Mihael, listić Policijske kapelanije sv. Mihaela

KAPELANIJA SV. MIHAELA ARKANĐELA MUP – SJEDIŠTE I RAVNATELJSTVO POLICIJE
četvrta i peta vazmena nedjelja
18-19 / 2014.
LISTIĆ
POLICIJSKE KAPELANIJE SV.
MIHAELA ARKANĐELA
MUP – SJEDIŠTE I
RAVNATELJSTVO POLICIJE
Godište IX. (2014.)
iz sadržaja
Meditacija
Uz Majčin dan
3
Služba Riječi
Čitanja IV. vazmena nedjelja:
4
Homilija IV. vazmena nedjelja:
Na putu
6
Čitanja V. vazmena nedjelja:
Ja sam put i istina i život
8
Homilija V. vazmena nedjelja:
Na putu
10
Kateheze
Katekizam Katoličke crkve
Sakramenti kršćanske inicijacije:
Euharistija: Vazmena gozba
12
Uz Majčin dan
Pismo majci
14
Jeste li znali
16
Broj 18-19(180-181)
četvrta i peta vazmena nedjelja
SVIBANJ
11.-18.. svibnja 2014.
IV. VAZMENA NEDJELJA
Nedjelja Dobroga Pastira; Majčin dan
Ned.
11.
Pon.
12. Leopold Bogdan Mandić
Kontakt:
Uto.
13. Gospa Fatimska, Servancije
O. Stjepan Harjač
Sri.
14. Matija apostol, Mate, Matko
policijski kapelan
Čet.
15. Solinski mučenici, Izidor, Sofija
Pet.
16. Ivan Nepomuk, Cvjetko, Nenad
Sub.
17. Paško, Bruno
tel.: 22 712; 84 048;
e-mail: sharjac@mup.hr
Ned. 18.
V. VAZMENA NEDJELJA
Venancije
Vinko Bakula
Pon.
19. Urban, Celestin, Rajko, Ivon
pomoćnik policijskoga kapelana
Uto.
20. Bernardin Sijenski, Lidija, Zlata
Sri.
21. Kristofor, Andrija, Konstantin
Čet.
22. Rita, Helena, Renata
Pet.
23. Deziderije, Željko, Želimir
Tel.: 88 853; 82 805
e-mail: vbakula@mup.hr
mihael@vojni-ordinarijat.hr
Sub. 24. Marija Pomoćnica, Filip
2
meditacija
četvrta i peta vazmena nedjelja
Pablo Picasso
3
četvrta vazmena nedjelja
Prvo čitanje: Dj 2, 14a.36-40
čitanja
Otpjevni psalam: Ps 23, 1-6
Bog ga je učinio i Gospodinom i
Kristom.
Čitanje Djela apostolskih
N
a dan Pedesetnice Petar zajedno
s jedanaestoricom ustade, podiže
glas i prozbori: »Pouzdano neka znade
sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega
vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i
Kristom.«
Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše
Petru i drugim apostolima: »Što nam je
činiti, braćo?« Petar će im: »Obratite se i
svatko od vas neka se krsti u ime Isusa
Krista da vam se oproste grijesi i primit
ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je ovo
obećanje i za djecu vašu i za sve one
izdaleka, koje pozove Gospodin Bog
naš.«
I mnogim je drugim riječima još
svjedočio i hrabrio ih: »Spasite se od
naraštaja ovog opakog!« I oni prigrliše
riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj
dan pridruži oko tri tisuće duša.
Riječ Gospodnja.
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja
ne oskudijevam!
G
ospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
******
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
******
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
******
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
******
4
čitanja
četvrta vazmena nedjelja
Drugo čitanje: 1Pt 2, 20b–25
Evanđelje: Iv 10, 1-10
Obratiste se k pastiru duša svojih.
Ja sam vrata ovcama.
Čitanje Prve poslanice
svetoga Petra apostola
Čitanje svetoga Evanđelja
po Ivanu
ubljeni:
Lj Ako
dobro čineći trpite pa strpljivo
podnosite, to je Bogu milo. Ta na to ste
pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio
vam primjer da idete stopama njegovim.
On koji grijeha ne učini nit mu usta
prijevaru izustiše; on koji na uvredu nije
uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio,
prepuštajući to Sucu pravednom; on koji u
tijelu svom grijehe naše ponese na drvo
da umrijevši grijesima pravednosti živimo;
on čijom se modricom izliječiste. Doista,
poput ovaca lutaste, ali se sada obratiste
k pastiru i čuvaru duša svojih.
