UNIVERZITET U SARAJEVU MEDICINSKI FAKULTET SARAJEVO – GRUPA AUTORA – REFORMIRANI CURRICULUM STUDIJA DRUGE GODINE MEDICINE SA SILABUSIMA PREDMETA SARAJEVO, 2011. AUTORI Prof Dr Bakir Mehić Prof Dr Emina Nakaš-Ićindić Prof Dr Meliha Lekić Prof Dr Slavenka Vobornik Prof Dr Edina Bešlagić Prof Dr Jasenko Karamehić Doc Dr Radivoj Jadrić Doc Dr Ago Omerbašić Doc Dr Almira Hadžović Džuvo Doc Dr Sabina Mahmutović-Vranić RADNA GRUPA ZA EVALUACIJU CURRICULIMA Doc Dr Almira Hadžović Džuvo Doc. dr Eldan Kapur Doc. dr Sabina Mahmutović-Vranić Doc. dr Maida Rakanović Todić STRUČNI SARADNIK Benjamin Vojniković, profesor IZDAVAČ Univerziteta u Sarajevu Medicinski fakultet za izdavača Prof Dr Bakir Mehić ŠTAMPA SaVart TIRAŽ 300 primjeraka CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 371.214:[378.6:61(497.6Sarajevo) REFORMIRANI curriculum studija druge godine medicine sa silabusima predmeta / [autori Bakir Mehić ... [et al.]. - Sarajevo : Medicinski fakultet Univerziteta, 2011. - 106 str. ; 20 cm ISBN 978-9958-608-37-7 1. Mehić, Bakir COBISS.BH-ID 16690182 REFORMIRANI CURRICULUM MEDICINSKOG FAKULTETA UNIVERZITETA U SARAJEVU (prva generacija, akademska 2007/08 godina) Ovaj dokument je rezultat napora nastavnika i saradnika Medicinskog fakulteta da curriculum Medicinskog fakulteta usklade sa odredbama Zakona o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo (“Službene novine Kantona Sarajevo” br: 43 od 31. decembra 2008. godine), Zakona o visokom obrazovanju (prečišćeni tekst) (“Službene novine Kantona Sarajevo” br: 22 od 27. avgusta 2010. godine), Pravilima studiranja za medicine, veterine, stomatologije i farmacije na Univerzitetu u Sarajevu za studente koji studiraju u skladu sa Bolonjskim procesom, Pravilnikom o polaganju ispita na visokoškolskim ustanovama Univerziteta u Sarajevu za studente koji studiraju u skladu sa Bolonjskim procesom (Univerzitet u Sarajevu, Senat, septembar, 2006) i Odluke o izmjenama i dopunama pravilnika o polaganju ispita na visokoškolskim ustanovama za studente koji studiraju u skladu sa Bolonjskim procesom (Univerzitet u Sarajevu, Senat, juli, 2009). NAČINI I METODE PROVJERE ZNANJA STUDENATA Provjera znanja ne predstavlja samo problem procjene znanja, već značajno određuje instrukcioni dizajn nastavnog procesa. Proces organiziranja i strukturiranja ispita ima uz aspekt izvodljivosti i primjenjivosti i edukativne aspekte. Provjera znanja treba da stimulira studenta da poboljša vlastito obrazovanje i nastavi dalje učenje. Ispit ne bi trebalo posmatrati kao metod individualne procjene znanja, već je to integralni dio programa koji se prožima zajedno sa edukativnim dijelom. Izabrane metode ispitivanja moraju biti prihvatljive kako ispitivačima, tako i studentima, da bi se obezbijedili relevantni rezultati ocjenjivanja. Izabrani metod evaluacije znanja mora biti odgovarajući u pogledu njegovog uticaja na ukupnu edukaciju, te se planiranje ispita mora bazirati na definiranim ciljevima edukativnog procesa i mora osigurati vjero- dostojnost sadržaja koji se evaluira. Ispitna pitanja se određuju prema prethodno, u silabusu predmeta, precizno definiranim ishodima učenja. Ishodi trebaju odražavati ciljeve nastave, te moraju biti jasni i kratki, ostvarljivi i mjerljivi. Ishodi učenja moraju biti podržani konsultacijama i obaveznom literaturom, te se ne smije ispitivati ono što nije podržano nastavnim procesom. Oblici provjere znanja mogu biti pismeni, usmeni i praktični. Provjera znanja se vrši u vidu kontinuirane provjere znanja u toku semestra (parcijalni ispiti) i kao završni ispit na kojem se utvrđuje konačna ocjena. Kontinuirana provjera znanja Rad studenata se prati i ocjenjuje kontinuirano u toku jednog semestra (godine) trajnim praćenjem sveukupnog rada i znanja studenata u svim oblicima nastave. Ocjenjivanje se vrši dodjeljivanjem bodova za svaki oblik aktivnosti i provjere znanja i vještina u toku semestra. U strukturi ukupnog broja bodova najmanje 50% bodova mora biti predviđeno za aktivnosti i provjere znanja u toku semestra. Završni ispit se u strukturi ocjenjivanja može vrednovati sa najviše 50% bodova. Zadaci predviđeni za individualni rad studenta (seminari, projekti, zadaće i dr.) moraju biti ravnomjerno raspoređeni u toku semestra. Ukupni obim ovih zadataka mora biti usaglašen sa opterećenjem predviđenim na predmetu, saglasno ECTS-u. Način ispitivanja određuje matična katedra i prethodno je definiran u silabusu predmeta. Predmetni nastavnik je obavezan da u toku realizacije nastave, izvršavanja samostalnih zadataka od strane studenata, te njihovih priprema za savladavanje nastavnih sadržaja i provjeru znanja, pomogne studentima organiziranjem i održavanjem redovnih, a po potrebi ili na zahtjev studenata i dodatnih konsultacija. Konsultacije mogu biti organizirane u vidu kabinetskih ili konsultacija u učionici, korištenjem e-maila i drugih vidova elektronskih komunikacija, uz obavezu da se najmanje 5 sati sedmično planira za kabinetske konsultacije. U svrhu evidencije kontinuirane provjere znanja studenata formiraju se posebni obrasci (portfolio) u koje se unose ocjene (bodovi) o uspješnosti studenata u usvajanju znanja i praktičnih vještina. Preporučene metode kontinuirane provjere znanja su kolokviji, parcijalni ispiti i drugi oblici provjere znanja kao što su eseji, pismeni testovi (MCQ testovi, check liste itd). 5 Završni ispit Provjere znanja se organiziraju u utvrđenim terminima unutar nastavnog procesa. Završni ispit je završna provjera znanja stečenog za vrijeme nastavnog procesa, iz jedne ili više sadržajno povezanih nastavnih grana. Završni ispit mora biti koncipiran na način da omogući studentu polaganje svih dijelova gradiva koje nije polagao i dijelova gradiva koje nije uspješno položio u toku kontinuirane provjere znanja. Ako student za predviđene aktivnosti i provjere znanja tokom semestra osvoji broj bodova koji zadovoljava kriterije za prolaznu ocjenu, nije obavezan izaći na završni ispit, osim kod predmeta kod kojih je izlazak na završni ispit ujedno i zadnja pojedinačna provjera znanja, što je prethodno navedeno u silabusu predmeta. Ispit se polaže iz obaveznih i izbornih predmeta. Završni ispit se obavlja u toku posljednje sedmice nastave ili u prvoj sedmici nakon završetka nastave. Student koji ne položi završni ispit može polagati popravni ispit iz predmeta koji nije položio na kraju jednog semestra, odnosno studijske godine. Popravni ispit mora biti koncipiran tako da omogući studentu polaganje svih dijelova gradiva koje nije polagao ili nije uspješno položio do popravnog ispita. Između održavanja završnog i popravnog ispita akademsko osoblje će konsultacijama sa studentima, pomoći studentu da se pripremi za polaganje popravnog ispita. Završni ispit može biti pismeni, usmeni i praktični. Preporučena provjera znanja po Pravilima Senata je pismena. Svi oblici provjere znanja su javni. Studentska služba fakulteta će organizirati i utvrditi termine polaganja ispita za redovne studente tako da student može biti opterećen polaganjem najviše jednog ispita u istom danu. Studentska služba nema obavezu organizacije i utvrđivanja termina polaganja ispita na opisani način za studente koji ponovno slušaju i polažu jedan ili više predmeta. Rezultati pismenog dijela ispita moraju biti objavljeni u roku od pet dana od dana održavanja ispita uz obavezno oglašavanje termina u kojem student može izvršiti uvid u svoj rad. Pismeni ispitni radovi studenata se čuvaju do kraja studijske godine. Predmetni nastavnik ne može vršiti provjeru znanja na završnom ispitu u prisustvu samo jednog studenta. Ukoliko je ispit usmeni, za predmete gdje ima više od jednog ispitivača, studenti se ravnomjerno ras- 6 poređuju javnim izvlačenjem, tako da svaki student pojedinačno izvlači karticu sa imenom ispitivača kod kojeg polaže ispit. Ukoliko je završni ispit samo pismeni, u strukturi ocjenjivanja može se vrednovati sa najviše 50% bodova. Pri kombiniranim oblicima ispita (pismeni i usmeni) ocjena na pismenom ispitu sačinjava najmanje 40% ocjene na ispitu. Ako je uz usmeni uključen i praktični dio ispita, ocjena na pismenom ispitu čini najmanje 30% ocjene na ispitu. Ako je ispit kombiniran (pismeni i usmeni ili pismeni, usmeni i praktični) prvo se polaže pismeni ispit, ukoliko student nije isti već uspješno položio u toku kontinuirane provjere zanja. Praktični dio ispita može se obaviti odvojeno od teorijskog dijela, a cijelokupni ispit mora se završiti u roku 48 sati od početka ispita. Pri kombiniranim oblicima ispita položeni dio pismenog ispita priznaje se na idućim ispitnim rokovima u toku iste školske godine. Pri kombiniranim oblicima ispita (pismeni, praktični, usmeni) studentu se priznaju svi prethodno položeni oblici (pismeni i praktični) u narednim ispitnim rokovima za predkliničke predmete i samo pismeni dio, na ispitima kliničkih predmeta do kraja akademske godine. Uspjeh studenata na ispitu i drugim provjerama znanja, vrednuje se i ocjenjuje na način uporediv sa (E)CTS sistemom. Ako je student ukupno mogao osvojiti 100 bodova (u toku kontinuirane provjere znanja i završnom ispitu) konačna ocjena se zaključuje kako slijedi: 10 (A) – (izuzetan uspjeh bez grešaka ili sa neznatnim greškama), nosi 95-100 bodova, 9 (B) – (iznad prosjeka, sa ponekom greškom), nosi 85-94 boda, 8 (C) – (prosječan, sa primjetnim greškama), nosi 75-84 boda, 7 (D) – (općenito dobar, ali sa značajnijim nedostacima), nosi 65-74 boda, 6 (E) – (zadovoljava minimalne kriterije), nosi 55-64 boda, 5 (F) – (ne zadovoljava minimalne kriterije i potrebno je neznatno više rada) 50-55 bodova, 5 (FX)– (ne zadovoljava minimalne kriterije i potrebno je znatno više rada) ispod 50 bodova. U slučaju da niti jedan student ne postigne 95 bodova, što predstavlja minimum za ocjenu 10, skala iz prethodnog stava može se korigirati prema najboljem postignutom uspjehu na prvom ispitnom roku. 7 USLOVI ZA POHAĐANJE NASTAVE U SKLADU SA (E)CTS BODOVANJEM Prije početka nastave predmetu se dodjeljuje određeni broj (E)CTS kredita. Broj (E)CTS kredita se određuje prema prethodno procijenjenom ukupnom radnom opterećenju studenta, a kroz procentualno učešće aktivnosti u ukupnom sistemu ocjenjivanja. Ove aktivnosti uključuju aktivnosti kako slijedi: 1) nastavne sate – pohađanje nastave – aktivnost na svim oblicima nastave i sl. 2) sate van nastave – izrada seminarske radnje, – priprema za seminar, – izrada domaćeg rada, – priprema ispita, – priprema za predavanje i sl. Zadaci predviđeni za individualni rad studenta (seminari, projekti, zadaće i dr.) moraju biti što je moguće ravnomjernije raspoređeni u toku semestra. Ukupni obim ovih zadataka mora biti usaglašen sa opterećenjem predviđenim na predmetu, saglasno (E)CTS-u. Primjer broj 1: U silabusu predmeta navedeno je da predmet ima slijedeće nastavne aktivnosti: predavanja, praktične vježbe, seminarski radovi, ispiti. Procjena procentualnog učešća u sistemu ocjenjivanja izgledala bi na slijedeći način: – obavezno prisustvo nastavi 10% – praktične vježbe 10% – seminarski rad 10% – parcijalni ispit 1 20% – parcijalni ispit 2 20% – parcijalni ispit 3 – završni ispit 30% Primjer broj 2: – praktične vježbe – seminari – parcijalni ispit 1 – parcijalni 3 – završni ispit 25% 20% 25% 30% 8 NAPOMENA: U procjeni (E)CTS-a katedra mora uključiti i navesti sve silabusom planirane aktivnosti. Procentualno učešće aktivnosti studenta u sistemu ocjenjivanja procjenjuje Katedra, a dostavlja se Uredu Dekana prije početka školske godine. Pri procjeni opterećenja studenta za svaki oblik aktivnosti OBAVEZNO je izvršiti procjenu potrebnog rada kojeg student mora uložiti u pripremi i realizaciji te aktivnosti izvan kontakt sati. Student stiče ECTS bodove tek nakon uspješno ispunjenih silabusom predmeta planiranih i definisanih obaveza, uključujući uspješno polaganje svih planiranih oblika provjere znanja. Student može prenijeti u narednu godinu studija unutar jednog ciklusa studija najviše šest (E)CTS studijskih bodova - kredita, ili najviše jedan nepoloženi predmet, ukoliko on nosi više od šest (E) CTS studijskih bodova-kredita, pod uvjetom da nepoloženi predmet koji se prenosi u narednu studijsku godinu nije preduvjet za slušanje drugog predmeta u narednoj studijskoj godini, što je definisano u silabusima predmeta. Student može upisati parni (2., 4., 6., 8., 10. i 12.) semestar ukoliko zadovolji prethodno silabusom predmeta definirane uslove. Studenti koji ne polože ispit u redovnom i popravnom roku upisuju predmet ponovo, ako je iz grupe obaveznih predmeta, a ako je iz grupe izbornih predmeta upisuju isti predmet ponovo ili odabiru drugi izborni predmet da bi ostvarili potrebne (E)CTS studijske bodove. Prilikom svakog ponovnog upisa predmeta (kojeg student ponavlja) student je dužan uplatiti odgovarajuću naknadu čiju visinu svojom odlukom utvrđuje Senat Univerziteta i Vlada Kantona. ORGANIZACIJA NASTAVE Studijska godina se organizira u dva semestra: zimski i ljetni. Nastava u zimskom semestru traje 16 sedmica (15 sedmica kontinuiranih aktivnosti + 1 sedmica za završni ispit). Dopunska nastava i popravni ispiti traju najduže 4 sedmice i organizuju se u nastavku prvih 16 sedmica za svaki semestar. Ovjera zimskog i upis ljetnog semestra (i zimski odmor) traju 2 sedmice. Medicinski fakultet organizuje jedan dodatni ispitni rok sa jednim ispitnim terminom u zadnjoj sedmici augusta i prve dvije sedmice sep- 9 tembra. Ispitnom terminu, iz prethodnog stava ovog člana, mogu pristupiti studenti koji su ostvarili pravo polaganja završnih ispita tokom ljetnog i zimskog semestra u skladu sa nastavnim programom definisanim u silabusima predmeta. Nastava u ljetnom semestru počinje trećeg ponedjeljka u februaru i traje 16 sedmica (15 sedmica kontinuiranih aktivnosti + 1 sedmica za završni ispit). Dopunska nastava i popravni ispiti traju najduže 4 sedmice. Ljetni odmor i vannastavne aktivnosti uključujući i oblike provjere znanja u augustovsko-septembarskom roku sa jednim terminom traju 8 sedmica. Tačan akademski kalendar organizacije i realizacije studijskih programa za studijsku godinu utvrđuje i objavljuje Senat Univerziteta, najkasnije 60 dana prije početka nastave. Nastava se organizira i izvodi prema utvrđenom rasporedu sati. Fakultet objavljuje raspored sati najkasnije 10 dana prije početka nastave. Praktični rad i stručna praksa mogu se organizirati i izvoditi kao sastavni dio redovne nastave ili kao zasebna cjelina. Za svaki predmet predmetni nastavnik utvrđuje plan rada i rokove, način provjere znanja (testove, projekte i sl.) i dužan je da isti dostavi prodekanu za nastavu najkasnije 15 dana prije početka predavanja. Nastavnik je dužan da u toku nastave, izrade samostalnih zadataka i pripreme za provjere znanja, pomogne studentima organiziranjem konsultacija. Termini za konsultacije trebaju biti usklađeni sa nastavom tako da su dostupni studentima. Promjena rasporeda sati i plana rada u toku nastave, po pravilu nije dopuštena. U slučaju nužne promjene rasporeda sati i plana rada predmetni nastavnik je obavezan najkasnije 24 sata prije promjene na javan i transparentan način o tome obavijestiti studente. Predmetni nastavnik je u skladu sa obavezama utvrđenim nastavnim planom i programom odgovaran za izvođenje svih oblika nastave-predavanja, vježbi, seminara, praktičnog rada, kao i za praćenje aktivnosti studenata i provjeru njihovog znanja. Prijavljivanje izbornih predmeta i evidencija Student prijavljuje izborne predmete koje želi da sluša i polaže u narednoj studijskoj godini tri sedmice prije početka nastave u zimskom semestru, a za prvu studijsku godinu nakon upisa. Silabusom predmeta Katedra koja izvodi nastavu izbornog predmeta definiše minimalan broj i maksimalan broj studenata koji može slušati izborni predmet. Prvenstvo u izboru izbornog predmeta imaju studenti sa boljim prosječnim ocjenama u prethodnom semestru. Studenti prvog semestra upisuju predmete po izboru do popunjavanja maksimalnog broja. Po isteku termina predviđenih za prijavljivanje predmeta formiraju se spiskovi studenata po predmetima za narednu studijsku godinu i objavljuju na web stranici fakutleta i oglasnoj tabli za svaki studijski predmet. Predmeti koje je student prijavio ne mogu se mijenjati nakon njihove verifikacije. Studenti obavezne predmete ne prijavljuju posebno. Prof Dr Bakir Mehić Dekan 11 TREĆI SEMESTAR (Zimski semestar 2. godine) PREDAVANJA (sati) VJEŽBE (sati) SEMINARI, PBL, DOMAĆI RAD..., (sati) Fiziologija čovjeka 1 sa biofizikom 90 60 Medicinska hemija sa medicinskom biohemijom 1 56 Medicinska mikrobiologija 1 27 Predmet UKUPNO (sati) ECTS 30 180 (140+40) 15 (12+3) 42 12 110 (70+40) 8 (5+3) 27 6 60 4.5 30 2.5 380 30 Izborni predmet UKUPNO Izborni predmeti: Histotehnologija (Histologija) Bioelementi (Medicinska hemija) Mehanika lokomotornog sistema (Biofizika) 12 SILABUSI PREDMETA TREĆEG SEMESTRA Code: BAM 031 Nivo: dodiplomski Naslov predmeta: FIZIOLOGIJA ČOVJEKA 1 SA BIOFIZIKOM Godina: II Semestar III ECTS kredita: 15 (Fiziologija čovjeka 1, 12 ECTS + Biofizika, 3 ECTS) Status: obavezni Sedmica: 15 Ukupno sati:180 - Fiziologija čovjeka 140 - Biofizika 40 Odgovorni nastavnici: Prof. Dr Emina Nakaš-Ićindić i Doc. Dr Ago Omerbašić Uslovi za pohađanje predmeta: položeni svi obavezni predmeti 1. godine studija 1. Ciljevi predmeta Ciljevi predmeta Fiziologija čovjeka 1 sa biofizikom su upoznavanje studenta sa: – nivoima funkcionalne organizacije ljudskog tijela, – fiziološkim mehanizmima i funkcionalnim sistemima ljudskog organizma, – osnovnim biofizičkim načelima potrebnim za razumijevanje fizioloških mehanizama, – osnovnim metodama funkcionalnog ispitivanja pojedinih organskih sistema i pravilnom interpretacijom dobivenih podataka – znanjima i vještinama iz oblasti fiziologije čovjeka neophodnim za nastavak medicinske edukacije i kasniji rad u praksi. 2. Svrha predmeta Svrha predmeta je: – razumijevanje fizioloških mehanizama funkcionisanja ljudskog tijela na različitim nivoima (od molekularnog, staničnog, tkivnog do nivoa organa i organskih sistema) i njihovo povezivanje u jedinstvenu, funkcionalnu cijelinu – funkcionalni organizam. – razvijanje svijesti o potrebi integrativnog pristupa u medicinskoj edukaciji i praksi 3. Ishodi učenja Kroz nastavu Fiziologija čovjeka 1 sa biofizikom studenti će usvojiti slijedeća znanja: OPŠTA FIZIOLOGIJA Modul 1. UVOD U FIZIOLOGIJU ČOVJEKA Cilj: Upoznavanje sa: – ciljevima, zadacima i sadržajem predmeta Fiziologija čovjeka 1 sa Biofizikom – osnovama funkcionalne organizacije ljudskog tijela i – principima homeostatskih mehanizama. 13 3. Ishodi učenja Modul 2. FIZIOLOGIJA STANIČNE MEMBRANE Cilj: Upoznavanje sa: – funkcionalnom građom bioloških membrana – fiziologijom jonskih kanala – vrstama i karakteristikama transporta kroz staničnu membranu – osnovama termodinamičkih zakona. Modul 3. FIZIOLOGIJA PODRAŽLJIVIH TKIVA Cilj: Upoznavanje sa: – bioelektričnim potencijalima – osnovnim fizičkim principima njihovog nastanka i registracije – osnovama fiziološke građe i funkcije podražljivih tkiva (nervno i mišićno) SPECIJALNA FIZIOLOGIJA ORGANSKIH SISTEMA Modul 4. KARDIOVASKULARNI SISTEM Cilj: Upoznati studenta sa funkcionalnom organizacijom kardiovaskularnog sistema i njegovim fiziološkim ulogama. Modul 4.1. SRCE Cilj: Upoznavanje sa: – funkcionalnim svojstvima srčanog mišića, – bioelektričnom aktivnosti srca, – osnovama registracije, analize i interpretacije elektrokardiograma – promjenama pritisaka i volumena u srčanim šupljinama tokom srčanog ciklusa, ulogom zalisaka i – regulacijom srčanog rada Modul 4.2 CIRKULACIJA Cilj: Upoznavanje sa: – fizičkim zakonitostima i svojstvima fluida kao osnova za razumjevanje fizioloških uloga cirkulacije – odnosom pritiska, protoka i otpora u cirkulatornom sistemu – vrstama, funkcionalnim karakteristikama i fiziološkim ulogama krvnih sudova, – funkcionalnim karakteristikama dinamike u mikrocirkulaciji i limfnom sistemu – mehanizmima nervne i humoralne kontrole cirkulacije – regulacijom srčanog minutnog volumena, otpora i arterijskog krvnog pritiska Modul 5. RESPIRATORNI SISTEM Cilj: Upoznati sa: – fizičkim svojstvima i zakonitostima gasova – mehanikom disanja, ventilacijom, razmjenom gasova na respiratornoj membrani i u tkivu – transportom gasova krvlju i – regulacijom disanja 14 3. Ishodi učenja Modul 6. NERVNI SISTEM I OSJETI Cilj: Upoznavanje sa: – funkcionalnom organizacijom nervnog sistema – sinapsama, vrstama i fiziološkim ulogama neurotransmitera i modulatora – motoričkom i senzoričkom osovinom nervnog sistema – neuronskim sklopovima za obradu informacija Modul 6.1. SOMATSKI OSJETI Cilj: Upoznavanje sa: – vrstama i fiziološkim ulogama osjetnih receptora i – somatskim tjelesnim osjetima (dodir, položaj, bol, temperatura) Modul 6.2. POSEBNA OSJETILA Cilj: Upoznavanje sa: – transmisijom i refrakcijom svjetlosti – vrstom sočiva – optičkim modelom oka – dioptričkim i fotoreceptivnim dijelovima i funkcijama oka – mehaničkim svojstvima zvuka i osjetom sluha – osjetima mirisa i okusa Modul 6.3. KONTROLA MOTORIKE I VIŠE NERVNE FUNKCIJE Cilj: Upoznavanje sa: – mehaničkim svojstvima tkiva i mehanikom pokreta – nivoima i funkcijama nervnog sistema u kontroli motorike – integriranom kontrolom motoričkih funkcija – višim nervnim funkcijama, lokalizacijom funkcija u kori, – ulogom limbičkog sistema – fiziološkim osnovama učenja i pamćenja i – bioelektrične aktivnosti mozga, snom i spavanjem Modul 7. AUTONOMNI i NERVNI SISTEM Cilj: Upoznavanje sa: – morfološko-funkcionalnom organizacijom i fiziološkim ulogama autonomnog nervnog sistema – vrstama i ulogama receptora u autonomnom nervnom sistemu – autonomnim refleksima U okviru praktičnih vježbi predmeta «Fiziologija čovjeka 1 sa biofizikom» student će ovladati slijedećim vještinama: 1. Vještine koje student mora usvojiti i znati praktično izvesti: – registracija, analiza EKG-a i konstrukcija srednja električne osovine srca – analiza krivulje sfigmograma i polikardiograma – analiza krivulje fonokardiograma – auskultacija srčanih tonova – ispitivanje pulsa – mjerenje krvnog pritiska – spirometrija – analiza spirograma – ispitivanje refleksa na istezanje – ispitivanje kožno-sluzničnih refleksa 15 3. Ishodi učenja – – – – – – – – – – – – – ispitivanje taktilnog senzibiliteta na koži određivanje praga za razlikovanje dvije tačke kod osjeta dodira utvrđivanje adaptacije temperaturnih receptora ispitivanje čula okusa raspoznavanje sočiva određivanje oštrine vida ispitivanje kolornog vida izvođenje direktnog pupilarnog refleksa ispitivanje konsenzualne reakcije na svjetlost ispitivanje refleksa zjenice na svjetlost i akomodaciju dokazivanje postojanja slijepe mrlje (Mariotte-ov ogled) određivanje najbliže i najdalje tačke jasnog vida ispitivanje čula sluha o Rinne-ov test o Weber-ov test 2. Vještine koje student mora poznavati bez praktičnog izvođenja: – registracija mirujućeg membranskog potencijala i akcionog potencijala (kompjuterska simulacija) – rad sa instrumentima za mjerenje struje i napona – registracija proste i sumirane mišićne kontrakcije, tetanusa i odnosa dužine i napetosti mišića (kompjuterska simulacija) – elektromiografija – tehnika određivanja gustoće čvrstih tijela i tekućina, površinske napetosti tekućina i viskoznosti proteinskih otopina – poligrafija – elektroencefalografija – Scheiner-ov ogled Student će se usvojiti slijedeće stavove: 1. Znanja i vještine iz Fiziologije čovjeka su od fundamentalnog značaja za uspješno savladavanje kliničkih znanja i vještina. 