List Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije – Stenjevec
Br. 3 (31), ljeto 2014.
Slično kao što se kroz povijest izmjenjuju različita razdoblja, tako se i u životu
svakog čovjeka izmjenjuju razni događaji. No, otkad je u povijest ušao Sin Božji,
svi događaji imaju novo značenje. Mi više nismo samo djeca svijeta već i djeca
Božja i u svemu se osjeća neka napetost između tih dviju stvarnosti.
Kao vjernici, usmjerujemo se prema Bogu da bismo u svakom trenutku bili
svjesni one pozitivne strane i nje se držali. Čovjek nikad nije sasvim sretan, ali
ni sasvim tužan. Ponekad smo usamljeni, ponekad nam je srce slomljeno i
osjećamo se kao da nam nešto nedostaje. Nijedan dan nije bez boli. Ipak,
koliko god stvari izgledale loše i doista bile loše, nije sve izgubljeno. Ništa nije
izgubljeno. Bog je smrt Isusa, svoga jedinorođenca, preokrenuo u slavno
uskrsnuće, a tako djeluje i u našem životu, okrećući sve na dobro. Važno je da
mi sami tražimo Boga i da se trudimo ostvariti ono dobro koje nosimo u srcu i
po kojemu možemo pomoći općem dobru.
Ovaj listić izdajemo ususret ljetu
želeći svima Božji blagoslov u
svim životnim pothvatima.
Svako vam dobro!
Dođite k meni svi vi koji ste umorni i
opterećeni i ja ću vas odmoriti! (Isus)
BOŽJA RIJEČ: Evanđelje 22. ned. kroz godinu
12. NEDJELJA KROZ GODINU, 22. 6. 2014., Evanđelje: Mt 10,26-33
U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: Ne bojte se ljudi. Ta ništa nije skriveno što
se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i
što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali
duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.
Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez
Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vrjedniji ste
nego mnogo vrabaca. Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja
njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći
ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.
PRIČA: Skok djeteta
Jednu je kuću zahvatio oganj. Dok je vatra gutala prostorije, roditelji i djeca pobjegli su
iz kuće. Tek vani opaziše da nema petogodišnjeg sinčića. Uplašen dimom i vatrom,
umjesto da siđe, on se popeo na tavan i približio se prozoru na mansardi. Tata i mama
pogledaše se u očaju, dvije sestre stadoše kričati. Uletjeti u vatru bilo bi samoubojstvo,
a mali je s prozora uporno dozivao pomoć.
Otac dotrči do zida i zaviče: "Skoči dolje, odmah!" Pod sobom je dječak vidio samo dim
i vatru pa zaviče: "Ali tata, ja te ne vidim!" Otac je skupio posljednje atome hrabrosti i
poviknuo: "Nije važno što me ne vidiš! Glavno je da ja tebe vidim! Skoči, odmah!" Mali
se odvaži, skoči i nađe spas u očevu zagrljaju.
Mi ne vidimo Boga, ali on vidi nas. Kad je najteže, čeka nas njegov očinski zagrljaj.
TIJELOVO – ISUS KRUH
(Ksenija Čičak)
Svetkovina Tijelova (lat. Corpus Cristi – Tijelo Kristovo) ili, kako ga još nazivamo –
Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, nastala je kao odraz pobožnosti prema
Presvetom Otajstvu Euharistije, koja se širila zapadnim kršćanstvom od XI. stoljeća.
Papa Urban IV. propisuje je za cijelu Crkvu 1264. bulom "Transiturus". U to vrijeme
Euharistija se počinje nositi u procesiji, a od XIV. stoljeća te tijelovske procesije postaju
svečanije.
Euharistijsko se otajstvo tijekom povijesti
svetkovalo na različite načine i kroz
različite obrede. U nekim razdobljima
naglasak se više stavljao na žrtveni
karakter, u drugima na blagovanje, a u
trećem je dominiralo štovanje. Prema
katoličkom kalendaru, svetkovinu Tijelova
slavimo u četvrtak (deveti četvrtak nakon
Uskrsa) nakon Presvetog Trojstva. Misaoni
sadržaj te svetkovine pokazuje da njome potvrđujemo svoju vjeru u osobu Isusa,
Bogočovjeka, koji je kao jedinorođeni Sin Božji postao povijesnom osobom; "u svemu
je nama jednak, osim u grijehu", kao što prenosi sveti Pavao. Božju blizinu i prisutnost
otkrivamo u Isusu Kristu, kako navodi evanđelje: "I Riječ tijelom postala i nastanila se
među nama" (Iv 1, 14). Postati tijelom preduvjet je Isusova spasiteljskog čina,
pashalnog otajstva. Za bolje razumijevanje ovog otajstva potrebno je razlučiti dvije faze
utjelovljenja: u prvoj je to sam čin utjelovljenja Isusa Krista po kojem je postao tijelom,
a druga, navezana na prvu, dogodila se na Posljednjoj večeri. Isus je svoju otkupiteljsku
prisutnost u svijetu ovjekovječio u prilikama kruha i vina. Snagom Kristovih riječi kruh i
vino postaju Tijelo i Krv Kristova, tj. sakrament euharistije. Svoju prisutnost u svijetu, u
svom proslavljenom čovještvu, Krist očituje pod prilikama kruha i vina. Častiti otajstvo
Tijela i Krvi Kristove znači častiti otajstvo Kristova čovještva, a time i otajstvo našeg
otkupljenja i spasenja. Otajstvo Tijela i Krvi jest otajstvo trajne, aktivne i zauzete Božje
brige za spasenje svakog pojedinog čovjeka.
