RIJEČ ZA TEBE Policijska kapelanija „SVETI VID“ PU primorsko-goranska Godina: II. (2012.) broj 45. SADRŽAJ 1. LITURGIJA, LITURGIJSKA GODINA, BOŽIĆNI KRUG I DOŠAŠĆE 3 2. PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA 5 3. KOMENTAR EVANĐELJA; DR. MATO ZOVKIĆ 7 4. DANI KROZ TJEDAN 10 5. ISPOVIJSET KRŠĆANSKE VJERE; VJERUJEM U DUHA SVETOGA: ČLANAK 11.- »VJERUJEM U USKRSNUĆE TIJELA« UMRIJETI U KRISTU ISUSU «: KKC 12 6. RAZMATRANJE O MOLITVI OČENAŠ: OČENAŠ 4. DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE: FRA ZVJEZDAN LINIĆ 15 7. KRATKA PRIČA: RECI PRIJE 17 8. ČISTOĆA: BL MAJKA TEREZIJA 18 9. DJEČJE ANEGDOTE 19 10. DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA 20 11. PJESME DOŠAŠĆA 12. MOLITVA: MOLITVA PRIHVAĆANJA: BRUNO FERRERO 23 13. KALENDAR DOGAĐANJA 2012. 24 14. KONTAKT 25 LITURGIJA Bogoslužni sastanak kršćanskog puka, na kojem Krist, vjeran svojoj riječi, po Duhu Svetom djelatno nazočan. On vjernicima po riječi i skramentalnim znakovima osigurava udioništvo u svojem vazmenom otajstvu te tako ljudima‐spašenicima pruža mogućnost da Ocu uzvrate iskazivanjem hvale. Središte tih bogoslužnih slavlja jest euharistija; oko nje je krug ostalih sakramenata. Zatim u liturgiju spadaju službe riječi, u kojima se Božja riječ naviješta i tumači, pa liturgija časova, u kojoj Crkva s Kristom, svojom Glavom, prinosi Bogu hvalospjeve i prošnje. Uz to postoje i bogoslužna slavlja mjesnih crkava( procesije, pobožnosti) kao „biskupijska liturgija“. Budući da je Crkva oko Krista sabrani Božji narod, liturgija je vrelo iz kojega izvire njezina snaga i ujedno vrhunac kojemu stremi sve njezino djelovanje. LITURGIJSKA GODINA Pojam za liturgijska slavlja u tijeku jedne godine. Stvarni je početak liturgijske godine priprava na vazmeno slavlje, korizma, i ona nas vodi Gospodinovu dolasku u došašću, Božiću i Bogojavljenju. Međutim liturgijske knjige, tamo od 10. stoljeća, počinju s prvom nedjeljom došašća, pa se to danas uzima kao početak liturgijske godine. Otuda je nastalo višestruko krivo poimanje da liturgijska godina svojim slijedom želi oslikati Isusov život od navještenja u došašću do slanja Duha na Duhove, i da zapravo došašćem počinju crkveni blagdani. U zbilji pak liturgija slavi uvijek, iako s različitim naglaskom, susret s Uskrslim Gospodinom: vazmeno otajstvo. Zato je temeljna struktura liturgijskog života redovita, svako tjedna proslava nedjelje, u koju Crkva oživljuje spomen na Gospodinov uskrsno‐pobjednički prolaz kroz muku i smrt i na koju se već od petka pripravlja. Ubrzo se izdiže jedna posebna naglašena nedjelja,“godišnja pasha“‐ Uskrs, koji dobiva svoju četrdesetodnevnu pripravu (korizma) i pedesetodnevni odjek slavlja( vazmeno vrijeme; Pedesetnica). Od sredine 2. stoljeća nastaju slavlja godišnjih spomena mučenika, apostola i zatim drugih svetaca. U 4. stoljeću budi se novi pogled na Krista i nastaje božićni krug( Bogojavljenje, Božić, a zatim došašće i drugi blagdani) u kojem se naglašenije slavi otajstvo utjelovljenja nego Kristovo otkupiteljsko djelo. U svezi s tim razvijaju se i Marijini Blagdani. Rupert Berger:Mali liturgijski leksikon BOŽIĆNI KRUG U zapadnoj Crkvi nastao je oko Božića, slično kao oko Uskrsa, blagdanski krug: vrijeme priprave, došašće i vrijeme božićnih blagdana, od Božića do Bogojavljenja. Blagdanski krug završava blagdanom Krštenja Gospodnjega DOŠAŠĆE To je vrijeme u crkvenoj godini(istovremeno i početak liturgijske ili crkvene godine), kad se kršćani intenzivnije pripravljaju na Svetkovine Božića i Bogojavljenja, kao i vrijeme očekivanja Kristova dolaska na kraju vremena. Vrijeme došašća nije toliko obilježeno pokorom, koliko više radosnim i povjerljivim očekivanjem. Počinje nedjeljom koja pada između 27. studenoga i 3. prosinca i obuhvaća tri tjedna te dane između četvrte nedjelje došašća i samog Božića. Prvu nedjelju došašća karakterizira ponovni Kristov dolazak, drugu i treću osoba Ivana Krstitelja, četvrta nam predstavlja Mariju, Djevicu i Majku, koja nam je rodila Krista. U adventskom časoslovu ne otpadaju Tebe Boga hvalimo, aleluja, kao što to biva u korizmi; ispušta se samo Slava u misi, ali ne kao izraz pokore, nego da bi taj tipično božićni himan ("Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje!") još