog
sustava. Upravo zato je jedan
od ciljeva Udruge naše međusobno osnaživanje, kvalitetna
komunikacija i suradnja, kolegijalna podrška i pomoć te razmjena primjera dobre prakse, a
sve s ciljem da se svakodnevni
problemi u vođenju škole lakše
rješavaju. To je važno, jer nas je
puno u sustavu i moramo naći
optimalne oblike međusobne
komunikacije i suradnje.
Svim sadašnjim ravnateljima te svima onima koji bi to tek
željeli postati treba pružiti kvalitetne uvjete za licenciranje,
donijeti potrebne pravilnike, utvrditi tko će program izvoditi,
na koji način će biti izvođen kao i to tko će i kako provjeravati
postignuća svih kandidata, odnosno kompetencije budućih
ravnatelja
Kultura škole je središnja
tema predstojećeg stručnog
skupa vaše Udruge i Agencije
za odgoj i obrazovanje, koji će
se održati od 4. do 6. listopada
u Puli.
Naša je tema kultura odgojnoobrazovne ustanove u najširem
smislu riječi što podrazumijeva i
klimu, i ozračje, i zadovoljstvo,
sigurnost, suradničke odnose,
kvalitetnu komunikaciju među
svim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. Jer, ako smo
svi zadovoljni, ako su svi ti elementi zadovoljeni onda i ostvarujemo uvjete za napredovanje.
Dokazano je znanstvenim istraživanjima da je ravnatelj ključna osoba u svim tim procesima.
Želimo produbiti svoje kompetencije u tom području te dati
poticaj da svaka škola i učenički
dom osvijesti svoje zaposlenike,
učenike i roditelje o važnosti
kulture koja otvara mogućnosti
za kvalitetniji i bolji rad, ali i za
sliku škole i učeničkog doma u
javnosti kao o jednom sigurnom
mjestu gdje se cijeni ne samo
postignuće i kompetencije učenika nego i svaka osoba kao cjeloviti pojedinac.
Koje će još aktivnosti Udruga
imati do kraja ove kalendarske godine?
Tijekom listopada Udruga organizira stručni posjet Udruzi
makedonskih srednjoškolskih
ravnatelja Lider. To je uzvratni
posjet, jer smo mi ugostili kolege iz Makedonije koji su obišli
cijelu Hrvatsku, posjetili brojne
škole i učeničke domove te imali niz susreta s hrvatskim ravnateljima. Nakon njihova posjeta,
pokrenuto je i nekoliko zajedničkih projekata te procjenjujemo da je velika korist od takve
suradnje. Posjetit ćemo gimnazije, strukovne škole i učeničke domova kako bismo mogli
upoznati njihova iskustva, procijeniti što bismo i sami mogli
od toga naučiti. Sasvim sigurno
ćemo ubuduće sličnu suradnju
uspostaviti i s ravnateljskim
udrugama u drugim zemljama.
U studenome ćemo kao
Udruga sudjelovati na međunarodnoj konferenciji na Cipru
koju organizira krovna europska udruga ravnatelja ESHA,
čija smo mi članica. Svake se
dvije godine organiziraju ovakve konferencije. Ove je godine
tema “Uspješna škola: humani
pristup“, a domaćin je Cipar.
To je izvrsna prilika za uspostavljanje veza s drugim nacionalnim udrugama, ali isto tako
i za međunarodnu suradnju,
pokretanje projekata i nadograđivanje svojih stručnih kompetencija. Skup je namijenjen europskim ravnateljima osnovnih
i srednjih škola. Svi ravnatelji
koji su u mogućnosti ići, mogu
se prijaviti za sudjelovanje.
Kao predsjednica naše Udruge
članica sam predsjedništva Europske udruge ravnatelja te u
sklopu programa konferencije
na Cipru imam obvezu održati
predavanje na temu Utjecaj ravnatelja na osnaživanje školske
kulture. Koliko znam, za sada
je tridesetak naših ravnatelja
prijavilo sudjelovanje na konferenciji. To je prilika za razmjenu iskustva s kolegama iz cijele
Europe te mogućnost za nove
spoznaje kako da svi zajedno
budemo još uspješniji ravnatelji
koji unapređuju svoje ustanove,
a time i cijeli odgojno-obrazovni sustav.
Razgovarao Marijan Šimeg
aktualno
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
5
www.skolskenovine.hr
PREDŠKOLSKI ODGOJ: U vrtiću od različitosti do zajedništva
Djecu učiti toleranciji
nice ističu da je njima i zato
važno da dobiju osnove iz mađarske kulture i jezika. Kažu da
je jedino problem da nema dovoljno mjesta za sve zainteresirane, što se ogleda u nedostatku prostora. U vrtiću njeguju
lijep običaj na način da svake
pete godine imaju okupljanja
na koja dolaze i sada već odrasli ljudi koji su nekad pohađali
ovaj vrtić.
- Njima je drago doći i rado
se sjećaju vrtićke dobi. Kroz
dobru suradnju s osnovnom
školom oni od vrtića nose pozitivne uspomene i dojmove te
rijetki ne dolaze na te susrete.
Naše sugovornice ističu i dobru suradnju s mađarskim veleposlanstvom koje daje maksimalnu podršku ovoj vrtićkoj
skupini, kao i Vijeće mađarske
nacionalne manjine Grada Zagreba, koje se intenzivno zauzima za osnivanje još jedne vrtićke skupine za djecu mađarske
nacionalne manjine. Također
se održava i njeguje suradnja
s grupom hrvatske nacionalne
manjine u Budimpešti.
- Međusobno se posjećujemo
i razmjenjujemo iskustva. Kroz
naš rad smo uspostavili i surad-
Djeca mađarske
skupine uključena
su u sva događanja
u vrtiću, često
se pripremaju
i zajedničke
višejezične
vježbe, a isto
tako i zajedničke
višejezične predstave. Tako djeca iz
drugih skupina imaju priliku naučiti
neke brojalice na
mađarskom jeziku,
što ih jako veseli
R
ujan je mjesec kada roditelji zajedno s djecom
iznova ulaze u kolotečinu odlaska u vrtić ili školu pa
na posao i obrnutim slijedom
poslijepodne. Neki se bolje
organiziraju, neki lošije, a ima
i onih koji zbog svojih želja
i potreba voze svoje dijete s
jednoga kraja grada na drugi i
to im nije teško. Među takve
spadaju roditelji i djeca koja
pohađaju skupinu za mađarsku
nacionalnu manjinu u sklopu
DV Potočnica, koji je jedan od
rijetkih vrtića u Zagrebu gdje
se u jednoj skupini provodi
program za djecu pripadnike
nacionalne manjine. Naime, taj
se program za djecu mađarske
nacionalne manjine provodi u
DV Potočnica od 1994. godine,
a trenutačno je u toj mješovitoj
skupini 20 djece u dobi od dvije i pol do sedam godina.
Lista čekanja
Za našega posjeta DV Potočnica djeca, čija smo imena
mogli pročitati na vratima njihove sobe: Benedek, Rebelka,
Csani, Gergo, Marci, Ilona,
Zalan, Kincso i ostali, mirno
su spavala provodeći svoj poslijepodnevni odmor. Njihove
odgojiteljice Katlin Svaguša i
Eszter Petković te pedagoginja
Dubravka Petrović ističu da je
interes za boravak u ovoj skupini puno veći te bi se mogla
otvoriti još jedna skupina kada
bi za to postojale mogućnosti.
- Imamo i listu čekanja, ali
u neka bolja vremena možda
zadovoljimo i sve potrebe. Oni
koji sada pohađaju ovu skupinu
uglavnom su djeca iz miješanih
brakova i hrvatski su državljani
te se radi uglavnom o autohtonim pripadnicama nacionalne
manjine i ovdje dolaze iz svih
dijelova grada - navodi Eszter
Petković.
Pedagoginja Dubravka Petrović ističe da je DV Potočnica
otvoren za različite programe.
- Djeca mađarske skupine
uključena su u sva događanja u
vrtiću, često pripremamo i zajedničke višejezične vježbe, a
isto tako i zajedničke višejezične predstave. Djeca iz drugih
Pedagoginja Dubravka Petrović i odgajateljice Katlin Svaguša i Eszter Petković
skupina tako su naučila neke
brojalice na mađarskom jeziku,
što ih jako veseli. Postaju svjesni da ljudi govore druge jezike
i tako se širi duh tolerancije i
spoznaja da možemo biti različiti, ali živjeti zajedno - navodi
Petrović.
Dodaje da je DV Potočnica,
uz to što je prvi osnovao grupu
za nacionalnu manjinu, prvi u
Zagrebu otvorio i skupinu za
djecu s motoričkim oštećenjima. Iz Potočnice taj se projekt
proširio na još nekoliko vrtića
u gradu.
- Otvoreni smo za to da ovdje pod našim krovom imamo
različite programe i vidjeli smo
da nas to bogatstvo različitosti
oplemenjuje. Prednost je ove
grupe i u tome što se radi o
mješovitoj skupini u kojoj mala
djeca uče od starijih i prije usvoje ono što starija rade. U našoj
grupi kroz različite sadržaje
upoznajemo okolinu, prirodu,
vježbamo, sviramo, pjevamo i
slikamo - navodi teta Eszter.
Osim toga što se bazično
radi u skladu s programskim
usmjerenjem odgoja i obrazovanja djece predškolske dobi
Republike Hrvatske, Dubravka
Petrović kaže da se u isto vrijeme radi u skladu s programom
koji se za predškolsku djecu
primjenjuje i u Mađarskoj.
Dvije kulture
- Imamo karakteristično upoznavanje dviju kultura i radi se
o vrlo zahtjevnom programu.
Naime, oni usvajaju određene
sadržaje vezane za hrvatsku
kulturu, književnost, glazbu i
povijest, ali se istim intenzitetom upoznaju i s mađarskom
baštinom. U tom bi smislu bilo
bolje kada bi u skupini broj
djece bio manji, jer je vrlo zahtjevno realizirati s puno djece
takav program. Rado bismo
otvorili još jednu skupinu, ali
jednostavno nema mogućnosti
- navodi pedagoginja Petrović.
Na upit na kojem jeziku djeca u skupini najčešće komuni-
ciraju naše sugovornice kažu
da u osnovi djeca komuniciraju
kombinirano na hrvatskom i
mađarskom jeziku.
- To je često vezano uz situaciju, odnosno jesu li tu situaciju doživjeli na jednom ili
drugom jeziku. Što se tiče programa, trudimo se da potičemo
mađarsku kulturu, prije svega
se bavimo mađarskim folklorom - kaže odgojiteljica Eszter
Petković.
Na nju se nadovezuje Katlin
Svaguša, koja je i nositeljica
mađarskoga srebrnog ordena
časti, kojim ju je odlikovao
mađarski predsjednik, i kaže da
se djeci želi prenijeti bogatstvo
mađarskog folklora i narodnih
običaja.
- Nastojimo zadovoljiti dječje potrebe, ali i roditeljske, vezane uz poznavanje mađarskog
jezika. Djeci koja već znaju
mađarski jezik obogaćujemo
rječnik, a onima koji još nisu
dovoljno dobri u poznavanju
mađarskog jezika pomažemo
da dobro nauče jezik. Nastojimo da grupa živi na mađarski
način. Uvijek se okupljamo i
njegujemo našu kulturu. Naša
djeca ne sudjeluju u aktivnostima samo u vrtiću, nego i na
drugim manifestacijama naše
nacionalne manjine. Tako su,
primjerice, česti gosti na manifestacijama u mađarskom
kulturnom društvu, u raznim
prigodama za majčin dan, na
Božić i u drugim svečanim prigodama. Oni nastupaju zajedno
s odraslima te su tako i ove godine u lipnju na Danima nacionalnih manjina našu mađarsku
skupinu predstavljali naši mališani - navodi simpatična teta
Katlin, koja uz dobar hrvatski
ipak ne može sakriti da joj je to
drugi jezik kojim se služi, nakon mađarskog.
Sjećanja na vrtić
Pedagoginja Petrović posebno ističe da u skupini, kao
i cijelom vrtiću, njeguju toleranciju.
Preveniranje
netrpeljivosti
Ravnateljica DV Potočnica Borka Rumiha
istaknula je kako upućujući djecu na prihvaćanje različitosti preveniraju netrpeljivost, sukobe
i nasilje temeljene na nepoznavanju drugih.
- Svijet u kojem će živjeti današnja djeca zajednica je različitih naroda, kultura i jezika. Svijet je to u kojem se različitosti
susreću, ali ne gube svoj identitet. Mi ih već u vrtiću pripremamo
za svijet u koji svatko unosi svoje običaje, a poznaje, poštuje i
prihvaća tuđe - navela je Rumiha.
Programi na jeziku manjine
Prema podacima Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa,
djece pripadnika nacionalnih manjina, prema zadnjim podacima
za 2008. godine, bilo je 1888 ili 1,62 posto. Od toga su 864
djeteta pripadnika talijanske nacionalne manjine, koji idu u 11
dječjih vrtića. Druge vrtiće pohađa 406 djece pripadnika srpske
nacionalne manjine, 233 djeteta pripadnika romske nacionalne manjine, 221 dijete pripadnik mađarske nacionalne manjine,
141 dijete pripadnik češke nacionalne manjine i 19 djece židovske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj.
Predškolski odgoj i naobrazba na jeziku i pismu nacionale
manjine regulirani su Državnim pedagoškim standardima predškolskog odgoja i obrazovanja. U standardu stoji da programi
predškolskog odgoja i naobrazbe mogu biti na jeziku i pismu
nacionalne manjine i dvojezični, a provode se u odgojno-obrazovnim skupinama određene nacionalne manjine i predškolskim
ustanovama osnovanima za djecu pripadnike nacionalnih manjina. Dvojezični programi su oni koji se realiziraju na hrvatskom
jeziku i materinskom jeziku nacionalne manjine u ravnomjernoj
zastupljenosti. Dio programa predškolskog odgoja na jeziku i
pismu nacionalne manjine obvezno se izvodi i na hrvatskome
jeziku.
- U tom smislu učimo djecu
da su drugačija, ali isto tako
da prihvaćaju i druge i žive s
njima zajedno. Oni su to već
ponijeli iz obitelji, jer je riječ
uglavnom o manjinskim obiteljima i njihovi roditelji su tako
odgajani. Djeca to doživljaju
na način da je ovo njihova domovina, a imaju još mogućnost
učiti materinski jezik i njeguju
svoju kulturu.
Djeca iz vrtića uglavnom
nastavljaju školovanje u mađarskoj manjinskoj školi Ivana
Gundulića, gdje postoji manjinski razred. Naše sugovor-
nju s Peto institutom, koji radi
s djecom s motoričkim oštećenjima, čiji stručnjaci u našem
vrtiću provode rehabilitaciju
za djecu iz cijelog Zagreba.
Mi ćemo nastojati tu metodu
dovesti u Hrvatsku, povezujući
se na taj način sa stručnjacima
iz Mađarske, a kroz tu suradnju otvaraju se mogućnosti i za
nove zajedničke projekte - kazale su nam naše sugovornice,
kojima je jedan mališan u prolazu dobacio da su najbolje tete
na svijetu.
Ivica Buljan
aktualno
6
www.skolskenovine.hr
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
Iz Agencije za odgoj i obrazovanje
A
Brojne ljetne
aktivnosti
gencija za odgoj i obrazovanje i prije početka
nove školske godine
organizirala je niz stručnih
skupova za učitelje i nastavnike osnovnih i srednjih škola
kako bi odgojno-obrazovne
radnike što bolje pripremili za
rad s učenicima u razredu. Viši
savjetnici za predškolski odgoj
na svojim stručnim skupovima
u kolovozu obrađivali su temu
Integriranje djece s posebnim
potrebama u redovni program
dječjeg vrtića i ulozi odgojitelja i stručnih suradnika.
Prije samog početka nove
školske godine viši savjetnici
za razrednu nastavu Biljana
Petljak i Igor Rukljač održali
su u tri dana zaredom stručne
skupove za učitelje razredne
nastave Grada Zagreba i Zagrebačke županije - zapad na
temu Odjelotvorenje kurikulumskih ciljeva, vrijednosti i
načela u jezično-komunikacijskom, tjelesno-zdravstvenom
i matematičkom području ra-
zredne nastave. Skupovi su bili
prilika da učitelji razviju kompetencije u svom radu, prošire
spoznaje o pristupu usmjerenom na učenika, uvažavajući
različite sposobnosti učenika
i stilove učenja i usavrše svoje
stručne i profesionalne kompetencije u skladu s novim spoznajama. Viši savjetnici za razrednu nastavu također su prije
početka školske godine diljem
Hrvatske održali niz skupova
na temu kurikuluma, odnosno
predavanja i radionica o metodologiji izrade nastavnog kurikuluma i odjelotvorenju kurikularnih ciljeva te vrijednosti i
načela u razrednoj nastavi.
Više savjetnice za hrvatski
jezik Marijana Češi i Mirela Barbaroša-Šikić učitelje i
nastavnike hrvatskoga jezika
Krapinsko-zagorske, Koprivničko-križevačke, Varaždinske i Međimurske županije te
Grada Zagreba na stručnim
skupovima,
organiziranim
potkraj kolovoza, upoznale su
s izazovima u osmišljavanju i
upravljanju programima usavršavanja.
Stručni skupovi organizirani su i za nastavnike i učitelje
engleskog i njemačkog jezika,
matematike, kemije, biologije
i povijesti. U Zadru je krajem
kolovoza održan državni skup
učitelja i nastavnika geografije.
Održana je i Katehetske škole
za vjeroučitelje u osnovnim i
srednjim školama na temu Roditelji i njihova suodgovornost
u odgojno-obrazovnom sustavu kroz prizmu vjeronauka u
školi, trodnevni državni skup
za učitelje i nastavnike tjelesnog odgoja na temu Pedagoško-psihološki aspekti rada
u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture te trodnevni skup
za učitelje tehničke kulture u
Opuzenu, na kojem se govorilo
o kurikulumu u nastavi tehničkog odgoja i metodici nastave
tehničke kulture.
Viši savjetnici za građanski
odgoj i obrazovanje Nevenka
Lončarić-Jelačić i mr. Tomislav Ogrinšak tijekom ljeta nastavili su s modularnim stručnim usavršavanjima učitelja i
nastavnika iz svog područja.
Viša savjetnica za izvannastavne aktivnosti Maja Zrnčić
organizirala je ljetos u Višnjanu državni skup za učitelje i
nastavnike motivirane za rad s
darovitim učenicima.
Pored redovitih obveza organiziranja i provođenja stručnih ispita, stručno-pedagoškog
nadzora, sudjelovanja u izradi
novog Pravilnika o ocjenjivanju i niza strateških dokumenata, viši savjetnici su pripremili
i organiziraju stručne skupove
za razdoblje do kraja godine.
Stručni skupovi objavljeni
su u Katalogu na stranicama
Agencije za odgoj i obrazovanje www.azoo.hr, a najavljivat
ćemo ih i u Školskim novinama. Od 1. siječnja 2011. svi
će se učitelji i nastavnici na
stručne skupove prijavljivati
on-line.
Stručni skupovi u
rujnu i listopadu
PREDŠKOLSKI ODGOJ
5. listopada – Za odgojitelje i
stručne suradnike svih profila
u dječjim vrtićima Zagrebačke,
Krapinsko-zagorske, Koprivničko-križevačke, Bjelovarskobilogorske, Sisačko-moslavačke, Varaždinske, Međimurske
županije te Grada Zagreba u
Zagrebu (Centar za odgoj i
obrazovanje Vinko Bek, Nazorova 53). Tema: Predškolski
odgoj i naobrazba slijepe i slabovidne djece. Prijave 15 dana
prije početka održavanja stručnog skupa.
RAZREDNA NASTAVA
30. rujna – Za voditelje županijskih stručnih vijeća učitelja
razredne nastave Grada Zagreba i Zagrebačke županije
- zapad održat će u Zagrebu
(Osnovna škola I. G. Kovačića). Tema: Godišnje planiranje
rada voditelja ŽSV-a razredne
nastave za modularno stručno
usavršavanje učitelja. Prijave
do 20. rujna na e-mail igor.rukljac@azoo.hr.
INFORMATIKA
22. rujna – Za učitelje, nastavnike i ravnatelje osnovnih i srednjih škola svih županija održat će se on-line,
s početkom u 13 sati. Tema:
Obrazovanje i usavršavanje
iz područja informacijskokomunikacijskih tehnologija
/ Informacijska i komunikacijska tehnologija u NOK-u
i školskom kurikulumu, Eučenje u nastavi osnovnih i
srednjih škola, Implementa-
cija računalnih igara u proces
obrazovanja, Globalne aktivnosti inovativnih istraživačkih
škola. Prijave do 21. rujna na
e-mail ivana.turcic@azoo.hr.
26. - 28. rujna – Za učitelje,
nastavnike i ravnatelje osnovnih i srednjih škola svih županija u Šibeniku (Hotelsko
naselje Solaris). Tema: Obrazovanje i usavršavanje učitelja i nastavnika iz područja
korištenja informacijsko-komunikacijskih
tehnologija,
Informatika/računarstvo/ informacijske i komunikacijske
tehnologije u okvirnom nacionalnom kurikulumu i Savjetovanje: Računalo u školi XIV.
Prijave do 21. rujna na e-mail
ivana.turcic@azoo.hr.
VJERONAUK
2. listopada – Za vjeroučitelje osnovnih i srednjih
škola Varaždinske biskupije
(Varaždinska, Međimurska
i
Koprivničko-križevačka
županija, jedna škola je iz
Krapinsko-zagorske i jedna
iz Virovitičko-podravske županije) u Varaždinu (Dvorana
Pastoralnog centra Varaždinske biskupije, Zagrebačka 3).
Tema: Odgoj i obrazovanje
za temeljne vrijednosti prema
NOK-u kroz nastavu vjeronauka. Prijave 15 dana prije
početka održavanja stručnog
skupa na e-mail katehetski.
ured@vz.t-com.hr
2. listopada – Za pripravnike u osnovnim i srednjim
školama Riječke nadbiskupije, Porečko-pulske, Krčke
i Gospićko-senjske biskupije
u Rijeci (Riječka nadbiskupija). Teme: Osposobljavanje
pripravnika za odgojno-obrazovni rad i polaganje stručnog
ispita. Prijave do 20. rujna na
e-mail
tomislav.tomasic@
azoo.hr i katehetski@ri-nadbiskupija.hr.
GLAZBENE I PLESNE
ŠKOLE
28. rujna – Za pripravnike i
mentore tijekom pripravničkog
staža glazbenih i plesnih škola
u Istarskoj, Primorsko-goranskoj, Ličko-senjskoj, Zadarskoj
Šibensko-kninskoj, Splitskodalmatinskoj i Dubrovačkoneretvanskoj županiji u Splitu
(Glazbena škola Josipa Hatzea). Tema: Osposobljavanje
pripravnika za odgojno-obrazovni rad i polaganje stručnog
ispita. Prijave do 20. rujna na
e-mail: jadranka.milkovic@
azoo.hr.
RAVNATELJI
4. - 6. listopada – Za ravnatelje srednjih škola i učeničkih
domova u Puli. Tema: Ravnatelj i kultura odgojno-obrazovne ustanove. Prijave 15
dana prije početka održavanja
stručnog skupa na e-mail oleg.
dakovic@azoo.hr.
STRUČNI SURADNICI PEDAGOZI
4. i 5. listopada – Za voditelje
županijskih stručnih vijeća pedagoga, te pedagoge u zvanju
mentora i savjetnika osnovnih
i srednjih škola Primorsko-go-
ranske, Ličko-senjske, Istarske,
Zadarske, Šibensko-kninske,
Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske
županije
u Skradinu (Hotel Skradinski
buk). Tema: Inovativnost i
kreativnost u odgoju i obrazovanju. Prijave do 22. rujna na
e-mail: durdica.kaurloto-martinic@azoo.hr i mirjana.kazija@
azoo.hr.
STRUČNI SURADNICI –
PSIHOLOZI
30. rujna – Modularni Stručni skup za stručne suradnike
psihologe u osnovnih škola
Grada Zagreba, Zagrebačke,
Sisačko-moslavačke, Karlovačke,
Krapinsko-zagorske,
Varaždinske i Međimurske
županije u Zagrebu (Osnovna
škola Ivana Cankara). Tema:
Razvojno planiranje i izrada
školskog kurikuluma - 1. modul: Samovrednovanje škole u
funkciji strateškog planiranja i
razvoja škole. Prijave 15 dana
prije skupa na e-mail teodora.
dubrovic@azoo.hr.
INTERDISCIPLINARNI
STRUČNI SKUPOVI
1. - 3. listopada – Za stručne
djelatnike predškolskih ustanova, učitelje i nastavnike, stručne suradnike i ravnatelje škola iz Vukovarsko-srijemske,
Osječko-baranjske, Brodskoposavske, Požeško-slavonske i
Virovitičko-podravske županije u Osijeku (Športska dvorana JUG). Prijave do 18. rujna
2010.na e-mail ankica.mlinaric@azoo.hr.
Ministar Radovan
Fuchs zahvalio je
ravnateljima za sve
što čine u školskom
sustavu, za sav
samoprijegorni
rad u obrazovanju
srednjoškolaca te
naglasio da je skup
dobra prigoda da
dobiju mnoštvo korisnih informacija
na početku nove
školske godine,
ali isto tako i prilika da pitaju sve
što ih zanima, da
kritiziraju ono što
nije dobro u radu
ministarstva
U
organizaciji Uprave za
srednje obrazovanje pri
Ministarstvu
znanosti,
obrazovanja i športa prošle je
srijede u Graditeljskoj tehničkoj
školi u Zagrebu održan sastanak
s ravnateljima srednjih škola i
učeničkih domova iz cijele Hrvatske. Skup je otvorila ravnateljica
Uprave za srednje obrazovanje
Vesna Hrvoj Šic, naglasivši da je
sastanak organiziran kako bi se
ravnatelje upoznala s promjenama
u sustavu srednjeg obrazovanja,
osobito u provođenju mjera Programa gospodarskog oporavka
Vlade Republike Hrvatske. Skupu je nazočio i ministar znanosti,
obrazovanja i športa dr. Radovan
Fuchs, koji je zahvalio ravnateljima za sve što čine u školskom sustavu, za sav samoprijegorni rad u
obrazovanju naših srednjoškolaca
P
očetkom ove školske godine Hrvatsko andragoško
društvo uputilo je apel Ministarstvu znanosti, obrazovanja
i športa te svim nastavničkim
fakultetima da se više pozornosti posveti pripremanju budućih
nastavnika i za rad s odraslim
polaznicima. Hrvatsko andragoško društvo nekoliko je puta
razmatralo pitanja koja se odnose na pripremanje i pripremljenost nastavnika za sve vrste rada
s odraslim polaznicima te za
ostvarivanje ciljeva cjeloživotnog obrazovanja i cjeloživotnog
učenja. Na Ljetnoj andragoškoj
školi održanoj krajem lipnja u
Šibeniku, nakon iscrpne rasprave, pokrenuta je inicijativa za
brže promjene u uvođenju cjelovitog andragoškog obrazovanja
nastavnika.
Članovi ove znanstveno-stručne udruge smatraju da će budući nastavnici sve više raditi i s
odraslim polaznicima, što i jest
obilježje cjeloživotnog učenja.
U proteklim godinama nastavnici nisu bili dovoljno osposobljeni i pripremljeni za ostvarivanje
tih ciljeva, napose onih koji se
aktualno
aktualno
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
7
www.skolskenovine.hr
Sastanak prosvjetne vlasti s ravnateljima srednjih škola
Izvrsno provedena
državna matura
tencija za što sada nema dovoljno
vremena, a koje su sve potrebnije
mladim ljudima da se kvalitetno
uklope u svijet rada - zaključio je
ministar Fuchs.
Državni tajnik Želimir Janjić
također je zahvalio ravnateljima
za sjajnu suradnju, a posebno za
provedbu državne mature. Unatoč
oponentima koji nisu podupirali
ovaj projekt i nadali se da će nešto poći po zlu, pokazalo se upravo suprotno i imamo se razloga
ponositi činjenicom da možemo
provesti bilo koji projekt u sustavu srednjeg obrazovanja, rekao je
Janjić.
Izmjene Zakona
i novi pravilnici
te naglasio da je skup dobra prigoda da dobiju mnoštvo korisnih
informacija na početku nove školske godine, ali isto tako i prilika
da pitaju sve što ih zanima, da kritiziraju ono što nije dobro u radu
ministarstva.
Zahvalio je ravnateljima na izvrsno provedenoj državnoj maturi
koja je jedan od kapitalnih projekata u našem školstvu te najavio pripremu novih rokovnika za
polaganje ispita državne mature
za sljedeću godinu kao i dodatna
poboljšanja čime će se ukloniti
nedostaci uočeni prilikom provođenja ovogodišnje državne mature. Ministar Fuchs istaknuo je
da su krizna vremena, ali da su
usprkos tome plaće prosvjetara
ostale netaknute. Plaće nisu velike i moramo nastojati da budu što
veće, rekao je ministar te najavio
već ovoga tjedna predstavljanje
novog Pravilnika o ocjenjivanju
koji je i prije nego je donesen digao veliku prašinu. Osvrnuo se
na neodgovorno pisanje medija i
na njihovo baratanje neprovjerenim podacima, iako je pravilnik,
kako je rekao, bolji od prethodnoga. To je dokument kojim se želi
zaštititi i učenike i nastavnike, ali
sigurno neće biti izbacivanja iz
škole, kako to mediji najavljuju.
Nećemo zabranjivati prepisivanje, ali moramo odgajati mlade da
shvate da jedino svojim znanjem
i sposobnošću mogu napredovati
u životu i doći do svojih ciljeva,
rekao je Fuchs.
NOK dostupan svima
Govoreći o Nacionalnom okvirnom kurikulumu naglasio je da je
dokument donesen, da je na mrežnim stranicama ministarstva i tako
dostupan svima, da je okviran i da
je njegovo stvaranje dinamičan,
nikad završen proces. To je okvir
koji ćete u vašim školama popunjavati prema potrebama vaših
učenika i ništa u njemu nije sveto
pismo u kojem se ništa ne smije
dirati, rekao je ministar te pozvao
nazočne da se ne povode za uvijek
istim dežurnim kritičarima svega
u hrvatskom školstvu, za onima
koji su u posljednjih pola stoljeća sudjelovali u stvaranju svih za
obrazovanje bitnih dokumenata,
ali su sve te dokumente uvijek
spremni omalovažavati i reći kako
u njima nema baš ništa dobroga.
Naravno, uvijek možemo biti
bolji i uvoditi kvalitetne inovacije
u sustav, unapređivati ga i poboljšavati, posebno u onome dijelu
programa koji su prenatrpani gradivom kako bismo ga reducirali i
ostavili više vremena za kreativnost, za razvoj određenih kompe-
U nastavku svog izlaganja upoznao je nazočne s aktualnostima u
obrazovnom sustavu. Spomenuo
je ljetos donesene izmjene i dopune Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u
kojima je promijenjen redoslijed
pedagoških mjera u produljenom
pedagoškom postupku, što je
promijenjeno na zahtjev iz škola,
te najavio donošenje novog pravilnika koji bi trebao omogućiti
lakšu provedbu ovih mjera. Promijenjena je i odredba iz zakona
o mogućnosti rada i nakon navršenih 65 godina života, jer je bilo
nekih zloporaba pa je i čistačicama u nekim školama produljivan
ugovor o radu nakon zakonskog
roka kao da se radi o deficitarnim
zanimanjima ili o vrsti djelatnika
kakvih nema na zavodima za zapošljavanje. Ubuduće to neće biti
moguće, a u mirovinu bi nastavnici i ravnatelji trebali otići na kraju
školske godine u kojoj su napunili
65 godina, rekao je Janjić.
Donesen je Pravilnik o normi
rada nastavnika u srednjim školama i voditelji stručnog aktiva
više nemaju umanjenje za jedan
sat koje su imali prije i taj posao
se ubuduće vrednuje u ostalim
poslovima. Voditelji županijskih
vijeća dosad su imali dva, a sad
imaju jedan sat umanjenja neposrednog rada u nastavi, a prema
njegovim riječima nastojat će se
racionalizirati polaganje ispita
državne mature u drugom roku i
to na način da se ispiti odvijaju na
nekoliko mjesta, a ne više u svakoj školi pa makar u njoj polagao
samo jedan kandidat. Govorio je
državni tajnik o tehnološkim viškovima u školama, o nacionalnom
okvirnom kurikulumu na temelju
kojeg će škole donositi svoje kurikulume, i to moraju napraviti to
15. rujna, a godišnji plan i program do 30. rujna.
Prikaz provedbe državne mature
i sustava prijave na visoka učilišta
prisutnima su predstavili Goran
Sirovatka, ravnatelj Nacionalnoga centra za vanjsko vrednovanje
obrazovanja te dr. Vedran Mornar,
koji je govorio o razvoju Nacionalnog informacijskog sustava
prijava na visoka učilišta putem
kojeg se dosad na visoka učilišta
uspješno upisalo više od 26.000
kandidata.
Ravnatelj Agencije za odgoj
i obrazovanje Vinko Filipović i
ravnatelj Agencije za strukovno
obrazovanje i obrazovanje odraslih Ivan Šutalo upoznali su ravnatelje s potporom stručnih ustanova
školama u uvođenju promjena te
s mogućnostima koje se školama
pružaju u okviru IPA fondova.
Ravnatelj Uprave za informatiku
i tehnologije Zoran Paldi govorio
je o razvoju, mogućnostima i promjenama koje se uvode u sustav
E-matice. Skupu su nazočili Zvonimir Stanić, ravnatelj CARNeta i
Ivica Lovrić, pročelnik Gradskog
ureda za obrazovanje, kulturu i
šport Grada Zagreba.
Marijan Šimeg
OBRAZOVANJE ODRASLIH
Inicijativa za unapređivanje andragoškog
obrazovanja nastavnika
odnose na rad s odraslim polaznicima
raznih oblika formalnog i neformalnog
obrazovanja kao i za potporu njihovu samostalnom učenju. Stoga su još jednom
podsjetili sve nastavničke fakultete u
Hrvatskoj da u nove programe za pedagoško-psihološko i metodičko pripremanje budućih nastavnika ugrade sadržaje
i kompetencije koje se odnose na rad s
odraslim polaznicima te za ostvarivanje
ciljeva cjeloživotnog učenja. To se može
postići uvođenjem posebnog kolegija koji
se odnosi na te kompetencije te ugrađivanjem odgovarajućih sadržaja i kompetencija u kolegije iz psihologije, pedagogije
i metodika.
