RIJEČ ZA TEBE Policijska kapelanija „SVETI VID“ PU primorsko-goranska Godina: II. (2012.) broj 43. SADRŽAJ 1. TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU 3-4 2. KOMENTAR EVANĐELJA; DR. MATO ZOVKIĆ 5-6 3. DANI KROZ TJEDAN 7-9 4. ISPOVIJSET KRŠĆANSKE VJERE; VJERUJEM U DUHA SVETOGA: ČLANAK 10.- »VJERUJEM U OPROŠTENJE GRIJEHA«: KKC 10-11 5. RAZMATRANJE O MOLITVI OČENAŠ: OČENAŠ 2. OTAC NA NEBESIMA: FRA ZVJEZDAN LINIĆ 12-13 6. KRATKA PRIČA: VUK 14 7. OBRNUTO STVARANJE 15 8. NIJE VAŽNO: BLAŽENA MAJKA TEREZIJA 16 9. DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA 17 10. MOLITVA PSALAM 51-ISPOVIJED RASKAJANA 18-19 GREŠNIKA 11. KALENDAR DOGAĐANJA 2012. 20 12. KONTAKT 21 TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU 18. STUDENOGA 2012. U trideset i trećoj nedjelji kroz godinu slijedeća su čitanja iz SVETOG PISMA U SLAVLJENJU EUHARISTIJE: PRVO ČITANJE: ČITANJE KNJIGE PROROKA DANIELA (Dn 12, 1‐ 3),PSALAM (Ps 16, 5.8‐11), DRUGO ČITANJE: ČITANJE POSLANICE HEBREJIMA (Heb 10, 11‐ 14.18), SREDIŠNJE ČITANJE: navještaj iz EVANĐELJA PO MARKU (Mk 13, 24‐32). PRVO ČITANJE Dn 12, 1-3 ČITANJE KNJIGE PROROKA DANIELA U ono će vrijeme ustati Mihael, knez veliki, koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti – – svi koji se nađu zapisani u Knjizi. Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu: jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost. Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost. OTPJEVNI PSALAM Ps 16, 5.8-11 Pripjev: Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem. Gospodin mi je baština i čaša: ti u ruci držiš moju sudbinu. Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. Stog mi se raduje srce i kliče duša, pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostavit dušu u podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu života, puninu radosti lica svoga, sebi zdesna blaženstvo vječno. DRUGO ČITANJE Heb 10, 11-14.18 ČITANJE POSLANICE HEBREJIMA Svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha. A Krist, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim. Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene. A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih. EVANĐELJE Mk 13, 24-32 ČITANJE SVETOG EVANĐELJA PO MARKU: U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba. A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.« KOMENTAR EVANĐELJA Sabrat će svoje izabranike s četiri vjetra (Mk 13, 24‐32) "Ona nevolja" koja se spominje na početku današnjeg odlomka je "groza pustoši" spomenuta u Mk 13, 14. Židovi iz vremena nastanka Danielove knjige pod tim šifriranim izrazom razumjeli su nasilno postavljanje kipa poganskog božanstva u jeruzalemski hram. Pred ponovni pad Jeruzalema i razorenje samog hrama god. 70. iza Krista kršćanski propovjednici su oživjeli Danielov izraz "groza pustoši" te se pitali, nije li propast hrama početak sudnjeg dana? Preporučali su ipak kršćanima da bježe iz Jeruzalema, jer Isusov pokret može i treba preživjeti propast židovske države: "I kad vidite da grozota pustoši stoluje gdje joj nije mjesto ‐ tko čita, neka razumije ‐ koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore!" (r. 14). Na liniji bolnog razdvajanja od židovstva (sam Isus je Židov i bez oslona na svete knjige Židova Isusov pokret nema korijena), Marko ovdje navodi prema Joelu 2,10.31 i 3,15 apokaliptičke znakove koji prethode paruziji ili povratku Krista o sudnjem