jače odjeknuo na blagdan Kristova rođenja. U tekstovima –Svetog pisma‐dolazi na prvo mjesto Kristov konačno dolazak; ipak posljednji tjedan, od 17 do 24. prosinca, sav je posvećen pripravi na Božić. Liturgijska boja u došašću je ljubičasta, (kao u korizmi).U došašću su svakog jutra "zornice" puku omiljene rane mise na kojima se pjevaju tipične adventske pjesme. Primjerice "Pada s neba roso sveta", "Poslan bi anđel Gabrijel" i mnoge druge. PRVA NEDJELJA DOŠAŠČA 2. PROSINCA 2012. U PRVOJ NEDJELJI DOŠAŠĆA slijedeća su čitanja iz SVETOG PISMA U SLAVLJENJU EUHARISTIJE: PRVO ČITANJE: ČITANJE KNJIGE PROROKA JEREMIJE (Jr 33,14‐16),PSALAM (Ps 25, 4b‐5.8‐10.14), DRUGO ČITANJE: ČITANJE PRVE POSLANICE SVETOGA PAVLA APOSTOLA SOLUNJANIMA (1Sol 3, 12‐4, 2), SREDIŠNJE ČITANJE: navještaj iz EVANĐELJA PO LUKI (Lk21, 25‐28.34‐36). PRVO ČITANJE Jr 33, 14-16 ČITANJE KNJIGE PROROKA JEREMIJE »Evo, dolaze dani – govori Gospodin – kad ću ispuniti dobro obećanje što ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu: U one dane i u vrijeme ono učinit ću da nikne Davidu izdanak pravedni; on će činiti pravo i pravicu u zemlji. U one dane Judeja će biti spašena, Jeruzalem će živjeti spokojno. A grad će se zvati: Gospodin – Pravda naša.« OTPJEVNI PSALAM Ps 93, 1-2.5 Pripjev: K tebi, Gospodine, uzdižem dušu svoju. Pokaži mi, Gospodine, putove svoje, nauči me svojim stazama! Istinom me svojom vodi i pouči me jer ti si Bog, moj Spasitelj: u tebe se pouzdajem svagda. Gospodin je sama dobrota i pravednost: grešnike on na put privodi. On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome. Sve su staze Gospodnje ljubav i istina za onog koji čuva savez njegov i propise. Prisan je Gospodin s onima koji ga se boje i savez svoj objavljuje njima. DRUGO ČITANJE 1Sol 3, 12-4, 2 ČITANJE PRVE POSLANICE SVETOGA PAVLA APOSTOLA SOLUNJANIMA Braćo: Dao vam Gospodin te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama. Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime. Uostalom, braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujete! Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu. EVANĐELJE Lk 21, 25-28.34-36 ČITANJE SVETOG EVANĐELJA PO LUKI: U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje. Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.« KOMENTAR EVANĐELJA Životne brige u svjetlu "onog Dana" (Lk 21, 25‐36) Evanđelje je završetak Isusova eshatološkog govora prema Luki. Iz nastanka evanđelja sjetimo se da su evanđelisti u eshatološki govor stavili građu o razorenju Jeruzalema i o eshatonskom dolasku Sina čovječjeg na koncu povijesti da sudi žive i mrtve. Luka je više od Mateja i Marka svjestan razdoblja Crkve između uzašašća i paruzije. Zato u 21, 24 ima vlastitu rečenicu da će "Jeruzalem gaziti pogani dok se ne navrše vremena pogana". Nakon te napomene slijedi dio koji imamo za današnje evanđelje. U prvom odlomku, recima 25 do 28, su apokaliptičke slike o znakovima koji prethode paruziji. Najava kozmičkih katastrofa kao što je zamračenje sunca, padanje zvijezda i pokretanje sila nebeskih je uobičajeno ruho književne vrste apokaliptike ili otkrivenja. Njime pisac želi pokazati da priroda prati Božje intervente u ljudsku povijest. Te se slike, dakako, ne trebaju uzimati doslovno. To najbolje vidimo iz Petrova govora na Duhove. Apostol ondje citira Joelovo proročanstvo o pomračenju sunca i pretvaranju mjeseca u krv, a iz Lukina opisa je očito da ništa od toga nije bilo na Duhove (usp. Dj 2, 17‐21). U apokaliptičke slike spada i "oblak" na kojem dolazi Sin čovječji. Sam izraz je iz apokaliptičkog dijela Danijelove knjige (Dan 7, 13‐14) gdje nadahnuti pisac progonjenim sunarodnjacima u vrijeme Antioha Epifana (oko 167‐164. pr. Kr.) poručuje neka izduraju još malo, jer Bog samo što nije intervenirao u prilog svome narodu. Kršćane koji povijest svijeta doživljavaju apokaliptički Isus po Luki bodri: "Uspravite se i podignite glave, jer se približuje vaše otkupljenje" (r. 28). To je poziv na razvedravanje uslijed povijesnih događaja jer je blizu Božji spasotvorni zahvat. "Otkupljenje" se spominje samo ovdje u evanđeljima, dok Pavao u svojim poslanicama donosi taj izraz sedam puta. Sadržaj "otkupljenja" ne smijemo gledati kao