2. Za razumijevanje fizioloških procesa potrebno je poznavanje osnovnih principa i načela biofizike i drugih prirodnih nauka 4. Metode učenja Nastava se izvodi kroz: – predavanja: 90 sati (66 sati Fiziologija čovjeka 1 + 24 sata Biofizika) – seminare: 30 sati (Fiziologija čovjeka 1; maksimalni broj studenata u grupi je 30) – praktične vježbe: 60 sati (44 sata Fiziologija čovjeka 1 + 16 sati Biofizika) 5. Metode procjene znanja Znanje i vještine ocjenjuju se kontininuirano u toku semestra i kao završni ispit. Metode procjene znanja su pismene i usmene: – test po tipu višestrukog izbora (MCQ test) – kratka esej pitanja (pitanja po principu tvrdnje sa mogućnošću izbora tačno-netačno, i/ili povezivanje i dopunjavanje) – liste provjere – usmene Studenti su dužni da redovno prisustvuju svim oblicima nastave i OBAVEZNO pristupe svim provjerama znanja tokom semestra. 16 5. Metode procjene znanja Fiziologija čovjeka 1 se evaluira kroz kontinuiranu provjeru znanja, a kako slijedi: PRAKTIČNE VJEŽBE U toku praktičnih vježbi provjera se provodi kroz 3 kolokvija: Kolokvij 1. Neurofiziologija Kolokvij 2. Kardiovaskularni i respiratorni sistem Kolokvij 3. Nervni sistem, somatski osjeti i posebna osjetila Ocjenjuju se usvojena znanja i vještine iz praktičnih vježbi. Student može osvojiti maksimalno 60 bodova. Da bi položio praktični dio ispita tokom nastave mora osvojiti minimalno 33 boda, minimalno 11 bodova iz svakog kolokvija. SEMINARI Maksimalni broj studenata u grupi je 30. Nastavnik u toku seminara prati i ocjenjuje rad studenta. Student se za seminar mora unaprijed pripremiti. Ocjenjuje se aktivnost studenta, zainteresiranost i doprinos uspješnoj realizaciji seminara. Student na osnovu aktivnosti na seminarima može ostvariti maksimalno 20 bodova. PARCIJALNI ISPITI Parcijalni ispit 1. Moduli 1., 2. i 3. 4. Provodi se u 9. sedmici. Ispit je pismeni: test, 50 MCQ pitanja i 10 pitanja po tipu eseja. Student može ukupno osvojiti maksimalno 110 bodova (po jedan bod za svaki tačan odgovor u MCQ testu, ukupno 50 bodova i do maksimalno 6 bodova za pitanje u eseju, ukupno 60 bodova). Da bi položio na parcijalnom ispitu 1. student mora ostvariti minimalno 28 bodova iz testa i minimalno 33 boda iz eseja, ukupno najmanje 61 bod. Parcijalni ispit 2. Moduli 5. 6. i 7. Provodi se u 15. sedmici. Ispit je pismeni: test, 50 MCQ pitanja i 10 pitanja po tipu eseja. Student može ukupno osvojiti maksimalno 110 bodova (po jedan bod za svaki tačan odgovor u MCQ testu, ukupno 50 bodova i do maksimalno 6 bodova za pitanje u eseju, ukupno 60 bodova). Da bi položio na parcijalnom ispitu 2. student mora ostvariti minimalno 28 bodova iz testa i minimalno 33 boda iz eseja, ukupno najmanje 61 bod. ZAVRŠNI ISPIT Student koji je osvojio minimalni broj potrebnih bodova na svakoj provjeri tokom nastave ne polaže završni ispit. Na završnom ispitu student polaže gradivo koje nije položio tokom nastave. Student prvo pristupa provjeri znanja i vještina iz praktičnih vježbi. Broj zadataka na praktičnom dijelu ispita odgovara broju nepoloženih kolokvija (od 1 do 3). Ocjenjuje se po istom principu kao i tokom nastave. Završni ispit je pismeni iz Modula odgovarajućih parcijalnih ispita. Polaže se i ocjenjuje po istom principu kao i tokom nastave. 17 5. Metode procjene znanja Tokom svih uspješno završenih provjera znanja student može osvojiti maksimalno 300 bodova, a za prolaz mora imati minimalno 165 bodova. Osvojeni ukupni broj bodova se dijeli sa 3 i prevodi u ocjenu iz Fiziologije čovjeka 1 po standardnoj skali: Ocjena 5 (FX) Broj bodova ispod 50 5 (F) 6 (E) 7 (D) 8 (C) 9 (B) 10 (A) 50–54 55–64 65–74 75–84 85–94 95–100 Opis ocjene Ne zadovoljava minimalne kriterije i potrebno je znatno više rada Ne zadovoljava minimalne kriterije Zadovoljava minimalne kriterije Općenito dobar Prosječan uspjeh Iznad prosjeka Izuzetan uspjeh POPRAVNI ISPIT Popravni ispit se odvija po prethodno definiranim kriterijima završnog ispita. Biofizika se evaluira kroz kontinuiranu provjeru znanja, a kako slijedi: PRAKTIČNE VJEŽBE Praktične vježbe nose ukupno 20 bodova (4 vježbe po 5 bodova) i student je uspješno položio ako sakupi ukupno 11 bodova. PARCIJALNI ISPITI I parcijalni ispit u 5. sedmici II parcijalni ispit u 13. sedmici Svaki parcijalni ispit nosi maksimalno 40 bodova, i uspješno je položen ako je student sakupio 22 boda. ZAVRŠNI ISPIT Završni ispit u 16. sedmici. Na završnom ispitu student polaže samo dijelove ispita koje nije položio u toku nastave. Broj bodova osvojen tokom nastave i/ili na završnom ispitu je maksimalno 80 (teoretski dio) i 20 (praktični dio). Ispit je položen sa osvojenih 55 bodova (44 boda na teoretskom i 11 bodova na praktičnom). Ukupni zbir bodova se prevodi u ocjenu prema standardnoj skali od 55 do 100 bodova (data naprijed). POPRAVNI ISPIT Popravni ispit se odvija po prethodno definiranim kriterijima završnog ispita. KONAČNA OCJENA Konačna ocjena iz predmeta Fiziologija čovjeka 1 sa biofizikom je zbir brojeva dobivenih množenjem ocjene iz Fiziologije čovjeka 1 i ocjene iz biofizike sa odgovarajućim koeficijentom 18 5. Metode procjene znanja Primjer računanja konačne ocjene: Fiziologija čovjeka 1 Biofizika Ocjena 8 8 Koeficijent 0.80 0.20 Ocjena x koeficijent 6.4 1.6 Konačna ocjena: 6.4 + 1.6 = 8.0 (C) 6. Literatura Obavezna 1. Guyton A.C., Hall J.E.: Medicinska fiziologija, Medicinska naklada Zagreb 2007. 2. Nakaš-Ićindić E.: Fiziologija čovjeka, klinički koncept, MOARE, Sarajevo, 2009. 3. Nakaš-Ićindić E. i saradnici: “Laboratorijski vodič za vježbe iz fiziologije čovjeka” Medicinski fakultet, Sarajevo, 2006. 4. Vobornik S.: Medicinska fizika i biofizika, Sarajevo 2006. (odabrani dijelovi) 5. Omerbašić A. i ostali: Praktikum laboratorijskih vježbi iz fizike, Medicinski fakultet, Sarajevo 2005. Proširena 1. Ganong W.F.: Review of Medical Physiology. Lange Medical Publications, Los Altos 2003. 2. Boron W.F.,: Boulpaep E.L. Medical physiology, Elsevier Saunders 2005. Dopunska 1. Berne R.M, Levy M.N. Fiziologija kroz prikaze bolesnika. Medicinska naklada, Zagreb 1997. 7. Napomena: Katedra za fiziologiju Termin konsultacija za studente svaki dan od 12–14 sati uz predhodnu najavu kod sekretarice katedre ili na e-mail: fiziologija@mf.unsa.ba Katedra za biofiziku Termin konsultacija za studente svaki dan od 12–14 sati uz predhodnu najavu kod sekretarice katedre ili na e-mail: biofizika@mf.unsa.ba 19 PLAN PREDMETA: FIZIOLOGIJA ČOVJEKA 1 SA BIOFIZIKOM Nastavne jedinice iz biofizike (Bf) su označene italikom Sedmica Sedmica 1. Sedmica 2. Sedmica 3. Sadržaj predavanja, seminara i vježbi Predavanja: Uvod, ciljevi i zadaci fiziologije čovjeka. Funkcionalna organizacija ljudskog tijela Biološke membrane. Transport kroz membranu i odjeljci tjelesnih tekućina (ECT i ICT) Osnovne matematičke funkcije, vektorske veličine i operacije sa vektorima Seminari: Homeostaze, pozitivna i negativna povratna sprega Vježbe: Stanična membrana – jonski kanali (CD prezentacija ESP) Transporti kroz staničnu membranu (CD prezentacija ESP) Mirujući membranski potencijal (CD prezentacija A.D.A.M.) Predavanja: Termodinamika bioloških sistema: prijenos energije i čestica (difuzija, osmoza, filtracija) Difuzioni i ravnotežni potencijal; Nernstov potencijal i Donanova ravnoteža. Goldmanova jednačina, registrovanje električnih potencijala Neuron, nervi, vrste nerava, jonski kanali: vrste i uloge Seminari: Mirujući membranski potencijal Vježbe: Određivanje otpora u kolima istosmjerne i izmjenične struje. Električni model neutralne i naelektrisane stanice. Model pacemakera. Predavanja: Draži, akcioni potencijal, vrste i karakteristike, metode registracije Vrste mišića i njihove fiziološke karakteristike Membranski receptori i prijenos signala Seminari: Funkcionalna građa skeletnog mišića, mehanizam mišićne kontrakcije Vježbe: Registracija akcionog potencijala (CD prezentacija, A.D.A.M.) Prijenos impulsa sa nerva na mišić (CD prezentacija, A.D.A.M.) Mišićni tonus (CD prezentacija, A.D.A.M.) Prosta mišićna kontrakcija (CD simulacija A.D.A.M.) Broj sati 2 2 2, Bf 2 4 4, Bf 2 2 4, Bf 2 2 2 2 4 20 Sedmica Sedmica 4. Sedmica 5. Sadržaj predavanja, seminara i vježbi Predavanja: Prijenos impulsa sa nerva na mišić. Karakteristike kontrakcije cijelog mišića. Mišićni tonus, odnos dužina-tenzija Podraživanje, mehanizam i kontrola kontrakcije glatkog mišića Karakteristike građe srčanog mišića. Automatizam srčanog rada. Regulacija srčanog rada Seminari: Energetika mišićne kontrakcije Vježbe: Sumirana mišićna kontrakcija (CD simulacija A.D.A.M.) Tetanusi (CD simulacija A.D.A.M.) Odnos između dužine i napetosti mišića (CD simulacija A.D.A.M.) Elektromiografija (BIOPAC) 2 2 2 2 4 Predavanja: Tkiva u električnom i magnetnom polju, primjena u dijagnostici. 3, Bf I parcijalni ispit iz biofizike 1, Bf Predavanja: Bioelektrična aktivnost srca. Elektrokardiogram, Vektorska analiza EKG-a Srednja električna osovina Srčani ciklus, promjene pritisaka i volumena u srčanim šupljinama. Uloga srčanih zalistaka, srčani tonovi, FKG Vježbe: Kolokvij 1: neurofiziologija Elektrokardiogram – registracija Sedmica 6. Broj sati Predavanja: Mehanika tekućina, reološka svojstva krvi. (Fizika pritisaka, protoka otpora). Pojmovi rastegljivosti, elastičnosti i popustljivosti (komplijanse) Seminari: Opsti pregled cirkulacije,odnos pritiska, protoka i otpora. Fiziološke karakteristike krvnih sudova. Funkcija arterija i vena. Predavanja: Mikrocirkulacija i limfni sistem. Izmjena tekućine kroz kapilarnu membranu. Međustanična tekućina i limfa Vježbe: Elektrokardiogram – regisracija, analiza i interpretacija Konstrukcija srednje električne osovine srca 2 2 4 4 Bf 2 2 4 21 Sedmica Sedmica 7. Sedmica 8. Sedmica 9. Sadržaj predavanja, seminara i vježbi Predavanja: Regulacija lokalnog krvnog protoka (tkivni nadzor i lokalna kontrola) Nervna regulacija cirkulacije Seminari: Cirkulacija kroz neka posebna područja Predavanja: Arterijski krvni pritisak i faktori koji djeluju na njegovu vrijednost i raspodjelu u cirkulaciji. Kratkoročna kontrola Vježbe: Viskoznost proteinskih otopina Gustoća čvrstih tijela i tekućina Površinska napetost tekućina Predavanja: Srednjoročna i dugoročna kontrola krvnog pritiska Srčani minutni volumen i venski povrat i njihova kontrola Fiziološke uloge vazoaktivnih supstanci Seminari: Integrirani odgovor KVS na fizičko opterećenje Vježbe: Auskultacija srčanih tonova Registracija i analiza fonokardiograma Ispitivanje pulsa Registracija i analiza krivulje sfigmograma Predavanja: Boyl-ov zakon, Laplace-ov zakon, Henry-ev zakon Funkcionalna organizacija respiratornog sistema.Ventilacija i mehanika disanja. Sastav atmosferskog i alveolarnog zraka Mrtvi prostor. Alveolarna ventilacija, funkcionalna građa i uloga respiratorne membrane. Faktori koji djeluju na brzinu difuzije kroz repiratornu membranu (difuzioni koeficijent i kapacitet) Seminari: PARCIJALNI ISPIT 1. Broj sati 2 2 2 2 4 Bf 2 2 2 2 4 2, Bf 2 2 2 Vježbe: 4 sata Analiza polikardiograma Mjerenje krvnog pritiska Krvni pritisak i gravitacija (CD prezentacija, Physiology interactive lab syst. 2.0) Krvni pritisak i položaj tijela (CD prezentacija, Physiology interactive lab syst. 2.0) Mehanike disanja (CD simulacija, A.D.A.M.) 22 Sedmica Sedmica 10. Sedmica 11. Sedmica 12. Sedmica 13. Sadržaj predavanja, seminara i vježbi Seminari: Razmjena gasova kroz respiratornu membranu Predavanja: Plućna cirkulacija, transport gasova krvlju, krivulja disocijacije oksihemoglobina Uloga pluća u regulaciji acidobazne ravnoteže. Regulacija disanja Funkcionalna organizacija nervnog sistema. Motorička i senzorička osovina nervnog sistema Vježbe: Statička spirometrija (plućni volumeni i kapaciteti) Dinamička spirometrija (BIOPAC) Analiza spirograma Predavanja: Sinapse. Nurotransmiteri i modulatori Osjetni receptori, neuronski sklopovi za obradu informacija Seminari: Tjelesni osjeti: opća organizacija, dodir, položaj, bol, temperatura Predavanja: Optika, optički instrumenti, optički model oka (svjetlost, transmisija, refleksija, refrakcija) Vježbe: Kolokvij 2: Fiziologija KVS i respiratornog sistema. Ispitivanje taktilnog senzitbiliteta na koži Prag za razlikovanje dvije tačke kod osjeta dodira Adaptacija temperaturnih receptora Ispitivanje osjeta okusa Poligrafija (BIOPAC) Predavanja: Vrste sočiva, prelomna moć, stvaranje lika, sferna i hromatska aberacija Mehanički valovi, zvuk (transmisija, jačina, frekvencija) Predavanje: Posebna osjetila: oko, optika vida Seminari: Receptorska i nervna funkcija retine. Centralna neurofiziologija vida Predavanja: Zvuk interferencija valova, jedinice i obim čujnosti) Mehanika pokreta ljudskog tijela i mehanička Vježbe: Određivanje jakosti sabirnih i rasipnih leća. Polarimetrija. Određivanje dimenzije eritrocita pomoću helij-neonskog lasera. Predavanja: II parcijalni ispit iz biofizike Broj sati 2 2 2 2 4 2 2 2 2 Bf 4 1 Bf 2 Bf 1 2 2 Bf 4 Bf 1 Bf 23 Sedmica Sedmica 13. Sedmica 14. Sedmica 15. Sadržaj predavanja, seminara i vježbi Hemijski osjeti (miris, okus) Osjet sluha Seminari: Mišićni osjetni receptori i refleksi Predavanja: Kičmena moždina. Uloga moždane kore u kontroli motoričkih funkcija Vježbe: Raspoznavanje sočiva Određivanje oštrine vida Ispitivanje kolornog vida Direktni pupilarni refleks i konsezualna reakcija na svijetlost Akomodacija, Scheiner-ov ogled (originalna interaktivna CD prezentacija) Određivanje akomodacione snage i akomodacione širine Predavanja: Vestibularni osjeti i održavanje ravnoteže. Uloga moždanog stabla u kontroli motoričkih funkcija Uloga malog mozga i bazalnih ganglija u kontroli motoričkih funkcija Seminari: Integracija kontrole motoričkih funkcija Predavanja: Limbički sistem i hipotalamus. Uloge moždane kore, lokalizacija funkcija u kori mozga Vježbe: Određivanje brzine zvuka u zraku i metalnom štapu. Određivanje visine osnovnog tona. Predavanja: Više nervne funkcije: učenje i pamćenje (uslovni refleksi) Stanje moždane aktivnosti (bioelektrična aktivnost mozga, san i spavanje). Funkcionalna organizacija i fiziološke uloge VNS-a: simpatikus i parasimpatikus Seminari: Vrste i fiziološke uloge receptora u VNS-u Autonomni refleksi PARCIJALNI ISPIT 2 Vježbe: Provođenje zvuka kroz kost: Rinne-ov i Weber-ov test Lokalizacija izvora zvuka Elektroencefalografija (BIOPAC) Refleksi na istezanje Kožni refleksi Kolokvij 3 Somatski osjeti i posebna osjetila Sedmica 16. ZAVRŠNI ISPIT Sedmica 17–20. Dopunska nastava i popravni ispit Broj sati 1 2 2 2 4 2 2 2 2 4 Bf 2 2 2 2 4 24 Code: BAM 032 Naslov predmeta: MEDICINSKA HEMIJA SA MEDICINSKOM BIOHEMIJOM 1 Nivo: dodiplomski Godina: II Semestar III ECTS kredita: 8 (medicinska hemija 5 + biohemija 3) Status: obavezni Sedmica: 15 Ukupno sati: 110 - Medicinska hemija: 70 - Biohemija 1: 40 Odgovorni nastavnici: Prof. Dr Meliha Lekić i Doc. Dr Radivoj Jadrić Uslovi za pohađanje nastave: Položeni svi obavezni predmeti 1. godine studija 1. Ciljevi predmeta Nastavni program iz Medicinske hemije i medicinske biohemije 1 integrisan je i sastavljen tako da omogućava sticanje znanja o hemijskoj građi, hemijskim i energetskim promjenama koje se dešavaju u organizmu zdravog čovjeka 2. Svrha predmeta Omogućiti studentu usvajanje osnovnih znanja i praktičnih vještina za dalje razumijevanje odvijanja i regulacije metaboličkih procesa u organizmu zdrava čovjeka i na taj način praćenje nastave iz Medicinske biohemije 2. 3. Ishodi učenja Kroz nastavu predmeta Medicinska hemija sa medicinskom biohemijom 1. student će usvojiti slijedeća znanja: Modul 1. Fizikalnohemijski procesi u biološkim sistemima Cilj modula je upoznati studente sa temeljnim principima i zakonitostima fizičke hemije i omogućiti im, kroz sažet prikaz ovih aspekata hemije, bolje razumijevanje životnih procesa u zdravom i bolesnom stanju organizma, što će im pomoći u razumijevanju i savladavanju gradiva u daljoj edukaciji. Modul 2. Struktura i svojstva organskih biomolekula Cilj modula je upoznati studente sa hemijskom građom organskih biomolekula i njihovim direktnim uticajem na strukturu ćelije i biohemijske procese u ćeliji. Kroz nastavu iz predmeta Medicinska hemija sa medicinskom biohemijom 1. student će ovladati slijedećim vještinama: – Vještine koje student mora usvojiti i znati praktično izvesti: 1. osnovni principi rada u hemijsko – biohemijskom laboratoriju (rad sa laboratorijskim posuđem, postupanje i rad sa hemikalijama, rad sa biološkim materijalom, mjere opreza u laboratoriju i prva pomoć); 2. osnovna načela hemijskog mjerenja i računanja (pipetiranje, pripremanje otopina i određivanje njihovih koncentracija, pripremanje fizioloških otopina, potenciometrijsko mjerenje pH vrijednosti i određivanje kapaciteta pufera, preciznost u mjerenju, stehiometrijska računanja, SI) 25 3. osnove kvalitativne i kvantitativne hemijske analize (identifikacija i određivanje organskih biomolekula; određivanje konstituenata tjelesnih tečnosti). – Vještine koje student treba poznavati bez praktičnog izvođenja: 1. Primjena spektroskopskih i hromatografskih metoda u separaciji, identifikaciji i određivanju biogenih supstanci. ( UV/ VIS spektrofotometrija, papirna i planarna hromatografija, elektroforeza, HPLC, gasna hromatografija, spektrometrija masa) Nakon odslušane nastave student bi trebao usvojiti slijedeće stavove: 1. Poznavanje osnovnih načela i zakonitosti fizikalno – hemijskih procesa neophodan je preduvjet za razumijevanje biohemijskih procesa u organizmu čovjeka. 2. Struktura organskih biomolekula direktno je odgovorna za njihovu biološku aktivnost 4. Metode učenja Nastava predmeta ”Medicinska hemija sa medicinskom biohemijom 1” u ukupnom fondu od 110 sati provodi se kroz: • predavanja 4 sati sedmično, ukupno 56 sati (40 sati medicinska hemija i 16 sati biohemija) • seminari 1 sat sedmično, ukupno 12 sati (6 sati medicinska hemija i 6 sati medicinska biohemija 1). Maksimalan broj studenata u grupi je 30. • Praktične vježbe 3 sata sedmično, ukupno 42 sata (24 sata medicinska hemija i 18 sati medicinska biohemija 1) sa grupom studenata ne većom od 10. 5. Metode procjene znanja Znanje i vještine ocjenjuju se kontinuirano u toku semestra i kao završni ispit Kontinuirana provjera znanja: vrši se kroz praktične vježbe (A), seminare (B) i parcijalne ispite (C). U toku svakog oblika provjere znanja student dobiva određeni broj bodova. Za svaki oblik provjere znanja definiran je minimalan broj bodova koje student mora osvojiti. Ukoliko student zadovolji (ostvari najmanje minimalni broj bodova), osvojeni broj bodova prevodi se u ocjenu a zatim množi sa određenim koeficijentom izračunatim na osnovu parcijalnog učešća pojedinih oblika studentskih aktivnosti u konačnoj ocjeni, a kako slijedi: parcijalni ispit 1 ............................... 40 % (0,40) parcijalni ispit 2 ............................... 40 % (0,40) praktične vježbe ............................. 15 % (0,15) seminari ............................................. 5 % (0,05) Brojevi dobiveni množenjem pojedinačnih ocjena sa koeficijentom sabiru se, te se dobiva konačna ocjena. 26 A. Praktične vježbe U toku praktičnih vježbi vrši će se kontinuirana provjera znanja kroz 4 kolokvija iz slijedećih oblasti: kolokvij 1 – medicinska hemija kolokvij 2 – medicinska biohemija 1 kolokvij 3 – medicinska hemija kolokvij 4 – medicinska biohemija 1 U toku kolokvija ocjenjuju se usvojena znanja i vještine iz medicinske hemije i medicinske biohemije 1. Maksimalan broj bodova koji student može da osvoji je 10 bodova po jednom kolokviju, ukupno 40 bodova. Da bi se pojedinačni kolokvij smatrao položenim student mora osvojiti minimalno 5,5 bodova. Gradivo koje ne položi u toku semestra, student polaže na završnom ispitu. Kada student položi sve kolokvije ukupan broj bodova prevodi se u ocjenu prema slijedećem kriteriju: ocjena broj bodova 10 ( A ) 38 – 40 9 ( B ) 35 – 37 8 ( C ) 30 – 34 7 ( D ) 26 – 29 6 ( E ) 22 – 25 5 ( F ) 19,5 – 21,5 5 ( FX ) ispod 19,5 Dobivena ocjena množi se sa koeficijentom 0,15 i ulazi u sastav konačne ocjene. B. Seminari Rad studenata će se pratiti u toku seminara od strane nastavnika i ocjenjivati. Svaki student dužan je da u toku semestra pripremi i javno prezentira svoj seminarski rad u okviru svoje seminarske grupe.˝Ako, iz opravdanih razloga, student nije mogao prezentirati svoj seminarski rad u zakazanom terminu, dužan je o tome odmah izvjestiti nastavnika koji vodi seminar i kolokvirati dato gradivo seminarske grupe najkasnije 10 dana nakon zakazanog termina seminara. Negativna ocjena se ne može kolokvirati. Na kraju semestra student će se ocijeniti prosječnom ocjenom po svakom od navedenih kriterija, a kako je to prikazano u donjoj tabeli. Seminar se smatra položenim ukoliko student, po svim kriterijima osvoji minimalno 24 boda. Ukupan broj bodova prevodi se u ocjenu kako slijedi: ocjena broj bodova 10 39 – 40 9 36 – 38 8 31 – 35 7 27 – 30 6 24 – 26 Dobivena ocjena množi se sa koeficijentom 0,05 i ulazi u sastav konačne ocjene. 27 C. Parcijalni ispiti Parcijalni ispit 1. Obuhvata provjeru znanja usvojenih kroz modul 1: Fizikalnohemijski procesi u biološkim sistemima, sa omjerom ispitnih pitanja iz medicinske hemije 70 % i 30 % iz medicinske biohemije 1. Ispit je pismeni, test sa 30 MCQ pitanja i 6 pitanja po tipu eseja. Student može ukupno osvojiti 42 boda ( po 1 bod za svaki tačan odgovor na MCQ testu i do maksimalno 2 boda za svaki tačan odgovor u dijelu eseja). Da bi zadovoljio na parcijalnom ispitu 1. student mora osvojiti najmanje 23 bodova i to minimalno 16,0 bodova iz medicinske hemije i 7,0 bodova iz medicinske biohemije 1. Dobiveni broj bodova prevodi se u ocjenu kako slijedi: ocjena broj bodova 10 (A) 40,0 – 42,0 9 (B) 36,0 – 39,5 8 (C) 31,5 – 35,5 7 (D) 27,5 – 31,0 6 (E) 23,0 – 27,0 5 (F) 20,0 – 22,5 5 (FX) ispod 20,0 Dobivena ocjena množi se sa koeficijentom 0,40 i ulazi u sastav konačne ocjene. Parcijalni ispit 2. Obuhvata provjeru znanja usvojenih kroz modul 2: Struktura i svojstva organskih biomolekula, sa omjerom ispitnih pitanja iz medicinske hemije 70 % i 30 % iz biohemije 1. Ispit je pismeni, test sa 30 MCQ pitanja i 6 pitanja po tipu eseja. Student može ukupno osvojiti 42 boda (po 1 bod za svaki tačan odgovor na MCQ testu i do maksimalno 2 boda za svaki tačan odgovor u dijelu eseja). Da bi zadovoljio na parcijalnom ispitu 1. student mora osvojiti najmanje 23 bodova i to minimalno 16 bodova iz medicinske hemije i 7,0 bodova iz medicinske biohemije 1. Dobiveni broj bodova prevodi se u ocjenu kako slijedi: ocjena broj bodova 10 ( A ) 40,0 – 42,0 9 ( B ) 36,0 – 39,5 8 ( C ) 31,5 – 35,5 7 ( D ) 27,5 – 31,0 6 ( E ) 23,0 – 27,0 5 ( F ) 20,0 – 22,5 5 ( FX ) ispod 20,0 Dobivena ocjena množi se sa koeficijentom 0,40 i ulazi u sastav konačne ocjene. 