To je moguće i zahvaljujući novom modelu studiranja, a i uvažavajući odredbe iz
najnovijeg Zakona o odgoju i obrazovanju
koji propisuje obvezu svih stručnjaka koji
će raditi u školama da steknu najmanje 60
ECTS bodova koji se odnose na pedagoške kompetencije (pedagoško-psihološkodidaktičko-metodičko obrazovanje). Andragozi smatraju da treba standardizirati
Nastavnički fakulteti bi u nove programe za pedagoško-psihološko i metodičko pripremanje budućih
nastavnika trebali ugraditi sadržaje i kompetencije
koje se odnose na rad s odraslim polaznicima te
za ostvarivanje ciljeva cjeloživotnog učenja. To se
može postići uvođenjem posebnog kolegija, ali i
ugrađivanjem odgovarajućih sadržaja i kompetencija
u kolegije iz psihologije, pedagogije i metodika
ishode učenja, kako bi studenti stjecali
ujednačene kompetencije. Tome bi trebao poslužiti i Pravilnik o stjecanju pedagoških kompetencija koji treba izraditi
Ministarstvo, i koji bi trebao sadržavati i
andragoške kompetencije.
Osim toga, među zaposlenim stručnjacima koji rade u ustanovama za obrazovanje odraslih postoji velik interes i za
usavršavanje u kompetencijama koje se
odnose na rad s odraslim polaznicima,
pa su članovi Hrvatskog andragoškog
društva preporučili svim nastavničkim
fakultetima da razmotre mogućnost utemeljenja nekog vida specijalističkih studija za stjecanje i usavršavanje kompetencija koje se odnose na rad s odraslim
osobama. Kako bi se osigurala kvalitetna znanstvena reprodukcija, valjalo bi
razmisliti i o andragoškim doktorskim
studijima.
Hrvatsko andragoško društvo spremno
je poduprijeti te staviti na raspolaganje
iskustvo i znanje svojih članova kako bi
se ovakva inicijativa i ostvarila. Procijenjeno je da bi za početak bilo korisno
okupiti predstavnike svih nastavničkih
fakulteta koji pružaju mogućnost stjecanja didaktičkih, psiholoških i metodičkih
kompetencija.
Treba li podsjećati da u procesu cjeloživotnog učenja obvezno ili uobičajeno
školovanje traje prosječno dvanaest godina, a obrazovanje koje nas treba održati
na radnom mjestu traje između 40 ili 45
godina. Poučavanje i učenje tijekom takozvane druge životne (radne) dobi prate
bitno drukčije zakonitosti koje današnji
nastavnici ne upoznaju na nastavničkim
fakultetima. Dodajmo tome i tisuće onih
koji su završili razne druge nenastavničke studije, a kasniji život ih odveo u
polje obrazovanja ili škole. Jedino sustavno stjecanje andragoško-metodičkih
kompetencija omogućit će im kvalitetno
obavljanje nastavničkih poslova za osobe
druge (radne) životne dobi.
Milan Matijević
aktualno
aktualno
8
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
Tjedan cjeloživotnog
učenja
RIJEKA - U sklopu Tjedna cjeloživotnog učenja,
Centar tehničke kulture Rijeka brojnim se zanimljivim
programima i ove godine uključio u obilježavanje.
Tjedan se u organizaciji Agencije za obrazovanje
odraslih, uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i Vijeća za obrazovanje odraslih,
provodi od 8. do 15. rujna pod sloganom “Uključimo
s(v)e!“. Cilj je Tjedna, među ostalim, podizanje
svijesti kod ljudi o potrebi sudjelovanja različitih
skupina građana u učenju, a osobito se to odnosi
na osobe koje su iz tog procesa isključene. U Rijeci će se tako u sklopu Multimedijalnog centra do
17. rujna provoditi besplatna edukacija za mlade
do 27 godina iz socijalno marginaliziranih skupina.
Također će se učenicima predstaviti programi poput
e-novina, filma, videoradionica, robotike te elektronike, a roditelji i profesori upoznat će se sa sigurnim
korištenjem računala i mobitela koje koriste djeca.
U Osijeku tri prvašića više
OSIJEK - Ove će godine u klupe osnovnih škola
u Osijeku sjesti troje prvašića više u odnosu na
prošlu školsku godinu. Tada je prvi razred pohađalo
901 dijete, a ove će ih godine biti 904. Pomak nije
velik, ali veseli s obzirom na dugogodišnju stagnaciju zadnjih godina. Kako navodi pročelnik Odjela
za društvene djelatnosti Osijeka Dražen Alerić, to
je svakako mali pomak, ali daje nadu da bi idućih
godina moglo biti veći. Predviđa da ukoliko idućih
godina broj prvašića bude u porastu, onda će se
svakako doći do pozitivnih rezultata, odnosno
ukupni će podaci biti povoljni. Međutim, za sada
su ti podaci ipak nepovoljni, jer je prošle godine u
Osijeku ukupno bilo 8658 učenika, dok ih je ove godine 60 manje, dakle 8398.
Ljekovito bilje u
učeničkoj proizvodnji
ŠIBENIK - Šibenski Centar za odgoj i obrazovanje Šubićevac dobio je vrijednu donaciju od Europske zajednice u vrijednosti 140.000 eura, kojom
se namjerava izgraditi staklenik za učenike koji
pohađaju poljoprivrednu struku. Uz staklenik se
planira i izgradnja sušare, budući da u Centru imaju
namjeru proizvoditi ljekovito bilje. Također bi bio
izgrađen i praktikum za učenike koji će se školovati
za zanimanje pralja-glačara, koje do sada nije postojalo na području Šibensko-kninske županije. Jedan je od uvjeta za korištenje sredstava bio i taj da
Centar bude vlasnik zemljišta na kojem će se graditi
spomenute objekte pa će tako staklenik sa sušarom
i praktikumom biti izgrađeni u krugu Centra na
Šubićevcu. To će tražiti i adaptaciju nekih postojećih
prostorija, a dio sredstava od namijenjenih ovom
projektu bit će odvojen i za studijska putovanja
djelatnika Centra u Rumunjsku i Italiju, gdje će se
imati priliku upoznati s tamošnjim iskustvima u obrazovanju učenika s intelektualnim teškoćama.
U Pločama studij
poljoprivrede, a u
Župi dubrovačkoj
turizma i hotelijera
DUBROVNIK - Rektor Sveučilišta u Dubrovniku
prof. dr. Mateo Milković najavio je da će se uskoro
dva stručna studija izvoditi u Pločama, a jedan u
Župi dubrovačkoj. Napomenuo je da se zasad
ipak samo radi o planovima. Kako je kazao rektor Milković, Pločama će se ponuditi jedan studij
poljoprivrede te drugi društvenog usmjerenja, što
tek treba precizirati, a Župi dubrovačkoj studij turizma, odnosno hotelijerstva. Napominje se da će
sve to biti provedivo tek nakon donošenja Zakona o
sveučilištima, najvjerojatnije krajem godine. Prema
rektorovim navodima, navedeni propis omogućuje
dislociranje stručnih studija. Ono što je dobro, i
što navodi rektor Milković, jest činjenica da su već
ponuđeni prostori za izvedbu navedenih stručnih
studija u Pločama. Na drugoj strani, dogovori o onima u Župi tek će se obaviti, a vodit će se računa o
tome koliko će tamošnja lokalna zajednica pokazati
interesa za planove sveučilišta.
I. Buljan
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
Učitelji i nastavnici u Izraelu
Poučavanje o holokaustu
U
organizaciji
Ministarstva
znanosti, obrazovanja i
športa, Agencije za odgoj
i obrazovanje i Međunarodne škole za poučavanje o holokaustu Yad
Vashem iz Jeruzalema, od 23. kolovoza do 2. rujna održan je seminar
za 25 učitelja i nastavnika iz svih
dijelova Hrvatske u Memorijalnom
centru žrtava holokausta Yad Vashem u Jeruzalemu. Nakon dolaska u
Yad Vashem sudionike je dočekala
i pozdravila hrvatska veleposlanica
u Izraelu Zorica Marica Matković i
poželjela im ugodan boravak, kvalitetan rad i edukaciju.
Tematski seminar bio je podijeljen na tri dijela kroz stručna predavanja, zanimljive radionice, svjedočenja preživjelih iz holokausta i rad
na terenu, a sve je to upotpunjeno
brojnim razgovorima predavača,
moderatora i sudionika seminara.
Prvi dio govorio je o vremenu prije
holokausta i životu židovske zajednice kao jednakima među narodima
kojima su pripadali u Poljskoj, Mađarskoj, bivšoj Jugoslaviji, Njemačkoj, SSSR-u i drugima. Drugi se
dio odnosio na vrijeme holokausta
od 1933. do 1945. godine i to je bio
središnji dio seminara, jer je bilo
riječi o početku progona Židova,
Kristalnoj noći, odlaska u Geto, o
ubijanju, plinskim komorama, Drugom svjetskom ratu i konačnome
kraju rata.
Treći dio seminara bio je posvećen životu poslije rata, povratku u
život, antisemitizmu danas, negiranju holokausta, osnivanju države
Izrael i posljedicama rata. Sudionike
su posebno zanimale moderne teme
usporedbe holokausta i genocida
koji su se dogodili u svijetu poslije
Drugoga svjetskog rata, antisemitizam danas, negiranje holokausta,
židovstvo kao religija i dio života
U Međunarodnoj
školi za poučavanje
o holokaustu Yad
Vashem iz Jeruzalema
krajem kolovoza
boravilo je 25 učitelja
i nastavnika iz cijele
Hrvatske te su kroz
stručna predavanja,
zanimljive radionice,
svjedočenja preživjelih
i rad na terenu
obogatili svoja znanja
o stradanju Židova
te aktualna politička situacija na
Bliskom istoku, ali i teme kao život
u kampovima i poezija u vremenu
holokausta.
Svaka od tema imala je i pedagoške elemente provedbe na satu te
kojim skupinama učenika i na koji
način pristupiti s ovom teškom temom, dok je glavna odrednica se-
minara međusobno uvažavanje, poštivanje čovjeka i različitosti, što su
sudionici prihvatili kao najvažniji
dio ljudskog odgoja i odrastanja.
Zanimljivo je da seminaru nisu
nazočili samo učitelji i nastavnici
povijesti nego i hrvatskoga jezika,
sociologije, geografije, njemačkoga
i engleskoga jezika, kemije i biologije, logike, vjeronauka, filozofije i
etike, što je dalo još veću dimenziju i kvalitetu seminaru. Moderatori seminara bili su Chava Baruch i
Yiftach Ashkenazy, a službeni jezik
seminara bio je engleski.
Uz stručni dio, sudionici su imali
vremena i za turistički posjet mnogih svetih mjesta ove u religijskom
i kulturnom smislu zanimljive i raznolike zemlje: Jeruzalem, Nazaret,
Kafarnaum, Galilejsko jezero, Jerihon, Mrtvo more, Betlehem i Tel
Aviv, te su prisustvovali liturgiji u
sinagogi kao i zajedničkoj svetoj
misi u Crkvi Očenaša na Maslinskoj
gori u Jeruzalemu. Poseban događaj
bio je susret s hrvatskom veleposlanicom u Tel Avivu.
Filip Zoričić
Forum za slobodu odgoja
Treća ljetna EU akademija
V
eć treću godinu zaredom Forum za slobodu odgoja organizira Ljetnu EU akademiju.
Ovogodišnja Akademija održana je
od 1. do 5. rujna u Crikvenici, gdje
su se okupili učenici i nastavnici iz
cijele Hrvatske. Glavni je cilj Akademije kroz grupni rad, radionice i predavanja pružiti nastavnicima informacije o Europskoj Uniji i metode
rada s učenicima. S druge strane, cilj
je učenicima pružiti informacije i potaknuti ih na kritičko promišljanje.
Istraživanja su pokazala da je razina znanja o EU vrlo niska, ali da
bi građani na referendumu glasali
za ulazak u tu asocijaciju. Stoga je
ovakva edukacija potrebna kako bi
se učenici i nastavnici bolje upoznali sa samim radom, institucijama
i politikama Europske Unije.
“Već treću godinu zaredom organiziramo Ljetnu EU akademiju,
koja se pokazala kao mjesto na kojem možemo spojiti sva naša znanja
i iskustva vezana za ovu temu i to
u radu kako s nastavnicima tako i
sa zainteresiranim učenicima. I ove
godine pokazalo se kako i učenicima i nastavnicima u formalnom
obrazovanju nedostaje više tema i
kritičkog promišljanja uloge Europske Unije, ali i procesa kroz
koje prolazi Hrvatska na putu za
članstvo u EU. Većina informacija
kojima sudionici raspolažu utemeljene su uglavnom na mitovima ili
pogrešno interpretiranim činjenica-
Učenicima i
nastavnicima u
formalnom obrazovanju
nedostaje više tema i
kritičkog promišljanja
uloge Europske Unije,
ali i procesa kroz koje
prolazi Hrvatska da bi
postala njezina članica
ma te je stoga potreba za ovakvom
vrstom sadržaja još više potrebna“,
napomenula je izvršna direktorica
Foruma za slobodu odgoja Eli Pijaca Plavšić.
Druženje, učenje i zabava samo
su neki od razloga zašto su učenici,
ali i nastavnici došli na Akademiju.
Interaktivne metode rada i metodologije obilježile su cijeli njihov boravak u Crikvenici, a svi sudionici
bili su iznimno zadovoljni Akademijom, organizacijom i naučenim
sadržajima. U anonimnim evaluacijama iskazali su zadovoljstvo radom
trenera, smještajem, prehranom i
sveukupno cijelom Akademijom.
Jedan sudionik seminara napisao
je da su svi sadržaji sistematično
obrađeni uz korištenje metoda koje
će koristiti u radu s učenicima.
“Veseli nas činjenica kako su i
ove godine sudionici bili iznimno
zadovoljni sadržajem i načinom
predavanja, a neki od učenika u
neformalnim razgovorima rekli su
kako im je ovo prvi put da se stvarno vesele što uče nešto novo, jer je
sve prikazano na zabavan, ali edukativan način. Nadam se da ćemo i
sljedeće godine, zahvaljujući našim
donatorima, uspjeti organizirati i
Četvrtu ljetnu EU akademiju“, dodala je Eli Pijaca Plavšić.
Potrebno je napomenuti da je i na
Trećoj ljetnoj EU akademiji održan
i napredni trening u programu Edukacija o Europskoj Uniji, koji je sudionike detaljnije uputio u to kako
poučavati o Europskoj Uniji, ali i
opskrbio ih trenerskim vještinama,
kao i dodatnim znanjima.
Domagoj Morić
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
9
www.skolskenovine.hr
Ocjenjivanje u nastavi glazbene kulture
Sedam nota,
stotinu
problema
Važno je objasniti način vrjednovanja učenika i u
javnosti, osobito roditeljima, kako se ne bi i dalje
stjecao krivi dojam kako se u nastavi glazbene
kulture istim mjerilom mjeri i dijete sa sluhom i
dijete bez sluha, jer nije pjesma središte nastave,
nego glazbeno djelo - a slušati glazbu i analizirati
njezine sastavnice mogu svi!
Piše mr. sc. Sabina Vidulin-Orbanić
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Odjel za glazbu, Odsjek glazbene
pedagogije
P
itanjima ocjenjivanja znanja i vještina učenika te pouzdanosti i preciznosti postupaka (pro)cjenjivanja
bavi se dokimologija. Ova psihopedagoška disciplina u velikoj mjeri zaostaje
za stvarnim potrebama suvremene pedagoške prakse koja zahtijeva objektivne,
poticajne i precizne procjene. No, može
li ta procjena zbilja biti precizna i objektivna?
Svi su predmeti (i) odgojni!
To pitanje postavlja si (ili bi trebao postavljati) svakodnevno, svaki učitelj, neovisno o predmetu koji predaje te razini
obrazovanja (osnovno, srednje školstvo
ili fakultet). S obzirom na to da se sama
definicija ocjene odnosi i na opisni i na
brojčani iskaz izvrsnosti učenikova znanja
koje je stekao i koje može reproducirati te,
osobito, praktično demonstrirati, problem
koji uviđamo upravo je način ocjenjivanja
i postupak vrjednovanja učenikova znanja
i vještina.
Je li takvo što mjerljivo s ocjenama od
jedan do pet? Vrlo teško i ograničavajuće.
Je li moguće egzaktno mjeriti elemente
znanja i što se događa kad faktografsko
znanje, teorija i definicija nisu mjerilo po-
Što s
učenicima
koji nemaju
sluha?
Žele li učenici odgovarati pjevanje, sviranje?
Ako žele, neka muziciraju.
Činjenica je da ne postoji
(dovoljno dobar) odgovor
na to kako ocijeniti učenika s nepravilnom intonacijom. Naime, pjevačku
vještinu ne posjeduju svi
učenici ravnomjerno pa to
ni ne može biti kriterij ocjenjivanja učenika. U ovom
slučaju možemo nagraditi
jedino njihov trud, interes
i zalaganje.
znavanja materije, npr. u području glazbene kulture?
Pravilnikom o načinu praćenja i
ocjenjivanja u osnovnoj i srednjoj školi navodi se kako ocjene iz „odgojnih“
predmeta (opaska: svi su predmeti odgojno-obrazovni!) trebaju biti motivirajuće, odnosno, kako piše u članku 11.,
ocjena iz likovne, glazbene, tjelesne i
zdravstvene kulture, etike, vjeronauka te
izbornih i fakultativnih predmeta mora
biti poticaj u osobnom razvoju učenika
na tom polju, a u postupcima provjeravanja i ocjenjivanja moraju se poštivati učenikove sposobnosti i mogućnosti.
Zar to ne bi trebalo biti tako i u ostalim
predmetima?
Ocjena za poboljšanje
prosjeka
Nije nepoznanica da se stajalište laika
u vezi s ocjenjivanjem u glazbenoj kulturi
svodi na to kako se u glazbenom odgoju
ne bi smjela naći ocjena manja od dobar
(3), a opće je uvjerenje velikoga broja i
učenika i roditelja da se ocjenom iz glazbenog poboljšava konačni prosjek ocjene
učenika. Pitamo se, u tome slučaju, čemu
uopće ocjenjivati učenike u području
glazbene kulture kad ocjena nije ni realna
ni mjerodavna, niti je pokazatelj njihova
napretka?
Nadalje, jasno je da svaki učitelj treba
motivirati učenike, uvažiti njihove sposobnosti i omogućiti im napredak u odnosu na individualne mogućnosti. No, isto
tako, to ne znači da se treba ocijeniti samo
njihova (ne)aktivnost. Što je s njihovim
znanjem, razvojem, napretkom?
S druge strane, provjeravaju li učitelji
i dalje znanje iz teorije glazbe usmenim
i pismenim provjerama, ispituju li poznavanje nota i ljestvica, pišu li melodijske i
ritamske diktate, ispituju li pjevanje (razinu intonacijske vještine) i na osnovu toga
daju negativne ili slabije ocjene? Nadamo
se da je to zbilja prošlost.
Što zapravo treba
ocjenjivati?
Nakon uvođenja Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda u osnovne škole te novog Nastavnog plana i programa
(2006.), cilj glazbene kulture u osnovnoj
školi usmjerio se na razvoj opće glazbene kulture uspostavljanjem i usvajanjem
vrijednosnih mjerila za kritičko i estetsko
procjenjivanje glazbe. Osnovna zadaća
nastave glazbe u osnovnoj školi postala je
uvesti učenike u glazbenu kulturu i učiniti
ih aktivnim sudionicima glazbenog života
svoje okoline.
Imajući u vidu logičan razvojni put djeteta, koncepcija glazbene nastave kreće
od psihološkog načela, tj. potrebe djeteta
da aktivno muzicira: pjeva, svira, pleše,
improvizira te se postupno okreće prema
sociološko-kulturološkom načelu, odnosno potrebi društva za kulturno obrazovanim građaninom.
Utemeljeno na tom načelu i ocjenjivanje poprima drukčiji karakter: provjerava se poznavanje glazbenih djela (slušanjem glazbenih primjera i analizom
glazbenih sastavnica) - u tom segmentu
svako dijete može postići dobre rezultate i dobiti realnu ocjenu. Usput rečeno,
uz udžbenik svako dijete dobiva i dva,
tri nosača zvuka, stoga glazbeno djelo
može opetovano poslušati i kod kuće.
Poznavanje glazbene literature i znanje
koje je povezano uz taj dio programa
moguće je realno ocijeniti. Izrada opisne
skale koliko je informacija (podataka)
potrebno prepoznati i utvrditi u samom
glazbenom djelu za ocjenu odličan, vrlo
dobar i tako redom, pomoći će učitelju
kod određivanja konačne ocjene, a jasan
kriterij ocjenjivanja pomoći će i učenicima u saznanju koliko se trebaju potruditi
za određenu ocjenu.
Cilj: bolje poznavanje
glazbe
No, čemu će uopće pridonijeti prepoznavanje i analiza glazbenog djela? Kulturi učenika: općoj i glazbenoj. Ne zanemarimo činjenicu koliko je to, u današnjoj eksploziji upitne „kvalitete“ glazbe,
potrebno, odnosno, neophodno.
Praćenje koncertnog repertoara, odlazak u kazalište (s unaprijed postavljenim
glazbenim zadatcima na koje će učenici
odgovoriti), izrada plakata, referata, prezentacija i ocjenjivanje svega toga − još
su neke mogućnosti ocjenjivanja učenika.
Vrjednovati rad učenika kroz školsku godinu može se i uvidom u Glazbenu mapu
učenika koju učenici obogaćuju glazbenim radovima kroz cijelu godinu: umeću
materijale koje se odnose na sam godišnji
program i pridonose time glazbenoj nastavi i osobito, osobnom glazbenom razvoju,
s novim sadržajima, novim pojmovima,
novim djelima, novim analizama, novim
diskusijama, u konačnici - boljem poznavanju glazbe.
Istaknimo i to da je važno objasniti
način vrjednovanja učenika i u javnosti,
osobito roditeljima, kako se ne bi i dalje
stjecao krivi dojam kako se na glazbenom
istim mjerilom mjeri dijete sa sluhom
i bez sluha, jer, kao što smo naveli, nije
pjesma središte nastave, već glazbeno
djelo - a slušati glazbu i analizirati njezine
sastavnice mogu svi.
Pratiti nastavu, sudjelovati,
biti aktivan...
Uz stručnu i psiho-pedagošku pripremu učitelja, unutarnju motivaciju za rad
te podučavanje temeljeno na suvremenim
saznanjima i metodama, potreban je i
ulog učenika: pratiti nastavu, sudjelovati
i biti aktivan. Zajedničkim angažmanom,
suradnjom i međusobnom interakcijom
profitirat će učenik, učitelj i glazbena nastava, a problem ocjenjivanja više neće
biti kamen spoticanja.
aktualno praksa
odgojno-obrazovna
10
www.skolskenovine.hr
Skriveni kurikulum
(1)
Učionica −
utočište
razvoja
Piše David Brierley
Sveučilište Rudolfa Steinera u Oslu
„Nikada nisam dopuštao
da moje školovanje ometa
moje obrazovanje.“
S
Mark Twain (1835-1910), američki pisac
i humorist vaki dan stotine milijuna djece napušta svoje domove s torbama na
leđima kako bi proveli većinu svoga
dana u učionici. Odlazak od kuće u školu
događaj je koji se uzima zdravo za goto-
vo. Ne razmišljamo o tome osim kad nešto pođe po zlu.
Tamo ih dočekuju učitelji. Kada se
vrati iz škole, majka će ponekad upitati
svoga sina ili kćer što je toga dana radio
u školi. Najčešće njihova djeca ne mogu
odgovoriti razumljivim pojedinostima.
Možda se mogu prisjetiti za odrasle pomalo nevažnih detalja poput „Slušali
smo radio“ ili „Danas sam sjedio pored
Marine“.
Život u učionici
Kako razumjeti život u učionici? Jedan
je dio rutina koja se vrjednuje, a drugi dio
David Brierley izvanredni je profesor pri Sveučilištu Rudolfa Steinera
u Oslu, državno potpomognute samostalne institucije, koju je utemeljio
1981. godine. Također je gost predavač na nekoliko europskih sveučilišta te se prije svega bavi metodologijom psihološke otpornosti (resilient
methodology), kreativnošću u obrazovanju, kao i suradnjom s financijskim i poslovnim institucijama na
temu razvoja životnih kompetencija.
Bavi se pisanjem i autor je pet knjiga s temom metodike pojedinih nastavnih
predmeta. U Hrvatskoj surađuje s waldorfskim školama u Rijeci i Zagrebu
na programu kreativnog razvoja učitelja i odgajatelja. Tekst koji objavljujemo skraćena je verzija članka objavljena u časopisu Svitanje, Ljubljana,
2009. godine.
Učionica je na rubu naše svijesti, no u isto vrijeme
ona je kamen temeljac društva, jer predstavlja
neusporedivo mjesto stabilnosti u promjenjivom
društvenom kontekstu. U učionici postoji društvena
prisnost koju ne nalazimo nigdje drugdje u
društvu. Kao takva, učionica je mikrokozmos svijeta. Ipak, i na ovome stabilnome mjestu stalno se
nešto događa
ostaje nezamijećen. U našemu dijelu svijeta prosječan učenik provede oko tisuću
sati u učionici svake godine. Ne računajući vrtić i više obrazovanje, šestina života
provedena je u školi. Tri su glavne aktivnosti u djetinjstvu i mladosti - spavanje,
igranje i sjedenje u učionici. Uz spavaću
sobu (u kojoj dijete uglavnom spava), ne
postoji niti jedna druga soba u kojoj dijete
provodi toliko vremena kao u učionici.
Od sedme godine dijete se češće druži s
učiteljem ili učiteljicom nego s ocem ili
čak majkom.
Učionica je na rubu naše svijesti, no u
isto vrijeme ona je kamen temeljac društva, jer predstavlja neusporedivo mjesto
stabilnosti u promjenjivom društvenom
kontekstu. U učionici postoji društvena
prisnost koju ne nalazimo nigdje drugdje u društvu. Ne smijemo podcjenjivati
ritualističku i ritmičku kvalitetu učionice.
Kao takva, učionica je mikrokozmos svi-
Iskustva dobre
prakse Projektna
nastava
Cilj projektne nastave bio
je integracija nastavanih
sadržaja geografije, povijesti i informatike. Učenici
su po utvrđenim etapama
upoznavali Europu i
Hrvatsku te vježbali samostalnost i snalažljivost,
kartografsku pismenost i
snalaženje u prirodi
Pišu Erna Okanović, Kristina Klarić i
Dijana Muškardin
OŠ «Vitomir Širola Pajo», Nedešćina
U
osnovnoj školi «Vitomir Širola Pajo», u Nedešćini, odnosno
u njezinoj područnoj školi Sveti
Martin, 21. svibnja održana je projektna
interdisciplinarna nastava u kojoj su sudjelovali učenici sedmog i osmog razreda. Cilj takve projektne nastave bio je integracija nastavnih sadržaja tri predmeta
- geografije, povijesti i informatike, kako
bi na što dinamičniji način učenici usvoji-
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
jeta. Učionice su posebna mjesta. Ipak, i
na ovome stabilnome mjestu stalno se nešto događa.
Ne radi se samo o poučavanju i učenju
- uz to, mnogobrojni dijalozi i interakcije među ljudima odigravaju se svakodnevno. No, slučajni bi promatrač teško
razumio život učionice. Ona predstavlja
djelić stvarnog života. Učenici uče raditi
u učionici. To sobom donosi isprepleten,
većinom nesvjestan, gotovo nevidljiv život. Nelogičan je, tajanstven i čaroban,
jer je i ljudsko ponašanje višestrano i
nedokučivo. Poučavanje je rezultat interakcije između slike svijeta koju dijete
nosi u sebi i slike svijeta koju mu učitelj posreduje kroz predmet poučavanja.
Izrazi su često neposredni te u fenomenološkom kontekstu osciliraju između
učiteljeva promatranja socijalnih detalja
i individualne reakcije učenika. U proučavanju ovoga svijeta pedagog stremi
Večernje putovanje Hrvatskom i
li određene geografske, povijesne i informatičke sadržaje.
Suradničko učenje
Projekt su vodile Kristina Klarić, učiteljica geografije, Dijana Muškardin, učiteljica
povijesti i knjižničarka, i Erna Okanović,
učiteljica informatike i pedagoginja škole.
Nekoliko je mjeseci u skromnim uvjetima
male područne škole marljivo radilo sedam
učenika sedmog razreda i pet učenika osmog
razreda. Učenici sedmog razreda dobili su
zadatak proputovati zemljama Europe: Italijom, Njemačkom, Austrijom, Grčkom,
Mađarskom, Španjolskom i Francuskom.
A učenici osmog razreda proputovali su
gradovima Hrvatske: Karlovcem, Daruvarom, Labinom, Ninom i Šibenikom.
Učenici su po utvrđenim etapama upoznavali Europu i Hrvatsku te vježbali samostalnost i snalažljivost, kartografsku
pismenost i snalaženje u prirodi. Istraživali
su, koristili različite izvore znanja i vježbali usmeno izražavanje, a sve s ciljem što
boljeg razumijevanja društvenih, kulturnih,
političkih i gospodarskih razlika među europskim državama i hrvatskim gradovima.
Nakon što su učenici dobili odredište
svog putovanja - državu i grad, započelo
se s istraživanjem, prikupljanjem i obradom tekstualnih, slikovnih i kartografskih
podataka. Učiteljice su, u samom nastavnom procesu, prvenstveno imale ulogu
voditelja - usmjeravajući učenike prema
definiranom cilju, uzimajući u obzir postavke suradničkog učenja, naglašavajući
izdvajanje bitnih sadržaja i povezivanje
nastavnih predmeta.
Autentični učenički radovi
Na takav način realiziran nastavni proces
i usvojen sadržaj rezultirao je autentičnim
učeničkim radovima, i to u obliku PowerPoint prezentacija učenika sedmog razreda
i kratkih filmova rađenih u MovieMakeru
učenika osmog razreda. Nakon višemjesečnog rada, prezentacija sadržaja i učeničkih
radova održana je 21. svibnja u 17 sati.
Aktivnosti su započele metodičkom igrom
Potragom za blagom, u kojoj su učenici
pokazali svoje snalaženje u prirodi pomoću
kompasa i azimuta.
Na obližnjem travnatom igralištu učenici
podijeljeni u dvije ekipe uz pomoć karte s
uputama te kompasa i azimuta svladavali
su unaprijed zadane točke s ciljem pronalaženja blaga. Na svakoj postaji svoje potrage učenici su pronašli pitanje o jednoj
zagonetnoj povijesnoj osobi. Sastavljene
zagonetke pod naslovom Tko sam ja? te
Počelo je kišiti, ali mi krećemo u potragu za blagom
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
razumijevanju neizraženog, skrivenog u
izražaju ili nedostatka izražaja. Za vrijeme adolescencije ovo je složena okolina
koja se mijenja. Izrazi lica, pogledi, pokreti ruku, glasnoća i brzina glasa, način
hodanja - sve su to znakovi koji nam nešto govore.
aktualno praksa
odgojno-obrazovna
UpoznajMO sebe! (2)
Komunikacijski
preduvjeti uvida
u sebe
Stalnosti i raznolikosti
Svaki će vam učitelj reći da su učionice živahna mjesta. Iako sam učitelj s dugogodišnjim iskustvom, nedavno sam se
iznenadio kada sam saznao od jednoga
moga studenta koji provodi istraživanja,
da se učitelj upušta u čak tisuću osobnih
interakcija svaki dan. Jedna interakcija
može biti iznimno značajna u životu nekog učenika, a da učitelj uopće nije svjestan njezine važnosti.
U učionici se odvija mnogo raznolikosti, ali je prisutan i veliki broj stalnih pojava. Zato su učionice posebna mjesta, neusporediva ni sa čime u društvu. Učenici
se tamo ne nalaze svojom voljom. Prema
zakonu tamo moraju biti, svidjelo im se to
ili ne. U tom pogledu, rijetko koja institucija ima takav status. Istodobno, poštujemo dijete ili mladež u njihovoj potrazi za
slobodom. Svi znamo da su ljudi visoko
osjećajna bića. Moramo im pružiti sigurno, toplo i zakriljujuće okružje. Danas je
to sve važniji čimbenik u obrazovanju.
Upoznati smo s posljedicama previsoke stimulacije te s činjenicom da poplava
dojmova dovodi do problema. Zato unutrašnjost učionice treba biti ispunjena lijepom glazbom, lijepim bojama, lijepim
slikama i crtežima kako bi se stvorilo
toplo okružje, zaštićeni prostor za prijateljstvo i pažljivost te interes za drugoga,
kao tampon-zona prema današnjem većinom hladnom društvu. Više ne možemo
prepustiti djecu njima samima i gledati
kako se kreativnost i genijalnost razvijaju
same od sebe. Naše učionice trebaju biti
utočište razvoja.
Svijet izvana i svijet iznutra
Kada promatrač proviri u mikrosvijet
učionice prirodno je da pozornost usmjeri
na poučavanje učenika. Ovaj dio poučavanja usmjeren je prema van i kroz njega
upoznajemo svijet. Međutim, postoji unutarnja stvarnost, koja je također bitna na
svakom putu prema znanju. Učionica je
sastavni dio životne stvarnosti.
Ključ kraljevstva učenja nalazi se u odnosu svijeta izvana i svijeta iznutra. Nikada ne smijemo podcjenjivati važnost tog
unutarnjega svijeta kao poučavanja iza
poučavanja.
(Kraj u sljedećem broju)
Europom
njihovo odgonetanje bile su uvjet za daljnje
kretanje.
Nakon toga su učenici podijeljeni u
dvije ekipe sudjelovali u kvizu znanja o
europskim državama i hrvatskim gradovima. Večernje putovanje, odnosno prezentacije učeničkih radova, započelo je
prezentacijom Grčke, nakon koje su se
izmjenično predstavljali radovi učenika
sedmog i osmog razreda. Svaki je učenik
uputio pozdravnu poruku prisutnima na
jeziku države koju je proputovao.