Riječ Gospodnja
U
ono vrijeme: Reče Isus: »Zaista,
zaista, kažem vam: tko god u
ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje
drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik.
A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome
vratar otvara i ovce slušaju njegov glas.
On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi.
A kad sve svoje izvede, pred njima ide i
ovce idu za njim jer poznaju njegov glas.
Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od
njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.«
Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne
razumješe što im htjede time kazati.
Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista,
zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama.
Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i
razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja
sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će
se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.
Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje
i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u
izobilju da ga imaju.«
Riječ Gospodnja
5
četvrta vazmena nedjelja
homilija
Isus zove! Kakav je moj odgovor?
Molim za milost: da znam prihvatiti život
koji Isus nudi, život u Isusovu obilju!
R
eče Isus... »Tko god u ovčinjak ne
ulazi na vrata, nego negdje drugdje
preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na
vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar
otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce
svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve
svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za
njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem,
dakako, ne idu, već bježe od njega jer
tudinčeva glasa ne poznaju.«
Nedjelja je Dobrog Pastira. Danas u
cijeloj Crkvi molimo za duhovna zvanja. To
je prvo što trebamo činiti i što Isus traži od
nas. »Molite gospodara žetve...« Taj poziv
odjekuje od Isusova vremena do ovoga,
našega i dalje do kraja, do njegova
konačnog dolaska. Prizor stada, lik pastira,
činjenica ovčinjaka slike su koje mnogo
govore. Danas zagonetnije negoli nekoć,
jer ne živimo tako blizu prirodi i svemu
onomu što se događa na otvorenim
prostranstvima livada i pašnjaka. Grad nas
je zatvorio u svoje ulice i tek na televiziji
možemo vidjeti prizore koji su u Isusovo
vrijeme bili svakodnevna slika. Isus govori
o ozbiljnosti pastirskog posla. Nije to neko
bezbrižno sviranje na fruli i dosadno
hodanje za stadom. To je ozbiljna briga.
Isus se poistovjećuje s pastirom. On to čini
otvoreno i bez nekih prikrivenih nakana i
skrivenih igara. On poznaje svaku ovcu po
imenu. Ide ispred njih. One ga slušaju i
poznaju njegov glas. One ga slijede i idu
za njim. Stalo mu je do stada. Isus
suprotstavlja dobromu pastiru najamnika,
tuđinca i krivog pastira. Takav ne ulazi na
vrata. On je kradljivac i razbojnik. On
dolazi da bi ukrao, ubio i uništio. Nije mu
stalo do stada, nego do svojeg profita.
U ovoj tako jasnoj slici Isus nam riše one
koje sam poziva da se brinu za vjernike, za
ljude zbog kojih je on dao svoj život i tako
se pokazao kao istinski i pravi Pastir. Ova
slika pastira prvim je kršćanima posebno
bila prisutna u svijesti. Tako su Isusa
najradije predočivali i on je kao Dobri
Pastir najviše živio u njihovoj svijesti.
Gospodine, molim te za sve svećenike
koje si pozvao da doista budu pastiri tvoga
stada. Nije to nimalo lako. Današnji čovjek
lako zaluta, a svijet mu nudi mnoštvo
načina kojima ga odvlači iz zajednice kojoj
pripada. Molim te za svećenike da budu
vjerni svojem pozivu i svojoj zadaći. Da ih
obavljaju otvoreno, odvažno i ponizno.
Molim te za svećenika koji me krstio i uveo
u zajednicu vjernika. Molim te za one
svećenike koji su služili misu, a ja sam na
njoj bio prisutan i pričešćivao se. Molim te i
za one koji su mi opraštali grijehe u sv.
ispovijedi i tako me ponovno primali u
zajednicu. Nagradi njihov trud i nastojanje.
Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne
razumješe što im htjede time kazati. Stoga
im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista,
kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji
dođoše prije mene, kradljivci su i
6
homilija
četvrta vazmena nedjelja
Uz Nedjelju Dobroga Pastira
Molitva za duhovna zvanja
G
ospodine Isuse, po tebi je stvoren i posvećen svijet: molimo te, obnovi u cijeloj
Crkvi vjeru i zanos svojih učenika. Pomozi nam da u današnjem svijetu stvaramo
plodno ozračje za dijalog s tobom – vječnim Učiteljem života i istinske sreće. Oslobodi nas
površnosti i tvrdoće srca, da većom jasnoćom zasja ljubav i životno predanje onih koje si
posebnim pozivom izabrao za rast Crkve i posvećenje svijeta. Blagoslovi mladiće i djevojke
koji u krilu naših obitelji i naših zajednica iskreno i radosno prihvaćaju tvoj dar svećeničkog i redovničkog poziva. Sve nas otvaraj poticajima svoga Duha, da zajedništvom i bogatstvom službi objavljujemo spasenje i vječnu ljubav dobrog nebeskog Oca.
