Rijec urednice Moje tijelo je Sadržaj moje tijelo HIPOHONDRIJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Dinamika savremenog života, vječita žurba za uspjehom i visokim životnim standardom ili pak bivstvovanje u osakaćenim i konformistički nastrojenim društvima kao da su u drugi plan potisnuli činjenicu koliko je ustvari važno imati kvalitetan bioritam. Ovakav način života je u naša srca uvukao ubjeđenje da je ljepota bitna pod svaku cijenu, pa se tako često jurnjava za savršenim izgledom okonča u bolesti. Koliko zapravo poštujemo svoje tijelo i imamo pravedan odnos, kako prema fizičkom tako i psihičkom zdravlju? U jednom od prethodnih brojeva Živjeli smo u skladu s prirodom. U novom, 17. broju, preventeenovci vam donose 16 članaka koji propituju i kritički posmatraju odnos prema tijelu i to ne samo kroz njegovu fizičku manifestaciju. Naše tijelo je naš hram, bitno je brinuti se o njemu, održavati ga funkcionalnim. Tek kada spoznamo šta sve naše tijelo može, spoznamo i njegovu ljepotu. Niko mu neće nikad posvetiti toliko pažnje koliko mi sami. Zato ga čuvajte i njegujte sebe kao zdravu jedinku. Kako ne bih zaboravila, red je da vam se predstavim. Moje ime je Olja. Od Ivana preuzimam kormilo i sa Preventeenom, preventeenovcima i svima vama koji nas redovno i neredovno čitate, plovim dalje ka sigurnim obalama. Teme ćemo vam i dalje približavati na otvoren način te pokušavati da vam pokažemo pravac koji osvjetljava neke ne tako lijepe strane života, ali daje saznanja o istima i mogućnosti da ih izbjegnete. Želim vam ugodno čitanje 2 Olja FUNKCIONIRANJE MUŠKOG I ŽENSKOG MOZGA. . . . . . . . 5 S druge strane zrcala. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 Fizička (NE)kultura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 Oči su naše ogledalo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Muškarac u kozmetičkom salonu?.. . . . . . . . . . . . 13 GRICKANJE NOKTIJU NIJE SPORT.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 stilovi odijevanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 Pad - The Fall (2006.). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 ROMANTIčNI EGoIST. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .20 Od slova satkana .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 TATTOO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Zdravo tijelo i religija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 9 mjeseci iščekivanja ili patnje?. . . . . . . . . . . . . . . . 28 Brza lekcija iz anatomije.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 Ne smiješ to! Pa ti si žensko / muško!. . . . . . . . . . 31 IMPRESUM Odgovorni: fra Stipan Radić, ravnatelj HKO Kruh sv. Ante; dr. vlč. Šimo Maršić, povjerenik za pastoral mladih Vrhbosanske nadbiskupije; s. Magdalena Schildknecht, direktorica UG NARKO-NE Glavna urednica: Olja Latinović Uredništvo: Ivona Piplica-Parać, Andrea Mijatović Redakcija: Amina Tucak, Amir Berbić, Ana Soldat , Dajana Mišković, Dajana Sučić, Irena Fišić, Irena Jonjić, Kristijan Lasić, Maja Santai, Milica Cvijetić, Minja Mijatović, Nevena Gluhović, Slaven Đukić, Tamara Vučetić, Tarik Kovač Lektorica: Irena Ljevak Projekt koordinatorica: Andrea Mijatović Tehnička asistentica: Aida Brdar Nositelji projekta: HKO Kruh sv. Ante; Ured za mlade Vrhbosanske nadbiskupije; EMAUS; FRAMA; UG NARKO-NE Fotografije: Arhiv UG NARKO-NE, www.deviantart.com Dizajn i DTP: Selma Fočo - TRIPTIH, Sarajevo Tisak: Štamparija Svjetlost - Fojnica d.d. Fojnica ISSN 1840-2461 KONTAKTIRAJTE NAS: Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE, Josipa Vancaša 21/2, Sarajevo, Bosna i Hercegovina tel/fax: +387 (0)33 223-285 | e-mail: preventeen@narkone.org | www.narkone.org strucni kutak Hipohondrija? Bolest koje nema. Za ovaj broj Preventeena prenosim vam tekst dr. Zlatka Crkvenčića sa portala www.hrsvijet.net. Što je hipohondrija? Kako dolazi do hipohondrije? Hipohondrija je oblik psihičkog poremećaja koji kod osobe izaziva osjećaj da boluje od jedne ili mnoštva tjelesnih bolesti. Takve osobe sasvim normalne i uobičajene tjelesne podražaje, kojima većina ostalih ljudi ne posvećuje preveliku pozornost, tumače kao nenormalne, ugrožavajuće, opasne, pa čak i kobne za njihovo zdravlje. To izaziva veliko psihičko opterećenje, tj. intenzivan hipohondrijski strah. Smatra se da nastanku hipohondrije prethode organske bolesti u obitelji (posebno bližih članova) ili samih bolesnika, neprestana izloženost raznim manjim ili većim stresovima u obitelji ili na radnom mjestu, a posebno ako život obiluje neuspjesima. Za razliku od mnogih drugih bolesti, hipohondrija podjednako zahvaća oba spola. Najčešće se javlja u doba adolescencije. Hipokrat i Freud Tko su hipohondri? Povijesno gledajući, bolest je bila poznata još u doba grčke medicine te je opisuje i Hipokrat. Od tog doba, pa sve do početka 19. stoljeća vjerovalo se da je bolest smještena ispod rebrenih lukova (hipohondrium), odakle joj potiče i ime koje je zadržano do danas. Razovarala sam sa prijateljicom Z. J. (25) koja pomalo naginje ka hipodondriji. Evo što mi je odgovorila kada sam je pitala je li hipohondar Hipohondrija je tijekom povijesti gotovo uvijek povezivana s nekom drugom bolešću, depresijom ili konverzivnom neurozom (histerijom). Poznati bečki psihijatar, osnivač psihoanalize Sigmund Freud, hipohondriji je dao samostalnost u uzročno-posljedičnom smislu i smatrao je tzv. aktualnom neurozom. Ne mislim da sam baš hipohondar, ali činjenica je da sam niz godina previše strepila nad svojim zdravljem. Možda je to neki profil ličnosti, možda posljedica mnogih boravaka u bolnici koje sam doživjela kao prilično traumatična iskustva, ali sigurno se bojim bolesti i njezinih posljedica više nego drugi. Hipohondar razmišlja uvijek unaprijed (ako pojedem ovaj sendvič prljavim rukama tko zna kakve ću bak- preventeen 3 strucni kutak terije unijeti u organizam, u najboljem slučaju mogu dobiti neku stomačnu infekciju). Uglavnom je teško živjeti opterećen stvarima o kojima većina ljudi ne razmišlja. Potpora okoline ne postoji jer svi misle da si malo blesav, ali ne možeš si pomoći. Radije blesav, nego bolestan! Dakle, ja sam hipohondar u smislu prevencije, ne očekujem da ću dobiti neku tešku, neizlječivu bolest, samo malo više nego drugi unaprijed mislim o svom zdravlju i kako više nikad ne želim dospjeti do bolnice. Jesi li hipohondar? - Imaš pretjeran strah od određene bolesti? - Zabrinut/a si činjenicom da mali simptomi ukazuju na ozbiljnu bolest? - Učestalo posjećuješ doktora/icu radi konsultacija u vezi s određenim simptomima? - Opsesivno čitaš o temama koje se tiču zdravlja? - Često provjeravaš puls i krvni tlak? - Uvjeren/a si da imaš neku bolest nakon što si o njoj čitao/la ili slušao/la? 4 preventeen Prema rezultatima ankete provedene u Velikoj Britaniji, koju je ispunilo više od 750.000 ljudi, pokazalo se da žene češće glume bolest i prije odu na pregled, za razliku od muškaraca, koji najčešće imaju veći prag boli te trpe duže i više. Dajana Mišković FPN, Sarajevo MUŠKOG I ŽENSKOG Uz očite vidljive tjelesne razlike, znanstvenici dokazuju postojanje i suptilnijih razlika između muškaraca i žena koje se odnose na funkcioniranje njihovog mozga. Upravo to razlog je što muški i ženski mozak različito procesuiraju jezik, informacije, emocije, znanja... Uz pomoć stručne literature i interneta pokušala sam doznati sličnosti, odnosno razlike, u njihovu funkcioniranju. Kako funkcionira muški, a kako ženski mozak? Dok je za jedne retoričiko pitanje, za druge je to prava debata. Naime, o ovoj temi znanstvenici imaju podijeljene stavove; jedni smatraju da je razlika ogromna, a drugi da je ona samo uvjetovana okolnostima odrastanja. U muškom mozgu se informacije brže kreću unutar svake strane mozga, što muškarcima omogućava bolju prostornu orijentaciju. Oni se bolje snalaze u prostoru i brže reagiraju na objekte i okolinu oko sebe. veličine. Smatra se da muškarci imaju 6,5 x više sive mase u mozgu od žena. S druge strane, smatra se da žene imaju 10 x više bijele mase. Ova razlika bi se mogla odnositi na način kako muškarci i žene misle. Treba istaknuti da je prosječan koeficijent inteligencije isti kod muškaraca i žena. strucni kutak FUNKCIONIRANJE