Tijelovo osobito želi naglasiti istinu da je Isus pravi Bog i pravi čovjek. Kroz tijelo, Isus je
ljubio čovjeka, prolio svoju krv i predao se na križu. Tako je tijelo znak savršene i
predane ljubavi. Upravo tu ljubav i to tijelo i krv daje nam Isus u sakramentu euharistije,
u pričesti. Iz euharistije proizlazi Crkva, ona otkriva njezin pravi smisao. Crkva, dakle,
nastaje i živi od euharistije, koja je najbolje svjedočanstvo. Ona je javni i zajednički čin
Crkve, koja vjeruje da je Isus u njezinu središtu i da je pozvana činiti ono što je on činio.
HODOČASNIČKA MJESTA
(Petra Bičanić)
Ljetni je odmor, kada u većoj mjeri raspolažemo slobodnim vremenom, idealan
upravo i za hodočašća koja nam pružaju priliku da napunimo svoje baterije za
povratak u radnu svakodnevicu.
Kao što i sama riječ kaže, hodočašće
znači hodom častiti Gospodina. Diljem
hrvatske postoje mnoga hodočasnička
marijanska
mjesta,
a
među
najposjećenijima su Aljmaš, Sinj, Trsat
te svima na zagrebačkome području
izuzetno draga Marija Bistrica.
Boravak u nekome hodočasničkome središtu, te samo hodočašće, prožeto je
putničkom notom od početka do kraja i zapravo bi vjernik trebao osvijestiti činjenicu
da smo mi svi, kao vjernici na zemlji, "putnici" na ovome svijetu, hodimo prema Bogu
koji nam dolazi ususret. Kada se mnogobrojni vjernici susretnu na nekome
hodočasničkome mjestu, osvješćuju si činjenicu da ne žive samo radi svoga uskog
okruženja, župe, nego da je Crkva uistinu velika i da smo zapravo došli svojima te smo
"u istome Isusu Kristu" i u jednoj te istoj Njegovoj Crkvi.
Katolička svetišta, naročito marijanska, vrše zadaću koja provire izravno iz riječi
evanđelja kako je Isus umro "za narod, ali ne samo za narod, nego i zato da raspršene
sinove Božje skupi u jedno" (Iv 11, 51-52).
Dolaskom u svetište zapravo očitujemo svoju vjeru i duhovnost. Skupljamo snagu za
nastavak svakodnevice, za probleme s kojima se moramo suočiti, križeve koje nosimo.
Molimo Boga za milost i da se proslavi u našemu životu. A mnogi hodočaste upravo
radi zahvale Bogu za neko čudo, uslišanu molitvu. Svaki vjernik, kada stigne u neko
svetište, sudjeluje i u slavljenju Božje riječi – u euharistiji. Za hodočašća su
karakteristična česta misna slavlja. Iskustvo svete mise u nekome svetištu može biti
zorniji znak očitovanja dubinske realnosti svake euharistije.
Svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu
Za skromnu drvenu crkvu u Lugu isusovci 1697. nabavljaju Gospin kip, koji na Veliku
Gospu, u svečanoj procesiji, iz Osijeka prenose u Lug. Kip je bio sličan današnjem:
Gospa s krunom na glavi, na lijevoj ruci drži Dijete Isusa, a u desnoj žezlo. Pristaše
Rákóczyjeve bune zaposjedaju Lug, gdje prisvajaju katoličku crkvu i preuređuju je u
svoju kalvinsku bogomolju. Da spase Gospin kip, isusovci ga 1704. prenose u Aljmaš.
Smještaju ga u priprostu aljmašku crkvu, građenu od šiblja, omazanu blatom i
pokrivenu trskom. Od tada hodočasnici o Gospinim blagdanima hodočaste u Aljmaš.