28 D. Završni ispit Preduslov za izlazak na završni ispit i zaključivanje konačne ocjene je prisustvo predavanjima, vježbama i seminarima minimalno 80 %, te prolazno ocijenjena aktivnost u toku seminara. Studenti koji su redovno prisustvovali predavanjima, vježbama i seminarima, položili sve parcijalne ispite, kolokvije (praktične vježbe) i prolazno ocijenjeni na seminarima ne moraju izlaziti na završni ispit i zaključuje im se konačna ocjena. Konačna ocjena predstavlja zbir brojeva dobivenih množenjem ocjena sa koeficijentima u svim oblicima provjere znanja u toku semestra. Primjer računanja konačne ocjene: Oblik provjere znanja Broj bodova Ocjena Koeficijent Ocjena pomnožena koeficijentom Parcijalni ispit 1 38 9 4 36 Parcijalni ispit 2 34 8 4 32 Vježbe 33 8 1,5 12 Seminari 30 7 0,5 3,5 Konačna ocjena: 36 + 32 + 12 + 3,5 = 83,5 Studentu se zaključuje ocjena 8. U indeks se unese ocjena prema slijedećoj skali: Ocjena 5 (FX) Broj bodova ispod 50 5 (F) 6 (E) 7 (D) 8 (C) 9 (B) 10 (A) 50–54 55–64 65–74 75–84 85–94 95–100 Opis ocjene Ne zadovoljava minimalne kriterije i potrebno je znatno više rada Ne zadovoljava minimalne kriterije Zadovoljava minimalne kriterije Općenito dobar Prosječan uspjeh Iznad prosjeka Izuzetan uspjeh Studenti koji nisu položili parcijalne ispite te kolokvije pristupaju završnom ispitu. Student prvo polaže praktični dio ispita, putem testa ili praktično pred odgovornim asistentom, i to iz oblasti koje nije položio u toku semestra. Nakon položenog praktičnog dijela ispita student pristupa polaganju završnog ispita. Završni ispit se polaže putem testa ili usmeno pred nastavnikom. Student polaže gradivo usvojeno kroz module, koje nije položio u toku semestra. 29 Ako se ispit izvodi pismeno putem testa: • Ukoliko student nije položio jedan parcijalni ispit polaže gradivo iz tog modula. Test sadrži 30 MCQ pitanja i 4 pitanja po tipu eseja. Student može ukupno osvojiti 42 boda (po 1 bod za svaki tačan odgovor na MCQ testu i do maksimalno 3 boda za svaki tačan odgovor u dijelu eseja). Da bi zadovoljio na ispitu student mora osvojiti najmanje 23,0 bodova i to: minimalno 16,0 bodova iz medicinske hemije i 7,0 bodova iz medicinske biohemije 1. • Ukoliko student nije položio niti jedan parcijalni ispit polaže kompletno gradivo. Test sadrži 40 MCQ pitanja i 6 pitanja po tipu eseja. Student može ukupno osvojiti 58 bodova (po 1 bod za svaki tačan odgovor na MCQ testu i do maksimalno 3 boda za svaki tačan odgovor u dijelu eseja). Da bi zadovoljio na ispitu student mora osvojiti najmanje 32,0 boda i to: minimalno 22,5 bodova iz medicinske hemije i 9,5 bodova iz medicinske biohemije 1. Ako se ispit provodi usmeno: • Ukoliko student nije položio jedan parcijalni ispit izvlači 2 pitanja iz medicinske hemije i 1 pitanje iz medicinske biohemije 1 iz oblasti modula koje nije položio. • Ukoliko student nije položio niti jedan parcijalni ispit izvlači 4 pitanja iz medicinske hemije (po dva pitanja iz svakog modula) i 2 pitanje iz medicinske biohemije 1 (po jedno pitanje iz svakog modula). Na završnom ispitu ocjenjuje se ocjenom koja se po prethodnim kriterijima množi sa odgovarajućim koeficijentom, te se računa konačna ocjena. Ukoliko student nije zadovoljan ocjenom dobivenom na parcijalnom dijelu ispita, tokom kontinuirane provjere znanja, može ocjenu poništiti i pristupiti usmenom polaganju te oblasti. Ukoliko na usmenom ispitu ne zadovolji ne priznaje mu se ocjena postignuta na parcijalnom ispitu. Ukoliko nije zadovoljan ocjenom dobivenom u toku kontinuirane provjere znanja praktičnog dijela (kolokviji), student može ocjenu poništiti i pristupiti praktičnom polaganju ispita. Ukoliko ne zadovolji ne priznaje mu se ocjena postignuta u toku nastave. 6. Literatura Obavezna: 1. Meliha Lekić, Fehim Korać: Fizikalno – hemijski procesi u biološkim sistemima i Specifična neorganska hemija; Medicinski fakultet, Sarajevo 2005. 2. Meliha Lekić: Struktura i hemijska svojstva organskih biomolekula; Medicinski fakultet, Sarajevo 2007 3. I.D.Gaon, M. Lekić, Z. Rimpapa, T. Minić: Hemijski – Kemijski praktikum; Univerzitetska knjiga, R BiH, Univerzitet u Sarajevu, 1995 4. P. Karlson – Biokemija; Školska knjiga Zagreb, 1993. 5. M. Miholjčić i sar. – Biohemija; Svjetlost Sarajevo, 1990. 6. M. Winterhalter i suradnici: Praktikum iz medicinske biohemije, interne skripta, 2008. 30 6. Literatura Dopunska: 1. Steven Zumdahl: Chemistry; Third edition, D.C. Heath and Company 2. P.W.Atkins/ M.J. Clugston: Načela fizikalne hemije; Školska knjiga Zagreb 1989. 3. J.I. Kroschwitz and M. Winkour: Chemistry; Secund edition; Mc Graw – Hill, Inc., 1990 4. C. Smith, A. D.Marx, M. Lieberman: Basic Medical Biochemistry; Lippincott, Wiliams and Wilkins, 2005. 5. D. B. Marks – Biochemistry; Wiliams and Wilkins, 2nd Edit. 1994. Proširena 1. T.L. Brown, H.E.Le May, Jr.,B.E. Bursten and C.J. Murphy: Chemistry: The Central Science, 10th edition, Pretention Hall, Upper Saddie River, New Yersey, 2005. 2. H. A. Harper, V.W. Rodwell, P.A. Mayes: Pregled fiziološke hemije; Savremena administracija, Beograd (posljednje izdanje) 3. Graham L. Patrick, An Introduction to Medicinal Chemistry Third Edition, march 2005.Publisher: Oxford University Press 7. Napomena Katedra za medicinsku hemiju Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12–14 h ili na e–mail: seada.sakovic@mf.unsa.ba Katedra za medicinsku biohemiju http://biohemija.mf.unsa.ba Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12–14 h ili na e–mail: medical_biochemistry@hotmail.com ili medicinska.biohemija@gmail.com 31 PLAN PREDMETA MEDICINSKA HEMIJA SA MEDICINSKOM BIOHEMIJOM 1 (sadržaj nastavnih jedinica Biohemije napisan je italic pismom) Sedmica Oblik nastave i gradiva Sedmica 1. Predavanje: Molekulske osnove živih sistema – Nastanak života – hemijska evolucija – Karakteriskike živih organizama – Elementarni sastav živih organizama – Glavni bioelementi Hemijske veze zastupljene u biomolekulama: – Jonska veza – stvaranje jona – Polarizovane kovalentne veze – Koordinativno – kovalentna veza; Biološki značajni helatni kompleksi Međumolekularne interakcije u biološkim sistemima i njihov značaj za održavanje strukture i međudjelovanje bioloških makromolekula: – Inter i intra molekularne vodikove veze – Hidrofobne interakcije – Van´der Waalsove sile – Hidratacija – biološki značajan oblik solvatacije Sedmica 2. Predavanje: Osnovi termodinamskih promjena pri hemijskim reakcijama u biološkim sistemima: – Rad i toplota kao oblici energije – I zakon termodinamike – Energetske promjene pri hemijskim reakcijama; Entalpija (H) hemijske veze; – Hessov zakon; Kalorimetrija; Energetska vrijednost nekih supstanci (ugljičnih hidrata, proteina) – Spontani i nespontani procesi; Uticaj entalpije i entropije (S) na spontanost hemijskih procesa; – Gibbsova slobodna energija (G) i spontanost hemijskog procesa; Egzergone i endergone reakcije; Hemijski potencijal (m) – Združene reakcije i njihov značaj za održavanje života – ATP kao glavni intermedijer u transportu energije u živim organizmima Seminar: Druge supstance s visokim fosforilacijskim potencijalom Vježbe: Rad u laboratoriji i računanja u hemiji Uvod i upute u laboratorijski rad: mjere opreza i prva pomoć; Otopine i procesi vezani za otapanje i razblaživanje; Različiti načini izražavanja kvantitativnog odnosa komponenti otopina; SI (sistem jedinica); Stehiometrijska računanja Broj sati 4 4 1B 3 32 Sedmica Sedmica 3. Oblik nastave i gradiva Predavanje: Kinetika biohemijskih reakcija – Brzina reakcije – Uticaj pojedinih faktora na brzinu reakcije – Kataliza – reakcijski mehanizam, kinetika katalizirane i nekatalizirane reakcije Biološka kataliza – Opšti aspekti enzimatske katalize – Mehanizam i kinetika enzimatske katalize – Energetski profil hemijske i biohemijske reakcije – Inhibicija enzimatske aktivnosti Hemijska ravnoteža: – Ravnoteža u homogenim sistemima – Uticaj promjene uvjeta na sistem u ravnoteži Vježbe: Kvantitativna volumetrijska analiza: Određivanje koncentracije hloridnih jona po Mhoru (precipitacija) Predavanje: Klasifikacija enzima, trivijalna imena, jedinice aktivnosti IU, katal, primjeri za dijagnostiku, metode određivanja katalitičke aktivnosti enzima; stvaranje i pohrana metaboličke energije Sedmica 4. 4 3 2B Voda kao disperzna sredina organizma: Fizikalno–hemijska svojstva vode u zavisnosti od njene strukture 1 Disperzni sistemi u odnosu preme organizmu: – Jonsko – molekularni disperzni sistemi – Koloidni i grubo disperzni sistemi 1 Seminar Višestruki oblici enzima i njihovo kliničko značenje Vježbe: Kinetika hemijskih procesa Principi kinetičkih određivanja: eksperimentalno praćenje kinetike hemijskih reakcija i faktora koji utiču na brzinu hemijske reakcije Predavanje: Količina, raspodjela i uloga vode u organizmu Promet i bilans vode Sedmica 5. Broj sati Otopine elektrolita: – kiseline – baze – amfoliti – soli 1B 3 2B 1 33 Sedmica Oblik nastave i gradiva Ravnoteže u disperznim sistemima: – Jonizacija vode – pH vrijednost – Hidroliza soli Sedmica 5. Seminar Elektroliti tjelesnih tečnosti Vježbe: Termolabilnost ptijalina; Dokazivanje aktivnosti pepsina; Fermentativna hidroliza uree; Dokazivanje aktivnosti aldehid dehidrogenaze Predavanje: Pufer sistemi – mehanizam djelovanja biološki značajnih pufera Sedmica 6. Acidobazni status: – Acidoza i alkaloza – Organi u regulaciji pH vrijednosti Vježbe: pH, puferi, hidroliza – stehiometrijska računanja Sedmica 7. Predavanje: Koligativna svojstva disperznih sistema: – Difuzija – Osmoza – Dijaliza Oksido – reduktivni procesi: – Elektrohemijski elementi – Promjena slobodne energije u procesima prenošenja elektrona u biološkim sistemima Seminar: Osmotske pojave u ćeliji Vježbe: Principi potenciometrijskog određivanja: određivanje pH vrijednosti i kapaciteta puferskih sistema Predavanje: Stvaranje i pohrana metaboličke energije Sedmica 8. Osobine atoma ugljika; Funkcionalne grupe; Biohemijski značajne reakcije; Izomerija Karboksilne kiseline: mono i dikarboksilne kiseline Vježbe: Difuzija; Osmoza; Fiziološki rastvori: Upoređivanje kapaciteta pufera krvne plazme Broj sati 1 1 3B 2 2B 3 2 2 1 3 2B 2 3 34 Sedmica Oblik nastave i gradiva Sedmica 9. Predavanje. Supstituirane karboksilne kiseline: – Oksikarboksilne kiseline – Keto karboksilne kiseline – Amino kiseline Sedmica 10. 3 Predavanje: Peptidi i proteini: Osobine peptidne veze; Struktura proteina; Konformacija i dinamika strukture proteina 2 Denaturacija; Proteoliza; Proteini sa posebnim funkcijama; Hemoglobin – protein s alosteričkim fukcijama; Proteini vezivnog tkiva – kolagen, elastin i proteoglikani 2B 3B Predavanje: Ugljični hidrati: monosaharidi; disaharidi Polisaharidi – škrob, glikogen, celuloza, 3 Heteroglikani; Glikoproteidi 1B Vježbe: Kvalitativno dokazivanje funkciolanlnih grupa biološki značajnih spojeva: limunska kiselina, fenol, hloroform, aceton, glukoza, saharoza, protein Predavanje: Heterociklički spojevi Pirimidinske i purinske baze Nukleozidi, nukleotidi, nukleinske kiseline Sedmica 12. 4 Vježbe: Obojene reakcije aminokiselina; reverzibilno i ireverzibilno taloženje proteina Vježbe: Frakciono taloženje proteina krvne plazme; Elektroforeza proteina Sedmica 11. Broj sati Seminar: Organske biomolekule sa azotom: Amini; Kvaterna amonijeva jedinjenja; Urea i njeni derivati; Ksantinske baze; Hemoglobin, Žučne i mokraćne boje Vježbe: Principi fizikalno – hemijskih metoda: spektrofotomerijsko UV/ VIS određivanje Fe3+ jona 3 4 2 3 35 Sedmica Oblik nastave i gradiva Predavanje: Lipidi: trigliceroli; steroli – holesterol; Fosfolipidi; Sfingolipidi; Žučne kiseline Hormoni: Hemijski aspekti djelovanja hormona; podjela hormona preme strukturi; Korelacija između strukture i biološke aktivnosti steroidnih hormona Sedmica 13. Seminar: Primjena savremenih tehnika (HPLC, GC – MS) u određivanju metabolita prirodnih steroidnih hormona i sintetskih anabolika u tjelesnim tečnostima Vježbe: Primjena separacionih tehnika za kvalitativnu i kvantitativnu analizu biološki značajnih spojeva: – Hromatografija na papiru – Planarna hromatografija – Elektroforeza aminokiselina Sedmica 14. Sedmica 15. Broj sati 2 2 2 3 Predavanje: Vitamini: hidro . liposolubilni; Vitamini kao koenzimi 2B Seminar: Avitaminoze 2B Vježbe: Dokazivanje holesterola u serumu; Dokazivanje žučnih kiselina u urinu 3B Predavanje: Oligoelementi 2B Seminar: Elementi u tragu kao antioksidansi 2B Vježbe: Dokazivanje prisustva vitamina u biološkom materijalu 3B Sedmica 16. ZAVRŠNI ISPIT Sedmica 17–20. Dopunska nastava i popravni ispit 36 Code: BAM 033 Naslov predmeta: MEDICINSKA MIKROBIOLOGIJA 1 Nivo: dodiplomski Godina: II Semestar: III ECTS kredita: 4.5 Status: obavezni Sedmica: 15 Ukupno sati: 60 Odgovorni nastavnik: Prof Dr Edina Bešlagić Uslovi za pohađanje nastave: Položeni svi obavezni predmeti 1. godine studija 1. Ciljevi predmeta Osnovni ciljevi predmeta Medicinska mikrobiologija 1 su: - upoznati studenta sa etiološkim uzročnicima različitih bakterijskih infektivnih oboljenja, njihovom transmisijom, patogenezom bolesti, uz definiciju simptoma (vodećih i općih) koji definišu kliničku sliku - upoznati studenta sa načinom izolacije i identifikacije uzročnika uz krajnji cilj ispitivanje antimikrobne osjetljivosti i rezistencije 2. Svrha predmeta Svrha predmeta je da se ovakvim pristupom, studentu daju osnovna znanja iz oblasti opće i specijalne bakteriologije. 3. Ishodi učenja Kroz nastavu iz predmeta Medicinska mikrobiologija 1, student će usvojiti slijedeća znanja: BAKTERIOLOGIJA MODUL 1: Opća bakteriologija Cilj: Upoznavanje sa općim principima rada u mikrobiološkim laboratorijama, načinom uzimanja i dostavljanja bolesničkog materijala, morfologijom bakterija, metabolizmom i genetikom, te dejstvom fizičkih i hemijskih agenasa na mikroorganizme, sterilizacija i dezinfekcija. MODUL 2. Infekcija i zarazna bolest Cilj: Upoznati studenta sa pojmom patogenosti i faktorima virulencije, kao i antimikrobnom osjetljivosti/rezistencijom. U okviru ovog modula studentu će se definisati pojam infekcije i zarazne bolesti. MODUL 3: Etiološki uzročnici bakterijskih respiratornih infekcija Cilj: Upoznati studenta sa različitim bakterijama, etiološkim uzročnicima respiratornih infekcija, njihovom patogenezom, načinom prenošenja, osnovnim kliničkim simptomima, laboratorijskom dijagnostikom i terapijom. MODUL 4: Etiološki uzročnici bakterijskih infekcija probavnog sistema i urinarnih infekcija Cilj: Upoznati studenta sa osnovnim karakteristikama bakterija, uzročnika gastrointestinalnih oboljenja i urinarnih infekcija, antigenskom strukturom i laboratorijskom dijagnostikom. Posebna pažnja posvetiti će se uzročnicima intrahospitalnih infekcija i kliconoštvu. MODUL 5: Stara-nova bolest (tuberkuloza) Cilj: Upoznati studenta sa uzročnikom tuberkuloze, kao jednim od vodećih uzročnika oboljenja sa visokom stopom mortaliteta. MODUL 6: Sporogene bakterije Cilj: Upoznati studenta sa bakterijama koje u nepovoljnim uvjetima prelaze u sporogene-rezistentne oblike i predstavljaju objektivnu opasnost u bioterorizmu. 37 MODUL 7: Aktualne problematike spolno prenosivih bolesti i zoonoza Cilj: Upoznati studenta sa trendovima kretanja spolno prenosivih bolesti i bolesti iz skupine zoonoza Kroz nastavu iz predmeta Medicinska mikrobiologija 1, student će ovladati slijedećim vještinama: – Vještine koje student treba znati praktično izvesti nakon odslušane nastave: 1. prepoznati i analizirati mikroskopski pripremljene preparate, procijeniti odnos pojedinih vrsta mikroorganizama u slici svjetlosnog mikroskopa i značaj samog nalaza 2. vizuelno prepoznati određene makromorfološke karakteristike poraslih kolonija i donijeti odluku o daljim koracima u procesu izolacije i identifikacije bakterijskih vrsta 3. prepoznati enzimsku aktivnost pojedinih bakterijskih rodova i vrsta 4. procijeniti značaj vrijednosti serološke identifikacije i tipizacije određenih bakterijskih vrsta 5. upoznati se sa ispravnim načinom donošenja odluke o izboru vrste testiranih antibiotika i antibiograma, kao i interpretaciji dobivenih nalaza 6. znati procijeniti značaj mikrobioloških nalaza u odnosu na ukupni broj izvedenih analiza i usporediti ih sa kliničkim statusom ispitanika. Nakon odslušane nastave iz predmeta Medicinska mikrobiologija 1, student bi trebao usvojiti slijedeće stavove: 1. ispravno procijeniti vrijednost i ulogu stečenog znanja iz predmeta Medicinska mikrobiologija 1 u razrješavanju značaja osnovne strukture i građe mikroorganizama u uzrokovanju zaraznih oboljenja 2. o mjestu i značaju pravovremene primjene antimikrobne terapije, kao i mogućim negativnim posljedicama njene primjene u liječenju zaraznih oboljenja 3. o vrijednosti i kvalitetu pojedinih bioloških materijala, koji će biti od izuzetnog značaja u odluci o vrsti daljih pretraga, kao i vrsti eventualno predložene terapije 4. o značaju normalne mikroflore ljudskog organizma i održavanju homeostaza, odnosno njenih narušavanja 5. o mjestu mikrobioloških niša u odnosu na ljudsko zdravlje 6. o značaju procjene kretanja i javljanja bakterijskih uzročnika humanih i animalnih infekcija kroz vrijeme i sezone 7. o vrijednostima pojedinih preporuka Svjetske zdravstvene organizacije i Nacionalnih zdravstvenih organizacija u liječenju pojedinih, značajnih oboljenja koji će se u daljem školovanju tokom studija nadograđivati i uobličiti u jednu cjelinu. 4. Metode učenja Nastava se izvodi u vidu: – predavanja: 27 sati – seminari: 6 sati u grupama od 25–30 studenata – vježbe: 27 sati Seminari: Aktivno učešće studenata sa unaprijed predloženim i pripremljenim temama. 38 5. Metode procjene znanja Procjena znanja vršit će se kontinuirano u toku semestra i kao završni ispit. Elaboracija uključuje kontinuiranu provjeru: znanja i vještina na praktičnim vježbama, znanja i aktivnosti u toku interaktivne seminarske nastave i parcijalni ispit (MCQ). Procjena znanja u toku semestra bodovat će se prema predviđenim standardima i nosit će 55% završne ocjene. Praktične vježbe U toku semestra bit će ocjenjene naučene vještine kroz tri kolokvija. Maksimalan broj bodova po jednom kolokviju je 5 (ukupno 15). Minimalan broj bodova da bi se kolokvij smatrao položenim iznosi 3 (ukupno 9). Studentu se priznaju svi položeni kolokviji. Nepoložene kolokvije student polaže na završnom ispitu. Seminari U toku semestra student će imati jedan seminar. Minimalan broj bodova da bi se seminar smatrao položenim je 5,5, a maksimalan 10. Parcijalni ispit Parcijalni ispit je pismeni, MCQ test (pitanja sa višestrukim izborom) i esej. Prvi parcijalni ispit obuhvata gradivo obuhvaćeno modulom 1 i 2. Ukupan broj bodova koje student može ostvariti je 30. Minimalan broj bodova da bi se parcijalni ispit smatrao položenim je 16,5. Parcijalni ispit se sastoji od 50 pitanja, po 0,5 bodova i 5 eseja, po 1 bod (25+5=30). Drugi parcijalni ispit obuhvata gradivo obuhvaćeno modulom 3, 4, 5, 6, i 7. Ukupan broj bodova koji student može ostvariti je 45. Minimalan broj bodova da bi se parcijalni ispit smatrao položenim je 24. Drugi parcijalni ispit se sastoji od 80 pitanja, po 0,5 bodova i 5 eseja, po 1 bod (45+5=50). Završni ispit Na završni ispit izlaze oni studenti koji nisu zadovoljili na prvom i/ili drugom parcijalnom ispitu i polažu samo taj nepoloženi dio. Nakon položenog pismenog dijela ispita, student polaže praktični ispit ukoliko u toku semestra nije položio kolokvije. Kriteriji ocjenjivanja Maksimalno Minimalno bodova bodova (bodovi za prolaz) Znanja i vještine na praktičnim vježbama 15 9 Znanja i aktivnosti u interaktivnoj (seminarskoj) nastavi 10 5,5 Prvi parcijalni ispit-test Drugi parcijalni ispit-test 30 45 16,5 24 Ukupno: 100 55 39 Nakon položenih svih dijelova ispita, studentu se zaključuje konačna ocjena kako slijedi: Ocjena 5 (FX) Broj bodova ispod 50 5 (F) 6 (E) 7 (D) 8 (C) 9 (B) 10 (A) 50-54 55-64 65-74 75-84 85-94 95-100 Opis ocjene Ne zadovoljava minimalne kriterije i potrebno je znatno više rada Ne zadovoljava minimalne kriterije Zadovoljava minimalne kriterije Općenito dobar Prosječan Iznad prosjeka Izuzetan uspjeh Student koji nije ostvario dovoljan broj bodova za prolaz iz prethodnih kriterija ocjenjivanja (vježbe, seminari, parcijalni ispit, završni ispit) pristupa polaganju nepoloženog, u popravnom ispitnom roku. 6. Literatura Obavezna: 1. Bešlagić E. i saradnici. Medicinska mikrobiologija. Medicinski fakultet Sarajevo, 2010. 2. Bašić F, Bešlagić E. Mikrobiologija-morfološki aspekti sa dijagnostikom. Medicinski fakultet Sarajevo, 1998. 3. Bešlagić E., Zvizdić Š. Praktikum – Medicinska mikrobiologija sa parazitologijom – Medicinski fakultet Sarajevo, 2005. 