Amen.
razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja
sam vrata. Kroza me tko ude, spasit će se:
i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac
dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi.
Isus voli konkretne slike kojima želi
ljudima protumačiti zašto je došao i do
čega mu je stalo. Tako jasno govori da je
on vrata. Dobro znamo što znače vrata.
Ona su prolaz, ulaz i izlaz. Ići kroz njih
znači ulaziti legalno i legitimno. Nasilni
ulazak kroz njih ili mimo njih znak je
nepoštenja i loših nakana. Isus se sam
poistovjetio s vratima. On daje da netko
može ući i izići. On daje nove prostore i
prostranstva. Mi smo često zatvoreni u
svoje okruge i stilove života, u kojima se
vrtimo u monotonoj svakodnevici. Posao,
jelo, spavanje i ponovno iz početka. Isus
nam želi otvoriti horizonte. Uvodi nas u
svijet ljubavi i istinskog života. Upozorava
nas da ima onih koji se žele pokazati
dobrohotnima i plemenitima, a zapravo su
kradljivci koji imaju svoje interese.
Gospodine, pomozi mi da znam razaznati
što me to u mojem životu odvodi od pravih
vrijednosti. Sto se to uvlači u moj život
poput kradljivca koji uništava i nije mu stalo
da uspijem i da se razvijam kao dobro
biće. Toliko je ponuda oko mene koje se
predočuju ispravnima i dobrima, a na kraju
7
me odvode i zarobljuju. Pomozi mi da ih
mogu prepoznati i da se mogu oprijeti
njihovim zlim nakanama.
Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga
imaju.«
Ovo je vrhunac onoga što Isus nudi.
Kada daje, onda je to uvijek obilna i
natrešena mjera. Isus ne kalkulira i ne
računa kao mi. On daje obilno i uvijek više
nego što očekujemo. Mi smo, naprotiv,
kalku-lanti. Stalno važemo i mjerimo koliko
smo dali i što smo dobili. Kod Isusa nije
tako. On je, jednostavno veći, od našega
srca. Ne da se nikada nadmašiti u
velikodušnosti i darežljivosti.
Gospodine, hvala ti što si došao da nam
pokažeš kako se velikodušno daje. Želiš
da nam život bude istinski i pravi. Da bude
obilan. Hvala što ne škrtariš sa svojom
ljubavlju i milošću. Hvala ti za život koji si
mi darovao. Ničim ga nisam zaslužio.
Nikad ti nisam pravo zahvalio za svoj život.
Otvori i moje škrto i skučeno srce. Da se
ne bojim dati. Da se na strašim tebi
potpuno predati sve što imam i što jesam.
Tako ću onda biti istinski bogat i imat ću
život u izobilju.
Mirko Nikolić
peta vazmena nedjelja
Prvo čitanje: Dj 6, 1-7
čitanja
Otpjevni psalam: Ps 33, 1-2.4-5.18-19
Izabraše sedam muževa punih Duha
Svetoga.
Čitanje Djela apostolskih
U
one dane, kako se broj učenika
množio, Židovi grčkog jezika
stadoše mrmljati protiv domaćih Židova
što se u svagdanjem služenju zanemaruju
njihove udovice. Dvanaestorica nato
sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: »Nije
pravo da mi napustimo riječ Božju da
bismo služili kod stolova. De pronađite,
braćo, između sebe sedam muževa na
dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih
ćemo postaviti nad ovom službom, a mi
ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju
riječi.« Prijedlog se svidje svemu mnoštvu
pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i
Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora,
Nikanora, Timona, Parmenu te
antiohijskog pridošlicu Nikolu. Njih
postave pred apostole, a oni pomolivši se,
polože na njih ruke. I riječ je Božja rasla,
uvelike se množio broj učenika u
Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika
prihvaćalo vjeru.
Neka dobrota tvoja, Gospodine,
bude nad nama, kao što se u tebe
uzdamo!
P
ravednici, Gospodinu kličite!