nešto slično ondašnjem otkupljivanju robova za novac. To je Božji intervent, sličan velikim Božjim zahvatima u prilog savezničkom narodu u SZ. Otkupljenje je blizu, što znači da Bog djeluje u ljudskoj povijesti. Drugi dio današnjeg odlomka je poziv na budnost. Ono što bi moglo vjernike duhovno uspavati su proždrljivost, pijanstvo i životne brige. Proždrljivost i pijanstvo su mane koje čovjek može izbjeći, ali od životnih briga ne može pobjeći. Ovaj redak je vlastiti Luki. Slično je u tumačenju parabole o sijaču za zrno koje pada u trnje Luka rastumačio da su to "oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda" (Lk 8, 14). "Poneseni brigama!... Pazite da vam srca ne otežaju u životnim brigama!" Ovdje vidimo Lukinu svijest da Bog za Isusove sljedbenike ne stvara neki drugi, romantični i bezbrižni svijet. Zove ih na vjeru iz konkretnog svijeta i ostavlja ih u svijetu punom briga za kruh svagdašnji, za školovanje djece, za krov nad glavom, za bolesne ukućane i sumještane. Pritisnut takvim zakonitim i opravdanim brigama vjernik bi mogao zaboraviti da ide ususret Gospodinu koji dolazi u "onaj Dan". Današnje evanđelje završava pozivom na stalnu molitvu u kojoj produbljujemo svijest ovisnosti o Bogu i tražimo snagu za ispravno obavljanje svojih zemaljskih obaveza. Naše uključivanje u nedjeljnu euharistiju najizvrsnija je molitva koja nas osposobljava da stanemo pred Sina čovječjeg bilo o završetku osobnog zemaljskog putovanja bilo "u onaj Dan". Jedan od triju zaziva koji kličemo nakon pretvorbe u obnovljenoj liturgiji glasi: "Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo!" To je ispovijest vjere kojom sebi posvješćujemo što zajedno činimo svakom misom. Nastojmo ove nedjelje i cijelog došašća taj usklik svjesno recitirati i osobno prihvaćati. Došašće je radosni hod ususret Gospodinu koji dolazi. Njegovo je otkupljenje već sada blizu, ali će se u punini očitovati "u onaj Dan". Znademo li povezivati iščekivanje Gospodina s vršenjem svojih ljudskih i zemaljskih obaveza? DR. MATO ZOVKIĆ Preuzeto iz knjige: LUKINO EVANĐELJE U NAŠOJ MISI: Biblijski komentar misnih čitanja u godini C DANI KROZ TJEDAN PONEDJELJAK – ČETVRTAK 3 ‐ 6. 12. 2012. Ako nema ljubavi, nema ni braka ni obitelji. Ako nema ljubavi,nema ni zajedništva, ni prijateljstva. Ako nema ljubavi, nema ni radosti, ni života. Moraš konačno početi uzimati ne za sebe, nego davati drugima,a samog sebe pritom zaboravljati. Phil Bosmans PETAK 7. 12. 2012.‐ SVETI AMBROZIJE (339‐397) Današnjega sveca ubrajamo među četiri velika zapadna sveta oca. A to su oni pisci koji su se u starini odlikovali svetošću života te velikim teološkim znanjem. Oni su stvorili zlatno doba kršćanske književnosti, osvijetlivši mnoge kršćanske tajne te protumačivši za život svetopisamske istine. Svoje zlatno pero stavili su u službu Bogom objavljene istine obogativši na taj način ne samo svoje već i sva kasnija vremena. Veselimo se stoga i pozdravljamo prijevode iz djela svetih otaca, koje nam priređuje kolekcija "Crkveni oci i pisci". To će uz Bibliju biti najbogatiji prilog našoj duhovnoj kulturi. A sada u kratkim crtama prikažimo život sv. Ambrozija. On se rodio, vjerojatno, u gradu Trieru oko god. 339. Potjecao je iz veoma ugledne rimske obitelji. Otac mu je bio visoki carski činovnik u Galiji. Ambrozije je studirao u Rimu govorništvo i pravo. Oko god. 370. postao je guverner (legatus consularis) u sjevernoj Italiji sa sjedištem u Milanu. je u tom gradu umro arijanski biskup Auksencije, kler i narod jednodušno su izabrali Ambrozija za njegova nasljednika na biskupskoj stolici, premda je bio tek katekumen, tj. pripravnik za sveto krštenje. Taj izbor sigurno nije bio bez višeg nadahnuća. Milano je tada trebao nadbiskupa Ambrozijeva kova. Ambrozije se dao krstiti, a u roku od 8 dana primio je sve redove sve do biskupskoga. Pod vodstvom svećenika Simplicijana, koji će ga kasnije naslijediti, radio je ozbiljno oko toga da stekne što temeljitiju teološku izobrazbu studirajući osobito grčke svete oce. Kao biskup istakao se osobito u poučavanju svoga stada, u obrani Crkve protiv poganstva, arijanstva ‐ naučavanja što je nijekalo Kristovo božanstvo ‐ te protiv drugih hereza. Bio je vrstan i utjecajan savjetnik i pomoćnik