Svetište Gospe Sinjske
Ponos i dika, biser i najljepši ures Sinja i Cetinske krajine jest čudotvorna slika Blažene
Djevice Marije od Milosti! Naslikao ju je nepoznati mletački slikar u 16. stoljeću. Prema
nekima, ona se najprije nalazila u Sinju, a kad je Sinj pao u turske ruke (1536.), fratri su
je ponijeli sa sobom u Ramu, gdje je ostala sve do 1687. godine. Te su godine fratri s
narodom ponovo bježali pred turskom najezdom prema Cetinskoj krajini i moru. Sa
sobom su nosili najdragocjenije blago: sliku Majke Božje! Godine 1691. fratri je
kradomice prenose u Sinj i tako se sveta slika, nakon dugoga i mukotrpnog
višegodišnjeg puta, konačno nastani u Sinju, iz kojega više nije odlazila! Ime „Gospe
Sinjske“ pročulo se u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini pa i šire, u Rimu i Veneciji. Od tada
u Sinj počeše pristizati mnogi hodočasnici. Za Njezin blagdan već se u ono doba
skupljalo i do 10.000 vjernika. Tako je nastalo marijansko Sinjsko svetište.
Svetište Majke Božje Trsatske
Svetište Majke Božje Trsatske sedamstoljetno je mjesto osobitog vjerskog i kulturnog
događanja te vjerničkog okupljanja. To je najstarije hrvatsko marijansko svetište u
kojem se kontinuirano štuje Majka Božja po hodočasničkom okupljanju. Nastojanjem
kneza Martina Frankopana i pismenim odobrenjem pape Nikole V. franjevci su već
daleke 1453. pozvani na Trsat da se nastane uz svetište Majke Milosti kao čuvari već
tada poznatog Marijina prošteništa. Znatan broj hodočasnika uspinje se prema bazilici
trsatskim stubama. Čini se da su stube dio samog svetišta. Dao ih je izgraditi 1531.
godine Petar Kružić, hrvatski junak u borbi protiv Turaka.
Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke
U ovom hrvatskom Marijinu svetištu i prošteništu štuje se čudotvorni kip Majke Božje
s Djetetom u naručju, najveća svetinja našega hrvatskog naroda. Pred njim su tijekom
stoljeća milijuni pobožnih hodočasnika klečali i molili te od nebeske Majke dobivali
pomoć i uslišanje. Kako je kip kroz svoju povijest nekoliko puta bio skrivan od
opasnosti koje su mu prijetile, posljednji je put pronađen i postavljen na oltar u srpnju
godine 1684., od kada i počinju hodočašća u ovo svetište. Zapisana su i mnoga milosna
uslišanja tijekom povijesti Svetišta, već od 1688. godine pa sve do danas, a to dokazuje
veliku ljubav i vjernost naroda prema Majci Božjoj. Svetište u Mariji Bistrici postalo je
nacionalno svetište još 1715. godine, kada je Hrvatski sabor podigao veliki zavjetni
oltar. Time je Hrvatski sabor potvrdio pobožnost hrvatskoga naroda prema Majci
Božjoj Bistričkoj.
SV. PETAR I PAVAO
(Petra Veršec)
Sveti Petar ("kamen zaglavni") i sveti Pavao
("posuda izabrana") stupovi su žive Crkve, a
njihov se blagdan slavi 29. lipnja. Obojica su
bili skromni Židovi, Petar ribar, a Pavao
izrađivač šatora, ni po čemu posebni za ulogu
koju su kroz Isusa ostvarili.
Ispočetka na različitim stranama kršćanske
vjere, značajno su djelovali na svome području. Petar, pravim imenom Šimun, nagle
naravi u svemu, na prvi Isusov poziv bacio je mreže i krenuo za njim bez osvrtanja.
Nadahnut Duhom Svetim, prvi Isusu govori da je Krist, Sin Boga živoga, a Isus ga
proglašava prvim svojim namjesnikom na zemlji, odnosno prvim papom te govori: "i na
toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata paklena neće je nadvladati" (Mt 16,18).
Upravo taj Petar, Stijena, kojem su povjereni ključevi Kraljevstva Nebeskog, koji je jači
na obećanjima nego djelima, postaje najglasniji kad treba Isusa odgovoriti da izbjegne
patnju na križu i mlak kada vjeru treba pokazati u najtežoj situaciji te izdaje Isusa, ne
jednom, već tri puta. Tri puta! Pa ipak Isus zna koga je postavio za temelj crkve – Petra
pokajnika. Probuđen snagom saznanja kakve je grijehe počinio te dubokim kajanjem,
on okreće svoju narav prema istinskom nasljedovanju Krista, kako je to i zamišljeno.
Postaje pravi Ribar ljudi, koji svojim misionarskim djelovanjem propovijeda snažno i
iskustveno do samog kraja, kada jednakom smrću kao njegov Učitelj ulazi u vječni Život.