Hvaliti ga pristoji se čestitima.
Slavite Gospodina na harfi,
na liri od deset žica veličajte njega!
******
Jer prava je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.
******
Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga
se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost
njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.
******
Riječ Gospodnja.
8
čitanja
peta vazmena nedjelja
Drugo čitanje: 1Pt 2, 4-9
Evanđelje: Iv 14, 1-12
Vi ste rod izabrani, kraljevsko
svećenstvo.
Ja sam put i istina i život.
Čitanje Prve poslanice
svetoga Petra apostola
Čitanje svetoga Evanđelja
po Ivanu
Lj ubljeni:
Pristupite
Gospodinu, kamenu
živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je
u očima Božjim izabran, dragocjen, pa se
kao živo kamenje ugrađujte u duhovni
Dom za sveto svećenstvo da prinosite
žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu
Kristu. Stoga stoji u Pismu: Evo
postavljam na Sionu kamen odabrani,
dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje,
ne, neće se postidjeti. Vama dakle koji
vjerujete – čast! A onima koji ne vjeruju –
kamen koji odbaciše graditelji postade
kamen zaglavni i kamen spoticanja,
stijena posrtanja; oni se o nj spotiču,
neposlušni riječi, za što su i određeni. A vi
ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo,
sveti puk, narod stečeni da naviještate
silna djela onoga koji vas iz tame pozva k
divnom svjetlu svojemu.
Riječ Gospodnja
U
ono vrijeme:
Reče Isus svojim učenicima:
»Neka se ne uznemiruje srce vaše!
Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu
Oca mojega ima mnogo stanova. Da
nema, zar bih vam rekao: "Idem pripraviti
vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam
mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi
da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja
odlazim, znate put.« Reče mu Toma:
»Gospodine, ne znamo kamo odlaziš.
Kako onda možemo put znati?« Odgovori
mu Isus: »Ja sam put i istina i život: nitko
ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste
upoznali mene, i Oca biste moga
upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli
ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine,
pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će
mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s
vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio
mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš:
‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam
ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam
govorim, od sebe ne govorim: Otac koji
prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte
mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne
inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista,
zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene,
činit će djela koja ja činim; i veća će od
njih činiti jer ja odlazim Ocu.«
Riječ Gospodnja
9
peta vazmena nedjelja
homilija
Kvaliteta života
K
valiteta života je pojam koji često
čujemo kao zajednički nazivnik
mnogih nastojanja osoba i zajednica oko
davanja odgovora na pitanje o smislu
vlastitoga postojanja. Postoje čak i
parametri po kojima se mjeri kvaliteta
života na nekom mjestu, pa tako naša
domovina, uz sve nedaće u kojima živi,
zauzima veoma visoku poziciju kao mjesto
pogodno za kvalitetan život. Ovim se
pojmom čak i opravdava oduzimanje života
kad se procijeni da on nije dovoljno
kvalitetan. Da bi se postigla željena razina
često se potiče osobu da mora »raditi na
sebi«, što uključuje najraznorodnije
postupke od različitih fiiozofsko-duhovnih
praksi do tzv. estetskih zahvata na nečijem
tijelu. Iz kršćanske perspektive odgovor na
pitanje što doprinosi kvaliteti života je
samo jedan: Božja prisutnost u njemu.
Čitanja ove nedjelje možemo promatrati
upravo pod tim vidom.
»Neka se ne uznemiruje srce vaše i
neka se ne plaši!« Ovu i slične Isusove
riječi često slušamo u uskrsno vrijeme
liturgijske godine. Ne samo da nas uvode u
današnje Evanđelje, izvadak iz Isusovog
govora na Posljednjoj večeri, već se
pojavljuje kao blago utvrđivanje vjere u
Uskrsnuloga. Onaj koji je Proslavljen,
utvrđuje srca učenika u nadi dajući im svoj
mir, mir Svevladara i Suca. Iako su ove
riječi izgovorene kao ohrabrenje pred
strašne događaje muke, one su potvrđene
u pojavku Uskrsloga kad govori: »Mir
vama!« Jedini pravi mir kojega može
osjetiti ljudsko srce jest onaj koji dolazi od
prisutnosti Božje. Sve ostalo su jadni
nadomjesci tome, jer se ništa ne može
usporediti s tom okosnicom našega
postojanja. Ovdje se ne misli na lažnu
bezbrižnost cvjetnih livada i nasmijanih lica
koja izgledaju kao da su predozirana
botoksom pa imaju samo jednu grimasu,
kakve, na žalost, možemo viđati po svim
onim pseudokršćanskim prezentacijama
koje kruže internetom. Božjom prisutnošću
u čovjekovom životu ne odlaze muke i
teškoće života, one time dobivaju smisao.