Mediji u nastavi
Predstavljajući svoje radove, učenici su
ispričali najzanimljivije geografske i povijesne činjenice koje su saznali tijekom
svojih putovanja, a korištenje informatičkih alata i znanja na iskustvenoj razini
došlo je do izražaja kroz cjelokupno uobličen rad kombiniranjem različitih vrsta
medija - zvuka, fotografije, glazbe, animacije i videa.
Da bi što više približili određenu državu
ili grad, putovanja su začinjena isprobavanjem tradicionalne hrane, a za samu završnicu projekta odgledan je film o planeti
Zemlji. Putovanje je okončano u 21 sat.
Vrijedne učiteljice cijelu su izvedbu
projekta snimile kamerom i fotografirale
te su iz dobivenog materijala napravile
film u MovieMakeru, koji je predstavljen
na Obiteljskom danu područne i matične
škole 17. lipnja.
11
www.skolskenovine.hr
Piše prim. dr. sc. Pavao Brajša
psihoterapeut i komunikolog
S
jećam se seminara u jednoj osnovnoj školi u Sloveniji. Ravnateljica
me zamolila da im pomognem
srediti situaciju u zbornici. Prema njezinim riječima učiteljice i učitelji podijeljeni su u male neformalne grupe.
Razgovaraju i kavu piju samo unutar
njih. Molila me da ih pokušam povezati
zajedno. Bilo ih je tridesetak. U prvoj
pauzi između predavanja uočio sam da
su opet u svojim grupicama i piju kavu
uz žustro komuniciranje. Nakon pauze
započeo sam otprilike ovako: „Drago
mi je da ste radili u malim grupama.
To je vrlo suvremen oblik edukacije i
supervizije. Molim predstavnike pojedinih grupa da daju izvještaj.“ Nastao je
tajac. Čudno su me gledali. Nije izašao
nijedan da referira o sadržaju razgovora.
Nakon mog inzistiranja ipak se razvila
diskusija o njihovim razgovorima unutar grupica. Razgovarali su o drugima,
a ne o sebi, iznosili su pogreške drugih,
a ne svoje, prepričavali rekla-kazala informacije o drugima...
Da bismo mogli upoznati sebe, prema psiholozima Pearsonu i Spitzbergu,
potrebne su nam tri komunikacijske
vještine - vještina samopotvrđivanja,
vještina samootkrivanja i vještina aktivnog slušanja. Samopotvrđivanje je
sposobnost neposrednog priopćavanja
svojih osjećaja, uvjerenja i želja uz dozvolu i drugima da to čine. Pretpostavka je uvažavanje sebe, ali i drugih kao
i korištenje Ja poruka u iznošenju vlastitih mišljenja, osjećaja i stavova. To
mora biti suradnička komunikacija uz
empatičku znatiželju za sugovornika.
Jezik mora biti jasan i konkretan, izrečene tvrdnje neposredne. Sugovorniku
Da bismo mogli upoznati sebe,
potrebne su nam tri komunikacijske vještine - vještina samopotvrđivanja, vještina samootkrivanja i vještina aktivnog
slušanja
se moramo obraćati također izravno, a
izgovorene rečenice i misli trebaju biti
potpune. Kritiku treba prihvatiti i poticati. Moramo biti u stanju kazati ne. Od
vremena do vremena treba i zašutjeti.
Samootkrivanje je komunikacijska
vještina uzeti sebe za predmet razgovora. Svojevoljno i namjerno iznosimo
drugome informacije o sebi, a to pretpostavlja razumijevanje i prihvaćanje sebe
kakvi jesmo. U prvom je planu koncept
o sebi, slika o sebi i vrjednovanje sebe,
razmišljanje o sebi. Dobivamo pozitivne i negativne informacije o sebi. Radi
se o dubljemu informiranju o sebi. Pozitivne posljedice samootkrivanja su
veće razumijevanje i prihvaćanje sebe
i drugih te razvijanje dubljih i snažnijih odnosa. Pretpostavke su korištenje
Ja poruka i vlastitog mišljenja, jasnog
i konkretnog jezika, direktnih tvrdnji,
čitavih rečenica i kompletnih misli.
Prema Forgasu, samootkrivanje je
osnovna pretpostavka međusobnog prilagođavanja. Pričati o sebi drugome i
slušati njega kada govori pridonosi produbljenju odnosa. Sposobnost davanja
informacija o sebi psihološka je potreba, pretpostavka zdravoga i kvalitetnog
odnosa.
Aktivno slušanje omogućuje da od
drugih o sebi nešto doznamo. Najprije
treba razlikovati glagole čuti i slušati.
Glagol čuti označuje primanje zvučnih
signala. To je prva faza slušanja, koja se
sastoji iz čiste percepcije zvuka. Glagol
slušati označuje primanje i interpretiranje slušnog podražaja. Tu se zvuk
dekodira u značenje. Aktivnim se slušanjem premošćuje jaz između nešto čuti i
nešto razumjeti. To je druga faza slušanja koja uključuje formiranje značenja
slušnoga simbola. Komponente slušanja jesu pažnja, čuti, shvatiti, zapamtiti.
Aktivno slušanje je slušanje s čitavom
svojom ličnošću, s ciljem da se dobije
uputa, upoznaju osjećaji drugoga, skupe
podatci, bolje razumiju drugi, da se riješe problemi, podijele interesi, ili izrazi
podržavanje drugoga. Aktivno slušanje
trebamo da bismo bili bolje informirani,
da među nama bude manje nerazumijevanja, veća uspješnost komunikacije.
Jedino obostrano aktivno slušanje omogućuje recipročno slušanje i razvijanje
dubljih međusobnih odnosa.
Prema komunikologu Schulz v. Thunu, usta imamo da šaljemo poruke,
otkrivamo sebe, određujemo odnose i
utječemo na drugoga, a uho da primamo poruke, otkrivamo drugoga, prepoznajemo odnose i prihvaćamo utjecaje.
Za takav razgovor također je važno da
šaljemo jasne poruke, da se ne plašimo
otkrivanja sebe, da ponudimo kvalitetan odnos i da želimo utjecati na sugovornika.
Prihvaćanjem sebe kakvi jesmo i potvrdnim stavom prema sebi kakvi jesmo otvaramo pristup svojoj stvarnoj
ličnosti. Otkrivanjem sebe drugima i
aktivnim slušanjem drugih omogućujemo drugima, da nam pomognu raditi na
sebi, što bi bez njih bilo nemoguće.
U aktivnom slušanju važnu ulogu ima
dobivanje povratne informacije (feedback). Pomoću nje mijenjamo poruku
kako bi sugovornik bolje razumio njezino osnovno i od nas željeno značenje.
Povratne informacije treba nuditi a ne
nametati. Iz njih treba isključiti naše
predrasude i dopustiti da možemo imati
krivo. Ne smijemo moralizirati. Sugovorniku treba pomagati, a ne osuđivati
ga. Treba davati i pozitivne, a ne samo
negativne povratne informacije te dopustiti sugovorniku da nam ih i on daje.
Ne bi se trebali stalno braniti, a niti inzistirati na protuargumentima.
Kada smo nakon mog predavanja pokušali realizirati te ideje i preporuke,
svi smo zajedno osjetili kako je lako i
ugodnije razgovarati o drugima nego o
sebi, koristiti Ti- i Oni-, a ne Ja- rečenice, govoriti nego li slušati, napadati
druge ili braniti sebe nego prihvatiti činjenicu da moramo zaviriti u sebe i tu
tražiti rješenja i odgovore na naše probleme.
(U sljedećem broju:
Moje ponašanje u razredu)
12
www.skolskenovine.hr
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
KURIKULUM - Tematska bibliografija
S namjerom da pridonesemo stručnom usavršavanju prosvjetnih djelatnika i primjeni NOK-a, u nizu nastavaka objavljujemo
bibliografiju radova o pitanjima kurikuluma
Pedagogija i teorija kurikuluma (1)
Priredio prof. dr. sc. Vladimir Strugar
• Antić, S. (2000). Rječnik suvremenog obrazovanja: obrazovanje u
trendu 21. stoljeća. Zagreb: Hrvatski pedagoško–književni zbor, str. 18,
90–93, 225–228, 228–230, 230–231, 231–232, 232–236, 236–244.
Kurikulum. Ciljevi obrazovanja. Programiranje (kurikulum). Nastavni sadržaji. Modeli programa. Vrste i razine programiranja. Tehnologija programiranja.
Praćenje i vrednovanje.
• Baranović, B. (ur.). (2006). Nacionalni kurikulum za obvezno obrazovanje u Hrvatskoj: različite perspektive. Zagreb: Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu.
Društvo znanja i nacionalni kurikulum za obvezno obrazovanje. Znanje
i kurikulum. Nastavni programi iz perspektive nastavnika i učitelja (rezultati
istraživanja). Nastavni programi iz perspektive učenika (rezultati istraživanja).
Motivacija i školski predmeti: spolne razlike među učenicima u kontekstu teorije vrijednosti i očekivanja. Decentralizacija kurikuluma i jačanje autonomije
škola: uloga ravnatelja.
• Bašić, S. (2000). Koncept prikrivenog kurikuluma. Napredak (Za-
greb), CXLI, 2, str. 170–179.
Pojam skriveni kurikulum. Teorijski koncept i teleološka dimenzija prikrivenog kurikuluma. Razlika između odgojnih ciljeva i vrijednosti/normi koje
sudjeluju u odgoju. Strukturno-procesualna dimenzija prikrivenog kurikuluma.
Socijalna interakcija u nastavi.
• Bežen, A., Jelavić, F., Kujundžić, N., Pletenac, V. (1991). Osnove
didaktike. Zagreb: Školske novine, str. 30–38.
Programiranje nastave (ciljevi, sadržaj, izvori). Subjekti nastave (učenik,
nastavnik, ostali sudionici). Nastavna tehnologija (zakonitosti optimalnog komuniciranja, dinamika nastavnog procesa, nastavni sistemi, nastavne metode,
oblici i postupci). Vrednovanje uspjeha.
• Bloom, B. S. (1970). Taksonomija ili klasifikacija obrazovnih i od-
gojnih ciljeva. Knjiga I: Kognitivno područje. Beograd: Jugoslavenski
zavod za proučavanje školskih i prosvjetnih pitanja.
Priroda i izrada taksonomije. Odgojno-obrazovni ciljevi i izrada nastavnih
programa. Problemi klasifikacije odgojnih ciljeva i ispitni postupci, .aksonomija: znanje, shvaćanje, primjena, analiza, sinteza, evaluacija.
• Bredekamp, S. (ur. ). (1996). Kako djecu odgajati: razvojno primjerena praksa u odgoju djece od rođenja do osme godine. Zagreb: Educa,
str. 10–22.
Kako se planira razvojno primjeren kurikulum: skrbi za sva područja djetetova
razvoja (tjelesno, emocionalno, socijalno i spoznajno). Odgajateljeva zapažanja
i praćenje posebnih interesa i razvojnog napretka svakog djeteta – proces uzajamnog djelovanja (pripremanje okruženja). Aktivnosti i materijali za učenje moraju bitni konkretni, stvarni i važni za život; osiguravaju šire mogućnosti razvojnih
interesa i mogućnosti, osigurati raznolikost aktivnosti i materijala te vrijeme za
istraživanje, osigurati djeci multikulturalna iskustva, materijalne i opremu.
• Bruner, J. (2000). Kultura obrazovanja. Zagreb: Educa, str. 77–95.
Složenost obrazovnih ciljeva: antinomije, individualno ostvarenje i unapređivanje kulture. Priroda i uporaba uma. Ocjenjivane načina razmišljanja. Školska
kultura.
• Cindrić, M., Miljković, D., Strugar, V. (2010). Didaktika i kurikulum.
Zagreb: IEP-D2.
I. Didaktika: značenje pojma, utemeljitelji i zadaci didaktike. Retrospektiva
razvoja didaktičke misli. Didaktičke teorije. Didaktika i duge znanosti. Temeljni
pojmovi didaktike.
II. Teorija kurikuluma. Koncepcije i struktura kurikuluma. Sastavnice kurikulumskog plana: utvrđivanje potreba u odgoju i obrazovanju, prevođenje odgojno-obrazovnih potreba u ciljeve ili ishode učenja, odabir nastavnih sadržaja,
programiranje odgojno-obrazovnih sadržaja, uvjeti za realizaciju kurikuluma,
organizacija nastave (nastavne metode i nastavne strategije), vrjednovanje učeničkih postignuća i kurikuluma. Kompetencije. Obrazovni standardi. Razvoj
kurikuluma i sudionici. Obrazovna politika i kurikulum.
• Crisan, A. (2005). Reforma je u rukama učitelja [Razgovor s M. Flego]. Školske novine (Zagreb), 20. prosinca 2005., br. 41–42, str. 3.
Pojam kurikulum. Koherentan nacionalni kurikulum. Proces planiranja promjena kurikuluma. Kurikulumski procesi i učitelji.
• Domazet, M. (2006). Znanje i kurikulum. U: Nacionalni kurikulum za
obvezno obrazovanje u Hrvatskoj: različite perspektive. Uredila B. Baranović. Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, str. 45–86.
Učenje imitacijom. Učenje didaktičkom izloženošću: usvajanje propozicionalnog znanja (analiza propozicionalnog znanja, struktura i dinamika (znanstvenog) propozicionalnog znanja). Učenje promišljanjem: razvoj intersubjektivnog
dijaloga. Učenje kao rukovanje objektivnim znanjima.
• Dryden, G., Vos, J. (2001). Revolucija u učenju: kako promijeniti
način na koji svijet uči. Zagreb: Educa, str. 451–455.
Četverodjelni kurikulum: kurikulum osobnog rasta i razvoja, kurikulum životnih sposobnosti, kurikulum učenja – kako učiti i učenja kako misliti, sadržajni kurikulum.
• Giesecke, H. (1993). Uvod u pedagogiju. Zagreb: Educa, str. 89–94.
Različiti koncepti kurikuluma: koje kvalifikacije čovjek treba imati. Kvalifikacije se operacionaliziraju, tj. razlažu na konkretne ciljeve učenja, kurikulum
se korigira. Planirati reviziju kurikuluma.
• Gudjons, H. (1994). Pedagogija: temeljna znanja. Zagreb: Educa,
str. 198–199.
Kurikulum: pojam, kriteriji za razvoj kurikuluma. Zadaci razvoja kurikuluma: određivanje problema, legitimno argumentiranje, strukturiranje nastavne
ponude, ostvarenje, evaluacija, organizacija procesa.
• Iskustva u izradi nastavnih planova i programa (curriculum) temeljena na istraživanjima zemalja članica OECD. (1983). Zagreb: Republička samoupravna interesna zajednica odgoja i usmjerenog obrazovanja
u SRH.
Abeceda nastavnog plana i programa. Aktivni nastavni program (nastavni
program koji potiče aktivnost). Osnovne teme. Dijagnostičko vrednovanje. Ekonomija. Povratna informacija. Heurističke metode. Znanje. Priručnik za izradu
nastavnih programa. Izrada školskih izvedbenih programa.
Političko obrazovanje
Odgoj za
demokraciju
„Zadatak je obrazovanja da svakom pojedincu pruži
šansu da tijekom cijelog života igra aktivnu ulogu u stvaranju budućnosti društva.“
(Iz UNESCO-ova izvještaja o obrazovanju za 21. stoljeće)
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
Priprema
nastavne
jedinice
Pitanja koja valja su važna
za pripremu nastavne jedinice političke tematike:
• Koje područje politike obrađuje nastavna jedinica?
• Koje su dominantne vrijednosti i uvjerenja?
• Koji su glavni dokumenti?
• Koja je teorija/razumijevanje politike prikladna?
Piše Tamara Puhovski
stručna suradnica na programu
Edukacija o EU, Forum za slobodu odgoja.
P
ostoje samo dvije stvari koje
možemo učiniti ako želimo
promijeniti svijet. To su aktivno sudjelovanje u politici i aktivno sudjelovanje u obrazovanju.
U slučaju da nismo zadovoljni
makar i jednim segmentom funkcioniranja našeg društva, nužno
je ne samo da budemo aktivni već
da i buduće naraštaje obrazujemo
da budu aktivniji, da ih obrazujemo za budućnost a ne za našu
prošlost ili sadašnjost.
Obrazovati
odgovorne građane
Međutim, politika nema dobar
ugled u našem društvu, glasači
u malom broju izlaze na izbore,
političke teme su sve kompliciranije i znanstvenije, a u slučaju
Hrvatske dodatno zakomplicirane pristupanjem EU-u.
Ova situacija dovela je do pasivnosti građana i „demokratskog deficita“ - velike razlike
između onih na koje se politike
odnose i onih koji sudjeluju u
njihovu oblikovanju i donošenju. Istovremeno, današnja uloga
politike u društvu i njezin ugled
doveli su i do njezina gotovo
potpunog izgona iz škola.
Važno je napomenuti da se
nitko ne rađa kao demokratski
građanin već da se za to odgaja.
Prema tome, želimo li demokratične građane i samim time demokratično društvo moramo ih
za to i obrazovati. Naime, demokracija treba konstantnu korektivu, snagu i poboljšanja od svojih
građana. Zbog toga je osnovni
cilj političkog obrazovanje u demokraciji obrazovati odgovorne
građane koji imaju osnovni skup
znanja i vještina kako bi mogli
nezavisno i odgovorno donositi
političke odluke i koji imaju motivaciju i naviku da prema njima
i djeluju. To djelovanje trebalo
bi biti prije svega odgovorno i
regularno te sadržavati poštiva-
U demokraciji potreba za
političkim obrazovanjem
proizlazi iz općeg prava
glasa pa je i biti građanin
ključna tema političkog
obrazovanja u demokraciji
nje temeljnih principa modernih demokracija (ljudska prava,
ravnopravnost, zaštita manjina,
socijalna osviještenost).
Protiv manipulacije
i indoktrinacije
Političko obrazovanje je obrazovanje o političkom sustavu i
vrijednostima društva u kojem
živimo, s time da moramo biti
svjesni da je glavna funkcija
političkog obrazovanja da reproducira društvo, to jest političko
uređenje te da ga legitimizira. Pa
tako, ako živimo u demokraciji
političko obrazovanje nastojat
će projecirati demokraciju kao
političko uređenje budućnosti.
Često se naziva i civilnom (građanskom) obrazovanju, obrazovanju za demokraciju (ili o njoj)
i ljudskim pravima kako bi se
naglasilo da se radi o političkom
obrazovanju u demokratskom
društvu, ali i kako bi se izbjegle
loše konotacije pojma „političko“.
Kako bi političko obrazovanje omogućilo i unapređenje
društva (ne samo reprodukciju)
ono mora biti kritično i u svom
sadržaju i u metodi, dakle ponuditi raspravu o viziji budućnosti
našeg društva. Međutim, kada
analiziramo neki sustav obrazovanja, ocijenjujemo količinu,
a ne postojanje ili nepostojanje
političke indoktrinacije, jer je
uvjerenost o ispravnosti, pa čak i
univerzalnosti vlastitog rješenja
uvijek prisutno.
Naravno postoji razlog zašto
je političko obrazovanje jedno
od najslabije zastupljenih i u
obrazovanju nastavnika i u samoj nastavi. Prije svega, bavi
se teškim i zahtjevnim temama,
često graniči ili se ponekad i preklapa s političkom indoktrinacijom. Također, pojam „političko“
ima mnoge negativne konotacije
te se smatra nečim lažnim, manipulatorskim, prevrtljivim i prljavim, pa nije nužno nešto što
želimo u blizini naših škola. Na
kraju, političko obrazovanje, zahtijeva vješte, dobro obrazovane
i savjesne nastavnike, koji su u
• Koji su sukobi, identiteti i
grupe važni?
• Koji je moj stav o ovom pitanju?
• Koje stavove mediji promiču?
• Što bi moji učenici mogli
misliti o temi? Njihova očekivanja/interesi?
• Koje su metode pogodne za
podučavanje ove tematike?
• Kako mogu utjecati na političke stavove učenika i koja je
moja odgovornost u tome?
• Kako mogu ocjenjivati po-
stignuća učenika kada se
radi o utjecanju na političke
stavove?
Hrvatskoj, zbog brze izmjene
nekoliko različitih političkih režima u vrlo nepovoljnom položaju za obavljanje tog zadatka.
Prava, obveze
i vrijednosti
Političko (građansko) obrazovanje uključuje podučavanje ne
samo činjenica i koncepata već i
vrednota i vrlo apstraktnih principa. U demokraciji potreba za
političkim obrazovanjem proizlazi iz općeg prava glasa pa je
i biti građanin/ka ključna tema
političkog obrazovanja u demokraciji. Toj, glavnoj osi obrazovanja za demokraciju Arthur i
Wright (2001.) pristupaju na tri
načina:
Podučavati o građanstvu - izlažući prava, obveze i vrijednosti
koje postoje u demokratskom
društvu;
Podučavati za građanstvo - naglašavati ne samo privatni već i
javni interes i samim time širu
odgovornost koju građani imaju
u svom političkom djelovanju,
ali i potrebu za sudjelovanjem;
Podučavati kroz građanstvo
- zahtijevajući ne samo uključenost u procese kao što su glasovanje već i sudjelovanjem u
različitim socijalnim grupama,
osvješćujući različite interese,
grupe interesa, sukobe i identitete.
aktualno
regija
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
SRBIJA
13
www.skolskenovine.hr
Promocija projekta modernizacije
srednjega strukovnog obrazovanja
Obrazovanje prilagoditi
potrebama tržišta
Ukoliko Srbija želi članstvo u EU, onda mora
uskladiti svoje standarde s važećima u Europskoj Uniji u svim sferama gospodarstva
i društva, kazao je ministar prosvjete Žarko
Obradović i dodao da je to cilj kojem se teži, a
da bi se postigao nužne su promjene u sustavu
obrazovanja
E
uropska Unija uložit će
četiri milijuna eura u
modernizaciju
sustava
srednjega strukovnog obrazovanja u Srbiji. Na taj će se način
osuvremeniti kurikulumi u 174
škole iz područja poljoprivrede i
turizma, rekao je šef delegacije
EU u Republici Srbiji Vincent
Degert na uvodnoj konferenciji
na kojoj je promoviran projekt
Modernizacija sustava srednjega
strukovnog obrazovanja, četvrte
faze Programa reforme srednjega strukovnog obrazovanja.
Više izdvajati za
obrazovanje
Na ljetošnjem skupu u centru
Sava priopćeno je da će zahvaljujući ovom projektu devet
oglednih profila iz tri područja
rada, s reformiranim i moderniziranim nastavnim programima
usredotočenima na praktičnu
nastavu, od jeseni postati sastavni dio redovnoga školskog
sustava - to su poljoprivredni
tehničar, prehrambeni tehničar,
veterinarski tehničar, rukovalac
strojar poljoprivredne tehnike,
mesar, pekar, prerađivač mlijeka, geodetski tehničar i autoelektričar.
Najvažnije je model prenijeti
u obrazovni sustav, kako bi cijeli
sustav strukovnog obrazovanja
bio prilagođen potrebama poslodavaca i tržišta. Sve škole dobit
će neophodnu opremu do kraja
godine, a nastavnici će ići na
dodatno osposobljavanje. Ministarstvo prosvjete Republike Srbije provodi reforme u stručnom
obrazovanju u kontinuitetu od
2002. godine, uz značajnu podršku EU. Do danas su realizirane
tri faze reforme srednjega strukovnog obrazovanja kroz pro-
jekte Cards1 i Cards2 te projekt
premošćivanja, u kojem je nabavljena računalna i specijalizirana oprema za strukovne škole.
Ovim su projektima omogućene
zakonske promjene u strukovnom obrazovanju i obrazovanju
odraslih, stvaranju novih institucija, ali i modernizacija programa obrazovanja i uvođenja
61 novog oglednog obrazovnog
profila u 12 područja rada.
Resorni ministar Žarko Obradović ponovio je da su svi svjesni činjenice kako su promjene
nužne, jer ne odgovaraju potpuno zahtjevima tržišta ni europskih standarda.
- Po izdvajanjima za obrazova-
u svim sferama gospodarstva i
društva.
EU izdvojila desetke
milijuna eura
Od eksperimenta
do prakse
Prema riječima Vincenta Degerta, šefa delegacije EU u
Srbiji, za sedam godina koliko EU surađuje s Ministarstvom
prosvjete u obrazovanje su uloženi deseci milijuna eura, a
samo u srednje stručno obrazovanje 25 milijuna eura.
- Za to vrijeme prošli smo kroz tri faze, prva je trajala dvije i
pol godine i u pet obrazovnih područja uloženo je 13 milijuna
eura, razvijena je strategija srednjega strukovnog obrazovanja 2006., ažurirani su nastavni planovi i programi u 50 škola,
1000 nastavnika je stručno osposobljeno, a 49 škola poboljšalo je infrastrukturu. U drugoj fazi, u tri obrazovna područja,
investirano je tri milijuna eura, također je 1000 nastavnika
stručno osposobljeno, a za 200 nastavnika organizirano je
28 studijskih posjeta, dok je 98 škola opremljeno računalima.
U trećoj fazi testirani su ogledni profili i kurikulumi - kazao je
Degert.
nje Srbija je ispod potrebne razine - oko 3,5 posto bruto društvenog proizvoda, naspram 6 posto
koliko preporučuje UNESCO
- kazao je Obradović i dodao da
ukoliko Srbija želi članstvo u
EU mora uskladiti svoje standarde s važećim u Europskoj Uniji
CRNA GORA
Prema riječima Tinde Kovač
Cerović, državne tajnice u Ministarstvu prosvjete, u svakoj
razvojnoj politici treba uvažiti
i istaknuti trenutak kad eksperiment prelazi u stvarni život.
Smatra da je kontekst u kojem
se modernizira sustav srednjega
strukovnog obrazovanja u Srbiji
vrlo povoljan te moraju iskoristiti sav potencijal.
- Pred nama je četvrta faza reforme srednjega strukovnog obrazovanja. Projekt modernizacije
sustava realizira se kroz nekoliko
ključnih područja, a pitanje kvalitete vrlo je važan element - ocijenila je državna tajnica Kovač
Cerović te naglasila da će se intezivni rad na razvoju obrazovaja
u Srbiji, koji je započet sredinom
2008., nastaviti s ciljem razvijanja prioriteta, odnosno povećanja
dostupnosti, pravednosti i kvalitete obrazovanja.
Prosvjetne vlasti bave se i
pitanjima unapređenja i razvoja ključnih kompetencija kod
učenika i mladih te modelima
ostvarivanja ciljeva koje je EU
trasirala do 2020. Prema riječima državne tajnice, Srbija je još
daleko.
- Iznimno je važno da se umrežimo, da se naše institucije, škole i nastavnici povežu s europskima, da potičemo mobilnost
nastavnika, učenika i studenata
zato što se na taj način gradi
europski identitet i međusobna
suradnja. Značajno je i stručno
osposobljavanje i usavršavanje procijenila je Kovač Cerović.
Provedba projekta nastavit će se i u školskoj godini
2011./2012., a planovi se odnose na ogledne profile iz područja turizma i ugostiteljstva te su
zasnovani na Strategiji razvoja
turizma u Republici Srbiji i procjenama zapošljavanja do 2015.
godine.
Prema Prosvetnom pregledu
Ivica Buljan
Školstvo
Besplatni udžbenici za siromašne
M
inistarstvo prosvjete i
znanosti i Ministarstvo
rada i socijalne skrbi
Crne Gore i u ovoj su godini nastavili započetu aktivnost osiguranja
besplatnih udžbenika korisnicima
prava za materijalno neosigurane
obitelji (13.528 korisnika), djeci
bez roditeljske skrbi koja se nalaze
u obiteljskom smještaju (344 korisnika) i djeci poginulih branitelja
(12 korisnika). Besplatni udžbenici bit će osigurani korisnicima
koji su vratili besplatne udžbenike
za školsku godinu 2009./2010., na
što su se obvezali prilikom prošlogodišnje raspodjele.
Učenici koji pohađaju prvi,
drugi i treći razred osnovne škole dobit će nove komplete udžbenika preko školskih biblioteka, zato što su udžbenici radnoga
karaktera. Učenici od četvrtog do
devetog razreda osnovne škole
dobit će, pak, besplatne udžbenike preko školskih biblioteka ako
su vratili udžbenike zadužene za
školsku godinu 2009./2010., kao
i učenici koji pohađaju gimnazije. Da bi ostvarili navedeno pravo, potrebno je školskoj biblioteci dostaviti potvrdu nadležnog
centra za socijalni rad o ostvarivanju socijalno-zaštitnog prava.
Raspodjela udžbenika trajala je
od 1. do 10. rujna.
Učenici srednjih stručnih škola
koji su pravo na novčanu pomoć
za kupnju udžbenika ostvarili u
prošloj školskoj godini nadležnom centru za socijalni rad trebaju dostaviti potvrdu da su udžbenike vratili školskoj biblioteci,
nakon čega će dobiti besplatne
udžbenike za ovu školsku godinu ili sredstva u iznosu od 50
eura preko nadležnog centra za
socijalni rad, ukoliko nema osigurane udžbenike u školi.
Učenici romske nacionalnosti
koji će ove školske godine pohađati prvi razred osnovne škole
dobit će preko školskih biblioteka besplatne komplete udžbenika i školskog pribora, za što su
sredstva osigurana posredstvom
Ministarstva za ljudska i manjinska prava. Djeca s teškoćama u razvoju koja su uključena
u redovan odgojno-obrazovni
proces također imaju pravo na
besplatne udžbenike preko školskih biblioteka.
Prema MPNCG-u
I. Buljan
aktualno
svijet
14
www.skolskenovine.hr
UNESCO
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
Globalno izvješće o projektu
Obrazovanje za sve do 2015.
Razvoj bez obrazovanja
nije moguć
Pružanje potpore je zakazalo na svim razinama, unatoč
tome što je to vitalna komponenta projekta Obrazovanje za sve do 2015. godine
U
lrika Peppler Barry je
voditeljica tima zaduženog za izradu Globalnog
izvještaja o praćenju UNESCO-ova projekta Obrazovanje
za sve (EFA) do 2015. godine.
Ona je također zamjenica izvršnog tajnika UNESCO-ova foruma. Francuski sindikat učitelja
FSU-SNUipp sastao se s njom u
Parizu kako bi raspravljali o mogućnostima i izazovima na putu
prema ostvarenju ciljeva ovoga
opsežnoga projekta.
Prije točno deset godina usvojeni su ciljevi UNESCO-ova
projekta Obrazovanje za sve.
Koliko smo daleko dogurali na
tome putu?
Otkad je projekt pokrenut
dogodio se neporeciv napredak
u velikom broju zemalja i na
mnogim različitim područjima,
ali još smo daleko od našeg ci-
lja. Znamo da u trenutačnom
obliku šest ciljeva ovoga projekta neće biti ostvareno do
2015. godine. Pothranjeno je i
dalje 175 milijuna djece svake
godine. Također, opismenjavanje odraslih uvelike je zanemareno. Ako nastavimo istim tempom kojim sada napredujemo,
i dalje će biti 56 milijuna djece
školske dobi koja ne pohađaju
školu i u 2015. godini. U subsaharskoj Africi gotovo je 12
milijuna djevojaka koje možda
nikada neće ići u školu. Povrh
toga, nedostatak stručno osposobljenih nastavnika znači da
čak i ako uspijemo svu tu djecu upisati u školu ona možda
neće dobiti adekvatno osnovno
obrazovanje. Na primjer, prema
analizi ankete koju smo proveli
u 21 državi subsaharske Afrike, vjerojatnost mladih koji će
ostati nepismeni i nakon peto-
godišnjeg pohađanja škole penje se na čak 40 posto. S takvim
rezultatima, rekla bih da budućnost neizvjesna.
Kako objašnjavate tu situaciju?
Pružanje potpore je zakazalo
na svim razinama, unatoč tome
što je to vitalna komponenta projekta Obrazovanje za sve. Brojne
države, uključujući i one u skupini G8, industrijski najrazvijenije
i gospodarski najmoćnije svjetske zemlje - SAD, Kanada, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo,
Francuska, Italija, Japan i Rusija - ne iznose pošteno svoj udio
tereta. Financijsku potporu koja
se trenutačno pruža morate pomnožiti sa šest kako biste dobili
iznos dovoljan za financiranje
deficita, odnosno 1,6 milijardi
dolara. Drugi je problem taj što
financijska pomoć ne stiže uvijek
do onih kojima je najpotrebnija.
Mnoge zemlje opterećene unutarnjim sukobima ne primaju dovoljnu financijsku pomoć za obnovu. Istina je da međunarodna
pomoć ne može zamijeniti efikasnu nacionalnu politiku, ali može
pridonijeti uklanjanju određenih
prepreka za pristup obrazovanju, uzrokovanih siromaštvom ili
spolnom diskriminacijom, koje
često pogađaju najranjivije skupine u društvu.
Koje su glavne prepreke za
univerzalni pristup obrazovanju?
Siromaštvo je prvi razlog. Čak
1,4 milijarde ljudi živi s manje
od 1,25 dolara na dan. U mnogim kućanstvima u zemljama
Trećega svijeta troškovi obrazovanja izravno konkuriraju
ostalim troškovima, kao što su
hrana i zdravstvo. Činjenica da
mnogi roditelji nisu u mogućnosti iz kućnog proračuna izdvojiti
za troškove školovanja jedan je
od glavnih razloga zašto njihova
djeca ne pohađaju školu. Oko
166 milijuna djece u dobi između pet i 14 godina moraju raditi
“Ekonomska i
gospodarska kriza
stvaraju veliki
pritisak na nacionalni
proračun, pa je
stoga i financiranje
obrazovanja sve
ranjivije na golemo
rezanja troškova. Ili
ćemo se i dalje praviti
da ništa ne može
poništiti napredak
postignut u zadnjih
deset godina, ili ćemo
iskoristiti ovu krizu za
izgradnju održivijeg
sustava“ Nije moguće
ostvariti razvoj
bez obrazovanja
i obratno“
E
INTERNET
kako bi podebljali obiteljske prihode. Još je jedan faktor i mjesto stanovanja. Djeca koja žive
u barakama, ruralnim područjima ili područjima opterećenima
sukobima isključeni su iz obrazovnog sustava. Također, djeca
s teškoćama u razvoju i oboljela
od HIV-a odnosno AIDS-a imaju
ograničene mogućnosti za školovanje.