Time postaje primjerom svima nama grešnicima kako trebamo odbaciti malodušnost i
strahove te uzljubiti Krista, koji nas je otkupio.
Pavla, vjernog u progonstvu kršćana i brutalnog u djelima također bismo teško mogli
zamisliti kao navjestitelja Trojedinog Boga mira, ljubavi i milosrđa. Svjedok i
zagovaratelj ubojstava mnogih prvih kršćana, bio je u prvim redovima prilikom
mučenja svetog Stjepana. Ipak, nije računao na jedan susret, koji mu je promijenio
život; susret s blagim Isusom, koji ga ne proklinje zbog zlih djela, već strpljivo pita:
"Savle, Savle, zašto me progoniš?" te ga nakratko osljepljuje da bi progledao zauvijek.
Time Savao postaje Pavao, misionar i pronositelj evanđelja, poznat po svojim
poslanicama i revnom propovijedanju te iščekivanju uskrsnuća. Također je bio mučenik,
a njegove poslanice jednom nas riječju pozivaju da „bdijemo“.
Sveti Petar prikazuje se s ključevima Raja u rukama, a sv. Pavao s knjigom poslanica te
mačem, simbolom mučeništva. Pouzdajmo se u zagovor ove dvojice svetaca da bismo
se pokajali za grijehe i trudili biti aktivni u življenju vjere kako bi i nas Bog iskoristio kao
oruđe za pridobivanje duša.
POČETAK I KRAJ MISE
(Anđelko Katanec)
Tko je ove godine bio na uskrsnoj misi u 12.30h, vjerojatno je bio nezadovoljan jer je
misa kasnila dobrih 15 minuta zbog kašnjenja svećenika. Je li manji grijeh ako na misu
zakasne sami župljani? Misa ne može započeti bez svećenika, ali može li bez vjernika?
Gotovo kod svake mise netko uđe u crkvu nakon što je misa već započela. Katkad se
viđa i da osoba uđe iza Očenaša i direktno produži na pričest, što u redovnim prilikama
nije dopušteno. Većina ipak dođe do prvog čitanja pa preskoči samo uvodne obrede,
koji i nisu tako bitni. Zar nisu?
Isto je i sa završetkom mise. Uvijek se nađe netko tko izađe prije završnog blagoslova;
ne zanimaju ga župne obavijesti pa ranijim odlaskom uštedi 5 minuta, a ako se kod te
mise ne pričešćuje, zašto ne bi otišao i ranije – tako će uštedjeti dodatnih 5 minuta.
Kada dakle misa započinje, a kada završava i je li potrebno biti na misi od početka do
kraja da bi ona vrijedila? Misa ima 2 glavna dijela: službu riječi i euharistijsku službu, no
misa zapravo počinje puno prije.
Sveta
misa ne započinje križanjem "U ime Oca i Sina..." i ne
završava riječima "Idite u miru". Misa počinje susretom
vjernika prije mise. Već tada se stvara zajedništvo koje se živi
kod misnog slavlja. Prvi liturgijski čin je okupljanje zajednice,
potom ulazna procesija, koja želi svačiji pogled dovesti do
oltara-Krista, slijedi poljubac oltaru, znak križa itd...
Prije II. vatikanskog koncila vrijedilo je pravilo da misa počinje kad se svećenik spremi
za misu, no danas se drži da misa može započeti tek kad se okupi zajednica. Zato je
važno pokušati doći na vrijeme. Nije smrtni grijeh ako netko zakasni koju minutu, ali
svojim kašnjenjem, a jednako tako i ranijim odlaskom s mise narušava tijek, sklad i
cjelinu misnog slavlja. Sve je u misi povezano i međusobno se nadopunjuje te ako
netko propusti i jedan dio, ne može reći da je bio na cijeloj misi. Zato nema pravila koje
bi dopustilo kašnjenje. Bilo bi pogrešno reći: "Na misi je najvažnije evanđelje i pričest
pa je dovoljno da dođeš prije evanđelja, a slobodno odeš nakon pričesti." Drugi dijelovi
mise nisu najvažniji, ali imaju svoju važnost (no o tome drugom prilikom).
Prisutnost tijekom cijele mise nije toliko pitanje obveze koliko ljubavi i poštovanja
prema našemu Gospodinu, oko kojega se tu okupljamo. To je i znak poštovanja prema
zajednici s kojom slavimo i molimo. Ovdje ne govorimo o slučajnom kašnjenju koje se
svakome može dogoditi, već o nemaru i navici koje valja preispitati i pokušati ispraviti.
