KAPELANIJA SV. MIHAELA ARKANĐELA MUP – SJEDIŠTE I RAVNATELJSTVO POLICIJE TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU 4 / 2015. IZ SADRŽAJA MEDITACIJA Vrijeme je dovršeno 3 SLUŽBA RIJEČI LISTIĆ POLICIJSKE KAPELANIJE SV. MIHAELA ARKANĐELA MUP – SJEDIŠTE I RAVNATELJSTVO POLICIJE Godište X. (2015.), Broj 4(203) Treća nedjelja kroz godinu 18. siječnja 2014. ČITANJA Obratite se i vjerujte evanđelju! 4 HOMILIJA Galilejsko proljeće 6 KATEHEZA RASTAVLJENI I PONOVNO OŽENJENI OZBILJNA BRIGA CRKVE Pristup sakramentima 8 UZ SPOMENDAN Timotej i Tit 10 ZNATE LI? LITURGIJSKA GODINA Vrijeme kroz godinu 12 Kontakt: O. Stjepan Harjač policijski kapelan S I J E ČA N J tel.: 22 712; 84 048; e-mail: sharjac@mup.hr Ned 25. TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU, OBRAĆENJE SV. PAVLA Pon. Vinko Bakula 26. Timotej i Tit Uto. 27. Anđela Merici, Anđelka, Julijan, Vital pomoćnik policijskoga kapelana Sri. 28. Toma Akvinski, Tomislav, Leonid Tel.: 88 853; 82 805 Čet. 29. Valerije, Konstancije, Zdeslav, Akvilin e-mail: vbakula@mup.hr Pet. 30. Martina, Hijacinta, Gordana, Darinka mihael@vojni-ordinarijat.hr Sub. 31. Ivan Bosco, Marcela, Viktor, Klaudije 2 MEDITACIJA TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU Vrijeme je dovršeno A ko je vrijeme dovršeno prije 2000 godina, kad je Isus izgovorio a evanđelist zapisao tu tvrdnju, onda mi nedostižno kasnimo za tim vremenom. Mogli bismo reći da se Isusova opomena ne odnosi na nas. Pa ipak, ona se odnosi i na nas. Naime, vrijeme se za svakoga dovršava njegovim životom. Mogli bismo se još preciznije izraziti i reći da se vrijeme dovršava časom kojega upravo živimo. Čas koji je minuo pohranjen je u skladištu prošlosti gdje ostaje zauvijek nepromjenljiv. Za čas koji dolazi možemo se doduše pripremati, ali on još nije u našoj domeni. Naš je samo onaj čas kojega upravo živimo. U njemu se dovršava naše vrijeme, za njega smo odgovorni, njemu moramo davati što bolji sadržaj. Toj se tvrdnji na prvi pogled suprotstavlja apostol Pavao. U današnjem drugom čitanju savjetuje onima koji imaju žene, neka žive kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ne uživaju. Kao da želi naglasiti istinu daje sve to isprazno i bez vrijednosti. No, nije baš tako. Sve bi to bilo isprazno i bez vrijednosti, ako bi se obavljalo bez nekog višeg usmjerenja. Ali ako te stvari obavljamo odgovorno, iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu, ako ih, svjesni da obličje ovoga svijeta prolazi, prožmemo evanđeoskom mudrošću, popunimo njihovu prazninu te im utisnemo pečat Franc Cerar vječnosti. Philippe Lejeune 3 TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU Prvo čitanje: Jon 3, 1-5. 10 ČITANJA Otpjevni psalam: Ps 25,4-5ab. 6-7bc. 8-9 Obratiše se Ninivljani od svojeg zlog puta Čitanje Knjige proroka Jone R iječ Gospodnja dođe Joni: "Ustani," reče mu, "idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu što ću ti reći." Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Gospodin zapovjedi. Niniva bijaše grad božanski velik - tri dana hoda. Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: "Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena." Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega. Bog vidje što su učinili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio i ne učini. Riječ Gospodnja Pokaži mi, Gospodine, putove svoje! P okaži mi, Gospodine, putove svoje, nauči me svojim stazama! Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj! ****** Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka. Spomeni me se po svojoj ljubavi radi dobrote svoje, Gospodine! ****** Gospodin je sama dobrota i pravednost: grešnike on na put privodi. On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome. ****** 4 ČITANJA TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU Drugo čitanje: 1 Kor 7, 29-31 Evanđelje: Mk 1, 14-20 Prolazi obličje ovoga svijeta. Obratite se i vjerujte evanđelju! Čitanje Prve poslanice sv. Pavla apostola Korinćanima Čitanje svetog Evanđelja po Marku O vo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko! Odsele i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer - prolazi obličje ovoga svijeta. Riječ Gospodnja P ošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!" I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: "Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!" Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim. Riječ Gospodnja 5 TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU HOMILIJA Prorokova uskogrudnost i Božje milosrđe P rvo čitanje uzeto je iz knjige proroka Jone. To je jedna najmanjih biblijskih knjiga. Napisao ju je nepoznati autor krajem 4. ili početkom 3. stoljeća prije Krista. U njoj nisu sadržana proročanstva proroka Jone nego je napisana kao priča, s Bogom Jahvom u glavnoj ulozi i prorokom koji pokušava izbjeći Božjem poslanju propovijedanja obraćenja stanovnicima neprijateljske asirske prijestolnice Ninive Knjiga o Joni nastoji izmijeniti izraelsku isključivost i prisvajanja Božje milosti samo za sebe. Božje milosrđe je beskrajno namijenjeno svima koji mu se otvore, a to mogu biti i neprijateljski poganski asirci. Jona pripadnik svoga naroda je toga svjestan, nema širokogrudnosti prema onima koje smatra neprijateljima i čiju propast priželjkuje. Ne želi poslušati Božji poziv i nastoji pobjeći u pravcu suprotnom od Ninive. Slijedi priča o brodu i kitu koji je progutao Jonu i vratio ga na Jahvin put. Ninivljani su se obratili. Poruka priče je da se Bog nije ograničio na jednu ljudsku ili vjersku zajednicu. Važni su mu svi ljudi. Stari zavjet ovdje se približava Isusovoj poruci i pozivu svima u Kraljevstvo Božje S ljedećih nekoliko nedjelja, drugo čitanje slušat ćemo iz Prve Pavlove poslanice Korinćanima. Tu poslanicu Pavao je uputio oko godine 52. iz Efeza zajednici u Korintu. Povod su bila pitanja glasine i loše vijesti koje su mu stizale iz te zajednice. Pavao upozorava na opasnost strančarenja, bluda, zastranjivanja u poganstvo i praznovjerja, prizivanja na poganske sudove. Poučava ih o kršćanskom životu, braku, bogoslužju, darovima Duha svetoga. U današnjem ulomku, naglašava “kratko je vrijeme” za kršćane između prvoga i drugoga Kristova dolaska. Sam Pavao je u to bio uvjeren te upozorava vjernike da se ne navezuju na prolaznosti ovoga svijeta. N alazimo se u liturgijskoj godini B. Tijekom ove godine evanđeoski navještaj je iz Evanđelja po Marku Evanđelje po Marku najstarije i najkraće od četiri evanđelja; Napisano je u Rimu oko 65. god. na temelju Markovih zabilježbi Petrovih rimskih propovijedi za kršćanske zajednice obraćene s poganstva. Njime su se kao izvorom služili evanđelisti Matej i Luka. Ta tri evanđelja zovemo sinoptička evanđelja jer se tekst tih evanđelja može pratiti usporedno. Nakon kratkog uvoda slijedi prikaz Isusova djelovanja u Galileji (1,14-6,6), put u Jeruzalem (6,6-10,52), Isusova smrt (11,1-15,47) i kratka vijest o praznom grobu i o Isusovim ukazanjima (16,1-20). Glavna mu je tema naviještanje Božjeg kraljevstva u Isusovoj osobi. Pritom je mesijanska tajna da je Isus pravi Mesija skrivena. Otkrivena je tek njegovom smrću i uskrsnućem. (Usp. Opći religijski leksikon) Priredio V.B. 6 HOMILIJA TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU Galilejsko proljeće K rist Gospodin ulazi u ovaj naš svijet kakav on jest. Nije to svijet lijepih zamišljaja i razdraganih likova iz bajki. Ivan Krstitelj bio je predan. Uhićen je i bačen u tamnicu. Zateći će ga okrutna smrt. Početak Isusova javnoga nastupanja obilježavaju doduše čudesna izlječenja, propovijedanje koje nailazi na silan odziv, prodorna snaga Duha. Gospodin umah postaje slavan. Ali nije to slava koju on