Zašto su žene vještije u verbalnoj komunikaciji? Žene su vještije u verbalnoj komunikaciji zato što muškarci koriste samo jednu (lijevu) polovicu mozga za verbalne aktivnosti, dok žene za to uglavnom koriste obje strane mozga i brže razmijenjuju informacije između lijeve i desne polutke. Upravo zbog toga su žene obično vještije u govoru i lakše se izražavaju. To je i razlog zašto muškarci nakon moždanog udara često ostaju nijemi, dok se žene nakon takvih zdravstvenih tegoba ipak mogu oporaviti i govoriti. Suptilne, ali važne razlike U ženskom mozgu područje moždane kore, tj. centra za govor, prosuđivanje i pamćenje ima više živčanih stanica nego u muškom mozgu. Zato žene mogu bolje upijati informacije i biti koncentrirane na više stvari odjednom, dok je muškarcima to problematično. Ipak, roditelji ne bi trebali i ne smiju vjerovati da dječaci imaju loše mogućnosti u razvoju verbalnih vještina, kao ni da djevojčice imaju slabu perspektivu da postanu dobre matematičarke, jer to bi mogla postati velika prepreka u njihovom obrazovanju. Mozak muškaraca je 10 % veći od mozga žene. Znači li to da su muškarci inteligentniji? Često čujemo uzrečicu: Jesi li pao s Marsa?, usputna uzrečica ili ipak istina? Istraživanja na Harvardu iz 2001. su pokazala da su pojedini dijelovi mozga kod muškaraca i žena različite Muškarci i žene se toliko razlikuju da ponekad izgleda kao da dolazimo sa različitih planeta. To je ustanovio MOZGA preventeen 5 strucni kutak američki psihoanalitičar koji je jednu od svojih knjiga nazvao Muškarci su s Marsa, žene s Venere. Muškarci govore potpuno drukčijim jezikom nego žene, iako toga nisu svjesni! Riječi su im iste, ali su im značenja različita. Kada bi uz sebe imali mali frazeološki rječnik razumjeli bi se bez poteškoća i nesuglasica, kaže dr. John Gray u istoimenoj knjizi. S druge strane, postoje znanstvenici koji govore: Muškarci nisu s Marsa, a žene nisu s Venere, dva suprotna spola govore istim jezikom, a razlike u komunikaciji između spolova su neznatne. Postoje stereotipi da su žene nezaustavljive brbljivice koje samo pričaju o emocijama te da muškarci vrlo rijetko govore, da nikada ne plaču, a da su žene slabiji vozači... Istraživanja pokazuju drugačije: Stereotip: Muškarci su manje osjećajni nego žene Istina: Istraživanje sveučilišta Vanderbilt pokazalo je da i muškarci i žene iskuse jednaku količinu tuge.Žene su samo sklonije pritom posegnuti za maramicama. Drugim riječima, žene nisu osjećajnije, već jednostavno te osjećaje pokazuju, dok muškarci to ne čine. Stereotip: Žene su loši vozači Istina: Stručnjaci sveučilišta Bradford pozabavili su se upravo ovim starim urbanim mitom. Rezultati njihovog istraživanja pokazali su da su žene sposobnije kada su u pitanju mentalni zadaci i fleksibilnost. Imale su bolje rezultate i kada se radilo o pamćenju, pozornosti i motorici. Stručnjaci ovo objašnjavaju činjenicom da je ženski hormon estrogen odgovoran za dio mozga koji upravlja motorikom. Iako su ove razlike očigledne, većina mišljenja ima uporište u stereotipima, a ne u znanosti. Kapacitet ljudskog mozga praktično je neograničen, a iskorištenih četiri posto obrađuje nemjerljivo velik broj informacija, misli i opažanja, što ni jedan elektronski mozak ne može dostići. Dobro pamćenje u velikoj mjeri se stječe i izgrađuje, a u manjoj mjeri nasljeđuje. Maja Santai, Stara Bila Franjevačka klasična gimnazija, Visoko 6 preventeen preventeen 7 strucni kutak intervju broja 8 Anoreksija je jedan u nizu poremećaja u prehrani koji u sebi nosi stalni osjećaj gojaznosti i želju za mršavošću. Ovaj poremećaj može usporiti, pa čak i prekinuti pubertet. Davne 1868. je prvi put skrenuta pozornost na ovu bolest. Naći stručnu osobu za anoreksiju u Bosni i Hercegovini nije bilo jednostavno, pa sam više informacija o samoj bolesti potražila od liječnice Dragane Balać, specijalistice higijene iz Novog Sada. P: Prema Vašem mišljenju, koji su najčešći uzroci anoreksije? O: Pre svega treba napomenuti da postoji genetska predispozicija. Ne treba zaboraviti ni uticaj porodice na pojavu bolesti. Roditelje karakterišu perfekcionizam, stroga pravila ponašanja, krutost, naglašena sumnja i opreznost te težnja da sve ima svoj red. Oboleli od anoreksije se opisuju kao nesamostalne osobe koje strahuju od izolacije i imaju poremećaj afektivnog ponašanja. Devojke obolele od bulimije se opisuju kao osobe koje imaju problema sa sopstvenim identitetom, spemne su na agresivno ponašanje prema drugima, ali i prema sebi. P: Koje su to psihološke promjene uzrokovane anoreksijom? O: Anoreksija, kao i bulimija, spada u psihijatrijske bolesti i samim tim svaka obolela devojka ima već određene psihološke karakteristike. Sve devojke obolele od anoreksije i bulimije su natprosečno inteligentne, veliki su perfekcionisti u svemu što rade, odlične su učenice i studentkinje i vrlo često govore po više jezika. Ukoliko bolest dugo traje, nastaju promene i na kori velikog mozga. Šta to konkretno znači? Devojke, osim što su opsednute željom da budu što mršavije, počinju i da zaboravljaju. P: Kako gledaju roditelji na saznanje da im dijete boluje od poremećaja u prehrani? O: Tipično je da roditelji ne primećuju šta im se dešava sa detetom i to posebno majke. Prvi put kada se devojke pojave kod nutricioniste uglavnom dolaze u pratnji očeva. Vrlo često se anoreksija i javlja zbog loših porodičnih odnosa u kojima su majke krute i zahtevne, a očevi blagi i popustljivi. Kada na kraju saznaju da su im deca obolela, majke vrlo često odbijaju da priznaju da im je dete zaista bolesno i da zahteva lečenje. Nedavno sam u institutu imala jednu šesnaestogodišnjakinju koja boluje od bulimije već vrlo dugo (četvrta hospitalizacija), ali je njena majka prilikom posete „Institutu za psihijatriju“ rekla da ona samo imitira ostale devojke u sobi. P: Postoji li potpuno izlječenje? O: Potpuno izlečenje je moguće, naravno, ali je za to preventeen S druge zrca zrcala intervju broja ruge strane potreban timski rad lekara i saradnja pacijenta i roditelja. Ipak, valja naglasiti da procenat izlečenih osoba nije veliki. P: Obolijevaju li muškarci od anoreksije? O: Iako je na deset obolelih devojaka obolevao jedan mladić, sada se anoreksija češće sreće i kod mladića. Na ovu pojavu svakako su uticale modne revije i uopšte, svet mode. P: Koliko je bitan utjecaj medija za razvitak anoreksije? O: Uticaj medija je ogroman jer se od devojaka očekuje da budu vitke, lepe i pametne. Pogledajte samo prodavnice u kojima kupujete garderobu - osećamo teror mršavih devojaka. Sama težnja ka što većoj mršavosti uslovila je da nastane konfekcijski broj XS, čak i za osobe muškog pola. U današnje vrijeme teško je ostati jedinstven i ne pasti pod utjecaj medija i društva uopće. Svijet medija je diktator i izvolite se ponašati prema njegovom. Ako se kojim slučajem usudite odbiti ga može vas oklagija na čošku stići. Počnimo od sebe, prihvatimo i debele i mršave. Dajana Sučić KŠC “Petar Barbarić”, Travnik Bulimareksija nervoza - Osoba koja ima bulimareksiju nervozu istovremeno boluje od anoreksije i bulimije nervoze. Uglavnom se u određenim životnim razdobljima izmjenjuju etape u kojima oboljeli gladuju, a zatim nakon toga unose prekomjerne količine hrane u organizam. Ortoreksija - poremećaj koji karakterizira osobe koje previše brinu o unosu zdravih namirnica u organizam. Hrana mora biti provjerenog porijekla, ne smije sadržavati pesticide niti aditive. Kompulzivno prejedanje - nemogućnost kontrole kada je riječ o hrani. Osobe koje pate od ovog poremećaja jedu svu hranu u ogromnim količinama, jedu potajno kako ostali ne bi vidjeli kolike količine hrane mogu unijeti u organizam. Sindrom ruminacije - poremećaj koji je karakterističan po tome što osobe prožvaču i progutaju hranu, nakon toga zalogaj povrate u usta te ga ponovo prožvaču i gutaju. preventeen 9 (IN)PUT Fizička (NE)kultura Hajde da se igramo asocijacija! Šta je najbliža asocijacija na pojmove: bijela majica, trenirka, patike za trčanje i sportski ruksak? Nije bilo teško! Govorimo o fizičkom vaspitanju! Svi mi školarci i školarke, kada na rasporedu časova ugledamo taj predmet, pomislimo odmah kako se moramo dvaput presvlačiti, nositi dezodorans za osvježenje, prozračiti