Misa završava otpustom kako bi se nastavila u svijetu, no nije poželjno izaći iz crkve
prije nego što svećenik siđe s oltara i uđe u sakristiju, a pohvalno je da se ostane sve
dok ne završi otpusna pjesma. Ako odemo odmah nakon pričesti, ne ostaje nam
vrijeme da zahvalimo Bogu za taj dar.
Kad dolazimo na misu, trebamo se truditi biti od početka do kraja, doći na vrijeme, a
kad misa jednom počne, ne treba gledati na sat jer vrijeme misnog slavlja prožeto je
vječnošću.
PRVOPRIČESNICI NAŠE ŽUPE 2014.
KRIZMANICI NAŠE ŽUPE 2014.
j
30 MARIJINIH UZNESENJA
(Anđelko Katanec)
List Marijino Uznesenje počeo je izlaziti 1998. godine. To je već 15 godina. Trideset
brojeva u tom razdoblju ne čini se tako puno, no treba znati da list nije izlazio
neprekidno. Prvih 16 brojeva objavljeno je od 1998. do 2003., a zatim do 2012. nije
objavljen nijedan broj. Od 2012. do danas izdali smo 14 listića.
List je počeo objavljivati tadašnji župnik vlč. Ivan Buhin kako bi preko njega informirao
župljane o događanjima u župi. Bio je velikog A4 formata na 8 do 16 stranica te je na
početku izlazio više puta godišnje, a poslije u povodu Božića i Uskrsa. Sadržavao je
brojne izvještaje iz župe, fotografije, ali i teološke tekstove te dječje radove s raznim
temama. Neke su od rubrika: Župne tribine, Događaji u našoj župi, Prigodna
razmišljanja, Župni pokreti, Vjeronaučna stranica, Poruke liječnika... List je bio vrlo
sadržajan, a za njegovu izradu bilo je osnovano posebno Vijeće za župni tisak, kojemu
je na čelu bio profesor Ante Bičanić. Svojim pisanim doprinosima sudjelovali su brojni
župljani.
Nakon prestanka izlaženja 2003., listić je ponovo pokrenut na poticaj župnika vlč.
Vjekoslava Meštrića, a za njegovu izradu ponudilo se nekoliko mladih sabranih u
Medijskoj grupi. Obnovljeni listić ima A5 format. Prvotno je imao 8, a sada 16 stranica.
Nema ustaljeni ritam objavljivanja, već izlazi otprilike svaka dva mjeseca. Sadrži sažetu
župnu kroniku, popis župljana koji su primili sakramente, važne obavijesti, prikaze
župnih grupa, a najveći dio zauzimaju raznolike teme koje pripremaju urednici.
Posljednjih 16 brojeva župnog listića možete čitati na našoj župnoj stranici u pdf
formatu: http://www.gospastenjevecka.hr/Zupni-listic.aspx
POMOĆ STRADALIMA U POPLAVAMA
Velike poplave ovog su svibnja zahvatile dijelove Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije.
Rijeka Sava dosegnula je rekordnu razinu te je na dva mjesta probila nasipe.
Evakuirano je nekoliko tisuća stanovnika. Hrvatski su biskupi odlučili darovati 12
milijuna kuna za pomoć stradalima u poplavama. Na zasjedanju je istaknuto da je do
sada Katolička Crkva u Republici Hrvatskoj za pomoć ugroženim područjima izdvojila
više od 6,5 milijuna kuna, od čega je dio usmjeren Caritasima u Bosni i Hercegovini i
Srbiji. Osim toga, Hrvatski je Caritas 17. svibnja pokrenuo akciju prikupljanja pomoći te
je do sada prikupljeno preko 3,2 milijuna kuna. Akcije prikupljanja novčane pomoći na
svojim područjima provode biskupijski i župni Caritasi. Tim je putem na poplavljena
područja upućena i pomoć od nekoliko stotina tona različite robe.
Pojedinosti o aktivnostima koje poduzima Katolička Crkva za pomoć stradalima od
poplava mogu se pratiti na mrežnoj stranici www.caritas.hr.
Župljani naše župe dosad su donirali 18,200 kuna te više kombija
hrane, odjeće i drugih potrepština.
10 NAVIKA SRETNIH LJUDI svetog Ivana XXIII.
1.
Samo danas potrudit ću se proživjeti dan ne pokušavajući odjednom riješiti
probleme svog života.
2. Samo danas neću nikoga kritizirati, neću pokušavati druge ispravljati niti
učiniti boljima... osim sebe.
3. Samo danas bit ću sretan u sigurnosti da sam stvoren za sreću već na ovome
svijetu.
4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, a neću tražiti da se prilike prilagode
mojim željama.