danu. To su: pomračenje sunca, prestanak mjesečeva sjaja, padanje zvijezda, "ljuljanje" nebeskih sila. Petar u govoru na Duhove pred jeruzalemskim hodočasnicima navodi ove znakove kao ispunjenje nad Dvanaestoricom prilikom silaska Duha u obliku ognjenih jezika. Pomračenje sunca i padanje zvijezda uopće se nije dogodilo. To znači da ovo treba uzeti kao sliku kojom sveti pisci hoće reći da priroda sudjeluje u objavljivanju Boga i očitovanju Božjeg plana spasenja. Izraz "Sin Čovječji koji dolazi na oblacima nebeskim" uzet je iz Dan 7,13 gdje je progonjenim Izraelcima najavljen dolazak anđeoskog branitelja u ljudskom tijelu. Sam Isus se nazivao Sinom Čovječjim, jer je pojam "Mesije" bio vrlo izpolitiziran. Isus se osjeća opunomoćenim sucem kojega će o koncu vremena Bog poslati da sudi žive i mrtve. On će o svom drugom dolasku "sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba" (r. 27). Ovo je starozavjetni izraz kojim se izriče Božja briga za raspršeni narod Božji. Bog zna za svakog pojedinca i za cijelu zajednicu. On će sabrati svoje izabranike gdjegod živjeli ili kosti ostavili. Na općem sudu imaju se pojaviti svi. Isus zatim potiče na prepoznavanje znakova paruzije i na budnost po uzoru na smokvu. Ona u Palestini posljednja zazeleni, pred samo ljeto. Osala stabla znaju propupati prilikom kratkog razdoblja toplih dana, smokva čeka dok sigurno nastupi toplo razdoblje. Ovakva usporedba je upozorenje da kršćani ne nasjedaju lažnim prorocima koji pokušavaju izračunati skori nastup sudnjeg dana. "Neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve ovo ne zbude!" (r. 30). Izvorno je to bio naraštaj onih koji su dočekali nastup Božjeg kraljevstva po Isusovoj smrti i uskrsnuću te razorenje jeruzalemskog grada i hrama po Isusovu proročanstvu. Marko je ovdje namjerno tako formulirao najavu Isusova drugog dolaska i općeg suda da se svaka generacija kršćana osjeća izravno oslovljenom i pozvanom na vedro, svjedočkim djelovanjem ispunjeno čekanje dolaska Sina Čovječjeg. Povijesni Isus priznaje Dvanaestorici da ne zna "o onom danu ni času" (r. 32). Krivovjerci zvani arijanci navodili su ovu izreku kao dokaz da utjelovljeni Krist nije ravan Bogu i za rušenje dogme o Presvetom Trojstvu. Jedva bi se itko od evanđelista, ili pisaca izvora kojima su se evanđelisti poslužili, usudio ovakvu izreku staviti u kanonska evanđelja da je Isus zbilja nije kazao. Donosi je i Mt 24, 36. Isus se nije stidio priznati da nešto vjersko ne zna. Komentatori smatraju zato što Bog tada još nije bio odlučio dan i sat općeg uskrsnuća mrtvih i suđenja svim živim i mrtvim. Na današnjoj misi mi smo "naraštaj ovaj" koji obnavlja vjeru u spasonosni svršetak ljudske povijesti i ponovni dolazak Krista, ali se ne da uspaničiti lažnim proročanstvima nego vedro djeluje u ovom i ovakvom svijetu. DR. MATO ZOVKIĆ Preuzeto iz knjige: MARKOVO I IVANOVO EVANĐELJE U NAŠOJ MISI: Biblijski komentar misnih čitanja u godini B DANI KROZ TJEDAN PONEDJELJAK ‐ UTORAK 19 ‐ 20. 11. 2012. LJUBAV SE NE ŠTEDI. NEMOJTE SE UMORITI ČINITI DOBRO!‐ Herbert Madinger SRIJEDA 21. 11. 