učionicu poslije povratka sa časa itd. Zbog svega ovoga, polako gubimo s uma razloge zbog čega je ovaj predmet važan i koliko pravilno fizičko i zdravstveno vaspitanje ima ulogu u formiranju mlade ličnosti. Pa da se pozabavimo temom... Nekada davno... Još u staroj Grčkoj mladići su u školama (o djevojkama u školama tada nije bilo ni govora) imali časove gimnastike, jer je tada društvo smatralo da koliko god treba hraniti um, toliko treba pažnje posvetiti fizičkoj snazi. Svoju fizičku spremnost mladići drevne Grčke dokazivali su na Olimpijskim igrama koje su se održavale i prije 1.500 godina. Stari Rimljani su znali za onu divnu izreku: Mens sana in corpore sano, ili u prevodu: U zdravom tijelu i zdrav duh. To je bilo nekada... A danas? Savremeno tehnološko doba sa sobom je donijelo promjene u načinu života. Dječija igrališta i sportske dvorane su sve više i više puste, a zamjenjuju ih računari, sobe s 3D tehnikom te razna tehnička čuda i dodaci kojima ni ime ne znam. Dobro, ne mislim da su računarske igrice loše, ali neću reći da one mogu zamjeniti draž koju ima igra loptom i lastišem. Trčanje, preskakanje i plivanje su i zabavni i neophodni našemu tijelu da bude jako i zdravo. Igrice na računaru neće baš puno doprinijeti našem fizičkom razvoju, te zbog neaktivnosti tijela može doći do gojaznosti, raznih fizičkih, ali i psihičkih deformiteta. Prema istraživanju koje je proveo UNDP (United Nations Development Programme), u Bosni i Hercegovini mladi svoje slobodno vrijeme konzumiraju na sljedeći način: • 78 % mladih slobodno vrijeme provodi u kafićima. • 33 % mladih konzumira cigarete, a 49 % alkohol. • 45 % redovno se bavi sportom. • 66 % mladih u BiH koristi internet (najniži procenat u Evropi). 10 preventeen Fizička (ne)kultura Više nego ikad, danas se nastavi fizičkog vaspitanja u školama treba davati posebna pozornost. Međutim, šta treba da bude sadržaj ovog nastavnog predmeta i u čemu se ogleda njegov značaj? Profesorica fizičkog vaspitanja Ljiljana Cvijanović kaže da je najveći cilj ovog predmeta da se dobije svestrano razvijena ličnost. Profesorica dalje ističe da nastavni plan i program iz ovog predmeta omogućuje da učenik/ca spozna svoje stanje i svoje potrebe. Postoje testovi psihomotornih sposobnosti i dijagnostika vezana za postojanje deformiteta, te časovi fizičke kulture pomažu učenicima da spoznaju stanje svog organizma i rade na unapređenju svojih sposobnosti. Nastavni predmet fizičkog vaspitanja se temelji na predmetima iz oblasti medicine - anatomije, fiziologije, biohemije i higijene te je poseban zadatak predmeta da vodi računa o zdravlju mlade ličnosti. Imajući posebno razumjevanje za ženski pol prof. Cvijanović kaže da pristup predmetu mora biti različit za muški i ženski pol, odnosno mora biti prilagođen potrebama i mogućnostima oba pola, kao i pratiti uzrasne osobnosti. Za sve one koji ne vole fizički napor, a žele da žive zdravo, profesorica poručuje da svako mora poznavati svoje tijelo, te u skladu s time prilagoditi vježbe i ishranu svojim potrebama. Probudimo tijelo Postavlja se logično pitanje: šta je alternativa životnim navikama savremenog života i kako se vratiti zdravom načinu života? Stručnjaci kažu da trebamo povesti više računa o svom zdravlju i uvesti u dnevni raspored minimalno jednu fizičku aktivnost poput trčanja, vožnje bicikla ili redovnih jutarnjih vježbi. Srećom, sva mjesta u BiH su okružena prirodom koja pruža mogućnosti za predivne vikendpiknike i druženja uz odbojku i druge sportove. Svako mjesto takođe ima parkove ili druge zelene površine sa stazama za šetnju i trčanje. Trebamo se vratiti onim igralištima s početka priče i opet uzeti loptu u ruke. Ana Soldat, Gimnazija i srednja stručna škola Istočna Ilidža (IN)PUT Oči su naše ogledalo Mnogo toga može da se sakrije govorom tijela i izjavama, ali pogled teško da se može kontrolisati. Oči i pogled predmet su mnogih interesovanja. Donosimo vam neke. Šta kažu stručnjaci? U knjizi Velika ilustrovana enciklopedija „Čovek“ u izdanju Mladinske knjige iz Beograda, pronašla sam fascinantne fotografije građe oka, ali i zanimljive činjenice, kao: Kada procenjujemo informacije iz spoljnjeg sveta, uglavnom se oslanjamo na vid. Sposobni smo da jednostavnim posmatranjem predmeta ocenimo njegovu veličinu i građu, kakav bi bio osjećaj kada bismo ga dotakli, da li može da nas povredi, kao i koliko je udaljen. Oko 70 % čulnih receptora tela raspoređeno je u očima. Ovi receptori prenose informacije do mozga, u kom se zatim analiziraju. Ono što vidimo zavisi i od našeg subektivnog stava. Ne postoje dva čoveka koja neki obekat vide na isti način. Nerijetko ćete nakon prvog pogleda osjetiti simpatiju ili odbojnost prema nekoj osobi. Kao da se stvori neka spona koja će se ili nastaviti ili će se već u istom trenutku prekinuti. Dok su “prozori duše” otvoreni, ljudi iz njih mogu iščitati 55 % misli i osjećaja, iz položaja tijela 22 %, a ruke govore 16 %, pokazuju istraživanja Naomi Tickler, osnivačice Međunarodnog centra za proučavanje osobina ličnosti. U očima krijemo bol i radost. Oči nas mogu izdati u trenucima kada to najmanje očekujemo. Treptaj, koncentracija pogleda i sjaj, odraz su unutrašnjeg stanja, ali i reakcija na spoljašnji nadražaj ili na osobu koju posmatramo. (usp. Zabavna psihologija) Postoje i karakteristike pogleda prema kojima, vjerujući Zabavnoj psihologiji autora Walter Mischela, možemo otkriti mnoge čovjekove osobine. Tako, sagovornik koji partnera tokom razgovora ne gleda u oči ili pogled skreće u lijevo, vjerojatno pokušava sakriti šta namjerava i želi. Ljubav na prvi pogled S druge strane, moguće je i da je samo obeshrabren i sramežljiv. Pogled oči-u-oči najčešće je prvi kontakt, prije ijedne riječi i na nesvjesnom nivou otkriva kako će se razviti odnos među ljudima. Ne kaže se uzalud da su oči ogledalo duše. Smatra se, takođe, da i ljudi koji pokušavaju prekinuti kontakt očima otkrivaju nedostatak samopouzdanja. Zamišljeni pogledi opisuju emotivce, pogledi u visinu rastresene osobe... preventeen 11 (IN)PUT Šta karakteriše tvoje oči i pogled? Kada riječi više nisu potrebne Evo još nekoliko zanimljivosti koje nam psiholog Walter Mischel iznosi u svojoj knjizi: Na šta bi svijet ličio kada bismo svi imali uputstvo prema kojemu bi u svakom trenutku mogli pročitati osobine individue koje proizilaze iz neke od njenih karakteristika? Naime, koliko je ljudi na ovom svijetu, dvostruko je više različitih ogledala duše, različitih pogleda na svijet, različitih osobina. Oči će uvijek pokretati maštu, širiti beskraj, a zaustaviti vrijeme baš u trenutku kada pronađu nekoga ko će sve to jednim pogledom pročitati. • Ljudi koji imaju velike zjenice vrlo su emotivni i osjetljivi te traže stalnu potvrdu u drugima. Vole dobijati pohvale i komplimente. • Asimetrične, široko razmaknute oči iskazuju privrženost, odanost i toleranciju. • Usko položene oči otkrivaju povjerenje, tj. osobu na koju se uvijek možete osloniti. • Duboko upale oči imaju ljudi koji skrivaju duboke emocije te su ozbiljnoga karaktera. S njima treba postupati oprezno i nenametljivo te čekati da se opuste i otvore. • Spušteni kapci otkrivaju karakter koji pretjerano zapitkuje i neprestano analizira sve oko sebe. 12 preventeen Nevena Gluhović Srednjoškolski centar Pale u ko zme tič kom salonu? Donedavno je jedina krema koju je muškarac koristio bila ona za cipele. Ako ste mislili da samo modni stilisti odlaze na tretmane lica, na manikure i u solarije, varate se! Muškarci su sve češći gosti salona za uljepšavanje, a gotovo sve što koriste žene, u ponudi je i za muškarce. Danas svaki muškarac vodi mnogo više računa o svom izgledu nego što je to bio slučaj u prethodnim vremenima. Naporna svakodnevica i (IN)PUT Muškarac stres koji je, nažalost, postao nezaobilazni sastojak savremenog života, u velikoj mjeri utiču na vanjski izgled. Iako je dokazano da muška koža sadrži više elastičnih vlakana te da je to čini glatkom i otpornijom na bore, muškarac bi ipak s vremena na vrijeme trebao posjetiti kozmetički salon. Takođe, muškarci se mnogo više znoje te se njihove pore na koži brže začepe. preventeen 13 Ponude kozmetičkih salona (IN)PUT Sve za ljepotu!, izreka je koju smo donedavno mogli čuti samo iz ženskih usta. No, trendovi su se izmijenili! Muškarci su očito postali svjesni važnosti vlastitog izgleda i zdravlja. Odlučio sam prošetati do obližnjeg kozmetičkog salona u svom gradu i provjeriti koje su ponude tretmana za muškarce: maska za lice, pedikura, manikura, detoksikacija, masaže, solarij i ono čega se mnogi užasavaju – depilacija. Sve ovo čini ponudu tretmana za muškarce, ali i za žene, a kad malo bolje razmislim, sve ovo je potrebno za blistav izgled i zdravlje i jednih i drugih. Upitavši Dijanu Bajić, kozmetičarku zaposlenu u salonu, koliko često ih posjećuju muškarci, odgovorila mi je da to nije nešto što se događa svaki dan te da postoji određeni broj muškaraca koji salon posjećuju jednom ili dvaput mjesečno, ali da taj broj svakim danom raste. Takođe mi je rekla da se muškarci još uvijek stide ući u kozmetički salon, jer misle da više neće biti macho te da je to predrasuda koja polako, ali sigurno nestaje iz našeg društva, tako da broj muškaraca u salonima sve više raste. 