5. Samo ću danas deset minuta posvetiti dobrom štivu.
6. Samo danas učinit ću neko dobro djelo i to neću nikome reći.
7. Samo danas napravit ću barem jednu stvar koju inače ne činim rado.
8. Samo danas napravit ću svoj dnevni plan te ću izbjegavati užurbanost i
neodlučnost.
9. Samo danas čvrsto ću vjerovati, makar okolnosti pokazivale suprotno, da se
dobra Božja providnost brine o meni kao da ne postoji nitko drugi na svijetu.
10. Samo danas neću se bojati. Osobito se neću bojati radovati svemu što je
lijepo te vjerovati u dobrotu.
Ne znamo što nam život donosi. U rukama smo dobroga Boga i to je izbor radosti i
mira.
ISTINSKO NAVIJANJE
(Ivan Fedor)
Nije lako biti istinski navijač. Zašto? Zato što je istinski navijač osoba koja prije svega
voli. A voljeti nije lako. Voljeti ne znači vrijeđati druge u ime svoga kluba ili nacije,
voljeti ne znači razbijati, paliti i tražiti priliku da izazoveš nevolju; voljeti ne znači
bezrazložno se opijati i pjevati pogrdne pjesme. To rade huligani. Oni nisu istinski
navijači, oni samo žele izazivati probleme zbog raznovrsnih problema sa samima
sobom. Oni su tu samo zato što je to trenutno u njihovu društvu poželjno i prihvatljivo.
Ne zbog nekih dubokih uvjerenja, već jednostavno da se dokažu i sebi i drugima. Oni
nemaju veze sa sportom i navijanjem, nego bi iste takve stvari radili i da su okupljeni
oko nekog drugog kolektiva. Pravi, istinski navijač srastao je uz jedan ideal, uz jednu
vrijednost i sada je smatra dijelom sebe. On voli svoj klub, svoju momčad, ali ne mrzi
protivnika; on je ponosan na povijest i tradiciju svoje momčadi, živi s njezinim
usponima i padovima, on je spreman uvidjeti mane i vrline, slabosti i loše odluke svoje
momčadi te ih javno izreći jer mu je stalo. Njemu klub nije samo klub, već je više od
kluba.
Ali, što je s obitelji, prijateljima, poslom, nekim stvarima u životu koje su važnije od
sportskog kluba? Naravno, postoje određeni prioriteti u životu. Ne može nam 90
minuta trčanja nekih dječaka biti važnije od razgovora s obitelji. Međutim, istinski
navijač taj klub, to navijanje i privrženost ne gleda samo kroz prizmu sporta i sportskih
rezultata, već kao svojevrsne smjernice za život, kao određene vrijednosti za koje se
uvijek i po svaku cijenu treba boriti. Ostati uz svoju obitelj i prijatelje kada je teško,
pružiti podršku i savjet prijatelju koji se traži na svom životnom putu, biti iskren i nikad
se ne stavljati iznad nikoga, sve su to vrijednosti koje istinski navijač živi svakodnevno.
Takav bi trebao biti i naš odnos s Bogom. Ne huliganski, ratoboran, samo iz
koristoljublja, već iskren i prijateljski, pun ljubavi. Jer, kada malo bolje razmislimo, mi
smo Božji najdraži klub i on je naš jedini pravi navijač.
Prije odlaska na Svjetsko nogometno
prvenstvo u Brazilu, hrvatski nogometaši
zamolili su blagoslov od zagrebačkog
nadbiskupa, kojemu su predali i dres s
njegovim imenom, a on ih je tom prilikom
pozdravio riječima: "Oni koji idu u Brazil,
već jesu na neki način pobjednici. Vi ste
naša reprezentacija, naši predstavnici.
Milijuni će se ljudi gledajući vas moći
približiti našoj Hrvatskoj. Budite na to
ponosni, a mi smo vam zahvalni."
STOLNOTENISKA EKIPA
(Marin Filipović)
Stolni tenis uvršten je u lepezu sportova katoličkih liga u organizaciji Pastorala sportaša
Zagrebačke nadbiskupije 2011., kada je odigrana prva sezona Katoličke stolnoteniske
lige, ili kraće, KSTL.
Liga nosi ime po svome zaštitniku sv. Josipu, a ukupno je prvu sezonu odigralo 9 ekipa
iz različitih župa. Uz sportsko nadmetanje, susrete krasi kratka molitva prije početka
utakmice, te druženje, koje je prilika za sklapanje novih poznanstava mladih koji
aktivno sudjeluju u pastoralu u svojim župama. Također se vrednuje i fair play, dok su
psovke i nesportsko ponašanje zabranjeni. Iako u ligi sudjeluju većinom mladi, dobna
granica igrača nije određena. Utakmica se odigrava 3 protiv 3, što ukupno daje 9
pojedinačnih mečeva uz igru parova.