careva: Gracijana, koji se prvi od rimskih careva odrekao naslova "vrhovni svećenik", Valentinijana II. i Teodozija Velikog, koji je kršćanstvo proglasio državnom vjerom, a poganstvo zakonom zabranio. Ambrozije je, također, bio velik pobornik neovisnosti Crkve o državnoj vlasti, izbjegavajući ipak sukobe s državom, no, kad se radilo o pravdi i zakonu, bio je neumoljiv. Tako je prisilio cara Teodozija da čini pokoru što je u naglosti skrivio strahovit pokolj u Solunu god. 390. Sam veliki car morao je priznati da je Ambrozije jedini prelat koji je dostojan imena biskup. Svoju literarnu djelatnost razvio je sv. Ambrozije ponajviše u propovijedi i katehezi, kojima se posvećivao svim žarom svoga pastirskog bića. Mnogo je tumačio i Sveto pismo općenito u prenesenom i mističnom značenju, izvodeći iz njega moralne pouke za život. Pisao je i dogmatske te polemičke spise o vjeri, o Duhu Svetome, o otajstvima, o pokori, o sakramentima. Glasovito mu je i moralno‐ poučno djelo o Dužnostima službenika. Sv. Ambrozije, koji je na današnji dan god. 374. bio posvećen za milanskog biskupa, umro je u istom gradu 4. travnja 397. pun zasluga za svoju biskupiju, a i za opću Crkvu. Ljubav i briga za dobro Crkve nagnala ga je na putovanje čak u naše krajeve u stari Sirmium, današnju Srijemsku Mitrovicu. Kad je, naime, čuo da je ondje umro biskup Germinije, došao je da se uplete u izbor novoga biskupa jer je prijašnji bio zatrovan arijanizmom i tek se pred smrt pomirio s Bogočovjekom. Carica Justina nastojala je omesti Ambrozija u tom časnom poslu pa je nahuškala arijanske žene u Sirmiju da navale na Ambrozija. I zbilja, navalile žene na Ambrozija. Jedna ga je djevojka usred crkve dohvatila, počela mu trgati misno ruho, vući ga od oltara među žene, gdje su ga čekale šake i oštri nokti. Ali Ambrozije, malen i krhak kakav je bio, okrene se i dostojanstveno pozove djevojku na red: "Ako sam i nedostojan svećeništva, tebi ipak ne priliči na bilo kojega svećenika stavljati ruku! Boj se suda Božjega!" Ambrozijev tajnik Paulin zabilježio je da je ta djevojka malo poslije toga umrla i sutradan ju je sam Ambrozije otpratio na groblje! Za sirmijskog biskupa izabran je zaslugom svetog Ambrozija pravovjerni Anemije, čovjek nicejske vjeroispovijesti, koja priznaje i ispovijeda Kristovo božanstvo. Ambrozije bijaše u svakom pogledu snažna ličnost, svet biskup, koji se osim Boga nije nikoga bojao, pa ni cara državne vlasti. Sačuvano nam je jedno Ambrozijevo pismo što ga je upravio caru Teodoziju, koje je divan dokument kako treba da se drži jedan kršćanin prema državi i svjetovnoj vlasti. Kršćanin je u savjesti dužan pokoravati se zakonitoj državnoj vlasti, ali samo dotle dok ona tu vlast ne zlorabi i dok se ne drzne sebe postaviti namjesto Boga. Udari li država krivim putem, kršćanin se ravna prema riječima Svetog pisma, koje kaže: "Više se valja pokoravati Bogu nego ljudima!" To dakako sadrži i spremnost na okove i smrt, ako država traži ono što je protiv moralnoga zakona ili što je protiv objavljene istine. Spomenimo još i to da se, slušajući snažne Ambrozijeve propovijedi, obratio na kršćanstvo veliki sveti Augustin. ‐ www.zupa‐svkriz.hr SUBOTA 8.12. 2012. ‐ BEZGREŠNO ZAČEĆE BLAŽENE DJEVICE MARIJE ‐ SVETKOVINA Dogma o Bezgrešnom Začeću, proglašena od Pape Pija IX. 1854. godine, izjavljuje: Preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga začeća, jedinstvenom je milošću i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista Spasitelja ljudskog roda, bila očuvana od svake ljage istočnog grijeha. „Zdravo,milosti puna…“(Lk1,28) Kada su odzvanjale te arkanđelove riječi dostiglo je došašće, što ga je čovječanstvo željno očekivalo, svoj zenit. I zbog toga Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije ima svake godine svoje liturgijsko mjesto u doba došašća. Jer pozdrav“milosti puna“ svjedoči o tajni Bezgrešna začeća. Taj pozdrav iz arkanđelovih usta pripremio je očitovanje Božjeg materinstva Marijina...Bezgrešno začeće ima kao cilj Božje materinstvo. To je pravilo milosti, to znači Božjeg plana spasenja…Bezgrešno začeće je prvi znak i ujedno navješćenje“nova vremena“, ono je početak one punine vremena o kojoj govori apostol. Ono ne svijetli samo na obzorju prvog došašća,…već i na obzorju konačnog došašća, konačnog povratka(usp. Mt 25,13). Bl. Ivan Pavao II O MARIJO, BEZ GRIJEHA ZAČETA, MOLI ZA NAS KOJI SE TEBI UTJEČEMO! ISPOVIJEST KRŠĆANSKE VJERE; VJERUJEM U DUHA SVETOGA: ČLANAK 11.