14 preventeen Izgleda da su muškarci danas podijeljeni u dvije skupine; prvu zastupaju oni koji smatraju da pojam muške kozmetike kao takve ne bi smio postojati; drugoj pripadaju oni koji uz sebe imaju kozmetičku torbicu punu raznih preparata, a takvih je sve više, navodi moja sagovornica. Koje tretmane muškarci najviše koriste? Prije su to bila brijanja i tretiranja brade, ali danas muškarci sve više koriste razne maske za lice. Sve više su moderne maske protiv bora, posebno među muškarcima koji su u ,,srednjim godinama’’ i žele podići svoje samopouzdanje. Moram priznati da nije rijedak slučaj i depilacije. Mnogi muškarci se užasavaju depilacije, no već nakon nekoliko tretmana u salon dolaze s osmijehom, dodaje Dijana. Posjećivali kozmetičke salone ili ne, zapamitite da je zdravlje najvrijednija stvar na svijetu. S jedne strane neka vam je uvijek na umu da u ničemu ne treba pretjeravati. S druge strane, priča o muškarcima kojima je vrhunac kozmetike dvolitarski šampon od koprive, sada je prošlost! Slaven Đukić, Medicinska škola, Doboj NOKTIJU NIJE SPORT Kontrolni, pismeni, ispiti... Obaveze samo naviru. Osjećate da ste stalno pod pritiskom. Roditelji i dalje tjeraju po svome: Gdje si do sada bio/la?, Kakve su ti ovo ocjene? itd. Znate i sami, šta da vam pričam? Veliki je broj mladih koji su pod stalnim stresom, što zbog školskih obaveza (kojih nekako uvijek ima i previše), što zbog nedostatka slobodnog vremena. Pitanje je kako pronaći izlaz iz te situacije i osloboditi se pritiska. Nauka i sport Profesor Ljubiša Lazarević kaže: Psihologija sporta je nauka koja proučava psihološke aspekte svih oblika Njegova istraživanja su pokazala da sportisti bolje podnose napetost i nervozu te da su psihički mnogo stabilniji. Psiholozi ovu pojavu objašnjavaju kao posljedicu uticaja treninga na psihu pojedinca. Djeca koja u ranom dobu počnu redovnije da treniraju stiču osnovu za izgradnju društvenije ličnosti. (IN)PUT GRICKANJE i sadržaja fizičke kulture i ponašanja svih učesnika u njima sa ciljem da opiše, objasni, predvidi i kontroliše ta ponašanja kako bi bila usmjerena u pravcu postizanja lične i sportske kompetentnosti. Samim tim imaju manje problema prilikom ostvarivanja kontakta s okolinom, što dovodi do lakšeg rezonovanja problema na osnovu njihovog šematskog predstavljanja. Pitate se kako to uspijevaju? Jednostavno, pronašli su način da kanališu negativnu energiju u pozitivnom smjeru. Sport kao ventil U razgovoru s trenerom džudoa, Ljubišom Majdovom, saznala sam da on često savjetuje trening kao metodu u žestokoj borbi protiv negativne energije. Najbolje mjesto da malo ohladite glavu od svega jeste trening. Svojim takmičarima uvijek ponavljam da dobar, fizički zahtjevan trening pomaže da bar na sat vremena zaborave na sve sa strane, da razbistre um. Naravno, nakon toga su su sposobni da bolje sagledaju situaciju u kojoj se nalaze i uvide najbolje rješenje, zaključuje trener. Oslobodi se negative Hmmm... Možda su neki još uvijek nepovjerljivi kada je riječ o ovoj temi. Sačekajte malo! Evo, imam i svjedoka. Stefan Majdov, aktuelni balkanski prvak u džudou, kaže da se nemali broj puta riješio stresa na tatamiju (borilištu). A kada sam ga pitala kako to uspjeva, rekao je: To i nije mnogo teško. Usmjerim svu negativnu energiju na protivnika i rješavam je se malo-pomalo. Izmorim sebe fizički, očistim mozak od svih negativnih misli koje su se po njemu vrzmale, tako da jedino što mi preostaje jeste razmišljanje o džudou, o protivniku, o borbi... I eto ga, kao nov sam poslije treniga. preventeen 15 (IN)PUT Stilovi Baš kao što ljudsko lice odražava raspoloženje ili trenutnu reakciju individue, tako i stil odijevanja odražava njegovu (bez)ličnost. Ne bih rekao da stil odijevanja čini osobu - osobom, kao što to kaže poslovica: Odijelo čini čovjeka!, već samo drugima pruža priliku da na prvi pogled uvide čime se određena osoba bavi, koju muziku voli, iz kojeg kraja dolazi i sl. Međutim, svaki individualni stil dražava originalnost ličnosti! S obzirom da ljudi o nama stječu dojam u prvih dvadeset sekundi, čak i prije no što stupimo u verbalni kontakt, trebamo povesti računa o načinu odijevanja i znati kakvu sliku odašiljemo o sebi... Vrijedi pokušati Različiti sportovi stvaraju različit uticaj na razvoj ličnosti pojedinca kao učesnika u sportu. Tako npr. ekstremni sportovi, zbog većeg hormonalnog uticaja na organizam, čine osobe opuštenijima i slobodnijima u društvu, dok kolektivni sportovi povećavaju osjećaj povezanosti s užom sredinom, borilački sportovi grade jak stav prema svijetu i događajima koji okružuju pojedinca. Ako vam i to nije dovoljan dokaz kako je trening učinkovita metoda da lišite sebe negativne energije, onda vam samo preostaje da i sami pokušate. Znate kako se kaže: Od viška glava ne boli! Posmatrajte to ovako: ništa ne možete izgubiti jednim pokušajem, a ako se pokaže uspješan, dobijate mnogo. Svejedno, uvijek se možete dobro zabaviti na treningu. Sport je, prije svega, igra u kojoj mnogo više dobijate nego što gubite. Odluka je na vama! U nastavku možete pročitati o pojedinim stilovima, koja su pravila određenih stilova oblačenja te mišljenja pripadnika dvije različite subkulture... Business Dress Code (Poslovno odijevanje) Business Dress Code su standardizirana pravila odijevanja unutar radnog mjesta. Ova pravila govore o načinu odijevanja u različitim prigodama, dobu dana, statusu, vrsti posla koju pojedinac obavlja, sezoni te kulturološkoj sredini. Ono što treba izbjegavati i što je prema ovim pravilima neprihvatljivo jesu: tetovaže (na vidljivim mjestima), piercing, muškarci sa naušnicom itd. Međutim, od ranih 90-ih ovaj kodeks se pokušava potisnuti te se pokušava stvoriti tzv ležerni poslovni stil odijevanja (Business casual dress code). Odijelo je glupost, ali je glupo ako muškarac nije lijepo odjeven – prema društvenom položaju i načinu života. (Pisma lorda Chesterfielda sinu – strategija uspjeha u društvu). Casual način odijevanja Tamara Vučetić Gimnazija i Srednja stručna škola Istočna Ilidža 16 preventeen Casual način odijevanja obuhvata svakodnevno, sportsko, neformalno i ležerno odijevanje koje prija svakome čovjeku. Izbor je širok i nema granica u izboru boja, oblika, šara i natpisa na majicama, s tim da ovdje ne spada tzv. ekstravagantni stil odijevanja koji nipočemu nije uobičajen i svakodnevan (primjer je Lady Gaga). Ovaj stil (Casual) se sve više pokušava progurati u sferu poslovnog načina odijevanja, ali još uvijek nije prihvaćen u sferi businessa. Subkulturalno odijevanje U zavisnosti kojoj subkulturi (skupini koja ima iste vrijednosti, norme, pravila ponašanje) pripadaju, ljudi su podložni utjecaju te subkulture, a samim tim i način na koji se odijevaju biva karakterističan toj skupini. Svima nam je jasno kada vidimo muškarca s dugom, zavezanom i masnom kosom, kožnom jaknom i lancima svuda oko sebe da je on, ustvari, metalac (Ne mora biti iz Zenice, op.a.). Postoje razne subkulture, a neke od njih su: punk, rock, gothic, hip hop...Posebno za ovaj broj Preventeena, intervjuirao sam jednog pripadnika hip hop kulture i jednu sljedbenicu gothic načina odijevanja. Oboma sam postavio identična pitanja o tome: šta njima predstavlja njihov stil; koliko