2012. ‐ Prikazanje Blažene Djevice Marije ‐ Gospa od zdravlja Današnji Gospin spomendan ima svoje značenje, svoj smisao, ne samo zato što se pobožno sjećamo jedne tajne iz života One koju je sam Bog odabrao za Majku svoga Sina, a kao posljedicu toga i za Majku Crkve, tajne njezina potpunog prikazanja, darivanja, posvećenja Bogu, već i zato što je današnja proslava jedan konkretan ekumenski čin prema našoj subraći kršćanima Istoka. U uvodnoj bilješci Časoslova Božjega naroda čitamo, naime, ovo: "Na današnji dan (god. 543) posvete crkve Svete Marije Nove, podignute pokraj jeruzalemskoga hrama, zajedno s istočnim kršćanima slavimo 'posvetu', kojom se od djetinjstva posvetila Bogu potaknuta od Duha Svetoga, čijom je milošću bila ispunjena u svome bezgrješnom Začeću." O Marijinu prikazanju ne govori nam nijedna knjiga Svetoga pisma, no zato o njemu opširno pišu apokrifi, oni tekstovi koje Crkva ne priznaje kao nadahnute pa ih zato nije ni uvrstila u svoj službeni popis svetopisamskih knjiga. Kao zanimljivost navodimo kratko što apokrifi pišu o Marijinu prikazanju. Prema njima taj je čin bio veoma svečan. Popratili su ga čudesni događaji. Mariju su roditelji obećali Bogu i doveli je u hram kad su joj bile tri godine. Bilo je to u pratnji velikog broja hebrejskih djevojčica koje su u ruci nosile zapaljene baklje. U svečanosti su sudjelovale hramske vlasti, pa i sami anđeli, koji su vršili službu pjevača. Od radosti su pjevali. Do ulaza u hram bilo je 15 stepenica, kojima se Marija sama uspela, premda je bila još tako malena. Apokrifi govore još da se Marija u hramu hranila neobičnom hranom, koju su joj donosili sami anđeli te da nije stanovala s ostalim djevojčicama, već u samoj svetinji nad svetinjama. Sve su to samo pobožna i neutemeljena razmišljanja apokrifnih pisaca. Ipak, kao neka književna vrsta mogu imati neko značenje. Ono bi bilo u tome što se želi na izvanjski, osjetan način, opisati, dočarati onu stvarnost koja je nevidljiva, stvarnost da je Marija od prvoga časa svoga postojanja bila puna milosti, da je bila predodređena za dostojanstvo Bogomajke, kojim nadilazi i same anđele. Bog je svojom milošću pripravio Marijino tijelo da ono postane hramom Božjega Sina, svetinjom nad svetinjama, u koju se spustio i nastanio Najsvetiji, Sin Božji. Ona je po svome odabranju prikazana, posvećena Bogu, određena za velike stvari, za ostvarenje Božjega plana o spasenju čovjeka. Kad čitamo one nadahnute tekstove Svetoga pisma, koji govore o Mariji, onda nam i današnji spomendan postaje tako jasan, rječit. Radi se o velikoj tajni utjelovljenja u koju je i Marija svim svojim bićem bila uvučena. Blagdan Gospe od Zdravlja, kojoj su u krajevima negdašnje Mletačke Republike bile podignute brojne crkve, crkvice i kapele, vezan je s jednim događajem. Kad je god. 1630. na području Mletačke Republike harala strašna kuga, koja je u samoj Veneciji pokosila 80.000 života, mletački se Senat obratio Gospi za pomoć. Učinjen je zavjet baš na današnji dan god. 1631. da će Gospi, ako prestane kuga, podići crkvu. Kuga je prestala, a zavjet je ispunjen. Podignuta je god. 1687. velebna crkva Madonna della salute, koju i danas svaki posjetitelj Venecije može posjetiti. Pobožnost prema Gospi od Zdravlja došla je iz Venecije i u naše južne krajeve. www.ktabkbih.net ČETVRTAK 22.11.2012. KRUH ŽIVOTA JE LJUBAV.‐ Luise Faber PETAK 23. 11. 