»Ja sam Put, Istina i Život« govori o
dinamičnosti Božje prisutnosti u
čovjekovom životu produbljujući gore
razmatranu misao o miru. U ovoj riječi
postaje jasno kako Božja prisutnost nije
samo neka energija, nego prisutnost
osobe, što otvara nove i neslućene
prostore dinamike. Biti kršćanin ne znači
pristajati uz neku ideju, tradiciju ili pokret,
nego pristajati uz osobu. I to ne bilo koju
osobu, nego Isusa koji je Krist. Susret
osoba, koji je susret dvije slobode i koji se
događa u prisutnosti, stvara u svakoj
pojedinoj osobi nova nadahnuća kao
odgovor. Tu se nalazi odgovor na motiv
10
homilija
peta vazmena nedjelja
Zvonimir Perko
oko zauzimanja za vlastito posvećenje ili
nesebične darivanje bližnjima. Zato je
duhovnost Crkve tako bogata i neiscrpna,
a primjeri svetih tako različiti.
Ove riječi o kojima razmatramo iz
današnjeg Evanđelja izgovorene su u
dvorani Posljednje večere, dajući time nov
poticaj za naše razumijevanje samog
slavljenja svete mise. Mi vjerujemo u
posebnu, stvarnu i realnu prisutnost u
otajstvu presvete euharistije, koja
blagovana postaje prisutnost u našem
srcu. Na ovom mjestu se očituje što nam
sveti Petar govori u današnjoj Poslanici
kada kaže da smo mi »rod izabrani,
kraljevsko svećenstvo, narod stečen da
naviještamo silna djela Onoga koji nas iz
tame pozva k divnom svjetlu svojemu«.
Kvaliteta kršćanskoga života, utemeljena
na prisutnosti, jasno se očituje u
naviještanju, ne samo riječju, nego i
djelom.
11
Dok razmišljamo kako prisutnost iz
presvete euharistije postaje prisutnost
Isusa u našem životu, te se doživljavamo u
slavljenju svete mise kraljevskim
svećenstvom, moja misao ide prema
jednom slavlju koje nas uskoro očekuje, a
to je slavljenje svete mise 5. lipnja sa
Svetim Ocem Benediktom XVI. Taj
događaj ne bi smio biti samo manifestacija,
pokazivanje broja i masovnosti, već
ponajprije snažan događaj prisutnosti.
Smatram da je jako važno toga dana biti
na tom mjestu i tom slavlju upravo iz
motiva osnaženja vlastite vjere, okrepe na
životnom putu, ali i prihvaćanja poruke i
pouke Svetoga Oca kao autentičnog
tumačenja vjere i jasne smjernice za
djelovanje. Neke od poruka s toga mjesta
smo glatko zaboravili ili preobl i kovali u
ono što nama paše. Ne bi bilo dobro da
tako bude i ovaj put.
Služba riječi 263/11
četvrta i peta vazmena nedjelja
nedjelj
vjeronauk
Katekizam Katoličke crkve
Sakramenti kršćanske inicijacije:
Sakrament Euharistije
veličanstvo, te se svi koji primimo presveto
Tijelo i Krv tvoga Sina, kao pričesnici ove
žrtve napunimo svakim nebeskim
blagoslovom i milošću.
VI. Vazmena gozba
Misa je istodobno i nerazdruživo žrtveni
spomen-čin u kojem se ovjekovječuje žrtva
križa, i sveta gozba pričesti Tijelom i Krvlju
Gospodnjom. No, sve je slavlje
euharistijske žrtve usmjereno prema
najdubljem jedinstvu vjernika s Kristom po
pričesti. Pričestiti se znači primiti samoga
Krista koji se prinio za nas.
Oltar, oko kojeg se sabire Crkva u
euharistijskom slavlju, predstavlja dva vida
istog otajstva: žrtvenik i Gospodnji stol; to
više što je kršćanski oltar simbol samoga
Krista, koji je u zajednici svojih vjernika
prisutan i kao žrtva prinesena za naše
pomirenje i kao nebeska hrana koja nam
se dariva. »Stoje zapravo Kristov oltar ako
ne slika Kristova Tijela?« - veli sveti
Ambrozije,203 a na drugom mjestu: »Oltar
predstavlja Tijelo [Kristovo], a na oltaru je
Kristovo Tijelo«.To jedinstvo žrtve i pričesti
liturgija izražava u mnogim molitvama.