im je bitan; misle li da su drugačiji i šta misle kako ih drugi percipiraju. od njihovih i što sam jedna od najboljih učenica u školi. Edin (18): Hip hop je moj život. Ne mogu se zamisliti drugačijim. Kao klinac sam počeo pisati i repati i nekako sam nesvjesno ušao u čitav taj svijet. Svog stila i oblačenja nisam bio potpuno svjesan na početku. Sjećam se da sam dugo, dugo skupljao lovu za nove Vans patike. Najbolje u ovom stilu su udobnost i osjećaj lakoće koji je stalno prisutan. Nosim široke majice, široke pantole i trenirke. Volim dobre kačkete. Mislim da mi je to fetiš. U školi ili s roditeljima nisam nikada imao problema zbog toga kako se oblačim. Dosta mojih drugova „furaju“ isto, tako da ne smatram da sam nešto drugačiji ili posebniji. Jednostavno mi je dobro u mojoj koži. (IN)PUT odijevanja Evo njihovih odgovora! Irena (20): Moje tijelo i moj stil su moja stvar. Nije mi bitno kako me drugi percipiraju. Ja imam svoje ja čija je manifestacija jednim dijelom i u mojemu stilu, koji je gotički. Rekla bih da to predstavlja čitav paket misli, osjećanja, načina na koji funkcionišem, primjećujem, radim stvari. Preferiram eleganciju u svom stilu, a to znači duge suknje, korzeti, čipka, rukavice i nakit. Većinu stvar si sama šijem i pravim nakit. Crna boja je moja boja, ali često je koristim i u kombinaciji sa tamnoljubičastom i crvenom. U školi sam imala problema, ne od profesora već od učenika. Čim izgledaš drugačije milina im je obasipati te raznim pogrdnim imenima, bez obzira što su moje ocjene daleko bolje Tarik Kovač Mješovita srednja škola “Nordbat 2” Vareš preventeen 17 Cool - turA Pad - The Fall (2006.) O filmu o kojem vam sada pišem, nažalost, ne usuđujem se reći onoliko koliko želim. Bojim se da bi bilo kakav detaljniji opis radnje samo upropastio dojam. To je ona vrsta filma kojeg se najprije mora pogledati, da bi se bilo što moglo reći o njemu. On je čisti dokaz kako se sve najbolje stvari u životu nikada puno ne reklamiraju. Možda bi sva ta reklama zapravo ubila svu ljepotu i svu umjetnost. Stoga, ne gubimo vrijeme na sladunjave komedijice koje su uzele maha i ustupimo 117 minuta svoga života za naslovno remek-djelo. Ljubav i osveta U srcu filma su mladi čovjek, mala djevojčica i epska priča o ljubavi i osveti koju joj on priča. Ovo je zapravo priča u priči. Radnja se odvija u losangeleskoj bolnici 20-tih godina prošloga stoljeća. Nesretno zaljubljeni filmski kaskader Roy Walker i mala djevojčica Alexandria upoznaju se na sudbonosan, neobičan način. Oboje su završili u bolnici zbog pada, ona u pokušaju branja naranči, a on u pokušaju – samoubojstva. Već u samom početku, Alexandria svojom ljupkošću i otvorenošću osvaja Roya, te joj on započinje pričati priču koja oboma predstavlja bijeg od grube realnosti. Upravo ta priča, koju su na neki način oboje stvarali, razvija njihovo međusobno prijateljstvo, povjerenje i povezanost. Međutim, Royeva priča oslikava njegovo unutarnje stanje u duši. Likovi iz priče zamišljeni su kao stvarne osobe iz njihove okoline, a sama priča odvija se u skladu s događajima iz stvarnosti. Tako je započela egzotična bajka o pet junaka: Maskiranom Banditu (Alexandrijin otac / Roy), Charlesu Darwinu, Mistiku, Indijcu, Luigiju - stručnjaku za eksplozive; te bivšem robu imenom Otta Benga; koji su ujedinjeni u želji za osvetom guverneru Odiousu (Royev suparnik). Također, to je i priča o ljubavi u kojoj se ogleda Royev stvarni prekid ljubavne veze s njegovom djevojkom 18 preventeen (u priči - Sestra Evelyn). Film prikazuje naizmjenično scene iz stvarnosti, te scene iz ove bajke. Stvarnost i mašta počinju se miješati. Mnoge od scena iz bajke popraćene su glasom naratora Roya, što filmu daje dodatnu poetičnost. Ipak, Roy ima dodatni motiv za pričanje priče. I dalje nesretan, on nagovara Alexandriju da mu u bolničkoj ljekarni pronađe morfij, u cilju ponovnog pokušaja samoubojstva. Budući da je za to potrebno nekoliko pothvata, on svaki put pokušava nagovoriti Aleksandriju, i to prekidajući priču na najzanimljivijim dijelovima, svaki put obećavajući joj nastavak priče samo ako mu donese željeni morfij. Kako okolnosti postaju teže, tako i priča postaje potresna, puna emocija, dramatična. Film uključuje nekoliko mučnih scena, no ipak vrlo teatralno, veličanstveno prikazanih. Kraj filma rezultira time da gledatelj doživljava pravu katarzu. Film s karizmom Film kao nijedan drugi na svijetu, i kojemu vjerojatno nikada nijedan neće biti nalik, djelo je redatelja Tar- Cool - turA sema Singha (The Cell). Sniman je u 18 država diljem svijeta i to na 26 lokacija. A sve to uz savršenu filmsku produkciju i bajkovite scene. Kritičari filmu uglavnom zamjeraju na tome što zahtijeva veliku koncentraciju, sadrži malo akcije, te što je previše apstraktan i uglavnom neshvatljiv i čudan. Glavni glumci Lee Pace i Catinca Untaru osvajaju svojom gotovo savršenom glumom i opuštenošću. Wunderkind Catinca će vas oduševiti i raznježiti baš kao što je i Alexandria Roya Walkera. Ipak, ove kritike govore samo jedno: Nemojte gledati ovaj film ako nemate nimalo umjetničkoga u sebi. A svakako morate biti siti i odmorni (dakle, puni energije) ako ga želite shvatiti. Ovo umjetničko djelo filmografije započinje i završava posebnim crno-bijelim kadrovima, popraćenim Sedmom simfonijom Ludwiga van Beethovena. Potrebno je pomno pratiti scene od samoga početka, kako biste zatim mogli uživati u svakoj sekundi, pokretu i rečenici ovoga filma. Čitav soundtrack filma čini glazba posebno skladana samo za ovaj film, i to ponegdje praćena korskim glasovima koji, pjevajući, ponavljaju izrečene riječi likova. Idealan za obožavatelje fotografije i senzibilne dušice, Pad je raj za oči, psihodelično iskustvo. Trijumf. Također, film se odlikuje posebnim koloritom i kostimografijom, koja ne prati nužno razdoblje u kojem se radnja odvija. Sadrži mnoge slow-motione te jednu ekspresionističku stop-motion scenu; no, nisu korišteni nikakvi specijalni efekti kako bi se uljepšao okoliš. Irena Fišić dipl. novinarka, Novi Travnik preventeen 19 Cool - turA ROMANTIčNI EGoIST Frédéric Beigbeder Romantični egoist sve je drugo osim knjiga koju će netko rado preporučiti mladima. No, baš u tom grmu leži zec. Romantičnog egoista najbolje će razumjeti upravo oni slični njemu: open minded ljubitelji pisanja, vlasnici bujne mašte, neprilagođeni, oni čije su sobe zatrpane knjigama, te više-manje poznavatelji mondenih događaja i svijeta slavnih. Ženskar koji se zaljubi, to je krvnik srdaca pretvoren u žrtvu torture. Roman je zapravo vrsta intimnoga dnevnika kojeg nam piše Oscar Dufresne, autorov alter ego. On je književnik, depresivac, neurotičar, bobo (bourgeois bohemien / buržuj boem), aristokratski neposlušni sin, cinik i egoist opsjednut seksom. Ukratko: tipični predstavnik romantičarskog boemstva i pravi francuski dandy. Brutalno iskren, otvoren i pomalo vulgaran, on nam u svojem dnevniku piše kronike pariškoga društvenog života koje se isprepliću s njegovim lutanjima po mondenim zbivanjima. No, Oscar je neprilagođeni bonvivan kojemu nedostaje obitelj, koji je usamljen i koji uporno traži nešto što nikako ne nalazi, što se da primijetiti iz citata: Opazio sam u parku jednu uznemirenu lisicu i jednu rodu što je hranila mlade. Ja ne hranim nikoga. Sam sebi priznaje: Želim da me se voli. U njegovom životu kojeg čine lutanja po događajima kao što su Cannes Film Festival ili tulumi s Davidom Guettom, uskoro se pojavljuje Françoise - ljubav njegovog života. Od tog trenutka ovaj egoist postaje romantičan, patetičan, smiješan samome sebi u svojim ljubavnim jadima: Gledam je kako se udaljava zadržavajući se da ne 20 preventeen zašprintam za njezinim autom. Želudac, pun leptira, buketa jorgovana, rijeka radosti. Prinosim ruku ustima, neka sitna kap orosila mi je zjenicu. Uskrsavam. U svojem dnevniku on se Françoise obraća u drugom licu, čime dnevnik ponegdje dobiva karakter ljubavnog pisma: Osjećam se sramotno zateleban. Nisam te poznavao, a bilo je kao da sam te prepoznao. Oscar postaje automat genijalnih rečenica nadahnutim ljubavlju: Otkrivam da vjernost, kad si zaljubljen, prestaje biti žrtva. Zaljubljen se čovjek prepoznaje po tome što je vjeran, a da to nije namjerno i da se time ne razmeće. Ljubav