- »VJERUJEM U USKRSNUĆE TIJELA« UMRIJETI U KRISTU ISUSU Umrijeti u Kristu Isusu 1005 Da se uskrsne s Kristom, treba umrijeti s Kristom, treba se "iseliti iz tijela i naseliti kod Gospodina" (2 Kor 5,8). Pri tom "odlasku" (Fil 2,23), koji je smrt, duša se dijeli od tijela. Ona će se sa svojim tijelom sjediniti u dan uskrsnuća mrtvih.549 SMRT 1006 "Zagonetka ljudskog položaja dostiže vrhunac pred smrću".550 U nekom smislu, tjelesna je smrt naravna, ali za vjeru, ona je, u stvari, "plaća grijeha" (Rim 6,23).551 I za one koji umiru u milosti Kristovoj, ona je sudjelovanje u smrti Gospodnjoj, da bi mogli sudjelovati i u njegovu uskrsnuću.552 1007 Smrt je kraj zemaljskoga života. Nas je život odmjeren vremenom, tijekom kojega se mijenjamo, starimo, te se, kao kod svih živih bića na zemlji, smrt javlja kao normalan svršetak života. Taj vid smrti pridaje hitnost našim životima: spomen na našu smrtnost služi također da nas podsjeti kako za ostvarenje svoga života imamo samo ograničeno vrijeme: I sjećaj se svoga Stvoritelja u dane svoje mladosti, (...) prije nego se vrati prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu, koji ga je dao (Prop 12, 1. 7). 1008 Smrt je posljedica grijeha. Kao vjerodostojni tumač nauka Svetog pisma 553 i Predaje, crkveno Učiteljstvo uči da je smrt ušla u svijet zbog ljudskog grijeha.554 Iako čovjek posjeduje smrtnu narav, Bog je odredio da ne umre. Smrt je dakle protivna naumu Boga Stvoritelja; ona je ušla u svijet kao posljedica grijeha.555"Tjelesna smrt, od koje bi čovjek bio pošteđen da nije sagriješio"556, postala je tako čovjekov "posljednji neprijatelj", koji treba biti pobijeđen.557 1009 Smrt je po Kristu preobražena. I Isus, Sin Božji, podnio je smrt, svojstvenu ljudskom stanju. Ali, usprkos strahu pred njom,558 prihvatio ju je činom potpunog i slobodnog podlaganja volji Očevoj. Isusov je posluh promijenio prokletstvo smrti u blagoslov.559 SMISAO KRŠĆANSKE SMRTI 1010 Zahvaljujući Kristu, kršćanska smrt ima pozitivan smisao. "Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!" (Fil 1,21). "Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti" (2 Tim 2,11). Bitna novost kršćanske smrti jest u ovome: kršćanin je po krštenju sakramentalno već "umro s Kristom", da bi živio novim životom; ako pak umremo u milosti Kristovoj, fizička smrt dovršava to "umiranje s Kristom" te ispunja naše utjelovljenje u njega, u njegov otkupiteljski čin: Dobro je za me da umrem u (eis ) Krista Isusa, više nego da vladam krajnjim dijelovima zemlje. Njega tražim, koji je za nas umro; njega hoću, koji je za nas uskrsnuo. Moje se rođenje približuje (...). Pustite me da primim čisto svjetlo; kada dođem tamo, bit ću čovjek.560 1011 U smrti Bog čovjeka zove k sebi. Zbog toga kršćanin može prema smrti osjetiti želju kakvu je iskusio sveti Pavao: "Želja mi je otići i s Kristom biti" (Fil 1,23); i on može svoju smrt preobraziti u čin poslušnosti i ljubavi prema Ocu, po primjeru Kristovu:561 Moja je zemaljska želja razapeta; (...) u meni živa voda romoni i kaže mi: "Dođi k Ocu!" 562 Želim vidjeti Boga; a da ga vidim, moram umrijeti.563 Ja ne umirem, ulazim u život.564 1012 Kršćanski je pogled na smrt 565 izvanredno dobro izražen u crkvenom bogoslužju: Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima; i pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.566 1013 Smrt je svršetak čovjekova zemaljskog hodočašća, svršetak vremena milosti i milosrđa koje mu Gospodin pruža da ostvari svoj ovozemni život prema Božjem nacrtu i da odredi svoju konačnu sudbinu. Kada završi "jedini tijek našeg zemaljskog života",567 više se nećemo vratiti da živimo druge zemaljske živote. Ljudi samo jednom umiru (Hebr 9,27). Poslije smrti nema "ponovnog rađanja" ("reinkarnacije"). 