7. Napomena Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12–14h uz prethodnu najavu sekretarici Instituta ili na e- mail: muamera.memic@mf.unsa.ba 40 PLAN PREDMETA: MEDICINSKA MIKROBIOLOGIJA 1 Sedmica Sedmica 1. Sedmica 2. Sedmica 3. Sedmica 4. Sedmica 5. Sedmica 6. Sedmica 7. Oblik nastave i gradiva Predavanja: Građa bakterijske ćelije, kapsula, ćelijski zid, citoplazmatska membrana, citoplazma, citoplazmatske inkluzije, flagele, fimbrije, bakterijske spore. Vježbe: Opći principi rada u mikrobiološkoj laboratoriji, sterilizacija i dezinfekcija. Predavanja: Metabolizam. Genetika bakterija, genotip i fenotip, mutacije i modifikacije. Rekombinacija: transformacija, transdukcija i konjugacija. Bakteriofagi, plazmidi. Razmnožavanje bakterija. Vježbe: Bojenje bakterija. Predavanja: Patogenost i virulencija, faktori bakterijske invazivnosti i adherencije. Egzo i endotoksini bakterija. Bakterijski antigeni. Vježbe: Kultivisanje bakterija na vještačkim hranjivim podlogama. Predavanja: Antimikrobni lijekovi. Rezistencija bakterija (unakrsna i multipla), urođena i stečena, negenetska i genetska (hromozomska i plazmidska). Antibiogram (dilucioni, difuzioni i E-test). Vježbe: Urinokultura, koprokultura i hemokultura. Antibiogram. Predavanja: Vakcine. Imunoterapija i imunoprofilaksa. Vježbe: Serološke reakcije. Predavanja: Piogeni koki. Rodovi Staphylococcus, Streptococcus. Vježbe: Optohinski test, bacitracinski test, mikroskopski preparati. Predavanja: Rodovi: Haemophilus, Neisseria, Bordetella, Corynebacterium. Vježbe: Morfologija kolonija, satelitizam, mikroskopski preparati. Broj sati 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 41 Sedmica Sedmica 8. Sedmica 9. Sedmica 10. Sedmica 11. Sedmica 12. Sedmica 13. Sedmica 14. Sedmica 15. Oblik nastave i gradiva Predavanja: Porodica Enterobacteriaceae – Rodovi: Escherichia, Klebsiella, Proteus. Rod Pseudomonas. Vježbe: Laboratorijska dijagnostika urinarnih infekcija. Predavanja: Rodovi: Salmonella, Shigella, Yersinia. Bakterijemija i sepsa. Alimentarne toksikoinfekcijae. Vježbe: Laboratorijska dijagnostika alimentarnih infekcija. Predavanja: Rodovi: Vibrio, Helicobacter, Francisella, Campylobacter, Erysipelothrix, Pasteurella. Vježbe: Rose-Bengal aglutinacijski test. Predavanja: Rod: Mycobacterium. Zoonoze. Vježbe: Laboratorijska dijagnostika tuberkuloze. Predavanja: Rodovi: Borrelia, Leptospira, Legionella, Rickettsia, Mycoplasma i L-oblici bakterija. Vježbe: Normalna mikroflora, bris interdentalnih pukotina. Mikroskopski preparat-Borrelia. Predavanje: Sporogene bakterije. Rodovi: Clostridium, Bacillus. Anaerobne bakterije: Rodovi: Bacteroides, Fusobacterium. Vježbe: Anaerobno kultivisanje, mikroskopski preparati anaerobnih bakterija. Predavanja: Spolno prenosive bolesti (Neisseria gonorrhoeae, Treponema pallidum, Chlamydia, Gardnerella vaginalis). Vježbe: Laboratorijska dijagnostika sifilisa i ostalih spolno prenosivih bolesti. Predavanja: Normalna mikroflora ljudskog organizma. Rod Lactobacillus. Rod Listeria. Vježbe: Serološka dijagnostika listerioze. Sedmica 16. Završni ispit Sedmica 17-20. Dopunska nastava i popravni ispitni rok Broj sati 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 1 2 2 2 2 2 42 IZBORNI PREDMETI TREĆEG SEMESTRA Code BAM 034 Nivo: dodiplomski Naslov predmeta: BIOELEMENTI Godina: II Semestar: III ECTS kredita: 2,5 Status: izborni Sedmica: 15 Ukupno sati: 30 Odgovorni nastavnik: Prof Dr Meliha Lekić Uslovi za pohađanje nastave: Položeni svi obavezni predmeti 1. godine studija 1. Ciljevi predmeta Cilj predmeta je da studenti steknu potpuni uvid u značaj i ulogu bioelemenata u organizmu i na taj način shvate posljedice njihovog nedostatka ili povećane koncentracije u organizmu. 2. Svrha predmeta Svrha predmeta je upoznati studente sa karakteristikama živih sistema; elementarnim sastavom ćelije, svojstvima i ulozi bioelemenata u organizmu, zastupljenosti elemenata u ekosistemu i njihovom uticaju na žive organaizme. Kroz teoretsku i praktičnu nastavu omogućiti studentima da steknu saznanja o načinu separacije, identifikacije i određivanja bioelemenata u tjelesnim tečnostima primjenom savremenih hromatografskih i spektroskopskih metoda: planarne i jonske hromatografije, UV/VIS spektrofotometrije i atomske apsorbcione spektrometrije, koje danas nalaze svoju primjenu u savremenoj medicinskoj dijagnostici. 3. Ishodi učenja Modul 1: Makroelementi Cilj modula je da se studenti upoznaju sa makrohranljivim esencijalnim (Na, K, Mg, Ca, P, O, S i Cl) i neesencijalnim (C, N i H) bioelementima, njihovim svojstvima i ulogom u organizmu, fiziološkim koncentracijama i posljedicama njihovog nedostatka u organizmu, kao i njihovim jedinjenjima značajnim za medicinsku praksu. Modul 2: Elementi u tragovima Cilj modula je da studenti dobiju osnovna saznanja o biogenim elementima prisutnim u tragovima u organizmu (Fe, Cr, Mn, Co, Zn, Si, Se, F i I), njihovom značaju, posljedicama njihovog nedostatka u organizmu, kao i njihovim jedinjenjima značajnim za medicinsku praksu. Modul 3: Toksični elementi Cilj modula je upoznati studente sa toksičnim elementima koji putem hrane, vode ili na neki drugi način mogu dospjeti u naš organizam, njihovim toksičnim svojstvima i načinom njihovog djelovanja. Modul 4: Medicinski važni radioaktivni izotopi i njihova primjena: 32 P, 60Co, 125I, 131I, 226Ra, 3H, 14C 4. Metode učenja Nastava se izvodi kroz: • predavanja (12 sati) obavezna za sve studente koji se opredijele za ovaj predmet; • vježbe – praktičan rad (11 sati) za grupe ne veće od 10 studenata • interaktivno učenje – seminari (7 sati) za sve studente uključene u ovaj predmet sa grupama ne većim od 30 studenata. 43 5. Metode procjene znanja Znanje i vještine ocjenjuju se kontinuirano (A i B) u toku semestra i kroz završni ispit (C). U toku svakog oblika provjere znanja student dobiva određeni broj bodova. Za svaki oblik provjere znanja definiran je minimalan broj bodova koje student mora osvojiti. Ukoliko student zadovolji (ostvari najmanje minimalni broj bodova), osvojeni broj bodova prevodi se u ocjenu, a zatim množi sa određenim koeficijentom izračunatim na osnovu parcijalnog učešća pojedinih oblika studentskih aktivnosti u konačnoj ocjeni, a kako slijedi: Test iz praktične nastave................... 30 % (0,30) Seminar................................................... 20 % (0,20) Test iz završnog ispita ....................... 50 % (0,50) Brojevi dobiveni množenjem pojedinačnih ocjena sa koeficijentom sabiru se te se dobiva konačna ocjena i to: Ocjena 5 (FX) Broj bodova ispod 50 5 (F) 6 (E) 7 (D) 8 (C) 9 (B) 10 (A) 50–54 55–64 65–74 75–84 85–94 95–100 Opis ocjene Ne zadovoljava minimalne kriterije i potrebno je znatno više rada Ne zadovoljava minimalne kriterije Zadovoljava minimalne kriterije Općenito dobar Prosječan uspjeh Iznad prosjeka Izuzetan uspjeh Kontinuirana provjera znanja vrši se kroz praktične vježbe (A) i seminar (B). A. Test iz praktične nastave Skala ocjenjivanja ima maksimalno 30 bodova, a minimalni uvjet za uspješno urađen test je 15 bodova. B. Seminarski rad Svaki student dužan je da u toku semestra pripremi i javno prezentira svoj seminarski rad u okviru svoje seminarske grupe. Ako, iz opravdanih razloga, student nije mogao prezentirati svoj seminarski rad u zakazanom terminu, dužan je o tome odmah izvjestiti nastavnika i kolokvirati dato gradivo seminarske grupe najkasnije 10 dana nakon zakazanog termina seminara. Seminar se smatra položenim ukoliko student, po svim kriterijima osvoji minimalno 11 bodova. C. Završni ispit – test Preduvjet za izlazak na završni ispit je prisustvo predavanjima, vježbama i seminarima minimalno 80 %. Student može pravdati 20% odsustva sa nastave validnim ljekarskim uvjerenjem, potvrdom i sl. Uvjet za izlazak na završnu provjeru znanja (test iz teoretskog dijela), je položen test iz praktične nastave i minimalno osvojenih 11 bodova iz seminara. 44 5. Metode procjene znanja Test na završnom ispitu se smatra položenim ako student ostvari najmanje 25 bodova od mogućih 50 bodova. Konačna ocjena Konačna ocjena dobiva se sabiranjem ocjena dobivenih pod A, B i C. 6. Literatura Obavezna: 1. Meliha Lekić, Fehim Korać: Fizikalno–hemijski procesi u biološkim sistemima i Specifična neorganska hemija, Medicinski fakultet, Sarajevo 2006. 2. I.D.Gaon, M. Lekić, Z. Rimpapa, T. Minić: Hemijski – Kemijski praktikum; Univerzitetska knjiga, R BiH, Univerzitet u Sarajevu, 1995 3. Autorizovana predavanja Dopunska: 1. J.P. Williams, J.J.R. Fausto de Silva: The Biological Chemistry of the Elements, Clarendon Press, Oxford 1991. 7. Napomena Minimalni broj studenata prijavljenih za izborni predmet je 10, a maksimalni 40 studenata. Studenti su dužni da aktivno učestvuju u svim oblicima nastave. Predavanja, seminari i vježbe izvode se prema izvedbenom programu. Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12–14 h ili na e–mail: seada.sakovic@mf.unsa.ba 45 PLAN PREDMETA: BIOELEMENTI Sedmica Sedmica 1. Oblik nastave i gradiva Broj sati Predavanje • Karakteristike živih sistema; • Zastupljenost elemenata u ekosistemu: zemlji, hidrosferi i atmosferi; • Elementarni sastav ćelije; • Zastupljenost bioelemenata u organizmu – pojam makrohranljivi i mikrohranljivi (elementi u tragovima) bioelementi; • Esencijalni i neesencijalni bioelementi • Makrohranljivi esencijalni elementi: natrij i kalij, magnezij i kalcij 2 Sedmica 2. Predavanje Makrohranljivi esencijalni elementi: natrij, kalij, magnezij i kalcij 2 Sedmica 3. Predavanje Makrohranljivi esencijalni elementi: fosfor, kisik, sumpor i hlor 2 Sedmica 4. Predavanje Makrohranljivi neesencijalni elementi: ugljik i azot Seminar Medicinski značajna jedinjenja makrohranljivih esencijalni bioelemenata: natrija, kalija, magnezija (Samostalan rad studenata – prezentacije njihovih radova) 1 1 Sedmica 5. Seminar Medicinski značajna jedinjenja makrohranljivih esencijalni bioelemenata: kalcija, fosfora, kisika, sumpora i hlora (Samostalan rad studenata – prezentacije njihovih radova i diskusija) Sedmica 6. Predavanje Esencijalni bioelementi u tragovima: željezo, cink, fluor i jod 2 Sedmica 7. Predavanje Esencijalni bioelementi u tragovima: hrom, mangan, kobalt i nikl 2 Sedmica 8. Predavanje Medicinski važni radioaktivni izotopi (32P, 60Co, 125I, 131I, 226Ra, 3H, 14C i njihova primjena) Vježbe Osnovni principi kvalitativne precipitacijske analize jona bioelemenata Sedmica 9. Vježbe Identifikacija jona bioelemenata: Fe2+, Zn2+, Ca2+, SO42-, Cl- 2 1 1 2 46 Sedmica Oblik nastave i gradiva Broj sati Sedmica 10. Vježbe Identifikacija jona bioelemenata: Mg2+, NH4+, Na+, K+, CO32-, HPO42-; I- 2 Sedmica 11. Seminar Klinički aspekti nekih poremećaja u mineralogramu (primjeri) 2 Sedmica 12. Seminar Hromatografske metode za separaciju i identifikaciju toksičnih elemenata: papirna i planarna hromatografija Sedmica 13. Vježbe: Spektrofotomerijsko – UV/ VIS određivanje jona bakra Sedmica 14. Vježbe Primjena savremenih spektroskopskih tehnika u određivanju bioelemenata u tjelesnim tečnostima: Atomska apsorpciona spektrometrija (AAS) i jonska hromatografija. (IC). Sedmica 15. Vježbe Elementi sa izrazito toksičnim djelovanjem: barij, živa, olovo, arsen, brom (Samostalan rad studenata – prezentacije njihovih radova) Kontinuirana provjera znanja Test iz praktične nastave Sedmica 16. Završni ispit Sedmica 17-20. Dopunska nastava i popravni ispit za studente koji nisu zadovoljili na parcijalnim ispitima ili žele popraviti ocjenu 2 2 2 2 47 Code BAM 035 Naslov predmeta: HISTOTEHNOLOGIJA Nivo: dodiplomski Godina: II Semestar III ECTS kredita: 2.5 Status: izborni Sedmica: 15 Ukupno sati: 30 Odgovorni nastavnik: Prof. Dr Zakira Mornjaković Uslov za pohađanje nastave: Položeni svi obavezni predmeti 1. godine studija 1. Ciljevi predmeta Steći znanja o histotehnološkim procedurama koje omogućuju mikroskopsku vizualizaciju ljudskih tkiva shodno njihovim specifičnostima, postavljenim ciljevima i raspoloživim resursima. Steći znanja o specifičnim metodama koje se u okviru histotehnologije koriste za detekciju hemijskih sastojaka tkiva u cilju potpunijeg upoznavanja njihova biohemizma, normalne i promijenjene funkcije. Usvojena znanja bi doprinijela boljem poznavanju biologije tkiva kao i spoznaji o tehničkim mogućnostima za verifikaciju i interpretaciju statusa tkiva u rutinskom i/ili istraživačkom radu doktora medicine. 2. Svrha predmeta Svrha predmeta je osposobljavanje studenta da stekne vještine za samostalnu izradu mikroskopskih preparata i ovlada rutinskim histotehnološkim procedurama, te da, uz prethodno usvojena znanja o strukturi ljudskog tijela, stekne sigurnost mikroskopske analize i njene interpretacije. Na predavanjima i praktičnim vježbama usvaja se esencijelno teoretsko znanje iz domena histotehnologije i savladava vještina samostalne izrade histoloških preparata, njihove kvalitativne analize i izrade fotodokumentacije. 3. Ishodi učenja Kroz nastavu predmeta „Histotehnologija“ student će usvojiti slijedeća znanja: Modul 1. Histotehnologija rutinskih procedura u svjetlosnoj mikroskopiji Cilj modula je upoznati studenta sa procedurama histotehnološke obrade tkiva u postupku dobivanja fotomikroskopskog preparata i osposobiti ga za samostalnu obradu tkivnih uzoraka do izrade trajnog histološkog preparata za rutinsku upotrebu. Modul 2. Histotehnološki postupci u imunohisto(cito)hemiji i histohemiji kod fotomikroskopske, elektronomikroskopske i fluorescentne tehnike Cilj modula je upoznati studenta s osnovama histotehnološke obrade tkiva u postupku dobivanja preparata za observaciju svjetlosnim, transmisijskim elektronskim i fluorescentnim mikroskopom. Kroz nastavu predmeta „Histotehnologija“ student će usvojiti slijedeće vještine: – pravilno ponašanje i tehniku uzimanja uzoraka tkiva pri biopsiji i obdukciji, – pravilno konzerviranje (fiksacija) tkiva, – odabir adekvatne tehnike za histotehnološku obradu tkiva, – odabir adekvatne metode za obradu tkiva, – o biohemizmu tkiva u relaciji s njegovom tehnološkom obradom, a sve u cilju adekvatne vizualizacije različitim mikroskopskim tehnikama. 48 – Vještine koje student samostalno treba znati praktično izvesti: 1. rukovati eksperimentalnom životinjom 2. anestezirati i obducirati eksperimentalnu životinju 3. pri obdukciji interpretirati uočene anatomske strukture 4. uzeti uzorak tkiva za histotehnološku proceduru 5. uzorak voditi kroz histotehnološku proceduru do izrade trajnog preparata za rutinsku dijagnostiku i fotomikroskopsku analizu 6. interpretirati nalaze u histološkom preparatu 7. izraditi fotodokument na mikroskopu sa instaliranom digitalnom kamerom i njegov prenos na elektronski medij – Vještine koje student treba poznavati: 1. praćenje procedure pripreme instrumenata, prostora i hirurga za rad u operacionoj sali pri biopsiji 2. pravila transporta tkivnog uzorka do adekvatne histotehnološke laboratorije 3. izbor, kaveziranje, ishrana i njega eksperimentalnih životinja, te važni ambijentalni uslovi 4. hemikalije, priprema rastvora adekvatnih koncentracija, aparati, instrumenti i druga potrebna oprema za izradu preparata u radu histoloških laboratorija, njihovo održavanje i kontrola ispravnosti 5. priprema kriostata, pre- i postfiksacija, rezanje smrznutih rezova (frosen sections), te daljnje procedure obrade 6. postupci u histohemiji/histoenzimologiji i procedure za prikaz nekih specifičnih sastojaka tkiva 7. izrada tkivnog bloka za elektronsku mikroskopiju, ultramikrotom i tehnika rezanja, kontrastiranje, analiza i fotodokumentacija 8. izrada histokemijskih i imunohisto/citokemijskih preparata Nakon odslušane nastave student bi trebao usvojiti slijedeće stavove: 1. histotehnološki pristupi obradi tkiva su raznovrsni, a njihov izbor je vezan za karakteristike uzorka tkiva, željene ciljeve u dijagnostičke svrhe i raspoložive resurse sredine u kojoj radi doktor medicine i istraživač 2. ispravna histotehnološka procedura tkiva je preduslov za dobivanje kvalitetnog mikroskopskog preparata 3. adekvatno procesuiran i samim tim kvalitetan preparat je preduslov za uspješnu analizu i promatranje odgovarajućom mikroskopskom tehnikom 4. kvalitetna analiza je preduslov za postavljanje tačne histo(pato)loške dijagnoze u medicinskoj praksi 5. ljekar je dužan da pohrani dokaze na osnovu kojih je postavljena mikroskopska dijagnoza i da ih upotrijebi za slučaj kada je upitna njegova dijagnoza i stručnost (primjerice istrage i sudsko-medicinska vještačenja) ili pak kao bazu podataka (kod iskazanih potreba poslodavca, nadležnih institucija, stručnih i naučnih publikacija itd.) 49 4. Metode učenja Nastava se izvodi u obliku: 1. Predavanja ex catedra (10 sati) za sve studente 2. Praktične vježbe (16 sati) za grupe ne veće od 10 studenata 3. Praktični rad u laboratoriji (bez limita, sve dok se po vlastitoj procjeni i eventualnoj sugestiji trenera - v. laboranta ne stekne zadovoljavajuća vještina) za sve studente Napomena: Na satima praktičnih vježbi i rada u laboratoriji evidentira se pokazana aktivnost za rad i interaktivni odnos pri raspravama o procedurama i otklanjanju grešaka i isti iskazuju bodovnom skalom za svakog studenta. Istovremeno, evidentira se odnos studenta prema inventaru, urednost i nivo prethodno stečenih znanja, kao i neka druga zapažanja. Ovo evidentiranje ima formu pismene zabilješke nadležnog nastavnika i pohranjuje se u portfoliju studenta. 5. Metode procjene znanja Redovno prisustvo teoretskoj i praktičnoj nastavi u ukupnom skoru evaluacije znanja nosi 10 poena. Tolerira se 20% opravdanih sati izostanka s nastave što se boduje kao 8 poena. Praktična nastava: Na praktičnoj nastavi vrši se kontinuiran nadzor angažmana studenta u pogledu njegovih usvojenih teoretskih znanja, zalaganja da savlada praktične radnje (vještine) i spremnosti da otkloni greške. Bodovna skala praktične nastave za Modul 1 i za Modul 2 je identična. Ona se iskazuje kao: Broj bodova: 5 7 9 11 13 15 Tumačenje: Ne zadovoljava minimalne kriterije Zadovoljava minimalne kriterije Općenito dobar Prosječan Iznad prosjeka izuzetan Parcijalni ispit Modula 1. Ispit se obavlja pismeno opisom postupaka pri izradi samostalnog fotomikroskopskog preparata iz Programa Modula 1. Samostalno izrađen i od studenta odabran trajni, hematoksilin-eozin rutinski fotomikroskopski preparat student prezentira nastavniku na pregled kvaliteta, nakon čega se od strane nastavnika uočene tehničke manjkavosti obrazlažu i predlažu eventualne korekcije. Ispit traje dva sata. Pismeni rad i studentov preparat ostaju u portfoliju studenta kao dokument. Parcijalni ispit Modula 2. Ispit se obavlja u trajanju od dva sata. U prvom satu se obavlja pismeni dio ispita u formi eseja usvojenih znanja iz Programa Modula 2, a slijedi ga praktični dio koji uključuje analizu i izradu fotodokumenta selektiranog i samostalno urađenog preparata od strane studenta. Analiza ima pismenu formu i njoj se priključuje izrađeni fotodokument. Nastavnik ove radnje ocjenjuje neposredno po njihovoj izradi i obavlja završnu raspravu sa studentom. Svi pisani materijali i fotodokumentacija ostaju u portfoliju studenta kao dokument. 50 Bodovna skala za Modul 1 i Modul 2 je identična. Ona se iskazuje kao: Broj bodova: 15 16–17 18–20 21–23 24–28 29–30 Tumačenje broja bodova: Ne zadovoljava minimalne kriterije Zadovoljava minimalne kriterije Općenito dobar Prosječan Iznad prosjeka Izuzetan Brojevi dobiveni množenjem pojedinačnih ocjena sa koeficijentom sabiru se te se dobiva konačna ocjena i to: Ocjena 5 (FX) Broj bodova ispod 50 5 (F) 6 (E) 7 (D) 8 (C) 9 (B) 10 (A) 50–54 55–64 65–74 75–84 85–94 95–100 Opis ocjene Ne zadovoljava minimalne kriterije i potrebno je znatno više rada Ne zadovoljava minimalne kriterije Zadovoljava minimalne kriterije Općenito dobar Prosječan uspjeh Iznad prosjeka Izuzetan uspjeh Završni ispit Završni ispit je predviđen za studente koji nisu zadovoljili na parcijalnim ispitima, te one koji su nezadovoljni ostvarenom ocjenom na osnovu do tada pokazanih rezultata i smatraju da mogu dobiti veću ocjenu. Ispitu prethodi pripremna nastava u trajanju od 2 sata i polaganje završnog ispita u trajanju od 3 sata. Ispit podrazumijeva pismenu radnju u formi eseja, te praktični dio ispita u formi analize selektiranog studentskog preparata što podrazumijeva opis primijenjenih histotehnoloških postupaka i izradu fotodokumentacije. Svi pisani materijali i preparat studenta pohranjuju se u portfoliju studenta. 6. Literatura Obavezna 1. Aličelebić S, Mornjaković Z, Šuško I. Osnove histološke tehnike. Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, 2007. Proširena 1. Bancroft JD, Gamble M. Theory and Practice of Histological Techniques, 5th ed. Churchill Livingstone, 2002 7. Napomena Termin konsultacija za studente je svaki dan od 11.30–13.00 sati uz prethodnu najavu kod sekretarice Katedre ili na e-mail: histologija.sekretarica@mf.unsa.ba 51 PLAN PREDMETA: HISTOTEHNOLOGIJA Sedmica Sedmica 1. Sedmica 2. Sedmica 3. Sedmica 4. Sedmica 5. Sedmica 6. Oblik nastave i gradiva Predavanje: Humani i animalni uzorci. Uzimanje materijala i propisane procedure pri biopsiji i obdukciji. Transport uzoraka do histološkog i/ili laboratorija za ex-tempore biopsije. I vježba: Hirurška sala 1. Pravila ponašanja u hirurškoj sali 2. Postupak biopsije 3. Transport materijala Predavanje: Izrada nativnog preparata. Postupci pri maceraciji tkiva. Izrada vitalno obojenog preparata. Fiksacija i prosti fiksativi u svjetlosnoj mikroskopiji II vježba: Histološki laboratorij 1. Obdukcija eksperimentalne životinje 2. Izrada puferiranog, 10% rastvora formalina i pohrana uzoraka u postupku fiksacije Predavanje: Složeni fiksativi. Dehidracija tkiva i dehidrirajuća sredstva. Bistrenje i posredna sredstva u postupku pripreme za uklapanje tkiva III vježba: Histološki laboratorij 1. dehidracija tkiva kroz seriju etil alkohola rastuće koncentracije 2. provođenje tkiva kroz ksilol kao posrednu supstancu Predavanje: Uklapanje tkiva. Mediji za uklapanje tkiva netopivi i topivi u vodi. Procedura uklapanja. IV vježba: Histološki laboratorij 1. Termostat 2. Uklapanje u parafin Predavanje: Greške kod fiksacije, pripreme tkiva za uklapanje i uklapanje u parafin. Greške i mogućnosti njihove korekcije. V vježba: Histološki laboratorij 1. oblikovanje parafinskog bloka 2. montiranje bloka na nosač mikrotoma Predavanje: Mikrotomi i tehnika rezanja. Greške pri rezanju i korekcije VI vježba: Histološki laboratorij 1. mikrotom, mikrotomski noževi 2. određivanje debljine reza 3. rezanje i prenos rezova na predmetna stakla Broj sati 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 52 Sedmica Sedmica 7. Oblik nastave i gradiva Predavanje: Pripreme rezova za bojenje, boje i bojenje, montiranje, označavanje i pohrana preparata VII vježba: Histološki laboratorij 1. Hematoksilin-eozin bojenje 2. Montiranje u kanada balzam 3. Označavanje i pohrana preparata Broj sati 1 1 Sedmica 8. Parcijalni ispit Modula 1. 2 Sedmica 9. Predavanje: Kriostat i kriostatska tehnika VIII vježba: Histopatološki laboratorij 1. Kriostat i njegova priprema za rad 1 Sedmica 10. Sedmica 11. IX vježba: Histopatološki laboratorij 2. Tehnika rezanja smrznutih rezova 3. Dijagnostika kisele fosfataze u tkivnim rezovima (Barka) Predavanje: Histotehnološke procedure u elektronskoj mikroskopiji X vježba: Laboratorij za elektronsku mikroskopiju 1. ultramikrotom 2. elektronski mikroskop 1 2 1 1 Sedmica 12. XI vježba: Laboratorij za elektronsku mikroskopiju 1. histotehnološka procedura uklapanja, rezanja, kontrastiranja uzoraka 2. demonstracija mikroskopiranja 2 Sedmica 13. Predavanje: Histotehnološke procedure u imunocito(histo)hemiji XII vježba: Laboratorij za imunocito(histo)hemiju 1. imunofluorescentna tehnika 2. fluorescentni mikroskop-mikroskopiranje 1 Sedmica 14. XIII vježba: Histološki istraživački laboratorij 1. Odabir kvalitetno prigotovljenog histološkog preparata 2. Izrada fotodokumentacije 3. Transfer na elektronski medij 2 Sedmica 15. Parcijalni ispit Modula 2. Sedmica 16. Završni ispit Sedmica 17-20. Dopunska nastava i popravni ispitni rok 1 53 Code BAM 036 Naslov predmeta: MEHANIKA LOKOMOTORNOG SISTEMA Nivo: dodiplomski Godina: II Semestar: III ECTS kredita: 2.5 Status: izborni Sedmica: 15 Ukupno sati: 30 Odgovorni nastavnik: Doc Dr Ago Omerbašić Uslovi za pohađanje nastave: Položeni svi obavezni predmeti 1. godine studija 1. Ciljevi predmeta Cilj predmeta je upoznati studenta sa mehanikom lokomotornog sistema, elastičnim svojstvima biomaterijala, čvrstoćom kosti, poremećajima u lokomotornom sistemu. 2. Svrha predmeta Svrha predmeta je da student ovlada osnovama biomehanike, fizičkim zakonima koji leže u osnovi funkcioniranja lokomotornog sistema, što će biti dobra ili čak neophodna baza za mnoge kliničke discipline. 