UDK 08HR ISSN 0350-3372 uz M ej PODRAVSKI ZBORNIK 2009. a ad gr pr Ko ice n iv PODRAVSKI ZBORNIK 35/2009. NAKLADNIK MUZEJ GRADA KOPRIVNICE UREDNIŠTVO Božica ANIĆ, Dubravko BILIĆ, Robert ČIMIN, Venija BOBNJARIĆ VUČKOVIĆ, Branka CUKI, Dražen ERNEČIĆ, Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ Edita JANKOVIĆ HAPAVEL, Zvonko HITREC, mr. sc. Mladen MATICA, Marija MESARIĆ, Vladimir MIHOLEK, Vesna PERŠIĆ KOVAČ, Sandra PETAK SAMARDŽIĆ, Slavica VITKOVIĆ, Dalibor VUGRINEC ej uz M UPRAVNO VIJEĆE MUZEJA GRADA KOPRIVNICE Enerika BIJAČ Nada MATIJAŠKO Marija MESARIĆ gr UREDNIK Dražen ERNEČIĆ a ad UREDNIK ZA KNJIŽEVNOST Dubravko BILIĆ GRAFIČKI UREDNIK I LIKOVNA OPREMA Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ Ko LEKTURA Dubravko BILIĆ KOREKTURA Dražen ERNEČIĆ TISAK Baltazar, Koprivnica Naklada 1000 primjeraka Za iznesene podatke i tvrdnje odgovaraju autori UREDNIŠTVO ice NASLOVNICA Krsto HEGEDUŠIĆ, Rekvizicija, detalj, 1933., Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Zagreb n iv SLOG, PRIJELOM Dalibor VUGRINEC pr ILUSTRACIJE KNJIŽEVNIH PRILOGA Ivan GENERALIĆ, Mirko VIRIUS, Mijo KOVAČIĆ, Ivan LACKOVIĆ CROATA, Dragan GAŽI, Martin MEHKEK RIJEČ UREDNIKA uz M PODRAVSKI ZBORNIK PRILOG 35 GODINA KONTINUIRANOG RAZVOJA KULTURE PODRAVINE ej Obljetnice nas, u najširem smislu riječi, upućuju i svraćaju pozornost na značajna društvena zbivanja kao i događaje u svim poljima ljudskog stvaranja, a u našem slučaju na značajnu akciju više generacija u njegovanju podravskog identiteta širokih kulturoloških dimenzija – na podravsku ediciju Podravski zbornik.* Uz navedenu 35. obljetnicu Podravskog zbornika ovaj broj posvećen je i bogatoj niski pojedinaca koji su svojim djelovanjem trajno obilježili prepoznatljivost Podravine na znanstvenoj, kulturnoj i književnoj karti Hrvatske, Europe i Svijeta – 35. obljetnici suradnje dr. sc. Mire Kolar Dimitrijević s Podravskim zbornikom, 70. obljetnici života književnika Paje Kanižaja te 80. obljetnici Udruženja umjetnika „Zemlja“, 15. obljetnice rada Restauratorskog centra u Ludbregu te 5. obljetnice smrti klasika hrvatske naivne umjetnosti Ivana Lackovića Croate i Josipa Generalića. U ovom jubilarnom godištu surađuje ukupno 35 autora s naslovima podijeljenim u tematske cjeline – Suvremene teme, Zaštita spomenika kulture, Hrvatska naivna umjetnost / Hlebinska slikarska škola, Povijest umjetnosti, Povijest & kulturna povijest, Etnografija, etnologija & kulturna antropologija, Muzeografija, Arheologija, Prirodoslovlje, Knjižničarstvo te Književnost. S obzirom da i ovo godište zbornika pokriva područje ludbreške, koprivničke, đurđevačke i pitomačke Podravine kroz brojne navedene segmente, baš kako stoji u sadržaju svih do sada objavljenih godišta, u uredništvu smo uvjerenja da će svaki čitatelj pronaći zanimljiv naslov i za sebe. Ugodno vam čitanje. Dražen Ernečić a ad gr pr Ko ice n iv * Muzej grada Koprivnice sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio je jezgra značajne i nezaobilazne kulturne i izdavačke politike u podravskim okvirima, stoga je i razumljivo da je velikom potporom ondašnje Općine Koprivnica i Podravke upravo muzej i određen za središnje mjesto pokretanja prvog broja Podravskog zbornika 1975. godine. Iz predgovora jubilarnom 30. broju Podravskog zbornika 2004. godine i razgovora s prof. Franjom Horvatićem, direktorom Muzeja grada Koprivnice i prvim odgovornim urednikom Podravskog zbornika. Podravski zbornik 2009. 3 ej uz M gr Studentska iskaznica Davora Pavune, Zagreb, srpanj 1974. godine. a ad pr Ko 4 ice n iv Davor Pavuna kao student i njegov prvi auto, MINI MORIS, Zagreb,1975. godine. Podravski zbornik 2009. Dr. sc. Ana Smontara, znanstvena savjetnica, Institut za fiziku, Zagreb Davor Pavuna rođen je 1952. godine u Koprivnici. Osnovnu školu polazio je u Đurđevcu i Osijeku, gimnaziju u Zagrebu, a studij fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je radom na istraživanju magneto-transportnih svojstava u mekim amorfnim feromagnetima (Zagreb, 1977.); doktorirao je na elektronskim svojstvima amorfnih metala kod profesora Sydneya Dugdalea (tada predsjedavao BRITISH Science & Eng. Research Council), a predsjednik povjerenstva je bio Profesor Jan Evetts sa Sveučilišta u Cambridgeu. Slijede tri godine istraživačkog rada u "Centre National de la Recherche Scientifique" (CNRS) i kao pridruženi predavač na sveučilištu Université Joseph Fourier u Grenobleu (Francuska), gdje je započeo uspješni istraživački program na kvazikristalima. Godine 1986. prelazi na “Ecole Polytechnique Fédérale de Lausanne “(EPFL), Lausanne, Švicarska, gdje je danas profesor fizike i ravnatelj Centra za nove elektronske materijale. Sudjeluje u nastavi opće fizike, osnovne i napredne kvantne fluidnosti i svojstvima neuređenih krutinama. Uz udžbenik o supravodljivosti, njegov najcitiraniji rad u znanstvenoj literaturi je o izvanrednim svojstvima smjesa srebra i porodice bakrenih oksida, tvari koje se danas koriste u naprednoj tehnologiji supravodiča. Od 1996. suradnik je na projektu podržanom od strane Swiss National Science Foundation (NSF-a) na sinhrotronu u Wisconsinu, SAD. Zajedno sa suradnicima uspio je demonstrirati izravnu fotoemisijsku spektroskopiju na filmu kuprata s povećanjem temperature supravodljivog prijelaza; ovaj novi pristup sada su prihvatile mnoge istraživačke grupe u svijetu. Njegova bibliografija obuhvaća više od 150 znanstvenih radova. Uredio je dvadesetak stručnih knjiga, održao je i više od 100 predavanja od Cambridgea i Harvarda do Sydneya i Tokya. Redovito predsjeda svjetskim kongresom nanoinžinjeringa i novih oksidnih tehnologija. Koautor je zajedno s prof. dr. sc. Michelom Cyrotom iz Grenoble (Francuska) izuzetno dobro prihvaćenog udžbenika o supravodičima “Introduction to superconductivity and high-Tc materials”. Bio je: gostujući profesor na Ecole de Physique et Chimie, ESPCI-LPS, Paris, (Francuska) i Universidad Autonoma de Barcelona, Belaterra (Španjolska); predavač Britanskog Savjeta u Indiji na: Institutima Tata i Bhaba u Bombayu; Sveučilištu Hyderabad, Indijskom znanstvenom institutu u Bangaloreu; Indijskom institutu ej uz M Davor Pavuna renomirani znanstvenik i vizionar a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 5 ej uz M tehnologije i Nacionalnom fizičkom laboratoriju u New Delhiu; gost suradnik: Kraljevskog društva u Australskom nacionalnom sveučilištu u Canberri; Istraživačke organizacije Commonwealtha (CSRIO) i Sveučilišta New South Wales u Sydney; gostujući suradnik u laboratoriju Clarendon, Christchurch College u Oxfordu; te pridruženi profesor na Fizičkom odjelu Sveučilišta u Miamiu, Coral Gables. Savjetnik je nekoliko korporacija u Engleskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Japanu, SAD i Koreji. Suorganizator je 30tak međunarodnih konferencija i ljetnih škola o fizici. Među njima je već tradicionalna međunarodna konferencija “From Solid State To BioPhysics” koja se održava svake dvije godine u Hrvatskoj u čiju organizaciju i rad je uključena i istaknuta koprivnička fizičarka Ana Smontara. Vanjski je suradnik Instituta za fiziku u Zagrebu, član Upravnog vijeća Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske, gost profesor na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta “Josip Juraj Strossmayer” u Osijeku te podupirajući član Udruge maturanata koprivničke Gimnazije od samog njenog osnivanja. Cijeli svoj život Davor Pavuna zanimao se za Koprivnicu. Informacije je dobivao od roditelja i prijatelja, a kasnije dolaskom u Lausanne, tijekom 20-godišnje znanstvene suradnje s koprivničkom fizičarkom Anom Smontarom u okviru projekta Thermal-transport and magnetic properties of highly frustrated magnets (projekt Švicarsko-Hrvatske znanstvene suradnje SNF/SCOPES, voditelja: dr. sc. Ana Smontara, Instititut za fiziku, Zagreb i prof. dr. sc. László Forró (Institut de la Physique de la Matiere Complexe, EPFL, Lausanne)). Tako se upoznao s relevantnim stremljenjima grada Koprivnice, podržavao sve aktivnosti na promicanju obrazovanja, a posebice mogućnosti pokretanja visokog obrazovanja u Koprivnici, te nedavno i održavanjem tribine u Koprivnici na temu Hrvatska i svijet: Bolja civilizacija u trećem mileniju. Odnedavno je i član tima američkog ministra energetike prof. dr. sc. Stevena Chua (dobitnika Nobelove nagrade iz fizike) temeljem područja interesa Davora Pavune koje je i mnogo šire od fizike. Stoga smo i zamolili majku, gospođu Stanku Pavuna, da nas upozna s Davorovim životom od rođenja do danas, koji je bez sumnje imao presudan utjecaj na ono što Davor Pavuna danas jest - profesor fizike, renomirani znanstvenik, pionir zelene energetike i očuvanja ekosfere Zemlje. Umirovljena profesorica, Stanka Pavuna, započela je priču riječima “Kada je 15. travnja 2009. u 15 sati završena HRT-ova emisija “Nedjeljom u 2” čiji je gost bio Davor Pavuna, počeli su mi zvoniti telefon i mobitel. Javljali su mi se rođaci, prijatelji, znanci i neznanci s raznoraznim komentarima i pitanjima: je li Davor tvoj/vaš sin? Je li mu pokojni dr. Hrvoje Pavuna otac, gdje sada živi, hoće li se preseliti u Ameriku da radi kod predsjednika Obame, koje mu je područje fizike prioritetno, može li pomoći Hrvatskoj u ovoj krizi?” Stoga je gospođa Pavuna u našem razgovoru prvo komentirala upravo ta pitanja ističući da joj je bilo drago a ad gr pr Ko ice n iv 6 Podravski zbornik 2009. ej uz M što se Davor izjasnio kao stručnjak, Hrvat i katolik te kao svestrano obrazovani stručnjak. Davor već 23 godine živi u Lausannei i majka se rjeđe susreće s njim, osim ljeti u Rovinju gdje imaju jednu garsonijeru kupljenu prije četerdeset išest godina, te je bila iznenađena kada su joj mnogi nepoznati stanovnici Rovinja čestitali na sinu kojeg poznaju kao jednostavnog i srdačnog žitelja tog gradića. Gledatelje emisije, ali i nas, zanimalo je kako je Davor odgajan i kako je stekao tako opširno, svestrano obrazovanje. “Zasigurno sam genetski predodređena za odgajateljicu jer mi je majka bila učiteljica, a tata profesor pa sam neposredne savjete dobivala u roditeljskoj kući. Kasnije kao profesorica na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu upotpunila sam svoje pedagoško znanje i prihvatljive metode primjenjivala u odgoju svojih sinova; Davora i Damira. Majka mi je uvijek govorila da je osnovno pravilo u odgoju ljubav i roditeljski primjer. Izobrazbu će djeci dati škola, fakultet, ali ljudske osobine, poštenje i svjetonazor stiču se u obitelji i zato je presudno obiteljsko ozračje i bavljenje djecom. Psiholog J. Paul napisao je: Dajte mi dijete do 7 godina i vratit ću vam čovjeka. Tako su govorili i rimski i grčki filozofi, smatrajući da odgajanje ne treba odgađati i očekivati samo odgojnu ulogu škole, nego je oblikovanje osnovnih ljudskih osobina uloga obitelji. Nisu tu potrebna velika teorijsko-pedagoška znanja, jer znamo da su i znamenite ljude odgajale priproste žene kojima su vjerski kodeksi bili jedini putokaz u odgoju djece. Učile su ih vječnim pravilima moralnog ponašanja, odnosa prema ljudima, redu i radu, stvarajući radne navike i poštujući starije, slabije i nemoćne. Nažalost, danas su majke i očevi zaposleniji i ne mogu se dovoljno posvetiti djeci pa taj nedostatak nadomještaju darivanjem ili pogrešnim postupcima pa nam se čini da su djeca danas razmaženija, prepuste se računalnim igricama i površnim hobijima kratkotrajnog daha. Tome pridonosi i televizija i razne društvene zamke pa i naša djeca prihvaćaju američki način zabave. Sve je više dječjih natjecanja u plesu i pjevanju, pojavljuju se djeca-manekenke, a zapostavljaju se duhovne vrijednosti i pozitivni primjeri. Rijetko na stranicama tiskovina ili TV-emisija nastupaju pobjednici na Lidranu, matematičkim, kemijskim ili fizičkim natjecanjima i samo ponekad ih vidimo na natjecanjima u znanju stranih jezika, pretežito engleskog. Ta površnost u prezentiranju pomodnih ali privlačnih uzora dovode do iskrivljavanja dječjih karaktera; djeca sve više zahtijevaju materijalne izdatke, često nedostupne roditeljima, postaju tvrdoglava, samoljubiva, drska, razmažena i često su u sukobu s roditeljima koji popuštaju njihovim željama.” Ovaj kraći izlet gospođe Pavune u odgojnu svagdašnjicu bio je samo uvod u probleme na koje su suprug Hrvoje i ona nailazili odgajajući sinove Davora i Damira. Istaknula je i da je lakše odgajati dvoje ili više djece jer i djeca utječu na postupke svoje braće ili sestara, pa čak i “tužakanja” pomažu u uočavanju negativnosti. “Drugi bitan čimbenik u odgoju, o čemu se danas sve više zna i piše: genetsko je naslijeđe. Davor je imao dobre genetske predispozicije, jer mu a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 7 ej uz M Davor Pavuna kao mladi znanstvenik s hrvatskim nobelovcem Vladimirom Prelogom i Žarkom Dolinarom. a ad gr pr Ko 8 ice n iv Prof. dr. sc. Davor Pavuna na audijenciji kod Pape Ivana Pavla II. Podravski zbornik 2009. ej uz M Prof. dr. sc. Davor Pavuna u svojem laboratoriju u Lausanni. a ad gr Prof. dr. sc. Davor Pavuna (jedan od inicijatora pokretanja Kongresa) drži predavanje na Prvom kongresu hrvatskih znanstvenika iz domovine i inozemstva, Zagreb i Vukovar 2004. godine. pr Ko je djed Antun Matasović, bio profesor (komercijalist i katolički književnik) koji je govorio pet jezika i pisao romane iz slavonskog života. Ujaci Davorovi Danko i Miroslav bili su skloni prirodnim i tehničkim znanostima i u takvom okruženju je odrastao Davor. Neposredne znanstvene gene Davor je naslijedio od oca Hrvoja, poznatog veterinarskog stručnjaka koji se bavio genetikom goveda i presađivao genetska svojstva simnetalskih krava umjetnim osjemenjivanjem na naše hrvatsko govedo te je tijekom petnaestogodišnjeg presađivanja uspio ostvariti rezultate svoga rada, ali ga je na žalost smrt zaustavila u 63.-oj godini života”. Nakon ovih predispozicijskih razmiš1janja gospođe Pavuna, osvijetljen je konkretan Davorov život od rođenja u Koprivnici do današnjih znanstvenih uspjeha. Prije Davorovog rođenja obitelj Pavuna živjela je od 1949. u Crnoj Gori (Titograd, Kotor) kuda je dr. Hrvoje Pavuna poslan nakon Bleiburga, i završenog Veterinarskog fakulteta "po službenoj dužnosti" .”Mada su nas dobro primili u Kotoru, nismo željeli da nam se prvorođenac rodi u Crnoj Gori. Uslijedio je poziv Hrvoju od Veterinarskog fakulteta u Zagrebu ali zbog stambenih razloga on je prihvatio vođenje Veterinarske stanice u Đurđevcu, a ja mjesto profesorice hrvatskog i ruskog jezika u osnovnoj školi. U sedmom mjesecu trudnoće, u veljači 1952. krenula sam vlakom preko snježne Bosne i na Ivan planini zapali smo u snježnu mećavu. Tako je još nerođeni Davor doživio prvu putnu avanturu i putovanje u nepoznato, a takav stil života, iako avionima, obilježit će njegova putovanja diljem svijeta. U Đurđevcu smo dobili stan u najam, a Hrvoje je kočijom obilazio teren. Kada ice n iv Podravski zbornik 2009. 9 uz M ej Prof. dr. sc. Davor Pavuna na Drugom kongresu hrvatskih znanstvenika iz domovine i inozemstva u Splitu 2007. godine. a ad gr se 12. travnja 1952. vraćao kući, konj se nešto uznemirio i kočija se prevrnula Hrvoju na nogu. S bolnom, slomljenom nogom prevezen je policijskim autom u bolnicu u Koprivnicu, gdje su mu pružili medicinsku pomoć. Kada sam ga posjetila u bolnici 14. travnja na našu treću godišnjicu braka, liječnik me pregledao i zadržao i drugi dan u 14. sati 15. travnja 1952. Davor je ugledao svjetlo dana te je upisan u Koprivničku knjigu rođenih. Kasnije se često raspitivao o Koprivnici, a1i smo se 1955. preselili u Osijek, zatim u Zagreb i tako je o Koprivnici čitao i saznavao samo posredno. Ja sam mu izrezivala članke o Koprivnici koje sam mu donosila tijekom naših susreta. Bilo mu je drago što se Podravka sa svojom Vegetom proslavila kao vrhunski hrvatski proizvod pa je želio doznati više o životu profesorice Zlate Bartl. Nedavno sam mu donijela opsežan životopis zaslužne izumiteljice iz pera profesora Josipa Nakića Alfirevića objavljenog u Časopisu za multidisciplinarna istraživanja “Podravina”. O napretku Koprivnice kao gradu po mjeri čovjeka i životu njegovih žitelja rado je slušao od Slavice i Franje Abramovića s kojima se ljetom družio u Rovinju. Kada sam 2008. posjetila koprivnički dom umirovljenika, gdje sam predstavila svoju knjigu “Vjerovali li ne” i divila se “Mariškama” poznatim po športskim uspjesima vedrih i neuništivih umirovljenica, gospodin Abramović pokazao mi je znamenitosti kojima se Koprivnica može ponositi, jer se ostvaruju mnoga poboljšanja za život građana. O tome se i Davor uvjerio kada je ove godine posjetio svoj rodni grad. Osnovnu školu Davor je završio u Osijeku i bio učenik vrsne učiteljice, Zlate Zafred koja je odgojila i mnoge današnje stručnjake kao: kirurga dr. Miroslava Bešlina-Bekavca, glazbenika Maria Mihaljevića, komercijaliste Hrvoja i Darka Bucalića i druge. Na poziv direktora Veterinarskog zavoda Kalinovica, Hrvoje je prešao u Zagreb i pretežito radio u Središnjem zavodu za selekciju goveda u Križevcima, a ja sam dobila mjesto profesorice ruskog jezika na XII gimnaziji. pr Ko ice n iv 10 Podravski zbornik 2009. ej uz M Prof dr. sc. Davor Pavuna drži predavanje o supravodljivosti na Prirodoslovno – matematičkom fakultetu u Zagrebu. a ad gr Davor je pohađao V. gimnaziju koja je imala odličan nastavnički kadar te je stekao vrlo dobru opću izobrazbu, posebice u prirodnim znanostima: matematiku je predavala profesorica Marija Kovačević, hrvatski jezik profesorica Ana Luburić, a fiziku profesorica Anđelka Ricov koja je Davora oduševila fizikom pa je izradio maturalnu radnju na temu fuzija i fisija atoma. Osim redovne nastave privatno je učio njemački, a kao drugi strani jezik francuski. Davor je svirao gitaru, te je preko ljeta svirao i u disku Pitve pokraj Jelse. Zaradio je tako poprilično novaca i zajednički s bratom Damirom kupio svoj prvi auto Mini Moris. U dogovoru s roditeljima Davor se upisao na Prirodoslovno-matematički fakultet, gdje u početku i nije baš sve išlo glatko. Kada je pao na ispitu iz kvantne mehanike, koju je “guslao” nekoliko mjeseci, htio je odustati, ali tata nije dopustio pa je nakon šest mjeseci Davor položio kvantnu. Imao je veliku potporu svojih profesora Borana Leontića, Slavena Barišića i posebice Emila Babića i pokazalo se da je izabrao pravi studij koji je u roku završio i počeo predavati fiziku u Ugostiteljskoj školi u Zagrebu, što mu je bilo dobro “prizemljenje”. Volio je rad s učenicima, ali je želio usavršiti svoje znanje i doktorirati. Kako u to vrijeme nije bilo stipendija, morali smo platiti boravak u inozemstvu pa sam ja prihvatila mjesto predavača ruskog jezika u njemačkom gradu Mannheimu. Dobivene marke pretvorili smo u funte i omogućili Davoru da usavrši fiziku na engleskom jeziku. Imao je sreću da ga je prihvatio prof. dr. Dugdale, koji je bio predsjednik BRITISH Science & Eng. Research Councila. Budući da je Davor govorio njemački i služio se francuskim, prof. Dugdale slao ga je na konferencije u Njemačkoj, Francuskoj, Indiji i dr. Tako je Davor upoznao mnoge fizičare, razne zemlje, običaje i religije i formirao svoj pozitivni svjetonazor. Doktorirao je prije tridesete kako je obećao tati, koji nas je nedugo zatim zauvijek napustio. Tatina smrt 1984. teško ga je pogodila, ali ga je umirilo poznanstvo s mladom francuskinjom, Sylvie Jolivet, s kojom pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 11 uz M ej Predsjednik Republike Hrvatske, Stjepan Mesić 2006. godine je prof. dr. sc. Pavunu odlikovao Redom Danice hrvatske s likom Nikole Tesle, za osobite zasluge u izumiteljstvu. gr a ad se oženio 1985. u Grenoblu, gdje je radio u "Centre National de la Recherche Scientifique". S profesorom Michaelom Cyrotom napisao je knjigu o supravodljivosti, ali nije ostao u Grenoblu jer su mu Francuzi davali samo jednogodišnju vizu. Mladi bračni par prešao je u Lausanne (Švicarska) i tamo Davor predaje već 23 godine na glasovitom Politehnikumu, Ecole Polytechnique Fédérale de Lausanne. U Lausannei rođena su mu djeca: Marko (21) i Ana (17), a supruga Sylvie bavi se slikarstvom.” Davor Pavuna, pak osobno, uvijek ističe kako je važno tražiti, rasti i sazrijevati i na duhovnom planu, svladati svoje traume, steći stvarni mir i ostvarivati ljubav, tj. onaj najelementarniji odnos bez kojega nijedan čovjek ne bi mogao preživjeti. Dragocjeno je njegovo svjedočenje o otkriću Isusa Krista i kršćanstva, i to otkriću nakon dugoga iskrenog i poštenog traganja i otkriću koje ne ostaje ni na razini neke tradicije niti deklarativnosti već preobražava sav život i prožima sve odnose i prema ljudima i prema svijetu oko sebe. Davor Pavuna je uspio svoje znanstvene spoznaje pomiriti sa svojim svjetonazorom. Otišavši u inozemstvo osobno se oslobodio mentaliteta koji u ljudima ostavlja jednopartijski sistem, a kojega je i on bio dio. Smatra da je nužno da svaki čovjek bude autentičan, originalan, ono što on jest, i da se trudi biti najbolji u svome pozivu, zvanju ili zanimanju. Samo autentični ljudi sposobni su ostati čvrsto na zemlji, prihvaćati sebe i stvarnost kakva jest. U Hrvatsku rado i često svraća jer smatra da hrvatski narod ima potencijala, ima iznimno sposobnih i vrijednih ljudi koji su sposobni pomoći ostvarenje preobrazbe hrvatskoga gospodarstva i hrvatske znanosti i izgraditi perspektivnu i respektabilnu Hrvatsku. Zauzima se za veliki projekt “zeleni planet” i u tom pr Ko ice n iv 12 Podravski zbornik 2009. uz M ej Prof. dr. sc. Davor Pavuna (kleči na slici), na međunarodnoj konferenciji “Frontiers in complex metallic alloys” održanoj 2008. godine na Institutu za fiziku, prigodom 80tog rođendana Borana Leontića (profesora emeritusa Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu) a u organizaciji koprivničke fizičarke dr. sc. Ane Smontara (stoji na slici desno iza Davora Pavune). a ad gr pr Ko n iv ice Prof. dr. sc. Davor Pavuna s obitelji u njegovom domu u Lausanni. Lijevo od njega na slici su kćerka Ana, sin Marko i supruga Sylvie. Podravski zbornik 2009. 13 ej uz M kontekstu je poznatiji u svijetu nego Hrvatskoj. Smatra da ono što je lažno, nema opstanka ni budućnosti, te ističe da je nužno u sve pore hrvatskoga društva vratiti etička načela i po njima postupati, jer samo na zdravom temelju i s autentičnim ljudima hrvatski narod može ne samo opstati nego i prosperirati i biti respektiran od čitavoga svijeta. U tom kontekstu, tijekom 2009. Davor Pavuna je na poziv hrvatskih znanstvenika i gospodarstvenika posjetio mnoga mjesta diljem Hrvatske, među kojima i svoj rodni grad Koprivnicu, te održao predavanja na temu Hrvatska i svijet: Bolja civilizacija u trećem mileniju. Nadamo se da će Davor Pavuna puno učiniti za buduće studente fizike, nove energente kao i za rodni grad Koprivnicu. SUMMARY Dr. sc. Ana Smontara, scientific adviser The Institute of Physics, Zagreb gr DAVOR PAVUNA - A RENOWNED SCIENTIST AND VISIONARY a ad Davor Pavuna was born in Koprivnica. He finished primary school in Osijek and graduated from V Secondary School in Zagreb in 1970. He majored and graduated experimental physics at the Faculty of Science in Zagreb in 1977. He got his DSc at Cambridbe in 1982 in science – specializing in condensed matter physics. French Centre National de la Recherche Scientifique (CNRS) in Grenoble is the place where he spent three years. He did some research in Australia and the USA. Since 1986, he has Ko been teaching condensed matter chemistry and micro and optoelectronics at the Ecole Polytechnique Federale de Lausanne (EPFL) in Switzerland as a professor of physics. He has published more than 150 scientific papers and a textbook on superconductivity in English. He has given about a hundred of lectures at renowned world universities. He regularly chairs the World Congress on nanoengineering pr and new oxyde technologies in the U.S. Several countries have been using his advisory services. Mr Pavuna is one of the initiators of the First Croatian Congress of Scientists held in Vukovar in 2005. On the occasion of the celebration of the 150th Nikola Tesla’s birth anniversary, he received the Danica n iv Hrvatska order with the image of Nikola Tesla for special merits in the area of inventions, for 2006. Earlier in 2009, the American Secretary of Energy, Mr Steven Chu, appointed Mr Pavuna a reviewer of the project in the field of energetics. He speaks five languages. In his free time, he plays in the jazz band 4eEtage. ice POVEZNICE: http://search.epfl.ch/process?lang=en&searchdomain=directory&query=Pavuna; http://www.azvo. hr/Default.aspx?art=519&sec=253; http://cma2008.ifs.hr/; http://www.mzos.hr/pkhz/;http://public. mzos.hr/kongres-znanstvenika 14 Podravski zbornik 2009. Dalibor VUGRINEC Muzej grada Koprivnice INFORMATIZACIJA MUZEJA GRADA KOPRIVNICE ej uz M Vrijeme brzih i nepredvidivih promjena u svijetu informatike, konstantni pritisak klijenata s jedne, konkurencije s druge strane, povećanje kompleksnosti poslovanja samo su neki od čimbenika koji tjeraju i hrvatske muzeje da neprestano uče koristiti nove mehanizme koji im pomažu što brže i kvalitetnije prezentirati svoju djelatnost. Informatizacija muzejskog posla ima svrhu olakšati posao kustosima koji pomoću modernih tehnologija mogu prezentirati svoj posao u digitalnom obliku. Da bismo to mogli najprije treba odraditi puno radnji u kojima veliko mjesto zauzima upotreba informacijskih tehnologija. Trend koji je izuzetno popularan zadnjih nekoliko godina kupovina je gotovih “plug & play” programskih rješenja za podršku poslovanju kojima je tržište preplavljeno. Takva rješenja prikladna su za jednostavne sustave s jednostavnim poslovnim procesima i procedurama rada no danas su takvi sustavi rijetki. Tržište sve više zahtijeva rješenja prilagođena specifičnim poslovnim procesima i poslovnim pravilima, visoko fleksibilna i spremna na trenutne odgovore na promjene u poslovnoj okolini i/ili zakonskoj regulativi. Mnogi shvaćaju informatizaciju muzeja kao kupovinu programskog rješenja od dobavljača, koji će isto doći instalirati i educirati korisnike, ali time ne završava informatizacija. Korisnici korištenjem tog programskog rješenja uočavaju eventualne nedostatke koji se u hodu otklanjaju. U početku se javlja nekoliko prepreka koje ne smijemo nikako zanemariti: • Otpor korisnika novim tehnologijama • Nezadovoljstvo novim programskim rješenjem • Korisnik je naviknut na stari način obrade podataka • Nedovoljno predznanje koje je preduvjet za nova programska rješenja a ad gr pr Ko n iv ice Informatizaciju je teško definirati u jednoj rečenici. Možemo reći da je informatizacija poduzeća podrazumijeva izgradnju integralnog informacijskog sustava, čija osnovna zadaća je : • Prikupljanje informacija • Dostupnost informacija • Unos informacija • Obrada informacija Podravski zbornik 2009. 15 INFORMATIZACIJA Točno automatizacija (“ja kliknem i sve se samo odradi” jednokratna isporuka od dobavljača Instalacija programa i obuka za rad uz M proizvod Netočno Podrška uređenom poslovnom sustavu Dugoročna kontinuirana suradnja s odabranim IT partnerom Sveobuhvatna specifično prilagođena usluga Složeni projekt / niz projekata modeliranja, implementacija i unaprjeđivanja Ilustracija pretpostavki informatizacije ej a ad gr S obzirom na broj ljudi u projektu, veliki broj informacija koje kolaju, zadataka koje je potrebno napraviti, zahtjeva koje je potrebno uskladiti, dogovora koje je potrebno postići, problema koje je potrebno riješiti, postojanje osobe koja će sve navedeno držati na okupu, usklađivati i kontrolirati je neizbježna – to je funkcija i glavna odgovornost voditelja projekta. Što se tiče muzeja ovakav zahvat je dosta kompliciran zbog same specifičnosti posla i same okoline u kojoj se on odvija. Kod same implementacije IT-a1 nailazimo na mnoge prepreke. Muzeji se nalaze u starim zgradama od velikog kulturnog značenja gdje nije moguće izvršavati mnoge zahvate (bušenje zidova, implementacija mrežnog hardvera itd.) Prije pojedinih zahvata potrebno je izvršiti puno više analiza nego što je slučaj kod drugih organizacija. Ko Provođenje informatizacije u muzeju pr U muzeju se javlja problem manjka ljudi koji bi mogli direktno biti uključeni u projekt informatizacije, najčešće je to jedna osoba, muzejski informatičar. Osoba koja vodi projekt informatizacije mora poznavati zahtjeve korisnika, pravila muzejske struke te mogućnosti implementacije sustava. Stoga je potrebno kontinuirano provoditi: n iv ice • aktivno sudjelovati u procesima planiranja na razini ustanove • snimanje i analizu računalno-komunikacijskih i informacijskih potreba u ustanovi • planiranje proširenja i održavanja računalno-komunikacijske infrastrukture u tehničkom i financijskom smislu 1 Informacijskih tehnologija 16 Podravski zbornik 2009. ej uz M a ad gr Toshiba Satellite 320 CDS je to prvo prijenosno računalo za Ured gradonačelnika Koprivnice iz 1998. godine i ujedno donacija Grada Muzeju grada Koprivnice 2006. godine. To je računalo i prva muzejska akvizicija Zbirke informatičke opreme. Ko pr • izrada koncepcije i dugoročno planiranje temeljnih osobina računalnokomunikacijske i informacijske infrastrukture, kao što su sigurnost, kompatibilnost, otvorenost, nadogradivost, dostupnost, stabilnost i sl. • praćenje aktualnih trendova u struci, općeprihvaćenih standarda, kao i stanja na međunarodnom i domaćem tržištu računalno-komunikacijske i informacijske opreme i usluga • planiranje i implementacija novih informacijskih tehnologija u ustanovi2 n iv ice Tim za provođenje informatizacije u muzeju ne čine stručnjaci s područja informacijskih znanosti već se on stvara u hodu od zaposlenika muzeja, kustosa i sl. Zbog same specifičnosti posla nije moguće unajmiti konzultantsku tvrtku koja bi taj posao obavila sama i za određenu sumu novca. Muzealci taj posao odrađuju tako da se konzultiraju stručnjaci u ustanovama koje su taj posao odradile pa se implementiraju njihova rješenja koja su prilagođena našoj ustanovi. 2 Poslovi potpore informacijskoj infrastrukturi u ustanovama znanosti i visoke naobrazbe, Ministarstvo znanosti I tehnologije RH, Uprava za informatiku, Zagreb, 2000. Podravski zbornik 2009. 17 ej uz M Muzej grada Koprivnice koristi programsko rješenje M++ koje je prihvaćeno u većini hrvatskih muzeja. M++ je cjelovito muzejsko informacijsko-dokumentacijsko rješenje koje omogućuje jednostavnu i pouzdanu računalnu obradu muzejske dokumentacije te njeno ispisivanje i sigurnu pohranu, integrirana obrada primarne, sekundarne i tercijarne muzejske dokumentacije omogućuje djelotvorno povezivanje tekstualne i slikovne građe u svrhu istraživanja, zaštite i muzejske komunikacije, sofisticirani načini pretraživanja pružaju fleksibilan pristup bazi podataka i potpun nadzor nad njenim sadržajem3. Da bi Muzej mogao implementirati M++ bilo je potrebno napraviti promjene na postojećem sustavu koji je bio iz devedesetih godina 20. stoljeća. “Stara računala” su nadograđena novim hardverom ili ona na kojima to nije bilo moguće su u potpunosti promijenjena. Nabavljeno je 7 novih računala koja su opremljena dvojezgrenim procesorima nove generacije, te 20`` wide monitorima koji omogućuju ugodniji rad korisnicima. Računala su umrežena, te se sa svakog računala u sustavu može pristupati ostalim računalima. Takva struktura omogućuje rad na jednom projektu od strane više kustosa te pristupanje opremi koja se ne mora nužno nalaziti u neposrednoj okolini. Nedostatak je nepostojanje serverskog računala u sustavu, koji bi uvelike olakšao mrežni rad. Za sada se baza nalazi na korisničkom računalu na koje ostali korisnici pristupaju. Ovakav način rada predstavlja određenu opasnost integritetu podataka. Opasnost se svodi na najmanju moguću mjeru učestalim stvaranjem sigurnosnih kopija. Sva računala su opremljena Microsoft Windows Vista operativnim sustavima, te Microsoft Office 2007 programskim paketima. Najveća pažnja u muzeju se pridaje digitalizaciji muzejske građe kako bi ona bila dostupnija korisnicima. Digitalizacija radi zaštite izvornika ima dva osnovna oblika. Umjesto samih izvornika na korištenje se mogu davati digitalne preslike čime se izvornici čuvaju od mogućih oštećenja tijekom korištenja, prenošenja, prijevoza ili drugih postupaka. Pored toga, digitalne se preslike mogu koristiti i kao sigurnosne kopije koje u slučaju gubitka ili znatnijeg oštećenja izvornika mogu barem djelomično nadoknaditi tako nastao gubitak. U tu se svrhu, doduše, najčešće koriste mikrofilmovi, no posljednjih je godina uočljiv porast korištenja digitalizacije i u ovu svrhu. Taj je trend potpomognut razvojem tehnologije, koja pruža sve bolje mogućnosti za trajniju pohranu i zaštitu digitalnih sadržaja, padom troškova digitalizacije i čuvanja digitalnih sadržaja.4 Digitalizirani sadržaji se kasnije mogu koristiti kod izdavanja muzejskih publikacija ili pak putem interneta, web stranica. Ovaj broj Podravskog zbornika treći je u nizu koji je u cijelosti grafički pripremljen za tisak unutar naše ustanove. a ad gr pr Ko ice n iv 3 http://www.link2.hr/mplspls.htm 4 Nacionalni program digitalizacije arhivske, knjižnične i muzejske građe, Ministarstvo kulture RH, Zagreb, 2006. 18 Podravski zbornik 2009. ej uz M Muzej grada Koprivnice u fazi je izrade svojih web stranica, a koje danas predstavljaju najlakši put do krajnjih korisnika muzejskih usluga. Kroz primjer oblikovanja stalnog postava u novom mediju, multimedijskim interaktivnim web-stranicama, možemo pratiti zanimljiv put muzejskih predmeta te mijenjanje njihova konteksta. Taj put prijenosa, koji na različite načine posreduju stvarnost, započinje već u tradicionalnom ("trodimenzionalnom") muzeju u kojem uočavamo nekoliko virtualnih stvarnosti muzejskih predmeta: "Jedna se odnosi na svijet čuvanja i izlaganja predmeta u kojemu ih ljudi tumače na svoj način, tako da se u muzeju stvara virtualna stvarnost u odnosu na okolinu i vrijeme u kojem su predmeti izvorno živjeli. Ona na svoj način slici kazalištu predmeta, ali se još uvijek odvija u trodimenzionalnom okruženju realiteta koji nas okružuje. Druga virtualna stvarnost nastaje u sferi informacija o predmetima, čiji je materijalni svijet dokumentacije" (Maroević, 2000:13). Prenošenjem predmeta iz konteksta u kojem je živio u muzej gdje se čuva, proučava i izlaže, njegov se kontekst mijenja. Prenošenjem pak u virtualnu realnost web-stranice predmet je prisutan samo preko svog digitaliziranog odraza, a kontekst se gradi na sličan način kao u muzeju, naravno, uz primjenu novih mogućnosti koje medij donosi. a ad gr 5 Zaključak pr Ko Implementacija novih IT i novih programskih rješenja u Muzeju grada Koprivnice stvoreni su temelji za daljnji razvoj sustava s ciljem digitalizacije cjelokupne muzejske građe. Muzej grada Koprivnice radi na razvoju vlastitih web stranica. Web stranice Muzeja predstavljaju sintezu svih poslova koji su odrađeni u tijeku procesa informatizacije, a kako bismo mogli prezentirati rad muzeja u digitalnom obliku široj publici. ice n iv 5 http://dzs.ffzg.hr/text/Zlodi_Samobor_Muz.html Podravski zbornik 2009. 19 ej uz M a ad gr pr Ko Tlocrt prikazuje položaj triju prostorija “Vjenčaonice” (gore je Zapad), (arhiva Hrvatskog restauratorskog zavoda) ice n iv 20 Podravski zbornik 2009. Adela Filip Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb uz M Konzervatorsko-restauratorski radovi na zidnom osliku u Vjenčaoni u Ludbregu Sažetak ej a ad gr Konzervatorsko-restauratorski radovi na zidnim slikama u zapadnoj gospodarskoj zgradi dvorca Batthyany u Ludbregu započeli su 2000. i završili 2006. g. do kada su prostorije bile u namjeni Vjenčaonice. Radove je izvodio Hrvatski restauratorski zavod, Odjel za zidno slikarstvo i mozaik. Trima prostorijama zgrade tijekom povijesti mijenjale su se namjene, te su bile više puta pregrađivane i u nekoliko im je navrata podizan nivo poda što se odrazilo i na zidni oslik. Tekst obuhvaća podatke o stanju zidnog oslika, ikonografski opis, te pregled prijašnjih radova da bi se približila predodžba o kompleksnosti i veličini objekta, te opsežnosti konzervatorsko-restauratorskih istraživanja, radova i dokumentacije. Ko Uvod pr Kompleksu Batthyany pripadaju dvije reprezentativne gospodarske zgrade smještene pred južnim pročeljem iz XVIII. st. Zgrade su pravokutnog tlocrta na dva kata i nadsvođenim podrumima. U zapadnoj gospodarskoj zgradi, u prizemlju sjevernog dijela, nalaze se dva reda međusobno povezanih prostorija: velika dvorana (Sallateraine) u sjevernom dijelu i dvije simetrične, tlocrtno jednake prostorije (jugoistočna i jugozapadna prostorija). Jugoistočna i jugozapadna prostorija nadsvođene su koritastim svodom, a velika dvorana kupolastim tzv. “češkim” svodom podignutim u tri jarma. Prostorije su 1762.g. oslikane freskama. ice n iv Opis zidnog oslika u zapadnoj gospodarskoj zgradi Zidne slike u velikoj dvorani (Sallateraine) prikazuju iluzionističku rokoko arhitekturu. Dekoracija prostora rasčlanjena je stvarnim elementima arhitekture: pilastrima, balustradama, bazama, kapitelima, mramoriziranim stupovima i orPodravski zbornik 2009. 21 ej uz M namentiranim pojasnicama koja ih povezuje. Arhitektura je slikana u perspektivi koja se sužava prema središnjem jarmu i uvjetuje pogled cijele kompozicije od središnjeg prozora na sjevernome zidu, nekadašnjem ulazu u prostoriju. Prostor je bogat slikanom štuko dekoracijom s motivima školjaka, lepeza, “plamena” i pruga. Na južnom zidu u središnjem dijelu između dva pilastra nalazi se otvor za kamin i iznad njega oslikana zidna napa. Zidna slika prikazuje veseli lik s žičanim instrumentom u ruci, možda je dimnjačar, ili trubadur? Iznad njega je slikani grb s prikazom pelikana i lava sa sabljom1. Svod je podijeljen na tri dijela dvjema pojasnicama. U svakoj je po jedan slikani medaljon uokviren slikanim štuko dekoracijama (vazama s cvijećem, kazetama) koji prikazuje otvoren prostor, nebo s mutnim oblacima i lepršavim razgolićenim dječjim likovima. Marija Mirković2 navodi da bi zidne slike mogle biti djelo Michaela Pecka zbog srodnosti s oslikom kapele sv. Križa (1753.g.) u Ludbreškom dvorcu Batthyany. Najznačajniji fragment zidnog oslika nalazi se u središnjoj prozorskoj niši sjevernog zida. Fragment prikazuje malu kerubinsku glavicu, vrlo vješto izvedenu, bez tragova naknadnog retuša. Jugozapadna prostorija i velika dvorana spojene su vratima zapadno od kamina. Ostaci slikanog sloja u prostoriji ukazuju na slikanu štukaturu koja obrubljuje sve otvore i zidove, tipološki usklađena s velikom dvoranom. Osnovna boja je siva, kao podloga. Unutar slikanih okvira nalaze se likovi i scene koje podsjećaju na lov, od kojih su tri (od njih četiri) sačuvana. Na koritastom svodu, odmah iznad zidne profilacije, nalazi se slikana štukatura sa bajkovitim likovima i egzotičnim pticama. Jugoistočna prostorija nalazi se odmah do jugozapadne s kojom je spojena vratima, a sa sjeverne strane je spojena prolazom s velikom dvoranom. U njoj prevladava intenzivna crvenkasto-smeđa boja svoda ukrašena cvjetnom slikanom dekoracijom, školjkama i slikanim reljefima glava. Zidovi su sivkasto-zeleni sa slikanom štukaturom koja uokviruje pravokutna polja obojena istom crvenkasto-smeđom bojom. a ad gr pr Ko n iv ice 1 “U doba kada je spomenuta dvorana oslikana, u njoj je stanovao dvorski sudac. Krčelić spominje da je u to doba fiškal vlastelinstva Ludbreg bio Felix Josip Loöb, te da je njegov plemički list objavljen na Saboru Kraljevine u Zagrebu 17.XI.1955. g. člankom 4. Možda je njegov grb slikar naslikao na stijeni male dvorane. “ Marija Mirković, Freske u gospodarskoj zgradi-Sallatrain, Umjetnička topografija HR, Ludbreg, Ludbreška Podravina, Zagreb 1997., str. 236. 2 Marija Mirković, Ikonografija zidnog oslika u Vjenčaoni, Zagreb, 2001., dokumentacija HRZ-a, Odjel za zidno slikarstvo i mozaik, Zagreb. 22 Podravski zbornik 2009. Prijašnji konzervatorsko-restauratorski radovi ej uz M Godine 1961. i 1967. bili su izvedeni restauratorski radovi koje su izveli stručnjaci Saveznog instituta za zaštitu spomenika kulture iz Beograda. Izvještaj o radovima (1961.g.), koje je izveo Savezni zavod, potpisao je R. Sikimić. U njemu se navode stanja zidnih slika, predvođenje istraživalačkih radova, obujam, ali ne i tehnika izvođenja restauratorskih radova, posebice tehnike nadoknada u slikanom sloju. Restauratorski radovi obuhvaćali su čišćenje vapnenih premaza sa zidnih površina, popravak svih oštećenih mjesta te “pojačavanje ispranog i bledunjavog živopisa”3. Istražni radovi a ad gr Godine 1992. Restauratorski zavod Hrvatske izvodi preliminarne istražne radove i pregled stanja zidnih slika, što je opisano u elaboratu “Elaborat stanja i konzervatorsko-restauratorskih istraživanja s prijedlogom obnove”4. Razlog istraživanja bila je opasnost od daljnje destrukcije slikane dekoracije, uzrokovane velikom količinom kapilarne i oborinske vlage, te uporabom neprimjernih materijala i metoda sanacije, koja su dodatno aktivirale kristalizaciju soli i njeno pogubno djelovanje na zidne slike. Konzervatorska istraživanja sondiranjem kroz slojeve žbuke i boje ukazuju da su zidne slike preslikane prilikom restauratorskih zahvata '60-ih godina prošlog stoljeća. To je posebno očito na licima likova na svodu i supraportama u velikoj dvorani, koji su preslikani u tolikoj mjeri da djeluju gotovo karikaturalno. Naslikana arhitektura doživjela je brojne promjene i pojednostavljenja u boji i detaljima koja su osiromašila kvalitetu izvornika. Najveće izmjene doživjele su zidne slike na istočnom i zapadnom zidu, koje su natučene zbog boljeg prianjanja novog sloja žbuke (naknadna intervencija), tako da ne možemo sa sigurnošću znati kako su izvorno izgledali. Donje zone zidova, mjestimično i do visine od oko 2 m od razine poda također su stradale zbog prevelike količine oborinske i kapilarne vlage. Podizanje razine poda i recentna krpanja žbuke cementnim mortom pospješilo je zadržavanja vlage u tim dijelovima zida, što je pogodovalo razvoju mikroorganizama i soli koja se kristalizira na površini zida. Podrum ispod cijelog objekta je zbog vlage bio saniran trikosalom, te je također pridonio devastaciji zidnih slika usmjeravajući vlagu prema gore. Zbog korištenja otvorenog ložišta, kamina, na zidnom osliku stvorio se ma- pr Ko ice n iv 3 Rajko Sikimić, Izvještaj o konzervatorskim radovima na zidnom životopisu u prostorijama bivše gruntovnice u Ludbregu, Beograd, 1962. 4 Autori: mr. Dragan Dokić, ak. slikar, Blanda Matica, dipl. ing. arh., Silvije Novak, prof. pov. umj. Podravski zbornik 2009. 23 ej uz M gr a ad Kerubinska glavica u niši nekadašnjeg glavnog ulaza u veliku dvoranu, fotografija Vidoslava Barac 2000., (fototeka Hrvatskog restauratorskog zavoda) pr Ko sni tamni film, a nataložilo se prašine i prljavštine na svodu iznad kamina zbog povišene temperature zraka u tom dijelu dvorane. Vidljive su pukotine i trusnost bojenog sloja, brisanost pigmenta,, inkrustacije, odvojenost žbuke od zidnog nosioca, te brojne žbukane nadoknade koje nadvisuju razinu izvornog žbukanog i slikanog sloja. Nastale su kao posljedica probijanja električnih instalacija koje su '60-ih godina pri restauraciji ponovno zatvorene. U jednoj od prijašnjih intervencija, u jugozapadnoj prostoriji, zidni oslik je u prostoriji bio otučen do visine od oko 1,5 m tako da su i likovi od pojasa na niže uništeni. Veliki dio izvorne žbuke i oslika na sjeveroistočnom dijelu svoda jugozapadne prostorije je otpao što je vjerojatno posljedica prevelike količine vlage koja je padala kroz otvor dimnjaka kamina u velikoj dvorani, na spoju zidova triju soba. Velika oštećenja nastala su i prilikom pregradnji, zatvaranjem prvotnih vrata (koja su povezivala jugoistočnu prostoriju sa jugozapadnom) i otvaranju novih na istom zidu, kada je originalni žbukani i slikani sloj nepovratno stradao. ice n iv Konzervatorsko-restauratorski radovi od 2000. do 2006. g Konzervatorsko-restauratorski radovi započeli su 2000. i izvodio ih je Hrvatski restauratorski zavod, Odjel za zidno slikarstvo i mozaik, pod voditeljstvom 24 Podravski zbornik 2009. ej uz M gr a ad Pogled na istočni zid velike dvorane prije radova, zona do cca 2 m je gotovo u potpunosti stradala, fotografija Vidoslava Barac 2000., (fototeka Hrvatskog restauratorskog zavoda) Josipa Brekalo5, u suradnji6 sa Prirodoslovnim Laboratorijem HRZ-a7 i Zavodom za industrijsku ekologiju.8 Ko Građevinski radovi pr Građevinski radovi izvedeni su u razdoblju od 2001. do 2004. g. u voditeljstvu Blande Matice, Odjel za graditeljstvo i arhitekturu, HRZ, obuhvatili su vanjske zidove na kojima je uklonjena cementna žbuka i zamijenjena novom primjerenom žbukom, te je izveden drenažni sustav, a u unutrašnjosti triju prostorija je razina poda spuštena na izvornu točku, cca 100 cm u velikoj dvorani i cca 70 cm u jugoistočnoj i jugozapadnoj prostoriji. Naknadne pregrade i zazidi su uklonjeni i vraćeni u prvotno stanje, osim ulaznih vrata na sjevernom zidu velike dvorane koja su bila naknadno zatvorena i nisu ponovno otvarana zbog klimatskih uvjeta u prostoriji. Prozori, koji su u sve tri prostorije bili smanjeni, Podravski zbornik 2009. ice n iv 5 Viši konzervator-restaurator 6 Hrvoje Malinar, dipl. ing. kemije, konzervator-savjetnik 7 Domagoj Mudronja, prof. geologije, Dragica Krstić, dipl. ing kemije, 8 Dr. sc. Felicita Briški, docent 25 vraćeni su također u prvotno stanje. U trima prostorijama proveden je i novi sustav podnog grijanja, koji je alternativno rješenje za radijatore i cijevi koji su bili pričvršćeni za zid što je uvelike uvjetovalo propadanju zidnih slika u toj zoni. Postavljen je i novi kameni pod. M Konzervatorsko-restauratorski radovi ej uz Konzervatorsko-restauratorski radovi započeli su u velikoj dvorani, no zavisno od faza obuhvaćali su sve tri prostorije paralelno. Započelo je sa čišćenjem zidnog oslika od nečistoća, nataložene prašine i čađe. Dijelove žbuka, koji su se odvojili od zidnog nosioca, bilo je nužno učvrstiti jer je postojala opasnost da se potpuno odvoje.9 Kasnije su se te odvojenosti ili šupljine između slojeva tretirale metodom injiciranja industrijske smjese PLM-A, tvrtke C.T.S. Odstranjivanje vapnenih preliča i preslika je izvedeno mehanički, tvrdim i promjenjivim skalpelima, te manjim špahtlama u jugoistočnoj prostoriji. U donjim zonama koje su bile ispod razine poda, preliči su se pretvorili u inkrustaciju koja je čvrsto prianjala uz žbukani i slikani sloj. Nakon učvršćivanja žbukanog i slikanog sloja inkrustacije su pažljivo odstranjene, kao i neprimjerne nadoknade cementne žbuke koje su se nalazile na istočnom, zapadnom i sjevernom zidu velike dvorane.10 Najveći problem i stalna kočnica u saniranju zidnog oslika u prostorijama Vjenčaone je svakako problem temeljne i kapilarne vlage. Razina vanjskog terena koji je znatno viši od unutarnjeg uzrokuje slijevanje oborinskih vlaga i stalnu njenu prisutnost u donjim zonama zidova (od 50 cm do najviše točke 150 cm) Na površini zida bile su vidljive kristalizirane soli11, te štetni mikroorganizmi12 pri čemu je zidni oslik nepovratno stradavao. Započet je proces odsoljavanja. Površine zidova, oslik, prekrio se celuloznom pulpom (Arbocel 1000 i Arbocel 200) natopljenom destiliranom vodom13, na prethodno obložen zid japan papirom, do visine do cca 2 m od razine poda. Nakon što se osušila, zid je tretiran fungi- a ad gr pr Ko n iv ice 9 Učvršćivanje je izvedeno oblogom gaze i japanskog papira koji je za zid pričvršćen industrijskim proizvodom tapetarskim ljepilom (methylcellulose sa umjetnom smolom) otopljenim u vodi. 10 Cement je hidroskopan, pa privlači i zadržava vodu, što pogoduje stradavanju okolne vapnene žbuke. 11 Uzorci kristaliziranih soli obrađivali su se u Prirodoslovnom laboratoriju HRZ-a. Kemijske analize iz 2000.g. ukazuju na visoki postotak klorida (6.99 %) i sulfata (6.05 %).Više:članak I. Srša, D. Krstić & D. Mudronja “Salt Damage in Wall Paintings (Typical salts problem in Croatia)”, European Research on Cultural Heritage State-of-the-Art Studies, Volume 5, Prague 2006. 12 plijesni Fusarium, Stachybotrys and Trichoderma Dr.sc.Felicita Briški, docent, Laboratorijsko izvješće, 2001, dokumentacija HRZ-a, Odjel za zidno slikarstvo i mozaik, Zagreb. 13 Celulozna pulpa, u omjeru 1:3, Arbocel BC 200 : Arbocel BC 1000, sa dodatkom biocidnih sredstva zbog prisustva plijesni.. 26 Podravski zbornik 2009. ej uz M cidnim sredstvom Metatin 906, te je stavljena nova pulpa u visini od 1 m do 2,5 m. U donjim zonama do 1 m, na sve zidove osim zapadnog stavljena je “žrtvena žbuka”.14 Dublja oštećenja, lakune i pukotine najprije su zapunjene vapneno-pješčanom žbukom sa udjelom agregata krupnije granulacije15, te nakon sušenja na taj sloj stavljena je fina smjesa žbuke s jednim dijelom mramornog brašna. Plića oštećenja i manje pukotine zapunjene su samo smjesom fine žbuke. Radi jednostavnije nadoknade u slikanom sloju, pojedine lakune su zapunjene već toniranom žbukom. Na žbukane zapune nanesena je podložna boja, osnovna boja zidova, u velikoj dvorani i jugozapadnoj prostoriji siva, a u jugoistočnoj sivo-zelenkasta boja. Reintegracija slikanog sloja je izvedena tehnikom trateggio, pigmentima Schminke koji su vezani otopinom gumiarabike s dodatkom fungicidnog sredstva.16 To se uglavnom odnosi na svodove i gornje zone zidova. Iznimke su donje zone zidova do visine od cca 1,5 m, gdje nedostaju veliki dijelovi izvornog slikanog sloja, uglavnom slikane arhitekture (stupova, baza, balustrada, slikanog sokla, uklada). Na tom je području boja nanesena metodom prskanja pomoću suhe četke kratkih dlaka. Boje se nanose prskanjem jedna po jedna, tj. sljedeća se nanosi nakon što se prethodna osušila. Nanošenjem više različitih boja i tonova, postignut je željeni ton. a ad gr Ko Pitanje prezentacije pr Konzerviranje ili interveniranje, povijesni ili estetski pristup u restauriranju je pitanje koje se nametnulo u završnoj konzervatorsko-restauratorskoj fazi – reintegraciji slikanog sloja. Uvidom u stvarno stanje očuvanosti slikanog sloja, te specifičnosti pojedine prostorije i funkcionalni karakter prostora, otvorila se mogućnost rekonstrukcije dijelova koji nedostaju kao pristup u prezentaciji. U velikoj dvorani zidovi prostorije pretrpjeli su velika oštećenja, a mjestimično su i potpuno stradali (istočni i zapadni zid). Iluzionistička arhitektura prostorije koja dominira prostorom ostala je “visjeti u zraku” bez čvrsto postavljenih baza i podnožja. Npr. stupovi koji su napola stradali i sačuvana je samo jedna polovica, može- ice n iv 14 Uomjeru 1:6 (vapno:pijesak). Soli, koje bi se inače kristalizirale na površini zida, ulaze u strukturu žrtvene žbuke koja bi se kasnije skinula, a služila je za “izvlačenje” soli iz zida. Promijenjeno je 5 pulpa. 15 u omjeru 1:3 (vapno:pijesak) jedan dio vapna i tri dijela pijeska (2 dijela riječnog pijeska i 1 dio sitnog šljunaka). 16 Cetavlon, deterdžentni dezinficijens. Podravski zbornik 2009. 27 ej uz M gr Pogled na svod jugozapadne prostorije. Zidni oslik bio je preličen višeslojnim vapnenim naličima. Otkriven je 2002. g., a u potpunosti obnovljen do 2006. g., fotografija Vidoslava Barac 2006., (fototeka Hrvatskog restauratorskog zavoda) a ad mo pretpostaviti kako je izgledala druga. Rekonstruirajući njihov donji dio sama slikana arhitektura dobiva statiku. Iza slikane arhitekture nazire se otvoren prostor krajolika. Fragmenti oslika jedva su vidljivi, te pouzdana rekonstrukcija nije moguća Ne postoje podaci o detaljima, pa u tom slučaju primjenjujemo tonsko usklađivanje raspršenošću boje (tehnikom prskanja boje polusuhim kistom) koja se vizualno uklapa u cjelinu. U jugoistočnoj prostoriji slikani je sloj bio preslikan u najvećoj mjeri, vjerojatno zbog same jednostavnosti zidnog oslika, slikane štukature i dekoracije koja uokviruje pravokutna polja. Nakon skidanja preslika uočeno je da slikani sloj u velikoj mjeri stradao, pogotovo donje zone posljedicom vlage, te građevinskim radovima i pregradnjama. Na osnovi sačuvanih dijelova slikane dekoracije, prenošenjem i kopiranjem, te poštivanjem karaktera oslika uspjeli smo rekonstruirati nedostatke te zatvoriti zidne plohe u slikanu cjelinu. Jugozapadna prostorija usklađena je sa ostale dvije sa slikanom štukaturom i dekoracijama, no tu se pojavljuju slikane figure, likovi koji nose atribute lova, te je svaki drugi različit od onog prethodnog. Od četiri lika tri su polovično sačuvana. Donja zona zidova je potpuno stradala, a četvrti lik uništen je pri naknadnom probijanju vrata. Rekonstrukcija je ovdje nemoguća i nepotrebna. Zbog ograničenosti restauratorskog djelovanja i navedenih činjenica pristupamo arheološki, odnosno konzervatorski što znači respektirati integritet umjetnine. U ovom slučaju takav pr Ko ice n iv 28 Podravski zbornik 2009. ej uz M gr Pogled na jugoistočni dio velike dvorane nakon radova 2006. g., fotografija Vidoslava Barac 2006., (fototeka Hrvatskog restauratorskog zavoda) a ad pristup podrazumijeva retuš slikanog sloja koji je ograničen na samo mala oštećenja, koja su u odnosu na izvorni slikani sloj prekid u figurativnom uzorku. Boja retuša je za ton svjetlija od lokalne boje izvornog sloja, te se razlikuje od originala i odmah je prepoznatljiva iz bližeg očišta, dok s distance s koje se slika gleda integracija nije uočljiva. Tome pridonosi i sama izvedba retuša tehnikom trateggio čiji vibracioni karakter pridonosi svojevrsnoj neodređenosti, odnosno samo tonski povezuje fragmente, ne definira ih. Ovakvim pristupom gradeći boju sličnu originalu na način koji se lako prepoznaje kao integracija, koja ujedno omogućuje potencijalno jedinstvo prikaza i reducira nametljivost lakuna, izbjegavajući pritom neutemeljena upućivanja na nešto što nije postojalo, odnosno lažiranje. n iv 1. pr Ko Literatura: Rajko Sikimić, Izvještaj o konzervatorskim radovima na zidnom životopisu u prostorijama bivše gruntovnice u Ludbregu, Beograd, 1962. Marija Mirković, Barokna obnova Ludbreškog kraja, Podravski zbornik, Ludbreg, 1983. 3. Marija Mirković, Graditeljstvo, slikarstvo i kiparstvo Ludbrega i okolice, Ludbreg, 1984. 4. Elaborat stanja i konzervatorsko restauratorskih istraživanja s prijedlogom obnove (Dvorac Bat- ice 2. thyany i Vjenčaona-Ludbreg) , HRZ, Zagreb, 1993. (D. Dokić, B. Matica, S. Novak). 5. Marija Mirković, Ikonografija zidnog oslika u Vjenčaoni, Zagreb, 2001. 6. Marija Mirković, Freske u gospodarskoj zgradi-Sallatrain, Umjetnička topografija HR, Ludbreg, Podravski zbornik 2009. 29 Ludbreška Podravina, Zagreb 1997., str. 236. 7. Josip Brekalo, Izvještaj o zatečenom stanju oslika i o rezultatima preliminarnih konzervatorskorestauratorskih istraživanja na zidovima u dvorani “Sallateraine”, Zagreb, 2001. (knjiga 1 i 2). 8. Josip Brekalo, Izvještaj o izradi preliminarne dokumentacije zatečenog stanja zidnih slika i o konzervatorsko-restauratorskim radovima tijekom 2001., Zagreb 2001. M 9. Josip Brekalo, Izvještaj o konzervatorsko-restauratorskim radovima u tijeku 2002., Za- ej uz greb, 2003. 10. I. Srša, D. Krstić & D. Mudronja, “Salt Damage in Wall Paintings (Typical salts problem in Croatia)”, European Research on Cultural Heritage State-of-the-Art Studies, Volume 5, Prague 2006. a ad gr pr Ko ice n iv 30 Podravski zbornik 2009. Dana Buljan Cypryn Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb - Restauratorski centar Ludbreg uz M KONZERVATORSKO – RESTAURATORSKI RADOVI NA GLAVNOM OLTARU IZ CRKVE SV. KUZME I DAMJANA U KUZMINCU ej Konzervatorsko - restauratorski radovi na glavnom oltaru župne crkve Sv. Kuzme i Damjana provodili su se u Restauratorskom centru Ludbreg od 2006. do 2009. godine. Izvedena su istraživanja slikanih slojeva na iluzionistički oslikanom svetištu, kako bi se dobila kompletna slika o izvornom izgledu slikanog svetišta nadopunjenog drvenim tabernakulom. Uklanjanjem preslika oltar se izvornim koloritom bolje uklopio u iluzionistički slikanu arhitekturu svetišta. gr a ad Naselje Kuzminec nalazi se u općini Rasinja Koprivničko – križevačke županije. Od kasnog srednjeg vijeka ubrajao se u sustav malih plemićkih posjeda, u kojima uz sjedište plemićkih imanja nastaju manji utvrđeni kašteli. U Kuzmincu je u kasnom srednjem vijeku postojala takva omanja fortifikacija sa zemljanim bedemima i opkopom punim vode, unutar kojeg se nalazila župna crkva i kuća plemića. Župa u Kuzmincu spominje se već u prvom poznatom popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334. godine, a nastavlja s djelovanjem i nakon prve provale Turaka u ove krajeve u 16. stoljeću. U 18. stoljeću raniju drvenu građevinu zamjenjuje današnja zidana, građena vjerojatno između 1760. i 1765. godine, dovršena najkasnije do 1787. godine1. Župna crkva spada u najvrijednije spomenike kulture barokne sakralne umjetnosti. Crkva je jednobrodna, sa zaobljenim svetištem u širini broda. Iznad ulaza nalazi se kor, a na zapadnoj strani prizidana je sakristija. Unutrašnjost crkve cijela je prekrivena rokoko zidnim slikarijama. Sve su zidne i svodne površine crkve raščlanjene iluzionistički naslikanom arhitekturom, bogatom ornamentikom i figuralnim prizorima. Zidne slikarije pripisuju se Štajercu Antonu Lerchingeru, koji spaja pavlinska i štajerska iskustva u osebujnu rokoko inačicu2. pr Ko ice n iv 1 Te se godine u crkvenim dokumentima spominju freske. Usp. Feletar, Dragutin, Sakralno barokno graditeljstvo u općini Koprivnica, s posebnim osvrtom na župne crkve u Kuzmincu i Koprivničkon Ivanovcu, Radovi zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin 6-7, Varaždin, 1994., str.63-70. 2 Usp. Mirković, Marija, Iluzionističko zidno slikarstvo, u: Željka Čorak, Tugomir Lukšić (ur.) Sveti trag, Devetsto godina umjetnosti zagrebačke nadbiskupije 1094.-1994., Zagreb, 1994., str. 272. - 300. Podravski zbornik 2009. 31 ej uz M a ad gr Mali anđeo prije radova sa sondama za utvrđivanje slojeva preslika. Mali anđeo nakon uklanjanja dijela preslika i krediranja. pr Ko Apsidalna stijena i zidovi kapela uz svetište prekriveni su slikanom oltarnom arhitekturom. Na slikanim,"mramoriziranim", raskošno arhitektonski razvedenim retablima s bogatom rocaille ornamentikom, slikanim kipovima i oltarnim palama izveden je ikonološki program posvećen titularima crkve u apsidi, Majci 32 ice n iv Tabernakul nakon uklanjanja preslika. Detalj volute nakon sanacije oštećenja drvenog nosioca i krediranja. Podravski zbornik 2009. ej uz M gr Tabernakul glavnog oltara nakon završenih radova, in situ. a ad Božjoj i sv. Trima Kraljevima u bočnim kapelama. Oltari su riješeni gotovo u cijelosti slikanom oltarnom arhitekturom, koju nadopunjuju drveni polikromirani oltari tipa tabernakul sa kipovima. Tabernakul glavnog oltara stilski, a vjerojatno i vremenski odgovara iluzionistički slikanom oltaru, dok su tabernakuli u bočnim kapelama novijeg datuma, vjerojatno rad tirolskog majstora. Ko Opis glavnog oltara sv. Kuzme i Damjana pr Glavni se oltar sastoji od iluzionistički slikanog razvedenog oltara tektonskog tipa i niskog drvenog tabernakula, čija je jednostavna arhitektura nadopunjena sa svake strane sa po jednom skulpturom manjeg i jednom skulpturom većeg anđela. Tabernakul čine drvena menza, niski podest i gornji dio, koji je tankom profiliranom trakom odvojen od donjeg dijela, a sastoji se od središnjeg višeg cilindričnog dijela sa rotirajućom nišom (svetohraništem), koje je sa strana flankirano niskim ravnim bočnim krilima. Prednja ploha središnjeg dijela konveksno je izvučena i otvorena nišom. U jednoj od niša ugravirani su simboli euharistije: žito, vinova loza i kalež s Kristovim monogramom, dok su ostale dvije samo ukrašene rocaille ukrasom. Vijenac kojim je zaključen tabernakul, podupiru volute koje se nalaze sa svake strane niše. U donjem i gornjem dijelu volute nalaze se rezbareni rocaille ukras. Vijenac se sastoji od tanke profilirane, šire konkavne, i profilirane ice n iv Podravski zbornik 2009. 33 M trake, a u središnjem dijelu izvija se prema gore i volutama zatvara zabat oblika tzv. labuđeg vrata3. Između voluta se nalazi rezbareni ukras. Sa svake strane na vijencu se nalazi manja skulptura anđela. S obje bočne strane tabernakula vijenac nose volute bočnih krila. Volute se nastavljaju u ravno profiliranu traku koja se izvija konkavno – konveksnoj liniji. Bočna krila zaključena su jednostrukim volutama, koje su ujedno i podest klečećim skulpturama većih anđela. Zatečeno stanje oltara uz ej Tabernakul stoji na zidanom stipesu. Uslijed djelovanja vlage iz stipesa, drvena je menza dosta propala, drvo je trulo i dodatno oštećeno djelovanjem crvotočina. Osim menze i ostali dijelovi oltara su dosta oštećeni crvotočnim djelovanjem insekata, posebno aplikacije i skulpture, na kojima se mjestimično drveni nosilac mrvi u prah. Spojevi oltara su se razlijepili i raspucali, a neki dijelovi su se olabavili ili čak odvojili (rocaille ukras na gornjoj lijevoj voluti). Nedostaju dijelovi gornje profilacije vijenca. Preko niše tabernakula navučena je zavjesa pričvršćena čavlima. Skulpture anđela pričvršćene su za arhitekturu oltara čavlima i vijcima. Preslikane su uljanim bojama i metalnim prahom, te prekrivene nemarno i neravnomjerno nanešenim lakom koji je tekao po njima. Zaprašene su i prekrivene slojem nataložene površinske nečistoće. Skulptura većeg lijevog anđela gusto je prekrivena rupicama nastalim djelovanjem insekata. Desnom krilu skulpture odlomljen je završetak. Na desnoj ruci skulpture nedostaje mali prst, a na lijevoj ruci nedostaju članci kažiprsta i srednjaka. Polikromija je mjestimično nadignuta i otpada, a vidljive su lakune na kojima je otpao slikani sloj do kredne osnove, ili zajedno s krednom osnovom do drvenog nosioca. Skulptura desnog većeg anđela također je oštećena djelovanjem crvotočina. Teže je oštećena desna ruka skulpture, na kojoj nedostaje kažiprst, srednjak, zadnji članak prstenjaka i malog prsta. Na lijevoj ruci nedostaje kažiprst, a na lijevom stopalu palac. Polikromija lica i kose mjestimično je nadignuta, a mjestimično je otpala do drvenog nosioca. Na desnoj ruci vidljive su veće lakune nastale otpadanjem slikanog sloja i preparacije do drvenog nosioca. a ad gr pr Ko ice n iv Provedeni konzervatorsko-restauratorski radovi Na tabernakulu glavnog oltara i na kipovima u studenom 2006. godine otvo3 Swan's neck pediment, gooseneck, scrolled pediment, bonnet top – nazivi za tip zabatnog završetka namještaja ili arhitekture, koji tvore dvije volute. Postoje razne varijacije, između dviju voluta može se primjerice nalaziti fijal. 34 Podravski zbornik 2009. ej uz M rene su sonde, kako bi se dobio uvid u broj i obim povijesnih intervencija, te stanje očuvanosti izvornog slikanog sloja. S tabernakula su demontirani manji anđeli, na kojima su napravljena dodatna istraživanja drvenog nosioca, osnove i slikanog sloja. Sondiranja su pokazala da je oltar prošao kroz tri povijesne intervencije, u kojima je bio preslikan uljanim bojama i imitacijom zlata u prahu. Kao izvoran sloj utvrđena je kombinacija crvenkasto – smeđe mramorizacije, dok su dijelovi profilacije pozlaćeni. Tabernakul i skulpture velikih i malih anđela podvrgnuti su dezinsekciji dušikom kako bi se uklonila aktivna crvotočina. Izvedeni su konzervatorsko – restauratorska istraživanja na iluzionistički oslikanom svetištu, kako bi se dobila kompletna slika o izvornom izgledu slikanog svetišta nadopunjenog drvenim tabernakulom. Uklanjanjem preslika oltar bi se izvornim koloritom bolje uklopio u iluzionistički slikanu arhitekturu svetišta. S obzirom na navedene razloge, konzervatorsko-restauratorski zahvati obuhvatili su konsolidaciju drvenog nosioca, podlijepljivanje, uklanjanje površinske nečistoće, dodatna istraživanja na pojedinim dijelovima oltara, uklanjanje preslika do najočuvanijeg sloja, stolarske radove, drvorezbarske radove, kitanje, krediranje i niveliranje, pozlatarski radovi i retuš slikanog sloja, zaštitno lakiranje i profilaktičku zaštitu protiv insekata. S obzirom da na anđelima izvornik nije očuvan u dovoljnoj mjeri, skinuli su se slojevi do slikanog sloja nastalog u prvoj restauraciji oltara. U toku postupka također je napravljena fotografska i grafička dokumentacija. Početkom 2009. godine tabernakul i skulpture anđela montirane su u crkvu Sv.Kuzme i Damjana. Sve konzervatorsko – restauratorske radove su izveli djelatnici RC Ludbreg: Dana Buljan Cypryn, Dijana Črepinko, Roko Cypryn Buljan i Stanko Kirić. a ad gr pr Ko LITERATURA: Dokumentacija konzervatorsko-restauratorskih radova Restauratorskog centra Ludbreg 2. Elaborat konzervatorsko-restauratorskih istraživanja na inventaru, Ludbreg 2007. 3. Feletar, Dragutin. Sakralno barokno graditeljstvo u općini Koprivnica, s posebnim osvrtom na n iv 1. župne crkve u Kuzmincu i Koprivničkon Ivanovcu, Radovi zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin 6-7, Varaždin, 1994., str.63-70. 4. Mirković, Marija. Iluzionističko zidno slikarstvo, u: Željka Čorak, Tugomir Lukšić (ur.) Sveti - 300. Podravski zbornik 2009. ice trag, Devetsto godina umjetnosti zagrebačke nadbiskupije 1094.-1994., Zagreb, 1994., str. 272. 35 ej uz M a ad gr pr Ko Župna crkva Presvetog Trojstva, Legrad, unutrašnjost, pogled prema svetištu, stanje 2004., snimio A. Aranicki ice n iv 36 Podravski zbornik 2009. mr. sc. Zvjezdana Jembrih mr. sc. Andrej Aranicki Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb ej uz M KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI RADOVI NA BOČNOM OLTARU SV. JOSIPA IZ ŽUPNE CRKVE PRESVETOG TROJSTVA U LEGRADU Sažetak a ad gr Legradska župna crkva Presvetoga Trojstva barokna je građevina, nastala u zadnjim desetljećima 18. st. Opremljena je vrijednim kasnobarokno-klasicističkim drvenim inventarom. Iz vremena nastanka crkve ističu se dva bočna oltara, Sv. Petra i Sv. Josipa. Oba su izvorno bogato pozlaćena i polikromirana, a preslikana su u razdoblju klasicističke obnove crkve (1870-ih godina). Uslijed oštećenja arhitekture crkve, naročito tijekom zadnjih nekoliko desetljeća te uslijed nepovoljnih mikroklimatskih uvjeta, crkva je u ugroženom stanju. Planiranje sustavnih konzervatorsko-restauratorskih radova na vanjskoj i unutarnjoj arhitekturi, te na inventaru crkve otpočelo je 1999. g. inicijativom općine Legrad za suradnjom s Odsjekom za restauriranje i konzerviranje umjetnina na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Tom je prigodom odlučeno da otpočnu istraživački, a potom i cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi na bočnom oltaru Sv. Josipa. Voditelji radova su zajedno sa studentima završnih godina studija, u okviru terenske nastave–restauratorske prakse in situ, te u okviru nastave iz stručnih predmeta restauriranja i konzerviranja, do kraja 2006. god. izvršili cjelovite konzervatorsko-restauratorske radove na tom oltaru, ujedno provodeći edukaciju studenata predviđenu programom studija. Na osnovi rezultata provedenih istraživanja i konzervatorskih postavki, odlučeno je da se dio oltarne arhitekture, sve skulpture i ornamenti demontiraju, a da se veći dio konstrukcije oltara ostavi in situ. Također je odlučeno, na osnovi zaključka o dobroj očuvanosti izvornog oslika, da se ukloni preslik (II. kronološki sloj) sa svih elemenata oltara, te da se prezentira izvorni oslik (I. kronološki sloj), koji predstavlja izvornu zamisao i tvori estetsku cjelinu s formom oltara. Radovi koji su uslijedili obuhvatili su dezinsekciju gama-zračenjem, stabiliziranje drvenih dijelova, stabiliziranje slojeva osnove, oslika i metalnih aplikacija pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 37 ej uz M (pozlate i posrebrenja), minimalne rekonstrukcije u svim slojevima, uključujući minimalni retuš te nanošenje završnog zaštitnog sloja, a u skladu sa svim suvremenim principima restauratorske etike. Svi su radovi popraćeni iscrpnom dokumentacijom, a podrazumijeva se i trajno praćenje stanja in situ tijekom budućeg vremena. Stručno obnovljeni oltar sv. Josipa, koji danas krasi legradsku crkvu, sustavna edukacija nekoliko generacija studenata kroz praktični rad na tom objektu baštine, te inicijativa za nastavak stručnih radova na obnovi, valoriziranju i očuvanju, koji se danas provode na toj vrijednoj sakralnoj građevini i njezinu inventaru – rezultat su zalaganja zagrebačkog Odsjeka za restauriranje-konzerviranje umjetnina u proteklih nekoliko “legradskih” godina. Povijesni pregled naselja Legrad a ad gr Povijest Legrada usko je povezana s poviješću Međimurja, premda danas naselje Legrad zemljopisno pripada Podravini. Početkom 18. st., uslijed katastrofalne poplave, rijeka Drava mijenja svoj tok – korito joj se premješta na sjever od naselja - i time “izbacuje” Legrad iz Međimurja. Naselje je smješteno u blizini utoka Mure u Dravu i od prapovijesnih je vremena zanimljiva lokacija i križište različitih putova. Povijesni izvori ne govore mnogo o legradskom kraju prije srednjega vijeka, no antički izvori spominju više toponima, koji svjedoče o naseljenosti područja u predrimskom i rimskom razdoblju. U kasnom srednjem vijeku Legrad izrasta u trgovište (oppidum), u kojem se nastanjuju obrtnici i trgovci iz raznih krajeva (hospites). U vrijeme turskih provala utvrđuju se granična naselja pa tako Legrad krajem 16. st. postaje strateški najznačajnija utvrda istočnoga Međimurja. Tragovi tvrđave Legrad nisu se održali, tek konfiguracija tla oko naselja mjestimično ukazuje na postojanje opkopa. Iznimna heterogenost stanovništva u prošlosti (Hrvati, Mađari, Nijemci, Slovaci, Turci–prebjezi, Romi, Židovi, Grci …) poklapa se i s multikonfesionalnošću. Pod utjecajem Zrinskih polovinom 16. st. u Legrad prodire protestantizam - evangelizam (koji se zadržao i do danas). Legrad je sve do u dvadeseto stoljeće bio znatnije zanatsko, cehovsko i sajmeno središte, a danas je malo pogranično naselje, pogođeno stalnim padom broja žitelja, iseljavanjem i perifernim prometnim položajem. pr Ko ice n iv Iz povijesti crkve Presvetoga Trojstva u Legradu U popisima Zagrebačke biskupije iz godine 1334. i 1501. Legrad se još ne 38 Podravski zbornik 2009. ej uz M spominje kao posebna župa - prvobitno je pripadao župi u Donjem Vidovcu (osnovanoj 1302.), ali je posve pouzdano da je naselje već postojalo i da je u njemu bila drvena kapelica, koju spominju kanonske vizitacije sve do kraja 18. st. Legrad postaje župom 1695. - “nastojanjima legradskog župnika Ivana Stojka i Mihalja pl. Sasa”. Titular joj je Eclesiae sancti Trinitatis. Tijekom 18. st., prestankom neposredne ratne opasnosti i uslijed povećanja stanovništva, grade se diljem Međimurja nove crkve. Tako i građani Legrada vlastitim zalaganjem počinju 1779. graditi veliku novu, zidanu crkvu. Gradnja je trajala 14 godina. Crkva je dovršena 1783. Biskup Zlatarić posvećuje je 29. kolovoza 1784. godine. Crkva stoji i danas u središtu naselja, te pripada među najvrednije kasnobarokne sakralne građevine toga kraja. Tijekom 19. st. slijede razni popravci i preinake, o čemu saznajemo iz kanonskih vizitacija i Spomenice župe. Krajem drugoga svjetskog rata zvonik i krovište su jako oštećeni u artiljerijskim napadima, a tada stradaju i vitraji, te zidne slike u svetištu. Opsežni sanacijski radovi na arhitekturi crkve, u okviru programa Ministarstva kulture RH, započeli su napokon 2002. godine i još uvijek su u tijeku. a ad gr Opis crkve i njezinog drvenog inventara pr Ko Legradska župna crkva je prostrana jednobrodna longitudinalna građevina. Svetište joj je uže od lađe i završava zaobljenom apsidom. Začudo nije pravilno orijentirana: apsida joj je usmjerena prema sjeveru. Na istočnoj strani svetišta nalazi se sakristija s oratorijem na katu. Povrh glavnog ulaza uzdiže se dominantni zvonik, organski povezan s raščlanjenim pročeljem. Na prvom katu pročelja su u dvjema nišama smještene kamene skulpture dvaju svetaca (vjerojatno sv. Petar i sv. Pavao). U njezinoj unutrašnjosti nalazi se šest drvenih oltara koji ne pripadaju istom stilskom razdoblju. Od kasnobaroknog inventara do danas su opstali bočni oltari Sv. Petra i Sv. Josipa, oltar Sv. Križa i propovjedaonica. Iz istog tog vremena potječu i iluzionističke zidne slike kojima je oslikano cijelo svetište, te dvije oltarne pale, Svih svetih i Sv. Lucije, koje su nekada pripadale istoimenima, u međuvremenu nestalim oltarima, a danas su smještene ispod pjevališta. Opremanje unutrašnjosti i dopunjavanje inventara ove crkve trajalo je skoro cijelo sljedeće stoljeće. Promjenom povijesno-umjetničkog stila, odnosno prelaskom iz kasnobaroknog u klasicističko razdoblje, mijenja se i izgled crkve i njezinog inventara. Preinake koje su slijedile tijekom 19. st. nisu, dakle, samo rezultat nužnih popravaka, već i odraz promjene ukusa i stila. (Upravo u to su vrijeme barokni oltari zadobili preslik, koji smo zatekli, a koji im je znatno izmijenio ice n iv Podravski zbornik 2009. 39 izgled i estetsku vrijednost). Dakle, prvotni kasnobarokni inventar crkve nadopunjen je klasicističkim inventarom ili mu je izgled prilagođen klasicističkom ukusu. Današnji izgled njezine unutrašnjosti rezultat je te simbioze, koja je obilježila karakter ove crkve. M Opis bočnog oltara Sv. Josipa ej uz Bočni oltari sv. Petra i sv. Josipa nabavljeni su 1783., kako saznajemo iz kanonske vizitacije. Tom je prilikom drvorezbaru Matiji Loeblu isplaćeno 115 forinti. (Daljnjih podataka, nemamo, no nastavak interdisciplinarnih istraživanja zasigurno bi donio zanimljive rezultate o radionici, porijeklu i stilskim utjecajima). To je rad visokokvalitetne radionice, a i svjedočanstvo o ukusu i platežnoj moći naručitelja. Kvaliteta se očituje u kompoziciji, interpretaciji ikonografskog programa, u vrlo vješto i izražajno izrezbarenim skulpturama, ornamentima, detaljima, u primjeni kvalitetnih materijala, a naročito u precizno i tehnološki dobro izvedenoj i vrlo bogatoj polikromiji, pozlati, posrebrenju i lazurama I. kronološkog sloja na svim elementima oltara. Preslik ovoga i ostalih oltara, možemo možda pripisati istom pozlataru Thomasu Kotniku iz Maribora, koji je 1878. pozlatio glavni oltar, o čemu nas izvještava kanonska vizitacija iz te godine. Sveti Josip s djetetom Isusom u naručju, zaštitnik obitelji i tesarskog zanata titular je i središnji lik ovoga oltara. Desno podno niše stoji sv. Joakim, a lijevo sv. Ana, roditelji Blažene Djevice Marije. Kretnje i pogledi oba lika usmjereni su prema središnjem prizoru Josipa i djeteta. Središte gornje zone oltara zauzima sv. Lucija – djevica i mučenica, zaštitnica vida. Ona je također prikazana okružena mnoštvom oblaka i kerubina. Njoj se klanjaju dva velika anđela, koji lebde široko raskriljenih krila, a nad njima su putti. Prizor kulminira kruništem (gloriolom) od zlatnih zraka, koje se šire iz središnjeg srca i simboliziraju emanaciju Božje ljubavi. Cijeli oltar je ikonografski objedinjen u scenski prikaz u dvije razine, koje međusobno komuniciraju usmjerenim kretnjama i pogledima prikazanih likova. a ad gr pr Ko ice n iv Opis elemenata oltara Bočni oltar sv. Josipa arhitektonski je oltar većih dimenzija: vis. 705 cm, šir. 380 cm, dub. 120 cm. Nad zidanom menzom uzdiže se oltarni nastavak, izrađen od drva. Ukrasna plastika i skulpture su rezbareni. Oltarnu arhitekturu možemo podijeliti na zonu menze, predele, retabla i atike. 40 Podravski zbornik 2009. ej uz M a ad gr Oltar sv. Josipa, in situ, total, nakon sondiranja, u tijeku demontaže 1999., snimio M. Ćeran Oltar sv. Josipa, in situ, total, stanje nakon završetka montažnih radova, 2006., snimio A. Aranicki Ko pr Stipes stoji na izbačenoj kamenoj stubi, pred njim je drveni antependij, a lijevo i desno po jedan mali stup. Na sredinu antependija apliciran je ukrasni vijenac s lovorovim granama. Na stipesu leži drvena ploča menze. Lijevo i desno od stipesa, s tla se diže visoki postament, koji se nad menzom veže u jednostavnu predelu. Središnje mjesto retabla zauzima velika polukružna niša u kojoj je smještena skulptura sv. Josipa. Svetac stoji na oblaku i okružen je oblacima, držeći u desnoj ruci dijete Isusa. Draperije su mu dinamizirane mnoštvom nabora. Niša je uokvirena pozlaćenim ornamentiranim okvirom. S desne strane niše nad predelom stoji skulptura sv. Joakima, s knjigom u desnoj ruci i štapom u lijevoj, a s lijeve strane niše skulptura sv. Ane, s knjigom u lijevoj ruci. Nad visokim postamentom sa svake se strane uzdiže po jedan snažni stup, koji počinje četvrtastom plintom i okruglom bazom, a završava korintskim kapitelom. Iza svakog stupa stoji po jedan pilastar. Bočno od stupova, uza zid, na plitko istaknutim volutama nalazi se sa svake strane po jedna vaza s cvijećem, ukrašena lovorovim girlandama. ice n iv Podravski zbornik 2009. 41 ej uz M Kapiteli nose zonu gređa, bogato profiliranu i istaknutu nad retablom, s apliciranim pozlaćenim ukrasima u obliku akantusova lista. Gornja profilacija gređa ukrašena je nazubom. Nad nišom se uzdiže kartuša s natpisom (natpis iz II. kronološkog sloja glasio je: Sct. Joseph ora pro nobis, tamnosmeđim slovima na aluminijskoj pozadini. Nakon odstranjivanja tog preslika ukazao se natpis iz prvog kronološkog sloja na zlatnoj pozadini s dvobojnim – tamnomodrim i crvenim slovima, koji ukazuju na kronogram, međutim, zbog oštećenosti, nije bilo moguće dešifrirati taj natpis. Dešifriranje i eventualna rekonstrukcija ostavljeni su za budućnost i za zainteresirani tim stručnjaka). Kartuša je uokvirena vrpcom i lovorovim granama koje se nadvijaju nad okvir niše. Na bočnim plohama retabla su aplicirane rozete i lovorove grane. Zona atike je dinamizirana većim brojem skulptura. U središtu je manja polukružna niša u kojoj stoji skulptura sv. Lucije u blagom kontrapostu, okružena oblacima. Niša je uokvirena pozlaćenim ornamentiranim okvirom, a s njene lijeve i desne strane na arhitekturi atike aplicirani su oblaci, kerubini i vegetabilni ornamenti. Lijevo i desno na volutnim konzolama kleči po jedan anđeo velikih raskriljenih krila i dinamično razvijene draperije, a nad njima, na gređu atike, sa svake strane po jedan putto. Atika završava bogatim kruništem (gloriolom), koje se uzdiže u sredini nad gređem. U sredini kruništa nalazi se srce, okružuju ga oblaci i kerubini, a iz njega se šire pozlaćene zrake. U izvornom osliku na plohama arhitekture oltara izmjenjuju se razne vrste bogate šarene mramorizacije. Mramorizacija horizontalno odvaja različitim koloritom zonu menze od zone nastavka oltara, naglašujući horizontale gređa retabla i gređa atike. Bogata polirana pozlata na svim draperijama skulptura, krilima anđela, ukrasnim okvirima i ornamentima te dinamične nakupine posrebrenih oblaka u svim trima zonama oltara, daju moćan refleks svjetlosti i sjaj koji je naglašen modrim i zeleno-modrim arhitektonskim plohama. Snažne vertikale stupova naglašene su modrom mramorizacijom, s mjestimično po površini apliciranim četvrtastim srebrnim listićima i tankim zlatnim žilama. Unutrašnjosti obje niše oslikane su također modro. Preslik zatičemo na gotovo svim elementima oltara, tek su poneki ornamentalni dijelovi s dobro uščuvanom pozlatom korišteni kao takvi i u drugom kronološkom sloju. Preslik je negirao koloristički raspored boja izvornog oslika. Arhitektonski dijelovi svih zona oltara mramorizirani su oker i bijelom mramorizacijom, s grubljim oslicima tamnih žila. Uklade su naglašene tamnosivom mramorizacijom (čime je istaknuta tektonika arhitekture oltara.) Sjaj pozlaćenih draperija na svim je skulpturama poništen preslicima pokrivnog kolorita. Pozlatu su zadržali ornamenti, ali i na njima je pozlata prigušena ili raščlanjena umetanjem prigušenih srebrnih (aluminijskih) ili tamnije lazuriranih partija. a ad gr pr Ko ice n iv 42 Podravski zbornik 2009. Naknadne grublje intervencije, novijeg datuma, na nekim dijelovima preslika (npr. na inkarnatu skulptura u donjim zonama oltara) dodatno su narušile estetski izgled oltara. Oltar naliježe na zid, tako da konstrukcija oltara nije bila vidljiva prije demontaže dijelova, a budući da je veći dio arhitekture ostao nedemontiran in situ, nije bilo moguće u cijelosti sagledati njezinu stražnju stranu. U predjelu gređa retabla oltar je metalnim šipkama sidren s lijeve i desne strane u zid. Arhitektura oltara građena je od crnogoričnog drva, u više segmenata koji su spajani lijepljenjem, drvenim tiplama i kovanim čavlima. Ornamenti su aplicirani na arhitekturu oltara kovanim čavlima ili drvenim tiplama. Atika oltara u cijelosti je demontirana te je s njezine stražnje strane vidljiv spomenuti način spajanja drvene konstrukcije. Konstrukcija retabla oltara, koji nije demontiran, djelomično je vidljiva kroz otvor za nišu, gdje se zamjećuje isti način spajanja dasaka, a također je vidljiv i na demontiranim nišama atike i retabla, kao i na stipesu. Skulpture i ornamentika izrađeni su rezbarenjem u lipovini. Na pojedinim skulpturama drveni dijelovi spajani su lijepljenjem tutkalom. Svi elementi oltara su u I. kronološkom sloju premazani kredno-tutkalnom osnovom. Na nju je nanesena bogata polikromija, odnosno pozlata (varijacija polirane pozlate na bolusu i mat uljane pozlate), ili posrebrenje s lazurama. ej uz M Konstrukcija oltara i način njegove izrade a ad gr Ko Zatečeno stanje oltara pr Ambijentalni uvjeti ice n iv Legrad se nalazi u nizinskom području (132 m nadmorske visine), na utoku Mure u Dravu. Crkva Presvetog Trojstva smještena je uz gradski park. Loše stanje krovišta i nepostojanje sustava drenaže, djelovali su negativno na mikroklimu u unutrašnjosti crkve. Relativna vlaga u crkvi tijekom dvotjednog mjerenja (listopad 2002., za vrijeme trajanja izmještene nastave in situ), bila je između 85% i 95% RH. Već prilikom demontaže i transporta dijelova oltara Sv. Josipa, narušeni su postojeći mikroklimatski uvjeti. Smještanjem u praktikum-radionicu za restauriranje polikromirane drvene skulpture u Zagrebu, unatoč ovlaživačima zraka, demontirani dijelovi oltara bili su izloženi novim mikroklimatskim promjenama (65% RH). Podravski zbornik 2009. 