Tvrdite da je napredak unatoč
svemu postignut. Kako biste to
opisali?
Veliki su koraci načinjeni u
području osnovnog obrazovanja.
Broj djece koja ne pohađaju školu pao je za 33 milijuna od 1999.
godine. Južna i zapadna Azija
prepolovile su broj djece osnovnoškolske dobi koja nisu u obrazovnom sustavu. Takva pozitivna kretanja donijela su napredak
i u području ravnopravnosti spolova. Broj djevojčica koje ne pohađaju školu stalno pada, a opismenjenost odraslih žena raste
brže nego kod muškaraca. Ovaj
je napredak omogućio i izgradnju novih škola, više stručno osposobljenih nastavnika, ukidanje
školarina kao i besplatne školske
uniforme, knjige i pisaći pribor.
Što bi trebao biti sljedeći prioritet?
Mi smo na raskrižju sudbine.
Ekonomska i gospodarska kriza
stvaraju veliki pritisak kako na
nacionalni tako i na proračun
svakoga kućanstva, pa je stoga i
financiranje obrazovanja sve ranjivije na golemo rezanje troškova. Ili ćemo se i dalje praviti da
ništa ne može poništiti napredak
postignut u zadnjih deset godina, ili ćemo iskoristiti tu krizu
za izgradnju održivijeg sustava.
Nije moguće ostvariti razvoj bez
obrazovanja i obratno. Moramo
djelovati brzo. Inovativni mehanizmi financiranja moraju biti
pokriće za tekuće deficite. Na
kraju, moramo izgraditi sustav
inkluzivnog obrazovanja i to je
odgovornost cijele zajednice.
Prema Worlds of Education
Priredila Ivana Čavlović
Projekt Europske komisije
Scientix - nova stranica o znanstvenom
obrazovanju
uropska komisija pokrenula je
Scientix (www.scientix.eu), novi
internetski portal namijenjen nastavnicima, istraživačima, donositeljima
odluka, roditeljima i svim zainteresiranima za znanstveno obrazovanje. Scientix
omogućava pristup nastavnim materijalima, rezultatima istraživanja i političkim
dokumentima iz projekata znanstvenog
obrazovanja koje financiraju Europska
unija i razne nacionalne inicijative.
Nova će platforma omogućiti redovitu
razmjenu vijesti, specifičnih znanja i vještina kao i primjera dobre prakse u po-
dručju znanstvenog obrazovanja.
Máire Geoghegan-Quinn, europska
povjerenica za istraživanje, inovacije i
znanost, tom je prilikom rekla: “Scientix
će omogućiti svakom nastavniku i učeniku da iskoriste najbolje nastavne materijale razvijene na europskoj i nacionalnim
razinama. On će inspirirati mlade da se
bave znanošću i maksimalizirati svaki
euro koji Europa utroši na obrazovanje, a
ujedno će biti mjesto za sve zainteresirane za znanost i obrazovanje da razmijene
mišljenja i informacije.”
Filozofija Scientixa može se sažeti u
sljedećim ključnim riječima: traži, nađi i
bavi se (search, find and engage). Informacije i usluge koje Scientix pruža pokrivaju nekoliko dimenzija obrazovanja i
privući će nastavnike, istraživače, donositelje odluka, roditelje i mlade. Kad su u
pitanju nastavnici, Scientix je na jednom
mjestu skupio nastavne materijale iz nekoliko stotina europskih projekata koji su
im sada dostupni putem interneta.
Novi će portal biti dostupan na šest
jezika: engleskom, francuskom, njemačkom, španjolskom, talijanskom i poljskom. Pružat će također glavne nalaze
projekata koje je Unija financirala pod
okriljem Šestog i Sedmog okvirnog programa za istraživanje i tehnološki razvoj,
Programa cjeloživotnog učenja i različitih nacionalnih inicijativa.
Scientix nije samo internetska stranica.
U sljedeće tri godine bit će organizirano
nekoliko radionica, a glavni će događaj
biti Scientixova konferencija u svibnju
2011. godine, koja će promovirati povezivanje među obrazovnim i znanstvenim
mrežama.
Prema CEPPEI
I. Č.
tema
broja
aktualno
Tema broja: Tjedan cjeloživotnog učenja
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
15
www.skolskenovine.hr
Obrazovanjem
protiv socijalne
isključenosti
Obilježavanjem Međunarodnog dana
pismenosti, koji se u svijetu od 1966.
obilježavana 8. rujna, u Hrvatskoj je obilježen i Tjedan cjeloživotnog učenja pod
sloganom „Uključimo s(v)e!“, budući da
se poklopio s Europskom godinom borbe
protiv siromaštva i socijalne isključenosti.
Naime, razvojem društva temeljena na
znanju pojavljuje se opasnost da će se
mnoštvo osoba marginalizirati zbog niske
razine obrazovanja. Pojavit će se još veći
P
od sloganom „Uključimo
s(v)e!“ u četvrto obilježavanje Tjedna cjeloživotnog
učenja u Hrvatskoj uključilo se
više od 300 institucija s oko 150
prijavljenih programa kojima
su motivirali građane da se, bez
obzira na dob, uključe u sustav
cjeloživotnog obrazovanja i tako
poboljšaju svoje osobne kompetencije i zapošljivost na suvremenom tržištu rada. Istraživanja
pokazuju da se prošle godine u
projekte cjeloživotnog obrazovanja u Hrvatskoj uključilo 2,3
posto odraslog stanovništva od
25 do 64 godine. Ti podaci ne
zadovoljavaju, a gotovo je zabri-
jaz između onih koji posjeduju znanja,
vještine i kompetencije za omogućavanje
osobnog razvoja i povećanja zapošljivosti te onih koji nemaju priliku za stjecanje istih. Naročito se to odnosi na osobe
s intelektualnim teškoćama, kojih se još
u pravilu odričemo te ih linijom manjeg
otpora zatvaramo pod staklena zvona,
misleći da im radimo uslugu. A zapravo
im činimo suprotno, ne pripremajući ih za
život i svakidašnjicu
Pripremili
Branko Nađ i Ivica Buljan
njavajući podataka da 50 posto
zaposlenih kod nas nema završenu četverogodišnju srednju
školu. Zbog toga se nizom mjera
pokušava podići pismenost, kao
i cjelokupno obrazovanje.
Za Ivana Šutala, privremenog
ravnatelja Agencije za strukovno
obrazovanje i obrazovanje odraslih, pismenost ne podrazumijevao samo baratanje slovima.
- Pismenost mora biti definirana kulturom osobnog življenja,
trajne spremnosti čovjeka da odgovori na sve potrebe suvremenog društva. Pismenost je stoga
trajno i cjeloživotno učenje. Pismen čovjek je svjestan svoje
društvene i osobne odgovornosti, spreman trajno darivati sebe
za opće dobro.
Ministar znanosti, obrazovanja i športa Radovan Fuchs također je govorio o važnosti cjeloživotnog učenja, jer formalno
obrazovanje više ne smije završavati preuzimanje srednjoškolske svjedodžbe ili visokoškolske
diplome. Komentirajući podatak
iz 2001. godine, prema koje je
u Hrvatskoj bilo 1,8 posto nepismenih, Fuchs je kazao da se stanje popravlja, ali i da se u tome
ne razlikujemo od većine ostalih
europskih zemalja.
Damir Kuštrak, predsjednik
Vijeća za obrazovanje odraslih
napomenuo je da u formalnom
sektoru cjeloživotno obrazovanje provodi čak 416 raznih ustanova, s gotovo pet tisuća programa, šest tisuća nastavnika i više
od 18 tisuća polaznika. Međutim, ne postoji točan ukupan broj
ljudi koji se cjeloživotno obrazuje, zato što se veliki dio obrazuje
na način koji nije registriran niti
nije certificiran.
- Pravo pitanje glasi koliko
ljudi uopće želi sudjelovati u
cjeloživotnom učenju. Moramo
znati da čak 60 posto odraslih
sami plaćaju svoje obrazovanje. Iz državnog proračuna u tu
tema
broja
aktualno
16
www.skolskenovine.hr
se svrhu troši 84 milijuna kuna,
međutim pola tog iznosa ostaje
unutar javnog sektora, jer služi za
obrazovanje zaposlenih upravo
u javnom sektoru. Dakle, samo
42 milijuna kuna ide za cjeloživotno učenje ljudi izvan javnog
sektora. A toliko iznosi prosječan
gubitak na jednom brodu koji se
proizvede u Hrvatskoj, upozorio
je Kuštrak.
Smatra da puko senzibiliziranje javnosti i institucija o važnosti opismenjavanja i cjeloživotnog učenja neće biti dovoljno
da se stvari konkretno pokrenu u
pravom smjeru. Bit će potrebno
napraviti konkretne poteze da se
postojeća socijalna isključenost,
uzrokovana slabim obrazovanjem i siromaštvom, eliminira,
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
a protiv toga se možemo boriti
samo masovnim opismenjavanje
sukladno potrebama 21. stoljeća.
Školovanje invalida
pod staklenim
zvonom
Na samom otvaranju Tjedna
održane su i dvije stručne panel-rasprave, o važnosti ključnih
kompetencija za gospodarski razvitak i zadovoljavanje potreba
tržišta rada te uključivanju osoba s intelektualnim teškoćama u
inkluzivni sustav obrazovanja,
a potom i svakodnevni život.
Mirjana Janković iz Udruge za
promicanje inkluzije izrazila je
žaljenje što su te dvije panelke
ponovno fizički odvojene te se
održavaju istodobno. Smatra da
S obilježavanja Međunarodnog dana pismenosti u Zagrebu
Prošle je godine samo 2,3 posto odraslih Hrvata sudjelovalo u
nekom obliku cjeloživotnog obrazovanja, dok 73 posto odraslih
uopće ne pokazuje ambicije za bilo kakvo učenje nakon svjedodžbe
ili diplome. Posebno je teško napraviti prognozu o tome koja će
zanimanja, znanja i vještine biti potrebne u budućnosti, jer nemamo
ni srednjoročnih ni dugoročnih planova razvoja gospodarstva
se i ovime osobe s teškoćama
odvaja i tretira posebno, a upravo
bi korisno bilo da spoznaje i stavove udruga koje se bave ovom
problematikom i iskustva samih
osoba s intelektualnim teškoćama čuju poslodavci te ljudi iz
MZOŠ-a.
Ljiljana Igrić iz udruge IDEM
napomenula je da su sva djeca
sposobna za odgoj i obrazovanje,
bez obzira na to kako se prevladaju prepreke učenju i razvoju,
što se vrlo lako zaboravlja ili prešućuje. U tradicionalnom pristupu poučavanju djece s teškoćama
njihova medicinska dijagnoza
odnosno oštećenje određivala je
poučavanje. Glavnu prepreku u
odgoju i obrazovanju takve djece
Ljiljana Igrić, Hrvatska udruga za
pomoć djeci s posebnim potrebama
Senada
Halilčević, Udruga
za samozastupanje
Edukacijskim
uključivanjem do
socijalnog
uključivanja
Protekla tri desetljeća integracija se u Hrvatskoj više načelno
prihvaćala nego što je zaživjela
u praksi odgoja i obrazovanja.
Činjenice raznih istraživanja
pokazuju da su djeca i mladi s
posebnim potrebama često neprihvaćeni, jer podcjenjuju njihove sposobnosti, sažalijeva ih
se, pa budu čak i prezaštićeni,
društvo ih se srami, a ponekad
i negira njihove posebne potrebe. Srećom, zadnjih desetak
intenzivirale su se promjene u
edukaciji djece s teškoćama.
Međunarodna se zajednica na
temelju poštivanja ljudskih prava i jednakosti opredijelila za
stvaranje inkluzivnog društva
odnosno “Društva za sve“. Stoga izazov suvremenog odgoja i
obrazovanja predstavlja prvenstveno osigurati uključivanje
djece s teškoćama u redovni sustav odgoja i obrazovanja.
Edukacijskim uključivanjem
sustav prepoznaje i pozitivno
vrednuje različitosti, vraća u
zajednicu one koji su bili isklju-
čeni i segregirani, jer su, zbog
intelektualnih teškoća, smatrani
različitima.
Inkluzija je osnovna filozofija
UNESCO-ovih programa i vodeći princip u razvoju Edukacije
za sve. Zbog toga je važno razlikovati integraciju i inkluziju. Kod
puke integracije, dijete s intelektualnim teškoćama zapravo
je gost u razredu, ponekad ga
druga djeca smatraju i uljezom,
kao da ima tek dozvolu biti u
redovnom razredu, bez punih
prava. Kod provođenja inkluzivne edukacije djeca s posebnim
potrebama članovi su iste grupe, surađuju i komuniciraju, pomažu jedni drugima, a u razredu
postaje prihvaćena i objašnjena
činjenica da neka djeca imaju
neke potrebe drugačije od većine i žele druge stvari. Sva djeca
imaju osjećaj pripadnosti, a povremena potreba tog djeteta za
radom izvan razreda smatra se
prirodnom i ne interferira s osjećajem pripadnosti grupi.
Jasno je da puka promjena
zakonodavstva ne može dovesti
do inkluzije u hrvatskim školama. Potrebno je puno više, promjena se mora dogoditi u srci-
ma i stavovima. Kao i promjene
u pristupu procjeni, metodama
poučavanja i vođenju razreda,
uključujući i prilagodbu okoline.
Moraju se redefinirati uloge učitelja, posebnih ustanova, omogućiti stručnu podrška učiteljima
i promjena njihove edukacije te
zapravo omogućiti cjeloživotno učenje učitelja, ravnatelja i
stručnih suradnika s ciljem razvoja inkluzivne škole.
Udruga IDEM razvila je poseban model školovanja djece
s intelektualnim teškoćama, od
edukacije učitelja za prihvaćanje
učenika s posebnim potrebama,
do uvođenja podrške kroz mobilne stručne timove za škole, te
asistente u nastavi, koji su neposredna podrška učenicima s
teškoćama u razredu.
Igrić je citirala jednog od
najrespektabilnijih istraživača
inkluzivne edukacije Rogera
Sleeja, koji je još 2006. poručio:
„Argumenti etike, ljudskih prava
i socijalne pravde za inkluzivnu
edukaciju tako su snažni da pobijaju argumente zasnovane na
pedagogiji ili empirijskim studijama uspješnosti, definirane obrazovnim i socijalnim kriterijima.“
predstavlja okolina ako je nestimulativna, ako učitelj ne razumije proces učenja, uz neprikladan
sadržaj, pristup učenju i materijal za učenje. Stogodišnja praksa
odgoja i obrazovanja za djecu s
razvojnim teškoćama u posebnim ustanovama pokazala je više
nedostataka nego prednosti. Odvojeni tijekom školovanja ostali
Trebaju nam
prilagođeni
i lako
razumljivi
udžbenici
Samozastupanje znači govoriti u svoje ime i donositi odluke o vlastitom životu. Želimo
se sami boriti za svoja prava i
govoriti u svoje ime. Želimo da
se naš glas čuje. Ljudi s intelektualnim teškoćama imaju se
pravo samozastupati baš kao
i svi drugi građani. Na našim
redovnim sastancima tri puta
tjedno razgovaramo o raznim
stvarima, među kojima i o
Konvenciji o pravima osoba s
invaliditetom.
Konvencija treba osigurati osobama s invaliditetom
jednaka prava i slobode koja
imaju svi ljudi. U Hrvatskoj,
nažalost, jako malo djece s intelektualnim teškoćama ide u
redovne škole. Većina te djece
ide u specijalne škole, gdje su
odvojena od djece bez teškoća. Na taj su način isključena
iz društva, zanimanja za koje
se ljudi s intelektualnim teškoćama školuju često su zastarjela.
Konvencija kaže da osobe
s invaliditetom imaju jednako
pravo na cjeloživotno obrazovanje kao i svi ostali ljudi.
No, ni pri tome ne postoji
podrška, programi ili prilagođeni materijali kako bi se
to ostvarivalo. Kod nas se
zanemaruje pravo osobe s
invaliditetom da mogu dobiti
podršku u školi, prvenstveno kroz asistente u nastavi.
Udžbenici trebaju biti prilagođeni za djecu s intelektualnim
teškoćama. A nisu!
Naša je udruga dosad prilagodila, odnosno na lako razumljiv način „preradila“ Ustav
Republike Hrvatske i tekst
Konvencije o pravima osoba
s invaliditetom, i zasigurno
možemo pomoći nadležnim
institucija, ponajprije resornom
ministarstvu obrazovanja da
konačno izradi takve prilagođene, lako razumljive udžbenike za školarce s intelektualnim
teškoćama.
tema
broja
aktualno
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
17
www.skolskenovine.hr
Damir Kuštrak,
predsjednik Vijeća za
obrazovanje odraslih:
Čak 60 posto odraslih
sami plaćaju svoje obrazovanje. Iz državnog proračuna u tu se svrhu troši 84 milijuna kuna, međutim pola
tog iznosa ostaje unutar javnog
sektora, jer služi za obrazovanje zaposlenih upravo u javnom sektoru.
Dakle, samo 42 milijuna kuna ide
za cjeloživotno učenje ljudi izvan
javnog sektora. A toliko iznosi prosječan gubitak na jednom brodu
koji se proizvede u Hrvatskoj!
socijalna isključenost, bavi se i
Inclusion Europe, krovna europska organizacija osoba s intelek-
su na margini društva cijeli život
i često pripadaju siromašnom dijelu stanovništva, uslijed nižeg
obrazovanja i nezaposlenosti.
Naposljetku, školovani u takvim
„posebnim ustanovama“, pod
staklenim zvonom, te osobe nisu
osposobljene za samostalan život
pa niti mogu dati veći doprinos
svojoj zajednici.
Članak 24. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom govori
da osobe s invaliditetom imaju
jednako pravo na obrazovanje
kao i svi ljudi. Pravom na obrazovanje, kojim bi se eliminirala
Dijana Vican, državna tajnica
u Ministarstvu znanosti,
obrazovanja i športa
procesu odgoja i obrazovanja,
kako one koji su neposredno
uključeni tako i one koji posredno žele participirati.
O poduzetništvu kao i drugim
područjima ne možemo govoriti
samo u sklopu sustavnog i formalnog odgoja i obrazovanja,
nego ga valja razmatrati kroz
neformalno i informalno učenje
i obrazovanje. Država napreduje onda kada se smanjuju
razlike između znanja i neznanja. Drugim riječima, znači da
bi država trebala mjeriti i ono
što čovjek uči izvan formalnog
obrazovnog sustava i sve što
u tom obliku stječe kao znanje,
bilo da se to radi na poslu ili u
slobodno vrijeme.
Također, treba naglasiti da
se poduzetništvo ne odnosi
samo na privatni sektor, nego
se tu radi i o javnom sektoru,
lokalnom, regionalnom, nacionalnom i internacionalnom.
Nažalost, u Hrvatskoj manji dio
razmišlja i na način da poduzetništvo ima konotaciju stjecanja
bogatstva očešavanjem o zakon, da je to vezano uz korupciju, da se isključivo radi o privatnom sektoru, da poduzetnička
kompetencija nema veze ni u
kojoj drugoj djelatnosti. Vlada
mišljenje da poduzetnik može
biti onaj koji je nešto naslijedio i
onaj tko ima dobru vezu u vladi
vlada traži da omoguće inkluzivno obrazovanje svoj djeci,
bez obzira na teškoće. U tom se
dokumentu od europskih vlada
traži da svoj djeci i mladima,
uključujući i one s invaliditetom,
osiguraju realizaciju prava na
obrazovanja, i to putem pozitivnih zakonskih propisa, financiranja, izgradnje i organiziranja
svih potrebnih sredstava. Svaka
škola po zakonu ima obavezu
obrazovati svu djecu bez obzira
na teškoće. Jasno je ipak da su za
to potrebni specifični programi,
pomoć i znanje za obrazovanje
djece i mladih s intelektualnim
teškoćama. Zbog toga se nerijetko događa da škole i ravnatelji
škola idu linijom manjeg otpora
te dogovore premještanje djece
Marijana
Janković, Udruga
za promicanje
inkluzije
Smanjivati razlike
Strategija učenja za poduzetništvo izrasla je na znanstvenim i stručnim istraživanjima te
je odrađena u timskom radu. U
Strategiji se radi o načinu povezivanja cjelokupnoga životnog
učenja i poduzetništva. Kako
bismo bolje razumjeli, moramo sami sebi objasniti što je
to poduzetništvo. Kod nas se
o tome što je poduzetnik jako
malo razmišlja i obično se radi
o stereotipima poput onih da se
radi o ekonomistu, bankaru, lijepo odjevenom čovjeku... Druga je konotacija da se tu radi o
ekonomskom području koja se
množi u različite menadžmente
i druge podgrane.
Ono što je Strategija napravila jest da je poduzetništvo stavila u najširi kontekst, služeći
se osnovnom konstatacijom da
je svako društvo išlo naprijed
kada su gospodarstvo, odgoj
i obrazovanje bili povezani.
Dakle, svaki napredak jedne
države ovisi prvenstveno o povezanosti gospodarstva i odgoja i obrazovanja. Stoga se kroz
Strategiju učenja za poduzetništvo naglašava da je poduzetništvo i društvena, odgojna
i obrazovna vrijednost. To je i
cilj, što znači da obavezuje sve
druge u društvu. Također, to je
i odgojno-obrazovni cilj, čime
se obavezuje sve čimbenike u
tualnim teškoćama i njihovih roditelja. Inclusion Europe izradio
je dokument kojim od europskih
Zapošljavanje
osoba s
intelektualnim
teškoćama
ili negdje u visokim krugovima
te da to nema nikakve veze s
odgojem i obrazovanjem.
Izgradnja društva znanja
započela je osamdesetih godina. Tada se naglašavalo da
je cjeloživotno učenje permanentna potreba. Taj su sustav
najbolje razradili Šveđani, koji
su razvijali učenje kroz rad i na
radu kako bi povezali vrijednost
učenja s obzirom na promjene.
Kada se kaže društvo znanja,
to nije politička floskula, nego
isticanje znanja učenja i smanjivanje razlika, jer tamo gdje
se smanjuju razlike stvaramo
uvjete da zemlja napreduje.
Svako se društvo razvija smanjivanjem razlika u pogledu
obrazovanja i materijalnog
bogatstva. Nacionalni okvirni
kurikulum definira nacionalni
konsenzus u pogledu prioriteta u obrazovnom procesu, a
jedan je od njih obrazovanje
za poduzetništvo od najranije
životne dobi.
Udruga provodi program zapošljavanje uz podršku (ZUP)
- plaćeni rad osoba s intelektualnim teškoćama u redovnoj
radnoj sredini. Cilj nije pronaći
za rad spremnu osobu, već
pronaći i prilagoditi smislene
poslove u zajednici te osigurati
individualno primjereno obučavanje i podršku na radnom
mjestu.
Zašto? Osobe s intelektualnim teškoćama spremne su
i sposobne obavljati određene zadatke u redovnoj radnoj
sredini. Mnogim osobama s
intelektualnim teškoćama koje
su sposobne ispuniti zahtjeve
određenoga radnog mjesta
potrebna je podrška u situacijama indirektno povezanima s
poslom. Osobe s intelektualnim teškoćama najbolje uče u
prirodnim situacijama na konkretnom radnom mjestu.
Postoji velik izbor dostupnih
poslova, samo je potrebna volja poslodavca. Osoba s teškoćama tako se omogućava
socijalna integracija, a imaju i
mogućnost učenja i razvoja novih vještina. Podršku im pruža
radni asistent - stručno educirana i osposobljena osoba koja
educira korisnika za rad, pruža
mu izravnu podršku na radnom
mjestu pri učenju, uvježbavanju i izvođenju radnih zadataka, ali i pri socijalnoj integraciji.
Podrška je fleksibilna i prilagođava se potrebama konkretne
osobe. Podrška je po potrebi i
kontinuirana kako bi osoba zadržala posao i napredovala u
učenju novih vještina.
Naša iskustva pokazuju da
su plaće ili naknade na taj način zaposlenih osoba s teškoćama veće nego u zaštićenim
uvjetima rada te se bolje integriraju i razvijaju socijalnu mreža odnosa. Najvažnije, osobe
s intelektualnim teškoćama u
redovnim radnim uvjetima i na
konkretnim zadacima pokazuju
osobine i sposobnosti koje nisu
imale priliku pokazati u segregiranim uvjetima. A to sve rezultira pozitivnim promjenama
u kvaliteti života osobe s intelektualnim teškoćama.
aktualno
tema
broja
18
www.skolskenovine.hr
„Redovne škole
usmjerene inkluziji
najučinkovitiji su
način borbe protiv
diskriminacijskih
stavova, one stvaraju
otvorene zajednice
i grade inkluzivno
društvo koje ostvaruje
edukaciju za sve!“
(zaključak UNESCOove konferencije u
Salamanci, 1994.)
s poteškoćama u druge škole, ili
još gore u “specijalne” škole.
- Pravo na obrazovanje jedan
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
je od najvažnijih uvjeta za postizanje istinske uključenosti i
ravnopravnosti osoba s intelektualnim teškoćama u društvo u
kojem žive. Bez obrazovanja, i
dalje ćemo ovisiti samo o drugim
ljudima, a ne želimo tako živjeti,
upozorila je na jednoj od rasprava Senada Halilčević, iz Udruge
za samozastupanje, prve i jedine
hrvatske udruge koju su osnovale i koju vode upravo osobe s
intelektualnim teškoćama.
Većina bez ambicija
za cjeloživotno
učenje
Odgovarajući na pitanja novinara nakon svečanog otvaranja
Tjedna cjeloživotnog učenja,
ministar obrazovanja Fuchs
pojasnio je modificiran model
„Primorčeve obavezne srednje
škole”. Kazao je da je namjera
MZOŠ-a zadržati djecu u školi
do 16. godine, odnosno protegnuti obavezno opće obrazovanje na deset godina, točnije i na
prve dvije godine srednje škole.
To je standard koji vrijedi u svim
zemljama Europske unije i tome
se teži, govori Fuchs.
Nakon toga, jasno je da će
postati veća uloga i cjeloživotnog učenja, koje se, vidjeli smo,
mora proširiti na sve segmente
društva, poglavito na osobe s intelektualnim teškoćama, odnosno posebnim potrebama. Tek
će onda zaživjeti slogan ovogodišnjeg Tjedna cjeloživotnog
učenja “Uključimo s(v)e!”. Podatak da je prema Eurostatovu
istraživanju Laboru force survey u 2009. godini u Hrvatskoj
Mislav Balković, Hrvatska udruga poslodavaca
Fatalni nedostatak tehnologije
Sve je počelo razvojem elektronike, od
izuma tranzistora, integriranoga kruga i mikroprocesora do prvog
računala. U razvoju
svega toga sudjelovali su ljudi koji danas
vode velike svjetske
tehnološke kompanije, poput Billa Gatesa,
Paula Allena i drugih.
Oni su u trideset godina u osnovi iz vlastitog
znanja razvili tri gospodarska giganta. Koliko
je napredovala tehnika
najbolje pokazuje to da je radiju trebalo
38 godina da stekne globalnu popularnost, televiziji 13, a internetu četiri, dok
su Facebooku za to bile potrebne samo
dvije godine. Stvari su postale vrlo brze
i eksponencijalne. S informacijama se
događalo slično, pa je procjena da jedno
izdanje dnevnih novina ima u sebi gotovo istu količinu znanja koju je prosječni
stanovnik zemlje u 18. stoljeću mogao
prikupiti za cijeli život.
Oni koji nemaju tehnologiju na raspolaganju jako puno gube. Gube na kvaliteti života, standardu i konkurentnosti.
Nedostatak tehnologije uvijek je bio
fatalan za one koji je nisu posjedovali.
Države su toga svjesne. Primjerice, Japan je strahovitim ulaganjima države u
zadnjih dvadeset godina postao svjetska
tehnološka velesila. Južna Koreja i Tajland nastoje to napraviti na drugi način i
privlače multinacionalne kompanije te na
temelju jeftine radne snage hoće dobiti
tehnologiju i onda su sami počeli raditi
i proizvoditi svoje proizvode. Indija, Kina i EU
nastoje kroz strategije
i projekte nadoknaditi
zaostatak za SAD-om.
Ono što brine u SAD-u
jest da oni imaju negativan stav vlastite populacije prema tehničkim
fakultetima, koje ne žele
pohađati. Primjerice, u
SAD-u su dvije trećine
osoba koje danas studiraju za tehničke i znanstvene doktorate i inženjerske diplome strani
državljani.
Preporuke EU iz 2007. kažu da treba
stvoriti i poticati kooperaciju svih čimbenika kako bi se povećale e-vještine, pri
čemu se misli na poslodavce, sindikate,
obrazovni sustav, zavod za zapošljavanje. Također se kaže da treba ulagati u
ljudske potencijale, promovirati prirodne
i tehničke znanosti i boriti se ciljano protiv isključenosti pojedinih skupina. Ova
isključenost ima puno šire konotacije od
perspektive da se radi o socijalnim slučajevima. No, praktično se to odnosi na
ljude koji nemaju e-vještine i koji neće
naći oglašeno radno mjesto za inženjera na zavodu za zapošljavanje, nego se
oglašavanje nalazi na internetu. Poticati,
naravno, treba i cjeloživotno učenje kao
jedan od modela širenja znanja na veliku
bazu. U ovom vremenu, kad je zapošljivost niska, prema podacima portala Moj
Posao, u poslovima računarstva, interneta i IT komunikacije broj oglašenih radnih
mjesta raste i pokazuje se da su ona tri
puta sigurnija od ostalih.
u cjeloživotnom učenju sudjelovalo samo 2,3 posto odraslog
stanovništva u dobi od 24 do 64
godine ne može nas zadovoljiti.
Zapravo je poražavajući, dodamo li tome Kuštrakov podatak
da čak 60 posto odraslih sami
plaćaju svoje obrazovanje. U
današnjim financijskim uvjetima, kada se obitelji bore da bi
namirile osnovne životne potrebe, hranu i stan, potpuno je
nerealno da će broj onih koji će
novac ulagati i u cjeloživotno
učenje rasti. Naročito kada prema istom istraživanju čak 73 posto odraslih uopće ne pokazuje
ambicije za uključivanje u bilo
kakvu aktivnost cjeloživotnog
obrazovanja. Uključimo s(v)e!
Zašto, kako i čime?! Odgovore mnogi još uvijek neuspješno
traže.
Mirjana Zećirević, Hrvatski
zavod za zapošljavanje
Obrazovanjem do posla
Uspoređujući tržište rada u
razdoblju
2009.
i 2010. možemo
zaključivati da je
prema nekim pokazateljima došlo
do smanjenja negativnog
trenda,
pogotovo kada se
radi o industrijskoj
proizvodnji i blagom jačanju izvoza
i smanjenju uvoza.
S druge strane,
smanjena je aktivnost u graditeljstvu
te je povećana stopa registrirane nezaposlenosti koja
je u srpnju iznosila 17,8 posto. U
odnosu na ranije razdoblje, dobro
je smanjenje udjela nezaposlenosti žena, koji sada iznosi 59 posto.
Kada je riječ o kronološkoj dobi, povećao se udio osoba koje su u punoj radnoj snazi, dakle od 25 do 34
godine. Prvi se puta javlja povećanje udjela nezaposlenih osoba s višim i visokoškolskim obrazovanjem
u odnosu na osobe nižeg stupnja
obrazovanja, i to za 20 posto.
Što se tiče globalnih karakteristika rada, jasno je da one nose posljedice na tržištu rada. Potrebna
je veća mobilnost radne snage, a
treba imati u vidu i druge pokazatelje, poput onih demografskih, koji
pokazuju da dolazi do starenja populacije, pa tu je sve veća urbanizacija, promjene i u socijalnim strukturama, klimatske promjene, što
sve skupa ostavlja posljedice na
poslove koji se traže. Dolazi do promjena tehnologije
primjerice, aktualni
su “zeleni poslovi”,
odnosno uvođenja
novih niskougljičnih
tehnologija.
Cijela procedura
iziskuje razvoj novih kompetencija i
potpuno drugačijih
znanja i vještina,
odnosno promjene
u dosadašnjih zanimanjima i opisu
poslova.
Naime,
gubi se pojam radnog mjesta kao takvoga i s opisom
iz sistematizacije.
Treba spomenuti da je u Hrvatskoj teško napraviti prognozu o
tome koja će zanimanja, znanja i
vještine biti potrebne, jer ne znamo
kakvo će nam biti gospodarstvo,
budući da nema ni srednjoročnih
ni dugoročnih planova. Isto tako,
nema ni investicija, koje bi mogle
pokrenuti stvari. Nemamo pojma u
što će se ulagati da bismo sa sigurnošću mogli predvidjeti koja će znanja i vještine biti potrebni, naročito
kada se radi o konkretnijim zanimanjima, a zabrinjavajuće je kada se
gleda programe pojedinih obrazovnih institucija gdje vlada velika rascjepkanost pojedinih smjerova. Za
razliku od nas, u Europi se može
predvidjeti potreba za specijalizacijom te visokokvalificiranom radnom
snagom. Dakle, što je veća obrazovanost, veći su izgledi za posao.
savjetnici
aktualno
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
PSIHOLOGIJA
PEDAGOGIJA
Piπe Sanja Reæek
Piše Azra Rađenović
prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb
Pozitivna psihologija - drugi dio
Martin Seligman, američki psiholog, utemeljitelj pozitivne psihologije,
za svoju glavnu zadaću postavio si
je pronalaženje odgovora na pitanje:
kako biti sretan i zadovoljan u životu?
Na veliko iznenađenje istraživača,
djelotvornijom se pokazala vrlo jednostavna tehnika, a koja se sastojala
u sljedećem: svake večeri prije spavanja prisjetite se kako ste proveli
dan. A onda pronađite i zapišite tri
dobre stvari koje su vam se dogodile
tog dana ili koje ste sami učinili. To ne
moraju biti velike stvari, dovoljne su
sasvim obične, dnevne sitnice. Rezultati su pokazali da se ljudima koji su
vježbu svakodnevno
provodili šest mjeseci
znatno povećao doživljaj sreće i životnog
zadovoljstva.