3.Ishodi učenja Kroz nastavu iz predmeta “Mehanika lokomotornog sistema” student će usvojiti slijedeća znanja: Modul 1 Stabilnost i ravnoteža. Proporcije čovjekovog tijela Proučavanje stabilnosti i ravnoteže ljudskog tijela zakonima fizike Matematički prikaz proporcija ljudskog tijela Modul 2 Poluge u lokomotornom sistemu kao transformatori sile Koristeći poluge kao transformatore sila objasniti kretanje, hod, skok, dizanje tereta, žvakanje hrane Modul 3 Dinamika ljudskog tijela. Translacijsko i rotacijsko kretanje. Specifične kretnje ljudskog tijela objasniti zakonima fizike: hod, skok, trčanje Biomehanički aspekt normalnog i poremećenog hoda kod čovjeka Modul 4 Elastična svojstva biomaterijala Elastične deformacije kosti Energija koštane frakture Utjecaj D vitamina na mehanička svojstva kosti Modul 5 Ergometrija Zakoni održanja energije i impulsa primjenjeni na ljudski organizam Ergonomija i ergometrijska mjerenja Kroz nastavu iz nastavnog predmeta Mehanika lokomotornog sistema student će ovladati usvajanje stava o neophodnosti opisa ljudskog tijela zakonima fizike, te mogućnostima egzaktnog objašnjenja mnogih poremećaja lokomotornog sistema zakonima fizike 4. Metode učenja Nastava iz nastavnog predmeta Mehanika lokomotornog sistema se izvodi u obliku predavanja i seminara. Predavanja: 22 sata Seminar: 8 sati (Seminarska grupa broji do 40 studenata). 54 5. Metode procjene znanja Procjena znanja vrši se putem parcijalnih ispita i završnog ispita. Parcijalni ispiti se polažu nakon svakog modula, a završni ispit nakon petog modula. Parcijalni ispiti i završni ispit se sastoje od pismenog testa i kratkog eseja. Svaki pismeni ispit nosi maksimalno 8 bodova, a kratki esej – seminar maksimalno 4 boda. Na taj način student prije završnog ispita može steći maksimalno 48 bodova. Završni ispit nosi maksimalno 52 boda. U indeks se unosi ocjena prema slijedećoj bodovnoj skali: 6. Literatura Ocjena 10 (A) ukupno osvojeno 95-100 bodova Ocjena 9 (B) ukupno osvojeno 85-94 boda Ocjena 8 (C) ukupno osvojeno 75- 84 boda Ocjena 7 (D) ukupno osvojeno 65- 74 boda Ocjena 6 (E) ukupno osvojeno 60-64 boda Ocjena 5 (F) ukupno osvojeno 55-59 bodova Ocjena 5 * (FX) ispod 55 bodova Obavezna 1. A. Omerbašić Mehanika lokomotornog sistema, skripta u pripremi Proširena 2. A. Tozeren Human Body Dinamics. Clasical Mechanics and Human Movement, Springer 2007. 3. D. Schneck, D. Bronzino Biomechanics: Principles and Aplications, CRC Press 2007. 7. Napomena Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12–14 h ili uz prethodnu najavu kod sekretarice Katedre ili na e-mail: seada.sakovic@mf.unsa.ba 55 PLAN PREDMETA: MEHANIKA LOKOMOTORNOG SISTEMA Sedmica Oblik nastave i gradiva Broj sati Predavanja Fizičke veličine i njihove jedinice. SI jedinice. Mjerenje i rezultati mjerenja. Značajne cifre 2 Sedmica 2. Predavanja Osnovni zakoni mehanike. Uvod u biomehaniku. 2 Sedmica 3. Predavanja Biostatika. Stabilnost i ravnoteža. Proporcije čovječijeg tijela. Težište 2 Sedmica 4. Seminar Bionika i njeno mjesto u suvremenoj medicini 2 Sedmica 5. Predavanja Poluge kao transformatori sile. Poluge u lokomotornom sistemu 2 Sedmica 6. Predavanja Primjeri poluga I, II, i III vrste u lokomotornom sistemu čovjeka 2 Sedmica 7. Seminar Normalan i poremećen hod čovjeka 2 Sedmica 8. Predavanja Trenje u biomehanici 2 Sedmica 9. Predavanja Elastična svojstva biomaterijala: kosti 2 Sedmica 10. Predavanja Elastična svojstva biomaterijala: mišići 2 Sedmica 11. Seminar Čvrstoća i krutost kosti. Energija koštane frakture 2 Sedmica 12. Predavanje Translacijska i rotacijska kretanja ljudskog tijela: hod, skok uvis, trčanje, klizanje, sportski pokreti 2 Sedmica 13. Predavanje Biomehanika leta i plivanja. Kosmička medicina 2 Sedmica 14. Predavanje Energija i impuls. Mehanički rad čovjeka. Ergometrija 2 Sedmica 15. Seminar Specifične forme kretanja ljudskog tijela 2 Sedmica 1. 56 Sedmica Oblik nastave i gradiva Sedmica 16. Završni ispit Sedmica 17-20. Dopunska nastava i popravni ispitni rok Broj sati 57 ČETVRTI SEMESTAR NAZIV PREDMETA Fiziologija čovjeka 2 Medicinska biohemija Medicinska mikrobiologija 2 Fizikalne osnove i klinički aspekti medicinske dijagnostike Izborni predmet UKUPNO PREDAVANJA 30 47 VJEŽBE 60 33 SEMINARI 30 10 UKUPNO 120 90 ECTS 10.0 8.0 25 25 10 60 4.5 31 21 8 60 5 (2+2+1) 30 360 2.5 30 Izborni predmeti: Integrativni sistemi ljudskog tijela (Fiziologija čovjeka) Mikrobiološke dijagnostičke tehnike (Medicinska mikrobiologija) Fiziologija sporta (Fiziologija čovjeka) Unatoč svemu smo alkalni (Medicinska biohemija) 58 SILABUSI PREDMETA ČETVRTOG SEMESTRA Code BAM 041 Naslov predmeta: FIZIOLOGIJA ČOVJEKA 2 Nivo: dodiplomski Godina: II Semestar IV ECTS kredita: 10 Status: obavezni Sedmica: 15 Ukupno sati: 120 Odgovorni nastavnik: Prof. Dr Emina Nakaš-Ićindić Uslovi za pohađanje nastave: Odrađena nastava predmeta “Fiziologija čovjeka 1 sa biofizikom” 1. Ciljevi predmeta Ciljevi predmeta su: – usvajanje znanja i vještina iz oblasti specijalne fiziologije organskih sistema – upoznavanje studenta sa neuro-humoralnom regulacijom fizioloških funkcija – osposobljavanje studenta da kroz prikaz slučaja uoči i riješi medicinske probleme na osnovu analize i interpretacije raspoloživih podataka – razvijanje vještine da usvojene činjenice student logično povezuje – osposobljavanje studenta za traženje dodatnih izvora informacija i njihov kritički izbor 2. Svrha predmeta Svrha predmeta je: – omogućiti studentu da razumije funkciju organa i organskih sistema i njihovo povezivanje u održavanju normalne funkcije organizma pri različitim promjenama u vanjskoj i unutrašnjoj sredini – da se student usvajanjem znanja i razumjevanjem temeljnih fizioloških mehanizama pripremi za nastavak kliničke edukacije i praksu 3. Ishodi učenja SPECIJALNA FIZIOLOGIJA ORGANSKIH SISTEMA Modul 1. FIZIOLOGIJA KRVI Cilj: upoznavanje sa sastavom i fiziološkim ulogama krvi i krvnih elemenata. U okviru ovog modula student će steći i osnovna znanja o hemostazi i fiziološkim osnovama imunosti i alergije. Modul 2. FIZIOLOGIJA URINARNOG SISTEMA Cilj: upoznavanje sa funkcionalnim karakteristikama urinarnog sistema, procesima stvaranja urina i mehanizmima njihove regulacije. U okviru ovog modula student će steći znanja o regulaciji volumena i sastava tjelesnih tečnosti (izojonija, izotonija) i ulozi bubrega u regulaciji acidobazne ravnoteže. Modul 3. FIZIOLOGIJA PROBAVNOG SISTEMA, ENERGETSKI METABOLIZAM I REGULACIJA TJELESNE TEMPERATURE Cilj: upoznavanje sa funkcionalnim karakteristikama probavnog sistema, motorikom i sekrecijom u probavnom sistemu, procesima varenja i apsorpcije hrane, energetskim aspektima metaboličkih procesa, mjerenjem intenziteta metabolizma i kontrolom unosa hrane. Kroz ovaj modul student će steći znanja i o vrstama i karakteristikama fizioloških mehanizama uključenih u održavanje tjelesne temperature. 59 3. Ishodi učenja Modul 4. FIZIOLOGIJA ENDOKRINOG SISTEMA Cilj: upoznavanje sa funkcionalnim karakteristikama endokrinih žlijezda, njihovim fiziološkim ulogama i regulacijom njihovog rada. Modul 5. FIZIOLOGIJA REPRODUKTIVNOG SISTEMA Cilj: upoznavanje sa fiziološkim karakteristikama spolnih žlijezda, njihovom endokrinom i reproduktivnom funkcijom i mehanizmima kontrole njihovog rada. U okviru praktičnih vježbi predmeta «Fiziologija čovjeka 2» student će ovladati slijedećim vještinama 1. Vještine koje student mora usvojiti i znati praktično izvesti – uzimanje krvi iz jagodice prsta – dobivanje krvne plazme – dobivanje seruma – određivanje brzine sedimentacije eritrocita – određivanje broja eritrocita – određivanje hemoglobina po Sahly-u – određivanje vrijednosti hematokrita – određivanje broja leukocita – određivanje diferencijalne krvne slike – određivanje vremena krvarenja po Duke-u – određivanje vremena koagulacije po Bürker-u – određivanje krvnih grupa u okviru ABO i Rh sistema – hemoliza eritrocita i određivanje osmotske rezistencije eritrocita – izračunavanje hematoloških indeksa – ispitivanje funkcije bubrega o izračunavanje klirensa o izračunavanje neto-filtracijskog pritiska o izračunavanje neto-reapsorpcijskog pritiska – određivanje energetske potrošnje organizma – izračunavanje vrijednosti bazalnog metabolizma – izračunavanje dnevnih energetskih potreba – sastavljanje dnevnog obroka hrane – analiza sastava tijela – izračunavanje indeksa tjelesne mase – izračunavanje odnosa obima struka i bokova – određivanje koncentracije glukoze u krvi – utvrđivanje trudnoće preko nivoa hCG u urinu 2. Vještine koje student mora poznavati bez praktičnog izvođenja – procjena efikasnosti fizioloških mehanizama u kompenzaciji acidobaznih poremećaja – procjena uticaja hormona štitne žlijezde na intenzitet bazalnog metabolizma (CD, simulacija, Physiology interactive lab syst. 2.0) – procjena uticaja tjelesne mase na intenzitet bazalnog metabolizma (CD, simulacija, Physiology interactive lab syst. 2.0) 60 Nakon završene nastave iz predmeta FIZIOLOGIJA ČOVJEKA 2 student bi trebao usvojiti slijedeće stavove: – fiziologija kao nauka je jedan od temelja medicine – znanje i vještine stečene kroz predmet Fiziologije čovjeka 2 su od izuzetnog značaja za razumijevanje patofizioloških mehanizama nastanka i razvoja bolesti – korekcija poremećaja funkcije organizma terapijskim procedurama se vrši do uspostavljanja fiziološke ravnoteže. 4. Metode učenja Nastava se izvodi kroz – predavanja, 60 sati – seminare, 30 sati i – praktične vježbe, 60 sati 5. Metode procjene znanja Metode procjene znanja su pismene i usmene: – test po tipu višestrukog izbora (MCQ test) – kratka esej pitanja (pitanja po principu tvrdnje sa mogućnošću izbora tačno-netačno i /ili povezivanje i dopunjavanje) – usmene su u formi usmenih odgovora na izvučena pitanja Studenti su dužni da redovno prisustvuju svim oblicima nastave i OBAVEZNO pristupe provjerama znanja tokom semestra. Kontinuirana provjera znanja tokom nastave se vrši kroz praktične vježbe, seminare i parcijalne ispite. PRAKTIČNE VJEŽBE U okviru praktičnih vježbi ocjenjuju se usvojena znanja i vještine (liste provjere i praktični rad). Provjera znanja iz oblasti praktičnih vježbi se vrši kroz 3 obavezna kolokvija: Kolokvij 1. Krv Kolokvij 2. Urinarni sistem i homeostaze Kolokvij 3. Endokrini i reproduktivni sistem Ocjenjuju se usvojena znanja i vještine iz praktičnih vježbi. Student može osvojiti maksimalno 60 bodova. Da bi položio praktični dio ispita tokom nastave student mora osvojiti minimalno 33 boda, minimalno 11 bodova iz svakog kolokvija. SEMINARI Maksimalni broj studenata u grupi je 30. Nastavnik u toku seminara prati i ocjenjuje rad studenta. Student se za seminar mora unaprijed pripremiti. Ocjenjuje se aktivnost studenta, zaineresiranost i doprinos uspješnoj realizaciji seminara. Student na osnovu aktivnosti na seminarima može ostvariti maksimalno 20 bodova. 61 5. Metode procjene znanja PARCIJALNI ISPITI Parcijalni ispit 1. Moduli 1. i 2. Provodi se u 7. sedmici. Ispit je pismeni: test, 50 MCQ pitanja i 10 pitanja po tipu eseja. Student može ukupno osvojiti maksimalno 110 bodova (po jedan bod za svaki tačan odgovor u MCQ testu, ukupno 50 bodova i do maksimalno 6 bodova za pitanje u eseju, ukupno 60 bodova). Da bi položio na parcijalnom ispitu 1. student mora ostvariti minimalno 28 bodova iz testa i minimalno 33 boda iz eseja, ukupno najmanje 61 bod. Parcijalni ispit 2. Moduli 3. 4. i 5. Provodi se u 15. sedmici. Ispit je pismeni: test, 50 MCQ pitanja i 10 pitanja po tipu eseja. Student može ukupno osvojiti maksimalno 110 bodova (po jedan bod za svaki tačan odgovor u MCQ testu, ukupno 50 bodova i do maksimalno 6 bodova za pitanje u eseju, ukupno 60 bodova). Da bi položio na parcijalnom ispitu 2. student mora ostvariti minimalno 28 bodova iz testa i minimalno 33 boda iz eseja, ukupno najmanje 61 bod. ZAVRŠNI ISPIT Student koji je osvojio minimalni broj bodova na svakoj provjeri tokom nastave ne polaže završni ispit. Na završnom ispitu student polaže gradivo koje nije položio tokom nastave. Student prvo pristupa provjeri znanja i vještina iz praktičnih vježbi. Broj zadataka na praktičnom dijelu ispita odgovara broju nepoloženih kolokvija (od 1 do 3). Ocjenjuje se po istom principu kao i tokom nastave. Završni ispit je pismeni iz Modula odgovarajućih parcijalnih ispita. Polaže se i ocjenjuje po istom principu kao i tokom nastave. Tokom svih uspješno završenih provjera znanja student može osvojiti maksimalmo 300 bodova, a za prolaz mora imati minimalno 165 bodova. Osvojeni ukupni broj bodova se dijeli sa 3 i prevodi u ocjenu iz Fiziologije čovjeka 1 po standardnoj skali: Ocjena 5 (FX) Broj bodova ispod 50 5 (F) 6 (E) 7 (D) 8 (C) 9 (B) 10 (A) 50–54 55–64 65–74 75–84 85–94 95–100 Opis ocjene Ne zadovoljava minimalne kriterije i potrebno je znatno više rada Ne zadovoljava minimalne kriterije Zadovoljava minimalne kriterije Općenito dobar Prosječan uspjeh Iznad prosjeka Izuzetan uspjeh POPRAVNI ISPIT Popravni ispit se odvija po predhodno definiranim kriterijima završnog ispita. 62 6. Literatura Obavezna: 1. Guyton A.C., Hall J.E. Medicinska fiziologija, Medicinska naklada Zagreb 2007. 2. Nakaš-Ićindić E. i saradnici: “Laboratorijski vodič za vježbe iz fiziologije čovjeka” Medicinski fakultet, Sarajevo, 2006. 3. Nakaš-Ićindić E. Fiziologija čovjeka, klinički koncept, MOARE. Sarajevo 2009. 4. Nakaš-Ićindić E. Integrativni sistemi ljudskog tijela, e-content, www.mf.unsa.ba, Medicinski fakultet Sarajevo, 2009 . Proširena: 1. Berne R.M, Levy M.N. Fiziologija. Medicinska knjiga, Zagreb, 1996. 2. Ganong W.F: Review of Medical Physiology. Lange Medical Publications, Los Altos 2003. Dopunska: 1. Berne R.M, Levy M.N. Fiziologija kroz prikaze bolesnika, Medicinska naklada Zagreb. 1997. 7. Napomena: Katedra za fiziologiju Termin konsultacija za studente svaki dan od 12–14 sati uz predhodnu najavu kod sekretarice Instituta ili na e-mail: fiziologija@mf.unsa.ba 63 PLAN PREDMETA: FIZIOLOGIJA ČOVJEKA 2 Sedmica Sadržaj predavanja, seminara i vježbi Sedmica 1. Predavanja: Krv, sastav i fiziološke uloge, eritrociti Seminari: Fiziološke uloge hemoglobina, krvne grupe, SE Vježbe: Procedura uzimanja uzoraka krvi Dobivanje plazme Dobivanje seruma Sedimentacija eritrocita Sedmica 2. Sedmica 3. Sedmica 4. Predavanja: Leukociti, trombociti, hemostaza Seminari: Fiziološke osnove imunosti i alergija Vježbe: Brojanje eritrocita Određivanje hemoglobina Određivanje hematokrita Hematološki indeksi Predavanja: Funkcionalna organizacija urinarnog sistema, nefron, bubrežni krvotok Osnove procesa stvaranja urina Glomerularna filtracija Seminari: Regulacija glomerularne filtracije i regulacija protoka krvi kroz bubreg Vježbe: PRIKAZ SLUČAJA – ANEMIJA Predavanja: Obrada glomerularnog filtrata: reapsorpcija i sekrecija u bubrežnim kanalićima Seminari: Nadzor nad reapsorpcijom i sekrecijom u bubrežnim kanalićima. Principi procjene bubrežnih funkcija metodom klirensa Vježbe: Brojanje leukocita Diferencijalna krvna slika Broj sati 2 2 4 2 2 4 2 2 4 2 2 4 64 Sedmica Sadržaj predavanja, seminara i vježbi Sedmica 5. Predavanje: Kontrola osmolarnosti i koncentracije natrija u ECT. Združeno djelovanje bubrežnih mehanizama za nadzor nad volumenom krvi i ECT. Izotonija. Izojonija Seminari: Uloga žeđi u kontroli osmolarnosti i koncentracije Na u ECT. Sastav definitivnog urina. Mikcija Vježbe: Određivanje vremena krvarenja Određivanje vremena koagulacije Određivanje krvnih grupa ABO sistema Sedmica 6. Sedmica 7. Sedmica 8. Sedmica 9. Predavanje: Regulacija acidobazne ravnoteže bubrezima Seminari: Funkcionalna organizacija, fiziološka građa, inervacija i osnove pokretljivosti probavnog sistema Vježbe: Posjeta Zavodu za transfuziologiju Određivanje Rh faktora Ponavljanje usvojenih vještina iz hematologije Broj sati 2 2 4 2 2 4 Predavanje: Način uzimanje hrane, žvakanje i gutanje. Motoričke funkcije želuca, kretnje tankog i debelog crijeva, defekacija 2 PARCIJALNI ISPIT 1 2 Vježbe: Ponavljanje usvojenih vještina iz hematologije Kolokvij1. Fiziologija krvi 4 Predavanje: Sekrecija u probavnom sistemu, opšti principi. Sastav, uloge i regulacija lučenja: pljuvačka i želučani sok Seminari: Sastav, uloge i regulacija lučenja: žuč, pankreasni i crijevni sok Vježbe: Hemoliza eritrocita Osmotska rezistencija eritrocita Seminari: Probava i apsorpcija proteina, masti i ugljičnih hidrata. Fiziološke uloge jetre Predavanje: Ravnoteže unosa hrane, gladovanje, pretilost Vježbe: Analiza bubrežne funkcije u simuliranom modelu: Glomerularna filtracija. Funkcija bubrežnih kanalića (reapsorpcija i sekrecija) (CD simulacija, A.D.A.M.) Procjena funkcije bubrega, izračunavanje klirensa 2 2 4 2 2 4 65 Sedmica Sadržaj predavanja, seminara i vježbi Sedmica 10. Predavanje: Energetika i intenzitet metabolizma Seminari: Termoregulacija Vježbe: Acidobazna ravnoteža – (CD simulacija A.D.A.M.) Sedmica 11. Sedmica 12. Sedmica 13. Sedmica 14. Predavanje: Funkcionalna organizacija endokrinog sistema. Hormoni, osobine i mehanizam djelovanja Hipotalamus i hipofiza Seminari: Principi i mehanizmi kontrole sekrecije hormona. Tireoidea Vježbe: PRIKAZ SLUČAJA – Regulacija acidobazne ravnoteže Kolokvij 2. Fiziologija bubrega Predavanje: Kora nadbubrežne žlijezde Predavanje: Srž nadbubrežne žlijezde. Stres Vježbe: Analiza tjelesnog sastava Izračunavanje indeksa tjelesne mase (BMI) Izračunavanje odnosa obima struka i bokova (WHR) Određivanje energetske potrošnje organizma – određivanje vrijednosti bazalnog metabolizma – određivanje dnevnih energetskih potreba – definisanje principa pravilne ishrane – sastavljanje dnevnog obroka hrane Seminari: Paratireoidea, metabolizam kalcija i fosfata, vitamin D, kosti i zubi Predavanje: Endokrini pankreas. Izoglikemija Vježbe: Uticaj hormona štitne žlijezde na intenzitet bazalnog metabolizma (CD prezentacija Physiology interactive lab syst. 2.0) Uticaj tjelesne mase na intenzitet bazalnog metabolizma (CD prezentacija Physiology interactive lab syst. 2.0) Seminari: Ženske spolne žlijezde, hormonska kontrola oogeneze, plodnost žene. Mjesečni ovarijski ciklus i funkcija gonadotropina Predavanje: Osnove fiziologije trudnoće Vježbe: Određivanje koncentracije glukoze u krvi, Izoglikemija Mjesečni ovarijski ciklus ( CD, Physio Ex 7.0.) i test na trudnoću Broj sati 2 2 4 2 2 4 2 2 4 2 2 4 2 2 4 66 Broj sati Sedmica Sadržaj predavanja, seminara i vježbi Sedmica 15. Predavanje: Muške spolne žlijezde, hormonska kontrola spermatogeneze, muška plodnost. 2 PARCIJALNI ISPIT 2 2 Vježbe: Kompjuterska animacija iz endokrinologije (CD, Physio Ex 7.0.) Kolokvij 3. Fiziologija endokrinog i reproduktivnog sistema 4 Sedmica 16. ZAVRŠNI ISPIT Sedmica 17–20. Dopunska nastava i popravni ispitni rok 67 Code BAM 042 Naslov predmeta: MEDICINSKA BIOHEMIJA 2 Nivo: dodiplomski Godina: II Semestar: IV ECTS kredita: 8 Status: obavezni Sedmica: 15 Ukupno sati: 90 Odgovorni nastavnik: Doc. Dr Radivoj Jadrić Uslov za pohađanje nastave: Odrađena nastava predmeta „Medicinska hemija sa medicinskom biohemijom 1“ 1. Ciljevi predmeta Cilj predmeta „Medicinska biohemija 2“ je upoznati studenta sa metaboličkim i ostalim biohemijskim procesima specifičnim za pojedina tkiva i organske sisteme, te uticajima hormona na te procese, kako bi mogli razumjeti mehanizme nastanka poremećaja ovih sistema. Osim toga, studenti će se upoznati sa osnovnim analitičkim postupcima određivanja konsituenata tjelesnih tečnosti zdrave osobe. 2. Svrha predmeta Svrha predmeta je razumijevanje složenih biohemijskih procesa u organizmu čovjeka, kroz upoznavanje osnovnih metaboličkih procesa, njihovog značaja za pojedina tkiva i organe, njihove metaboličke kapacitete, te značaj kooperacije među pojedinim tkivima i organima. 