43 Zatečeno stanje nosioca M Drvo je zatečeno u dobrom stanju, tek su ponegdje vidljivi tragovi crvotočine. Na više mjesta na arhitekturi oltara i na demontiranim dijelovima vidljiva su oštećenja nastala korozijom starih čavala. Pri dnu arhitekture oltara, na mjestima koja su posve sljubljena uz vlažni zid, drveni nosilac je oslabio uslijed truljenja i mjestimičnog djelovanja crvotočine. uz Zatečeno stanje osnove ej Kredno-tutkalna osnova čvrsto prianja uz nosilac. Oštećenja osnove vidljiva su na bridovima u zoni menze i u zoni postolja stupova retabla. Mjestimično se na nekim elementima oltara nalazi i kredno-tutkalna osnova i iz II. kronološkog sloja, aplicirana na oslik, pozlatu i posrebrenje I. kronološkog sloja. gr Zatečeno stanje oslika a ad Sloj uljanog preslika (II. kronološki sloj), s naslagama nečistoća i prašine, na cijeloj površini dobro prianja uz podlogu, odnosno uz originalni oslik u kazeinskoj temperi (I. kronološki sloj). Zatečeno stanje metalnih aplikacija pr Ko Pozlata i posrebrenje, kao i aluminijske aplikacije u vrlo dobrom su stanju. Oštećenja su vidljiva jedino na mjestima koja su bila izložena procesu korozije čavala. Mjestimično se na sloju polirane pozlate nalaze zakiti i tragovi mehaničkih oštećenja. Prijašnje intervencije – rekonstrukcije Zaključak ice n iv Na oltaru se nalaze prijašnje intervencije, tj. rekonstrukcije i to u zoni menze: na antependiju: donja letva, vijenac s girlandama, stupići s bazama i kapitelima, a u zoni retabla: girlande na vazama Te rekonstrukcije pripadaju vremenu nastanka II. kronološkog sloja. Na osnovi rezultata sondiranja zaključeno je da su izvorna polikromija i metalne aplikacije vrlo dobro očuvani, te je donesena odluka o uklanjanju preslika 44 Podravski zbornik 2009. ej uz M gr Oltar sv. Josipa, arhitektura oltara in situ, uklanjanje preslika, rad studenata tijekom restauratorske prakse in situ, 2002., snimio A. Aranicki a ad Oltar sv. Josipa, arhitektura oltara, lijevi stup, uklanjanje preslika, 2001., snimio A. Aranicki pr Ko (II kronološkog sloja) u cijelosti, osim na dijelovima koji su rekonstruirani u vrijeme izrade preslika, odnosno, koji su nastali u vrijeme II kronološkog sloja. Naime, na tim dijelovima (donji dio antependija, vijenac s girlandama na antependiju, bočni stupići s bazama i kapitelima na prednjoj strani stipesa, girlande na vazama) postoji samo oslik iz II kronološkog sloja. Obzirom na stanje drvenog nosioca arhitekture oltara, odlučeno je da se retabl i visoki postament neće demontirati, te da će se na tim dijelovima oltara konzervatorsko-restauratorski radovi izvesti in situ. n iv Konzervatorsko - restauratorski radovi Podravski zbornik 2009. ice Kratki opis radova: - vizualna opservacija i monitoring mikroklime u crkvi - izrada pisane, grafičke i fotografske dokumentacije - sondiranje - uzimanje mikro-uzoraka za analizu poprečnog presjeka - preventivno podljepljivanje in situ - demontaža 45 ej uz M - pakiranje - prijevoz - dezinsekcija - uklanjanje površinske prljavštine - izrada stratigrafskih sondi - fotografiranje demontiranih dijelova oltara (cjelina i detalji) - primarno podljepljivanje - izrada proba čišćenja kemijskim putem - odstranjivanje preslika - sekundarno podljepljivanje - izolacija lakom originalnog oslika i metalnih aplikacija - konsolidacija drvenog nosioca - rekonstrukcija drvenog nosioca - rekonstrukcija osnove - rekonstrukcija pozlate (retuš) - rekonstrukcija slikanog sloja (retuš) - završno zaštitno lakiranje - fotografiranje demontiranih dijelova oltara (nakon završenih radova, a prije montaže) - pakiranje - prijevoz - montaža - fotografiranje cijelog oltara in situ - istraživanje arhivske građe i postojeće literature - dovršavanje pisane, grafičke i fotografske dokumentacije a ad gr Ko pr Nekoliko završnih misli ili svojevrsni post scriptum (post laboris) ice n iv Legrad će generacijama studenata Odsjeka za restauriranje i konzerviranje umjetnina pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu zvučati i značiti kao sinonim za prvi cjelovito i stručno izveden radni “poduhvat”. Odlasci na terensku nastavu / restauratorsku praksu, susret s problematikom struke in situ, suživljavanje s često mukotrpnim, dugočasnim, ponekad opasnim, ali zanimljivim, plemenitim i inspirativnim poslom, življenje i rad uz crkvu i u samoj crkvi, “rast” kroz ritam i “zrijenje” rada… sve je to doživljaj koji ne stane u nekoliko stranica teksta, kojim na kraju zaključujemo učinjeno. “Živo tkivo”, svjedočanstvo našeg zajedničkog višegodišnjeg zalaganja – ostaje i diše i traje u legradskoj crkvi, ponuđeno očima i ostalim čulima Legrađana i putnika-namjernika, koji ostaju za nama – sada i u budućnosti. Naš doprinos je, 46 Podravski zbornik 2009. uz M kao što je duhovito rekla jedna od studentica “samo jedna malo veća sonda”, ali i ona je dio tkiva, “prozor” kroz koji možemo sagledati što (ni)smo napravili i koje su nam mogućnosti. U Legradu smo bili prije nekoliko dana – u prolazu, s novom grupom studenata – koja je studij upisivala u vrijeme završnih radova na legradskom oltaru. Fotografirali smo, promatrali, bilježili i – učili. Uočavali sitne nedostatke, razmišljali kritički, razgovarali, razmjenjivali mišljenja. Sveci i anđeli s oltara, okupani popodnevnom jesenskom svjetlošću, motrili su nas za to vrijeme, šuteći. Ili nam se barem tako činilo. ej Istraživačke i konzervatorsko-restauratorske radove izveli: a ad gr Voditelji radova: mr. sc. Eva Winkler (1999.), mr. sc. Dragan Dokić, (od 2001. do 2006.) Suradnici voditelja radova: mr. Andrej Aranicki, mr. Zvjezdana Jembrih, mr. Tamara Ukrainčik, Alen Novoselec, Katarina Novljaković, te studenti i diplomanti Odsjeka za restauriranje-konzerviranje umjetnina akad. god. 1999.– 2006.: Andrej Dokić, Marija Reberski, Hrvoje Gregurić, Marko Grbelja, Zoran Tokić, Saša Segulin, Željka Rončević, Vesna Gredelj, Milivoj Ćeran, Igor Borić, Miroslav Jelenčić, Tomica Paradi, Bojan Braun, Mirta Krizman, Ivan Duraković, Anna Kostov, Ana Dumbović, Ivona Peranić, Davor Vlahov, Ivan Molnar, Ivan Fazekaš, Tanja Vukmanić, Ivana Krile, Ivana Drmić, Branimir Rašpica, Sanela Huzjak, Petra Mičuda, Sara Riđički, Ivana Sambolić, Andro Šimičić, Nena Brkić, Kristina Krulić, Petar Sugović, Tomislav Sikinger, Emina Kos, Iva Dizdarević, Aleksandra Laslo, Goran Koprek, Majda Begić, Lana-Linda Fisković, Kristina Ladika, Ana Božičević, Asta Dvornik, Siniša Martinić-Cezar, Jesenka Ricl, Lana Rstić, Tesa Horvatiček, Kristina Matković, Elena Perković, Petra Dinjaški, Ana PaveškovićBurazer, Sabina Obrst, Tihomir Razum, Marina Fernežir, Petra Uglešić, Anita Bojović. pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 47 ej uz M gr a ad Uklanjanje površinske prljavštine i nečistoće s misnice iz Stalnog postava zbirke sakralne umjetnosti u kapeli sv. Križa u Ludbregu. pr Ko 48 ice n iv Sanacija oštećenja drvenog nosioca na dijelu skulpture s glavnog oltara iz kapele sv. Tome u Donjoj Voći. Podravski zbornik 2009. Venija BOBNJARIĆ-VUČKOVIĆ Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb - Restauratorski centar Ludbreg uz M PREGLED KONZERVATORSKO - RESTAURATORSKIH RADOVA U RESTAURATORSKOM CENTRU LUDBREG 1994. – 2009. ej Ovaj sažeti tekst o Restauratorskom centru Ludbreg napisan je u svrhu obilježavanja 15 godina njegovog djelovanja na polju čuvanja i obnove hrvatske kulturne baštine. U tekstu će uvodno biti izneseni podaci o realizacije projekta Restauratorskog centra u Ludbregu kao “Ratne bolnice za umjetnine”. Kako je program konzervatorsko-restauratorskih radova na pokretnim spomenicima kulture njegova osnovna djelatnost u tekstu će biti pobrojani svi spomenici kulture na kojima se provodio kompletan ili djelomičan program obnove u razdoblju od 1994. do 2009. godine, a biti će spomenuti i sve osobe koje su bile uključene u njihovu realizaciju. a ad gr pr Ko Restauratorski centar Ludbreg otvorio je svoja vrata u travnju 1994. godine nakon dvogodišnje obnove objekta dvorca Batthyany u Ludbregu. Ideja o otvaranju centra rodila se tijekom ratne 1991. godine kada se javila potreba za hitnim uklanjanjem crkvenih i muzejskih umjetnina iz okupiranih i opustošenih područja RH. Na projektu, tada popularno prozvanom “Ratna bolnica za umjetnine”, udružili su se Općina Ludbreg i Republički zavod za zaštitu spomenika kulture te tadašnje Ministarstvo kulture i prosvjete 1, a 1993. godine, nakon posjeta bavarskih konzervatora uslijedila je humanitarna pomoć u vidu donacije vrijedne restauratorske opreme, materijala i pribora2 Bavarskog zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture te biskupija München-Freising i Bamberg, kao i zaklade Hypo-Kulturstiftung i Bavarskog državnog ureda. Restauratorski centar u Ludbregu je 1994. – 1997. godine djelovao u sklopu Restauratorskog zavoda Hrvatske iz Zagreba, a 1997. godine dolazi do integriranja dviju krovnih restauratorskih institucija u Hrvatskoj Restauratorskog zavoda n iv ice 1 Načelnik općine Ludbreg bio je u to vrijeme mr. Franjom Križanić, na čelu Uprave za zaštitu spomenika kulture prof. Ferdinand Meder unutar Ministarstva koje je tada vodila dr. Vesna Girardi – Jurkić. 2 Bobnjarić-Vučković, Venija. Restauratorski centar Ludbreg (Projekt hrvatskih i bavarskih stručnjaka). U: Podravski zbornik 1995. Koprivnica 1995:119-122. Za humanitarnu akciju od strane Bavaraca bio je zadužen konzervator dr. Erwin Emmerling i glavni konzervator dr. Mihaela Petzet iz Bayerisches Landesamt fur Denkmalpflege iz Munchena. Podravski zbornik 2009. 49 uz M Hrvatske i Zavoda za restauriranje umjetnina. Odlukom Vlade osniva se institucija pod nazivom Hrvatski restauratorski zavod.3 Pored mnogih aktivnosti koje se organiziraju u Restauratorskom centru od samog početka djelovanja4 najvažnija od njih se odnosi na provođenje konzervatorsko-restauratorskih radova na drvenim polikromiranim oltarnim cjelinama ili skulpturama, slikama na drvu ili platnu te povijesnom tekstilu5. U nastavku slijedi popis svih lokaliteta, objekta i spomenika na kojima se radilo tijekom 15 godina djelovanja RCL-a: ej 1. Bebrina, crkva sv. Marije Magdalene: glavni oltar, bočni oltari sv. Križa, Gospe Lurdske i sv. Josipa – najnužniji zahvati na pojedinačnim skulpturama (18.st.); 2. Belec, crkva sv. Marije Snježne: k.r. zahvat na anđelu (18.st.) za potrebe izložbe; 3. Brest Pokupski, kapela sv. Barbare: kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat s prezentacijom izvorne polikromije i pozlate glavnog oltara sv. Barbare s kraja 17.st., te bočnih oltara Krštenja Kristova i Uznesenja Bl.Dj.Marije 2.pol.17.st.; 4. Buševec, kapela sv. Ivana Krstitelja: stolarska sanacija dijela drvenog oslikanog tabulata kapele je još u tijeku; 5. Cernik, franjevačka crkva sv. Petra, oltar sv. Franje: najnužniji zahvati na kipovima sv. Bernardina Sijenskog, Ivana Kapistrana, sv. Jakoba Markijskog i sv. Franje Solana (18.st.) za potrebe izložbe; 6. Donja Voća, kapela sv. Tome: konzervatorsko-restauratorski zahvati na glavnom oltaru sv. Tome (18.st.) još su u tijeku, a provedena je i preventivna zaštita cjelokupnog inventara (tri bočna oltara i propovjedaonica); 7. Donji Vidovec, crkva sv. Vida: u tijeku su konzervatorsko-restauratorska istraživanja te preventivna zaštita na najugroženijim dijelovima glavnog oltara sv. Vida (2.pol.18.st.); 8. Donji Zvečaj, crkva sv. Ivana Krstitelja: kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat na glavom oltaru sv. Ivana Krstitelja, te bočnim oltarima sv. Ivana Nepomuka i Blažene Djevice Marije uz prezentaciju izvorne polikromije i pozlate sviv iz 2. pol. 17.st. a ad gr pr Ko n iv ice 3 Funkciju ravnatelj RZH u to vrijeme obnaša Vinko Štrkalj, a 1997. godine osnivanjem HRZ-a na mjesto ravnatelja je imenovan Ferdinand Meder koji tu funkciju obnaša do danas. 4 Ivezić, Velimir. Restauratorski centar Ludbreg 1994-2004.U: Podravski zbornik 2004, Koprivnica 2004, 49-56. Bobnjarić-Vučković, Venija. Aktivnosti u Restauratorskom centru Ludbreg 2004-2008. U: Podravski zbornik 2008, Koprivnica 2008, 47-54. 5 Radionice za drvenu polikromiju i slike radi od samog početka 1994., a radionica za tekstil od 2003. godine. 50 Podravski zbornik 2009. ej uz M 9. Dubočac, crkva sv. Mihovila: kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat na bočnim oltarima sv. Lucije i Majke Božje s prezentacijom izvornog stanja iz 2. pol. 18.st.; 10.Dubrovnik, palača Katić: kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat na papirnim zidnim tapetama s temama: Francuski vrt i Dama s jezera (19.st.); 11.Goričan, crkva sv. Leonarda: u tijeku je kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat na dijelu glavnog oltara sv. Leonarda (2.pol.18.st.), a provedeni su i poslovi demontaže i preventivne zaštita propovjedaonice; 12.Hrastovljan, kapela sv. Benedikta: kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat na oltaru sv. Ane ispod kora s prezentacijom izvornog stanja iz 17.st.; preventivna zaštita i konzervacija misnog ruha 18. i 19.st. van upotrebe; 13.Jamničko Podgorje, kapela sv. Vida: kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat na bočnim oltarima sv. Petra i sv. Stjepana te skulpturama, slikama i svijećnjacima s glavnog oltara sv. Vida s prezentacijom izvornog stanja iz 18.st.; 14.Klenovnik, kapela sv. Antuna u dvorcu obitelji Drašković: hitna preventivna zaštita inventara (glavnog oltara, dva bočna oltara, propovjedaonica i dvije slike iz 18.st.); 15.Koprivnica, Muzej grada: kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat na dijelovima ženske narodne nošnje iz okolice Koprivnice (lajbec, rubac i torbica) s poč.20.st.; kao i na cehovskoj zastavi iz 1870.; 16.Koprivnički Ivanec, crkva sv. Ivana Krstitelja: u tijeku su konzervatorsko-restauratorska istraživanja na tabernakulu glavnog oltara iz 1779.g. 17.Križovljan, kapela sv. Križa: preventivna zaštita i konzervacija misnog ruha 18. i 19.st. van upotrebe; preventivna zaštita dviju skulptura s glavnog oltara; 18.Kuzminec, crkva sv. Kuzme i Damjana: kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat na tabernakulu glavnog oltara iz 18.st.; te preventivna zaštita i konzervatorsko-restauratorska.istraživanja na bočnim oltarima iz 19.st; 19.Lopatinec, crkva sv. Jurja na Bregu: evakuacija iz dijelom porušene crkve, transport, i preventivna zaštita i deponiranje kompletnog inventara iz 18.st. 20.Lučelnica, kapela sv. Duha: kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat na glavnom oltaru iz 18.st. 21.Ludbreg, crkva sv. Trojstva: djelomičan konzervatorsko-restauratorski zahvat na skulpturi Krista Aleluja; 22.Ludbreg, kompleks dvorca Batthyany: pozlaćivanje vratnica u vjenčaoni; 23.Ludbreg, Stalni postav zbirke sakralne umjetnosti: konzervatorski zahvat na skulpturama nepoznate svetice i Boga Oca; te kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat na slikama sv. Antuna Opata, sv. Florijana, sv. Apolonije i sv. Alojzija, te na liturgijskom ruhu (6 kom) iz 18. i 19.st.; 24.Ludbreg, Zavičajna zbirka pri Pučkom učilištu “D. Novak” Ludbreg: u tijeku a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 51 ej uz M PierPaolo Mofardini, voditelj radionice “Slike na dasci: konzerviranje i restauriranje drvenih nositelja” (27.-31.10.2008.) gr a ad je konzervatorsko-restauratorski zahvat na dijelu ženske narodne nošnje iz okolice Ludbrega (kiklji leganki); 25.Martijanec, crkva sv. Martina: preventivna zaštita i konzervacija misnog ruha 17.- 19.st. van upotrebe; 26.Mursko Središće, crkva Marije Kraljice i sv. Ladislava: hitna preventivna zaštita glavnog oltara sv. Stjepana i Sv. Ladislava iz 2.pol.18.st.; 27.Nova Gradiška, kapela sv. Terezije: kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat na glavnom oltaru s prezentacijom izvornog stanja iz 2.pol. 18.st.; dok su radovi na propovjedaonice iz 19.st.u tijeku; 28.Osijek, kapela sv. Roka: kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat na skulpturama sv. Roka i sv. Sebastijana iz 18.st.; 29.Požega, crkva sv. Lovre: restauratorski zahvat i montaža ograde pjevališta iz 19.st.; 30.Požega, katedrala sv. Terezije Avilske: kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat na dijelu grobnog tekstil iz kripte – marami Ane Slavetić iz 1.pol.19.st.; 31.Prepolno, kapela Majke Božje Žalosne: konzervatorski zahvat na tabernaklu glavnog oltara iz 18.st.; 32.Slavonski Brod, franjevačka crkva sv. Trojstva: kompletan konzervatorskorestauratorski zahvat na glavnom oltaru sv. Trojstva i bočnom oltaru sv. Križa iz 18.st.; dok su na skulpturama ostalih bočnih oltara sv. Franje, sv. Ane i sv. Josipa te reljefi s propovjedaonice provedeni najnužniji zahvat prije povrata nakon ratne evakuacije; 33.Slavonski Brod, Franjevački samostan: u tijeku je preventivna zaštita i kon- pr Ko ice n iv 52 Podravski zbornik 2009. ej uz M Praktičan rad sudionika radionice na sanaciji drvenih nositelja. gr a ad zervacija misnog ruha 17.- 19.st. van upotrebe; 34.Stara Drenčina, kapela sv. Ivana Krstitelja: kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat na oltaru sv. Ivana Krstitelja, te stolarski i konzervatorski radovi na tabulatu iz 1756. g.; 35.Stari Brod, kapela sv. Martina: kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat na oltaru sv. Martina iz 1743.g. 36.Stari Farkašić, crkva Pohođenja BDM: kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat na oltarnoj slici sv. Mihovila i njenom ukrasnom okviru iz 19.st.; 37.Sunja, crkva sv. Marije Magdalene: najnužniji k.r. zahvati na skulpturama s glavnog i bočnih oltara, na reljefima 4 evanđelista s propovjedaonice, klečećim anđelima s tabernakula i skulputrom Bogorodice, dok je na slici sv. Ivana Nepomuka (19.st.) iz kapela sv. Ivana Nepomuka proveden kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat; 38.Sunjska Greda, poklonac: kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat skulpture Gospe od sedam žalosti s prezentacijom izvornog stanja iz 18.st.; 39.Sveta Marija, crkva Uznesenja BDM: u tijeku su radovi na kompletnom konzervatorsko-restauratorskom zahvatu na oltaru Muke Kristove iz 2.pol.18. st.; dok je na dijelu tekstilne građe iz crkvene zbirke provedena preventivna zaštita; 40.Sv. Petar Mrežnički, crkva sv. Petra: kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat na glavnom oltaru sv. Petra iz 17/18.st., kao i bočnim oltarima sv. Barbare i sv. Vinka Ferrarskog iz druge pol. 18.st., kao i na 3 skulpture s poč. 18.st. iz župne zbirke;0 pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 53 ej uz M 41.Šišinec, crkva sv. Marte Djevice: započeti su radovi na kompletnom konzervatorsko-restauratorskom zahvatu na oltarima sv. Josipa i sv. Križa iz 18.st. uz triumfalni luk; a završeni su radovi na svim skulpturama i sa dva bočna oltara sv. Barbare i Immaculate u lađi crkve također iz 18.st.; 42.Štrigova, kapela sv. Jeronima: provedena je preventivna zaštita, demontaža te konzervatorsko-restauratorska istraživanja na glavnom oltaru sv. Jeronima iz 18.st.; 43.Tomaš, kapela sv. Tome: kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat na glavnom oltaru sv. Tome iz pol. 18.st. te dva bočna oltara sv. Bartolomeja i Barbare iz 1700. g. 44.Varaždin, franjevačka crkva sv. Ivana Krstitelja: kompletan konzervatorskorestauratorski zahvat na propovjedaonici iz druge pol.17.st.; dok su na glavnom oltaru sv. Ivana Krstitelja iz 17./18.st.u tijeku konzervatorsko-restauratorska istraživanja i sanacija najugroženijih dijelova; 45.Varaždin, Gradski muzej: djelomičan konzervatorsko-restauratorski zahvat na pozitivu iz 16.st. kao i streljačkoj meti “Labud” iz 19.st.; kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat na baroknoj škrinji iz 18.st.; na tepisima iz kulturno-povijesne zbirke provedena je preventivna zaštita; 46.Varaždin, kapela sv. Vida: djelomičan konzervatorsko-restauratorski zahvat na kipu sv. Martina i okviru slike “Madona Immaculata” (18.st.) za potrebe izložbe; 47.Varaždin, privatna zbirka: kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat na stilskom namještaju iz 19.st.; 48.Varaždin, Uršulinski samostan: djelomičan konzervatorsko-restauratorski zahvat na grbu barona Sigismonda von Szinersperga iz 18.st. za potrebe izložbe; 49.Velika Trnovitica, crkva sv. Martina: provedena je hitna intervencija na glavnom oltaru; 50.Višnjica, kapela sv. Florijana: kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat na oltarnoj slici sv. Florijana iz 18.st.; 51.Vukmanić, crkva sv. Antuna Padovanskog: kompletan konzervatorsko-restauratorski zahvat na glavnom oltaru iz 17.st., te bočnim oltarima sv. Blaža i Gospe Žalosne, te skulpturi Majke Božje procesijske na nosilima iz 19.st.; Neposredno nakon otvorenja Restauratorskog centru u Ludbregu u travnju 1994. godine, pored već angažiranog voditelja Darwina Butkovića, zapošljavaju se u stalni radni odnos: Ivan Žerjavić (restaurator tehničar), Venija BobnjarićVučković (konzervator dokumentarista) i Velimir Ivezić (restaurator); a tijekom 1994. / 1995. godine još i: Zlatko Kapusta (restaurator), Željko Moslavac i Štefanija Havaić kao tehničko osoblje. Godine 1997. godine voditeljstvo Centra preuzima Velimir Ivezić, a zapošlja- a ad gr pr Ko ice n iv 54 Podravski zbornik 2009. ej uz M va se još nekoliko mlađih suradnika restauratora: D.Bešvir, N. Dušević. Narednih godina angažirani su i mnogi drugi povremeni ili stalni suradnici restauratora: B.Virag (1995-1999.), M. Gotić(1997-1998.), D.Buljan-Cypryn. (1998-), V. Pascuttini (1998.-2000.), M. Vrtulek (1999-), A. Vrtulek (1999-), H. Ladašić Cavalli(1999.-2000.), S. Krsnik (2000.), S. Kirić (2000-), M. Petrač (20002002.), M. Đurić (2000.-2002.), S. Planko Kos (2001-), R. Cypryn B. (2002-), A. Sironić (2002.), J. Spevec(2001-2008.), V. Abramović (2005-), D. Črepinko (2005-), D. Suhić(2005-2009.) i T. Sikinger (2008-). Od samog početka rada u Centru su od strane Bavarskog zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture bili angažirani i inozemni restauratori: A. Hückel (1994.), dr. E. Weddigen (1994.-1996.), S. Pfandlbauer (1996.), U. Weilhammer (1994./1998.), T. Schoeller (1994.), S. Link (1997.); Na navedenim projektima bili su uključeni mnogi stručnjaci - restauratori Restauratorskog zavoda Hrvatske (do 1997.): I. Bartolić, S. Ervačić, M. Fučić, S. Hodak, Z. Jembrih, R. Karković, M. Kastratović, R. Majcen, L. Stipić, M. Miočić, N. Sokolić, E. Usenik; a od 1997. godine i restauratori Hrvatskog restauratorskog zavoda: V.Horvat, I.Džidić, P. Kursar, S. Planinčević, T. Vukmanić i dr.; Svoju obaveznu praksu ovdje su obavljali i studenti ALU iz Zagreba te studenti Likovne akademije iz Splita kao i studenti iz nekih europskih sveučilišta (Münchena, Hildesheima, Kölna, Potsdama, Berna). U realizaciji nekih manje složenijih programa uvelike su pomogli svojim volonterskim radom: L. Badurina, G. Čvrljak, LJ. Filip, A. Filip, N. Lakuš, A. Horvatić, A. Havaić, T. Jerbić, D. Katalenić, D. Kapusta, M. Kocijan, E. Kozina, D. Markić, T. Marušić, V. Martinez, Z. Matijević, R. Oštrić, D. Pepelnjak, I. Peškan, G. Petak, D. Petrović, T. Sikinger, M. Staničić, V. Šestan, M. Štefanec, Z. Tomljenovic, F. Tončinić, R. Vucković. Danas, Restauratorski centar u Ludbregu zapošljava 15 djelatnika, a to su: Venija Bobnjarić-Vučković (voditelj Centra / konzervator savjetnik), Sandra Planko Kos (viši dokumentarista tehničar i administrator), Zlatko Kapusta (restaurator), Maja Vrtulek i Ada Vrtulek Gerić (viši restauratori tehničari), Davor Bešvir, Dana Buljan Cypryn, Stanko Kirić, Roko Cypryn Buljan, Vesnica Abramović (restauratori tehničari), Dijana Črepinko i Tomislav Sikinger (suradnici restauratora tehničara); Željko Moslavac (domar), Štefanija Havaić i Božica Kirić (spremačice). a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 55 ej uz M gr a ad Skulptura sv. Katarine prije konzervatorsko restauratorskih postupaka; nakon preljepljivanja polikromije pr Ko 56 ice n iv Skulptura sv. Katarine u tijeku krediranja; nakon provedenih konzervatorsko - restauratorskih radova Podravski zbornik 2009. Velimir IVEZIĆ Retabl sv. Katarine iz kapEle sv. Vida iz Sokolovca kraj Koprivnice uz M Konzervatorsko - restauratorska studija ej Retabl sv. Katarine je prema očuvanosti i zastupljenosti izvornika vrlo slab primjerak, ali su i preslici, kao i cjelokupni retabl, u velikoj mjeri stradali te ih je nemoguće bilo konzervirati i zadržati u zadovoljavajućem stanju. Oni su ujedno i iz različitih faza intervencija te su raznorodni po tehnici i materijalu. Radikalni konzervatorskorestauratorski zahvat bio je neminovan. Konačan izgled retabla je nakon provedenih konzervatorsko-restauratorskih radova većim dijelom rekonstrukcija izvornika koji je zatečen u manjoj mjeri nego je to uobičajeno, ali u dovoljnoj mjeri da je razvidno koji je dio bio na koji način obrađen. a ad gr Uvod pr Ko Udruga sv. Vida, Srijem, Sokolovac južno od Koprivnice prema Križevcima se početkom 2003. god. u ime Župnog ureda u Rijeci kod Koprivnice obratila za evakuaciju svih triju oltarnih cjelina (glavnoga i dva pobočna oltara) iz grobne kapelice sv. Vida u Srijemu. Tada se trebalo započeti sa građevinskom sanacijom kapelice koja je bila u vrlo lošem stanju te se pristupilo dekompoziciji oltara, učvršćivanju trusne polikromije, pakiranju i transportu te pohranjivanju cjelokupnog inventara u depoe Restauratorskog centra u Ludbregu. Nitko drugi tada nije htio/mogao prihvatiti spomenute artefakte u svoje prostore. Nakon čišćenja infestiranog materijala, odstranjivanja plijesni, algi i gljivica te smještaja u depo umjetnina stvari su se laganim tempom aklimatizirale i sušile podešavanjem RV i temperature prostora. Gljivice i plijesni zbog vlage materijala i dalje su kroz polikromiju i krednu osnovu nezaustavljivo rasli što je značilo da su prepuni akumulirane vlage i spora koje su se razvijale godinama u ambijentu kapelice. Članovi udruge sv. Vid, s njezinim najaktivnijim članom gospodinom Vidom Pajekom na čelu, su me zamolili da pristupim konzervatorsko-restauratorskim radovima na inventaru iz spomenute kapelice koja se kroz 2004. god. građevinski sanirala. Tada se je započelo s obnovom najoštećenijeg i najugroženijeg lijevog bočnog retabla iz kapelice – retabla sv. Katarine. ice n iv Podravski zbornik 2009. 57 Opis ej uz M Naziv umjetnine: Lijevi bočni oltar – retabl sv. Katarine Autor/škola/krug: nepoznati majstor Datacija: kraj 17.st. Tehnika: rezbareno, polikromirano drvo (jelovina, lipa), pozlaćeno, posrebreno i lazurirano Dimenzije retabla: vis. 230cm x šir. 1180cm x dub. 37cm Objekt: Kapela sv. Vida Mjesto/lokalitet: Srijem, Sokolovac Županija: Koprivničko-križevačka Nadležni zavod: Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Konzervatorski odjel Zagreb Radi se o jednostavnom atektonskom tipu retabla s kraja 17.st. postavljenom najprije na drvenu bazu - postament (19.st.) te sve skupa na zidanu menzu/stipes. Retabl sa skulpturom sv. Katarine u centru sagrađen je od dva bočna krila pričvršćena na centralnu pozadinsku dasku. Krila su isprepletena vijencem florealnih i vegetabilnih elemenata. Iznad skulpture oltarna krila pridržavaju volutaste ukrase koji pak uokviruju krunište sa trolisnim medaljonom u kojem je bio nekoć slikani prikaz. On je, na žalost, gotovo sasvim nestao (polikromija se otrusila). Iznad atike je volutasti ukras s krunom na vrhu, tj. krunište. Oltar je preventivno zaštićen kao kulturno dobro pod klasom UP/I-612-08/04-01/133, ur. br.: 532-10-2/8-04-1/NB, od 16. studenog 2004. god. kod Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture RH u Zagrebu. a ad gr Ko pr Dimenzije Dimenzije retabla: vis. 230cm x šir. 189cm x dub. 40cm Dimenzije skulpture: vis. 130cm x šir. 34cm x dub. 35cm Dimenzije atike s trolisnim medaljonom: vis. 57cm x šir. 85cm x dub. 5cm Dimenzije oltarnih krila: vis. 126cm x šir. 54cm x dub. 5cm Dimenzije kruništa: vis. 111cm x šir. 27cm x dub. 5cm Dimenzije volutastih ukrasa: vis. 57cm x šir. 25cm x dub. 5cm Dimenzije krune: vis. 20cm x šir. 35cm x dub. 5cm ice n iv Opservacija i opis oštećenja Cjelokupni je retabl sa skulpturom i pripadajućim ukrasima doživio višeslojna preslikavanja bojanim slojevima koji su sakrili izvornu polikromiju oltara, tj. njegov autentičan i mnogo bogatiji i pitoreskniji barokni izgled. Preslikavanja su vršena bez obzira što se znatan dio izvornika s vremenom ljuštio i otpadao. Stoga 58 Podravski zbornik 2009. ej uz M su mnogi dijelovi nanijeti direktno na drvo bez da je postavljena kredna osnova. Slijedilo je bogato preslikavanje i to vrlo slojevito. Stoga je veći dio retabla bez kredne osnove sa smeđim, crnim i zelenim tonovima različitih materijala i vezivnih sredstava penetrirao u drvo. U jednom je navratu sve skupa i abrazivno obrađivano te je nakon tog oštećivanja polikromnog izvornog sloja djelomično nanesen i sloj nove krede. Posljednji je sloj bojen u kombinaciji uljane impasto maslinasto-zelene boje sa rozim tonovima na konveksnim dijelovima što je u potpunoj opreci sa izvornom polikromacijom oltarnih krila, ali ne i ukrasa s atike. Posljednju polikromaciju uljanim bojama odnosno «prefriškavanje” ove oltarne cjeline kao i svih ostalih dijelova inventara u svetištu i brodu crkve izveo je nepoznati majstor. Prisutne su i tzv. klijane boje (primjese tutkala i organskih tvari kao veziva) koje je nemoguće skidati organskim otapalima. Ta su zadnja obojenja napravljena u stilu tirolskih majstora 19.st. što je najevidentnije kod skulpture sv. Katarine. Neki su dijelovi drvene arhitekture razljepljeni i popucali, a u najgorem su stanju baze oltarnih krila. Konstrukcija retabla je olabavila na nekim dijelovima i statika je u nepovoljnom stanju. Zamjetna je znatna infestacija ličinkama kukaca (Anobium punctatum) koji su mjestimice u znatnijoj mjeri razorili drvenu strukturu arhitekture oltara. Lipovo je drvo skulptura, i ukrasa, naročito s atike i gornjih dijelova retabla, jako crvotočno i pretvoreno je u sasvim prašnjavu masu. Mnogi su se dijelovi polikromije otrusili i otpali već prije prefriškavanja i kasnije, a vezivo je u svim slojevima stradalo i izgubilo svojstva zbog stalnog djelovanja vlage i atmosferilija kojemu je retabl bio prije sanacije krovišta izložen kroz dugi period pa je tako mnogo preslika uljanog zelenog floreala nanesen direktno na drvenu površinu, a izvorni je kredni sloj i polikromija odavno nestao. Ilustrativan prikaz toga je kolonija gljivica i algi na bočnim krilima. Bijela skrama prisutna po površini potvrđuje dotrajalost i potpuni gubitak vezivnih svojstava te krepiranje pigmenata (bočna krila). a ad gr pr Ko ice n iv Oštećenja arhitekture retabla: • potamnjeli sloj uljnih preslika i oksidirani dijelovi kovnih boja preko pozlata • naslage nečistoća i prašine • raspukline i pukotine u drvenom nosiocu • vrlo jasno vidljiva i donedavno aktivna crvotočina • crvotočinom oslabljena drvena struktura pretvorena u prašinu naročito u ukrasima od lipovine • višeslojni preslici i neautorski dodaci (postament, vijenac…) • odizanje kredne osnove s polikromijom ili pozlatom • dijelovi koji nedostaju (dijelovi profilacija, ukrasa, draperije…) • noviji dijelovi (baza na koju je položen retabl i pozadinska daska Podravski zbornik 2009. 59 ej uz M gr a ad Retabl sv. Katarine prije i nakon obnove • potpuno krepirani lakovi i boje • potpuni gubitak aktivnih svojstava veziva u svim slojevima Ko Konzervatorsko - restauratorski istražni radovi pr Konzervatorsko-restauratorska istraživanja su pokazala kod svih sondi i proba da se radi o višeslojnim preslicima vrlo loše, kako umjetničke tako i tehnološke kvalitete. Naime, veliki je dio izvorne polikromije u prethodnim intervencijama nestao. Mjestimice se sam otrusio jer kredni sloj nije više bio vezan uz drvo ili je izgubio vezivna svojstva uslijed djelovanja vlage, plijesni i gljivica. Izvorna je polikromacija sačuvana u cca 20%; izvorna pozlata u cca 5%, a srebrni dijelovi cca 15% i lazure u cca 40% površine. Dakle očuvanost i zastupljenost izvornika je vrlo slaba, ali i preslici su u velikoj mjeri stradali te ih je nemoguće zadržati. Oni su ujedno i iz različitih faza intervencija te su raznorodni po tehnici i materijalu. Mnogo je uljnih preslika (zelena boja floreala) direktno nanesenih na golu drvenu površinu s koje se izvornik otrusio. Na cvjetnim je ukrasima upotrijebljen pigment raznog mineralnog podrijetla vezan tutkalom i vezivima organskog podrijetla (jaje i sl.) te je uglavnom sve preslike nemoguće otapati i kemijski ih skidati. Probe su rađene amonijakom u celuloznoj želatini, Lavacolom, Desolom, ice n iv 60 Podravski zbornik 2009. Vulpeq liquid soapom, itd. Samo se mehanički skalpelima uspijevalo raslojavati preslike od izvornika. Lazura (alizarin craplac s volutastih ukrasa i djelomično zelena lazura – pentiment s oltarnih krila) čvrsto se vezala za preslik, a sa srebrnih se listića skida vrlo lako. 1. Stratigrafska građa izvornika (crno) i preslika (plavo)– skulptura Sv. Katarine, haljina 1 - kredni sloj uz M 0 – drvo 2 - bolus 3 – polirana pozlata 4 – kredni sloj ej 5 – plava 6 – svijetlo plava 1 - kredni sloj 2 - bolus 3 – polirana pozlata 4 – kredni sloj a ad 0 – drvo gr 2. Stratigrafska građa izvornika (crno) i preslika (plavo)– atika s trolisnim medaljonom, tučak cvijeta (fot. pozlaćenog cvijeta 1,2) 5 – šlag metal - mixtion Ko 2. Stratigrafska građa izvornika (crno) i preslika (plavo) – atika s trolisnim medaljonom, latice cvjetova 1 - kredni sloj 2 - bolus 4 – zelena lazura 5 – slojevi sivo-plave boje ice n iv 3 – srebro pr 0 – drvo 2. Stratigrafska građa izvornika (crno) i preslika (plavo) – atika s trolisnim medaljonom, okvir trolista i zatvoreni cvjetovi 0 – drvo 1 - kredni lsoj Podravski zbornik 2009. 61 2 - bolus 3 – srebro - vrlo dobro očuvano 4 – alizarin craplac 5 – smeđa boja 6 – kredni sloj M 2. Stratigrafska građa izvornika (crno) i preslika (plavo) – atika s trolisnim medaljonom, vegetabilni ukrasi uz 0 – drvo 1 - kredni sloj ej 2 - bolus 3 – polirana pozlata 4 – kredni sloj gr 5 – zelena boja 0 – drvo 1 - kredni sloj 2 - bolus 3 – polirana pozlata 5 – kredni sloj 6 – zelena boja Ko 4 – zelena boja a ad 3. Stratigrafska građa – izvornika (crno) i preslika (plavo) - bočna oltarna krila – volutasti okvir ukrasa, florealni ukras i cvijet (fot. bočnih olt. Krila br. 1, 2) 0 – drvo 2 - bolus 3 – srebro 4 - lazura 6 – kredni sloj 7 – zelena boja ice 5 – smeđa boja n iv 1 - kredni sloj pr 3. Stratigrafska građa izvornika (crno) i preslika (plavo) – bočna oltarna krila – stapka cvijeta 3. Stratigrafska građa izvornika (crno) i preslika (plavo) – bočna oltarna krila – grana s listićima 62 Podravski zbornik 2009. 0 – drvo 1 - kredni sloj 2 - bolus 3 – srebro (bez lazure!?) 4 – svjetlo zelena boja 6 – tamno zelena boja uz M 5 – kredni sloj 3. Stratigrafska građa izvornika (crno) i preslika (plavo)– bočna oltarna krila – volutasti okvir ukrasa ej 0 – drvo 1 - kredni sloj 2 - bolus gr 3 – srebro 4 – zelena lazura (saft grün 1 568 – Schminke Mussini) 6 – kredni sloj 7 – rozi impasto sloj a ad 5 – smeđa boja 4. Stratigrafska građa izvornika (crno) i preslika (plavo)– krunište – konkavna unutrašnja površina 1 - kredni sloj 2 - bolus 4 – lazura (alizarin krapplack 346 ili echt krapprot 2 351 – Schminke Mussini ) 6 – kredni sloj 7 – rozi impasto sloj n iv 5 – smeđa boja pr 3 – srebro Ko 0 – drvo 0 – drvo 1 - kredni sloj 2 - bolus Podravski zbornik 2009. ice 4. Stratigrafska građa izvornika (crno) i preslika (plavo)– krunište – volutasti ukrasi 63 3 – polirana pozlata 5 – zelena boja ili smeđa 6 – kredni sloj 7 – zelena ili pozlata 5. Stratigrafska građa izvornika (crno) i preslika (plavo)– volutasti ukrasi – volutasti okvir 1 - kredni sloj 2 - bolus 3 – polirana pozlata uz M 0 – drvo 5 – smeđa boja 6 – kredni sloj ej 7 – mixtionska pozlata i šlag metal 5. Stratigrafska građa izvornika (crno) i preslika (plavo)– volutasti ukrasi – unutrašnji konveskni dio ukrasa (fot. 2 i 3) 1 - kredni sloj 2 - bolus 3 – srebro a ad gr 0 – drvo 4 – lazura (alizarin krapplack 346 ili echt krapprot 2 351 – Schminke Mussini ) 5 – smeđa boja 7 – rozi impasto Ko 6 - kredni sloj pr Konačan izgled retabla je nakon provedenih konzervatorsko-restauratorskih radova većim dijelom rekonstrukcija izvornika koji je zatečen u manjoj mjeri nego je to uobičajeno, ali u dovoljnoj mjeri da je razvidno koji je dio bio na koji način obrađen. Preslike je bilo nemoguće zadržati zbog, krepiranja pigmenata, zbog popuštanja veziva i pulverizacije pigmenata, zbog nemogućnosti tretiranja raznolikih slojeva različitih svojstava (uljana boja preko krede, klijane boje preko uljane i sl.), itd. Nakon provedenih konzevatorsko-restauratorskih istraživanja se pokazalo da ispod preslika ima vrlo malo sačuvanog izvornika. Unatoč tome je bilo moguće rekonstruirati izvorni izgled retabla osim slike u trolisnom medaljonu s atike retabla. U razdoblju od listopada, 2004. do ožujka, 2006. god. izvedeni su kompletni konzervatorsko-restauratorski radovi i istraživanja na skulpturi sv. Katarine koja je i vraćena vlasniku te na svim dijelovima s kruništa retabla (kruna, atika i volu- ice n iv 64 Podravski zbornik 2009. uz M tasti ukrasi). Na spomenutim su dijelovima arhitekture izvedeni sljedeći radovi po odobrenju i pod kontrolom Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture RH u Zagrebu: - konzervatorsko-restauratorska istraživanja i probe - podljepljivanje polikromnog sloja - restitucija, konsolidacija i impregnacija temeljnika te stolarski radovi - skidanje preslika i uklanjanje neautorskih dodataka, čišćenje izvornika - krediranje i retuš - pozlatarski radovi i lazurirana posrebrenja - dezinsekcija i profilaktička zaštita ej Pregledom dokumentacije i radova in situ je utvrđeno da su radovi na retablu u skladu s konzervatorskim principima zaštite kulturnih dobara i da se mogu nastaviti ( Rješenje nadležnog KO od 01. prosinca, 2004. god.) U narednom razdoblju, kroz 2008. god., izvode se preostali radovi obnove na lijevom i desnom bočnom krilu, a prema naputku Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture RH u Zagrebu: - konzervatorsko-restauratorska istraživanja i probe - podljepljivanje polikromnog sloja - restitucija, konsolidacija i impregnacija temeljnika te stolarski radovi - skidanje preslika i uklanjanje neautorskih dodataka, čišćenje izvornika - skidanje preslika i uklanjanje neautorskih dodataka, čišćenje izvornika - dodatni tretman impregnacije drveta Paraloidom B-72 - dodatna učvršćivanja lipovim lamelama sa sražnje strane - pozlatarski radovi i lazurirana posrebrenja - dezinsekcija i profilaktička zaštita - izrada elaborata radova obnove i provedenih istraživanja na retablu a ad gr pr Ko ice n iv Početkom 2009. godine konzervatorsko-restauratorski radovi se privode kraju. Izvedene su sve opsežne rekonstrukcije oslika s lazurama i pozlatama. Pozlata je patinirana kao i lazure i retabl je obnovljen u cijelosti te je u lipnju vraćen u kapelu. Još je bilo potrebno vratiti i postament iz 19.st. koji nije pripadajući element retabla, ali je zbog želje imatelja umjetnine morao biti impostiran. Postament se morao također rekonstruirati da bi zadovoljio zahtjeve statike jer na njemu počiva cjelokupni retabl. Napravljen je i dodatni postament za skulpturu sv. Katarine kako bi ova bila centrirana dovoljno visoko između oltarnih krila. Početkom srpnja 2009. god. retabl je zajedno sa skulpturom sv. Katarine ponovno zasjajio svojim nepatvorenim i izvornim sjajem na svom starom mjestu. Podravski zbornik 2009. 65 ej uz M a ad gr pr Ko n iv Shematski prikaz prizemlja kuće Malančec s označenim pozicijama prostorija i položajem izvedenih sondi (Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb) ice 66 Podravski zbornik 2009. Branimir RAŠPICA Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb ej uz M KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKA ISTRAŽIVANJA ZIDNOGA OSLIKA U UNUTRAŠNJOSTI KUĆE MALANČEC U KOPRIVNICI a ad gr Sažetak Preliminarnim istraživanjima unutrašnjosti kuće Malančec u Koprivnici, provedenima godine 2000., ustanovljeno je postojanje šablonskih zidnih oslika. Nakon sanacije podrumskih prostora i ispitivanja statike zgrade, uslijedila su konz.-rest. istraživanja. Istraživanjima su proširene stare sonde i napravljene nove radi izradbe grafičke dokumentacije šablonskih oslika po prostorijama. Nove su sonde napravljene na bočnim zidovima i stropovima u svim prostorijama u prizemlju i na katu. Istraživanje je uključivalo uklanjanje vapnenih i bojenih naliča do izvornoga sloja. Naknadni su se slojevi uklanjali mehanički (skalpelom) bez posebnih poteškoća. Posebna je zanimljivost bila ta da je ispod zatečenoga recentnog sloja utvrđen samo izvorni sloj obojenja. Ovaj izvještaj sadržava fotografije izvedenih sondi kao i grafičke prikaze idealnih rekonstrukcija svakoga pronađenog oslika. pr Ko 1. Uvodne napomene ice n iv Konzervatorsko-restauratorska istraživanja trajala su od 2. do 20. travnja 2007. Članovi radne ekipe bili su Miroslav Jelenčić i Branimir Rašpica. Prethodnim je konzervatorsko-restauratorskim istraživanjima unutrašnjosti kuće Malančec, provedenima 2000. godine, utvrđeno postojanje šablonskih zidnih oslika. Položaj svih označenih sondi vidljiv je na crtežu br. Nn. Na crtežu je, kao i na novo označenim sondama uporabljena i stara i nova numeracija prostorija. Prvi broj upućuje na aktualnu numeraciju koja slijedi muzejski koncept, dok je drugi broj, onaj u zagradi, numeracija prostorija utvrđena tijekom istražnih radova iz 2000. godine.(sl. 1.). Tamo gdje nedostaje numeracija iz 2000. godine, to znači da u toj prostoriji tada nije napravljena ni jedna sonda. Podravski zbornik 2009. 67 2. Prostorije u prizemlju ej uz M U prizemlju je napravljena 41 sonda. Novim su istraživanjima obuhvaćene i neke prostorije prizemlja koje prvotnim istraživanjima nisu sondirane. Riječ je o prostorijama 10a i 11. 2.1. Prostorija 1 (stubište) Stubište seže od prizemlja do kata. U međukatu se nalazi prvo odmorište, a drugo je na katu. Rezultati unutar sondi koje su otvorene u ovome prostoru potvrđuju jednaki raspored oslika na bočnim zidovima i stropu, kao i na stubištu i odmorištima međukata i prvoga kata. U tom su prostoru napravljene četiri sonde. Sonde br. 37 i 38 napravljene su na južnome zidu, sonda br. 39 na spoju istočnoga i sjevernoga zida, dok je sonda br. 40 izvedena na stropu prostorije. 2.1.1. Sonda br. 37 Sonda je napravljena na južnome zidu uz drveni dovratnik otvora prema prostoriji 15 (3). Veličina joj je iznosila 20x33 cm. Sondiranjem je utvrđen izvorni secesijski oslik koji je također pronađen i na svim zidovima stubišta koje vodi na kat. Ovaj je oslik detaljnije opisan u sondama br. 43 i 45. 2.1.2. Sonda br. 38 Sonda je izvedena na južnome zidu iznad otvora vrata, poviše zatečene zidne lampe. Ukupna joj je veličina iznosila 30x56 cm. Na sondi je pronađen izvorni secesijski oslik vijenca koji je također pronađen i na zidovima stubišnog odmorišta prvoga kata. Taj je oslik detaljnije opisan u sondi br. 46. 2.1.3. Sonda br. 39 Sonda je napravljena na spoju istočnoga i sjevernoga zida uz drveni dovratnik otvora vrata prema prostoriji 13 (1). Ukupna je veličina sonde bila 32x9,5 cm. Nalaz te sonde jednak je onom nalazu u sondama br. 37, 43 i 45. 2.1.4. Sonda br. 40 Sonda je napravljena na stropu prostorije, uz istočni zid, iznad otvora prema prostoriji 13 (1). Sondiranjem je utvđen isti oslik kao i kod sonde br. 47. 2.2. Prostorija 9 (stubište) Riječ je o zapadnome stubištu kojim su povezani prizemlje i kat. U ovom su prostoru načinjene dvije sonde. Sonda br. 83 napravljena je na sjevernom zidu kata stubišta, dok je sonda br. 84 napravljena na istoj poziciji samo, u prizemnom dijelu stubišta. 2.2.1. Sonda br. 84 Sondiranjem su pronađeni sivo-zeleni sokl i smeđa traka koja odjeljuje sokl od sivo-bijelog zida u gornjoj zoni. Za sondu br. 83 vrijedi isto što i za ovu sondu. 2.3. Prostorija 10 (8) Prostorija se nalazi u jugozapadnome dijelu kuće. U njoj su napravljene 4 sonde. Dvije od njih napravljene su na sjevernome zidu (sonde br. 24 i 25), jed- a ad gr pr Ko ice n iv 68 Podravski zbornik 2009. ej uz M na stropna u sjeverozapadnome kutu prostorije (sonda br. 26) i jedna stropna u središnjem dijelu prostorije (sonda br. 27). 2.3.1. Sonda br. 24 Sonda je napravljena na sjevernome zidu između vrata i ugradbenog zidnog ormara. Dimenzije su joj bile 30x30 cm, a otvorena je na visini 150 cm od razine zatečenoga poda. U sondi je utvrđen biljni uzorak smeđaste boje na ružičastoj pozadini zida. 2.3.2. Sonda br. 25 Sonda je izvedena na sjevernome zidu iznad ugradbenog ormara. Ukupna visina sonde iznosila je 50, a širina 60 cm. Za ovu sondu vrijedi isto što i za sondu br. 24. 2.3.3. Sonda br. 26 Sonda je izvedena na stropu u sjeverozapadnome kutu prostorije. Sodiranjem je utvrđena od zida odmaknuta bordura. Riječ je crvenoj traci koju s obiju strana obrubljuje smeđasta uska traka. Ovaj je oslik detaljno opisan u izvješću iz godine 2000. Sonda je napravljena u kutu prostorije kako bi se vidjelo postoji li eventualni šablonski uzorak uz kut stropa. 2.3.4. Sonda br. 27 To je stropna sonda napravljena na središnjem dijelu stropa, uz veliku neonsku stropnu svjetiljku. Veličina joj je 60x70 cm. Na sondi su u tragovima vidljivi segmenti slikanoga biljnog ukrasa s cvjetićem. Oslik je u vrlo lošemu stanju, nečitljiv je pa ga nije moguće u cijelosti iščitati. 2.4. Prostorija 10a Ta se prostorija nalazi u jugozapadnome dijelu objekta. U njoj tijekom preliminarnih konzervatorsko-restauratorskih istraživanja 2000. godine nisu izvedene sonde. Istraživanjima izvedenima godine 2007. utvrđen je zeleni parapet iznad kojega je zid obojen okerom. U gornjemu je dijelu zidova kod spoja sa stropom pronađena smeđa traka. Šablonski oslik u kutovima stropa i na središnjem dijelu stropa nije pronađen. U njoj su napravljene dvije sonde. Na sjevernome je zidu napravljena sonda br. 28, a u jugoistočnome kutu stropa sonda br. 29. 2.4.1. Sonda br. 28 Sonda je izvedena na sjevernome zidu. Rađena je na visini od oko 150 cm od zatečene razine poda. Veličina joj je bila 20x20 cm. U njoj je pronađen zeleni parapet čija visina iznosi 148 cm od zatečene razine poda. Iznad njega je vidljivo okerasto obojenje zida. 2.4.2. Sonda br. 29 To je stropna sonda napravljena u jugoistočnome kutu prostorije veličine 45x50 cm. Sondom je djelomično bio obuhvaćen i južni zid ispod stropa. Na stropu je pronađeno oker obojenje zida. Na južnom je zidu pronađena smeđa traka koja je od stropa odmaknuta 20 cm, a njezina širina iznosi 2 cm. a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 69 ej uz M 2.5. Prostorija 11 Ova se prostorija nalazi u jugozapadnome kutu kuće. U njoj su 2007. prvi put poduzeti istražni radovi. Napravljene su četiri sonde. Sonda br. 30 izvedena je na zapadnome zidu, sonda br. 31 na sjevernome zidu, a sonde br. 32 i 33 na stropu. 2.5.1. Sonda br. 30 Sonda je napravljena na zapadnome zidu, veličine 35x45 cm, na visini 150 cm od zatečene razine poda. U sondi je pronađen tamnijom sivom bojom slikan šablonski oslik biljnog uzorka, koji se nalazi na svijetlo sivom obojenju zida. 2.5.2. Sonda br. 31 Sonda je izvedena na sjevernome zidu uz otvor vrata, neposredno iznad zatečene razine poda. Sondiranjem je pronađen smeđasti sokl čija visina iznosi 20 cm, kao i smeđa traka širine 1 cm, od istočnoga zida odmaknuta 12 cm. Iznad sokla i lijevo od spomenute trake vidljiv je segment zida u kojemu je smješten šablonski oslik opisan u prethodnoj sondi. 2.5.3. Sonda br. 32 Sonda je napravljena na središnjem dijelu stropa oko zatečenoga lustera, veličine 45x50 cm U sondi je pronađen smeđi biljni uzorak koji je zrcalno simetričan. Rubni su dijelovi slikani okerom, dok su unutarnji izvedeni tamno smeđom bojom. 2.5.4. Sonda br. 33 To je stropna sonda napravljena u sjeveroistočnome kutu prostorije. Veličina joj je bila 25x50 cm. Njome je bio obuhvaćen i dio istočnoga zida. Na stropu je 20-ak cm od istočnoga i sjevernoga zida pronađena bordura širine 13 cm. Nju čine plavo-sive trake širine 7 cm, koju s obiju strana uokviruje uska traka širine 1,5 cm. Uska traka bliža bočnim zidovima smeđe je boje, dok je druga s unutarnje strane plavo-sive trake crvene boje. 2.6. Prostorija 12 (11) Prostorija se nalazi u južnome dijelu objekta. Preliminarnim je istraživanjima provedenima godine 2000. ustanovljeno vrlo loše stanje i nečitljivost šablonskoga oslika na stropu i na bočnim zidovima. Tijekom konzervatorsko-restauratorskih radova napravljene tri nove sonde. Sonda br. 34 napravljena je na zapadnome zidu, dok su sonde br. 35 i 36 napravljene na stropu. Rezultati novih istraživanja istovjetni su onima iz 2000. god. 2.6.1. Sonda br. 34 Ova je sonda izvedena u jugozapadnome kutu prostorije, kod spoja zapadnoga i južnoga zida, neposredno iznad zatečene razine poda. Dimenzije su joj bile 30x90 cm. U sondi je pronađena crvenkasto bojena podloga zida na kojoj se u tragovima nazire šablonski uzorak. On je pulveriziran, nečitljiv i vidljiv samo u tragovima. Oko 22 cm iznad zatečene razine poda, također u tragovima, vidljiv je smeđasti sokl. a ad gr pr Ko ice n iv 70 Podravski zbornik 2009. ej uz M 2.6.2. Sonda br. 35 To je stropna sonda napravljena u jugoistočnome kutu prostorije. Ukupna joj je veličina bila 105x130 cm. Njome je bio obuhvaćen i gornji dio istočnoga zida ispod stropa. Na stropu je pronađena linearna bordura na kojoj su u tragovima vidljivi obrisi šablonskoga oslika. Riječ je o crvenoj traci širine 28 cm, oko koje su dvije uže zelene trake širine 5,5 cm. Oko zelenih su traka smeđe trake širine 12 cm. Vanjski rub bordure završava dvjema bijelim trakama širine 1 cm, od kojih je vanjska od bočnih zidova odmaknuta 22 cm. Na smeđu unutarnju traku u razmaku od 1 cm nadovezuju se dvije crvene uske trake, od kojih je jednoj širina 2 cm, a drugoj 1 cm. Zatim slijedi zelena traka širine 1 cm koja je od crvene trake odmaknuta 2,2 cm. Kao unutarnji završetak bordure pronađen je biljni ornament sa zelenim listovima i crvenom stabljikom, te kutnim crvenim cvjetićem. Na istočnom je zidu 15-ak cm ispod stropa vidljiva smeđa traka širine 2 cm. 2.6.3. Sonda br. 36 Sonda je izvedena na središnjemu dijelu stropa oko lustera. Njezin dulji krak seže do istočnoga zida, koji djelomično i obuhvaća. Ukupna joj je veličina 110x300 cm. Riječ je o sondi koja je napravljena na pozicijama sondi br. 21 i 22, izvedenih 2000. godine. Naime, te su sonde proširene i spojene u novonastalu sondu br. 36. Na sondi je uz istočni zid pronađen isječak široke bordure, koja je detaljno opisana u prethodnoj sondi. U središtu je stropa otkriven zeleni biljni ukras kojim je definirana pozicija lustera. Središnji se ornament nadovezuje i spaja s ornamentom zelenih listova i crvene stabljike koji se nalazi na rubnoj borduri. U tom, središnjem dijelu stropa boje su izrazito tamne, vjerojatno od čađi, masnoća i prljavština. 2.7. Prostorija 13 (1) Ova se prostorija nalazi u sjeveroistočnome kutu prizemlja. To je glavno stubište koje iz suterena vodi do povišenog prizemlja. U ovome je prostoru načinjeno pet sondi. Jedna na stropu i četri na bočnim zidovima. Na stropu se nalazi sonda br. 1, na južnome zidu sonde br. 2 i 3, a na sjevenome zidu sonde br. 4 i 5. 2.7.1. Sonda br. 1 To je stropna sonda načinjena u jugozapadnome kutu prostorije. Izvedena je između profiliranoga okvira medaljona i profiliranoga vijenca. Veličina joj je bila 45x25 cm. Ploha medaljona unutar okvira obojena je svijetlo sivom bojom. Rubni dio tog medaljona uz profilirani okvir završava plavo-zelenim trakama, od kojih je jedna širine 4,5 cm i 0,6 cm. Razmak je između tih traka 1 cm. Ploha između profiliranoga okvira i profiliranoga vijenca obojena je oker bojom. 2.7.2. Sonda br. 2 Sonda je izvedena na južnome zidu oko 50 cm iznad otvora vrata. Veličina je sonde iznosila 30x60 cm. Sondiranjem je utvrđen lijevi brid uklade koji je očito postojao iznad vrata. Uočeni su i tragovi zaobljenoga uvučenog kuta koji je a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 71 ej uz M vidljiv i na ostalim ukladama. Pronađeni rub seže do vrata, a, s obzirom na to da je riječ o izvornoj stolariji, vrlo je izvjesno da je gornji rub vrata definirao visinu uklade 2.7.3. Sonda br. 3 Ta je sonda napravljena na južnome zidu, na središnjemu dijelu središnje uklade, oko biljnog reljefno istaknutog medaljona. Veličina joj je bila 26x56 cm. Oko medaljona je utvrđena svijetlo siva boja uklade, kao i u tragovima vidljiva plavo-zelena traka oko reljefnog medaljona. 2.7.4. Sonda br. 4 Sonda je napravljena na sjevernome zidu. Njome su bile obuhvaćene središnja i zapadna uklada, kao i dio zida između njih. Veličina joj je 15x56 cm. U sondi je vidljivo obojenje uklada svijetlo sivom, kao i zida između njih oker bojom. Uz rub uklade pronađene su tri plavo-zelene trake koje linearno obrubljuju njezin brid. Prvoj traci najbližoj bridu uklade širina je bila 2 cm, dok je drugim dvjema širina iznosila oko 0,5 cm. Razmak između traka također je bio oko 0,5 cm. 2.7.5. Sonda br. 5 Sonda je napravljena na sjevernome zidu, u donjemu desnom kutu središnje uklade. Ukupna joj je veličina 56x75 cm. Kao i na prethodnoj sondi i ovdje su vidljive plavo-zelene trake kojoj su razmak i širina istovjetni onima u sondi br. 4. 2.8. Prostorija 14 (12) Ta je prostorija rušenjem njezina južnog pregradnoga zida spojena s mnogo manjom prostorijom (13) u jednu veliku. Riječ je o recentnijemu građevinskom zahvatu. U toj je prostoriji načinjeno pet sondi. Sonda br. 6 napravljena je na istočnome zidu, sonda br. 7 na sjevernome, dok su sonde br. 8, 9 i 10 načinjene na stropu. 2.8.1. Sonda br. 6 Sonda je napravljena na istočnome zidu, na visini 126 cm od razine zatečenoga poda. Ukupna joj je veličina bila 40x42 cm. Ta je sonda izvedena na poziciji sonde br. 4 načinjene 2000. godine. Na sondi je vidljiv biljno-geometrijski šablonski uzorak. Latice cvijeta i dio geometrijskog uzorka crvene su boje, dok je grančica cvijeta i vitica uzorka zelene boje. Pozadina je zida pastelno ružičaste boje. 2.8.2. Sonda br. 7 Sonda je izvedena na sjevernome zidu, kod spoja s istočnim zidom, na visini od 10 cm od zatečene razine poda. Veličina je sonde bila 20x24 cm. Na sondi je vidljiv sivi sokl visine 20 cm kojemu gornji rub završava smeđom trakom širine 1 cm. Takva je smeđa traka vertikalnog usmjerenja pronađena 11 cm odmaknuta od istočnoga zida. Unutar tih traka smješten je šablonski oslik koji je opisan u prethodnoj sondi. 2.8.3. Sonda br. 8 a ad gr pr Ko ice n iv 72 Podravski zbornik 2009. ej uz M To je stropna sonda napravljena u sjeveroistočnome kutu prostorije. Ukupna joj je veličina bila 110x120 cm. Sondiranjem je utvrđena bogata dekoracija koja obrubljuje strop. Ukupna je širina trake iznosila 120 cm. Počevši od ruba zida, bordura je počinjala dvostrukom tankom smeđastom trakom, zatim su slijedile široka oker traka, tanka smeđa traka, šira zelena traka, potom široka sivkasta traka ispunjena crvenim biljnim šablonskim uzorkom, te napokon zelena, smeđa i oker traka. 2.8.4. Sonda br. 9 Sonda je izvedena u središnjem dijelu stropa, na poziciji prijašnje sonde br. 9. Riječ je o proširivanju stare sonde kako bi se dobio uvid u cijeli isječak šablonskoga oslika. Na sondi je vidljiv smeđasti vegetabilni šablonski oslik, s plavim cvijetom i plavim trakama, te crvenom vazom i crvenim cvjetovima. Njime je definirana pozicija lustera. Pozadina je zida bijele boje. 2.8.5. Sonda br. 10 Ta je stropna sonda napravljena unutar prozorske niše uz istočni zid prostorije. Sondom je djelomično bio obuhvaćen i spomenuti istočni zid. Veličina je sonde iznosila 10x 85 cm. Kod spoja istočnoga zida i stropa vidljiva je crvena rubna bordura istovjetna onoj opisanoj u sondi br. 8. 2.9. Prostorija 14 (13) Pri opisu prostorije 14 (12) rečeno je da je ta prostorija 14 (13) rušenjem njezinoga, u ovom slučaju sjevernoga pregradnoga zida, spojena s prostorijom 14 (12). U ovoj su prostoriji napravljene četiri sonde. Sonda br. 11 napravljena je na sjevernome zidu, sonda br. 12 na istočnome, dok su sonde br. 13 i 14 načinjene na stropu prostorije. 2.9.1. Sonda br. 11 Sonda je izvedena na sjevernome zidu, između istočnoga zida i otvora prema prostoriji 14 (12). Ukupna joj je veličina bila 20x40 cm. Sondiranjem je pronađen zeleni bojeni sloj s bijelom rubnom trakom od istočnoga zida odmaknutom 12 cm. Ispod toga sloja vidljiv je nešto svjetliji zeleni bojeni sloj. 2.9.2. Sonda br. 12 Sonda je napravljena na istočnome zidu između sjevernoga i južnoga prozorskog otvora. Ukupna je veličina sonde iznosila 80x155 cm. U sondi je vidljiv florealni šablonski oslik, bijelih cvjetova na zelenoj podlozi. Taj je oslik sukladan sa zelenim bojenim slojem i bijelom trakom vidljivim u sondi br. 11. U podnožju sonde vidljiv je smeđasti sokl visine 22 cm koji završava tamnijom smeđom trakom širine 1 cm. 2.9.3. Sonda br. 13 To je stropna sonda napravljena u sjeveroistočnome kutu prostorije. Ukupna joj je veličina iznosila 165x180 cm. Sondiranjem je utvrđena bogata dekoracija koja obrubljuje strop. Sveukupna širina trake iznosila je 103 cm. Počevši od ruba a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 73 ej uz M zida vidljive su dvije tanke bijele trake, zatim smeđasta traka, ružičasta traka, tanka smeđa traka, šira ružičasta, opet smeđa traka, široka sivkasta, tanka smeđa, plavkasta i krajnja tanka smeđa traka. U samome kutu pronađen je bogati biljni šablonski oslik zelene boje. 2.9.4. Sonda br. 14 Sonda je izvedena u središnjem djelu stropa oko lustera. Ovom je prigodom proširena stara sonda kako bi se dobio uvid u cijeli isječak uzorka. Sondiranjem je pronađen vrlo bogati biljni uzorak zelene boje. 2.10. Prostorija 15 (3), sjeverni krak Riječ je o predsoblju koje ima sjeverni i zapadni krak. U sjevernome kraku napravljeno je 6 sondi. Sonde br. 15 i 18 napravljene su na stropu, sonde br. 16 i 17 na istočnome zidu, sonda br. 19 na sjevernome i sonda br. 20 na južnome zidu. 2.10.1. Sonda br. 15 To je stropna sonda izvedena u sjeveroistočnome kutu prostorije. Njome je bio obuhvaćen i dio istočnoga zida. Sondiranjem je pronađena široka bordura koja obrubljuje strop. Ukupna je veličina sonde bila 50x60 cm. Širina bordure iznosi 16 cm. Unutarnji rub bordure završava vitičastim biljnim uzorkom smeđe boje koji se ponavljao u logičnome slijedu. Bordura s vanjske i unutarnje strane završava crvenom trakom širine 2 cm, a zatim s vanjske i unutarnje strane slijedi smeđa traka širine 1 cm. Središnja siva traka široka je 8 cm. Cijela je bordura odmaknuta od zida 16 cm. Na istočnome zidu vidljiva je smeđa traka kojom završava šablonski oslik. 2.10.2. Sonda br. 16 Ta je sonda napravljena na istočnome zidu, a njome je djelomično bio obuhvaćen i sjeverni zid. Na sondi je vidljivo sivo obojenje zida na kojemu je tamniji sivi cvjetni šablonski oslik. Jednak nalaz vidljiv je i u sondama br. 30 i 31. Uz rub je istočnoga i sjevernoga zida vidljiva smeđa traka koja je od zida odmaknuta 10 cm. 2.10.3. Sonda br. 17 Sonda je izvedena na istočnome zidu uz dovratnik otvora prema prostoriji 14 (12). Veličina je sonde iznosila 65x70 cm. Na sondi je kao i na prethodnoj sondi vidljiv cvjetni uzorak i smeđi sokl visine 20 cm, kao i smeđe rubne trake. 2.10.4. Sonda br. 18 To je stropna sonda napravljena na središnjem dijelu stropa oko lustera, na poziciji stare sonde. Ovom je prigodom proširena starija sonda kako bi se dobio uvid u cijeli isječak šablonskoga oslika. Riječ je o bogatome biljnom osliku smeđasto-zelene boje. 2.10.5. Sonda br. 19 Sonda je napravljena na sjevernom zidu nad vratima koja vode prema prosto- a ad gr pr Ko ice n iv 74 Podravski zbornik 2009. ej uz M riji 1. Dimenzije sonde bile su 7x40 cm. Na 30- tak cm iznad otvora vrata vidljiv je završetak novijega žbukanoga sloja sive boje finije granulacije, koji na toj visini prelazi preko izvornoga sloja. Riječ je osliku koji je spomenut i u sondama br. 16 i 17. 2.10.6. Sonda br. 20 Sonda je napravljena na južnom zidu prostorije. Točnije rečeno, riječ je o zidnoj plohi kojom je definiran prolaz prema zapadnome kraku prostorije. Sondiranjem je otkriveno sivo obojenje koje je na svim zidovima primjetno kao podloga za cvjetni oslik. 2.11. Prostorija 15 (3) zapadni krak U tome su kraku napravljene 3 sonde. Sonde br. 21 i 22 napravljene su na istočnome zidu, dok je sonda br. 23 napravljena na južnome zidu. 2.11.1. Sonda br. 21 Sonda je izvedena na istočnome zidu prostorije uz otvor koji vodi prema sjevernome kraku prostorije. Na sondi su vidljive zanimljive probe šablona. Ovdje nije riječ o konačnoj izvedbi, nego o nekoliko proba različitom bojom istoga cvjetnog uzorka. Majstor koji je izvodio radove kao da je isprobavao nijansu i optimalnu gustoću boje dok je izvodio radove u sjevernome kraku predsoblja. 2.11.2. Sonda br. 22 Sonda je napravljena na istočnome zidu uz otvor prema prostoriji 12. Izvedena je 20-ak cm iznad razine poda, a dimenzije su joj 11x12 cm. Za tu sondu vrijedi isto što i za sondu br. 17, uz napomenu da ovdje nije pronađen šablonski oslik, nego samo izvorno obojenje. 2.11.3. Sonda br. 23 Sonda je napravljena na južnome zidu, a njome je bio obuhvaćen i dio stropa. Dimenzije su joj bile 10x100 cm. Na sondi su vidljivi sivo obojenje zida i smeđa traka širine oko 2,5 cm koja je od stropa odmaknuta 13 cm. Prostor između trake i stropa obojen je svjetlijim oker tonom, dok je strop opet obojen sivom kao i bočni zidovi. a ad gr pr Ko n iv 3. Prostorije na katu ice Na katu je napravljeno 37 sondi. Nova su istraživanja obuhvatila i neke prostorije na katu koje prvotnim istraživanjima nisu sondirane. Riječ je o prostoriji 7, kao i o zapadnome kraku prostorije 2 (2). 3.1. Prostorija 1 (1), stubište U ovome su poglavlju opisane sonde koje su napravljene na međukatu prvog i na katu drugog odmorišta stubišta. Rezultati su unutar sondi istovjetni onima napravljenima u prizemlju stubišta. Naime, utvrđen je istovjetan raspored oslika na bočnim zidovima i stropu, kao i u prizemlju. Neke su sonde otvarane u nešto Podravski zbornik 2009. 75 ej uz M Prizemlje Sredina svoda u uredovnici advokature Sonda 14. Idealna rekonstrukcija a ad gr pr Ko Prizemlje Mala blagovaonica Sonda 8. Idealna rekonstrukcija 76 ice n iv Prizemlje Sredina svoda male blagovaonice Sonda 9. Idealna rekonstrukcija Podravski zbornik 2009. ej uz M većem opsegu, dok su u prizemlju one bile nešto manje. Razlog tomu jest prvotno otvaranje sondi na katu, a zatim u prizemlju. U ovome je prostoru načinjeno osam sondi. Sonde br. 41 i 42 napravljene su na zapadnom i južnome zidu prvog odmorišta međukata stubišta, sonda br. 43 izvedena je na južnom zidu stubišta kod drugog odmorišta na katu, dok su sonde od br. 44. do br. 48 izvedene u prostoru odmorišta prvoga kata. 3.1.1. Sonda br. 41 Sonda je izvedena na zapadnome zidu uz južni brid otvora prozora na prvom odmorištu međukata stubišta. Dimenzija joj je iznosila 26x45 cm, a djelomično se protezala i manjim južnim zidom prozorskog otvora. Sondiranjem je utvrđeno postojanje secesijskog oslika koji nije oštećen u dijelu oko prozorskog otvora, što upućuje na istodobnost prozorskog otvora i oslika. 3.1.2. Sonda br. 42 Sonda je napravljena na južnome zidu prvog odmorišta međukata stubišta, na spoju južnoga zida i početka stubišta koje vodi prema katu. Dimenzije su joj bile 42x57 cm. Sondiranjem je pronađen sokl sivkaste boje s užom smeđom i crnom trakom. Smeđa se traka nalazi na visini 21,5 cm od razine prvog odmorišta, dok je druga, crna traka na visini 31 cm od razine prvog odmorišta. Iznad sokla vidljive su vertikalne crte secesijskog oslika koji je detaljnije opisan u sondama br. 43 i 45. Potrebno je spomenuti da sokl svojom visinom prati kosinu stubišta. 3.1.3. Sonda br. 43 Sonda napravljena na južnome zidu stubišta, kod spoja stubišta s odmorištem na katu. Dimenzija joj je bila 70x150 cm. Sondiranjem je pronađen vrlo složeni šablonom izvedeni secesijski motiv oslikan tamno zelenom (maslinastom), tamnim okerom, ružičastom, ljubičastom i smeđom bojom. Taj secesijski geometrijsko-cvjetni oslik kao i sokl u podnožju zida, prati kosinu stubišta. Svi su geometrijski elementi toga oslika su distorzirani, upravo s istom svrhom prilagodbe kosini stubišta. Potrebno je naglasiti da se oslik nalazi na bijelom naliču , ispod kojega je kao prvi žbukani sloj siva žbuka finije granulacije. 3.1.4. Sonda br. 44 Sonda je izvedena na sjevernome zidu odmorišta prvoga kata. Dimenzije su sonde iznosile 70x210 cm. I ovdje, kao i na prethodnoj sondi, utvrđen je istovjetni secesijski oslik. Razlika je u tome što on ovdje nije distorziran, nego prati ravninu poda. Oslik sjevernoga zida završava odmorištem, tj. ogradom. Sondiranjem je utvrđeno da je oslik nastao nakon postavljanja secesijske kovane ograde. O tome svjedoči zakrpa oko drvenog rukohvata ograde preko koje prelazi secesijski oslik. 3.1.5. Sonda br. 45 Sonda je napravljena na istočnome zidu odmorišta prvoga kata. Veličina joj je iznosila 105x135 cm. I ovdje je pronađen istovjetan secesijski oslik istovjetan a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 77 ej uz M a ad gr pr Ko ice n iv Shematski prikaz prvog kata kuće Malančec s označenim pozicijama prostorija i položajem izvedenih sondi (Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb) 78 Podravski zbornik 2009. ej uz M onomu u prethodnim sondama. 3.1.6. Sonda br. 46 Ta je sonda izvedena na južnome zidu iznad otvora vrata prema prostoriji 2 (2). Dimenzije su joj bile 75x100 cm. Sondiranjem je pronađen oslik koji po svojim značajkama također pripada secesiji. Ovdje je riječ o šablonom slikanom motivu, s ružičastim i plavim cvjetovima, koji imaju bogate vitičaste zelene stabljike sa širokim listovima. On je bitno drukčiji od secesijskog oslika spomenutog u prethodnim sondama. Taj se oslik na zidu nalazi samo u gornjem dijelu zida, za razliku od drugog secesijskog, koji je zamjetan samo u donjima zonama zidova. Oslik se nalazi na zidu uz strop čineći vijenac širine 50 cm. Taj oslik u svojemu gornjem dijelu ima 2 cm široku smeđe-zelenu traku, koja je od stropa odmaknuta 20- tak cm. 3.1.7. Sonda br. 47 Sonda je napravljena na stropu uz južni zid. Veličina joj je bila 90x180 cm. Tom je sondom otkriven oslik kojemu je preliminarnim istraživanjima otkriven samo jedan segment. Novim je istraživanjima uočen složeni šablonski oslik. I ovdje je riječ o osliku s motivima biljnih vitica i cvjetova. Oslik se sastoji od rubnog vijenca koji obrubljuju dvije smeđe trake. Također je vidljiva rubna, plavo-siva traka koja je ispunjena srcem i uparenim viticama. Taj se motiv ponavlja cijelom dužinom trake u obratnom ritmu. Središnji smeđi biljni motiv nije bio zrcalno simetričan, što je i uvjetovalo dodatno proširivanje sonde kako bi se otkrio cijeli segment. U jugoistočnome i jugozapadnome kutu stropa pronađen je biljni element koji je zrcalno simetričan. Uz unutarnji rub trake također se u logičnom ritmu ponavljaju smeđi biljni vitičastii elementi. Na pojedinim se vitičastim vrhovima pojavljuju i ružičasti cvjetovi. Sondiranjem su uočeni kanali električnih instalacija, pa je postalo očito da je u ovoj prostoriji elektrifikacija provedena nakon oslikavanja. Ovaj se oslik nalazi na bijelo-oker naliču koji je izravno nanesen na završnu žbuku. Kao što je već možda i prije spomenuto, ovaj je oslik po svojim značajkama bitno drukčiji od prethodnih dvaju secesijskih, pronađenih u ovoj prostoriji. Naime, biljni smeđe-zeleni motivi podsjećaju na historicističke uzorke, pa se prvotno postavlja pitanje da je li riječ o starijem osliku, u čijoj su maniri bili prvotno oslikani i ostali dijelovi stubišta? S druge pak strane ružičasti cjetovi koji se sporadično pojavljuju imaju značajke secesijskog motiva. 3.1.8. Sonda br. 48 To je sonda napravljena na zapadnoj strani nadvoja nad subištem. Njome je bio obuhvaćen i njegov podgled, kao i dio stropa prostorije. Veličina joj je bila 6x45 cm. Sondiranjem je na dijelu stropa prostorije pronađena plava rubna traka kao i na prethodnoj sondi, pa je izvjesno da se ispod nalazi i isti oslik koji je također opisan u prethodnoj sondi. Na gredi je kao i na njezinu podgledu vidljiv bijelo-oker ton obojenja. I ovdje je pronađen pravilno zapunjeni kanal, u kojem a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 79 ej uz M Glavno stubište Odmorište Sonda 44. Idealna rekonstrukcija a ad gr Glavno stubište Gazište Sonda 43. Mjerenje sonde i idealna rekonstrukcija Ko pr Glavno stubište Odmorište na prvom katu Sonda 46. Mjerenje sonde ice n iv Glavno stubište Odmorište na prvom katu Sonda 46. Idealna rekonstrukcija 80 Podravski zbornik 2009. ej uz M su vjerojatno smještene strujne žice. Taj je kanal i ovdje zapunjen tamnijom sivom žbukom. 3.2. Prostorija 2 (2), sjeverni krak Ovo je predsoblje tlocrtno jednako onomu u prizemlju (15 (3)). Kao i u prizemlju i to je predsoblje podijeljeno na svoj sjeverni i zapadni krak. U sjevernome kraku napravljeno je 5 sondi. Sonda br. 49 načinjena na sjevernome zidu, sonde br. 50 i 51 na južnome zidu, dok su sonde br. 52 i 53 izvedene na stropu prostorije. 3.2.1. Sonda br. 49 Sonda je izvedena u podnožju sjevernoga zida, kod spoja zida i poda, uz drveni dovratnik otvora prema prostoriji 1 (1). Veličina joj je iznosila 16x17 cm. Sondiranjem je otkriven oslik koji je istovjetan oslicima na bočnim zidovima prostorije 15 (3) u prizemlju. Također je pronađen sivi sokl koji je u ovom slučaju viši za 5 cm, te mu je visina 25 cm. I on poput onoga u prizemlju završava smeđom trakom širine 1 cm. 3.2.2. Sonda br. 50 Sonda je napravljena na južnome zidu, a djelomično obuhavaća i zapadni zid. Domenzije su joj bile 43x87 cm. Pri sondiranju pronađen je oslik koji se stratigrafski neposredno nalazi ispod oslika opisanog u prethodnoj sondi. Riječ je o sivome bojenom sloju na kojem se kod spoja južnoga i zapadnoga zida nalazi rubna bordura tamnije sive boje, širine 7 cm koja završava nešto tamnijom sivom trakom širine 1 cm. U podnožju zida pronađen je sokl koji je izveden sivom bojom kao i prethodno opisana bordura. Visina je sokla 24 cm, a pri vrhu završava tamnijom sivom trakom širine 1 cm. U dijelu zida iznad sokla i oko spomenutih bordura nalazi se oslik koji je zbog njegove oštećenosti i ispranosti teško definirati. Najvjerojatnije je riječ o biljnom uzorku koji se ne ponavlja u logičnome ritmu. On je, očito, bio dosta složeniji od šablonskoga cvjetnog uzorka koji se nalazi na njemu. 3.2.3. Sonda br. 51 Sonda je izvedena na južnome zidu iznad otvora prema prostoriji 6 (8). Veličina joj je bila 8x41 cm. Tom su sondom otkrivene trake kojima završava šablonom slikani cvjetni oslik (riječ je o stratigrafski mlađemu sloju od sloja opisanog u prethodnoj sondi). U gornjoj je zoni zida vidljiva smeđa traka širine 2 cm, koja je od stropa odmaknuta 10 cm. Ispod nje je 12 cm široka siva traka, na koju se veže uska smeđa traka kojom završava šablonski cvjetni oslik. 3.2.4. Sonda br. 52 To je stropna sonda napravljena u jugoistočnome kutu prostorije. Veličina joj je bila 45x70 cm. Riječ je o borduri istovjetnoj borduri u prostoriji 15 (3) u prizemlju. Razlika je u poretku i odnosu boja. Ovaj je oslik u vrlo lošemu stanju pa ga nije i moguće najbolje opisati. Stoga sve ono što vrijedi za oslik stropa u a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 81 ej uz M prostoriji 15 (3) vrijedi i za ovaj. 3.2.5. Sonda br. 53 Sonda je izvedena u središnjem dijelu stropa. Sondiranjem je utvrđeno postojanje kružnog ornamenta poput rozete, oslikanog tamnom smeđom bojom, koji s vanjske strane prate zelenom bojom oslikani lisnati motivi. Unutarnja je rozeta gotovo istovjetna onoj u prizemnoj prostoriji 15 (3). Lisnati je oslikani motiv ovdje ispran i nije u potpunosti vidljiv za razliku od onoga dolje u prizemnoj prostoriji 15(3), koji je čitljiv u potpunosti. Ovim je oslikom definirana i pozicija lustera. 3.3. Prostorija 2 (2), zapadni krak U zapadnome su kraku napravljene 4 sonde. Sonda br. 79 načinjena na sjevernome zidu, sonda br. 80 na istočnome, dok su sonde br. 81 i 82 izvedene na stropu prostorije. 3.3.1. Sonda br. 79 Sonda je napravljena u središnjem dijelu sjevernoga zida, na poziciji na kojoj je izvorno bio postavljen secesijski keramički umivaonik. Veličina joj je iznosila oko 75x75 cm. Ta je sonda rađena radi eventualnog pronalaska ukrasne bordure ili oslika kojim se dodoatno ukrasila površina zida oko umivaonika. Sondiranjem nije pronađen očekivani oslik, nego samo oker-sivo obojenje kao prvi izvorni bojeni sloj. Na njemu je vidljiv vrlo nečitljiv vegetabilni smeđi šablonski uzorak koji nije moguće do kraja detektirati. 3.3.2. Sonda br. 80 Sonda je izvedena na istočnome zidu pri spoju s južnim zidom, kod otvora prema prostoriji 7. Dimenzije su joj bile 14x27 cm. Ispod recentnijih bojenih slojeva pronađen je smeđe-sivi sokl koji se nalazi na oker-sivoj bojenoj podlozi zida. Visina sokla iznosi 24 cm, a završava uskom tamnije smeđom trakom. 3.3.3. Sonda br. 81 To je stropna sonda napravljena u jugozapadnome kutu prostorije. Njome je djelomično bio obuhvaćen i južni zid. Veličina joj je bila 27x60 cm. Na sondi je kao i kod prethodne vidljiv oker sivi bojeni sloj koji se nalazi i na bočnome zidu i stropu. Na bočnome južnom zidu pronađena je smeđa traka širine 2 cm, koja je od stropa odmaknuta 15 cm. 3.3.4. Sonda br. 82 Sonda je izvedena na središnjem dijelu stropa prostorije oko zatečenoga lustera. Dimenzije su joj bile 25x35 cm. Ona je napravljena radi pronalaska eventualne cvjetne rozete koja je pronađena u gotovo svim prostorijama u prizemlju i na katu. Ona ovdje nije pronađena. Na sondi je vidljiv samo oker-sivi bojeni sloj kao i kod prethodnih sondi u spomenutoj prostoriji. 3.4. Prostorija 3 (10) U toj je prostoriji napravljeno ukupno 6 sondi. Sonda br. 54 napravljena je na a ad gr pr Ko ice n iv 82 Podravski zbornik 2009. ej uz M sjevernome zidu, sonda br. 55 u jugoistočnome zaobljenom kutu, dok su sonde br. 56, 57, 58 i 59 izvedene na stropu prostorije. 3.4.1. Sonda br. 54 Sonda je izvedena na sjevernome zidu uz otvor prema prostoriji 4 (9). Veličina joj je bila 90x110 cm. Sondiranjem je pronađen naslikani kvadratni drveni parapet sa sjenčanim ukladama. Parapet je smeđe, a uklade su zelene boje. U podnožju zida pronađen je tamno smeđi slikani sokl visine 13 cm. Iznad je parapetne zone pronađeno zeleno obojenje zida, na kojemu se u tragovima nazire šablonom slikani cvjetni uzorak. On je nešto svjetlije zelene nijanse i bolje je čitljiv na sondi br. 55. Potrebno je spomenuti da oslik seže do drvenog dovratnika otvora prema prostoriji 4 (9), što znači da otvor nije naknadno probijan. 3.4.2. Sonda br. 55 Sonda je napravljena u jugoistočnome kutu prostorije, u podnožju zaobljenog zida. Dimenzije su joj bile 75x100 cm. Nalaz te sonde istovjetan je nalazu u sondi br. 54. Na toj je sondi nešto čitljiviji šablonom slikani cvjetni uzorak, kojemu je radi dokumentacije dodatno iscrtana obrisna linija. 3.4.3. Sonda br. 56 To je stropna sonda koja se proteže od sjeverozapadnoga kuta prostorije prema središtu stropa. Ovom je prigodom otkriveno otprilike 2 m² vrlo složenoga šablonskog oslika. Razlog ovako velikom opsegu otvaranja sonde leži u različitosti i neujednačenom nizanju iznimno složeno slikanih ukrasnih bordura. Sondiranjem je otkriven cijeli isječak bogato oslikanoga stropa. Oslikom dominiraju dvije široke bordure. Unutar prve, one bliže bočnom zidu šablonom je naslikan uzorak vinove loze, dok je unutar one druge također šablonom naslikan smeđi vegetativni uzorak. U kutu te bordure nalazi se smeđa šablonom izvedena cvjetna rozeta. Širine obiju bordura iznose oko 40 cm. Uokolo jedne i druge postoji čitav niz tanjih i debljih bordura, tj. traka, koje nećemo dodatno opisivati jer su detaljno iscrtane na crtežu stropa. Središnji je dio stropa oslikan uzorkom drvenih dasaka. Njihove su duže stranice kosog usmjerenja, a sežu od unutarnjih kutova spomenutih bordura do ornamenta u središnjem dijelu prostorije. 3.4.4. Sonda br. 57 Ovo je također stropna sonda izvedena u središnjem dijelu stropa, uz električni izvod za luster. Veličina joj je bila 45x130 cm. Sondiranjem je utvrđeno postojanje čipkastoga vegetativnog šablonskog ornamenta. Slikan je smeđom bojom, na pozadini koja je opisana u prethodnoj sondi. Riječ je o pozadini s oslikanim uzorkom drvenih dasaka. 3.4.5. Sonda br. 58 Također je riječ o stropnoj sondi izvedenoj u sjeveroistočnome kutu prostorije. Dimenzije su joj iznosile 75x75 cm. Otkrivene su široke ukrasne bordure, koje logički prate spoj sjevernoga i istočnoga zida, kao i zakrivljenost sjeveroistočnoga a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 83 ej uz M Prvi kat Veliki salon Sonda 56. Idealna rekonstrukcija a ad gr Prvi kat Veliki salon Sonda 56. Mjerenje sonde pr Ko ice 84 n iv Prvi kat Veliki salon - sredina svoda Sonda 57. Idealna rekonstrukcija Podravski zbornik 2009. ej uz M zida. Riječ je o osliku i bordurama opisanima u sondi br. 56. 3.4.6. Sonda br. 59 Sonda je izvedena u jugoistočnome kutu stropa erkera prostorije 3 (10). Sondiranjem je kao i u velikoj prostoriji ustanovljeno postojanje široke rubne bordure. 3.5. Prostorija 4 (9) U toj su prostoriji napravljene ukupno tri sonde. Sve su tri sonde (sonde od br. 60 do 62.) izvedene na južnome zidu. Na stropu nisu rađene sonde. Naime, strop je u potpunosti nanovo ožbukan, jer je stari zbog statičkih pomaka objekta u potpunosti otpao. Napravljeno je nekoliko probnih sondi koje su to potvrdile. 3.5.1. Sonda br. 60 Sonda je izvedena u podnožju južnoga zida, kod spoja zida s podom i drvenim dovratnikom otvora prema prostoriji 3 (10). Veličina joj je iznosila 25x40 cm. Sondiranjem je otkriven šablonom slikani oslik s cvjetnim motivom. Cvjetovi su bijele boje, dok je pozadina izvedena oker bojom. Ispod oslika je kod spoja zida s podom pronađen sivi sokl visine 22 cm, koji završava tamno smeđom trakom širine 1-2 cm. 3.5.2. Sonda br. 61 Sonda je izvedena u središnjem dijelu južnoga zida. Veličina joj je bila 52x58 cm. I ovdje je kao i u prethodnoj sondi pronađen šablonom slikani oslik s cvjetnim motivom. On je ovdje u nešto boljemu stanju pa su vidljivi i detalji slikani smeđom bojom. Riječ je o središnjim dijelovima cvjetova, kao i o listovima stabljika. 3.5.3. Sonda br. 62 Sonda je izvedena na južnome zidu, kod spoja zida i stropa. Veličina joj je bila 26x42 cm. I ovdje kao i kod sondi br. 60 i 61 pronađen je oslik s cvjetnim uzorkom. Razlika je u tome što ovdje oslik završava oker bordurom. Kolika je njezina širina, i koliko je eventualno odmaknuta od zida, nije moguće utvrditi, jer je u gornjoj zoni zida kod spoja sa stropom pronađena novija siva cementna žbuka, kojom je nanovo ožbukan i cijeli strop. Ova je žbuka uočena i u zakrpi kojom je zapunjen kanal električnih vodova (sonda br. 61). 3.6. Prostorija 5 (11) U toj je prostoriji napravljeno ukupno šest sondi, od kojih su četiri izvedene na sjevernome zidu (sonde od br. 63 do 66), a dvije sonde, br. 67 i 68, na stropu. 3.6.1. Sonda br. 63 Ovdje nije riječ o uobičajenoj sondi, nego o zatečenome stanju slikanih slojeva. Naime, ispod zatečenoga plavog obojenja nazirali su se šablonom slikani uzorci palmeta. Pri uklanjanju recentnoga sloja pronađeno je izvorno nešto tamnije plava obojenost zida. Pri tom čišćenju nestajali su i obrisi palmeta, koji su iznimno praškasti i slabe prionljivosti za izvorno obojenje zida. U donjoj je zoni a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 85 ej uz M zida u sondi br. 64 pronađen sokl oker boje, pa je vrlo izvjesno da su i motivi palmeta slikani okerom. 3.6.2. Sonda br. 64 Sonda je izvedena na sjevernome zidu, kod spoja sjevernoga zida sa podom i istočnim zidom. Veličina joj je bila 18x20 cm. Sondiranjem je pronađeno izvorno plavo obojenje zida i oker sokl visine 20- tak cm. 3.6.3. Sonda br. 65 Sonda je napravljena na spoju sjevernoga i istočnoga zida. Ukupna joj je veličina bila 20x60 cm. Na njoj je kao i kod prethodne sonde vidljivo izvorno plavo obojenje zida. Iznad toga su na recentnome svijetlo plavom obojenju u obrisima vidljivi uzorci palmeta, kao i dvaju rubnih traka širine 1 cm, koje su od istočnoga zida odmaknute 10-ak cm. Razmak je između crta oko 3 cm. 3.6.4. Sonda br. 66 Sonda je izvedena na sjevernome zidu, kod spoja zida sa stropom. Dimenzije su joj bile 18x47 cm. Sondiranjem je pronađeno izvorno plavo obojenje zida, zatim smeđa traka širine 4 cm, koja je od stropa odmaknuta oko 7 cm. Iznad nje je vidljivo sivo-zeleno obojenje zida. 3.6.5. Sonda br. 67 To je stropna sonda izvedena u sjeveroistočnome kutu prostorije. Ovom je prigodom otkriveno oko 2 m² iznimno složenog šablonom slikanoga čipkastog uzorka. Sondiranjem je otkriven cijeli isječak bogato oslikanoga stropa. Uzorak je bijeli kao i rubne crte, dok je pozadina sivo-zelena. Iznimka je samo rubni dio stropa, kao i središnja bordura, na kojoj je u pozadini vidljiva svjetlija plava boja. Ovaj se oslik proteže cijelim stropom i seže od kuta do središnjeg dijela prostorije. 3.6.6. Sonda br. 68 Sonda je izvedena u središnjem dijelu stropa neposredno uz strujne izvode lustera. Veličina joj je bila 100x110 cm. Sondiranjem je otkriven iznimno bogati šablonom slikani oslik s vegetativnim uzorkom. Kao i oslik u prethodnoj sondi, i ovaj je je slikan bijelom bojom na plavo-sivoj podlozi. 3.7. Prostorija 6 (8) U toj su prostoriji napravljene tri sonde. Sonda br. 69 izvedena je na zapadnome zidu, dok su sonde br. 70 i 71 napravljene na stropu. 3.7.1. Sonda br. 69 Sonda je napravljena na zapadnome zidu uz drveni dovratnik otvora prema prostoriji 7. Veličina joj je bila 80x140 cm. Sondiranjem je otkriven izvorni šablonom slikani oslik s motivom bijelih cvjetova (makova?) s crvenim listovima. Oni su slikani na ružičasto-sivoj podlozi. Oslik je uz drveni dovratnik uokviren crvenom trakom širine 2 cm. U donjoj zoni zida pronađen je sivi sokl visine 20tak cm kojeg od ostatka oslika odjeljuje smeđa traka širine 1 cm. U donjoj je zoni zida vidljivo prelaženje šablonskog oslika preko sokla. a ad gr pr Ko ice n iv 86 Podravski zbornik 2009. ej uz M 3.7.2. Sonda br. 70 Ta je stropna sonda napravljena u sjeveroistočnome kutu prostorije. Ukupna joj je veličina bila 130x150 cm. U toj sondi je pronađen izvorni šablonski oslik. Riječ je o širokoj ukrasnoj borduri, koja u središnjoj oker traci ima bogato razvedeni šablonom slikani smeđi biljni uzorak. Pokraj krajnje unutarnje plave trake također je vidljiv smeđasti biljni uzorak. 3.7.3. Sonda br. 71 I ovdje je riječ o stropnoj sondi izvedenoj u središnjem dijelu prostorije oko strujnog izvoda za luster. Dimenzije su joj bile 70x100 cm. Ovom je prigodom također proširena stara sonda kako bi se dobio uvid u cijeli isječak uzorka. Sondiranjem je pronađen vrlo bogati smeđasto-oker biljni uzorak. 3.8. Prostorija 7 U toj su prostoriji ukupno napravljene četiri sonde. Sonde br. 72 i 73 napravljene su na bočnim zidovima, dok su sonde br. 74 i 75 izvedene na stropu prostorije. 3.8.1. Sonda br. 72 Sonda je izvedena na istočnome zidu, između drvenog dovratnika i sjevernog zida. Ukupna joj je veličina bila 45x60 cm. Sondiranjem je otkriven izvorni šablonski oslik s cvjetno-biljnim uzorkom većih i romboidima manjih dimenzija. Na žbukanom je sloju pronađen oker-ružičasti bojeni sloj kao prvi izvorni bojeni sloj. Na tom je sloju kao pozadina šablonskom uzorku izvedena pozadina plave boje, dok je spomenuti šablonski oslik izveden bijelom bojom. 3.8.2. Sonda br. 73 Sonda je napravljena na južnom zidu uz prozorski otvor. Dimenzije su joj bile 50x55 cm. Nalaz u toj sondi istovjetan je onomu u prethodnoj sondi br. 72. 3.8.3. Sonda br. 74 To je stropna sonda izvedena u sjeverozapadnome kutu prostorije. Ukupna joj je veličina bila 100x120 cm. Sondiranjem je otkriven izvorni šalonski oslik s cvjetnim i biljnim uzorcima. Oslik je u vrlo lošemu stanju, pigmentni je sloj pulveriziran pa je djelomično, a i u potpunosti obrisan. Bez obzira na relativno loše stanje, riječ je o uzorkom bogatoj ukrasnoj borduri. Sondom je djelomično bio obuhvaćen i zapadni zid, na kojem je pronađena žuta traka kojom završava oslik bočnog zida. 3.8.4. Sonda br. 75 Ta je stropna sonda izvedena u središnjem djelu prostorije oko strujnih izvoda za luster. Dimenzije su joj bile 60x110 cm. Na sondi je vidljiv smeđasti biljni šablonski oslik, s plavim cvjetnim završetkom, na svakom od četiriju vrhova. 