Pozitivna psihologija
ne zalaže se da ljudi
moraju stalno misliti
pozitivno i stalno biti
sretni.
Znanstvenici
koji se bave ovim područjem
psihologije
istražuju faktore koji
omogućuju pojedincima, obiteljima i zajednicama da se razvijaju
i optimalno funkcioniraju. Usmjereni
su na izvore psihološke dobrobiti - primjerice pozitivna iskustva i pozitivne
emocije, individualne razlike u ljudskim snagama i vrlinama, pozitivne
institucije i sve ono što život čini vrijednim življenja.
Dugogodišnje istraživanje Martina
Seligmana i njegovih suradnika dokazalo je da optimizam smanjuje rizik
depresije kod djece, poboljšava školski uspjeh, tjelesno zdravlje i razvija
psihičku otpornost koja im je potrebna
u vrijeme kad se približavaju tinejdžerskoj i odrasloj dobi. Neka istraživanja
pokazuju da su pesimistični učenici
više neprijateljski
raspoloženi prema
školi. Kao primjer
možemo
navesti
jedno istraživanje
u kojem je prva
grupa djece dovedena u dobro raspoloženje, a druga
u loše. Obje su
grupe nakon toga
dobile zadatak da
uče geometrijske
oblike. Grupa koja
je bila dobro raspoložena daleko je
Trebamo nastojati ne tražiti
nedostatke i
pokušavati ih ispraviti, nego vidjeti tko je u čemu
dobar i takve osobine poticati
nadmašila grupu koja nije bila dobro
raspoložena. Pozitivne emocije nam
pomažu da bolje pamtimo i da se bolje osjećamo.
U Hrvatskoj su se pozitivnom psihologijom najprije i najviše bavile psihologinje, prof. dr. sc. Majda Rijavec i
prof. dr. sc. Dubravka Miljković, koje
ističu da je čak 50 posto sreće genetski uvjetovano. Ostalih 10 posto čini
utjecaj okoline, a 40 posto je u našim
rukama. Stoga ima puno prostora,
unutar kojega možemo raditi na vlastitim pozitivnim emocijama.
Trebamo nastojati ne tražiti nedostatke i pokušavati ih ispraviti, nego
vidjeti tko je u čemu dobar i takve
osobine poticati. Dobre emocije povezane su s pozitivnim zdravljem. Isplati se ulagati u osjećaj sreće, jer smo
onda zdraviji, produktivniji na poslu i
bolji u odnosima s drugima.
I za kraj ove kolumne, a pozitivan
početak nove školske godine, neka
vas prate dvije lijepe misli: “Ono što
su oni (učenici) zapravo željeli bilo je
mnogo osobne pažnje, malo razgovora, osjećaj da učitelj zaista zna i da
mu je stalo što su oni prisutni.“ (W.
Glasser); “Ne predaje učitelj ono što
želi, ne predaje učitelj ono što zna,
učitelj predaje ono što jest.“
PRAVO
Piπe Olivera Marinković
dipl. iur., Hrvatska zajednica osnovnih πkola
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o
odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (2)
ZOID novim stavkom 2. članka 112.
ZOOOSŠ-a propisuje da iznimno od
stavka 1. ovoga članka radniku školske ustanove ugovor o radu prestaje
s navršenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, a stavkom 3.
da iznimno od stavka 1. ovog članka
radnicima školske ustanove iz članka
100. ZOOOSŠ (odgojno-obrazovni
radnici: učitelji, nastavnici i stručni suradnici) ugovor o radu prestaje istekom školske godine u kojoj su navršili
65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.
Navedenim izmjenama i dopunama
ZOOOSŠ-a radnici školskih ustanove opet su glede prestanka radnog
odnosa stavljeni u dvije kategorije:
odgojno-obrazovne radnike, kojima
ugovor o radu prestaje istekom školske godine (31. kolovoza) u kojoj su
navršili 65 godina života i 15 godina
mirovinskog staža (zbog pedagoških
razloga) i ostale radnike (administrativno i tehničko osoblje u školskim
ustanovama) kojima radni odnos prestaje navršenjem 65 godina života i 15
godina mirovinskog staža. Na vrlo je
sličan način prestanak radnog odnosa
u školama bio propisan u zakonima
za osnovno i srednje školstvo iz 2005
godine.
Člankom 7. ZOID-a dopunjen je
članak 126. ZOOOSŠ-a, kojim su
propisani uvjeti za ravnatelja školske
19
www.skolskenovine.hr
ustanove te je kao uvjet dodano i “ili
integrirani preddiplomski i diplomski
sveučilišni studij za učitelje, ili stručni četverogodišnji studij za učitelje
kojim se stječe 240 ECTS bodova, ili
diplomski specijalistički stručni studij,
ili četverogodišnji dodiplomski stručni
studij kojim je stečena visoka stručna
sprema u skladu s ranijim propisima“.
Navedena dopuna stupa na snagu
1. siječnja 2012. godine, kada stupa
na snagu i članak 126. ZOOOSŠ-a.
Člankom 8. ZOID-a promijenjen je
dio članka 128. ZOOOSŠ-a i riječi
“ugovor o pravima i dužnostima“ zamijenjen je riječima “ugovor o radu“.
Taj članak propisuje određivanje radnopravnog statusa ravnatelja školskih ustanova nakon imenovanja,
a radi se više o terminološkoj, a ne
sadržajnoj promjeni, jer se propisuje sklapanje ugovora o radu umjesto sklapanja ugovora o pravima i
dužnostima. Člankom 9. ZOID-a iza
članka 130. ZOOOSŠ-a dodaju se
novi članci, 130. a, 130. b i 130. c.
Člankom 130. a propisani su uvjeti
prema kojima ravnateljima školskih
ustanova prestaje ugovor o radu, a
to su: smrću ravnatelja školske ustanove; istekom vremena na koje je
sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme; na kraju školske godine
u kojoj je ravnatelj školske ustanove
navršio 65 godina života i 15 godina
mirovinskog staža; sporazumom ravnatelja i školske ustanove; dostavom
pravomoćnog rješenja o priznanju
prava na invalidsku mirovinu zbog
opće nesposobnosti za rad; otkazom
školske ustanove.
Članak 130. b stavkom 1. propisuje
da sporazum o prestanku ugovora o
radu mora biti zaključen u pisanom
obliku. Potrebno je napomenuti da je
u stavku 2. članka 130. b pogreška,
i to u riječima “točka 3. i 4.“. Identične riječi “točka 3. i 4.“ napisane su i
u članku 130. c stavak 1., no u tom
članku to je točno napisano. Ispravak Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju
u osnovnoj i srednjoj školi objavljen
je u Narodnim novinama br. 105/10.
od 6. rujna 2010. te je propisano da
u članku 130. b stavku 2. umjesto riječi “točki 3. i 4.“ trebaju stajati riječi
“točki 1.“. Članak 44. stavak 2. točka 1. Zakona o ustanovama (NN br.
76/93., 29/97., 47/99.) propisuje da
se ravnatelja razrješuje ako ravnatelj
sam zatraži razrješenje u skladu s
ugovorom o radnom odnosu. U slučaju razrješenja ravnatelja zbog razloga iz članka 44. stavka 2. točke 1.
Zakona o ustanovama s ravnateljem
se zaključuje sporazum o prestanku
ugovora o radu, kako je i propisano
stavkom 2. novoga članka 130. b ZOOOSŠ-a.
pedagoginja, ravnateljica
Osnovna škola 22. lipnja, Sisak
Izrada
rasporeda sati
Raspored sati je najvažniji operativni dokument.
Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim
ustanovama utvrđuje satničarske i voditeljske poslove
kao posebne i time je omogućeno zaduživanje nastavnika ovim specifičnim poslovima koji su najintenzivniji prije početka nastavne godine. Satničarski poslovi
obuhvaćaju izradu rasporeda sati rada s razrednim
odjelima i odgojno-obrazovnim skupinama, rasporeda
uporabe učionica i drugih radnih prostora te rasporeda
dežurstava učitelja. Veličina škole uvjetuje i broj sati
kojima se zadužuju učitelji satničarskim i voditeljskim
poslovima.
Puno je podataka
koji trebaju biti točno i
precizno utvrđeni prije
izrade rasporeda sati,
jer su osnova za izradu
rasporeda sati. Razdoblje usklađivanja rasporeda sati može potrajati nekoliko dana. U
novije je vrijeme izrada
rasporeda sati omogućena korištenjem različitih računalnih programa, no sve uvjete za
izradu rasporeda u dogovoru s ravnateljima i
nastavnicima satničari
unose u program, a oni
se razlikuju od škole
do škole.
Nakon utvrđivanja
zaduženja nastavnika
neposrednim radom s
učenicima od redovite
do izborne nastave i
ostalih oblika, rasporeda odjela u kojima nastavnici predaju, broja sati
po predmetima u skladu s nastavnim planom po razredima, rasporeda učionica i slično, satničari mogu
pristupiti izradi rasporeda sati. Osim ovih, još je mnogo elementa koji se pri izradi rasporeda sati trebaju
uvažavati. Pedagoško-psihološka načela opterećenja
učenika tijekom radnog dana, ali i tjedna trebala bi biti
najvažnija i o njima bi se trebalo uvijek voditi računa.
No, realna opterećenost učenika koji uz redovitu nastavu odabiru i nekoliko izbornih programa i ostalih
aktivnosti kao i objektivni uvjeti u kojima škola radi
otežava zadovoljavanje ovog načela. Uz opterećenje
učenika, treba voditi računa i o ravnomjernom dnevnom i tjednom opterećenju nastavnika zaduženom
satnicom.
U konceptu izrade rasporeda sati treba voditi računa o smjenskom radu u školi i zaduženjima nastavnika
koji rade u nekoliko smjena. Prostorni uvjeti u školama,
organizacija nastave u univerzalnim ili specijaliziranim
učionicama, mogućnosti korištenja sportske dvorane
ili drugih prostora također su jedan od ograničavajućih uvjeta pri izradi rasporeda sati. Priroda nastavnog
predmeta i potreba rada u blok-satima također je element koji satničar na vrijeme treba utvrditi s predmetnim nastavnicima.
Nadopunjavanje satnice u drugim školama i rad
nastavnika s nepunim radnim vremenom još je jedan
od uvjetujućih elemenata pri izradi rasporeda sati, koji
zahtijevaju prilagođavanje rasporeda i usklađivanje s
drugim školama, pri čemu je često prisutan i problem
putovanja nastavnika na druga, ponekad i udaljena
mjesta. Za izradu rasporeda sati nastavnici zaduženi
satničarskim poslovima trebaju biti pravodobno i cjelovito upoznati s osnovnim uvjetima, zahtjevima, ali i
ograničenjima koja treba imati u vidu pri postavljanju i
konstruiranju rasporeda sati, bez obzira na to radi li se
o računalnoj izradi ili tradicionalnom načinu kombiniranja i usklađivanja zaduženja.
Rasporedi sati često su na meti kritike, kako nastavnika, tako i učenika i roditelja, koji nisu dovoljno upućeni u mnogo elemenata koji ih uvjetuju, jer i najmanja
promjena unutar zaduženja ili bilo kojega drugog uvjeta zahtijeva korekcije i rasporedi se za neke mijenjaju,
što se zbog nerazumijevanja krivo interpretira.
Izrada rasporeda sati kompleksan je i odgovoran
posao, bez kojega ne može teći nastavni proces te
ga kao takvog treba i prihvatiti, razumijevati ponuđena
rješenja i uvažavati složenost satničarskog posla.
Izrada rasporeda
sati kompleksan
je i odgovoran
posao, bez kojega ne može teći
nastavni proces
te ga kao takvog
treba i prihvatiti,
razumijevati ponuđena rješenja i
uvažavati složenost satničarskog
posla
reportaæa
aktualno
20
www.skolskenovine.hr
Škola na
A OŠ
N
I
D
O
160 G
ICA
V
O
Z
E
BR
Za ravnatelja Ivana Kostenjaka jedini
je relevantan pokazatelj kvalitete neke
škole državno testiranje Nacionalnog
centra za vanjskoj vrednovanje iz 2008.
godine, provedeno kod učenika četvrtih
i osmih razreda. Tada su učenici OŠ
Brezovica u predmetnoj nastavi ocijenjene izvanprosječnim rezultatima
u najuspješnijoj županiji, odnosno
Gradu Zagrebu, a kod razredne nastave
također su imali bolji rezultat od prosjeka na državnoj razini
Štefica Salajec predaje geografiju i povijest
N
ajveću školu u Gradu
Zagrebu, koja u sastavu
osim matične u Brezovici ima i pet područnih škola,
pohađa 1170 učenika u pedesetak razrednih odjela. Riječ je o
gotovo 110 četvornih kilometara, koje obuhvaćaju područne
škole u Demerju, Dragonošcu,
Hrvatskom Leskovcu, Kupinečkom Kraljevcu i Obrežu.
O svoj toj djeci brine 88 zaposlenih, od čega 26 učiteljica i
učitelja u razrednoj nastavi, 40
predmetnih učiteljica i učitelja
te četiri stručne suradnice. Srećom, ovaj škola ima potpuno
ekipiran stručni tim, koji prema
suvremenim obrazovnim stremljenjima čime pedagoginja,
psihologinja, defektologinja i
knjižničarka.
Oformljena je i posebna grupa učenika s lakom mentalnom
retardacijom, kao i grupa nadarenih učenika, koje školski
stručnjaci identificiraju tijekom
trećeg razreda.
- Specifičnost škole je mnogo
putnika, koji dnevno iz raznih
okolnih mjesta u školu i iz nje
putuju trima autobusima. Pa ne
čudi da našu školu zovu i “škola na kotačima“. Tri četvrtine
učenika svakodnevno se prevoze organiziranim školskim au-
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
Ravnatelj Ivan Kostenjak
tobusom i dnevno ta tri vozila
prijeđu više od 800 kilometara,
objašnjava nam ravnatelj Ivan
Kostenjak.
Prestali čak i sanjariti
o jednoj smjeni
Budući da rade u dvije smjene, prostorni deficit predstavlja gorući problem brezovačke
škole, zbog čega su i neki kabineti prenamijenjeni u učionice.
Tako je samo 15 godina nakon
izgradnje matičnog objekta u
naselju Brezovica prostor već
preskučen i zahtijeva proširenje odnosno dogradnju. Iako se
Tanja Čulibrk najzaslužnija je
za uspjehe fizičara i astronoma
ponešto smanjio broj učenika
proteklih godina, još se svake
jeseni upisuje prosječno 150
prvašića.
- O jednosmjenskm radu više
ni ne sanjamo, govori pomalo
razočarano Kostenjak. Objašnjava da je budućnost školstva
u Brezovici djelomični povratak u njezinu prošlost, u daleke
šezdesete godine prošlog stoljeća, kada su škole u Dragonošcu, Obrežu i Kupinečkom
Kraljevcu djelovale kao samostalne osmogodišnje škole.
Proširivanjem tih objekata ili
izgradnjom novih te vraćanjem
Defektologinja i logopetkinja Danijela Abramović otkriva da sve
više djece ima teškoća u govoru, čitanju, pisanju, teškoće pri
učenju i s koncentracijom. Ističe da se ne zna pravi razlog
tome. Možda roditelji danas premalo rade sa svojom djecom,
previše ih se prepušta samima sebi, a sve se manje međusobno razgovara...
Crtice iz povijesti
Prema dostupnim izvorima, školstvo u
brezovačkom kraju datira iz 1850. godine,
o čemu svjedoči i zapis iz najstarije sačuvane spomenice škole, iz 1875. godine. U
to se vrijeme nastava održavala u kući koju
bi danas bilo koji od učenika teško nazvao
školom. U spomenici iz 1875. godine stoji:
“Školska zgrada bila je na kat. Razizemlje je
od opeke zidano, prvi kat je od drva, a krov
je pokriven slamom. Cijela je zgrada bila
stara i trošna. U razizemlju je školska soba,
kuhinja s krušnom peći i kotlom za parilo,
pivnica te izbica koja je nekima kao kokošinjac služila. U prvom su katu bile tri sobe i
kuhinja, i to je bio stan učitelja...“
Likovna grupa PŠ Hrvatski Leskovac s voditeljicom
Emirom Vidaković
samostalnosti tim školama
dao bi se novi poticaj razvoju školstva u gradskoj četvrti
Brezovica, ali i razvoju naselja
u koje je doseljavanje novih
stanovnika sve veće. A uštedio
bi se i silan novac na prijevozu učenika. Tu treba istaknuti
i potrebu za gradnjom škole u
Hrvatskom Leskovcu, gdje se
učenici nižih razreda školuju u
prostorima dječjeg vrtića. Nažalost, priča o gradnji te škole
traje već tridesetak godina i
ponovo je prekinuta. Kada će
uslijediti nastavak te epopeje
ne ovisi, dakako, o nama nego
o politici razvoja školstva na
razini grada i države, zaključuje ravnatelj.
Organizacijski je posao stoga
možda najteži, zbog velikog
broja učenika. Stoga se ove godine ponovno uvode neke promjene, kako bi se što više skratilo vrijeme koje učenici pro-
reportaæa
aktualno
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
21
www.skolskenovine.hr
kotačima
Učenici iz Demerja na otoku Krku s učiteljicom Lindom
Padovan
I nakon 25 godina rada Vesna Sošić obožava svoj posao
čaka... Ako je loš učitelj, bit će
loš i sa svom tom opremom. A
dobar učitelj, koji je to u svojim genima, imat će odlične
rezultate bez ikakvih tehničkih
pomagala!
Ravnatelj pohvaljuje nastavnički kolektiv OŠ Brezovica,
stopostotno stručno pokriven,
naročito njihov entuzijazam i
nepresušnu energiju kojom pristupaju svakom radnom danu.
Novinarska grupa izdaje školski časopis Breza, dok nadarena
vode čekajući autobuse prije
i poslije nastave. Ako bi htjeli
potpuno eliminirati taj “prazan
hod“, trebaju im još barem dva
autobusa, koja, pak, zbog krize
ne mogu dobiti.
Za uvođenje male
državne mature
Kada se govori o znanju akademskih postignuća učenika i
njihovih nastavnika, za ravnatelja Kostenjaka jedini je relevantan pokazatelj državno testiranje Nacionalnog centra za
vanjsko vrednovanje iz 2008.
godine, provedeno kod učenika
četvrtih i osmih razreda.
- Sve ostalo su subjektivne procjene. Tako s ponosom
mogu kazati da je naša škola
Veliki pjevački zbor
Nastavnici tijekom akcije “Hodajmo da ne zahrđamo!“
tada u predmetnoj nastavi ocijenjena izvanprosječnim rezultatima u najuspješnijoj županiji,
odnosno Gradu Zagrebu. Kod
razredne nastave također smo
imali bolji rezultat od prosjeka na državnoj razini. Sve to
puno govori o kvaliteti naših
nastavnika, iako uvijek možemo bolje. U svakom slučaju,
pozdravljam ovakva testiranja,
pa onda i uvođenje najavljivane
male državne mature. Što može
biti objektivnije i relevantnije
od nacionalnoga vanjskog vrednovanja?!
Kostenjak smatra da se škole
moraju moći uspoređivati s drugim školama u Hrvatskoj. Jer,
ako se zatvore u svoje kukuljice, u svoj zatvoreni svijet, neće
napredovati. Svaki bi ravnatelj
trebao željeti znati je li njegova škola dobra ili loša, u čemu
je dobra, u čemu nije. Tek se
onda mogu napraviti kvalitativne promjene, od čega će najviše
koristi imati sami učenici.
Slijedom toga, učenici ove
škole svake godine sudjeluju
na natjecanjima znanja, sve do
državnih susreta i smotri, gdje
redovito postižu iznimne rezultate. Fizičari, a naročito astronomi, ponos su škole, vrlo su
dobri i matematičari, a sve to
ovisi i o generaciji i talentima
koje svaka generacija nosi.
- To opet nije dokaz uspješnosti neke škole, već dokaz o
uspješnosti pojedinca, manje
ili više talentiranog, i njegova
mentora, dodaje Kostenjak.
Ravnatelj je zadovoljan opremljenošću škole i svaki učitelj
redovito dobiva sve što mu je
potrebno za izvođenje nastave.
Postoje računala, internetske
veze, projektori...
Stručan kolektiv
prepun entuzijazma
- Ipak, presudan je učitelj,
njegove ljudske i stručne kvalitete. Može imati pet prijenosnih
računala u razredu, tri projektora, gomilu internetskih priklju-
grupa izdaje svoj časopis Ja to
mogu, a u povodu obilježavanja
160 godina školstva u holu škole upriličena je i velika izložba
tih listova.
Od izvannastavnih aktivnosti
u školi djeluju klasične, poput
recitatora, velikog i malog pjevačkog zbora, likovne i filmske
grupe, glagoljaša, do neuobičajenih, poput hrvanja, budući
da u Brezovici djeluje lokalni
hrvački klub Hrvatski dragovoljac, koji, pak, svoj podmladak
crpi iz same škole. Sportska natjecanja također ne mogu proći
bez vrsnih rezultata brezovačkih učenika, naročito nogometaša, rukometaša i atletičara.
Jedna od omiljenih profesorica u školi je Štefica Salajec,
koja je odmah nakon našeg ulaska u razred pohvalila 8.c, koji
sjajno radi i postiže vrlo dobre
rezultate:
- Ovo je škola u kojoj odrastaju ponosni, dobri i kvalitetni mladi ljudi. Rođena sam i
odrasla u Brezovici, školovala
se i vratila se kao profesorica
geografije i povijesti, te radim u
brezovačkoj školi već 32 godine. Svaka generacija sa sobom
uvijek donosi nešto drugačije,
novo i lijepo, i sretna sam što
uvijek uspijem pronaći to novo
i lijepo. Učenici su uvijek poseban ponos za svakog učitelja.
Promijenila se tehnika, naravno, nešto manje i mi, ali nama
učiteljima, koji volimo svoj
posao, svaki je dan izazov pun
užitka!
Učiteljica i da se
ponovo rodim...
Fiziku i astronomiju predaje
Tanja Čulibrk, koja samozatajno govori da nema tajnih zanata, iako njezini učenici postižu
izvanredne rezultate gdje god se
pojave.
- Mislim da gradivo treba prezentirati na zanimljiv i atraktivan način, sa što više pokusa i
praktičnih radova. Kada shvate
zakonitosti na praktičnim, često
jednostavnim pokusima, onda i
teorija lakše sjeda.
Defektologinja i logopetkinja Danijela Abramović u OŠ
Brezovica radi tri godine, ukupno deset u školstvu. Otkriva
nam da je u posljednje vrijeme
u školskim klupama sve više
djece s teškoćama u govoru,
čitanju, pisanju, teškoćama pri
učenju, s koncentracijom...
- Ne zna se pravi razlog tome,
ali evidentan je porast djece
s teškoćama. Možda roditelji
danas premalo rade sa svojom
djecom, previše ih se prepušta
samima sebi, sve se manje međusobno razgovara, previše se
gleda televizija. A kada se sve
to nagomila, neizbježno će doći
do neke od teškoća u intelektualnom razvoju.
Za kraj našeg posjeta posjetili
smo najmlađe, odjele razredne
nastave. Tamo smo zatekli učiteljicu Vesnu Sošić, koja također u Brezovici radi vrlo dugo,
čitavih četvrt stoljeća. Govori
nam da još obožava svoj posao,
iako je ponekad vrlo težak i zahtjevan.
- No, da se ponovo rodim, opet
bih bila učiteljica. Jedva sam
dočekala da prođu ljetni praznici da opet budemo zajedno. A te
male glavice su fantastične, baš
nekako vole sve predmete, znatiželjni su. Mnogo su zahtjevniji nego generacije otprije deset
ili dvadeset godina. Pomaže im
mnoštvo informacija oko njih,
tehnologija im daje više predznanja, dok im je s druge strane kraća koncentracija i imaju
možda manje tolerancije. Ipak,
krasni su, sa smiješkom govori
Sošić.
Branko NAĐ
22
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
suradnici
javljaju
aktualno
VUKOVAR
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
Osnovna škola
Dragutina Tadijanovića
Pedeseti rođendan škole
Ovo treba biti kuća sretnih učenika
i nastavnika - istakla je ravnateljica Lidija Miletić
U
KNIN Jesenske će kiše i nadalje padati nad Kninom, ali će Osnovna škola Domovinske zahvalnosti u Ulici
Josipa Jovića 2 biti suha. Počela je nova školska godina, no
moguće rujanske kiše neće svojim upornim kapanjem narušavati mir učenika, mir prostora, tišinu noćnih sati, kada
se trebalo dežurati i prazniti pune kante vode. Radovi na
novim elementima, sigurnim od upornosti kiše, neće samo
izmijeniti nelagodne poslove, nego će se i unutarnji dio
škole moći urediti, a kiša, vlaga, uvelike su oštetili stropove
i zidove škole, koja svakodnevno, u dvije smjene, obavlja
ulogu najhumanijeg ljudskog posla, znanja. Više od tisuću i
dvije stotine učenika, više od stotinu djelatnika škole, stječe sada nove i bolje radne uvjete. (Fabijan Lovrić)
POREČ Učenica generacije Srednje škole
Mate Balote u Poreču postala je gimnazijalka Ivana Miletović, a Suzana Rupenović, Maja Korlević i Ingrid Perišić
dobile su diplomu Ponos generacije. Osim toga, knjigama
su nagrađeni učenici za postignuti najbolji uspjeh u razredu
i primjerno vladanje te sudjelovanje na natjecanjima i drugim
izvannastavnim
aktivnostima.
Bili su to učenici: Ivana Miletović, Antun Benedeković, Suzana
Rupenović, Maja Korlević, Lidija Berljavac, Ketijana Marfan,
Ingrid Perišić, Veronika Arman,
Amer Kadrić, Marina Pitat, Marina Prgomet, Martina Terlević,
Monika Zuprić, Marijela Šarčević, Manuela Milohanić i Matea
Šverko. Na prigodnoj svečanost u nazočnosti brojnih roditelja, prijatelja i profesora, 123 maturanata gimnazije, poljoprivredne, ekonomske i komercijalne struke te prodavača
primilo je maturalne svjedodžbe. Maturantima su čestitali
i zaželjeli nove pobjede i uspjeh u privatnom i poslovnom
životu, ravnatelj Krešimir Bronić i dogradonačelnica Poreča Nadija Štifanić Dobrilović. Učenici po izboru uče i
njemački jezik, a na kraju polažu završni ispit za Njemačku jezičnu diplomu i tako stječu pravo izravnog upisa na
fakultete u Njemačkoj i Austriji. Odjel Njemačke jezične
diplome njemačkoga veleposlanstva u Hrvatskoj nagradio
je knjigom maturante koji su uspješno stekli ovu diplomu,
a to su: Valentina Babić, Luka Đidara, Ivana Kovačević,
Ivana Peroš, Stefani Reljić i Marija Šnajder. Nakon podjele
nagrada, maturantima su njihovi razrednici podijelili maturalne svjedodžbe. Svečanost je završila kratkim druženjem
uz osvježavajuća pića. (Nina Čuš)
središtu Vukovara nalazi se Osnovna škola Dragutina Tadijanovića. Ta stara ljepotica
proslavila je pedeseti rođendan. U svoje okrilje primila je mnoge goste. Sadašnje i bivše učenike,
učitelje, prijatelje te gradske i županijske uzvanike. U
školskoj dvorani održano je natjecanje u malom nogometu s mnogo navijača. Zanimljivo je bilo i ispred
škole gdje su učenici nižih razreda igrali nogomet, a
djevojčice graničara. Nije bilo pobjednika i poraženih, jer pobijedilo je prijateljstvo i sportski duh. Najuspješniji učenici na natjecanjima Matilda Sabljak,
Nikola Mitrović, Srđan Dragojević i Miloš Jovičić
otkrili su spomen-ploču književniku Dragutinu Tadijanoviću na kojoj su urezani stihovi pjesme:
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć,
Moja mati bijelo platno tka.
Prikazana je i medalja s likom velikoga pjesnika
koju je izradio i školi darovao umjetnik i profesor
Brane Crlenjak. Nakon toga svečanoga čina, učenici,
učitelji, roditelji i uzvanici nazočili su u Hrvatskom
domu svečanoj priredbi povodom rođendana škole.
Ravnateljica Lidija Miletić pozdravila je sve i kratko
ih upoznala s poviješću škole te istaknula brojne sadašnje uspjehe. Škola je sagrađena 1960. i u listopadu te godine dok je grad mirisao na prženo kestenje,
u svoje je klupe primila prve učenike. Među prvim
učenicima bio je i zaljubljenik u svoj grad Vukovar i
lijepu riječ, književnik Pavao Pavličić. On se biranim
riječima obratio svečanom skupu i zahvalio na Povelji
prijateljstva koju je primio tom prigodom. Na taj se
način pridružio i ostalim prijateljima škole, književnici Sanji Pilić, rukometnom treneru Lini Červaru i
akademiku Vladimiru Paaru.
Te davne 1960. godine kada je škola širom otvorila
svoja vrata i primila u svoje klupe prve učenike zvala
se OŠ Ivo Lola Ribar. U sklopu škole djelovalo je i
kulturno-umjetničko društvo sa sekcijama: orkestar,
zbor, vokalna skupina, recitatori, glumci, likovna te
novinarska skupina. Tih šezdesetih godina izdavan je
i školski list Lastavica. Škola i njezini djelatnici već
su tada vodili posebnu brigu o učenicima s teškoćama
u razvoju. Školski pedagog Josip Matoš, čovjek velikoga srca i blage ruke, bio je pokretač mnogih akcija.
Prije pet godina školu je posjetio i pjesnik Dragutin
Tadijanović. U prostoriji školske knjižnice održan je
književni susret i na zamolbu da škola ponese njegovo ime, dao suglasnost. Zato 2007. godine naša škola
ponovno mijenja svoje ime. U čast, i na ponos svih
nas, dobiva ime po velikom pjesniku Dragutinu Tadijanoviću.
Danas je to suvremena škola koju pohađaju učenici
iz Vukovara i iz obližnjih mjesta Bogdanovaca, Sotina, Lušca i Marinaca. Ima više od 500 učenika i 76
djelatnika. Ona je jedna od rijetkih škola koja se može
RIJEKA
Svi gosti bili su dobrodošli
podičiti i time da pokraj pedagoga u njezinu radu sudjeluje i psiholog. Posebna je i po tome što se u njoj
održava nastava na dva jezika i dva pisma. U sklopu
škole nalaze se i glazbeni odjeli s programima klavira, solfeggija, flaute, gitare, tamburice, harmonike i
suvremenoga plesa.
Učenici glazbenih odjela vrlo su uspješni u svome
radu. Oni su, uz stručno vodstvo nastavnika, osvojili
mnoga zapažena priznanja na državnim natjecanjima.
U Dubrovniku, na natjecanju za mlade pijaniste osvojili su prvo mjesto, a na međunarodnom natjecanju za
harmonikaše i flautiste prvo i drugo mjesto. U našoj
školi provode se mnogi projekti koji su prepoznati
i nagrađivani na državnoj razini. Projekt Grad kao
kulturno dobro Rasti, rasti grade moj osvojio je prvo
mjesto na natječaju Hrvatske Radio Televizije, projekt Moj grad, moja budućnost izborio je treće mjesto na Siemensovu natječaju. U tijeku je novi projekt
Gorjanovićev Profil u Vukovaru u kojem u suradnji s
Hrvatskim geološkim institutom i Hrvatskim geološkim društvom škola sudjeluje u akciji očuvanja zaštite
važnoga geološkog lokaliteta. Učenici i školski djelatnici bili su sudionici i mnogih humanitarnih akcija te
su od UNICEF-a Hrvatske primili zahvalnicu za svoj
trud.
U školi od 2007. izdaju školski list Sretni dani i
zbirku učeničkih literarnih i likovnih radova Dani
djetinjstva.
- Škola ima jedan zadatak, biti kuća sretnih učenika
i nastavnika, a one koje iz svog naručja šaljemo u život, naučiti da budu dobri ljudi, ljudi čista lika, ljude
čije se Lj piše velikim slovom - sažeto i nedvosmisleno istakla je ravnateljica Lidija Miletić.
To su kao najvažniju zadaću prihvatili svi i odista
ozbiljno, savjesno i dosljedno ostvaruju.
Ljiljana Stević
Učitelji slave
Maturanti prije 60. godina
Lijepo je danas čuti da
je prije šest desetljeća
bilo mnogo djece pa
su učitelji bili veoma
traženi
SELCE Mali tamburaši, dvadesetak učenika iz
turističkoga Selca pokraj Crikvenice, članova Tamburaškoga društva Neven, bilo je zapaženo ovoga ljeta na koncertima koji su se održavali na mjesnom Trgu palih boraca. Imali su desetak koncerata i bogatim izborom glazbe zabavljali
su domaće i strane posjetitelje, koji su srdačno pozdravljali
njihove nastupe. Od ove godine glazbeni učitelj Božidar
Darko Majstorović prepustio je podučavanje i vježbanje
tamburaškoga orkestra mladoj i aginlnoj voditeljici Željki
Crnić. Mladi tamburaši pokazuju veliko zanimanje za muziciranje pa vrlo marljivo vježbaju u prostorijimama mjesne osnovne škole.Tamburaško društvo Neven osnovano je
prije 97 godina i neprestano promiče glazbenu kulturu toga
kraja. U svom povijesnom razvoju imalo je svoje uspone i
padove, a valjda najteže bilo je tijekom Drugoga svjetskoga
rata, ali je i tada kao i sada dosljedno njegovalo primorsku i
drugu hrvatsku glazbenu baštinu. (Ivan Šamanić)
Z
adnja generacija Učiteljske
škole u Kastvu okupila se na
šezdesetoj obljetnici mature.
Bili su to učitelji iz doba kad je to
zanimanje bilo toliko potrebno da
su četverogodišnji program morali
završiti za tri godine te su nakon
položene mature dobivali dekret
i morali se javiti na upražnjeno
učiteljsko mjesto. Tijekom siječnja 1950. svladali su program te je
svatko od njih dobio radno mjesto.
Većina je đaka prvo radno mjesto
našla u Istri. Lijepo je danas čuti
da je tada bilo mnogo djece pa su
učitelji imali dovoljno posla.