3. Ishodi učenja Kroz nastavu iz predmeta „Medicinska biohemija 2“ student će usvojiti slijedeća znanja: Modul I: Metabolizam ugljenih hidrata Upoznavanje sa metabolizmom ugljenih hidrata, njihovom digestijom, stvaranjem, pohranom i energetskim vrijednostima Modul II: Metabolizam masti Masne materije, promet, stvaranje, razgradnja, pohrana i energetski bilans probave Modul III: Metabolizam proteina i aminokiselina Upoznavanje sa osnovnim metaboličkim procesima aminokiselina, proteina, neproteinskim derivatima dušika, njihovom sudbinom u okviru metabolizma te pohranom i energetskim vrijednostima Modul IV: Regulacijski mehanizmi i međusobni odnosi intermedijarnog metabolizma Upoznavanje sa osnovama regulacijskih mehanizama probave hranjivih materija u organizmu čovjeka, hormonskoj regulaciji i zalihama intermedijernog metabolizma Modul V: Medicinsko-biohemijske specifičnosti pojedinih tjelesnih tečnosti, tkiva i organa Upoznavanje sa biohemijskim procesima multicelularnih tkiva, kooperacijama među pojedinim organima i tkivima Upoznavanje sa biohemijskim funkcijama CNS-a i oka, kao složenih i/ili autonomnih organa, te sastavom tjelesnih tečnosti zdrave osobe Kroz nastavu iz predmeta “Medicinska biohemija 2” student će ovladati slijedećim vještinama: Vještine koje student treba znati, i praktično izvesti: • osnove fotometriranja i konstruiranje baždarnog dijagrama • osnovne metode određivanja konstituenata tjelesnih tečnosti, • rad na osnovnim aparatima u laboratoriju 68 3. Ishodi učenja Nakon odslušane nastave student bi trebao usvojiti slijedeće stavove: – usvojiti temeljne principe značaja metaboličkih procesa karakterističnih za pojedine organe, i njihove poremećaje – nužnost primjene temeljnih metoda koje se najčešće koriste u biohemijskom laboratoriju 4. Metode učenja Nastava predmeta “Medicinska biohemija 2” je u ukupnom fondu 90 sati, a izvoditi će se u obliku predavanja, seminara i praktičnih vježbi kako slijedi: – predavanja ukupno 47 sata za sve studente – seminari ukupno 10 sati. Maksimalni broj studenata u grupi je 30. – praktične vježbe 3 sata sedmično, za ne više od 10 studenata u grupi (ukupno 33 sati) Tabela bodova za prisustvo na nastavi Prisustvo 80-84% 85-89% 90-94% 95-100% nastavi Bodovi 6 7 8 10 5. Metode procjene znanja Min Max 6 10 Kontinuirana provjera znanja vrši se kroz: praktične vježbe, seminare i parcijalne ispite. U toku svakog oblika provjere znanja student dobiva određeni broj bodova. Za svaki oblik provjere znanja definisan je minimalan broj bodova koje student mora osvojiti. Praktični dio: Vježbe će biti provedene po principu interaktivnog učenja. U terminu svake vježbe iz “Medicinske biohemije 2” biće provjereno poznavanje materije. Kontinuirana evaluacija praktikuma se obavlja u šest kolokvija, od kojih svaki nosi maximum 4 boda. Kolokvij se smatra položenim ako je kandidat postigao najmanje 2 boda, uz mogućnost da redovno ovjerene/kolokvirane vježbe studenta oslobađaju obaveze polaganja praktičnog dijela ispita.Student koji ne kolokvira maksimalno jedan kolokvij može u dodatnom terminu kolokvirati nepoložene vježbe. Student koji ima više od jednog nepoloženog kolokvija, ili koji ne kolokvira ni na dodatnom terminu, mora polagati praktični dio ispita iz tih oblasti. Kandidat izvlači ispitno pitanje/vježbu, a evaluacija praktičnog dijela ispita se obavlja tako što se za vježbu ocjenjuje: 1. Zna opisati ispitivanu tvar ili zadati pojam 2. Zna značaj ispitivane tvari/zadatog pojma za organizam čovjeka 3. Zna neophodnu aparaturu, zna neophodni pribor, zna potrebne reagense 4. Zna analitički postupak 5. Zna uraditi praktično 6. Zna tumačiti rezultate i referentne vrijednosti Prve četiri stavke nose po 0,5 a posljednje dvije po jedan bod. Položenom se smatra oblast praktikuma sa osvojenih minimum 2 boda. 69 Seminarski rad Uspješnost seminarskog rada se ocjenjuje kao: pristup obradi teme, način na koji je tema obrađena, prezentacija, diskusija kao i interes koji je pobudila kod studenata. Ako student, iz opravdanih razloga, nije pristupio odbrani seminarskog rada, dužan je isti kolokvirati pred nastavnikom u naknadno određenom terminu. Seminari Bodovi Min 12 Max 16 Teoretski dio Gradivo teoretske nastave obrađene kroz predavanja i seminare studenti polažu putem testa. Svaki od testova sastoji se od 50 MCQ pitanja, a smatra se položenim ako je student tačno odgovorio na najmanje 27 pitanja. Prvi dio gradiva polaže se u osmoj (VIII) sedmici nastave kao parcijalni ispit I nakon odslušanih modula 1, 2 i 3. Drugi dio gradiva (moduli 4 i 5) polaže se u petnaestoj (XV) sedmici nastave, kao parcijalni ispit II. Studenti koji su uredno izvršili svoje obaveze u toku semestra (prisustvo predavanjima, vježbama, seminarima) i u toku kontinuirane provjere znanja zadovoljili predviđeni minimum na svim oblicima provjere znanja, te sakupili broj bodova za prolaznu ocjenu, nisu obavezni izaći na završni ispit, nego im se zaključuje ocjena. Uslov da bi kandidat imao upisanu ocjenu položenog predmeta, ili pristupio polaganju završnog ispita je uredno pohađanje nastave (predavanja, seminari, praktikum). Student koji nije zadovoljan pozitivnom ocjenom, dobivenom do završnog ili na završnom ispitu, može polagati usmeno. Usmeni odgovor predstavlja dopunu postignutog uspjeha. Bodovi koji se postižu na testu: Min. Bodova Max. bodova 11 24 14 26 Test 1 – parcijalni ispit I Test 2 – parcijalni ispit II Student koji nije zadovoljio na parcijalnim ispitima, polaže iste u redovnom ispitnom roku pismeno, na isti način kao i test 1 odnosno test 2. Test 1 + test 2 (prvi i drugi dio gradiva, na završnom, popravnom ispitu ili u augustovsko-septembarskom roku) Test 1 27-32 tačnih odgovora= 11 bodova 33-36 tačnih odgovora = 15 bodova 37-41 tačnih odgovora = 18 bodova 42-46 tačnih odgovora = 22 boda 47-50 tačnih odgovora = 24 boda 25 50 Test 2 27-32 tačnih odgovora = 14 bodova 33-36 tačnih odgovora = 18 bodova 37-41 tačnih odgovora = 22 boda 42-46 tačnih odgovora = 24 boda 47-50 tačnih odgovora = 26 bodova 70 Ukupni bodovi Nastava - prisustvo 90-94% 8 95-100% 10 Mn 6 Mx 10 15 16 12 16 Praktikum - bodovi 12 24 Ukupno 30 50 Mn 11 14 Mx 24 26 25 50 Bodovi Seminari - bodovi 80-84% 6 12 85-89% 7 13 14 Test 1 – parcijalni ispit I Test 2 – parcijalni ispit II Odnosno Test 1 + test 2 (prvi i drugi dio gradiva, na završnom, popravnom ili u augustovskom-septembarskom roku) Ukupno 55 100 Završna ocjena predstavlja zbirnu ocjenu kontinuirane evaluacije znanja studenta tokom nastavnog procesa: • Prisustva na svim oblicima nastave • Učešće u diskusijama na predavanju i seminarima • Rezultati postignuti u praktičnom radu • Rezultati testiranja teoretskog dijela Da bi kandidat dobio završnu prolaznu ocjenu mora dobiti minimalan broj bodova iz kontinuiranog praćenja nastave (položen praktikum, odbranjen seminarski rad i iz oba parcijalna ispita teoretske provjere znanja (testovi). Završne ocjene na osnovu prikupljenih bodova >48 bodova FX 6. Literatura 48-54 5 (F) 55-64 6(E) 65-74 7(D) 75-84 85-93 94-100 8(C) 9(B) 10(A) Obavezna: 1. C. Smith, A. D. Marks, M. Lieberman – Marksove osnove medicinske biohemije: klinički pristup, Data status, Beograd, 2008 2. M. Miholjčić i sar. – Biohemija; Svjetlost, Sarajevo, 1990. 3. Mira Winterhalter-Jadrić i sur.: Medicinska biohemija organa i tkiva, skripta, 2007. 4. M. Winterhalter-Jadrić i suradnici: Praktikum iz medicinske biohemije, interna skripta Dopunska: 1. D. Koračević i saradnici – Biohemija; Savremena administracija, Beograd, 2003. 2. Harperov pregled biohemije 3. L. Strayer – Biohemija 7. Napomena Termin konsultacija za studente je svakim radnim danom 12–14 h uz prethodnu najavu kod sekretarice Katedre ili na e-mail: medical_biochemistryc@hotmail.com ili medicinska.biohemija@gmail.com 71 PLAN PREDMETA: MEDICINSKA BIOHEMIJA 2 Sedmica Sedmica 1. Sedmica 2. Sedmica 3. Sedmica 4. Oblik nastave i gradiva Predavanje: Probava i resorpcija ugljičnih hidrata u digestivnom traktu Metabolizam ugljikohidrata - glikoliza: pregled ključnih reakcija, stvaranje trioza, čuvanje energije, konverzija piruvata u anaerobnim (sudbina laktata) i aerobnim uvjetima; piruvat i laktat-metabolički pravci i iskorištavanje; laktoacidoza Glikogen, sinteza i razgradnja, hormonska regulacija; Glukoneogeneza, Cori-Cori ciklus; Metabolizam galaktoze i fruktoze; važnost pentozo fosfatnog puta; Ciklus limunske kiseline - Energetski efekat i značaj katabolizma glukoze Predavanje: Probava lipida u digestivnom traktu i resorpcija masnih kiselina. Aktivacija masnih kiselina. Oksidacija masnih kiselina (α, β i ω) . Energetski efekat β-oksidacije. Katabolizam prostih masti. Energetski značaj respiratornog lanca. Vježbe: Dokazivanje prisustva glukoze u urinu metodom po Benediktu. Određivanje koncentracije glukoze u serumu spektrofotometrijski-GOD-PAP metoda. Dokazivanje produkata anaerobne glikolize u serumu-mliječna kiselina. Predavanje: Biosinteza masnih kiselina. Biosinteza prostih masti; Biosinteza i katabolizam fosfolipida; Biosinteza i katabolizam holesterola. Biosinteza žučnih kiselina; Ketogeneza. Probava proteina u digestivnom traktu i resorpcija amino kiselina. Biološka vrijednost proteinske hrane. Vježbe: Određivanje koncentracije triglicerida u serumu spektrofotometrijski. Određivanje koncentracije holesterola i HDL holesterola u serumu spektrofotometrijski. Aterogeni indeks. Elektroforeza lipoproteina-kompjuterska simulacija frakcioniranja i analize. Predavanje: Bilans azota i proteinski minimumi. Metabolizam amino kiselina - Dezaminacija; Dekarboksilacija; Transaminacija. Sudbina amonijaka - Krebs-Henseleit-ov ornitinski ciklus. Biogeni amini. Metabolizam Glicina, metabolizam razgranatih aminokiselina. Metabolizam tio-amino kiselina. Metabolizam sumpora. Posebni produkti koji nastaju iz aminokiselina. Seminar: Reaktivni kisikovi spojevi i antioksidansi u organizmu Seminar: Eikosanoidi Broj sati 1 2 3 3 3 2 1 3 3 2 1 72 Sedmica Sedmica 5. Sedmica 6. Sedmica 7. Sedmica 8. Sedmica 9. Oblik nastave i gradiva Predavanje: Metabolizam porfirina i sinteza hema. Porfirije. Katabolizam hromoproteida. Postanak i sudbina žučnih boja. Anabolizam amino kiselina. Biosinteza proteina. Enzimopatije. Vježbe: Dokazivanje slobodnih i vezanih sulfata u urinu. Indikan reakcija; Dokazivanje rodanida u pljuvački. Predavanje: Metabolizam purinskih i pirimidinskih baza. Sinteza mokraćne kiseline. Poremećaji metabolizma purina. Regulacija i poremećaji metabolizma ugljičnih hidrata, masti, proteina i aminokiselina. Povezanost intermedijernih metabolizama organskih spojeva. Vježbe: Dokazivanje prisustva žučnih boja u žuči i urinu-bilirubin, urobilinogen (metode po Gmelin-u, Rossin-u, Erlich-u). Određivanje koncentracije bilirubina u serumu spektrofotometrijski -JendrassikGrof metoda. Predavanje: Biohemija hormona - Anabolizam i katabolizam hormona derivata amino kiselina; Biohemija hormona peptidne i proteinske strukture; Biohemija hormona nadbubrega; Biohemija polnih hormona; Prostaglandini - biosinteza, biološki efekti i mehanizam djelovanja. Faktori rasta. Vježbe: Dokazivanje hormona: inzulin, adrenalin, tiroksin. Određivanje ukupnih proteina Biuret-metodom; Određivanje koncentracije albumina u serumu spektrofotometrijski–Brom kresol grϋn (BCG) metoda. A/G koeficijent. Predavanje: Biohemija krvi: Biohemija krvne plazme; Biohemija krvnih stanica. Seminar: 2,3 DPG Vježbe: Identificiranje krvi: Dokazivanje peroksidazne aktivnosti hemoglobina metodom po Kastle-Mayer-u; Dokazivanje prisustva hemoglobina u urinu-Benzidinska proba; FOB test (Fecal Ocult Blood); Teichmanovi kristali. Predavanje: Biohemija limfe i likvora; Biohemija mlijeka Vježbe: Određivanje šećera, masti i proteina u mlijeku. Broj sati 3 3 2 3 3 3 2 1 3 3 3 73 Sedmica Sedmica 10. Sedmica 11. Sedmica 12. Sedmica 13. Sedmica 14. Sedmica 15. Sedmica 16. Sedmica 17–20. Oblik nastave i gradiva Predavanje: Biohemija znoja, urina i fecesa. Vježbe: Određivanje koncentracije hlorida i kalcija u serumu spektrofotometrijski. Predavanje: Biohemija skeletnih i srčanog mišića. Vježbe: Određivanje aktivnosti aspartat aminotransferaze i alanin aminotransferaze u serumu spektrofotometrijski- Reitman i Frankel metoda. Predavanje: Biohemija vezivnog tkiva - kolageni, elastini i drugi fibrilarni proteini vezivnih tkiva. Proteoglikani - struktura, biosinteza, uloga. Poremećaji metabolizma proteoglikana (mukopolisaharidoze). Seminar: Stanja koja potječu od grešaka u sintezi kolagena Seminar: Strukturna tkiva: ekstracelularni matriks – vezivno tkivo Seminar: Produkcija kreatinina kao mjere mišićne mase Predavanje: Biohemija oka - hemijski sastav pojedinih dijelova oka. Metaboličke karakteristike očnih tkiva. Biohemija CNS-a - Karakteristika hemijske organizacije sive i bijele mase mozga, neurona i glija ćelija. Specifičnost metabolizma ugljičnih hidrata, lipida i proteina u CNS-u. Hemijska transmisija transmiteri, uloga cikličnih nukleotida. Seminar: deficit glukoza-6-fosfataze, giht Seminar: Metabolizam lipoproteina-hiper i hipolipoproteinemije Seminar: Metode određivanja hormona: RIA i EIA tehnike Predavanje: Biohemija jetre - Uloga jetre u metabolizmu ugljičnih hidrata, lipida i proteina. Ekskretorna uloga jetre - žučnih kiselina, žučnih boja, holesterola i produkata detoksikacije. Uloga jetre u procesima detoksikacije – detoksikacija ksenobiotika Vježbe: Određivanje koncentracije uree u serumu spektrofotometrijski. Određivanje koncentracije kreatinina u serumu spektrofotometrijski. Određivanje koncentracije mokraćne kiseline u serumu spektrofotometrijski. Predavanje: Biohemija bubrega – izlučivanje protona i amonijaka; recikliranje vode i elektrolita; formiranje urina; hormoni bubrega Vježbe: Dokazivanje i određivanje proteina u urinu; Dokazivanje prisustva ketonskih tijela u urinu. Fizikalni pregled urina. ZAVRŠNI ISPIT Dopunska nastava i popravni ispitni rok. Broj sati 3 3 3 3 3 1 1 1 1 2 1 1 1 3 3 3 3 74 Code BAM 043 Naslov predmeta: MEDICINSKA MIKROBIOLOGIJA 2 Nivo: dodiplomski Godina: II Semestar IV ECTS kredita: 4.5 Status: obavezni Sedmica: 15 Ukupno sati: 60 Odgovorni nastavnik: Prof Dr Edina Bešlagić Uslovi za pohađanje nastave: Odrađena nastava iz predmeta Medicinska mikrobiologija 1 1. Ciljevi predmeta Osnovni cilj predmeta Medicinska mikrobiologija 2 je upoznati studenta sa specifičnim etiološkim uzročnicima virusnih, parazitarnih i gljivičnih humanih infektivnih oboljenja, njihovom morfologijom, identifikacijom, patogenezom bolesti, osnovnim karakteristikama kliničke slike, biološkim materijalima, identifikacijom i osnovama terapije. 2. Svrha predmeta Ovakvim pristupom studentu dajemo znanja iz oblasti opće i specijalne virusologije, opće i specijalne parazitologije, i opće i specijalne mikologije, koja predstavljaju osnovu za naredni nivo edukacije iz srodnih nastavnih predmeta. 3. Ishodi učenja Kroz nastavu iz predmeta Medicinska mikrobiologija 2, student će usvojiti slijedeća znanja: PARAZITOLOGIJA MODUL 1: Opća i specijalna medicinska parazitologija Cilj: Upoznati studenta sa parazitima, klasifikacijom, morfologijom, patogenosti, sa stalnim i prelaznim domaćinima, nosiocima parazita i artropodama, kao mehaničkim i biološkim vektorima. MIKOLOGIJA MODUL 2: Opća i specijalna medicinska mikologija Cilj: Upoznati studenta sa općim osobinama gljiva, morfologijom, klasifikacijom, načinima razmnožavanja, patogenosti, ulogom različitih vrsta u nastanku bolesti i mikotoksinima. VIRUSOLOGIJA MODUL 3: Opća medicinska virusologija Cilj: Upoznati studenta sa građom i klasifikacijom virusa, replikacijom, genetikom, kao i patogenezom virusnih infekcija. MODUL 4: Specijalna medicinska virusologija-RNA virusi Cilj: Upoznati studenta sa klasifikacijom virusa prema genetskom materijalu. U okviru pripadajućih porodica istaći značaj pojedinih tipova virusa, sa posebnim osvrtom na eventualnu mogućnost mutacija virusa i nastanka epidemija i pandemija. Posebna pažnja biće posvećena HIV infekciji i pripadajućim oboljenjima. MODUL 5: Specijalna medicinska virusologija-DNA virusi Cilj: Upoznati studenta sa pojedinim predstavnicima DNA virusa, sa posebnim osvrtom na primarno hepatotropne viruse. Kroz nastavu iz predmeta Medicinska mikrobiologija 2, student će ovladati slijedećim vještinama: 75 – Vještine koje student treba poznavati nakon odslušane nastave: 1. ovladati tehnikama ispitivanja različitih bioloških materijala 2. izolacija i identifikacija virusa primjenom oplođenih kokošjih jaja i kulture stanica 3. primjena nativnih i bojenih mikroskopskih preparata u identifikaciji parazita 4. mikroskopska i kulturelna ispitivanja gljiva Nakon odslušane nastave iz predmeta Medicinska mikrobiologija 2, student bi trebao usvojiti slijedeće stavove: 1. Ispravno procijeniti vrijednost i ulogu dobivenog znanja iz predmeta Medicinska mikrobiologija 2 u razriješavanju značaja osnovne strukture i građe mikroorganizama u uzrokovanju zaraznih oboljenja virusne, parazitarne i gljivične etiologije. 2. O vrijednosti i kvalitetu pojedinih bioloških materijala, koji će biti od izuzetnog značaja u odluci o vrsti daljih pretraga, kao i vrsti eventualno predložene terapije. 3. O značaju procjene kretanja i javljanja pojedinih uzročnika humanih i animalnih infekcija kroz vrijeme i sezone. 4. O vrijednostima pojedinih preporuka Svjetske zdravstvene organizacije i Nacionalnih zdravstvenih organizacija. 4. Metode učenja Nastava se izvodi u vidu: – predavanja: 25 sati – seminari: 10 sati, grupe 25–30 studenata – vježbe 25 sati Seminari: Aktivno učešće studenata sa unaprijed predloženim i pripremljenim temama. 5. Metode procjene znanja Procjena znanja uključuje kontinuiranu provjeru: znanja i vještina na praktičnim vježbama, znanja i aktivnosti u toku interaktivne seminarske nastave i parcijalnih ispita. Procjena znanja u toku semestra bodovat će se prema predviđenim standardima i nosit će 55% završne ocjene. Praktične vježbe: U toku semestra bit će ocijenjene naučene vještine kroz tri kolokvija. Maksimalan broj bodova po jednom kolokviju je 5 (ukupno 15). Minimalan broj bodova da bi se kolokvij smatrao položenim iznosi 3 (ukupno 9). Studentu se priznaju svi položeni kolokviji. Nepoložene kolokvije student polaže na završnom i popravnom ispitu. Seminari U toku semestra student će imati jedan seminar. Minimalan broj bodova da bi se seminar smatrao položenim je 5,5, a maksimalan 10. Parcijalni ispiti Prvi parcijalni ispit obuhvata gradivo obuhvaćeno modulom 1 i 2. Ukupan broj bodova koje student može ostvariti je 30. Minimalan broj bodova da bi se parcijalni ispit smatrao položenim je 16,5. Parcijalni ispit se sastoji od 50 pitanja, po 0,5 bodova i 5 eseja, po 1 bod (25+5=30). Drugi parcijalni ispit obuhvata gradivo obuhvaćeno modulima 3, 4 i 5. Ukupan broj bodova koji student može ostvariti je 45. Minimalan broj bodova da bi se parcijalni ispit smatrao položenim je 24. 76 5. Metode procjene znanja Drugi parcijalni ispit se sastoji od 80 pitanja, po 0,5 bodova i 5 eseja, po 1 bod (45+5=50). Završni ispit Na završni ispit izlaze oni studenti koji nisu zadovoljili na prvom i/ili drugom parcijalnom ispitu i polažu samo taj nepoloženi dio. Nakon položenog pismenog dijela ispita, student polaže praktični ispit ukoliko u toku semestra nije položio predviđene kolokvije. Kriteriji ocjenjivanja Znanja i vještine na praktičnim vježbama Znanja i aktivnosti u interaktivnoj (seminarskoj) nastavi Prvi parcijalni ispit-test Drugi parcijalni ispit-test Ukupno: Maksimalno bodova 15 Minimalno bodova (bodovi za prolaz) 9 10 5,5 30 45 100 16,5 24 55 Nakon položenih svih dijelova ispita, studentu se zaključuje konačna ocjena kako slijedi: Ocjena 5 (FX) Broj bodova ispod 50 5 (F) 6 (E) 7 (D) 8 (C) 9 (B) 10 (A) 50-54 55-64 65-74 75-84 85-94 95-100 Opis ocjene Ne zadovoljava minimalne kriterije i potrebno je znatno više rada Ne zadovoljava minimalne kriterije Zadovoljava minimalne kriterije Općenito dobar Prosječan Iznad prosjeka Izuzetan uspjeh Student koji nije ostvario dovoljan broj bodova za prolaz iz prethodnih kriterija ocjenjivanja (vježbe, seminari, parcijalni ispit, završni ispit), pristupa polaganju nepoloženog gradiva, u popravnom ispitnom roku. 6. Literatura Obavezna: 1. Bešlagić E. i saradnici. Medicinska mikrobiologija. Medicinski fakultet Sarajevo, 2010. 2. Bašić F., Bešlagić E. Mikrobiologija-morfološki aspekti sa dijagnostikom, Medicinski fakultet Sarajevo, 1998. 3. Zvizdić Š. Virusologija. Medicinski fakultet Sarajevo, 2009. 4. Bešlagić E., Zvizdić Š. Praktikum–Medicinska mikrobiologija sa parazitologijom. Medicinski fakultet Sarajevo, 2005. 7. Napomena Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12-14h uz prethodnu najavu sekretarici Instituta ili na e- mail: muamera.memic@mf.unsa.ba 77 PLAN PREDMETA: MEDICINSKA MIKROBIOLOGIJA 2 Sedmica Oblik nastave i gradiva Broj sati Predavanja: Opće karakteristike parazita. Klasifikacija parazita. Protozoe tjelesnih šupljina. Krvni i tkivni flagelati. Vježbe: Laboratorijska dijagnostika protozoarnih oboljenja. 2 Predavanja: Nematode. Vježbe: Laboratorijska dijagnostika oboljenja uzrokovanih nematodama. 2 Predavanja: Cestode. Trematode. Vježbe: Laboratorijska dijagnostika oboljenja uzrokovanih cestodama i trematodama. 2 Sedmica 4. Predavanja: Artropode. Vježbe: Mikroskopska identifikacija artropoda. 2 2 Sedmica 5. Predavanja: Opće osobine gljiva. Morfologija, klasifikacija. Vježbe: Laboratorijska dijagnostika gljivičnih oboljenja (1. dio) 2 2 Sedmica 6. Predavanja: Dermatofiti. Kvasnice. Vježbe: Laboratorijska dijagnostika gljivičnih oboljenja (2. dio) 2 2 Sedmica 7. Predavanja: Bifazne gljive. Mikotoksini. Vježbe: Laboratorijska dijagnostika gljivičnih oboljenja (3. dio) 2 2 Sedmica 8. Predavanja: Građa i klasifikacija virusa, replikacija i genetika virusa. Patogeneza virusnih oboljenja. Onkogeni virisi. Vježbe: Dijagnostika virusnih infekcija. 2 Sedmica 9. Predavanja: RNA virusi-Porodice: Picornaviridae, Caliciviridae. Vježbe: Tipizacija virusa, SNT (Poliovirusi). 2 2 Sedmica 10. Predavanja: Porodice: Reoviridae, Togaviridae, Flaviviridae. Vježbe: Dijagnostička vrijednost brzih testova. 2 2 Sedmica 11. Predavanja: Porodice: Orthomyxoviridae i Paramyxoviridae. Vježbe: Inokulacija embrioniranih kokošijih jaja. 2 2 Sedmica 12. Predavanja: Porodice: Arenaviridae, Rhabdoviridae, Coronaviridae, Filoviridae. Vježbe: Imunofluorescentni i imunoenzimski testovi. 2 Predavanja: Porodice: Retroviridae i Bunyaviridae. Vježbe: Interpretacija rezultata ELISA i Western blot testova. 2 2 Sedmica 1. Sedmica 2. Sedmica 3. Sedmica 13. 2 2 2 2 2 78 Sedmica Oblik nastave i gradiva Broj sati Predavanja: DNA virusi-Porodice: Parvoviridae, Papovaviridae, Adenoviridae, Poxviridae. Vježbe: PCR. 2 Sedmica 15. Predavanja: Hepatitis virusi. Porodica Herpesviridae. Vježbe: Virusne inkluzije. 2 2 Sedmica 16. Završni ispit Sedmica 17-20. Dopunska nastava i popravni ispitni rok Sedmica 14. 2 79 Code: BAM 044 Naslov predmeta: FIZIKALNE OSNOVE I KLINIČKI ASPEKTI MEDICINSKE DIJAGNOSTIKE Nivo: dodiplomski Godina: II Semestar IV ECTS kredita: 5 (Medicinska fizika 2+Klinička biohemija 2 + Imunologija 1) Status: obavezni Sedmica: 15 Ukupno sati: 60 Odgovorni nastavnici: Doc Dr Radivoj Jadrić, Doc. Dr Ago Omerbašić Prof Dr Jasenko Karamehić Uslov za pohađanje nastave: Odrađena nastava iz predmeta Fiziologija čovjeka 1 sa biofizikom, Medicinska hemija i biohemija 1, Medicinska mikrobiologija 1 1. Cilj predmeta Cilj predmeta je upoznati studenta sa fizikalnim i biohemijskim principima potrebnim za razumjevanje osnova i kliničke primjene dijagnostičkih metoda. 2. Svrha predmeta Svrha predmeta je da student ovlada osnovama dijagnostičkih metoda i njihove komplementarnosti u dijagnostičkom postupku, što će biti baza za dalju naobrazbu iz oblasti radiologije, nuklearne medicine i opšte kliničke prakse. 