1014 Crkva nas potiče da se pripremimo za čas smrti ("Od nagle i nepripravne smrti, oslobodi nas, Gospodine", Litanije svih svetih), da molimo Majku Božju da nas zagovara "na času smrti naše" (Zdravo Marijo), da se utječemo svetom Josipu, zaštitniku dobre smrti: U svakom činu i misli tako se vladaj kao da ćeš danas umrijeti. Kad bi imao čistu savjest, ne bi se mnogo bojao smrti. Bolje je čuvati se grijeha nego izbjegavati smrt. Ako danas nisi spreman, kako ćeš biti sutra?568 Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru našu tjelesnu Smrt, kojoj nijedan čovjek ne može izbjeći. Jao onima koji umiru u smrtnome grijehu; blago onima koje smrt nađe po tvojoj svetoj volji, jer im druga smrt neće nanijeti zla.569 549 Usp. PAVAO VI., Ispovijest vjere naroda Božjega, 28. 550 II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 18. 551 Usp. Post 2,17. 552 Usp. Rim 6,3‐9; Fil 3,10‐11. 553 Usp. Post 2,17; 3,3; 19; Mudr 1,13; Rim 5,12; 6,23. 554 Usp. Tridentski sabor, DS 1511. 555 Usp. Mudr 2,23‐24. 556 II. VATIKANSKI SABOR, audium et spes, 18. 557 Usp. 1 Kor 15,26. 558 Usp. Mk 14,33‐34; Heb 5,7‐8. 559 Usp. Rim 5,19‐21. 560 SV. IGNACIJE ANTIOHIJSKI, Epistula ad Romanos, 6, 1‐2. 561 Usp. Lk 23,46. 562 SV. IGNACIJE ANTIOHIJSKI, Epistula ad Romanos, 7,2. 563 SV. TEREZIJA OD DJETETA ISUSA, Libro de la vida, 1. 564 SV. TEREZIJA OD DJETETA ISUSA, Novissima verba. 565 Usp. 1 Sol 4,13‐14. 566 Rimski misal, Predslovlje pokojničko, I 567 II. VATIKANSKI SABOR, Lumen gentium, 48. 568 Nasljeduj Krista 1, 23, 1. 569 SV. FRANJO ASIŠKI, Hvalospjev stvorenja. KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE RAZMATRANJE O MOLITVI OČENAŠ OČENAŠ 4. DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE U nama je prisutna čežnja za vlašću. Mi to u razmišljanju vjernika povezujemo s iskonskom ohološću koja je usađena u ljudsko srce. Po pradavnom istočnom grijehu čovjek je podlegao napasti po kojoj je mislio postati kao Bog. "Bit ćete kao bogovi!", glasila je zmijina zamka prvim ljudima u Raju zemaljskom, kako nam to slikovito opisuje Biblija. Pokušavam tu napast prereći nama pristupačnijim rječnikom. Čovjeku je šapnuto kako neće imati iznad sebe neki veći autoritet i vlast. Bit će sam sebi gospodarom. Moći će sam odlučivati o svojoj sudbini. Moći će sam sebi određivati stoje dobro, a stoje zlo. Neće trebati nikome dugovati zahvalnost za svoj život. Neće trebati Boga iznad sebe. Sve je to skriveno u toj napasti kojom je đavao pokušao zavesti čovjeka da poželi biti ono što čovjek nije. Napast je u biti apsurdna. Nema smisla niti je moguća. Ali čovjek je ograničeno biće. Ne vidi zamku. Sve mu je tako zamamno i poželjno. A ipak vodi propasti. Čovjek nije postao bogom, već se po grijehu neposlušnosti osjetio degradiran i u svojem ljudskom biću. Bio je gol, bez dostojanstva. Kao da se ta priča ponavlja i danas. Nosimo u sebi težnju otimanja svakom autoritetu. Ne znamo u poniznosti srca prihvatiti Boga kao Oca i Stvoritelja svega, a to onda znači i kao Gospodara života i moralnoga reda. Pomišljamo da smijemo misliti svojom glavom, odlučivati prema svojim željama. Ni ne primjećujemo kako se u ograničenosti našega bića stvara na taj način velik prostor nereda i nasilja. U odnosu na moralni red jedino je za čovjeka ispravno i spasonosno ono što je Bog ugradio u njegovo biće, tj. onaj unutarnji osjećaj po kojem prepoznaje što je dobro a što zlo. Na nama je da slijedimo to svjetlo i svima će biti dobro. U protivnom postoji opasnost da čovjek postane tiraninom svome bližnjemu. U iskonskoj težnji da se jedni drugima nametnemo uvijek je spasonosno slijediti evanđeoske putove. Isus je u želji da spasi čovjeka ponudio put služenja. Sam je došao služiti i život svoj dati za braću. Svoje učenike zove na taj isti put. Njihovu želju za određenim priznanjima i prvim mjestima do kraja će suzbiti gestom pranja nogu. I mi često molimo u svakodnevnoj molitvi molbu koja glasi: "Dođi kraljevstvo tvoje!" Ne znam koliko smo svjesni onoga što izgovaramo. Tražimo od Oca na nebesima da se na zemlji ostvari onaj poredak kakav je u Božjem planu i kako je to ostvario Isus svojim djelom i životom. To je izazov. To je prihvaćanje Božjega reda i podlaganje njegovim zakonima i propisima. To je priznanje da je Bog jedini i vrhovni autoritet našeg života i ponašanja u tom životu. Time dajemo Bogu prostora u vlastitom srcu. To je prostor u kojem Bog želi osjetiti da je prihvaćen. Upravo to i molimo molbom za Božje kraljevstvo. To je svjesno