Tako rimska Crkva u euharistijskoj molitvi
moli:
Ponizno te molimo, svemogući Bože, da
ruke svetoga anđela tvoga prenesu ovo na
tvoj nebeski žrtvenik, pred tvoje božansko
»UZMITE I JEDITE OD OVOGA SVI«:
PRIČEST
Gospodin nam upućuje usrdan poziv da
ga primamo u sakramentu Euharistije:
»Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete
tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi
njegove, nemate života u sebi« (Iv 6,53).
Da bismo odgovorili tom pozivu trebamo
se za tolik i tako svet trenutak pripraviti.
Sveti Pavao poziva na ispit savjesti:
»Stoga tko god jede kruh ili pije čašu
Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i
krvi Gospodnje. Neka se, dakle, svatko
ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije.
Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako
ne razlikuje Tijela« (1 Kor 11,27-29). Tko
je, dakle, svjestan teškoga grijeha, treba
prije nego pristupi pričesti pristupiti
sakramentu Pomirenja.
Pred veličinom ovog sakramenta vjernik
može samo ponizno i s gorućom vjerom
prihvatiti satnikovu ispovijest i reći:206
»Domine, non sum dignus ut intres sub
tectum meum: sed tantum dic verbo, et
sanabitur anima mea« - »Gospodine,
nisam dostojan da uniđeš pod krov moj,
12
vjeronauk
četvrta i peta vazmena nedjelja
nego samo reci riječ i ozdravit će duša
moja«. U »Božanskoj liturgiji« svetog Ivana
Zlatoustog vjernici mole u istom duhu:
Za pričesnika tvoje tajne večere primi
me danas, Sine Božji, jer ja neću izdati
tajnu tvojim neprijateljima, niti ću ti
poljubac dati kao Juda, već ti se kao
razbojnik ispovijedam: »Spomeni se mene,
Gospode, kada dođeš u kraljevstvo svoje.
Crkva obvezuje vjernike da u »nedjelje i
svetkovine sudjeluju u božanskoj liturgiji«i
da Euharistiju prime najmanje jedanput
godišnje, po mogućnosti u vazmenom
vremenu i pripravljeni sakramentom
Pomirenja. Crkva, ipak, živo preporučuje
vjernicima da svetu Euharistiju primaju u
nedjelje i svetkovine, ili još češće, pa i
svakog dana.
Da se primjereno priprave za primanje
toga sakramenta, vjernici će obdržavati
post kako je propisan u njihovoj Crkvi.
Tjelesno držanje (kretnje, odjeća) izražavat
će štovanje, svečanost i radost trenutka
kada Krist biva naš gost.
Posve je u skladu sa samim značenjem
Euharistije da se vjernici, ako imaju
potrebne uvjete, pričeste svaki put kada
sudjeluju u Misi. »Veoma se preporučuje
ono savršenije sudjelovanje u Misi, po
kojem vjernici nakon svećenikove pričesti
blaguju Tijelo Gospodnje od iste žrtve«.
Budući da je Krist sakramentalno
prisutan pod svakom prilikom, pričest
samo pod prilikom kruha omogućuje da se
primi sav milosni plod Euharistije. Iz
pastoralnih razloga ovaj se način
pričešćivanja zakonito ustalio u latinskom
obredu kao najredovitiji. Ipak, »sveta
pričest, što se tiče znaka, ima puniji oblik
kad se prima pod obim prilikama; u tom se
obliku savršenije očituje znak euharistijske
gozbe«.To je redoviti oblik pričešćivanja u
istočnim obredima.
13
(KKC 1382 - 1390)
četvrta i peta vazmena nedjelja
nedjelj
uz majčin dan
Pismo majci
Z
a početak moraš znati da mi nije
uopće lagano započeti ovo
pismo, a niti ga završiti jer nema
dovoljno riječi kojima bi ti pokazala
koliko mi značiš i zato se vraćam na
početak svega kako bi mogla doći do
kraja. Ne znam, Mama moja, sjećaš li se,
ali jednom kada sam bila mala, bili smo u
parku i bio je neki proljetni zrak. Svijet
mi se onda činio velikim, nepobjedivim i
začaranim, ali tu si bila ti.