je ta caka koja vjernost čini prirodnom. Ipak, na kraju romana, Oscar kažnjava egoista u sebi slomivši mu srce. Bolje imati srce koje ti je slomila neka bezumnica, nego čamiti sam doma i vrijeđati televiziju. Najgore je, međutim, što se može i jedno i drugo. Iako i sam rado sudjeluje u orgijastičnim aktivnostima tog svijeta, on ironično i sarkastično kritizira najprije samoga sebe, a potom i sve ostale: u njegovom romanu svatko dobiva ponešto u džep. Oscar ili Frédéric, ili obrnuto, usamljenik je u potrazi za srećom. Ponegdje osjeća gađenje prema svijetu u kojemu živi, te uzvisuje ljepotu života normalnog čovjeka. Ističe ljepotu običnih smrtnica u odnosu na slavne fancy cure (Moja je pazikuća više šik od Ivane Trump). Ovim romanom pisac ukazuje na to kako u svim uživanjima u životu želimo prikriti to koliko smo zapravo sami i jadni. Naime, čovjeku je u prirodi da u životu uvijek nešto traži, a kada već ima sve, on traži još više, pa makar to bilo i loše po njegov život. Oscar zaključuje: Što više zarađujem, manje me život obogaćuje. Od slova satkana Od drevnih vremena do danas mnogo toga se promijenilo. Ideal ljepote više nije isti kao prije. Ono što je bilo lijepo nekada - sada možda više i nije. Cool - turA Iz autorovih zapisa vidimo ne samo njegovu ljubavnu priču i njegova neobična razmišljanja o ljubavi, nego i čitav taj svijet showbiza, gledan njegovim očima. O ovoj problematici razgovarala sam sa svojom profesoricom Bosanskog jezika i književnosti Jasminom Hasanbegović. Ona mi je objašnjavala da se ideal ljepote mijenjao u književnosti tokom vremena. O ljudskom osjećaju za lijepo i ružno, čovjekovom razlikovanju jednog od drugog, njegovoj težnji ka prvom i odbojnosti ka drugom, veoma je teško govoriti u kontekstu vremenskih i prostornih odrednica Sanjam o tome da postanem bumerang. Tip kojeg bacite i koji vam se vraća u njušku. Ako ste dosad stekli dojam da je ova knjiga hrpa nebuloza jednog francuskog uobraženka, e pa varate se! Au contraire (što bi rekao Del Boy). Nitko ne bi ni pretpostavio da će u njoj naći mnoštvo pomno odabranih izreka slavnih ljudi, a sve puca po šavovima od filozofije, autorovih neobičnih misli i aforizama nalik na reklamne slogane (budući da je i sam radio kao copywriter). Čitajući romane i samu biografiju ovog pisca, koji je nekoć radio u reklamnoj industriji i o kojoj je sa zgražanjem uvelike pisao u svojim djelima, naletjela sam na jedan zaključak koji mi se posebno svidio, a koji zaokružuje cijelu njegovu filozofiju: Frédéric Beigbeder [Frederik Begbede] poručuje nam da bismo trebali kontrolirati svoj život, odmaknuti se od žderača slobode i uletjeti u našu ponovno pronađenu slobodu, bojkotirati nečasne, ne kupovati proizvode robovlasnika, ne čitati i slušati osobne promidžbe, truditi se da nas vole oni koje mi volimo; samo to je važno, a sve drugo je marketing. Irena Fišić dipl. novinarka, Novi Travnik preventeen 21 Cool - turA onih grupa ljudi u kojima se prvi put javljaju takva razmišljanja. Naučnike takve teme zanimaju, ali ih, također, dovode u veoma nezahvalnu poziciju, budući da je većinu hipoteza koje iznjedri ova problematika, a koje se odnose na neka „prva“ vremena ljudskog postojanja, veoma teško materijalno, konkretnim predmetnim dokazima potvrditi. Većina toga što danas znamo o prvom čovjekovom doživljaju lijepog i njegovoj želji da je takvim okružen, predstavlja zbir nagađanja kojima možemo, ali i ne moramo vjerovati, ispričala mi je profesorica. Mnogi pisci su svoje stihove i riječi posvećivali ženama koje su okupirale njihovu pozornost. One su, uglavnom, opisane kao prelijepa stvorenja. Zamolila sam profesoricu da mi kaže nešto više o tome, o idealu ženske ljepote. Ženska ljepota, isforsiranija je od muške, u obliku u kojem su je različita vremena željela vidjeti i slaviti, može se, kako kroz muziku, slikarstvo i kiparstvo, pratiti i kroz umjetnost riječi – književnost. Tu ćemo pronaći žensku ljepotu samu, satkanu od niza fizičkih svojstava drage (o kojoj će, naprimjer, pjevati hrvatski humanisti i renesansni pjesnici), ili će to biti druga krajnost lijepoga – slika njene duše rasterećena fizičkog, putenog kao Danteova Beatrice. Ljepotu lijepe, voljene žene koja je umjetniku idealna baš zbog toga što je simbol savršenog spoja duše i tijela nalazimo kod Petrarcine Laure, Goetheove Lotte, Zagorkine Nore. To je tijelo bez grijeha, duša bez mrlja. A šta je sa onim drugačijim ženama, onim pravim, životnim? Koliko redova i stihova je posvećeno njima i postoje li opjevani primjeri takvih žena? Nešto rjeđe nailazimo na primjere žena voljenih zbog njih samih koje su takve kakve jesu – neidealne, „životne“, nekim postupkom ili riječima, svojim ili piščevim, isprljane (Tolstoyeva Marja Nikolajevna, saputnica Ljevinovog brata Nikolaja zadivljujuće idealna svom životnom sudrugu). Međutim, sigurno je da postoje i primjeri žena koje njihova gotovo groteskna ružnoća i bistra, meka duša dovode na granicu s lijepim, a nas u zbunjenost, jer ostajemo nemoćni pred željom da presudimo u njenu korist ili protiv nje, označivši je (naprimjer Šenoinu Magdu Paprenjarku, ružnu do- 22 preventeen bricu) kao krajnje lijepu ili krajnje ružnu, rekla mi je prof. Hasanbegović. No, je li idealna žena sinonim za idealnu dragu? I postoje li definicije za ove pojmove ili je zaista ljepota samo u očima posmatrača? Idealna žena nije isključivo žena koju voli jedan muškarac svom silinom svoje ljubavi, već to može biti i žena koju vole njena djeca, njeni roditelji, sugrađani... Idealna draga je nešto sasvim drugo. Ponekad se čini da je ta sintagma barem za korak u prednosti nad sintagmom idealna žena, čak se teško oteti utisku da je idealna draga donekle i nekako nekome vrednija od idealne žene. Idealnu dragu od idealne žene odvaja upravo mogućnost idealne žene da bude voljena zbog samog savršenstva koje u sebi nosi, dok je idealna žena voljena upravo zato što onima koji je idealiziraju vodi i organizira živote, uz osmijeh, vedrinu i sposobnost da ćuti o onome što je iznutra mori. Nju zajednica vidi kao uzor, a idealnoj dragoj posebnost pripisuju najviše oči samo jedne osobe koje u svoje središte smještaju samo nju. Nosite, gospo tu koprenu krasnu na suncu i u sjeni, otkad žudnju vidjeste u meni s koje mi svako ino htijenje zgasnu. Dok slatke misli u sebi sam krio, što željama su slomile mi pamet, lice već viđah samilošću sjati; al’ kad vas Amor upozori na me, Kose je plave veo obavio, a nesta pogled koji ljubav prati. Petrarka Amina Tucak Druga gimnazija, Sarajevo Je li postupak bolan? Bol ovisi o stupnju tolerancije na bol, što se razlikuje od osobe do osobe, a i o mjestu na kojem je tetovaža. Mesnatiji dijelovi tijela, kao npr. bedro, nadlaktica, rame i slično, ne bole gotovo uopće – osjećaj bi se mogao usporediti s onim kad hemijskom pišeš po koži, dok dijelovi gdje je tanja koža ili gdje su kosti bole jače – dakle, unutrašnja strana ruke, kralježnica, trtica, zglobovi i rebra. Cool - turA TATTOO tri centimentra tetovaže je 45 minuta, a za veće i po nekoliko sati. Trajanje tretmana ovisi o veličini i karakteru slike, te o vrsti i kakvoći kože. Treba imati na umu da permanentna tetovaža ostaje na koži cijeli život i intenzitet boje ne slabi. Kako izgleda postupak? Sterilna igla kojom se tetovira funkcionira po principu zubarske brusilice – brzim okretima brusi kožu, a upravo je činjenica što proizvodi i neugodan zvuk jedan od uzroka straha i zapravo umišljene boli! Kad je postupak gotov, tetovaža se dezinficira, a na nju se stavlja zaštitna folija koja se skida za nekoliko Poznato je da su se još od davnina pripadnici starih plemena, kao što su Asteci, Maje, Inke, Indijanci plemena Cherokee, Maori i brojni drugi, na svoja tijela i lica nanosili različite slojeve boja prilikom odlaska u lov, za potrebe raznoraznih rituala i ceremonija. Stari Grci i Rimljani su svoja tijela također ukrašavali tetovažama koje bi, ukoliko bismo ih usporedili s današnjim, vjerojatno nazvali „primitivnim“. U srednjem vijeku Crkva je bila zabranila tetoviranje, pa je ono u Europi skoro potpuno bilo zaboravljeno. Danas je tetoviranje dosta popularno i sve je veći broj ljudi koji žele imati jednu ili više tetovaža. U razgovoru s Adijem