traži. Ono što se počelo zbivati u Galileji, uspješan početak naviještanja, biblijski će stručnjaci osloviti kao »galilejsko proljeće«. Pa ipak, taj procvat u dušama stanovnika prekrasnih krajeva oko Galilejskoga mora kao biljeg nosi izručenje Ivana Krstitelja – izručenje koje će i sam Isus doživjeti kada dođe njegov čas i kada bude predan. Kristov dolazak ne znači da stavljamo na oči neke obojene naočale s kojima će sva stvarnost postati »ružičasta«. Ivan Krstitelj bio se uvrstio u časni niz Božjih proroka, s posebnom zadaćom da pripravi put Gospodinu. To se zbilo prema proglasu istoga onog Gabrijela koji je Djevici Mariji navijestio rođenje Sina Svevišnjega. Gabrijel je već prije objavio Ivanov životni put. Sada Krist Gospodin preuzima i nastavlja svetu tradiciju. Dolazi dopuniti. Dolazi kao žuđeno i iščekivano ispunjenje: sveto dovršenje koje će u križu i uskrsnuću zasjati u punu otajstvenomu sjaju. Obratite se i vjerujte! Ovaj poziv koji Isus izgovara u temelju ima radosnu vijest o 7 Bogu koji kraljuje. Božje kraljevstvo koje se očituje i nama daruje u Isusu Kristu, pravomu Bogu i pravomu čovjeku – to je razlog za naše obraćenje; to je prostor u kojemu se korak po korak, u snazi Duha, razvija i cvate naša vjera. Sada je pravi čas! Još danas prepoznat ću i prihvatiti Božju moćnu ruku koju mi on pruža preko ljudi dok mi pomažu da se utješim i izvučem iz svojih nevolja u koje uvelike svojom krivnjom upadam. Otkrit ću Gospodnju ruku u stvarima koje su tu kao dragocjena pomoć da izvršim životne zadatke i napredujem na putu prema Bogu i ljudima. Danas se ispunilo vrijeme i došao je pravi čas kada čovjek svojemu bližnjemu prestaje biti neprijatelj i postaje brat i sestra u Kristu! Kada je i gdje meni bilo dano osjetiti i prepoznati onaj pogled o kojemu govori evanđelist Marko? Isus ugleda Šimuna i Andriju; Isus ugleda Jakova i Ivana. To je pogled koji budi nadu u novi život, ulijeva hrabrost i okuplja braću. Jedino od toga pogleda čovjek nalazi snagu za obraćenje i postaje apostol. Isusov pogled vodi u školu skrovite i nenametljive Božje ljubavi u kojoj postajemo kadri ostaviti kojekakve mreže koje su – tko zna otkada – zaokupljale svu našu pozornost i u koje smo se možda i sami dobrano zapetljali. Pogled Spasiteljev liječi od bolesnih navika i ovisnosti, tješi one koji plaču, smiruje one koji pretjeruju u razuzdanu veselju, oslobađa od posesivna stava prema najbližima, razrješuje tjeskobnu navezanost na posjed, vodi nas da užitak i milinu tražimo u zakonu Gospodnjemu. Niko Bilić TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU KATEHEZA Rastavljeni i ponovno oženjeni ozbiljna briga Crkve J edan od najznačajnijih koraka učinjenih u posljednje vrijeme s namjerom promjene dosadašnje crkvene prakse koja svim rastavljenim i ponovno oženjenim katolicima, bez razlike, ne dopušta pristup sakramentima pokore i euharistije jest onaj koji su 1993. godine učinili njemački biskupi Freiburga, Mainza i Rottenburg-Stuttgarta. Familiaris consortio U svom pastirskom pismu predlažu novi pristup pastoralu rastavljenih i ponovno oženjenih katolika. Oni polaze od teksta enciklike Familiaris consortio: "Crkva, ipak, ponovno potvrđuje svoju stegu, zasnovanu na Svetom pismu, prema kojoj ona ne može euharistijskom zajedništvu pripustiti razvedene i ponovno oženjene. Oni su sami sebe učinili nesposobnima da budu pripušteni, jer je njihovo stanje i njihov životni položaj u objektivnoj suprotnosti sa zajedništvom ljubavi između Krista i Crkve, što je označeno i uprisutnjeno u euharistiji. Postoji i još jedan osobiti pastoralni razlog: ako se te osobe pripuste euharistiji, vjernici bi bili uvedeni u zabludu i krivo bi shvaćali nauk Crkve o nerazrješivosti ženidbe. Pomirenje u sakramentu pokore - koje bi otvorilo put sakramentu euharistije - može se udijeliti jedino onima koji su se pokajali da