3. Ishodi učenja Kroz nastavu iz predmeta «Fizikalne osnove i klinički aspekti medicinske dijagnostike» student će usvojiti sljedeća znanja: Modul 1. Fizikalne osnove dijagnostičkih metoda (20 sati) Cilj ovog modula je upoznati studenta sa: – principima primjene ultrazvuka u medicini – principima izvora zračenja i njihove primjene u medicini – ponašanjem tkiva u električnom i magnetnom polju, te utjecajem električne struje na čovjekov organizam – interakcijom zračenja i tkiva na kojoj se temelji određena dijag nostička metoda – strukturom atoma i atomskih sistema, te osnovama primjene radioaktivnih izotopa u nuklearnoj medicini Modul 2. Klinička biohemija (25 sati) Cilj modula je upoznati studenta sa: – kliničko-biohemijskim ispitivanjem pojedinih organa – kliničko-biohemijskim ispitivanjem sekreta i ekskreta – referentnim vrijednostima biohemijskih parametara i faktorima koji na njih mogu uticati – laboratorijskim pokazateljima karakterističnim za bolesti pojedinih organa i sistema Modul 3. Imunološke laboratorijske metode (15 sati) Cilj modula je upoznati studenta sa: – osnovnim imunološko-laboratorijskim tehnikama – osnovama tumorske imunologije – molekularnim dijagnostičkim metodama u transplantacionoj imunologiji. Kroz nastavu iz predmeta Fizikalne osnove i klinički aspekti medicinske dijagnostike student će ovladati slijedećim vještinama: – Vještine koje student treba znati praktično izvesti 80 4. Metode učenja 5. Metode provjere znanja – određivanje brzine zvuka u zraku – određivanje brzine zvuka u različitim čvrstim tvarima – određivanje koeficijenta apsorpcije jonizirajućeg zračenja različitih izvora i apsorbera – mjerenje apsorpcije jonizirajućeg zračenja kod različitih izvora i apsorbera – određivanje koncentracije bakra u serumu spektrofotometrijski. – određivanje koncentracije željeza i totalnog kapaciteta vezivanja željeza (TIBC) u serumu spektrofotometrijski – Izračunavanje nezasićenog kapaciteta vezivanja željeza (UIBC). – Određivanje aktivnosti enzima (CK, AST, ALT, AP) – Analiza nivoa vitamina – Vještine koje student treba poznavati: – Metode aglutinacije (Waler Rose, C reaktivni protein – CRP, Reumatski faktor RF, anti-streptolizin O ASO) – Metoda PCR – Metoda ELISA – Određivanje koncentracije proteina u serumu kao procjene integriteta kardiomiocita (troponin, mioglobin, FABP) – Temeljne laboratorijske pretrage za procjenu funkcije jetre – Enzimološko ispitivanje koštanog tkiva: alkalna fosfataza i kisela fosfataza; hormoni koštanog tkiva. Kroz nastavu iz nastavnog predmeta Fizikalne osnove i klinički aspekti medicinske dijagnostike student će ovladati sljedećim stavovima: – usvajanje stava o potrebi racionalnog pristupa u primjeni i prezentaciji najvažnijih dijagnostičkih metoda – usvajanje značaja kritične upotrebe dijagnostičkih metoda – ovladavanje principima izvođenja različitih biohemijskih analiza – ovladavanje dijagnostičkom paletom kliničko biohemijskih pretraga za procjenu bolesti pojedinih organa i sistema – ovladavanje principima izvođenja različitih imunoloških laboratorijskih metoda Nastava se izvodi u obliku predavanja, vježbi i seminara: modul 1 ukupno 20 sati (Katedra za biofiziku) – predavanja 12 sati, vježbi 4 sata, seminari 4 sata modul 2 ukupno 25 sati (Katedra za biohemiju)- predavanja 12 sati, vježbi 9 sati, seminara 4 sata modul 3 ukupno 15 sati (Katedra za fiziologiju, Katedra za internu medicinu) - predavanja 10 sati, vježbi 5 sati Ispit je pismeni (MCQ test i esej) i praktični nakon svakog odslušanog modula. Ukupan broj bodova koji se mogu osvojiti na pojedinačnom modulu iznosi: Modul 1 ukupno 33 boda Modul 2 ukupno 42 bodova Modul 3 ukupno 25 bodova Na završnom ispitu ukoliko je student položio sve module dobiveni broj bodova na pojedinačnim modulima se sabira i prevodi u konačnu ocjenu kako slijedi: 81 6. Literatura: Ocjena 5 (FX) Broj bodova ispod 50 5 (F) 6 (E) 7 (D) 8 (C) 9 (B) 10 (A) 50-54 55-64 65-74 75-84 85-94 95-100 Opis ocjene Ne zadovoljava minimalne kriterije i potrebno je znatno više rada Ne zadovoljava minimalne kriterije Zadovoljava minimalne kriterije Općenito dobar Prosječan Iznad prosjeka Izuzetan uspjeh Ukoliko student nije položio jedan od modula iste polaže na završnom ispitu. Završni ispit je formom isti kao parcijalni ispit. Obavezna 1. Vobornik S. Medicinska fizika i biofizika, Sarajevo 2007. 2. Topić E., Primorac D. i Janković S. Medicinskobiokemijska dijagnostika u kliničkoj praksi.Medicinska naklada, Zagreb 2004. 3. Andreis I, Batinić D, Čulo F, Grčević D, Marušić M, Taradi M, Višnjić D. Imunologija, Medicinska naklada, Zagreb, 2004. 7. Napomena Proširena 1. Janet F. Eary, Winfried Brenner Nuclear Medicine Therapy, London 2006. 2. Joseph Hornak, The Basic of MRI, 2007. 3. Kaplan A., Rhona J., Opheim K.E. i drugi. Clinical Chemistry. Interpretration and techniques. Williams and Willkins. 1995 4. Zilva J.F., Pannall P.R., Mayne P.D. Klinička kemija u dijagnostici i terapiji. Školska knjiga Zagreb, 1992. 5. Čepelak I., Štraus B., Dodig S. i drugi. Medicinsko-biokemijske smjernice. Medicinska naklada Zagreb, 2004. 6. Karamehić J. Dizdarević Z. i drugi. Klinička imunologija, Svjetlost, Sarajevo 2007 Termin konsultacija u dogovoru sa odgovornim nastavnicima putem e-maila: Katedra za biofiziku: seada.sakovic@mf.unsa.ba Katedra za biohemiju: duska.makivic@mf.unsa.ba Katedra za imunologiju: karamehicjasenko@hotmail.com 82 PLAN PREDMETA: FIZIKALNE OSNOVE I KLINIČKE ASPEKTI MEDICINSKE DIJAGNOSTIKE Sedmica Sedmica 1. Sedmica 2. Oblik nastave i gradiva Predavanje: Fizičke veličine, SI jedinice. Generiranje i osobine ultrazvuka 2F Predavanje: Osobitosti prostiranja ultrazvučnih valova (apsorpcija, refleksija, prelamanje); Interakcija ultrazvučnih valova sa tkivom 2F Predavanje: Primjena ultrazvuka u medicini; Doppler efekat u medicini. Color Doppler Vježbe: Određivanje brzine zvuka u zraku Određivanje brzine zvuka u različitim čvrstim tvarima Sedmica 3. Predavanje: Narav rendgenskog zračenja. Rendgenska cijev; Zakočno rendgensko zračenje; Karakteristično rendgensko zračenje; Interakcija rendgenskog zračenja sa tvarima Seminar: Teme: 1. Ultrazvučna i rendgen dijagnostika (usporedba i primjena u medicini) 2. Color Doppler 3. Valovi 4. Zvuk, diferencijalni prag osjetljivosti ljudskog uha 5. Harmonijsko osciliranje Sedmica 4. Sedmica 5. Broj sati 2F 2F 2F 2F Predavanje: Fizičke osnove radiodijagnostike; Kompjuterska tomografija (CT); Nuklearna magnetna rezonanca (NMR). Elektronska paramagnetna rezonanca (EPR) 2F Vježba: Određivanje koeficijenta apsorpcije jonizirajućeg zračenja različitih izvora i apsorbera 2F Predavanje: Doze i dozimetrija. Zaštita od jonizirajućeg zračenja; Radioaktivni izotopi u medicini; Fotobiološki procesi, radiobiologija. Laser u medicini. 2F Seminari: Teme: 1. Djelovanje jonizirajućeg zračenja na ljudski organizam, štetni efekti dijagnostičkih tehnika 2. Detektori jonizirajućeg zračenja 3. Elektromagnetni spektar 2F 83 Sedmica Oblik nastave i gradiva Broj sati 4. Fotoelektrični efekat, Comptonov efekat 5. Elastično i neelastično raspšenje 6. Gama-zračenje, gama kamera Sedmica 6. Predavanje: Pravila rada u medicinsko-biohemijskom laboratoriju: predanalitički, analitički i poslijeanalitički faktori, pretražni materijal, mjere i jedinice, tehnike, instrumenti i automatizacija, osiguranje kvalitete, metode određivanja, referentni intervali. Seminar: Opća načela probiranja; probiranje za opći zdravstveni status; predoperativno ispitivanje; organospecifični supstrati Sedmica 7. Sedmica 8. Sedmica 9. Sedmica 10. 2 KB 2 KB Predavanje: Laboratorijska dijagnostika poremećaja gastrointestinalnog trakta, funkcionalni testovi, gastroenterološko probiranje 2 KB Seminari: Biohemijske mogućnosti ispitivanja funkcije mozga i perifernog nervnog sistema; Funkcionalno ispitivanje endokrinog sistema 2 KB Predavanje: Biohemijski aspekti hematopoeze; biohemijski aspekti graviditeta; tjelesnih tečnosti: amnionska tečnost u graviditetu, pleuralni, peritonealni i perikardijalni punktat, pljuvačka, suze i sinovijalna tečnost 2 KB Vježba: Analiza hematološkog statusa (fiziološka i patološka stanja); Oligoelementi i njihov značaj u hematopoezi i patološkim stanjima: određivanje koncentracije bakra u serumu spektrofotometrijski. Određivanje koncentracije željeza i totalnog kapaciteta vezivanja željeza (TIBC) u serumu spektrofotometrijski. Izračunavanje nezasićenog kapaciteta vezivanja željeza (UIBC). 2 KB Predavanje: Analitički sklopovi za procjenu funkcije miokarda i skeletne muskulature; biohemijska dijagnostika poremećaja koštanog sistema 2 KB Vježba: Određivanje aktivnosti enzima i koncentracije proteina u serumu kao procjene integriteta kardiomiocita (CK, troponin, mioglobin, FABP) 2 KB Predavanje: Biohemijska osnova dijagnostike tumora: tumorski biljezi, analitički postupci određivanja tumorskih biljega. 2 KB Vježba: Temeljne laboratorijske pretrage za procjenu funkcije jetre 2 KB 84 Sedmica Sedmica 11. Sedmica 12. Sedmica 13. Sedmica 14. Sedmica 15. Oblik nastave i gradiva Broj sati Predavanje: Urin kao ogledalo funkcije bubrega; osmolalnost krvi i urina 2 KB Vježba: Enzimološko ispitivanje koštanog tkiva: alkalna fosfataza i kisela fosfataza; hormoni koštanog tkiva. 2 KB Vježba: Analiza nivoa vitamina 1 KB Predavanje: Građa i svojstva antitijela i efektorski mehanizmi humoralne imunosti 2 ID Vježba: Određivanje imunoglobulina metodom nefelometrije 1 ID Predavanje: Celularni imuni odgovor i efektorski mehanizmi celularne imunosti 2 ID Vježba: Protočna citometrija (flowcitometrija) u procjeni stanja celularne imunosti – metode razdvajanja i određivanje subpopulacija limfocita 1 ID Vježba: Metode aglutinacije (Waler Rose, C reaktivni protein - CRP, reumatski faktor RF, anti-streptolizin O - ASO) 1 ID Predavanje: Kliničko-laboratorijski imunološki testovi (pregled osnovnih imunoloških metoda) 2 ID Predavanje: Imunodijagnostika sistemskih autoimunih bolesti 2 ID Predavanje: Tumorska imunologija (tumorski antigeni, imunoreakcija na tumor, imunodijagnostika tumora, pravci imunoterapije) Transplantaciona imunologija (antigenska podudarnost, reakcija pomješanih limfocita, mehanizmi transplantacijske reakcije, presađivanje nelimfnih i limfnih organa) 2 ID Vježba: Obilježavanje antitijela enzimima: ELISA (Hytec 288), ELISA (ELISA Reader) Biotehnološke metode u imunologiji: Polimeraza lančana reakcija PCR Sedmica 16. Završni ispit Sedmica 17-20. Dopunska nastava i popravni ispitni rok 2 ID 85 IZBORNI PREDMETI ČETVRTOG SEMESTRA Code: BAM 045 Naslov predmeta: INTEGRATIVNI SISTEMI LJUDSKOG TIJELA Nivo: dodiplomski Godina: II Semestar IV ECTS kredita: 2.5 Status: izborni Sedmica: 15 Ukupno sati: 30 Odgovorni nastavnik: Prof. Dr Emina Nakaš-Ićindić Uslovi za pohađanje nastave: Odslušana nastava iz predmeta Fiziologija čovjeka 1 sa biofizikom 1. Ciljevi predmeta Cilj predmeta Integrativni sistemi ljudskog tijela je da: – upozna studente medicine sa osnovnim fiziološkim mehanizmima neuro-endokrine kontrole, uključenim u složeni odgovor organizma i njegovo prilagođavanje na izmjenjene uslove unutrašnje i vanjske sredine – kod studenta razvije vještine samostalnog i timskog rješavanja medicinskog problema na osnovu znanja stečenih u procesu predkliničke edukacije 2. Svrha predmeta Svrha predmeta je da studenta medicine: – osposobi da samostalno prikupi podatke i informacije i potom u grupi napravi plan aktivnosti, analizira i odabere relevantne podatke i pravilno ih upotrijebi kod rješavanja medicinskog problema – upozna sa novim metodama učenja „Učenje zasnovano na problemu“ (PBL, Problem Based Learning) i učenja na daljinu korištenjem savremenih informacijskih tehnologija. – nauči da prihvati odgovornost za rezultate svog rada 3. Ishodi učenja Studenti će usvojiti slijedeća znanja: Modul 1. Integrativni sistemi ljudskog tijela Cilj: Upoznati studenta sa – sadržajem i planom predmeta, metodama učenja i provjere znanja – osnovnim podacima o vrstama, fiziološkim ulogama i značaju integrativnih sistema ljudskog tijela u različitim stanjima organizma i uslovima njegove okoline – novim metodama učenja - učenja na daljinu (e-learning) i PBL (problem based learning – učenje bazirano na problemu) Modul 2. Stres Cilj: Upoznavanje studenta sa: – definicijom stresa, – vrstama stresora – elementima i nivoima neuro-endokrinog odgovora i – njihovim integracijama pri odgovoru na različite vrste stresa. Modul 3. Trudnoća i porođaj Cilj: Upoznavanje studenta sa – osnovnim morfološko-funkcionalnim promjenama organizma žene i – fiziološkim adaptacionim mehanizmima tokom trudnoće i porođaja. 86 Modul 4. Endokrine funkcije masnog tkiva i kontrola unosa hrane Cilj: Upoznavanje studenta sa: – endokrinim funkcijama masnog tkiva – neuro-endokrinom kontrolom unosa hrane i energetske potrošnje i osnovnim mehanizmima odgovora organizma kod narušavanja ravnoteže unosa i potrošnje (gladovanje, anoreksija i pretilost) Modul 5. Povišena i snižena temperatura okoline Cilj: Upoznati studenta sa osnovama integriranog neuro-endokrinog odgovora organizma pri djelovanju promjenjenih uslova okoline: – povišene i – snižene temperature Student će ovladati slijedećim vještinama: Vještine koje student mora usvojiti i znati praktično primjeniti: – korištenje savremenih informacionih tehnologija – samostalno prikupljanje i kritički izbor relevantnih informacija – kvalitetnu prezentaciju prikupljenih informacija – korištenje prikupljenih informacija za pravilno uočavanje i rješavanje problema – komunikacijske vještine i timski rad – korištenje rezultata individualnog rada u timskom radu – razvijanje kritičkog načina mišljenja u „pripremi za planiranje dijagnostičkih procedura i liječenje u skladu sa principima racionalne terapije“ pri rješavanju problema 4. Metode učenja 5. Metode procjene znanja Student će usvojiti slijedeće stavove: – da je za prilagođavanje organizma na promjene u vanjskoj i unutrašnjoj sredini neophodna usklađena funkcija integrativnih sistema ljudskog tijela – da je za rješavanje medicinskog problema neophodno adekvatno planiranje u prikupljanju podataka i informacija, odgovarajuća analiza i kritički odabir relevantnih podataka Nastava će se odvijati korištenjem elektronskih sadržaja, kroz predavanja, seminare i rad u grupi („Učenje zasnovano na problemu“ PBL). Metode učenja su kombinovane: 1. Učenje na daljinu, elektronsko učenje (12 sati) 2. Učenje zasnovano na problemu (PBL - Problem Based Learning) - rad sa tutorom u malim grupama (12 sati) 3. Predavanja (2 sata) i seminari (4 sata) Metode procjene znanja su: – usmene, rješavanje problema u toku rada sa tutorom na PBL sesijama i/ili završnom ispitu – ocjena interaktivnosti u elektronskoj komunikaciji Studenti su dužni da redovno prisustvuju svim oblicima nastave i OBAVEZNO pristupe svim provjerama znanja. – Provjera znanja i ocjenjivanje se vrši kontinuirano tokom nastave na osnovu aktivnosti u elektronskoj komunikaciji, usmeno u okviru PBL sesija i seminara i/ili na završnom ispitu. 87 5. Metode procjene znanja U toku PBL sesija će se ocjenjivati aktivnost studenta, kvalitet informacija koje je student prikupio tokom samostalnog rada, način prezentacije podataka, povezivanje i zaključivanje i uključivanje u timski rad. Student na svakoj PBL sesiji može dobiti maksimalno 10 bodova, ukupno 60 bodova. Na osnovu aktivnosti u elektronskoj komunikaciji student može dobiti maksimalno 30 bodova, a na seminarima maksimalno 10 bodova. ZAVRŠNI ISPIT Student koji je tokom nastave sakupio dovoljan broj bodova ne polaže završni ispit. Student koji nije sakupio dovoljan broj bodova tokom nastave polaže završni ispit usmeno rješavanjem po 1 problema iz dijela koji nije položio tokom nastave. Za svaki riješeni problem dobiva maksimalno 10 bodova. Ukupni zbir bodova koji student ostvari tokom svih uspješno završenih provjera znanja prevodi se u ocjenu po slijedećoj skali: Broj bodova 95-100 85-94 75-84 65-74 55-64 50-54 < 50 6. Literatura 7. Napomena Ocjena 10 (A) 9 (B) 8 (C) 7 (D) 6 (E) 5 (F) 5 (FX) POPRAVNI ISPIT Student polaže samo dio gradiva koji nije položio tokom nastave. Popravni ispit se provodi po istom principu kao i završni ispit. Ocjenjuje se na isti način i ocjena se računa po istoj skali. Obavezna: 1. Autorizirani nastavni materijali: Integrativni sistemi ljudskog tijela, Katedra za fiziologiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu 2. Guyton A. C., Hall J. E.: Medicinska fiziologija, Medicinska naklada, Zagreb 2007. 3. Nakaš-Ićindić E.: Integrativni sistemi ljudskog tijela, e-content, www.mf.unsa.ba, Medicinski fakultet Sarajevo, 2009, 4. Nakaš-Ićindić E. Fiziologija čovjeka klinički koncept, MOARE, Sarajevo, 2009. Proširena: 1. Silverthotn D. U.: Human physiology An Integrated approach, Pearson International Edition, 2007. Dopunska: 1. Boron W. F., Boulpaep E.L.: Medical physiology, Elsevier Saunders, 2005. Za pohađanje kursa uslov je poznavanje rada na računaru i korištenje interneta. Minimalni broj studenata za realizaciju Kursa je 10, a maksimalni 30. Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12–14 sati uz predhodnu najavu kod sekretarice Instituta ili na e-mail fiziologija@mf.unsa.ba 88 PLAN PREDMETA: INTEGRATIVNI SISTEMI LJUDSKOG TIJELA Sedmica Sadržaj predavanja, seminara i vježbi Broj sati Sedmica 1. Predavanje Uvod u fiziologiju integrativnih sistema ljudskog tijela. Cilj i zadaci predmeta. Vrste, fiziološke uloge i značaj integrativnih sistema (neuro-endokrini). Upoznavanje s novim metodama učenja: učenje na daljinu (e-learning) i „Učenje zasnovano na problemu“ (PBL, Problem Based Learning) 2 Sedmica 2. e-učenje Neuro-endokrini odgovor na stres, prezentacija problema (PBL) 2 Sedmica 3. Rad u grupi Neuro-endokrini odgovor na stres, diskusija (PBL) 2 Sedmica 4. e-učenje Trudnoća, prezentacija problema (PBL) 2 Sedmica 5. Rad u grupi Trudnoća, diskusija (PBL) 2 Sedmica 6. Seminar Porođaj 2 Sedmica 7. Seminar Endokrine funkcije masnog tkiva 2 Sedmica 8. e-učenje Kontrola unosa hrane, pretilost, prezentacija problema (PBL) Prvi parcijalni 2 Sedmica 9. Rad u grupi Kontrola unosa hrane, pretilost, diskusija (PBL) 2 Sedmica 10. e-učenje Kontrola unosa hrane, gladovanje i anoreksija, prezentacija problema (PBL) 2 Sedmica 11. Rad u grupi Kontrola unosa hrane, gladovanje i anoreksija, diskusija (PBL) 2 Sedmica 12. e-učenje Neuro-endokrini odgovor organizma na djelovanje visoke temperaure okoline, prezentacija problema (PBL) 2 Sedmica 13. Rad u grupi Neuro-endokrini odgovor organizma na djelovanje visoke temperaure okoline, diskusija (PBL) 2 89 Sedmica Sadržaj predavanja, seminara i vježbi Broj sati Sedmica 14. e-učenje Neuro-endokrini odgovor organizma na djelovanje niske temperaure okoline, prezentacija problema (PBL) 2 Sedmica 15. Rad u grupi Neuro-endokrini odgovor organizma na djelovanje niske temperaure okoline, diskusija (PBL) 2 Sedmica 16. Završni ispit Sedmica 17-20. Dopunska nastava i popravni ispitni rok 90 Code: BAM 046 Naziv predmeta: MIKROBIOLOŠKE DIJAGNOSTIČKE TEHNIKE Nivo: dodiplomski Godina: II Semestar: IV ECTS kredita: 2.5 Status: izborni Sedmica: 15 Ukupno sati: 30 Odgovorni nastavnik: Doc. Dr Sadeta Hamzić Uslov za pohađanje nastave: Odrađena nastava predmeta Medicinska mikrobiologija 1 1. Ciljevi predmeta Cilj izbornog predmeta ”MIKROBIOLOŠKE DIJAGNOSTIČKE TEHNIKE” je da student stekne dodatne spoznaje o značaju pravovremene i pravilno postavljene etiološke dijagnoze zaraznih oboljenja, primjenom adekvatnih mikrobioloških i molekularno-bioloških dijagnostičkih metoda. 2. Svrha predmeta Svrha predmeta je upoznati studenta sa osnovama pojedinih mikrobioloških i molekularno-bioloških metoda, njihovim analitičkim vrijednostima (osjetljivost, specifičnost), kao i pravovremenoj primjeni u dijagnostici i praćenju pojedinih zaraznih oboljenja, sa posebnim osvrtom na primjenu savremenih dijagnostičkih molekularno-bioloških metoda (PCR, hibridizacija). 3. Ishodi učenja Kroz nastavu iz izbornog predmeta “Mikrobiološke dijagnostičke tehnike” student će usvojiti slijedeća znanja: MODUL 1. Kontrola kvaliteta u mikrobiološkom laboratoriju- biozaštita i biosigurnost a)Uloga laboratorija u sistemu zdravstvene zaštite i obuka laboratorijskog osoblja b)Standardne operativne procedure c) Kriteriji kvaliteta u mikrobiologiji, unutrašnja kontrola d)Koncepti laboratorijske biozaštite e)Procjena mikrobiološkog rizika Cilj modula je da se student upozna sa problematikom biološkog rizika ili biorizika, kao i primjenom standardnih operativnih procedura koje su osnova za dobru laboratorijsku praksu. MODUL 2. Bolničke infekcije i uzročnici bolničkih infekcija a)Izvori i putevi prenosa bolničkih infekcija b)Posljedice bolničke infekcije c) Dezinfekcija i sterilizacija d)Organizacija kontrole bolničkih infekcija Cilj modula je upoznati studenta sa značajem bolničkih infekcija u odnosu na morbiditet, mortalitet i troškove liječenja bolesnika, kao i na njihovu podjelu, sa posebnim naglaskom na mikroorganizme, najčešće uzročnike bolničkih infekcija. MODUL 3. Osnovni laboratorijski postupci u bakteriologiji a)Student treba da upozna osnovne smjernice i transport uzoraka iz čovjekovog organizma b)Šta su primarno sterilna područja i primarno sterilni uzorci c) Šta su primarno nesterilna područja i primarno nesterilni uzorci d)Makroskopski i mikroskopski pregled bolesničkog materijala e)Kultivacija (uzgoj) bakterija u laboratorijskim uslovima f ) Serološka dijagnostika g)Molekularni dijagnostički postupci 91 Cilj modula je upoznati studenta sa odgovornošću liječnika kojem se pacijent javio kod prvog pregleda u dobijanju odgovarajućeg uzorka i njegovog brzog dostavljanja u laboratorij, kao i sa postupcima njihove daljnje obrade u mikrobiološkom laboratoriju. MODUL 4. Značaj otkrivanja i praćenja antimikrobne rezistencije Izbor odgovarajućih metoda u otkrivanju i praćenju antimikrobne osjetljivosti i rezistencije kroz primjenu određenih tehnika: difuzioni, dilucioni, E-test, kao i metoda proporcije po Cannetti-u, zavisno od vrste izolovanog uzročnika, njegove poznate rezistencije na određene skupine antibiotika, odnosno mogućih alergijskih reakcija i izbora novih antibiotika. Cilj modula je upoznati studenta sa postojećom rezistencijom pojedinih izolovanih sojeva u regionalnom okruženju, kroz interpretaciju ponuđenih antibiotskih testova. Ukazati na značaj vrijednosti pojedinih testova kroz odluku o nastavku ili promjeni započete empirijske terapije. MODUL 5. Primjena mikrobioloških dijagnostičkih tehnika u utvrđivanju etiologije bakterijskih infekcija Upoznati studenta sa mogućnostima laboratorijskih dijagnostičkih metoda u dokazivanju Staphylococcus aureus-a sa posebnim osvrtom na laboratorijske postupke za utvrđivanje meticilinske rezistencije (MRSA), Streptococcus pyogenes-a, zatim bakterijskih uzročnika zoonoza (bruceloza i Q-groznica) značajnih za Bosnu i Hercegovinu, kao i sa mogućnostima laboratorijskih metoda u mikrobiološkoj dijagnostici bakterija značajnih za reproduktivno zdravlje (Chlamydia i Listeria). Cilj modula je upoznati studenta sa mogućnostima primjene navedenih metoda u potvrđivanju etiološke dijagnoze bakterijskih oboljenja. MODUL 6. Primjena mikrobioloških dijagnostičkih tehnika u utvrđivanju etiologije parazitoza Upoznati studenta sa mogućnostima laboratorijskih dijagnostičkih metoda u dokazivanju parazitarnih infekcija primjenom: nativnog i obojenog mikroskopskog preparata, flotacionih tehnika, NIH metode, razmaza krvi i guste kapi i odgovarajućih seroloških i molekularno-bioloških metoda. Cilj modula je upoznati studenta sa mogućnostima primjene navedenih metoda u potvrđivanju etiološke dijagnoze parazitarnih oboljenja. Poseban aspekt obuhvatit će primjena savremenih dijagnostičkih metoda u identifikaciji određenih parazitarnih infekcija kod imunološki - nekompetentnih osoba. MODUL 7. Mikotoksini i njihov medicinski značaj a)Istaknuti značaj pojedinih humano-patogenih gljiva i njihovih toksina u uzrokovanju određenih patoloških stanja, kao i primjene mikrobioloških metoda u njihovoj dijagnostici; b)Potencijalno-kancerogeni učinak pojedinih vrsta mikotoksina. Cilj modula je dodatno upoznati studenta o neophodnosti kontinuiranog nadzora kvaliteta namirnica u odnosu na njihovu moguću kontaminaciju gljivama i njihovim toksinima. Posebno će se istaći značaj kumulativnog djelovanja mikotoksina na pojedine organe, odnosno njihovo potencijalno kancerogeno djelovanje. 92 MODUL 8. Primjena mikrobioloških dijagnostičkih tehnika u utvrđivanju etiologije virusnih infekcija Upoznati studenta sa mogućnostima laboratorijskih dijagnostičkih metoda u dokazivanju virusnih infekcija, sa posebnim osvrtom na mikrobiološku dijagnostiku HPV I HIV-a, kao i respiratornih virusnih infekcija. Cilj modula je upoznati studenta sa mogućnostima primjene navedenih metoda u potvrđivanju etiološke dijagnoze virusnih oboljenja. 