Stolnoteniska ekipa Župe Uznesenja BDM svoju prvu sezonu u KSTL-u odigrala je prošle
sezone 2012./2013.godine te je osvojila sedmo mjesto u konkurenciji od ukupno
dvanaest ekipa, uz nagradu za fair play. Ove sezone u KSTL-u je sudjelovalo jedanaest
ekipa, a naša je zauzela šesto mjesto. Naša ekipa sudjelovala je i u Sokaz ligi.
Domaće utakmice igraju se u preuređenoj stolnoteniskoj dvorani u pastoralnom centru
župe, gdje se članovi okupljaju radi druženja i treninga. Ekipa broji 10 članova,
pretežito mladih iz naše župe.
Želimo dečkima puno lijepih poena i uspjeha u predstojećim utakmicama, uz zagovor
Gospe Stenjevečke, te vjerujemo kako će svojim dobrim rezultatima i ponašanjem
uspješno predstavljati svoju župu.
MLADOMISNIK TOMICA
(Anđelko Katanec)
"Svaki veliki svećenik, naime, od ljudi uzet, za ljude se
postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za
grijehe." Ovaj citat iz Poslanice Hebrejima objašnjava kako
se svećenici odabiru iz naroda za narod, da pred Bogom
prinose darove i žrtve za grijehe. Svećenici ne padaju s neba,
već se rađaju u narodu, ali imaju poseban poziv da
predvode ljude na putu do neba. Naša je župa kroz godinu
dana upoznala đakona Tomicu Božičeka, koji nam je stigao
iz župe sv. Leopolda Mandića – Orehovica u svibnju 2013.
kao bogoslov, a nakon đakonskog ređenja na početku
listopada započeo je njegov đakonski pastoralni praktikum i
tako se pripremao za svećeničku službu.
Tomica je sudjelovao u raznim aktivnostima u službi za vjerničku zajednicu. Na
liturgijskim slavljima vršio je đakonsku službu naviještanjem evanđelja,
propovijedanjem i drugom pomoći. Često je vodio krštenja, vjenčanja, sprovode,
predvodio je klanjanja i druge pobožnosti te je pomagao kod blagoslova obitelji.
Sudjelovao je u gotovo svim župnim grupama. Radio je i u župnom uredu te je
pomagao u mnogobrojnim drugim poslovima. Zahvaljujemo mu za sve što je činio i
čestitamo što će ovih dana biti zaređen za svećenika.
Tomica Božiček bit će zaređen za svećenika 21. lipnja u zagrebačkoj katedrali.
U svojoj rodnoj župi, 29. lipnja, na blagdan sv. Petra i Pavla predslavit će
svoju mladu misu kao svećenik.
ŽUPNA KRONIKA
3. i 4. 5. – Proslava 30. obljetnice zbora
Desiderium – Čežnja. U subotu su
zborovi prijatelji iz Austrije, Slovenije i
Mađarske održali koncert, a u nedjelju su
uzveličali euharistijsko slavlje u 9.30 sati.
18. 5. – Podjela sakramenta svete
potvrde za 90 krizmanika po rukama
Mije Gorskog, pom. biskupa zagrebačkog.
7. 5. – Obljetnica posvete crkve 1769.
28. 5. – Sastanak za roditelje djece
sedmih razreda OŠ i prijava za svetu
potvrdu 2015.
11. 5. – 106-ero djece primilo je Prvu
svetu pričest te su obilježili Majčin dan.
14. 5. – Godišnje klečanje u našoj župi.
Presveto Otajstvo bilo je izloženo cijeli
dan, a večernju svetu misu predvodio je
vlč. Marko Vuković, župnik u župi bl. Ivan
Merz – Špansko, Oranice.
24. 5. – Održan je 8. susret župnih
zborova Kustošijskoga dekanata.
31. 5. – U Vrapču je održana smotra
dječijih zborova Zlatna harfa na kojoj je
sudjelovao i naš dječji zbor Male Gospe.
1. 6. – Oproštaj od vlč. Tomice Božičeka,
koji je zaključio đakonski praktikum
7. 6. – Prijatelji malog Isusa sudjelovali su
na godišnjem susretu u Popovači, a
ministranti su bili na izletu u Šibeniku.
7. 6. – Završetak sezone KMNL. Naša
nogometna ekipa osvojila je 2. mjesto te
je izborila ulazak u 2. ligu najesen.
8. 6. – Pod misom u 9.30 sati proglašeni
su najrevniji ministranti. Prvi je Luka
Raković, sa 110 bodova, odnosno
dolazaka na ministriranje.
8. 6. – U gostima nam je bio zbor iz župe
Remetinec te je održao prigodni koncert.
IZ ŽIVOTA ŽUPE: travanj i svibanj 2014.