2012. ‐ SVETI KLEMENT I., papa i mučenik (+ 101) Kako nas izvješćuje sv. Irenej, Klement je bio četvrti rimski biskup, nakon Petra, Lina i Anakleta. Bio je na čelu Rimske crkve od god. 92. do 101. Podrijetlom je bio Židov iz dijaspore, a po kulturi Helen. Nije nam poznato gdje je i kako došao u dodir s kršćanstvom. Sv. Pavao doduše u Poslanici Filipljanima piše o nekom Klementu kao o "svom suradniku", no to je ipak i odviše malo da bi toga Pavlova suradnika mogli poistovjetiti s kasnijim papom Klementom. Tradicija je starih kršćanskih pisaca složna u tome da je Klement bio apostolski učenik, čak i u izravnim vezama sa svetim Petrom. O pontifikatu pape Klementa, osim onoga iz njegove Poslanice Korinćanima, nemamo nikakvih drugih podataka. Umro je vjerojatno na Istoku, na Kersonezu, kamo je bio prognan. Njegova ličnost i njegov veliki autoritet proizlazi iz Poslanice što ju je između god. 96. i 98. upravio u Korint. Bilo je to baš malo nakon drugog progonstva kršćana pod carem Domicijanom. Od tog je progonstva mnogo pretrpjela i Rimska crkva, koju je u tim teškim i kritičnim časovima podržavao njezin revni biskup Klement. I gle, kad se progonstvo smirilo, oborila se na Crkvu u Korintu ne manja oluja, no ovaj put iznutra. Takve su bure još neugodnije i opasnije. To dobro znamo iz vlastitog iskustva u našoj mjesnoj Crkvi. Predmet spora u Korintu sastojao se u tome što je šačica mladih bunila mjesnu kršćansku zajednicu protiv zakonito postavljenih svećenika. Osporavatelji zakonite vlasti u Crkvi činili su svoj razorni posao vjerojatno iz zavisti, interesa ili nekih drugih nečasnih motiva. Žalosno je bilo to što su ti nepozvani glasnogovornici uspjeli zavesti jedan broj vjernika na svoju stranu, što je dakako crkvenu zajednicu u Korintu dovelo do veoma teškog stanja. To je išlo čak tako daleko da je prijetio i bio već na pomolu raskol. O svemu tome bio je u Rimu kao prvi autoritet Crkve obaviješten i papa Klement. On je smatrao svojom dužnošću da umiri duhove te ponovno uspostavi mir i red. Stoga je Crkvi u Korintu uputio svoju Poslanicu, koja je puna i dobrote i čvrstoće. Poslanicu je uručio trojici pouzdanih ljudi: Klaudiju, Valeriju i Fortunatu, koji su se dali na ne baš lagan i kratak put iz Rima čak u Korint. Strepeći pomalo i za te pismonoše te nadajući se u sretan ishod njihova putovanja, Klement je ovako zaključio svoju Poslanicu: "Vratite ih natrag brzo s mirom kao glasnike radosti da nam što prije jave o miru i slozi, što ih tako zazivamo i želimo, da bismo se mogli radovati i mi zbog uspostave reda medu vama." Klement se u pismu protiv uzročnika nereda u Korintu ne služi baš nekim baršunastim riječima jer je i on dobro znao da na ljutu ranu valja staviti ljutu travu. On zato piše: "Ustadoše nečasni protiv časnih ljudi, neslavni protiv slavnih, bezumni protiv mudrih, mladi protiv starih. I zbog toga su tako daleko pravda i mir jer je svak napustio strah Božji te je potamnila vjera u njega; nitko više ne koraca po normama njegovih zapovijedi, niti se ponaša na način dostojan Krista, već svatko ide za željama svog zloga srca, što je začelo onu opaku i bezbožnu zavist, zbog koje u svijet uđe smrt." www.zupa‐svkriz.hr SUBOTA 24.11. 2012. MARIJO POMOĆNICE KRŠĆANA, MOLI ZA NAS! ISPOVIJSET KRŠĆANSKE VJERE; VJERUJEM U DUHA SVETOGA: ČLANAK 10.- »VJERUJEM U OPROŠTENJE GRIJEHA« 976 Apostolsko vjerovanje vjeru u oproštenje grijeha povezuje s vjerom u Duha Svetoga, ali i s vjerom u Crkvu i općinstvo svetih. Upravo dajući im Duha Svetoga, Uskrsnuli Krist je apostolima predao svoju božansku vlast da opraštaju grijehe: "Primite Duha Svetoga! Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im" (Iv 20,22‐23). (Drugi dio Katekizma izravno raspravlja o oproštenju grijeha po krštenju, sakramentu pokore i drugim sakramentima, osobito po Euharistiji. Stoga je ovdje dovoljno iznijeti ukratko nekoliko osnovnih podataka). Jedno krštenje za otpuštenje grijeha 977 Naš Gospodin je povezao oproštenje grijeha uz vjeru i krštenje: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se; a tko ne uzvjeruje, osudit će se" (Mk 16,15‐16). Krst je prvi i osnovni sakrament za opraštanje grijeha jer nas ujedinjuje s Kristom, koji je umro za naše grijehe i uskrsnuo za naše opravdanje, "i mi tako hodimo u novosti života" (Rim 6,4). 978 "U času kad vršimo našu prvu ispovijest vjere, primajući sveto krštenje koje nas čisti, oproštenje je koje primamo tako potpuno i cjelovito, da nam ama baš ništa ne ostaje za brisanje, ni od istočnoga grijeha, ni od grijeha koje smo sami počinili, niti ikoja kazna za njihovo okajanje (...). Ali, ipak, milost krštenja nikoga ne oslobađa od njegovih naravnih slabosti. Naprotiv, moramo se boriti protiv pokreta požude koji nas potiču na zlo".[517] 979 U toj borbi sa sklonošću na zlo, tko bi bio dovoljno vrijedan i budan da bi izbjegao svaku ranu grijeha? "Ako je dakle potrebno da Crkva ima vlast otpuštati grijehe, bilo je potrebno da krštenje ne bude jedini način na koji se ona služi ključevima Kraljevstva nebeskoga, koje joj je dao Isus Krist; trebalo je da bude sposobna da svim pokornicima oprašta njihove grijehe, kad god pogriješe do posljednjeg časa života".[518] 980 Po sakramentu pokore krštenik se može pomiriti s Bogom i s Crkvom: Sveti oci su s pravom pokoru nazvali "napornim krštenjem".[519] Sakrament je pokore onima koji su poslije krštenja pali, potreban za spasenje kao što je krštenje onima koji još nisu nanovo rođeni.[520] Vlast ključeva 981 Krist je poslije uskrsnuća poslao apostole da u njegovo ime propovijedaju (...) obraćenje i otpuštenje grijeha svim narodima" (Lk 24,47). Apostoli i njihovi nasljednici vrše tu "službu pomirenja" (2 Kor 5,18) ne samo navješćujući ljudima Božje oproštenje, koje nam je Krist zaslužio, i pozivajući ih na obraćenje i vjeru, nego također dajući im po krštenju otpuštenje grijeha i mireći ih s Bogom i s Crkvom vlašću ključeva koju su primili od Krista: Crkva je primila ključeve Kraljevstva nebeskoga, da se u njoj, po krvi Kristovoj i djelovanjem Duha Svetoga, vrši otpuštanje grijeha. U Crkvi duša, koja je bila mrtva zbog grijeha, ponovno oživljuje, da bi živjela s Kristom, čija nas je milost spasila.[521] 982 Nema grijeha, ma kako bio težak, koji sveta Crkva ne može oprostiti. "Nema nikoga, ma kako bio zao i grešan, koji se, sa sigurnošću, ne treba nadati svome odrješenju, ako mu je kajanje iskreno".[522] Krist koji je umro za sve ljude želi da u njegovoj Crkvi vrata oproštenja budu uvijek otvorena svakome tko se ostavi grijeha.[523] 983 Kateheza će se truditi da u vjernika pobudi i podupre vjeru u neusporedivu veličinu dara koji je uskrsli Krist dao svojoj Crkvi: poslanje i vlast da, po službi apostola i njihovih nasljednika, doista otpušta grijehe: Gospodin hoće da njegovi učenici imaju golemu vlast: hoće da njegovi siromašni sluge u njegovo ime vrše što je on činio dok je bio na zemlji.[524] Svećenici su primili vlast koju Bog nije dao ni anđelima ni arhanđelima. (...) Ono što svećenici ovdje dolje izvrše,[525]toBog gore potvrđuje. Da u Crkvi nema otpuštenja grijeha, ne bi bilo nikakve nade, nikakva ufanja u vječni život i vječno oslobođenje. Zahvalimo Bogu koji je svojoj Crkvi dao tolik dar.