Silajdžićem, tattoo-majstorom, saznajem da postupak tetoviranja obuhvaća nanošenje pigmenata na sloj kože kroz površinske pore. Vremensko razdoblje iscrtavanja za manje od dva do preventeen 23 Cool - turA sati. Prilikom toga se ne treba uplašiti, kad se ugleda razmrljana boja, pomiješanu s krvlju i limfom. To je sasvim normalno jer je tetovaža zapravo mala površinska rana. Tko su češći posjetitelji salona, muškarci ili žene, te koji se motivi najviše tetoviraju? Rekao bih da su to muškarci starosne dobi između 18 i 30 godina, a najčešći motivi koje tetoviraju su „tribal“ simboli (Tribal-motivi sačinjavaju kompozicije apstraktnih masnih crnih linija koje završavaju šiljcima. Današnji tribal-dizajn je zapravo neotribal koji po svojoj strukturi podsjeća na izvorni tribal. op. a), dok je za djevojke granica od 18 do 25 godina i obično su to motivi zvjezdica, krila anđela ili šapa neke životinje. Šta nakon tetoviranja? Nakon tetoviranja vaš tattoo-majstor će vam dezinfikovati ranu, namazati je tankim slojem zaštitne kreme preko koje će fiksirati celofan kako bi spriječio bakterije da dođu u kontakt s tetovažom i onemogućio stvaranje infekcije. Zatim ćete dobiti uputstva za naknadnu njegu tetovaže. Nakon toga je sve u vašim rukama, a kvalitet i pravilno zarastanje rane ovisi o vašoj odgovornosti i načinu na koji ćete se brinuti o njoj. Biotattoo Osobama koje nisu sigurne žele li trajno ukrasiti svoje tijelo tetovažom suvremena znanost nudi tetoviranje Arheološki dokazi o prvim tetovažama potječu iz Egipta, iz 4000. godine prije Krista. Riječ tatauiranje ili tetoviranje, dolazi od tahićanske riječi tatau što znači tuckati. Iako je preuzeta od Tahićana, to ne znači da su oni izumitelji takvog načina ukrašavanja tijela. Prvi pripadnik zapadne civilizacije koji je dokumentirao tetovaže na ljudskom tijelu bio je engleski moreplovac James Cook 1796. godine. Samuel O’Really iz New Yorka izumio je 1891. godine prvi električni stroj za tetoviranje. biljnim bojama – biotatoo. Biotetovaža se, za razliku od trajne, izvodi s biljnim pigmentom koji se razgrađuje, pa stoga i tetovaža s vremenom blijedi. Najčešće se koristi kana (henna) koja je ujedno i boja za kosu. Tetovirati se ili ne, ostaje na svakom pojedincu da odluči sam. Je li to pametan potez ili ne, pitanje je staro koliko i sama tetovaža. Uvijek će biti onih koji će je osporavati i onih koji će je veličati i određivati je kao vrhunsku umjetnost. Ipak, treba misliti i na to da trajnu tetovažu nosite cijeli život na sebi, te ukoliko se odlučite napraviti je, dobro razmislite! Jedini način da se u potpunosti riješite tattooa jest uklanjanje kirurškim putem. Pa ‘ko voli, nek’ izvoli! Kristijan Lasić Mješovita srednja građevinsko-geodetska škola, Sarajevo 24 preventeen Katoličanstvo - Jesam li Božju milost zanemarila? Prva poslanica Korinćanima 3,16: Ne znate li da ste hram Božji, i duh Božji da stanuje u vama?, navodi s. Magdalena Schildknecht, direktorica UG NARKO-NE, franjevka Božanske providnosti, odlomak iz Biblije i dodaje: Bog nas obvezuje da smo hram u kojem On stvarno voli stanovati i djelovati. - Molim Boga za oproštenje i odlučim da ću sutra ponovo pokušati, a ono što se zbilo tijekom dana predam u Božje ruke. S. Magdalena mi je spomenula naročito zanimljivu duhovnu vježbu koju prakticira - ispitivanje savjesti. Svaku večer sjednem i odvojim petnaest do dvadeset minuta. Prvo postanem biti svjesna da sam pred Bogom i da želim pregledati što se zbilo taj dan. Vježba se sastoji od nekoliko koraka: - Zahvaliti se za trenutke Božje milosti (To može biti susret, razgovor s dragom osobom...) - Moliti milost da upoznam svoje greške (Preispitujem sebe zašto sam ih napravila i molim Boga za oprost) Vježbu mogu prakticirati i pripadnici drugih vjeroispovijesti. Cool - turA Zdravo tijelo i religija Ispitivanje savjesti mi pomaže živjeti puno svjesnije. Pravi neprijatelji svjesnosti su „tehničke konzerve“ kao npr.TV, internet koji predstavljaju nerealan svijet i koji odvlače pažnju od stvarnosti, a meni je upravo važno živjeti usredotočeno na bit stvarnosti. Sv. Ignacije, navodi s. Magdalena, osmislio je Duhovne vježbe koje traju trideset dana. Obično se provodi u skupini s duhovnikom te svaki tjedan ima svoj zadatak, prvi, primjerice, otkriti: Tko sam ja? Dnevne vježbe se sastoje od pet sati meditacije, molitvi, čišćenja uma šetnjom, laganom tjelesnom aktivnošću. Islam Namaz u islamu je stroga dužnost, odmah na početku razgovora navodi moj sljedeći sagovornik Ilijaz Kurbegović, apsolvent Temelja i osnovi vjere islama, odsjek Tumačenje Kur’ana na fakultetu Al-Azhar u Egiptu, te potkrepljuje ajetom iz Kur’ana: Naređuj svojoj porodici i pristalicama da klanjaju namaz i budi istrajan u tome. (Taha132) Namaz u islamu nije samo duhovni ibadet. On je čistoća i čišćenje, uljepšavanje i urednost. Za namaz je Allah dž.š. uslovio čistoću odjeće, tijela i mjesta od svake Nečisti. Usađuje klanjaču sportski duh, jača mišiće njegovoga tijela, zahtijeva stalnu budnost i aktivnost. Namaz je, u svojoj od Poslanika s.a.v.s prenesenoj formi, najsličniji sportskim i rekreativnim vježbama koje čine mnogi rekreativci da bi ojačali svoje tijelo. Namaz predstavlja aktivnost i pokret. Obuhvata sve dijelove ljudskoga tijela, tako da je ono u namazu aktivno i stajanjem i sjedenjem i ruku’om i sedždom. Jezik je aktivan kroz učenje, razum je aktivan kroz razmišljanje o onome preventeen 25 sto se uči ili neko drugi uči iz Kura’na. Također, srce je aktivno time što stalno budi svijest o Božjoj prisutnosti duhovnost Pravoslavlje Post nalazimo u skoro svim religijama, u raznim oblicima kao sredstvo umilostivljenja, čišćenja i dolaska do višeg stepena duhovnog saznanja i kao pripremu za određene religijske obrede. Tjelesni post predstavlja uzdržavanje od izvjesnih jela i alkoholnih pića, a po strogosti, ili načinu uzdržavanja, postovi se dijele u pet kategorija: 1) potpuno suzdržavanje od jela i pića, čak i vode; 2) suhojedenje, konzumiranje „suhe hrane“, bez ulja i vina, jedanput na dan; 3) konzumiranje jela spremljenog samo na vodi; 4) konzumiranje jela i vina, s uljem; 5) konzumiranje ribe i vina, što predstavlja najblaži način posta. Duhovni post je uzdržavanje od grešnih misli, želja i djela, uz mnoštvo molitve i kršćanskih vrlina. 26 preventeen Meditacija Meditacija je svojstvena svim prethodno spomenutim religijama. Možemo je definirati kao vježbu koncentracije i umirivanja svijesti / misli. Ona predstavlja prirodan način upoznavanja s umom, istraživanja i razumijevanja načina na koji on funkcionira, a zatim i poboljšavanja njegovog rada putem vježbanja. Naučni svijet i dalje istražuje mnogostruke koristi meditacije. Neke od njih su: usporavanje starenja, umirenje bolova, snižavanje nivoa holesterola, poboljšanje memorije, snižavanje krvnog pritiska... Dobra strana meditacije jest da za nju nije potrebna nikakva skupa oprema. Najjednostavniji način da isprobate navedene učinke jest da se ugodno smjestite, sjednete uspravno, opustite mišiće, te polahko koncentrirani udišete i izdišete zrak tako da se pero ne bi pomaklo. Amir Berbić, Vitez Medicinski fakultet, Sarajevo CAFÉ Saznali ste da ste trudni. Što dalje, kako i kojim putem krenuti? Hoću li biti debela, kako će mi izgledati trbuh? Uh, uslijedit će prave muke, mijenjat ću raspoloženja, tko će me trpjeti čitavih devet mjeseci? Kako ću se prehranjivati?, neka su od luckastih pitanja koja trudnice sebi vrlo često postavljaju. A onda nastupa faza euforije i one su presretne, blistaju od sreće, popele bi se na planinu da mogu i vikale na sav glas da ih čitav svijet čuje koliko su sretne. A onda se ponovno vraćaju na staro i počinju nova nepotrebna pitanja, nove predrasude. Hoće li mi dijete biti teret ili ću uživati u njegovom odgoju? Pitam se kako se to može promijeniti. U tom razmišljanju mi je pomogla urednica časopisa Preventeen, Olja Latinović, koja je zajedno sa svojim suprugom odgovorila na nekoliko mojih pitanja. ONA Što Vam je prvo prolazilo kroz glavu kada ste saznali da očekujete dijete? Bio je to nevjerovatan osjećaj sreće, radosti i puno ljubavi…, ljubavi… Čudan i predivan osjećaj je biti u drugom stanju. To je, rekla bih, skupina jedinstvenih osjećaja koje svaka majka proživljava na svoj poseban način i uživa u njima. Kako ste se nosili s činjenicom da će Vam za nekoliko tjedana narasti stomak? Ne sjećam se... Mislim da nisam toliko brinula o veličini stomaka, koliko o tome da s bebom sve bude u najboljem redu. Sjećam se da sam se prije poroda pitala kakav je osjećaj nemati toliki stomak. Jeste li se smatrali debelom? Nisam imala taj osjećaj. Neki bi često prokomentarisali: „Ti kao da si loptu pojela, samo stomak narastao!