4. Metode učenja: 5. Metode procjene znanja Kroz nastavu iz izbornog predmeta “Mikrobiološke dijagnostičke tehnike” student će ovladati slijedećim vještinama: 1. na osnovu kliničke slike i sumnje na određenu bolest odabrati odgovarajući klinički materijal za obradu adekvatnim mikrobiološkim tehnikama; 2. usvojiti metode izolacije i identifikacije mikroorganizama; 3. ovladati serološko-imunološkim dijagnostičkim testovima i adekvatno interpretirati i primjeniti dobivene rezultate; 4. usvojiti značaj praćenja izvora infekcija, načina prenošenja i suzbijanja zaraznih bolesti u regionu. Nakon odslušane nastave iz izbornog predmeta “Mikrobiološke dijagnostičke tehnike” student će usvojiti slijedeće stavove: 1. naučiti i usvojiti značaj i neophodnost mikrobiološke laboratorijske potvrde kod iskazane kliničke sumnje na određeno zarazno oboljenje, 2. o značaju praćenja antimikrobne rezistencije na pojedine antibiotike; na osnovu dobivenih rezultata testiranja primjeniti adekvatnu terapiju, 3. o značaju mikotoksina u etiologiji određenih oboljenja (kancerogeni efekat). Nastava se izvodi u vidu: – predavanja (15 sati) – vježbe (10 sati) – seminari (5 sati) Seminari: seminarski radovi u dogovoru sa predmetnim nastavnikom i asistentima, izvodit će se po metodologiji izrade projekata, a prezentirat će se u formi javne prezentacije ostalim studentima, Vježbe: izvodit će se interaktivno sa analizom problema iz svakodnevne kliničke prakse. Procjena znanja vršiti će se kontinuirano u toku semestra i kao završni ispit. Elaboracija (kontinuirana provjera znanja) uključuje: znanja i vještine na praktičnim vježbama, znanja i aktivnosti iz interaktivne seminarske nastave i parcijalne ispite. Procjena znanja u toku semestra bodovat će se prema predviđenim standardima i nosit će 55% završne ocjene. Praktične vježbe U toku semestra bit će ocjenjene naučene vještine kroz tri kolokvija. Maksimalan broj bodova po jednom kolokviju je 5 (ukupno 15). Minimalan broj bodova da bi se kolokvij smatrao položenim iznosi 3 (ukupno 9). Studentu se priznaju svi položeni kolokviji. Nepoložene kolokvije student polaže na završnom ispitu. Seminari U toku seminara student će biti ocjenjen, a na kraju semestra dat će se zaključna ocjena (broj bodova od 0-10). Minimalan broj bodova da bi se seminar smatrao položenim je 5,5. 93 Parcijalni ispiti Parcijalni ispit je pismeni, MCQ test (pitanja sa višestrukim izborom) i esej. Prvi parcijalni ispit obuhvata gradivo modula 1, 2, 3 i 4. Ukupan broj bodova koje student može ostvariti je 30. Minimalan broj bodova da bi se parcijalni ispit smatrao položenim je 16,5. Drugi parcijalni ispit obuhavata gradivo modula 5, 6, 7 i 8. Ukupan broj bodova koje student može ostvariti je 45. Minimalan broj bodova da bi se ispit smatrao položenim je 24. Završni ispit Na završnom ispitu se polažu svi dijelovi gradiva koje student nije polagao i dijelovi gradiva koje nije uspješno položio u toku kontinuirane provjere znanja. Maksimalno bodova Minimalno bodova (bodovi za prolaz) Znanja i vještine na praktičnim vježbama 15 9 Znanja i aktivnosti u interaktivnoj nastavi 10 5,5 Parcijalni ispit-test 30 16,5 Završni usmeni ili pismeni ispit 45 24 Ukupno: 100 55 Kriteriji ocjenjivanja Nakon položenih svih dijelova ispita, studentu se zaključuje konačna ocjena kako slijedi: 6. Literatura Ocjena 5 (FX) Broj bodova ispod 50 5 (F) 6 (E) 7 (D) 8 (C) 9 (B) 10 (A) 50-54 55-64 65-74 75-84 85-94 95-100 Opis ocjene Ne zadovoljava minimalne kriterije i potrebno je znatno više rada Ne zadovoljava minimalne kriterije Zadovoljava minimalne kriterije Općenito dobar Prosječan Iznad prosjeka Izuzetan uspjeh Student koji nije ostvario dovoljan broj bodova za prolaz iz prethodnih kriterija ocjenjivanja (vježbe, seminari, parcijalni ispit, završni ispit), pristupa polaganju nepoloženog, u popravnom ispitnom roku. Obavezna literatura: 1. Bešlagić E. i saradnici. Medicinska mikrobiologija. Medicinski fakultet Sarajevo, 2010. 2. Bašić F., Bešlagić E. Mikrobiologija - morfološki aspekti sa dijagnostikom, Medicinski fakultet Sarajevo, 1998. 3. Zvizdić Š. Virusologija. Medicinski fakultet Sarajevo, 2009. 4. Bešlagić E., Zvizdić Š. Praktikum–Medicinska mikrobiologija sa parazitologijom. Medicinski fakultet Sarajevo, 2005. 94 Dopunska literatura: 1. Jawetz E., Melnick Joseph L., Adelberg Edward A. Medicinska mikrobiologija. 2007 by Appleton and Lange 2. Andreis I. i saradnici. Imunologija. Šesto izdanje. Medicinska naklada. Zagreb. 2004. 7. Napomena Termina konsultacija za studente je svaki dan od 12–14h uz prethodnu najavu sekretarici Instituta ili na e- mail: muamera.memic@mf.unsa.ba 95 PLAN PREDMETA: MIKROBIOLOŠKE DIJAGNOSTIČKE TEHNIKE Oblik nastave i gradiva Broj sati Sedmica 1. Predavanja: Biozaštita i biosigurnost u mikrobiološkom laboratoriju Vježbe: Laboratorijska oprema i biološki sigurni kabineti 1 1 Sedmica 2. Predavanja: Bolničke infekcije Seminar I: Uloga mikrobiološkog laboratorija u kontroli bolničkih infekcija 1 1 Sedmica 3. Predavanja: Laboratorijska dijagnostika bakterijskih infekcija Vježbe: Uzorci za bakteriološku dijagnostiku, pregled bolesničkog materijala 1 1 Sedmica 4. Predavanja: Antimikrobna rezistencija Vježbe: Metode testiranja osjetljivosti bakterija na antimikrobne lijekove. 1 1 Sedmica 5. Predavanja: Mycobacterium tuberculosis i ATL Vježbe: Test proporcije po Cannetti-u 1 1 Sedmica 6. Predavanja: Medicinski značaj različitih vrsta Staphylococcus spp. Seminar II : MRSA Kolokvij I 1 1 Sedmica 7. Predavanja: Klasifikacija roda Streptococcus Vježbe: Mikrobiološka dijagnostika streptokokoza Parcijalni ispit 1 1 1 Sedmica 8. Predavanje: Bruceloza i Q-groznica, zoonoze značajne za BiH Vježbe: Primjena seroloških testova u dijagnostici zoonoza. 1 1 Sedmica 9. Predavanja: Chlamydia Vježbe: Laboratorijska dijagnostika hlamidialnih infekcija. 1 1 Sedmica 10. Predavanja: Listeria Vježbe: Serološka dijagnostika listerioze. 1 1 Sedmica 11. Predavanja : Medicinski značajni paraziti Vježbe: Dijagnostičke metode u parazitologiji Sedmica 12. Predavanja: Mikotoksini Seminar III: Aflatoksini-dijagnostika. 1 1 Sedmica 13. Predavanja: Dijagnostičke metode u virusologiji Vježbe: PCR-Lančana reakcija polimeraze. 1 1 Sedmica Kolokvij II 1 1 96 Sedmica Oblik nastave i gradiva Broj sati Sedmica 14. Predavanja: Laboratorijska dijagnostika virusa influence Vježbe: Embrionirana kokošija jaja. 1 1 Sedmica 15. Predavanja: Virusi i reproduktivno zdravlje Vježbe: Laboratorijska dijagnostika spolno-prenosivih bolesti uzrokovanih virusima Kolokvij III Parcijalni ispit 2 1 1 Sedmica 16. Završni ispit Sedmica 17-20. Dopunska nastava i popravni ispitni rok 97 Code: BAM 047 Naslov predmeta: FIZIOLOGIJA SPORTA Nivo: dodiplomski Godina: II Semestar: III ECTS kredita: 2.5 Status: izborni Sedmica: 15 Ukupno sati: 30 Odgovorni nastavnik: Prof. Dr Jasminko Huskić Uslovi za pohađanje nastave: Odrađena nastava predmeta Fiziologija čovjeka 1 sa biofizikom 1. Cilj predmeta Cilj predmeta Fiziologija sporta je da se student medicine upozna sa: – osnovnim fiziološkim mehanizmima uključenim u procese usklađivanja funkcije organizma sa povećanim metaboličkim potrebama i sa karakteristikama integriranog odgovora na fizičko opterećenje u zavisnosti od njegove vrste, intenzitete i trajanja – metodama funkcionalnog testiranja kardiorespiratornog sistema u procjeni funkcionalnih sposobnosti organizma (fizičkog radnog kapaciteta) – karakteristikama i specifičnostima odgovora organizma na fizičko opterećenje u izmjenjenim uslovima vanjske sredine – fiziološkim osnovama i vrstama treninga 2. Svrha predmeta Svrha predmeta Fiziologija sporta je da student medicine: – nauči da odgovor organizma na fizičko opterećenje zavisi od njegovih funkcionalnih sposobnosti, uslova u njegovoj unutrašnjoj i vanjskoj sredini te od vrste, intenziteta i trajanja fizičke aktivnosti, vježbanja i/ili sporta – shvati značaj izbora vrste, intenziteta i trajanja fizičke aktivnosti za fizičko i psihičko zdravlje čovjeka – da upozna i moguće neželjene efekte kod neadekvatne i nepravilno dozirane fizičke aktivnosti 3. Ishodi učenja Student će usvojiti znanja iz slijedećih oblasti: Modul 1. UVOD U FIZIOLOGIJU SPORTA Cilj: Upoznati studente sa: – sadržajem i programom predmeta – vrstama fizičke aktivnosti, tipovima vježbanja, – značajem izbora vrste, intenziteta i trajanja fizičke aktivnosti za fizičko i psihičko zdravlje čovjeka, ali i mogućim neželjenim efektima kod neadekvatne i nepravilno dozirane fizičke aktivnosti Modul 2. SPECIFIČNE ULOGE RAZLIČITIH VRSTA MIŠIĆA I IZVORI ENERGIJE ZA MIŠIĆNI RAD Cilj: Upoznati studente sa: – specifičnim ulogama različitih vrsta mišića i izvorima energije za mišićni rad u odgovoru organizma na fizičko opterećenje – mehanizmima uspostavljanja ravnoteže u proizvodnji i potrošnji energije Modul 3. ODGOVOR RESPIRATORNOG I KARDIO–VASKULARNOG SISTEMA Cilj: Upoznati studente sa: – osnovnim morfološko–funkcionalnim promjenama kardiovaskularnog i respiratornog sistema u ovisnosti od vrste, intenziteta i trajanja fizičkog opterećenja i 98 – karakteristikama protoka krvi kroz neka posebna područja organizma Modul 4. KARDIORESPIRATORNA KONTROLA Cilj: Upoznati studenta sa: – složenim mehanizmima usklađivanja funkcije respiratornog i kardiovaskularnog sistema u obezbjeđivanju adekvatnih uslova za provođenje fizičke aktivnosti – mehanizmima odgovornim za promjene u organizmu na početku i na kraju vježbanja i u periodu oporavka – sa osnovama funkcionalnog testiranja kardiorespiratornog sistema i osnovama analize i interpretacije dobivenih podataka. Modul 5. NEURO–ENDOKRINI ODGOVOR Cilj: Upoznati studente sa: – značajem neuro–endokrine kontrole u održavanju ravnoteže u organizmu u uslovima fizičkog opterećenja – osnovnim informacijama o zloupotrebi nedozvoljenih sredstava, dopingom u ostvarivanju boljih rezultata (vrste nedozvoljenih sredstava, načini njihovog korištenja, štetni efekti i mogući načini otkrivanja), Modul 6. FIZIČKA AKTIVNOST U PROMJENJENIM USLOVIMA VANJSKE SREDINE Cilj: Upoznati studente sa osnovama fizioloških mehanizama adaptacije organizma na fizičko opterećenje u uslovima: – boravka na većim nadmorskim visinama – povišene i snižene vanjske temperature – pod vodom (ronjenje) i u zraku (letenje) Modul 7. FIZIOLOŠKE OSNOVE, VRSTE I METODE TRENINGA Cilj: Upoznati studente sa: – osnovnim fiziološkim mehanizmima i njihovom ulogom u programiranoj fizičkoj aktivnosti (treningu) i – odnosom između vrste i metoda treninga i morfološko–funkcionalnih promjena organizma (npr. „sportsko srce“). – značajem pravilnog izbora vrste, intenziteta i trajanja treninga – mogućim neželjenim efektima kod neadekvatne i nepravilno dozirane fizičke aktivnosti U okviru praktičnih vježbi predmeta «Fiziologija sporta» student će ovladati slijedećim vještinama: Vještine koje student mora usvojiti i znati praktično izvesti 1. Osnove analize i interpretacije odabranih testova i protokola fizičkog opterećenja (ergometrija) 2. Osnove analize i interpretacije rezultata statičke i dinamičke spirometrije osoba različitog nivoa fizičke aktivnosti 3. Izračunavanje energetske potrošnje i sastavljanje optimalnog obroka hrane u odnosu na različite nivoe energetske potrošnje 4. Antropometrijska mjerenja i analiza sastava tjelesne mase osoba sa različitim nivoom i vrstom fizičke aktivnosti 99 Vještine koje student mora poznavati bez praktičnog izvođenja: 1. Funkcionalno testiranje kardiorespiratornog sistema pri akutnom fizičkom opterećenju 2. Osnove analize i interpretacije spiroergometrijskog testa osoba sa različitim nivoom i vrstom fizičke aktivnosti 4. Metode učenja 5. Metode procjene znanja Na kraju nastave iz predmeta FIZIOLOGIJA SPORTA student će usvojiti slijedeće stavove: – da redovna i pravilno dozirana fizička aktivnost, vježbanje i sport značajno poboljšavaju fizičko i psihičko zdravlje, – da fizička aktivnost koja obimom, vrstom i trajanjem nije prilagođena funkcionalnim mogućnostima organizma može imati neželjene posljedice po zdravlje Nastava se izvodi kroz: – predavanja, 12 sati – seminare, 6 sati – praktične vježbe, 12 sati Metode procjene znanja su pismene i usmene: – test po tipu višestrukog izbora (MCQ test) – kratka esej pitanja (pitanja po principu tvrdnje sa mogućnošću izbora tačno–netačno i/ili povezivanje i dopunjavanje) – procjena praktičnih znanja i vještina – usmeno Studenti su dužni da redovno prisustvuju svim oblicima nastave i OBAVEZNO pristupe provjerama znanja tokom semestra. Provjera znanja se odvija kontinuirano tokom nastave i na završnom ispitu. KONTINUIRANA PROVJERA ZNANJA Praktične vježbe: Provjera se vrši na svakoj vježbi usmeno i/ili pismeno (liste provjere, zadaci, analiza, interpretacija). Student treba prije vježbi pripremiti teoretski dio gradiva koji se odnosi na vježbe. Provjerama na praktičnim vježbama student može dobiti ukupno maksimalno 48 bodova (6 puta po 8 bodova). Da bi položio ovaj dio ispita student mora imati minimalno 26 boda. Seminari Na seminarima se ocjenjuje znanje i aktivnost studenta i student kroz ovaj oblik provjere može dobiti maksimalno 6 bodova (3 puta po 2 boda). Parcijalni ispit Parcijalni ispit se provodi u 14. nedjelji. Na parcijalnom ispitu student polaže gradivo iz Modula 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7. Ispit je pismeni Test (26 MCQ pitanja, svaki tačan odgovor 1 bod) i 10 esej pitanja (svako pitanje maksimalno 2 boda). Student na parcijalnom ispitu može osvojiti maksimalno 46 bodova, a minimalno 25. 100 5. Metode procjene znanja 6. Literatura ZAVRŠNI ISPIT Student koji je tokom nastave ostvario minimalni broj bodova za prolaznu ocjenu ne polaže završni ispit. Student koji nije ostvario dovoljan broj bodova na završnom ispitu prvo polaže praktični dio iz oblasti koju nije položio po istom principu kao i tokom nastave. Nakon toga student polaže pismeni dio ispita po istom principu kao i na parcijalnom ispitu. Ukupni zbir bodova koje student ostvari tokom svih uspješno završenih provjera znanja prevodi se u ocjenu po standardnoj skali. Popravni ispit Popravni ispit se provodi po istom principu kao i završni ispit. Student polaže samo dio gradiva koji nije položio tokom nastave i na završnom ispitu. Ocjenjuje se na isti način i ukupni zbir bodova koji student ostvari nakon svih uspješno završenih provjera znanja se prevodi u ocjenu po istoj skali. Ocjena 5 (FX) Broj bodova ispod 50 5 (F) 6 (E) 7 (D) 8 (C) 9 (B) 10 (A) 50-54 55-64 65-74 75-84 85-94 95-100 Opis ocjene Ne zadovoljava minimalne kriterije i potrebno je znatno više rada Ne zadovoljava minimalne kriterije Zadovoljava minimalne kriterije Općenito dobar Prosječan Iznad prosjeka Izuzetan uspjeh Standardna skala ocjenjivanja studenata na Univerzitetu u Sarajevu. Obavezna: 1. Autorizirani nastavni materijali: Fiziologija fizičke aktivnosti, vježbanja i sporta, Katedra za fiziologiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu 2. E. Nakaš-Ićindić i saradnici Praktikum “Laboratorijski vodič iz fiziologije čovjeka” Medicinski fakultet, Sarajevo 2006. 3. de Vries H.A., Housh TJ.: Physiology of exercise, WCB Brown and Benchmark, 1999. Proširena: 1. McArdleW. D. , Katch F. I et al. “Exercise Physiology- energy, nutrition and human performance” Lippincott Williams & Wilkins, 2001 7. Napomena Dopunska: 1. Tipton C.M.: Exercise physilogy, Oxford University Press, 2003. Minimalni broj studenata za provođenje Kursa je 10, a maksimalni 30. Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12–14 sati uz predhodnu najavu kod sekretarice Instituta ili na e–mail: fiziologija@mf.unsa.ba 101 PLAN PREDMETA: FIZIOLOGIJA SPORTA Sedmica Sadržaj predavanja, seminara i vježbi Sedmica 1. Predavanje: Uvod u fiziologiju vježbanja i sporta. Cilj, sadržaj i zadaci predmeta. Vrste fizičke aktivnosti, tipovi vježbanja. Korisni i nepoželjni efekti fizičke aktivnosti, vježbanja i sporta u odnosu na vrstu, intenzitet i trajanje Sedmica 2. Seminar: Specifične uloge različitih vrsta mišića i izvori energije za mišićni rad. Kontrola uspostavljanja ravnoteže u proizvodnji i potrošnji energije pri različitim vrstama i intenzitetima fizičke aktivnosti Broj sati 2 2 Sedmica 3. Praktične vježbe Sastav ljudskog tijela u odnosu na nivo fizičke aktivnosti (antropometrijska mjerenja, BMI, odnos struk-bokovi) Sedmica 4. Seminar: Odgovor kardio-respiratornog sistema pri fizičkom opterećenju različite vrste i intenziteta Kardiorespiratorna kontrola; promjene na početku i na kraju vježbanja i u oporavku. Osnove funkcionalnog testiranja kardio-respiratornog sistemai Sedmica 5. Praktične vježbe Sastavljanje dnevnog obroka hrane u skladu sa potrebama u odnosu na vrstu i nivo fizičke aktivnosti 2 Sedmica 6. Seminar: Karakteristike protoka krvi kroz neka posebna područja (mišići, srce, mozak) pri fizičkom opterećenju 2 Sedmica 7. Praktične vježbe: Metode funkcionalnog testiranja kardiovaskularnog sistema i njihova primjena u procjeni funkcionalnog stanja organizma 2 Sedmica 8. Predavanje: Neuro-endokrini odgovor na fizičko opterećenje. Doping. Nedozvoljena sredstva u vježbanju i sportu 2 Sedmica 9. Praktične vježbe: Ergometrija –metode provođenja i osnove nalize i interpretacije rezultata 2 Sedmica 10. Predavanje: Fiziološki mehanizmi adaptacije organizma u uslovima pod vodom (ronjenje) i u zraku (letenje) 2 2 2 102 Sedmica Sadržaj predavanja, seminara i vježbi Broj sati Sedmica 11. Praktične vježbe: Metode funkcionalnog testiranja respiratornog sistema, statička i dinamička spirometrija 2 Sedmica 12. Predavanje: Odgovor organizma na fizičko opterećenje u promjenjenim uslovima vanjske sredine: povišena i snižena temperatura; velika nadmorska visinama 2 Predavanje: Fiziološke osnove, vrste i metode treninga. Morfološko-funkcionalne promjene organizma kao posljedica programirane fizičke aktivnosti ovisno od njene vrste, trajanja i intenziteta („sportsko srce“,) 2 Sedmica 14. Parcijalni ispit 2 Sedmica 15. Praktične vježbe: Spiroergometrija, osnove analize i interpretacije rezultata spiroergometrijskog testiranja 2 Sedmica 13. Sedmica 16. ZAVRŠNI ISPIT Sedmica 17-20. Dopunska nastava i popravni ispitni rok 103 Code: BAM 048 Naslov predmeta: UNATOČ SVEMU SMO ALKALNI Nivo: dodiplomski Godina: II Semestar: IV ECTS kredita: 2,5 Status: izborni Sedmica: 15 Ukupno sati: 30 Odgovorni nastavnik: Doc. Dr Radivoj Jadrić Uslovi pohađanja nastave: Odrađena nastava predmeta Medicinska hemija sa medicinskom biohemijom 1 1. Cilj predmeta Cilj predmeta je da studenti usavrše znanje o homeostatskom mehanizmu održavanja jona hidrogena u ekstracelularnoj tečnosti, te mehanizmima poremećaja homeostaze i njihovoj regulaciji 2. Svrha predmeta Primjenom početnog znanja iz medicinske biohemije, studenti usvajaju nova znanja, a obrazlaganjem funkcioniranja mehanizama održavanja, poremećaja i regulacije acidobazne ravnoteže kod čovjeka, student povezuje znanje iz medicinske biohemije sa kliničkom praksom. 3. Ishodi učenja Kroz nastavu predmeta “Unatoč svemu smo - alkalni” student će usvojiti slijedeća znanja: – Uočiti da se u tijelu koncentracija hidrogenovih jona održava u okviru uskog raspona – Usvojiti osnovnu acidobaznu terminologiju, i uočiti povezanost acidobaznih parametara – Analizirati puferske sisteme (anorganske i organske) i usvojiti njihovo djelovanje u fiziološkim prilikama – Upoznati promjene koje se javljaju pri različitim poremećajima acidobazne ravnoteže – Razmotriti ulogu pojedinih organskih sistema u regulaciji acido-bazne ravnoteže (pluća, bubrezi, jetra) – Upoznati se sa poremećajima i regulacijama acido-baznog statusa u pojedinim patološkim stanjima (uremija, dijabetes mellitus, itd.) Kroz nastavu predmeta “Unatoč svemu smo - alkalni” student će savladati slijedeće vještine: - Vještine koje student treba znati praktično izvesti (zna kako i čini): – Mjerenje pH korištenjem instrumenata (pH-metar), test trakom ili kolorimetrijski – Ispitivanje puferskih sistema in vitro i određivanje puferskog kapaciteta – Preračunavanje pH na osnovu poznatih parametara (conc. HCO3-, pK, pCO2) – Promjene koje nastaju usljed titracije krvi i pojedinih komponenti krvi sa CO2 – Vještine koje student treba poznavati (zna kako): – Mjerenje parametara procjene pH krvi u pacijenata – Definiranje normalnog acido-baznog statusa – Razlikovanje primarne promjene acido-baznog statusa od sekundarnih promjena 4. Metode učenja Nastava se odvija u obliku (za sve studente): Seminara (22 sata) Praktične vježbe (8 sati) Prikaz slučaja – problem orjentirano učenje 104 5. Metode procjene znanja MCQ test sa 30 pitanja (odgovor na svako pitanje nosi po 1 bod) Na vježbama se vrši provjera pripremljenosti studenata za vježbe i savladane vještine Polaganje praktičnoga dijela (OSCE stanice) Završna ocjena dobija se sabiranjem ocjena iz praktičnog i teoretskog dijela (testa), a u indeks se upisuju ocjene kako slijedi: Ocjena 5 (FX) 5 (F) 6 (E) 7 (D) 8 (C) 9 (B) 10 (A) 6. Literatura 7. Napomena Broj bodova ispod 50 50–54 55–64 65–74 75–84 85–94 95–100 Opis ocjene Ne zadovoljava minimalne kriterije i potrebno je znatno više rada Ne zadovoljava minimalne kriterije Zadovoljava minimalne kriterije Općenito dobar Prosječan uspjeh Iznad prosjeka Izuzetan uspjeh Obavezna: 1. N.V. Bhagavan: Medical Biochemistry, Harcourt/Academic Press, 2002 Dopunska: 1. E. Topić, D. Primorac i S. Janković: Medicinskobiokemijska dijagnostika u kliničkoj praksi, Medicinska naklada Zagreb, 2004. 2. Joan F. Zilva, P.R. Pannall I P.D. Mayne: Klinička kemija u dijagnostici I terapiji, Školska knjiga Zagreb, 1992. Kabinet: Institut za fiziologiju i biohemiju, soba 26 i 27 Konsultacije: Svakoga radnog dana od 12-–14 sati ili na e-mail duska.makivic@mf.unsa.ba 105 PLAN PREDMETA: UNATOČ SVEMU SMO – ALKALNI Sedmica Oblik nastave i gradiva Broj sati Sedmica 1. Seminar: Porijeklo života: teorija evolucije i kreacionizam; homeostaze 2 Sedmica 2. Seminar: karboanhidraza – enzim broj 1 Vježba: dokazivanje aktivnosti karboanhidraze 1 1 Sedmica 3. Seminar: puferski sistemi krvi; hidrogenkarbonatni pufer 2 Sedmica 4. Seminar: efekti koncentracija CO2, HCO3- i H2CO3 na pH kvi 2 Sedmica 5. Vježba: Titracija puferskih sistema in vitro (organski i anorganski) 2 Sedmica 6. Seminar: Puferski sistemi krvi – organski puferi: protein kao puferi 2 Sedmica 7. Seminar: Puferski sistemi krvi – organski puferi: hemoglobin kao pufer 2 Sedmica 8. Seminar: Pluća u regulaciji ABS 2 Sedmica 9. Seminar: Eliminacija amonijaka kod različitih kičmenjaka; Bubrezi u regulaciji ABS Vježba: pH urina – određivanje korištenjem indikatorskih trakica 1 Sedmica 10. Seminar: Jetra u regulaciji ABS 2 Sedmica 11. Vježba: Mjerenje pH vrijednosti u tečnostima (kolorimetrijski, pH-metrija) 2 Sedmica 12. Seminar: parametri praćenja ABS 2 Sedmica 13. Seminar: Kompenzacija acidobaznog poremećaja 2 Sedmica 14. Seminar: Upoznavanje sa bolesnikom koji ima poremećaj ABS – prikaz slučaja 2 Sedmica 15. Vježba: Demonstriranje određivanja ABS u kliničkim uvjetima 2 Sedmica 16. Završni ispit Sedmica 17- 20. Dopunska nastava i popravni ispitni rok 1
© Copyright 2024 Paperzz