[526] [517] Rimski katekizam, 1, 11, 3. [518] Isto, 1, 11, 4. [519] SV. GRGUR NAZIJANSKI, Orationes, 39, 17: PG 36, 356A. [520] Tridentski sabor, DS 1672. [521] SV. AUGUSTIN, Sermones, 214, 11: PL 38, 1071‐1072. [522] Rimski katekizam, 1, 11, 5. [523] Usp. Mt 18,21‐22. [524] SV. AMBROZIJE, De poenitentia, 1, 34: PL 16, 477A. [525] SV. IVAN ZLATOUSTI De sacerdotio, 3, 5: PG 48, 643A. [526] SV. AUGUSTIN, Sermones, 213, 8: PL 38, 1064. KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE RAZMATRANJE O MOLITVI OČENAŠ OČENAŠ 2. OTAC NA NEBESIMA Bilo bi dobro provjeravati što sve mi mislimo dok se molimo, a posebno dok molimo Očenaš. Vjerujem da prosječni vjernik izgovori podosta Očenaša tijekom života, a i tijekom jednog dana. Katkada nižemo Očenaše jer mislimo da smo time puno molili. Vjerujem da u mnogo slučajeva to i jest tako. Ipak, može se to pretvoriti u pusto nabrajanje. Kad nam je Isus darovao tu molitvu, nije mislio prvenstveno opteretiti naše pamćenje još jednom novom formulom, koliko darovati nam temeljni unutarnji stav. Dok molim Očenaš, mnogo puta kao da me malo zasmeta prva rečenica: Oče naš, koji jesi na nebesima! Kao da nas želi svojim sadržajem udaljiti od Oca blizine, od ljubljenog bića, i upozoriti kako je on ipak daleko, na nebesima. Nama su nebesa daleko. Redovito spontano pritom mislimo na nešto visoko, daleko iznad nas. Ateisti su pokušavali ismijati takav pojam o Bogu tvrdeći kako ga u znanstvenim istraživanjima svemira i u ljudskom letu po svemiru nigdje nisu susreli. Zamišljali su ludo da se Boga može doseći ograničenim ljudskim sredstvima i da mu se u neizmjerljivosti svemira može konkurirati. U ovom drugom zazivu, koji se nadovezuje uz izraz "Oče naš", priznajemo mu određeni položaj i mjesto koje je iznad nas. On je na nebesima. U biblijskom poimanju nebo je mjesto Božjeg prebivališta. U Isusovo vrijeme, dok se izbjegavalo izgovarati ili pisati Božje ime, često se ime Božje izražavalo riječju "Nebo". Nebo je zapravo riječ za Boga. Sjetimo se dirljive ispovijesti izgubljenog sina koji se vraća k ocu i priznaje: "Oče, sagriješili protiv Neba i pred tobom!" (Lk 15,18). Otac je Bog i zato je na nebesima. Ipak, i u običnom biblijskom govoru znamo da Boga ni nebo ni zemlja ne mogu obuhvatiti. Pod nebom tada zamišljamo neizrecive prostore koji su obično visoko iznad nas, prostori koji nas nadvisuju i zato nam se čine prikladnijim za obitavanje onoga koji je nedokučiv u tajni svoga bića. Zato dok molimo Očenaš i kod izraza "koji jesi na nebesima" valja zapravo misliti na Oca koji je iznad nas. Dok izgovaramo ovu temeljnu našu molitvu, odmah nas sve potiče da okrenemo oči i srce prema nebesima. Ta nas molitva nipošto ne želi time udaljiti od Boga, zaviti ga u prostore nedodirljivosti. To nam jamči Isusovo ohrabrenje da Boga smijemo zvati Ocem, jer on to za nas doista i jest. Očito je, dakle, da ovaj izričaj želi naglasiti nešto sasvim drugo. Ja to pokušavam ovako shvatiti. Bog je svugdje. Dakle, ne želi se ograničiti Božju prisutnost samo u nekoj dimenziji prema gore. Zapravo bi se moglo reći da ondje gdje je Bog jest i nebo. To znači, biti srcem u njegovoj blizini znači već osjećati radost i dar neba. Isus će to jasno za sebe reći s križa desnom razbojniku: "Još danas bit ćeš sa mnom, u raju!" Biti s Isusom, znači biti u raju! Biti s Bogom Ocem, upraviti mu svoje misli i otvoriti mu srce, već znači doseći tajnu njegove prisutnosti kao dara. Nadalje, ipak ovo "na nebesima" želi reći i nešto drugo. Bog