Kršteni:
Petra Herceg
Kimber Marija
Rendulić
Josip Jozo Knežević
Tilda Nicole
Narolewski
Matej Barnjak
Lorena Grbac
Lucija Leskovšek
Fabijan Stanić
Filip Benko
Marija Stanković
Dunja Brezarić
Filip Hlašić
Petar Krčmarć
Aria Mance
Leo Mihoci
Sara Sekol
Roko Barišić
Rea Čukac
Tin Križić
Katarina Lovrić
Matej Sadrić
Bartol Samardžić
Filip Šimunović
Grga Ivanković
Noel Marčeta
Noel Mišić
Petra Rašuo
Matej Tolušić
Šimun Tolušić
Ivana Zovko
Lota Jurina
Martin Brezak
Lukas Boban
Sofia Knez
Tea Matić
David Palac
Nikolina Pecotić
Adrian Tomas
Eva Zorić
Ema Jelić
Helena Kos
Šimun Knežević
Dorja Kuruc
Nikolina Mihalić
Ivan Opačak
Manuela Preprotić
Marko Antolić
Ema Bačić
Gita I Lucijan Balija
Helena Golub
Nikol Herceg
Luka Franje Posavec
Ema Emanuela Protega
Magdalena Skok
Preselili u vječnost:
Jagica Schmit
Ivan Korenički
Marija Pakrac
Marijan Blatarić
Viktor Pavlić
Ivica Barišić
Dragica Macukić
Zdenka Sappe
Ivan Kostelac
Branimir Štimac
Adam Vračić
Krešimir Rončević
Marija Novačić
Branko Petrović
Žarko Šarić
Franica Glavinić
Franc Ocvirk
Mile Pleša
Franca Tkalčević
Vjenčani:
Mario Šimoković i Marina Parun
Tomislav Lukac i Sandra Cigrovski
Gabor Horvath i Ivana Skrbin
Bruno Klafurić i Diana Vorih
Renato Milovec i Iva Blašković
Antun Petruša i Iva Krišto
Hrvoje Bašić i Ana Pavlić
Borna Grbavac i Danijela Crnac
Dario Antun Semenčić i Diana Ana
Ramušćak
Hrvoje Petar Martić i Martina Varga
Antonio Zrinušić i Sara Brkić
Sandro Boban i Jelena Kovač
Josip Lovrić i Marija Sever
Igor Matija Neuwirth i Andreja Pavlić
Nikša Maslović i Margareta Lehki
Ante Grubeša i Sanja Knežević
Josip Vrbanek i Katarina Hlupić
Boris Mudrinić i Ana Šivak
Slaven Zadro i Martina Ščurić
UREDOVNO VRIJEME ŽUPNOG UREDA
od utorka do petka 9 – 11 i 17 – 19
u srpnju i kolovozu: od utorka do petka 16.30 – 18.15
---------------------------------------------------RASPORED SVETIH MISA
nedjeljom u 7.30, 9.30, 11, 12.30 i 18.30
29. lipnja nema mise u 12.30
u srpnju i kolovozu nedjeljom mise u 7.30, 9.30 i 18.30,
a radnim danom mise su u 7.30 i 18.30
---------------------------------------------------VELIKA GOSPA 2014.
od 6. do 14. kolovoza: DEVETNICA
svaku večer u 18 sati počinje krunica i pobožnost
Majci Božjoj, a u 18.30 sveta misa
na svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza, svete mise
su u 6, 7.30, 9, 11 i 18 sati
Misno slavlje u 11 sati predvodi
mons. dr. Stjepan Kožul, kanonik
Misno slavlje u 18 sati predvodi
mons. Ivan Šaško, pom. biskup zagrebački
---------------------------------------------------MALA GOSPA 2014.
od 5. do 7. rujna: TRODNEVNICA, koju predvodi prof.
dr. Ivan Bodrožić
na blagdan Male Gospe, 8. rujna, svete mise su u
7.30, 9, 11 i 18 sati. Misu u 11 sati predvodi prof. dr.
Ivan Bodrožić. Misu u 18 sati predvodi prof. dr.
Tonči Matulić, dekan KBF-a u Zagrebu
Listić izdaje: Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije – Stenjevec
Stenjevec 9, 10090 Zagreb – Susedgrad
Tel. i faks.: (01) 3732 – 729; Mob: 099/4469 – 166
E-mail: gospastenjevecka@inet.hr
Web: www.gospastenjevecka.hr
Župnik: Vjekoslav Meštrić
Listić uređuju: Anđelko Katanec, Petra Bičanić, Petra Veršec, Ivan Fedor, Marin Filipović,
Ksenija Čičak. Lektor: Jelena Ucović
© Copyright 2024 Paperzz