Njih 25 od 80 maturanata, danas
osamdesetogodišnjaci, veseli kao
Kako je lijepo vidjeti te opet
nekada, okupili su se u Rijeci planirajući kao svi učitelji da se vide
i dogodine. Nazočili su: Nevenka
Barac Pobor, Branka Barbalić,
Vinka Benac Blažinić, Ivana Car
Kristofić, Renata Car Baričević,
Marica Dminić Milčetić, Anđelka
Kaštelan Andrić, Radojka Knez,
Nikola Knežević, Milan Komadina, Zinaida Koševoj, Jure Krpan,
Anđelka Kučan Tkalčić, Davorka
Kučan Mrvoš, Anđelko Manestar,
Slavica Mavrić Dežman, Alemka
Opačić Fabris, Vera Pleše Starčević, Greta Skender Paver, Jelena
Seršić Crljenko, Marica Stipaničić
Puharić, Mira Šepić Laković, Krešimir Šimičić, Milena Tudor Kauzlarić i Elvira Vrbanac Barnobbi.
Dijana Arbanas
suradnici
javljaju
aktualno
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
BJELOVAR
U
Četvrta osnovna
škola
Stvaralačkom učinku mladih nazočila je
i pjesnikinja Božica Jelušić
predstavila svoju iznimnu zbirku
priča i pjesama o dvadesetak stabala naših krajeva.
- Kao i svakog čovjeka, tako i
stablo treba gledati u oči, u dušu
Božica Jelušić
Pjesnikinja Božica Jelušić
rođena je 16. prosinca 1951.
godine u Pitomači, u Podravini. Školovala se u Pitomači,
Virovitici, Čakovcu i Zagrebu. Završila je studij
hrvatskog i engleskog jezika.
Bavila se pedagoškim radom
kao nastavnica, novinarstvom, kulturnom animacijom,
slikarstvom i galerijskom
djelatnošću. Od mladosti
piše poeziju i prozu. Prvu
knjigu objavila je u 21. godini.
Kao nositeljica Fulbrightove
stipendije boravila je u SADu i u povodu toga napisala je
1989. knjigu putopisa Okrhak
kontinenta.
Objavila je ukupno 35 knjiga, od kojih su djeci namijenjene zbirke pjesama Zmaj
od papira, poetsko-prozna knjiga Po mjeri cvijeta i zbirka
priča Bakomat. Kao suradnica
listova i časopisa za mladež,
tiskala je više od dvjesto tekstova. Prevodi s engleskoga
i njemačkoga jezika, crta, recitira. Za biblioteku Nobelovci
prevela je poeziju W. B. Yeatsa.
Aktivno se bavi i ekologijom, a
najveći dio vremena posvećuje
prirodi i svom unuku Leu Filipu.
Poznata je i njezina misao:
- Djeca su kao žirevi, svaki od
njih može izrasti u gorostasni
hrast, i zbog toga ih moramo
voljeti, poštovati, diviti im se od
prvog dana kad uđu u naš svijet. Priče skupljene u najnovijoj
knjizi malen su prilog duhovne
hrane za buduće graditelje i
čuvare jedinog i najljepšeg
nam svijeta. Ukratko, riječ je o
tomu da se stvaralački doprinos
Božice Jelušić, tijekom njene
lirske produkcije, sustavno i
vidno uvećavao do onih dometa što danas već predstavljaju
neka antologijska mjesta i vrijednosti suvremenog hrvatskog
pjesništva.
VINICA
U
NA©A SVAKIDA©NJICA
Ekološki projektni dan
školskoj knjižnici i čitaonici Četvrte osnovne
škole u Bjelovaru održan je ekološki projektni dan
pod nazivom Pogled stablu. Na
njemu su učenici predmetne nastave prikazali rezultate svojih
radova, istraživanja i spoznaja
vezanih uz stabla. Na naslov Pogled stablu i temu potaknula je
učenike knjiga pjesnikinje Božice Jelušić, koja ih je i posjetila i
te sam zbog toga i dala naslov
djelu Pogled stablu - rekla je
spisateljica u srdačnom druženju
s učenicima.
Program je bio vrlo sadržajan.
Najprije su Mali povjesničari uz
pomoć nastavnice Bojane Hribljan predstavili svoj rad Vjerovanja o drveću u Hrvata, a potom su na poticaj vjeroučitelja
Damira Jurića približili svima
Floru u Bibliji. Drveće ima srce
od Silversteina bilo je dramskoscensko uprizorenje djela Der
Baum hat ein Herz, rad učenika
na njemačkom jeziku i nastavnice Anke Ralić. Predstavljena je
i zbirka pjesama i priča Pogled
stablu pjesnikinje Božice Jelušić, a učenice Matea Ilić i Matea Barberić tom su prigodom
približile slušateljima pjesničino
djelo dvjema pjesmama.
Postavljena je i kućica za ptice na drvu u atriju škole, koju su
izradili sami učenici sedmoga razreda pod vodstvom nastavnika
tehničke kulture Siniše Mrzlečkog. Mali biolozi i njihova nastavnica Svjetlana Jovičić imali
su vrlo zanimljiv rad o povijesti
i biljkama iz Botaničkoga vrta.
Rad učenika ekologa iz 2007. o
hrastu prezentirala je nastavnica
biologije Ljerka Klačić-Dragičević. Mali knjižničari i školska
knjižničarka postavili su tematsku izložbu pod nazivom Raznolikost stabala, kojom su obradili
desetak vrsta stabala iz naših
krajeva, primjerice hrasta, lipe,
vrbe, jabuke, ali i egzotičnih poput limuna i kokosa.
Dejana Kurtović
Osnovna
škola
Uspješni zadrugari
čenička zadruga Vrčeki iz Osnovne škole u
Vinici sudjelovala je na međužupanijskoj
smotri učeničkih zadruga u Osnovnoj školi Sveti Đurđ i zauzela treće mjesto u programskoj
skupini Njegovanje narodne baštine. Rad zadruge
predstavila je veziljska sekcija Mierka praktičnim
radom bijelim vezom ili šlinganjem te usmenim izlaganjem o radu zadruge na viničkom
narječju. Zadruga
je i dalje posebna
po izradi ukrasnih
i uporabnih predmeta s motivom
lista vinove loze i
grozda. Sustavno
njeguju i narodnu
baštinu.
Članovi povijesne sekcije Vinička baština i
veziljske sekcije
Mierka razgovarali su s mještankom Gornjeg Ladanja Marijom Ivančić (Bombellesovom unukom) i Nadom Mesek iz
Vinice o bijelom vezu ili šlinganju. To su zabilježili
kamerom i napravili multimedijalni zapis učenici
uključeni u informatičku sekciju Listik. Članovi
veziljske sekcije napravili su kragline i rukavce za
viničku narodnu nošnju te našili krpe za košare.
Članovi keramičarske sekcije Grozdik izradili su
tegle za cvijeće i ukrasili ih bijelim vezom. Vrijed-
Na međužupanijskoj
smotri u Svetom
Đurđu zauzeli su
treće mjesto u programskoj skupini
Njegovanje narodne
baštine
23
www.skolskenovine.hr
Ovako mi radimo
ni članovi cvjećarske sekcije Muškatlin posadili su
u njih starinsku sortu bijelih i crvenih muškatlina.
Članovi licitarske sekcije Cifra u suradnji s informatičkom sekcijom izradili su licitarskog dečeca i
pucku u viničkoj narodnoj nošnji i sve okolo našlingali. Zadruga od prošle školske godine koristi svoj
amblem koji objedinjuje sve sekcije u jednu cjelinu.
Rad zadruge na međužupanijskoj smotri predstavile su učenice Marta Pavlović, Iva Pižeta, Julija
Punčec i Kristina Đurman te voditeljica veziljske
sekcije Ana Šegović i voditeljica zadruge Vrčeki
Tatjana Pajtak, ujedno suvoditeljica keramičke sekcije Grozdik.
Anica Hrnčić
Pluvanje u
dalj
Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC
K
ad bi ljeti seoskim mangupima
bilo dosadno, jedna od zabava
im je bila da se natječu tko će dalje pljunuti.
Kad je ljeti dosadno pučanstvu, onda ga neki mediji
zabavljaju; pucnjave, provale, poplave, suša, nasilja,
afere prve su vijesti na početku i na kraju programa, na
naslovnicama kriminalci i ubojice, a sve s najboljim
namjerama da nam ne bude dosadno. Kad toga svega
ponestane, onda se udara po svima redom, i krivima i
nedužnima.
Tako se i ovoga ljeta netko, kome je valjda bilo dosadno, dosjetio i računao koliko učitelji rade pa je taj
pogrešni račun spustio u javnost kao pljusak na vrtnoj
zabavi. Našli su se brže-bolje dobroćudni dušebrižnici i pronijeli glasine da kod nas učitelji rade 13 sati
tjedno. Nesretan broj 13 još je obložen i podacima da
naši učitelji maltene imaju prazne učionice i da rade
malo, slabo, nikako. Da
bi veselje bilo još veće,
nisu uopće stručno osposobljeni i treba ih učiti i
doučavati do posljednjega dana.
Argumente za tako milozvučne podatke našli su
u neminovnim brojkama
koje dokazuju da učenika
ima sve manje, a učitelja
sve više. Nažalost, ovaj je
podatak točan, ali to još
uvijek ne znači da učitelji ne rade dovoljno, nego da
su godinama radili previše, u prepunim učionicama i
često neplaćenim prekovremenim satima. Postojao je
pravilnik po kojem se moralo ići na zamjenu - besplatno.
Nikome od tih, koji su iznosili takve pogrešno interpretirane podatke ni onima koji su ih u javnosti prikazivali, nije ni na pamet palo da su pljunuli na profesiju
koja jedina pokušava nositi na svojim leđima odgoj i
obrazovanje, humanu i humanitarnu djelatnost, poučiti
djecu što je kultura i umjetnost, što je pravedno, a što
nepravedno, što je dobro, a što loše. Osnovne pojmove
o etici, moralu, toleranciji, čovjekoljublju, socijalnoj
osjetljivosti i svemu što je potrebno danas u ovom opasnom vremenu, naučit će dijete u školi, pod uvjetom
da vjeruje učitelju.
A kako će dijete vjerovati učitelju po kojemu se pljuje iz bliza i iz daleka, kojega se javno proziva da radi
malo, loše i da nije stručno osposobljen?! Ove tri neistine koje je netko statistički dokazivao mogu se vrlo
lako osporiti. Postoje doista neke škole u slabo naseljenim krajevima koje se gase i u kojim nema dovoljno
učenika, ali to ipak ne znači da oni koji ondje rade,
ništa ne rade. Školski sat i s jednim učenikom traje 45
minuta. Priprema i za jednog učenika mora biti kvalitetna kao i za njih četrdeset. Osim vidljivoga rada u
razredu, učitelji imaju i niz drugih poslova i zadaća
koji nisu beznačajni i koje su dužni isto tako redovno,
savjesno i dobro obavljati.
Podatak da učitelji nisu dovoljno stručno osposobljeni jednostavno je neistinit, jer u toj djelatnosti radi
najviše osoba s visokom i višom stručnom spremom.
Baš me zanima koliko su stručno spremni mnogi dobro
plaćeni općinski i županijski, gradski i državni čelnici,
činovnici po ministarstvima, zaposlenici po diplomatskim predstavništvima, lobisti i savjetnici kojih ima na
desetine i stotine i za koje se uopće i ne zna što rade.
Učitelj mora biti u razredu i ne može piti kavu i trošiti
na reprezentaciju, kupovati skupe darove za državni
novac, putovati besplatno i imati debele dnevnice na
račun hrvatskih poreznika.
I konačno, tko je to vlastan reći javno da učitelji ne
rade dobro i po kojim to kriterijima sudi?! Ako nešto kod nas zaista vrijedi kao izvozna roba, onda su
to naša školovana, obrazovana djeca i stručnjaci koji
nalaze mjesta i postižu uspjehe po čitavom svijetu.
Briljiraju naši mladi istraživači, pronalazači, umjetnici po najpoznatijim svjetskim metropolama. Njih nisu
obrazovali debelo plaćeni menadžeri, nego potplaćena
sirotinja, učitelji, profesori, znanstveni radnici. A po
njima je tako lako pljuvati, jer su previše uljuđeni da bi
uzvratili slično i također uputili niske udarce.
Tko je to vlastan
reći javno da
učitelji ne rade
dobro i po kojim
to kriterijima
sudi?!
suradnici
javljaju
aktualno
24
www.skolskenovine.hr
ZAGREB
Osnovna škola
Ivana Gundulića
Nova
Zadnja klupa
U jedanaest godina izlaženja
nanizalo se 28 brojeva lista
Č
im je počela nova školska godina novinarska grupa
Osnovne škole Ivana Gundulića u Zagrebu održala je prvi radni sasatanak. Naime, u ovoj pedesetoj
godini postojanja škole namjeravaju izbaciti tri nova broja
školskoga lista Zadnja klupa, dva redovna i jedno prigodno,
i na mađarskom jeziku jer hrvatsko-mađarski razred bilježi
15 godina plodonosnoga rada. Podsjećamo da su učenici
potkraj prošle školske godine predstavili svoje tada nove
uratke pa je uoči Dana škole tiskan novi broj Zadnje klupe.
U 11 godina izlaženja nanizalo se već 28 brojeva. Prvih
je godina list objavljivan jednom godišnje, potom po dva
te zadnjih godina tri do četiri broja godišnje. Od početka
izlaženja list ima stalne rubrike na 20 stranica i umnožavan
je fotokopiranjem, osim 26. broja, koji je objavljen na 32
stranice i potpuno je tiskan u boji te darovan svim učenicima u povodu desete obljetnice izlaženja najdugovječnijeg
učeničkog lista u povijesti škole.
Učenici su pobijedili na likovnom natječaju Gradimo europski Zagreb te je njihov plakat bio polijepljen po gradu
i to je bio valjan razlog da im se posveti zapažen prostor i
u školskom listu. Vrijedno je spomenuti učenicu sedmog
razreda Doroteju Šušak koja se svojim novinskim člancima odavno nametnula u najbolju novinarku Zadnje klupe,
a njezin je osvrt na smotru Lidrana svojedobno objavljen i
na stranicama Školskih novina. Rubrika Od prve do zadnje
klupe - od razreda do razreda na osam stranica smotra je
odabranih učeničkih likovnih i literarnih radova. Isto toliko
stranica ima rubrika Školskih vijesti gdje su učenici opisali
posjete književnika, izlete, natjecanja, učenička predavanja
i druge školske događaje.
Tema broja posvećena je rezultatima ankete o tome što bi
učenici napravili da su predsjednici države, gradonačelnici
ili ravnatelji škole. Na stranici Pročitali smo za vas učenici
preporučuju knjige izvan školske lektire, a u rubrici Učenici putopisci opisan je višednevni školski izlet u Austriju.
Mnogo je zanimljivosti i na dvjema stranicama Glazba,
film, kazalište. Na dvjema stranicama Slikopisa školski su
novinari fotoaparatom zabilježili niz događanja u školi i
izvan škole kratkim, najčešće simpatičnim i šaljivim komentarom. Puno ozbiljnija je stranica Tko pita, ne skita,
gdje učenici iz broja u broj uredniku postavljaju brojna i
raznovrsna pitanja od kojih boli glava.
Istaknimo da i učitelji imaju mogućnosti pisati za školski
list. Glavni urednik Pavao Jerolimov od prvog broja ima
dvije stalne stranice Književnici za djecu i Povijest stripa, a
u najnovijem broju predstavljeni su književnik Mark Twain
i strip junak Koko Bill, odnosno njegov autor Benito Jacovitti. Ravnateljica škole Višnja Reljić opisala je školovanje
malih Mađara u Hrvatskoj, odnosno u OŠ Ivana Gundulića, gdje već nepunih 15 godina djeluje mađarsko-hrvatsko
odjeljenje. Može se kazati da ovaj broj Zadnje klupe ni u
čemu ne zaostaje za pređašnjima, dapače ističe se povećanim brojem stranica i pomno odabranim radovima pa
će zasigurno kod učenika dodatno povećati zanimanje za
novinarstvo i fotografiranje, čega ionako ne manjka u toj
školi.
Podsjećamo da su i učenici osmoga razreda u skladu s
dugogodišnjom praksom u toj školi, objavili fotokopiranjem posebno izdanje kao svojevrsni spomenak i sjećanje
na osam godina svoga školovanja. Sve su rubrike iste kao i
u redovnim izdanjima na 20 stranica, s tom razlikom da su
objavljeni radovi isključivo učenika osmoga razreda. Tema
broja tog izdanja Zadnje klupe naslovljena je Na prekretnici
školovanja, tj. riječ je o upisnoj groznici u kojoj anketom
novinari osmaši istražuju kamo se tko želi upisati, što očekuje od srednje škole, ali i osvrt na kvalitetu dosadašnjeg
učenja u osnovnoj školi.
Posebnost je tog izdanja stranica Vremeplova na kojoj su
navedena imena svih učenika koji su pohađali OŠ Ivana
Gundulića u minulih osam godina te kada su došli ili možebitno otišli iz škole. Na toj je stranici i popis učitelja koji su
im predavali te koji nastavni predmet, od kada i do kada. U
popisu nisu izostavljeni ni svi ostali školski djelatnici. Taj
broj Zadnje klupe osmaši su dobili na dar kao podsjetnik na
lijepe, radosne i ugodno provedene zajedničke dane. Dodajmo na kraju da urednik Zadnje klupe priprema i monografiju povodom 50. obljetnice škole tako će novinarska i
druge školske grupe imati podosta posla u ovoj obljetničkoj
školskoj godini.
O. V.
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
VELIKI BUKOVEC
Osnovna
škola
Informatičko usavršavanje
U
Osnovnoj školi u Velikom
Bukovcu održan je 23.
kolovoza regionalni skup
projekta Informacijsko-komunikacijska tehnologija u obrazovanju (ICT Edu), koji se održava u
suradnji CARNeta, Ministarstva
obrazovanja i Agencije za odgoj i
obrazovanje. Stručnom skupu prisustvovala su 24 nastavnika infor-
matike iz Bjelovarsko-bilogorske,
Koprivničko-križevačke, Krapinsko-zagorske, Međimurske i Varaždinske županije, čiji će zadatak
biti obrazovati učitelje i nastavnike
u svim školama u tim županijama.
Projekt će trajati dvije godine,
a cilj mu je upoznati sve učitelje,
nastavnike, stručne suradnike i
ravnatelje s brojnim informacij-
Sudionici informatičkoga skupa
PULA
B
sko-komunikacijskim sadržajima i
uslugama koje im pružaju MZOŠ i
CARNet. To obrazovanje obuhvaća elektronički identitet, sigurnost
na internetu, interaktivnu ploča za
interaktivno učenje, Nacionalni
portal za učenje na daljinu Nikole Tesle, suradnju i komunikaciju
pomoću interneta te druge teme i
sadržaje.
Voditeljica projekta Renata
Ivanković iz CARNeta, tom je prigodom istaknula važnost informacijsko-komunikacijskih tehnologija i tema obuhvaćenih projektom u
svakodnevnom radu učitelja i nastavnika te njihovu potporu učenicima i roditeljima. Regionalna voditeljica Lidija Kralj iz OŠ Veliki
Bukovec zadovoljna je organizacijom skupa, kvalitetom održanih
predavanja i radionica, a posebno
je naglasila da će takvo obrazovanje zasigurno pomoći učiteljima i
nastavnicima da se bolje snađu u
suvremenim načinima poučavanja
i učenja.
L. K.
Osnovna škola
Monte Zaro
Podizanje plave zastave
udući da Osnovna škola Monte Zaro jedina u
Puli ima međunarodni ekološki status pozvana
je na čak dva mjesta da bi upriličila svečano
podizanje plave zastave, kao međunarodno priznanje
za očuvanje okoliša, a dodjeljuje ga Zaklada za edukaciju o okolišu, plažama i marinama koje zadovoljavaju niz strogih kriterija kao simbol turističke ponude
bazirane na sigurnosti, čistoći mora i obale.
Točno u podne zasvirali su, zaplesali, zapjevali i
recitirali učenici u Tehnomontovoj marini Verudi,
gdje je plavu zastavu podigla pulska sportašica paraolimpijka Jelena Vuković, a nakon toga su požurili
da bi stigli na sljedeće podizanje na Arenaturistovoj
Ambreli. Učenici su s radošću pokazali svoja umijeća
koja su naporno uvježbavali sa svojim mentoricama
učiteljicama: Tanjom Uležić, Lucijom Modrušan, Vesnom Vretenar i Gordanom Ružić Stanojević. Bili su
jako zadovoljni jer su ih domaćini vrlo lijepo ugostili
i počastili. Nakon programa predstavnice Tehnomonta i Arenaturista uručile su zahvalnice mentoricama i
ravnateljici Branki Sironić.
Očuvana tradicija
U toku programa prigodnim riječima se obratio i predsjednik udruge Lijepa naša Ante Kutle istaknuvši važnost provođenja međunarodnog projekta Plave zastave.
Raduju se i budućim pozivima na slične svečanosti.
Lucija Modrušan
ĐURĐENOVAC
Dječji vrtić Jaglac
Djeca uživala u galeriji
Muzejska pedagoginja oduševila je djecu brojnim igricama
Đ
urđenovac je malo mjesto
u srcu Slavonije. Tradicija
predškolskog odgoja vrlo
je duga. Vrtić uz manje adaptacije djeluje i danas u zgradi koja
je 1931. sagrađena za potrebe
predškolskog odgoja. Zaposlenici
ulažu mnogo napora da bi djeci
osigurali ugodnu i poticajnu sredinu, da se osjećaju kao u obitelji.
Velika se pozornost posvećuje likovnoj kulturi. Ove je godine po-
laznica starije skupine Bubamare
Nina Čačić, na natječaju Turističke zajednice Osječko-baranjske
županije Volim Hrvatsku, osvojila
drugo mjesto za svoj rad Zrcalne
kapi kiše.
Pokrenuta je i suradnja s Galerijom likovnih umjetnosti u Osijeku pa je organiziran posjet galeriji djece starijih skupina Pčelica
i Bubamara. Uz stručno vodstvo
kustosice Jasminke Najcer-Sa-
bljak, djeca su sa zanimanjem
razgledavala vrijedne umjetničke
slike i skulpture. Najviše su ih zanimale slike obitelji Pejačević, jer
su im o njima najviše pripovijedale njihove odgojiteljice. Uz sliku
Šest labudova djeca su prepričala Andersenovu bajku. Muzejska
pedagoginja Leonilda Conti-Ribić
oduševila je djecu brojnim igricama. Kroz igre Složi što vidiš, Pronađi detalj sa slike, Puzzle, djeca
su na privlačan način otkrivala
osobitosti umjetničkih djela.
U likovnoj su radionici djeca
crtala slike i izrađivala okvire za
slike. Po vlastitoj su želji birala tijesto različitih oblika, lijepila ga i
uživala u stvaranju okvira.
U suradnji s tvrtkom Unija-papir u vrtiću je realiziran projekt
Papire skupljamo - na izlet idemo. Skupljeno je 4380 kilograma
papira, a zarađenim novcem plaćen je prijevoz djece autobusom u
Osijek. Zahvaljujući zaposlenicima galerije, taj će dan na poseban
način pamtiti polaznici vrtića.
Zdenka Koren
mediji
aktualno
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
Održani 9. kijevski književni susreti
S otvaranja ovogodišnjih Kijevskih književnih susreta
Raznovrsna i
bogata kulturna
priredba
Ovogodišnji književni susreti u Kijevu bili su posvećeni pjesniku
Borisu Maruni, a nazočio im je i zagrebački gradonačelnik Milan
Bandić
K
njiževni susreti u Kijevu, opće-kulturalna je manifestacija različitih, ali i
spojivih medijskih točaka oslonjenih
u prvome redu na književnost. Svake je godine znanstveno-stručni skup o hrvatskom
književniku kojega odredi uredništvo: Krešimir Bagić, Stipe Grgas, Stipan Matoš i Miroslav Mićanović. Osam godina znanstvenostručni skup vodio je Vlado Pandžić, dok je
ovogodišnji, deveti znanstveno-stručni skup
vodio Stipe Grgas.
Kijevski književni susreti održavaju se tradicionalno pod kraj srpnja, ove godine od 23.
do 25. srpnja. Zadnjega dana Susreta na sceni
Doma kulture u Kijevu izvedena je dramska
predstava Cinco i Marinko. Ovaj dar Kijevu
omogućili su Općina Kijevo i Pučko otvoreno učilište Invictus iz Zagreba. Ove godine,
već drugi put, nazočan znanstveno-stručnom
skupu bio je i gradonačelnik Zagreba Milan
Bandić, koji je obećao pokroviteljstvo 10.
kijevskim književnim susretima.
Prvi dan susreta, čijem je otvaranju nazočio i načelnik općine Kijevo Ivan Bajan,
protekao je u pjesničkom druženju kod domaćina u Bajanima i Potoku. Nastupili su
pjesnici Boris Perić, Tomislav Grgo Antičić, Nedjeljko Kovalović-Ždero, Slobodan
Mičević, Esad Jogić, Nikola Petković, Miroslav Mićanović, Krešimir Bagić, Robert
Roklicer, Ankica Svirač, Stipan Matoš,
Joso Teskera Kurbašić, Mato Kavelj, Zoran
Sova, Veselko Srećko Bilić, Fabijan Lovrić,
Stipan Grcić, Vera Stanić, Ante Nadomir
Tadić Šutra, dok je u glazbenom dijelu nastupio Hrvoje Marić.
Drugi dan susreta protekao je u znaku
znanstveno-stručnog skupa posvećenoga
Borisu Maruni, o kojemu su svoje radove u posebnom zborniku objavili Stipan
Matoš, Boris Škvorc, Andrea Zlatar, Ivo
Banac, Krešimir Bagić, Anera Ryznar, Katarina Brajdić, Miljenko Buljac, Jadranka
Nemeth-Jajić/Anđela Milinović, Tomislav
Kuzmanović, Ivan Bošković, Dragan Gligora, Fabijan Lovrić/Gorica Lovrić, Vlado
Pandžić, Nikola Petković i Stipe Grgas.
Znanstveno-stručni skup održan je u Domu
kulture u Kijevu, a u večernjim satima na
Matoševom guvnu ponovno su nastupili
pjesnici i klapa Bonaca.
Nakon završetka znanstveno-stručnog
skupa otkrivena je bista Ivana Raosa, književnika kojemu su bili posvećeni 8. kijevski književni susreti. Bista je rad Stipe Sikirice, a otkrili su je Vlado Pandžić i Vladimir
Raos, koji je pročitao i prigodničku pjesmu
posvećenu bratu Ivanu.
Zaključiti je da kijevski književni susreti
imaju svu raskoš i ozbiljnost manifestacije
koja plijeni, ali i obvezuje svakog sudionika
da se ponovno pojavi u Kijevu, da svoj doprinos manifestaciji koja se trajno pamti.
(F. L. )
25
www.skolskenovine.hr
KARLOVAC: 15. filmska revija mladeži
i 3. four river film festival
Pobjeda ljubavi
i animacije
Ovaj je festival jedina
prigoda u kojoj
Karlovčani mogu uživati
u filmskim projekcijama,
a dijelu djece i mladih
to je i prvi susret s
filmom u kino dvorani
U
Karlovcu je od 9. do 12. rujna, u organizaciji Hrvatskog
filmskog saveza i Kinokluba
Karlovac, održana 15. filmska revija
mladeži i 3. four river film festival, na
kojima su svoje dokumentarne, igrane
i animirane filmove te radove u slobodnom stilu prikazali srednjoškolci iz Bjelovara, Dubrovnika, Gunje,
Karlovca, Krapine, Marije Bistrice,
Osijeka, Pazina, Rijeke, Samobora,
Slavonskog Broda, Splita, Varaždina,
Zadra, Zagreba i Zaprešića, odnosno
iz Belgije, Danske, Italije, Južne Koreje, Kine, Libanona, Litve, Njemačke,
Slovačke, Slovenije, Srbije, Turske i
Velike Britanije.
Na ovogodišnju je Reviju i Festival, nacionalnu i međunarodnu smotru
srednjoškolskog filmskog i video stvaralaštva, prijavljen ukupno 201 rad, a
za službenu je konkurenciju odabran
91 film. Među prijavljenima je bilo
najviše igranih, čak 75 radova, pa 55
animiranih, 38 u kategoriji slobodnog
stila i tek 33 dokumentarna. Reklo
bi se da mladi više vole kreirati svoj
svijet i vizije budućnosti kakvu žele,
nego dokumentirati postojeći, a to je
svakako dobro jer je stremljenje k promjeni svojstveno mladima.
Najavljujemo...
Louisa May Alcot:
Male žene
Nedjelja , 19. rujna
2010., 13,15 - 13,55 sati
Prijevod dramatizacija i režija:
Katja Šimunić
Božićna čestitka stiže slušateljima kroz radio-igru zasnovanu na
romanu američke spisateljice Luise
May Alcott Male žene, romanu o
odrastanju četiriju sestara iz obitelji
March dok u pozadini tutnja rat u
kojemu je njihov otac. Dražesna suprostavljanja građanskog svijeta čijim pravilima pokušavaju ovladati i
ratne stvarnosti koja poručuje da su
vrline skromnost i razboritost, pletu
U Kijevu je otkrivena i bista Ivana Raosa kojemu
su bili posvećeni prošlogodišnji Susreti
Ovogodišnje se događanje filma u
Karlovcu odvijalo pod motom još nema
kina, ali ima filma, jer u gradu na četiri
rijeke, u kojem su nekada postojala četiri kina, danas nema niti jednoga, pa je
Filmska revija mladeži i four river film
festival jedina prigoda u kojoj Karlovčani mogu uživati u filmskim projekcijama, a dijelu djece i mladih je to i prvi
susret s filmom u kino dvorani. Kazališnoj, doduše, ali postoje naznake da
bi za koju godinu moglo doći do promjene, čemu mladi organizatori Revije
i Festivala od sveg srca teže.
Uz sedam služenih natjecateljskih
projekcija održane su i brojne projekcije za djecu i mlade te za odrasle karlovačke filmofile, a posjećenost svjedoči da su zaista željni filma i kina u
svome gradu.
Održana je i tribina o temi Filmom
i mladošću protiv nasilja, na kojoj se
raspravljalo o značenju i porukama
koje nasilje u medijima, posebno u
filmu, nosi mladima, kao gledatljima
ali i kao autorima filmova, a posebnu
nagradu za film koji najbolje govori
protiv nasilja, ustanovljenu ove godine po nazivom Žuta zastava, osvojio
je animirani film Hudud grupe autora
iz Belgije.
Nagradu publike na 15. filmskoj reviji mladeži i 3. four river film festivalu odnijeli su kineski autori za svoj
animirani film Buđenje, a Grand Prix
je osvojio animirani film Poljubac
mačkice grupe autora iz Južne Koreje.
Iduća Revija i Festival održat će se
od 8. do 11. rujna 2011. godine, u Karlovcu.
Duško Popović
HR
Radioigra za djecu
duhovito i nježno ozračje koje kulminira simbolikom Božića na koji
djevojke dobivaju najljepši dar –
povratak oca s bojišta. Režija i dramatizacija Katje Šimunić (koja je
ovaj naslov radila i u teatru), te igri
Leone Paraminski, Dore Fišter, Nataše Janjić, Ane Đurinović, Asje Jovanović, Krešimira Mikića, Davora
Borčića i Borisa Bakala oblikovala
je šarmantnu radio-igru namijenjenu svim naraštajima slušatelja.
RADIO IGRA ZA DJECU VAM
DARUJE KUTIĆ POEZIJE:
Ratko Zvrko: Duga, Grom,
Tri vala, Vodoskok
Redateljica: Jasna Mesarić
RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr
mediji
aktualno
26
www.skolskenovine.hr
WEB
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
KAZALIŠTE
Redateljsko japajakanje
Nikolaj Vasiljevič Gogolj, Revizor, u redateljstvu Jerneja
Lorencija, Dubrovačke ljetne
igre, 2010.
G
Vrijedna internetska
inačica školske lektire
http://lektire.skole.hr
U
mnoštvu internetskih mjesta ispunjenih lektirnim sadržajima,
kvalitetom i opsegom ističu se stranice objedinjene naslovom eLektire.
One su rezultat poticaja Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa,
realiziraju ih CARNet i Naklada Bulaja, a bivaju u potpunosti dostupne
prijavom AAI@EduHR elektriničkog
identiteta (što učenici, studenti i nastavnici imaju ili lako mogu dobiti).
Stranice su u razvoju, s ambicioznim ciljem da – uključujući sve
naslove osnovnoškolske i srednjoškolske lektire – obuhvate više od tisuću domaćih i stranih naslova, književnih djela antologijske vrijednosti.
Zasad, ondje je oko 200 knjiga ili
djela ponajviše hrvatskih autora.
Snalaženje u obilju građe je jednostavno: prijavljeni korisnik odabire
s abecednog ili kronološkog popisa
autora ili djelo. O autorima su dostupni članci s biografskim podacima i
obilježjima njihovih djela, a sama djela (u integralnom tekstu) dostupna su
u tri formata (WEB, FLIP i PDF).
Budući da su stranice multimedijske, neka djela predstavljena su
i audio ili video zapisima, pa posjetitelj može čuti koju pjesmu nekog
autora, odnosno vidjeti segment
scenskog uprizorenja ili filmske
adaptacije kojeg književnog djela.
Uz čitanje na zaslonu računala,
moguć je ispis pojedinih djela ili
njihovih dijelova, pri čemu osobito
valja paziti na odredbe i istaknute
upute glade autorskih prava.
(A. J.)
ogolj (1809.-1852.), genijalni ruski realist, napisao
je (1836.) Revizora, kazališnu satiru koja uvjerljivo i duhovito izruguje vlastodršce i birokraciju na onoj najnižoj, općinskoj razini prije gotovo 200 godina, ali - nikada suvremenije do
danas, kada nailazimo na jednake
probisvijete i lažove (Hlestakov,
lažni revizor) te žene (uglednice!) bez moralnih skrupula.