je iznad nas. On je veći od nas jer je vječan. Mi se gubimo u problemima koji nas danas muče. Doživljavamo stresove jer ne ide sve onako kako smo mi planirali. Ne vidimo mnogo toga. Ne snalazimo se jer ne vladamo spoznajama o budućnosti, niti možemo sve nositi iz naše prošlosti. Ne znamo dokučiti tajne koje se kriju u srcima nama najbližih osoba. Mnogo nam toga izmiče. Cesto kao da nam izmiče i sama tajna života. Ne vidimo pravo kuda sve to vodi. Gubimo orijentaciju. U svemu tome Isus bi nas htio upozoriti da je Bog kao Otac na nebesima. To onda znači da onaj koji nas neizrecivo ljubi sve vidi. On je iznad nas i veći od nas. Ono što mi ne možemo ostvariti i ispuniti, on može. Ono što nama izgleda nemoguće, Bogu kao Ocu je moguće. Bog kao Otac sve zna. On pozna tajne svijeta i života. Ono što nama izmiče, njemu je kao na dlanu. Isus nas poziva da Bogu konačno priznamo da je pametniji i veći od nas. A on nas kao Otac neizrecivo ljubi. To je izvorište Isusove molitve i njegovog potpunog povjerenja u ljubav Očevu. Isus bi nam to isto iskustvo želio darovati, pretočiti i u naša srca. I dok moliš svoj Očenaš, usudi se povjerovati da nismo igračke u rukama sudbine, nego djeca na krilu Oca koji sve zna i koji sve vidi. Osjeti pritom sigurnost i mir, jer onaj koji te najviše ljubi zna sve što se s tobom događa i ne može te prestati ljubiti. To je naš Otac na nebesima, iznad nas, a u isto vrijeme s nama i u nama. Fra Zvjezdan Linić Preuzeto iz knjige: Očenaš; Razmatranje o molitvi Očenaš KRATKA PRIČA V U K Nekada davno je stari djed Jura svome unuku Jurici ispričao jednu životnu istinu: ‐U nutrini svakog čovjeka, svakog od nas vodi se bitka, kao borba između dva vuka. Jedan vuk predstavlja zlo: predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam... Drugi vuk predstavlja dobro: predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru. *Mali Jurica se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, te ga zapita; ‐ Koji vuk na kraju pobijedi? Stari djed Jura odgovori sa smiješkom ‐ Pobjeđuje uvijek onaj kojega hraniš... www. sveti‐juraj.org OBRNUTO STVARANJE Zemlja je bila raj prije nego što ju je čovječji duh izmijenio. I bi sedmi dan uvečer: I rekoše ljudi: Imajmo vlast na ovoj zemlji. I vidješe da je to dobro. Velikim političarima nazvaše one koji su tražili vlast. A one koji su tražili izmirenje nazvaše slabićima i izdajicama domovine. I bi šesti dan uvečer: I rekoše ljudi: Postavimo granice i podignimo zidove. I stvoriše blokove sila, i podigoše uzajamne optužbe zbog nečovječnosti i kršenja ljudskih prava. I bi peti dan uvečer: I rekoše ljudi: Načinimo oružje da bismo se mogli braniti. Novine, radio i televizija neprestano su ponavljali: Vi živite na pravoj strani. I bi četvrti dan uvečer: I rekoše ljudi: Stvorimo organe uprave i kontrole koji će odlučivati što je istina a što propaganda. Bijahu potrebna dva organa; jedan je određivao istinu u zemlji, a drugi što se može reći u inozemstvu. I bi treći dan uvečer: I rekoše ljudi: Pronađimo oružje koje će u svako vrijeme i na svakom mjestu uništiti milijarde ljudi. I načiniše hidrogensku bombu, i biološko oružje. I bi drugi dan uvečer: I rekoše ljudi: Stvorimo Boga na svoju sliku, Boga koji će misliti i stvarati i raditi kao i mi. I počeše ubijati ljude dobre savjesti rekavši: Bog je na našoj strani, za mir i slobodu. Naš je jedini izlaz snaga, i to je Božja volja i za vas i za nas. I toga, posljednjega dana, pretvori se svijet u oganj. I POČINU ZEMLJA SEDMOGA DANA... (iz: Diakonie report, Stuttgart) www. nadbiskupija‐split.com NIJE VAŽNO Čovjek je nerazuman, egocentričan. Nije važno, ljubi ga. Činiš li dobro, reći će da to radiš zbog sebičnih ciljeva. Nije važno, čini dobro. Ostvaruješ li svoje namjere, steći ćeš lažne prijatelje i istinske neprijatelje. Nije važno, ostvaruj namjere. Dobro koje činiš zaboravit će se sutra. Nije važno, čini dobro. Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim. Nije važno, budi iskren i pošten. Ono što si godinama gradio može biti uništeno u tren oka. Nije važno gradi. Pomažeš li ljudima, ljutit će se. Nije važno, pomozi im. Daješ li svijetu bolji dio sebe, odbacit će te. Nije važno, daj bolji dio sebe. Bl. Majka Terezija Preuzeto iz knjige: ZRAKA BOŽJE LJUBAVI: Lush Gjergji DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA UVIJEK SKUPA * Čini mi se, gospodine, da sam Vaše lice već negdje drugdje vidio... ‐ Nemoguće, ja svoje lice uvijek nosam sa sobom... USPJEŠNA DIJETA * Je li ovaj lijek stvarno djelotvoran protiv suvišnih kilograma? ‐ Izvrstan je, ali zato i skup... Tako skup da više nećete imati čime kupiti hranu. www.veritas.hr MOLITVA PSALAM 51 Ispovijed raskajana grešnika Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš. Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja. Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti. Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ču bjelji od snijega! Objavi mi radost i veselje, nek' se obraduju kosti satrvene! Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu! Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene! Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim! Učit ču bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati. Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože spasitelju moj! Nek' mi jezik kliče pravednosti tvojoj! Otvori, Gospodine, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju. Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio. Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti. U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske zidine! Tada će ti biti mile žrtve pravedne i tad će se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu. KALENDAR DOGAĐANJA 2012. 1. Sv. Mise zadušnice za poginule Hrvatske branitelje, preminule djelatnike te za članove njihovih obitelji. 2. Sv. Mise povodom svetkovina i blagdana: Uskrsa, Božića, Dušnog dana, … zaštitnika Policijske kapelanije „Sv. Vid“, nacionalnih blagdana i zaštitnika hrvatske policije Sv. Mihaela. 3. Pripreme za sakramente kršćanske inicijacije za djelatnike i njihove članove obitelji. 4. Sakrament pomirenja i pokore-sv. Ispovijed ( prije sv. Mise i po potrebi). 5. Hodočašća 6. Blagoslov osoba i prostorija u mjesecu prosincu 2012. 7. Molitveni susret: 20. studenoga od 19.20. sati 8. Izrada i izdavanje lista RIJEČ ZA TEBE. 9. Predavanja po dogovoru. 10. Osobni susreti s dušobrižnikom i njegovim pomoćnikom na zahtjev djelatnika i njihovih članova obitelji. 11. Policijska kapelanija „SVETI VID“ posjeduje knjižnicu sa 759. naslova knjiga, uglavnom duhovnog i vjerskog karaktera. KONTAKT p. Mirko Vukoja dušobrižnik za Policijsku kapelaniju „SVETI VID“ mob. 0996226236 e-mail: vukojam@yahoo.com Branko Mustapić pomoćnik dušobrižnika za Policijsku kapelaniju „SVETI VID“ tel. 30 495 mob. 0914563992 (82 992) e-mail: bmustapic@mup.hr