3.9. Prostorija 8 (7) U toj su prostoriji napravljene tri sonde. Sonda br. 76 izvedena je na istočnome zidu, dok su sonde br. 77 i 78 napravljene na stropu. a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 87 ej uz M Prvi kat Radna soba (Soba za dječake) Sonda 67. Idealna rekonstrukcija a ad gr pr Ko ice n iv Prvi kat Radna soba (Soba za dječake) Sonda 68. Idealna rekonstrukcija 88 Podravski zbornik 2009. ej uz M 3.9.1. Sonda br. 76 Sonda je napravljena u donjoj zoni istočnoga zida. Ukupna joj je veličina bila 38x40 cm. Sondom je otkriven smeđe-sivi sokl visine oko 28 cm koji završava smeđom i sivom trakom, a iznad njih je vidljiv šablonom slikani oslik s cvjetnim uzorkom. 3.9.2. Sonda br. 77 Sonda je izvedena na stropu u jugoistočnome kutu prostorije. Dimenzije su joj bile 45x60 cm. Sondiranjem je pronađena vrlo jednostavna stropna ukrasna rubna bordura, koja se sastoji od dviju rubnih smeđastih traka i središnje, šire plave trake. Sondom je bio djelomično obuhvaćen i istočni zid na kojemu su pronađene smeđe rubne trake kojima završava oslik bočnih zidova. 3.9.3. Sonda br. 78 Sonda je izvedena u središnjem dijelu stropa oko električnih izvoda za luster. Ukupna je veličina sonde bila 45x90 cm. Ovom je prigodom proširena stara sonda kako bi se dobio potpuni isječak pronađenoga šablonslkog oslika. Riječ je o smeđemu biljnom šablonskom osliku koji uokviruje izvorno mjesto na kojem je nekad bio stropni luster. 3.10. Prostorija 9 (stubište) Riječ je o zapadnome stubištu kojim su povezani prizemlje i kat. U ovom su prostoru napravljene dvije sonde. Sonda br. 83 izvedena je na sjevernom zidu kata stubišta, dok je sonda br. 84 napravljena na istoj poziciji, samo u prizemnome dijelu. 3.10.1. Sonda br. 83 Sondiranjem su pronađeni sivo-zeleni sokl i smeđa traka koja odjeljuje sokl od sivo-bijelog zida u gornjoj zoni. Za sondu br. 84 vrijedi isto što i za ovu sondu. a ad gr Ko pr 4. Interpretacija nalaza ice n iv 4.1. Uvod U gotovo svim istraživanim prostorijama pronađen je izvorni bojeni sloj. Katkad je taj bojeni sloj bez stilskih značajki, koloristički sveden na nekoliko boja, ili nijansi iste boje, kojim je linearno definiran sokl, parapet, ili rubna bordura stropa i završetka bočnoga zida. Osim rubne bordure na stropovima se često ističe središnji biljni šablonom izvedeni motiv. Prostor je između sokla i rubne trake često ispunjen jednostavnim, ali i složenim, jednobojnim šablonskim cvjetnim uzorkom. “Jednostavniji” je oslik pronađen u prostorijama “manjeg” značenja. Riječ je o prostoriji za poslugu 11, kuhinji 10 (8), smočnici 10a i stražnjem stubištu 9. Kvaliteta i složenost oslika uvjetovani su namjenom, veličinom i tlocrtnim položajem pojedine prostorije. Podravski zbornik 2009. 89 ej uz M 4.1.1. Prostorije na katu Prostorija 1 (1) reprezentativno je glavno stubište koje seže od prizemlja do kata. U tom je prostoru, dakle na njegovim bočnim zidovima i stropovima odmorišta pronađen složeni šablonski oslik koji je opisan u sondama od broja 41 do 48. Prostorija 2 (2) podijeljena je u dva kraka, sjeverni i zapadni. Riječ je o hodniku u čijem je sjevernom kraku pronađen jednostavniji šablonski oslik s cvjetnim uzorkom na bočnim zidovima i ukrasnim bordurama na stropu. Ovi su oslici opisani u sondama od broja 49 do 53. U zapadnome kraku nije pronađen oslik, nego samo izvorno obojenje zidova i stropa. Na bočnim je zidovima u donjoj zoni pronađen sokl, dok je kod spoja bočnoga zida i stropa pronađena rubna traka. Detaljniji rezultati istraživanja u ovome prostoru opisan je u sondama od br. 79 do 82. Najsloženiji je oslik pronađen u prostoriji 3 (10) na katu. S obzirom na položaj prostorije, njezinu veličinu i nalaze pronađene unutar sondi izvedenih na bočnim zidovima i stropu, može se zaključiti da je riječ o otmjenoj salonskoj prostoriji, u kojoj su vlasnici provodili većinu svoga slobodnog vremena. Na bočnim je zidovima pronađen bogato naslikani kvadratni parapet, koji oponaša drveni parapet sa sjenčanim ukladama. Na bočnim je zidovima na zelenome obojenju uočen slabo vidljivi šablonom slikani cvjetni uzorak. Na stropu je pronađen složeni šablonski oslik ukrasnih bordura. Nalazi sondiranja u ovoj prostoriji mogu se vidjeti u sondama od br. 54 do br. 59. Istraživanjem prostorije 4 (9) na bočnim je zidovima pronađen šablonski oslik s cvjetnim uzorkom. Na stropu te prostorije oslik nije pronađen. Razlog je tomu recentiji žbukani sloj na kojemu oslik nije pronađen. Oslik u toj prostoriji opisan je u sondama br. 60, 61 i 62. Sudeći prema cvjetnom uzorku koji dominira na bočnim zidovima, ta je prostorija najvjerojatnije mogla biti djevojačka soba. U prostoriji 5 (11) na bočnim je zidovima u tragovima pronađen šablonski oslik s uzorkom palmeta. Na stropu je pronađen složeni šablonski oslik slikanoga čipkastog uzorka. Oslici u toj prostoriji opisani su u sondama od br. 63 do br. 68. S obzirom na plavkastu pozadinu bočnih zidova i stropa, kao i uzorak na njima, dobiven je dojam da je u toj prostoriji mogao boraviti samo dječak. Stoga je najvjerojatnije riječ o dječačkoj sobi. U prostoriji 6 (8) pronađen je reprezentativni šablonski oslik. Riječ je o bogato oslikanom šablonskom osliku s cvjetnim i biljnim uzorkom. Taj je oslik opisan u sondama br. 69, 70 i 71. Na bočnim je zidovima pronađen uzorak bijelih makova kakav je moguće vidjeti i na nekim izvornim secesijskim komadima namještaja koji su najvjerojatnije izvorno bili u toj prostoriji. Riječ je o noćnim ormarićima koji na stražnjoj stranici imaju uzorke makova. S obzirom na tu činjenicu, vrlo je izvjesno da je prostorija 6 (8) služila kao spavaća soba. a ad gr pr Ko ice n iv 90 Podravski zbornik 2009. ej uz M Prostorija 7 već na prvi pogled upućuje na svoju funkciju. Naime, riječ je o kupaonici koja još uvijek ima izvornu kadu i bojler. Istraživanjem je pronađen šablonski oslik na bočnim zidovima i stropovima. Oslici pronađeni u toj prostoriji opisani su u sondama od br. 72 do 75. U prostoriji 8 također je pronađen jednostavniji šablonski oslik koji je opisan u sondama br. 76, 77 i 78. Ta je prostorija mogla biti priručna prostorija s obzirom na činjenicu da se u nju ulazi izravno iz kupaonice. Vrlo je izvjesno da je prostorija izvorno bila spavaonica nekoga od pomoćnog osoblja. Prostorija 9 je stražnje stubište kojim su povezani prizemlje i kat. Ono je služilo isključivo za poslugu, unos i iznos svega što je potrebno za normalno funkcioniranje jedne obitelji. S obzirom na činjenicu da je riječ o prostoru koji služi u tranzitne svrhe, oslik u njoj u potpunosti je izostao. Naime, pronađeno je samo izvorno obojenje bočnih zidova koje u donjoj zoni završava soklom (sonda br. 83). 4.1.2. Prostorije u prizemlju Prostorija 1 je, kao što je i u prethodnom poglavlju rečeno, reprezentativno glavno stubište koje seže od prizemlja do kata. Za ovaj prostor vrijedi isto što i za dio stubišta na katu 1 (1). U prostoriji 9 tj. u stražnjemu prizemnom dijelu stubišta, pronađen je samo izvorni bojeni sloj i sokl. Prostorija 10 (8), kao što je i u uvodnom poglavlju rečeno, izvorno je najvjerojatnije služila kao kuhinja. Zanimljiva je povezanost svojevrsnim portafonom s početka 20. st. te prostorije i kupaonice na katu koja je tlocrtno na istoj poziciji. Riječ je o cijevi na čijim se krajevima nalaze drveni izvodi iznad razine zida, na koje se mogu prisloniti usne ili uho, ovisno o tome govori li se ili sluša. Logično je, primjerice, da je u kuhinji zagrijavana voda kojom je punjen bojler na katu, tj. kada bi je ponestalo, portafonom bi se dalo na znanje da je potrebno zagrijati još vode. Dakle, njime je ostvarena komunikacija kojom su se štedjele i vrijeme i noge posluge. U ovoj je prostoriji pronađen oslik na bočnim zidovima i stropu. Opis pronađenih oslika vidljiv je u sondama od br. 24 do br. 27. Prostorija 10a također je spomenuta u uvodu ovoga podglavlja kao prostorija koja je mogla imati funkciju smočnice. U njoj nije pronađen oslik, nego samo izvorno oker obojenje, zeleni parapet i smeđa rubna traka kojom je definiran gornji rub bočnih zidova. Nalazi u toj prostoriji opisani su u sondama br. 28 i 29. Prostorija 11 nalazi se u samome jugozapadnome djelu prizemlja kuće u koju se ulazi neposredno iz kuhinje. S obzirom na tu činjenicu, vrlo je izvjesno da je i ta prostorija služila isključivo za potrebe posluge, kao pomoćna prostorija ili spavaća soba. U toj je prostoriji pronađen šablonski oslik s biljnim uzorkom i soklom na bočnim zidovima, kao i bordura na stropu. Detaljniji opis pronađenih oslika opisan je u sondama br. 30, 31, 32 i 33. a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 91 ej uz M Prostorija 12 (11), tlocrtno gledano, središnja je prostorija u prizemlju koja je mogla biti u funkciji advokature, jer ima dva otvora vrata. Na sjevernom su zidu vrata kojim je ostvarena komunikacija s hodnikom 15 (3), dok se na istočnome zidu nalaze vrata koja vode u prostoriju 14 (13) u jugoistočnome kutu prizemlja kuće. U ovoj je prostoriji pronađen oslik samo na stropu, dok je na bočnim zidovima vidljiv samo u tragovima. Općenito gledajući, u toj je prostoriji ujedno i najlošije stanje oslika koji je vrlo nečitljiv i magličast. Razlog je tomu slaba kohezija i adhezija slikanoga sloja, pa je na dodir vrlo praškast. Oslik u ovoj prostoriji opisan je sondama br. 34, 35 i 36. Prostorija 13 (1) prostor je glavnoga stubišta. Bočni zidovi završavaju profiliranim vijencem, dok su sjeverni i južni zid razvedeni trima istaknutim ukladama. Na stropu je vidljiva jedna uklada. U središnjem dijelu svake uklade nalazi se medaljon. Ovdje su sondiranjem pronađena izvorna obojenja zidova, uklada, vijenca i zidnih ploha. Detaljniji opisi nalaza u toj prostoriji opisani su u sondama od br. 1 do br. 5. Prostorija 14 (12) najveća je prostorija u prizemlju. Uklanjanjem pregradnog zida spojena je s prostorijom 14 (13) u jednu veliku prostoriju. Ta je prostorija zajedno s prostorijom 14 (13) i 12 (11) služila u poslovne svrhe advokature. Zidovi stropa te prostorije oslikani su šablonskim oslikom višebojnim, biljnim i cvjetnim uzorkom. Opisi pronađenih oslika vidljivi su u sondama od br. 6 do 10. Prostorija 14 (13), kao što je već rečeno, izvorno je bila zasebna prostorija, što potvrđuje i pronađeni drukčiji oslik od onoga u prostoriji 14 (12). Pronađen je šablonski oslik na bočnim zidovima i stropu koji je detaljnije opisan u sondama od br. 11 do br. 14. Prostorija 15 (3) glavni je hodnik prizemlja i pri opisivanju sondi podijeljen je u sjeverni i južni krak. Oslik stropa i bočnih zidova pronađen u sjevernome kraku vrlo je sličan, gotovo identičan onomu pronađenom u sjevernom kraku hodnika na katu 2 (2). Spomenuti su oslici opisani u sondama od br. 15 do br. 20. Prostorija 15 nastavak je hodnika, tj. produžetak njegova zapadnoga kraka. U ovome prostoru nije pronađen oslik, nego samo izvorni bojeni sloj. Rezultati nalaza u tome prostoru opisani su u sondama br. 21, 22 i 23. a ad gr pr Ko n iv 5. Prijedlog konzervatorsko - restauratorskih radova ice 5.1. Mogući konzervatorsko-restauratorski postupci Da bi se u potpunosti obnovila unutrašnjost građanske kuće s početka 20 stoljeća, potrebno joj je vratiti izvornu organizaciju prostora. Ponajprije je potrebno ponovno vratiti pregradni zid između prostorija 14 (12) i 14 (13), te na istom zidu načiniti otvor vrata kako bi se zadržala komunikacija između spomenutih 92 Podravski zbornik 2009. ej uz M prostorija. Potrebno je u najvećoj mogućoj mjeri nastojati obnoviti izvorno bojenje i izvornu šablonama izvedenu dekoraciju zidova i stropova. U prostorijama u kojima je pronađen složeniji i reprezentativniji oslik zahvati in situ temeljili bi se na potpunom konzervatorsko-restauratorskom zahvatu. 5.1.1. Mogućnost cjelokupnoga konzervatorsko-restauratorskog zahvata Ovim bi postupkom, kao što je već rečeno, bili obuhvaćeni reprezentativniji oslici. On bi sadržavao sve potrebne faze radova: učvršćivanje izvornoga bojenoga i žbukanoga sloja, opšivanje izvornoga žbukanoga sloja, injiciranje izvornoga žbukanoga sloja, nadoknada žbukanoga sloja, nadoknada i rekonstrukcija slikanoga sloja. 5.1.2. Mogućnost rekonstrukcije i izradbe novoga oslika Za ovu mogućnost vrijedi isto što i za prvu opisanu u prethodnoj točki 5.1.1. Jedina je iznimka nadoknada slikanoga sloja koja se u ovom slučaju ne bi izvodila uobičajenim načinom trattegia1. Naime, u prostorijama u kojima je pronađen jednostavniji oslik moguće je izvesti novu, potpunu rekonstrukciju zatečenog oslika. Nju je moguće obaviti tako da se novi oslik nanosi na zatečene slojeve, čime bi se ispod novonastaloga slikanoga sloja u potpunosti sačuvali svi zatečeni slojevi, uključujući i izvorni bojeni sloj. Etički gledano, izvorni bi oslik ili obojenje bio sačuvan, čime bi se ostavila mogućnost za eventualno kvalitetnije konzervatorsko-restauratorske intervencije na izvorniku u budućnosti. Takav bi se pristup mogao primijeniti u prostorijima u kojima nije pronađen oslik, nego samo izvorno obojenje zidova koji u donjoj zoni imaju sokl ili parapet, a u gornjim zonama kod spoja sa stropom jednostavnu završnu traku. Riječ je o prostorijama u prizemlju: 9 (stražnje stubište prizemlja i kata), 10a, 13 (1), 15 (3) zapadni krak, i u zapadnome kraku prostorije 2 (2) na katu. a ad gr pr Ko 5.2. Zaključak ice n iv Ove dvije mogućnosti nisu niti jedino moguće izvedive. U dogovoru s mjerodavnim konzervatorskim zavodom u nekim ih je segmentima moguće kombinirati. U svakom slučaju potrebno je razmotriti njihove prednosti i nedostatke i prema tome, odabrati onu najprikladniju, pri čemu je potrebno izbjeći svaku neželjenu degradaciju izvornoga zidnog oslika, ali i cjelokupnoga prostora. 1 Nadoknada slikanoga sloja vertikalnim nizanjem crtica. Podravski zbornik 2009. 93 NAPOMENA: Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb Voditelj radova: Branimir Rašpica, dipl. konzervator-restaurator, konzervator restaurator M Voditelj odjela: Ivan Srša, prof., konzervator-restaurator savjetnik Radna skupina - Konzervatorsko-restauratorska istraživanja: uz Miroslav Jelenčić, dipl. konzervator-restaurator slikar, suradnik konzervatora restauratora, Branimir Rašpica, dipl. konzervator-restaurator slikar, konzervator restaurator Konzultacije i savjeti Ivan Srša, prof. pov. umjetnosti, konzervator-restaurator savjetnik ej Izradba grafičke dokumentacije Ivana Drmić, dipl. konzervator-restaurator slikar, konzervator restaurator Fotografska dokumentacija gr Miroslav Jelenčić Izradba eleborata Branimir Rašpica a ad pr Ko ice n iv 94 Podravski zbornik 2009. Vladimir CRNKOVIĆ Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Zagreb Povrat umjetničke baštine uz M Antologijska slika Dragana Gažija nakon četiri desetljeća ponovno u domovini ej Sredinom srpnja 2008. pristigla je u Hrvatski muzej naivne umjetnosti slika Dragana Gažija Žetva u šumi, kupljena u prestižnoj Galerie St. Etienne u New Yorku. Riječ je o antologijskom djelu hlebinskog majstora i klasika hrvatske i svjetske naive iz 1967. godine. Dragan Gaži (1930-1983) počeo je slikati 1946, a izlagati 1949. godine. Sredinom pedesetih nastaju njegova paradigmatska djela realističko-verističkih značajki, često dramatična i ekspresivna, sočnog kolorita i u tamnoj gami. Slovi kao majstor psiholoških portreta, predočuje jednostavne ljude, svoje suseljane u njihovoj svakodnevnoj tipičnosti. Stoga njegova djela, osim umjetničkih, sadrže i izrazitu dokumentarnu vrijednost: to su svagda svjedočanstva o ljudima i njihovu životu u konkretnoj sredini i konkretnom vremenu. a ad gr pr Ko ice n iv Dragan Gaži: Žetva u šumi, 1967.; ulje na staklu, 485x537 mm Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Zagreb Podravski zbornik 2009. 95 ej uz M Slika Žetva u šumi spada među najvrsnije i najkarakterističnije primjere umjetnikova pejzažnog slikarstva u kombinaciji sa svakodnevnim seoskim životom te s portretnim predočavanjem figura. Djelo je izvanredne kompozicijske sheme, s uravnoteženim lateralnim vertikalnim akcentima (razgranato drveće s lijeve i desne strane prvog plana, s brojnim bezlisnim, ogoljelim granama i grančicama), čime umjetnik pospješuje dojam “klasičnosti”, koja se u njegovu opusu učestalije iskazuje od sredine šezdesetih godina. Ovdje je također već potpuno razvijen princip neprekidnog poniranja u dubinu slike, od prvih planova prema najudaljenijim. Prostor se ne dijeli u međusobno strogo odvojene slojeve, u razlučene planove, nego se doživljava kao jedinstvena cjelina. A upravo širok i dubok panoramski pejzažni zahvat, uz evidentnu tipološku i psihološku karakterizaciju likova, u ovom slučaju ženske figure u prvom planu, medu bitnim je inovacijama što ih Dragan Gaži unosi u slikarstvo Hlebinske škole. Perspektivnim smanjivanjem, koristeći linearnu i zračnu perspektivu, u tim sve udaljenijim zonama, u zadnjim planovima, svi oblici gube čvrste obrise, a time i atribute. Nijedan element u tom fondu nije očvrsnut kompaktnim linijama ili površinama, već se sve rasplinjava i postaje gotovo isključivo igra mrlja boja. Time nestaje izrazite granice između neba i zemlje, te se stvara kako iluzija uronjenosti oblika u atmosferu tako i fenomenalna iluzija beskraja. U tom fondu maksimalno su izraženi i snažni luministički efekti vidljivi u zrakama sunca. Središnje mjesto zauzima pognuti ženski lik u prvom planu koji srpom kosi travu, riješen izrazito veristički, naglašenih, velikih šaka i vrlo ekspresivne fizionomije. To se lice može povezati s dva znamenita Gažijeva psihološka portreta, uz fizionomije Stare Orše (1964, Modema galerija, Zagreb) i Stare Vilme (1966, Muzej Zander, Bönnigheim). Upravo stoga primjereno je podsjetiti na tezu Vladimira Malekovića koji je svojedobno ustvrdio kako Gažijeva “nadahnuta i muževna umjetnost” ulančava tog autora u niz “čestitih realista” koje je Podravina dala hrvatskoj umjetnosti: Krsto Hegedušić, zemljaški Ivan Generalić, Mirko Virius, Mihovil Pavlek Miškina i - Dragan Gaži. Ovo je staklo inačica umjetnikove slike iz 1961. pod nazivom U šumi, koja je godinama bila u vlasništvu zagrebačkog novinara i kolekcionara Gerharda Ledića, no koja mu je nestala iz zbirke sredinom sedamdesetih za vrijeme snimanja filma Gubecijana. Time ova akvizicija ima dodatni značaj, jer - pouzdano svjedočeći o svim umjetnikovim tipičnim tematskim, stilsko-morfološkim, kolorističkim i poetičkim značajkama - znakovito, višeslojno i uvjerljivo govori o značenju i vrijednosti djela ovog autora. Ponovimo, Gaži je jedan od ključnih umjetnika naše naive, no Hrvatski muzej naivne umjetnosti, kao i brojne ostale javne i privatne kolekcije u našoj zemlji, vrlo su deficitarni s njegovim slikama, jer je najvredniji dio tog opusa i nadalje - u inozemstvu. Dragan Gaži blisko je surađivao s Galerie St. Etienne još od početka šezdesetih a ad gr pr Ko ice n iv 96 Podravski zbornik 2009. ej uz M godina, pa je bio zastupljen i na prvoj prezentaciji naše naive na Američkom kontinentu, na izložbi Panorama of Yugoslav Primitve Art, koja je nakon New Yorka bila pokazana i u Chicagu, Philadelphiji i Washingtonu. Otto Kallir, osnivač i vlasnik galerije, podrijetlom iz Beča, čovjek koji je izbjegao pred nacizmom u Novi svijet, bio je jedan od svojedobno najvećih svjetskih eksperata za austrijsku modernu (Klimt, Schiele, Kokoschka), no uspješno je promovirao i naivu. I to, dakako, ne samo američke majstore ili umjetnike s područja bivše Jugoslavije nego i ostale klasike - od Vivina i Seraphine Louis do Julesa Lefranca i Nikifora. Poznat je i po osobito uspješnoj promociji jedne od najpopularnijih američkih slikarica tog fenomena - Grandme Moses. U spomenutom desetljeću, Otto Kallir boravio je u Hrvatskoj u dva navrata, kojom je prigodom upoznao i Krstu Hegedušića i Ivana Generalica - kao i Dragana Gažija. Nakon Kallirove smrti, galeriju je preuzela i vodi njegova nećakinja, Jane Kallir, ugledna američka povjesničarka umjetnosti, od koje je ova slika i otkupljena zahvaljujući razumijevanju i potpori Hrvatskoga muzejskog vijeća i Ministarstva kulture. Igrom slučaja, umjetnina je vraćena u zemlju njezina nastanka u godini i danima kada obilježavamo 25. obljetnicu Gažijeve iznenadne i tragične smrti. a ad gr Neznatno skraćeno objavljeno pod naslovom “Žetva u šumi” u Hrvatskoj. Antologijska slika klasika hrvatske i svjetske naive kupljena u New Yorku. Vjesnik, Zagreb 29 - 30. 11. 2008, str. 16. pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 97 M 1. 1968. 2. 1969. 4. 1969. 3. 1969. ej uz 5. 1969. 6. 1970. 8. 1970. 9. 1970. a ad gr 10. 1971. 11. 1971. 12. 1971. 13. 1972. 16. 1973. 17. 1973. ice n iv 15. 1972. pr Ko 14. 1972. 18. 1973. 98 19. 1974. 20. 1974. 21. 1974. 22. 1974. Podravski zbornik 2009. Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ Muzej grada Koprivnice uz M IZLOŽBE, KATALOZI I IZLAGAČI GALERIJE NAIVNE UMJETNOSTI HLEBINE 1968. – 2008. Uvod - Galerija Hlebine ej a ad gr Hlebine i Galerija Hlebine nezaobilazno su žarište kada je u pitanju naivna umjetnost, kako hrvatska, tako i europska. Tijekom protekla četiri desetljeća, 1968.-2008., od otvorenja Galerije naivne umjetnosti Hlebine 12. svibnja 1968., muzejsko poslanje, misija i vizija Galerije u svom programu imaju naznačeno, pored osnovne izložbene djelatnosti i obradu muzejske građe, afirmaciju mladih umjetnika s tog područja putem tematskih izložaba, predavanja i suradnju s drugim galerijama i muzejskim ustanovama, baš kao što su to sredinom 1950-tih godina zamislili osnivač Muzeja grada Koprivnice dr. Leander Brozović, prof. Krsto Hegedušić, dr. Boris Kelemen i stručnjaci koji su se bavili međuratnim i poslijeratnim fenomenom naivnog slikarstva i kiparstva u usponu. U okviru Muzeja grada Koprivnice kontinuirano se od 1945. skuplja građa, koja će nekoliko godina kasnije biti osnovno polazište za iniciranje pa i otvaranje specijalizirane galerije naivne umjetnosti. Programska organizacija Muzeja grada Koprivnice i kasnije Galerije Hlebine (stalne muzejske izložbe ovog muzeja), je sakupljanje, podučavanje i izlaganje građe s podravsko-bilogorsko-kalničke regije. Za bolje razumijevanje uloge grada, muzeja i ljudi Koprivnice u razvoju i života potrebno je ponoviti sljedeće: ''Glavna je ličnost koprivničkoga kulturnog života tog doba Leander Brozović (Budimpešta, 1897. – Koprivnica, 1962.), veterinar i povjesničar, osnivač Muzeja grada, vrlo djelatan na prikupljanju povijesne i etnografske građe Podravine, uz to inicijator i organizator niza kulturnih pothvata: književnih, likovnih, muzejskih itd. Ovdje treba prvenstveno upozoriti na njegovu osobito značajnu ulogu u stimuliranju niza autora koji će kasnije postati glavnim predstavnicima podravske naive (vidjeti članak: Leander Brozović, Podravska slikarska škola, Koprivnički tjednik, Koprivnica, 19.06.1954.) Pisao je o mnogima, pa tako i o Ivanu Generaliću (L. Brozović: Spoj boja /Ivan Generalić/, Glas Podravine, 6.6.1959.), Miji Kovačiću (L.B. Generalski štap u torbi, Glas Podravine, Koprivnica 22.09.1962.) itd. Leander Brozović je bio u prijateljskim odnosima i s Ivanom Večenajem, čiju samostalnu izložbu priređuje pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 99 ej uz M u svom Muzeju već 1955. godine, 1957. izlaže kipove Branka Gažija, a 1958. pokreće osobito značajnu izložbu s djelima Franje Filipovića, Dragana Gažija, Branka Gažija i Martina Hegedušića (u Muzeju u Koprivnici), što su, koliko je barem meni poznato, prva izlaganja podravske skulpture naive.'' (Božo Biškupić, 1980) Nadalje, u nekom budućem prikazu i eventualnoj povijesti naive u Podravini, trebat će osim stručnjaka (likovnih kritičara i povjesničara, slikara, muzealaca itd.), upozoriti i na malobrojne, ali time dragocjene prijatelje i kolekcionare koji su odigrali značajnu ulogu potpomažući ove umjetnike. S obzirom na situaciju u prekodravskom kraju razdoblja između između 1953. i 1968./1969., i osobito Martina Mehkeka, neka budu spomenuti ovom prigodom barem neki ljudi: Ante Abramović (pravnik iz Bjelovara; u njegovoj je zbirci nekoliko značajnih slika iz tog ranog razdoblja), Martin Mihaldinec (svojedobno nastavnik škole u Ždali, sada živi u Virju; napisao zapažen esej o Miji Kovačiću /1969/), Slavko Mrazovac (nastavnik škole u Ždali; bio je u osobito prijateljskim odnosima sa slikarima iz Gole), dr. Hrvoje Neimarević (svojedobno liječnik u Goli, sada u Koprivnici; u njegovoj je zbirci sačuvan niz značajnih slika iz toga ranog razdoblja), dr. Krešimir Švarc (liječnik u Koprivnici; u njegovoj je zbirci nekoliko vrhunskih slika Martina Mehkeka) itd. Spomenuo bih ovom zgodom i Gerharda Ledića, poznatog zagrebačkog novinara, koji se iznimno založio na okupljanju umjetnika naive, dovodio ih u vezu čak i s Krstom Hegedušićem, pisao o njima kada to još nitko nije činio, te ih na taj način pozitivno stimulirao. Bili su sve to oni neophodni i dragocjeni poticaji koji su rezultirali daljnjim letom imaginacije ovih stvaralaca (Vladimir Crnković, 1980). Početak sistematičnijeg bavljenja naivom i naivnim slikarima i kiparima Podravine, započeto je čitavo jedno desetljeće ranije, u drugoj polovici 1950-tih godina, zalaganjem istaknutih pojedinaca poput dr. Leandera Brozovića koji je kao kotarski veterinar po ''nalogu'' Krste Hegedušića i Borisa Kelemena obilazio hlebinska imanja u potrazi za odgovarajućim prostorom buduće hlebinske Galerije (Brozović, 1955. - 1962.), dok je izgradnja zgrade Galerije Hlebine kao jedina namjenska izgradnja za potrebe obrade i predstavljanja naivne umjetnosti na prostoru bivše Jugoslavije, krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća omogućila stručno i sustavno praćenje i izlaganje naivnih umjetnika. Osnovni fond umjetnina Galerije kategoriziran je u tri kategorije, a sastoji se od zbirke Muzeja grada Koprivnice. Prikupljeni radovi kronološki su datirani 1932. - 2008. godine, fundusom umjetnina koji broji preko 500 kataloških jedinica - slika (staklo, platno, lesonit), skulpture (drvo, glina, metal), crteži (papir, staklo) i grafike (papir), za što je prostor muzejskog spremišta od 20 m2 postao nedostatan. Galerija ima stalni postav koji se u vrijeme povremenih izložbi sklanja u muzejsko spremište, a moguće je izložiti tek mali dio građe. a ad gr pr Ko ice n iv 100 Podravski zbornik 2009. ej uz M Nakladnička djelatnost Muzeja grada Koprivnice koja se odnosi na Galeriju naivne umjetnosti Hlebine kao izdvojenu organizacijsku jedinicu muzeja, u neposrednoj je vezi s provođenjem misije i muzejskim poslanjem Galerije Hlebine, posljedica je terenskih istraživanja i sustavnog praćenja umjetničke produkcije naivnih slikara i kipara. Važan segment redovne muzejske djelatnosti je i izložbena djelatnost Galerija Hlebine kojom se kontinuirano proizvodi i nadopunjuje dokumentacija i fotodokumentacija o umjetnicima i umjetninama hrvatske naivne umjetnosti, pri čemu valja napomenuti kako dokumentacijski odjel Muzeja grada Koprivnice posjeduje više značajnih fondova naive i Hlebinske škole – fototeke (koja se sastoji iz analognog i digitalnog fonda), fondova i dosjea pojedinih umjetnika (njih oko 250) i bogate hemeroteke koja dokumentira rad Galerije Hlebine i Hlebinske škole. Tijekom četrdeset godina djelovanja Galerije Hlebine organizirano je oko 160 izložbi uz koje su publicirane niže navedene, opisane i obrađene publikacije. Iščitavanjem publikacija moguće je pratiti i analizirati čitav niz elemenata, od razvoja stila i načina Hlebinske škole, pojavljivanje i razvoj pojedinih autora, kritičara i povjesničara umjetnosti tijekom četiri desetljeća neprekidnog djelovanja, ali i odnos prema nakladničkoj muzejskoj djelatnosti, oblikovanju, kućnom stilu Galerije Hlebine i vizualnom identitetu Muzeja grada Koprivnice, što je predmet neke druge studije. a ad gr Izložbe Galerije Hlebine 1968. - 2008. Ko 1968. Hlebine ’68 (Otvorenje hlebinske Galerije - Izložba naivnih umjetnika), GNUH, 12.05. - 12.06. 1968. 1969. Martin Hegedušić, GNUH, 22.06. - 22.07.1969. pr Dragan Gaži, GNUH, 16.05. – 16.06. 1969. Prva izložba iz kolekcije Galerije Hlebine, GNUH, 10.08.- 10.10.1969. 1970. Žene naivni umjetnici – hlebinska galerija, GNUH, 08.03. - 8.05.1970. Grafike – slike – skulpture, GNUH, 25.06. - 15.07.1970. Ivan i Josip Generalić (Stara kuća Generalić), Hlebine, 19.07.-20.09.1970. Emerik Feješ, Hlebine Mirko Virius, Hlebine ice Prva međunarodna izložba fotografije, GNUH, 17.05. - 25.05.1970. n iv Milček Barberov (Milan Generalić), GNUH, 26.10. - 26.11.1969. Hlebinska jesen 1970., GNUH, jesen 1970. Podravski zbornik 2009. 101 1971. Izložba naivnih kipara, GNUH, 28.03. - 15.05.1971. Ivan Generalić, GNUH, 04.07. – 04.09.1971. Branko Lovak / Dragica Belković, GNUH, 05.09. - 15.10.1971. 1972. M Žene naivni slikari i kipari ’72, GNUH, 05.03.- 05.05.1972. Mato Generalić / Nada Hegedušić-Janković, GNUH, 21.05. - 21.07.1972. uz Naivna umjetnost Jugoslavine, GNUH, 10. - 30.10.1972. 1973. Ana Bocak, Mijo Kuzman, GNUH, 08.05. - 30.10.1973. ej Micheline Boyaian, GNUH, Hlebinska jesen '73, GNUH, otvorenje 07.11.1973. gr 1974. Žene naivni slikari i kipari ’74, GNUH, 03.03. - 15.05.1974. Ivana Lovković-Matuci / Krešimir Trumbetaš, GNUH, 19.05. - 15.06.1974. a ad Ivan Generalić / Josip Generalić, GNUH, 07.-09.1974. Park skulptura Hlebine, GNUH, 06. - 30.11.1974. Josip Turković, GNUH, 08.12.1974. - 31.01.1975. 1975. Mijo Kovačić, GNUH, 14.05. - 30.07.1975. Ko Žene naivni slikati i kipari ’75, GNUH, 08.03. – 08.05.1975. Katarina Henc / Bara Mustafa, GNUH, 27.09. - 27.10.1975. Hlebinska jesen '75, GNUH, 07.11.1975. - 07.01.1976. Ivan Generalić, GNUH, 15.02. - 04.03.1976. Krsto Hegedušić, GNUH, 11.04. - 09.05.1976. Franjo Dugina, GNUH, 26.11.1976. - 10.01.1977. Žene naivni slikari i kipari '77, GNUH, 06.03. - 06.05.1977. Hlebinski krug – Naivi ’77, GNUH, 23.07. - 08.09.1977. Nikola Večenaj-Leportinov, GNUH, 17.09. - 15.11.1977. 102 ice 1977. n iv Žene naivni slikari i kipari ’76, GNUH, 08.03. - 05.05.1976. pr 1976. Podravski zbornik 2009. 1978. Šestoro autora, GNUH, 10.02. - 05.03.1978. Žene '78, GNUH, 05.03.- 07.05.1978. Hlebinski krug - Deset godina galerije, GNUH, 01.07. - 17.09.1978. Der Hlebiner Kunstlerkreis, Stuttgart, München, 10.-11.1978. 1979. Žene ’79, GNUH, 04.03. - 20.04.1979. uz M Mara Puškarić, GNUH, 16.12.1978. - 31.01.1979. Izložba mladih autora, GNUH, 28.04. - 03.06.1979. Josip Generalić, GNUH, 06. – 07.1979. Pokloni za galeriju u Budvi, GNUH, 21.-29.07.1979. ej Dragica Lončarić, GNUH, 25.08. - 12.09.1979. Mijo Kuzman / Pero Topljak, GNUH, 15.09. – 10.10.1979. Hlebinska jesen '79, GNUH, 13.10. - 11.11.1979. 1980. a ad gr Hlebinska jesen '79, Beograd, 22.11. - 05.12.1979. Ivan Generalić (Izložba poklon-zbirke Ivana Generalića), GNUH, 22.02. - 07.03.1980. Žene '80, GNUH, 09.03. - 20.04.1980. Crtež Hlebinskog kruga, GNUH, 27.04. - 01.06.1980. Franjo Vujčec / Branko Međimorec, GNUH, 28.06. - 27.07.1980. Zlata Volarič / Jože Volarič / Pero Mandić (SLO), GNUH, 22.11. - 07.12.1980. 1981. Žene ’81, GNUH, 08.03. – 08.04.1981. Ko Ivan Večenaj Tišlarov, GNUH, 27.12.1980. - 31.01.1981. 1982. pr Hlebinski krug – Pedeset godina naivnog slikarstva, GNUH, 19.09. - 03.10.1981. Skulptura hlebinskog kruga, GNUH, 06.06. - 04.07.1982. 1983. Podravski likovni stvaraoci djeci svijeta, GNUH, 03. - 13.06.1983. Dragan Gaži, GNUH, 11.12.1983. - 05.01.1984. 1984. ice Alternativa ’83, GNUH, 19.03. - 17.04.1983. n iv Žene ’82 (Žene u naivnoj umjetnosti Jugoslavije), GNUH, 07. - 21.03.1982. Žene ’84 (Žene u naivnoj umjetnosti Jugoslavije), GNUH, 11.03.- 11.04.1984. Podravski zbornik 2009. 103 Dragica Lončarić / Nada Švegović Budaj, GNUH, 15.09. – 10.1984. Ivan Generalić – Crteži (Monografija), GNUH, 1984. 1985. Dragica Belković, GNUH, 21.09. - 13.10.1985. M Martin Mehkek, GNUH, 21.09. - 13.10.1985. 1986. uz Josip Generalić – Crna faza, GNUH, 10.05. - 08.06.1986. Martin Kopričanec, GNUH, 20.09. - 19.10.1986. Stjepan Ivanec, GNUH, 25.10. - 23.11.1986. Franjo Dugina, GNUH, 28.11.- 26.12.1986. ej Juraj Vučetić Zorko, GNUH, 27.12.1986. - 27.01.1987. Josip Gregurić, GNUH, 27.12.1986. - 27.01.1987. gr 1987. Krešimir Trumbetaš – Skulpture i crteži, GNUH, 18.04.- 10.05.1987. Mato i Milan Generalić, GNUH, 19.09.- 19.10.1987. a ad Hlebinska jesen ’87, GNUH, 31.10. - 30.11.1987. Kata Vizvari, GNUH, 05.12. – 05.01.1988. Zlatko Huzjak, GNUH, 05.12.1987. - 05.01.1988. 1988. Ko Katarina Henc, GNUH, 05.03. - 03.04.1988. Naivni umjetnici za obnovu Muzeja grada Koprivnice, GNUH, 23.04. - 05.05.1988. Galerija naivnih umjetnika u Hlebinama 1968 – 1988., GNUH, 05. 1988. Hlebiner Kreis, Frankfurt am M., Frankfurter Flughafen, 05. - 06.1988. Sofija Naletić Penavuša – Skulpture, GNUH, 04. - 24.03.1989. Hlebinska jesen '89, GNUH, 30.09. – 26.10.1989. Mirko Virius, GNUH, 27.10. - 19.11.1989. Mirko Virius (Monografija), GNUH, 1989. Nada Švegović Budaj, GNUH, 10.03. - 08.04.1990. Stjepan Stankir, GNUH, 10.1990. Dubravka Ban-Vernić, 10. – 25.11.1990. ice 1990. n iv Stjepan Večenaj, GNUH, 27.05. - 10.06.1989. pr 1989. Ivan Večenaj, GNUH, 17.12.1990. - 01.02.1991. 104 Podravski zbornik 2009. 1991. Odlukom Ministarstva kulture Republike Hrvatske proglašena je neposredna ratna opasnost i nije bilo izložbene i izdavačke muzejske djelatnosti. ''Temeljem ''Uputa Ministarstva prosvjete i kulture Republike Hrvatske o poduzimanju neposredne zaštite u izvanrednim prilikama'' od 2. i 8. srpnja 1991. i ''Naredbe o mjerama neposredne zaštite kulturnih dobara Muzej grada Koprivnice u svom sastavu ima sljedeće depadanse osim matične zgrade: Galerija Koprivnica, Donacija dr. Vladimir Malančec i Spomen park Danica u gradu Koprivnici, Galeriju Hlebine i Muzejsku zbirku Ivana Generalića u Hlebinama, Muzejsku zbirku Ivana Sabolića, te Zavičajnu muzejsku zbirku u uz M u Republici Hrvatskoj'' Ministarstva prosvjete i kulture od 22. kolovoza 1991. godine. Đelekovcu. Na osam disperziranih prostora zaposleno je 11 ljudi, od čega su 4 kustosa i direktor, te 6 zaposlenih koji čine tehničko, pomoćno i administrativno osoblje. Odmah po primitku preporuka prišlo se organiziranju rada u izvanrednim uvjetima, glede selekcije najvrednije građe i dokumentacije i sklanjanje građe na ej zaštićena mjesta predviđena za skloništa građe u posebnim uvjetima. Ujedno je postupljeno prema uputama za oznake i iskaznice prema Haškoj konvenciji, te su putem Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Varaždinu dobivene dvije naljepnice za ambalažu, jedna traka za ruku, te jedna zastava od PVC folije kojom je 1992. a ad gr obilježen Muzej, a ujedno označena i čitava stara urbana jezgra grada.'' (Franjo Horvatić, 29.08.1991.) Izložba ''Hlebinske škole naive'' (Udružba), GNUH, 10. – 25.05.1992. Josip Gregurić, GNUH, 29.05. - 30.06.1992. Izložba ''Udružba hlebinskih slikara naive'', GNUH, 05.11. – 31.12.1992. 1993. Ko Ivan Rep, GNUH, 01.04. - 01.05.1993. Hlebinski slikari i kipari naive, GNUH, 09.05. - 09.06.1993. 1994. Ivo Cenkovčan, GNUH, 17. – 26.09.1994. Ivan Tomerlin, GNUH, 10. 1994. pr Hlebinski slikari i kipari naive – Hrvatska, GNUH, 08.05. - 08.06.1994. – 31.12.1994. 1995. Željko Kolarek, GNUH, 05. - 06.1995. Dražen Tetec, GNUH, 09.1995. Likovna sekcija Podravka ’72, GNUH, 15.09. - 10.10.1995. Hlebinska jesen, GNUH, 18.11. - 21.12.1995. ice Franjo Dugina, GNUH, 21.04. – 10.05.1995. n iv Memorijalna izložba hlebinskih slikara i kipara naive u povodu Dana Općine Hlebine, GNUH, 25.11. Nikola Večenaj Leportinov, GNUH, 23.12.1995. – 31.01.1996. Podravski zbornik 2009. 105 M 23. 1974. 24. 1975. 25. 1975. 26. 1975. 27. 1975. ej uz 31. 1976. 32. 1977. 33. 1977. a ad 34. 1977. 29. 1975. gr 28. 1976. 35. 1978. 36. 1978. 37. 1978. 45. 1979. 46. 1979. 47. 1979. 43. 1979. 44. 1979. ice 41. 1979. n iv 40. 1979. pr Ko 39. 1978. 106 48. 1980. Podravski zbornik 2009. 1996. Hlebinski ljetopis, GNUH, 12.05. - 12.06.1996. Ivica Percl - Slike, crteži, pasteli, GNUH, 14.06. – 10.07.1996. Mirko Horvat, GNUH, 06. – 30.09.1996. Vlado Makar, GNUH, 25.10. - 14.11.1996. Franjo Dugina, GNUH, 17.01. – 17.02.1997. Hlebinski ljetopis, GNUH, 11.05. - 11.06.1997. uz M 1997. Željko Korošec, GNUH, 27.06. - 31.07.1997. 1998. ej Udruga hlebinskih slikara i kipara naive, GNUH, 10.05. – 30.06.1998. Likovna sekcija Podravka '72, GNUH, 04.09. – 04.10.1998. Nada Švegović Budaj, GNUH, 20.11.1998. – 10.01.1999. gr 1999. Godišnja izložba Udruge HSKN, GNUH, 09. – 30.05.1999. a ad 2000. Ivan Večenaj, GNUH, 19.05. – 19.08.2000. Godišnja izložba udruge hlebinskih slikara i kipara naive, GNUH, 15.09. – 15.10.2000. Izvori i struje, GNUH, 21.12.2000. – 20.02.2001. Ko 2001. Godišnja izložba Udruge HSKN, GNUH, 14.09. – 14.10.2001. pr 2002. Hrvatska u krvi: Josip Generalić - Ivan Lacković Croata - Mladen Pavković, GNUH, 03. – 16.05.2002. Godišnja izložba Udruge HSKN, GNUH, 13.09. – 13.10.2002. Petar Petrović, GNUH, 22.11. – 13.12.2002. Božićno drvce, GNUH, 14.12.2002. – 31.01.2003. Godišnja izložba Udruge HSKN, GNUH, 12.09. – 12.10.2003. Josip Gregurić, GNUH, 28.10. – 28.11.2003. Milan Frčko, GNUH, 23.12.2003. – 24.01.2004. Podravski zbornik 2009. ice 2003. n iv Ivan Andrašić, GNUH, 10.10. – 18.11.2002. 107 2004. Donacija Ivan Generalić. Vodič (10.PM 2004.), GNUH, 01.07.2004. Sajamski vodič naive (10.PM 2004.), Zrinski trg Koprivnica, 01. – 04.07.2004. Godišnja izložba udruge hlebinskih slikara i kipara naive, GNUH, 10.09. – 10.10.2004. 4.MDD: Prva DM, Stara škola Gola, 24.09. – 24.10.2004. M Likovna sekcija HPD Ferdo Rusan Virje, GNUH, 22.11. – 10.12.2004. 2005. uz Josip Generalić (11.PM 2005.), Galerija Koprivnica, 01. – 30.07.2005. Sajamski vodič naive (11.PM 2005.), Zrinski trg Koprivnica, 01. – 30.07.2005. Godišnja izložba Udruge HSKN, GNUH, 16.09. – 31.10.2005. 5.MDD: Druga DM: Tradicijski ribolov na Dravi (Prvi dio), Muzej grada Koprivnice, 29.09. – ej 31.10.2005. 5.MDD: Druga DM: Tradicijski ribolov na Dravi (Drugi dio), Stara škola Gola, 29.09. – 31.10.2005. gr 2006. MDM - Muzej i mladi: Priča o Hlebinama, GNUH, 19.05.2006. Autoportret u umjetnosti Hlebinske škole (12.PM 2006.), GNUH, 30.06. – 01.09.2006. a ad Mijo Kovačić (12.PM 2006.), Gradska vijećnica Koprivnica, 30.06. – 02.07.2006. Sajamski vodič naive (12.PM 2006.), Zrinski trg Koprivnica, 30.06. – 02.07.2006. Godišnja izložba Udruge HSKN, GNUH, 13.09.– 30.11.2006. Godišnji običaji: Božić u Hlebinama, GNUH, 17.1.2006. – 28.02.2007. Ko 2007. MDM - Univerzalna baština: Druga likovna kolonija Hlebine 2007., GNUH, 14. – 20.05.2007. Projekt EU - Panonska paleta, Sajam umjetnosti u Kapošvaru, Kapošvar, 06.2007. Hlebinska škola: Z onkraj reke Drave, Zagreb, Narodno sveučilište Dubrava, 18. – 30.06.2007. pr Stara umijeća i znanja u umjetnosti Hlebinske škole (13.PM 2007.), GNUH, 26.06. – 31.08.2007. Ivan Večenaj – Mijo Kovačić – Martin Hegedušić (13.PM 2007.), Gradska vijećnica Koprivnica, 29.06. – 02.07.2007. Godišnja izložba Udruge HSKN, GNUH, 13.09. – 13.11.2007. n iv Sajamski vodič naive (13.PM 2007.), Zrinski trg Koprivnica, 28.06.– 01.07.2007. Nova hlebinska jesen 2007.: Ples, igra, veselje, GNUH, 14.12.2007. – 31.01.2008. (produženo do 01.06.2008.) ice 2008. MDM HMD edukativna izložba postera, Original: Original u slikarstvu Hlebinske škole, 18.04. – 18.05.2008. - 20.02.2009. U slast ! (14. PM 2008.), GNUH, 26.06. – 10.09.2008., Gradska vijećnica Koprivnica, 04. – 06.07.2008. 108 Podravski zbornik 2009. Muzejske akvizicije dr. Leandera Brozovića 1945. – 1962. (14.PM 2008.), Galerija Koprivnica, 01.07. – 01.08.2008. Radovan Grgec (14.PM 2008.), Dom mladih Koprivnica, 02. – 06.07.2008. Milan Generalić (14.PM 2008.), Stari magistrat Koprivnica, 03. – 30.07.2008. Sajamski vodič naive (14.PM 2008.), Zrinski trg Koprivnica, 02. – 04.07.2008. do 10.12.2008. Nova hlebinska jesen 2008.: Ni med cvetjem ni pravice, GNUH, 15.12.2008. – 15.02.2009. uz M Godišnja izložba udruge hlebinskih slikara i kipara naive, GNUH, 11.09. – 15.11.2008., produženo Katalozi i izlagači Galerije hlebine Izdavačka djelatnost ej 1. HLEBINE ’68 (OTVORENJE HLEBINSKE GALERIJE – IZLOŽBA NAIVNIH UMJETNIKA) gr Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 12. svibnja - 12. lipnja 1968. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1968. Boris KELEMEN. Krsto HEGEDUŠIĆ. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Uredio Franjo Horvatić. Fotografije i grafička oprema Vladimir Kostjuk. a ad Odabir radova: Božo Bek, Željko Grum i dr. Boris Kelemen. (hrvatski, broširane korice, 20 stranica, 14 c./b. reprodukcija, format 19 x 19,5 cm). Skupna izložba 21 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Središnji postav: Franjo Filipović, Branko Gaži, Dragan Gaži, Ivan Generalić, Josip Generalić, Mato Generalić, Mijo Gradečak, Martin Hegedušić, Mijo Kovačić, Ivan Lacković, Martin Mehkek, Franjo Ko Mraz, Ivan Večenaj, Stjepan Večenaj. Dodatni postav: Vilma Dorešić, Marija Dugina, Milan Generalić, Josip Kovačić, Branko Lovak, Tereza Posavec, Franjo Vujčec. 2. DRAGAN GAŽI pr Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 16. svibnja – 16. lipnja 1969. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1969. Vladimir CRNKOVIĆ. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Uredio Franjo Horvatić. Fotografije i grafička oprema Vladimir Kostjuk. Samostalna izložba. 3. MARTIN HEGEDUŠIĆ Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1969. Franjo HORVATIĆ. Proslov. ice Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 22. lipnja - 22. srpnja 1969. n iv (hrvatski, broširane korice, 1 / 1 stranica, 4 c./b. reprodukcije, format 14 x 18 cm). Za izdavača Franjo Horvatić. Uredio Franjo Horvatić. Fotografije i grafička oprema Vladimir Kostjuk. (hrvatski, broširane korice, 1 / 1 stranica, 3 c./b. reprodukcije, format 22,8 x 11 cm). Samostalna izložba. Podravski zbornik 2009. 109 M 49. 1980. 50. 1980. 51. 1980. 51. 1980. ej uz 52. 1980. 53. 1980. 54. 1981. 55. 1981. a ad gr 56. 1982. 57. 1982. 58. 1982. 59. 1983. 62. 1984. 64. 1984. ice n iv 61. 1983. pr Ko 60. 1983. 65. 1985. 110 66. 1985. 67. 1985. 68. 1986. Podravski zbornik 2009. 4. PRVA IZLOŽBA IZ KOLEKCIJE GALERIJE HLEBINE Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 10. kolovoza - 10. listopada 1969. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1969. Franjo HORVATIĆ. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Uredio Franjo Horvatić. Fotografije i grafička oprema Vladimir Kostjuk. (hrvatski, broširane korice, 20 stranica, 18 c./b. reprodukcija, format 20 x 23 cm). Prva dvorana: Milan Ganeralić (alias Milček Barberov), Vilma Dorešić, Marija Dugina, Franjo Filipović, Dragan Gaži, Ivan Generalić, Josip Generalić, Mato Generalić, Mijo Gradečak, Martin Hegedušić, Josip Horvat Ždalski, Mijo Kovačić, Ivan Lacković, Branko Lovak, Martin Mehkek, Franjo Mraz, Te- uz M Skupna izložba 29 autora. Katalog izložbe - Izlagali: reza Posavec-Dolenec, Ivan Večenaj, Stjepan Večenaj, Franjo Vujčec. Druga dvorana: Dragica Belković, Ivan Hegedušić, Milan Horvat, Ana Kraljic, Mijo Kuzman, Ivana Lovković Matunci, Borivoj Maksimović, Nikola Vačenaj, Zlatko Kovač. ej 5. MILČEK BARBEROV Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 26. listopada - 26. studenog 1969. gr Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1969. Franjo HORVATIĆ. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Uredio Franjo Horvatić. Fotografije i grafička oprema Vladimir Kostjuk. (hrvatski, engleski, broširane korice, 1 / 1 stranica, 4 c./b. reprodukcije, format 25 x 11 cm). a ad Samostalna izložba Milana Generalića. 6. ŽENE NAIVNI UMJETNICI – HLEBINSKA GALERIJA Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 8. ožujka - 8. svibnja 1970. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1970. Franjo HORVATIĆ. Predgovor. Ko Za izdavača Franjo Horvatić. Uredio Franjo Horvatić. Fotografije i grafička oprema Vladimir Kostjuk. Odabir radova: dr.Boris Kelemen, Ivan Generalić i Franjo Horvatić. (hrvatski, broširane korice, 1 / 1 stranica, 3 c./b. reprodukcije, format 18,5 x 18 cm). Skupna izložba 16 autorica. pr Katalog izložbe - Izlagale: Dragica Belković, Milica Cimerman, Kata Dolenec, Vilma Dorešić, Nada Hegedušić-Janković, Ana Kraljic, Ivana Lovković-Matunci, Ivka Matina-Marinković, Ljubica Matulec, Bara Mustafa, Slavica 7. PRVA MEĐUNARODNA IZLOŽBA FOTOGRAFIJE Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 17. svibnja - 25. svibnja 1970. (hrvatski, broširane korice, 1 / 1 stranica, reprodukcija nema, format 19 x 8,5 cm). Skupna izložba. Podravski zbornik 2009. ice Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1970. n iv Pečvarac, Barbara Percač, Tereza Posavec-Dolenec, Mara Puškarić, Nevenka Rehorović, Kata Vizvari. 111 8. GRAFIKE, SLIKE, SKULPTURE GENERALIĆ - GAŽI - KOVAČIĆ - MUSTAFA - VUČETIĆ Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 25. lipnja - 15. srpnja 1970. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1970. Sonja KOLAR. Za izdavača Franjo Horvatić. Uredila Sonja Kolar. Fotografije i grafička oprema Vladimir Kostjuk. M (hrvatski, broširane korice, 1 / 1 stranica, 7 c./b. reprodukcija, format 19,5 x 19,5 cm). Skupna izložba 5 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Ivan Generalić, Dragan Gaži, Mijo Kovačić, Bara Mustafa, Jura Vučetić. uz 9. HLEBINSKA JESEN 1970. Galerija naivne umjetnosti Hlebine, jesen 1970. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1970. Franjo HORVATIĆ. Predgovor. ej Za izdavača Franjo Horvatić. Uredio Franjo Horvatić. Fotografije i grafička oprema Vladimir Kostjuk. (hrvatski, engleski, broširane korice, 8 stranica, 12 c./b. reprodukcija, format 19 x 19 cm). Skupna izložba 12 autora. Katalog izložbe - Izlagali: gr Ana Bocak, Martin Hegedušić, Ivan Kemić, Martin Kopričanec, Josip Kovačić, Mijo Kuzman, Barbara Percač, Ivan Puhalo, Mara Puškarić, Nevenka Rehorović, Zvonko Sigetić, Pero Topljak. a ad 10. IZLOŽBA NAIVNIH KIPARA Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 28. ožujka - 15. svibnja 1971. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1971. Franjo HORVATIĆ. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Uredio Franjo Horvatić. Fotografije i grafička oprema Vladimir Kostjuk. Odabir radova: Ivan Generalić, Juraj Vučetić i Franjo Horvatić. Ko (hrvatski, broširane korice, 1 / 1 stranica, 4 c./b. reprodukcije, format 18,5 x 19 cm). Skupna izložba 14 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Dragica Belković, Josip Bičanić, Mato Generalić, Martin Hegedušić, Ivan Hero, Zlatko Kovač, Mijo Kuzman, Mato Lacković, Bara Mustafa, Mijo Napan, Drago Sminderovac, Stjepan Škvorić, Krešimir 11. IVAN GENERALIĆ. RETROSPEKTIVA 1931-1971. n iv Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 4. srpnja - 4. rujna 1971. pr Trumbetaš, Kata Vizvari. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1971. Boris KELEMEN. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Uredio Franjo Horvatić. Grafička oprema i fotografije Vladimir Kostjuk. (hrvatski, engleski, broširane korice, 16 stranica, 1 fotografija u boji, 10 c./b. reprodukcija, format 20,5 ice x 21,5 cm). Samostalna izložba Ivana Generalića. 12. BRANKO LOVAK / DRAGICA BELKOVIĆ Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 5. rujna - 15. listopada 1971. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1971.Franjo HORVATIĆ. Predgovor. 112 Podravski zbornik 2009. Za izdavača Franjo Horvatić. (hrvatski, broširane korice, 1 / 1 stranica, 1 c./b. reprodukcija, format 23 x 12,5 cm). Samostalna izložba Dragice Belković (skulpture) i Branka Lovaka (slike). 13. ŽENE NAIVNI SLIKARI I KIPARI ’72 Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1972. Franjo HORVATIĆ. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Uredio Josip Fluksi. (hrvatski, broširane korice, 1/1 stranica, bez reprodukcije, format 24,5 x 11 cm). uz M Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 5. ožujka - 5. svibnja 1972. Skupna izložba 20 autorica. Katalog izložbe - Izlagale: Slikarstvo: Ana Bocak, Milica Cimerman, Kata Dolenec, Vilma Dorešić, Marija Dugina, Emilija Geršić, Nada Hegedušić-Janković, Ljubica Hladnić, Vlatka Kordina, Ana Kraljic, Dragica Lončarić, Ivana ej Lovković-Matunci, Ivka Matina-Marinković, Marija Matina, Dragica Smičibrada, Slavica Tomašić. Skulptura: Dragica Belković, Bara Mustafa, Ana Puškaš, Kata Vizvari. gr 14. MATO GENERALIĆ / NADA HEGEDUŠIĆ - JANKOVIĆ Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 21. svibnja - 21. srpnja 1972. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1972. Franjo HORVATIĆ. Predgovor. a ad Za izdavača Franjo Horvatić. Uredio Josip Fluksi. Fotografije Vladimir Kostjuk. (hrvatski, broširane korice, 6 stranica, 4 c./b. reprodukcije, format 17 x 23,8 cm). Samostalna izložba Mate Generalića (skulpture) i Nade Hegedušić-Janković (slike). 15. NAIVNA UMJETNOST JUGOSLAVIJE Ko Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 10. - 30. listopada 1972. Zagreb / Koprivnica, Izd. Galerija primitivne umjetnosti Zagreb / ''Podravka'' – Prehrambena industrija, 1972. Boris KELEMEN. Predgovor. Urednik Boris Kelemen. Prijelom Mihajlo Arsovski. Fotografije GGZ. Skupna izložba 29 autora. Katalog izložbe - Izlagali: pr (hrvatski, broširane korice, 36 stranica, 19 reprodukcija u boji, 10 c./b. reprodukcija, format 27,5 x 20 cm). Dragica Belković, Eugen Buktenica, Emerik Feješ, Franjo Filipović, Dragan Gaži, Ivan Generalić, Josip n iv Generalić, Mato Generalić, Martin Hegedušić, Ilija Bosilj, Mijo Kovačić, Đorđe Kreča, Mijo Kuzman, Ivan Lacković, Martin Mehkek, Franjo Mraz, Bara Mustafa, Vangel Naumovski, Ivan Rabuzin, Milan Rašić, Matija Skurjeni, Petar Smajić, Dragiša Stanisavljević, Milan Stanisavljević, Đorđe Šijaković, Ivan Večenaj, Stjepan Večenaj, Mirko Virius, Bogosav Živković. Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 4. ožujka - 15. svibnja 1973. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1973. Franjo HORVATIĆ. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Uredio Josip Fluksi. ice 16. ŽENE NAIVNI SLIKARI I KIPARI ’73 (hrvatski, broširane korice, 1 / 1 stranica, reprodukcija nema, format 24,5 x 11 cm). Podravski zbornik 2009. 113 Skupna izložba 24 autorice. Katalog izložbe - Izlagale: Slikarstvo: Ana Bocak, Milica Cimerman, Kata Dolenec, Tereza Dolenec, Vilma Dorešić, Marija Dugina-Rumek, Emilija Geršić, Nada Hegedušić-Janković, Marija Hegedušić-Radoš, Ljubica Hladnić, Ana Kraljic, Ivana Lovković-Matunci, Ivka Matina-Marinković, Marija Matina, Mirjana Matiša, Vera Poljak, Mara Puškarić, Dragica Smičibrada, Marija Valter. M Skulptura: Dragica Belković, Marija Dugina, Bara Mustafa, Ana Puškaš, Kata Vizvari. 17. ANA BOCAK / MIJO KUZMAN uz Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 8. svibnja - 30. listopada 1973. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1973. Franjo HORVATIĆ. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Uredio Josip Fluksi. Fotografije Vladimir Kostjuk. (hrvatski, broširane korice, 6 stranica, 4 c./b. reprodukcije, format 16,8 x 24 cm). ej Samostalna izložba Ane Bocak (slike) i Mije Kuzmana (skulpture). 18. HLEBINSKA JESEN ’73 gr Galerija naivne umjetnosti Hlebine, otvorenje 7. studeni 1973. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1973. Franjo HORVATIĆ. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Uredio Josip Fluksi. a ad (hrvatski, broširane korice, 34 stranice, 13 reprodukcija u boji, 39 c./b. reprodukcija, format 23,5 x 15 cm). Skupna izložba 52 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Prva dvorana: Dragica Belković, Franjo Dugina, Franjo Filipović, Dragan Gaži, Ivan Generalić, Josip Generalić, Mato Generalić, Milan Generalić, Martin Hegedušić, Mijo Kovačić, Mijo Kuzman, Martin Mehkek, Bara Mustafa, Krešimir Trumbetaš, Ivan Večenaj, Stjepan Večenaj, Nikola Večenaj, Mirko Ko Virius, Branko Virius. Druga dvorana: Ana Bocak, Dragan Bobovec, Marija Bosman, Milica Cimerman, Kata Dolenec, Vilma Dorešić, Zlatko Filipović, Radovan Grgec, Ivan Hero, Ljubica Hladnić, Milan Horvat, Stjepan Kečkeš, Ivan Kemić, Zlatko Kovač, Martin Kopričanec, Ivica Kralj, Ana Kraljic, Dragica Lončarić, Ivana pr Lovković-Matunci, Ivka Matina-Marinković, Mirjana Matiša, Mijo Napan, Ivan Popec, Tereza PosavecDolenec, Ana Puškaš, Franjo Sabolić, Mate Tijardović, Josip Večenaj, Mladen Večenaj, Kata Vizvari, Franjo Vujčec, Zdravko Zlatar, Slavko Živković. Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 3. ožujka - 15. svibnja 1974. n iv 19. ŽENE NAIVNI SLIKARI I KIPARI ’74 Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1974. Franjo HORVATIĆ. Predgovor. (hrvatski, broširane korice, 1 / 1 stranica, reprodukcija nema, format 24,5 x 11 cm). Skupna izložba 29 autorica. Katalog izložbe - Izlagale: ice Za izdavača Franjo Horvatić. Uredio Josip Fluksi. Slikarstvo: Ana Bocak, Kata Dolnec, Tereza Dolenec, Vilma Dorešić, Emilija Geršić, Nada Hegedu- šić-Janković, Marija Hegedušić-Radoš, Katarina Henc, Ljubica Hladnić, Marija Horvat, Ana Kraljic, Dragica Lončarić, Ivana Lovković (Grgendina), Ivana Lovković-Matunci, Ivka Matina-Marinković, 114 Podravski zbornik 2009. Mirjana Matiša, Lucija Milanković, Dubravka Peroš, Mara Puškarić, Nevenka Rehorović, Vilma Sigetić, Dragica Smičibrada, Slavica Šegrec, Marija Valter. Skulptura: Dragica Belković, Bara Mustafa, Ana Puškaš, Ruža Vargović, Kata Vizvari. 20. IVANA LOVKOVIĆ-MATUNCI / KREŠIMIR TRUMBETAŠ Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1974. Franjo HORVATIĆ. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Uredio Josip Fluksi. Fotografije Vladimir Kostjuk. (hrvatski, broširane korice, 10 stranica, 6 c./b. reprodukcija, format 24 x 16 cm). uz M Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 19. svibnja - 15. lipnja 1974. Samostalna izložba Ivane Lovković-Matunci (slike) i Krešimira Trumbetaša (skulpture). 21. IVAN GENERALIĆ / JOSIP GENERALIĆ ej Galerija naivne umjetnosti Hlebine, srpnja - rujna 1974. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1974. Franjo HORVATIĆ. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. gr (hrvatski, broširane korice, 24 stranica, 11 reprodukcija u boji, format 20 x 20 cm). Samostalna izložba Ivana i Josipa Generalića. a ad 22. PARK SKULPTURA HLEBINE Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 6. - 30. studenoga 1974. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1974. Josip FLUKSI. Park skulptura Hlebine – Izložba skulptura. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Urednik Josip Fluksi. Fotografije Vladimir Kostjuk. Ko (hrvatski, broširane korice, 12 stranica, 6 c./b. reprodukcija, format 27 x 15 cm). Skupna izložba 6 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Dragica Belković, Mato Generalić, Martin Hegedušić, Mijo Kuzman, Branko Međimorec, Bara Mustafa. pr 23. JOSIP TURKOVIĆ Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 8. prosinca 1974. - 31. siječnja 1975. Vinko ZLAMALIK. Slikarstvo Josipa Turkovića. Predgovor. n iv Koprivnica, Izd. ''Podravka'' – Prehrambena industrija, 1974. Urednik Dragutin Feletar. Postav izložbe Josip Fluksi. Fotografije Josip Pevec i Zlatko Šurjak. (hrvatski, broširane korice, 12 stranica, 4 reprodukcije u boji, 3 c./b. reprodukcije, format 22 x 22,5 cm). 24. ŽENE NAIVNI SLIKARI I KIPARI ’75. Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 8. ožujka - 8. svibnja 1975. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1975. Franjo HORVATIĆ. Predgovor. ice Samostalna izložba. Za izdavača Franjo Horvatić. Podravski zbornik 2009. 115 (hrvatski, broširane korice, 1/1 stranica, reprodukcija nema, format 24,5x11 cm). Skupna izložba 36 autorica. Katalog izložbe - Izlagale: Slikarstvo: Blaženka Androlić-Pošta, Vesna Antolić, Marija Bobovec, Ana Bocak, Milica CimermanSinković, Kata Dolenec, Tereza Dolenec, Vilma Dorešić, Mira Franješević, Emilija Geršić, Nada Hegedušić-Janković, Marija Hegedušić-Radoš, Katarina Henc, Ljubica Hladnić, Marija Horvat, Marija M Ivanuš-Žilavi, Barica (Belec) Jurman, Dragica Lončarić, Ivana Lovković-Matunci, Ivka Matina-Marinković, Mirjana Matiša, Barbara Percač, Marija Peti, Kata Pongrac, Vilma Sigetić, Dragica Smičibrada, Ana Štefokov, Anica Trninić, Marija Valter, Biserka Virius. uz Skulptura: Dragica Belković, Bara Mustafa, Katarina Parađ-Vojković, Ana Puškaš, Ruža Vargović, Kata Vizvari. 25. MIJO KOVAČIĆ ej Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 14. svibnja - 30. srpnja 1975. Zagreb, Izd. Galerija primitivne umjetnosti, 1975. Boris KELEMEN. Pođimo u posjet slikaru Miji Kovačiću. Predgovor. gr Urednik Boris Kelemen. Katalog Ivan Picelj. Fotografije Mitja Koman. (hrvatski, broširane korice, 24 stranice, 5 reprodukcija u boji, 12 c./b. reprodukcija, format 21 x 20 cm). Samostalna izložba. a ad 26. KATARINA HENC / BARA MUSTAFA Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 27. rujna - 27. listopada 1975. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1975. Franjo HORVATIĆ. Juraj BALDANI. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Katalog, plakat i postav izložbe Josip Fluksi. Fotografije Mitja Koman. Ko (hrvatski, engleski, broširane korice, 24 stranice, 16 c./b. reprodukcija, format 21 x 20 cm). Samostalna izložba Katarine Henc (slike) i Bare Mustafa (skulpture). 27. HLEBINSKA JESEN ’75 pr Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 7. studenoga 1975. - 7. siječnja 1976. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1975. Franjo HORVATIĆ. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Katalog i postav izložbe Josip Fluksi. Fotografije Vladimir Kostjuk. n iv Odabir radova: dr.Boris Kelemen, Radoslav Putar, Josip Fluksi, Mijo Kovačić i Franjo Horvatić. (hrvatski, engleski, broširane korice, 24 stranice, 35 c./b. reprodukcija, format 21 x 20,5 cm). Skupna izložba 59 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Blaženka Androlić-Pošta, Vesna Antolić, Ana Bocak, Anica Blažeković, Marija Bobovec, ice Tereza Dolenec, Vilma Dorešić, Franjo Dugina, Marija Dugina-Rumek, Franjo Filipović, Zlatko Fi- lipović, Dragan Gaži, Ivan Generalić, Josip Generalić, Milan Generalić, Stjepan Harmadi, Nada Hegedušić-Janković, Marija Hegedušić-Radoš, Katarina Henc, Božo Jagić, Darko Kemić, Ivan Kemić, Josip Kopričanec, Martin Kopričanec, Josip Kovačić, Mijo Kovačić, Dragica Lončarić, Ivana Lovko- vić-Matunci, Stjepan Markov, Ivka Matina-Marinković, Martin Mehkek, Lucija Milanković, Vladimir Ninković Pavlušin, Marija Peti, Barbara Percač, Kata Pongrac, Mara Puškarić, Nevenka Rehorović, Ivan 116 Podravski zbornik 2009. Salajpal, Stjepan Stankir, Marija Valter, Ivan Večenaj, Josip Večenaj, Mladen Večenaj, Nikola Večenaj, Stjepan Večenaj, Franjo Vujčec, Biserka Zlatar. Skulptura: Dragica Belković, Mato Generalić, Martin Hegedušić, Zlatko Kovač, Mijo Kuzman, Branko Međimorec, Bara Mustafa, Darko Ožegović, Krešimir Trumbetaš, Kata Vizvari, Juraj Vučetić. 28. IVAN GENERALIĆ Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1976. Franjo HORVATIĆ. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. uz M Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 15. veljače - 4. ožujka 1976. (hrvatski, broširane korice, 1 / 1 stranica, reprodukcija nema, format 21 x 19 cm). Samostalna izložba. ej 29. ŽENE NAIVNI SLIKARI I KIPARI ’76 Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 8. ožujka - 5. svibnja 1976. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1976. Franjo HORVATIĆ. Predgovor. gr Za izdavača Franjo Horvatić. (hrvatski, broširane korice, 1/1 stranica, reprodukcija nema, format 24,5x11 cm). Skupna izložba 31 autorica. Katalog izložbe - Izlagale: a ad Slikarstvo: Blaženka Androlić-Pošta, Vesna Antolić, Anica Blažeković, Ana Bocak, Snježana Božić, Tereza Dolenec, Vilma Dorešić, Mira Franješević, Emilija Geršić, Ana Gregurić, Nada Hegedušić-Janković, Katarina Henc, Ljubica Hladnić, Marija Horvat, Ana Kraljic, Ivana Lovković-Matunci, Ivka MatinaMarinković, Lucija Milanković, Marija Peti, Mara Puškarić, Nevenka Rehorović, Vilma Sigetić, Dragica Smičibrada, Nada Švegović, Katica Trušćek, Marija Valter, Marija Vargantolić-Bosman, Biserka Virius. 30. KRSTO HEGEDUŠIĆ Ko Skulptura: Dragica Belković, Bara Mustafa, Kata Vizvari. Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 11. travnja - 9. svibnja 1976. Vladimir MALEKOVIĆ. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. pr Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1976. Samostalna izložba. 31. FRANJO DUGINA Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 26. studenoga 1976. - 10. siječnja 1977. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1976. Franjo HORVATIĆ. Predgovor. Dragutin FELETAR. Podravske burleske Franje Dugine. Za izdavača Franjo Horvatić. Uredio Josip Fluksi. Fotografije Vladimir Kostjuk. ice n iv (hrvatski, broširane korice, 36 stranica, 1 reprodukcija u boji, 25 c./b. reprodukcija, format 27 x 21 cm). (hrvatski, broširane korice, 16 stranica, 4 reprodukcije u boji, 8 c./b. reprodukcija, format 20 x 20 cm). Samostalna izložba. Podravski zbornik 2009. 117 M 70. 1986. 69. 1986. 71. 1986. 72. 1986. ej uz 73. 1986. 74. 1987. 75. 1987. 76. 1987. a ad gr 77. 1987. 78. 1987. 80. 1988. 81. 1988. 82. 1988. pr Ko 84. 1989. 85. 1989. 86. 1989. n iv 83. 1989. 87. 1989. ice 88. 1990. 118 89. 1990. 90. 1990. 91. 1990. 92. 1992. Podravski zbornik 2009. 32. ŽENE NAIVNI SLIKARI I KIPARI ’77 Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 6. ožujka - 6. svibnja 1977. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1977. Marijan ŠPOLJAR. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. (hrvatski, broširane korice, 1 / 1 stranica, reprodukcija nema, format 24,5 x 11 cm). Slikarstvo: Vesna Antolić, Marija Bobovec, Anica Blažeković, Ana Bocak, Snježana Božić, Tereza Dolenec, Vilma Dorešić, Mirjana Dorić, Mira Franješević, Ana Gregurić, Mira Gregurić, Marija Halaček, Nada Hegedušić-Janković, Marija Hegedušić-Radoš, Katarina Henc, Ljubica Hladnić, Marija Horvat, uz M Skupna izložba 41 autorica. Katalog izložbe - Izlagale: Barica Jurman, Margita Kolar, Marija Kolarić, Ana Kraljic, Dragica Lonačarić, Ivana Lovković-Matunci, Ivka Matina-Marinković, Štefica Mirić, Nada Pakasin, Marija Peroš, Ružica Pros, Mara Puškarić, Nevenka Rehorović, Branka Remenar, Vilma Sigetić, Dragica Smičibrada, Ružica Šolaja, Nada Švego- ej vić, Marijana Vincetić, Biserka Virius, Biserka Zlatar. Skulptura: Dragica Belković, Bara Mustafa, Kata Vizvari. gr 33. HLEBINSKI KRUG - NAIVI ’77 Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 23. srpnja - 8. rujna 1977. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1977. Franjo HORVATIĆ. Marijan ŠPOLJAR. Predgovor. a ad Za izdavača Franjo Horvatić. Fotografije, katalog i plakat Vladimir Kostjuk. Odabir radova: Dušan Dučić, Josip Fluksi, Ivan Generalić, Franjo Horvatić i Marijan Špoljar. (hrvatski, engleski, broširane korice, 26 stranica, 37 c./b. reprodukcija, format 21 x 20 cm). Skupna izložba 37 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Ana Bocak, Kata Dolenec, Franjo Filipović, Zlatko Filipović, Mira Franješević, Dragan Gaži, Ko Ivan Generalić, Josip Generalić, Milan Generalić, Ivan Hegedušić, Katarina Henc, Ivan Kemić, Željko Kolarek, Martin Kopričanec, Mijo Kovačić, Dragica Lončarić, Branko Lovak, Ivka Matina-Marinković, Milan Nađ, Mara Puškarić, Stjepan Stankir, Krešimir Šafar, Pero Topljak, Ivan Večenaj, Nikola Večenaj, Branko Virius. pr Skulptura: Dragica Belković, Drago Dugina, Mato Generalić, Martin Hegedušić, Mijo Kuzman, Branko Međimorec, Bara Mustafa, Mijo Napan, Josip Peradin, Krešimir Trumbetaš, Kata Vizvari. Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 17. rujna - 15. studenog 1977. Koprivnica, Izd. OSIZ Kulture ''Podravka'', 1978. Vladimir MALEKOVIĆ. Slikarstvo Nikole Večenaja Leportinova. ice Dragutin FELETAR. Usputne bilješke uz faktografiju Nikole Večenaja. n iv 34. NIKOLA VEČENAJ LEPORTINOV Za izdavača Franjo Horvatić. Postav izložbe Josip Fluksi. Grafička oprema Vladimir Kostjuk. Fotografije Josip Pevec. Odabir radova Vladimir Maleković. Urednik Dragutin Feletar. (hrvatski, broširane korice, 20 stranica, 7 reprodukcija u boji, 9 c./b. reprodukcija, format 20 x 20 cm). Samostalna izložba. Podravski zbornik 2009. 119 35. ŠESTORO AUTORA Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 10. veljače - 5. ožujka 1978. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1977. Marijan ŠPOLJAR. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. (hrvatski, broširane korice, 1 / 1 stranica, 6 c./b. reprodukcija, format 23,5 x 10,8 cm). M Skupna izložba 6 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Milan Generalić, Ana Matina, Branko Međimorec, Mara Puškarić, Franjo Talan, Krešimir Trumbetaš. uz 36. ŽENE ’78 Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 5. ožujka - 7. svibnja 1978. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1978. Marijan ŠPOLJAR. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Katalog Marijan Špoljar. Postav izložbe Josip Fluksi. Fotografije Stjepan ej Bogadi. Prijevod Željko Pazić. (hrvatski, engleski, broširane korice, 16 stranica, 36 c./b. reprodukcija, format 21 x 20 cm). Skupna izložba 36 autorica. Katalog izložbe - Izlagali: gr Slikarstvo: Katalin Barany, Marija Bobovec, Snježana Božić, Milanka Dinić, Kata Dolenec, Tereza Dolenec, Vilma Dorešić, Gordana Đelošević, Mira Franješević, Dragica Gajić, Emilija Geršić, Ana Gregurić, Ljubica Hladnić, Barica Jurman, Olga Kolar, Ana Kraljic, Albina Kudeljnjak, Irena Lelja, Dragica a ad Lončarić, Ivana Lovković-Matunci, Ana Matina, Ivka Matina-Marinković, Marica Mavec-Tomljenović, Greta Pečnik, Marija Peti, Mara Puškarić, Marija Hegedušić-Radoš, Dragica Smičibrada, Marija Valter, Biserka Virius, Zlata Volarić, Skulptura: Dragica Belković, Bara Mustafa, Katica Parađ-Vojković, Franciska Petelinšek, Kata Vizvari. Ko 37. HLEBINSKI KRUG - DESET GODINA GALERIJE Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 1. srpnja - 17. rujna 1978. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1978. Franjo HORVATIĆ. Marijan ŠPOLJAR. Predgovori. Za izdavača Franjo Horvatić. Postav izložbe Josip Fluksi. Fotografije i plakat Vladimir Kostjuk. Skupna izložba 24 autora. Katalog izložbe - Izlagali: pr (hrvatski, engleski, broširane korice, 32 stranice, 24 c./b. reprodukcije, format 24,7 x 20,5 cm). Slikarstvo: Franjo Dugina, Franjo Filipović, Dragan Gaži, Ivan Generalić, Josip Generalić, Milan GeneNikola Večenaj, Stjepan Večenaj, Franjo Vujčec. n iv ralić, Martin Kopričanec, Mijo Kovačić, Branko Lovak, Martin Mehkek, Mara Puškarić, Ivan Večenaj, Skulptura: Dragica Belković, Branko Gaži, Mato Generalić, Martin Hegedušić, Mijo Kuzman, Branko Međimorec, Bara Mustafa, Krešimir Trumbetaš, Kata Vizvari. Stuttgart, München, Oktober - November, 1978. ice 38. HLEBINSKI KRUG - Der Hlebiner Kunstlerkreis Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1978. Franjo HORVATIĆ. Marijan ŠPOLJAR. Predgovori. Za izdavača Franjo Horvatić. Prijevod predgovora Tamara Marčetić. Fotografije Vladimir Kostjuk. (hrvatski, engleski, broširane korice, 32 stranice, 24 c./b. reprodukcije, format 24,7 x 20,5 cm) 120 Podravski zbornik 2009. Skupna izložba 21 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Franjo Dugina, Franjo Filipović, Dragan Gaži, Ivan Generalić, Milan Generalić, Josip Generalić, Martin Kopričanec, Mijo Kovačić, Branko Lovak, Mara Puškarić, Ivan Večenaj, Nikola Večenaj, Franjo Vujčec. Skulptura: Dragica Belković, Mato Generalić, Martin Hegedušić, Mijo Kuzman, Branko Međimorec, 39. MARA PUŠKARIĆ. RETROSPEKCIJA 1963 – 1978. Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 16. prosinca 1978. - 31. siječnja 1979. uz M Bara Mustafa, Krešimir Trumbetaš, Kata Vizvari. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1978. Marijan ŠPOLJAR. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Postav izložbe Josip Fluksi. Fotografije Tomislav Boršo. (hrvatski, broširane korice, 16 stranica, 9 c./b. reprodukcija, format 21 x 20 cm). ej Samostalna izložba. 40. ŽENE ’79 (ŽENE U NAIVNOJ UMJETNOSTI JUGOSLAVIJE) gr Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 4. ožujka - 20. travnja 1979. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1979. Marijan ŠPOLJAR. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Postav izložbe Josip Fluksi. Fotografije Dragutin Rendić. a ad (hrvatski, broširane korice, 16 stranica, 34 c./b. reprodukcija, format 21 x 20 cm). Skupna izložba 35 autorica. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Katalin Barany, Nena Bjelogravić, Marija Bobovec, Ana Bocak, Snježana Božić, Milanka Dinić, Kata Dolenec, Vilma Dorešić, Gordana Đelošević, Mira Franješević, Dragica Gajić, Katarina Henc, Ljubica Hladnić, Marija Horvat, Barica Jurman, Olga Kolar, Ana Kraljic, Dragica Lauš, Dragica Ko Lončarić, Ivana Lovković-Matunci, Irena Lelja, Anuica Maran, Ivka Matina-Marinković, Marica Mavec-Tomljenović, Greta Pečnik, Mara Puškarić, Marija Radoš-Hegedušić, Dragica Smičibrada, Nada Švegović-Budaj, Biserka Virius, Zlata Volarič. Skulptura: Dragica Belković, Bara Mustafa, Ruža Vargović, Kata Vizvari. pr 41. IZLOŽBA MLADIH AUTORA Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 28. travnja - 3. lipnja 1979. n iv Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1979. Marijan ŠPOLJAR. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Odabir radova Marijan Špoljar. Fotografije Dragutin Rendić. (hrvatski, broširane korice, 1/1 stranica, 10 c./b. reprodukcija, format 23 x 11 cm). Skupna izložba 21 autora. Katalog izložbe - Izlagali: ice Dragan Bobovec, Vladimir Dolenec, Zlatko Filipović, Milan Generalić, Josip Gregurić, Vlado Gregurić, Stjepan Ivanec, Dragica Lončarić, Ivana Lovković-Matunci, Kruno Lukčin, Josip Novoselec, Nada Pakasin, Franjo Poljak, Zvonimir Sigetić, Zvonimir Šprem, Nada Švegović-Budaj, Biserka Virius, Josip Večenaj, Josip Peradin, Ivan Vurovec. Podravski zbornik 2009. 121 42. JOSIP GENERALIĆ Retrospektivna izložba povodom 25 godina izlaganja Galerija naivne umjetnosti Hlebine, lipanj - srpanja 1979. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1979. Marijan ŠPOLJAR. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Postav izložbe Josip Fluksi. M (hrvatski, broširane korice, 16 stranica, 1 reprodukcija u boji, 12 c./b. reprodukcija, format 21,5 x 20 cm). Samostalna izložba. uz 43. POKLONI ZA GALERIJU U BUDVI Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 21.-29. srpnja 1979. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1979. Franjo HORVATIĆ. Predgovor. Za izdavača, uredio Franjo Horvatić. ej (hrvatski, broširane korice, 1/1 stranica, bez reprodukcija, format 25 x 11,5 cm). Skupna izložba 48 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Boris Bahunek, Marija Bobovec, Kata Dolenec, Vlado Dolenec, Vilma Dorešić, Franjo gr Dugina, Mira Franješević, Ivan Generalić, Josip Generalić, Emilija Geršić, Ljubica Hladnić, Marija Horvat, Milan Horvat, Đuro Jaković, Drago Jurak, Barica Jurman, Željko Kolarek, Josip Kopričanec, Martin Kopričanec, Ana Kraljic, Kruno Lukčin, Ana Matina, Stjepan Markov, Josip Novoselec, Bruno a ad Paladin, Nada Pakasin, Marija Peti, Franjo Poljak, Pepa Restek, Ivan Salajpal, Zvonko Sigetić, Zvonimir Šprem, Đuro Varat, Biserka Virius, Branko Virius, Biserka Zlatar. Skulptura: Drago Belina, Josip Jurjević, Zlatko Kovač, Mijo Kuzman, Branko Međimurec, Bara Mustafa, Mijo Napan, Josip Peradin, Franciska Petelinšek, Ruža Vargović, Kata Vizvari, Ivan Vurovec. Ko 44. DRAGICA LONČARIĆ Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 25. kolovoza - 12. rujna 1979. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1979. Josip DEPOLO. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Samostalna izložba. Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 15. rujna – 10. listopada 1979. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1979. n iv 45. MIJO KUZMAN / PETAR TOPLJAK pr (hrvatski, broširane korice, 16 stranica, 3 reprodukcije u boji, 1 c./b. reprodukcija, format 22 x 18 cm). Dragutin FELETAR. Jedno desetljeće Mije Kuzmana. Marijan ŠPOLJAR. Grafički opus Petra Topljaka. ice Za izdavača Franjo Horvatić. Postav izložbe Marijan Špoljar i Josip Fluksi. Fotografije Vladimir Kostjuk. (hrvatski, broširane korice, 12 stranica, bez reprodukcija u boji, 12 c./b. reprodukcija, format 21,5 x 20 cm). Samostalna izložba Petra Topljak (slike) i Mije Kuzmana (skulpture). 46. HLEBINSKA JESEN ’79 Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 13. listopada - 11. studenoga 1979. 122 Podravski zbornik 2009. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1979. Franjo HORVATIĆ. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Postav izložbe Josip Fluksi. Odabir radova Tomislav Šola i Marijan Špoljar. (hrvatski, broširane korice, 12 stranica, 31 c./b. reprodukcija, format 24 x 18 cm). Skupna izložba 30 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Generalić, Dragan Gaži, Radovan Grgec, Milan Horvat, Stjepan Ivanec, Željko Kolarek, Dragica Lončarić, Martin Mehkek, Ivka Matina-Marinković, Josip Novoselec, Pero Topljak, Mara Puškarić, Nikola Večenaj, Branko Virius, Franjo Vujčec. uz M Slikarstvo: Franjo Dugina, Zlatko Filipović, Mira Franješević, Milan Generalić, Ivan Generalić, Josip Skulptura: Dragica Belković, Drago Dugina, Martin Hegedušić, Zlatko Kovač, Mijo Kuzman, Branko Međimorec, Mijo Napan, Josip Peradin, Josip Šimić, Krešimir Trumbetaš. ej 47. HLEBINSKA JESEN ’79 Galerija ''Borbe'', Beograd, 20. studenoga - 5. prosinca 1979. Izložba se održava u organizaciji ''Podravke'' Koprivnica i ''Borbe'' Beograd. gr Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1979. Marijan ŠPOLJAR. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Fotografije Dragutin Rendić i Vladimir Kostjuk. (hrvatski, broširane korice, 16 stranica, 30 c./b. reprodukcija, format 24 x 17,5 cm). a ad Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Franjo Dugina, Zlatko Filipović, Dragan Gaži, Milan Generalić, Ivan Generalić, Josip Generalić, Radovan Grgec, Stjepan Ivanec, Željko Kolarek, Mijo Kovačić, Dragica Lončarić, Martin Mehkek, Ivka Matina-Marinković, Pero Topljak, Mara Puškarić, Nikola Večenaj, Ivan Večenaj, Branko Virius, Franjo Vujčec. Ko Skulptura: Dragica Belković, Mato Generalić, Martin Hegedušić, Zlatko Kovač, Mijo Kuzman, Bara Mustafa, Branko Međimorec, Mijo Napan, Josip Peradin, Josip Šimić, Krešimir Trumbetaš. 48. IVAN GENERALIĆ pr (IZLOŽBA POKLON-ZBIRKE IVANA GENERALIĆA) Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 22. veljače - 7. ožujka 1980. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1980. Franjo HORVATIĆ. Marijan ŠPOLJAR. Predgovori. Odabir radova Ivan Generalić i Franjo Horvatić. n iv Za izdavača Franjo Horvatić. Postav izložbe Josip Fluksi. (hrvatski, engleski, broširane korice, 12 stranica, 13 c./b. reprodukcija, 3 reprodukcije u boji, format 21,5 x 20 cm). 49. ŽENE ’80 (ŽENE U NAIVNOJ UMJETNOSTI JUGOSLAVIJE) Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 9. ožujka - 20. travnja 1980. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1980. Božica JELUŠIĆ. Predgovor. ice Samostalna izložba. Za izdavača Franjo Horvatić. Fotografije Dragutin Rendić. Podravski zbornik 2009. 123 Odabir radova: Božica Jelušić, Franjo Horvatić i Marijan Špoljar. (hrvatski, broširane korice, 12 stranica, 32 c./b. reprodukcije, format 21 x 20 cm). Skupna izložba 31 autorica. Katalog izložbe - Izlagale: Katlin Barany, Ana Bocak, Marija Bobovec, Dragica Belković, Nena Bjelogravić, Vilma Dorešić, Ana Fistanić, Mira Franješević, Dragica Gajić, Ana Gregurić, Nada Hegedušić-Janković, Ana Kraljic, Ljubi- M ca Hladnić, Ivana Lovković-Matunci, Irena Lelja, Ana Matina, Mirjana Matiša, Bara Mustafa, Dušanka Pavlović, Nada Pakasin, Greta Pečnik, Mara Puškarić, Marija Radoš-Hegedušić, Ljubica Šabeljić, Vera Simonović, Dragica Smičibrada, Ruža Vargović, Kata Vizvari, Biserka Virius, Zlata Volarič, Biserka uz Zlatar. 50. CRTEŽ HLEBINSKOG KRUGA Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 27. travnja - 1. lipnja 1980. ej Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1980. Marijan ŠPOLJAR. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Fotografije Josip Fluksi. Odabir radova: Josip Fluksi i Marijan Špoljar. gr (hrvatski, broširane korice, 12 stranica, 23 crno bijele reprodukcija, format 21 x 20 cm). Skupna izložba 23 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Vilma Dorešić, Franjo Dugina, Franjo Filipović, Dragan Gaži, Ivan Generalić, Josip Generalić, Milan a ad Generalić, Emilija Geršić, Josip Gregurić, Katarina Henc, Nada Hegedušić-Janković, Martin Kopričanec, Stjepan Ivanec, Željko Kolarek, Branko Lovak, Franjo Poljak, Zvonko Sigetić, Josip Šimić, Pero Topljak, Ivan Večenaj, Josip Večenaj, Nikola Večenaj, Branko Virius. 51. FRANJO VUJČEC / BRANKO MEĐIMOREC Ko Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 28. lipnja - 27. srpnja 1980. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1980. Marijan ŠPOLJAR. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Odabir radova Marijan Špoljar. Fotografije Josip Fluksi. (hrvatski, broširane korice, 12 stranica, 17 c./b. reprodukcija, format 24 x 18 cm). 52. ZLATA VOLARIČ / JOŽE VOLARIČ / PERO MANDIĆ pr Katalog izložbe. - Izlagali: Franjo Vujčec (slike), Branko Međimorec (skulpture). n iv Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 22. studenoga - 7. prosinca 1980. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1980. Marijan ŠPOLJAR. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Fotografije Marko Aljančić. (hrvatski, broširane korice, 1/1 stranica, 3 c./b. reprodukcije, format 24 x 11 cm). 53. IVAN VEČENAJ TIŠLAROV. RETROSPEKTIVNA IZLOŽBA Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 27. prosinca 1980. - 31. siječnja 1981. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1980. Josip DEPOLO. Predgovor. ice Skupna izložba 3 autora. Katalog izložbe. Izlagali - Pero Mandić, Jože Volarič, Zlata Volarič. Za izdavača Franjo Horvatić. 124 Podravski zbornik 2009. (hrvatski, engleski, broširane korice, 36 stranica, 15 c./b. reprodukcija, 11 reprodukcija u boji, format 22 x 21 cm). Samostalna izložba. 54. ŽENE ’81 (ŽENE U NAIVNOJ UMJETNOSTI JUGOSLAVIJE) Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 8. ožujka - 8. travnja 1981. Božica JELUŠIĆ. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Fotografije Josip Fluksi. Odabir radova: Božica Jelušić, Willy Permentier (Belgija), Josip Fluksi i Marijan Špoljar. (hrvatski, broširane korice, 12 stranica, 29 c./b. reprodukcija, format 20 x 21 cm). uz M Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1981. Skupna izložba 33 autorice. Katalog izložbe - Izlagale: Slikarstvo: Katalin Barany, Ana Bocak, Nena Bjelogravić, Marija Bobovec, Tereza Dolenec, Vilma Dorešić, Mirjana Dorić, Marija Dugina-Rumek, Mira Franješević, Dragica Gajić, Ana Gregurić, Barica ej Jurman-Belec, Olga Kolar, Ana Kraljic, Dragica Lončarić, Ivana Lovković-Matunci, Ana Matina, Marica Mavec-Tomljenović, Štefica Mirić, Dušanka Pavlović, Greta Pečnik, Marija Peroš-Leportinov, Vera Simonović, Ljubica Šabeljić, Nada Švegović-Budaj, Biserka Virius, Zlata Volarič, Biserka Zlatar. gr Skulptura: Dragica Belković, Mirjana Matiša, Bara Mustafa, Ruža Vargović, Kata Vizvari. 55. HLEBINSKI KRUG - PEDESET GODINA NAIVNOG SLIKARSTVA a ad Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 19. rujna - 3. listopada 1981. Zagreb / Koprivnica, Izd. Galerija primitivne umjetnosti / RO Centar za kulturu – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1981. Marijan ŠPOLJAR. Tomislav ŠOLA. Skica za povijest hlebinskog kruga. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. (hrvatski, engleski, broširane korice, 58 stranica, 80 c./b. reprodukcija, format 29,7 x 21 cm). Ko Skupna izložba 15 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Franjo Filipović, Dragan Gaži, Ivan Generalić, Josip Generalić, Milan Generalić, Mijo Kovačić, Ivan Lacković, Martin Mehkek, Franjo Mraz, Mara Puškarić-Petras, Ivan Večenaj, Stjepan Večenaj, Ivan Virius, Mirko Virius, Franjo Vujčec. pr 56. ŽENE ’82 (žene u naivnoj umjetnosti jugoslavije) Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 7. - 21. ožujka 1982. n iv Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1982. Božica JELUŠIĆ. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Fotografije Željko Žigrić. Odabir radova: Božica Jelušić, Franjo Horvatić i Marijan Špoljar. (hrvatski, broširane korice, 8 stranica, 25 c./b. reprodukcija, format 21 x 20 cm). ice Skupna izložba 27 autorica. Katalog izložbe - Izlagale: Slikarstvo: Katalin Barany, Nena Bjelogravić, Tereza Dolenec, Kata Dolenec, Vilma Dorešić, Mira Fra- nješević, Dragica Gajić, Ana Gregurić, Nada Hegedušić-Janković, Marija Ivanuš-Žilavi, Barica Jurman, Olga Kolar, Dragica Lončarić, Ivana Lovković-Matunci, Ana Matina, Mirjana Matiša, Greta Pečnik, Marija Peti-Božić, Mara Puškarić, Vera Simonović, Nada Švegović-Budaj, Zlata Volarič, Biserka ZlatarMilinković. Skulptura: Dragica Belković, Bara Mustafa, Ruža Vargović, Kata Vizvari. Podravski zbornik 2009. 125 M 93. 1992. 95. 1993. 96. 1993. 97. 1994. ej uz 98. 1994. 99. 1994. 103. 1995. 104. 1995. a ad gr 102. 1995. 106. 1995. 107. 1996. 108. 1996. 109. 1996. pr Ko 105. 1995. 115. 1998. 116. 1998. 112. 1997. 113. 1997. 114. 1998. ice 111. 1997. n iv 110. 1996. 126 117. 1999. 118. 2000. 119. 2000. Podravski zbornik 2009. 57. SKULPTURA HLEBINSKOG KRUGA Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 6. lipnja - 4. srpnja 1982. Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1982. Suorganizator izložbe SOUR ''Bilokalnik'' Koprivnica Marijan ŠPOLJAR. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Bibliografija i popis izložbi Božo Biškupić. Odabir radova Marijan Špoljar. (hrvatski, broširane korice, 16 stranica, 62 c./b. reprodukcije, format 29,7 x 21 cm). Skupna izložba 15 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Dragica Belković, Mato Generalić, Branko Gaži, Martin Hegedušić, Josip Horvat, Mijo Kuzman, Ma- uz M Postav izložbe Josip Fluksi. Fotografije Željko Žigrić. tija Lacković, Ljubica Matulec, Branko Međimorec, Bara Mustafa, Josip Peradin, Josip Šimić, Krešimir Trumbetaš, Kata Vizvari, Đuro Zvonar. ej 58. HLEBINSKA JESEN '82 Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 24. listopada - 21. studenoga 1982. Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1982. gr Božica JELUŠIĆ. Hlebinska jesen '82. Za izdavača Franjo Horvatić. Postav izložbe Josip Fluksi. Fotografije Željko Žigrić. Odabir radova: Božica Jelušić, Franjo Horvatić i Marijan Špoljar. a ad (hrvatski, broširane korice, 12 stranica, 28 c./b. reprodukcija, format 20,5 x 21 cm). Skupna izložba 28 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Ivan Andrašić, Zlatko Filipović, Dragan Gaži, Milan Generalić, Josip Generalić, Josip Gregurić, Katarina Henc, Zlatko Huzjak, Stjepan Ivanec, Mijo Kovačić, Ivan Lacković, Dragica Lončarić, Ivana Lovković-Matunci, Branko Lovak, Martin Mehkek, Marija Radoš-Hegedušić, Željko Seleš, Nada Ko Švegović-Budaj, Ivan Virius, Franjo Vujčec. Skulptura: Dragica Belković, Mato Generalić, Martin Hegedušić, Mijo Kuzman, Mirjana Matiša, Josip Peradin, Josip Šimić, Krešimir Trumbetaš. pr 59. ALTERNATIVA ’83 Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 19. ožujka - 17. travnja 1983. Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1983. n iv Marijan ŠPOLJAR. Uvod. Božica JELUŠIĆ. Alternativa 83. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Koncepcija Božica Jelušić. Fotografije Željko Žigrić. Odabir radova: Božica Jelušić i Marijan Špoljar. (hrvatski, broširane korice, 8 stranica, 10 c./b. reprodukcija, format 20,5 x 21 cm). ice Skupna izložba 10 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Ivan Andrašić, Milan Generalić, Katarina Henc, Stjepan Ivanec, Dragica Lončarić, Branko Lovak, Mirjana Matiša, Josip Šimić, Nada Švegović-Budaj, Biserka Zlatar-Milinković. Podravski zbornik 2009. 127 60. PODRAVSKI LIKOVNI STVARAOCI DJECI SVIJETA Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 3. - 13. lipnja 1983. Koprivnica, Izd. OSIZ za kulturu SOUR-a ''Podravka'' – Industrija hrane, 1983. Vjekoslav HRUPEC. Predgovor. Postav izložbe i katalog Vjekoslav Hrupec. Fotografije Dražen Pokec. (hrvatski, broširane korice, 8 stranica, 28 c./b. reprodukcija, format 22,5 x 17 cm). M Skupna izložba 41 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Barica Belec-Jurman, Zdravko Belec, Marija Belša, Tomislav Boršo, Branko Dolenec, Franjo Dugina, Zorka Forko, Dragan Gaži, Josip Gregurić, Ivan Grošić, Vjekoslav Hrupec, Božica Jakopanec, uz Božidar Jagić, Valent Klarić, Josip Kopričanec, Pavao Mađerić, Martin Mehkek, Ana Matina, Mirjana Matiša, Josip Novoselec, Slava Oman, Ivo Salajpal, Dragica Smičibrada, Ivan Stanišić, Krešimir Šafar, Drago Štefan, Sunčanica Tuk, Marija Vargantolić-Puškarić, Ivan Večenaj, Stjepan Večenaj, Franjo Vujčec, Branka Perković, Ljubica Hladnić. ej Skulptura: Dragica Belković, Josip Fluksi, Martin Hegedušić, Mijo Kuzman, Mijo Napan, Josip Peradin, Ruža Vargović, Juraj Vučetić. gr 61. DRAGAN GAŽI Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 11. prosinca 1983. - 5. siječnja 1984. Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1983. a ad Vladimir CRNKOVIĆ. Studija. Za izdavača Franjo Horvatić. Likovna oprema Vladimir Crnković. (hrvatski, broširane korice, 108 stranica, 71 reprodukcija, format 24 x 19 cm). Male monografije ''Slikari hlebinskog kruga''. Biblioteka Podravskog zbornika. 62. ŽENE ’84 (ŽENE U NAIVNOJ UMJETNOSTI JUGOSLAVIJE) Ko Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 11. ožujka - 11. travnja 1984. Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1984. Božica JELUŠIĆ. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Katalog Marijan Špoljar. Fotografije Dragutin Rendić. pr Odabir radova: Božica Jelušić, Josip Fluksi i Marijan Špoljar. (hrvatski, broširane korice, 8 stranica, 16 c./b. reprodukcija, format 20 x 20 cm). Skupna izložba 25 autorica. n iv Katalog izložbe - Izlagale: Slikarstvo: Katalin Barany, Marija Bobovec, Ana Bocak, Tereza Dolenec, Mira Franješević, Katarina Henc, Ljubica Hladnić, Emilija Geršić, Olga Kolar, Dragica Lončarić, Ivana Lovković-Matunci, Ana Matina, Greta Pečnik, Mara Puškarić, Nevenka Rehorović, Nada Švegović-Budaj, Biserka Virius, Zlata ice Volarič, Biserka Zlatar-Milinković. Skulptura: Dragica Belković, Mirjana Matiša, Bara Mustafa, Ana Puškaš, Ruža Vargović, Kata Vizvari. 63. DRAGICA LONČARIĆ / NADA ŠVEGOVIĆ BUDAJ Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 15. rujna - listopada 1984. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1984. 128 Podravski zbornik 2009. Za izdavača Franjo Horvatić. Samostalna izložba. Katalog izložbe - Izlagale: Dragica Lončarić i Nada Švegović Budaj. 64. IVAN GENERALIĆ - CRTEŽI Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 1984. primitivne umjetnosti, 1984. Nada KRIŽIĆ. Predgovor. Vladimir CRNKOVIĆ. Crteži Ivana Generalića. Studija. Za izdavača Franjo Horvatić i Marijan Susovski. Fotografije Aleksandar Saša Novković, Tošo Dabac, uz M Koprivnica / Zagreb, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice / Galerija Mitja Koman, Milan Pavić. Likovna oprema Vladimir Crnković. (hrvatski, broširane korice, 82 stranica, 147 reprodukcija, format 22,5 x 20,5 cm). Prvo i drugo izdanje. Male monografije ''Slikari hlebinskog kruga''. Biblioteka Podravskog zbornika. ej 65. IVAN GENERALIĆ (MUZEJSKA ZBIRKA I. GENERALIĆ STALNA IZLOŽBA POKLON ZBIRKE) gr Galerija naivne umjetnosti Hlebine, Otvoreno 14. prosinca 1985. Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1985. Marijan ŠPOLJAR. Predgovor. a ad Za izdavača Franjo Horvatić. Katalog Marijan Špoljar. Postav izložbe Ivan Generalić i Josip Fluksi. Odabir radova Ivan Generalić i Franjo Horvatić. (hrvatski, broširane korice, 16 stranica, 3 reprodukcije u boji, 14 c./b. reprodukcija, format 24 x 20 cm). Stalni muzejski postav. Ko 66. DRAGICA BELKOVIĆ. SKULPTURE 1973 - 1984. Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 21. rujna - 13. listopada 1985. Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1985. Marijan ŠPOLJAR. Predgovor. pr Za izdavača Franjo Horvatić. Odabir radova i katalog Marijan Špoljar. (hrvatski, broširane korice, 4 stranica, 6 c./b. reprodukcija, format 21 x 16 cm). Samostalna izložba. Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 21. rujna - 13. listopada 1985. n iv 67. MARTIN MEHKEK. SLIKE 1955 – 1985. Koprivnica / Zagreb, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice / Društvo ice naivnih likovnih umjetnika Hrvatske, Galerija Mirko Virius, 1985. Vladimir CRNKOVIĆ. Božica JELUŠIĆ. Gerhard LEDIĆ. Marijan ŠPOLJAR. Tekstovi. Za izdavača Franjo Horvatić / Ivan Lacković. Koncepcija i realizacija Vladimir Crnković. Bio-bibliografija, oprema i prijelom kataloga Vladimir Crnković. Fotografije Ivan Buzjak, Vladimir Crnković, Aleksandar Saša Novković i Gerhard Ledić. (hrvatski, broširane korice, 22 stranica, 54 c./b. reprodukcije, format 22 x 22 cm). Samostalna izložba. Podravski zbornik 2009. 129 68. JOSIP GENERALIĆ - CRNA FAZA Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 10. svibnja - 8. lipnja 1986. Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1986. Marijan ŠPOLJAR. Govor u prvom licu jednine. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Koncepcija Marijan Špoljar. Likovni urednik kataloga Josip Generalić i M Krešimir Štefanović. Fotografije Josip Generalić. (hrvatski, broširane korice, 8 stranica, 2 reprodukcije u boji, 1 c./b. reprodukcija, format 30 x 22 cm). Samostalna izložba. uz 69. MARTIN KOPRIČANEC Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 20. rujna - 19. listopada 1986. Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1986. ej Grgo GAMULIN. Gerhard LEDIĆ. Vladimir MALEKOVIĆ. Marijan ŠPOLJAR. Tekstovi. Za izdavača Franjo Horvatić. Prijevod Oka Ričko. (hrvatski, njemački, broširane korice, 16 stranica, 1 reprodukcija u boji, 11 c./b. reprodukcija, format 19,5 x 20 cm). gr Samostalna izložba. 70. STJEPAN IVANEC a ad Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 25. listopada - 23. studenoga 1986. Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1986. Dragutin FELETAR. Surrealizam i reducirano viđenje podravskog pejsaža Stjepana Ivanca. Marijan ŠPOLJAR. Slikarska harmonija. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Fotografije Milan Generalić i Ivan Kralj. Samostalna izložba. 71. FRANJO DUGINA Ko (hrvatski, broširane korice, 16 stranica, 1 reprodukcija u boji, 7 c./b. reprodukcija, format 19,5 x 20 cm). pr U POVODU DVADESETE GODIŠNJICE SLIKARSKOG RADA Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 28. studenoga – 26. prosinca 1986. Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1986. n iv Oka RIČKO. Predgovor. Franjo HORVATIĆ. Biografski podaci. Za izdavača Franjo Horvatić. Prijevod na talijanski Silvija Marić, Prijevod na njemački Charlotte Ivir, Prijevod na engleski Vladimir Ivir. Likovna oprema Franjo Dugina i Oka Ričko. Fotografije Željko Puhovski. Samostalna izložba. 72. JURAJ VUČETIĆ ZORKO. III. SAMOSTALNA IZLOŽBA Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 27. prosinca 1986. - 27. siječnja 1987. ice (hrvatski, broširane korice, 16 stranica, 1 reprodukcija u boji, 7 c./b. reprodukcija, format 29,7 x 21 cm). Koprivnica, Izd. OSIZ za kulturu ''Podravka'', 1986. 130 Podravski zbornik 2009. Oka RIČKO. Predgovor. Mladen PAVKOVIĆ. Biografski podaci. Organizator izložbe RKUD ''Podravka'' – Likovna sekcija Podravka '72. i Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice. Postav izložbe Oka Ričko i Marijan Špoljar. Urednik kataloga Josip Gregurić. Fotografije Dražen Pokec. (hrvatski, broširane korice, 1/1 stranica, 1 c./b. reprodukcija, format 16 x 16 cm). 73. JOSIP GREGURIĆ. XI. SAMOSTALNA IZLOŽBA Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 27. prosinca 1986. - 27. siječnja 1987. uz M Samostalna izložba. Koprivnica, Izd. OSIZ za kulturu ''Podravka'', 1986. Marijan ŠPOLJAR. Predgovor. Organizator izložbe RKUD ''Podravka'' – Likovna sekcija Podravka '72. i Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice. Postav izložbe Oka Ričko i Marijan Špoljar. Urednik kataloga Josip ej Gregurić. Fotografije Dražen Pokec. (hrvatski, broširane korice, 1/1 stranica, 1 c./b. reprodukcija, format 16 x 16 cm). Samostalna izložba. gr 74. KREŠIMIR TRUMBETAŠ - SKULPTURE I CRTEŽI Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 18. travnja - 10. svibnja 1987. a ad Izložbeni prostor poslovne zgrade ''Podravka'' Koprivnica, 15. – 31. svibnja 1987. Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice / OSIZ za kulturu ''Podravka'', 1987. Marijan ŠPOLJAR. Skulpture. Oka RIČKO. O crtežima. Za izdavača Franjo Horvatić. Prijevod Božica Jelušić. (hrvatski, broširane korice, 12 stranica, 5 c./b. reprodukcija, format 21 x 21 cm). 75. MATO I MILAN GENERALIĆ Ko Samostalna izložba. Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 19. rujna - 19. listopada 1987. pr Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1987. Oka RIČKO. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Katalog Oka Ričko. Fotografije Milan Generalić, Zlatko Štimac i Krešimir Šef. n iv (hrvatski, broširane korice, 8 stranica, 7 c./b. reprodukcija, format 30 x 21 cm). Samostalna izložba Mate Generalića (skulpture) i Milana Generalića (slike). 76. HLEBINSKA JESEN ’87 Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1987. ice Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 31. listopada - 30. studenoga 1987. Oka RIČKO. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Katalog Oka Ričko. Fotografije Mirko Lukavski. Odabir radova: Božica Jelušić, Oka Ričko i Marijan Špoljar. (hrvatski, broširane korice, 12 stranica, 43 c./b. reprodukcije, format 30 x 21 cm). Skupna izložba 44 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Podravski zbornik 2009. 131 Slikarstvo: Ana Bocak, Franjo Dugina, Martin Đukin, Stjepan Đukin, Zlatko Filipović, Josip Generalić, Milan Generalić, Josip Gregurić, Petar Grgec, Katarina Henc, Zlatko Huzjak, Stjepan Ivanec, Zlatko Kolarek, Josip Kopričanec, Martin Kopričanec, Mijo Kovačić, Ivan Lacković Croata, Ivana Lovković-Matunci, Martin Mehkek, Mara Puškarić-Petras, Zvonko Sigetić ml., Željko Seleš, Stjepan Stankir, Nada Švegović-Budaj, Pero Topljak, Ivan Večenaj Tišlarov, Nikola Večenaj Leportinov, Stjepan Večenaj, M Biserka Virius, Branko Virius, Franjo Vujčec, Biserka Zlatar-Milinković. Skulptura: Dragica Belković, Drago Dugina, Martin Hegedušić, Zlatko Kovač, Mijo Kuzman, Mirjana Matiša, Bara Mustafa, Josip Peradin, Josip Šimić, Krešimir Trumbetaš, Ruža Vargović, Kata Vizvari. uz 77. KATA VIZVARI Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 5. prosinca 1987. - 5. siječnja 1988. Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1987. ej Božica JELUŠIĆ. Kronika u terakoti. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Katalog Oka Ričko. (hrvatski, broširane korice, 1/1 stranica, 1 c./b. reprodukcija, format 20 x 14 cm). gr Samostalna izložba. 78. ZLATKO HUZJAK a ad Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 5. prosinca 1987. - 5. siječnja 1988. Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1987. Božica JELUŠIĆ. Huzjak – slikar lirskih podravskih pejzaža. Antun BAUER. Marijan ŠPOLJAR. Kosta DIMITRIJEVIĆ. Tekstovi. Za izdavača Franjo Horvatić. Katalog Oka Ričko. Fotografije Dražen Pokec i Marijan Šobak. Prijevodi Ko Vesna Grganić, Tea Blažeković i Nena Lončar. (hrvatski, njemački, broširane korice, 8 stranica, 6 c./b. reprodukcija, format 29 x 20,5 cm). Samostalna izložba. SAMOSTALNA IZLOŽBA (ULJA I PASTELI) Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 5. ožujka - 3. travnja 1988. pr 79. KATARINA HENC n iv Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1988. Marijan ŠPOLJAR. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Postav izložbe Marija Špoljar. Katalog Zlatko Henc. (hrvatski, broširane korice, 20 stranica, 7 reprodukcija u boji, 10 c./b. reprodukcija, format 24 x 22 cm). 80. IZLOŽBA POKLONJENIH RADOVA NAIVNI UMJETNICI ZA OBNOVU MUZEJA GRADA KOPRIVNICE Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 23. travnja - 5. svibnja 1988. ice Samostalna izložba. Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1988. 132 Podravski zbornik 2009. Franjo HORVATIĆ. Oka RIČKO. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Katalog Oka Ričko. Fotografije Miroslav Svoren. (hrvatski, broširane korice, 8 stranica, 26 c./b. reprodukcija, format 29,7 x 21 cm). Skupna izložba 24 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Ivan Andrašić, Franjo Dugina, Martin Đukin, Stjepan Đukin, Franjo Filipović, Milan Generalić, JoLacković Croata, Dragica Lončarić, Mirjana Matiša, Martin Mehkek, Željko Seleš, Zvonko Sigetić ml., Nada Švegović-Budaj, Pero Topljak, Ivan Večenaj, Stjepan Večenaj, Franjo Vujčec, Biserka ZlatarMilinković. uz M sip Gregurić, Katarina Henc, Zlatko Huzjak, Stjepan Ivanec, Martin Kopričanec, Mijo Kovačić, Ivan 81. GALERIJA NAIVNIH UMJETNIKA U HLEBINAMA 1968. – 1988. Galerija naivne umjetnosti Hlebine, svibnja 1988. ej Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1988. Pod pokroviteljstvom Skupštine općine Koprivnica. Dr. Tomislav ŠOLA. Galerija Hlebine – u povodu dva desetljeća postojanja. gr Tonko MAROEVIĆ. Dvadesetgodišnjica. Božica JELUŠIĆ. Žene u hlebinskoj matici. Oka RIČKO. ''Drvo koje možda nešto misli''. Za izdavača Franjo Horvatić. Katalog fundusa Oka Ričko. Fotografije Vladimir Kostjuk i Dražen Pokec. a ad Odabir radova i tekstovi: Božica Jelušić, dr. Tonko Maroević, Oka Ričko i dr. Tomislav Šola. (hrvatski, broširane korice, 44 stranice, 63 c./b. reprodukcije, format 30 x 21,5 cm). Skupna izložba 143 autora. Katalog djela iz fundusa Galerije Hlebine: Vesna Antolić, Milan Babić, Dragica Beklović, Josip Bičanić, Anica Blažeković, Dragan Bobovec, Ma- Ko rija Bobovec, Ana Bocak, Marija Bosman, Snježana Božić, Milica Cimerman, Francina Dolenec, Kata Dolenec, Tereza Posavec-Dolenec, Mirjana Vincetić-Dolenec, Vilma Dorešić, Mirjana Dorić, Franjo Dugina, Marija Dugina-Rumek, Marija Dugina, Gordana Đelošević, Franjo Filipović, Zlatko Filipović, Ana Fistanić, Josip Fluksi, Mira Franješević, Dragan Gaži, Ivan Generalić, Josip Generalić, Mato Ge- pr neralić, Milan Generalić, Emilija Geršić, Mijo Gradečak, Ana Gregurić, Josip Gregurić, Mira Gregurić, Marija Halaček, Stjepan Harmadi, Ivan Hegedušić, Nada Hegedušić-Janković, Katarina Henc, Ivan Hero, Ljubica Hladnić, Josip Horvat, Marija Horvat, Milna Horvat, Zlatko Huzjak, Stjepan Ivanec, n iv Božo Jagić, Barica Jerman, Stjepan Kečkeš, Ivan Kemić, Margita Kolar, Željko Kolarek, Marija Kolarić, Josip Kopričanec, Martin Kopričanec, Zlatko Kovač, Josip Kovačić, Mijo Kovačić, Ivica Kralj, Ana Kraljic, Mijo Kuzman, Ivan Lacković, Mato Lacković, Dragica Lauš, Dragica Lončarić, Branko Lovak, Ivana Lovković-Matuci, Borivoj Maksimović, Stjepan Markov, Ana Matina, Marija Matina, Ivka Mati- ice na-Marinković, Mirjana Matiša, Ljubica Matulec, Branko Međimorec, Martin Mehkek, Lucija Milan- ković, Štefica Mirić-Katalenić, Franjo Mraz, Bara Mustafa, Milan Nađ, Mijo Napan, Josip Novoselec, Nada Pakasin, Nada Pakasin, Katica Parađ-Vojković, Slavica Pečvarac, Greta Pečnik, Josip Peradin, Barbara Percač, Marija Peroš Leportinova, Dubravka Perošić, Marija Peti, Franjo Poljak, Vera Poljak, Kata Pongrac, Ivan Popec, Blaženka Pošta, Ružica Pros, Ivan Puhalo, Mara Puškarić-Petras, Ana Puškaš, Marija Radoš-Hegedušić, Nevenka Rehorović, Branka Remenar, Ivo Salajpal, Vilma Sigetić, Zvonko Podravski zbornik 2009. 133 M 120. 2000. 121. 2001. 122. 2002. 123. 2002. 124. 2002. ej uz 126. 2002. 127. 2002. 128. 2003. 129. 2003. a ad gr 125. 2002. 131. 2004. 133. 2004. 134. 2004. pr Ko 130. 2004. 136. 2005. n iv 135. 2005. 137. 2005. 138. 2005. ice 140. 2006. 134 141. 2006. 142. 2006. 143. 2006. Podravski zbornik 2009. Sigetić ml., Zvonimir Sigetić st., Vera Simonović, Dragica Smičibrada, Drago Sminderovac, Stjepan Stankir, Krešo Šafar, Josip Šimić, Stjepan Škvorić, Ana Štefekov, Zlatko Štrfiček, Nada Švegović-Budaj, Franjo Talan, Pero Topljak, Ana Trninić, Krešimir Trumbetaš, Katica Trušćek, Marija Valter, Ruža Vargović, Ivan Večenaj, Josip Večenaj, Mladen Večenaj, Nikola Večenaj Leportinov, Stjepan Večenaj, Biserka Virius, Branko Virius, Ivan Virius st., Mirko Virius, Kata Vizvari, Jože Volarič, Zlata Volarič, Prvi stalni postav Galerije naivnih umjetnika u Hlebinama. 82. HLEBINSKI KRUG - HLEBINER KREIS uz M Juraj Vučetić, Franjo Vujčec, Biserka Zlatar-Milinković. Frankfurt am M., Frankfurter Flughafen, svibnja - lipnja 1988. Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1988. Pod pokroviteljstvom SOUR-a ''Podravka'' – Prehrambena industrija, Koprivnica. Bez predgovora. ej Za izdavača Franjo Horvatić. Katalog fundusa Oka Ričko. Fotografije Vladimir Kostjuk. (njemački, mapa sa letkom, 2 stranice, bez reprodukcija, format 28 x 22 cm). Skupna izložba 25 autora. Katalog djela iz fundusa Galerije Hlebine: gr Slikarstvo: Franjo Dugina, Franjo Filipović, Dragan Gaži, Ivan Generalić, Josip Generalić, Milan Generalić, Katarina Henc, Martin Kopričanec, Mijo Kovačić, Ivan Lacković Croata, Dragica Lončarić, Martin Mehkek, Franjo Mraz, Mara Puškarić-Petras, Nada Švegović-Budaj, Ivan Večenaj, Nikola Večenaj a ad Leportinov, Branko Virius, Mirko Virius, Franjo Vujčec, Biserka Zlatar-Milinković. Skulptura: Dragica Beklović, Mato Generalić, Krešimir Trumbetaš, Kata Vizvari. Skupna izložba 24 autora. Katalog djela namijenjenih prodaji: Slikarstvo: Ivan Andrašić, Franjo Dugina, Martin Đukin, Stjepan Đukin, Franjo Filipović, Milan Generalić, Josip Gregurić, Katarina Henc, Zlatko Huzjak, Stjepan Ivanec, Martin Kopričanec, Mijo Kovačić, Ko Ivan Lacković, Dragica Lončarić, Mirjana Matiša, Martin Mehkek, Željko Seleš, Zvonko Sigetić, Nada Švegović Budaj, Pero Topljak, Ivan Večenaj, Stjepan Večenaj, Franjo Vujčec, Biserka Zlatar-Milinković. 83. SOFIJA NALETIĆ PENAVUŠA. SKULPTURE pr Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 4. - 24. ožujka 1989. Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice / Društvo likovnih umjetnika Hrvatske, 1989. n iv Oka RIČKO. ''Mi više i ne znamo što je iskrena bajka'' (Bachelard). Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić i Ivica Propadalo. Urednice kataloga Oka Ričko i Željka Zdelar. (hrvatski, broširane korice, 1 / 1 stranica, 1 reprodukcija u boji, 1 crno-bijela reprodukcija, format 22,5 x 20 cm). 84. STJEPAN VEČENAJ Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 27. svibnja - 10. lipnja 1989. ice Samostalna izložba. Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice / Društvo likovnih umjetnika Hrvatske, 1989. Oka RIČKO. Predgovor. Podravski zbornik 2009. 135 Za izdavača Franjo Horvatić i Ivica Propadalo. Urednice kataloga Oka Ričko i Željka Zdelar. (hrvatski, broširane korice, 1 / 1 stranica, 1 reprodukcija u boji, format 22,5 x 20 cm). Samostalna izložba. 85. HLEBINSKA JESEN ’89 M Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 30. rujna – 26. listopada 1989. Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1989. Oka RIČKO. Predgovor. uz Za izdavača Franjo Horvatić. Katalog Oka Ričko. Fotografije Miroslav Svoren. Odabir radova: Josip Depolo, Božica Jelušić, Oka Ričko i Marijan Špoljar. (hrvatski, broširane korice, 12 stranica, 39 c./b. reprodukcija, format 29,7 x 21 cm). Skupna izložba 39 autora. Katalog izložbe - Izlagali: ej Slikarstvo: Drago Bešenić, Mladen Dolovski, Martin Đukin, Stjepan Đukin, Ivan Generelić, Milan Generalić, Josip Gregurić, Petar Grgec, Katarina Henc, Mirko Horvat, Zlatko Huzjak, Stjepan Ivanec, Mijo Kovačić, Ivan Lacković Croata, Dragica Lončarić, Mirjana Matiša, Josip Novoselec, Franjo Poljak, gr Mara Puškarić-Petras, Zvonko Sigetić ml., Nada Švegović-Budaj, Pero Topljak, Franjo Vujčec, Biserka Zlatar-Milinković. Skulptura: Dragica Belković, Miroslav Baneković, Dragutin Dugina, Marija Dugina, Martin Hegedu- a ad šić, Stjepan Išina, Bara Mustafa, Josip Peradin, Ana Puškaš, Josip Ritoša, Josip Šimić, Ivan Tomerlin, Krešimir Trumbetaš, Ruža Vargović, Kata Vizvari. 86. MIRKO VIRIUS Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 27. listopada - 19. studenog 1989. Ko Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice / Društvo likovnih umjetnika Hrvatske, 1989. Marijan ŠPOLJAR. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić i Ivica Propadalo. Fotografije Vladimir Kostjuk. (hrvatski, broširane korice, 1 / 1 stranica, 2 reprodukcije u boji, format 23,5 x 20,5 cm). 87. MIRKO VIRIUS. MONOGRAFIJA pr Samostalna izložba. Zagreb, Suizd. Društvo naivnih likovnih umjetnika Hrvatske. Marijan ŠPOLJAR. Mirko Virius. Studija. n iv Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1989. Za izdavača Franjo Horvatić. Fotografije Vladimir Kostjuk, Miroslav Svoren, Dragutin Rendić, Boris ice Cvjetanović, Marija Braut, Foto Žorž Rijeka. Likovna oprema Tomislav Boršo. Prijevodi: Maja Šoljan (Summary, engleski), Oka Ričko (Zusammenfassung, njemački), i Mario Kinel (Riassunto, talijanski). (hrvatski, broširane korice, 94 stranice, 16 reprodukcija u boji, 95 c./b. reprodukcija, format 24 x 20 cm). Monografija. ISBN nema 136 Podravski zbornik 2009. 88. NADA ŠVEGOVIĆ BUDAJ Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 10. ožujka - 8. travnja 1990. Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1990. Oka RIČKO. Krajolici duše Nade Švegović-Budaj. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Biografija Vlado Crnković. Fotografije Saša Novković i Vladimir Kostjuk. Samostalna izložba. 89. STJEPAN STANKIR uz M (hrvatski, broširane korice, 8 stranica, 4 c./b. reprodukcije, format 23,5 x 16,5 cm). Galerija naivne umjetnosti Hlebine, listopad 1990. Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1990. Stjepan STANKIR. Biografija. Venija BOBNJARIĆ-VUČKOVIĆ. Predgovor. ej Za izdavača Franjo Horvatić. Katalog Stjepan Stankir i Venija Bobnjarić-Vučković. Prijevod Venija Bobnjarić-Vučković. Fotografije Miroslav Svoren. (hrvatski, broširane korice, 12 stranica, 5 reprodukcija u boji, 10 c./b. reprodukcija, format 24 x 17 cm). gr Samostalna izložba. 90. DUBRAVKA BAN-VERNIĆ a ad Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 10. -25. studenoga 1990. Zagreb, Izd. Muzej suvremene umjetnosti – Galerija primitivne umjetnosti, 1990. Franjo HORVATIĆ. U povodu izložbe Dubravke Ban-Vernić u Galeriji Hlebine. Marijan SUSOVSKI. Jedno iznenađenje iz Mirabelle (Povodom izložbe Dubravke Ban-Vernić). Nada VRKLJAN-KRIŽIĆ. Slikarstvo sjećanja i utisaka. Aguilar Benitez, Mirbella. Ko Za izdavača, odgovorni urednik Marijan Susovski. Urednik Nada Vrkljan-Križić. Fotografije Carlos (hrvatski, engleski, njemački, talijanski, broširane korice, 34 stranice, 20 reprodukcija u boji, format 30 x 22 cm). Retrospektivna izložba. pr 91. IVAN VEČENAJ RETROSPEKTIVNA IZLOŽBA U POVODU 70. OBLJETNICE ŽIVOTA n iv Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 17. prosinca 1990. - 1. veljače 1991. Koprivnica, Izd. Centar za kulturu Koprivnica – OOUR Muzej grada Koprivnice, 1990. Pokrovitelj Skupština općine Koprivnica. Dragutin FELETAR. Sedamdeseta obljetnica Ivana Večenaja. Predgovor. Vladimir Kostjuk. Postav izložbe Franjo Horvatić. ice Za izdavača Franjo Horvatić. Urednik kataloga Dragutin Feletar. Prijevod Oka Ričko-Varlaj. Fotografije (hrvatski, njemački, broširane korice, 16 stranica, 6 reprodukcija u boji, 9 c./b. reprodukcija, format 24 x 20 cm). Retrospektivna izložba. Podravski zbornik 2009. 137 92. IZLOŽBA ''HLEBINSKE ŠKOLE NAIVE'' (UDRUŽBA) Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 10. – 25. svibnja 1992. Koprivnica, Izd. Mjesna zajednica Hlebine, 1992. Ivan NOVOSEL (župnik). Udružba ''Hlebinske škole naive''. Predgovor. (hrvatski, broširane korice, 1 / 1 stranica, format 21 x 15 cm). M Skupna izložba 31 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Franjo Filipović, Josip Generalić, Tereza Dolenec, Milan Generalić, Dragica Lončarić, Željko Kolarek, Zlatko Filipović, Barica Belec (Jurman), Vladimir Dolenec, Branko Matina, Franjo Poljak, uz Stjepan Markov, Josip Kopričanec, Nada Pakasin-Petrić, Zlatko Kolarek, Ljerka Tropšek, Zdravko Belec, Radmila Kolarek, Zvonko Sigetić, Stjepan Pongrac, Slavica Raščanec, Dražen Tetec, Josip Senković, Željko Dolenec. Skulptura: Martin Hegedušić, Dragica Belković, Mijo Kuzman, Barica Mustafa, Branko Međimorec, ej Josip Peradin, Josip Ritoša. 93. JOSIP GREGURIĆ. TRAGOVI O HRVATSKOJ ZBILJI gr (U POVODU 30. SVIBNJA, DANA DRŽAVNOSTI REP. HRVATSKE) Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 29. svibnja - 30. lipnja 1992. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1992. a ad Gordana KOVAČIĆ. Ratni ciklus slika i crteža 'Tragovi o hrvatskoj zbilji'. Predgovor. Za izdavača Franjo Horvatić. Postav izložbe Gordana Kovačić. Likovna oprema Josip Gregurić. Fotografije Dražen Pokec. (hrvatski, broširane korice, 8 stranica, 1 reprodukcija u boji, 15 c./b. reprodukcija, format 20 x 16 cm). Samostalna izložba. Ko 94. IZLOŽBA ''UDRUŽBA HLEBINSKIH SLIKARA NAIVE'' Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 5. studenoga – 31. prosinca 1992. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1992. Predsjedništvo Udružbe. Predgovor. pr Za izdavača Franjo Horvatić. (hrvatski, letak, 1 stranica, bez reprodukcija, format 29,7 x 21 cm). Skupna izložba 27 autora. Katalog izložbe - Izlagali: n iv Franjo Filipović, Tereza Dolenec, Dragica Lončarić, Željko Kolarek, Zlatko Filipović, Barica Belec (Jurman), Vladimir Dolenec, Zvonko Sigetić ml., Branko Matina, Franjo Poljak, Stjepan Markov, Josip Kopričanec, Nada Pakasin-Petrić, Zlatko Kolarek, Ljerka Tropšek, Zdravko Belec, Radmila Kolarek, Stjepan Pongrac, Slavica Raščanec, Dražen Tetec, Zlatko Huzjak, Marija Tropšek, Zvonimir Sigetić st., ice Milan Horvat Hlebinski, Nada Hegedušić-Janković, Zlatko Štrfiček, Ivka Matina-Marinković. 95. IVAN REP Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 1. travnja - 1. svibnja 1993. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1993. Josip DEPOLO. Lirski pjesnik Podravine. Deset slikarskih godina Ivana Repa. Predgovor. 138 Podravski zbornik 2009. Za izdavača Franjo Horvatić. (hrvatski, njemački, broširane korice, deplijan, 5 reprodukcija u boji, format 19,5 x 21 cm). Samostalna izložba. 96. HLEBINSKI SLIKARI I KIPARI NAIVE. SLIKE I SKULPTURE Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1993. Organizator izložbe: Hlebinski slikari i kipari naive, Hlebine Suorganizator: Likovna sekcija ''Podravka '72'', Koprivnica uz M Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 9. svibnja - 9. lipnja 1993. Franjo HORVATIĆ. Proslov. Za izdavača Franjo Horvatić. Odabir radova: Franjo Horvatić, Milan Generalić i Vladimir Dolenec. (hrvatski, deplijan, 3 stranice, 1 reprodukcija u boji, format 22 x 20 cm). ej Skupna izložba 32 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Ivan Generalić, Franjo Filipović, Josip Generalić, Zvonko Sigetić st., Tereza Dolenec, Milan Horvat Hlebinski, Milan Generalić, Dragica Lončarić, Zlatko Štrfiček, Nada Hegedušić-Janković, gr Željko Kolarek, Stjepan Markov, Franjo Poljak, Branko Matina, Vladimir Dolenec, Josip Kopričanec, Nada Pakasin-Petrić, Darko Kemić, Zlatko Kolarek, Zdravko Belec, Branko Kovačev, Željko Dolenec, Dražen Tetec, Stjepan Pongrac, Slavica Raščanec. a ad Skulptura: Martin Hegedušić, Mijo Kuzman, Dragica Belković, Branko Međimorec, Barica Mustafa, Josip Peradin, Josip Ritoša. 97. HLEBINSKI SLIKARI I KIPARI NAIVE HRVATSKA SLIKE I SKULPTURE Ko Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 8. svibnja - 8. lipnja 1994. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1994. Organizator izložbe: Hlebinski slikari i kipari naive, Hlebine Dragutin FELETAR. Proslov. Vjernost ''Hlebinskoj školi''. Branko Međimurec. pr Za izdavača Franjo Horvatić. Odabir radova: Dragica Belković, Josip Generalić, Martin Hegedušić i (hrvatski, broširane korice, 16 stranica, 1 reprodukcija u boji, 32 c./b. reprodukcije, format 21 x 20 cm). n iv Skupna izložba 32 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Ivan Generalić, Franjo Filipović, Josip Generalić, Zvonko Sigetić st., Milan Horvat Hle- binski, Milan Generalić, Marijan Napan, Zlatko Štrfiček, Nada Hegedušić-Janković, Željko Kolarek, Zvonko Sigetić ml., Marija Kemić, Stjepan Markov, Vladimir Dolenec, Branko Matina, Franjo Poljak, nec, Stjepan Pongrac, Slavica Raščanec, Dražen Tetec, Marija Tropšek. ice Josip Kopričanec, Nada Pakasin-Petrić, Zlatko Kolarek, Ljerka Tropšek, Goran Generalić, Željko DoleSkulptura: Martin Hegedušić, Mijo Kuzman, Dragica Belković, Branko Međimorec, Barica Mustafa, Josip Peradin. Podravski zbornik 2009. 139 98. IVO CENKOVČAN Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 17. – 26. rujna 1994. Izdanje autora, 1994. Milan SIGETIĆ. Predgovor. Za izdavača, urednik Ivo Cenkovčan. (hrvatski, njemački, broširane korice, 26 stranica, 16 reprodukcija u boji, format 25 x 20 cm). M Samostalna izložba. 99. IVAN TOMERLIN uz Galerija naivne umjetnosti Hlebine, listopada 1994. Koprivnica / Zagreb, Izd. Muzej grada Koprivnice / Udruženje naivnih likovnih umjetnika ''Mirko Virius'', 1994. Božica JELUŠIĆ. Zemljovid, nebosklon, čovjek. Slikarstvo i kiparstvo Ivana Tomerlina. Predgovor. ej Miroslav DOLENEC DRAVSKI. Prilog proučavanju kiparskog opusa Ivana Tomerlina. Miroslav DOLENEC DRAVSKI. Raspjevani krajobrazi Tomerlinove Arkadije. Za izdavača Franjo Horvatić i Željka Zdelar. Koncepcija i organizacija Kruno Heidler i Mirko Tomerlin. gr Fotografije Josip Kralj. (hrvatski, broširane korice, 39 stranica, 4 reprodukcija u boji, 4 c./b. reprodukcije, format 25 x 17 cm). Samostalna izložba. a ad 100. MEMORIJALNA IZLOŽBA HLEBINSKIH SLIKARA I KIPARA NAIVE U POVODU DANA OPĆINE HLEBINE Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 25. studenoga – 31. prosinca 1994. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1994. Za izdavača, urednik Franjo Horvatić. Ko Pokrovitelj Poglavarstvo Općine Hlebine. Bez predgovora. (hrvatski, letak, fotokopirano, 1 stranica, bez reprodukcija, format A4). Skupna izložba 9 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Ana Matina. Skulptura: Branko Gaži, Mato Generalić. pr Slikarstvo: Ivan Generalić, Franjo Mraz, Dragan Gaži, Branko Lovak, Vilma Dorešić, Ivan Hegedušić, Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 21. travnja – 10. svibnja 1995. Izdanje autora, 1995. Božica JELUŠIĆ. Daleko od otrcane idile. Franjo DUGINA. Uskrsnule slike. Za izdavača, urednik Franjo Dugina. Prijevod Sado Terzić. (hrvatski, engleski, deplijan, 1/3 stranice, 19 reprodukcija u boji, format 31 x 22 cm). Samostalna izložba. 140 ice n iv 101. FRANJO DUGINA Podravski zbornik 2009. 102. ŽELJKO KOLAREK Galerija naivne umjetnosti Hlebine, svibanj - lipanj 1995. Zagreb, Izd. Galerija Josip Generalić – Croatian Naive Art, 1995. Josip DEPOLO. U povodu izložbe Željka Kolareka: Na tragovima velikih i provjerenih primjera. Predgovor. Za izdavača Nikola Felak. Dizajn kataloga Josip Generalić. Lektura i korektura Ivan Peterlin. Samostalna izložba. 103. DRAŽEN TETEC uz M (hrvatski, broširane korice, 16 stranica, 5 reprodukcija u boji, 6 c./b. reprodukcija, format 22 x 16 cm). Galerija naivne umjetnosti Hlebine, rujan 1995. Zagreb, Izd. Galerija Josip Generalić – Croatian Naive Art, 1995. Milan BEŠLIĆ. Tragom slavne tradicije. Predgovor. ej Za izdavača Nikola Felak. Dizajn kataloga Josip Generalić. Lektura i korektura Ivan Peterlin. (hrvatski, broširane korice, 16 stranica, 5 reprodukcija u boji, 6 c./b. reprodukcija, format 22 x 16 cm). Samostalna izložba. gr 104. LIKOVNA SEKCIJA PODRAVKA ’72 Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 15. rujna - 10. listopada 1995. a ad Koprivnica, Izd. Podravka d.d.Koprivnica, FC Društveni standard, 1995. Draženka JALŠIĆ. Učenici, sljedbenici i epigoni. Predgovor. Odabir radova Draženka Jalšić i Franjo Horvatić. Postav izložbe Draženka Jalšić. (hrvatski, deplijan, 2 stranice, 1 reprodukcija u boji, format 25 x 15 cm). Skupna izložba 43 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Ko Slikarstvo: Marija Belša, Radoslav Cvetko, Nada Dombaj, Marijan Gal, Tomislav Grabar, Josip Gregurić, Radovan Grgec, Ljubica Hladnić, Mirko Horvat, Darko Kemić, Valent Klarić, Radmila Kolarek, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Josip Kopričanec, Vlatka Kordina, Ivan Korošec, Zvonko Koščak, Dragutin Kovačić, Ivica Kovačević, Ana Kraljic, Ivana Kuzmić, Nada Kuzmić, Ljubica Majhen-Kanižaj, pr Josip Novoselec, Nada Pakasin-Petrić, Barbara Percač, Petar Petrović, Franjo Poljak, Marin Ružić, Zlatko Štrfiček, Josip Tot, Mato Toth, Nikola Večenaj Leportinov, Krešimir Večenaj, Nada Zlatar-Lukavski. Skulptura: Eleonora Grgac, Ivo Kovač Kaj, Mijo Kuzman, Josip Peradin, Ivan Takač, Ruža Vargović, ISBN nema 105. HLEBINSKA JESEN Koprivnica, Izd. Agencija Pastorala, 1995. Oka RIČKO. Proslov. ice Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 18. studenoga - 21. prosinca 1995. n iv Juraj Vučetić Zorko. Organizacija izložbe Agencija Pastorala, Koprivnica. Za izdavača Jasmina Markota. Fotografije: Andrija Ogrinec, Foto Milan, Foto Duga i autori. Odabir radova: Oka Ričko, Vlasta Čuić-Gracin, Draženka Jalšić i Stanko Špoljarić. (hrvatski, broširane korice, 32 stranica, 4 reprodukcija u boji, 48 c./b. reprodukcija, format 31 x 14 cm). Podravski zbornik 2009. 141 M 144. 2006. 145. 2007. 147. 2007. 148. 2007. ej uz 149. 2007. 150. 2007. 151. 2007. 152. 2007. a ad gr 153. 2008. 154. 2008. 155. 2008. 156. 2008. 159. 2008. 160. 2008. ice n iv 158. 2008. pr Ko 157. 2008. 142 Podravski zbornik 2009. Skupna izložba 53 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Ivan Generalić, Ivan Andrašić, Drago Bešenić, Mladen Dolovski, Martin Đukin, Stjepan Đukin, Milan Generalić, Goran Generalić, Žarko Giba, Radovan Grgec, Alen Gjerek, Stanko Gjerek, Josip Gregurić, Tomislav Grabar, Zlatko Huzjak, Mirko Horvat, Vladimir Ivančan, Mijo Jaković, Martin Kopričanec, Željko Kolarek, Zlatko Kolarek, Željko Korošec, Josip Generalić, Mijo Kovačić, grac, Nevenka Rehorović, Zvonko Sigetić ml., Zvonimir Šprem, Ivan Štefanek, Zlatko Štrfiček, Nada Švegović-Budaj, Dražen Tetec, Pero Topljak, Mato Toth, Krešimir Trumbetaš, Nikola Večenaj Leportinov, Biserka Zlatar-Milinković, Ivan Večenaj. uz M Dragutin Kovačić, Dragica Lončarić, Josip Novoselec, Marija Peti-Božić, Petar Petrović, Stjepan Pon- Skulptura: Dragica Belković, Martin Hegedušić, Zlatko Kovač, Branko Međimorec, Barica Mustafa, Josip Peradin, Ana Puškaš, Krešimir Trumbetaš, Juraj Vučetić Zorko, Đuro Zvonar. ISBN nema ej 106. NIKOLA VEČENAJ LEPORTINOV U POVODU 30. OBLJETNICE RADA I 60. GODINE ŽIVOTA gr Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 23. prosinca 1995. – 31. siječnja 1996. Koprivnica, Izd. Nakladna kuća Dr. Feletar, 1995. Grupa autora. Izbor iz likovnih kritika o slikarstvu Nikole Večenaja. a ad Za izdavača, urednik Dragutin Feletar. Grafička oprema Petra Feletar. Fotografije Milan Fuker, Vlado Komorski, Nikola Večenaj. Prijevodi: Sado Terzić (engleski), Štefanija Kokot (njemački), Orsolya Szentesi (mađarski). (hrvatski, engleski, njemački, mađarski, broširane korice, 24 stranice, 10 reprodukcija u boji, 11 c./b. reprodukcija, format 29,7 x 20,5 cm). 107. HLEBINSKI LJETOPIS Ko Samostalna izložba. ISBN nema UDRUGA HLEBINSKIH SLIKARA I KIPARA NAIVE HRVATSKA pr Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 12. svibnja - 12. lipnja 1996. Zagreb, Izd. Galerija Josip Generalić – Croatian Naive Art, 1995. Draženka JALŠIĆ. Hlebinski ljetopis. Predgovor. n iv Organizator izložbe: Udruga hlebinskih slikara i kipara naive, Hrvatska. Fotografije Mirko Lukavski. (hrvatski, broširane korice, 16 stranica, 1 reprodukcija u boji, 21 c./b. reprodukcija, format 24,5 x 21 cm). Skupna izložba 21 autor. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Josip Generalić, Zvonimir Sigetić st., Milan Generalić, Marijan Napan, Zlatko Štrfiček, ice Zvonko Sigetić ml., Željko Kolarek, Marija Kemić, Vladimir Dolenec, Franjo Poljak, Nada Pakasin Petrić, Zlatko Kolarek, Goran Generalić, Stjepan Pongrac, Željko Dolenec, Slavica Raščanec, Dražen Tetec. Skulptura: Dragica Belković, Branko Međimirec, Barica Mustafa, Josip Peradin. ISBN nema Podravski zbornik 2009. 143 108. IVICA PERCL SLIKE, CRTEŽI, PASTELI Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 14. lipnja – 10. srpnja 1996. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1996. Ivan Ivica PERCL. Ivan Ivica Percl, glazbenik i slikar. Predgovor. M Za izdavača Zvonko Hitrec. Urednik Ivan Ivica Percl. Postav izložbe Ivan Ivica Percl. (hrvatski, deplijan, 1/1 stranica, 1 c./b. reprodukcija, format 29,7 x 17). Samostalna izložba. ISBN nema uz 109. MIRKO HORVAT Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 6. – 30. rujna 1996. Bjelovar, Izd. Prosvjeta d.d. Bjelovar, 1996. ej Josip DEPOLO. Horvatova paradigma. Predgovor. Božica JELUŠIĆ. Pred oslikanim dnevnikom. Predgovor. Za izdavača Miroslav Novak. Prijevod na engleski Božica Jelušić?. gr (hrvatski, engleski, broširane korice, 12 stranica, 5 reprodukcija u boji, 3 c./b. reprodukcije, format 29,5 x 20,5 cm). Samostalna izložba. / Promocija monografije. ISBN nema a ad 110. VLADO MAKAR Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 25. listopada - 14. studenoga 1996. Koprivnica / Zagreb, Izd. Muzej grada Koprivnice / Galerija ''Mirko Virius'', 1996. Božica JELUŠIĆ. Slikar večeri, navjestitelj zore. Predgovor. Ko Za izdavača Zvonimir Hitrec i Željka Zdelar. Urednica kataloga Željka Zdelar. Fotografije Stanko Vrtovec. Oblikovanje Vlado Makar. (hrvatski, broširane korice, 8 stranica, 9 reprodukcija u boji, format 29,5 x 21 cm). Samostalna izložba. ISBN nema pr 111. FRANJO DUGINA Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 17. siječnja - 17. veljače 1997. Vesna ŠČETINEC. Unikum naivnog slikarstva. Predgovor. Marijan IVANČAN. Poseban fenomen. Ivan PICER. Obračanje čovečanstvu (Posvećeno Franji Dugini). Za izdavača Franjo Dugina. Uredio Franjo Dugina. Prijevod Sado Terzić (engleski). (hrvatski, engleski, deplijan, 3 stranice, 23 reprodukcije u boji, format 30 x 21 cm). Samostalna izložba. ISBN nema 144 ice Franjo DUGINA. Štovana gospodo… n iv Izdanje autora, 1997. Podravski zbornik 2009. 112. HLEBINSKI LJETOPIS UDRUGA HLEBINSKIH SLIKARA I KIPARA NAIVE, HRVATSKA Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 11. svibnja - 11. lipnja 1997. Zagreb, Izd. Galerija Josip Generalić – Croatian Naive Art, 1995. Milan BEŠLIĆ. Tradicija i suvremenost. Predgovor. (hrvatski, broširane korice, 14 stranica, 1 reprodukcija u boji, 24 c./b. reprodukcije, format 21 x 13 cm). Skupna izložba 24 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Franjo Filipović, Josip Generalić, Zvonimir Sigetić st., Milan Horvat Hlebinski, Marijan uz M Organizator izložbe: Udruga HSKN, Hrvatska. Dizajn Josip Generalić i Marijan Napan. Napan, Zlatko Štrfiček, Željko Kolarek, Zlatko Filipović, Marija Kemić, Vladimir Dolenec, Franjo Poljak, Nada Pakasin Petrić, Zlatko Kolarek, Goran Generalić, Željko Dolenec, Stjepan Pongrac, Slavica Raščanec, Dražen Tetec. ej Skulptura: Martin Hegedušić, Dragica Belković, Branko Međimorec, Josip Peradin, Zvonko Dangubić, Ivan Takač. ISBN nema gr 113. ŽELJKO KOROŠEC Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 27. lipnja - 31. srpnja 1997. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1997. a ad Marijan ŠPOLJAR. Slikareve enigme. Predgovor. Božica JELUŠIĆ. Gorki med ili paradoks razlike. Predgovor. Za izdavača Zvonimir Hitrec. Fotografije Boris Vargović. Fotografija autora Smiljka Pavlović. Katalog uredili Željko Korošec, Boris Vargović i Davor Kralj. (hrvatski, broširane korice, 20 stranica, 8 reprodukcija u boji, format 29,7 x 21 cm). Ko Samostalna izložba. ISBN nema 114. UDRUGA HLEBINSKIH SLIKARA I KIPARA NAIVE - SLIKE I SKULPTURE Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1998. pr Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 10. svibnja – 30. lipnja 1998. Juraj BALDANI. Izložba Udruge HSKN u Galeriji Hlebine 12. svibnja 1998. Predgovor. n iv Za izdavača Zvonko Hitrec. Organizator izložbe: Udruga hlebinskih slikara i kipara naive, Hrvatska. (hrvatski, deplijan, 3 stranice, 1 reprodukcija u boji, 1 c./b. reprodukcija, format 24 x 16,5 cm). Skupna izložba 22 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Franjo Filipović, Josip Generalić, Zvonimir Sigetić, Milan Horvat Hlebinski, Marijan Na- ice pan, Zlatko Štrfiček, Željko Kolarek, Marija Kemić, Vladimir Dolenec, Branko Matina, Josip Kopričanec, Zlatko Kolarek, Goran Generalić, Željko Dolenec, Stjepan Pongrac, Slavica Raščanec, Tomislav Grabar. Skulptura: Martin Hegedušić, Dragica Belković, Branko Međimorec, Josip Peradin, Zvonimir Dangubić. ISBN nema Podravski zbornik 2009. 145 115. LIKOVNA SEKCIJA PODRAVKA '72 Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 4. rujna – 4. listopada 1998. Koprivnica, Izd. KUD ''Podravka'', Suizd. Muzej grada Koprivnice, 1998. Draženka JALŠIĆ. Predgovor. Za izdavača: mr.Zdravko Mikotić. Urednik Mladen Antolić. Fotografije Duga Koprivnica. M Odabir radova i postav izložbe: Draženka Jalšić, Josip Gregurić i Nikola Večenaj Leportinov. (hrvatski, deplijan, 4 stranice, 1 reprodukcija u boji, format 22 x 15 cm) Skupna izložba 38 autora. uz Katalog izložbe - Izlagali: Slava Blažeković, Tomislav Boršo, Radmila Bošnjak-Kolarek, Alen Gjerek, Stanko Gjerek, Tomislav Grabar, Josip Gregurić, Eleonora Grgac, Radovan Grgec, Mijo Jaković, Boža Jakopanec, Darko Kemić, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Josip Kopričanec, Vlatka Kordina, Ivana Kuzmić, Ljubica Majhen ej Kanižaj, Branko Matina, Marijan Napan, Josip Novoselec, Darko Ožegović, Nada Pakasin Petrić, Josip Peradin, Petar Petrović, Đuro Popec, Franjo Poljak, Ivan Rođak, Zvonimir Sigetić, Krešimir Šafar, Zlatko Štrfiček, Denis Toth, Mato Toth, Josip Tot, Nikola Večenaj Leportinov, Ruža Vargović, Juraj Vučetić ISBN nema a ad gr Zorko, Nenad Žumbar. 116. NADA ŠVEGOVIĆ BUDAJ Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 20. studenoga 1998. – 10. siječnja 1999. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 1998. Božica JELUŠIĆ. Lirizam, dramatika i ''saturnijski'' virus (Nove slike Nada Švegović-Budaj). Predgovor. Ko Za izdavača Zvonko Hitrec. Urednik kataloga Nada Švegović Budaj. Postav izložbe Draženka Jalšić. (hrvatski, broširane korice, 12 stranica, 6 reprodukcija u boji, format 21 x 15 cm) Samostalna izložba. ISBN nema GODIŠNJA IZLOŽBA UDRUGE HLEBINSKIH SLIKARA I KIPARA NAIVE. Izložba slika i skulptura Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice?, 1999. Stanko ŠPOLJARIĆ. Udruga hlebinskih slikara i kipara naive. Predgovor. n iv Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 9. – 30. svibnja 1999. pr 117. Dan Općine Hlebine Organizator izložbe: Udruga hlebinskih slikara i kipara naive, Hrvatska. Fotografije Mirko Lukavski. Skupna izložba 20 autora. Katalog izložbe - Izlagali: ice (hrvatski, deplijan, 4 stranice, 1 reprodukcija u boji, 1 c./b. reprodukcija, format 24 x 16,5 cm) Slikarstvo: Vladimir Dolenec, Josip Generalić, Goran Generalić, Tomislav Grabar, Radovan Grgec, Tihomir Ivančan, Marija Kemić, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Josip Kopričanec, Marijan Napan, Branko Matina, Nada Pakasin Petrić, Stjepan Pongrac, Slavica Raščanec, Zvonimir Sigetić st., Zlatko Štrfiček. 146 Podravski zbornik 2009. Skulptura: Zvonimir Dangubić, Martin Hegedušić, Josip Peradin. ISBN nema 118. IVAN VEČENAJ TIŠLAROV Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 19. svibnja – 19. kolovoza 2000. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2000. Za izdavača Zvonko Hitrec i Nikola Gregur. Uredili Zvonko Hitrec i Božica Jelušić. Postav izložbe Božica Jelušić. Fotografije Marijan Jakupec. Oblikovanje Božica Jelušić i Zvonko Hitrec. (hrvatski, broširano, 24 stranice, 12 reprodukcija u boji, 5 crno-bijelih reprodukcija, format 29,7 x 21 cm). uz M Božica JELUŠIĆ. Ljubav za lijepo i za život plodni… (80. obljetnica slikara Ivana Večenaja). Predgovor. Samostalna izložba. ISBN 953-6243-22-9 119. Dan Općine Hlebine ej GODIŠNJA IZLOŽBA UDRUGE HLEBINSKIH SLIKARA I KIPARA NAIVE Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 15. rujna – 15. listopada 2000. gr Koprivnica, Izd. Općina Hlebine, 2000. Stanko ŠPOLJARIĆ. Udruga slikara i kipara naive. Predgovor. Organizator izložbe: Udruga hlebinskih slikara i kipara naive, Hrvatska. Urednici kataloga Zlatko Ko- a ad larek i Zlatko Štrfiček. Fotografije Foto Duga Koprivnica. (hrvatski, deplijan, 4 stranice, 1 reprodukcija u boji, 1 c./b. reprodukcija, format 23 x 16,4 cm) Skupna izložba 22 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Vladimir Dolenec, Josip Generalić, Goran Generalić, Tomislav Grabar, Radovan Grgec, Tomislav Ivančan, Marija Kemić, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Josip Kopričanec, Marijan Napan, Ko Branko Matina, Nada Pakasin Petrić, Stjepan Pongrac, Zvonimir Sigetić st., Zlatko Štrfiček, Vjekoslav Viker. Skulptura: Dragica Belković, Zvonimir Dangubić, Martin Hegedušić, Dražen Kuharović, Josip Peradin. ISBN nema pr 120. IZVORI I STRUJE Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 21. prosinca 2000. – 20. veljače 2001. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2000. n iv Božica JELUŠIĆ. Slike ponovo na ishodištu. Predgovor. Za izdavača Zvonko Hitrec i Nikola Gregur. Uredili Zvonko Hitrec i Božica Jelušić. Koncepcija i postav izložbe Božica Jelušić. Fotografije Nikola Wolf. Oblikovanje Krešimir Ivančan i Branko Šabarić. Prijevod Tatjana Kolarić (engleski). Skupna izložba 14 autora. Katalog izložbe - Izlagali: ice (hrvatski, broširano, 34 stranice, 14 reprodukcija u boji, 4 c./b. reprodukcije, format 29,7 x 21 cm) Ivan Večenaj, Ivan Lacković Croata, Mijo Kovačić, Josip Generalić, Pero Topljak, Milan Generalić, Stjepan Ivanec, Mirko Horvat, Ivan Andrašić, Dragica Lončarić, Nada Švegović Budaj, Biserka Zlatar Milinković, Željko Korošec, Milan Frčko. ISBN 953-6243-26-1 Podravski zbornik 2009. 147 121. Dan Općine Hlebine GODIŠNJA IZLOŽBA UDRUGE HLEBINSKIH SLIKARA I KIPARA NAIVE Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 14. rujna – 14. listopada 2001. Koprivnica, Izd. Općina Hlebine, 2001. Grupa autora. Deset godina izlaganja - Iz predgovora 1991. – 2001. M Organizator izložbe: Udruga hlebinskih slikara i kipara naive, Hrvatska. Urednik kataloga Zlatko Kolarek. (hrvatski, deplijan, 4 stranice, 2 reprodukcije u boji, format 21 x 14,8 cm) Skupna izložba 27 autora. Katalog izložbe - Izlagali: uz Slikarstvo: Franjo Filipović, Vladimir Dolenec, Josip Generalić, Goran Generalić, Tomislav Grabar, Radovan Grgec, Marija Kemić, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Josip Kopričanec, Marijan Napan, Branko Matina, Nada Pakasin Petrić, Franjo Poljak, Stjepan Pongrac, Zvonimir Sigetić st., Zlatko Štrfiček, Dražen Tetec, Ljerka Tropšek, Vjekoslav Viker, Nenad Žumbar. ej Skulptura: Dragica Belković, Zvonimir Dangubić, Martin Hegedušić, Josip Peradin, Josip Ritoša, Juraj Vučetić Zorko. ISBN nema gr 122. Hrvatska u krvi Josip Generalić / Ivan Lacković Croata / Mladen Pavković a ad Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 3. – 16. svibnja 2002. Koprivnica / Zagreb, Izd. Udruga branitelj, invalida i udovica Domovinskog rata djelatnika ''Podravke'' / Klub veterana Domovinskog rada INA-Naftaplin, 2002. Mladen PAVKOVIĆ. Vukovar, grad bez dječjeg smijeha i vike! Predgovor. Za izdavača Željko Lukić i Rajko Gašparić. Fotografije Mladen Pavković. Skupna izložba. Katalog izložbe - Izlagali: Ko (hrvatski, deplijan, 6 stranica, 7 c./b. reprodukcija, format 22 x 10,5 cm) Josip Generalić (keramika), Ivan Lacković Croata (slike) i Mladen Pavković (fotografije). ISBN nema pr 123. Dan Općine Hlebine Godišnja izložba Udruge hlebinskih slikara i kipara naive Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 13. rujna – 13. listopada 2002. Organizator izložbe: Udruga hlebinskih slikara i kipara naive, Hrvatska. Urednik kataloga Zlatko Kolarek. (hrvatski, deplijan, 4 stranice, 2 reprodukcije u boji, format 22,7 x 16,5 cm) ice Skupna izložba 28 autora. Katalog izložbe - Izlagali: n iv Koprivnica, Izd. Općina Hlebine, 2002. Bez predgovora. Slikarstvo: Josip Generalić, Franjo Filipović, Zdravko Belec, Vladimir Dolenec, Goran Generalić, Tomislav Grabar, Radovan Grgec, Barica Jurman, Marija Kemić, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Josip Kopričanec, Marijan Napan, Branko Matina, Nada Pakasin Petrić, Franjo Poljak, Stjepan Pongrac, Zvonimir Sigetić st., Zlatko Štrfiček, Ljerka Tropšek, Vjekoslav Viker, Nenad Žumbar. Skulptura: Dragica Belković, Zvonimir Dangubić, Dražen Kuharović, Branko Međimurec, Josip Pera- 148 Podravski zbornik 2009. din, Josip Ritoša. ISBN nema 124. IVAN ANDRAŠIĆ Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 10. listopada – 18. studenoga 2002. Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. Ivan Andrašić. Alkemija ugođaja: voda, zemlja i zrak. Monografija. Za izdavača Zvonko Hitrec. Glavni urednik, koncepcija i oblikovanje Draženka Jalšić Ernečić. Fotografije Draženka Jalšić Ernečić, Marijan Jakupec i Foto Duga Koprivnica. Postav izložbe Draženka uz M Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2002. Jalšić Ernečić, Gordana Špoljar Andrašić i Ivan Andrašić. Tehnički postav Sanja Vrgoč i Vlado Kolarek. Prijevod Vera Andrassy i Sado Terzić (engleski), Martina Šifkorn (talijanski). (hrvatski, tvrdi uvez, šivano 96 stranica, 39 reprodukcija u boji, format 20,5 x 21 cm) ej Samostalna izložba. Promocija monografije. ISBN 953-6243-42-3 125. PETAR PETROVIĆ gr Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 22. studenoga – 13. prosinca 2002. Izdanje autora, 2002. Tomislav FRANJIĆ. Izložba slika i crteža. Predgovor. a ad Za izdavača Petar Petrović. Postav izložbe Petara Petrović. Fotografije Foto Milan Koprivnica. (hrvatski, broširane korice, 4 stranice, 5 reprodukcija u boji, format 29,7 x 21 cm) Samostalna izložba. ISBN nema 126. BOŽIĆNO DRVCE Ko Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 14. prosinca – 31. siječnja 2002. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2002. Vesna PERŠIĆ KOVAČ. Božićno drvce kao simbol i dio običaja. Predgovor. Za izdavača Zvonko Hitrec. Postav izložbe Vesna Peršić Kovač. Fotografije Goran Generalić. Dizajn pr Studio Generalić. (hrvatski, deplijan, 6 stranica, 5 reprodukcija u boji, format 21 x 10 cm) Skupna izložba 5 autora. Katalog izložbe - Izlagali: ISBN nema 127. Dan Općine Hlebine GODIŠNJA IZLOŽBA UDRUGE HLEBINSKIH SLIKARA I KIPARA NAIVE Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 12. rujna – 12. listopada 2003. Koprivnica, Izd. Općina Hlebine, 2003. ice n iv Josip Generalić, Pero Topljak, Ivan Večenaj, Martin Kopričanec, Milan Generalić. Pero MARKIĆ. Izložba slika i skulptura Udruge hlebinskih slikara i kipara, Galerija Hlebine. Predgovor. Organizator izložbe: Udruga hlebinskih slikara i kipara naive, Hrvatska. Urednik kataloga Zlatko Kolarek. Podravski zbornik 2009. 149 (hrvatski, deplijan, 4 stranice, 1 reprodukcija u boji, 1 c./b. reprodukcija, format 21 x 15 cm) Skupna izložba 21 autor. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Josip Generalić, Barica Belec Kolarek, Vladimir Dolenec, Tomislav Grabar, Radovan Grgec, Marija Kemić, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Josip Kopričanec, Marijan Napan, Branko Matina, Nada Pakasin Petrić, Franjo Poljak, Zvonimir Sigetić st., Zlatko Štrfiček, Vjekoslav Viker. M Skulptura: Dragica Belković, Zvonimir Dangubić, Dražen Kuharović, Josip Peradin, Josip Ritoša. ISBN nema uz 128. JOSIP GREGURIĆ Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 28. listopada – 28. studenoga 2003. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2003. Pokrovitelj izložbe Grad Koprivnica. ej Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. Pastorala molvarskih ledina. Predgovor. Za izdavača Zvonko Hitrec. Uredio Josip Gregurić. Odabir radova i postav Draženka Jalšić Ernečić. (hrvatski, deplijan, 4 stranice, 1 reprodukcija u boji, format 21 x 21 cm) gr Samostalna izložba. ISBN nema 129. MILAN FRČKO a ad Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 23. prosinca 2003. – 24. siječnja 2004. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2003. Stanko ŠPOLJARIĆ. Milan Frčko. Predgovor. Za izdavača Draženka Jalšić Ernečić. Urednik Milan Frčko. Koncepcija i postav izložbe Milan Frčko i Zvonko Hitrec. Fotografija Ivan Brkić. Prijevod Valentina Papić (engleski). (hrvatski, broširane korice, 20 stranica, 16 reprodukcija u boji, format 29,7 x 21 cm) 130. 10. PODRAVSKI MOTIVI 2004. Ko Samostalna izložba. ISBN 953-6243-57-1 DONACIJA IVAN GENERALIĆ. VODIČ KROZ MUZEJSKU ZBIRKU Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2004. pr Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 1. srpnja 2004. Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. Zbirka Ivan Generalić Hlebine. / Biografija. / Samostalne izložbe n iv (Izbor). / Izbor iz bibliografije 1931. - 2004. Za izdavača, urednica, koncepcija Draženka Jalšić Ernečić. Obrada dokumentacije Draženka Jalšić Ernečić i Sanja Vrgoč. Fotografije Vladimir Kostjuk. (hrvatski, broširane korice, 48 stranica, 22 reprodukcije u boji, format 21 x 21 cm) ISBN 953-6243-63-6 131. 10. PODRAVSKI MOTIVI 2004. SAJAMSKI VODIČ NAIVE Zrinski trg Koprivnica, 1. – 4. srpnja 2004. ice Stalni muzejski postav. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2004. 150 Podravski zbornik 2009. Organizator TZ Grada Koprivnice. Suorganizator Muzej grada Koprivnice. Za organizatora Renato Labazan. Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. 10. podravski motivi. Predgovor. Za izdavača, urednica Draženka Jalšić Ernečić. Katalogizacija Sanja Vrgoč. Postav Sanja Vrgoč i Ivan Andrašić. (hrvatski, broširane korice, 20 stranica, bez reprodukcija, format 23 x 12 cm) Slikarstvo: Ivan Generalić, Ivan Večenaj, Mijo Kovačić, Martin Mehkek, Josip Generalić, Ivan Andrašić, Đurđica Balog, Vladimir Dolenec, Martin Đukin, Stjepan Đukin, Ivan Franjo, Marijan Farkaš, Alen Gjerek, Stanko Gjerek, Tomislav Grabar, Josip Gregurić, Radovan Grgec, Ljubica Hladnić, Martin uz M Skupna izložba 63 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Hrženjak, Đuro Jaković, Mijo Jaković, Berislav Janeković, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Vlatka Kordina, Josip Kopričanec, Martin Kopričanec, Ivan Kovačević, Dragutin Kovačić, Ivan Korošec, Tomo Kralj, Ivana Kuzmić, Petar Lončar, Mijo Lovković, Branko Matina, Franjo Mihočka, Ivan Miklavčić, ej Marijan Napan, Nada Pakasin Petrić, Franjo Perović, Marija Peti Božić, Petar Petrović, Mirko Pikivača, Franjo Poljak, Stjepan Pongrac, Marijan Puškaš, Ivan Rođak, Marta Rušak, Marija Stipan, Krešimir Šafar, Zlatko Štrfiček, Pero Topljak, Josip Tot, Denis Toth, Mato Toth, Mladen Večenaj, Nikola Večenaj gr Leportinov, Vjekoslav Viker, Drago Žufika. Skulptura: Dražen Kuharović, Ivan Peić, Đuro Zvonar, Josip Žagar. ISBN 953-6243-64-4 a ad 132. Dan Općine Hlebine GODIŠNJA IZLOŽBA UDRUGE HLEBINSKIH SLIKARA I KIPARA NAIVE Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 10. rujna – 10. listopada 2004. Koprivnica, Izd. Općina Hlebine, 2004. Pero MARKIĆ. Predgovor. Ko Organizator izložbe: Udruga hlebinskih slikara i kipara naive, Hrvatska. Urednik kataloga Tomislav Grabar. Postav izložbe Zlatko Kolarek i Tomislav Grabar. (hrvatski, deplijan, 2 reprodukcije u boji, format 21 x 21 cm) Skupna izložba 20 autora. Katalog izložbe - Izlagali: pr Slikarstvo: Vladimir Dolenec, Franjo Filipović, Josip Generalić, Milan Generalić, Tomislav Grabar, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Josip Kopričanec, Branko Matina, Marijan Napan, Nada Pakasin Petrić, Franjo Poljak, Stjepan Pongrac, Zvonimir Sigetić st., Zlatko Štrfiček, Vjekoslav Viker. ISBN nema n iv Skulptura: Dragica Belković, Zvonimir Dangubić, Dražen Kuharović, Josip Ritoša. 133. ČETVRTI MEĐUNARODNI DAN DRAVE PRVA DRAVSKA MINIJATURA Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2004. Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. Dravska minijatura. Predgovor. Pokrovitelji: Grad Koprivnica, Općina Hlebine, Savez udruga Dravska liga. ice Stara škola Gola, Četvrti Međunarodni dan Drave, 24. rujna – 24. listopada 2004. Za izdavača, urednica, koncepcija i postav izložbe Draženka Jalšić Ernečić. Katalogizacija Sanja Vrgoč. Fotografije Ivan Brkić. Radovi poklonjeni Muzeju grada Koprivnice za Zbirku Drave posuđeni su i Podravski zbornik 2009. 151 izloženi u Općini Gola. (hrvatski, deplijan, 3/1 stranice, 57 reprodukcije u boji, format 29,7 x 21 cm) Skupna izložba 45 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Ivan Andrašić, Gordana Špoljar Andrašić, Đurđica Balog, Romano Baričević, Enerika Bijač, Branimir Dolenec, Nada Dombaj, Martin Đukin, Stjepan Đukin, Zorka Forko, Žarko Giba, Radovan Grgec, Ivan Haramija, Zlatko Huzjak, Vladimir Ivančan, Stjepan Ivanec, Đuro Jaković, Berislav Jane- M ković, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Dragutin Kovačić, Martin Kopričanec, Vlatka Kordina, Željko Korošec, Ivan Kovačević, Ivana Kuzmić, Damir Lončar, Mijo Lovković, Petar Petrović, Barbara Percač, Nevenka Rehorović-Matas, Ivan Rođak, Zvonko Sigetić ml., Zvonimir Sigetić st., Marija Stipan, Kre- uz šimir Šafar, Nada Švegović-Budaj, Nevenka Švegović, Pero Topljak, Ivan Večenaj, Mladen Večenaj, Vjekoslav Viker, Biserka Zlatar-Milinković, Drago Žufika. Skulptura: Dražen Kuharović, Josip Žagar. ISBN nema ej 134. LIKOVNA SEKCIJA HPD ''FERDO RUSAN'' VIRJE Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 22. studenoga – 10. prosinca 2004. gr Virje, Izd. Hrvatsko pjevačko društvo ''Ferdo Rusan'' Virje, 2004. Mirko PIKIVAČA. Povodom proslave 120. obljetnice HPD-a ''Ferdo Rusan'' Virje. Predgovor. Za izdavača Mirko Pikivača. Pokrovitelj Općina Virje. a ad Uredio i pripremio Mirko Pikivača. (hrvatski, deplijan, 1 reprodukcija u boji, format 20 x 20 cm) Skupna izložba 35 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Drago Bešenić, Drago Brezak, Željka Embreuš, Marijan Farkaš, Ivan Franjo, Marijan Glavnik, Ivančica Hasan, Elvira Hrženjak, Martin Hrženjak, Đuro Janči, Mladen Kapitanić, Stjepan Kečkeš, Zlatko Kirinec, Edit Kolić Posavec, Marija Kovačić, Katarina Kraševac, Milan Nađ, Franjo Perović, Ko Mirko Perović, Mirko Pikivača, Željko Piskor Kolarić, Petar Posavec, Ana Puškaš, Božo Puškaš, Helena Puškaš, Marijan Puškaš, Zdravko Šabarić, Dražen Štefan, Ivan Tišljar, Pero Topljak, Josip Turković, Damir Zadravec. Skulptura: Ljubo Ćurić, Marija Kovačić, Đuro Zvonar. pr ISBN nema 135. 11. PODRAVSKI MOTIVI 2005. JOSIP GENERALIĆ. IN MEMORIAM Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2005. n iv Galerija Koprivnica, 1. – 30. srpnja 2005. Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. Josip Generalić – U spomen klasika hrvatske naivne umjetnosti. Predgovor. Za izdavača, urednica, koncepcija Draženka Jalšić Ernečić. Katalogizacija Sanja Vrgoč. Odabir radova i (hrvatski, broširane korice, 24 stranice, 11 reprodukcija u boji, format 29,7 x 21 cm) Samostalna izložba. ISBN 953-6243-75-X 152 ice postav Draženka Jalšić Ernečić. Tehnički postav Vlado Kolarek. Fotografije Vladimir Kostjuk. Podravski zbornik 2009. 136. 11. PODRAVSKI MOTIVI 2005. SAJAMSKI VODIČ NAIVE Zrinski trg Koprivnica, 1. – 3. srpnja 2005. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2005. Organizator TZ Grada Koprivnice. Suorganizator Muzej grada Koprivnice. Za izdavača, urednica Draženka Jalšić Ernečić. Katalogizacija Sanja Vrgoč. Postav Sanja Vrgoč i Ivan Andrašić. (hrvatski, broširane korice, 24 stranica, bez reprodukcija, format 23 x 12 cm) Skupna izložba 58 autora. Katalog izložbe - Izlagali: uz M Za organizatora Renato Labazan. Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. 11. podravski motivi. Predgovor. Slikarstvo: Ivan Generalić, Ivan Večenaj, Mijo Kovačić, Josip Generalić, Martin Mehkek, Ivan Andrašić, Tereza Dolenec, Vladimir Dolenec, Marijan Farkaš, Marijan Gal, Alen Gjerek, Stanko Gjerek, Tomislav Grabar, Radovan Grgec, Ljubica Hladnić, Martin Hrženjak, Vladimir Ivančan, Đuro Jaković, Mijo ej Jaković, Berislav Janeković, Zlatko Kolarek, Martin Kopričanec, Vlatka Kordina, Ivan Kovačević, Dragutin Kovačić, Ivana Kuzmić, Damir Lončar, Petar Lončar, Branko Matina, Franjo Mihočka, Marijan Napan, Franjo Perović, Petar Petrović, Mirko Pikivača, Stjepan Pongrac, Ivan Rođak, Marta Rušak, Ma- gr rija Stipan, Krešimir Šafar, Zlatko Štrfiček, Nada Švegović Budaj, Denis Toth, Mato Toth, Mladen Večenaj, Nikola Večenaj Leportinov, Vjekoslav Viker, Nada Zlatar Lukavski, Drago Žufika, Nenad Žumbar. Skulptura: Đuro Belušić, Zvonimir Dangubić, Ivan Kovač Kaj, Dražen Kuharović, Ljubica Matulec, a ad Darko Ožegović, Ivan Peić, Đuro Zvonar, Josip Žagar. ISBN 953-6243-74-1 137. Dan Općine Hlebine GODIŠNJA IZLOŽBA UDRUGE HLEBINSKIH SLIKARA I KIPARA NAIVE Ko Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 16. rujna – 31. listopada 2005. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2005. Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. Blagdan u Hlebinama. Godišnja izložba uz Dan Općine Hlebine. Predgovor. Za izdavača Draženka Jalšić Ernečić. Koncepcija Udruga hlebinskih slikara i kipara naive. Urednik pr Zlatko Štrfiček. Katalogizacija Sanja Vrgoč. Odabir radova i postav Zlatko Štrfiček, Zlatko Kolarek i Tomislav Grabar. Tehnički postav Sanja Vrgoč, Zlatko Kolarek i Tomislav Grabar. (hrvatski, deplijan, 1/1 stranica, 2 reprodukcije u boji, format 21 x 21 cm) n iv Skupna izložba 20 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Josip Generalić, Barica Belec Kolarek, Vladimir Dolenec, Milan Generalić, Tomislav Grabar, Radovan Grgec, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Josip Kopričanec, Branko Matina, Nada Pakasin Petrić, Franjo Poljak, Stjepan Pongrac, Zvonimir Sigetić st., Zlatko Štrfiček, Ljerka Tropšek, Vjekoslav Viker. ISBN nema 138. PETI MEĐUNARODNI DAN DRAVE DRUGA DRAVSKA MINIJATURA - TRADICIJSKI RIBOLOV NA DRAVI ice Skulptura: Dragica Belković, Zvonimir Dangubić, Dražen Kuharović. Stara škola Gola, 29. rujna – 31. listopada 2005. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2005. Podravski zbornik 2009. 153 Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. Dravska minijatura. Predgovor. Za izdavača, urednica, koncepcija Draženka Jalšić Ernečić. Katalogizacija Sanja Vrgoč. Odabir radova i postav Draženka Jalšić Ernečić. Tehnički postav Sanja Vrgoč i Vlado Kolarek. Fotografije Ivan Brkić. (hrvatski, deplijan, 3/1 stranica, 24 reprodukcije u boji, format 21 x 21 cm) Skupna izložba 24 autora. Katalog izložbe - Izlagali: M Slikarstvo: Đurđica Balog, Radovan Grgec, Vladimir Ivančan, Đuro Jaković, Zlatko Kolarek, Josip Kopričanec, Martin Kopričanec, Vlatka Kordina, Željko Korošec, Dragutin Kovačić, Milan Nađ, Franjo Perović, Petar Petrović, Zvonko Sigetić ml., Marija Stipan, Zlatko Štrfiček, Nada Švegović Budaj, Pero uz Topljak, Josip Tot, Denis Toth, Vjekoslav Viker, Drago Žufika. Skulptura: Dražen Kuharović, Josip Žagar. ISBN nema ej 139. MEĐUNARODNI DAN MUZEJA ''MUZEJ I MLADI'' PRIČA O HLEBINAMA Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 19. svibnja 2006. gr Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2006. Za izdavača, urednica, koncepcija Draženka Jalšić Ernečić. (hrvatski, letak, fotokopirano A6) a ad Pedagoška muzejska radionica i muzejska akcija 'Malci muzeaci'. ISBN nema 140. 12. PODRAVSKI MOTIVI 2006. AUTOPORTRET U UMJETNOSTI HLEBINSKE ŠKOLE Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 30. lipnja – 01. rujna 2006. Ko Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2006. Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. Autoportret u umjetnosti Hlebinske škole. Predgovor. Za izdavača, urednica, koncepcija Draženka Jalšić Ernečić. Katalogizacija Draženka Jalšić Ernečić i Sanja Vrgoč. Odabir radova i postav Draženka Jalšić Ernečić. Tehnički postav Sanja Vrgoč i Vlado Ko- pr larek. Fotografije Marijan Jakupec, Vladimir Kostjuk i autori. Prijelom Krešimir Haške. (hrvatski, broširane korice, 32 stranice, 20 reprodukcija u boji, format 21 x 21 cm) Skupna izložba 30 autora. Katalog izložbe - Izlagali: n iv Slikarstvo: Ivan Andrašić, Vladimir Dolenec, Franjo Filipović, Dragan Gaži, Ivan Generalić, Josip Generalić, Milan Generalić, Tomislav Grabar, Radovan Grgec, Vladimir Ivančan, Đuro Jaković, Radmila Kolarek, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Ivan Kovačević, Mijo Kovačić, Tomo Kralj, Franjo Mraz, Josip Peradin, Franjo Perović, Petar Petrović, Mirko Pikivača, Ivan Rep, Zlatko Štrfiček, Ljerka Tropšek, Skulptura: Zvonimir Dangubić, Martin Hegedušić, Dražen Kuharović, Krešimir Trumbetaš. ISBN 953-6243-83-0 154 ice Ivan Večenaj. Podravski zbornik 2009. 141. 12. PODRAVSKI MOTIVI 2006. Mijo Kovačić Gradska vijećnica Koprivnica, 30. lipnja – 2. srpnja 2006. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2006. Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. Mijo Kovačić – Epski prizori podravskih motiva. Predgovor. i postav Draženka Jalšić Ernečić. Tehnički postav Sanja Vrgoč i Vlado Kolarek. Fotografije Draženka Jalšić Ernečić (portret autora) i Vladimir Kostjuk. Prijelom Krešimir Haške. (hrvatski, deplijan, 1 / 3 stranice, 4 reprodukcija u boji, format 21 x 21 cm) uz M Za izdavača, urednica, koncepcija Draženka Jalšić Ernečić. Katalogizacija Sanja Vrgoč. Odabir radova Samostalna izložba. ISBN nema 142. 12. PODRAVSKI MOTIVI 2006. SAJAMSKI VODIČ NAIVE ej Zrinski trg Koprivnica, 30. lipnja – 2. srpnja 2006. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2006. Organizator TZ Grada Koprivnice. Suorganizator Muzej grada Koprivnice. gr Za organizatora Renato Labazan. Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. 12. podravski motivi 2006.. Predgovor. Za izdavača, urednica Draženka Jalšić Ernečić. Katalogizacija Sanja Vrgoč. Postav Sanja Vrgoč i Ivan a ad Andrašić. Prijelom Krešimir Haške. (hrvatski, broširane korice, 32 stranica, bez reprodukcija, format 23 x 12 cm) Skupna izložba 65 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Ivan Andrašić, Đurđica Balog, Davorka Brezak, Mirko Ciganović, Vladimir Dolenec, Martin Đukin, Marijan Farkaš, Alen Gjerek, Stanko Gjerek, Tomislav Grabar, Radovan Grgec, Mirko Horvat, Ko Martin Hrženjak, Tihomir Ivančan, Vladimir Ivančan, Stjepan Ivanec, Mijo Jaković, Marica Jalšovec, Berislav Janeković, Mladen Kapitanić, Radmila Kolarek, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Vlatka Kordina, Ivan Kovačević, Dragutin Kovačić, Josip Kopričanec, Zvonko Košćak, Milan Nađ, Branko Matina, Franjo Mihočka, Nada Pakasin Petrić, Slavica Pantelić, Franjo Perović, Petar Petrović, Mirko Pikivača, pr Franjo Poljak, Stjepan Pongrac, Ivan Rep, Ivan Rođak, Marta Rušak, Ivan Salajpal, Zvonko Sigetić ml., Marija Stipan, Krešimir Šafar, Branka Šinko, Zlatko Štrfiček, Denis Toth, Mato Toth, Josip Toth, Ljerka Tropšek, Nikola Večenaj Leportinov, Vjekoslav Viker, Nada Zlatar Lukavski, Drago Žufika. tun Marčić, Ivan Peić, Josip Peradin, Dražen Štefan, Josip Žagar. ISBN 953-6243-86-5 GODIŠNJA IZLOŽBA UDRUGE HLEBINSKIH SLIKARA I KIPARA NAIVE Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 13. rujna – 30. studenoga 2006. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2006. Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. Godišnja izložba uz Dan Općine Hlebine. Predgovor. ice 143. Dan Općine Hlebine n iv Skulptura: Branimir Balaško, Đuro Belušić, Dragutin Ciglar, Ivan Kovač Kaj, Dražen Kuharović, An- Za izdavača, urednica Draženka Jalšić Ernečić. Koncepcija Udruga hlebinskih slikara i kipara naive. Ka- Podravski zbornik 2009. 155 talogizacija Sanja Vrgoč. Odabir radova i postav Draženka Jalšić Ernečić, Sanja Vrgoč i Radovan Grgec. Tehnički postav Sanja Vrgoč i Vlado Kolarek. Fotografije autori. Prijelom Krešimir Haške. (hrvatski, broširane korice, 36 stranica, 26 reprodukcija u boji, format 21 x 21 cm) Skupna izložba 25 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Barica Belec Kolarek, Vladimir Dolenec, Željko Dolenec, Josip Kopričanec, Milan Genera- M lić, Tomislav Grabar, Josip Gregurić, Radovan Grgec, Tihomir Ivančan, Marija Kemić, Radmila (Bošnjak) Kolarek , Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Branko Matina, Nada Pakasin Petrić, Stjepan Pongrac, Franjo Poljak, Zvonimir Sigetić st., Zvonko Sigetić ml., Zlatko Štrfiček, Mato Toth. uz Skulptura: Dragutin Ciglar, Zvonimir Dangubić, Dražen Kuharović, Josip Peradin. ISBN 953-6343-88-1 144. Godišnji običaji ej BOŽIĆ U HLEBINAMA Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 17. prosinca 2006. – 28. veljače 2007. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2006. gr Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. Godišnji običaji – Božić u Hlebinama. Predgovor. Za izdavača, urednica, koncepcija Draženka Jalšić Ernečić. Katalogizacija Sanja Vrgoč. Odabir radova i postav Draženka Jalšić Ernečić. Tehnički postav Sanja Vrgoč, Vlado Kolarek, Stjepan Štefičar i Renato a ad Horvat. Fotografije autori. Prijelom Krešimir Haške. (hrvatski, broširane korice, 32 stranice, 45 reprodukcija u boji, format 21 x 21 cm) Skupna izložba 46 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Ivan Andrašić, Đurđica Balog, Vladimir Dolenec, Martin Đukin, Stjepan Đukin, Marijan Farkaš, Josip Generalić, Milan Generalić, Josip Gregurić, Radovan Grgec, Martin Hrženjak, Zlatko Ko Huzjak, Vladimir Ivančan, Stjepan Ivanec, Đuro Jaković, Berislav Janeković, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Martin Kopričanec, Mijo Kovačić, Branko Matina, Milan Nađ, Nada Pakasin Petrić, Franjo Perović, Marija Peti Božić, Petar Petrović, Zvonko Sigetić st., Nada Švegović Budaj, Zlatko Štrfiček, Franjo Poljak, Pero Topljak, Josip Tot, Mato Toth, Ivan Večenaj, Nikola Večenaj Leportinov, Vjekoslav pr Viker, Biserka Zlatar Milinković. Skulptura: Dragutin Ciglar, Zvonimir Dangubić, Dražen Kuharović, Ljubica Matulec, Barica Mustafa, Ivan Peić, Josip Peradin, Đuro Zvonar, Josip Žagar. 145. MEĐUNARODNI DAN MUZEJA ''UNIVERZALNA BAŠTINA'' n iv ISBN 953-6243-92-X DRUGA LIKOVNA KOLONIJA 'JOSIP GENERALIĆ' HLEBINE 2007. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2007. ice Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 14. – 20. svibnja 2007. Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. Hlebine 2007.: Likovne kolonije kao mjesto razmjene ideja i znanja. Predgovor. Za izdavača, urednica Draženka Jalšić Ernečić. Koncepcija Udruga hlebinskih slikara i kipara naive. Katalogizacija Sanja Vrgoč. Fotografije Draženka Jalšić Ernečić i Vladimir Kostjuk. Prijelom Krešimir Haške. 156 Podravski zbornik 2009. (hrvatski, broširane korice, 28 stranica, 62 reprodukcije u boji, format 21 x 21 cm) Skupna izložba 58 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Ivan Andrašić, Vladimir Dolenec, Martin Đukin, Stjepan Đukin, Stjepan Fosić, Milan Generalić, Žarko Giba, Alen Gjerek, Stanko Gjerek, Tomislav Grabar, Josip Gregurić, Radovan Grgec, Milan Horvat Hlebinski, Mirko Horvat, Vladimir Ivančan, Stjepan Ivanec, Đuro Jaković, Ivan Jaković, Kopričanec, Mijo Kovačić, Ivan Kemić, Ivan Lončar, Mirko Markešić, Ljubica Matulec, Franjo Mihočka, Milan Nađ, Nada Pakasin Petrić, Slavica Pantelić, Franjo Poljak, Stjepan Pongrac, Ivan Rep, Ivan Rođak, Franjo Ružman, Stanko Sabol, Zvonimir Sigetić st., Marija Stipan, Zlatko Štrfiček, Denis Toth, uz M Ivica Kančal, Ivan Kolar, Radmila Kolarek, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Josip Kopričanec, Martin Mato Toth, Ljerka Tropšek, Ivan Tuba, Vjekoslav Viker, Drago Žufika. Skulptura: Dragutin Ciglar, Zvonimir Dangubić, Antun Tonča Ferbežar, Rozvelt Dodo Kapović, Mirko Karač, Ivan Lasta Matković, Ivan Peić, Josip Peradin, Josip Žagar. ej ISBN nema 146. PROJEKT EUROPSKE UNIJE ''PANONSKA PALETA'' gr SAJAM UMJETNOSTI U KAPOŠVARU Kapošvar, lipanj 2007. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2007. a ad Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. Predgovor. Za izdavača, urednica, koncepcija Draženka Jalšić Ernečić. Odabir autora Draženka Jalšić Ernečić. (hrvatski, mađarski, deplijan, 4 stranice, 6 reprodukcija u boji, format 15 x 15 cm) Skupna izložba 5 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Zlatko Štrfiček, Radovan Grgec, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Đuro Jaković. Ko ISBN nema 147. HLEBINSKA ŠKOLA – Z ONKRAJ REKE DRAVE Zagreb, Narodno sveučilište Dubrava, 18. – 30. lipnja 2007. pr Zagreb, Izd. Narodno sveučilište Dubrava, 2007. Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. Hlebinska škola Podravina: Z onkraj reke Drave. Predgovor. (hrvatski, broširane korice, 8 stranica, 21 reprodukcija u boji, format 29,7 x 21 cm) n iv Za izdavača Ivica Rubić. Urednik Svebor Vidmar. Koncepcija, odabir radova i postav Draženka Jalšić Ernečić. Katalogizacija Sanja Vrgoč. Fotografije Vladimir Kostjuk. Prijelom Tomislava Juroš. Skupna izložba 21 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Ivan Večenaj, Mijo Kovačić, Dragan Gaži, Milan Generalić, Radovan Grgec, Ivan Andrašić, ice Zlatko Štrfiček, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Stjepan Pongrac, Tomislav Grabar, Vladimir Dolenec. Skulptura: Martin Hegedušić, Dragica Belković, Ljubica Matulec, Josip Peradin, Zvonimir Dangubić, Dražen Kuharović, Ivan Peić, Dragutin Ciglar, Darko Ožegović. ISBN nema Podravski zbornik 2009. 157 148. 13. PODRAVSKI MOTIVI 2007. STARA UMIJEĆA I ZNANJA U UMJETNOSTI HLEBINSKE ŠKOLE Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 26. lipnja – 31. kolovoza 2007. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2007. Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. Stara umijeća i znanja u umjetnosti Hlebinske škole. Predgovor. M Za izdavača, urednica, koncepcija Draženka Jalšić Ernečić. Katalogizacija Sanja Vrgoč. Odabir radova i postav Draženka Jalšić Ernečić. Tehnički postav Sanja Vrgoč i Vlado Kolarek. Fotografije Vladimir Kostjuk. Prijelom Krešimir Haške. uz (hrvatski, broširane korice, 24 stranice, 25 reprodukcija u boji, format 21 x 21 cm) Skupna izložba 24 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Ivan Andrašić, Vladimir Dolenec, Radovan Grgec, Milan Horvat Hlebinski, Martin Hrženjak, Berislav Janeković, Željko Kolarek, Josip Kopričanec, Vlatka Kordina, Željko Korošec, Ivan Kova- ej čević, Mijo Kovačić, Branko Matina, Franjo Perović, Petar Petrović, Franjo Poljak, Zvonimir Sigetić st., Zvonko Sigetić ml., Krešimir Šafar, Zlatko Štrfiček, Pero Topljak, Denis Toth, Ivan Večenaj. Skulptura: Josip Peradin. gr ISBN 978-953-6243-97-6 149. 13. PODRAVSKI MOTIVI 2007. a ad IVAN VEČENAJ – MIJO KOVAČIĆ – MARTIN HEGEDUŠIĆ Gradska vijećnica Koprivnica, 29. lipnja – 02. srpnja 2007. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2007. (hrvatski, deplijan, 1/3 stranice, 3 reprodukcije u boji, format 21 x 21 cm) Za izdavača, urednica, koncepcija Draženka Jalšić Ernečić. Katalogizacija Sanja Vrgoč. Odabir radova i Ko postav Draženka Jalšić Ernečić. Tehnički postav Vlado Kolarek, Stjepan Štefičar i Renato Horvat. Fotografije Vladimir Kostjuk. Prijelom Krešimir Haške. Skupna izložba majstora klasika. Katalog izložbe - Izlagali: Ivan Večenaj (slike), Mijo Kovačić (slike) i Martin Hegedušić (skulptura). pr ISBN nema 150. 13. PODRAVSKI MOTIVI 2007. SAJAMSKI VODIČ NAIVE Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2007. Organizator TZ Grada Koprivnice. Suorganizator Muzej grada Koprivnice. Za organizatora Renato Labazan. ice Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. 13. podravski motivi 2007.. Predgovor. n iv Zrinski trg Koprivnica, 28. lipnja – 01. srpnja 2007. Za izdavača, urednica Draženka Jalšić Ernečić. Katalogizacija Sanja Vrgoč. Postav Draženka Jalšić Ernečić (skulptura), Sanja Vrgoč i Ivan Andrašić. Prijelom Krešimir Haške. (hrvatski, broširane korice, 32 stranica, bez reprodukcija, format 23 x 12 cm) Skupna izložba 54 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Ivan Andrašić, Đurđica Balog, Vladimir Dolenec, Martin Đukin, Stjepan Đukin, Marijan 158 Podravski zbornik 2009. Farkaš, Milan Generalić, Alen Gjerek, Stanko Gjerek, Tomislav Grabar, Radovan Grgec, Martin Hrženjak, Tihomir Ivančan, Vladimir Ivančan, Stjepan Ivanec, Berislav Janeković, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Josip Kopričanec, Vlatka Kordina, Ivan Kovačević, Dragutin Kovačić, Milan Nađ, Branko Matina, Franjo Mihočka, Nada Pakasin Petrić, Slavica Pantelić, Franjo Perović, Petar Petrović, Mirko Pikivača, Franjo Poljak, Stjepan Pongrac, Ivan Rođak, Marta Rušak, Zvonko Sigetić ml., Krešimir Šafar, Skulptura: Đuro Belušić, Dragutin Ciglar, Zvonimir Dangubić, Antun Ferbežar, Branko Mito Ivanković, Rozvelt Dodo Kapović, Miroslav Karač, Dražen Kuharović, Ivan Lasta Matković, Ivan Peić, Josip Peradin, Đuro Zvonar. uz M Zlatko Štrfiček, Denis Toth, Mato Toth, Josip Tot, Ljerka Tropšek, Nikola Večenaj Leportinov. ISBN 978-953-6243-99-0 151. Dan Općine Hlebine ej GODIŠNJA IZLOŽBA UDRUGE HLEBINSKIH SLIKARA I KIPARA NAIVE Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 13. rujna – 13. studenoga 2007. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2007. gr Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. Godišnja izložba uz Dan Općine Hlebine. Predgovor. Za izdavača, urednica Draženka Jalšić Ernečić. Koncepcija Udruga hlebinskih slikara i kipara naive. Katalogizacija Sanja Vrgoč. Odabir radova i postav Draženka Jalšić Ernečić, Sanja Vrgoč i Zlatko Štrfiček. a ad Tehnički postav Sanja Vrgoč, Vlado Kolarek i Stjepan Štefičar. Fotografije Vladimir Kostjuk i autori. Prijelom Dalibor Vugrinec. (hrvatski, broširane korice, 20 stranica, 22 reprodukcije u boji, format 21 x 21 cm) Skupna izložba 26 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Vladimir Dolenec, Marija Gabaj, Milan Generalić, Tomislav Grabar, Radovan Grgec, Milan Ko Horvat Hlebinski, Tihomir Ivančan, Đuro Jaković, Radmila Kolarek, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Josip Kopričanec, Branko Matina, Nada Pakasin Petrić, Franjo Poljak, Stjepan Pongrac, Zvonimir Sigetić st., Zlatko Štrfiček, Mato Toth, Ljerka Tropšek, Vjekoslav Viker. Skulptura: Dragutin Ciglar, Zvonimir Dangubić, Dražen Kuharović, Josip Peradin, Josip Ritoša. pr ISBN nema 152. NOVA HLEBINSKA JESEN 2007. PLES, IGRA, VESELJE 2008.). Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2007. Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. Ples, igra, veselje. Predgovor. n iv Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 14. prosinca 2007. – 31. siječnja 2008. (produženo do lipnja Za izdavača, urednica, koncepcija Draženka Jalšić Ernečić. Katalogizacija Sanja Vrgoč. Odabir radova: ice Draženka Jalšić Ernečić, Željka Zdelar, Barbara Vujanović, Anita Zlomislić i Marija Mesarić. Postav Draženka Jalšić Ernečić. Tehnički postav Sanja Vrgoč, Vlado Kolarek, Stjepan Štefičar, Renato Horvat i Ivan Kovač. Fotografije Vladimir Kostjuk. Prijelom Dalibor Vugrinec. (hrvatski, broširane korice, 24 stranice, 30 reprodukcija u boji, format 21 x 21 cm) Skupna izložba 29 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Josip Cugovčan, Vladimir Dolenec, Milan Generalić, Radovan Grgec, Martin Hrženjak, Podravski zbornik 2009. 159 Tihomir Ivančan, Vladimir Ivančan, Stjepan Ivanec, Đuro Jaković, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Martin Kopričanec, Franjo Perović, Marija Peti Božić, Petar Petrović, Franjo Poljak, Ivan Rep, Zvonko Sigetić ml., Krešimir Šafar, Zlatko Štrfiček, Nada Švegović Budaj, Pero Topljak, Mato Toth, Ljerka Tropšek, Nikola Večenaj Leportinov. Skulptura: Zvonimir Dangubić, Krešimir Trumbetaš, Nikola Vukadinović, Đuro Zvonar. M ISBN 978-953-288-007-6 153. MEĐUNARODNI DAN MUZEJA uz 13. MUZEJSKA EDUKATIVNA AKCIJA HRVATSKOG MUZEJSKOG DRUŠTVA - ORIGINAL Original u slikarstvu Hlebinske škole – Ivan Generalić (1914.-1992.) Druga putujuća izložba. Sekcije za muzejsku pedagogiju i kulturnu akciju Hrvatskog muzejskog društva ej Kllanjec, Slavonski Brod, Koprivnica, Pazin, Split, Zagreb 18. travnja – 18. svibnja 2008. (do 20. veljače 2009.) ISBN nema gr 154. 14. PODRAVSKI MOTIVI 2008. U SLAST ! (MRTVA PRIRODA I PRIKAZIVANJE HRANE U UMJETNOSTI HLEBINSKE ŠKOLE) a ad Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 26. lipnja – 10. rujna 2008. Gradska vijećnica Koprivnica, 4. – 6. srpnja 2008. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2008. Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. U slast! Mrtva priroda i prikazivanje hrane u umjetnosti Hlebinske škole. Predgovor. Za izdavača, urednica, koncepcija Draženka Jalšić Ernečić. Katalogizacija Sanja Vrgoč. Odabir radova Ko i postav Draženka Jalšić Ernečić. Tehnički postav Sanja Vrgoč, Renato Horvat, Ivan Andrašić i Vlado Kolarek. Fotografije Vladimir Kostjuk. Prijelom Dalibor Vugrinec. (hrvatski, broširane korice, 24 stranice, 27 reprodukcija u boji, format 21 x 21 cm) Skupna izložba 29 autora. Katalog izložbe - Izlagali: pr Ivan Andrašić, Milan Generalić, Žarko Giba, Josip Gregurić, Radovan Grgec, Martin Hrženjak, Vladimir Ivančan, Đuro Jaković, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Vlatka Kordina, Drago Kovačić, Mijo Kovačić, Branko Matina, Nada Pakasin Petrić, Franjo Perović, Petar Petrović, Mirko Pikivača, Franjo Toth, Mato Toth, Ivan Večenaj, Mladen Večenaj, Nikola Večenaj Leportinov. ISBN 978-953-288-010-6 ice 155. 14. PODRAVSKI MOTIVI 2008. n iv Poljak, Stjepan Pongrac, Zvonimir Sigetić st., Zvonko Sigetić ml., Zlatko Štrfiček, Dražen Tetec, Denis Zbirka Hlebinske škole Muzeja grada Koprivnice (Katalog fundusa) Muzejske akvizicije dr. Leandera Brozovića 1945. – 1962. Galerija Koprivnica, 1. srpnja – 1. kolovoza 2008. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2008. Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. Zbirka 'Hlebinske škole' Muzeja grada Koprivnice. Predgovor. 