Sjedili smo na travi toga dana. Sjećam
se i nešto što mi je smetalo pred očima
dok sam gledala prema gore i pratila kako
vjetar pomiče zelene krošnje (sad znam
koje su boje) i zrake sunca koje su
bježale između i borile se protiv sjene
koja je padala na nas. Kažem na nas jer si
me držala u krilu i, vjeruj mi, toga sam
trenutka da ćeš me zauvijek držati krilu i
da ću uvijek osjetiti onaj specifični miris
tvoje kose koji još uvijek ne mogu
razaznati i koji me začara, te učini svaki
trenutak lakšim. (Sigurno se sad
pokušavaj prisjetiti kad je to bilo, pusti,
samo nastavi dalje, prati me.)
Da, tvoja uspavljivanja u šarenim
spavaćicama koja sam uvijek htjela imati
dok sam se gušila pod tonom mirisne
posteljine, tvoje oči i osmijeh koji si
imala i danas kad si me vidjela i koji me
je potakao da napišem ovo pismo. Znaš
koliko me je veselilo gledanje televizije s
tobom, odlasci kod bake, učenje kuhanja
(neke stvari mi ne idu), isprobavanje
tvojih cipela i odjeće, te odlasci u šetnje
i kupovinu bez sestre koja mi je samo
uvijek išla na živce i smetala. Joj…
Ali onoga trenutka kad si mi je
darovala, jao, osjećala sam da gorim,
svijetlim, zvala sam radio, vikala po ulici,
samo da ljudi i svijet znaju koliko sam JA
sretna, ma najviše na svijetu (iako je
tata želi sina, cjoj). I sada tako mislim…
Hvala ti na mojoj seki!
No, nemoj više nikada otići, molim te!
Dok si bila ono kratko vrijeme na
održavanju, meni je trajalo vječno, sto
godina, Mamice moja. Predugo je i
najmanji trenutak koji provedem bez
tebe. Nemoj mi dopustiti da te
povrijedim jer dok te gledam takvu,
udaljenu, trga mi djelić po djelić duše.
Želim te uvijek vidjeti nasmijanu jer je
to tvoje najbolje izdanje.
Hvala ti što se igraš sa mnom još
uvijek, što se ponosiš, što mi dopuštaš da
14
uz majčin dan
budem slobodna i što si učinila da na taj
način postanem ovo što sada jesam. I što
dobro kuhaš i što se ja uvijek utovim kad
dođem kući (bravo, nastavi tako). Ti si
moja ruža! Mama znaš!? Tako nježna i
elegantna, a neslomljiva i snažna. Moje
sunce - sjajno i vedro. Moja tajna - samo
za mene čuvana. Moj mjesec - ne
posustaješ pred mrakom. Moja voda –
uvijek me pokrećeš. Moja ptica – ona
iznad svih i slobodna! Nema dovoljno
stvari s kojima bi te mogla usporediti da
ti zahvalim što si izabrala moga tatu i
omogućila da moje oči uživaju u ovom
svijetu, odlučila me trpjeti ovih 21
godinu (a vjeruj mi, kako svi tako i ja,
potvrđujemo da to nije nimalo lako).
Što ste mi skupa darovali ovo mjesto,
ovo vrijeme, ove prijatelje, ovu rodbinu,
ovaj faks i cijelo vrijeme provedeno.
Vjerujte mi, nikad mi nije ništa
nedostajalo pa da ste i smanjili ne bi se
žalila (sad nemojte jer je kasno, pa ono,
nemojte si davati ideje).
Volim te Mama! I nikad ne ću moći
razumjeti odakle ti toliko snage da
izdržiš sve ove godine jer znam da su
neke bile jako teške. Zato ti se divim i
zato uvijek kad padnem se sjetim da si
se ti uvijek ustala i nisi dopustila nečemu
15
četvrta i peta vazmena nedjelja
tako nevažnom, što je već palo u zaborav,
da te zaustavi. Zato hoćeš i moraš, kako
kaže pjesama Bijelo dugmeta, doživjeti
stotu.
Evo, došla sam i do kraja, sam mi sad
treba odjava, a ona je… Napisala sam ti
pismo koje je poput mene, zbunjeno,
komplicirano, neobično, isprepleteno,
zamuljano, uvijek s pjesmom i hranom,
glasno, s previše riječi (nadam se da nisi
odustala čitati), pretjeranim osjećajima,
s viškom energije i sve što s tim ide (znaš
me). Nadam se da sam ti dočarala bar dio
koliko mi značiš jer i sad dok pišem ove
završne riječi, mi naviru samo još novije
koje se ne nalaze na ovom papiru. I kad
ga budeš čitala (danas, sutra, preksutra),
imat ću ih još, više od zvijezda na nebu.