podlaganje Božjoj vlasti, znajući prema objavi Isusa Krista da je to kraljevstvo istine i dobrote, pravde i svetosti, kraljevstvo mira i ljubavi. Molimo i danas svoj Očenaš. Molimo iskreno da sc u srcima svih ljudi ostvari Božje kraljevstvo, jer će onda svima nama biti dobro. Fra Zvjezdan Linić Preuzeto iz knjige: Očenaš; Razmatranje o molitvi Očenaš KRATKA PRIČA RECI PRIJE On je bio ljudina, jaka glasa i odlučnih pokreta. Ona bijaše nježna i osjetljiva. Vjenčali su se. On se trudio da joj ništa ne manjka, a ona je pazila kuću i odgajala djecu. Djeca su rasla, poženila se i poudavala, te otišla svojim putem… uobičajena priča. Kad su sva djeca bila zbrinuta, ženu je uhvatila neka tuga, sve više je slabila i propadala. Kako više nije uzimala hranu, pala je u bolesničku postelju. Njen muž je bio zabrinut i odveo je u bolnicu. Oko nje su se trudili liječnnici i poznati specijalisti, ali nisu mogli pronaći uzroke bolesti. Samo su slijegali ramenima i mrmljali: ¨Hm, hm…¨ Na kraju je jedan od njih pozvao muža u stranu i šapnuo: ¨Ja bih rekao… da vaša supruga… jednostavno više nema volje za životom¨. On nije ništa odgovorio. Sjeo je uz krevet i uzeo ruku svoje žene. Ruka se izgubila u njegovoj ogromnoj šaci. Pogledao ju je i dubokim odlučnim glasom rekao: ¨Ti nećeš umrijeti!¨ ¨Zašto?¨ upita ona jedva čujnim glasom. ¨Zato jer si mi potrebna!¨ ¨A ZAŠTO MI TO NISI PRIJE REKAO?¨ Nemoj nikada čekati sutra da nekome kažeš da ga voliš. Reci to odmah. Nemoj reći: »Moja majka, moj sin, moja žena... to već ionako zna«. Možda i zna, ali nikad se nitko nije umorio slušajući voljenu osobu koja joj to ponavlja? Ne gledaj na sat. Uzmi telefon i reci: »Ja sam, želim ti reći da te volim«. Stisni ruku osobi koju voliš i reci: »Trebam te! Volim te, volim, volim te...«. Ljubav je život. Zemljom hodaju živi i mrtvi, razlikuju se po ljubavi. www. nadbiskupija‐split.com ČISTOĆA Čisto srce slobodno je srce, slobodno da se daruje i ljubi sve do boli. Čisto srce služi drugima i ljubi Boga nepodijeljenom ljubavlju. Čisto srce prepoznaje lako Krista u gladnima, u golima, u beskućnicima, u onima koji žive u samoći, u onima koje nitko ne voli, u onima koje nitko ne želi, u gubavcima, u alkoholičarima, u čovjeku koji leži na putu, odbačen, podcijenjen, napušten, gladan… On nije gladan samo kruha nego i ljubavi… Njemu ne nedostaje samo obuća i odjeća nego je i bez ljudskog dostojanstva… Nije beskućnik samo zato što nema krova nad glavom, što nema gdje boraviti, nego i zato što je napušten od svih,odbačen podcijenjen, zanemaren. Zaboravio je smisao ljudske ljubavi, ljudske radosti, ljudskog dodira. Da bismo prepoznali Krista u strašnoj slici ovih patnika, naše braće i sestara, potrebno nam je čisto srce. Čisto srce slobodno je za služenje, čisto srce slobodno je za ljubav… Kako nam trebaju čiste oči da Isusa prepoznamo pod prilikom Kruha, tako nam trebaju čiste oči da ga prepoznamo u patnicima, siromasima, odbačenima, napuštenima, u svima onima koje je društvo odbacilo kao nekorisne. Svi su oni Isus. Bl. Majka Terezija Preuzeto iz knjige: ZRAKA BOŽJE LJUBAVI: Lush Gjergji DJEČJE ANEGDOTE Mama peče palačinke za svoja dva sina od pet i tri godine. Dječaci se svađaju oko toga tko će pojesti prvu palačinku. Mama im na to kaže: “Da ovdje sjedi, Isus bi sada rekao: neka moj brat pojede prvu palačinku!” Petogodišnjak se u taj čas okrene bratu i reče: “Marko, hajde ti budi Isus!” Pošto je djecu stavila spavati, mama je odjenula prljavu staru majicu i krenula bojiti kosu. Upravo je završila mackanje kose gustom, tamnom bojom i krenula čistiti umrljano lice, kad je iz dječje sobe začula buku. Uletjela u dječju sobu i potrpala razigranu djecu natrag u krevet uz strogo upozorenje. Nakon što je izišla iz sobe, začula je svoje trogodišnje dijete kako drhtavim glasom pita stariju sestru. “Tko je to bio?” www. palotinci.hr DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA OPASNA ISKRENOST * Vaši poslovni i obiteljski problemi uzrokovani su time što uvijek poslujete s prevarantima ‐ otvoreno reče odvjetnik svom dugogodišnjem klijentu. ‐ Mislim da ste potpuno u pravu. Od danas će biti drugačije. Odvjetniče, Vi me više nećete zastupati! RAD I ODMOR * Ja se najbolje odmorim kad ništa ne radim. ‐ A za mene je najbolji odmor kad radim ono što volim. * A što voliš raditi? ‐ Ništa! www.veritas.hr PJESME DOŠAŠĆA PADAJ S NEBA 1. Padaj s neba, roso sveta, padaj s rajske visine!