160 Podravski zbornik 2009. Za izdavača, urednica, koncepcija Draženka Jalšić Ernečić. Katalogizacija Draženka Jalšić Ernečić i Sanja Vrgoč. Odabir radova i postav Draženka Jalšić Ernečić. Tehnički postav Renato Horvat i Vlado Kolarek. Fotografije Vladimir Kostjuk. Prijelom Dalibor Vugrinec. (hrvatski, broširane korice, 40 stranica, 31 reprodukcija u boji, 1 c./b. reprodukcija, format 21 x 21 cm) Skupna izložba 10 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Ivan Generalić (1914. – 1992.), Mirko Virius (1889. – 1943.), Franjo Mraz (1910. – 1981.) Druga generacija Hlebinske škole: Ivan Večenaj (1920.), Mijo Kovačić (1935.), Martin Mehkek (1936.), Franjo Filipović (1930. - 2009.), uz M Prva generacija Hlebinske škole: Dragan Gaži (1930. – 1983.), Ivan Lacković Croata (1932. – 2004.), Josip Generalić (1936. – 2004.) ISBN 978-953-288-011-3 ej 156. 14. PODRAVSKI MOTIVI 2008. RADOVAN GRGEC. PODRAVSKE RAVNICE Dom mladih Koprivnica, 2. – 6. srpnja 2008. gr Koprivnica, Izd. autora, 2008. Grupa autora. Predgovori 1968.- 2008. Za izdavača, urednik Radovan Grgec. Fotografije Vladimir Kostjuk. a ad (hrvatski, broširane korice, 12 stranica, 8 reprodukcija u boji, 1 c./b. reprodukcija, format 21 x 21 cm) Samostalna izložba. ISBN nema 157. 14. PODRAVSKI MOTIVI 2008. MILAN GENERALIĆ. FRESKE Stari magistrat Koprivnice, 3. – 30. srpnja 2008. Ko Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice / Suizd. Muzej Matija Skurjeni Zaprešić, 2008. Ante SORIĆ. Milan Generalić nastavlja tradiciju Hlebinske škole. Predgovor. Juraj BALDANI. Ciklus 'Obični ljudi – neobični sveci'. Predgovor. Mario LENKOVIĆ. Milan Generalić: crteži i freske. Predgovor. pr Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. Milan Generalić: zidno slikarstvo Hlebinske škole. Predgovor. Za izdavača Draženka Jalšić Ernečić. Koncepcija, uredili Mario Lenković i Dražen Ernečić. Fotografije Luka Mjeda, Vladimir Kostjuk, Foto 'Milan' Koprivnica, Milan Generalić, Mario Lenković i Petar be Vlado Kolarek i Stjepan Štefičar. n iv Tyran. Postav izložbe Draženka Jalšić Ernečić, Milan Generalić i Mario Lenković. Tehnički postav izlož- (hrvatski, broširane korice, šivano, 64 stranice, 48 reprodukcija u boji, 10 c./b. reprodukcija, format 22,5 x 24 cm) Samostalna izložba. ISBN 978-953-288-013-7 Zrinski trg Koprivnica, 4 .- 6. srpnja 2008. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2008. ice 158. 14. PODRAVSKI MOTIVI 2008. SAJAMSKI VODIČ NAIVE Organizator TZ Grada Koprivnice. Suorganizator Muzej grada Koprivnice. Za organizatora Renato Labazan. Podravski zbornik 2009. 161 Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. 14. podravski motivi 2008. u godini Galerije Hlebine. Predgovor. Za izdavača, urednica Draženka Jalšić Ernečić. Katalogizacija Sanja Vrgoč. Postav Sanja Vrgoč i Ivan Andrašić. (hrvatski, broširane korice, 32 stranica, bez reprodukcija, format 23 x 12 cm) Skupna izložba 47 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slikarstvo: Ivan Andrašić, Đurđica Balog, Vladimir Dolenec, Marijan Farkaš, Stjepan Fosić, Alen Gje- M rek, Stanko Gjerek, Tomislav Grabar, Milan Horvat, Martin Hrženjak, Tihomir Ivančan, Vladimir Ivančan, Stjepan Ivanec, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Josip Kopričanec, Vlatka Kordina, Ivan Kovačević, Dragutin Kovačić, Branko Matina, Franjo Mihočka, Nada Pakasin Petrić, Slavica Pantelić, Franjo uz Perović, Petar Petrović, Mirko Pikivača, Franjo Poljak, Stjepan Pongrac, Marta Rušak, Zvonimir Sigetić st., Zvonko Sigetić ml., Krešimir Šafar, Zlatko Štrfiček, Nada Švegović Budaj, Dražen Tetec, Denis Toth, Mato Toth, Josip Tot, Nikola Večenaj Leportinov, Vjekoslav Viker, Drago Žufika. Skulptura: Đuro Belušić, Dragutin Ciglar, Zvonimir Dangubić, Dražen Kuharović, Zlata Šokec, Đuro Zvonar. ej ISBN 978-953-288-012-0 159. Dan Općine Hlebine gr GODIŠNJA IZLOŽBA UDRUGE HLEBINSKIH SLIKARA I KIPARA NAIVE Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 11. rujna – 15. studenoga 2008., produženo do 10. prosinca 2008. Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2008. a ad Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ. Udruga slikara i kipara naive: Petnaest godina djelovanja u lokalnoj zajednici. Predgovor. Za izdavača, urednica Draženka Jalšić Ernečić. Koncepcija Udruga hlebinskih slikara i kipara naive. Katalogizacija Sanja Vrgoč. Odabir radova i postav Draženka Jalšić Ernečić. Tehnički postav Sanja Vrgoč i Vlado Kolarek. Fotografije Vladimir Kostjuk. Prijelom Dalibor Vugrinec. Ko (hrvatski, broširane korice, 20 stranica, 20 reprodukcija u boji, format 21 x 21 cm) Skupna izložba 23 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Barica Belec Kolarek, Dragutin Ciglar, Zvonimir Dangubić, Vladimir Dolenec, Milan Generalić, Tomislav Grabar, Josip Gregurić, Radovan Grgec, Tihomir Ivančan, Đuro Jaković, Marija Kemić, Radmila pr Kolarek, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Josip Kopričanec, Dražen Kuharović, Branko Matina, Franjo Poljak, Stjepan Pongrac, Zvonimir Sigetić st., Zlatko Štrfiček, Denis Toth, Mato Toth. ISBN 978-953-288-014-3 NI MED CVETJEM NI PRAVICE (MOTIVI I SIMBOLIKA CVIJEĆA U UMJETNOSTI HLEBINSKE ŠKOLE) Koprivnica, Izd. Muzej grada Koprivnice, 2008. ice Galerija naivne umjetnosti Hlebine, 15. prosinca 2008. – 15. veljače 2009. n iv 160. NOVA HLEBINSKA JESEN 2008. Vladimir MILAK. Nova hlebinska jesen 2008. - Simbolika cvijeća u slikarstvu. Predgovor. Miroslav KRLEŽA. Ni med cvetjem ni pravice. Za izdavača, urednica, koncepcija Draženka Jalšić Ernečić. Katalogizacija Sanja Vrgoč. Odabir radova: Dra- ženka Jalšić Ernečić, Sanja Vrgoč, Vlado Milak i Mario Lenković. Postav Draženka Jalšić Ernečić. Tehnički 162 Podravski zbornik 2009. postav Sanja Vrgoč, Vlado Kolarek i Renato Horvat. Fotografije Vladimir Kostjuk. Prijelom Dalibor Vugrinec. (hrvatski, broširane korice, 32 stranice, 40 reprodukcija u boji, format 21 x 21 cm) Skupna izložba 40 autora. Katalog izložbe - Izlagali: Slava Blažeković, Zvonimir Dangubić, Vladimir Dolenec, Milan Generalić, Alen Gjerek, Stanko Gjerek, Josip Gregurić, Radovan Grgec, Vladimir Ivančan, Stjepan Ivanec, Marica Jalšovec, Đuro Jaković, Korošec, Mijo Kovačić, Branko Matina, Franjo Perović, Nada Pakasin Petrić, Slavica Pantelić, Mirko Pikivača, Petar Petrović, Franjo Poljak, Zvonko Sigetić ml., Zvonimir Sigetić st., Krešimir Šafar, Zlatko Štrfiček, Nada Švegović Budaj, Pero Topljak, Denis Toth, Mato Toth, Ljerka Tropšek, Ivan Večenaj, uz M Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Radmila Kolarek Bošnjak, Martin Kopričanec, Vlatka Kordina, Željko Mladen Večenaj, Nikola Večenaj Leportinov, Vjekoslav Viker, Nada Zlatar Lukavski. ISBN 978-953-288-015-1 ej IZVORI: Arhiv Muzeja grada Koprivnice – Fond Galerija Hlebine Katalozi izložbi Galerije Hlebine 1968.-2008. gr Dokumentacija Muzeja grada Koprivnice Hemeroteka Muzeja grada Koprivnice Urudžbeni zapisnici Muzeja grada Koprivnice a ad Matična knjiga službenika Muzeja grada Koprivnice 1963. - 1980. Matična knjiga službenika Muzeja grada Koprivnice 1980. - 2008. Muzejski dokumentacijski centar - MDC Zagreb (Knjižnica) OSNOVNA LITERATURA: Ko BIŠKUPIĆ, Božo (1980.) Muzeji, galerije i društva naivne umjetnosti u SFR Jugoslaviji - Bibliografija, dokumentacija i povijesni razvoj. Magistarski rad. Rukopis. Zagreb, 1980. Fototeka Muzeja grada Koprivnice – Fond Galerija Hlebine GNUH - Galerija naivne umjetnosti Hlebine Udruge HSKN - Udruga hlebinskih slikara i kipara naive HMD - Hrvatsko muzejsko društvo MDD - Međunarodni dan Drave DM - Dravska minijatura PM - Podravski motivi Podravski zbornik 2009. ice MDM - Međunarodni dan muzeja n iv BILJEŠKE I KRATICE: pr FOTOGRAFIJE: 163 ej uz M a ad gr pr Ko n iv ice Klasik Hrvatske naivne umjetnosti i Hlebinske slikarske škole Ivan Večenaj pred svojom slikom “Pevec nad ponorom” na izložbi “Povratak pevca” uz 15. Podravske motive u Galeriji Koprivnica”. 1. rujna 2009. godine, snimio Vladimir Kostjuk 164 Podravski zbornik 2009. Ivan VEČENAJ Seljak, slikar, pjesnik i književnik PODRAVSKI MOTIVI ej uz M Prije petnaest godina, 1995. godine, rodila se ideja da se na otvorenom koprivničkom Zrinskom trgu pokaže naivno slikarstvo i kiparstvo, koje je bilo poznato i priznato daleko van naših granica i po čitavom svijetu, a pod imenom “Podravski Motivi”. Slično čine čine u Đakovu s “đakovačkim vezovima”, u Vinkovcima s “vinkovačkim jesenima" itd... Turističke zajednice grada Koprivnice i naše županije s upravom Muzeja grada Koprivnice, od početaka do ove 2009. godine uložili su veliki trud da se održe i ovi 15. po redu “Podravski motivi”. Kod otvaranja ove priredbe već po običaju gradonačelnik grada Koprivnice predaje ključ grada Koprivnice najstarijem umjetniku da kao novi gradonačelnik upravlja i vodi brigu o Podravskim Motivima tri dana koliko i traju. Naravno, lijepa simbolika, hvale vrijedna a koja ima i posebnu težinu. Da bi se ipak nešto više znalo o naivnoj umjetnosti, primivši ključ grada Koprivnice rekao sam i ja u svome pozdravnom govoru ovo: “Poštovanim damama i gospodi iz državne, županijske i gradske vlasti. Gostima i građanima, organizatorima i sudionicima ovih po redu 15. “Podravskih Motiva”, svima lijep pozdrav. Imam veliku čast da eto po 13 puta primam ključ grada Koprivnice, a po osmi puta od gradonačelnika gospodina Zvonka Mršića, kojemu se najljepše zahvaljujem na povjerenju. Ovom prilikom želio bih nešto reći, kome mi to dugujemo da imamo Naivnu Umjetnost i ove danas Podravske Motive? Naivna Umjetnost u ovim našim krajevima djeluje od tridesetih godina dvadesetog stoljeća pod imenom “Z E M LJ A” , u kojoj grupi bilo je nekoliko slikara među kojima mladi seljak Ivan Generalić iz Hlebina (jedini bez likovne akademije) koju je vodio akademski slikar prof. Krsto Hegedušić. Ovoj grupi slikara pridružili su se još dva seljaka Franjo Mraz iz Hlebina i Mirko Virius iz Đelekovca. Poslije drugog svjetskog rata pojavili su se mladi seljaci slikari: Dragan Gaži i Franjo Filipović u Hlebinama, Mijo Kovačić iz Gornje Šume i moja malenkost iz Gole, a nismo pripadali u ono vrijeme nikakvoj grupi dok bi nam se zajedničke izložbe uvijek zvale “Izložba Seljaka slikara”. Ne za dugo broj mladih slikara se povećao toliko da su u Hlebinama počeli slikati Josip Generalić i kipari Mato Generalić i Martin Hegedušić, a u Goli su se pojavili slikari, moj brat Stjepan i Martin Mehkek. Svi mi mladi slikari imali smo veliku podršku u prof. Krsti Hegedušiću koji bi nam uvijek govorio “Dečki, to je dobro”, a drugu veliku pomoć imali smo od doktora Leandera Brozovića, Osnivača gradskog Muzeja u Koprivnici, koji je sve mlade slikare okupljao, tako da je muzej bio naše svratište. Dr. Brozović s a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 165 ej uz M prof. Aleksandrom Vrančićem 1954. godine organizirao je prvu poslijeratnu izložbu seljaka slikara u Koprivnici. Već slijedeće godine 1955. dr. Brozović priredio je moju prvu samostalnu izložbu u Muzeju grada Koprivnice, a na kojoj su bili prisutni svi moji kolege slikari i Ivan Generalić, koji je tada bio najstariji među nama. Na tome otvorenju dr. Brozović rekao je: “Ovi dečki sa sela drže u svojim rukama kosu, i motiku i maršalski kist”. Ne zadugo mi seljaci slikari dobili smo svoju galeriju u prostorijama Seljačke Stranke u Zagrebu, zaslugom njezinog predsjednika Franje Gažija, hlebinca, koja se ispočetka zvala “Galerija Seljaka Slikara”, s kustosom koji je od tada vodio brigu o našim izložbama kod nas i u Svijetu. Ohrabreni riječima prof. Krste Hegedušića i vizijom dr. Leandera.Brozovića, upotrijebili smo tada svoj Bogom dani dar za slikanje i krenuli na juriš, tako da smo postali “gromovnici”, koji smo u ono vrijeme grmjeli Europom, Azijom, Amerikom, Afrikom i Australijom. Otvarali su nam vrata mnogi Muzeji i Galerije širom svijeta među kojima su bili: Ermitaž u Lenjingradu u SSSR-u, Mercury Gallery u Londonu u Engleskoj, A. S. Puškina u Moskvi, Musseo di Pallazzo Braschi u Rimu u Italiji, Galleria Mona Lissa u Francuskoj, Musseum Kairo u Egiptu u Africi, Grann Palle Paris u Francuskoj, National Museum u Pekingu u Kini, Setagaya Art Museum Tokio u Japanu, Museum Arts Sidney u Australiji, Museum of Fine Arts u St.Petersburgu na Floridi u SAD i na stotine drugih širom svijeta. A u Vatikanskom muzeju moderne umjetnosti baš kao i sve zemlje svijeta tako i Hrvatska ima svoju sobu pod rednim brojem 55 a u kojoj su i naša djela, slike Naivne Umjetnosti trajno izložena. Kada smo izlagali u drugim zemljama uvijek bi nas primale velike i slavne osobe među kojima su bili - papa Pavao V., predsjednik talijanske države Giusepe Saragat, gradonačelnik grada Pariza Jacques Sirak, potom engleska princeza Margareta za posjeta Zagrebu, primio nas je i drug Tito za svog boravka u Koprivnici 1971. godine, veleposlanici Budimir Lončar u Washingtonu i Zdenko Svete u Rimu i mnogi drugi. Zapisani smo u mnoge svjetske Enciklopedije i Leksikone među kojima je i “GRANDE ENCICLOPEDIA” tiskana u Novinari u Italiji teška 7 kilograma a u kojoj su objavljena sva dostignuća cijelog svijeta od tehnologije, znanosti i umjetnosti, među kojima je i Hrvatska naivna umjetnost. Snimali su se o nama filmovi i filmovi o našoj naivnoj umjetnosti, naše slike često su bile u domaćim i svjetskim časopisima uz članke koje su novinari o nama pisali, a često su bile u kalendarima i na bombonjerama. Moja slika “Četiri Jahača Apokalipse” ušla je u Bibliju koja je tiskana u Londonu u Engleskoj pod naslovom “The BIBLE in 20 th CENTURY ART” u kojoj su samo najveći slikari svijeta kao: Picasso, Chagall, Dali, Kokoschka i još njih nekoliko, što nije čast samo za mene već i za naše naivno slikarstvo. U posjet su nam dolazili veliki i slavni ljudi pa i k meni u Golu među kojima bili su - američki glumac Jul Briner, talijanski glumac Giancarlo Giannini, književnici: Joža Horvat, Branko Ćopić, Gustav Krklec, podpredsjednik N.R.H. Franjo Gaži, princeza Gabrijela Habsburg sa sinom Patricom, direktor Podravke ing. Pavle Gaži, vicekancelar njemačke, zamjenik kancelara Willy Brandta, a ad gr pr Ko ice n iv 166 Podravski zbornik 2009. ej uz M Hans-Jürgen Wischnewski, trener DINAMA Ćiro Blažević s momčadi, skijaš Bojan Križaj... Likovni kritičari svjetskog glasa: Otto Bihajli-Merin i prof. dr. Grgo Gamulin, general JNA kirurg i dr. Izidor Papo, i stotine drugih prije Domovinskog rata. Za vrijeme Domovinskog rata i poslije njega posjetili su me: premijer dr. Ivo Sanader, predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić, prof. Zdravko Tomac, kardinal Franjo Kuharić, biskupi: Đuro Kokša, Marko Culej i Franjo Mrzljak, miss hrvatske Branka Bebić, gradonačelnik Grada Koprivnice Zvonimir Mršić, predsjednik SDP-a Zoran Milanović i mnogi drugi. Svima njima veliko hvala. Danas u našem kraju imamo veliki broj naivnih likovnih umjetnika u selu pa i u gradu koji su pošli našim utrtim stazama i koji imaju svoje likovne udruge u Hlebinama, Molvama, Goli i u Podravki u Koprivnici. Eto ja toliko o našoj naivnoj umjetnosti i njezinim temeljima na kojima počivaju i ovi danas “Podravski motivi”. A naivna umjetnost, kao i sve druge, ne pripada niti jednoj ili nikakvim političkim strankama već pripada Hrvatskom narodu i čitavom svijetu. Hvala i sretno svima. gr U potpisu gradonačelnik “Podravskih motiva” Ivan Večenaj U Koprivnici 3. srpnja 2009. a ad A sada nešto o “Podravskim motivima”, od početaka do danas. Pod ovim naslovom ili imenom “Podravski motivi” od početka 1995. godine uz slike i kipove naivnih slikara nastupaju i druga zanimanja i tako su obogatili sadržajem izložbeni prostor na Zrinskom Trgu u Koprivnici, među kojima su se našli: kovači, krojači, bravari, postolari, tkalci, stolari, mlinari, tesari, kolovratari, i mnogi drugi zanati koje je vrijeme nemilo pregazilo. Sa svojim starim alatom pokazivali su kako se i čime se nekada izrađivalo, tako da se onih tri dana trajanja moglo vidjeti i slušati: kako slikari slikaju, kipari izrađuju figure, čulo se udarca malog i velikog kovačkog čekića po užarenom željezu, vršalicu stroj za vršenje žita, tkalački stan kako tka, staru šivaču mašinu SINGERICU kako štepa ili šiva, i mnogo drugoga od ručnih radova šlinganja, štikanja našivenih ručnika, stoljnjaka i drugih natkanih predmeta ili odjeće, crvenom, plavom ili smeđom merkom ili koncem. Svoje mjesto na “Podravskim Motivima” našli su i proizvođači vina, rakije, gverca i nekih ljekovitih pića, a bilo je vrsnih domaćica u kuhanju i pečenju domaćih kolača npr. od davnine poznata orehnjača, makovnjača, mazanica, mađarica itd., a o štruklima da se i ne govori jer su ih ispekle nekoliko stotina metara duge. Od mesnih proizvoda bila je salama, jeger, dužine više od tisuću metara, koja se besplatno dijelila kao Podravkin poklon. Sve ovo na Zrinskom Trgu u Koprivnici bilo je uveličano i popraćeno bogatim sadržajem iz kulture. Nastupali su mnoga KUD-a iz okolice i susjedne Mađarske, koja su u svojim narodnim nošnjama izvodili stare narodne plesove, pjesme i običaje, od vršenja, čehanja pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 167 ej uz M perja, pa kako se prela konoplja pa do božićnih, svatovskih i drugih prigodnih narodnih običaja. Za tu prigodu dolazio je iz Zagreba posebni vlak s turistima, a svojim prisustvom uveličali su ovaj događaj i neki ministri i gradonačelnici, među kojima je bila Pave Župan Rusković, predsjednik HSS-a u ulozi predsjednika Hrvatskog Sabora Zlatko Tomčić, gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić i mnogi drugi. Ovu veliku i značajnu priredbu za Grad Koprivnicu, vodili su sjajni i izvrsni najavljivači i voditelji koji su nadopunili mnogi pjevači, zabavljači i glumci među kojima je bio i Miška Novosel Miško. Pjevalo se i zabavljalo više puta uz limenu glazbu i tamburaše. “Eto, Koprivnica ipak denes ima kaj drugi nemajo, tam i, ftiči drugač popevajo.” Hvala županijskim i gradskim vlastima, turističkim djelatnicima, sponzorima; dobrim ljudima, a posebno hvala upravi Muzeja grada Koprivnice koji nastavlja započeto djelo pokojnog dr. Leandera Brozovića i vodi brigu i drži na okupu ovu veliku i brojnu plejadu naivnih umjetnika. a ad gr pr Ko ice n iv 168 Podravski zbornik 2009. Vesna KUSIN KOKOŠ ILI JAJE? ej uz M Samo pedesetak metara od Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti na povijesnom se Markovu trgu, kao “skulpturalni urbani znak” kočoperi kičasto “uskrsno jaje” degradirajući tako hrvatsku naivu i cjelokupnu kulturu. Bijedna je slika metropole koja se odašilje s tim nemuštim jajetom s Markova trga. a ad gr Kožarićevo “Prizemljeno Sunce” u zagrebačkoj Bogovićevoj ulici osvanulo je minulog tjedna ovijeno u crno! Podsjetilo je to na šokantni “Crveni Peristil” iz 1968. te na 30 godina kasniji “Crni Peristil” kao svojevrstan spomen na prethodni “Crveni”. Jer je “buntovna” poruka jednog i drugog bila upozorenje na stanje društvene svijesti. “Crno prizemljeno Sunce” gotovo da je nastanak istoga “bunta”, što potvrđuju o riječi autora ove umjetničke intervencije u urbanom prostoru Zagreba: “nema boljitka za nas umjetnike, za kulturu, javne akcije, nema besplatnog studiranja”. Crnom “prizemljenom suncu” (koje je već jednom bilo crno, kada je zapaljeno na prvotnoj lokaciji na Trgu maršala Tita), prethodilo je i povezivanje spomenika Silvija Strahimira Kranjčevića crvenim nitima za Filozofski fakultet u Zagrebu, koji je punih pet tjedana bio pod studentskom blokadom. Riječ je, naime, o istom autoru Igoru Grubiću čije umjetničke intervencije uvijek nose tu buntovničku misaonu poruku. No, ni njegove “Crvene niti” ni “Crno sunce” “nisu izazvali takav šok davnašnji “Crveni” pa potom “Crni Peristil”! Jesu li ljudi oguglali na poruke i na bunt? Prihvaćaju li već pasivno “stanje stvari”? Svijesti i nesvijesti”? Bi li Grubić veći šok izazvao da je u crno ovio “uskrsno jaje” na Markovu trgu? Sofisticiranije mu je bilo Kožarićevo “Sunce” koje već bilježi povijesno taloženje poruka. Ali efekt poruke ipak bi bio jači na Markovu trgu, gdje se taj neprimjereni uradak anonimnih amatera, što sebe promiču kao umjetnike, kočeperi pred reprezentativnim južnim ulazom netom obnovljene gotičke crkve (čiju unutrašnjost rese djela Ivana Meštrovića i Joze Kljakovića), a između zgrada Vlade i Sabora. Uskrs je odavno prošao i prigodničarsko jaje, koje navodno simbolizira hrvatsku naivnu umjetnost što je svojedobno bila najbolji umjetnički izvozni proizvod, bilo je skinuto kao i ostala “posijana” po metropoli, Hrvatskoj, a i šire (kao svojevrsni “turistički promidžbeni proizvod”), ali je nakon desetak dana ponovo “uskrsnulo” na najstarijem zagrebačkom trgu kao “javna skulptura”, kao “znak” u urbanom tkivu Zagreba!. Kakav znak? Sramotni! pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 169 ej uz M A nitko na to nije javno reagirao. Samo pedeset metara od Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti, čiji ravnatelj drži visoku razinu pristupnog odabira u krug tog osebujnog hrvatskog umjetničkog stvaralaštva (što čini i ravnopravni dio hrvatske suvremene umjetnosti), bez ikakvih konzultacija sa stručnjacima, posebice za hrvatsku naivu, netko je odlučio instalirati to nemušto jaje u improvizirani cvjetnjak na granitnom popločenju trga s kojeg su prognani automobili. U zaštićenoj povijesnoj jezgri drevnoga Gradeca netko se usudio promovirati ordinarni kič! Koji degradira ne samo hrvatsku naivu, nego i hrvatsku kulturu uopće. Je li gradski zavod za zaštitu spomenika kulture za to izdao dozvolu? Tko je to odlučio takvom javnom plastikom “oplemeniti” osjetljivi povijesni urbani prostor Zagreba? Prije tog jajeta trebala je biti neka kokoš? Ili tek hoda za njim? Misleći jel' prije ona ili jaje? Ne shvaćajući, naravno, da u Zagrebu, a i cijeloj Hrvatskoj ima toliko Umjetnika, s djelima kojih bi se stvarno mogla ponosno okititi metropola, kao tolike druge europske i svjetske. Bijedna je slika metropole koja se odašilje s tim ubogim jajetom s Markova trga. Da, Grubiću, trebalo bi i to jaje zaviti u crno i još drastičnije upozoriti na opće stanje društvene svijesti! a ad gr pr Ko ice n iv * Tekst je objavljen u Vjesniku od 25. svibnja 2009. na str. 21. u autorskoj kolumni “Kult kulture” u rubrici “Komentari”. 170 Podravski zbornik 2009. UDRUŽENJE UMJETNIKA “ZEMLJA” PROGRAM Ideološka baza uz M I Cilj (svrha) Zemlje: Nezavisnost našeg likovnog izraza. Sredstvo da se to postigne: ej 1. Borba protiv kurseva iz inostranstva, impresionizma, neoklasicizma itd. 2. Dizanje likovnog nivoa tj. borba protiv diletantizma. 3. Borba protiv lar-pur-lara. (Umjetnost mora odražavati milje i odgovarati suvremenim vitalnim potrebama.) gr II Radna baza a ad 1. Popularizacija umjetnosti (izložbe, kružoci, predavanja, štampa). 2. Intenzivni kontakt s inozemstvom (izložbe komparativne ovdje i vani, revija). 3. Rad s intelektualnim grupama koje su paralelno ideološki orijentirane. Ko pr * Program Udruženja umjetnika “Zemlja” usvojen je 22. svibnja 1929. godine. Zamisao o osnivanju grupe istomišljenika s jasnim umjetničkim programom začeta je u razdoblju između 1926. i 1928. godine na relaciji Pariz – Zagreb. Prva sjednica privremenoga osnivačkoga odbora, na kojoj je i usvojen naziv “Udruženje umjetnika Zemlja” održana je početkom 1929. godine po povratku u domovinu Krste Hegedušića, idejnoga začetnika grupe. Konstituirajućoj skupštini su prisustvovali umjetnici: slikari - K. Hegedušić, O. Mujadžić, O. Postružnik, K. Ružićka i I. Tabaković, kipari - A. Augustinčić i F. Kršinić te D. Ibler kao jedini arhitekt udruženja, koji je bio izabran i za predsjednika koju dužnost je obnašao tjekom čitavog djelovanja grupe. Vidi: Ulrich Conrads, Programi i manifesti arhitekture XX. stoljeća, ur. Krešimir Rogina, Nakladništvo Udruženja hrvatskih arhitekata, izvori / xxvii, Zagreb, 1997. (zahvaljujem Tomislavu Premerlu, članu uredničkog odbora Biblioteke Psefizma – Udruženja hrvatskih arhitekata, na savjetima i preporuci u iznenadnom telefonskom razgovoru u subotu 31. listopada u 20h 35min., vezanim uz citiranje dijelova knjige “Programi i manifesti...” vezanim uz “Zemlju”, ur.izjava); Kritička retrospektiva “Zemlja”, dokumentacija: Ivanka Reberski, katalog izložbe, str. 189 – 195, Zagreb, 8. V. – 8. VI. 1971.; Zrinka Paladino, Arhitekt Lavoslav Horvat i “Udruženje umjetnika Zemlja”, Prostor: časopis za arhitekturu i urbanizam, Arhitektonski fakultet, str. 167-169, vol. 14., no.2 (32), Zagreb, 2006. ice n iv ** Naslovi – Program Udruženja umjetnika “Zemlja”, katalog prve izložbe 1929. godine Udruženje umjetnika “Zemlja”, kritički prikaz prve izložbe “Zemlje” Slavka Batušića, objavljuju se uz 80. obljetnicu Udruženja 1929.-2009., priredili Draženka Jalšić Ernečić i Dražen Ernečić. Podravski zbornik 2009. 171 ej uz M a ad gr pr Ko * Katalog I. izložbe udruženja “Zemlja”, Arhiv za likovne umjetnosti HAZU, Zagreb. Zahvaljujem Dariji Alujević na susretljivosti i informacijama vezanim uz “Zemlju” (urednik.). ice n iv ** Još je na konstituirajućoj skupštini udruženja “Zemlja”, održanoj u atelijeru Drage Iblera na Akademiji likovnih umjetnosti, u veljači 1929. godine usvojen Pravilnik i Odluka o održavanju Prve izložbe. Tijekom šestogodišnjeg djelovanja organizirano je šest samostalnih izložbi u Zagrebu, Parizu, Beogradu i gostovanje u Sofiji. Članovi udruženja su istodobno, pojedinačno ili skupno sudjelovali i na brojnim izložbama u zemlji i svijetu – Barceloni 1929., Londonu i Ljubljani 1930. godine. I. izložba udruženja “Zemlja” održana je u studenome 1929. godine u zagrebačkome Salonu Ulrich. Odlukom Udruženja izlagali su samo članovi – sedam slikara, dva kipara i arhitekt Drago Ibler – autor Manifesta Udruženja otisnutoga na naslovnici kataloga. Manifest je u cijelosti odražavao ljevičarsku ideologiji koja je prožimala Udruženje. Vidi: Ulrich Conrads, Programi i manifesti arhitekture XX. stoljeća, ur. Krešimir Rogina, Nakladništvo Udruženja hrvatskih arhitekata, izvori / xxvii, Zagreb, 1997.; Kritička retrospektiva “Zemlja”, dokumentacija: Ivanka Reberski, katalog izložbe, str. 189 – 195, Zagreb, 8. V. – 8. VI. 1971.; Zrinka Paladino, Arhitekt Lavoslav Horvat i “Udruženje umjetnika Zemlja”, Prostor: časopis za arhitekturu i urbanizam, Arhitektonski fakultet, str. 167-169, vol. 14., no.2 (32), Zagreb, 2006. 172 Podravski zbornik 2009. udruženje umjeTnika ZEMLJA Katalog I. izložbe 1929. ej uz M a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 173 ej uz M a ad gr pr Ko ice n iv 174 Podravski zbornik 2009. ej uz M a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 175 ej uz M a ad gr pr Ko ice n iv 176 Podravski zbornik 2009. ej uz M a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 177 ej uz M a ad gr pr Ko ice n iv 178 Podravski zbornik 2009. ej uz M a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 179 ej uz M a ad gr pr Ko ice n iv 180 Podravski zbornik 2009. ej uz M a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 181 ej uz M a ad gr pr Ko ice n iv 182 Podravski zbornik 2009. ej uz M a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 183 ej uz M a ad gr pr Ko ice n iv 184 Podravski zbornik 2009. Slavko BATUŠIĆ IZLOŽBA UDRUŽENJA UMJETNIKA ZEMLJA ej uz M Najprije alfabetskim redom, po katalogu. Augustinčić Antun svakako je jedan od najsolidarnijih a ujedno i najmarljivijih talenata među našim mlađim skulptorima. Živjeti danas u atmosferi natopljenoj imenom Meštrović, a ne biti pod njegovim većim ili manjim epskim zamahom, reminiscencijama na klasiku (“Otmica”), dok su mu sadrene figure (“Na odmoru”) prožete lirskom harmonijom. Unatoč nekih karakterističnih pojava, koje bi mogle postati manira - hipertrofično, kao naduveno, zaobljivanje pojedinih forma - on radi čisto skulptorski, figure su mu logički zatvoreni komadi prostora, ma da više rađeni izvana prema unutra, negoli obrnuto. U njima se dovoljno ne osjećaju čvrste okosnice, i to bi zapravo bila najvažnija zamjerka Augustinčićevim skulpturama. Grdan Vinko izložio je tri pejzaža. Užica, potpuno stilizirano - konstruktivna, s reminiscencijama na Utrilla pa čak i na Douaniera Rousseaua, to jest: konstruktivizam koji fiksira viđeno na maksimum jednostavnosti i primitivnosti i u formi i u boji. On postavlja svoje kućice, s mnogo slikarske logike, kao drvene kocke pravilnih i jednostavnih kontura, nalazi žive kolorističke efekte, ali tima pejzažima nedostaje nešto osnovno: atmosfera, živi treperavi prozirni zrak. Radi toga ima čovjek dojam da gleda nešto umjetno, a ne umjetnički oduhovljeno. Šteta, jer Grdan je odličan i perfektan crtač, ima pozitivnom znanja, ali čini se da forsira nešto što iz njega nije spontano izraslo. Hegedušić Krsto, jedna od najizrazitijih pojava u ovoj izložbi, polazi s ispravne baze: on nastoji da umjetnički faksira naše selo gledano očima sadašnjice, da na platno donese našeg seljaka analitički i dokumentirano, onakvoga kakav zapravo i realno gaca po ljepljivom podravskom blatu, opija se na proštenjima i u klijetima i dolazi u konflikte sa žandarima. Hegedušić hoće da opravda, što je član grupe, koja je na svoju firmu napisala riječ “Zemlja”. Tragajući za formulom, u kojoj bi našao jednu staru i vječnu mogućnost za nove varijante, on je našao svoj uzor u Breughelu, slavnom i divnom “Baurnbreughelu”. Hegedušićevo veliko ulje “Rekvizicija” transpozicija je Bauernbreughelu”. Hegedušićevo veliko ulje “Rekvizicija” transpozicija je Breughela u sadašnjicu i u naš milieu. To je doslovno isti slikarski princip bečkog “Pokolja betlehemske djece”, u kojemu je narativno zbivanje dekoncetrirano u mnogo detaljnih grupa, gdje se groza miješa s komikom u neku čudnu grotesknu mješavinu vjerojatnoga i nevjerojatnoga, a ad gr pr Ko ice n iv * Tekst je objavljen u Hrvatskoj reviji, II, br. 12, str. 720-725, 1929. Podravski zbornik 2009. 185 ej uz M gdje soldati otimaju marvu i batinjaju seljake; golo crno drveće, blistavi snijeg na krovovima, a nad visokim horizontom zeleni se mutno maslinasto nebo u čisto breughelovskom tonu. - “Proštenje u Hlebinama” komponirano je više dekorativno, plošno, stilizirano. Ono ima ritma i u kolorističkoj skali i u kompoziciji, ali treća dimenzija - iluzija plastike - zanemarena je, tako da stvar ima karakter skice za kakav dekorativni panneau. Crtežima Hegedušićevim, što kadšto podsjećaju na grubu tehniku starih drvoreza, treba priznati dokumentarnu vrijednost. Njegov je crayon oštar, analitičan, prosektorski. Hegedušićevi bokci, cigani, mlinari, kačaci, Grge i Martini imaju doduše karakter slikarske reportaže, ali dobre i smione, ne lažno sentimentalne reportaže. Tražeći svoj stil i izraz Hegedušić zapada tu i tamo u maniru, ali ima sve preduvjete, da može da kaže nešto ozbiljno i značajno. Ibler Drago živi u svojim arhitektonskim projektima potpuno sa zahtjevima sadašnjice. On je jedan od rijetkih naših arhitekata, koji konsekventno i po dubokom uvjerenju hoće da probije put onome, što kod nas još znači nova forma, a u zemljama Le Corbusiera, Poelziga, Gropiusa i Behrensa fakat i princip. Njegove arhitekture djeluju impozantno u svojoj kubičkoj masivnoj jednostavnosti, sa koje je apstrahiran svaki ornament, a sam materijal ima da djeluje u prostoru. Jake akcentirane vertikale raščlanjuju plohe fasada dajući mjesta velikim prouorima, to jest svijetlu i zraku. Uz to su i rasporedi prostorija vanredno logični, tako da Iblerovi projekti spajaju u sebi estetiku s higijenom, to jest s praktičkim zahtjevima. Ibler nije revolucionaran, ali je moderan, i to ne pomodno već socijalno moderan. Danas, gdje se ne samo po Zagrebu već kadšto i drugdje - još uvijek grade kuće oblijepljene lažnim štukom i besmislenim suvišnim gipsanim ornamentima, nastojanja arhitekta Iblera znače u našoj sredini važnu i ozbiljnu pojavu. Junek Leo, nastrojen osnovnim analitičko - pesimističnim tonom, ima dva platna, koja i suviše naglašavaju neke cerebralne elemente.U jednoj i drugoj slici dominira kao pozadina kulisa od crvene opeke. Boje su mu umorne, nekud zamuljene, konture rasplinute. Autoportre se pričinja kao maska od ilovače, a “Žena pod zidom” masa naduvenog tijesta. Tako danas još slikaju samo predratni njemački ekspresionisti, koji izobličuju forme bez unutrašnje umjetničke potrebe. Junek bi svoje sklonosti za psihopatološke i tugaljive štimunge mogao da potraži i da nađe drugim sredstvima. Kršinić Frane izložio je samo jednu skulpturu. To njegovo “Djevojče” ima divnu i plemenitu liniju, taj njegov kamen modeliran je vanrednom suptilnošću i finoćom. Otmjena silhueta donjeg dijela akta ima mnogo gracije, i šteta je da gornji dio - glava s bujnom kosom - nije sasvim dovršen. Mujadžić Omer nije ovog puta dao ono, što smo vidjeli na posljednjoj izložbi Proljetnog Salona, gdje su veliki portreti njegovih sestara i neke ženske figure a ad gr pr Ko ice n iv 186 Podravski zbornik 2009. ej uz M dočaravale rafiniranu otmjenost kakve španjolske kraljevske galerije. Pa ipak je on najjača i najizraženija ličnost čitave ove izložbe, i u svojih pet ulja dao je pogled u najnoviju fazu svog stvaranja. Njegova paleta izgubila je onu zagasitu i polutamnu mekoću baršuna, i stala se odjednom cakliti sivim sedefom, koji se prelijeva u rumenilo i modrinu. “Rvači” i “Boksači” komponirani su efektno, ali i na efekt. Ono kovitlanje golog mesa ima groteskne snage, ali nije izrazita karikatura današnjeg “sportskog” vremena, što bi možda htjelo da bude. Mnoštvo detalja oduzima tim slikama ekvilibar: s jedne strane hladna brutalna anatomija golih glomaznih forama, a s druge strane sasvim drugačije komponirana masa gledalaca, iz koje zure lica s kojima su nas već upoznali i Daumier i Toulouse - Lautrec. Najbolje je Omerovo platno”Pralje” dvije harmonične, ritmičke ženske figure, svježe i klasične u svojoj jednostavnoj ljepoti. “Dalmatinci” se lome u preoštrim i nemirnim kontrastima svijetla i sjene, koje još pojačava ono stilizirano more. Uza sve to vjerujem, da će Omer idućom zgodom izložiti djela kvaliteta njegove tiepolski bogate žene s košaricom voća. Postružnik Oton znači jedno u svojim uljima, a nešto drugo u crtežima. ”Klek” je cio intoniran u maslinasto - zelenom, a “Na sajmu” u sepija - smeđom koloritu. Prva mu je stvar i suviše hladna, dok druga svojom jednostavnošću ostavlja jak dojam. I on traži, kao i Hegedušić, formulu , kako da likovno izrazi zemlju, naše ljude. Na slici “Sajma” ih je našao, ali ne kao slivenu kompoziciju s unutrašnjom povezanošću, već kao seriju studija tipova, koji su se našli unutar jednog okvira. To traženje tipova sadržaj je svih njegovih crteža. Njegovi trgovci, kavanske figure i stoloravnatelji idu, kao i kod Hegedušića, u genre reportaže. Postružnikova je linija neobično sigurna i pregnantna tamo, gdje hoće da fiksira materijal i objekt. Ali tamo, gdje hoće da bude tendenciozan i pod silu satiričan, tamo prestaje da bude čist umjetnik i postaje žurnalist humorističkih listova. To je uostalom bio i Daumier, ali kako! - Ako Posrtužnik hoće da postane samo likovni dokumentator naše sredine i naših dana, onda neka mirne duše i bez sustezanja pođe u školu Georga Grosza. Ružička Kamilo dao je svojim malim uljenim slikama “žetva” i “Pri kleti” mnogo svežih tonova. Te dvije slike, - pandani po načinu kompozicije i po koloritu, - djeluju kao dobre skice za dvije velike kompozicije. – Crteži Ružičke i suviše podsječaju na novu francusku ilustrativnu grafiku, počevši od Picassove neoklasicističke stilizacije, pa sve do ironičnog fantaziranja Touchagauesovog. Tabaković Ivan najnemirnija je pojava cijele izložbe. U njemu još nisu našli uravnoteženi odnos pojmovi čisto likovnog i literarnog, i zato se u njegovim temperama i crtežima često nameću neke tendenciozne i suvišne ilustrativne natruhe. Njegov temperament naginje na grotesku. “Križevački statuti”, velika tempera vrlo živog kolorita, hoće da bude karikatura, satira, ali joj nedostaje one ljepote, koja može da bude u svakoj rugobi, ikoja može da produhovi najbrutalnije i naj- a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 187 ej uz M verističkije doživljaje (Vidi: Goja!). U traženju, da bude što groteskniji a ujedno i što ekscentričniji. Tabaković polazi čak i tragovima Chagala (“Genius”). Uza sve to zna da nađe raspoloženja, kao što na primjer na svom crtežu “Nedjelja”, gdje njegova olovka otkriva profinjene poetične grafičke nijanse i pruža vanredno suptilni doživljaj. Ovo, što je Tabaković dao dosada, a naročito na ovoj izložbi, ima i suviše karakter nekog pomalo površnog prkosa i zaklanjanja za formulu “epater les bourgeois”. Ali jedan umjetnik s talentom ne treba tek da ostari pa da onda uvidi šta i kako se stvara iz dubina! Još nekoliko sasvim općenitih napomena. Nema zbilja radosnije činjenice, negoli kad se u ovoj našoj sredini organizira nekoliko mladih umjetnika, koji između sebe osjećaju neki izvjesni afinitet, da propagiraju i brane svoje materijalne interese, to jest egzistencije. U našim prilikama trebalo bi umjetnost se samo platonski organizirati, već upravo poslovno kartelirati. Ali čini se da kartele znaju osnivati samo maloprodavači, sitničari i veleindustrijalci šećera i ugljena. Intelektualci, a naročito stvaraoci - literati, muzičari i likovni umjetnici - već su legendarne žrtve svoje često samo lične netolerancije, i zato su osuđeni da kukaju o tome kako su izrabljivani. Ja dakle apsolutno pozdravljam organizaciju “Zemlje” kao - recimo - posve strukovnu organizaciju za obranu zajedničkih interesa. Ali ima još jedna stvar. Ta organizacija dala je svom prvom nastupu u javnosti dosta veliki publicitet, vulgarno rečeno: reklamu. I to je logično i potrebno. Jer kad nas i onako neke važne pojave prolaze gotovo nezapaženo. Desilo se međutim, da je ovaj publicitet grupe ”Zemlja” prije otvorenja izložbe zadobio konture neke ideologije. Čitali smo opsežne članke na primjer u “Novostima”od 13. i 27. listopada, u “Jutarnjem listu” od 5. i 6. listopada i u “Večeri” od 5. listopada 1929. gdje se - zacijelo s najboljim namjerama - pisalo o tome, kako se obnavlja zagrebačka umjetnost, kako treba stvoriti vlastitu likovnu umjetnost, kako bi Bergson bio zadovoljan kad bi mogao prisustvovati otvorenju izložbe “Zemlje” kod Ede Ullricha, - ukratko tako, kao da dosada u Zagrebu još nikad nije bilo umjetničkih izložaba, i kao da u Zagrebu ne žive i ne rade recimo Becić, Babić, Miše i Kljaković. Organizacija je dakle htjela, da stvori i ideologiju, a publicirala ju je u interviewima, predobjavama, pa i na prvoj strani svog kataloga. Maksima te ideologije sadržana je, između ostaloga, i u rečenici: principijelno odvajanje od Zapada. - Ovom principu, ako bude proveden konsekventno i do krajnosti, odajem poštovanje. Ali zasada sam nažalost u cijeloj izložbi “Zemlje” naišao i na suviše tragova, koji vode na taj zapad, kojega su se zemljaši odrekli perom, ali još nisu kistom. Da još jednom citiram - ne možda Breughela - nego niz imena modernih francuskih i njemačkih slikara, bilo bi ponavljanje one analize iz alfabetskog reda imena po katalogu. Simpatičnoj grupi zemljaša nije bilo potrebno da gradi nove ideologije i este- a ad gr pr Ko ice n iv 188 Podravski zbornik 2009. tike od starih i zagraničnih opeka. Zato, vjerujući u elane njihovih mladosti, čekam na pravi miris zemlje, čekam da sadržaj doista započne diktirati formom slike, i da zastava njihova zavijori doista na novim putovima. Imam stvarnih razloga, da u to mogu da vjerujem. ej uz M a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 189 ej uz M gr Raymond Warnier, Rio De Yanero, 1946. a ad pr Ko 190 ice n iv Vera Warnier, rođ. Kanitz, oko 1930. Podravski zbornik 2009. Vladimir CRNKOVIĆ Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Zagreb Ili slike zagrebačke umjetničke scene dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća ej uz M Fragmenti za portret Raymonda Warniera O tri pisma i dvije dopisnice što ih je Krsto Hegedušić uputio Raymondu Warnieru, o Raymondu Warnieru i još ponekom i još ponečem gr a ad U travnju 2008. Hrvatski muzej naivne umjetnosti dobio je na poklon od Sergea Warniera iz Pariza tri originalna pisma i dvije dopisnice Krste Hegedušića, adresirane na Raymonda Warniera, Sergeova oca. Prvo je pismo iz 1930, slijede dopisnice iz 1930. i 1931, drugo je pismo iz 1960, a treće iz 1969. godine. U popratnom dopisu gospodin Warnier pojašnjava da je ta korespondencija dio nekada velike dokumentacije njegova oca i majke, koja je preživjela mnoge njihove selidbe po raznoraznim metropolama i kontinentima, kao što je nadživjela i njih same. Nešto je od te dokumentacije, te od očeve biblioteke, slika, crteža i skulptura danas u domu Warniera mlađeg u Parizu; no mnogo je toga, nažalost, u proteklim desetljećima netragom nestalo. U srpnju 2007. Hrvatski je muzej naivne umjetnosti dobio na poklon od Sergea Warniera relativno velik karikaturalni i groteskni crtež Joze Kljakovića pod nazivom Zemljaši i Irina Aleksander, nastao vjerojatno 1932. godine.1 Tijekom svibnja 2008. otkupili smo od njega akvarel Ivana Generalića Hlebinski kanas, iz siječnja 1931, jedno od najranijih poznatih umjetnikovih djela, što bijaše izloženo na trećoj izložbi Udruženja umjetnika Zemlja, u Zagrebu, te iste godine. Zaključno, prošlog rujna, u prigodi posljednjeg Warnierova posjeta Zagrebu, gradu pr Ko n iv ice 1 Serge Warnier donirao je ovu umjetninu Hrvatskom muzeju naivne umjetnosti u znak sjećanja na svog oca i sa željom da ona bude dostupna hrvatskoj javnosti. U ime institucije koja je sliku dobila, kao i cijele hrvatske kulture javnosti, zahvalio sam mu na poklonu u kraćem eseju što je objavljen pod naslovom Portret "Zemlje" / Bravurozan karikaturalni crtež Joze Kljakovića nakon 75 godina ponovno u domovini, Vijenac, Zagreb 8.11.2007, str. 14. – Ponovno objavljeno pod naslovom: Portret "Zemlje", Podravski zbornik 2008, Muzej grada Koprivnice, Koprivnica 2008, str. 55-57. – U ovoj se studiji ime Udruženja umjetnika Zemlja piše na tri načina; autor teksta uvijek ga piše u kurzivu, kao što je to već desetljećima uobičajeno; sve ostalo slijedi izvornike, pa je ime Zemlja pisano u kurzivu, zatim verzalom i velikim slovom, ili verzalom i velikim slovom te u navodnicima. Podravski zbornik 2009. 191 Pismo Krste Hegedušića Raymondu Warnieru, Zagreb 12.9.1930. vlasnik: HMNU ej uz M a ad gr Ko Raymond Warnier, Lisabon, 1941. * pr gdje je rođen, ovaj uljudni i plemeniti Francuz, po majci hrvatskog podrijetla, donio nam je na poklon grafičku mapu Marijana Detonija Ljudi sa Seine, iz 1934. godine, sa 30 linoreza. n iv ice Prvo pismo Krsto Hegedušić napisao je 12. rujna 1930. i otposlao u Zagreb, u Jurjevsku ulicu 33, gdje je Raymond Warnier, koji je tečno govorio i čitao hrvatski, živio tada s obitelji. Pismo je napisano rukom, crnom tintom, uz mjestimično korištenje crvene olovke, i glasi: Štov. gosp. profesore! Nadam se da ćete sada poslije 15. ov. mj. naći vremena da me pohodite na selu što bi me radovalo. Ako se odlučite na tu "expediciju" – bilo bi dobro da me kartom 192 Podravski zbornik 2009. ej uz M a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 193 ej uz M gr a ad Raymond Warnier sa sinom Sergeom, Zagreb, 1931. n iv Srdačno Vas pozdravlja i rukoljub gospođi K Heg. pr Ko upozorite o danu i vremenu Vašeg dolaska u Koprivnicu. Najpodesnije je vreme u jutro. Jutarnji osobni voz za Koprivnicu – Gyékényes polazi iz Zagreba u 6.40h, prvi kolosek – ljevo. Dolazi u Kopriv. u 9.26h. Presedate. Iz Koprivnice polazi za Kloštar u 9.47, dolazi u Vlaislav gde silazite u 10.30. Vlaislav je druga stanica od Koprivnice. Na Vlaislav bi išli u slučaju lepog vemena. – U slučaju kiše produžavate istom prugom do Novigrada Podr.[avskog] – to je 4. stanica od Koprivnice na pruzi Koprivnica – Kloštar. – Iz Novigrada do Hlebina je za kola bolji put. Svakako treba da mi javite dan dolaska, kod toga računajte da karta treba u Hlebine (via Drnje) minimalno 3 dana. Da bolje razumijete misterij Hlebina prilažem Vam topogr.[afsku] kartu.2 Nacrtana topografska karta nije naravno egzaktni vodič po terenu, sa svim ice 2 U ovoj se studiji svi Hegedušićevi tekstovi, pisma i fragmenti raznoraznih zapisa, kao i zapisi ostalih autora, donose izvorno, bez intervencije u gramatiku i leksiku. To je dio privatne korespondencije, koja ne bijaše namijenjena objavljivanju, pa odatle i nebriga o pravopisu; odatle lapsusi, nepotrebna ponavljanja, ispuštanje previdom nekih riječi itd. Stoga se valja usredotočiti na autorove misli, a ne na formu kako su one izrečene. – Ako se Hegedušić služio skraćenicama, u uglatim smo zagradama [ ], a ne u bilješkama, nadopisivali izostavljena slova, kao i riječi koje nedostaju, kako bi se čitaoci lakše snalazili u predočenoj materiji. U slučaju pak da je autor previdom ispustio poneko slovo ili ga pogrešno napisao, čime se mijenja sadržaj, to smo svagda korigirali. 194 Podravski zbornik 2009. ej uz M gr Raymond Warnier, Zagreb, 1927. a ad ucrtanim prometnicama, cestama i željezničkim prugama, preciznom naznakom kolike su udaljenosti između pojedinih mjesta, nego slobodan i duhovit prikaz te zemljovidne situacije, ilustriran s minijaturnom kravicom u donjem središnjem dijelu crteža, obrisima kućice željezničarskog skretničara i znakom za stup dalekovoda dolje lijevo, te ucrtanom rijekom Dravom i jednom malom vrbom u gornjem dijelu. Crvenom su olovkom naznačeni prijedlozi za način korištenja prometnica, željeznice i cesta (prva i druga varijanta iz citiranog pisma). Ko * pr Sretan Božić i Novo leto želi Vama, gospođi i nasledniku KrstoHeg. ice n iv Prva je dopisnica božićna i novogodišnja čestitka, pisana tamnoplavom tintom, bez datuma, vjerojatno iz sredine prosinca 1930, i upućena Warnieru u Zagreb. Tekst dopisnice glasi: P.S. Oštro se napijte po hrvatski / I to mlado leto pofalime / to dete Jezuša molime / i t.d.3 3 Citirane dvije strofe prigodne narodne pjesme iz Podravine (Hlebina), koja se pjeva na blagdan Sveta tri kralja, I to mlado leto pofalime…, Hegedušić je prvi put citirao u pismu koje je uputio Podravski zbornik 2009. 195 ej uz M gr Raymond i Vera Warnier, Lisabon, 1941. a ad Na poleđini, oko naštampane reprodukcije s borovim grančicama, jabukama, orasima i lješnjacima, Hegedušić je, očito u dobrom raspoloženju, proslijedio Warnieru nekoliko šaljivih i duhovito rimovanih narodnih stihova: pr Ko Dobro jutro japica / Na hero Vam stoji kapica. Japa se po ganku šečeju / Lonec s mašću vlečeju. Jedna je čurka premali dar / Kad bi nam dali još jeden par.4 n iv Naravno, ovim se ne zaziva samo veselje za nadolazeće praznike, nego aludira očito i na radosni događaj u obitelji Warnier, rođenje sina Sergea, koji ugledaše svjetlo dana sredinom lipnja 1930. godine. ice Miroslavu Krleži iz Pariza 14. prosinca 1926; vidjeti monografiju Hegedušić, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1974, str. 98 i 99. 4 Druge dvije citirane strofe, Hegedušić je u neznatno izmijenjenom obliku proslijedio također prvo Krleži u već spomenutom pismu, vidjeti bilj. 3, str. 99. – Posljednje dvije strofe, Jedna je čurka…, jednako je tako dio prigodne narodne pjesme koja se pjeva za blagdan Sveta tri kralja. U neznatno drugačijem obliku, ona se nalazi kao tekstualno objašnjenje uz prvi Hegedušićev crtež u njegovu znamenitom ciklusu Podravski motivi, Minerva, Zagreb 1933, str. 27. 196 Podravski zbornik 2009. ej uz M gr Raymond Warnier sa sinom Sergeom, Lisabon, 1941. a ad * Ko Druga je dopisnica napisana i otposlana iz Hlebina 23. srpnja 1931. Pisana je rukom i crnom tintom; u gornjem je desnom kutu sitna vinjeta: drvo s plodovima, a ispod, na travi, mala krava. Krava je Hegedušiću očito znak odnosno simbol sela, u ovom slučaju Hlebina. Tekst dopisnice glasi: pr Gospodine profesore, Pozdravljam Vas i gospođu iz hlebinskih ravnica Vama dobro poznatih. Skupljam snagu i kraftam se za dalnju borbu. Pozdravite gosp. surealistu ako je još u Zagrebu. Gosp. Nada bu me špotala, zgubil sam njenu parišku adresu a kazalo da ću u Pariz. Morao bi joj se javiti – samo neznam kako!? Težak problem da se riješi.5 Mnogo pozdrava Vaš Krsto Heg. n iv * ice Drugo pismo Hegedušić je napisao tri desetljeća kasnije, u Zagrebu, 27. srpnja 1960. godine, i otposlao Warnieru u Pariz. Pismo je napisano pisaćim strojem i glasi: 5 U ovim pismima Hegedušić se izražava naizmjence standardnim književnim jezikom, kao i dijalektalno, kajkavski, sjevernohrvatskom ekavicom, te brojnim germanizmima (a kasnije, nakon boravka u Parizu, i romanizmima); kraftam se – germanizam: snažim se, pripremam. – O kojem je surealistu riječ, nije znano, jer Hegedušić upoznaje i počinje prijateljevati s Markom Ristićem tek 1933. godine; gospođa Nada je sestra Vere Warnier, koja je početkom tridesetih godina često boravila u Parizu. Podravski zbornik 2009. 197 uz M ej Krsto Hegedušić i Josip Depolo, Hegedušićeva majstorska radionica, Zagreb, 1971. gr Dragi gospodine Warnier, a ad Vaše pismo, koje su mi dostavili po mom povratku iz Londona, neobično me je iznenadilo i obradovalo. Iznenadilo s razloga što je u našoj štampi pred više od tri godine izašla notica da ste umrli! A obradovalo, što eto niste mrtvi, već živ mi se javljate nakon toliko godina. Obradovalo i s razloga što mi se javlja čovjek koji je u onim teškim i davnim danima, kada sam ja bio još nepoznanica sa neizvjesnom budućnošću, vidio u mom slikarstvu vrijednost i svojim tekstovima u internacionalnoj štampi pružio mi moralnu podršku, tada toliko potrebnu. Bilo bi mi doista neobično drago, ako ikada dođete u Zagreb, da se vidimo i porazgovaramo. Nadam se da nećete propustiti priliku a da mi prethodno ne avizirate svoj dolazak.6 U prilogu Vam šaljem zatraženi katalog haške izložbe, koja je sada prenešena u Groningen, a poslije ide u Bredu i Schiedam. Podaci u bibliografiji nisu, što se Vas tiče, možda točni. Za vrijeme pretresa stana i apšenja i progona i suđenja na smrt u doba okupacije – mnogo toga je propalo, pa Vas molim da me ispričate. Prilažem još jednu našu publikaciju koju možda niste dobili u ruke, kao i katalog kolekcije moje hlebinske škole koja je reprezentirala Jugoslaviju na III Bienalu u São Paulu, gdje sam dobio jednu od nagrada. Možda će Vas taj materijal interesirati i moći [ćete] da ga koristite. pr Ko ice n iv 6 avizirati – prema francuskom: najaviti se. – Ovo pismo, kao i sva ostala ovdje citirana korespondencija, dokazuje da su Warnier i Hegedušić bili u mnogo intenzivnijoj prepisci nego što se po ovdje sačuvanim primjercima može zaključiti. 198 Podravski zbornik 2009. ej uz M Krsto Hegedušić, Irina i Božidar Aleksander, Smiljan Hegedušić sa suprugom, Mladen Hegedušić, Hlebine, 1930. gr a ad Ja bi Vas molio, dragi gospodine Warnier, da mi potvrdite primitak pošiljke, da se znam ravnati. Neznam dali je adresa koju sam naveo dobra i dovoljna. Na kraju još Vas jednom srdačno pozdravljam i želim sve dobro. Vaš Krsto Hegedušić P.S. Haški katalog i publikacija "Jugoslavija" poslati su posebno i rekomandirano, a katalog saopaulskog Bienala prileži ovom pismu. Ko * pr Treće pismo Hegedušić je napisao u Zagrebu 5. veljače 1969. i poslao Warnieru u Pariz. Pismo je također napisano pisaćim strojem i glasi: Poštovani gospodine Warnier, Primio sam Vaše ljubazno pismo od 20. januara ove godine. Na Vaše pitanje mogu Vas obavijestiti da su spomenuta gospoda Depolo i Hromić moji dobri znanci, a Depolo je jedan od poznatih naših kritičara koji sprema publikaciju o grupi "Zemlja". Izložba grupe "Zemlja" se doista priprema. Muzej savremene umjetnosti u Beogradu, koji priprema retrospektivu jugoslavenskog slikarstva četvrtog decenija, želi u okviru te izložbe dati maksimalno prostora grupi "Zemlja", kao najznačajnijoj likovnoj grupaciji kod nas između dva rata. Drug Depolo je zadužen za sabiranje materijala i [za] kritički osvrt. ice n iv Podravski zbornik 2009. 199 ej uz M a ad gr Krsto Hegedušić, Oton Postružnik i Ivan Tabaković; na kolima stoji Mladen Hegedušić; mladić s violinom i muškarac desno – nepoznati, Hlebine, berba, 1934. god. Zahvaljujem Vam na spremnosti da pomognete sa Vašim mogućnostima toj izložbi. Vi ste konačno bili jedan od prvih simpatizera "Zemlje" i prvih inostranih kritičara. Molim Vas da pozdravite i gospodina Vormsa.7 Srdačno Vas pozdravlja Vaš Krsto Hegedušić Ko * pr Iz ova tri kratka pisma i dvije dopisnice, koji obuhvaćaju velik raspon od gotovo četiri desetljeća, možemo iščitati niz znakovitih činjenica, susresti imena više ljudi, lokaliteta i projekata koji su obilježili Hegedušićev život. Izravno se u njima spominju: Raymond Warnier, njegova supruga Vera, rođena Kanitz, n iv ice 7 Josip Depolo, hrvatski likovni kritičar i povjesničar umjetnosti, novinar, esejist i bibliofil, rođen je 1919. u Zadru, a umro je u Zagrebu 2000. god.; autor je nekoliko tisuća kritika, te niza knjiga i izložaba iz sfere moderne likovne umjetnosti. – Avdo H. Romić (Romic), pariški galerist, rođen je 1912. u Goraždu nedaleko Sarajeva, a umro je u francuskoj prijestolnici 1991. godine; bijaše osnivač i vlasnik Galerie Mona Lisa, koja se specijalizirala dijelom za promociju naive. – Pierre Vorms, ugledni pariški galerist i izdavač, rođen je 1903. u Parizu, gdje je i umro 1986. God. 1926. postaje suradnik, a uskoro i direktor te suvlasnik Galerie Billiet. Bijaše jedan od glavnih promotora belgijsko-francuskog slikara Fransa Masereela, zatim Jeana Lurçata i njegovih tapiserija, a zapamćena su i njegova nastojanja oko likovnih umjetnika angažiranih u Ruskom baletu. – O velikoj bliskosti Warniera i Vormsa pričao mi je podrobnije Serge Warnier u prigodi njegova posljednjeg posjeta Hrvatskoj, u rujnu 2008. godine. 200 Podravski zbornik 2009. ej uz M gr a ad Ivan Generalić: Hlebinski kanas, 1931., tuš, akvarel, papir, 444x620 mm Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Zagreb, otkup od Sergea Warniera, Pariz pr Ko Zagrepčanka, te njihov sin Serge; zatim Verina sestra Nada, uvaženi pariški međuratni i poslijeratni galerist Pierre Vorms, likovni kritičar Josip Depolo, pariški poslijeratni galerist sarajevskog podrijetla Avdo H. Romić; nadalje se spominju selo Hlebine, gdje je Hegedušić u djetinjstvu kraće živio, a potom, sve do početka Drugoga svjetskog rata, često boravio i slikao; zaključno grupa Zemlja, Hlebinska škola, Hegedušićev nastup u São Paulu 1955, njegove putujuće samostalne izložbe po Nizozemskoj tijekom 1960, izložba Zemlje u okviru projekta Nadrealizam / Socijalna umetnost u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu 1969. itd. Prije nego dijelom komentiramo sadržaj ovih pisama i dopisnica, valja se upitati: tko je bio Raymond Warnier i kakvo bijaše njegovo značenje u životu Krste Hegedušića? Usprkos suzdržanosti, ovdje očito nije riječ o kurtoaznoj korespondenciji nego, naprotiv, o svjedocima jednoga osebujnog poznanstva, evidentnog poštovanja i obostranog uvažavanja, povremenog druženja, pa zasigurno i iskrenih prijateljskih nagnuća. Međuratni Zagreb pamti Warniera kao osnivača i dugogodišnjeg direktora Francuskog instituta u hrvatskoj metropoli, u kojoj je živio od 1922. do 1935. godine. U svojstvu poklisara francuske kulture na našim – pa i širim južnoslavenskim – prostorima, bio je u mogućnosti istinski promovirati francusko-hrvatsku suradnju i prijateljstvo, što je činio iznimno uspješno. Ra- ice n iv Podravski zbornik 2009. 201 ej uz M a ad gr Ko Ivan Tabaković: Novogodišnja čestitka Raymondu i Veri Warnier, 1958. pr dom na fakultetu, kao lektor i predavač francuskog jezika, zatim u brojnim javnim nastupima i predavanjima, ne samo na Zagrebačkom sveučilištu, te djelujući kao novinar i pišući za mnogobrojne časopise i dnevne tiskovine, i to ne samo u Francuskoj, iznimno je pridonosio promociji i hrvatske umjetnosti i kulture. Zaključno, mnogim je našim umjetnicima pripomogao da dobiju stipendiju francuske vlade za kraći ili duži studijski boravak u Parizu, pa je tako, zasigurno, ishodio i Krsti Hegedušiću stipendiju za postdiplomski odlazak u francusku metropolu. Kao važnu ličnost u Hegedušićevoj biografiji, Warniera spominju podjednako Josip Depolo, u studiji o Zemlji iz 1969. godine,8 kao i Darko Schneider, koautor umjetnikove monografije iz 1974.9 Schneider piše kako je Hegedušić 30. lipnja ice n iv 8 Josip Depolo: Zemlja 1929-1935, monografski katalog Nadrealizam / Socijalna umetnost / 19291950, Muzej savremene umetnosti, Beograd 1969, str. 37. – Ponovno objavljeno u knjizi Josip Depolo: Studije i eseji, kritike i zapisi, polemike 1954-1985, HMNU, Zagreb 2001, str. 12. 9 Darko Schneider: Kronika, monografija Hegedušić, GZH, Zagreb 1974, str. 98. 202 Podravski zbornik 2009. ej uz M gr Dopisnica Krste Hegedušića R. Warnieru, sredina prosinca 1930. vlasnik: Hrvatski muzej naivne umjetnosti a ad 1926. diplomirao i dobio svjedodžbu Kraljevske akademije za umjetnost i obrt u Zagrebu, a već u studenom, zajedno s Jurjem Plančićem, zaputio se u Pariz, nakon što su obojica dobili stipendije za postdiplomski studij. Navodi također da mu je Warnier, uoči polaska na put, dao preporuke za nekoliko pariških nakladnika.10 Hegedušić će ostati u Parizu, uz prekide, do sredine ljeta 1928. godine. Ako se podsjetimo s koliko je skrupula rađena citirana monografija, te da je sve, što bijaše napisano, Hegedušić pomno iščitavao i korigirao, onda su navedeni podaci ne samo pouzdani nego i višestruko znakoviti. pr Ko * ice n iv Manje je znano, međutim, da je druga izložba grupe Zemlja, koja je održana pod nazivom Exposition de l'Association Artistique "Zemlja" (Yougoslavie) u Parizu, u Galerie Billiet, od 20. veljače do 5. ožujka 1931, bila također realizirana zahvaljujući Warneirovoj potpori, jer se on kod svog prijatelja Pierra Vormsa, galerista i izdavača, založio za taj projekt. U Hegedušićevim dnevničkim zapisima iz 1930. čitamo "Pregovori o izložbi u Parizu preko Warniera sa Vormsom. Oni traže oficijelnost, mi odbijamo."11 Iako citirana izložba ne bijaše realizirana kako 10 Ibid., str. 97, 98. 11 Krsto Hegedušić: Iz Dnevnika, godina 1930, bez paginacije (u daljnjem tekstu: b. p.). – Godine 2001. Hrvatski muzej naivne umjetnosti dobio je na poklon od Ljerke Depolo gotovo cijelu biblioteku i veliku dokumentaciju iz ostavštine njezina supruga, Josipa Depola. Riječ je o jednoj od najbogatijih i najvrsnijih privatnih knjižnica nastalih na našim prostorima u drugoj polovici 20. stoljeća (s više od Podravski zbornik 2009. 203 ej uz M gr Dopisnica Krste Hegedušića R. Warnieru, Hlebine 23.7.1931. vlasnik: Hrvatski muzej naivne umjetnosti a ad su zemljaši zamislili, iako su oni, a ponajprije i ponajviše Krsto Hegedušić, imali niz primjedaba na način prezentacije te na koncepciju kataloga i vernisaža, ona je neprijeporno polučila uspjeh. O tomu svjedoče podjednako Krsto Hegedušić, u recenziji izložbe u zagrebačkom časopisu Književnik iz travnja 1931,12 te Josip Depolo u već spomenutom tekstu iz 1969. godine.13 Ono što je za nas u ovoj prigodi interesantno, činjenica je da postoji sačuvano u fotokopiji još jedno Hegedušićevo pismo Warnieru, napisano 22. veljače 1931. i proslijeđeno u Pariz, koje citiraju podjednako Depolo (ponešto skraćeno) i Schneider (gotovo integralno). Pismo glasi: Ko pr Cijenjeni gosp. profesore, Prve vijesti o izložbi "Zemlje" u Parizu su stigle u Zagreb, svakako su to bile vijesti senzacionalne i neugodne po nas. Šteta je velika što je izložba bila oficijelnog karaktera, i gosp. Vorms nas je trebao o tomu obavijestiti, a ne raditi na svoju ruku. Ono n iv ice 5.000 knjiga, te nekoliko tisuća raznoraznih kataloga i časopisa); radi se ponajprije o edicijama iz sfere moderne likovne umjetnosti i klasične, opće povijesti umjetnosti, s brojnim kapitalnim monografijama Abramsa, Skire, Mondadorija, Rizzolija, Taschena, Phaidona, Gallimarda te mnogobrojnih hrvatskih i ostalih nakladnika s područja bivše Jugoslavije. – U navedenoj dokumentaciji sadržana je (u fotokopijama i mikrofilmovima) i građa o grupi Zemlja i njezinim umjetnicima, čime se Depolo cijeloga života intenzivno bavio. Među inim, tu su gotovo svi zapisnici sastanaka članova tog udruženja, kao i poneki dijelovi osobnih dnevničkih zapisa Krste Hegedušića. 12 Krsto Hegedušić: O izložbi "Zemlje" u Parizu, Književnik, br. 4, Zagreb, travanj 1931, str. 179181. 13 Josip Depolo: Zemlja 1929-1935, monografski katalog Nadrealizam / Socijalna umetnost, Beograd 1969. 204 Podravski zbornik 2009. ej uz M gr Dopisnica Krste Hegedušića R. Warnieru, Hlebine 23.7.1931. vlasnik: Hrvatski muzej naivne umjetnosti a ad glavno za čim se je išlo kod te izložbe je promašeno. Htjeli smo doći do kritike ozbiljnih kritičara i čuti njihovo mišljenje, da nešto naučimo. Naravno sad će ta kritika izostati, jer oni koji će pisati, pisat će pod svjetlom oficijelnosti, kao po nekoj dužnosti, i sa izvjesnom dobrohotnošću. Znam kako se izložbe takvog karaktera ignoriraju od mnogih dobrih i prvih kritičara Pariza, a ako će ko i imati uspjeh, ovdje će se to tumačiti oficijelnošću izložbe, a ne pravom vrednošću radova, da o ostalom ne govorim. Prefas katalogu je upravo skandal. Zašto se od nas tražilo notice, kad ih se nije upotrijebilo, već je došlo ono neozbiljno novinarsko pisanje gosp. G. Poulaine-a, kao da koga mogu zanimati njegova putovanja i ostale mudrosti što ih je nadrobio, a koje nemaju nikakova posla sa likovnim stavom "Zemlje". Izgleda nadalje da se nehotice izbegavalo spomenuti da je "Zemlja" udruženje iz Zagreba. To valjda nije nekome išlo u račun i izvrče se istina. Dali bi se to moglo ispraviti bar u kojoj kritici koja će eventualno izaći? Da se je učinila montaža iz poslatih notica sa popratnim riječima g. Hautecoeur-a dostajalo bi, a tako smo bili prisiljeni da se demantijem u dnevnoj presi ogradimo od prefasa kataloga. Možda će to nepovoljno djelovati na izložbu, no drugog izlaza za to nismo našli, i kriv je g. Vorms koji je jedno pisao a drugo radio, uplivisan od nepoznatih savjetnika koji se nisu trebali mešati u tuđe poslove. Brat mi piše o Vašem trudu oko izložbe, pa Vam najljepše zahvaljujem.14 pr Ko n iv ice 14 U arhivi HMNU-a ne postoji original ovog pisma, nego fotokopija kojoj nedostaje krajnji dio, vjerojatno s pozdravom i Hegedušićevim potpisom. – Prefas katalogu – prema francuskom: predgovor katalogu; u dnevnoj presi – prema francuskom: u dnevnom tisku, štampi. – U vrijeme održavanja izložbe grupe Zemlja u Parizu, Gastone Poulaine bijaše vanjski suradnik Muzeja Luxembourg. – Louis Hautecoeur, povjesničar umjetnosti i član Francuske akademije, rođen je 1884. u Parizu, gdje je i umro 1973. godine. Radio je, među inim, u Musée national de Luxembourg. Objavio je više monografija – o J. B. Greuzeu, D. Vélazquezu, G. Seuratu, zatim monografski vodič kroz zbirku slika i skulptura Muzeja Luxembourg, a bavio se i problemima arhitekture. Autor je reprezentativne izložbe Savremena francuska umetnost što je 1933. prikazana u Beogradu, a potom prenesena u Modernu galeriju u Zagreb. Hautecoeur je posjetio hrvatsku metropolu početkom tridesetih godina u nekoliko Podravski zbornik 2009. 205 * ej uz M U sačuvanim zapisnicima sa sastanaka Udruženja umjetnika Zemlja iz 1930. i 1931. godine na više se mjesta spominje Warnier, u različitom kontekstu, a ponajviše, dakako, u svezi s citiranom pariškom izložbom. Tako Krsto Hegedušić, kao tajnik te grupe umjetnika i zapisničar svih njezinih sastanaka, 5. veljače 1931. navodi Warnierovo mišljenje da je "izložba premalo ideološka i protufrancuska, a sve je težište na to postavljeno kod prop.[agande] u Fran.[cuskoj]". I potom zaključuje: "Konstatuje se da je Warnier donekle u pravu i da je izložba podbacila u lik.[ovno] ideo.[loškom] smislu".15 U zapisniku sa sljedećeg sastanka, koji je održan 14. veljače, čitamo da je Warnier otputovao u Pariz i odnio dva Hegedušićeva stakla i Postružnikovo platno Nagovaranje, kako bi se dodatno kompletirala izložba u Galerie Billiet. To svjedoči ne samo o iznimno bliskim odnosima Warniera sa zemljašima, o velikom povjerenju koje su oni gajili prema tom odličniku, nego i o njegovom dobrohotnom i duboko ljudskom, prijateljskom stavu, želji da svagda maksimalno pomogne gdje je to moguće. Raymond Warnier prisustvovao je i vernisažu izložbe u Galerie Billiet, 20. veljače 1931, a iz zapisnika sastanka zemljaša održanog 6. ožujka u kavani Esplanade, u Zagrebu, doznajemo kako su Vorms i Warnier pokušavali parišku izložbu Zemlje prenijeti u Bruxelles, a potom u Rotterdam i Prag. Nažalost, to se nije ostvarilo.16 a ad gr * Ko pr U spomenutom travanjskom broju Književnika, Hegedušić je dodatno elaborirao u čemu bijaše problem pariške izložbe.17 Prvo ponavlja i razrađuje nekoliko teza koje je fiksirao i u netom citiranom pismu od 22. veljače. Konstatira da se odlučilo izlagati u Parizu u želji da se dođe do svjetske kritike, da se vidi koliko su likovni rezultati Zemlje originalni i samostalni, te donose li neke nove momente u svjetsko slikarstvo u vrijeme kada gotovo cijela Evropa stoji pod diktatom pariške slikarske škole. Dalje navodi kako se željelo da izložba bude striktno "privatnog n iv ice navrata, dok u njoj boravi Raymond Warnier. – Članovi Zemlje ogradili su se od predgovora katalogu svoje izložbe u Galerie Billiet u kratkoj izjavi koja je objavljena u zagrebačkom Obzoru 21. veljače 1931, str. 3. 15 Zapisnik 13. sastanka udruženja umjetnika Zemlja od 5. veljače 1931, održanog u kavani Esplanade; prisutni: Augustinčić, Hegedušić, Ibler, Postružnik i Ružička. 16 Zapisnik 18. sastanka udruženja umjetnika Zemlja od 6. ožujka 1931, održanog u kavani Esplanade; prisutni: Augustinčić, Hegedušić i Ružička. 17 Krsto Hegedušić: O izložbi "Zemlje" u Parizu, Književnik, br. 4, Zagreb, travanj 1931, str. 179181. 206 Podravski zbornik 2009. ej uz M karaktera", artistička i istodobno komercijalna, no da ju je galerist Vorms, pred sâm vernisaž, bez odobrenja članova Zemlje, pretvorio u oficijelnu manifestaciju s podrškom jugoslavenskih diplomatskih predstavnika. Hegedušić iznova ukazuje podrobno i na niz propusta u tekstualnom dijelu kataloga, jer prilozi koji su bili proslijeđeni iz Zagreba nisu korišteni. Nanovo protestira protiv uvodnih tekstova, osobito Gastona Poulainea, dok mu esejistička bilješka Louisa Hautecoeura očito nije smetala. Nigdje, naime, u katalogu nije bilo naznačeno kada je i gdje formirano udruženje umjetnika Zemlja, u kojem gradu, nigdje se ne navodi koje su njegove smjernice i koja mu je ideološka baza, koje zajedničke likovne značajke karakteriziraju njegove članove itd. Interesantno da Hegedušić piše kako su gotovo "svi dnevnici Pariza popratili" izložbu prikazima i kritikama, pa navodi čak više autora i citira određene fragmente nekih recenzija, primjerice, kada se primitivizam Zemlje povezuje s primitivizmom Henrija Rousseaua, Nika Pirosmanašvilija i s "narodnom umjetnošću" (art populaire).18 Međutim, on se neprijeporno u tom tekstu u Književniku obračunavao više s hrvatskom kritikom i sredinom negoli s Francuzima, uključujući i Vormsa. a ad gr * pr Ko Podsjetimo kako je Mladenka Šolman u monografiji o Željku Hegedušiću zabilježila da je umjetnik položio ispit za profesora crtanja na pedagoškom odjelu zagrebačke Akademije 2. listopada 1930, a već potkraj tog istog mjeseca, pošto je dobio jednogodišnju stipendiju francuske vlade, odlazi u Pariz.19 Najvjerojatnije su i u toj prigodi Warnierove preporuke pospješile brzi ishod dobivanja stipendije. To je tim izvjesnije ako se zna da je Željko mlađi brat Krste Hegedušića, te kako je Warnier imao sklonosti, razumijevanja i udivljenja ne samo za Krstino stvaralaštvo, nego i za ostale umjetnike okupljene u udruženju Zemlja. Mladenka Šolman piše nadalje kako je Željko Hegedušić, samo nekoliko mjeseci nakon što je došao u Pariz, bio imenovan za "posrednika u kontaktima s galeristom Vormsom" oko organizacije izložbe Zemlje u francuskoj metropoli. Ona citira pritom i znakovit fragment iz umjetnikovih dnevničkih zabilježaka: U siječnju 1931. Krsto [Hegedušić] mi piše da se javim gospodinu Vormsu, gale- n iv ice 18 Ibid. – Interesantno je podsjetiti da su ovaj Hegedušićev tekst prije njegova objavljivanja u Književniku dobili na uvid i na recenziju Antun Augustinčić i Oton Postružnik (vidjeti Zapisnik 19. sastanka udruženja umjetnika Zemlja od 24. ožujka 1931, održanog u kavani Esplanade; prisutni: Augustinčić, Hegedušić Postružnik i Ružička). To znakovito svjedoči o načinu ustroja i djelovanja članova grupe Zemlja. 19 Mladenka Šolman: Željko Hegedušić, monografija, Art studio Azinović, Zagreb 1998, str. 226. – Željko Hegedušić, kao i njegov brat Krsto, u brojnim prigodama prezime Vorms piše Worms. Podravski zbornik 2009. 207 risti u čijoj će galeriji Billiet biti izložba grupe Zemlja. Posjetio sam Vormsa i nekako mu objasnio da smo Edo [Kovačević] i ja od strane Udruženja umjetnika Zemlja zamoljeni da zastupamo Udruženje u svim poslovima oko postavljanja izložbe. Gospodin Vorms nije nas baš puno respektirao kao predstavnike Zemlje, već je na svoju ruku pozvao g. Spalajkovića, ambasadora Kraljevine Jugoslavije, da otvori izložbu. Izložba je dobila oficijelni karakter i postala neinteresantna za mnoga kritičarska pera Pariza.20 M * ej uz I u dnevničkim zapisima Krste Hegedušića iz 1931. nalazimo na više eksplikacija u svezi s tom izložbom: "Vorms mimo dogovora daje izložbi oficijelni karakter…Vučetić je bio obaviješten od šefa pressbiroa Marjanovića iz Bgd.[Beograda] pa je lično poduzeo korake da angažira Spalajkovića. Nas se obilježilo kao 'separatiste'. Warnier pričao Marjanoviću o izložbi. Warnier se mnogo angažirao za nas." Nešto dalje Hegedušić bilježi: "Spalajković tražio da se Warnier ukloni iz Zagreba kao hrvatofil".21 gr * a ad U Zapisniku 12. sastanka članova grupe Zemlja, koji je održan u ateljeu Otona Postružnika 28. siječnja 1931, i kome su prisustvovali Antun Augustinčić, Krsto Hegedušić, Kamilo Ružička i Postružnik, raspravljalo se o predstojećoj izložbi u Parizu. Dogovoreno je kakve bilješke i kakvu povijest o Zemlji valja proslijediti Vormsu; zaključeno je također koje fotografije da mu se pošalju za propagandu. Postružnik je referirao potom o dotad pristiglim radovima za žiriranje; riječ bijaše ukupno o 74 umjetnine, među njima više djela iz zbirke Aleksander. Ono što je za nas u ovoj prigodi intersantno i važno, sljedeći je pasus navedenog zapisnika: "Zaključuje se pozvati prijatelje Zemlje da dođu pogledati sakupljene radove u subotu poslije podne. Imaju se pozvati sljedeće osobe: dr. B.[ožidar] Aleksander sa ženom, prof. Warnier sa ženom, g.[ospođa] Mica Todorović, Stanko Ibler, [Milan] Durman, [Mladen] Iveković, Cesarić."22 pr Ko n iv * ice U monografiji Krste Hegedušića iz 1974. citiran je fragment Warnierove recenzije spomenute pariške izložbe, objavljen u časopisu La Méditerranée, iz Mar20 Ibid., str. 227, 228. – Veleposlanika Spalajkovića, u drugom kontekstu, spominje i Grgo Gamulin u monografiji Juraj Plančić, Matica hrvatska, Zagreb 1953, str. 35. 21 K. Hegedušić: Iz Dnevnika, b. p. 22 Zapisnik 12. sastanka udruženja umjetnika Zemlja od 28. siječnja 1931, održanog u ateljeu Otona Postružnika; prisutni: Augustinčić, Hegedušić, Postružnik i Ružička. – O kojem je Cesariću riječ, nije znano; je li to pjesnik Dobriša Cesarić? 208 Podravski zbornik 2009. ej uz M gr Dopisnica Krste Hegedušića R. Warnieru, sredina prosinca 1930. vlasnik: Hrvatski muzej naivne umjetnosti a ad seillea, u travnju 1931, gdje se spominju Hegedušićevi doprinosi: "Proštenje u Molvama, s autentičnim seljacima, pa njegove tempere na staklu, koje se nadovezuju na tradiciju seljačkog slikarstva na staklu, izazvale su sveopću pažnju, a otkup Nacionalnog muzeja svjedoči o originalnoj vrijednosti djela tog umjetnika".23 * Ko pr U časopisu Život umjetnosti, br. 35, iz 1983, Igor Zidić objavio je i popratio komentarima 14 pisama Ivana Tabakovića upućenih iz Novog Sada Krsti Hegedušiću u Zagreb 1930. i 1931. godine.24 I u toj je korespondenciji pariška izložba vrlo prezentna, no očito je Tabaković imao drugačije poglede na njezinu organizaciju i ciljeve nego Hegedušić. Ukratko, Tabaković smatra da izložba dolazi prerano i da zemljaši nisu još zreli za takav nastup, pa pledira za njezino prolongiranje; interesantno da njemu nisu strani reklama i preporuke, kao što je i mišljenja da s galeristom Vormsom treba "delikatno postupati", jer je riječ n iv ice 23 Monografija Hegedušić, GZH, Zagreb 1974, str. 104. – U ovoj se studiji citiraju samo dosad poznati i prevedeni tekstovi Raymonda Warniera. Sakupiti sve njegove zapise koji se odnose na hrvatske umjetnike i našu umjetnost i kulturu, cilj je koji smo si zadali realizirati u idućem razdoblju. – Otkup koji Warnier ovdje spominje, nije realiziran. Shodno već citiranom Zapisniku 19. sastanka zemljaša od 24. ožujka 1931. (vidjeti bilj. 18), proistječe da je direktor prestižnog Muzeja Luxembourga, gosp. Desarois, privatno kontaktirao s Warnierom u nakani da njegova institucija otkupi Hegedušićevo platno Hlebine. Hegedušić je, međutim, odbio prodati navedenu sliku, ne toliko zbog preniske ponude, koliko jer bijaše revoltiran događanjima oko pariške izložbe kod Vormsa. 24 Igor Zidić: Ivan Tabaković Krsti Hegedušiću / Četrnaest pisama / 1930-1931, Život umjetnosti, br. 35, Zagreb 1983, str. 10-25. Podravski zbornik 2009. 209 ej uz M o "spretnom i odličnom trgovcu".25 Iz više pisama razaznajemo također kako je razočaran svađama, netrpeljivošću i podvalama u Zemlji, te predlaže čak njezino raspuštanje. Ne čudi stoga da je Tabaković, godinu dana kasnije, u siječnju 1932, istupio iz tog udruženja. Osim načelnih razloga, to je dijelom posljedica i činjenice da je on od 1930. živio u Novom Sadu. U osmom pismu, datiranom 27. veljače 1931, indirektno se spominje Warnier. Pismo je napisano u vrijeme trajanja izložbe u Parizu, kada Hegedušić bijaše ogorčen Vormsovim podizanjem projekta na službeni, međudržavni nivo, te se činilo čak da je pomišljao prekinuti suradnju, druženje i prijateljevanje s Warnierom. Tabaković stoga znakovito upozorava Hegedušića, kao i ostale članove udruženja Zemlja: "Nadam se da niste učinili tu nesmotrenost sa fr.[ancuskim] cercleom. Nje[ga] se čitava stvar ne tiče."26 I još jedna vrlo inidikativna rečenica: "Još jednom Vas upozoravam, nemojte se prenagliti i na sve gledati iz žablje perspektive". To je očito aluzija na želju nekih članova udruge, a u čemu je prednjačio Hegedušić, da se Vormsa sudskim putem tuži za samovoljno organiziranje vernisaža, mimo svih dogovora, kao i uključivanja u katalog dva problematična i neprimjerena predgovorna zapisa. Zašto spominjemo ova pisma? Dva su tomu razloga: s jedne strane da se vidi razjedinjenost i razlika u mišljenjima koja su postojala među članovima grupe Zemlja u svezi s pariškom izložbom; s druge, Tabaković bijaše također jedan od umjetnika koji je bio blizak s Warnierom. O tomu, nažalost, nemamo nikakvih konkretnih dokaza osim jednoga umjetnikova akvarela iz 1932, koji se i dan-danas nalazi u zbirci Sergea Warniera, te jedne lijepe sačuvane novogodišnje čestitke, većeg formata, iz 1958. godine, koja je obogaćena slikarovim krokijem poprsja mlade žene u tušu i koju su Ivan Tabaković i njegova supruga Slava proslijedili Warnierovima u Pariz. Tekst čestitke glasi: "Žele Vam mnogo sreće i sve najbolje i šalju Vam srdačne pozdrave Vaš Ivan i Slava Tabaković."27 Tabaković je boravio kraće u Parizu 1925, te iznova 1934. i tijekom 1935. godine, ali u dosad publiciranoj i poznatoj umjetnikovoj dokumentaciji nismo uspjeli pronaći je li za te boravke u francuskoj metropoli dobio neku stipendiju, i je li Warnier u tomu išta pripomogao. Zaključno, podsjetimo kako su se Krsto Hegedušić, Ivan Tabaković i Oton Postružnik često okupljali i družili u salonu Irine i Božidara Aleksandera, u Đorđićevoj ulici, u Zagrebu, kamo su zalazili i Warnierovi, a o čemu je Irina Kunina Aleksander, uvažena spisateljica i mecena, ostavila brojna svjedočanstva u svojim knjigama, pismima i intervjuima.28 a ad gr pr Ko ice n iv 25 Ibid., str. 15. 26 Ibid., str. 18, 19. 27 Čestitka se nalazi u kolekciji Sergea Warniera. 28 Irina Aleksander: Svi životi jedne ljubavi, HFD, Jesenski i Turk, Zagreb, 2003; Irina Aleksander: Samo činjenice, molim, HFD, Zagreb 2007. 210 Podravski zbornik 2009. ej uz M * Već smo spominjali u nekoliko navrata dnevničke zapise Krste Hegedušića, koje je on bilježio pod više naslova – Privatni život; Događaji, ljudi, kulturne i političke prilike; Prostor i vrijeme; Izložbe – i gdje decidirano navodi da Warnier bijaše direktno angažiran u svezi s pariškom izložbom Zemlje.29 Podsjetimo da je nešto ranije, u svibnju 1930, u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu bila održana velika i prestižna izložba Savremena francuska umjetnost, priređena pod pokroviteljstvom Francuskog instituta, kada Raymond Warnier bijaše povjerenik cijelog projekta. U hrvatskoj metropoli tada su prvi put skupno izlagali svi najviđeniji i najvrsniji onodobni francuski majstori i umjetnici Pariške škole: Bonnard, Braque, Chagall, Deraine, Dufy, Kisling, Léger, Lhote, Marquet, Masereel, Matisse, Pascin, Picasso, Rouault, Soutine, Utrillo, Vlaminck. Podsjetimo nadalje da su umjetnine u Francuskoj bile sakupljene uz pomoć Galerie Billiet.30 U svezi s tom smotrom Hegedušić je u svom Dnevniku zapisao: "Pomažemo Warnieru org.[anizaciju] izložbe francuskog slikarstva kolekcije Vorms". I nešto dalje nadodaje: "U vezi pariške izložbe Vorms došao u Z.[agreb] kao gost Warniera".31 a ad gr * pr Ko Napomenimo uzgred da nekoliko godina ranije, u Salonu Ullrich, u Zagrebu, tijekom ožujka 1925, bijaše priređena Izložba francuske grafike XIX. vijeka, s djelima Delacroixa, Daumiera, Corota, Milleta, Maneta, Pissaroa, Daubignyja, Cézannea, Degasa, Toulouse-Lautreca itd. Suorganizatori izložbe bijahu Francuski institut u Zagrebu i Association Française d' Expansion et d' Echanges Artistiques iz Pariza.32 Godinu dana kasnije, tijekom ožujka i travnja 1926, iste su institucije organizirale izložbu francuske grafike 17. i 18. stoljeća u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Dakako da Warnier, kao čelni čovjek zagrebačkoga Francuskog instituta, bijaše direktno uključen u te projekte, iako se njegovo ime nigdje izrijekom ne navodi.33 n iv * ice Usprkos svih spomenutih kritičkih primjedaba, nesporazuma i razočaranja u svezi s navedenim pariškim predstavljanjem, dopisnica Krste Hegedušića iz 29 K. Hegedušić: Iz Dnevnika, b. p. 30 Vidjeti katalog Savremena francuska umjetnost, Umjetnički paviljon, Zagreb, svibanj 1930. 31 K. Hegedušić: Iz Dnevnika, b. p. 32 Vidjeti katalog Izložba francuske grafike XIX. vijeka, Salon Ullrich, Zagreb 12-20. ožujka 1925. 33 Vidjeti katalog Izložba francuske grafike XVII. i XVIII. vijeka, Umjetnički paviljon, Zagreb, ožujaktravanj 1926. Podravski zbornik 2009. 211 ej uz M srpnja 1931. zorno pokazuje da odnosi između njega i Warniera time ipak nisu bili narušeni. Ona svjedoči također da je ovaj ugledni zagrebački Francuz dolazio u Hlebine vjerojatno u više navrata, jer kako objasniti drugačije Hegedušićevo prizivanje hlebinskih ravnica Warnieru "dobro poznatih".34 Također, ako se zna da spomenuti Generalićev akvarel iz zbirke Warnier nosi nadnevak 12. siječnja 1931, pretpostavljamo da ga je on osobno odabrao i otkupio u Hlebinama, u Generalićevu domu; iako se to moglo desiti, dakako, i u vrijeme održavanja treće izložbe Udruženja umjetnika Zemlja i njihovih gostiju u Zagrebu, u Umjetničkom paviljonu, koja bijaše priređena od 13. do 28. rujna 1931, gdje Ivan Generalić prvi put javno nastupa i kada je taj akvarel bio izložen (i zaveden u katalog). Pripomenimo također da je Raymond Warnier objavio kraći zapis o toj trećoj izložbi Zemlje u uglednoj pariškoj reviji Gazette des Beaux-Arts pod naslovom Exposition à Zagreb.35 Fragment tog teksta citira i Depolo u već navedenoj studiji iz 1969. godine: "Vjerni programu, oni bilježe jednostavnim i sugestivnim načinom aspekte mizerije puka, seljaka i građana. Nezdrava predgrađa, kućerine, gomile bijednika, nesreće i užasi svih vidova otkrivaju nam mnoštvo političkih i socijalnih problema prema kojima se ovi umjetnici ne odnose kao indiferentni promatrači. Oni ne bježe pred opasnošću jedne političke i pamfletske umjetnosti samo da bi prikazali sve ono što se kroz dnevnu štampu Jugoslavije, podvrgnutu diktatorskoj cenzuri, ne može ni naslutiti."36 Vrlo je simptomatičan Hegedušićev komentar tog teksta iz njegova Dnevnika: "Beaux-Arts. R. Warnier prvi put postavlja stvar pravilno politički. Piše i u listu La Méditerranée."37 a ad gr Ko * pr Treće citirano Hegedušićevo pismo Warnieru iz 1969, u kojem nakon tolikih godina pozdravlja i Vormsa, također je vrlo indikativno, jer to nije samo izraz sentimentalnog prisjećanja na mladost i davne dane, nego i dokaz Hegedušićeve pozicije istaknutog umjetnika, čije su ideje, djelo i nastojanja, zadobili povijesno-umjetnički legitimitet, a sve sudionike zemljaškog projekta afirmirali stavom objektivne, nezanemarive podrške u konkretnom vremenu. ice n iv 34 Vidjeti citiranu Hegedušićevu dopisnicu upućenu Warnieru 23. srpnja 1931. 35 Raymond Warnier: Exposition à Zagreb, Gazette des Beaux-Arts, g. XII, Paris 1931, str. 21. 36 J. Depolo: Zemlja 1929-1935, monografski katalog Nadrealizam / Socijalna umetnost, Beograd 1969, str. 42. 37 K. Hegedušić: Iz Dnevnika, b. p. 212 Podravski zbornik 2009. Napomena: Raymond Warnier rođen je u Arrasu (Pas-de-Calais) 1899, a umro je u Parizu 1987. Bio je lektor i profesor francuskog i njemačkog jezika; osnivač i/ili direktor Francuskih instituta u Zagrebu, Lisabonu, zapise iz sfere svojih osobnih interesa kao i interesa Republike Francuske, kao kulturni ataše u zemljama gdje je djelovao. Povratkom u Pariz, 1952, radio je kao profesor njemačkog jezika, zatim bijaše sekretar Unije Francuskih rektora, pa Saveza Evropskih rektora itd. – Vera Warnier rođena je 1906. u Zagrebu, uz M Rio de Janeireu, Budimpešti i Kölnu. Bijaše suradnik brojnih novina i časopisa, u kojima je objavljivao gdje je na Filozofskom fakultetu studirala romanistiku; umrla je u Parizu 1995. godine. Ovo je prvo poglavlje veće studije koja će biti integralno objavljena sljedeće godine. Na zamolbu uredništva Podravskog zbornika, ovo se poglavlje samostalno objavljuje jer se u tekstu na nizu mjesta ej spominju ljudi i lokaliteti povezani s Podravinom. Podravski zbornik objavljuje ovaj tekst u povodu obilježavanja 80-e godišnjice formiranja Udruženja “Zemlja”. Autor, Vladimir Crnković, najdublje zahvaljuje kolegici, gospođi Mladenki Šolman za niz dragocjenih a ad gr sugestija kod redigiranja ovog teksta te njegova pripremanja za objavljivanje. pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 213 ej uz M a ad gr pr Ko Pero Topljak, Legenda o picokima, crtež, 1980. ice n iv 214 Podravski zbornik 2009. Zdravko ŠABARIĆ Galerija Stari grad Đurđevac Vizualizacija đurđevačke pučke predaje ej uz M LEGENDA O PICOKIMA - INSPIRACIJA I LIKOVNI IZAZOV a ad gr Kulturno - zabavna manifestacija Legenda o Picokima u prošloj je 2008. g. na primjeren i jedinstven način obilježila 40. obljetnicu okitivši se europskom titulom turističke izvrsnosti - EDEN. Tako su narodna predaja, cjelokupna manifestacija i sam grad Đurđevac službeno postali dio europske kulturne baštine. Kada je riječ o scenskom uprizorenju Legende o Picokima obično se utvrđuje 1968. g. kada je organizirana prva inscenacija na autentičnom prostoru oko utvrde pod nazivom “Napad Turaka na Stari grad”. Bila je to neobična i nepredvidiva avantura s poprilično odvažnosti obzirom da za takvu predstavu nije bilo primjera, a niti dovoljnog iskustva. Ipak, samouvjerena skupina Đurđevčana iz redova prosvjetnih djelatnika, gimnazijalaca i građana krenula je u ovakav izazov i – uspjela. Dakako, pritom nisu ni sanjali da će jedna takva nepretenciozna priredba postati kroz neko vrijeme kulturološki i turistički fenomen, dospjevši u sam europski vrh. Bilo je kroz cijelo to vrijeme i spoticanja i padova i traženja novih rješenja koje su određivali organizacijski dosezi i materijalne mogućnosti. pr Ko Turkovićeva legenda n iv ice Vizualizacija ove podravske legende ima svoj točno utvrđeni datum. Međutim, ako vizualizaciju Legende o Picokima shvatimo u širem smislu, onda kronološku granicu možemo pomaknuti za nekoliko godina unatrag. Za takvu tvrdnju postoji i materijalno pokriće u slikarskom opusu đurđevačkog (i virovskog) slikara Josipa Turkovića (1936 . – 1982.). Cjelovitiji opus na ovu temu prikazan je na izložbi u Gradskoj knjižnici – Galeriji Ex libris u Đurđevcu u lipnju 2008. godine pod naslovom “Legenda u legendi”. Turković je rođen u đurđevačkom predjelu Peski gdje je još kao dijete slušao priče o turskim “zulumima”, ali i o hrabrosti i domišljatosti Picoka. SvaPodravski zbornik 2009. 