Sretan ti rođendan Mama! Znaš… Želim
biti ti! P.S. Bela je divljala kad sam došla
i izgrebla me. I sad si ti došla i moram
završiti. I da, hrana! Wuhu!
S ljubavlju, tvoja Lucija"
(Lucija Brajdić: www.kultura-osijek.com)
četvrta i peta vazmena nedjelja
jeste li znali
Zašto je svibanj posvećen Marijin
U
svibnju se na poseban način
pučka religioznost obraća Božjoj
Majci. Dok je prilično neizvjesno podrijetlo
običaja da se najljepši mjesec u godini
posvećuje Bogorodici, njegovo je značenje
mnogo dohvatljivije. Radilo bi se o
pokršćanjenju poganskih svečanosti
slavljenja proljeća na cijelom europskom
kontinentu, pa su se tako, na primjer, u
antičkom Rimu sredinom proljeća
priređivale svečanosti u čast Flore, božice
cvijeća.
U hrvatskom jeziku, svibanj je dobio ime
po biljci koja se zove svib(a). Biljka cvate
bijelim cvjetovima u tom mjesecu. U
mnogim jezicima ime je dobio od grčkog –
Μαίος, i latinskog – maius). Prvobitno
značenje je bilo posvećeno razvoju, u
Rimskom kalendaru bio je treći mjesec u
godini, u kojem se priroda budila, razvijala i
cvjetala. Svibanj je svakako najljepši
proljetni mjesec, kada je priroda u punom
cvatu.
Čini se da je prvo povezivanje Božje
Majke i mjeseca svibnja zabilježeno u
Španjolskoj na prijelazu iz 13. u 14.
stoljeće. Neposredno nakon toga
dominikanski mističar Henrik Suso
spominje vijenac od ruža koji se u to
vrijeme postavlja pod Gospine noge, običaj
koji se s vremenom sve više proširio. U
Italiji su tijekom 16. stoljeća počele nicati
razne pobožnosti vezane uz mjesec
svibanj, a u 18. stoljeću imamo već i
knjižicu-molitvenik jednog isusovca pod
naslovom "Marijin mjesec ili mjesec
svibanj", u kojoj su sabrane različite
molitvene prakse tog vremena,
ukrašavanje Gospinih kipova i slika,
moljenje krunice i pjevanje Litanija
lauretanskih, tipičnog molitvenog izraza
ovog mjeseca, kada pobožni vjernik
izražava svoje posebno štovanje Božjoj
Majci, neposredno nakon što je proslavljen
blagdan Gospodinova uskrsnuća i
Uzašašća. Sve ove pobožnosti imale su
više privatan negoli javan karakter sve do
18. stoljeća, kada je temeljito izvršena
promjena i slavljenje svibnja prošireno u
cijelom katoličkom svijetu.
Što se tiče Litanija lauretanskih,
molitvenog niza u čast Božje Majke, koje
nose ime po glasovitom marijanskom
svetištu Loreto (na latinskoj verziji:
Lauretum), prvi put su zabilježene u
današnjem obliku u molitveniku koji je
1551. tiskan u Dilingenu, vjerojatno pod
utjecajem isusovca sv. Petra Kanizija. Još
starija verzija sačuvana je u misalu koji su
armenski monasi ispisali u Avignonu
sredinom 14. stoljeća. Ovi su monasi imali
svoju zajednicu u Anconi, nedaleko od
poznatog Loreta, po čemu bi i ovaj omiljeni
molitveni izraz dobio popularno ime, gdje
se različite prošnje prate uvijek istim
zazivom, što je bilo posebno dostupno
nepismenim vjernicima, koji su predstavljali
većinu u crkvama.
U katoličkom svijetu i u hrvatskom
narodu dobro je poznata tradicija moljenja
krunice BDM-e.
Molitvom Mariji
izražavamo svoje sinovsko pouzdanje i
stavljamo ga pod njezin zagovor. Kao što
majka ljubi svoje dijete, tako i Marija svojim
plaštem štiti svakoga tko se njezinu
zagovoru utječe. Dobro nam je poznata
izjava “Po Mariji k Isusu”. Upravo je Marija
najsigurniji put dolaska do Isusa, po
njezinu zagovoru Isus svraća svoj pogled
na nas i udjeljuje nam brojne milosti.
ofmconv/ver.hr
16