“ Mogla sam obući sve svoje stare stvari, osim traperica koje nisam mogla zakopčati do kraja. preventeen 27 Jeste li obraćali pozornost na prehranu? CAFÉ Svakako da sam neke namirnice morala češće konzumirati, vitamine i minerale… No, sve sam uspjela prirodnim putem, vješto izbjegavajući tablete i razne farmaceutske pripravke namijenjene isključivo trudnicama i dojiljama. S druge strane, ostala sam vegetarijanka i tokom trudnoće, što su jedni osuđivali, a drugi podržavali. Ja sam i dalje slušala svoje tijelo. Koliko ste pazili na zdravlje Vas i Vaše bebe? Ta pažnja ne prestaje. Bili trudni ili ne, morate paziti na svoje zdravlje te voljeti svoje tijelo i brinuti se o njemu. To je jednostavno način života. Savjeti za zdravu trudnoću Konzumirati svježe namirnice, a osobito organsko voće i povrće! Svakodnevno odvojiti vremena za vježbanje! Izbjegavati alkohol i razne druge opijate! Prestati pušiti! Ne bojati kosu. Boje za kosu mogu sadržavati razne štetne kemikalije i prilikom nanošenja na kosu mogu ući u tijelo. ON Kako ste Vi reagirali kada ste saznali da vam je supruga trudna? Poprilično mirno, moram priznati. Rođenje je za mene prirodna pojava koja se treba posmatrati kao dolazak još jednog bića na svijet. Jeste li joj mogli pomoći u bilo kojoj situaciji? Nadam se. Bio sam na porodu i, opet, nadam se da je i to, između ostalog, barem djelomično pomoglo mojoj supruzi. Mislim da to ona najbolje zna. Kako danas gledate na razdoblje tih devet mjeseci iščekivanja? Devet mjeseci je predug period da bih ga mogao pamtiti dan po dan. Svakako, u lijepom mi je sjećanju. Što danas radite da Vi i Vaše dijete budete zdravi i da Vaša obitelj zdravo funkcionira? Planina, bazen, zdrava ishrana, interakcija s djetetom... Zaista je mnogo stvari koje bih mogao nabrojiti. Mislim da je normalan odnos između članova porodice najvažniji, kao i razumijevanje i pažnja. 28 preventeen Irena Jonjić Katolički školski centar Sveti Pavao, Zenica Bill Cosby Zašto dečki mogu, a djevojke ne? Pakujem se zajapurena i umorna nakon iscrpljujućeg treninga. Vežući pertle, primjećujem druga kako se približava sigurnim i brzim korakom. Hej, daj da vidimo ko danas ima bolje trbušnjake!, reče mi. To je rečenica od koje mi se podiže svaka dlaka na glavi! Stojim kao strašilo dok srce snažno pumpa... Podižemo majice i u tom trenu ugledam lice druga koji kaže: Pa dobro, lijepo, ali možeš ti to i bolje! Smješkam se i trčeći odlazim, prikrivajući crvenilo koje je buknulo na mojim obrazima. Česta pitanja djevojaka Zašto oni mogu, a mi ne?!, pitanje je koje se vrzma po glavama većine djevojaka koje znam. Neprekidna vježba, prilagođena ishrana, a rezultat i nije baš najbolji. Dobro, ima i onih manje disciplinovanih kojima se i poneka čokoladica „zaleti“ onako uzgred. Stotine urađenih trbušnjaka, jutarnje trčanje, teretana, a kao rezultat jedno veliko - ništa, rečenica je koju čujem tako često od svojih drugarica. CAFÉ Ako želite uspjeti, želja za uspjehom mora biti jača od straha od neuspjeha. Za razliku od nas, dečki odu triput u teretanu i već s ponosom mogu da podignu majicu pokazujući pritom oblikovane trbušne mišiće. Ah, ti hormoni! Časovi biologije predstavljali su za mene nevjerovatno otkriće; lekcija Hormoni i moja profesorica Sanja Brza lekcija iz anatomije preventeen 29 CAFÉ Žene imaju veći postotak masnoga tkiva. Muškarci imaju više mišićnog tkiva i brži metabolizam. Muškarci imaju između devet i 18 posto masnoga tkiva, a žene između 20 i 30 posto. Muškarcima se masno tkivo nalazi uglavnom na području oko trbuha te ga je znatno lakše istopiti tjelovježbom. Kanostrevac koja kaže: Testosteron je vrlo moćan hormon! To je jedan od glavnih, ako ne i glavni faktor koji omogućava muškarcima izgraditi mišiće kakve viđate na plažama. Mada, nađu se tu i oni koji ponosno pokažu svoje šlaufe. Ne smiješ to! Standardni stereotipi kojima nas okolina i roditelji uče odmalena Testosteron važan seksualni hormon koji postoji kod oba pola, ali se razlikuje u količinama i koncentraciji. Međutim, u principu je muški polni hormon. Testosteron se primarno luči kod muških u testisima, a kod ženskih u jajnicima. Zbog uticaja na veličinu i razvoj mišića, testosteron se koristi i za doping u raznim oblicima. Postoje li žene koje dižu tegove i izgledaju poput muškaraca, pitanje je koje nam je postavila profesorica. Odgovor je glasio: Da! Na postavljeno pitanje: Zašto?, dobili smo odgovor da je to zato što uzimaju testosteron i ostale androgene koje im pomažu tako izgledati. Tada sam shvatila o čemu je riječ! Za sve su krivi hormoni! Idem(o) dalje... Ja ne odustajem. Dolazim iz škole, bacam torbu, navlačim trenirku i s drugaricom krećem na jedan od naših treninga. Opet slušam isto: Milice, radimo toliko, a još uvijek ništa! Osmijeh sam zarobila negdje u sebi, navlačim ozbiljan, filozofski izgled lica i ponavljam joj profesoričine riječi. Sad znam da nije do nas! Ah, ti hormoni, kada bih samo mogla učiniti nešto!? Međutim, jedino što mi preostaje je rad, rad i samo rad! Milica Cvijetić, Srednja škola Rogatica 30 preventeen Ako sam žensko ne smijem biti prljava i igrati se u pijesku hrvajući se? Ako sam žensko ne smijem nositi trenirke i igrati nogomet? Kasnije, tijekom odrastanja, nametali su mi sve više ograničenja jer sam “žensko”. Dobivala sam odgovore: “Ne možeš ostati kasno, ti si žensko” ili “Ne, ne možeš na taj koncert, pa ti si žensko” ili “Nemoj to raditi, to nije ženski posao” i tako unedogled. Zanimalo me je li takav slučaj i s mojim vršnjacima iz razreda, pa sam porazgovarala s njima na tu temu. I znate što sam otkrila? Raja iz razreda kaže da je i njima bilo tako. Kada sam sabrala i oduzela sve odgovore koje sam dobila od prijateljica i prijatelja, ostala sam poražena. Kada bih htio nešto uraditi, a nisam mogao, počeo bih plakati. Moja reakcija valjda nije bila prikladna, govorili bi mi da ne cmizdrim kao “curica”, rekao mi je drug (M. A. 18). CAFÉ ! Pa ti si žensko / muško! Danas često vidim dječake koji se „uvuku“ majci u krilo, pa ih onda one opominju da to ne čine jer je to “ženski posao”. Djevojčicama su uvijek govorili da ne igraju nogomet, jer to nije za njih, nastavio je moj drug. Zbog čega je to tako? Ima li to veze s našom konstitucijom? Da li su to stereotipi? Odmalena roditelji i sredina u kojoj žive uče dječake biti snažni, ne pokazivati emocije, ne plakati kada ih nešto boli, biti “muškarci”, dok djevojčice uče ne biti glasne, bježati ako im neko želi nanijeti zlo, nikako uzvratiti, odijevati haljinice i biti dame. Muškarci i žene se razlikuju i tjelesno i psihički. Međutim, jesu li razlozi koji razdvajaju (ne)mogućnosti žena i muškaraca ispravni? Općepoznato je da su muškarci (uglavnom) snažniji od žena, samim tim što imaju krupnije kosti i veću mišićnu masu, ali su zato žene spretnije i okretnije jer su konstitucijom manje. Danas se, bez obzira koliko to bilo dobro ili loše, situacija postupno mijenja. Nekada, kada su naše bake i djedovi išli u škole bilo je poznato tko što radi i što kome ide dobro. Djevojke su prale suđe, išle na časove domaćinstva, učile šiti, vesti, kuhati, a dečki su cijepali drva i radili slične fizičke poslove, ispričala mi je moja najstarija susjeda Stanka. Valjda se sa svojih sedamdeset i „kusur godina“ sjeća vremena kakvo je nekada bilo? Djevojke su satima sjedile ispred ogledala učeći “baratati” šminkom, a dečki su se natjecali tko će biti prljaviji nakon šutiranja krpenjače, prisjeća se Stanka dalje. Sada se, međutim, svi žale da im smetaju stereotipi i nametnuti zadaci koje trebaju obavljati samo zato što su žene, odnosno muškarci, pa su im tom logikom i namijenjeni. Stječe se dojam da su prije bili sretniji, ili su se samo manje žalili? Minja Mijatović, KŠC “Petar Barbarić“, Travnik preventeen 31
© Copyright 2024 Paperzz