215 ej uz M Josip Turković, 1964. Legenda o Picokima, ulje na platnu gr a ad kodnevno je iz svojeg doma gledao tu povijesnu utvrdu. Zajedno s ostalim vršnjacima s puno dječačke mašte oživljavale su se strašne priče. Bilo je tu juriša na utvrdu, borbi s okrutnim neprijateljem, pobjeda i poraza... Kasnije, kao slikar, čuvar i baštinik zavičajne prošlosti, nerijetko je crtao ponositog pijetla ili raščerupanog netom ispaljenog iz topa. Crtao je i staru utvrdu, neprijatelje – Osmanlije i “Đuroke” - đurđevačke branitelje. Godine 1964. naslikao je značajno djelo na ovu temu. Riječ je slici u tehnici ulja na platnu, veličine 75,5 × 94,5 cm, danas u vlasništvu koprivničke Podravke. Iste godine u travnju, slika je izložena na njegovoj trećoj samostalnoj izložbi u Koprivnici. Glavnu pozornost javnosti zaokupila je upravo ova slika, ne samo kao viđenje poznate priče, nego i kao zanimljivo likovno tumačenje podravske teme. Kompozicija je tipična “turkovićevska”: u prvom planu tri izbezumljena Turčina, među koje pada ispaljeni pijetao iz utvrde koja je smještena u gornjem desnom uglu slike. Ovu scenu Turković je ponovio i na dvorišnom zidu roditeljske kuće u Ðurđevcu, ulica Matije Gupca 63, (danas u vlasništvu obitelji Vidaković). Freska je veličine 120 × 140 cm i gotovo je identična slici iz 1964. g., što bi moglo odrediti i vrijeme nastanka. Ovakav prizor često se javlja na kasnijim radovima na temu Legende o Picokima. Jedan od takvih je i njegovo najpoznatije djelo iz 1969. g., ulje na platnu 120 × 400 cm, (veću je sliku naslikao 1974. g., Podravski pivari, 170 × 600 cm). Slika je naručila đurđevačka “Sloga” i postavljena u restoranu “Picok”, da bi potom bila preseljena u novi istoimeni hotel. Nakon stečaja tvrtke Picok i preventivne zaštite Ministarstva kulture RH, sliku je 2006. g. otkupio Grad Ðurđevac i danas se nalazi u Gradskoj vijećnici. Za razliku od prethodno spomenute slike s plošnim, stiliziranim likovima i bez psihološke odre- pr Ko ice n iv 216 Podravski zbornik 2009. ej uz M Siniša Milašinović, fotografija scenskog prikaza Legende o picokima gr a ad đenosti, ovu karakterizira upravo psihološka obrada likova u turskom taboru, raspoređenim u prvom planu cijelom širinom slike. Zanimljivo je da Turković, bez obzira na svoja likovna kretanja i odmake od tradicijskog slikarstva, nikada nije zaboravio akcentirati svoje porijeklo, zavičaj i Legendu o Picokima. Pojavljivat će se barem detalj – znak pijetla ili đurđevačka utvrda (prikazana uvijek s istočne strane) čak i na motivima sasvim druge konotacije. To je i razumljivo ako spomenute simbole, a i mnoge druge znakove, shvaćamo metaforički. Urođeni temperament i kerempuhovsko podbadanje duhovitim dosjetkama, satiričkim upadicama, znao je često ukomponirati u sadržaj slike. Ta sprega slike i teksta najočitija je u ciklusu Zemlja Picoka, nastalom 1980. g. za uređenje interijera hotela Picok. Svi događaji odigravaju se kao u nekom hirovitom kovitlacu, prepunom čovjekolikih stvorenja. Slutnja je to nekih mučnih vremena u kojima će carevati mržnja, a idilična slika ostati kao lijepa uspomena. Pijetao je ovdje i glavni protagonist i povijesni vodič. Važnost tog pernatog stvora u ljudskoj povijesti je nemjerljiva, od biblijskog vremena do današnjih dana. Zbog toga ga Turković, valjda kao jedini čovjek na ovom svijetu, odlikuje zlatnom medaljom. Iskazuje to i na jednoj slici iz spomenutog ciklusa u kombiniranoj tehnici na kartonu, veličine 100 × 135 cm. Preko cijele slike prostire se ponositi šareni pijevčina s kolajnom oko vrata, a svjetina kliče u njegovu čast „Živio pevec!”. “Na posljednjim kartonima u hotelu “Picok”, sve je zalebdjelo, poletjelo, zavrtjelo se i razvijorilo, kao na pokvarenoj sajamskoj vrtešci u potresenom kaleidoskopu. poput kakvog imaginarnog pauka, obdarenog strahovitom vidovitošću, slikar je iz nove, lebdeće perspektive, zabilježio košmarnu poemu o svijetu koji traži svoj ekvilibrij, opasno poljuljanom svijetu bez stvarnih uporišta”. (Božica Jelušić) pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 217 ej uz M Na ovaj ciklus nadovezuje se i grafička mapa “Podravina zemlja Picoka” tiskana 1980. g. Kaotične skupine ljudi smješta u oblik križa, prepleće ljude i životinje, stiska se svjetina tražeći spas u molvarskoj crkvi, plešu coprnice, bijesni Turčini smišljaju kako osvojiti Stari grad, na prošćenju pri Rožalije plešu bludne žene i pohotni muškarci, konji i ribe, nadlijeću anđeli – sve u nekom nekontroliranom kretanju. Čini se da samo slikar shvaća ovu kaotičnost i zabrinut traži spas iza netom dovršene slike svetice. Turković je bio naprosto opsjednut Legendom, imajući pritom stalnu potrebu govoriti o njoj. Nije mu bio dovoljan samo slikarski iskaz, nego je i aktivno sudjelovao u osmišljavanju scenskog uprizorenja, pa i cjelokupne manifestacije. Napravio je i korak dalje napisavši potkraj života, krajem 1981. godine, svoje viđenje Legende u obliku scenarija. U stvaranju Legende o Picokima i njenog današnjeg značaja kao nacionalne kulturne vrijednosti, Josipu Turkoviću pripada nedvojbeno istaknuto mjesto zaslužnog utemeljitelja, promotora, prije svega kao kreativnog praktičara. gr Legenda na drugačiji način a ad pr Ko Scensko uprizorenje Legende potaknulo je i nekolicinu drugih podravskih autora da pokažu svoje likovno tumačenje. U tome su se većim ili manjih uspjehom okušali Ivan Tomerlin, Pero Topljak, Zdravko Šabarić, Marko Matkov, Ivan Jendrašić Mandrake, Ana Bocak, Đuro Zvonar, Marija Valter, Đuro Janči, Josip Legradi, Dragutin Bešenić, Vladimir Mlinjarić, Hrvoje Baltić, Andreja Živko i dr. Među brojnim radovima ovdje valja istaknuti Ivana Tomerlina, dvometarsku skulpturu u drvu postavljenu u javnom prostoru središta grada Đurđevca. Godine 1969. održana je u Đurđevcu umjetnička kolonija koja je okupila 31 slikara i kipara iz Hrvatske. Tom prilikom napravljeno je nekoliko zanimljivih radova kao nove likovne vizije Legende o Picokima. Većina tih radova danas se nalazi u postavu zavičajnog fundusa Galerije Stari grad. U ovoj zbirci pored raznorodnih i vrijednih primjeraka suvremene umjetnosti nalazimo tematske radove nešto drugačijeg likovnog promišljanja. Tu ćemo naći pomalo neobično ulje na platnu zagrebačkog slikara Mate Jurkovića pod nazivom Obožavanje pijetla, s erotskim aluzijama i ženskim nagim tijelom u prvom planu. Svoje viđenje dao je i pokojni slikar Petar Grgec u akvarelu i Nenad Petronio iz Bakra u tehnici ulja na kartonu. Osječki kipar Siniša Tešankić izradio je skulpturu u drvu - Legenda, Darko Varga skulpturu istog naziva u terakoti, Tomislav Pavletić iz Rijeke skulpturu u kamenu i drvu, Vladimir Voćanec reljef u bakru Pjesma o Legendi. U stalnom postavu Galerije Stari grad nalazimo i skulpturu u drvu Đure Zvonara s prizorom ispaljivanja pijetla iz topa. Mlada đurđevačka slikarica Andreja Živko ice n iv 218 Podravski zbornik 2009. dala je svoje likovno promišljanje, drugačije od uobičajenog, na granici apstraktnog ekspresionizma, a Hrvoje Baltić, ak. slikar iz Budrovca prikaz bitke ispred utvrde tumači kroz kubističke forme. Riječ je o sasvim novim i originalnim rješenjima vizualizacije stare narodne predaje. Krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća Legenda prerasta u trodnevnu manifestaciju s nizom kulturnih, zabavnih, sportskih i gospodarskih programa. Među najznačajnije spadaju likovne izložbe, prije svega tadašnjeg Likovnog udruženja Đurđevac osnovanog 1976. g. Praksa ove udruge bila je organizirati godišnju smotru radova članova u domicilnom galerijskom prostoru utvrde Stari grad i to baš u vrijeme održavanja Picokijade. Da bi izložba bila što više u duhu manifestacije, upućivan je apel izlagačima da se izloženim radovima što više primaknu temi. Dakako da je sugestija bila za mnoge prilično zahtjevna i veliki likovni izazov. Pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da su članovi Udruženja bili pretežito amateri bez formalne likovne naobrazbe. Svaki je slikar ili kipar temu prilagođavao likovnom dosegu i rijetki su se dotakli onih poznatih scena s mnoštvom kakvih ima u samoj izvedbi. Stoga su rješenje nalazili uglavnom u naznakama, prispodobivoj simbolici: pijetao, top, utvrda. No, bez obzira jesu li takvi radovi u vrijednosnoj valorizaciji ostali na razini pokušaja ili iznad toga, oni su u svakom slučaju promotori Legende o Picokima daleko izvan lokalnog okvira. Sjetimo se da je to bilo vrijeme afirmirane naivne umjetnosti. Domaći i strani trgovci i galeristi, pa i namjernici, "hodočastili" su Podravinom u potrazi za novim slikarskim talentima nailazeći i u ovaj grad. Sasvim je sigurno da dio radova s ovom tematikom je našao mjesto na zidovima galerija ili privatnih zbirki diljem Europe i svijeta. Kroz te radove mnogim je znanim i neznanim ljubiteljima likovnih umjetnosti to bilo i prvo upoznavanje s Legendom o Picokima. Iz tog je razloga značaj likovnih prezentacija je neprijeporan i nezaobilazan, tolerirajući pritom i poneki već spomenuti skromniji likovni doseg. Prošle godine pokrenuta je inicijativa da se vizualizacija Legende kroz umjetničko djelo aktualizira i to samo kroz djelovanje lokalnih autora pa i šire, računajući pritom na sugeriranje teme na likovnim radionicama ili pak izlagačkim pozivom. Ova nakana ostvarena je i konkretizirana retrospektivnom izložbom uz Legendu o Picokima 2009. u izložbenom prostoru Doma kulture u Đurđevcu na kojoj su izloženi radovi 22 spomenuta slikara i kipara iz cijele Hrvatske. Poštujući isto tako tradiciju likovnog izražavanja najmlađih, organizator ovih priredbi Centar za kulturu, na izložbi su postavljeni i dječji radovi nastali na dosadašnjim radionicama. ej uz M Tematske izložbe – veliki izazov a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 219 ej uz M Hrvoje Baltić, Legenda o picokima, ulje na platnu, 2008. gr Podravska legenda – priča za djecu i odrasle a ad Nedugo nakon prvog uprizorenja Legende o Picokima, dvojica Koprivničanaca Zlatko Imbriovčan i Josip Povrženić napravili su 1970. g. zanimljiv strip pod nazivom Picoki, koji, nažalost, nikada nije objavljen. Naime, na jednom natječaju beogradske izdavačke kuće Politika, strip je nagrađen i trebao je biti objavljen u nastavcima. Međutim, zbog požara u zgradi nestali su originalni crteži. Autor stripa sačuvao je preslike, koje bi uz određenu tehničku prilagodbu bilo zanimljivo objaviti. Na temu Legende izdane su i dvije slikovnice. Prva je Podravska legenda koju je na tekst Dubravka Horvatića ilustrirao Josip Turković u izdanju Mladosti (1979.). Druga slikovnica pojavljuje se 2003. godine u izdanju Gradske knjižnice Đurđevac. Autorica teksta je Mirjana Lichtner Kristić, a ilustracije je izradio Zdravko Šabarić. Zanimljiva glazbena priča za djecu Izgubljeno more također se vezuje uz slavnu Legendu. Napisao ju je i uglazbio Davor Jendrašić, a ilustrirao Đuro Janči. Legenda o Picokima zanimljiv je likovni izazov i za najmlađe. U tom smislu svake se godine u sklopu manifestacije Legenda o Picokima održava likovna priredba pod nazivom Mala crtana Picokijada na kojoj djeca predškolskog uzrasta (djeca Dječjeg vrtića Maslačak) i nižih razreda osnovne škole okupljenih u radionici dječjeg odjela Gradske knjižnice, crtaju na zadanu temu uz pomoć mentora, a to je obično jedan slikar ili likovni pedagog. Valja se ovdje prisjetiti da su ranijih godina djeca osnovne škole također sudjelovala u likovnoj vizualizaciji Legende o Picokima i to crtajući na asfaltnoj prometnici u središtu grada. S nešto drugačijom vizualizacijom Legende godine 1998. pojavljuje se još pr Ko ice n iv 220 Podravski zbornik 2009. ej uz M Zdravko Šabarić, Legenda o picokima, ulje na platnu, 2000. gr a ad jedna udruga. To je Foto-kino klub Drava iz Đurđevca koji je i inače svojim aktivnostima obogatio kulturni život grada i afirmirao fotografiju kao jednakovrijedan umjetnički medij. Godinama đurđevački fotografi, pa i oni iz drugih sredina i udruga, redovito svojim objektivom prate atraktivne priredbe kojih ima u ta tri dana u izobilju. Snimljeno je tako bezbroj izvrsnih fotografija među kojima otkrivamo i niz vrlo zanimljivih umjetničkih radova. Neke od ovih fotografija obišle su čitav svijet, kroz međunarodne izložbe, a još više putem novog medija – interneta. Bez obzira jesu li nastala zbog profesionalnih potreba ili likovne znatiželje, neke fotografije đurđevačkih autora često se pojavljuju u raznim medijima. Riječ je o radovima Krunoslava Heidlera, Željka Cara, Mate Zemana, Zdravka Šabarića, Josipa Tomice, Siniše Milašinovića, Olge Dokić i dr. Pridodamo li tomu amaterske i profesionalne video zapise (koji bi se uz određene estetske preinake mogli odrediti i urediti kao umjetnička djela kraćeg filma, zatim prikazati u drugačijoj teatralnoj inačici kakvih je pokušaja bilo, te svemu tome pridružiti glazbeni i literarni izričaj), možemo govoriti o narodnoj predaji s povijesnim uporištem koja je u posljednjih četrdesetak godina bila stalno nadahnuće generacijama, piscima, slikarima, glazbenicima, redateljima, etnolozima, povjesničarima, bez obzira na relativnu jednostavnost priče. Ali upravo u toj jednostavnosti krije se sva lucidnost, domišljatost, strpljivost i hrabrost podravskog čovjeka. Te urođene vrline temelji su njegove opstojnosti, nekada davno kao i danas. pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 221 ej uz M a ad gr pr Ko ice n iv Ilirac Ferdo Rusan 222 Podravski zbornik 2009. Martin MIHALDINEC PODRAVSKI ILIRAC FERDO RUSAN (1810. – 1879.) M uz U povodu 130. obljetnice smrti ej Prošlo je sto i trideset godina od smrti velikog domoljuba, pjesnika i podravskog Ilirca Ferde Rusana. Početkom 19. st. Hrvatska se našla u teškom položaju - pritisnuta je dvama gospodarima – Austrijancima i Mađarima i podijeljena na provincije s različitom upravom, gospodarski i kulturno nerazvijena. Hrvatsko plemstvo, koje je imalo svu političku vlast, nije razumjelo to teško stanje i borilo se samo za vlastite interese. Stalni pritisci i pokušaji germanizacije i mađarizacije, pokrenuli su otpor mladih hrvatskih intelektualaca koji su se školovali u Grazu, Beču, Pragu i Pešti i bili upoznati s naprednim strujanjima u Europi o velikoj slavenskoj zajednici i sveslavenskom jedinstvu. Taj nacionalno-kulturni pokret poznat pod imenom Ilirski pokret ponajprije se borio za jezik i stvaranje nacionalne kulture. Na čelu pokreta se nalazio Ljudevit Gaj, a za njim cijela plejada pjesnika romantičara koji pjevaju zanosne ode, budnice i davorije posvećene narodnom jeziku i domovini. Tiskaju se Novine Horvatske i književni prilog Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska, osnivaju Narodne čitaonice u kojima ne samo da buja kulturni život nego se raspravlja i o ekonomskim pitanjima. Pokret je ostvario mnogo: legalizirao je hrvatstvo kao nacionalnu kategoriju, nekoliko značajnih kulturnih institucija, postavljeni su temelji jedinstvenom jeziku i pravopisu. Burne 1848. čitavu Europu potresaju revolucije. Hrvatski ban Josip Jelačić guši bunu u Beču i suzbija revoluciju Lajoša Košuta u Mađarskoj. Okončanjem tih revolucionarnih zbivanja sva prava i ustupke koje je uspio izboriti Hrvatski sabor ukinuo je Bachov apsolutizam s pojačanom germanizacijom i zabranom bilo kakvog nacionalnog i političkog djelovanja. Međutim, probuđenu nacionalnu svijest nisu mogli zaustaviti progoni. Česti neredi, demonstracije i seljački nemiri prisilili su mađarsku vladu da 1883. dovede u Hrvatsku na vlast mađarona Khuena Hedervaryja s kojim započinje najcrnje razdoblje koje će potrajati punih dvadeset godina. Ilirski pokret zahvatio je veće gradove i mjesta. Izuzetak je bilo Virje, najveće selo tadašnje Vojne krajine koje postaje žarište nacionalnog i kulturnog buđenja u tom dijelu Podravine zahvaljujući vatrenom ilircu Ferdi Rusanu. Doduše, iliri- a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 223 ej uz M Šemovci s početka 20. st. a ad gr zam se u Virju javlja malo kasnije, ali tragove koje je ostavio, nimalo ne umanjuje njegovo značenje jer su u to vrijeme udareni temelji kulturno-prosvjetnim ustanovama čije se nasljeđe održalo do danas. O životu i radu narodnog pjesnika i poznatog rodoljuba najviše su pisali njegovi suvremenici: Stjepan Šašić Kirinski, Đuro Belošević, Đuro Deželić, Franjo Kuhač, Vjekoslav Novotny i August Šenoa. Poslije njegove smrti prikaz njegova života i rada napisao je Virovac, akademik Franjo Fancev. U novije vrijeme kraće prikaze o Ferdi Rusanu pisali su Miroslav Dolenec Dravski i Stjepan Krčmar. Najcjelovitiji i najobimniji prikaz napisala je prof. dr. sc. Mira Kolar-Dimitrijević u knjizi Ferdo Rusan – Život i djelo. Ferdo Rusan rođen je 10. prosinca 1810. u Pavlin Kloštru, selu Đurđevačke krajiške pukovnije. Otac Franjo mu je bio c.kr. natporučnik iz Kalinovca koji se po povratku iz francusko-ruskog rata 1814. preselio u Podravske Sesvete odakle mu je bila supruga Tereza. Osnovnu školu pohađao je u Kloštru. Po završetku osnovne škole stariji brat Franjo, nastavnik na Vojnoj akademiji u Bjelovaru, upisao je Ferdu u vojnu školu i omogućio mu udobniji život od mukotrpnog rada na poljoprivredi. Nastava se odvijala na njemačkom jeziku, a komunikacija na hrvatskom bila je zabranjena. To je kod Rusana budilo snažan otpor prema tuđinskom a ljubav prema materinskom jeziku. Ogorčeno je Rusan pisao o tom periodu svoga školovanja: “U kratko da kažem, sila nanesena od naših poglavara našemu materinom jeziku probudi u meni toliku ogorčenost, da sam ju svagdje, gdje god sam mogao i znao, suzbijao. Mi se napokon dogovorimo tajno, (polaznici Vojne škole) da ćemo medju se razgovarati uzprkos svemu svojim jezikom, pa usudi li se tko izdati nas, da ćemo ga udruženi ljudski izlupati.” pr Ko ice n iv 224 Podravski zbornik 2009. ej uz M Virje s početka 20. st. a ad gr Po završetku školovanja kao kadet Varaždinsko-đurđevačke pukovnije premješten je u Zagreb u mađarsku pješačku pukovniju. Ubrzo nakon toga, 1831. upućen je na talijansko bojište, ali se zbog slabog zdravlja nije našao u borbenim redovima, već je obavljao administrativne poslove. Slobodno vrijeme koristi kulturno se uzdižući. Budući da je pokazivao izuzetnu ljubav i nadarenost prema glazbi, bio je stalan gost kazališta u Parmi, Piacenci, Veroni i Bresciji. Uživao je ne samo kao nepopravljivi romantik, već je i učio što mu je dobro došlo u daljnjem životnom druženju s pjesmom. Narušenog zdravlja vratio se iz Italije kući na oporavak, a nedugo nakon toga dobio je premještaj u Temišvar. Tu je ostao vrlo kratko, svega dva mjeseca, a nakon toga upućen je u Pečuh, grad u kojem je bio najsretniji tijekom svoga vojničkoga života. Naime, u Pečuhu je 1839. otvorena Ilirska čitaonica. Bilo je to kao naručeno za istinskog rodoljuba i velikog ilirca. Vrlo je brzo uočena njegova agilnost i požrtvovnost na širenju hrvatske riječi. Izabran je za predsjednika čitaonice, a u kazalištu, gdje su se izvodile predstave na njemačkom jeziku, izborio se u pauzama za izvođenje pjesama na hrvatskom jeziku. Takav njegov angažman nije mogao ostati nezamijećen. Došao je na loš glas kao propagator hrvatskog jezika i kulture u mađarskom Pečuhu. Kako bi ga onemogućili u daljnjem radu, dobio je opet premještaj u Temišvar što ga je teško pogodilo. Shrvan tugom i fizički je obolio zbog čega je zatražio prijevremeno umirovljenje. Dobio ga je 1842. i svoj mir potražio u rodnoj Podravini. Našao je utočište kod brata Franje, vojnog časnika, u Šemovcima. Čisti zrak bilogorskih brežuljaka, zdrava izvorska voda i mir doprinijeli su Rusanovom brzom ozdravljenju. Umirovljenje nije smirilo Rusanov nemiran duh, dapače, postaje vrlo aktivan i to je najplodonosniji period Rusanovog života. U tom periodu dolazi do izražaja nje- pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 225 govo stvaralaštvo na kulturnom, prosvjetnom, društvenom i privrednom planu. Svoju prvu pjesmu posvetio je rodnoj Podravini: ej uz M Lepa moja rodna Podravina, U koj rodi dosta kruha, vina, I junakah na izbor vojakah, Krasnoj Ladi sličnih devojakah. Koje, kad govore, Rumenie od zore. Usne im se kruže, Ko´ perce od ruže: Tu mi serce gori, Od radosti ori: To je, to je, to je Domorodno polje! Rusan je u to vrijeme prevodio talijanske pjesme na hrvatski jezik, a tek je na poticaj dobrog prijatelja, virovskog učitelja Franje Lugarića, počeo pisati i vlastite pjesme. Lugarić je u Rusanu otkrio pjesničku dušu koju je trebalo samo malo potaknuti na stvaralaštvo. Njegove su pjesme bile pjevne i on ih je svojim ugodnim glasom i otpjevao. Budući da nije imao muzičko obrazovanje i nije znao zapisati melodiju, u tome mu je pomagao Lugarić. Tada su nastale neke od Rusanovih najljepših pjesama: Liepa moja, liepa moja rodna Podravina, Bojna trublja trubi sad, Domorodke o premile, Evo ljubo, Hajde druzi vuc’mo koplje i druge. Oduševljen je Šemovcima koji pozitivno utječu na njegovo pjesničko stvaranje. Zapisao je: “To je upravo dalo povod i snagu tim pěsmicam mojim, koje su odmah, kako bi jedna ili druga izpod pera izašla bila, s p/ri/padajućim joj napěvom oděvrna bila, što je na njihovo berzo po domovini razprostiranju mnogo doprinašalo. Ista banda pukovnie giurgjevačke primala je jedan napev za drugim, osobito za poputnice u svirke svoje, što se nadsviraču Sternotu i njegovoj rodoljubivoj pripravnosti pripisati ima.” U Spomenici šemovačke škole je zapisano: “Za vrieme zapovjedničtva Rusanovoga boravio je njegov brat Ferdo Rusan najljepše dane svoga života ovdje, pa tuj ga je i pjesnikinja vila ponajvema milovala. Bujnu mu pjesničku maštu znao razdragati krasan predjel i divna priroda, pa mu duša nadahnuta miljem domovine izpjeva i uglasbi mnogo pjesama, koje će Hrvat pjevati, dok bude ijednoga.” Nikada nije znanstveno dokazano da Šemovci imaju izvor ljekovite vode, no Rusan je to tvrdio i doista ozdravio pijući tu vodu. Najvjerojatnije je na njegovo zdravstveno pa i duševno stanje utjecao mir, pitomi pejsaži šemovačkih brežuljaka i vinogorja. Nakon stresne vojne discipline, očito mu je godio mir i spokojstvo koje je uživao u Podravini. a ad gr pr Ko ice n iv 226 Podravski zbornik 2009. ej uz M Međutim, Šemovci nisu mogli zadovoljiti njegove intelektualne i društvene potrebe. Ipak je to bila premala sredina da bi se razmahao njegov stvaralački duh. Najviše vremena je provodio u Virju ili na raznim putovanjima po Hrvatskoj. Kako bi na neki način poboljšao svoj standard, budući da mu je mirovina bila mala, brat Franjo ga je koristio za razne vojne usluge te u poslovima na izmjeri Drave. Njegov vojni angažman još je jednom došao do izražaja burne 1848. kada je priskočio u pomoć banu Josipu Jelačiću. Formirane su jedinice ostarjelih krajišnika đurđevačke pukovnije kojima se pridružio i Ferdo Rusan kao poručnik. U bitci kod Legrada protjerali su Mađare preko Drave. Prevelik je bio naboj domoljublja da bi ostavio Rusana ravnodušnim kada je bilo u pitanju obrana domovine. I dok je Jelačić branio cara, Rusan je branio granicu Hrvatske. Po okončanju sukoba Rusan se sa svojom 5. đurđevačkom pukovnijom 30. siječnja 1849. vraća u Šemovce da bi ponovno bio angažiran kao upravitelj koprivničke bolnice gdje su bili liječeni ranjeni povratnici s fronta. Rusan je duboko razočaran nastalom situacijom, nadao se brzim reformama političkog i gospodarskog sustava, federalizaciji Monarhije i ukidanju Vojne krajine. Tada je nastala jedna od najljepših Rusanovih pjesama Tuga Krajišnika. a ad gr Tužno je biti graničar. Jošter glete spava dete, Ko u germu zec, Već se grozi, vide bozi, Stari grundgezec. Bio starac, koza, jarac, Vežban vojnik dost, Priznat mora bez odpora Slepu pokornost. Il pri stolu, il napolju, Il opaso mač; Halb rechts, s peti, marš, na peti, Mora njega nać. On se svuda kano luda Za tudj bori raj, Ah! Kada će moj vojače, Tomu biti kraj? pr ice n iv Podravski zbornik 2009. Ko 227 ej uz M Izvorište u Šemovcima gr a ad Međutim, Rusanov duh nije bilo lako slomiti. U tom mraku Bahova centralizma, on ne miruje. Dok se u Zagrebu gasi kazališni život, Rusan u Virju osniva dobrovoljačko kazalište u kojem će se predstave izvoditi na hrvatskom jeziku. Rusanova komedija Tri mladoženje na jedan put ili Lažac u svoje vreme izvedena je 30. lipnja 1850. godine. Problem kazališne družine bile su ženske uloge jer se nitko od ženskih osoba nije htio pridružiti glumcima. Ipak, prve među njima bile su: Terezija Rusan, supruga Ferdinog brata, Bara Lugarić, supruga učitelja Franje Lugarića i velikog Rusanovog prijatelja te tri gospodične iz Bjelovara. Zanimljivo je da su se prikazivali i komadi kajkavskih autora koje je Rusan prevodio na štokavsko narječje. Kazalište je djelovalo tri godine i izvelo 26 predstava koje su se održavale u drvenoj stražarnici, a kad je Bach pooštrio cenzuru, Rusan je raspustio kazalište. Rusan je 1853. bio u najboljim godinama i nakon razočarenja s kazalištem, okreće se praktičnijim i sigurnijim poslovima. Postaje prvi službeni domaći mjernik u Virju, inicira kupnju vatrogasne štrcaljke, koja je i nabavljena 1853. Zalaže se za razvoj svilarstva kao važne tekstilne grane koja bi mogla donijeti velike koristi stanovništvu Virja i okolice. Bolest dudova svilca 1855., ali i promijenjen način odijevanja, potpuno je ugasilo ono malo svilarstva koje je u našem kraju postojalo, a sam Rusan kasnije pokazuje veći interes za lan, vunu i čipku. Nakon napuštanja svilarstva 1859. godine Rusan je radio različite poslove. Virovci su cijenili njegovu pismenost pa su mu ponudili da se uključi u osnivanje Gospodarske bratovštine u Virju, a 1867. postaje njezin prvi predsjednik. Bratovština je znatno doprinijela unapređenju poljoprivrede i gospodarskom razvoju mjesta. Nabavljeno je zemljište za lozni i voćni rasadnik, izgrađena je staja za bikove ple- pr Ko ice n iv 228 Podravski zbornik 2009. ej uz M Područna škola u Šemovcima, O. Š. F. V. Šignjara u Virju, u kojoj je živio Ferdo Rusan.To je bila “štacija” Vojne krajne. (Pročelje uredio ak. slikar Zdravko Tišljar) gr a ad menite pasmine i nabavljen stroj za čišćenje žita od kukolja. Pored angažiranja na privrednom, Rusan je aktivan i na prosvjetiteljskom planu. U pjesmi Zora sinu, noćca minu škola mu je vrt koji valja plijeviti da rodi mirisno cvijeće, prosvjetu, a ne smetno žito. Zalagao se da učenicima daju za nagradu knjige o gospodarstvu, a propagirao je i materinji, hrvatski jezik u školama. U brojnim člancima Narodnih novina zalagao se za unapređenje škola. Nije zanemarujući i njegov doprinos na prikupljanju narodnog blaga – poslovica, narodnih izreka, pjesama i pripovijedaka. Očuvana je njegova zbirka Pučkih i vojničkih pjesama iz Podravine. Ipak, najvažniji je njegov rad na pjesništvu. Rusanove pjesme i melodije godinama su privlačile pozornost etnomuzikologa Franje Kuhača koji je pobrojao 142 njegove pjesme, nekoliko igrokaza i preko 300 epigrama. Zadnju pjesmu Bila je to liepa ruža u zabitnom grmu ispjevao je 7. veljače 1875. godine. Njegove su pjesme pjevane na priredbama u Zagrebu, Varaždinu, Beču, pa čak u Moskvi i Petrogradu. Pjesme Brod nek ćuti udarce i Nosim zdravu mišicu pjevao je poznati hrvatski operni pjevač Albert Štriga. Pisao je pjesme za svaku priliku - budnice, davorije, godovnice, žalobnice, zdravice, čestitke, dobrodošlice, umjesnice, novomisnice, obodrice i poskočice. Iz svih pjesama proizlazi neizmjerna ljubav prema domovini, prema rodnoj Podravini što je u vrijeme ilirskog preporoda i apsolutizma bilo itekako važno. U školi i u vojsci Rusan se služio njemačkim pa mu je materinji jezik bio pomalo stran. Dosljedan je ilirac i trudi se pisati štokavskim narječjem i jekavskim govorom. Njegovo nastojanje da piše isključivo narodnim jezikom išlo je tako daleko da je izbjegavao njemačke, talijanske, mađarske pa čak i kajkavske riječi. Gradio je jezik i grafiju koji još nije pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 229 ej uz M Spomen ploča Ferdi Rusanu na mjestu na kojem se nalazila kuća u kojoj je umro u Bjelovaru. gr a ad bila standardizirana, slušao lokalne govore i uočavao razlike između Novigrada, Virja i Đurđevca te bio svime pomalo zbunjen. Sve to mora se uzeti u obzir kod ocjenjivanja vrijednosti Rusanova opusa. Pjesme su mu bile stilski nedotjerane i siromašne, pisane pod utjecajem vojničkog jezika i službe, ali u ono vrijeme poticajne. Rusan se 19. srpnja 1874. rastao s Virjem i preselio u Bjelovar. Za to je bilo nekoliko razloga. U zadnjih je nekoliko godina potpuno oglušio što mu je otežavalo kontakt s vanjskim svijetom, a u Virju više nije imao nikog od bližnje rodbine jer je brat Franjo s obitelji živio u Bjelovaru. Virje u ono vrijeme postaje sve veća provincija. Novigrad i Koprivnica pripali su Koprivničkoj županiji, a Virje i Đurđevac Bjelovarskoj. To je poremetilo ustroj koji je Rusan zagovarao smatrajući da ta tri mjesta imaju mnogo toga zajedničkog. Rusanov rastanak s Virjem bio je izuzetno težak i nabijen emocijama. Konačno, tu je proveo najljepše godine svoga života i stvaralačkog rada. Na oproštajnom sastanku od virovskih općinara održao je sljedeći govor: Dragi Virovci! Ništa neima na ovom svietu stalnoga osim jedine viečnosti, kad su nas već u hladan položili grob, sve je drugo svojoj promjeni, k svojoj sudbini i svomu koncu podvrženo, kao i bieli danak kad je suncu zašlo. Čovjek misli i obraža ali udes se čovjeka domisli i obrne; tako se ima evo i s mojim prebivanjem u meni oviljelom Virju, gdje sam mislio, da će mi i kosti trunuti. Imade tomu do 25 godinah Virovci mili, od kako sam ja s vami i medju vami povoljne i nepovoljen, u miru bez svake svaje preživeo dneve. Uztrpite se malo, da Vam u pamet pozovem naše prijašnje živovanje. Sjetimo se samo s kobne godine 1848., kad su Magjari, naperivši na nas sve svoje sile, pr Ko ice n iv 230 Podravski zbornik 2009. ej uz M a ad gr Spomenik Ferdi Rusanu u Virju pr Ko sve svoje stricke, hoteli da nas noćeš nećeš pomagjare i pod svoj skuče jaram, kao što su to do sad pod svoje gospodarstvo skučili eno Slovake, Srbe, Rumunje i Sase, koliko tu bijaše potrke, koliko zabrinutja i uzrujanosti! O tom nam je još vas dogadjaj, ne samo u knjizi, nego i u pameti, koji smo u ono burno doba živili. Ja sam si s mojimi vrlimi privrženici u onom vriemenu za rodoljubivu dužnos smatrao, svu brigu i svu pažnju onamo obratiti, da nam barem lažljivi proglasi, koliko moguće naš puk stranputicom nezavedu, što ih je nieki Magjarima Horvat kod Virovacas preko Drave razturavati običavao; proglase te zavedljive sam ja, dobivši ih iz prve ruke, mjestnomu našemu poglavarstvu odmah objavio i ne samo Tjelovo, uprav kad su misari iz crkve grnuli, ne samo sažgao, das propanu u vatri, nego da neprodru dalje, da naš puk bude na oprezu, da im ništa nevjeruje, da ih ništi i satire, kao buknuvšu kod susjeda vatru. Ja sam uslied višjega naloga u početku toga ustanka s virovskimi momci 9. rujna iste godine najprije pohitio k molvarskomu prevozu, otkuda se već drugi dan obratismo prama Legradu. Da ne zaboravi i to. Na prevozu legradskom, dne 28. studenoga hotijahu Magjari pod silnim gruvanjem obostranih diljakah i kanonak i pod svojim vodjom Percelom prebroditi Dravu, nu loša im sreća biše. Naša ih sila kako valja ice n iv Podravski zbornik 2009. 231 ej uz M odbije od prevoza bez povratka, premda je naš položaj, glede zemljišta, kamo li gorji bio, nego njihov. Kasnija toga dogadjaja pomaknu se naša satnijapod mojim zapovjedničtvom i preko Drave do Kotoribe, i preko Mure do Letinje, da vrši svoju prama neprijatelju dužnost, što ona rada i učini. Predjimo sad na drugi dio naše prošlosti. Ja sam nadalje, kao što se to znade, s pomoćju gosp. učitelja Lugarića i izabranih domorodacah god. 1851. u ondašnjoj staroj obćinskoj kući, težko i mučno narodno dobrovoljno kazalište, tu plemenitu učionu i zabavionu, kako se dalo i moglo, na korist našoj narodnosti a na diku Virju u život priveo, koju u ostalom svi izobraženi narod već odavna visoko ciene i uzdržavaju. I zbilja za kratko vrieme steče si taj naš mladjani zavod, na vašu veliku radost i bodrenje, svestranu dopadnost i priznanje; nu poslie trogodištnjeg bivanja moraše on žalibože, pošto se tu vojnička odeona (magazin monturski) imala smjestiti, za navjek prestati živiti. Ja sam uslied odredbe mjestnoga poglavarstva a i vaše prošnje prediele: Malo i Veliko zimolezje, Ogorelo polje, Senjansku luku, Šinkovu gat, visočinu Kostanjić itd. medju vas kako to upisano bilo medju vas porazmjerio, mnoge diobe polag diobnih listovah namirio; nadalje mnoge nacrte i planove za vinograde, oranice i kućišta, kako komu od porabe bijahu, za vašu ali umjerenu plaću – o čemu ste već sad kako sudim osvjedočeni – izradjivao, gdje se može reći, da vam je i u tom na toliko sa mnom bilo pomoženo što ste doma imali mjernika. Ja sam god. 1861. većinom glasovah izabran bio za poslanika u naš državni Sabor, nu doznavši u Belovaru, što se tu hoće, da se tu sve sebi protivne želje izpuniti nedadu, zahvalih se na izboru; volio sam još za vriemena ukloniti se neprilici i napadanju, koju bi me bilo od protivno misleće stranke, kao i moga naslednika, pokojnoga g. Bosanca postiglo. Ja sam mnogim u nuždi pavšim Virovcem i s posudbinom po mogućnosti pomogao i tu uz kamatu kako je sam hotio, premda sam se zadobavio neprilikah bez kojih bi već odavna u Belovaru mogao. Ja sam napokon čast imao jedno vreme predsjednikom Gospodarskoga društva virovskoga biti, čega se još prije reda, poradi moje nesretne gluhote odreći moradoh, premda mi je vrlo žao, što se to družtvo na veliku korist našega kukavnoga gospodarstva nikako i nikako podići ni razviti ne dade; manjka mu glavnica i opet glavnica, uz glavnicu sposobnih, razboritih, za stvar zauzetih i marljivih članovah, a vi ste meni obziruć se na moje kakve takve ovdje izbrojene zasluge ovu ulicu (kazuć s prstom) mojim imenom okrstiti dostojali, na čemu vam i ovdje liepa i velika hvala. Nu sad gdje me evo starost i sa starostju skopčana nemoć i težka nevolja postignu, moram se s vami za navjeke razstati i oprostiti, da potražim medju svojom rodbinom onu polakšicu, koje ovdje za mene neima; jerbo svoj svojemu najmilije i najpovoljnie u nevolji ugadjati običaje. a ad gr pr Ko ice n iv 232 Podravski zbornik 2009. ej uz M Nadgrobni spomenik Ferdi Rusanu u Bjelovaru na groblju Sv. Ane gr a ad S tim ostanite s bogom Virovci mili. Meni će vjerujte mi i u Belovaru, kamo se spremam, milo biti, tako rekuć odlanuti, kad sam – ako mi dano bude – saznao, da vas dobre polaze godinice, da se u dobrom nahodite stanju, što vam od sve duše i srca želim. Sad zdravstvujte, bog i sreća s vami! Toliko sam imao da vam prije moga iz Virja odlazka, kao što u sebi osjećam, prozborim. Izručite napokon moj srdačni pozdrav i posliednji s bogom! Usprkos bolesti, Rusan nije prekinuo kontakte s Virjem dopisujući se sa svojim prijateljima i kumovima iz Virja. Bio je duboko razočaran što je Virje gurnuto na marginu novim ustrojstvom županija po kojem je Đurđevac postalo kotarsko središte. Ferdo Rusan umro je u Bjelovaru 2. svibnja 1879. g. i pokopan na bjelovarskom groblju Sv. Ane. Unatoč nevremenu, pokop je bio veličanstven. Nazočni su bili bjelovarski župan, Virovska kumpanija, duhovni pomoćnik iz Đurđevca Ignatije Klemenčić te učitelj Franjo Lugarić i Ivan Kuček. Pjevali su zborovi, a među njima i Hrvatski pjevačko društvo Dvojnice koje je 1873. osnovao u Bjelovaru. Rusan je imao svoje svijetle trenutke, ali i trenutke kada su ga zaboravljali i zanemarivali. Njegove pjesme su često korištene u političke svrhe, prekrajane ili zatajene. Međutim, Ferdo Rusan je nesumnjivo svojim cjelokupnim radom uživao ugled i ostao jedna od najznačajnijih ličnosti Podravine 19. stoljeća. Virovci su se željeli odužiti svom dobročinitelju. Već su 1879. potaknuli osnivanje Hrvatskog pjevačkog društva Rusan, a registraciju čekali 1884. Društvo se bavilo pjesmom, ali i njegovanjem Rusanove tradicije. Na inicijativu Franje Lugarića, velikog Rusanovog prijatelja, pokrenuta je akcija za podizanje spomenika. pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 233 ej uz M Izgradio ga je zagrebački kipar Andrija Fuchs. Postavljen je u parku pokraj crkve, a svečano otkrivanje trebalo je biti 30. svibnja 1886. za koje su pripremljeni govori, pjesma i veselje, a o događaju je bila obaviještena cijela hrvatska javnost. Nažalost, bilo je to vrijeme diktature kada je svaki nagovještaj nacionalnog izazivao pritiske i zabrane pa je i zabranjena ova svečanost. Spomenik je otkriven samo polaganjem vijenca na podnožje. Govor predsjednika Odbora za priređivanje otkrivanja spomenika Franje Lugarića između ostalog je sadržavao i ove misli: Oh, divnog li zanosa, bujne li snage u Rusanovih davorijah! Koliko hrvatskih srdaca razdraganih Rusanovimi pjesmami uskipjelo za svetu stvar domovine, kolko junaka uskliknulo: Stante bure i oluje; kolko grla zaorilo: Slavlje ne zaori, kud se naša rieč govori: koliko ustna zapjevalo glasom molećim: Ah ne daj, nedaj da budem rob, ma se pred tobom otvorio grob. Tko da izbroji one budnice, tko da ispjeva sve pjesme, kojima je Ferdo Rusan obdario domovinu svoju? Toga muža slavi domovina sva, njemu diže danas spomenik zahvalna Podravina, njega časti napose bielo Virje, jer je ovdje iz šemovačkog gaja odjeknula prva pjesma njegova “Liepa moja rodna Podravina”, taj prvi pozdrav, kojim je pozdravio postojbinu svoju, jer se je ovdje dizao duh njegov u visine nebeske, jer se je iz Virja širila čarobna njegova pjesma od kraja na kraj domovine ove… Slava Tebi, Ferdo Rusane! Ovaj spomenik, koji ti danas diže zahvalan narod usred ravne Podravine, neka u nas oživljuje ljubav za domovinu, neka nas kriepi i jača u neumornom radu za sreću i dobro naroda našega. On neka Hrvatskoj... Tvoje uzvišene rieči: Ljubi, ljubi narodnost, majci svojoj na radost, on neka u svakom Hrvatu usplamti srce i dušu žarom onim, kojim su sjali hrvatski uskrisitelji, da vazda bude spreman živit i umrieti, otačbino za tebe. Trag koji je ostavio iza sebe Ferdo Rusan, veliki i istinski rodoljub, nije izbrisan ni poslije njegove smrti. Još dok je Ferdo Rusan bio živ, njegovim je imenom nazvana ulica u Virju, a škola je do početka Drugoga svjetskoga rata nosila naziv Državna građanska škola Ferde Rusana. Peroslav Ljubić je 1897. izdavao zabavni časopis koji je nosio naziv Rusanova zviezda. I Bjelovar se, gdje je Ferdo Rusan proveo svoje posljednje godine života i gdje je sahranjen, ponosio i odužio velikom rodoljubu. Na kući u kojoj je živio nalazi se spomen-ploča, a i ulica nosi njegovo ime. Književni časopis što ga izdaje Matica hrvatska nosi Rusanovo ime. a ad gr pr Ko ice n iv 234 Podravski zbornik 2009. BILJEŠKA O AUTORU Martin Mihaldinec rođen je 11.07.1937. u Batinskama kraj Kalinovca. Taj mali zaselak od 50 kuća dao je književnika katoličke provinencije Petra Grgeca, slikara Ivana Lackovića Croatu i kiparicu Ljubicu Matulec. završio je u Čakovcu. U prosvjeti se zadržao vrlo kratko radeći u osnovnoj školi u Virju i Ždali. Radni vijek proveo je na rukovodećim mjestima. Radio je u Narodnom sveučilištu u Đurđevcu, bio urednik Đurđevačkog vjesnika, direktor SIZ-a za lokalne ceste, Croatia osiguranja i Voćeprodukta u uz M Osnovnu školu polazio je u Kalinovcu i Đurđevcu, a gimnaziju u Koprivnici. Pedagošku akademiju Virju. Suradnik je brojnih književnih časopisa i novina u kojima se javlja svojim reportažama i književnim prilozima. Do sada su mu objavljene knjige Sveci i klapci, Atlas biljnog i životinjskog svijeta Hrvatske i ej Drveni konjić. Autor je scenarija prve Legende o picokima koja se već 40 godina izvodi u Đurđevcu. Povodom proslave 100. obljetnice Hrvatskog pjevačkog društva Rusan u Virju napisao je knjižicu Hrvatsko pjevačko LITERATURA: a ad gr društvo Rusan Virje (1884.-1984.). Prof. dr. sc. Mira Kolar Dimitrijević, Ferdo Rusan, život i djelo, Merdijani, Samobor, 2004. Stjepan Krčmar, Ferdo Rusan, zbornik Virje na razmeđu stoljeća, Prosvjeta, Bjelovar, 1984. Franjo Ksaver Kuhač, Ilirski glazbenici – prilozi za povijest hrvatskog preporoda, Zagreb, 1893. pr Ko Martin Mihaldinec, Hrvatsko pjevačko društvo Rusan Virje, Varaždin, 1984. ice n iv Podravski zbornik 2009. 235 ej uz M gr Razglednica Đurđevca prije II. sv. rata a ad pr Ko 236 ice n iv Radovi na izgradnji temelja crkve Sv. Jurija u Đurđevcu Podravski zbornik 2009. Vladimir Miholek Gradnja župne crkve Sv. Jurja u Đurđevcu M U povodu 80. godišnjice posvećenja uz ej Želimo li govoriti o đurđevečkoj crkvi moramo se vratiti na početak 17. stoljeća kada je na blago povišenom terenu nedaleko đurđevečke utvrde već bilo formirano omaleno naselje s doseljenim katoličkim stanovništvom koje je bilo pod zaštitom vojne posade. Broj duša u naselju iziskivao je i određenu dušobrižničku službu, pa su 1614. godine iz Koprivnice pristigli Franjevci Ivan i Josip te osnovali novu župu. Nakon nekoga vremena Ivan je u Đurđevcu umro a Josip otišao u Dalmaciju, pa su župu preuzeli biskupijski svećenici. Prva saznanja o stanju župe su iz 1659. g. kada je u Đurđevec stigao vizitator zagrebačkog biskupa, komarnički arhiđakon Andrija Vinković, koji je o svojem pohodu napisao izvještaj biskupu. Te godine zatekao je ograđeno naselje usred močvare. U njem se nalazila drvena crkva posvećena Blaženoj Djevici Mariji od Nagovještenja čiji se blagdan, zvan Sadovenica, slavio 25. ožujka. Bila je građena od hrastova drva i podignuta na hrastovim šipovima (pilotima). Za vrijeme službovanja župnika Petra Flanjeka postavljen je 11. srpnja 1710. g. kamen temeljac prve zidane crkve u Đurđevcu. Iz zapisa pohoditelja kanonika Grge Šabarića iz 1714. g. doznajemo da je crkva sagrađena i da je u tijeku podizanje krovišta. Međutim, kanonik Gabrijel Juraj Bistricaj u svom detaljnom opisu crkve iz 1733. g. ukazao je na glavni problem, a to je bio teren na kojem je crkva podignuta. On navodi: Crkva je zidana, ali žalibože na močvarnom zemljištu, jer ju okružuju bare. Radi toga i radi lošeg vapna, kojim se kod zidanja služilo, župna crkva ne obečaje veliku stabilnost.1 Spomenuta crkva ipak se održala stotinjak godina, ali je pred kraj bila u veoma ruševnomu stanju. To je konstatirao i zagrebački biskup Vrhovec 6. rujna 1821. g. kada je pohodio Đurđevec. Na njegovo inzistiranje župnik Franjo Milinković prihvatio se gradnje nove crkve koja je dovršena 1824. g., dok je zvonik stare crkve ostao nedirnut. Tom su prilikom župljani zaštitnikom nove crkve i župe imenovali Svetog Jurja, budući da su Đurđevec i pripadajuća mu krajiška pukovnija nosili njegovo ime. Time je vraćena stara tradicija jer je taj svetac bio i zaštitnik izvornoga đurđevečkog naselja koje je propalo za navale Osmanlija. a ad gr pr Ko ice n iv 1 Rudolf HORVAT, Povijest Gjurgjevca, Zagreb 1940. , str. 34. Podravski zbornik 2009. 237 ej uz M Unatoč tomu što su obje crkve bile građene na močvarnom terenu i lošim temeljima, i ovo drugo zdanje doživjelo je stotinjak godina. Na površinu je opet isplivao stari problem koji je rezultirao opasnim pucanjem crkvenih zidova, a samoj crkvi prijetilo je urušavanje. Bilo je to veoma opasno za župljane koji su bili svjesni moguće pogibelji. Đurđevčani su oduvijek vodili veliku borbu s pijeskom, no još veću s močvarama koje su okruživale naselje s utvrdom, a koje su se nekada prostirale sve do rijeke Drave. Stoga su bili prisiljeni graditi na povišenijim pješćanim brežuljcima. U savladavanju močvarnih terena koristili su se spomenutim šipovima2 (zašiljeni komadi greda dužine oko dva metra koji su se nabijali u tlo) između kojih su polagala fašina (snopovi šiblja), a sve su to nasipavali pijeskom ili zemljom. Na takvim temeljima građene su kuće, ali i putovi. Ozbiljniji problemi nastali su kad se iskopavanjem kanala prišlo isušivanju okolnih močvara. Prvi takvi radovi obavljeni su pedesetih godina 19. st. za vrijeme zapovijedanja Vatroslava Čivića pl. Rohrskog đurđevečkom pukovnijom. Kanal kojeg je dao prokopati i koji prolazi kroz naselje dobio je ime Čivićevac. Kasnije su uslijedili i iskopi drugih manjih kanala da bi se sa sistematskim meliorativnim radovima prišlo 1908. g. Uslijed toga dolazi do opadanja podzemnih voda i truljenja spomenutih šipova. U ovom slučaju temelji crkve propadali su i i lagano tonuli, a narušena statika prouzročila je puknuće zidova crkve. Toga su također bili svjesni i župnik Nikola Medvedec3 i općinsko poglavarstvo, pa su 1927. g. odlučili nešto poduzeti. Naime, još 1916. g. župnik je uvidio bit problema kad je preuzeo župu, pa si je dao zadatak popraviti crkvu ili sagraditi novu. O tome je odmah obavjestio crkvene veledostojnike na Kaptolu koji su mu poslali uglednoga arhitekta Stjepana Podhorskog4 da izvidi situaciju. Već tada Podhorsky je bio u dilemi; vršiti popravak stare ili graditi novu. Odlučio se za gradnju uz postojeći stari zvonik koji nije bio za rušenje. Napravljene nacrte župnik je sam platio 3.000 forinti. Bilo je to još ratno doba pa se odlučilo pričekati mirnodobsko vrijeme, a i vladajući Radićevci obećavali su nakon rata niže cijene. Uslijedila je službena prepiska župnika s građevinskim sekcijama i općinskim poglavarstvom u kojoj su svi dokumenti čudom negdje zagubljeni. Nečijim odugo- a ad gr pr Ko n iv ice 2 Takav jedan šip iskopan je u Ulici kralja Tomislava (ispred uličnog broja 26) prilikom iskopa zemlje za kanalizaciju. Nalazi se u etnografskoj zbirci obitelji Čamba u Đurđevcu i relativno je očuvan. 3 Nikola Medvedec (Klanjec, 27. IX. 1859. – Đurđevac, 12. XII. 1928.), svećenik; zaređen 1882., župnik u Kalinovcu (1903. – 1916.) i Đurđevcu (1. rujna 1916. – 1928.). U Kalinovcu je bio zaslužan za dogradnju, proširenje i uređenje tamošnje crkve. 4 Stjepan Podhorsky (1875. – 1945.) je u Zagrebu završio srednju tehničku školu, a potom je ušao u atelier Hermana Bolléa koji je u to vrijeme radio na restauraciji zagrebačke katedrale. Godine 1902. upisao se na arhitektonski odjel Akademije lijepih umjetnosti u Beču. Nakon završenog studija radio je na restauraciji i konzervaciji raznih sakralnih građevina, kao i na dograđivanju već postojećih kompleksa (crkva u Oštarijama, crkva sv. Križa u Križevcima, župna crkva u Krašiću). Kasnije je projektirao i nova zdanja (grkokatolička crkva u Pribičkom Strmcu kraj Krašića, crkve u Duvnu i Bihaću i Franjevačka crkva u Makarskoj). U svojim radovima se orjentirao na izvornu starohrvatsku arhitekturu. Od 1918. godine predavao je u Srednjoj tehničkoj školi u Zagrebu. 238 Podravski zbornik 2009. ej uz M vlačenjem prošlo je punih deset godina dok napokon poglavarstvo nije ishodovalo kod Građevinske sekcije u Bjelovaru jednog inženjera da dođe pregledati stanje crkve. Iz Bjelovara je poslan neki mladi inženjer koji je gradio ceste i mostove, i koji je na opće iznenađenje župnika utvrdio da se crkva može popraviti. Na njegov troškovnik čekalo se punih godinu dana. Slučaj je odugovlačilo i općinsko poglavarstvo, ponajviše Viktor Pogačnik5 koji je također zastupao popravak, i to s razlogom da župljani nisu u stanju sami podignuti novu crkvu. Prema troškovniku određena je svota od 90.000 dinara. Odlukom župana Osječke oblasti naloženo je da se 26. listopada ima održati doprinosbena rasprava na kojoj bi se dogovorio način prikupljanja novca od župljana. Raspravi su trebali nazočiti: predstavnik Građevinske sekcije u Bjelovaru, župnik s crkvenim starješinama, deset punomoćnika izabranih od strane općinskog poglavarstva, te dr. Gojko Stojanović, vladin tajnik iz Osijeka. Građevinsku sekciju zastupao je inž. Filip Rozencvajg, župni ured župnik Medvedec i crkveni starješina Petar Hodalić, a općinsko poglavarstvo načelnik Štefo Štefanov i blagajnik Matija Fuček, te desetorica punomoćnika izabranih od strane 148 đurđevečkih posjednika: Ivan Lovašen, Ivan Ređep, Ivan Peroković, Ignac Ferenčić, Tomo Štefanec (svi posjednici), Dragutin Židovec (krojač), Stjepan Koren (trgovac), Đuro Plazek (kolar), Mijo Miholek (stolar) i Petar Krušec (zidar). Iz Čepelovca su bili izabrani Martin Pintar, Đuro Pleško (oba ratari) i Ivan Bartolić (kovač); iz Budrovca Bolto Čukljaš, Tomo Zebec i Mato Markić a iz Mičetinca Mato Čorba, Antun Pintar i Ivan Pregiban.6 Članovi povjerenstva uputili su se na lice mjesta u župnu crkvu gdje je inž. Rozencvajg rastumačio potrebne radnje na popravku pročelnog i djelomice glavnog zida, a spomenuo je i sve ostale radnje za koje predračuni troškova tada još nisu bili točno utvrđeni. Nakon toga je u općinskoj kancelariji utanačen zapisnik u kojem stoji da su se članovi usuglasili oko toga da se potrebni trošak osigura razrezom posebnoga crkveno-građevnog nameta na sve župljane. Ukoliko se ne bi namakla potrebna svota općina bi mogla ostatak namiriti iz eventualnoga zajma. Na kraju je Đuro Pleško, punomoćnik iz Čepelovca, tražio da se Čepelovac i Budrovac oslobode svakog doprinosa jer uzdržavaju svoje filijalne crkve, a ukoliko će morati izdvajati za popravak crkve, da to bude dvije trećine manje od matičnih župljana. Osim toga, iz istog je razloga u studenom u ime punomoćnika oba sela podnio i žalbu7 županu Osječke oblasti kojom je zahtjevao da dohotkom a ad gr pr Ko n iv ice 5 Pogačnik (1874. – 1945.) je po struci bio profesor a službovao je u mostarskoj gimnaziji predavajući grčki i latinski. Tamo je svojim marnim zalaganjem po završetku prvoga svjetskog rata postavljen za vladina povjerenika Odjeljenja za socijalnu politiku pri zemaljskoj vladi u Sarajevu. Zbog odanosti bivšoj austrougarskoj vlasti smjenjen je od strane srpskih vlastodržaca i umirovljen 1921. godine. Stoga se vratio u rodni Đurđevec i aktivirao u općinskom poglavarstvu. 6 Tada su sela Čepelovac, Budrovac i Mičetinac pripadala đurđevečkoj župi. Godine 1957. osnovana je župa Budrovac kojoj je pripojen Čepelovac, dok je Mičetinac i danas u sastavu đurđevečke župe. 7 Mještani tih sela očito su htjeli izbjeći izdvajane za đurđevečku crkvu, što je u neku ruku i normalno, jer su brinuli o svojim crkvama, ali ih je u tome sputavalo to što su kao župljani Podravski zbornik 2009. 239 ej uz M od svoje imovine i župna crkva pridonese trošku. Međutim, župnik Medvedec dopisom je izvjestio župana da crkva ne posjeduje nikakve imovine. Župan je potom spomenutu žalbu i ostale dokumente poslao u Ministarstvo vjera u Beogradu, a koju je ministar dopisom od 20. siječnja 1928. g. odbio, te naložio da se podnese troškovnik sveukupnih radova i da se odredi ponovna doprinosbena rasprava. Povjerenstvo se ponovno sastalo 6. ožujka i doneslo iste zaključke, osim što je sad u trošak bio uvršten i popravak župnoga dvora i orgulja čime je povećan na 290.000 dinara. Nepotrebnim administriranjem izgubilo se narednih mjesec dana jer je troškovnik iz Bjelovara poslan u Građevinsku direkciju u Zagrebu. Napokon, 11. travnja župan je donio odluku da se priđe prikupljanju novca. Župnik Medvedec je i dalje bio kod svojega stajališta da je popravak crkve uzaludan, a pogotovo nije bio zadovoljan tako malom svotom određenom za popravak crkve. Unatoč njegovom protivljenju općinsko poglavarstvo je po savjetu Pogačnika već dalo dovesti 50.000 komada cigle i 700 vozova pijeska, te počelo ubirati novac. Istodobno je župnik, zajedno s kapelanom Jakovom Novoselom8, upozoravao da bi bilo suludo započeti radove budući da je čitavo krovište trulo. Uspjeli su u to uvjeriti vjećnike Tomu Jalžabetića9 i Martina Živka, te zajedno pregledali krovište. Oni su zauzeli isto mišljenje, pa su zajedno s odvjetnikom dr. Petrom Mayerom10 uspjeli pridobiti većinu u poglavarstvu i prekinuti s postojećim radovima. Nakon nekoliko sjednica poglavarstvo je odlučilo pozvati arhitekta Podhorskog da čuju njegovo mišljenje. On nije htio ni čuti o popravku crkve, jer se još 1916. g. izjasnio za gradnju, izjavivši da bi time samo okaljao svoj ugled. Pojedini vijećnici i dalje su bilo tvrdoga stava nakon čega je Podhorsky poglavarstvu predočio dvije konačne alternative: popravak u vrijednosti od 1.400.000 din. ili gradnja nove crkve za oko 200.000 din. manju svotu. Na koncu se poglavarstvo na sjednici od 26. svibnja odlučilo za gradnju, vjerojatno a ad gr Ko odvjetnik. pr đurđevečke župe po zakonu bili dužni doprinositi. Za to su se nastojali izboriti i žalbom koju je, prema ovjerenom prijepisu, očito sastavio neki n iv 8 Jakov Novosel (Jalžabet, 17. VII. 1900. – ?) svećenik, ređen 1923. godine. sprva kapelan a poslije župnik u Đurđevcu od 1929. do 1956. Poslije drugoga svjetskog rata osuđen od komunističke vlasti na 3 godine uvjetno i 100.000 din. globe. Na slobodu pušten 1950. ice Zvonimir DESPOT, Vrijeme zločina – novi prilozi za povijest koprivničke Podravine 1941. – 1948., Zagreb / Slavonski Brod 2007., str. 256.; Paškal CVEKAN, Đurđevac – kakav nije poznat, Đurđevac 1991., str. 105.) 9 Tomo Jalžabetić (21. XII. 1852. – 31. X. 1937.), seljak i političar; jedan od osnivača HPSS-a i vođa Radićevaca u đurđevečkoj Podravini, narodni zastupnik u Saboru, dugogodišnji općinski vijećnik i predsjednik Hrvatske seljačke zadruge u Đurđevcu. U to vrijeme je već napustio Stjepana Radića i stranku, te je politički bio aktivan samo u općinskom poglavarstvu. 10 Dr. Petar Mayer (13. III. 1878. – 4. V. 1939.) odvjetnik i javni bilježnik u Đurđevcu od 1905. godine, dugogodišnji član općinskog poglavarstva a jedno vrijeme i načelnik (1911. – 1916.), te narodni zastupnik u Saboru. Isprva pravaš a poslije voditelj Samostalne demokratske stranke u Đurđevcu. 240 Podravski zbornik 2009. ej uz M pritisnuto i time što je još početkom svibnja sreski načelnik dao zatvoriti crkvu zbog opasnosti od urušavanja. Stoga se bogoslužje nadalje održavalo u kapeli Srca Isusova i kapeli sv. Rozalije. Međutim, Pogačniku se u opstrukciji radova pridružio i načelnik Štefanov. Iako je Podhorsky pravodobno izradio nacrte (u lipnju), ovaj ih je jedno vrijeme držao u ladici umjesto da ih pošalje u Osijek kako bi se čim prije održala rasprava i zakazalo javno nadmetanje za izvođače radova. Tada su Mayer i župnik na oba ponovno izvršili pritisak, pa je Pogačnik napokon otišao Građevinskoj sekciji u Bjelovaru te zatražio građevnu dozvolu. Ubrzo je sva dokumentacija poslana županu u Osijeku, a općinsko poglavarstvo dopisom je posebno naznačilo da se postupak ubrza kako bi se moglo prići radovima koji su već dobrano kasnili. Problemi su se počeli nizati. Sada je pak sekcija prigovarala žaleći se na nacrte, vjerojatno iz ljubomore što ih oni nisu radili i ogrnuli novac, pa je uputila elaborat direkciji u Zagrebu. gr Pripreme za gradnju crkve a ad U međuvremenu, ne čekajući proceduru s dokumentacijom, odmah se prišlo iznošenju oltara iz crkve koji su razmješteni po kućama, dok je Juraj Dobnik iz Zagreba rastavio orgulje i spremio ih u župnom dvoru. Rušenju crkve pristupilo se 16. srpnja da bi tijekom početnih radova pojedinci počeli širiti razne glasine; od toga kako dr. Mayera i kapelana Novosela treba objesiti, pa do toga da bi postojeća crkva stajala još tisuću godina, budući da su zidovi bili metar debeli.11 Sve se ipak obistinilo nakon rušenja. Jasno se vidjelo da su temelji crkve na pilotima sasvim propali a od srušenih zidova ostala uglavnom šuta. Rušenjem se dobilo vrlo malo zdrave stare cigle jer je kod zidanja crkve korištena uglavnom ona rabljena sa stare crkve u polju koju su porušili Osmanlije. Osim cigle bilo je tu i nešto kamenoga materijala (manji kameni blokovi, stube i sl.) koji se nije koristio u gradnji nego je podijeljen pojedinim župljanima.12 Nakon toga se cijeli administrativni postupak ponavljao, od određivanja općinskih punomoćnika do konačne rasprave zakazane za 26. srpnja. Raspravi su prisustvovali: župnik Medvedec u ime župnog ureda i kao punomoćnik Nadbi- pr Ko n iv ice 11 Po svemu sudeći, nastali su sukobi između pojedinaca i političkih opcija, i to između Pogačnika i Štefanova (HSS), te Mayera i župnika. Kroz sve to provlačili su se privatni i politički interesi, to jest, nastali su mjesni stranački antagonizmi. Svaka opcija nastojala je na glavnom mjestu imati svojega čovjeka kako bi mogla reći da je ona najzaslužnija za gradnju. Time bi joj i šanse na izborima bile puno veće. Ujedno je tu bilo i malverzacija s građevnim materijalom jer je glavni zidar, istovremeno dok je gradio crkvu, istom ciglom podignuo i jednu privatnu kuću u Đurđevcu. Vjerojatno su i kod toga neki imali određene koristi, ili su općinskom imovinom vraćali kakvu uslugu. 12 Prema pričanju Đurđevčana, kameni dijelovi, odnosno stube, pojedinci su uzeli za svoje potrebe, pa su na kraju završile u raznim kućama, čak i u klijetima. Tako je sačuvana i stara krstionica koja se nalazi u posjedu jedne đurđevečke obitelji. Podravski zbornik 2009. 241 ej uz M skupijskoga duhovnog stola u Zagrebu, inž. Rozencvajg, općinski načelnik Štefo Štefanov, Stjepan Jančijev, Petar Hodalić, Martin Štefanić i Martin Štefanec (crkveni starješine), punomoćnici župljana za Đurđevec Viktor Pogačnik i Franjo Topolčić, za Čepelovac Đuro Pleško i Ivan Bartolić, za Budrovac Tomo Zebec i Marko Markić, te za Mičetinac Štefo Čorba. U ime sreskog poglavarstva pristigao je pristav Juraj Fajdetić, a u ime župana vladin tajnik dr. Ivan Špoljar koji je vodio raspravu. Župnik je tom prilikom voditelju dostavio iskaz o stanju crkvene imovine koja je iznosila 9.937,88 din. u vrijednosnim papirima i 436,05 din. gotovine. Stanje je prikazao po svim crkvama i kapelama pojedinačno. Vrijednosni papiri bili su uglavnom uložnice Prve hrvatske poljodjelske banke, Prve hrvatske štedionice, a najviše Hrvatske seljačke zadruge u Đurđevcu. Uz to je naveo i oko 11 jutara zemlje kao i neka vlastita primanja. Uglavnom, župnik je javno obznanio imovinu kojom župa raspolaže dokazavši da nije raspolagao Bog zna kakvim gotovim novcem koji bi pomogao u gradnji. Općinski načelnik Štefanov dostavio je pak zapisnike o izboru punomoćnika s dostavnicama uručenih im poziva kao i iskaz izravnoga državnog poreza podvrgnutoga općinskom nametu. Prema troškovniku, svota od 1.080.000 din. namirila bi se dotad već ubranim porezom (288.957 din.), dok bi se ostatak (911.043 din.) uzeo od izravnoga državnog poreza. Temelj za razrez poreza poslužio je porez za 1927. g. Svi su jednoglasno zaključili da se porezi nabrojani u čl. 101 financijskoga zakona za god. 1928/29. imaju razrezati sa 25% (5.451,35 din.), nadalje, tecivarina IV. razreda trebala se uzeti pod razrez s 25%, što od svote od 12.350 din. iznosi 3.087,50 din., a tecivarina III. razreda uzela bi se pod razrez od 1.000%, što na porez od 16.024 din. iznosi 160.240 din. Ostatak od 742.264 din. trebao se razrezati na ostale izravne državne poreze. Cjelokupna svota namirila bi se od župljana na tri jednaka dijela u tri godine. Dogovoreno je da se javna dražba za izvođače radova obavi odmah kako bi se s gradnjom završilo do kraja rujna 1929. g. Nadzor nad izvođenjem radova povjeren je arhitektu Podhorskom. Sama rasprava bila je veoma burna. Inženjer Rozencvajg stalno je prigovarao, ali je dr. Mayer preuzeo riječ i dao prijedlog za raspis nameta. Ne bi li se nekako nametnuo narodu kao političar, Pogačnik je predhodniku uzeo riječ i stao iznositi isti prijedlog, ali drugim riječima. Rasprava umalo da se nije raspala, jer su se ustali seljaci iz Čepelovca i Budrovca izjasnivši se da oni neće platiti ako im se ne ishodi pravo na obeštećenje ako se kojim slučajem odcijepe i osnuju svoju župu. Njima se pridružio i jedan neimenovani Đurđevčanin koji je istrčao s prijedlogom da ako narod gradi crkvu ima pravo i birati svojega župnika. Očito da je župnik bio izvjesna prepreka pojedinim općinarima i mjesnim političarima koji su htjeli iz same gradnje izvući materijalnu ili političku dobit. Tako su na raspravu dospjele i druge teme koje nisu imale veze s gradnjom, pa je bila više nalik međusobnim podmetanjima nego zdravoj raspravi. a ad gr pr Ko ice n iv 242 Podravski zbornik 2009. ej uz M Oglas za javnu dražbu objavljen je u Narodnim novinama br. 181 od 9. kolovoza 1929. g., s pozivom za 23. kolovoza u 14 sati u općinskom uredu u Đurđevcu. Vrijednost svih poslova iznosila je 770.413 din., od toga: zidarski poslovi 264.252, tesarski 18.029, pokrivački 99.400, limarski 78.500, kovački 11.500, taracarski 92.880, staklarski 58.812, mreže za prozore i mozaik 10.800, te za razne dobave 9.500 din. Pored toga, za dobavu građevnoga materijala namijenjena je svota od 245.940 dinara, za honorar i putne troškove Podhorskom 50.120, te za nepredvidive troškove 12.447 din. Sav građevni materijal (cigla, cement, šljunak, pijesak, vapno, građa) trebala je dati župna općina. Svi zainteresirani ponuđači morali su priložiti u gotovom ili u vrijednosnim papirima 10% od svoje cijene. Svaki je prije predaje ponude trebao uručiti predsjedniku komisije uvjerenje Ministarstva građevina o pravu sudjelovanja na javnim dražbama, potvrdu nadležne porezne vlasti da je svoj obrt prijavio za oporezivanje i platio ga, potvrdu o položenoj kauciji, te uvjerenje o državljanstvu. Dokumenti su morali biti vlastoručno potpisani, potvrđeni biljegom od 100 din. i predani u zapečaćenoj koverti. Komisiju su činili općinski načelnik Štefo Štefanov te odbornici Viktor Pogačnik i dr. Petar Mayer. Dražbi su pristupili: Vjekoslav Fantoni iz Đurđevca, Ilija Gregec i Antun Golt iz Križevaca, tvrtka Pilot iz Zagreba zastupana po Ivanu Fišeru, Rudolf Vizek iz Slatine, a poštom je stigla ponuda tvrtke Konstruktor iz Zagreba. Prisutan je bio i poduzetnik Josip Gosein iz Vinkovaca koji je odbio predati ponudu protestirajući da su dražbi pristupili poduzetnici koji ne posjeduju uvjerenje Ministarstva. Ponuda Fantonija s kaucijom od 70.000 din. u državnim vrijednosnim papirima glasila je na sve radove. Tražio je doplatu na zidarske (12%) i tesarske poslove (10%) a davao popust na pokrivačke (2%), limarske (25%), stolarske (20%) i taracarske poslove (5%). Gregec je položio uložnicu Prve hrvatske štedionice u Zagrebu od 34.061,77 din. traživši 30% povećanja cijene za zidarske i tesarske poslove. Tvrtka Pilot javila se za pokrivačke radnje, i to Hačekovim eternitom uz cijenu od 114.502,50 ili prirodnim škriljevcem za 104.562,50 din. Za taracanje pločicama ponudili su tri cijene: 186 m² (95.976 din.), 180 m² (92.880 din.) i 176 m² 90.186 din). U ime kaucije tvrtka je položila 20.000 dinara u obliku garantnog pisma Prve hrvatske štedionice u Zagrebu. Ponuda Rudolfa Vizeka odnosila se na limarske radove sa 26% popusta, te staklarske sa 10% popusta uz kauciju od 3.000 din. u gotovom i 10.000 din. u vrijednosnim papirima. Za stolarske poslove ponudu je podnio Antun Golt (43.120 din.) koja je bila u obliku troškovnika u kojem su bile iskazane pojedinačne cijene za svaku predviđenu vrstu radnje. Nakon što su sve ponude bile otvorene komisija se povukla u zasebnu prostoriju i odabrala Iliju Gregeca za zidarske i tesarske radove, Rudolfa Vizeka za limarske i staklarske, te Antuna Golta za stolarske poslove. Ujedno su Gregecu preporučili da po mogućnosti zaposli radnike iz Đurđevca. a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 243 ej uz M Nezadovoljni ovakvom odlukom reagirali su đurđevečki obrtnici i majstori, te su odmah uputili žalbu županu u Osijeku. Naravno da su bili ogorčeni jer je za zidara uzet Gregec čija je cijena bila za 51.000 din. skuplja od najpovoljnije, Fantonijeve. U žalbi je navedno da Gregec nema protokoliranu građevnu firmu, niti je priložio uvjerenje Ministarstva građevina, dok je za kauciju priložio samo 34.000 din. Uz to su se žalili na dr. Mayera koji je navodno rekao na početku dražbe da njima ne trebaju nikakva uvjerenja niti ikakvi propisi. Ujedno su ga optužili da se dogovorio s Gregecom da upravo njemu povjere posao. U tome je bilo podosta istine jer je iz istih razloga i Josip Gusein povukao svoju ponudu. Zatraženo je od župana da se dražba poništi jer se postupalo protivno uvjetima naznačenima u oglasu. Iako su očito bili u pravu, potpisani Đurđevčani najviše su bili nezadovoljni time što nije izabran Fantoni koji bi dobar dio njih zaposlio na gradnji, u odnosu na Gregeca koji bi dovukao svoje majstore iz Križevaca. Dokazali su to time što je Gregec sudjelovao u rušenju crkve sa svojim ljudima. Žalbu je potpisalo pedeset đurđevečkih obrtnika i trgovaca na čelu sa zidarom Petrom Šandorom. Iz dostupne dokumentacije nisam mogao doznati na koji je način Gregec izabran za rušenje crkve, no ono mu je očito pogodovalo, jer dok je prikupljana dokumentacija i vršene pripreme za javnu dražbu, istovremeno se rušila crkva pod njegovim rukovodstvom. Na kraju nije jasno zbog čega je sreski načelnik primio rješenje o poništenju dražbe tek nakon godine dana (9. kolovoza 1929.) kad je crkva već bila podignuta, dok je županijski pravni referent Dejanović konstatirao da rezultat dražbe nikada nije dostavljen županu, niti je od njegove strane odobren. Takav ishod ne čudi, jer je vlast uvidjela da u Đurđevcu postoje dvije struje; jedna koja zdušno nastoji podići crkvu i druga koja jednakim zalaganjem tu istu gradnju nastoji spriječiti. Stoga je ona, makar zaobišla i neke zakonske procedure, jednostavno dopustila da se crkva konačno sagradi. a ad gr pr Ko Gradnja crkve ice n iv Nakon svih peripetija i odugovlačenja napokon se prionulo radovima. S iskopavanjem temelja krenulo se 3. rujna. Temelj se kopao na dubinu od 3 metra tako da će buduća crkva počivati na betonskoj ploči debeloj jedan metar. Radovi su tekli polagano jer je bilo teško vaditi ukopane šipove, a posao se otegnuo na četiri tjedna, jer su došle kiše pa se morala ispumpavati voda iz temelja. Potom se prišlo betoniranju, a cijela ploča postavljena je na pet betonskih sidara ukopanih na dubinu od pet metara. U te temelje utrošeno je 230 vagona šljunka. Štefanov je i tu umiješao svoje prste obustavivši dovoz šljunka iz Drnja s izlikom da ga ima dovoljno. Naravno, šljunka je ponestalo, pa dr. Mayer opet morao urgirati čak u Zagrebu. Taj načelnikov postupak produžio je radove na temeljima za tjedan 244 Podravski zbornik 2009. ej uz M dana. Zidanjem se započelo 6. listopada postavljanjem prve cigle od strane kapelana, a za tjedan dana se podiglo toliko zidova da se 14. listopada obavila posveta kamena temeljca. Kamen je izrađen u Zagrebu, a na posvetu ga je donio biskup dr. Dominik Premuš u pratnji tajnika Miška Pavlovića. U kamen je stavljena spomenica ispisana na pergameni i položena u olovnu kutiju. Slijedi dio teksta spomenice: …Godine 1928., za Pape Pia XI, kralja Aleksandra I, nadbiskupa Dra Antuna Bauera, kotarskog predstavnika Ivana Horvatina, župnika i dekana Nikole Medvedca, opć. načelnika Stjepana Štefanova, kapelana Jakova Novosela, katehete Ivana Šabarića, u teška vremena po Hrvatski narod, kad je u beogradskoj skupštini dne 20. lipnja 1928. smrtno ranjen narodni vodja Stjepan Radić a ubijeni njegovi drugovi Pavao Radić i Dr. Gjuro Basariček boreći se za ravnopravnost, jednakost i slobodu svoga naroda, - snadje župljane gjurgjevačke teški teret gradnje ove crkve (…) Župa Gjurgjevac broji sada 9.485 duša, a u nju spadaju Gjurgjevac, po stanovništvu drugo selo u Hrvatskoj, zatim sela: Budrovac, Čepelovac, Mičetinac i konaci Severovci, Grkine i Hladna voda. Narod je na gospodarskom i prosvjetnom polju dosta prokrčio naprijed od ostalih mjesta, štedljiv je, marljiv kao crv, uzoran gospodar, dosta nabožan, rado polazi crkvu, zato je i pripravan doprinijeti sve žrtve za crkvu uza sve silne poreze državne i prireze općinske i oblasne. Taj narod ne klone duhom, uzda se u Boga i u svoj rad i marljivost, makar su i slabe godine (…) Općinsko vijeće uzelo je tešku dužnost na svoja leđa zajedno sa svojim požrtvovnim narodom, no uz njihovu energičnu volju i žrtve djelo će biti dovršeno svima na ponos, a osobito samom mjestu Gjurgjevac, koje će se ponositi najljepšom crkvom pitome Podravine. Općinsko vijeće sačinjavaju: Stjepan Štefanov, načelnik, Viktor Pogačnik, Stjepan Lovrak, Franjo Topolčić, Valent Sulimanec, Štefo Jančijev, Bolto Ferenčić, Mato Štefanec, Mato Horvat, Ivo Kudumija, Dr. Petar Mayer, Mijo Grazinger, Ivan Kucel, Dragutin Židovec, Ignac Kovačić, Stjepan Koren, Tomo Jalžabetić, Stjepan Filipović, Mato Grganec, Jakob Kovačev iz Budrovca, Gjuro Pleško (kbr. 53) i Gjuro Pleško (kbr. 163) iz Čepelovca te Štefo Čorba iz Mičetinca… Nakon blagoslova kamena temeljca gradnja se zahuktala, pa je 7. studenog već bilo podignuto krovište na sakristiji i iznad svetišta. Tesarske radove izvodio je Franjo Brumen iz Križevaca. Međutim, na opću žalost svih župljana 9. studenoga iznenada je od srčane kapi umro župnik Nikola Medvedec nakon čega je sva briga oko gradnje pala na leđa kapelana Novosela koji je odmah imenovan privremenim upraviteljem župe. Do početka prosinca crkva je bila pod krovom. Ostalo je još samo podići kupolu. Izgleda da se zla kob nadvila nad crkvom jer je isti taj mjesec prilikom gradnje sa skele pao Đurđevčanin Tomo Nendl, ozlijedio kičmu i ostao nepokretan. Početkom prosinca zavladala je pak strašna zima s temperaturom i do -30˚C koja se zadržala čak do kraja travnja tako da se s radovima nastavilo veoma kasno. Početkom travnja 1929. g. dogodila se nova nesreća. Nenadano se srušio jedan nedovršen svod pa je stradala nekolicina domaćih ljudi a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 245 ej uz M no bez težih posljedica. U svibnju je srušen gornji dio zvonika kako bi se dogradio prema stilu crkve. Na vrh kupole postavljena je obnovljena postojeća kugla u kojoj je pronađena stara spomenica pisana 24. rujna 1865. g.13 U pozlaćenu kuglu stavljena je nova spomenica s opisom tijeka gradnje crkve. Na kraju je nesreća zadesila i samoga poduzetnika Iliju Gregeca koji je zaspao na skeli podignutoj za žbukanje. Kako je skela bila preslaba u odnosu na njegovu težinu, pao je s visine od 4 metra i slomio nogu. Radove je potom uspješno priveo kraju voditelj gradnje Franjo Žunar iz Zagreba. Tijekom gradnje pojavio se još jedan problem. Došlo je do prekoračenja proračuna, pa se trebalo naknadno prikupiti još novca, tako da je konačna cijena bila dva milijuna din. Bilo je to realno i za očekivati jer je vladala ekonomska kriza. Seljaci su svoju robu teško prodavali, i to po niskim cijenama, dok je industrijska roba iz dana u dan poskupljivala. Narod je bio i strahovito opterećen raznim porezima i nametima. Ništa bolje nije bilo ni na političkom polju jer je te godine Hrvate zadesila nesreća – atentat na Stjepana Radića u beogradskoj skupštini. Cijenu je povećao i nedostatak cigle, jer se mislilo da će se dobar dio nje dobiti rušenjem stare crkve. Stoga se trebalo dokupiti još nove cigle. Radnje na tornju koštale su dva puta više nego što je planirano. Sama gradnja bila je 30% skuplja za što je Novosel smatrao krivim općinsko vijeće koje je uposlilo neke domaće majstore koji su "gulili" svojom cijenom, i to na svoju sramotu. Također su naknadno postavljene propovijedaonica i pričesna greda, tako da su i one podigle cijenu. Velika je rasprava bila o tome čime pokriti crkvu; eternitom, kako je planirano, ili bakrenim limom. Prošlo je nekoliko sjednica općinskog vijeća dok na kraju nije odabran bakar. No, u međuvremenu je bakar poskupio, pa je trebalo dodatnih 35.000 dinara. Limarski posao stajao je 350.000, a radovi su bili obavljeni u roku od tri tjedna. Na kraju je trebalo namaknuti još 104.000 din. za oltar, za koje se pobrinuo sam Novosel. Uputio se od kuće do kuće i sakupio 63.000 din., dok je ostatak uzeo na svoj vlastiti dug. Kad je oltar postavljen onda je još otrpio i prigovore nekih župljana kojima se nije svidio moderan oltar jer su, kako je smatrao Novosel, bili naučeni na onaj stari. Novosel se pobrinuo i za prozore, zamolivši uglednije i bogatije Đurđevčane da budu dobrotvori. Njihova prezimena dao je upisati na vitraje.14 Svi prozori koštali su 75.000 din. Nakon niza planiranih i nekih dodatnih radova, 25. veljače 1930. g. općinsko a ad gr pr Ko n iv ice 13 Prijevod spomenice pisane na njemačkom jeziku vidi u: Đuka Tomerlin Picok, Živlejna v (naj) starešem Gjurgjevcu, Đurđevac 1989., str. 27-29. 14 Popis dobrotvora: Dragutin Židovec, Stjepan Dolenčić, Đuro Dolenčić, obitelj Kreszinger, Josip Lovašen, Marko Vedriš, Vjekoslav Fantoni, Terezija Katušić, Fran Kolar, Ljubica Židovec, Valent i Bara Hodalić, dr. Petar Bazijenec, Ivan Peršić, Katarina Imbrin, svećenik Stjepan Topolčić, Ana Kucel, Stjepan Jančijev, Ivo i Dora Tomrlin, Ana Stankir, obitelj Majnarić, Josip Wirgil, Hrvatska seljačka zadruga, Treći red, Društvo djevojaka, Općinsko vijeće; Paškal Cvekan, Đurđevac kakv nije poznat, Đurđevac 1991., str. 71-72. 246 Podravski zbornik 2009. ej uz M poglavarstvo je radi određivanja tehničkog pregleda poslalo tehničkom odjeljenju banske uprave u Zagrebu likvidacijski elaborat s dražbenim zapisnikom, građevne dnevnike, te iskaz do tada uplaćenoga novca izvođačima radova. Odgovor je stigao tek 13. kolovoza, u kojem stoji da će tehnički pregled biti obavljen 22. rujna od strane izaslanika tehničkog odjeljenja Dragutina Barišeca i I. Colnera. Pregledu su pozvani svi poduzetnici, nadzornik arh. Stjepan Podhorsky, župnik Novosel, te tri člana građevnog odbora. Kad je tehnički pregled održan ne znamo jer dokumenata nema, pa ne možemo sa sigurnošću reći je li održan baš tog dana. Problema je očito bilo i u tom postupku jer je Podhorsky dopisom od 17. rujna javio općinskom poglavarstvu da ne misli nazočiti tehničkom pregledu jer su mu ostali dužni još 36.127 dinara, za što je uzeo odvjetnika da taj novac utjera. Općinski načelnik je dopisom odgovorio da se čudi njegovu potezu, budući da je on sam još prije odredio rokove pojedinih uplata. gr Posveta crkve a ad Župna crkva dovršena je velikom mukom, zalaganjem i odricanjem svih Đurđevčana ujesen 1929. g. Posveta crkve obavljena je 10. studenog od strane biskupa Premuša. Već u subotu cijelo mjesto je bilo okićeno slavolucima, zelenilom, cvijećem i zastavama. U 13 sati bio je svečani doček biskupa Premuša kojem je prisustvovalo mnoštvo naroda i članova mjesnih društava. Biskupa je pozdravnim govorom dočekao Viktor Pogačnik, tada član skupštine Osječke oblasti na listi HSS-a: Presvijetli gospodine! Ko pr Po drugi put dočekujemo Vašu presvijetlost u vezi s novom župnom crkvom. Prošle godine dočekali smo Vas ne znajući hoćemo li moći dostojno izvršiti ovu zadaću koju smo sebi postavili. A danas! Danas Vas dočekujemo radosna srca i vesele duše jer smo izvršili djelo koje će služiti Bogu i narodu… Želimo da nova župna crkva bude za nas i danas i ubuduće ono mjesto gdje će se naučati najviše etički zakoni onako kako je to jasno i jezgrovito kazano u deset zapovijedi Božjih… Doček je nastavljen velikom bakljadom koja se uputila od vatrogasnog spremišta do župnog dvora gdje je biskupa u ime društava i naroda pozdravio Josip Lovašen, ravnatelj Građanske škole u Đurđevcu. U nedjelju ujutro slavlje je počelo budnicom puhačke glazbe u pola šest sati, da bi se za sat vremena pred župnim dvorom skupilo mnoštvo Đurđevčana koje je u povorci krenulo prema novoj crkvi. Biskup Premuš je prvo posvetio vanjski dio crkve, a zatim unutrašnjost i oltar. U 14 sati je priređen svečani doček preuzvišenog nadbiskupa dr. Antuna ice n iv Podravski zbornik 2009. 247 uz M Bauera koji je stigao automobilom iz Koprivnice u pratnji tajnika dr. Ante Slamića. Zajedno s nadbiskupom došao je i oblasni komesar Petar Zrelec, rodom iz Đurđevca. Čitav prostor od župnog dvora bio je preplavljen mnoštvom naroda iz cijele Podravine. Nadbiskup Bauer je do crkve prošao kroz špalir školske djece s nastavnicima, te članstva Djevojačkog društva, Orlova, Hrvatskog sokola, vatrogasnog društva, prosvjetnog društva Zrinski i dr. Dobar dio naroda bio je u narodnim nošnjama, a svo vrijeme pucalo se iz mužara. Pred ulazom u crkvu Pogačnik je nadbiskupa dočekao ovim riječima: Preuzvišeni gospodine! ej Evo nas pred novosagrađenom crkvom našom koja će ako Bog da vjekovima biti svjedok narodnog života u ovom kraju naše Podravine. Crkva naša preko posvećenih zastupnika svojih davat će utjehu bijednicima, a oproštenje pokajnicima. Ona će pratiti život župljana svojih od rođenja do groba, ona će pomagati kod rađanja novih snaga naroda hrvatskoga u ovome kraju na korist cijele otađbine naše i na čast ostale braće naše. Ovaj dom Božji preuzvišeni gospodine podigli su župljani Đurđevački uz velike materijalne žrtve, ali i uz veliku ljubav prema kršćanskoj vjeri. Sagradili su ga ne od obilja i bogatstva, jer Podravina naša nije bogata, kako se obično misli, materijlnim dobrima, mnogo je duša, a malo zemlje. Ali ima nešto čime smo i mi bogati, a to je marljivost, trpeljivost i štedljivost. To je naše bogatstvo, koje nam je omogučilo gradnju ove lijepe crkve koja je posvetom presvijetlog gospodina biskupa postala živa… Nadbiskup je odgovorio kratkim misaonim govorom u kojem je istaknuo kako je želio osobno prisustvovati ovom velikom slavlju. Nakon toga je bio pozdravljen lijepim govorom i od jedne učenice građanske škole. Biskup Premuš je potom odslužio prvu svetu misu u crkvi uz mnoštvo ostaloga svećenstva. Poslije mise u župnom dvoru je za oko stotinjak uzvanika priređen svečani ručak uz nekoliko zdravica među kojima se osobito istakla ona prečasnog doktora Šajatovića, predstavnika Križevačke biskupije. Slavlju su bili nazočni mnogi uglednici: sreski poglavari Kovačić i Horvatin, arh. Podhorsky, Stjepan Pavunić, župnik iz Koprivnice, Franjo Brdarić, župnik iz Ivanca, katehete Šabarić i dr. Mijo Selec, Robert Jean Ivanović, akademski kipar iz Zagreba, dekani Petar Mihinić, Milan Horvat i Štefanac, zatim M. Kapić, prebendar iz Zagreba, župnici Kožar, Blaga, Blažeković, Vedriš, Jurić, Mihinić, Fišter, školski nadzornik Vedriš, umirovljeni nadzornik Dolenec, novinari i drugi. Prisutno je bilo gotovo cjelokupno svećenstvo Podravine. O proslavi posvećenja đurđevečke crkve pisao je i ondašnji tisak. Poveći članak a ad gr pr Ko ice n iv 248 Podravski zbornik 2009. ej uz M objavila je Hrvatska straža15, a pisao je i Jutarnji list. Sam tijek gradnje opširno je u župnoj spomenici opisao i voditelj župe Jakob Novosel, s razlogom uvrstivši sebe među zaslužne. Pohvalio je dr. Mayera, kao i Viktora Pogačnika, iako je ovaj svojim djelovanjem otežavao gradnju. Na kraju je Novosel napomenuo da je svečani ručak priredio o svom trošku (9.370 din.), premda su mu građevni odbor i općina obećali vratiti sav trošak, što nikad nisu učinili. Još su pokrenuli harangu protiv njega da ga maknu iz župe, a da na njegovo mjesto postave jednog od domaćih svećenika od kojih, prema Novoselovom pisanju, nijedan nije dao ni pare za crkvu. Po svemu sudeći su određeni lokalni đurđevečki vijećnici htjeli na njegovom mjestu vidjeti domaćeg svećenika kako bi sva čast i slava pripala njima, a ne stranom kapelanu. Međutim, Novosel se pokazao svojom sposobnošću i uspješno priveo gradnju kraju. Pogotovo im nije odgovarao jer je zauzeo čvrst stav i sve konce oko gradnje i novca držao u vlastitim rukama ne dozvolivši općinskom vijeću da se miješa. Bilo je očito da su se pojedini vijećnici htjeli postaviti kao glavni organizatori gradnje preko svojeg domaćeg župnika16 kojim bi mogli manipulirati kako bi se okoristili novcem župljana. Međutim, Novosel je to brzo uočio te bio odlučan. Kaptol je to prepoznao i 29. studenoga 1929. g. Jakoba Novosela imenovao novim župnikom. a ad gr Dokumentacija i računi pr Ko Ovaj tekst napisan je uglavnom na osnovi sačuvane dokumentacije same gradnje, kao i župne spomenice u kojoj je svoje viđenje iznio župnik Jakob Novosel. Sudeći prema sačuvanim dokumentima vidljivo je, da oni nisu bili u posjedu župnika, već su bili arhivirani u općinskom poglavarstvu. Kako su završili u župnom uredu nije poznato. Sva dokumentacija nije kompletirana jer, na primjer, nema građevne dozvole i nacrta, iako na jednom ovitku stoji da su nacrti priloženi. U fasciklu je priložena prepiska između općinskog poglavarstva, župana Osječke oblasti, oblasnog odbora, župnog ureda, arh. Podhorskog, te građevinskih sekcija. Sačuvani su: Troškovnik, Općeniti građevinski uvjeti s ugovorom s majstorom Gregecom, Iskaz potreba gradiva, te Konačni građevinski obračun. Tu je i osam ovitaka izrađenih od strane građevinskoga tehničara tehničkog odjeljenja banske uprave Savske banovine u Zagrebu. Naslovljeni su na pojedine izvođače, ice n iv 15 Hrvatska straža, br. 114, 12. XI. 1929. 16 Nije poznato na kojeg su mislili, jer je u to vrijeme službovalo nekoliko svećenika Đurđevčana; Ivan Šabarić (predavao je vjeronauk u građ. školi u Đurđevcu), Josip Hajduković (župnik u Varaždinskim Toplicma), Petar Mihinić (župnik u Pitomači), te Ivan Horvatović. Po mojoj procjeni mislili su na Šabarića upravo zbog toga što nije imao svoju župu, budući da je radio u školi. Je li Šabarić išta s time imao, nije mi poznato, no neki Đurđevčani s kojima sam razgovarao tvrde da se Šabarić u to nikad ne bi upuštao. Podravski zbornik 2009. 