su pogazili znak Saveza i vjernosti Kristu te su iskreno spremni provoditi takav život koji nije u suprotnosti s nerazrješivošću ženidbe. Konkretno to znači da muž i žena, kada iz teških razloga - na primjer radi odgoja djece - ne mogu ispuniti obvezu rastave, preuzmu obvezu da žive u potpunoj suzdržljivosti, to jest da se uzdržavaju od čina koji su pridržani samo bračnim drugovima" (FC br. 84). U istom broju, pak, kaže se i sljedeće: "Pastiri moraju znati da su, radi ljubavi prema istini, obvezni razlikovati situacije. Doista, postoji razlika između onih koji su se iskreno trudili da spase prvi brak a ipak su sasvim nepravedno napušteni, od onih koji su teškom svojom krivnjom razorili kanonsku valjanu ženidbu. Konačno ima i takvih koji su sklopili drugu vezu radi odgoja svoje djece, a koji često, prema njihovoj savjesti, imaju subjektivnu sigurnost da njihova prethodna ženidba, nepopravljivo razorena, nikada nije ni bila valjana." KATEHEZA Prijedlog njemačkih biskupa Spomenuti biskupi predlažu da se započne tolerirati praksa u kojoj će pojedinci koji su rastavljeni i ponovno oženjeni moći pristupiti sakramentima pokore i euharistije nakon što se ustvrdi da to mogu opravdati odlukom vlastite savjesti i ako se ispune neki kriteriji. Temelj takvog prijedloga trojice biskupa je trostruki: 1) uvjerenje da Familiaris consortio izriče samo generalnu normu koja ne isključuje mogućnost izuzetaka u praksi, 2) uvjerenje da je u uvjerenjima mnogih katolika klasična preporuka o totalnoj apstinenciji koja bi dopuštala pristup sakramentima nerealna i neprirodna, 3) činjenica da se u Familiaris consortio govori o utvrđivanju i diferenciranju različitih situacija dopuštala bi i diferenciranu praksu u pastoralu pa i u pitanju pripuštanja sakramentima. Rastavljeni i ponovno oženjeni mogli bi tako pristupiti sakramentima ako su ispunjeni neki kriteriji, npr.: 1) da je povratak prvom braku nemoguć i da prvi brak uz najbolju volju ne može više biti oživljen, 2) da drugi brak već dugo traje uz vidljivu postojanu volju oboje partnera za postojanom vezom, 3) ako su u drugom braku nadošla djeca te je time za oboje partnera nastala nova moralna obveza, itd. 9 TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU Ne radi se o generalnoj normi ili službenom dopuštanju pristupa sakramentima, nego o mogućnosti da netko tko je po savjesti uvjeren da ispunja te kriterije, pogotovo ako je po savjesti još siguran da njegov prvi brak nije bio valjan, te nakon razgovora s duhovnim savjetnikom pristupi sakramentima. Suočavanje s predstavnikom Crkve nužno je jer je euharistija javni čin Crkve. U svemu tome uloga svećenika nije davanje službenog dopuštenja nego pružanje pomoći u pročišćavanju savjesti dotičnog vjernika. Kada pojedinac donese takvu odluku da pristupi sakramentima, svećenik bi to trebao poštivati i, ako je potrebno, tu odluku braniti ako nastanu nesuglasice u zajednici vjernika. Bitno je da savjest dotičnoga potpuno stoji iza te odluke i da nema opasnosti od skandala po druge vjernike. Biskupi opetovano naglašavaju da se ne radi o generalnom dopuštenju nego samo o izuzetnom slučaju pristupa sakramentima koji bi bio opravdan odlukom osobne savjesti. Josip Grbac, Glas-koncila TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU UZ SPOMENDAN Timotej i Tit biskupi (I. stoljeće) T imotej je sin majke Židovke i oca poganina, rođen u Listri, u Maloj Aziji, gdje ga je sveti Pavao susreo za svoga Prvoga misijskoga putovanja. Poučen od majke i bake u židovskoj vjeri, bio je među prvima u svome gradu koji su prešli na kršćanstvo. Pavao ga je krstio zajedno s majkom, koja se također bila obratila, a potom ga poveo sa sobom na misijska putovanja umjesto Marka. I tako ga nalazimo u društvu našega apostola u: Filipima, Solunu, Ateni, Korintu i Rimu, za vrijeme prvoga zatočeništva. Timotej se, kao odvažan i uzoran učenik, smjesta složio sa svetim Pavlom, kao i s kršćanskim zajednicama što ih je ovaj uspostavio. Njemu su upućene dvije značajne apostolove poslance. Prvu je primio u Efezu, kamo je bio poslan kako bi organizirao zajednicu, koja se upravo rađala i čijim je postao prvim biskupom. U drugoj mu se poslanici sveti Pavao obraća, između ostalog, i kako bi mu donio kabanicu, da se njome zaštiti od neudobnosti rimske tamnce. Timotej je nazočio mučeništvu svoga velikoga Učitelja. Vrativši se u Efez, preminuo je oko godine 97. 