Mladi redatelj (Jernej Lorenci, Slovenac) dobro zapaža te
naglašeno ističe (ali i dopisuje
Gogolju!) u više osoba njihov
ego: “ja, ja, ja“, ponavljaju te
minorne osobe, svi se žele istaknuti, jednako kao i - sam redatelj. Njegovo redateljsko “ja, ja,
ja“ toliko je puta nametano da je
na svršetku posve izokrenulo i
iznevjerilo smisao prikazivanja
slavne satire. Lorenci prosipa po
pozornici čega god se sjeti, čitavo obilje redateljskih smicalica:
skida glumce gotovo do gola,
penje ih na stolove i stolce, tjera
ih da preskaču prepone, da cijeli
zadnji čin otpjevaju, da se seksaju pred svima, ne bukvalno,
ali - itekako uvjerljivo. To nije
Gogoljev Revizor, nego samo
Slovenčevo JA. Sve što je on
shvatio u Gogoljevu Revizoru te
kako ga je pročitao i predstavio
- svelo se, eto, na vulgarni seks
te na redateljske brojne dosjetke. Sa stajališta mondenog eurokazalištarca, nešto bolje se i nije
moglo ni očekivati.
Počelo je ipak zanimljivo, kao
školsko “interpretativno čitanje“
na satu književnosti, pa glumci
“upadaju“ kao da su na probi...
No, to se uskoro prometnulo u
vlastitu suprotnost; ako se glumci stalno sprdaju s tekstom i smislom mu - ne može biti valjane
glume niti prikaza karakterā, a
ni istinske zabune (na čemu se
temelji zaplet). Glumci se jesu
nasprdali i s nama, i sami sa
sobom, i sa svojim poslom, ali
- takav im je bio zadatak; oni
izvode ono što redateljsko “ja
ja ja“ zamisli, a ne ono što je i
kako je pisac napisao. Od svih
silnih redateljskih domišljancija dobra je ona da se obuku u
plemićko tek kada dođe revizor.
Međutim do tada su - u svečanim svadbenim odijelima, što je
također krivotvorina u kojoj su,
ne posve krivi, sudjelovali: Vilim Matula (rođeni glumac, uvijek “plijeni prostor“, u prijevodu
Ive Pasarića “upravitelj grada“,
valjda - “gradonačelnik“), Nina
Violić (žena mu), Karla Brbić
(kći), Jadranka Đokić (školska
nadzornica), Sreten Mokrović
(sudac), Doris Šarić-Kukuljica
(starateljica), Filip Nola (Dobčinski), Robert Ugrina (Bobčinski), Miha Bezeljak (upravitelj
pošte), Jan Kerekeš (Hlestakov)
i Edvin Liverić (sluga).
U sažetku - ima i nešto dobro:
izgovoren je čitav izvorni tekst
(čak i didaskalije te sve traje
predugo!) pa je tako djelo ipak
predstavljeno, makar kako.
Stijepo Mijović Kočan
GLAZBA
Hrvatska glazbena mladež u sezoni 2010./2011.
Zagrebačke ljetne večeri
Atraktivne večeri
jazza
Koncerti vrhunske
glazbe
u novoj sezoni nastavlja se bogata glazbeno-promidžbena djelatnost Hrvatske
glazbene mladeži u suradnji s kazališnim
kućama u Zagrebu. Programi započinju ciklusom GlazKaz 26. rujna glazbeno-scenskim igrokazom s pjevanjem Vještica Hillary
ide u operu P. Lunda na sceni zagrebačkoga
HNK. U istom je ciklusu 24. listopada na
sceni Kazališta Trešnja na programu glazbeno-scenski igrokaz Veli Jože prema djelu
V. Nazora u režiji Zorana Mužića. U Koncertnoj dvorani Lisinski Zagrebačka filharmonija nastupa 10. studenoga s djelom M.
Ravela Moja majka guska, a o priredbama
za sljedeću kalendarsku godinu više u nekom
od brojeva ŠN početkom 2011. godine, kada
ćemo najaviti i ostala glazbena događanja u
organizaciji HGM u sljedećoj godini.
U ciklusu Sunday nights u VIP Music
Clubu, na Trgu bana J. Jelačića, posjetitelji
će najprije imati priliku 3. listopada slušati
„pjesme iz susjedstva“ u izvođenju HGM
jazz orkestra Zagreb pod dirigentskom palicom Sigija Feigla, a 17. studenoga na istome
mjestu i u istome ciklusu i s istim izvođačima
na programu su Slike s izložbe M. P. Musorgskoga. Božić uz gospel naziv je glazbene
večeri koju HGM jazz orkestar Zagreb priređuje 5. prosinca također u VIP Music Clubu.
Bit će tu još nekoliko atraktivnih gostovanja, primjerice 3. travnja gost na sceni VIP
Music Cluba bit će Andy Haderer, truba, 1.
svibnja dolazi još jedan trubač, Lasse Lindgren, a ciklus završava 5. lipnja, kada će
gost HGM jazz orkestra Zagreb biti ugledni
profesor s Odsjeka za jazz Muzičke akademije u Grazu bas-gitarist Juan Herreros Garcia,
srpnju, na izmaku zagrebačke
glazbene scenske sezone, nadovezuju se Zagrebačke ljetne večeri,
tradicionalni festival (nekadašnje Večeri
na Griču), koji privlači sve više posjetitelja, Zagrepčana i turista, kojih je sve više
u Zagrebu, pa je tako i ovaj festival jedna
od najboljih promocija našega glavnoga
grada.
U utorak, 20. srpnja, u atriju Galerije
Klovićevi dvori, u nazočnosti predsjednika
Ive Josipovića, prisustvovali smo koncertu triju vrhunskih interpretkinja klasične
glazbe. Bile su to Sidonija Lebar, violina,
Jadranka Gašparović, violončelo i Katarina Krpan, glasovir. Za svoj komorni nastup
trio je odabrao program uvijek inspirativnih i romantičnih skladbi Frédérica Chopina (1810.-1849.). Njegove mladenačke
skladbe Introdukcija i Polonaise brillante
za violončelo i glasovir u C-duru, op. 3
izvele su bravurozno svjetski poznata violončelistica Jadranka Gašparović (Zagreb,
1971.) i pijanistica Katarina Krpan, koja
je, također stekla međunarodni ugled po
zapaženim recitalima, nastupima uz simfonijske i komorne orkestre te večeri komorne glazbe. Docentica je na klavirskom
odjelu Muzičke akademije u Zagrebu. Iste
su umjetnice znalački interpretirale i Sonatu za violončelo i glasovir u g-molu, op. 65.
To je posljednje djelo objavljeno za Chopinova života. Nastalo je u teškim okolnostima, nakon raskida devetogodišnje veze sa
George Sand i sve slabijeg zdravlja.
Slijedile su dvije Chopinove Mazurke,
koje je živahno odsvirala pijanistica Ka-
I
Sigi Feigl, predavač na Akademiji za
glazbu i primijenjene umjetnosti u
Grazu, već je nekoliko godina prisutan
na hrvatskoj jazz sceni. Od 2002. godine dirigent je i umjetnički voditelj HGM
jazz orkestra Zagreb
kojega ljubitelji jazza u Hrvatskoj već dobro
poznaju, posebice u Rijeci, gdje je proljetos bio gost Rijeke i tamošnjega područnog
odjela Muzičke akademije u Zagrebu, kada
je s nekolicinom kolega profesora s Muzičke akademije u Grazu sudjelovao na prvome
jazz seminaru organiziranom u Hrvatskoj za
mlade hrvatske jazz glazbenike koji su se pripremali za budući studij na riječkom Odjelu
za jazz Muzičke akademije iz Zagreba.
O ostalim priredbama u organizaciji HGMa čitajte u sljedećem broju.
I. Rodić
U
Jadranka Gašparović, violončelistica
tarina Krpan. Posljednja točka programa
bio je Glasovirski trio u g-molu, op. 8,
koji je Chopin napisao 1828. godine. To
četverostavačno djelo jedini je sačuvani
primjer njegova pisanja za violinu. Tako
se, uz prethodne dvije glazbenice, u izvedbi skladbe uključila i Sidonija Lebar, prva
violina Zagrebačke filharmonije.
Ljubitelji operete imali su dva termina. U prvom su pjevane arije u izvedbi
glazbenika iz Budimpešte, a u drugom
su umjetnici iz Narodnoga kazališta Miškoca, Mađarska, izveli Zemlju smiješka
Franza Lehara, koja je i u Zagrebu odavno
udomaćena. Tim je veći bio izazov publici
da vide djelo u tumačenju umjetnika koji
su iz zemlje njegova nastanka. U Zemlji
smiješka smijeh je i dalje problematičan,
zvuči melankolično.
Milica Jović
mediji
aktualno
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
27
www.skolskenovine.hr
KNJIGE
ČASOPISI
Potvrđen i proširen
značaj
P
Sanja Nikčević:
Nova europska drama
ili velika obmana 2, o
nametanju dramskog
trenda u europskom
kazalištu i neobičnoj
sudbini teatrološke
knjige
Leykam international
Zagreb, 2009.
Knjiga dr.
Sanje Nikčević
obračunava
se s nametnutom estetikom
snobovskih,
ali vladajućih
lažnih umjetnika u europskom kazalištu
otkraj prošle godine pojavilo
se drugo dopunjeno i prošireno izdanje knjige prof. dr.
Sanje Nikčević, prosvjetne trudbenice s osječkog sveučilišta. U
Uvodu drugom izdanju autorica
objašnjava kako je došlo do ove
knjige: “... rukopis sam napisala
jer više nisam mogla trpjeti da izlazim frustrirana iz kazališta, a da se
svakog onog tko se usudi tu frustraciju izreći - javno izvrijeđa kao
zaostalog desničara. Nemam ništa
protiv da ljudi vole različite stvari,
ali imam protiv kad me uvjeravaju
da je samo jedno genijalno u kazalištu, makar sva publika pobjegla
prije kraja predstave...“
Knjiga je tada, prije pet godina,
dobila nagradu “Petar Brečić“, a
mediji su - uz rijetke iznimke, poput Školskih novina, u kojima je
osvrt na knjigu izišao pod naslovom Knjiga prekretničkoga značaja, jer ona doista to i jest - napali i nju i one koji su joj nagradu
dali i sve koji su je hvalili...
U proširenom izdanju te knjige
autorica je iznijela kakvi su odjeci
te knjige bili u Hrvatskoj i u svijetu;
neobično brojni i uglavnom iznimno pozitivni. Iznosi i što je dopunjeno te čime je knjiga proširena.
Rijetko je koja knjiga u novije
vrijeme imala tako buran i toliko
značajan odjek kao ova. Među
inozemnim odjecima (uz one pozitivne autorica donosi i negativne, što je dobro, jer se tako mogu
uspoređivati jedni i drugi tekstovi,
a svjedoči i o autoričinu intelektualnom poštenju) bilježim ovaj
naslov: “Sofija 2008.: Kongres
svjetske udruge kazališnih kritičara ili pobuna protiv bezrazložna
nasilja na scenama.“
Pobunu kritičara (nipošto svih,
ima i onih trendovskih, pomodnih, premladih, nekompetentnih,
s nekim drugim interesima, a ne
kazališnim i estetskim, itd.!) izazvalo je dvojako iskazivanje nasilja u kazalištu: ono doslovno,
tjelesno ili seksualno, i drugo - još
strašnije - nasilje nad umjetničkim
djelima koja postaju najobičniji
“predlošci“, kao da su podlošci
u cipeli. Knjiga dr. Sanje Nikčević doista je pridonijela tome da
su se pogledi na kazališnu kritiku
značajno promijenili, da su se kazališni kritici u donošenju svojih
sudova osamostalili od nametnute
estetike snobovskih, ali vladajućih lažnih umjetnika.
Što, dakle, donosi Nova europska drama ili velika obmana?
Donosi poglavlje o odnosu pisca
i redatelja, protjerivanje pisaca s
pozornice te ponovno pokazivanje potrebe za njim, s brojnim
primjerima. Drugo poglavlje
upoznaje nas s britanskim trendom nasilja u kazalištu te treće
kako je to postalo “nova europska drama“. Četvrto poglavlje
glasi Značenje za europsko kazalište ili sve ima svoje posljedice,
a peto Realizam ili redefinicija
temeljnih ljudskih vrijednosti.
Šesto je Kako odoljeti pritisku
ili što je dobro u vlastitu dvorištu, sada nadopunjeno epilogom
iz 2009. - Nova europska drama
danas ili što je ostalo od trenda
nakon pet godina. Ostao je “nastavak borbe za piščev glas“ i
“sveopći vapaj za emocijom“,
među inim.
Doista - knjiga prekretničkog
značaja!
Stijepo Mijović Kočan
Riječi kao srebrn
most
Ljiljana Kabić,
Srebrn most,
pjesme za djecu
Hrvatsko kulturno
društvo Napredak
Split, 2010.
Umirovljena
učiteljica mostovima riječi
spaja dječji svijet sa svijetom
odraslih
Na velikoj rijeci stoji srebrn
most / Po njemu se šeta neki čudan gost… Dvostih iz pjesme Čudan gost nosi u sebi svu simboliku
koju imaju riječi kao snažne poveznice između svjetova. Da su
riječi toliko moćne da mogu povezati dva naizgled nespojiva svijeta, dječji svijet i svijet odraslih,
dokazuju nam stihovi iz nove pjesničke zbirke splitske pjesnikinje
i umirovljene učiteljice Ljiljane
Kabić. Što je to ispunjavalo dječje
snove nekada, a što ih ispunjava
danas? Ima li neka nit koja povezuje sve dječje snove, bez obzira
na to u kojem vremenu žive? Što
mogu učiniti odrasli da ispune njihova maštanja, ali i da dječji život
obogate pozitivnim vrijednostima? Odgovore na sva ta pitanja
nudi pjesnikinja u ovoj zbirci.
Ciklus pjesama Dječji smijeh i
suze sadrži stihove o djetinjstvu,
o vremenu bezbrižnih dječjih maštanja, ali i strahova pred novim
i nepoznatim. Žele biti shvaćeni i
prihvaćeni jer: odrasli se varaju,
naše brige ne znaju…
Živahni životinjski svijet dio je
pjesničke zbirke koji se tematski
naslanja na jednu od ranije objavljenih knjiga Ljiljane Kabić i pokazuje autoričinu sklonost basni
kao književnoj vrsti. Tako i u pjesmama iz ovoga ciklusa nalazimo
narativne elemente isprepletene s
lirskim doživljajem svijeta. Pjesnikinja zna koliko je snažna dječja potreba za novim spoznajama
pa im nesebično nudi ono što će ih
odgojno obogatiti: Pogledajte ove
naše / Izmorene grube ruke / A vi
cvrčci jest’ bi htjeli / I bez rada i
bez muke. (Cvrčci i mravi)
U ciklusu pjesama Veličanstvo
prirode autorica nam nudi spoznaju da samo u suglasju čovjeka
s prirodom pronalazimo sklad.
Priroda nas (kao brižna majka)
hrani, umiruje, tješi. Ponekad
nam nudi i prijateljstvo: Prijatelj
joj mjesec sjajni / Posjeti je svake
noći / Raduje se baka s njime / Od
sutona do ponoći. (Baka i prijatelj
Mjesec)
Tematska raznolikost, ritmičnost stihova i snažna emocionalnost glavne su odlike poetskoga
svijeta Ljiljane Kabić. Neki su
njezini stihovi protkani narativnošću (Marko i barka), a neki imaju
elemente zagonetke (Nestašni lutalica). Završni stihovi protkani
su vjerskim motivima, kao dokaz
da je najveća čarolija upravo ono
što je nevidljivo i nedodirljivo.
Želim da mali čitatelji u ovim
stihovima otkriju svu njihovu čaroliju i da onaj čudan gost s početka ovoga teksta donese u njihove
snove “usred žarkog ljeta snijega
pune grane“.
Divna Šušić
školskom muzeju 27. svibnja
prošle godine. Natalija Mihelčić
(Kočevje) piše o pedagoškim
programima u Pokrajinskom
muzeju Kočevje i na kraju Kristina Gverić predstavlja izložbenu i pedagošku djelatnost
Hrvatskoga školskog muzeja u
2009. godini.
Anali za povijest
odgoja
Godišnjak Hrvatskoga
školskog muzeja, vol. 8 .
Zagreb, 2009.
U
z 150. obljetnicu rođenja
poznatoga američkoga filozofa, psihologa, pedagoga i
socijalnoga reformatora Johna Deweya, Vlatko Previšić u
opširnijem članku predstavlja pedagošku misao i praksu
ovoga uz Jeana Piageta najpoznatijega zastupnika jedne
nove (neklasične) reformne
pedagogije na prijelomu 19. i
20. stoljeće. Neven Hrvatić u
svome članku istražuje povijest
odgoja i obrazovanja Roma u
Hrvatskoj, a Mira Kolar piše o
pokušaju osnivanja Oblasne
gospodarske učiteljske škole u Križevcima 1928. godine
i razlozima koji su doveli do
gašenja i postojeće Učiteljske
škole četiri godine kasnije. Vladimir Strugar donosi fragmente iz učiteljskoga rada Antuna
Radića opisujući njegovo učiteljevanje od 1892. do 1919.
godine u ondašnjim kraljevskim
velikim gimnazijama u Osijeku,
Požegi, Varaždinu i Zagrebu.
Monika Govekar−Okoliš, s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta
u Ljubljani, piše o nacionalnim
pokretima među slovenskim
srednjoškolcima u 2. polovici
19. stoljeća, dok Smiljana Zrilić,
Katarina Ivon i Slavica Vrsaljko,
sa Sveučilišta u Zadru, istražuju
doprinos pedagoškoga časopisa Zora stručnom usavršavanju
učitelja.
Valja podsjetiti da je Zora
bila prvi pedagoški časopis u
Dalmaciji čiji je izdavač bila
Učiteljska škola u Arbanasima,
a izlazila je od 1884. do 1889.
godine. Ivo Perić piše pak o
dalmatinskim pedagoškim listovima koji su izlazili u Šibeniku.
Višnja Rajić bavi se razvojem
privatnih škola u primarnom
obrazovanju u Hrvatskoj dok
Manon Giron iznosi kroniku Zabavišta Družbe sv. Ćirila i Metoda u Lovranu koje je djelovalo
od 1911. do 1920. godine. Koraljka Posavec donosi biografiju znanstvenoga istraživača
i pedagoškoga pisca prof. dr.
Ante Vukasovića, u povodu 80.
obljetnice života i 60. obljetnice
pedagoškoga djelovanja, a Mladen Tancer (Maribor) predstavlja pedagoški profil poznatoga
slovenskoga pedagoga prof. dr.
Franceta Strmčnika, također u
povodu 80. obljetnice rođenja.
U rubrici Muzeji i muzejska
pedagogija Maja Šojat−Bikić
bavi se problemom digitalizacije hrvatskih muzeja, a tu je
i prilog austrijskoga muzealca Hartmuta Prascha Muzej u
okolini kao mjesto doživljaja, a
članak je zapravo njegovo predavanje održano u Hrvatskome
Acta Iadertina
Časopis Odjela za
filozofiju, Odjela za
pedagogiju i Odjela za
sociologiju Sveučilišta u
Zadru, vol. 6.
Zadar, 2009.
Č
asopis Acta Iadertina, zapravo godišnjak, u broju
za prošlu 2009. godinu donosi
nekoliko zanimljivih članaka s
područja pedagogije, filozofije
i sociologije. Ana Proroković,
Zlatko Miliša i Antonio Knez u
zajedničkome članku istražuju
radne vrijednosti i zadovoljstvo
poslom s obzirom na neka sociodemografska obilježja zaposlenika, kao što su, primjerice,
spol, dob, stručna sprema,
mjesečna primanja i radni staž.
Analiza rezultata istraživanja je
pokazala kako je u hijerarhiji
radnih vrijednosti zaposlenih
dominantnu važnost imaju materijalna kompenzacija i socijalna sigurnost.
Zora Zuckerman Itković i Daliborka Kolak u svome radu razmatraju osnovna obilježja vezana uz problematiku zlouporabe
alkohola kod adolescenata koji
pohađaju srednju strukovnu
školu. Istraživanje je provedeno u Školskom centru za strukovna zanimanja grada Viteza,
u Bosni i Hercegovini, na uzorku od 200 učenika, a dobiveni
rezultati pokazuju izrazito zabrinjavajuću sliku konzumacije
alkohola od strane učenica i
učenika nama susjedne države. Rozana Petani i Jerka Mijić bave se percepcijom mladih
glede poštivanja prava djeteta
u obitelji, odnosno autori istražuju kako sami adolescenti procjenjuju poštivanje svojih prava
u obitelji. Mirela Tolić u svome
članku istražuje semiotiku medija s ciljem da pokaže kako su
ta istraživanja nužna u razotkrivanju političke indoktrinacije
i medijske manipulacije. Marija
Buterin u svome članku istražuje koliko je razredno−nastavno
ozračje važno za afirmaciju interkulturalizma.
Od ovoga broja časopis Acta
Iadertina člankom (objavljenim dvojezično, na hrvatskom
i engleskom) Obrazovni diskurs
dječje računalne kulture u kontekstu konstrukcije društvene
zbilje kojemu je autorica Erika
Masiliauskiene sa Sveučilišta
u Siauliaiu (Litva), započinje i s
međunarodnom suradnjom.
Priredio: I. Rodić
izaktualno
proπlosti
28
www.skolskenovine.hr
PRIJE
150
Grdne i strahovite posljedice postaju za djecu i za učionicu iz toga, ako neizpunjava učitelj svoje dužnosti točno,
koje mora izpunjavati pod školskim vremenom. Bila bi najveća, najgadnija i preziranja najdostojnija brezsviestnost od
učitelja, - koji, pravo rekavši toga čestnoga imena nebi bio
vriedan – kad bi on dužnosti, koje pod naukom školskom
nabludjavati ima, pogazio, povriedio, zanemario i najmanje, te ih neizpunio posve točno i savjestno; kad nebi svaki
časak školskoga vremena upotriebio na dobro sebi povjerene mladeži; kad bi pod naukom ikojeg se drugog posla latjao, izim obučavanja; dalje kad bi skupociene časove školske bezsviestno protepao s čim drugim, osim što mu raditi
nalaže sveta dužnost, ili kad bi zahtjevao od svoji učenika,
da mu pod školskim vremenom kopaju ili plieve u vrtu, da
mu čuvaju malu djecu, paze na živad ili pčele, da mu čiste
štalu, nose vodu, dvore gospoju suprugu itd. itd. Imade nas,
bratjo učitelji, svakakvih poslenikah i dangubah u vinogradu, u razsadnjaku Gospodnjem, koji i tako učiteljuju brez
obzira na sviest i dužnost. (M. Stojanović)
Napredak
Br. 23 / 1. rujna 1860.
PRIJE
100
OBLJETNICE
GODINA
Ima svakakvih učitelja
GODINA
Br. 7-8 / kolovoz 1910.
Čudnovati prijedlog
U jednom školskom časopisu, koji urednik i vlasnik nije
mogao u vrijeme praznika redovito izdavati, jer sigurno
nije imao vremena za to, našli smo pored ostalih čudovišta i jedan prijedlog, koji pripada u područje našega lista,
pa ćemo se s toga razloga ukratko na nj osvrnuti. Tim se
prijedlogom traži, da bi koje naše učiteljsko društvo predložilo, neka vlada izda naredbu, prema kojoj bi se svako
dijete podučavalo najviše u onom predmetu, za koji pokazuje osobiti dar, a bude li koje dijete iz nekoga predmeta
n. pr. iz matematike nesposobno, neka svejedno prijeđe
u više godište, budući da i onako ne će taj predmet nigda
potpuno znati, pa se prema tomu ne će s njim ni služiti u
životu. (...)
Da taj časopis sam sebe ne obmanjuje praznim riječima,
morao bi vidjeti, da je pučka škola općenita, pa da ona
podaje ono, što svakomu treba i što mora znati. Pučka škola nije nikakav stručni zavod, ona samo izgrađuje najširu
osnovku potrebnu svakomu čovjeku, da se mogne daljnim
obrazovanjem razvijati u svim mogućim pravcima. (...)
Hrvatski učiteljski dom
Br. 18 / 20. rujna 1910.
Pernica Aurora
Na školskoj izložbi izložila je marna učiteljica Danica
Jerand svoju “patentovanu“ pernicu, koju je nazvala “Aurora“. Ukusna pernica sadržaje poklopac, koji se dade rastaviti i služi kao ravnalo s mjerilom, a ujedno se može
tako namjestiti, da pernica posluži i kao naslon za knjigu.
U pernici je smješteno i malo računalo sa staklenim kugljicama na svilenoj niti, koje se dade lijepo složiti u samu
pernicu. Ova je stvarca vrijedna preporuke.
Škola
Br. 9 / rujan 1910.
Maria Montessori
(1870.-1952.)
Dijete je tajna koju treba
otkriti
Priredila
Štefka Batinić
U prvom je
planu
pedagogije
Marije
Montessori
individualnost djeteta
- njegove
potrebe,
talenti i
sklonosti
Kakva bi trebala biti škola?
Kakova treba da je naša škola u buduće? Treba da učimo svakoga učenika najviše ono, što on najlakše može
naučiti, što najradije uči, valja ga učiti onako, kako on to
najlakše shvaća. Time postaje škola djetetu najmilije mjesto, a tako i učitelju. Razumije se, da mi ne mislimo, da
je sadanja škola valjan okvir za ovakav rad. Ta u našoj
školi uče se samo riječi, sve se uči na pamet iz knjige. U
sadašnjoj našoj školi može se doznati samo to, tko ima
dobru memoriju, tko nema, tko lakše uči naizust, tko teže.
Drugo ništa ne možete u današnjoj našoj školi doznati. A
to je preusko polje za sreću učeničku. Valja što više života
uvesti u školu, a kako da se to učini, o tome govorimo u
članku o školi s pomoću rada.. (...)
Preporod
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
Maria Montessori s
dječakom u dječjem
domu u Rimu
J
edna od rijetkih žena u povijesti pedagogije, čiji pedagoški koncept od
početka 20. stoljeća kad je nastao ima
svoje sljedbenike do današnjih dana, talijanska je liječnica i pedagoginja Maria
Montessori. Rođena je 31. kolovoza 1870.
godine u Chiaravallu kraj Ancone. Bila je
jedino dijete u dobrostojećoj i naobraženoj
obitelji koja se tri godine nakon njezina
rođenja preselila u Firencu, a zatim 1875.
godine u Rim. Roditelji su željeli da im se
kći posveti učiteljskom zvanju, ali je Maria
već kao tinejdžerica navijestila svoj atipičan životni put. S trinaest godina upisala se
u tehničku školu koju su u pravilu pohađali
samo dječaci. Odustala je od prvobitne želje da postane inženjerka, pa se upisala na
medicinski fakultet i 1896. godine postala
prva žena u Italiji sa sveučilišnom diplomom. Iste je godine uspješno i dojmljivo
zastupala Italiju na međunarodnom kongresu žena u Berlinu.
Nakon studija radila je na odjelu dječje psihijatrije Sveučilišne klinike u Rimu.
Duboko dirnuta stanjem i sudbinom mentalno zaostale djece koja su boravila na
klinici, odlučila je nešto poduzeti. Odgovore na neka stručna pitanja potražila je
u radovima dvojice francuskih psihijatara
Jeana Itarda i Eduarda Seguina, a zatim je
i sama istraživala mogućnosti i načine rada
s takvom djecom. Bila je uvjerena da je rad
sa “slaboumnom“ djecom pedagoški a ne
medicinski problem.
Na pedagoškom kongresu u Torinu 1899.
godine pokušala je senzibilizirati stručnu
javnost za probleme odgoja i obrazovanja
mentalno zaostale djece,
nakon čega je od tadašnjeg talijanskog ministra
prosvjete dobila zaduženje da u Rimu održi seriju
predavanja za učiteljice
o pedagoškom rada s takvom djecom. Bio je to
početak rada medicinskopedagoškog instituta kojeg je vodila dvije godine.
U tom je razdoblju razvila
specijalni didaktički materijal za nastavu jezika i
matematike.
Godine 1901. ponovno
se upisuje na sveučilište.
Slušala je predavanja iz
antropologije, psihologije
i pedagogije da bi se pri-
PRIJE
50
Veliko slavlje u Malom
Lošinju
U nedjelju 11. o. mj., svečano je u okviru proslave
Dana mornarice otvorena u Malom Lošinju srednja pomorska škola koja je zapravo nastavak “Nautike“ osnovane već 1835. god., u kojoj je diplomiralo 4.592 pomorska kapetana. Pomorske tradicije Lošinja su velike, jer
već 1844. godine Mali Lošinj ima 5.300 stanovnika, dva
brodogradilišta, 130 jedrenjaka duge plovidbe, a Veli
Lošinj sa 2.700 stanovnika 30 jedrenjaka duge plovidbe,
pa je u to doba Lošinj najjači pomorski centar sjevernog
Jadrana. Te je iste godine lošinjski kapetan Ante Bušanić, prvi u tadašnjoj Austriji, uspostavio pomorsku vezu
između Trsta i Bombaja u Indiji lošinjskim brigantinom
“Joakim“.
U toj stoljetnoj lošinjskoj pomorskoj tradiciji govorio
je na otvorenju direktor Lošinjske plovidbe Smiljan Lukanović, pošto je predsjednik NO Općine Vjekoslav Galjanić pozdravio goste i mnogobrojne građane Lošinja.
Otvorenju su prisustvovali pored mnogih istaknutih ličnosti, i admiral Mate Jerković, komandant JRM, Vicko
bližila otkriću tajne djeteta. Studij je završila 1904., a tri godine kasnije započela
je novi svojevrsni pedagoški eksperiment
koji će se pokazati iznimno uspješnim i
koji će joj donijeti svjetsku slavu. Naime,
u siječnju 1907. godine u siromašnoj rimskoj radničkoj četvrti San Lorenzu otvorila
je Dječju kuću (Casa dei Bambini) i tako
dobila priliku da svoj pedagoški koncept
usavršava u radu sa zdravom djecom.
U prvom je planu pedagogije Marije
Montessori individualnost djeteta - njegove potrebe, talenti i sklonosti. Potrebno je
maksimalno poštivati tempo i ritam igranja,
odnosno učenja djeteta, njegovati njegovu
prirodnu radost učenja te tako podupirati
njegovo samopouzdanje i samostalnost.
Djetetu treba pružiti mogućnost razvoja u
primjerenom i pripremljenom okruženju prostorno prilagođenom i intelektualno poticajnom (Montessori pribor).
Već 1909. godine objavljeno je prvo izdanje knjige o metodi Montessori (Il metodo della pedagogia scientifica). Nekoliko
godina kasnije pojavit će se i prijevodi na
druge europske jezike. O pedagogiji Marije
Montessori piše se u pedagoškoj periodici,
a dvadesetih godina širi se i njezin utjecaj
na pedagošku praksu. Godine 1929. osniva u Amsterdamu međunarodnu udrugu za
pedagogiju Montessori AMI (Association
Montessori Internationale), koja i danas
djeluje. Putovala je po europskim zemljama, Americi i Indiji, držala predavanja i
pridonosila recepciji svoje pedagogije širom svijeta. Pratio ju je sin Mario, tajno
rođen 1898. godine za vrijeme njezine veze
s kolegom liječnikom Guiseppeom Montesanom. Do svoje sedme godine odrastao je
s dadiljom na selu, a zatim su ga poslali u
internat u Firencu. Majka ga je posjećivala,
ali je tek kao odrastao saznao pravu istinu.
Maria Montessori umrla je u Noordwijku,
u Nizozemskoj, 6. svibnja 1952. godine.
Pedagoški koncept Marije Montessori
kao alternativni pedagoški model živi u
praksi već čitavo stoljeće, a renesansu doživljava sedamdesetih godina 20. stoljeća.
U Hrvatskoj se o Montessori metodi prvi
put piše u Napretku 1912. godine, a zatim
u više navrata u razdoblju između dvaju
svjetskih ratova, kada se javljaju i malobrojni pokušaji njezine primjene u pedagoškoj praksi. U posljednjem desetljeću
20. stoljeća pedagogija Montessori kao
dio, doduše skromne alternativne pedagoške ponude, vraća se u Hrvatsku.
GODINA
Krstulović, član Izvršnog vijeća Sabora, Franjo Širola,
predsjednik NO Kotara Rijeka, Milan Slani, narodni poslanik, Kazimir Jelovica, predsjednik Kotarskog sindikalnog vijeća, direktor Pomorske škole u Bakru i Više
pomorske škole u Rijeci i mnogi drugi.
Školske novine
Br. 28 / 16. rujna 1960.
Nova škola u Drveniku kod
Makarske
Sredstvima od 14 milijuna dinara počeli su mještani Drvenika u Makarskom primorju, izgradnju školske
zgrade. Posao je već prilično odmakao, pa su građevinski radovi uglavnom dovršeni.
Drveničani se nadaju, da će njihova škola biti potpuno
gotova iduće školske godine. Tada će se moći govoriti i
o otvaranju osmogodišnje škole, jer sada djeca iz Drvenika idu u Osmogodišnju školu u Gradac, koji je dosta
udaljen.
Nova škola gradi se u neposrednoj blizini novog naselja, koje se izgrađuje za stanovnike ugrožene od odronjavanja jednog masiva kamena u Biokovu.
Školske novine
Br. 28 / 16. rujna 1960.
πkolski
æivot nekoÊ
aktualno
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
Zbivanja i osobe iz stvarnog školskog života, zrcaljeni u pojedinačnom doživljaju i svijesti, često su bili
poticaj i tema raznovrsnih tekstova,
od beletrističkih opisa i memoarskih
zapisaka do publicističkih članaka
i analitičkih rasprava. Usporedno s
tim sadržajima, nerijetko i nasuprot
njima, oblikovale su se teorije i norme bolje škole, onakve kakva bi ona
trebala, mogla ili morala biti.
Da bismo osvijetlili bogatstvo, raznolikost pa i proturječja naše školskopedagoške baštine, za ovu rubriku
odabiremo ulomke tekstova koji ilustriraju stanje stvari kakvo je bilo, s
jedne strane – u zbilji i praksi, s druge strane – u teoriji i normama.
Osnova temeljnih pravilah
javnoga obučavanja za
Hèrvatsku i Slavoniu [1849.]