249 ej uz M a u njima su priloženi dokumenti prepiske između njih i općinskog poglavarstva, računi i dr. Ti ovici su po svemu sudeći spisani prilikom tehničkog pregleda. Prvi se odnosi na poduzetnika Iliju Gregeca koji je obavio zidarske i tesarske radove (545.975,18 din.). Do listopada, kada su ti ovici spisani, prema njemu je ostao dug od 83.651,73 din. U njem su priložene režijske liste radova na zvoniku koje su obavili: tesari Franjo Brumen, Ivo Bosner i Franjo Novak, zidari Martin Gajšek, Antun Žganjer i Martin Đurišević, zidarski naučnik Franjo Vrabec, te težaci, uglavnom Đurđevčani, pa i neke žene. Drugi ovitak glasi na Stjepana Švacu iz Đurđevca. Iz raspoloživih dokumenata ostaje nepoznato zbog čega je od stolarskih radova odustao izabrani Antun Golt. Prema zapisniku sastanka đurđevečkih stolara (Stjepan Švaco, Matija Špoljarić, Mijo Fuček, Tomo Blaško, Mijo Miholek, Mijo Fusić, Martin Turković i Vjekoslav Hloušek) s općinskom načelnikom i arh. Podhorskim od 26. siječnja 1929. g., Švaco se jedini javio da će sve navedene stolarske radnje obaviti za paušalni iznos (42.000 din.). do konca svibnja, kada će početi s ugradnjom. Odnosilo se to na nekoliko vratiju, prozora, podove na koru i propovjedaonici, stube pred oltarom, kao i na razne popravke na orguljama. Bilo je tu još nekih dodatnih radova tako da je na kraju račun iznosio 58.000 din., od kojih mu je bilo plaćeno 44.000 din. Slijedeći ovitak odnosi se na Zvonimira Štauduara, limara iz Zagreba. On je obavio kompletan pokrov crkve i zvonika bakrenim limom, ugradio oluke, cijevi oborinskih voda, gromobrane, jabuke na zvoniku i svetištu, te obavio pozlatu stare kugle i obnovu križa na zvoniku. Prema zaključnom listu između Štauduara i građevnog odbora od 9. studenoga 1928. god., obvezao se crkvu pokriti bakrenim limom marke Berudorf od 0,52 mm jakosti 5 kg / m². Općina se pak obvezala posao platiti u tri rate: prilikom narudžbe lima, kod dostave cjelokupnoga materijala, te kod obračuna nakon svršetka poslova. Potreban novac poglavarstvo tada nije imalo, a nakanilo ga je namaknuti kratkoročnim zajmom preko mjesne Hrvatske seljačke zadruge, odnosno Središnjeg saveza seljačkih zadruga u Zagrebu. Je li taj zajam proveden, iz spisa nije poznato, no činjenica je da je poglavarstvo i dalje imalo problema s plaćanjem, jer je do sredine rujna Štauduaru još uvijek bilo dužno 20.000 din. Naime, on je 17. rujna 1930. g. poslao dopis poglavarstvu u kojem izražava svoje čuđenje zbog toga što još nije obavljen tehnički pregled, a podsjeća ih i da izlazi rok od godine dana njegove jamčevine za posao u iznosu od 18.000 din. u vrijednosnim papirima. Dao im je rok od osam dana, u protivnom će svoje potraživanje biti prisiljen utjerati sudom. U konačnici, na ovitku s datumom od 19. listopada 1930. g. stoji da je cijena njegovih radova iznosila 358.735,43 din. Dotad je bilo uplaćeno 340.000, a preostali dug je iznosio 18.735, 43 din., tako da je Štauduar poduže čekao svoj novac. Treći je ovitak Jaroslava Streche, dekorativnog kipara iz Zagreba. Prema is- a ad gr pr Ko ice n iv 250 Podravski zbornik 2009. ej uz M postavljenom računu od 28. kolovoza 1929. g. vidljivi su slijedeći njegovi radovi: stupovi ispod kora i dviju postranih kapela s postamentima i glavicama stupova, rozeta kora, prozori kupole, uglovno kamenje zabata, stupci na glavnom portalu, mali stupići ispod prozora kora, zaključni vijenac porte s ornamentima, stupići prozora i laterne zvonika, te stube oltara i pričesne ograde. Račun je iznosio 70.312 din., od čega mu dotad bilo plaćeno tek 15.024 din. Još u veljači poslao je račun za kamen temeljac (1.045 din.) koji je bio od poliranoga svijetlog mramora (40x40x35 cm), s udubinom (15x25 cm) i poklopcem od Carrara mramora s graviranim i pozlaćenim križem. Račun (prema ovitku od 19. listopada 1930.) je na kraju iznosio 71.357 din., od čega je bilo plaćeno 25.024 din. Uz sve račune priložen je i troškovnik. U ovitku Vatroslava Brezaka, klesara iz Zagreba, nalazi se zaključni list od 16. srpnja 1929. g., prema kojem će Brezak izraditi škropionice, propovjedaonicu i pričesnu ogradu sa željeznim vratima (sve za 107.000 din.). Doprema iz Zagreba išla je na teret Brezaka, dok je na općini bila obveza istovara na kolodvoru i dovoz do crkve, kao i potrebna radna snaga kao pripomoć kod ugradnje. Prvu ratu od 40.000 din. općina je trebala platiti prema doznaci arh. Podhorskog, a ostatak do kraja 1929. god. Prema ovitku, račun od 108.200 din. bio je čak i preplaćen, pa je Brezak trebao vratiti 5.800 din. Za taracarske radove bila je odabrana tvrtka Pilot iz Zagreba. U njezinom ovitku nalazimo zapisnik sjednice općinskog poglavarstva održane 27. travnja 1929. god. na kojoj je odlučeno da se crkva poploči keramit-pločama koje su tada bile najtraženije (prijedlog Dragutina Židovca). Priložen je i račun poslan 22. listopada 1929. god. (96.157,30 din. za 522,41 m²). Dug ispisan na ovitku iznosio je 6.925,50 din. U ovitku Ivana Marinkovića, umjetničkog staklara iz Zagreba priložen je zaključni list i račun. Zaključni list zaključen je 26. siječnja 1929. god. između Marinkovića i župnika Novosela, a potpisao ga je i arh. Podhorsky. Marinković je trebao sve šablone vitraja prije izrade predočiti Podhorskom na odobrenje, a tek potom pristupiti izradi i ugradnji čiji je rok bio 30. svibnja te godine. Planirana cijena je bila 58.812, dok je ona na računu (vitraji, olovo, zaštitne mreže) iznosila samo 12 823 din. Razlog tako velike razlike nije bilo moguće i raspoloživih dokumenata utvrditi. Na ovitku stoji da je Marinković primio samo 2.807. din. Posljednji, osmi ovitak, pripada arhitektu Stjepanu Podhorskom. U njem se nalazi njegov obračun honorara spisan rukom, na kojem nije naznačen datum, no prema mojoj procjeni spisan je 1930. god., prije tehničkog pregleda. Obračun glasi na honorar od 83.127 din., a odnosi se na skice, nacrte i proračune vanjskog dijela crkve, zatim oltara, propovjedaonice, pričesne ograde, mozaik-križeva na zidu, kao i drugih dijelova interijera, zatim na nadzor rada, te na predradnje za adaptaciju stare crkve koje je načinio prije odluke o gradnji nove. Naveo je da a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 251 ej uz M mu je u 1928. plaćeno 5.000, a u 1930. godini 15.000 din. Ostao je dug od 51.127 din. Na kraju obračuna je naznačio da je u Đurđevcu bio 33 puta, ukupno 64 dana, no taj trošak putovanja nije potraživao, osim u slučaju ako bi mu se osporavao honorar. Uz to je na jednom listu papira priložio nalijepljene sve 33 vozne karte. Većinom su to povratne karte na relaciji Zagreb – Đurđevac, zatim dvije povratne do Kalinovca, jedna do Kloštra (preko Bjelovara), a pet ih je do Koprivnice, s time da je u ovim slučajevima do Đurđevca putovao automobilom. Uz ovu dokumentaciju u fasciklu se nalaze i dvije spisane bilježnice, Dnevnik rada poduzetnika Ilije Gregeca. Na unutrašnjem dijeli korica prve bilježnice piše Pomoz Bog!, a prvi upisani radni dan je petak, 31. kolovoza 1928. god. Uz datume, navodio je vrijeme trajanja radova, kakvo je bilo vrijeme koji dan, koliko je radilo majstora i težaka, te kratak opis radova. Ako je koji dan padala kiša navedeno je da se nije radilo, a isti je slučaj bio i s blagdanima. Posljednji, 153. radni dan naveden u bilježnici je 24. kolovoza 1929. god. Idući dan, u nedjelju, Gregec je napisao: Posao dovršen po nacrtu i troškovniku. Dalje se radi samo režijski posao oko crkve koji nije bio predviđen, to režijske listine dokazuju. Svaki list bilježnice kopiran je na dvije stranice. Đurđevečka crkva građena je u stilu starohrvatske bazilike s kupolom, s vješto reintepretiranim romaničko-bizantskim stilskim elementima. Crkva sv. Jurja u tlocrtu (575 četv. metara) ima grčki križ iznad čijeg se središnjeg dijela uzdiže kupola. Na istočnoj strani, nasuprot ulaznog dijela, smještena je polukružna apsida. Crkva ima sporedne ulaze sa sjeverne i južne strane. Zvonik je stari, ali obnovljen i ukonponiran u cjelinu. Uz sjevernu stranu svetišta nalazi se sakristija, a u unutrašnjosti iznad glavnoga ulaznog dijela (istočna strana) podignut je kor. Svi prozorski otvori, osim na apsidi, završavaju lukovima i ostakljeni su vitrajima. U svetištu se nalazi glavni oltar od mramora, također izrađen prema nacrtima arhitekta Podhorskog.17 Prema troškovniku, na crkvu je utrošeno: 100 tona cementa, 565 m³ šljunka, 248 m³ pijeska, 70 tona živoga vapna i 400.000 komada cigle. Po svemu sudeći to nije konačna brojka jer se materijal tijekom gradnje dokupljivao, pogotovo cigla. a ad gr pr Ko ice n iv IZVORI I LITERATURA: 17 Opširnije u: Ivica Rakić, Arhitekt Stjepan Podhorski – graditelj crkve sv. Jurja u Đurđevcu, Đurđevečki zbornik, Đurđevec 1996., str. 223. 252 Podravski zbornik 2009. Dokumentacija o gradnji crkve, arhiv župe sv. Jurja u Đurđevcu, župni ured u Đurđevcu Đuka TOMERLIN PICOK, Živlejne s torbe oprtnače Đuroka Picoka, Gjurgjevec 1992. Đuka TOMERLIN PICOK, Živlejne v (naj)starešem Gjurgjevcu, Đurđevac 1989. Ivica RAKIĆ, Arhitekt Stjepan Podhorski – graditelj crkve sv. Jurja u Đurđevcu, Đurđevečki zbornik, Liber memorabilium župe sv. Jurja u Đurđevcu, župni ured u Đurđevcu Mira KOLAR DIMITRIJEVIĆ, Životi rad profesora Viktora Pogačnika, Podravski zbornik 1991., Koprivnica 1991. uz M Đurđevec 1996. Paškal CVEKAN, Đurđevac kakav nije viđen, Đurđevac 1991. Rudolf HORVAT, Povijest Gjurgjevca, Zagreb 1940. ej a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 253 ej uz M a ad gr pr Ko n iv ice Iskaz dioničara novigradske tvornice glinene robe d.d. iz 1928. godine. (Hrvatski državni arhiv, Savska financijska direkcija, III, Kut. 224, br. 223981942. Pravila su odobrena pod br. 2582 1922. (R 94/1922.) 254 Podravski zbornik 2009. Dr. sc. Mira KOLAR - DIMITRIJEVIĆ Sveučilišna prof. u mirovini, Zagreb uz M PODRAVSKE CIGLANE DO 1945. GODINE S POSEBNIM OSVRTOM NA NOVIGRADSKU CIGLANU ej Dvadeseto stoljeće je doba izgradnje kuća s ciglama i crjepovima koje zamjenjuju stare kuće građene loše od drva i zemlje u vremenu kada je ponestalo dobre i kvalitetne hrastovine. Bila je to prava revolucija u građevinarstvu i velik broj ljudi bavi se građenjem kuća, naučivši posao na velikim građevinama u Zagrebu koje se grade u to vrijeme. Podravske ciglane izrađivale su ciglu i crijep od ilovače. Cigla podravskih ciglana nije bila najkvalitetnija radi kisele zemlje, ali je bila jeftina zbog sezonske radne snage i blizine korisnika. Život u zidanim kućama bio je zdraviji, iako se je gradilo zbog siromaštva obično još uvijek po krajiškom uzoru s uskom frontom prema ulici. U radu se posebna pažnja posvećuje Novigradskoj tvornici glinene robe d.d. a ad gr 1. pr Ko Gotovo svi krajevi sjeverne Hrvatske imali su zemlju pogodnu za izradu cigle i crijepa. No nisu svi koristili istu zemlju. Neki su koristili tzv. mrtvu žutu zemlju, drugi čistu ilovaču, treći ilovaču s malom primjesom pijeska, četvrti crvenu zemlju s plavo-sivom ili žuto-crvenom ilovačom, a neki i glinu. Najbolja zemlja za izradu cigle smatrala se ilovača s malom primjesom pijeska te čista ilovača a za izradu crijepa glina. Međutim u Podravini ilovača je sadržavala dosta pijeska, pa su se takve cigle lagano drobile i osim toga s vremenom su izlučivale sadru, odnosno vlažile su. U svakom slučaju Bedekovčina je imala kvalitetniju sirovinu, a jednako tako i područje Siska te u Cerju Tužnom i Turčinu kod Varaždina te u Začretju kod Zaboka i Vinkovci, pa se tamo i razvila snažnija i brojnija ciglarska industrija u odnosu na Podravinu.1 Međutim siromaštvo ljudi da nabavljaju kvalitetniju ciglu prisilila je podravsko stanovništvo da se zadovolji domaćim ciglom i crijepom, koje su mogli do svojih kuća dopremati vlastitim kolima u koja su bila upregnuti konji. No u Podravini nije bilo većeg izbora u 19. i 20. stoljeću. Zbog nestašice hrastovine i građevnog drva uopće moralo se prići izradi kuća od cigle. Močvarno ice n iv 1 Milivoje SAVIĆ, Naša industrija i zanati. Njhove osnovice, stanje, odnosi, važnost, putevi prošlosti i budućnost. III. dio, Sarajevo, 1923, str, 11-19. Podravski zbornik 2009. 255 ej uz M područje Podravine prije regulacije Drave činilo je život u podravskoj ravnici nezdravim. Stoga se želja za boljom gradnjom pojavila davno i prvo se je koristio kamen za gradnju, ali je prevladavala gradnja kombinacije kamena, drva i zemlje. Od takvog materijala su građeni i neki kastrumi odnosno tvrđave kao što je kaštel u Rasinji i Ludbregu ali i koprivnička utvrda koju su razarali ne samo ljudi već i vrijeme i voda. Dužeg trajanja je bila samo hrastovina no nje je bilo sve manje, a bila je tražena i za izvoz. Mnoge hrastove šume su otplovile Dravom do Osijeka i onda dalje do Srednje Europe. Sve je prisutnija potreba da se nađe zamjena za drvo kod gradnje kuća, palisada i bedema. Vatra je tijekom Osmanskih osvajanja pretvorila čitavu Slavoniju i gotovo čitav ostatak Hrvatske u pustoš i spaljenu zemlju. No požara je bilo vrlo mnogo i tijekom ranog novog vijeka, jer se gradilo slabo i na brzinu od drveta omazanog blatom i pobijeljenog vapnom, a kuće su se često prekrivale slamom ili kukuruzovinom, odnosno trstikom. Ta se gradnja održala u nekim zaseocima a osobito u vinogradima do u 20. stoljeće, jer taj građevni materijal nije trebalo kupovati već ga samo prikupiti u prirodi i obraditi. Samo imućniji ljudi imali su kuće prekrivene hrastovim daščicama. Ovakve gradnje morale su se svakih nekoliko godina obnavljati, a bile su izložene i požarima. Ti su požari imali katastrofalne razmjere jer su zahvaćali čitave kvartove, a ponekad su se širili vjetrom. Tako je izgorio gotovo cijeli Varaždin 1582. g., da bi ponovno gorio 1592., 1646., 1648., i ponovno 1665. g. Veliki požar 1776. bio je razlog da se sjedište Varaždinske krajine premjesti u Koprivnicu pa u Bjelovar, a isto tako dovodi do izmještanja Hrvatske dvorske kancelarije i Kameralne škole u Zagreb. No gorjeli su i drugi gradovi. U požaru Križevaca 1597. izgorjela je trećina grada pa i palisade na križevačkoj utvrdi, čime je oslabljena obrambena snaga tog grada, pa se s Križevcima više nije računalo kao s jakom obrambenom utvrdom. Križevci su gorjeli i 1613. i 1684. g.2 Osobito malo podataka ima o požarima na selima. Zna se da su požari u Torčecu potaknuli izgradnju koševa za kukuruz na drugoj strani ulice da bi bila očuvana hrana ako već izgori kuća.3 O požarima u našim krajevima nije se mnogo pisalo, premda su oni uništavali vrijedna zdanja i baštinu i tijekom 19. st. Nije bilo novina pa je požar bio nevolja onih koje je zadesio. Tako je poznato da su izgorjeli gotovo svi originalni rukopisi Ferde Rusana u požaru Virja 22. ožujka 1878. g. Bio je to snažan razlog osnivanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva u tom tada najvećem selu u Hrvatskoj, a takva su društva osnivana i drugdje. Požari su imali različite uzroke. Tako je u Koprivnici 1559. veliki požar podmet- a ad gr pr Ko ice n iv 2 H. PETRIĆ, Varaždinski generalat i Križevačka županija u 17. st., disertacija, Zagreb 2008., str.522. 3 V. PERŠIĆ KOVAČ, Tradicijski život i običaji Torčeca, Povijest Torčeca, Torčec 2000., str. 146. 256 Podravski zbornik 2009. ej uz M nuo neki prebjeg iz Osmanskog carstva.4 Koprivnica je stradala požarom i 1700. godine i za podmetanje požara bile su optužene četiri žene ali su oslobođene jer nisu priznale krivnju.5 Da je Koprivnica bila ugrožena od čestih požara potvrđuje i kapela sv. Florijana, sveca koji je štitio od vatre. I u koprivničkoj župnoj crkvi sv. Nikole podignut je oltar sv. Florijana, koji se prvi puta spominje 1680. g.6 Koprivnica kao i sva mjesta Podravine nisu imala vodovod osobito požar, razbuktao vjetrom teško mogao gasiti. Prve pumpe za gašenje požara počele su se nabavljati tek u 20. stoljeću a dobrovoljna vatrogasna društva bile su najuglednija društva u mnogim mjestima pa tako i u Koprivnici7, Virju, Đurđevcu i drugdje. Zanimljivo je, da požari nisu jenjavali nakon prestanka osmanskih upada, pa se može pretpostaviti da su im uzroci bili vrlo raznoliki: od nepažnje prilikom gašenja vatre, onečišćenja dimnjaka, pa do namjernog paljenja iz zlobe ili izvlačenja osigurnine. Požarom se obično vlasnik kuće od imućnog građanina pretvarao u prosjaka, koji je onda morao živjeti od prošenja, jer je izuzetno rijetko da u pomoć uskaču državne vlasti zbog vrlo ograničenog autonomnog proračuna, a pomoć sugrađana bila je obično nedovoljna da nadoknadi izgubljeno. U dokapitalističko vrijeme ponekad je kralj opraštao od poreza gradove koji su bili oštećeni požarom, a često je darivao oštećene od požara ili potresa izvjesnom svotom novca. Pomoć su davali i veleposjednici koji su vodili brigu o svojim kmetovima. Kredit na zemlju kod banaka nije postojao do 1892. g., a pozajmljivanje novca kod crkve bila je vrlo rizično. Čuvanje doma od požara postao je prvi zadatak očuvanja nekretnina u duljem vremenu a dvorci građeni od kamena i vojne zgrade građene od cigle ukazali su da postoje mogućnosti dugog trajanja zgrada. Stoga su mnogi gradovi među pravim pravilima izradili pravilnike o čišćenju dimnjaka i uveli noćobdije koji su obilazili grad i pazili da negdje nije izbila vatra. Sela su dakako i dalje bila prepuštena sama sebi, i požari - od kojih mnogi nisu ni zabilježeni u kronikama ili dokumentima - bili su prava katastrofa za čitave obitelji, jer je sva pokretna imovina postala plijen vatre, koja često nije poštedjela ni članove obitelji, jer je obično izbijala noću kada su ukućani spavali. S vremenom su požari bili sve rjeđi, ali su i tijekom Prvoga i Drugoga svjetskog rata pretvarali mnoge vrijedne zgrade u pepeo i zgarišta, usprkos napora ljudi da grade bolje i trajnije te da drvo i slamu zamijene trajnijim i slabije gorivim crijepom i ciglom. No i danas se mogu još naći drvene kuće i gospodarske zgrade, ali uglavnom samo po zaseocima i po obroncima Bilogore ali sve manje, a gra- a ad gr pr Ko ice n iv 4 Rudolf HORVAT, Koprivničke listine XVI. vijeka, Vjesnik Kraljevskog hrvatsko-slavonskodalmatinskog zemaljskog arkiva, XVI, Zagreb 1914., str. 281-282. 5 Hrvoje PETRIĆ, Varaždinski generalat i Križevačka županija u 17. stoljeću, disertacija, Zagreb 2008., str. 515. 6 H. PETRIĆ, Varaždinski generalat, str. 520. 7 Dražen ERNEČIĆ, Dobrovoljno vatrogasno društvo u Koprivnici.; Marin MATIŠĆIN, Dobrovoljno vatrogasno društvo u Virju itd. Podravski zbornik 2009. 257 diteljske tehnike su silno napredovale te se danas gradi kombinacijom cementa i cigle te upotrebom željeza. 2. ej uz M Napor ljudi da koriste bolje, slabije gorive materijale bio je dugotrajni proces. Zna se da je prvi krov pokriven kamenim pločicama dobio Varaždin 1671. i to na isusovačkoj rezidenciji.8 No te su ploče bile skupe pa ih imamo na malom broju zgrada. Pravo otkriće bila je gradnja poljskih ciglana gdje se cigla izrađivala od in loco zatečene ilovače i onda sušila na suncu. Najstarija ciglana je radila u Varaždinu već početkom 18. stoljeća. Godine 1795. ovaj grad izrađuje poseban plan za izgradnju ciglane pa se gradi čak i stan za ciglarskog majstora.9 Od cigle su se gradile javne zgrade i crkve. U Podravini su se počele graditi od cigle prvo crkve i vojne zgrade, ali onda se kultura gradnje ciglom proširila i na druge zgrade. Plemićki Dvorci u Ludbregu, Martijancu, Rasinji i Malom Bukovcu bili su građeni od cigle već u 18. stoljeću. Nije to bila baš kvalitetna cigla jer su cigle rađene od zemlje iz okolice, ali je taj materijal ipak sačuvao mnoge od tih dvoraca do današnjeg dana. S vremenom se naučilo razlikovati koja je zemlja kvalitetnija pa su se na mjestu pronalaska gline ili adekvatne ilovače počinju podizati i prve ciglane, crepar i redur. No podravske ciglane zbog slabe prometne komunikacije. Glina u Podravini je dosta dobre kvalitete što potvrđuje i brojni lončarski majstori i lončarski ceh u Koprivnici, ali je zanimljivo da je umijeće pravljenja cigle iz vremena Rimljana zaboravljeno, pa je 18. stoljeće značilo obnavljanje ove proizvodnja koja je u 19. i 20. stoljeću uzela veliki zamah o čemu svjedoče brojne iskopane i nezatrpane jame preostale od vađenja zemlje u blizini ciglana. U Podravini, tj. u kotarevima Ludbreg, Koprivnica i Đurđevac radilo je od 19. do kraja 20. stoljeća desetak ciglana koje su 1939. proizvele oko pet milijuna cigala.10 3. Ciglane u ludbreškom kotaru. Ludbreški kotar je prvi imao veći broj ciglana koje su podigli veleposjednici u nastojanju da postanu predvodnici industrijalizacije a i za vlastite potrebe jer posjedi ludbreškog kotara bili su veleposjedi kod kojih su njihovi vlasnici nastojali a ad gr pr Ko 258 ice n iv 8 Rudolf HORVAT, Povijest grada Varaždina, Varaždin 1993., str. 182. 9 Mirela SLUKAN-ALTIĆ, Atlas gradova - Varaždin, sv. 5, Varaždin 2009., rukois str. 122. 10 Dragutin FELETAR, Podravina, Koprivnica 1973., 215. Podravski zbornik 2009. ej uz M graditi što više i što bolje. Sačuvana nam je dokumentacija kako je građen od opeke barokni dvor Batthyany u Ludbregu pri čemu je nova kapela u dvorcu bila prekrivena šindrom ali su glavne zgrade, pa i žitnica bile prekrivene crijepom.11 Vjerojatno se je cigla izrađivala u poljskim ciglanama. Početkom 19. stoljeća pokrivanje krovova šindrom kod crkava i kurija nestaje, ali se zadržava kod seljačkih kuća koje se dugo prekrivaju slamom ili kukuruzovinom. Bolju zidanu gradnju i pokrivanje krovova crijepom bila je i posljedica seljačke bune 1755. kada su izgorjele mnoge zgrade u ludbreškoj Podravini a opasnost od spaljivanja prijetila je i dobrima Batthyanyja u Ludbregu i dobrima obitelji Drašković koji su vjerojatno 1755. dovršili gradnju dvorca u Velikom Bukovcu u kojem je izvršena restauracija Križevačke županije 1762. g. Za zidanje dvoraca i baroknih crkava zovu se uglavnom strani majstori, koji su često i vrlo skupi. Čini se da su dobru gradnju poticali u drugoj polovici 18. st. Patačićevi, čija palača u Varaždinu je primjer dobre i solidne gradnje.12 Poznato je da su knezovi Batthyányjji imali u Ludbregu omanju ciglanu, a nešto veća parna ciglana radila je početkom 20. st. i u Velikom Bukovcu. I u Podravskoj Kapeli spominje se 1910. parna ciglana Hinka Friedfelda.13 Međutim agonija veleposjeda je započela 1848. i produžile se cijelu drugu polovicu 19. stoljeća dovela je do toga da je u međuratnom razdoblju na ovom području radila samo ciglana Đure Kerstnera u predjelu zvanom Storjak. Intenzivna gradnja Ludbrega nakon što su Ludbrežani agrarnom reformom dobili parcele na kojima su mogli podići svoje obiteljske kuće dovele su do intenzivnog rada ove ciglane budući da Ludbreg nije mogao dopremati ciglu izvana jer nije bio povezan željeznicom do 1937 g.14 "Tvornica crijepa i glinene robe" proradila je 1917. g. Bilo je to obiteljsko poduzeće obitelji Kerstner i sin Đure Zvonimir Kerstner naziva ju 1920. g. "Ludbrežanka". Međutim ova moderna ciglana imala je preveliki kapacitet za lokalno stanovništvo, te je Kerstner razvio prodaju i po Zagorju, a davao je crijep i na kredit.15 Ciglana "Ludbrežanka" bila je najveći izvanpoljoprivredni pogon Ludbrega i njena je vrijednost procijenjena 1937. na 704.860 dinara, vrijednost strojeva na 40.000 dinara, ali je vrijednost robe na skladištu procijenjena na 319.200 dinara što ukazuje na poteškoće oko plasmana ciglarske robe. Niske nadnice ciglarskih radnika pokrenule su te radnike nakon proglašenja Banovine Hrvatske kada je Banska uprava izjavila da će se staviti u zaštitu poljo- a ad gr pr Ko ice n iv 11 Barokna obnova Ludbreškog kraja. Graditeljstvo. U: Ludbreg, Ludbreg 1984., str. 155-156. 12 "Barokna obnova Ludbreškog kraja", U: Ludbreg, Ludbreg 1984., str.161. 13 Igor KARAMAN, Privredni razvitak mjesta i okoline Ludbrega 18348-1914. Ludbreg, Ludbreg 1984., str. 252. 14 Božidar ĐUD, Povijest željeznica u Podravini, Podravski zbornik 2008., 139. 15 M. KOLAR-DIMITRIJEVIĆ, Privredne prilike ludbreškom kotaru, N. dj., str. 273. Podravski zbornik 2009. 259 ej uz M privrednih i sezonskih radnika koji su bili najeksploatiraniji radnici u Hrvatskoj. To se nastavilo i u 1941. pa se je spor ciglarskih radnika s poslodavcem Kerstnerom protegnuo kroz 1941., a Josip Štajcar kao predstavnik Hrvatskog radničkog saveza pokušao je pokazati kako Hrvatski seljački savez stoji na strani radnika. Nakon neuspjelog postupka pomirenja spor kod Radnog suda u Varaždinu završen je 21. listopada 1941. kada je poslodavac Kerstner izjavio da može pristati da oženjenim radnicima, koji rade dulje od deset godina, plaća samo sedam kuna na sat, jer da ne može plaćati kao moderne ciglane kod kojih je znatan dio procesa automatiziran i racionaliziran kao što je to bio u ono vrijeme slučaj kod ciglane Bohn u Bedekovčini.16 Ciglana u Ludbregu je poslije nacionalizacije 1948. preimenovana u Narodnu ciglanu "Antun Blažić" te nam je sačuvan opis rada ove ciglane do 1968. kada je ciglana izgorjela u katastrofalnom požaru.17 4. Ciglane u Koprivnici i koprivničkom kotaru. gr a ad Koprivnica je bila slobodni i kraljevski grad, ali zanimljivo je da nema ceha opekara ili ciglara što znači da su se građanske kuće usprkos opasnosti od požara dugo gradile od drva i pokrivale slamom. Međutim Koprivnica je bila i vojnički grad i vojska je sobom donosila i umijeće pravljenja cigle. Ciglom je pregrađena i dograđena župna crkva sv. Nikole i njezin zvonik a i franjevačka crkva i samostan u 17. stoljeću građen je ciglom pa se može ustvrditi da je Koprivnica tada imala poljsku ciglanu, a na to upućuje i naziv ulice Ciglenica.18 Posve je sigurno da je u Koprivnici već 1834. postojala još nezgotovljena "hiža ciglarska", kao i "štagel ciglarski, peć sa šest oblukih sa črepom pokrita", koja je dugo desetljeća opskrbljivala graditelje ciglom.19 Ova je ciglana bila najprofitabilnije gradsko poduzeće Koprivnice i često je davana u zakup, a zahvaljujući pogodnostima koje je davao grad u obliku svoje cigle privučene su na ovo područje i velike tvornice kao što je tvornica umjetnog gnojiva "Danica" 1906. g. Nakon što je Koprivnica spojena željeznicom i s Mađarskom i Zagrebom 1870. g. pojačalo se kretanje ljudi o kojih mnogi i ostaju na ovom području,, pa se počelo intenzivno graditi zidane kuće a i tvornice. Ciglana uspješno radi do Drugog svjetskog rada. pr Ko n iv ice 16 HDA, Radnička komora, kut. 664/3 - 12597 od 4. XI. 1941. 17 Dragutin NOVAK, Privredni razvoj općine Ludbreg od 1945. do 1980. godine, Monografija Ludbreg, Ludbreg 1984., str. 387-388. Do 1954. glina se je kopala ručno i prevozila guranjem do mjesta gdje se je sušila na otvorenom prostoru. Tek 1954. počinje se modernizacijom te je proširena kružna peć i nabavljeni strojevi, te je 1965. proizvedeno četiri milijune cigle i 800.000 komada crjepova. Pogon se djelomično obnavlja i djeluje u okviru sesvetskog poduzeća "Prigorka", zapošljavajući 65 zaposlenih. 18 Leander BROZOVIĆ, Građa za povijest Koprivnice, Koprivnica 1978, 133-134. 19 Dragutin FELETAR, Podravina, Koprivnica 1973., str. 163. 260 Podravski zbornik 2009. ej uz M Potreba za ciglom bila je velika, i 1888. g. je novu ciglanu podigao veleposjednik Antun Toplak na cesti prema Novigradu. Poslije ovog došljaka iz Bjelovara, rad je nastavio njegov sin Ljudevit, umirovljeni kapetan, a poslije njega sin Ljudevitovog brata Aleksandera Stanko Toplak. Stanko je umro 1938. pa su ovu ciglanu uzeli u zakup braća Krčmar, gostioničari, koji su onda postali i njeni vlasnici. Obje te ciglane ležale su na južnom dijelu Koprivnice i u jednoj od najžešćih bitaka Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj polovicom 1944. bile su ograđene električnom žicom i bunkerima kako bi spriječili ulazak partizana u grad. Cijelo je područje bilo i minirano, a na manje od dvadeset metara od bodljikavih žica bilo je zabranjeno i kretanje. Napad na Koprivnicu započeo je 13. listopada 1944. pred ponoć tisuće i tisuće granata počelo je padati na grad. Napad su započele partizanske brigade Braća Radić i Matija Gubec, a ova prva je napadala prema ciglani. Ustaše na čelu s Rafaelom Bobanom pružili su neočekivano veliki otpor te su partizanske snage bez tenkova bile zatečene mitraljeskom paljbom. Borbe su trajale čitav slijedeći dan, i ojačana novim borcima Sedma partizanska divizija je ponovno navalila a štab Desetog korpusa ja ustrajao na napadu iako su partizani bili mitraljirani i iz ustaških zrakoplova. Žestoke borbe su se vodile i noću od subote na nedjelju 14/15. listopada. Ustaše su reflektorima osvjetljavale i teren oko novigradske mitnice. Dio brigade Braće Radić zauzeo je 15. listopada oko devet sati ciglanu i ustaše su odbačene do potoka Koprivnice a partizani su zauzeli prve kuće u gradu, ali su ustaše snažnim protujurišem uz pomoć dva zrakoplova vratili partizane natrag, i 16. listopada štab Desetog korpusa je naredio definitivno povlačenje kako ne bi palo još više ljudi. Prema približnim procjenama ustaša partizani su ostali bez 600 boraca koji više nisu bili za borbu, ali su mnogi ranjenici pa i mrtvi izvučeni od partizana i odvezeni prema Novigradu Podravskom i Virju. Ustaše su pronašle 124 mrtva partizana ali su i oni imali 42 poginula i 76 ranjenih.20 Još dugo poslije rata ljudi su zaobilazili područje ciglane bojeći se nagaza na minu, pa je to zapravo postalo područje užasa i noćnih mora onih kojima su ovdje stradali rođaci i poznanici. a ad gr pr Ko n iv Ciglana u Novigradu podravskom ice Jedna od najvećih ciglana Podravine bila je ciglana u Novigradu Podravskom osnovana pod imenom "Novigradska ciglana glinene robe d.d." Na osnivačkoj skupštini 23. siječnja 1922. odobrena su Pravila iz kojih se vidi da je temeljna glavnica iznosila svega 60 dionica po 2000 kruna, dakle ukupno 120.000 kruna 20 Zvonimir DESPOT, Vrijeme zločina. Novi prilozi za povijest koprivničke Podravine 1941.-1948., Zagreb - Slavonski Brod, 2007., 169-172. Podravski zbornik 2009. 261 ej uz M s time da su se zaključci mogli donositi sa 55 % prisutnih glasova.21 G. 1923. dionička glavnica je zamjenom krune u dinar u omjeru 4:1 iznosila 30.000 dinara. Prema čl. 35 Pravila dobitak društva činio je čisti dohodak koji se pokazuje nakon odbitka svih troškova. U troškove su se uračunavali i izdaci za članove Ravnateljskog vijeća dakle Jurja Ettingera, ing. Raimunda Fantonia22 i Mirka Barca koji su svi tada živjeli u Zagrebu i bili i članovi Hrvatskog općeg vjeresijskog zavoda koji je stajao iza svih Ettingerovih poduzeća u Podravini. U troškove se je ubrajala i nagrada nadzornom odboru, naknada članovima ravnateljstva za posebna poslovanja, troškovi za činovnike i namještenike tj. mirovina i numeraciju. Zahvaljujući očuvanim materijalima - što je prava rijetkost za podravske tvornice čije arhive su većinom uništene - u detalje se može analizirati rad ove ciglane u kontinuitetu od 1922. pa do 1945 g. Za gradnju ciglane dioničari su se zadužili kod Hrvatskog vjeresijskog zavoda u Ilici 21. Glavni dioničari su uvijek isti: Ettingerovi (Juraj st., Mirko i Juraj ml.), ing. Raimund Fantoni te zagrebački trgovac, rodom iz Šemovca Mirko Barac.23 Ciglanom je upravljao Mirko Ettinger a on je vodio s članovima obitelji i novigradski i koprivnički mlin. Ciglana je mogla izrađivati milijun cigala godišnje. Iz sačuvanih izvještaja na redovnim glavnim skupštinama možemo točno rekonstruirati poslovanje ove ciglane.24 Na prvoj glavnoj skupštini 15. siječnja 1923. od 60 dionica 30 je donio ing. Rajmund Fantoni koji je bio i predsjednik dioničkog društva. Juraj Ettinger je imao svega 10 dionica a isto toliko je imao i Hrvatski opći vjeresijski zavod iz Zagreba kojemu je bio na čelu. Juraj Smoljan i Milan Wonderka, bankovni prokurista Hrvatskog općeg vjeresijskog zavoda imali su svaki po pet dionica. Na prvoj godišnjoj skupštini ing. Rajmiund Fantoni kao predsjednik ravnateljstva podnio je izvještaj da je usprkos znatnih teškoća poduzeće postiglo zadovoljavajući uspjeh. Izražava negodovanje zbog visoke željezničke tarife koja je onemogućila izvoz cigle u druge krajeve pa je vrijednost prodaje bila jedva nešto veća od proizvodnih troškova. Nadzorni odbor u kojem su bili Gustav Barac, ing. Fantoni, Karlo Zloch i Josip Smoljan odobrila je završni račun ali dividende nisu dijeljene. Iz zapisnika Druge glavne skupštine 11. ožujka 1924. vidi se da je predsjednik a ad gr pr Ko n iv ice 21 Hrvatski državni arhiv, Savska financijska direkcija, III, Kut. 224, br. 22398-1942. Pravila su odobrena pod br. 2582 1922. (R 94/1922.) 22 Raimund Fantoni ing. strojarstva (Virje, 7. X. 1881. - Zagreb, 23. IX. 1968) diplomirao je na Visokoj tehničkoj školi u Beču i bio je redovni profesor Poljoprivredno-šumarskog fakulteta od 1920., odnosno od 1931. honorarni nastavnik na Fakultetu Strojarstva i brodogradnje. Rad u ravnateljstvu novigradske ciglane vjerojatno je napustio zbog preopterećenosti jer je bio član mnogih komisija koje su davale dozvole za rad tvornica. 23 Državni arhiv u Zagrebu, registar dioničkih poduzeća, knjiga X, str. 30. ; Compass, Financielles Jahrbuch, LXIV, 1931 godinu, str. 551. 24 Državni arhiv u Zagrebu, Zbirka isprava 11/1922. Sazivi skupština objavljivani su u Narodnim novinama. 262 Podravski zbornik 2009. ej uz M još uvijek ing. Fantoni i da zapisnik vodi Ivan Grčević, bankarski činovnik koji postaje i vlasnik pet dionica. Prezentirano je svega 50 dionica. Zbog skupoće kredita nakon što je Narodna banka kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca otežala davanje kredita manjim bankama, ing. Fantoni izvještava da su u 1923. jedva pokriveni režijski troškovi i da veliki dug podignut za gradnju ciglane svojim kamatama opterećuje poslovanje, te je ciglana već u lipnju 1924. obustavila rad na kraće vrijeme a radnici otpušteni. Na Trećoj glavnoj skupštini 8. ožujka 1925. predloženo je svega 32 dionice od čega je Juraj Ettinger u ime Hrvatskog općeg vjeresijskog zavoda podnio 16 dionica. Izvještaj je podnio zagrebački trgovac August Barac, brat Mirka iz Šemovca, koji je imao šest dionica i on je rekao:: "Zlo vrijeme t.j. kišovito, koje je vladalo skoro cijelo ljeto nije nam omogućilo bezštetnu produkciju naših produkata, a i ono što se je tekom mukom izradilo nijesmo uspjeli da prodamo tako, da nam je na jednoj strani ostala dosta velika neprodana zaliha robe, a na drugoj strani dug, na koji smo imali plaćati dosta velike kamate." Loši rezultati ponukali su već 1925. ing. Fantonyja da zajedno s Mirkom Barcem i Jurjom Etingerom bude član ravnateljstva ali očito mu dionice novigradske ciglane nisu previše pouzdane te ih nastoji imati što manje. Iz zapisnika Četvrte glavne skupštine 29. ožujka 1926. vidi se da se je u 1925. ušlo s velikim nadama, te se proizvodnja intenzivirala i veliko je iznenađenje doživjela uprava vidjevši da građevna djelatnost "..u našoj okolici nije bila skoro nikakva", te se moralo podavati uz niske cijene. Situacija se dakle nije poboljšala ni u ovoj godini i godina je završila s velikom količinom neprodane robe. Pored toga orkan je u ljetu te godine srušio jednu sušionicu cigle i uništio nekoliko tisuća komada cigle, i zato se usprkos dobitku od 3.225 iz 1924. g. 1925. završava gubitkom od 5.196 dinara. Iz zapisnika skupštine 11. ožujka 1927. vidi se da je deficit narastao na 17.988 dinara, što je bilo vrlo opasno jer se manjak približio polovici dioničke glavnice što je bilo preduvjet za stečaj. Na toj je skupštini koja je održana u Hrvatskom općem vjeresijskom zavodu u Jurišićevoj ulici br. 6 položeno 45 dionica od 60 i to Juraj Ettinger i J. Smoljan iskazali su svaki po deset, ali zapravo se radi o 20 dionica u vlasništvu obitelji Ettinger. Osim njih Antun Papeš i Ivan Grčević imali su svaki po sedam dionica. Iz zapisnika se vidi da u 1926. ciglana nije radila ali se uspjelo prodati dvije trećine zaliha i time zaraditi na robi 15.696 dinara. Međutim gubitak se u toj godini povećao za čak 12.000 dinara, jer trebalo je platiti općinski namet u iznosu od 12.000 dinara. Svota primljena od prodane robe upotrijebljena je uglavnom za otplatu duga. Hrvatski opći vjeresijski zavod d.d. otvorio je i d.d. za izradbu i promet građevnog materijala nadajući se da će proširenjem asortimana učiniti Novigradsku ciglanu glavnim prodajnim mjestom građevnog materijala, kakav je npr. u Koprivnici bio vrlo agilni Svetozar Kovačević. a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 263 ej uz M U Središnjem odboru ciglane nalazi se još uvijek Gustav Barac. Stanje u kojem se zatekla ciglana prisilili su upravu na ovu reorganizaciju rada i tijekom 1927. uspjelo je rasprodati zalihe i otplatiti gotovo cijeli dug Hrvatskom općem vjeresijskom zavodu. U doba građevne sezone ciglana je ponovno radila punim kapacitetom kako je iskazano na Šestoj glavno godišnjoj skupštini 17. veljače 1928. g. Iz zapisnika glavne godišnje skupštine 21. veljače 1929. vidi se da je 1928. ponovno došlo do zastoja u prodaji uslijed velike konkurencije iako je i te godine dio produkcije plasiran u Zagrebu građevinskim tvrtkama. Osim toga pojavili su se izvanredni troškovi, kao što je popravak visokog dimnjaka za 2.416 dinara. Iz zapisnika skupštine se vidi da su glavni vjerovnici bili još uvijek Hrvatski opći vjeresijski zavod (7.100 dinara), ali i Josip Tropšek koji je u proizvodnju uložio kao akordant za izradu cigle 108.239 dinara, a ciglana je ostala dužna i Ugljeniku Imovne općine Đurđevac u Glogovcu od 8.500 dinara. Očito su Ettingeri počeli prelijevati iz šupljeg u prazno, koristeći svoj položaj uglednih industrijalaca i bankaraca u Podravini i Zagrebu. Dakle na početku šestosiječanjske diktature ciglana je imala dug od 123.839 din. No političko stanje je iskorišteno za pražnjenje skladišta i za sanaciju tvrtke. Na osmoj godišnjoj skupštini 21. veljače 1930. g. položeno je 43 dionice i Juraj i Mirko Ettinger su dioničari s najvećim brojem dionica, jer ing. Rajmund Fantoni i Mirko Barac imaju svaki po deset dionica, a Juraj Smoljan tri. Roba sa skladišta bila je tijekom 1929. sva rasprodana jer je velika svjetska kriza aktivirala bijeg financijskog kapitala iz nesigurnih banaka u građevinarstvo, te se gradilo više nego ikada od osnutka ciglane. U 1929. prodano je robe za 357.971 din., a načinjeno je 825.000 komada cigle. Tisuću komada cigle prodavalo se po 200 dinara. Lijepa zarada u vremenu kada se je svjetska kriza već počela prelijevati u našu zemlju, zaustavljajući rad svih tvornica osim tekstilnih. Iz zapisnika 13. veljače 1931. vidi se da je došlo do zastoja u prodaji jer je kriza zahvatila i građevinarstvo. Novac izvučen iz banaka bio je uglavnom potrošen i građevinarski poslovi stoje. Tijekom 1930. prodano je ipak ciglarske robe za 210.661 dinar, ali je čista dobit iznosila samo 16.770 dinara jer je akordantima isplaćeno 158.940 dinara, čime se pokušao namiriti Tropšek.25 Na skladištu je u veljači ostalo robe za 60.000 dinara. Osim toga trebalo je kupiti novo zemljište za vađenje cigle te je za tu kupnju utrošeno 10.000 dinara. Nabavljeni su i novi strojevi u vrijednosti od 22.500 dinara, a istovremeno je otpisano 10 % vrijednosti strojeva i polovina vrijednosti nekretnina. Zanimljivo je da ciglana nema stalnih činovnika već sve poslove obavljaju članovi ravnateljstva, odnosno a ad gr pr Ko ice n iv 25 Osim toga za ugljen je u 1930. potrošeno 67.272 dinara, popravak strojeva i ceste iznosio je 2.146 dinara, a za vozarinu je plaćeno 6.481 dinar, jer se prijevoz cigle obavljao ili kamionima a najčešće običnom konjskim podvozom budući da ciglana nije imala priključak na željezničku prugu. 264 Podravski zbornik 2009. ej uz M honorarci na koje se ne plaćaju nikakvi prinosi. Vjerojatno su Ettingerovi kao i većina velikih industrijalaca onog doba izrađivali dvostruku bilancu. Jednu tajnu koja je pokazivala da ciglana donosi posve pristojnu zaradu svojim vlasnicima i drugu javnu koja je uvijek iskazuje gubitak kako bi se izbjeglo plaćanje poreza na dobit. Time je ponajviše štetovala država, ali i općina koja zbog negativne bilance nije ništa dobivala. Ciglana je i dalje obiteljsko poduzeće. Etingerovi (Juraj st. i Mirko su sada vlasnici trećine dioničkog kapitala), a u ravnateljstvo su izabrani na godišnjoj skupštini na tri godine prof. ing. Rajmund Fantoni, Juraj Ettinger st. i Mirko Barac. U nadzornom odboru bili su Karlo Zloch, dr. Gustav Barac i Josip Smoljan. G. 1932. loše poslovanje nije se moglo prikriti. Velika svjetska kriza osjetila se 1931. kada dolazi do sloma Prve hrvatske štedionice i kada postaju imobilne mnoge privatne štedionice i banke. Na glavnoj skupštini 20. travnja 1932. ing. Rajmund Fantoni je rekao: "Minula godina može se obilježiti kao godina najslabije konjunkture od kako naše društvo postoji. Sveopća kriza, koja je zahvatila cijeli svijet, nije niti nas poštedila. Naše seljaštvo s kojim mi stojimo u pogledu naših artikala u kontaktu, padom cijena njihovih agrarnih produkata znatno je osiromašila, tako da se je skučilo samo na potrošnju onih najpotrebnijih predmeta za svakidašnji život, i nije se, a nije ni mogla, upuštati u kakove druge investicije u koju svrhu bi mu bila potrebna naša roba. Kod takovih prilika nije mogao niti naš posao normalno teči, i kako ćete iz predložene bilance razabrati, ove godine ostalo nam je nerasprodane robe za preko Din. 120.000, što je za naše poduzeće manjak i zlo." Produkcija je te godine kalkulirana na bazi prijašnjih godina, no zbog spomenute krize i osiromašenja seljaka, uprava je morala sniziti i cijene robe na skladištu. Usprkos toga roba nije prodana i godina je završena manjkom od 1729 dinara, a izgubljena je i dobit iz 1930. g. od 1.390 dinara, što znači da je 1931. završila gubitkom od 2.120 dinara. Uprava nije platila ni akordantu Tropšeku (Tropschu) 81.847 dinara, već mu je ostala dužna 50.242 dinara, a ostali su dužni i ugljeniku "Mirna" u Bregima 8.620 dinara i ugljeniku u Lepavini 1260 dinara. Dakle neizvršene obaveze na sve strane, pri čemu se nije vodilo računa kako će Tropšek isplaćivati svoje radnike koji su radili najteže poslove u akordu, plaćeni po broju izrađenih cigala. Vrijednost robe na skladištu porasla je od početka do kraja godine od 61.820 dinara na 121.913 dinara i cijele je godine prodano robe za svega 79.320 dinara. Zbog nagomilane robe na skladištu ciglana 1932. ne radi ne radi ali prodaje robu sa skladišta. Krajem godine je prema zapisniku Glavne godišnje skupštine ostalo na skladištu još uvijek dosta robe. Iako je prodano robe za 103.023 dinara, na skladištu je još uvijek ostalo robe za 23.000 dinara. Dug akordantu Tropšeku je smanjen od 50.242 na 36.122 dinara, a smanjen je i dug za ugljen. No nije otplaćivan dug Hrvatskom vjeresijskom zavodu pa se kroz visoke kamate taj dug a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 265 ej uz M povećava. Bio je to uzrok da su dionice članova obitelji Ettinger uvećane, pa je Juraj Ettinger na Glavnoj skupštini 8. veljače 1934. položio deset, Mirko Ettinger deset a Juraj Ettinger mlađi pet dionica što znači da se direktno na imenu Ettingerovih našlo više od polovice glavnice. Iz ravnateljstva istupaju nezadovoljni Fantoni i Mirko Barac. Rad ciglane sada kontrolira isključivo obitelj Ettinger. Juraj Stariji i Juraj Ettinger mlađi vodeći su članovi ravnateljstva u kojem još nalazimo i Antuna Smoljana s deset dionica. Ovakva situacija dovodi do sve užeg povezivanja rada ciglane s Prvim novigradskim parnim mlinom čiji su vlasnici također bili Ettingerovi, pa se vodi zajednički nabava ugljena, koristi se isti prijevozni park i dr. Te je godine na proizvodnju utrošeno 46.000 dinara, a Josipu Tropšeku je uprava ostala dužna 23.915 dinara, pa se je velika svjetska kriza još i u 1934. odražavala na izvanredno niskim isplatama radnicima. U 1933. prodano je robe za 103.023 dinara a 1934. čak i mnogo manje, te je dobit u 1934. iznosila svega 2.629 dinara a manjak je s gubicima od ranije godine narastao na 8.892 dinara, pa je uprava jedva platila i općini porez od 380 dinara, što je znači da novigradska općina nije imala gotovo nikakve koristi od ove ciglane, iako su iskopane velike zemljane jame oko ciglane koje su se punile vodom i u kojima su se legli komarci, a teška kola natovarena ciglama trošila je ceste. Na skladištu je i krajem 1934. ležalo robe u vrijednosti od 86.228 dinara koja se nije mogla prodati usprkos snižene cijene građevnom materijalu. Iz tablice 1. se vidi da se je u skladištu ciglane moglo nabaviti sve što je trebalo za gradnju kuća i bunara pa čak i pločice za taracanje izrađene od cementa, pijeska i šljunka. Ciglana radi kada joj uzmanjka robe, a kada popuni zalihe prekida rad, te je ova nestalnost rada u ciglarskoj industriji bila glavna boljka ove vrste radnika. No iako je kriza u svijetu prestala 1933. u našim krajevima koje je velikim dijelom poljoprivredno kriza počinje jenjavati tek 1934 g., pa i to vrlo usporeno. a ad gr pr Ko Zaliha robe na novigradskoj ciglani 31. prosinca 1933. * ice n iv Vrsta robe Količina u komadima Cijene u dinarima Ukupna vrijednost u din. Ručno izrađene cigle 243.890 300 73.167 Bunarice 21.580 400 8.632 Crijep 6.090 500 3.045 Žlijebovi 70 2 140 Obični klobuki 600 2 1.200 Taraci 110 400 44 Ukupno 86.228 *Državni arhiv u Zagrebu, Zb. 11/1922. - zapisnik od 8. veljače 1934. godine. Zbog natrpanog skladišta ciglana ne radi ni 1934. g., ali su cijene počele rasti što najavljuje izlazak iz krize do koje je i došlo tijekom 1935. g. U zapisniku Glavne godišnje skupštine 31. ožujka 1936. dan je opis situacije "Naši konzumenti seljaci 266 Podravski zbornik 2009. ej uz M (...) padom cijena njihovih produkata znatno su osiromašili tako da su se skučili samo na potrošnju svih najpotrebnijih predmeta za život, pa se nijesu mogli upuštati u gradnju". Naime tijekom velike svjetske krize cijene seljačkih produkata smanjene su za polovicu, a oporavak je išao vrlo teško.26 Te je godine trebalo na novigradskoj ciglani temeljito popraviti sve kružne peći, stan upravitelja i šupe što je - kako piše uprava - učinjeno "vrlo povoljno" za svega 20.000 dinara. Otpisano je međutim 10 % vrijednosti nekretnine čija se je vrijednost zbog trošenja i vremena snizila. U 1936. i monarhistička Jugoslavija je izašla iz krize. Zbog izvoza stoke u Hitlerov Treći Reich seljaštvo ponovno dolazi do novca, može pristupiti izgradnji novih štala koje se sada u pravilu gradu od cigle, pa je tijekom 1936. prodana sva roba na skladištu, i u listopadu 1936. više nije bilo cigala, kako je izneseno na glavnoj skupštini 15. ožujka 1937. Poslova je bilo toliko da je na sjednici 22. listopada 1936. odučeno da se zaposli kao stalni ravnatelj Stjepan Ettinger koji je trebao rukovoditi proizvodnjom, a kao činovnica je radila Dora Mikašinović iz Plavšinca. Te je godine prodano robe za 104.041 dinar. U 1937. radi se tijekom suhog vremena čitave godine. No rastu troškovi proizvodnje zbog povišenih nadnica poslije štrajka. Mjesečno je trebalo za plaće nadnice isplatiti oko 20.000 dinara, ali to nije činjeno, jer je čitave te godine od utrška robe za 117.238 na plaće i nadnice utrošeno samo 28.167 dinara, što znači da su radnici preko akordanta zakinuti za 79.994 dinara. Od čega li su živjeli ti jadni ljudi? Kako bi izbjegla plaćanje općinskog poreza u bilanci ciglane je iskazan i dug od 70.817 dinara mlinu za energiju, pa je bilanca bila u minusu, iako poslovanje u 1936. nikako ne možemo nazvati lošim. Godina je završila za zalihom robe u vrijednosti od 58.705 (tablica 2), ali po utršku se vidi da je cijena cigala niža nego 1933. godine, ali i da se ciglana specijalizirala za izradu cigla za bunare. a ad gr pr Ko Zaliha robe na novigradskoj ciglani u prosincu 1937. godine* Količina u komadima 161.860 5.800 87.280 Cijena u dinarima (za 1000 kom.) 220 220 250 * DAZ, Zb, 11/1922., zapisnik od 12. II. 1938. Vrijednost u din. 35.609 1.276 21.820 58.705 ice n iv Vrsta robe Ručna cigla Crijep Bunarice Zalihe iz 1937. brzo su se rasprodale početkom 1938. g. Radilo se intenzivno 26 Od siječnja 1929. prosinca 1934. indeks cijena ratarskih proizvoda je pao od 137 na 59,9 a stočarskih od 102 na 55,8 što znači daje vrijednost ratarskih proizvoda izgubila dvije gotovo dvije trećine vrijednosti, a stočarski su pali za polovicu. (Marijan MATICKA, Odraz privredne krize (19291935) na položaj seljaštva u Hrvatskoj, Radovi Instituta za hrvatsku povijest Sveučilišta u Zagrebu, 8, Zagreb, 1976., str. 294-297.) Podravski zbornik 2009. 267 ej uz M cijele godine. Na Glavnoj godišnjoj skupštini 15. ožujka 1939. čistom dobitku od 3.016 dinara iz 1937., pridodan je i čisti dobitak za 1938. g. od 1.415 dinara. Izvršen je otpis strojeva za 5.250 dinara, a robe je prodano u 1938. g. za 151.945 dinara, ali je akordantu isplaćeno 79.700 dinara, a upravni troškovi su iznosili 35.861 dinara. Tu je uračunata i plaća Stjepanu Ettingeru od 24.000 dinara, te putni troškovi (dnevnice) od 3.350, jer je sjedište firme bilo u Zagrebu. Krajem godine umrla je Dora Mikašinović koja je od jutra do mraka prodavala robu sa skladišta ciglane. Mlinu je plaćena energija 42.804, a porez je plaćen sa 3.865 dinara. U ožujku 1938. čitavu Podravinu pogodio je potres, pa je 16.539 dinara uloženo na popravak peći i dimnjaka. Izvršen je i otpis neutjerivih tražbina od 3.000 dinara, te je otpisano strojeva u vrijednosti od 2.250 dinara. Otpisano je i robe za 3.000 dinara koja je propala uslijed nevremena. U 1938. ispečeno je mnogo cigala, crijepa i bunarica, te je odlučeno da se u 1939. neće raditi jer je krajem prosinca 1938. na zalihi ležalo robe za 96.346 dinara od čega čak 376.925 komada cigala, 17.000 crjepova i 53.272 komada bunarica. Međutim već u proljeće 1939. zbog uvećane potražnje zatraženo je od akordanta Josipa Tropšeka koji je radio s ljudima iz Hlebina i Delova da za 10% veću cijenu nego 1938. izradi veću količinu cigle. Međutim Tropšek je izradio samo 65% dogovorene količine, a i ona je ostala ležati na skladištu jer je u 1938. ponovno došlo do krize uzrokovane nesigurnim političkim prilikama u Europi i Münchenskim sporazumom kojim su Hitlerovom Trećem Reichu jednostavnom odlukom velikih (Engleska, Francuska i Njemačka) odvojeni Sudeti od Čehoslovačke republike i pripojeni Njemačkoj. U lipnju 1939. katastrofalna poplava uništila veliku količine gotove cigle, i u 1940. s ušlo s vrlo malom zalihom građevnog materijala i s vrlo malom dobiti koja je 1939. iznosila samo 431 dinara, kako je to iskazano na Glavnoj skupštini 8. veljače 1940. koja je održana u Ilici 21., gdje je tada bilo sjedište Hrvatskog općeg vjeresijskog zavoda.27 Na toj su sjednici ponovno potvrđeni isti članovi ravnateljstva i nadzornog odbora, tj. Etingerovi, te Antun i Jelka Smolljan, svi iz Zagreba. Međutim Banovina Hrvatska je poticala sklapanje kolektivnih ugovora po granama, ali isto tako je pozivano da se ciglari učlane u svoje udruženje gdje je članarina iznosila 500 dinara. No za Banovine Hrvatske nije se održavala godišnja skupština za ciglanu. Izvještaj o radu ciglane za 1940. podnesen je tek 20. svibnja 1942., zajedno s izvještajem za 1941 g. Za 1940. ravnateljstvo piše "Sa izradom cigle nijesmo imali baš mnogo uspjeha. Poskupljenje radne sile, povišenje cijena ugljena primoralo nas je, da i našem akordantu povisimo cijenu za izradbu cigle, pa je uslijed svih ovih okolnosti izostao i onaj uspjeh koji je bio za predvidjeti." Tisuću komada cigle prodavao se je 1940. po 220 dinara a od crijepa prodavao se je samo a ad gr pr Ko ice n iv 27 Ova novčana ustanova bila je banka Ettingerovih. Ona je 1942. obrnula kapital od 21,034.407 kuna. 268 Podravski zbornik 2009. ej uz M škart po 100 dinara. Iako je prodano u 1940. robe za 166.863 dinara ostvarena je dobit od svega 6.752 dinara, jer je trebalo omazati i kružnu peć, izvršiti popravak zvona na kružnoj peći, te ventilaciju. Iako je prodano robe za 166.863 dinara, od akordanta Tropšeka preuzeto je cigle u vrijednosti od 89.670 dinara, što je stvaralo dodatne probleme. Zbog porasta cijene za gorivo je utrošeno 59.295 dinara, a za porez je plaćeno 4.536 dinara. Na kraju 1940. godine zaliha robe je iznosila 75.070 dinara. Nekretnine su procijenjene na 19.240 dinara, a strojevi sa 22.500 dinara. Zanimljivo je da ovo poduzeće nije iskazivalo nikada nikakvo isplaćivanje dividende dioničarima ali je ravnatelju Stjepanu Ettingeru u 1940. povišena plaća na 31.000 dinara, a primao je još i 2.600 dinara za putovanja na relaciji Zagreb - Koprivnica - Novigrad Podravski. Vjerojatno je raspolaganje novcem u upravi ciglane bilo dosta liberalno, a u svakom slučaju izvan evidencije iskazane u bilanci, jer Ettingerovi su se ponašali kao industrijski magnati Podravine. Ettingerovi u 1940. vrlo malo rade i kada su popunili skladište i ne rade izbjegavši tako zahtjeve ujedinjenih ciglarskih radnika u Banovini Hrvatskoj koji su tražili da im se plaće reguliraju kolektivnim ugorom. Na skladištu je bilo početkom 1941. robe u vrijednosti od 75.000 dinara. Roba se je i sada izrađivala radom akordanata pri čemu Ettingerovi nisu imali nikakvog posla s radnicima i nisu ulagali ništa u strojeve, jer se većina posla obavljala ručno. Nije se radilo ni 1941. g. jer je na skladištu bilo i krajem 1941. robe u vrijednosti za 32.871 kune. (Tablica 3). Ponestalo je i zemlje oko ciglane pa je trebalo zakupiti tri tisuće kubnih metara za novi iskop. No glavni je razlog što Ettingerovi nisu htjeli zapošljavati radnike po Uredbi u radu, i drugim propisima jer nisu htjeli plaćati satnicu od 6 kuna kako je to određeno Ludbrežanki u Ludbregu nakon štrajka radnika. Istovremeno plaća ravnatelju Stjepanu Ettingeru raste na 39.000 kuna. Glavna godišnja skupština za 1941. je održana 20. svibnja 1942. što je objavljeno kao i prije u Narodnim novinama (br. 97 od 1. V. 1942.) a ad gr pr Ko Zalihe robe na novigradskoj ciglane 31. XII. 1941.* Ukupna vrijednost 3.545 1.670 156 27.500 32.871 ice n iv Vrsta robe Količina Cijena u kunama za 1000 kom. Cigla 16.116 220 crijep 15.700 (škart) 100 bunarice 710 200 zakupljena zemlja 3.000 m. kub. Ukupno *Hrvatski državni arhiv, Savska financijska. direkcija, kut. 115-9643-1945. G.1942. iako je postojao zahtjev ustaških vlasti da svaka tvornica radi, uprava ciglane se ispričava da ne može staviti ciglanu u pogon uslijed "pomanjkanja radne stručne sile" kako je iskazano na Glavnoj godišnjoj skupštini 4. ožujka 1943. g. No radilo se o sistemu koji su Ettingerovi tako dobro znali iskoristiti kako bi Podravski zbornik 2009. 269 ej uz M a ad gr pr Ko 270 ice n iv Poziv na XI: redovitu glavnu skupštinu Novigradske tvornice glinene robe d.d. u Zagrebu 17. ožujka 1933., (Iz novina). Podravski zbornik 2009. ej uz M iskorištavali akordante, akordanta i općinu a da za uzvrat ništa ne daju. Tijekom 1942. rasprodana je sva cigla na skladištu, ali je prodajom cigle zarađeno svega 7.060 kuna.28 Nije radio ni novigradski paromlin koji je iskazao dug od 78.755 kuna, pa nije plaćao nikakav porez. Ettingerovi kukaju a zapravo se pomalo povlače prema Zagrebu. Poslije toga ciglana ne radi. Iz zapisnika Glavne godišnje skupštine 29. rujna 1944. vidi se da su dioničari Juraj Ettinger, Antun Smoljan, Mirko Ettinger i dr. Ivan Ettinger od kojih dva posljednja imaju po pet dionica. 30 dionica se nalazilo u vlasništvu Ettingerovog Vjeresijskog zavoda. U 1943. je zadnji puta prodano robe sa skladišta za 9.219 kuna i ostvaren dobitak od 8.266 kuna. Izdataka nije bilo. Na Glavnoj godišnjoj skupštini 24. veljače 1945 u Hrvatskom općem vjeresijskom zavodu Juraj Ettinger stariji izvjestio je da u Novigradu nije radio ni mlin ni ciglana, i da je sva bolja roba odnesena po partizanima, a ostatak oštećene robe i zemlje da je prodan jednom seljaku, te da je radi toga ciglana pretrpjela štetu od 953 kuna. Poslije rata Ettingerovima je konfiscirana sva imovina pa i ciglana i mlin u Novigradu Podravskom. Način kako je djelovala novigradska ciglana primjenjivali su i vlasnici drugih ciglana. Male ciglane nisu mogle konkurirati velikoj Bohnovoj ciglani koja je imala veliku ciglanu u Vinkovcima i u Velikoj Kikindi, a imala je skladišta u gotovo svakom mjestu. Isto je djelovala i "Zagorka d.d. za gradjevnu industriju", osnovana 1918., koja je mogla proizvesti godišnje 25,000.000 komada cigli, a pored toga je u Bedekovčini proizvodila razne vrsti od gline i šamota i zapošljavala oko 2.000 radnika. Zagorkinu tvornicu u Bedekovčini preuzeo je takđer Bohn.29 Novigradska ciglana je primjer kako su industrijalci izbjegli da podijele sudbinu svojih radnika. Stalno se pozivajući na krizu oni nisu gotovo ništa ulagali u modernizaciju a sezonskim radnicima i akordantima su stalno bili dužni. Rizik vlasnika je bio malen, ali je zato bijeda radnika na ciglani bila golema. Prema bilancama novigradska ciglana je prodala cigala i crijepa za pola milijuna dinara što je zbog rada akordanata i iskazivanja male dobiti u bilansi omogućilo vlasniku da ostvari pristojnu dobit. Rad na ovoj ciglani bio je prema uputama ing. Raimunda Fantonia, sveučililišnog profesora, a vezanost uz financijski kapital tj. Opći hrvatski vjeresijski zavod osigurala je nesmetan rad ove ciglane koja je uvijek imala otvoren kredit kod ove novčarske institucije. a ad gr pr Ko ice n iv 28 Međutim Ettingerovi su dobro stajali kod vlasti NDH te je njihov mlin u Koprivnici imao status eksportnog mlina kojemu se osiguravao pogonski materijal, za razliku od Novigrada Podravskog koje područje su partizani već 1942. dobrim dijelom stavili pod svoju kontrolu. Ettingerovi svoju ciglanu u Novigradu Podravskom iskorištavaju kao skladište za crijep, pa se tu krajem 1942. nalazilo crijepa u vrijednosti od 12.525 kuna koji je preuzet od Svetozara Kovačevića iz Koprivnice. (HDA, Savska financijska direkcija, kut. 115-9643-1945. - Novigradska tvornica glinene robe d.d.) 29 Jozo LAKATOŠ, Privredni almanah Jugoslavenskog Lloyda, Zagreb 1929., V-107. Podravski zbornik 2009. 271 5. Ciglane u đurđevačkom kotaru. ej uz M Đurđevac je bio sjedište đurđevačke pukovnije do 1872 godine koja je imala sjedište u Bjelovaru. Ova je pukovnija imala mnogo krajišnika na popisu onih koji su preko Đurđevačke imovne općine trebali dobivati osim ogrjevnog i građevno drvo za svoje potrebe. Međutim načinjen je krivi izračun i drva nije bilo dovoljno i stoga je vrlo rano došlo na ovom području do inicijative da se kuće grade ciglom. Godine 1920. radila u Đurđevcu ciglana "Podravsko d.d."30 Između Đurđevca i Virja ciglanu je podigao Dominik Patriarka koja je zapaljena 1944. u Drugom svjetskom ratu. Ostale su samo ruševine i danas su i one obrasle u šikaru, te se samo oni koji su koristili cestu Virje - Đurđevac sjećaju velike ciglane i kuće u kojoj je Patrijarka stanovao.31 Postojala je i ciglana između Virja i Novigrada no i ona je danas posve isčezla. No prve inicijative za gradnju ciglana na ovom području Đurđevačke pukovnije dolaze mnogo ranije. Miroslav Dolenec Dravski, izvrstan kroničar virovske i molvarske Podravine i zaljubljenik u rodni kraj objavio je neke podatke o prvim ciglarima. Jedan od njegovih predaka Joseph Albi - Albini koji je došao vjerojatno iz Štajerske oko 1800. prvi je shvatio da je prošlo vrijeme da se kuće izrađuju od drva, pletera i blata i pokrivaju slamom, te je na Taborišću oko 1810. sagradio visok dimnjak i doveo ciglare iz Furlanije i na zemljištu svog tasta Fabijana Cmizdrića počeo proizvoditi cigle. Po uzoru na njega i drugi članovi obitelji Cmizdrić počeli su graditi male poljske ciglane u Širinama, Šalatovcu (vjerojatno Šemovcu), Miholjankama, (vjerojatno Miholjancu), Drenovici (sada Novo Virje), Trepčama i Bukevju.32 Te su poljske ciglane kratko trajale, potisnute od većih i boljih ciglana, ali su izvršile svoj zadatak, tj. da su počele nestajati drvenjare i umjesto njih počele su nicati zidanice, što je tražio i zakon. U vrijeme Banovine Hrvatske uredbom od 9. travnja 1940. stavljene su cijene crijepa i cigle, vapna, cementa od nadzor, što je svakako posljedica ratne privrede kada se grade bunkeri, skloništa i kasarne. I s ovim artiklima počinje se špekulirati. a ad gr pr Ko ice n iv 30 Almanah kr. SHS, I,1921-1922., Zagreb 1922., III.-7.d., str. 91. 31 Bile su to žestoke borbe 1944. i poslije ciglana više nije obnavljana. 32 Miroslav DOLENEC DRAVSKI, Djetinjstvo je vraški šugava stvar, Novo Virje, 2007., .str. 28, 30 i 100. 272 Podravski zbornik 2009. 6. Zaključak ej uz M Danas više nema u Podravini niti jedne ciglane u pogonu, premda je zemlja pogodna za izradu cigle i crijepa, i premda su u Podravini bili zastupani svi tipovi starih industrijskih ciglana. U Podravini su ciglane dosta brojne, ali su uglavnom radile sezonski i to samo onda kada je na skladištu ponestalo cigle i crijepe. To nisu bile eksportne ciglane jer kvaliteta cigle i crijepa nije bila prvorazredna. Na ciglanama se obično mogao kupiti i ostali građevinski materijal, te je prosto nevjerojatno da se uloga tih starih ciglana na gradnju zidanica u Podravini zaboravljena. Radnici su na tim ciglanama bili slabo plaćeni i radili su uglavnom u akordu, dakle bez rizika za vlasnika s vrlo rijetkim štrajkovima ili tarifnim pokretima, a u tim ciglanama su često radile i siromašne žene i udovice. Stare podravske ciglane otišle su u legendu a samo jame - ukoliko nisu i one zatrpane - pokazuju da se je tu vadila zemlja. Danas se cigla i crijep dovozi u Podravinu iz velike ciglane u Vinkovcima ili Bedekovčini ("Tondach"), koje su u rukama stranih vlasnika i koje njima donose pristojnu korist. No postojanje velikog broja domaćih poljskih ciglana i ciglana s pećima u Podravini ukazuje da je ta proizvodnja bila isplativa i da je mogla davati zaradu jednom broju ljudi. Cigla i crijep nisu se izvozili u većoj količini, ali su zadovoljavali domaće potrebe i omogućili zidanje ciglom i crijepom u Podravini. a ad gr pr Ko ice n iv * Napomena – ispravak iz Podravskog zbornika 34/2008: U prošlom 34/2008. broju Podravskog zbornika tehničkom greškom objavljeno je ime Ive Marinkovića kao Ive Marinovića te autorica zahvaljuje ing. Pavlu Gažiju na upozirenju za ispravak. Podravski zbornik 2009. 273 ej uz M a ad gr pr Ko ice n iv Mirko Virius, Mihovil Pavlek Miškina 274 Podravski zbornik 2009. Vladimir Fučijaš MARTIRIJ PAVLEKA MIŠKINE ej uz M Seljak-pisac Mihovil Pavlek Miškina (Đelekovec, Podravina 24.IX 1887. – 21.VI 1942, ustaški logor Jasenovac) Tko se ne boji reći istinu mora biti pripravan na sve. Kad bude više svijetla bit će i više oslobođenih duša. Kad ljudi spoznaju istinu bit će u stanju izreći je. (M.P.Miškina) a ad gr Možda je temeljna istina koju nam je ostavio i koja nam je danas vrijedna za razmišljanje upravo u toj rečenici, rekla je pjesnikinja Božica Jelušić, rođena Podravka iz Pitomače, uvodeći nas u temu dokumentarne emisije Prošlost u sadašnjosti. Istinoljubivost, pravdoljubivost, želja za jednakošću svih stvorenja,temeljne su kvalitete njegova opusa. Danas možemo sa sigurnošću ustvrditi da je Miškini uspjelo ono što je želja svakoga pisca bez obzira da li starta s profesionalnih pozicija ili kao prikraćeni i slabo naobraženi autor, a to je da preživi u slovu. Miškina je uspio preživjeti u slovu i na taj način relativno kasno ipak ga je dosegla pravda za kojom je cijeli život žudio. Gorki su, sinko, plodovi, Čemer je ono procvao, Umjesto zlatne pšenice Podravski zbornik 2009. ice Znaš li majko, majčice, kakvi su ono cvjetovi, po onim tamo njivama takovi divni – crveni? n iv pr Crveni makovi (Odlomak) Opet su jutros procvali u žitu makovi sneni, sve su nam njive ovili cvjetovi njihovi crveni! Ko 275 korov je tamo niknuo! Krvlju su kmetskom sijani, kletvama, bunom miješani, suzama, znojem pojeni, zato su tako crveni . . . M ej uz Ti slavni Crveni makovi, kaže pjesnikinja, nisu bili nikakvi revolucionarni makovi, niti je ta crvena boja u takvom pojednostavljenom smislu ovdje upotrijebljena, već dakako u smislu jedne suptilne alegorije i jedne fine metafore. Pisao je s mišlju o boljitku. S mišlju o zvijezdi prosvjete koja će zasjati selo. Pisao je s mišlju da to selo dobije svoj dokument, svoju vrijednost. Da dobije na neki način pravo postojanje i u književnosti. Život podravskog sela, pa tako i Đelekovca, potpuno se izmijenio. Gotovo ništa nije slično onome o čemu je pisao Miškina. Zemlja se obrađuje pomoću strojeva i u svemu osjeća se drukčiji život. Malo je ostalo starih kuća. Već dugo ne postoji ni kuća u kojoj je živio Mihovil Pavlek Miškina. Na tom mjestu sada je kuća novijeg datuma, iz pedesetih godina prošloga stoljeća. Svakoga rujna u Đelekovec dolaze brojni poklonici na tradicionalnu priredbu posvećenu Miškini i slikaru Viriusu. U Zavičajnoj zbirci (fundus Muzeja grada Koprivnice, op. ur.) u kojoj je sačuvan i originalni grubo istesani Miškinin radni stolić i još neke stvari koje su mu pripadale, prisjećamo se njegova martirijskog puta kroz život do tragičnog pogubljenja u ustaškom logoru smrti u Jasenovcu. Kada i zbog čega je počeo pisati? Godine 1919. Nakon smrti Antuna Radića. – Ja sam toga čovjeka neizrecivo volio, jer je i Njegova ljubav za seoski svijet bila neizmjerna. On je znao pogoditi žicu narodnu tako da su ljudi govorili: Piše nam kao da s nama iz jedne zdjele jede. Njegova smrt potresla me, bio sam kao izvan sebe. Osjećao sam se Njegovim dužnikom, želio sam Mu barem mrtvom odati poštu. Ali kako sam udaljen od Zagreba, financijalno slab, nisam mogao. Bol u duši rasla je, postajala je sve veća, uzeo sam olovku i napisao nekrolog. Iza toga došlo je drugo. Godine 1933. u intervjuu časopisu 15 dana na pitanje “Kako živite na selu?”, odgovorio je: Danas dosta teško, katkad i očajno…Poznato mi je iz povijesti da oni koji su u znoju lica svoga obrađivali zemlju nisu nikada živjeli lako. Danas je teško, gladni nismo, ima kruha. Kakav je, to je drugo pitanje. Nerazmjer kupovnih i prodajnih cijena izbacio nas je iz kolotečine normalnog života. Gospodarski slom ne dozvoljava mu da se okoristi tekovinama novovjeke civilizacije. Postaje nezadovoljan, svaki dan slabiji u borbi za opstanak. Koliko sličnosti s današnjim položajem seljaka! Knjiga mu je bila prijatelj od rane mladosti, na paši uz stoku i u rijetkim trenucima odmora. Što je čitao: “Čitao sam sve što mi je kad pod ruke došlo. Ali a ad gr pr Ko ice n iv 276 Podravski zbornik 2009. ej uz M najradije Šenou, Preradovića, Novaka i Kozarca. U to vrijeme bio je počeo, naime, onaj protukuenovski pokret u Hrvatskoj. Ja sam bio mlad i naravno da me je oduševljavao onaj Šenoin žarki nacionalizam i Preradovićevo sveslavenstvo. Kod Novaka i Kozarca uvidio sam da nije dovoljno imati slobodnu domovinu, ako u njoj nije uređeno socijalno pitanje. Od drugih pisaca donekle poznam Matoša, Krležu, Vilovića; Od Čeha Jirasekove Pasoglavce, Bakicu Nemcove, ruskog apostola Tolstoja i jednog od najvećih sinova ne Matuške Rusije, već sina i diku cijelog čovječanstva; Gorkog čiju sam velepjesan o Sokolu i roman Mati u tridesetoj godini tri puta uzastopce čitao”. Zanimljiva su Miškinina razmišljanja o seljačkoj književnosti: “Stotinu godina seljački je svijet svoje misli i osjećaje izražavao na drugi način: u rezbariji, u vezu, u izgradnji domova. Jer drugih znakova nije poznavao. I kad ih spozna svaki čovjek, tek onda otkrit će sve ono što leži zakopano u duši narodnoj. Naša seljačka književnost mlada je. Ili da rečem pravilnije: Otkad je i seljačkom svijetu omogućeno znakovima pogađati tuđe misli, odvažilo se tek nekoliko ljudi da i oni pokušaju u toj formi iznijeti svoje. Seljačka književnost je ogledalo seljačke duše. Ona je skup svih patnja i bolova seljačkog naroda, ona je skup nada, misli i osjećanja seljačkog naroda. gr a ad Olovka – slamka spasa pr Ko Cijeli život Miškina je proveo u neljudskim mračnim okolnostima. U okolnostima koje su sprečavale njegov ljudski i književnički razvoj Život je proveo u bijedi. Oženio se s 18 godina. Imao je osmero djece. Prerano je izgubio životnu družicu i potporu svoju ženu Maru kojoj će kasnije posvetiti knjigu pjesama s naslovom Mrtvoj drugarici. A možda je najtragičnije od svega to što je olovka njemu bila slamka spasa. Za olovku se hvatao kako bi spriječio otklizavanje i urušavanje ljudskosti, da bi spriječio i svoj odlazak u onu tamu neznanja, zaostalosti, predrasuda u kojima je živjelo tadašnje selo, naglašava Božica Jelušić. A kako je počeo pisati? Je li počeo s pjesmama? Ili nekako drukčije, nekim zapisima koji su vodili prema socijalnoj i sličnoj literaturi? Cijelo njegovo književno djelovanje pada otprilike u 30-te godine, dakle između 1927. kada je objavo zbirku crtica i zapisa Za svojom zvijezdom i 1932., kad je tiskana zadnja njegova knjiga Mrtvoj drugarici. Počeo je neuobičajeno. On se otimao kaljuži seoske stvarnosti, otimao se životu po inerciji. Zapravo je želio prikazati likove iz sjene, koji bi nepovratno pali u zaborav da nije bilo njegova zapisivanja. Bio je svjestan kratkoće vremena. Bio je svjestan svoje teške životne sudbine. Dodajmo tome činjenicu da je postupno slijepio, da mu se gasio vid budući da je pisao u štali uz isparavanje amonijaka, uglavnom na mjesečini, jer je štedio onu skromnu uljanicu koju je imao. Ali, postojala je i urođena slabost očiju. ice n iv Podravski zbornik 2009. 277 ej uz M Miškina je pisao brzo, samo prve, radne verzije. Gotovo nikad nije uspio dorađivati i izgrađivati svoj literarni stil. Kasnije će kritičari primijetiti stanovitu brojglersku komponentu, naročito u socijalnom dijelu njegove književnosti. No, mi bismo rekli da je bio istančan lirik, ali tu drugu osobinu nije uspio do kraja razviti, kaže Božica Jelušić. Stil mu je jednostavan i pomalo naivan, gdje postoje paralele s likovnom umjetnosti toga doba, naivnom umjetnosti u hlebinskom okružju – Mraz, rani Generalić. Miškinin je stil bio posve skromnih izražajnih sredstava. Služio se slikama posvojenim i usvojenim iz prirode. Služio se posve jednostavnim poredbama, ali je metafora strpljenja možda ono što njegov opus čini tako raspoznatljivim. Opisujući jedno raspelo na raskrižju, opisujući prepelicu kojoj je netko posjekao mladunčad u travi, opisujući zarobljeno ždrijebe, cujzeka, kako ga naziva, on zapravo neprestance izražava želju za oslobođenim, punokrvnim životom i želju za pravdom. KRIČALA JE ... Kričala je v poli tica, drobna, mala prepelica, kričala za sega grla . . Vse se misli: kaj se zdrla… V travi si je gnezdo zvila, notri jajca namestila, naduvala se je dogo, srcem grela dnevi fnogo. Vtiči so se mali zlegli, s trave glave gore digli, prosili so nekaj jesti, poletela je donesti. Dok je ona hranu brala, Tičem malim kaj bi dala, došli jesu kosci v pile, kosili so brže bole, kosili so bujnu travu, pokosili tičem glavu. a ad pr Ko ice n iv 278 gr Podravski zbornik 2009. Miškina kao gospodar ej uz M Stjepan Kadija bio je dečko iz susjedstva. Imao je 15 godina kad su Miškinu otpremili u Jasenovac. A seljačka djeca prije sazrijevaju, posebice u ratnim okolnostima. To je bil čovjek koji je užival veliki ugled ne samo među mještanima, nek u okolici i daleko od Đelekovca. I djeca su znala da se on borio za prava seljaka. Miškina je bil jedan od boljih gospodara. On je imal sina, profesora na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu. Pa, jasno raspolagao je tim stručnim znanjem. Dolazio je od vremena do vremena doma i kao obrazovan čovjek i on je i tatu i braću upućivao kako mogu više proizvesti na toj zemlji. A tu je bila, u Koprivnici, tvornica Danica koja je proizvodila umjetno gnojivo Super fosfat. I njegova je obitelj počela primjenjivati to gnojivo i oni su bili u prednosti u odnosu na druge poljoprivrednike. I brojni ljudi dolazili su k Miškini pitat za savjet, jer je on više znal od drugih seljaka. Nekim je seljanima izgledao smiješno kad je premeral na oranici da bi izračunal koliko je koraka napravil na jednu ral za plugom, za konjima kaj je išel. Znači, jednu brazdu je prebrojil, onda podelil te brazde i pomnožil da bi onda u Beogradu mogel reći koliko je seljak napravil koraka dok je zoral samo jedan red. I da bi se eto trebal jednog dana taj njegov rad priznati i vrednovati. Miškina je održaval različite skupove i na njma je govoril. Bil je uvijek glavni govornik. A kak je govoril o problemima sela i seljaka, zauzimao se za rješavanje različitih poteškoća koje vlasti ne rješavaju, ljudi su ga sa zanimanjem slušali. U Podravini su bili vrlo mali posjedi. Jer, to je područje bilo već gotovo dva stoljeća potpuno mirno, i zahvaljujući tome što je stanovništvo ovdje voljelo živjeti i ostajati, jer Podravac voli svoju rodnu grudu, posjedi su se parcelirali. I po nasljednom pravu sva su djeca imala jednako pravo na zemlju tako da je došlo do strahovitog usitnjavanja površina. I većina obitelji imala je oko 2 do 4 jutra zemlje. A seljak koji je imao 10 jutara smatrao se u tom kraju vrlo imućnim i zvali su ga gospodar. Prof. dr. Mira Kolar navodi da je Miškina imao posjed osrednje veličine. Imao je zemlje, nešto oranice, čak je imao i nešto šume. Ali se ta šuma nalazila u Madžarskoj. I 1918. kada je na Dravi postavljen nevidljiv zid između Hrvatske i Madžarske, svi oni koji su prijeko imali posjede ili šume i vinograde, kao što su imali Miškinini, faktički su ostali bez njih. Osim toga, podravske poljoprivredne i stočarske proizvode uskoro je u drugi plan stavila i agrarna kriza koja je počela harati 1926. I poradi toga što se je u Europu počelo dovoziti jeftinije kanadsko i američko žito. Pa onda je počelo dolaziti i iz Rusije. A ove naše proizvode više nismo mogli plasirati, jednostavno više nisu nailazili na prođu. Mladost je Mihovil Pavlek Miškina proveo u vrlo teškim vremenima. To je s jedne strane Prvi svjetski rat, a s druge vrlo veliko iseljavanje što je došlo kao a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 279 ej uz M posljedica neriješenih agrarnih odnosa. Miškina je 1918. bio u Mjesnom odboru Narodnog vijeća i već je tada tražio promjenu odnosa prema poljoprivredi. Poljoprivreda je ono ključno što je zanimalo Miškinu, kaže prof. dr. M. Kolar. To razdoblje obilježava nerazmjerno velik broj sitnih seljačkih gospodarstava, agrarna prenaseljenost, niski prinosi, niska tržišnost, dakle teškoće oko prodaje i niski dohodak. Kako bi preživjeli u poljoprivredi vrlo je razvijen rad seljaštva po šumama. Zato su šumske manipulacije bile jake. Zatim u ciglanama, jer se dosta gradilo. Žene rade u tekstilnoj industriji. Djevojke odlaze u kućnu podvorbu i na taj način zarađuju novac kako bi kupile Singericu i najpotrebnije za mlado domaćinstvo jer je poslije raspada kućnih zadruga mnogo domaćinstava koja nisu imala ništa ili vrlo malo. U Koprivničkom kotaru je 1931. od poljoprivrede živjelo 87% ukupnog stanovništva što govori o ekstremno teškim prilikama u Podravini, odnosno o zaostajanju industrijalizacije na tom području. gr Miškinin buntovni duh a ad I na njega kao i na sve njegove suseljane silno je utjecala ideologija braće Radić. Od 1903., dakle od velikih buna u čitavom hrvatskom području, pa nadalje, Miškina osluškuje, pamti i pokušava se i sam uključiti u Radićev pokret. A moramo se podsjetiti da je Miškina prvi svoj članak napisao 1919. i da je taj članak, u stvari nekrolog, bio posvećen uspomeni dr. Antuna Radića neposredno nakon njegove smrti. Poslije toga Miškina vrlo mnogo piše u Narodnoj zaštiti koju je uređivao Đuro Basariček. Kasnije se je povezao sa Seljačkom prosvjetom. A 1926. pojavila se knjiga “Za svojom zvijezdom” u kojoj daje poticaj za buntovnost. Miškina, naime, traži da seljak sam utječe na svoju sudbinu. Nije možda loše spomenuti, kaže prof. dr. Mira Kolar, da Miškina u vremenu Stjepana Radića, nikada nije bio ni predložen, niti izabran za narodnog zastupnika. Stjepan Radić kao mirotvorac nije tolerirao buntovni duh kojim je bio natopljen, impregniran Miškina i to ga upravo razlikuje od Radića koji ga onda ne uzima u onaj svoj uži krug, iako je Miškina već u tom vremenu bio najbolji seljački pisac. Do 1929. on je bio jedno vrijeme općinski načelnik. Zatim putuje u Brno, pokušava što više naučiti. Istodobno stavlja se na čelo pokretu koji se bori za boljitak seljaka. Njegovi literarni radovi postaju sve radikalniji. On se okomljuje na gospodu vidjevši prevelike socijalne razlike između gospode advokata, liječnika, onih koji žive u gradovima i seljaka koji gotovo ne može preživljavati u postojećim uvjetima. Godine 1935. napisao je Trakavicu u kojoj analizira zlo koje muči seljaštvo i zašto seljaštvo nikada ne može izaći iz te loše situacije. pr Ko ice n iv 280 Podravski zbornik 2009. Trakavica ej uz M Trakavica simbolizira nametnika - državu koja nemilosrdno razara iscrpljeno seljačko gospodarstvo iznemoglo od silnih poreza. U takvu sustavu nameće se posve apsurdno pitanje je li i liječenje oboljelog djeteta u bolnici nužno ili je to tek način na koji se izvlači novac. Đuka Prelec bijesan zbog upravo primljena poziva za plaćanje psetarine nabraja namete: Jučer dimnjačarija, neki dan radi potoka. A onda kovaču, kolaru…Za koji dan bolnica, i sve prijeti ovrhom! Muči ga što je sin čak na četrnaest dana radi velike gliste, trakavice, smješten u bolnicu. Pita se ne bi li se to moglo i kod kuće liječiti. Ne, sve u tuđi džep. Još i gliste tjerati. Svi misle: ima seljak novaca, neka plati. Pa i bilo je nešto, ali eto koliki su se pripili i priljepili uz njega. To su ti prave trakavice! Svuda stignu: kud glavom, kud repom. Prof.dr Mira Kolar nastavlja - U pjesmi posvećenoj radniku izražava želju da seljak surađuje s radnikom na promjeni društvenoga poretka. Na izborima 1935. Miškina je u cijeloj Podravini izabran za narodnog zastupnika. Međutim, nije imao prilike da svoje misli izreče u Parlamentu jer je Vladko Maček Parlament bojkotirao. Postupio je, dakle, isto kao što je postupio i Radić deset godina prije. Mislim da je to zapravo bilo vrlo negativno jer se upravo u Beogradu trebalo izboriti za promjenu stanja. Godine 1938. Miškina je opet izabran za zastupnika i često odlazi u Beograd. Bori se tamo za pojedinačna rješenja. U tom vremenu Podravina nešto i dobiva što inače ne bi dobila da nije imala tako brutalnog i tako žestokog zastupnika koji je znao doista i kriknuti onda kada je to zatrebalo. Možemo reći da je Mihovil Pavlek Miškina bio socijalno orijentiran, ali nije bio komunist. Nije bio ni nacionalist jer suradnja u Narodnom kolu, u kalendaru Seljačko kolo, ukazuje kako je bio voljan surađivati sa srpskim stanovništvom u Hrvatskoj, dakako seljacima, ako su oni prihvatili način seljačkog života i zemlje u kojoj žive. Miškini treba odati poštovanje što je toliko dobra zamislio za hrvatskog seljaka dajući mu nadu u budućnost života na selu. Jako mnogo je surađivao sa Zavodom za istraživanje seljačkog gospodarstva koji je vodio ekonomist i sociolog Rudolf Bićanić. Na temelju anketa među seljaštvom objavio je knjigu “Kako živi narod”. Miškina je surađivao i sa Školom narodnog zdravlja Andrije Štampara i vrlo oštroumno dovodio stručnjake na podravsko selo. Pod tim utjecajem dosta toga se izmijenilo i u mišljenju ljudi i u samom procesu života na podravskom selu. a ad gr pr Ko ice n iv Što sam sve vidio U prozi s naslovom “Što sam sve vidio” provodeći anketu za Školu narodnog zdravlja Miškina je opisao prilike na selu ustvrdivši: Selo je u tami. Tisuće godina Podravski zbornik 2009. 