/ Vapijahu starog svijeta duše čiste pravedne.// Otvori se, zemljo mila, da iz plodnog tvoga krila u taj sretan, blažen čas svemu svijetu nikne spas.// 2. Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas/ kad će izić Sunce drago, svanut svemu svijetu spas.// Svani, dane, i noć skrati, sini sunce, i povrati/ Bogu čast na visini, svijetu mir na nizini.// 3. Svjetlo Božje, daru lijepi siđi s Božjeg krila dol’, Um prosvijetli, volju krijepi, liječi duše tešku bol. Jači u nas vjeru svetu, koju Isus donije svijetu, Svaki da to djeluje, što u srcu vjeruje. 4. Sve na svijetu, Bože blagi, dare ti prikazuje, Primi i taj dar predragi koji puk tvoj žrtvuje: Pod prilikom kruha, vina krv i tijelo tvoga Sina, Neizmjerne cijene dar, stavlja tebi na oltar. 5. Složi glas svoj, dušo moja, sa nebeskim četama, Pjevajte mu, usta moja, koji je nad zvijezdama! Sve što bješe i sve što je, sve je puno slave tvoje, Sve te diči i slavi, Oče vječne Ljubavi! POSLAN BI ANĐEL GABRIJEL 1. Poslan bi anđel Gabrijel/ od Boga u grad Nazaret k jednoj poniznoj Djevici, i k pravoj Božjoj službenici. 2. Kad Mariji on doteče, ponizno joj ovo reče: oj zdravo puna milosti, Djevice, kruno svetosti. 3. Veselje sad će početi, sina ćeš Božjeg začeti, Bog Duh će Sveti s tobin bit i ove riječi ispunit. 4. Sina ćeš ti poroditi, Isus će se nazivati, a plod tvoj bit će Božji Sin i pravi Bog i Gospodin. RADUJ SE, GRADE NAZARET 1. Raduj se, grade Nazaret, u tebi niknu krasan cvijet, o Nazaret, svim ljudma sretni vrt. Dođe nam iz tebe spas. 2. Preskromni cvijete anđelski, uresu pravi nebeski. O Marijo, Majko preblaga, mati dobra budi nam. VISOM LETEĆ 1. Visom leteć ptice male našem domu zapjevale: srca gore, evo zore. 2. Kore one lijene ljude, dozivlju ih, od sna bude: srca gore, evo zore. 3. Grijehe svoje oplačimo, dušu ljijepo očistimo: srca gore, evo zore. 4. Kraj nek bude svakoj zloći, Sin će Božji k nama doći: srca gore, evo zore! 5. Već ga nosi mila Mati, ona će ga nama dati: srca gore, evo zore! 6. Zdravo, puna svih milina, kličimo joj iz nizina: srca gore, evo zore! ZLATNIH KRILA 1. Zlatnih krila anđela si, Bože, k meni poslao. Anđeo me svetom riječi Majkom Božjom prozvao. 2. Hvala, Višnji, tebi hvala, za tu milost toliku, a u suzi u mom oku čitaj ljubav veliku. MOLITVA MOLITVA PRIHVAĆANJA Gospodine, pomozi mi da budem svima prijatelj, koji neumorno prihvaća, koji svakoga dobrohotno prima, koji s ljubavlju poslužuje, koji zna rado saslušati, koji s radošću zahvaljuje. Prijatelj kojega će sigurno naći oni koji ga budu trebali. Pomozi mi da budem pouzdana sigurnost kojoj se mogu obratiti kad god zažele; da ponudim prijateljstvo koje odmara, da zračim radosnim mirom, tvojim mirom, Gospodine. Učini da budem otvoren i prijazan ponajviše slabima i nezaštićenima. Tako ću bez izvrsnih djela moći drugima pomoći da izbliza osjete Tebe, Boga nježnosti. Bruno Ferrero www.sestre‐scj.hr KALENDAR DOGAĐANJA 2012. 1. Sv. Mise zadušnice za poginule Hrvatske branitelje, preminule djelatnike te za članove njihovih obitelji. 2. Sv. Mise povodom svetkovina i blagdana: Uskrsa, Božića, Dušnog dana, … zaštitnika Policijske kapelanije „Sv. Vid“, nacionalnih blagdana i zaštitnika hrvatske policije Sv. Mihaela. 3. Pripreme za sakramente kršćanske inicijacije za djelatnike i njihove članove obitelji. 4. Sakrament pomirenja i pokore-sv. Ispovijed ( prije sv. Mise i po potrebi). 5. Hodočašća 6. Blagoslov osoba i prostorija u mjesecu prosincu 2012. 7. Molitveni susret: 4. prosinca od 19.20. sati 8. Izrada i izdavanje lista RIJEČ ZA TEBE. 9. Predavanja po dogovoru. 10. Osobni susreti s dušobrižnikom i njegovim pomoćnikom na zahtjev djelatnika i njihovih članova obitelji. 11. Policijska kapelanija „SVETI VID“ posjeduje knjižnicu sa 759. naslova knjiga, uglavnom duhovnog i vjerskog karaktera. KONTAKT p. Mirko Vukoja dušobrižnik za Policijsku kapelaniju „SVETI VID“ mob. 0996226236 e-mail: vukojam@yahoo.com Branko Mustapić pomoćnik dušobrižnika za Policijsku kapelaniju „SVETI VID“ tel. 30 495 mob. 0914563992 (82 992) e-mail: bmustapic@mup.hr