Priređuje Anđelko Jelin
P
otrěboća, koju duboko osětjamo, jest, da
se u javno obučavanje znatne proměne,
znatna poboljšanja, te narodni pravac
uvede. Dèržavne je vlade zadatja i dužnost u
porazumljenju sa dèržavnim saborom i polag
odobrenih po njemu načelih posla se tog ozbiljno latiti; to zahtěva ne samo važnost predmeta za cělo družtvo gradjansko, već i dužnost
svakomu, ma i najsiromašnjemu dèržavljaninu
pružiti prilike, te kèrčiti putove na prosvětu i
svestrano narodno izobraženje.
Nu, dočim děržava u nastojanju oko prosvěte i izobraženja pojedine svoje dèržavljane
podupire i podpomaže, te potrěbna na to srědstva pruža, mora ujedno ipak uvěk sloboda
dèržavljanah, te osobito pravo obitelji ostati
svetinja, u koju se bez skrajne nužde dirati nesmie.
Imadu se u tom obziru u nas znatne i mnogostrane težkoće provaliti. Po duhu priašnjega jošte věka udarajuće, i nemalo posve nenarodno
ustrojenje naših učionah zahtěva iz obzira na
sadašnji věk i probudjeni narodni duh znatnie
proměne i korake, koji budu li onim plodom
urodili, kog izgledamo, višelětno će tekar izkustvo dokazati; dovoljan broj věštih i sposobnih
učiteljah se tek pripravljati mora; znatnih trěba
novčanih žèrtvah. No čvèrsta ipak je nada, da
će slobodom i probudjenim narodnosti duhom
ojačena snaga naroda, te oduševljenje za čast
i srěću premile domovine, uvidivši neobhodnu potrěbu tih žèrtvah, sve zaprěke i težkoće
nadvladati.
Za da se pogibelji, koje naglo preinačenje za
vas koliki narod opreděljenoga sustava školskoga za sobom vodi, bezkrajno neumnože,
najshodnije će biti, da, mimoidući mnogi važni predlog, takove samo nove glavne predloge
ustanovimo, kojih je valjanost drugdě u takovih okolnostih, koje našim naliče, izkustvo jur
potvèrdilo i dokazalo.
Osnova ova sadèržava samo glavna pravila
sustava javnog obučavanja; pravila ova obširnie izradjenim sustavom školskim, službenim
upravljanjem, te naknadnimi naredbami k
savèršenosti privesti i u život staviti, zadatja
će biti odgovorne dèržavne vlade; nu da se to
izvede, jest, da kako s vrěmenom samo moguće. Najveću će k tomu pomoć pružati krěpko
sudělovanje učiteljskoga stališa.
Pravila ova javnog obučavanja u mnogoj struci u těsnom su savezu sa budućim
dèržavnim ustrojenjem naše domovine, kao n.
pr. s uredjenjem županiah, kotarah i obćinah,
sa sistemom obćega poreza i t. d., te iz toga
uzroka imadu se mnoge u ovoj osnovi točke
samo kao pogodbene (hipotetičke) smatrati.
U
sustavu javnog obučavanja sačinjavaju
I-vu, te ujedno najvažniu stranu pučke
učione; jer njihova je zadatja izobražavati dèržavljane u onih znanostih, te one pružati sposobnosti, koje u naprědak nijednomu
dèržavljaninu uzmanjkati nesmiju. Dočim je
u najnovije doba po ukinutju svake podčinjenosti neuki naš puk nadziranja i rukovodjenja
gospodskoga lišen, te većom stranom sam sebi
ostavljen, dočim će vas narod u zakonotvorstvu
udioničtvovati; zahtěva buduće blagostanje i
srěća domovine, da se ni napori, ni žèrtve neštede, za da se svimkolicim dovoljna prilika pruži
k onom izobraženju, bez kojega ni čověk kao
slobodan član domovine dostojno sebe vladati
nemože, te svako se pravo u golo protuslovje
pretvori. U tu svèrhu je kod nas ponajprie potrěbno: da se broj učionah, te grane podučavanja
u njih umnože; da se ovim posve narodni pravac
dade; da se věštii učitelji priprave, te obstojećim
jur ozbiljna prilika k višjem izobraženju pruži;
da se ovih stališ poboljša, verigah zavisnosti
od svakog inog, osim školskog poglavarstva,
oprosti, te time na višji stupanj uglednosti stavi; napokon da se vèrhovno upravljanje pučkih
Osnova temeljnih pravilah javnoga obučavanja za Hèrvatsku i Slavoniu, objavljena
u Narodnim novinama 1849. godine, rani je (po nekima i prvi) pokušaj samostalnog,
cjelovitog, suvremenog i svjetovnog hrvatskog školskog zakonodavstva. Priređena je
za javnu raspravu te raspravu i donošenje u »dèržavnom našem saboru«. Nije, nažalost,
postala hrvatskim službenim propisom jer je, nakon oktroiranog ustava, carskom odlukom iz travnja 1850. hrvatski sabor bio raspušten
učionah pověri muževom, koji imadu dovoljno
u tome obziru izkustvo, te od svake ine, osim
školske vlasti, nezavisni, važnomu se pučkomu
odhranjenju posve žèrtvovati mogu.
S
tranu II-gu javnog obučavanja sačinjaju
srědnje učione; ove su stranom učione
posebnih naukah, kojih je zadatje za pojedine u dèržavnom životu poslove pripravljati;
stranom su pako takove, koje k višjemu svestranom izobraženju priliku i sredstva pruže. Ove
stražnje děle se opet u dvě vèrsti: pèrva sastoji
iz učionah gramatičnih i slovničnih (nižjega gimnazija) i liceuma (višjega gimnazija); dočim
drugu vèrstu sačinjavaju gradjanska i realna
učiona. Poglavita razlika obiuh sastoji u tom,
da pèrve stare klasičke jezike i njihovu književnost kano bitni živalj i temelj izobraželnja
upotrěbljavaju; dočim su druge vèrsti učione
živućimi jezici i njihovim knjižestvom, osobito
pako materinskim jezikom zanimaju.
Razdeljenje ovo zahtěva sadašnje stanje i cěla
dogodovština europejske izobraženosti. Dočim
se naime uslěd prvoga znatni dio dèržavljanah
putem živućih jezikah i književnosti na višji
stupanj izobraženosti dovesti može; zahtěva
druga, da se za ne manji dio dèržavnoga žiteljstva stara književnost kao temelj zadèrži i upotrěbi, za da se izobraženju nepodrěže korenje, iz
kog ono rastiaše, na kom do sada čvèrstvo stoji,
te iz koga inače ne naknadnu hranu dobiva.
Svèrsti shodno postupanje u tom naukah
predmetu, kad se ono, svake jednostranosti i
pedantičke okorělosti prosto, ne samo strogim
i suhoparnimi teoretičkimi slovnice pravili bavilo, nego u učioni jur do ozbiljnoga čitanja
klasičnih dělah dotěralo bude, hitro će nadvladati onu mèržnju i hladnost, koja se je u novije doba prama toj naukah struci kod gděkojih
pojavila.
Kod uredjenja obe vèrste ovih učionah slědeća su načela za pravila uzeta:
1. Obe vèrsti moraju priliku k ozbiljnoj svestranoj
izobraženosti pružati, te s toga se osim jezikoslovja s ostalimi obćimi znanostmi, naime: matematikom, prirodoslovjem i dogodovštinom baviti.
2. Obćenitostju naučnih predmetah izbavit će se
izobraženje osobito onih učenikah, koji iz učionah
druge vèrsti, t. j. gradjanskih i realnih proizlaze,
od one jednostranosti, koju tekničkim pravcem
dobivaše; te time će se dostići, da izobraženji stališi neće više glede načina njihova izobraženja,
kao dosada, u dvě razlučene klasse razděleni biti.
3. Obe vèrsti učionah imaju ujedno učenike za visoke sebi srodne učione pripravljati.
4. Svaka ipak vèrsta tih učionah neka, koliko je
moguće, sačinjava stanovitu, u sebi savèršenu
cělost, i neka u izobraženju učenikah donle dotěra, da ovi sposobni, te ozbiljnimi znanostmi obskèrbljeni stupe u praktični život.
5. Iz jedne vjèrsti učionah u drugu prelaziti neka
bude, koliko moguće, slobodno.
III
-a te ujedno poslědna strana u sustavu zavodah javnog obučavanja jesu
sveučilišta i umětnost ili teknički
zavodi. Razdělenje ovih osniva se na istoj medjusobnoj razlici, koja takodjer děli poglavito
dvě vèrsti srědnjih učionah, kano temeljnih pripravilišta za ove.
Za sjedinjene sveučilištah s tekničkimi zavodi, ako ćemo savèršena sveučilišta i savèršene
tekničke zavode imati, neima nikakove važne
potreboće praktične. Ako bo se i predavaju u
obih stranom isti predmeti, nu ipak je u načinu predavanja i postupanju na obih stranah
bitna razlika; pa dočim to sjedinjenje i zaradi
pomanjkanja dovoljnoga města u istom stanju
tako lasno moguće nebi bilo, nebi se time ni
mnogo pomoglo onim, koji bi želili, da oba zavoda zajedno polaze. Z druge bi pako strane tim
sjedinjenjem obih tako velikih tělesah něšto od
one slobode kretanja i razvitka izčeznulo, koja
je svakomu izmedju njih za dostignutje posebne svoje svèrhe neobhodno potrěbno. Dočim
naime neima nade, da bi se za sve strane naše
više od jednoga sveučilišta, te jednoga tekničkoga zavoda uvesti moglo, možemo na jednom
i drugom znatni broj učenikah izgledati.
U osnovi za utemeljenje i uredjenje budućega našega sveučilišta imadu, osim svestranog
obzira na posebna zahtěvanja slavjanske naše
narodnosti, za priměr služit austrianska, kako
će se z nova urediti, te zatim inostrana sveučilišta, i to poradi one uzajamnosti, u kojoj
moraju slični zavodi iz znanstvenoga gledišta
uvěk stojati.
S
veučilišta su ponajprie zavodi podučavanja i najvišeg izobraženja. Od velike
dakle važnosti, da se njima takov pravac
nenametne, koj bi mogao glavnoj ovoj zadaći
štetu naněti.
Svèrhi shodno upravljanje kojega znanstvenoga zavoda iziskuje podpuno i svestrano
znanje, te praktično izkustvo, i može se stoga
mirnom savěstju samo rukama u tom věštih
muževah pověriti. Neposrědno upravljanje
takovih znanstvenih zavodah, koji po naravi
svojoj trěba da imadu mnogobrojnije tělo višje
izobraženih učiteljah, može se, kako izkustvo
uči, najsigurnie istomu tělu učiteljah, pod nadzorničtvom višjega u tom věštoga nastojničtva
i javnog mněnja pověriti.
Premda o obučavanju i izobraženju
dèržavljanah brinuti se i nastojati osobito
dèržavnoj vlasti pravo i dužnost pripada, što se
njoj bez velike štete svih oduzeti niti nebi moglo; nu ipak iskreno udioničtvovanje i krěpki
upliv tako pojedinih osobah, kano i većih družtvah jesu osobito glede pučkih učionah od velike
znamenitosti. Z toga, premda se obskèrbljivanje
svih javnih učiteljah iz dèržavne pěneznice radi
jednostavnosti upravljanja čini najprikladnie,
ipak, za da se ono udioničtvo uzbudi, shodno se vidi, da se učione pučke i gradjanske za
učione obćinah, ostale pako srědnje, te visoke
učione za deržavne zavode proglase i smatraju,
nu tako, da u pomanjkanju silah kod pojedinih
obćinah dèržavna pěneznica u pomoć priteče.
Po tom se ne bi obćinam dozvoljavalo, da manje čine, nego što je strogo potrebo, ne bi im
se ipak branilo više učiniti; pa na to bi nukalo i
opominjalo ono osvědočenje, da se u tu svèrhu
učinjene žèrtve doprinašaju u ime vlastite domaće koristi. Ima li se pako za utemeljenje i
uzdèržavanje najvišjih u ovih kraljevinah učionah, t. j. sveučilišta i tekničkoga zavoda, novčana pomoć od ukupne carstva austrianskoga
vlade zaiskati, te time se isti zavod vèrhovnomu
nadzorničtvu iste ukupne vlade podvèrći? – visět će od budućeg odnošenja kraljevinah ovih
prama rečenoj ukupnoj vladi, te dèržavnoga našega sabora u tome obziru zaključka.
Koji će se upliv općinam na učitelje i upravljanje pučkih učionah dati, zavisit će u raznih
općinah od stupnja izobraženosti dotičnoga
puka; upliv će ovaj, i morat će s vrěmenom
rasti.
D
očim pučke učione, te gimnazia u nas
samobitne proměne i znatna poboljšanja iziskuju, ostale vèrsti srědnjih učionah, te visoke učione tekar se u život uvesti
moraju.
Osnovu ovu odsěk prosvěte banskoga věća
dèržavnom trojedne kraljevine saboru podnaša;
nu ujedno prie toga putem takodjer tiska u narod šalje, za da se u tom poslu vèrstnim i sposobnim muževom staza pruži, po kojoj svoja
u tome obziru mněnja, te naroda želje izraziti
mogu. Javna bo koja naredba onda će samo velikim i blagotvornim uspěhom uroditi, ako se,
iz duha istoga naroda proizišavša, s mněnjem
takodjer najvèrsniih i najrazumnijih izmedju
naroda sudarala bude.
29
www.skolskenovine.hr
Neke odredbe Osnove
§1.
Dèržava smatra za svoje pravo, no
ujedno za svetu svoju dužnost, da se za
obučavanje mladeži obojega spola brini,
i obučavanje ovo tako srědstvom javnih
učiteljah sama poděljiva, kao takodjer,
da nad njim, na koliko bi se po privatnih
osobah poděljivalo, bez uvrěde ipak obiteljskih prava bdije.
§2.
Svi roditelji i zastupnici (tutori) siroitčadi
dužni su děcu svoju ili pověrenu si sirotčad u onih bar naucih podučavati ili podučavati dati, koji će se u naprědak u pučkih
učionah predavati.
§3.
Mladež može se podučavati: 1. u krugu
obitelji; 2. u privatnih i 3. u javnih učionah.
§4.
U krugu obitelji može se mladež u svake
vèrsti naucih podučavati; nu mladež kod
kuće obučavana dužna je:
1. Najkasnije po izpunjenoj dvanaestoj
godini u javnoj kojoj učioni javnomu se
izpitu podvèrći, za da dokaže, je li u naucih, za javne pučke učione prepisanih, sa
dovoljnim uspěhom podučena. U slučaju,
ako se dovoljan uspěh pokazao ne bi,
mogu se roditelji i zastupnici děce obvezati, da nastoje nedostatak naukah, budi
nastavljenim privatnim podučavanjem,
budi u javnih nedeljnih i opetujućih učionah, izpraviti i nadopuniti.
2. Za da se takova děca u javnu koju učionu primiti mogu, moraju javnim izpitom
dokazati, da su za istu učionu potrěbite
predběžne znanosti jur pribavila.
3. Isto tako, da se strogi izpiti na visokih
učionah, ili dèržavni izpiti, koji se takodjer na nauke visokih učionah protežu,
položiti mogu, potrěbno je, da izpitom tim
podvèrći se želeći kroz izpite, ili javna svědočanstva dokažu svoju věšatinu i izobraženje u onih naucih, koji se na predtečnih
pripravljajućih učionah predavaju.
§7.
Javne učione děle se u nižje ili pučke,
srědnje i visoke učione. Pučkih učionah
zadaća jest obučavati u svem onom, što u
naprědak znati svakomu je dèržavljaninu
neobhodno potrěbno. Visoke učione bave
se strogo znanstvenim izobraženjem, na
koliko se ovo u obće u učionah postići
može; visoke te učione jesu sveučilišta, i
visoki teknički zavodi. – U srědnjih učionah mladež stranom pripravlja se za visoke učione, stranom za razne onakove u
gradjanskom životu poslove, koje više iziskivaju izobraženje, nego što je ono, koje
se u pučkih učionah dostići može, bez da
bi ipak nuždu onoga strogo znanstvenoga
pravca osětjali, kojim visoke učione udaraju. – Takove jesu gimnazia, gradjanske,
realske i ine razne vèrsti posebne (specialne) učione.
§8.
U pučkih učionah mladež obučava se
bezplatno. – Ima li se pako u srědnje i visoke učione kakova, i kolika na pose školarina uvesti? opredělit će naš dèržavni
sabor.
§14.
Da pučke učione svèrhu svoju postignu, neka se dužnost polazenja učione
za onu děcu, koja dalje od ovih učionah
išla nebudu, od navèršene 6. godine do
12. opreděli, od 12. pako do 15. godine
neka bude obvezana neděljne učione polaziti […]
§24.
Platja ima se učiteljem onolika opreděliti, da oni prosti od svih inih prečećih ih
poslovah sve svoje sile jedino i izklučivo
javnomu obučavanju, te uz to kod seoskih
učionah jedino jošte službi organistah
žèrtvovati i posvětiti budu mogli, a pri tom,
da oni istom platjom tako sebe, kano i,
poslě kako su se jur několiko godinah u
službi učiteljskoj sa dobrim uspehom bavili, cělu takodjer obitel městnim razměrjem pristojno, bez težkih za život i hranu
skèrbih i neodvisno od samovolje pojedinih članovah obćine uzdèržavati uzmognu. Usuprot zahtěvat će se od učiteljah,
da se oni izključivo te posve zvanju svome
žèrtvuju; naročito pako pod nikakvimi uvěti
dopustiti se neće, da bi oni ujedno službu
zvonarah, ili seoskih bilježnikah obnašali. Kolika pako da može biti polag ovoga
pravila najmanja platja, to ima opreděliti
dèržavni naš sabor. […]
§25.
Za podporu učiteljah u izpunjavanju
svojih dužnostih iznemogavših, za njihove
udove i sirotčad utemeljiti će se za naše
kraljevine posebni učiteljski zavod penzie, koi će se na godišnjih prinescih svih
učiteljah osnivati. Svaki izmedju učiteljah
dužan je kod toga udioničtvovati.
pisma
aktualno
30
www.skolskenovine.hr
Nedoumice
O izjednačenju
radnoga staža na
65!
Bila sam šokirana i još sam u
šoku!
Krajem godine navršit ću šezdeset
godina života. Tek s 23 godine radnoga staža u društvenom sektoru i vrtiću,
konačno sam se zaposlila u osnovnoj
školi. Dakle, prije točno 15 godina ja
sam se ponovo rodila, toliko mi je značilo to zaposlenje u školi, što sam oduvijek željela, za što sam se školovala i
što sam voljela. Jednim dobrim dijelom
za to su zaslužni i moji prvi učitelji koji
su tu ljubav davno prenijeli na mene.
Bila sam sretna. Osmijeh i zadovoljstvo
nisu silazili s mog lica. Učenici su toliko
radosti unijeli u moj život da mojoj sreći
nije bilo kraja. Imala sam puno strpljenja za njih, a posebno su me oduševljavali daroviti koji su imali svoj cilj i uvijek težili doznati više. Bilo je i slabijih,
ali budući da ne postoje dva ista čovjeka na ovome svijetu, tako nema istih ni
među djecom.
Kako je vrijeme odmicalo, postupno
sam upoznavala sve čari učiteljskoga
poziva. Koliko je samo truda bilo potrebno uložiti pripremajući se za djecu
da bi se svaki sat odradilo na najvišoj
razini?! Koliko strpljenja, obveza, seminara, stručnih usavršavanja, dvostrukih sjednica i po petnaestak godišnje
na dvjema školama, kolika korelacijska
planiranja, usklađivanja po HNOS-u,
dvostruka dežurstva, što znači dežurstvo dva dana u tjednu cijele školske
godine. Biti na hodnicima, na propuhu i
istodobno paziti i učenike koji ti nisu na
oku, koji su skloni ozbiljnijim nestašlucima negdje u kutu. Opominjati ih, a pri
tom ostati hladan i sabran i ne reagirati
na njihove eventualne provokacije, neposluh i inaćenja.
Usporedno s tim, sve ove godine polako sam upoznavala i sve čari dječjih
nestašluka i onih ponašanja koja prelaze granicu dobrog ukusa, gdje više
nema ni govora o normalnom kulturnom ophođenju učenika prema učeniku, a sve dalje i učenika prema učitelju.
Generacije su se znatno promijenile.
Djeca su sve slobodnija, bez radnih
navika, ne donose osnovni pribor za
rad, nemaju strpljenja u radu, često se
ponašaju kao da su došla na mjesto
gdje će se samo dobro zabaviti, a ne
učiti te njegovati i stjecati osnovne ljudske vrijednosti koje im očito nedostaju,
a toliko su potrebne za život. Znaju za
sva prava djece ovoga svijeta, ali svoje
obveze još nisu svladala.
Ploče na ulazu u školu dodijeljene
školama kao mjestu za nultu toleranciju nenasilja, bodu me u oči i pitam se
pri svakom ulasku u školu, čemu one
služe. Je li to samo ono što nas svakodnevno podsjeća na to da to da jako
želimo pa će nam se onda to možda
i jednom ostvariti. Bilo kako bilo, sve
se promijenilo. Nisu više isti učenici,
onakvi s kojima je bila uživancija raditi,
nisu više isti učitelji. Za vrijeme odmora
u zbornici samo se žalimo jedni drugima na ekstremna ponašanja pojedinih
učenika i što sve doživljavamo na nastavi. Nisu više isti ni roditelji, a nisam
više ni ja ista. I ja sam se promijenila.
Unatrag pet godina počeli su zdravstveni problemi, a na kraju treba priznati da sa šezdeset godina nemam
više ni toliko snage, a ni strpljenja stišavati ih kad hoću nešto objasniti, a oni
si dopuštaju, bez pardona, bez imalo
srama, reći sve što im padne na pamet, pariraju mi kao da su na nekakvoj
parlaonici, a ne na nastavi. Ne slušaju,
bezobrazni su jedni prema drugima,
često i psuju, često im se ne da raditi,
a najčešća je reakcija: ja to ne znam, ja
to ne mogu, bez da bi pokušali barem
malo se potruditi napraviti nešto dobro
kako bi naučili biti kreativniji, strpljiviji,
uspješniji.
Ali, kako uvijek ima sreće u nesreći
i u svakom zlu neko dobro, tako ima i
razreda gdje je zaista zadovoljstvo ući,
odraditi još jedan sat, napuniti baterije
koje će se već sljedećeg dana ili sata
potpuno istrošiti u nekom problematičnom razredu nakon kojeg ćete se osjećati poput iscijeđena limuna. I tako iz
dana u dan, iz stresa u stres. Ja sam na
odlasku, a mojim mladim kolegicama i
kolegama trebat će puno sreće, snage
i puno živaca da bi ostali prisebni i bili
u stanju odgajati i obrazovati nove generacije, ako izdrže do 65. godine života. Ili će i oni osjetiti jednoga dana da
više nisu spremni za nove nadolazeće
generacije. Da, želim im puno sreće.
Trebat će im!
Budući da krajem godine navršavam
60 godina, moja dokumentacija za mirovinu je u pretkompletiranju. Službenik koji radi na tom poslu nije mi izračunao iznos mirovine, barem okvirno, da
bih znala što me čeka, jer kako kaže,
vodi se rasprava o izjednačenju radnoga staža na 65 te da je moguće da to
bude još ove godine. To bi značilo da
ove godine neću moći ostvariti starosnu mirovinu. Bila sam šokirana!
Oni koji to pričaju i predlažu, bez
uvrede, ne znam imaju li zdrav razum.
Možda je to izjednačenje moguće u nekim profesijama, ali u radu s djecom,
u tako specifičnom, stresnom poslu iz
dana u dan, kako može žena, majka i
učiteljica dati isto sa 65 godina kao i u
mlađim godinama radnoga staža? I još
značajnije pitanje - gdje će uopće raditi
i gdje se zaposliti oni mladi učitelji koji
su tek završili fakultet? Već sad, prilikom opredjeljenja u koju školu nakon
osnovne, djeca se pitaju što upisati. Ne
razmišljaju o tome što bi željela upisati,
nego se pitaju što upisati da bi se sutra
mogla zaposliti. Ne pitaju li se to možda
s pravom? Sve ovo je samo moj prilog
raspravi, ako je uopće bude, zato jer
znam da nisam jedina koja tako misli!
Irena Perić, Zagreb
Razmišljanja
Kozmetički
popravci ili
radikalni zahvat?
Naša je reforma zamišljena
u prošlovjekovnom ozračju, a
tradicija se svodi na klišeje
Definitivno se svijet promijenio. Ubrzano se radi na kloniranju ljudi. Čovjek
iz Kristova vremena je nestao! Žalosno, ali očito više nema Tvorca. Čovjek je konačno sam svoj (i drugima)
postao stvoritelj - u laboratoriju. Suvremene ljude stvoriti bez greške na svoju sliku i priliku, je li to moguće? Ideja
je zanimljiva i primamljiva, ali - suluda.
Svi smo dio svijeta koji ubrzano srlja
kroz bespuća i neizvjesnost. No, nemamo druge. Idemo i mi, ali kamo?
Možda (sve) to i nije važno. Važno je
da je školstvo konačno dotaklo najnižu
točku organizacijske atrofije.
Znamo da školska nastava i shema
novoga nije uspjela već u startu. Ovu
reformu teško da itko može hvaliti,
situacija je bez izgleda za dobro. Hrvatska kriza školstva ne može se više
svladavati parcijalnim kozmetičkim popravcima. Potrebno je korjenito novo,
a novo se može provesti (samo) intervencijom novoga (zdravog), a ne politikom podobnih staraca. Nedvojbeno
je to rezultat pedagoškog (i političkog)
sljepila odgovornih. Izlazak iz ove situacije je nova reforma s novim idejama
i stavovima!
Bilo je dosta eksperimentiranja.
Mi smo tu u zaostatku za Zapadom i
broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010.
svijetom uopće. Naša je reforma zamišljena u prošlovjekovnom ozračju,
a tradicija se svodi na klišeje. Novo
mora biti otvorenije, jasnije i neopterećeno klišejima staroga. No, naše je
školstvo zastarjelo i u dubini skriva silnu prisutnost dekadencije. Dakako, to
je paradoks, jer samo suputnik zna da
ima puta. Zato smo zalutali i ne znamo
kamo idemo. Zagovaranje novoga, a
raditi po starom, pogrešna je taktika.
Najnovija reforma naše škole skup je
zastarjelih ideja, stavova i pogleda.
Način na koji je strukturirano hrvatsko školstvo ne može zadovoljiti ni
obrazovnu ni odgojnu funkciju. Dakako, mi smo previše očekivali od reforme, a dobili smo (ili ćemo dobiti) vrlo
malo (i loše). A drugačije i ne može biti
uz te famozne komisije (vijeća) koje se
znaju samo međusobno nadmudrivati.
Često čujemo da se moramo ugledati
na europske zemlje. Rješenje, međutim, ne dolazi od drugih, iluzija je da će
se pojaviti neki novovjekovni Herbart,
Komensky ili Makarenko.
Vrlo je hrabro koketirati s novim na
posudbi tuđih ideja. Naši reformatori
škole ne nude ništa ni novo, ni originalno, ni u didaktičkom (i pedagoškom),
ni u tehničkom smislu. Pa, ako se već
ugledamo na Zapad i pokušavamo se
osloboditi Balkana (u sebi i oko sebe),
odbacimo napokon stare i prepoznatljive šablone. Nije baš utješna, ali je
istinita konstatacija da mi nismo organizirano društvo, već frustrirano u kojem vladaju podobni.
Montaža pedagoga i zastarjelog znanja gubi na didaktičkoj i pedagoškoj
logici. To je prošlost. Kopiranje tuđeg
hrabar je pokušaj uvođenja novoga, ali
to je ujedno prodaja roga za svijeću.
Dakako, tim se ne postiže ništa, to je
(uzalud) utrošeno vrijeme i novac.
Moramo spasiti školstvo od eutanazije, pod hitno. Sutra je već kasno.
Prosvjetnom politikom bave se ljudi
(stručnjaci) koji imaju višak ambicija
i manjak znanja. Dominacija klanova
je očita. To je mentalna slika hrvatske
budućnosti (i u školstvu) kakva nam
se nudi reformom. Umjesto naprijed,
mi se vraćamo! Naši kreatori reforme
ostaju uvijek vjerni tradiciji (uhodanog
puta), uz koji su odrasli i formirali se.
Stoga, probudimo se i što prije potražimo kvalitetne ljude (stručnjake) i ideje.
Marko Obradović, Slatina
Paradoksi
Tko zapravo krši
zakon?!
Ravnatelj škole u kojoj radim, ali
i inspekcijska služba, tvrde da
moraju postupiti tako te mi savjetuju da pravdu tražim na sudu,
zato što oni zakon čitaju, a ne
tumače ga
Poštovani, pišem vam kao jedinom
časopisu u Hrvatskoj koji se bavi školskom problematikom. Učitelj sam povijesti i zemljopisa u jednoj zagrebačkoj
osnovnoj školi koja gubi učenike, a time
i broj sati u nastavi. Iz tog će razloga jedan od tri zaposlenika iz aktiva učitelja
povijesti i zemljopisa izgubiti pola ili čak
cijelo radno vrijeme, ovisno odluci Ministarstva obrazovanja. Zakon o radu ne
daje jasne kriterije prema kojemu bi poslodavac mogao odrediti tko će dobiti
otkaz, a tko zadržati posao. Rašireni je
običaj da otkaz ili umanjeno radno vrijeme dobije zaposlenik s najmanje staža koji je posljednji došao raditi u školu,
premda postoje i drugi kriteriji.
U mojoj je školi riječ o kolegici koja je
povjerenica Sindikata hrvatskih učitelja
te se poziva na članak 249. Zakona o
radu koji štiti sindikalne povjerenike od
otkaza. U tome je podržava sindikat
koji je stavio veto na ravnateljevu odluku da ju iskaže kao tehnološki višak.
Ako bi se doista primijenio taj članak,
upravo bih ja izgubio posao ili dio sati
kao radni višak. Ravnatelj je ovih dana
zapravo već obavijestio Gradski ured o
tome da sam ja višak za pola radnoga
vremena.
Nakon konzultacije s brojnim odvjetnicima i pravnim službama, došao sam
do zaključka da sam u takvom slučaju
zaštićen i ja prema članku 5. istoga zakona koji štiti zaposlenika od diskriminacije prema bilo kojem kriteriju, kao i
po članku 247. koji štiti članove sindikata i one koje sudjeluju u sindikalnim
djelatnostima, ali im također onemogućuje da budu u povlaštenom položaju o
odnosu na nečlanove i na one koji ne
sudjeluju u sindikalnim djelatnostima.
No, držim da je obavljanje poslova sindikalnog povjerenika upravo to sudjelovanje u sindikalnim djelatnostima, a
te djelatnosti, držim, ne stavljaju kolegicu u povlašten položaj u odnosu na
mene.
Članak 107. Zakona o radu određuje
kriterije prema kojima se nekome može
ili ne može otkazati ugovor o radu. Nigdje se kao kriterij ne spominje sindikalno povjereništvo. Dakle, ono nije kriterij
prema kojemu bi netko mogao zadržati
posao, odnosno netko drugi izgubiti jer
nije sindikalni povjerenik. Također sam
stekao dojam da bi se selektivnom primjenom članka 249. u ovom slučaju
kršio Zakon o suzbijanju diskriminacije,
kao i Ustav. Jasno mi je da striktnom
primjenom tog članka sindikalni povjerenik ne može dobiti otkaz, ali prema
drugim navedenim člancima još ga
manje trebam dobiti ja. Cilj je spomenutoga članka 249. zaštititi sindikalnog
povjerenika od pritisaka poslodavca, a
ne osiguravati mu povlašteni položaj.
Ravnatelj škole u kojoj radim, ali i
inspekcijska služba, tvrde da moraju
postupiti tako te mi je savjetovano da
pravdu tražim na redovnom ili Ustavnom sudu, zato što oni zakon čitaju, a
ne tumače ga. Mogao bih ovdje upitati
zašto se čita upravo članak 249., a ne
drugi relevantni članci, te bih mogao
dodati da je čitanje bez tumačenja
zapravo nemoguće, ali krenimo dalje.
Članak Zakona o radu koji štiti sindikalnog povjerenika od otkaza temelji
se, kako sam doznao, na Konvenciji
135. Međunarodne organizacije rada iz
1971. godine. U prvom članku te konvencije piše da sindikalni povjerenik
ima zaštitu od otkaza temeljenog na
položaju i aktivnostima sindikalnog povjerenika, dok u našem Zakonu o radu
u članku 249. nema ni traga takvom
obrazloženju! U kanadskom zakonu o
radu, pak jasno piše da zaposlenik ne
može dobiti otkaz zato što je sindikalni
povjerenik.
Držim da je riječ o manjkavosti našega Zakona o radu koju bi svakako
trebalo ispraviti. No, isto tako držim da
sam oštećen čak i prema sadašnjem,
manjkavom i proturječnom Zakonu o
radu, kao i prema drugim, spomenutim
zakonima. Držim, također da su ovim
činom narušena moja građanska prava. Pitam se: 1. Je li sindikatima doista
u interesu provoditi članak 249. Zakona
o radu bez obzira na sve ostale članke
istoga zakona, kao i na druge zakone
koji se bave tim pitanjima? 2. Stvara li
se kasta povlaštenih sindikalnih dužnosnika koji će imati veća prava u odnosu
na ostale zaposlenike? 3. Zašto sustav, kojega sam trenutno žrtvom, uopće forsira takvo bizarno i nepotpuno
tumačenje zakona koje, zapravo znači
njegovo kršenje?
Hvala na pažnji i razumijevanju.
Zabrinuti učitelj
Ivan Marijanović, Zagreb
Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.

SRCEM U POHODE - Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

Dobar projekt s puno vrijednih rezultata

KAKO DO USPEŠNE ŠKOLE? - Педагошки факултет :: Бијељина

GODIŠNJI PR - JU Osnovna škola Harmani 1

DARUJMO ŽIVOT PRVA ŠKOLA U HRVATSKOJ U KOJOJ JE

Press release 15. travnja 2014 - Građanski odgoj i obrazovanje

Zašto je cool nositi nož ili bokser u školu?!

овдје

Sažetak rezultata istraživanja

Trajno poboljšavanje rada odgojno-obrazovnih

prijave za škole 2014/2015

Model CPD odgojitelja, nastavnika i stručnih suradnika u BiH

upisna područja grada zagreba