10 UZ SPOMENDAN S veti Tit, porijeklom iz Sirije, obratio se na kršćanstvo s poganstva pa ga je sveti Pavao krstio i uključio u Crkvu u Antiohiji. Vjerni suputnik, kao i Timotej, Tit se sa svetim Pavlom našao u Jeruzalemu g. 49., upravo kada se bila zaoštrila jedna snažna polemika koja gaje zanimala. Problem koji se pojavio u prvoj kršćanskoj zajednici u Jeruzalemu sastojao se u sljedećem: mogu li pogani smjesta biti kršteni, a da prije ne prođu obred obrezanja, kao što je Tit upravo bio postupio? Protivno mišljenju mnogih, sveti se Pavao usprotivio obrezanju svoga učenka, upravo kako bi naglasio činjenicu da kršćanstvo nije povezano s Izraelom, već je sveopća religija, koja se ne osvrće na različitost rasa, nacionalnosti, niti pak kultura. Tit je sudjelovao u Trećemu Pavlovu misijskome putovanju te je imao zadaću 11 TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU vjernicima u Korintu, razdijeljenima sporovima, predati "poslanicu suza". Nakon što se u zajednicu vratio sklad, Tit se posvetio skupljanju sredstava za pomoć siromašnima u Jeruzalemu. Prolazivši pokraj Krete, sveti je Pavao ondje ostavio svoga vjernog učenika, sa zadaćom evangelizacije toga otoka, kojemu je kasnije postao i prvim biskupom. Tu je Tit od svoga Učitelja primio i važnu poslanicu, koja obiluje podacima o životu prvih kršćanskih zajednica. Nešto kasnije, Tit se Pavlu pridružio u Rimu. Vrativši se potom na otok, preminuo je ondje u vrlo poodmakloj dobi, potkraj prvoga stoljeća kršćanstva. Piero Lazzarin, Sveci kroz crkvenu godinu TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU ZNATE LI? Liturgijska godina T ijekom povijesti razvio se osim nedjeljnih slavlja poseban raspored slavljenja Kristovih spasiteljskih djela kroz cijelu godinu. Tako se svake godine slavi čitavo Kristovo otajstvo. Od utjelovljenja i rođenja do uzašašća i Duhova te do iščekivanja ponovnog Kristova dolaska. To slavljenje nije obično sjećanje na događaje iz Kristova života, već crkva te događaje ponovno otajstveno doživljava, postaje dionicom njihova duhovnog bogatstva i tako se ostvaruje njezino spasenje. Crkvena godina ima tri velika ciklusa. To su: božićni ciklus, vazmeni ciklus i vrijeme kroz godinu. Crkvena liturgijska godina započinje prvom nedjeljom došašća (iza blagdana sv. Andrije koji se slavi 30. studenog), a završava na nedjelju Krista Kralja. Vrijeme kroz godinu V rijeme kroz godinu je vrijeme između božićnog i vazmenog ciklusa. Obuhvaća trideset i četiri tjedna u godini. U ovome ciklusu imamo dva dijela: - od svetkovina Krštenja Gospodinova do Pepelnice ili Čiste srijede - od blagdana Duhova do početka došašća U razdoblju vremena kroz godinu sva slavljenja se oslanjaju na nedjelje (34 nedjelje kroz godinu). U slavljenju nedjelje na poseban način slavimo otajstvo Gospodnjega uskrsnuća. Nedjelja je, naime, dan uskrsnuća – prvi dan u tjednu. Kroz "vrijeme kroz godinu" posebno slavimo i tri Gospodnje svetkovine: 1. PRESVETO TROJSTVO – slavimo otajstvo jednog Boga u tri božanske osobe (nedjelja poslije Duhova) 2. TIJELOVO – slavimo otajstvo Tijela i Krvi Kristove (četvrtak nakon Presvetog Trojstva) 3. KRIST KRALJ – slavimo otajstvo Kristove kraljevske službe i kraljevskog dostojanstva (zadnja nedjelja kroz godinu). Liturgijska boja je zelena. Crkvena liturgijska godina za djecu 12