281 uz M pripravlja ga se, upućuje za život na drugom svijetu. Uči se strpljivosti, poniznosti, potpunoj predanosti u božju volju. Nitko do braće Radića nije sebi dao truda da ga uputi i za život na ovom svijetu. I čude se ljudi, školovani ljudi, pravi i pošteni ljudi, što se narod ne zna snaći. Je li onda čudo što mu u takvim prilikama zamiru svi plemenitiji osjećaji duše – što mu težine života izjeda sva dobra svojstva, a ostaje budno tek ono što zahtijeva život i želudac? U kolikim kućama snuždio sam se do očaja. Vidim – došlo se do kraja. Sve golo, istrošeno i zaduženo. A država naplaćuje, šalje svoje činovnike, nepoznate ljude u svečanim odjećama. OVRHA ej Jastuke, perine, žito, meso, mast iz kuća i ambara vuku; Žene anemične, bolećive, bose zuje kao razdražene ose, viču, psuju, pružaju ruku: Ženi je jastuk, perina veselje, ponos, čast. Na krevet kao na oltar gleda. Tu život se začinje, rađa i umire, kad vidi, da to tuđa kaljava ruka dira, osjeća muku, i ne da. a ad gr pr Ko Kao većina hrvatskih političara i hrvatski narod, Miškina je osnivanje Banovine Hrvatske dočekao kao nešto što će im donijeti poboljšanje u omraženom jugoslavenskom kraljevskom režimu. Mnoge se želje nisu ostvarile. Kako je Miškina reagirao u toj situaciji. Što je poduzeo? Miškina je već uoči stvaranja Banovine Hrvatske bio izvanredno aktivan. Možda upravo u tom vremenu kulminiraju njegove političke aktivnosti. Od Osijeka pa do Varaždina on posjećuje pojedina sela, drži govore, upućuje seljaka, propagira Seljačku slogu i osnivanje zadruga tvrdeći kako se bez zadružnog pokreta selo ne može podići. Upravo 1937. osnovana je u Đelekovcu Seljačka sloga, sljedeće godine i ona koja se bavila prodajom seljačkih proizvoda, uključena u Gospodarsku slogu koja je već od 1935. počela djelovati kao jedna grana Hrvatske seljačke stranke. Radi toga je Miškina napisao brošuru pod nazivom “Zašto hrvatski seljak nije komunist”. Ustvrdio je kako hrvatski seljak previše voli svoj komadić zemlje da bi ga se bio voljan odreći u korist zadružnog vlasništva i drugih ideja koje su u tom vremenu propagirali komunisti. Uspjeh takvog njegovog djelovanja bio je vrlo velik i on 1938. uzima zastupnički mandat te se nakon sporazuma Cvetković-Maček uključuje u strukture najviše elite Banovine Hrvatske. Kad je sljedeće godine jedan koprivnički tiskar objavio knjigu “Stara i nova ice n iv 282 Podravski zbornik 2009. ej uz M gospoda” izazvala je dosta polemike upravo u onim redovima koji su se uključili u Banovinu Hrvatsku i zauzeli vodeće položaje. Na izborima 1935. i 1938. Miškina je izabran za zastupnika Hrvatskog sabora, ali se u proljeće 1942. nije odazvao na poziv ustaša da se prihvati časti njihova Hrvatskog sabora. Ustaše iz Zagreba nastojali su ga svim silama pridobiti za suradnju. Istodobno lokalni ustaše najradije bi ga strpali u logor ili likvidirali. Ispunit će im se ovo drugo. Književnik Zvonimir Kulundžić zapisao je: Miškinina djeca i neki stariji ljudi iz Đelekovca sjećaju se dobro da su k njemu dolazili razni ustaški funkcioneri iz Koprivnice i Zagreba nastojeći da ga privole na suradnju. Pričalo se čak i to da sam poglavnik Pavelić želi da Miškina uđe u njegovu vladu. Miškina je na sve te pozive ostao gluh i molio da ga puste na miru dokazujući da je umoran i bolestan, da mu nije ni do čega stalo i da bi volio da se sve to što prije svrši, da se smiri na seoskom groblju kraj svoje žene. Ustaše se takvom argumentacijom nisu zadovoljavali. I kao posljednji pokušaj na tom planu došao je krajem mjeseca travnja 1942. u Đelekovec kao osobni Pavelićev izaslanik neki mlađi čovjek, prezimenom Kaurić, i pokušao Miškinu ipak privoliti na to. Nakon dosta dugog i mučnog razgovora Miškina je iznio svoj stav tom čovjeku, a preko njega i Paveliću, kako su mi to ispričali njegovi sinovi još 1948. To sam ja tada zapisao ovako: Dakle vidite, mladi prijatelju, da mi nemamo na temelju čega surađivati. Ja mislim da nam je Rusija mati, a vi šaljete vojsku na nju. Vi se stidite da smo slavenskog roda, a ja se time ponosim. Vi ubijate Srbe, a ja mislim da su nam oni braća. Vi ubijate komuniste Srbe i Židove, a ja mislim da u pravednom uređenju ima za sve ljude mjesta. Vi se ponosite onim čega se ja stidim, a čime se ja ponosim vi ste protiv toga, dakle kako vidite suradnja među nama nije moguća. Miškina je taj razgovor s Kaurićem vodio na samo. Svojim ukućanima ispričao je tek dio iz poduljeg razgovora. Ali svi su primijenili njegovu nelagodu i nervozu. Još se više povukao u sebe. Slutio je, ili je već bio siguran, kako će se uskoro sve razriješiti. Nekoliko dana kasnije posjetio ga je suseljanin Stjepan Petak i poveo razgovor u vrtu kako ih nitko ne bi čuo. Bio je to jedan od Miškininih najaktivnijih suradnika, kasnije i jedan od najaktivnijih partizanskih propagatora, a poslije rata narodni zastupnik. Došao mu je s informacijom da će biti uhapšen i to ne na nekoliko dana kao dosad te da mora hitno pobjeći. Miškina ga je mirno saslušao i zatim upitao: A familija? Petak je imao zadatak što prije ga svojim vezama otpremiti na Bilogoru. Miškina je kratko odgovorio. Je, dragi Petak, a kaj se tu more. Goniju me. Nek im bu. Ak je pak to došlo, onda boljše da stradam ja jedan neg svi moji. Fatalistički se predao sudbini. Zadnjih se godina stalno osjećao strašno umor- a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 283 nim i bolesnim. Stalno je živio u nekoj psihozi priželjkivanja smrti. To stanje izrazio je u zadnjoj pjesmi koja je kasnije dobila naslov Pesnik i puntar. ej uz M Betežen sem, Vmrti bo treba, duša s telom se raziti, Ma sad pred Boga-stvoritelja iti Neje me strah – Jednu sem dušu imel I obraz jen, To sem nanašal čez svet Puno bogečki je let … Za ništ na svetu nesem ju dal I v reštu za nju ja sem spal. Gledela je navek gde Bogek stoluje, Koj se zna, vidi i čuje. A ludi kaj reču čisto je prav - - - Se je prošlo I iti bo na pot duša gori, a telo vu svoj kot. Križek na nebo gori bo gledel Slove na njemu rekle bodu pak: Ovdi počiva bedak Koj pravicu iskal je za ludi Halabučil Za nekoga nekaj i polučil. Štale i gnoja sam se je vžil Žohkega pehara ponoput pil A pesnik i puntar on je bil. a ad gr pr Ko n iv Odlazak u nepovrat ice Desetak dana poslije posjeta Poglavnikova izaslanika Kaurića u Đelekovec je luksuznim automobilom došao ustaša Tomo Gračan, rodom također Podravac iz Kalinovca. Sada je bio policijski agent, a prije rata vatreni pristaša Hrvatske seljačke stranke i Miškina ga je dobro poznavao. Dogodilo se to 5. svibnja 1942. prije zore, oko 3 sata kad je još bio gust mrak. Miškina, koji je prekinuo timarenje konja, izašao je iz staje poprilično iznenađen posjetom u neobično doba noći. Ustaša je napadno ljubaznim tonom naglasio da dolazi s pozivom poglavnika Ante Pavelića. Nakon podosta uvjeravanja ustaše da će se vrlo brzo vratiti, Miš284 Podravski zbornik 2009. Kako ga spasiti? uz M kina se spremio i krenuo usprkos protivljenju ukućana. Tek ulazeći u automobil Miškina je vidio dvojicu ustaša s oružjem na što se lecnuo i ustuknuo korak nazad. Pitao je Gračana: Kaj sam ja uhapšen? Policijski agent uvjeravao ga je da usput vozi ustaše u Bjelovar. Ali, sljedećeg dana Miškina je u pratnji dvojice ustaša viđen na bjelovarskom željezničkom kolodvoru. Više nije bilo sumnje u to kamo ga prate. ej Kad se Miškina nije danima vratio obitelj i mještani pokrenuli su akciju za njegovo spašavanje. Bilo je jasno da je otpremljen u neki takozvani sabirni logor. Miškinin otac uspio je doći k ministru Tortiću koji je nekada dolazio u njihovu kuću. Hladno i službeno Tortić je rekao: Pokušao sam, ali tu se ništa ne da pomoći. Sam si je kriv. Sad je tamo gdje je. On je komunist i mi se moramo braniti. Miškinini prijatelji i suseljani uspjeli su nagovoriti Stjepana Betlehema, koji je kao doglavnik imao velik utjecaj na poglavnika da sa skupinom starih haesesovaca ode Paveliću. Poglavnik je imao pismo iz Koprivnice u kojem se tvrdi kako se malo toga može napraviti za ustašku vlast jer tome smeta Miškinin utjecaj. Napisali su ga dugogodišnji poglavnikovi prijatelji i suborci Ivan Kraljić i svećenik Stjepan Pavunić. I što sam ja drugo mogao nego poslušati i poslati ga u popravni logor. Ono što je on pisao i što sam ja čitao, rekao je Pavelić, po našim ustaškim načelima i shvaćanju, to je komunizam, komunistička promičba. Vijest o tome da je Miškina pod okriljem noći odveden brzo se pročula selom. Stjepan Kadija i toga se živo sjećao: Dok je došla Pavelićeva vlada onda je on bil pozivan kao ugledni čovek i političar gdi mu se nudila velika vlas i čast. Čak je bilo govora da mu je Pavelić osobno nudio da ako se priključi tom njihovom pokretu bi imal mjesto u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva. Međutim on je to odbio i rekel da se više neće baviti politikom, da se bu on bavil poljoprivredom i gotovo. No, međutim nije ga spasilo ni to. Ovi su jednoga dana došli i otpelali ga i više se nikada nije vratio. A to je za naše ljude bil veliki gubitak, čoveka kojemu su davali poštovanje, njemu i kao čoveku i kao političaru i borcu, borcu za narodna prava. I sigurno je glas o njegovu pogublenju uticao na ljude, na odaziv u antifašističku borbu, u partizane. On sam nije otišel v partizane, a oni su ga zvali. Ali, nije htel se prikloniti niti fašizmu. Miškina je likvidiran 21. lipnja 1942. U općinu Đelekovac stigao je 16. rujna 1942. što ga je Ustaška Nadzorna služba poslala iz Zagreba 24. kolovoza putem Župske redarstvene oblasti u Koprivnici. Dva, odnosno dva i pol mjeseca poslije smaknuća. Tekst UNS-a: Pavlek Stjepan iz Đelekovca zamolio je da se Mihovil Pavlek Miškina odpusti iz sabirnog logora. Navedeni je zatočen u logoru Jasenovac odlukom od 9. V. 1942. br. 23.130 na vrijeme od 9. V. 1942. do 9. V. 1945., a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 285 uz M radi protudržavnog rada i promičbe. Uslijed toga ne može se molbi udovoljiti, o čemu neka naslov obavijesti molitelja i uputi na gore navedenu odluku ovoga ureda. Ukoliko molitelj unatoč toga ostane kod svoga zahtjeva, neka tada navede stvarne dokaze i protudokaze koji će opravdati njegovu molbu. Za dom spremni! Iz đelekovečke općine na pošiljci je pisalo: Gornje Vam se dostavlja na znanje. Kakav cinizam ustaških vlasti! Ustaški izum - drveni malj ej a ad gr Miškinin martirij bio je već završen u ciglarskoj peći ustaškog logora smrti Jasenovca. Zvonimir Kulundžić zapisao je da o tome kako je Miškina likvidiran ne postoje neposredni svjedoci. Ali seljačkog pisca i pučkog tribuna prepoznavali su mnogi koji su ga tamo sretali, među njima i Katica Sokol iz Đelekovcu susjednog sela Legrada, Ana Špoljar iz Novske, Đuro Rašan iz Novigrada, zagrebački liječnik dr. Nikola Nikolić koji je objavio knjigu Jasenovački logor, Ilija Jakovljević, književnik koji je poznavao Miškinu. Neke su knjige kasnije pisane na temelju dokumenata. Zvonimr Kulundžić strpljivo je slagao mozaik o Jasenovačkom logoru i posebice o Miškini. Ponovo su Miškinu pokušali pridobiti za ustaški Hrvatski sabor, no za njega više nisu postojale nedoumice. Vodili su ga na razgovor u ured ustaškog generala, osvjedočenog koljača Maksa Luburića. On ga je i pucnjem iz pištolja pokušao zaplašiti. Vrijeđali su ga, izrugivali se. Kad se pojavio ustaški poručnik s popisom i počeo prozivati postrojne ljude znalo se da to način za odvođenje na likvidaciju. Kad je prozvao desetoricu ironično je dodao: Hajde i ti pjesniče. Hajde Miškina dođi i ti ovamo, a drugi je ustaša dodao: Hajdemo, idemo se grijati. Nekoliko sati kasnije već spomenuta zatočenica Ana Špoljar upitala je Križnika: A gdje je naš pjesnik? Uz ležerni ironični osmijeh odgovorio je: A, on. Kod svetoga Petra. Loži vatru. Jedan logoraš koji je uživao stanovite slobode otvoreno je rekao: S njim je svršeno. Bačen je u ciglarsku peć. Pogubljenja su se obavljala tako da je iza vrata stajao skriven ustaša s maljem u ruci, žrtvu koja je izlazila iz hodnika udario je snažno po glavi. Još polužive žrtve bacali su na ciglarski vagonet i tako su kompoziciju od više tako “popunjenih” vagoneta odgurali do zažarene ciglarske peći i taj infernalni teret gigantskom viljuškom prebacivali jednog po jednog u živi plamen. Doista, kako pripominje Zvonimir Kulundžić, takav pakao nije mogao zamisliti ni Dante. U zaključku poslužimo se lucidnim riječima pjesnikinje Božice Jelušić: Život i djelo Mihovila Pavleka Miškine možda bismo trebali promatrati u okviru etičkih odrednica idealizma, humanizma i ljubavi za zavičaj. Ove tri osobine bitno odre- pr Ko ice n iv 286 Podravski zbornik 2009. uz M đuju i njegov literarni stav, a nadasve njegovu ljudskost koja je neupitna. Ono što danas imponira s pozicije života na selu jest upravo njegova žeđ za svjetlošću koja je konstanta cjelokupnog opusa. I to ne samo u metaforičkom smislu već u pravom, izvornom, životnom smislu. Dodajmo: Taj izgledom grub, a veoma osjetljiv i osjećajan čovjek, mirotvorac, nije se mogao sprijateljiti s mišlju da će morati dići pušku, ubijati i razarati ono što je sirotinjskom mukom stvoreno. Iskazivao je ljubav prema čovjeku i svakom božjem stvoru. Koliko je samo sućuti pokazao spram onih pokošenih ptiča! Nije li se na kraju martirijskog puta uza sve koji su mu bili dragi sjetio i svoga cujzeka? Realno je pretpostaviti. ej CUZEKU (odlomak) Cuzek, cuzek, al bi se rital, da je tebi ziti van ze te stare kmične štale, gde si pavuk prede tran. gr a ad Kak si skakal celo leto, dok je bilo toplo, prah, sakoga si kuta našel, neje tebe bilo strah. pr ice n iv Al vre dojde nazaj leto, zraste trava, cvel bo cvet, ti na pašu onda pojdeš, onda bode tebi svet. Ko Ali ve ti zima ne da, ti je žmehki oglavnik, na noge si zapet bogec kakti da si z gmajna bik. Podravski zbornik 2009. 287 ej uz M a ad gr pr Ko 288 ice n iv Prva ambalaža Vegete prehrambene industrije Podravka, Koprivnica. Odobrio Sanitani inspektorat NRH, Broj 07-10671958. Od 6. II. 1959. Podravski zbornik 2009. Pavle GAŽI KLEPSIDRA M uz Kad piješ vodu sjeti se onih koji su iskopali bunar Kineska poslovica ej Uostalom mislim, poštenim radom i štednjom stvaramo budućnost našoj djeci Autorov ceterum censeo a ad gr Aspen, srpanj 1976.g. Improvizirani okrugli stol za dvadesetak gostiju američke vlade. Dva puna stoljeća svoje nezavisnosti SAD slavi kao svjetski praznik. Naša mala skupina obišla je već šest država, dva Sveučilišta, tri farme, tvornicu juha i gotovih jela-Warholov slavni arhetip, nekoliko muzeja, itd., From Coast to Coast. U opuštenoj, slavljeničkoj atmosferi o svojim zavičajima pričaju Irac, Egipćanin, Australac…Diplomatska konfekcija i klišeji. Domaćin, visoki vladin činovnik, želi da još ja istupim. Predstavlja moju zemlju s mnoštvo podataka i komplimenata i tako me ostavlja gotovo bez teksta. Pošto sam već bio percipiran kao egzotični “komunistički menadžer”, pitam što bi želio da još kažem. - O svom užem zavičaju i svojim sugrađanima. Vidim da se preko mene želi izvući iz dosadnog i komfornog stereotipa, a ja, da dobijem na vremenu, opet pitam: koje doba da prezentiram. – Početak, reče neodređeno. Shvatio sam što želi: lokalnu priču s globalnim odjekom. Skovao sam rizičan plan, e neće biti početak, biti će – prapočetak. Nešto iz čudesnog i metaforičnog biblijskog svijeta. Ispričao sam se evolucionistima i kreacionistima, a ovom prilikom to činim i mojim Podravcima, što izvan konteksta ponavljam, po sjećanju, svoju američku verziju mitologijske priče o postanku, ma ne Svijeta, već Podravine! Priča je dobro prošla, pretpostavljao sam da svaka zemlja ima svoje Podravce, da nitko od prisutnih nije bio u mojoj Podravini i da ne može priču provjeriti u Knjizi Postanka. “Dakle, šesti dan stvaranja Svijeta, Bog je već bio vrlo umoran i bez svježih ideja. Podijelio je, a ponešto i prosipao, neizmjerna bogatstva i čudesne ljepote i sve to podario stvorenjima na svoju sliku i priliku. – Sutra ću se lijepo odmara- pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 289 ej uz M ti, reče na kraju dana, i prilegne. Ali, kao što se nekima, doduše sve rjeđe, budi u takvim trenucima savjest, Bogu se javi Sveti Duh i podsjeti ga da je u žurbi zaboravio na jedan sićušni ali središnji dio Univerzuma. Osim na brzu i neukrotivu rijeku, riječne mrtve rukavce i močvare, Stvoritelju je posebno ukazao i na neplodnu ilovaču i pijesak, šikare i šume, naseljene mamutima, kradljivim svrakama i gladnim vukovima. U Stvoriteljevoj torbi našlo se još nešto kosa i motika i sitnih, zlatnih zrnaca s pijeskom. – Hoće li i tu živjeti božja djeca? Pita Sveti Duh. Nakon kraćeg razmišljanja Stvoritelj odgovori: Tu će živjeti Podravci. Netko mora ovu zaboravljenu divljinu pretvoriti u rajsku dolinu. Podravce ću zato obdariti posebnim vrlinama, bit će marljivi, skromni i štedljivi. Krasiti će ih strpljenje, dječja naivnost, ali i gostoljubivost i darežljivost. Neću ih opterećivati križem svoga Sina i kanonima svojih Proroka. Nositi će samo svoje vlastite križeve i tako stjecati znanja i iskustvo. Okrene torbu i prospe po rijeci zlatnu prašinu a nekoliko povećih grumena padne pored rijeke: - Ako će tražiti, naći će ih, reče i opet prilegne. Sotona je, uvijek budan, prisluškivao, i kad je Svevišnji utonuo u duboki san, odluči i on podariti Podravce. Dao im je dio svoje snage da bi mogli raditi i stvarati više od svojih potreba i želja, ali ne i moć da se time okoriste. Božjoj skromnosti i poniznosti dodao je beskonačnu strpljivost i poslušnost, podarivši ih tako svojstvom da uz svoje nose i tuđe križeve. Na kraju im je obećao svoje proroke i savjetnike kad otkriju zlatonosne rudnike. Sveti Duh, ne želeći buditi Oca, proglasi Sotonine darove danajskim. Podravcima ostavi mogućnost, da kao najmlađa Očeva djeca, sami biraju između Dobra i Zla. Njihovu bezgraničnu naivnost humanizirao je povremenim seljačkim buntom i artizmom, a savjest im je oslobodio grižnje. Dakle, ovaj Svijet i moja Podravina, po mom skromnom mišljenju, niti su savršeni, a niti završeni. Zato će ovo ispred nas biti zanimljivije od onoga iza nas… Aleluja”. Ostavio sam biblijski svijet i mitologijskim Vremeplovom i Boenigom 747 vratio se u svoj zavičaj. Bio sam sretan našavši svoje sugrađane kako kao mravi, utabanim stazicama, jure, ruju, prenose, grade, proizvode, pa opet grade, razgrađuju, donose, prenose, zatrpavaju, jure i žure. Traže li izgubljeno zlato? Pitao sam se kad spavaju, jedu, je li im to cilj ili način života? Je li to naš podravski kairos? Dobro, dobro, svi mi malo pretjerujemo, pa tako i ja, kad se od nekuda vratimo u rodni dom. Još i danas mislim, poslije svega, kako bi ponovno izabrao Podravinu kao zavičaj i prošlo stoljeće da u njemu živim, preživim, puno toga doživim i još više ne doživim… Počeo sam, možda nes(p)retno s mitovima, koji za razliku od bajki, obično nemaju sretan kraj. Oni koji ipak vjeruju u mitove, dobili su nove čarobnjake, koji bez poljupca vraćaju prinčeve u žabe, kao i tranzicijske alkemičare koji pretvaraju a ad gr pr Ko ice n iv 290 Podravski zbornik 2009. ej uz M a ad gr Sušara 1950.-tih godina bila je važna u počecima proizvodnje sirovina za prve Podravkine juhe i Vegetu. pr Ko zlato u olovo, a zajedničko u privatno. Kad bi se naš Stvoritelj iznenada razbudio, i onako snen usmjerio svoje dioptrije plus na Podravinu, vjerojatno bi bio zadovoljan novom pastoralnom slikom: ukroćena rijeka, jezera a ne močvare, kučice, čak i štalice u cvijeću, a mladost i starost po kafićima. I dok se jedni još nadaju boljoj prošlosti, drugi sanjaju o boljoj budućnosti. Oko njih više ne zuje golemi buldožeri, visoki kranovi, ne uznemiruju ih atonalne sirene, već uspavljuju diskretna zvona (čija li su i kome ono zvone). Jezik babilonski. Slobodno i glasno svi govore, nitko nikog ionako ne razumije i ne sluša. Ne moraju ići na glas(ov)anje, dapače, poželjno je da ne idu. Čak je poželjno da već jednom i štrajkaju, a potom opušteni uživaju u blještavilu tuđinskog feudalnog riterstva i španciranja. Moderne putove i druge veze s majkom Domovinom i Svijetom nema tko da gradi. Zagubljene su lopate. To je, ovdje i sada, naša digitalna era i naš put u globalizacijski sistem. Ukapčanje u taj novi svijet, navodno, ovisi o brzini, a ne veličini. Dobro je stoga što mi Podravci nismo više veliki… Konfliktni i erotizirani kolektivizam, solidarnost i sigurnost zamijenili smo društvom individualizma, nejednakosti i nesigurnosti. Suvremeni američki ekonomski guru međutim poručuje da “u globalizacijskom svijetu više nije važno što ste bili već gdje ste sad. Ako ste na tankom ledu morate klizati brže”. Za kvantne ice n iv Podravski zbornik 2009. 291 ej uz M skokove i drugi Pitagorin poučak vrijeme je opet najvažniji faktor. Kao što je bilo u Podravini prije pedesetak godina… U žrvnju kolektivne amnezije nije nimalo jednostavno, a ni mudro, razgrtati blisku prošlost i uz to se pozivati na stare Kineze ili Grke. Oni su se, na primjer, usudili tvrditi da je sposobnost da brzo ocjenjujemo, prosuđujemo, sudimo i koristimo iskustva ispred znanja mudraca i mudrosti filozofa. Zato završavam ovaj prolog aforizmom miklinovečkog romantičara, izgnanika svoga grada i firme, Slaveka Prvčića: Pametnima uvijek sve moraš objašnjavati, ostale to ionako ne zanima. Jesmo li, dakle, već ušli u povijest budućnosti ili smo izgurani iz nje? Umjesto konfabuliranja na ovakva pitanja i temu prepuštam riječ nekolicini bivših Podravkaša, da govore o sebi i svom vremenu. Stjepan, Pišta G., VKV varilac, koprivnički zet, opisao mi je na desetak stranica svoje veze i radni odnos s Podravkom (1946 – 1955) - Odmah po oslobođenju sudjelovao sam na demontažama i montažama parnih kotlova na Danici, u Sisku i bivšoj uljari, novoj “Podravki”. U stalni radni odnos, zapisuje Pišta, primio me je direktor Mucko. Postavljen sam za šefa radionice u kojoj je bilo zaposleno desetak strojobravara, jedan kovinotokar, limar, kovač, zidar, stolar i također desetak učenika u privredi, kako smo tada zvali “šegrte”. - Za bivši Wolfov pogon ne nalazim riječi pohvale jer su postrojenja bila u vrlo lošem stanju. - Zatvaranjem tvornice “Sutjeska” u Zagrebu najveći dio opreme dolazi u Koprivnicu. Moj neposredni šef bio je Filip Jambreušić. On je, sjećam se, bio i predsjednik prvog Radničkog savjeta, u kojem sam ja bio član. Godine 1952. “Podravka” je bila u financijskim poteškoćama pa je netko u Zagrebu našao rješenje da se pripoji “Kalniku” u Varaždinu i pretvori u skladište i nakupnu stanicu za voće i povrće. U tim godinama zapošljavalo se u sezoni već oko tri stotine radnika. Predsjednik sindikalne podružnice, sekretar Partije, predsjednici Radničkog savjeta i Upravnog odbora i još nas nekoliko organizirali smo mimo Uprave sastanak sa zaposlenima i jednodušno odbili integraciju. - Kad je Podravka kasnije došla u drugu financijsku krizu, odlučio sam s obitelji napustiti Koprivnicu. Ostale su mi u pamćenju dvije stvari: razgovor s inženjerom Gažijem, koji me je uporno odvraćao da napustim Koprivnicu i moj argument da odem: plaća od samo 12.500 dinara. Tada je plaća tehničkog rukovodioca iznosila 14.000 Din, a direktora 16.000. Najmanja plaća NKV radnika bila je oko 4.000 Din. U Umagu sam odmah dobio stan i plaću od 18.000 Din. - “Najteže i najljepše dane i svoju mladost proveo sam u Koprivnici. U jesen 1943. bio sam na Danici zarobljen od partizana, kojima sam se želio odmah priključiti. Tražili su da svučem svoju elegantnu plavu uniformu padobranca, kao neprimjerenu i izazovnu za partizane. Tada to nisam htio učiniti i tako sam kraj a ad gr pr Ko ice n iv 292 Podravski zbornik 2009. ej uz M a ad gr “Punilica” vrećica Vegete. Punilica je izrađena u radionici Podravke početkom 1960.-tih godina i korištena do 1967. godine. pr Ko rata i drugo oslobođenje dočekao u takvoj istoj uniformi, u Zagrebu.” Meni je ostala, međutim, u trajnom sjećanju jedna drugačija njegova slika, iz duge i oštre zime 1953.g. Snježna vijavica, tvorničko dvorište u ledu i snijegu, pogoni stoje, termički slabo zaštićene vodovodne cijevi popucale su tokom noći, ali to još nije ono najgore. Parovod, isto tako slabo izoliran, sve je slabije propuštao paru iz kotlovnice u pogonske prostorije i skladište gotove robe. Prijetilo je opće zamrzavanje, a šteta bi u tom slučaju bila katastrofalna. Pišta, kao najodgovorniji za održavanje postrojenja, donio je odluku koju je osobno i sproveo. Pomoću drvenih ljestvi, koje su pridržavala četiri učenika, popeo se do visokog parovoda, zajašio ga i letlampom grijao kritične zone na cijevima. To je trajalo otprilike dva do tri sata, sve dok nije, jašući, stigao do pogonskog krovišta. Kad je para ponovno propištala Pištu su napola smrznutog skinuli njegovi učenici. Ispod ušanke provirivala je injava kosa i obrve, na sebi je imao samo jednu vestu i radnu platnenu kutu. Nije izustio ni riječ i nije mogao popiti ni čašu laboratorijskog groga kojeg smo mu pripremili. Njegov neposredni šef Filip dao mu je poštedu od dva dana, a sindikat nešto dodatnih točkica za špeceraj. Pišti sam bio na sprovodu, pokopan je na mjesnom groblju u Umagu. Ana G. ostavila mi je svoje pismeno svjedočanstvo prije desetak godina. Svoja sje- ice n iv Podravski zbornik 2009. 293 ej uz M ćanja upisala je u teku šarenih đačkih korica. Rukopis malo nečitljiv, ali poštujem trud radnice koja je puni radni staž stekla na fizičkim poslovima. Ponekad smo se susretali kao umirovljenici i, naravno, otvarali stare uspomene. Citiram Anu iz bilježnice: “Na tvorničkoj porti dobila sam propusnicu i pošla do direktora da dobijem svoj prvi raspored na poslu. Ušla sam u sobu u kojoj je za ogromnim, starim stolom, punim papira i ključeva, sjedio netko sitniji od mene i pita me što želim. Ja mu kažem, a on me odvede u susjednu sobu i ponudi da sjednem. U to dođe još jedan, manji od njega, ja se ne dižem i mislim kad će konačno doći netko moćan, dakle direktor. Ova dvojica nešto su se došaptavali, u međuvremenu pisali, potpisivali, i tek nakon toga pitali me tko sam i od kuda, što znam raditi. Dojadilo mi je sve to i ja svojom neotesanom jezičinom pitam njih što zapravo oni rade u direktorovoj kancelariji. Ma kakva kancelarija, neugledna sobica, a tek njih dvojica - zajedno niti sto kila. Vidim, smiju se, vrate mi potpisanu propusnicu, obavijeste me kome da se javim sutra u pogonu. Na izlasku me portir odmjeri i kaže: - dobro što si, mala, danas došla, jer direktora idućih dana neće biti. - Pa nisam ga ni sad vidjela, kažem razočarano. Portir se smije i pokaže potpise: Mucko i Filipčić. Eh, Ana, kako je počelo, biti će zabavno – pomislim. I bilo je – više od trideset godina.” Po običaju pitam Anu kako živi, čime krati umirovljeničke dane. Svaki puta se namjerno potuži na malu mirovinu, susjede, a onda i na Tea, koji joj jednom tjedno dostavlja zdravstvene dijagnoze, utvrđene viskom, a ona zatim njegove “pacijente” preuzima kao “bioenergetičarka”. Teo P. moj gimnazijski kolega, doživotni “bajker”, suigrač u razrednoj nogometnoj ekipi, stjecajem čudnih okolnosti bio je u toku rata pripadnik Wehrmachta, prašinar od Volge do Rajne, gdje su ga napokon zarobili Amerikanci, i zadržali više godina, jer je govorio nekoliko jezika a i zabavljao ih kao gutač vatre, bajuneta ili zubima polomljenih staklenih čaša. Jednog dana naišao sam na njega, jadnog, u gradu, a već je od sljedećeg dana počeo raditi u prodajnom odjeljenju i poslije u stručnoj biblioteci sa Profesoricom i Milivojem Brozovićem, sve do umirovljenja. Oprostite na ovoj digresiji, nisam mogao preskočiti mršavog, uvijek gladnog i pomalo ezoteričnog Tea, kojemu ni njegov visak, ni Anina bioenergija, nisu pomogli da dugo uživa u mirovini. Bio sam njegov “proteže” i kao takav ispratio sam ga na gradskom groblju, na njegovom posljednjem putovanju. Vratimo se Aninim zabilješkama: Prvih mjeseci radila sam na ručnom čišćenju voća i povrća. Uz dugi drveni stol mi smo radnice stajale na drvenim rešetkama, a hladna voda posvuda. Bile smo mokre od glave do pete. Ubrzo sam napredovala u drugu, a zatim u prvu kuharicu džemova. Na kraju radnog vremena bila je to prava parna kupelj zbog slabe ventilacije. Tu sam, nakon godinu dana, dobila a ad gr pr Ko ice n iv 294 Podravski zbornik 2009. ej uz M prvu zaštitnu bijelu kutu, rubac i gumene čizme. Osim u proizvodnji radila sam i u pakeraju. To je bio težak posao jer smo mi žene, u pomanjkanju muškaraca, prenosile i utovarivale desetkilske sanduke marmelade ili pakovanja od petnaest pa do dvadeset staklenki džemova i kompota od 1 kg. Muškarci su pak valjali, iz dvorišta do pogona, drvene bukove bačve s “markom” ili “pulpom”, težine preko 200 kg. Često se događalo da je šećer stizao, umjesto u 50 kg-skim papirnim vrećama, u sto kilskim jutenim. Prenosio se na leđima od “platona” do kotlova i po sto metara. Punjenje feferona u staklenke bio je pak luciferovski posao. Bez zaštitnih rukavica, jer ih još nije bilo. U noći bih spavala i močila prste u lavoru s hladnom vodom. Zato sada nosim rukavice, da sakrijem otečene zglobove. Preko ljeta i jeseni radilo se u dvije ili tri smjene. Početak u 6 sati ujutro, a završetak u 6 navečer. Bili smo prezadovoljni, ako je nedjelja bila slobodna. U tom slučaju mi mladi – a bili smo zapravo svi mladi – organizirali smo čajanke. Da bi platili harmonikaša i bubnjara, namještali smo tombolu lažnjaka i u laboratoriju pravili jeftine “kućne likere”. Iz inventurnih “viškova”. Nisam imala završenu osnovnu školu, pa sam polazila večernji tečaj. Nakon tako završene škole, polazila sam i dva stručna tečaja u poduzeću i tako postala KV radnica, VKV spremu mi, međutim, Zagreb, nije priznao. Kad je tvornička vatrogasna jedinica dobila uniforme odmah sam se prijavila za žensko odjeljenje, koje je vodila Ana Teler. Prije toga sam morala polaziti vatrogasni tečaj kojeg sam uspješno završila. Zbog svog dugog jezika, stalno sam bila birana u radničke savjete i omladinska ili sindikalna rukovodstva. Sastanaka preko glave. Negdje krajem 1958.g. miješala sam u velikoj rajngli prvu vegetu, pod budnim okom profesorice Bartl, Mihokovića, Trojaka i inženjerke Sabolović. Prsti su mi bili izjedeni od soli, a nokti polomljeni od sušenog povrća. Kasnije sam vegetu pakirala na strojevima. Inženjerki Sabolović i inženjeru Đereku mogu zahvaliti što nisam zbog nekih svojih propusta frknula iz Podravke. Jednom, zbog prevelikog umora nisam se probudila, i te sam nedjelje izostala s posla, a drugi put, zatajio je moj nos, koji se inače posvuda gurao. Pomiješala sam škartirani, smrdljivi mesni ekstrakt s ispravnim i tako upropastila smjensku proizvodnju juha. Laboratorijska kontrola je to otkrila, a ja sam gotovo jednu godinu otplaćivala štetu. Nitko tada nije pitao za radno vrijeme. Međutim, nije bilo sastanaka na kojem se nismo žalili na niske plaće, iako smo svi bili sretni što smo Podravkaši. I danas se još čudim kako sam našla vremena za kolektivna izletnička putovanja, najprije kamionima, onda autobusima, pa konačno i avionima, na pr. u Dubrovnik i Koln. Svi KV, VKV i inženjeri morali su redovno posjetiti neki Sajam, kao na pr. Zagrebački, Novosadski, u Parmi, Munchenu, Kölnu itd. Što dalje, to nam je bilo bolje. Iako smo danonoćno radili, bilo je puno lakše. a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 295 ej uz M Nabavljali smo nove strojeve, po dvije tvornice godišnje puštali u pogon, imali svoj vlak za Zagreb i Osijek, gradili stanove, hotele, škole, igrališta, kuglane, galerije, muzeje, bolnice i ludnice.” Još se uvijek čudim od kuda Ani takvo pamćenje, ali na što je mislila kad je u zabilješkama spomenula i posljednji objekt, nisam od nje saznao... Netom je završila osnovnu školu, svoje proteste izražavala je i u pjesmuljcima, kao na pr.: Malo mesa i komadić krumpira zar je čudno onda što nam i u trbuhu sirena zavija i svira Andrija, šef prvog tvorničkog restorana, bio je strašno povrijeđen, a ja sam ga umirio da to zapravo ide na moj račun. Možda je tako i bilo. Ono što je zaista išlo na mene, prepričala mi je Ana: “Dojadilo mi je što nam stalno govorite da su od plaće važnija nova radna mjesta na kojima će se zapošljavati naša djeca. A kad ste nas na jednom velikom skupu uvjeravali da uložimo novce u Pirovac, jer, kao, podravska djeca su blijeda i rahitična, i još kad ste spomenuli unučad, ja se nisam mogla suzdržati i na sav glas sam se nasmijala. Vi ste se odmah snašli i rekli: Evo, i Ana, samica, me podržava. Ja sam, međutim, mislila na svoje otplate garderobe i na male Zagorce, kad smo rasli i preživljavali gotovo bez kruha. Naravno da sam se poslije i ja, sa zadovoljstvom, sunčala i kupala u Pirovcu.” A onda, jednog lijepog dana, netko nam je odozgo kratko poručio kak si više ne bumo za sindikalne novce močili riti u toplicama. Zadovoljstvo mi je ipak bilo pruženo jer sam se te iste godine uspjela potući s dvojicom svojih šefova. Izgrebla sam ih pošteno, i uz pomoć sindikata očuvala svoje radno mjesto. Spremajući se u mirovinu Ana u bilježnici ostavlja stihove: Radila sam, Podravko, dane i noći Sirotna sam i bolna, od glave do pete, Ali najviše me sada boli Što tvoje više neću biti dijete. Dan prije odlaska u mirovinu, elegično raspoložena, Ana zapisuje: Pobijelili su pramenovi moje crne kose, A i moje bolne noge više me ne nose. Dan poslije: Nemoj me sireno opet pozivati Jer ja ti se neću više odazivati. Umrla je iznenada, osamljena, nisam joj ni ja bio na ispraćaju. Dirljivi odgovor, kao odbijenicu, poslao mi je inženjer Stanko L., inače prvi urednik tvorničkog lista. Izostavljam sentimentalno komplimentiranje i navodim a ad gr pr Ko ice n iv 296 Podravski zbornik 2009. ej uz M dio pisma: “Unatoč subjektivnosti vjerujem da lična svjedočanstva predstavljaju novi tračak prave istine o ljudima koji su Podravku stvarali, razvijali, gradili, pregrađivali i razarali. Sve bi to trebalo sačuvati za povijest, ali i od nje nešto naučiti i iskoristiti. Podsjetio si me na našu mladost kada si ti, još kao apsolvent, 1952.g., vodio laboratorij, a ja, kao brucoš na praksi, “rakijašnicu” u staroj Wolfovoj baraci. Tadašnja Podravka, a također ti, i moja malenkost, doživjeli su i preživjeli svakojake bure i vihore, bili smo u njoj od koristi ili “štete” (ja 35 godina), bili u dobrim ili, ponekad, u lošim odnosima, znam da nisam stalno bio tvoj miljenik, ali smo bili, više-manje, korektni jedan prema drugome i imali povjerenja jedan prema drugome.” Pismo završava u oproštajnom, bajronističkom tonu: “U sadašnjim godinama i vremenu, više ne vjerujem u marljivost, znanje i upornost, čime bi si čovjek mogao osigurati materijalni i društveni položaj. Izgubio sam vjeru u stare vrijednosti, u poštenje, a i povjerenje u druge i sebe, a ne vjerujem više ni tebi. Nemoj se ražalostiti i zamjeriti mi na mojoj otvorenosti.” Susretali smo se, ponekad, na ispraćajima na gradskom groblju, a onda sam i njega, prije par godina, neočekivano, ispratio na dugi marš vlastite samoće… Svaka smrt mojih suradnika učini me starijim i siromašnijim. I ostavlja s pitanjem da li sam se za života dostojno zahvalio tim divnim ljudima bez kojih naše Podravke ne bi bilo. Uzimam kratak predah i listam prvu Feletarovu monografiju o Podravki. Brojke, grafikoni, indeksi, tone, hektari, milioni, stručnjaci, radnici, kooperanti…Ne, Podravka nije samo tvornica – to je bio složen društveni sistem, integralna institucija, obiteljska zajednica u kojoj je dan i noć kucalo veliko Srce. A podravski Pijevac, uvijek budan, stražario… Gledam na ranim Šefovim fotosima djevojke i žene, radnice na hrpama voća, gotovo vesele, a bose. Gdje su im cipele, marame, make up s faktorima, minivali? Samo se preko “usmenih kartoteka” znalo diskretno, da je skoro polovica mladih ratna siročad, a mnoge žene radnice da su partizanske ili domobranske udovice… Nadao sam se da će mi o tom vremenu nešto slikovito i humoristično reći najduhovitiji podravski imigrant, malo kompliciranog DNK i imena, “Johnny Walker” I.H.Hans (Christian Andersen, Moser, itd. - teško dokazivo), ali, on mi iz svoje pokretne apoteke šalje stilski dražesnu odbijenicu i u njoj: “Budući da moram izbjegavati psihičke napore i stresne situacije, a oni neizbježno prate Vaše projekte, ne mogu prihvatiti Vaš hvalevrijedan poziv…” Itd. Moj prilog ovom jubilarnom Zborniku trebao je, zapravo, obraditi 50. godišnjicu rođenja Podravkinog začina nad začinima – Vegetu. Konzultirao sam stoga gotovo sve što se o stvaranju Vegete pisalo, usput bilježilo ili izgovorilo u mikrofon. Na taj način susreo sam se ponovno, ali i sukobio, s mnoštvom kontroverznih i potpuno subjektivističkih stereotipa. Pravi rašomon. Zanimljivo je, međutim, da o nekim drugim projektima i proizvodima, koji nam nisu uspjeli u a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 297 ej uz M Podravki, memorija obično zataji. Osjećam se obaveznim da i ja dam svoju verziju stvaranja Vegete. Biti će nekih zanimljivih i novih detalja. Živima smo dužni dati istinu, a mrtvima očuvati poštovanje. U toj namjeri molim da se ovaj prilog primi samo kao kontekstualni uvod u nešto širu i još aktualnu priču. Naravno, ako se moja klepsidra do idućeg Zbornika ne isprazni. Za ovu priliku prve informacije: Službeni rođendan Vegete je 06.02. 1959. godine, upisan u knjizi nadležnog republičkog zdravstvenog organa i tiskan na prvim etiketama. Detonator lančane reakcije, kojim je Podravka lansirana u orbitalnu mega uspješnicu, je MSG, kraći sinonim formule C5H8 NaNO4 H2O. Ključna varijabla bili su ljudi, intelektualni kapital i domaći potencijali u sistemu samoupravljanja. Tajna uspjeha u marketinškim akcijama i proizvodnoj fleksibilnosti. Vegeta nije ničiji izum, niti je u Podravki izmišljena, već samo otkrivena i stvorena. A to nije malo. U znanstvenom i industrijskom svijetu gotovo više i nema inovatora individualaca u autorskom smislu. Arhetip o jednom “izumitelju” sve se više raspada, jer ne osigurava dužno poštovanje i slabi neke motivirajuće faktore. Slučaj vegete zanimljiv je i poučan primjer, prije svega, u promoviranju i neprestanoj obrani od mnogobrojnih imitatora. Stoga mislim da je Vegeta, zapravo, “marketinško čudo”. Danas je teže hraniti site nego nekad prehraniti gladne. Predosjećao sam to prije napuštanja Podravke i ušao oprezno, početnički, u osvajanje područja biotehnologije. Dugoročni projekti krenuli su s kvascima, zajednički s Dancima i Holanđanima. Animalne aminokiseline trebali smo osvajati s Japancima, a u Belupu, uz ono što tek sada marketinški vješto rade, ući u vlastite sinteze i izazovno područje antibiotika. Usputno priznajem, da smo s pićima nagazili u tuđe minsko polje, a s poljoprivredom u domaći živi pijesak…Ali i tu bi se mogao naći po koji grumen zlata… Posebnu poslovnu bizarnost predstavljao je iskorak Podravke iz osnovne djelatnosti u nove propulzivne i profitabilne tehnologije – elektroniku. Samo jedan primjer; sadašnji kompleks zagrebačke TV projektiran je i sofisticirano opremljen po londonskom Marconiju, uz našu ekskluzivnu poslovnu asistenciju. Zbog ugleda kojeg smo stekli sva vrata domaćeg i poslovnog svijeta bila su nam otvorena. Odluka danskog Hartmanna kao i Tuborga, da dođu baš u Koprivnicu još je jedna neispričana bizarna priča… Od biotehnoloških ideja i projekata nije ostalo više ništa u Podravki. Oni koji su se plašili bivše Podravke uspjeli su njezin veliki intelektualni potencijal i ambicije anestezirati, a stečene vrijednosti ponovno provincijalizirati. Pošto je, već citirani Prvčić, samo domaća pamet, dopustiti ću si, u ovm kontekstu, da se poslužim davno upokojenim francuskim filozofom, ako hoćete i cinikom, Voltai- a ad gr pr Ko ice n iv 298 Podravski zbornik 2009. ej uz M reom. On naime tvrdi ovako:”Nitko te ne može učiniti manje vrijednim bez tvog pristanka.” Lažni su nam proroci, ne tako davno, pružali “pomoć” kako da zaštitimo Podravku od novog globalističkog svijeta. A onda su, iza njih, došli drugi, stari – novi proroci, da nas “poduče” o tržišnom gospodarstvu i preko noći tranzitiraju u njegovo 19. stoljeće. Voltaire, cinik i filozof iz 17./18. stoljeća, već je poručio: Lopovluk moćnih i bogatih, kao i smrt siromaha – vijest je od dva dana.” Svijet, i mi u njemu, kao da se ne mijenja... Nastaviti višeslojnu sagu o našoj Podravki i Vegeti bilo bi mi lakše, kad bi znao skinuti svoj sindrom tjeskobe i straha pred onim što bi se moglo, a ne bi trebalo dogoditi. Zato ono što dolazi biti će sudbonosnije izanimljivije od onog što je bilo. a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 299 ej uz M a ad gr pr Ko ice n iv 300 Podravski zbornik 2009. Josip MERIĆ SJEĆANJE NA KOPRIVNIČKE BRIJAČE I FRIZERE (II.) ej uz M Kako će u ovom dijelu biti najviše riječi o obiteljskim salonima ne smijem učiniti nepravdu prema mojem dragom kolegi g. Ivanu Šubiću koji je jedini u Koprivnici naslijedio brijački salon od oca, također Ivana. Spominjem da je i njihov brijački salon imao “kultni” ormarić za alate koji su bili vlasništvo pojedinih mušterija, baš kao i salon Canki. Salon Canki koji je toliko prisutan u onim generacijama pretežno muških brijača, a gotovo je paradoksalno, da g. Canki nije rođeni Koprivničanec! Kao nasljedniku njegova salona s kolegicom gđom Micikom Čižmak, te bratom Stjepanom, a uz znanje gđe Katice Križević, koja kao njegova učenica, kao i radnica ima isto saznanja o njegovoj biografiji, spominjem slijedeće: Gdin Canki rođen je u sv. Ivanu Zelini, a zanat je završio u Ivanić Gradu i kao mladi brijački pomoćnik zaposlio se u koprivničkoj brijačnici Herceg (?). Potom otvara vlastiti brijački salon, na Jelačić trgu u kući Ivančić, danas foto Milan. U istoj kući, poslije drugog svjetskog rata bila je gostionica Samošćanec, a ispred gostionice gradski zdenac! Zatim seli salon na Zrinski trg 6 do kina, u zgradu Pintarić, gdje otvara i ženski salon koji vodi vrlo uspješno i na visokom nivou do 1. srpnja 1959. g. Rentovnim ugovorom prenosi salon na gđu Čižmak (koja u međuvremenu odustaje od ugovora jer otvara vlastiti salon u Varaždinskoj ulici) i Stjepana i Josipa Merić koji nastavljaju radom salona pod nazivom Salon “Canki”. Godine 1970. dolazi do prisilnog preseljenja salona i odlaska g. Cankija u mirovinu čime su nastali uvjeti da braća Stjepan i Josip nastave rad salona pod nazivom “Braća Merić”. Nakon prerane smrti moga brata Stjepana 1981. g. salon nastavlja s radom pod imenom “Salon za žene i muškarce Josip Merić” do 2000. g. kada nastavlja s radom unuk Goran. Ovdje spominjem da od 1953. pa do 1990. g., frizeri i brijači nisu imali muških učenika poglavito zbog toga što su zanimanja npr. automehaničar, autoelektričar, autolimar i sl. bila puno atraktivnija. Godine 1990. dolazi u naukovanje za frizera moj unuk Goran. Kako sam u prvom djelu pisanja o brijačima i frizerima, koji je bio “čista klasika”, napomenuo da će drugi dio biti “prijelazno razdoblje” to i činim s obiteljskim salonima. Nije to bilo samo razdoblje preuzimanja salona od mlađe generacije, nego i razdoblje općih promjena. Od administrativnog načina poslovanja do tehnološkog “buma” u struci. Zato u drugom nastavku pišem “generacijski” i s time mlađoj generaciji, budućim nasljednicima, upućujem molbu i izazov da opisuju svoju sadašnjost (ne samo uspjesima u poslu, nego i pisanom riječi) koja će već sutra biti neminovna prošlost. a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 301 Frizerski salon “Micika” ej uz M Micika Čižmak otvorila je salon u Varaždinskoj ulici 1963. g. Kada je Podravka otkupila zemljište za gradnju svoje upravne zgrade preselila je salon na današnju adresu Taraščice 17a. Odlaskom gđe Micike u mirovinu salon preuzima kćerka Božica te salon radi pod njezinim imenom. Danas salon vodi unuk Darko pod imenom “Studio forma”. a ad gr Gospođa Micika Čižmak u društvu kćerke Božice i unuka Darka u „Frizerskom studiu Forma“. Frizerski salon “Katica” pr Ko Katica Križević učenica je znamenitog koprivničkog frizerskog salona “Canki”. Budući je šezdesetih godina prošlog stoljeća došlo do otvorenja većeg broja ženskih salona tako su se postupno stvarali uvjeti da ih netko i naslijedi. Tako je i salon gospođe Katice Križević po odlasku u zasluženu mirovinu 1984. g. preuzima kćerka Vesna, koja ga uspješno i danas vodi pod imenom Frizerski studio “Katica”. ice n iv Gospođa Katica Križević i kćerka Vesna u Frizerskom studiu „Katica“ 302 Podravski zbornik 2009. Frizerski salon “Danica” ej uz M Po završetku zanata gđa Danica Vrban radi četiri godine kao pomoćnica u salonu “Anica”, vlasnika Anice i Franje Vinkovića, a zatim u salonu “Katica”. Godine 1968. otvara vlastiti frizerski salon “Danica” u ulici Đure Basaričeka gdje se nakon 41 g. nalazi i danas. Polaganjem stručnog ispita 1985. g. i kćerka Tatjana počinje raditi s majkom, a po njenom odlasku u mirovinu 1. studenoga 1992. g. preuzima frizerski salon. Ime salona 2003. g. preimenuje u “Studio frizura i ljepote Danica” i proširuje djelatnost novim sadržajima. Otvara i još jedan salon u Domu za starije i nemoćne na trgu Eugena Kumičića 17. Posebno treba naglasiti da gđa Danica ne samo da je bila jedna od najuspješnijih frizerki nego je bila i najuspješnija predsjednica kluba frizera Koprivnice. Kruna njenog djelovanja u klubu frizera bilo je bratimljenje s klubom frizera grada Zagreba 1979. g., a kojeg je vodio poznati frizer g. Mirko Urbanek. Odlaskom u mirovinu gđa Danica svoje frizerske kreacije prenosi u lijepu umjetnost slikanja tehnikom ulja na platnu. a ad gr pr Ko Gospođa Danica Vrban i kćerka Tatjana u današnjem salonu „Studio frizura i ljepote Danica“ Frizerski salon “Mulier” ice n iv Preuzimanjem salona “Balaš”, prije salona “Horvat” u kojem je bila učenica, na Trgu Mladosti počinje obrtničko razdoblje gđe Micike Posavec. U današnje prostorije na Trgu E. Kumičića 11 seli salon 1992. g. pod nazivom “Mulier”. Njezina kćerka Maja po završetku naukovanja radi zajedno s majkom. Gospođa Micika je osoba koja je zbog svoje vedre prirode, zvonkog glasa i ljubavi prema pjesmi rado viđena u društvu. Životna želja joj je da radi svoj posao tako dugo dok je njene mušterije traže. Podravski zbornik 2009. 303 M ej uz Gospođa Micika Posavec i kćerka Maja u salonu „Mulier“ Frizerski salon za muškarce “Suzana” a ad gr Nakon što je završila Školu učenika u privredi 1969. g., u kojoj joj je razrednik bio Tomislav Boršo, gđa Milica Ranogajec otvorila je Frizerski salon za muškarce “Suzana” 1980. g. Kako bi učinila mušterijama boravak u salonu ugodnijim izlagala je slike Josipa Turkovića, Josipa Gregurića, Mate Totha i kipove Martina Hegedušića itd...Salon je, nakon stjecanja zvanja “frizer za muškarce i žene, kozmetičar i pediker” preuzela njezina kćerka Suzana 2006. g. koja uspješno nastavlja s radom. pr Ko n iv Gospođa Milica Ranogajec i kćer Suzana u istoimenom salonu ice Frizerski salon “Marijana” Marijana Janeković otvara 1984. g. frizerski salon “Marijana” i uspješno radi, a 2005. g. salon preuzima kćerka Martina i vodi ga pod imenom Frizerski studio “Marijana”. Gđa Marijana bavi se slikanjem u tehnici ulja na platnu. 304 Podravski zbornik 2009. ej uz M Gospođa Marijana Janeković s kćerkom Martinom u Frizerskom salonu „Marijana“ Frizerski salon “Keti” a ad gr Po povratku iz Njemačke gđa Katica Štefanec, inače učenica salona Canki, otvara u Vinogradskoj ulici salon “Keti” 1988. g. Kćerka Martina i Anita izučile su zanat, a tradiciju salona nastavlja starija kćerka Anita. pr Ko Gospođa Štefanec s kćerkom Anitom u salonu „Keti“ ice n iv Podravski zbornik 2009. 305 Frizerski salon za muškarce “Tina” ej uz M Gospođa Tina Večenaj izučila je zanat kod g. Slukića te praksu kod gđe Ranogajec, a vlastiti salon otvara na Čardi 1984. g. Od 1992. g. u salonu radi zajedno sa sinom Goranom. gr a ad Gospođa Tina Večenaj izučila je zanat kod g. Slukića te praksu kod gđe Ranogajec, a vlastiti salon otvara na Čardi 1984. g. Od 1992. g. u salonu radi zajedno sa sinom Goranom. Salon “Merić” pr Ko ice n iv Gospodin Josip Merić s unukom Goranom, danas vlasnikom salona, u frizerskom i kozmetičkom salonu za žene i muškarce „Merić“ pored stolica s kojima se družio „samo“ 62 godine (od 1944.g., čitavi radni vijek). U ogledalu vidi se i dio ženskog salona. 306 Podravski zbornik 2009. Anto LONČARIĆ NK. GRANIČAR ĐURĐEVAC (1919. – 2009.) M U povodu 90. godišnjice osnutka uz ej Ove godine navršilo se 90. godina postojanja nogometnog kluba Graničar iz Đurđevca. Pretpostavlja se da su prvu nogometnu loptu u grad Picoka iz Beča donijela braća Lichtenberg, Milan, Fritz i Paul, 1914. g. Oni su tada studirali u gradu na Dunavu i igrali nogomet za ondašnje bečke klubove. Nažalost, o tome nemamo sačuvanih pisanih dokumenata već je to priča starih Đurđevčana. Mato Kudumija i Ivan Hodalić u svojim knjigama spominju Ferijalni nogometni klub Picok osnovan 1917. g., no o njemu nema nikakvih podataka. Postoji samo popis igrača Picoka te rezultat odigrane prve utakmice s nogometnim klubom Podravac iz Virja 1917. g. Rezultat je bio 3:3. Među prvim đurđevačkim igračima spominju se: Oto Hegedić, Miroslav Singer, Đuka Paviša, braća Milan i Marijan Martinčić, braća Paul, Milan i Fritz Lichtenberg, Ivo Bažulić, Ivo i Mato Martinković, Katanić, Koren i drugi. Prve nogometne vještine Đurđevčani su stjecali na prostoru današnjeg gradskog parka u središtu Đurđevca, sjeverno od crkve. Među njima bilo je najviše đaka, studenata, trgovaca i obrtnika. Spomenuti igrači kasnije su činili okosnicu novoutemeljenog nogometnog kluba Graničar. Ideju o osnivanju nogometnog kluba dali su trgovci Miroslav Singer i Oto Hegedić koji su došli u Đurđevac 1918. g., a već su igrali za Podravac iz Virja. Međutim, nije sve teklo glatko. Bilo je otpora među nekim igračima iz Đurđevca koji su igrali u Virju. Glavni razlog da se klub ne osnuje bio je nedostatak novca. Jedan od braće Martinčić odlazi u Zagreb i od HAŠK-a dobiva loptu i nekoliko pari kopačka, po nekim izvorima dva para. Singer i Hegedić o svom trošku dali su izraditi prve dresove. Golovi su bili postavljeni na sajmištu na Ledinama. Vijest o novosonovanom nogometnom klubu brzo se proširila mjestom i Podravinom. Osnivačka skupština održana je 21. travnja 1919. godine, nažalost, ne zna se gdje je održana. Graničar je ime dobio po pripadnicima Đurđevačke pukovnije koji su branili ovaj dio Podravine od Osmanlija. Boja dresova bila je crvena, s bijelim "G" na prsima, a gaćice bijele. Osnivače su predvodili Martinčić, Singer, Hegedić i Marijan Potec, a incijativa je bila podržana od Luje Katanića, Josipa Bergera, Stjepana Korena, Mate Martinkovića i Ive Bažulića. Važnom skupu prisustvovali su i članovi postojećeg kluba Picok, učenici, studenti te viđeniji građani. Za predsjednika kluba izabran je Petar Balatinec, tajnika Milan Martinčić a blagajnika Miroslav Singer. a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 307 ej uz M Prva službena utakmica odigrana je s Viktorijom iz Koprivnice, a rezultat je bio 1:1. Nakon osnivanja klub postaje članom zagrebačkoga nogometnog podsaveza koji je bio podijeljen na župe. Maturanti đurđevačke građanske škole postaju okosnica kluba. U to vrijeme klub pored sportskog razvija kulturni i zabavni život u Đurđevcu. Sve više se članova okuplja oko kluba. Održavaju se priredbe, plesovi i kazališne predstave. Na sportskom polju Graničar igra utakmice s virovskim Podravcem, virovitičkom Vegeškom, bjelovarskom Begeškom, kao i klubovima iz Koprivnice, Slatine i drugih okolnih mjesta. Đurđevčani su igrali lijep nogomet s dobrim rezultatima, pa je za njih postojala u podravskim mjestima izreka: "Tuku sve do Osijeka". S već spomenutog sajmišta igralište je kasnije preseljeno na bolju lokaciju, takozvanu Opčinsku, gdje se nalazi i danas. Prvi članovi Graničara, pored već rečenih Singera, Hegedića, braće Martinčić, Paviše i braće Lichtenberg, bili su još Ivan Šoš, Stjepan Konjarek, Mato Valek, Ivo Šimunović, Josip Breger, Martin Fuček, Perica Kelić, Branko, Štef i Vlado Sabolić te golman Đuka Glad. Od osnutka kluba pored domaćih igrača igrali su i Kalinovčani: Matija Hrvatić, Bolto Auer, Đuka Paviša, Nikola Kaić, Aga Kaić, Veljko Bregovec, Ivo Rogoz i mnogi drugi. Iz dvadaesetih godina treba izdvojiti i neke značajnije rezultate odigranih utakmica: a ad gr Ko Graničar – SŠK Slatina 6:0 Graničar – HAŠK 4:1 Graničar – Podravac Virje 3:3 Graničar – Športski klub Pitomača 6:0 Graničar – Viktorija Virovitica 2:1 pr Godine 1922. klub je brojao 105 članova od kojih 47 aktivnih igrača, 25 seniora i 22 juniora. Od te godine novi igrači kluba postali su: Ferdo Vedriš, Slavko Balatinac, Ivan Petanović, Edo Janaček, Josip Balatinec, Lovro Ređep, Ivan Nikša, Radošević, Zalar, Sobota, Futerer, Peroković, Franjo Stanešić, Stjepan Miler, Ivica Kenđelić, Franjo Kolar i drugi. Graničar je tada igrao u VI. Župi bjelovarskoj, s BGŠK iz Bjelovara, Slatinom, Pitomačom i HŠK Viktorijom iz Koprivnice. Važno je istaći da je od bivših igrača Graničara potekao i prvi sudac, profesor Franjo Židovec, a poslije njega i Miroslav Singer, Paul Lichtenberg, Ivan Židovec i Martin Fuček. Potrebno je napomenuti da je 1928. godine u Đurđevcu gostovao HAŠK iz Zagreba. Rezultat te utakmice bio je 11:1 za zagrebački klub. Na toj utakmici igrao je i legendarni Ico Hitrec, po mnogima jedan od najboljih hrvatskih nogometaša. Za dolazak Zagrepčana u Đurđevac zaslužan je bio pravnik i bivši član kluba Ferdo Vedriš koji je u to vrijeme živio u Zagrebu. U lokalnom derbiju 1932. g. Graničar je pobjedio Begešku iz Bjelovara rezultatom 2:1. Pobjedu su izborili: Žagar, Bregovec, L. Galjer, Balatinec, Rogoz, V. Galjer, ice n iv 308 Podravski zbornik 2009. ej uz M Horvat, Kaić, Bodić, Cvetković i Kristek. U sezonama od 1930. do 1932. g. takmičio se u III. nogometnoj župi Varaždin i igrao s klubovima: Lipa (Hlebine), Graničar (Drnje), Podravac (Virje), Panonija (Peteranec) i Pitomača. Đurđevčani su 17. travnja 1933. g. bili počašćeni gostovanjem Građanskog iz Zagreba. Rezultat utakmice bio je više nego dobar, 2:2. Iz prijeratne povijesti značajno je istaći da se Graničar 1934. g. plasirao u polufinale pokrajinskog prvenstva. Međutim, Graničar je 1935. g. zapao u krizu i bio isključen iz Zagrebačkog nogometnog podsaveza. Ponovno ulazi u podsavez 1939. g. Tridesetih godina za Graničar igraju: braća Lojzek, Vilim Galjer, Nikola Kaić, Žagar, Franjo Horvat, braća Vlado i Drago Židovec, Josip Balatinec Krap, Veljko Bregovec, Cvetković, Majer, Ivo Rogoz i mnogi drugi. U sezoni 1939. g. Graničar je osvojio tri boda te osvojio četvrto mjesto od ukupno pet klubova. Imamo sačuvan njihov poredak: a ad gr 1. Sloga (Koprivnica) – 6 bodova 2. Koprivnica – 5 bodova 3. Drava (Đelekovac) – 5 bodova 4. Graničar – 3 boda 5. Podravina (Ludbreg) – 2 boda pr Ko U vremenu od 1941. do 1945. g. klub nije djelovao zbog ratnih neprilika, pa je raspušten 3. srpnja 1941. g. Posljednji upravitelji bili su Franjo Horvat i Marko Vedriš. Tijekom drugog svjetskog rata nekoliko Graničarovaca izgubilo je život: Vilim Galjer, Ignac Fusić, Stjepan Matiša, Rudolf Ređep, Martin Domišljanović, Josip i Stjepan Balatinec, Ivan Cvetković, Jure Petanović, Zlatko Mihalić, Antun Markač, Valent Petrović, Luka Kovačić i drugi. Nažalost, mnogi dokumenti, trofeji i ostala klupska arhiva uništen su tijekom drugoga svjetskog rata. Nakon rata ljubitelji nogometa ponovno se okupljaju te Graničar nastavlja s takmičenjem. Nova osnivačka skupština održana je 6. siječnja 1946. g. u prostorijama tadašnje gostionice Ede Kreszingera. Za novog predsjednika izabran je Stjepan Crnković, tajnika Mirko Vedriš, blagajnika Lukica Dokić. Godine 1948. Graničar se plasirao među osam momčadi u Jugokupu za Hrvatsku. Može se slobodno reći da je to jedan od najvećih uspjeha kluba. Na prvoj poslijeratnoj skupštini osnovane su i značajne sekcije koje su djelovale u sklopu Graničara. Bile se to nogometna, kuglaška, biciklistička, stolnotenisačka i odbojkaška sekcija. Zanimljivo je da su tada osnovane i neke društvene sekcije, kazališna i pjevački zbor. U to vrijeme za klub su se natjecali: Franjo Mihaljev Mikor, Ivan Srebenar, Dragutin Grganja, Luka Radman, Ivan Franković Franta, Zdenko Dolenčić, Bolto Tomerlin, Milan Spajić, Zdenko Matijašić, Franjo Hudelist, Luka Kucel, Luka Kudumija, Zdenko Matijašić, Božo Orešković, Ivan Petrović, Ferdo Tomica, Tomislav Tomljenović, Ante Tomljenović. Gostujući igrači koji su oblačili crveni dres Graničara bili su: ice n iv Podravski zbornik 2009. 309 ej uz M Joža Hren, Milan Lovrin i Milan Čerluka iz Pitomače te Ivan Odobašić i Ivan Ormanec iz Virja. U Đurđevcu se igralo i mjesno pionirsko prvenstvo. Zna se da je prvenstvo počelo 1952. g. pod vodstvom Stjepana Kolara. Klubovi su bili podijeljeni po kvartovima, a činili su ih slijedeći: Seljančica (Novo Selo), Jedinstvo (Kandalovec), Borac (Peski), Mladost (Centar), Osmoljetka i Graničar. Prvo mjesto osvojilo je Jedinstvo, a iduće godine Seljančica za koju su igrali: Tomerlin, Balatinec, I. Peroković, B. Peroković, Kolar, Magdić, Čipić, Hloušek, Vukorepa, D. Peroković i F. Jendrašic. Nakon obnavljanja klub uspostavlja kontakte s ostalim okolnim klubovima te nastavlja uspješnu sportsku i kulturnu suradnju. Svoj veliki obol u uspostavljanju starih veza dao je Petar Borko. Izgradnji novoga nogometnog igrališta pristupilo se 1952. g., i to na staroj lokaciji u pravcu sjever-jug. Ranije je igralište pružalo u pravcu istok-zapad. Mato Kudumija iznosi da su se radovi na igralištu odvijali u rujnu 1959. g., dok Ivan Hodalić navodi 1952. i 1953. g. Toj hvalevrijednoj akciji u velikom broju odazvala se mladež, sportaši i građani. Sav pijesak i zemlja, oko 2.000 kubičnih metara, dovozili su se konjskom zapregom. Većinu radova izvodilo se dragovoljno, a nešto i u novcu. Ukupni troškovi iznosili su 120.000 din. Oko dijela igrališta podignuta je drvena ograda u duljini od 250 do 300 metara. Potom su sagradili svlačionice i klupske prostorije kojima se klub i danas služi. Radove na igralištu nadgledao je klupski vratar Ivan Franković Franta, rodom iz Ferdinandovca. Društvo za poljepšanje mjesta besplatno je zasadilo živicu i drvored tako da je stadion tada bio jedan od najljepših u Podravini. Tom prilikom iskopan je i kanal za odvodnju vode u dužini 700 metara. Nogometaši Graničara od 1952. do 1956. nastupali su s klubovima iz Koprivnice, Bjelovara, Varaždina, Čakovca, Siska, Karlovca, Duge Rese, Zaboka, Oroslavlja, Krapine i Zagreba. Tada su igrači putovali vlakom jer autobusa nije bilo, a u bliža mjesta i kamionom. Prva međunarodna utakmica u Đurđevcu odigrana je 13. srpnja 1954. g. s talijanskim klubom AS Lorenteggio iz Milana. U tadašnjoj reprezentaciji kotara Đurđevac igralo je sedam igrača iz Graničara. Zna se da su to bili Ferdo Tomica, Ante Mustapić, Ferdo Franković, Luka Kucel i Franjo Mramor. U Đurđevcu su gostovali neki naši prvoligaši i oni iz bivše države: Dinamo (1956., 1972., 1986.), Dinamo iz Vinkovaca, Zagreb, Varteks i Radnički iz Niša. Pedesetih godina dvadesetog stoljeća u kuglačkoj sekciji zapažen je bio rezultat Antuna Hudelista koji je 1951. g. osvojio treće mjesto na prvenstvu Federativne Narodne Republike Jugoslavije u Novom Sadu. Tih godina klub Graničar izdaje i bilten "Crveni Dres" čiji je glavni urednik bio inž. Ivan Franković. Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina za Graničar su igrali: Ivan Franković, Ferdo Franković, Josip Kovač, Ferdo Tomica, Ivan Tomerlin, Ante Mustapić, Luka Kucel, Franjo Mramor, Mato Sabolić, Nikola Radaković, Bolto a ad gr pr Ko ice n iv 310 Podravski zbornik 2009. ej uz M Sobota, Ante Očka, Ivan Miklić, Ignac Vinkoci, Marijan Blaško, Đuro Miholek, Zdenko Matijašić, Ivan Martinčić, Tomo Srebrnar, Zvonko Antolin, Zvonko Hecer, Stanko Crnković, Zdenko Dolenčić, Stjepan Markač, Luka Radman, Marijan Pavin, Vlado Janković, Bolto Matica, Nikola Tuteković, Pero Sokolović, Pero Ivančan, Luka Čurković, Ante Bazijanec Crni, Vladimir Piškorec, Franjo Bazijanec, Drago Posavec, Franjo Jendrašic i mnogi drugi. Neki kažu da je klub u tom razdoblju najstabilnije igrao i niz godina uspješno se natjecao u Zagrebačkoj zoni. Nakon toga klub se počeo lagano osipati. Došlo je do smjene generacija i trebalo je uložiti dosta truda i vremena dok nije stao na svoje noge. U Graničar dolazi iz Zagreba Ferdo Vedriš. Pokazao se kao vrstan organizator, te je uz veliku pomoć Vlade Turkovića, Andrije Fučka, Ivana Šostarca, Tome Srebrnara, Luke Dokića, Ferde Posavca i drugih stabilizirao klub što ubrzo počinje davati prve vidljive rezultate. Graničar je u to vrijeme igrao u podsaveznoj ili međupodsaveznoj ligi. Igralo se na području Koprivnice, Bjelovara, Virovitice, Daruvara i Đurđevca. Sedamdesetih godina Graničar se u sezoni 1974/75. g. takmičio za ulazak u višu ligu, te igrao značajnu utakmicu s Daruvarom. Nažalost, Graničar je tu utakmicu izgubio. Druga polovica sedamdesetih godina donosi osrednje rezultate. Tomu su uzrok nedostatak sportskih djelatnika, trenera, pa i samih igrača. Rad sa juniorima bio je slab, a osjetio se i nedostatak rada s mlađim igračima. Došlo je do zasićenja u radu, Graničar je sve više tonuo na tablici, pa je konačno i ispao iz lige. Tek početkom osamdesetih ponovno ima uzlaznu putanju i vraća se u viši rang takmičenja. Natjecateljske sezone 1987/88. dolazi do preustroja natjecanja i klub postaje članom Regionalne lige Sjever gdje se natječe s klubovima Zajednice općina Bjelovar i Varaždin, i to uspješno. Treba reći da se u natjecateljskoj sezoni 1986/87. godine juniorska ekipa pod vodstvom trenera Mije Račana osvojila prvo mjesto u Zoni Zajednice općina Bjelovar. Početkom devedesetih u Republici Hrvatskoj nastaje nametnuti rat i 18 igrača sudjeluje u Domovinskom ratu u kojem su loptu zamijenili puškom. Srećom, nitko od njih nije stradao i svi su se vratili u klub. Velikim zalaganjem Đurđevčanina Slavke Čambe u listopadu 1992. godine igrači s upravnim odborom odlaze na turnir u Beč na kojem je igrao i Hrvatski sportski klub Hajduk, ondašnji prvak Europe hrvatskih nogometnih klubova izvan Hrvatske. Na proslavi 75. obljetnice kluba 1994. godine bili su nazočni Vladimir Šeks, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske, Kornelije Brkić, načelnik uprave zdravstva RH, Petar Šale, pravobranitelj RH, Ivan Stančer, župan i Branimir Glavaš. U međusobnom susretu Osijek je pobijedio rezultatom 4:0. U ime domaćina goste je pozdravio predsjednik kluba Ivan Hodalić. U povodu proslave 80. godišnjice uspješnog djelovanja Hrvatski nogometni savez dodijelio je Graničaru zlatnu plaketu. a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 311 ej uz M NK Graničar u svojoj povijesti imao je i svoje dvije himne. Autori prve bili su Franjo Mramor, Lukica Kucel i Ferdo Tomica (stihovi), a glazbu je napisao Eduard Krasziger. Autori druge himne "Hej, hej Graničar" bili su Rajko Stilinović (stihovi) i Marijan Jergović (glazba), oba iz Pitomače. Oni su himnu poklonili u povodu sedamdesete obljetnice kluba. U klubu je djelovao i jazz-sastav u kojem su svirali Edo Kreszinger (harmonika), Zdenko Dolenčić (saksafon i harmonika), Pavao Mihaljević (gitara), Zvonko Birta (violina), Braco Švedek (bubnjevi, gitara, usna harmonika) i Katica Švedek (solistica). Treba istaći i biciklista Dragu Ivkovića (1907. – 1951.) koji je imao zapažene rezultate 20. godina 20. st. Tako je svojim rezultatima pronio slavu Graničara i grada Đurđevca diljem Europe i svijeta. Najpoznatiji nogometaši ponikli u Graničaru su Slavko Kovačić (igrao u Slavenu, Zagrebu, Dinamu iz Zagreba, u Salzburgu i u FC Puch iz istoimenog mjesta) i Mladen Posavec (igrao u Dinamu, Varteksu i u Casinu iz Bregenza u Austriji). Mnogo je njih koji su dali svoj doprinos razvoju kluba, kako u sportu tako i u kulturi. Time je Graničar ostavio velik trag u sportskoj povijesti Đurđevca. Zbog toga je odlukom grada Đurđevca Nogometnom klubu Graničar Natura Agro iz Đurđevca dodijeljena Zlatna plaketa "Sveti Juraj" u povodu 90.-te obljetnice osnutka i djelovanja. Najveći uspjeh kluba bio je natjecanje u 2. hrvatskoj nogometnoj ligi – sjever sezone 1995./96. Danas klub nastupa u 1. županijskoj nogometnoj ligi i u sedam dobnih selekcija okuplja 168 igrača. Ove godine potpisao je ugovor o suradnji s hrvatskim prvoligašem Slaven Belupo iz Koprivnice. Posljednjih godina Zajednica sportskih udruga grada Đurđevca uspješno je završila fazu obnove rukometnog igrališta, a postavljena je i rasvjeta na stadionu. U to je tijekom uloženo preko 1.250.000 kuna. Treba reći da su Zajednici ravnopravni partneri u izgradnji i obnovi sportske infrastrukture Hrvatski olimpijski odbor i Grad Đurđevac. U tijeku je izrada projektne dokumentacije ŠRC-a "Graničar – Đurđevac" koji bi trebao dobiti nove klupske prostorije, tribine, kuglanu, treće tenisko igralište, boćalište i pomoćno nogometno igralište s atletskom stazom. a ad gr pr Ko LITERATURA: Koprivnica, 1984. Ivan Đopar, Javna priznanja, Đurđevački godišnjak, god. 3, Đurđevac 2009. Ivan Hodalić i suradnici, Graničar 1919. – 1999, Đurđevac 2000. n iv Aleksandar Vrančić, Život i rad NK Osvit u Đelekovcu do 1941. godine, Podravski zbornik 84, 1996. . Mato Kudumija, Đurđevac u svijetu i vremenu, Đurđevac 1968. Martin Mahović, Zajednica sportskih udruga grada Đurđevca, Đurđevački godišnjak, god. 3, Đurđevac 2009. ice Ivan Hodalić, Kratka povjesnica Nogometnog kluba Graničar iz Đurđevca, Đurđevački zbornik, Nogometni leksikon, Zagreb 2004. 312 Podravski zbornik 2009. Kristina Benko Markovica KUD ''PETAR PRERADOVIĆ'' ĐURĐEVAC ej uz M Rad Kulturno umjetničkog društva ''Petar Preradović'' datira s kraja 19. st. (1873.), a odražava se kroz različite oblike kulturnih djelatnosti preko svojih sekcija - folklorne, tamburaške, dramske, likovne, ritmičke i pjevačkog zbora. KUD ''Petar Preradović'' djeluje u Đurđevcu, gradu stare kulturne tradicije poznatom po „Legendi o Picokima”. Danas broji 80 aktivnih članova kroz tamburašku, folklornu, dječju folklornu grupu i ženski vokalni ansambl Đurđevčice. Repertoar KUDa sastoji se od dvanaest različitih koreografija i preko tridesetak vokalnih, instrumentalnih i vokalno-instrumentalnih brojeva. Preradović kroz svoj rad okuplja poznate hrvatske etnokoreologe i koregrafe, a sve je to rezultiralo raznolikim repertoarom u kojem se njeguje izvorna narodna umjetnost Podravine, Zagorja, Međimurja, Slavonije, Baranje, Karlovačkog pokuplja, Posavine, Splita, otoka Korčule, Like i Bunjevačkih Hrvata. Od 2006. g. na programu je i čuvena koreografija Dr. Ivana Ivančana Podravski svati u kojoj vjerno čuvamo svatovske pjesme, plesove i običaje Podravine. U posljednjih je desetak godina istražena folklorna građa (pjesme i plesovi) iz Đurđevca, te pripremljena za scenu prema kazivanjima starih Đurđevčana. Također su prikupljeni i otkupljeni originalni primjerci muške i ženske đurđevečke nošnje. Na taj način Preradović postaje jedan od najvećih čuvara đurđevečke tradicije i kulturnog blaga, a članovi društva s ponosom prezentiraju i čuvaju svoj vlastiti identitet. Društvo posjeduje bogat fundus narodnih nošnji za već spomenuta područja Hrvatske koja obrađuje kroz plesne koreografije. Početkom devedesetih godina repertoar plesnih koreografija bio je usko vezan za narodne nošnje. U to vrijeme društvo posjeduje Podravinu, Posavinu, Liku i jedan dio slavonske nošnje. Svaka nova postava različitih plesova i pjesama zahtijeva mušku i žensku nošnju točno određenog područja Hrvatske. Nakon 15 godina marljivog rada, Preradović se ponosi narodnim nošnjama Hrvatskog Zagorja, Međimurja, Pokuplja, Splita, Otoka Korčule, Baranje, Bunjevaca te obnovljene Posavine, Like, Podravine i Slavonije. Dio nošnje otkupljen je s terena kao originalan primjerak, a sve ostalo su rekonstrukcije prema originalnim primjercima. Rezultat je to dugogodišnjeg proučavanja, obrazovanja i iskustva. Ponajviše mukotrpnog rada vrijednih članica društva koje su uz pomoć roditelja stvorile vrlo vrijedne primjerke ručno izrađene narodne nošnje, nakita ili pak ženskog oglavlja. a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 313 Dječja folklorna sekcija ej uz M Dječja grupa djeluje od 2004. g., okuplja djecu starijeg školskog uzrasta, a s ciljem da se upozna tradicijska kultura rodnog kraja kao i posebnost folklora cijele domovine. Do sada bilježi nastupe u Koncertnoj dvorani ''Vatroslav Lisinski'', Vinkovačkim jesenima, Prvim čobanskim igrama u Županji te na svim gradskim i županijskim manifestacijama. Na 7. Festivalu dječjeg folklora Hrvatske u Kutini dječja grupa je osvojila 3. mjesto u kategoriji uzrasta 10.-14. godina. Za potrebe dječje grupe, također su izrađene podravske narodne nošnje primjerene dječjem uzrastu. Ženski vokalni sastav Đurđevčice a ad gr Đurđevčice djeluju od 1998. g., a dvije godine poslije izborile su nastup u završnoj večeri Pjesama Podravine i Podravlja u Pitomači i od tada su na tom festivalu postojano prisutne kao samostalni izvođači ili prateći vokali. Đurđevčice su 2005. pjevale, na Zlatnim žicama Slavonije, dječjem glazbenom festivalu Kukuriček, a 2006. su u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog pjevale Britvićevu i Potočnikovu pjesmu ''Nekaj grmi z Otrovanca''. Svojom vokalnom tehnikom vjerno čuvaju i prezentiraju hrvatsku tradicijsku kulturu rodnog kraja i domovine. Repertoar čine tridesetak obrada narodnih napjeva. Posebno je atraktivan božićni program. Pjevanjem iz srca oplemenile su pjesme na albumu ''Jendrinog škrilaka'', a posebna im je čast nastupati uz Tamburaškim orkestrom HRT-a, ali i radost pjevanja podijeliti s Martom Nikolin, Ninom Badrić, Arsenom Dedićem. Đurđevčice su ove godine, 11 godina postojanja i djelovanja proslavile promocijom svog prvog albuma ‘’Pozvale so dekle dečke’’ na kojem se nalaze izvorni napjevi đurđevačke Podravine obrađeni u a cappella izvedbi i uz pratnju tradicijskih glazbala Podravine (diplice, dude, okarina, dvojnice i cimbal). Ove godine dobitnice su javnog Priznanja Koprivničko-križevačke županije za uspjeh u radu i postignute zasluge na području očuvanja tradicionalnih napjeva podravskih pjesama. pr Ko ice n iv Tamburaška sekcija Nezamisliv je nastup dječje, starije folklorne grupe ili pak Đurđevčica bez tambura i tamburaša te ovom kraju dobro poznatih cimbula i violina. Tako Preradović svojim radom odgaja preko pedesetak svirača na različitim žičanim instrumentima. U razdoblju od 1995. g. do danas kroz rad tamburaške sekcije, osnovana su tri tamburaška sastava (Fakini, Međaši, Frenderi). U tamburaški in314 Podravski zbornik 2009. ej uz M gr KUD Petar Preradović, Đurđevo 2008. a ad pr Ko strumentarij uvode tradicijska glazbala: samicu, mandolinu, harmoniku, dude, gajde i cimbal te obnavlja stare i ulaže u nabavu novih tambura. Godine 2002. KUD ''Preradović'' izdaje svoj prvi nosač zvuka Podravino kraju mili. Suorganizator je kulturnih događanja i manifestacija u okviru Đurđeva, Legende o picokima, Međunarodne smotra folklora Koprivničko-križevačke županije, Županijske smotre folklora i Blagdanskih koncerata. Ove godine je organizator 3. Međunarodnog gajdaškog festivala u Đurđevcu. Posvećuje veliku pažnju školovanju mladih voditelja za ples, pjevanje i sviranje te pomaže u organizaciji stručnih seminara. Plesni, vokalni i umjetnički voditelj je Kristina Benko Markovica. Voditelj tamburaške sekcije je Ivan Benko, voditeljica dječje grupe Marijana Maričić, tajnica društva je Slavica Benko, a predsjednik društva Đuro Bobovčan. KUD ''Preradović'' je dobitnik brojnih priznanja i nagrada Grada Đurđevca, Koprivničko-križevačke županije i Hrvatskog sabora kulture. ice n iv Podravski zbornik 2009. 315 uz M ej U Muzeju grada Koprivnice a ad gr pr Ko U Galeriji naivne umjetnosti Hlebine 316 ice n iv U Galeriji Koprivnica Podravski zbornik 2009. Marija Mesarić Muzej grada Koprivnice uz M ECO HERITAGE TASK FORCE U KOPRIVNIČKOJ PODRAVINI ej Hrvatska matica iseljenika od 1992. godine organizira dragovoljni program TASK FORCE u kojem mladi iz domovine i iseljeništva rade na zaštiti okoliša, obnavljajući zapuštene dijelove hrvatskoga prirodno-spomeničkog i kulturno-povijesnog prostora. U tom razdoblju, došlo je do promjene imena i naravi projekta u ECO HERITAGE TASK FORCE. Mladi volonteri Hrvatske matice iseljenika uspješno su odradili projekte u Voćinu, Gornjem Brgatu kraj Dubrovnika, Skradinu, Daruvaru, Istri, na Plitvičkim jezerima, na otočiću Galovcu kraj Zadra, u Arboretumu u Trstenom, Motovunu, Zaostrogu, Stonu, Puli i Bakru te na arheološkim nalazištima u Crikvenici, Novom Vinodolskom i Hreljinu, Kaštelima te Bjelolasici1. Grad Koprivnica je od 19. srpnja do 8. kolovoza 2009. godine bio suorganizator i domaćin projektu ECO HERITAGE TASK FORCE kojeg vodi gospođa Nives Antoljak Kostadinov. Ove godine, na projekt prijavilo se 25 mladih sudionika, učenika i studenata iz 12 zemalja. To su bili: Brigita Brummer i Katlin Busics iz Mađarske, Gabriela Gorupec iz Švedske, Elena Bahatovska, Elena Dimitrovska, Martina Valentić, Ivan Cindrić, Tomislav Karajanovski i Goran Trajčevski iz Makedonije, Daša Miklovčeva, Veronika Očkayova i Sanja Sekulić iz Slovačke, Orijana Španović iz Srbije, Antonija Rukavina iz Bosne i Hercegovine, Virginija Nikoleta Ursu, Mihaela Nadalina Oprea i Mihail Sima iz Rumunjske, Paolo Rebuffat iz Italije, Marcos Vrljičak iz Argentine, Melanie Živčić iz Njemačke, Ivan Đurišević iz Hrvatske zajedno s voditeljima Darkom Bašićem iz Južne Afrike, Slavenom Španovićem iz Vojvodine (Srbija), Davorom Gašparcem iz Nizozemske, te Sanjom Oblučar i Ivanom Galićem iz Hrvatske. Sudionici projekta bili su smješteni u Sunny Village-u, u Jagnjedovcu, kod domaćina Helene i Davorina Hećimovića koji su im osigurali prekrasni smještaj, kupanje u novim, modernim bazenima u Koprivnici i prijevoz do njihovog „doma“ u Jagnjedovcu. Projekt je svečano započeo u ponedjeljak, 20. srpnja u 20 sati otvorenjem izložbe slika Deconstruction/Reconstruction u Domu mladih, mlade kanadske umjetnice hrvatskog podrijetla Karen Oremuš, profesorice na sveučilištu Zayed a ad gr pr Ko ice n iv 1 Podaci preuzeti s http://www.matis.hr/projekti_opsirnije.php?id=43. Podravski zbornik 2009. 317 ej uz M u Abu Dhabiju, Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Izložbu je otvorio zamjenik gradonačelnika Dražen Pros, a o izložbi i umjetnici govorila je Draženka Jalšić Ernečić, ravnateljica Muzeja grada Koprivnice. U utorak, 21. srpnja sudionici projekta bili su na prijemu kod gradonačelnika Zvonimira Mršića. Nakon prijema, započeli su s radom na zaštiti okoliša, prirodne i kulturne baštine na lokacijama u Koprivnici, Legradu, Hlebinama i Virju. Budući da su se radovi na tim lokacijama odvijali istovremeno, mladi su bili organizirani u tri grupe koje su se izmjenjivale tijekom tri tjedna. Svi sudionici projekta pridružili su se zaposlenicima Muzeja grada Koprivnice i zajedno s njima obavljali tekuće muzejske poslove. Prije nego što su započeli s radom, razgledali su Muzej i upoznali se s muzejskim predmetima koji su dio materijalne i nematerijalne kulturne baštine našeg kraja. Pod stručnim vodstvom kustosa, dvije grupe sudionika zajedno sa studentima stipendistima i radnicima javnih radova Grada Koprivnice provodile su primarnu i preventivnu zaštitu pokretne kulturne baštine prema radnom postupku ustanove za primarnu i preventivnu zaštitu etnografskih predmeta od drveta, metala i kože. Tijekom dva tjedna, preventivno su zaštitili 250 etnografskih predmeta koje su izmjerili i katalogizirali. Predano radeći na primarnoj zaštiti muzejskih predmeta, upoznali su lokalne nazive za pojedine predmete, njihovu uporabu i način života u Koprivnici i okolici. Pomagali su u pripremama za izložbu iz ciklusa Stara umijeća i znanja „Kovači u Koprivnici“ te za istražne građevinske konzervatorsko restauratorske radove, te zajedno s osobljem Muzeja očistili muzejski prostor nakon izvršenih radova. Osim u Muzeju grada Koprivnice, u zgradi Starog magistrata, sudionici projekta ECO HERITAGE TASK FORCE radili su i u drugim muzejskim ustanovama. Dva radna dana proveli su u Galeriji Koprivnica gdje su razgledali izložbu „Povratak pevca“. Pod stručnim vodstvom više kustosice i ravnateljice Draženke Jalšić Ernečić, sudjelovali su u pripremi retrospektivne izložbe koprivničkog kipara Krešimira Trumbetaša za Dan Grada Koprivnice. Odabrane radove za izložbu, njih dvjestotinjak, izmjerili su i kataloški obradili, te podatke upisali na za to predviđene kartice2. Muzej grada Koprivnice i Općina Virje započeli su suradnju na zaštiti i očuvanju pokretne kulturne baštine koja je dio stalnog postava Zavičajnog muzeja u Virju. Primarnu i preventivnu zaštitu predmeta koji su dio inventara Zavičajnog muzeja, 4. i 5. kolovoza 2009. godine provodila je grupa sudionika ECO HERITAGE TASK FORCE-A. Nakon što su razgledali postav, započeli su s radom na zaštiti i očuvanju baštine tog muzeja. Prvo su temeljito očistili prva dva kata bivše školske zgrade u kojoj je smješten Zavičajni muzej. Nakon toga provodili su a ad gr pr Ko ice n iv 2 Zahvaljujem kolegici Draženki Jalšić Ernečić na dobivenim podacima o radu volontera u Galeriji Koprivnica. 318 Podravski zbornik 2009. ej uz M primarnu zaštitu na etnografskim predmetima izrađenim od drveta, kože i metala prema radnom postupku za zaštitu građe Muzeja grada Koprivnice. Mjesta na kojima je crvotočina zamotali su prozirnom folijom, drvene predmete koji nisu zaraženi crvotočom nahranili su sredstvom na bazi voska, dok su kožne predmete premazali vazelinom. Svi sudionici projekta ECO HERITAGE TASK FORCE tjedan dana boravili su u Galeriji Hlebine. Razgledali su postav Galerije i upoznali se sa stvaralaštvom naivnih umjetnika toga kraja, po kojem su poznati diljem svijeta. Prema radnom postupku za zaštitu drvenih skulptura Galerije, započeli su rad na primarnoj i preventivnoj zaštiti drvenih skulptura iz njezinog fundusa. Skulpture su izvadili iz čuvaonice, te ih mekom četkom očistili od prašine. Zatim su ih oprali u mlakoj destiliranoj vodi razrijeđenoj s malo alkohola. Kada su se osušile, premazali su ih sredstvom za zaštitu od crvotočine Crvotoxom. One skulpture koje nisu zaražene crvotočinom, premazali su lanenim uljem. U toku tjedna, preventivno su zaštitili sve skulpture iz fundusa, među kojima su najbrojnije skulpture autora Mate Generalića, Martina Hegedušića, Mije Kuzmana, Dragice Belković, Bare Mustafa, Branka Međimoreca, Josipa Peradina3. U Hlebinama su također radili na uređenju Spomen – kuće slikara Krste Hegedušića. Ujedno su ih uputili u vještinu crtanja na staklu. Općina Hlebine organizirala im je sadržajan boravak na jezerima Gabajeva Greda gdje su obilježili dan Domovinske zahvalnosti4 uz rekreativna sportska događanja (nogomet, odbojka, ribolov, viseća kuglana, plivanje)5. Osim zaštite pokretne kulturne baštine Grada Koprivnice i koprivničke Podravine, marljivo su radili na uređenju gradskih igrališta od kojih su uredili i obojili svih osam. Uredili su stubište na gradskim bedemima i žardinjere u središtu grada. Pomagali su na uređenju i postavljaju poučne staze u zaštićenom području Veliki Pažut, na ušću Mure u Dravu, koju je osmislio biolog Goran Šafarek. Na stazi dugoj oko kilometar postavili su deset poučnih putokaza na kojima su opisane posebnosti tog krajolika, s namjerom da se očuva i zaštiti prirodna baština koprivničke Podravine, taj netaknuti dio toka rijeke Drave6. Nakon predanog rada na terenu, u poslijepodnevnim satima u Sunny Village-u u Jagnjedovcu volonteri su učili hrvatski jezik te sudjelovali u radu dramske i internet radionice. Navečer su se zabavljali u Koprivnici te odlazili vikendom na izlete u Opatiju, Crikvenicu, Varaždin i Zagreb koje im je organizirala Hrvatska a ad gr pr Ko ice n iv 3 Zahvaljujem kolegici Draženki Jalšić Ernečić i muzejskoj tehničarki Sanji Vrgoč na dobivenim podacima o radu volontera u Galeriji Hlebine. 4 Prema navodima Nives Antoljak objavljenim u časopisu Matica, LIX, 8-9 2009, Hrvatska matica iseljenika, str. 6. 5 Zahvaljujem kolegi Ivanu Galiću na podatku o radu sudionika Task Force-a u Hlebinama. 6 Prema navodima Nives Antoljak objavljenim u časopisu Matica, LIX, 8-9 2009, Hrvatska matica iseljenika, str. 6-7. Podravski zbornik 2009. 319 ej uz M matica iseljenika. Završna svečanost održana je u Koprivnici, gradu domaćinu ovogodišnjeg TASK FORCE-a, na kojoj je voditeljica projekta predstavila projekt power point prezentacijom. Nakon prezentacije, mladi iseljenici pokazali su svoje znanje hrvatskog jezika te izveli predstavu Zagrebački orkestar, koju je režirao i u kojoj je glumio Slaven Španović, student Akademije dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Projekt je završio podjelom zahvalnica koje je zamjenik gradonačelnika Dražen Pros uručio zajedno s voditeljicom Nives Antoljak Kostadinov. Tijekom tri tjedna boravka u Koprivnici i koprivničkoj Podravini, sudionici projekta upoznali su lokalnu prirodnu i kulturnu baštinu toga kraja i njegove stanovnike, te stekli poznanstava i prijateljstva koja će im zauvijek ostati u sjećanju. a ad gr Literatura i izvori: 1. Lipovac Vrkljan, G. 2008. ECO HERITAGE TASK FORCE U Arheologija i turizam, ur. Sanjin Mihelić, str. 534 -535. Zagreb 2. Antoljak, N. 2009. HMI TASK FORCE: Mladi Hrvati iz 12 država dobrovoljno radili u Podravini? Matica LIX, 8/9: str 6-7. 3. Antoljak, N. 2009 Koprivnica, 19. srpnja – 8. kolovoza 2009. ECO-HERITAGE TASK FORCE http://www.matis.hr/projekti_opsirnije.php?id=43 4. Večernji list. 2009. U Koprivnici gotov projekt ECO HERITAGE TASK FORCE, 8. kolovoza 2009. pr Ko ice n iv 320 Podravski zbornik 2009. Edita JANKOVIĆ HAPAVEL Centar za kulturu Đurđevac uz M TLOCRT TVORNICE OPEKA U GJURGJEVCU IZRAĐEN U GRAZU 1899.GODINE Donacija ej Muzejsko-galerijska jedinica u sklopu Centra za kulturu Đurđevac svoj fundus temelji na donacijama. Isprva se to odnosilo samo na djela likovne zbirke (1) da bi se kasnije fundus obogaćivao i drugom muzejskom građom. Iako bez proračunskih sredstava za otkup građe fundus se zahvaljujući izložbenim aktivnostima obogaćuje kroz donacije najčešće autora koji izlažu u galerijskim prostorima. Iznimka je Donacija Ivana Lackovića Croate s oko 2000 djela čiji je najvredniji dio prezentiran kroz stalni postav u potkrovlju utvrde Stari grad. Ostali dio prezentira se kroz izložbene projekte izdvojene iz donacije koji omogućavaju obradu različitih tema i autora(2). Zadnjih desetak godina porastao je interes i za donaciju etno građe (3), inventara (4) ali i vrijednih pisanih dokumenta koji su vezani svojim sadržajem uz grad Đurđevac. a ad gr pr Ko Podravski zbornik 2009. ice n iv Nacrt tvornice opeke u Gjurgjevcu izrađen u Grazu 1899. godine. Poklonili su ga Blanka i Zlata Laksar Centru za kulturu Đurđevac 321 ej uz M Jedan od takvih vrijednih dokumenata donirani je originalni crtež Ciglane u Đurđevcu potpisan 19. rujna 1899. godine u Grazu. Tlocrt s presjecima ciglane i dimnjaka nacrtan je na papiru dimenzija 68,5 x 96 cm. Na njemu je nacrtano 6 crteža ciglane i jedan dimnjak. Na vrhu crteža stoji natpis pisan rukom na njemačkom jeziku, a naručilo ga je kako stoji u natpisu Podravsko dioničko društvo tvornice opeka u Gjurgjevcu. Donirale su ga sestre Blanka i Zlata Laksar rođene Bjelovarčanke, kćerke uglednog odvjetnika Marijana Laksara (1894.-1897.) koji je službovao u Đurđevcu radeći u odvjetničkom uredu kod odvjetnika Vedriša(5). Otac gosp. Marijana, Dragutin Laksar (1855.-1929.), u periodu od 1914.-1919. godine bio je gradonačelnik grada Bjelovara, a također je službovao u Đurđevcu, kao načelnik Imovinske općine đurđevačke sa sjedištem u Bjelovaru (šumarija). O realizaciji tog projekta, kao i lokaciji gradnje ciglane za sada nema spoznaje. Valja istaknuti da neki dijelovi grada Đurđevca nose nazive uvriježene među govorom stanovnika «Mala ciglena», «Velika ciglena» (6). S obzirom na navedeno za pretpostaviti je da oni proizlaze upravo iz pretpostavke o postojanju ciglana na tom području grada Đurđevca. Zasigurno je da će ovaj donirani crtež biti vrijedan dokument u prikazu povijesti grada Đurđevca, te poslužiti daljnjim istraživanjima. a ad gr Bilješke: 1. Zdravko Šabarić: Trideset godina galerije Stari grad Đurđevac. U: Trideset godina Galerije Stari grad, str.3-5 2. Edita Janković Hapavel: Tri desetljeća Galerije Stari grad-razdoblje od 1998. do danas. U : Trideset godina Galerije Stari grad, str. 23-25 Ko 3. Obitelj Mikuldaš iz Bjelovara, Obitelj Flamaceta iz Đurđevca, obitelj Šimunović iz Đurđevca, obitelj Anđelke i Petra Štefanića iz Đurđevca, gđa Zrinka Svatović Galez iz Zagreba, gosp. Mato Đurišević iz Đurđevca, g. Franjo Mihočka iz Đurđevca, dr. Matija Berljak iz Zagreba, gosp. Karlo Kanižaj iz Njemačke pr 4. Donacija klavira obitelji Josipa Zlateca 1998., drvenih vitrina Slavice Ivandija, 2009. 5. Na poziv sestara Laksar, Edita Janković Hapavel posjećuje ih u Bjelovaru, u njihovoj rodnoj kući na adresi Lebovićevo šetalište 32. Tom prilikom ispričale su crtice iz svog života, te se fotografirale sa n iv spomenutim nacrtom ciglane. 6. Mala ciglena područje je uz Ciglensku ulicu, sjeverni dio; Velika ciglena naziv je za ulicu Bana Jelačića i to lijeva strana idući prema Virju. ice 322 Podravski zbornik 2009. Robert ČIMIN Muzej grada Koprivnice PROBNA ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA U VIRJU 2009. GODINE ej uz M Tijekom proljeća 2009. godine1 u Virju su kod župne crkve Sv. Martina2 provedena probna arheološka istraživanja. Od prije je kulturnoj javnosti i stručnjacima poznato kako prostor oko današnje crkve Sv. Martina čini potencijalno arheološko nalazište, odnosno kako se na tom mjestu tijekom kasnog srednjeg vijeka i tijekom ranog novog vijeka nalazila nizinska utvrda Prodavić. U prošlosti je o Virju, odnosno starom Prodaviću, pisano u više navrata, a među inim mogu se izdvojiti radovi Rudolfa Horvata, franjevca Paškal Cvekana, Zvonka Lovrenčevića i Dragutina Feletara.3 Spomenuti autori mahom su se usredotočavali na povijesne spomene utvrde Prodavić i njegovih vlasnika, usredotočujući se na najbitnije povijesne osobe i događaje. Prije svega se to odnosi na bana Mikca Mihaljevića i njegova sina Stjepana, te obitelji Talovac, Ernušt i Keglević.4 Međutim, svi ti povijesni podatci i događaji izgledaju vrlo suhoparno, nanizani u kronološkom redu, bez nekog kritičkog odmaka i povezanosti s ljudima i mjestima o kojima govore. Čitajući takav jedan pregled povijesnih zbivanja o starom Virju i okolnoj Podravini laici će vrlo teško moći dobiti jasnu sliku o tome što se događalo na području njihovih i susjednih domova. Danas su došla vremena kada bi se struka (povijest, arheologija) trebala približiti i tim malim ljudima, a kao vrlo dobar i hvale vrijedan primjer trebalo bi vidjeti u Legendi o picokima. U Đurđevcu se na jedan zanimljiv, jednostavan i svima razumljiv način jednom godišnje predočava povijesni i/ili legendarni događaj povezan s turskom opasnošću 1552. godine, a pored ovog nematerijalnog kulturnog dobra, Đurđevčani se s pravom ponose i utvrdom Stari grad. Kako znamo, u Virju nam na nesreću stari Prodavić nije sačuvan u takvom dojmovitom obimu, što ne znači kako je ta a ad gr pr Ko ice n iv 1 Radovi su trajali od 20. do 30. travnja 2009.g., a uspješno su provedeni u suradnji Općine Virje (financijska sredstva, 5.000,00 kn), Ine Naftaplin Okrug Podravina (fizička radna snaga – Bilo-Tel iz Bjelovara, radni stroj, prehrana, geodetske usluge – Geoconsult d.o.o. Molve, pijeska za privremenu zaštitu nalazišta itd.) i Muzeja grada Koprivnice (Robert Čimin, arheolog). Osim voditelja istraživanja, u istraživanjima su sudjelovali: Marko Pandur iz Virja, Mario Čorba iz Mičetinca, Branimir Banović iz Bjelovara, Viktor Radman iz Novog Virja te Božidar Dolenec iz Drnja. Ovim putem želio bih se zahvaliti svim ljudima koji su na bilo koji način bili uključeni u ove radove. 2 Crkva Sv. Martina u Virju pojedinačno je zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske (Rješenje Ministarstva kulture RH, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Klasa: UP-Iº-612-08/06-06/0460, Ur.broj: 532-04-01-1/4-06-2 od 14. prosinca 2006.g.). 3 Vidi popis literature. 4 Autor teksta u kratko je o povijesti Virja pisao u prošlom broju Podravskog zbornika (ČIMIN 2008d). Podravski zbornik 2009. 323 ej uz M gr Crkva Sv. Martina u Virju iz 1833.g. i detalj kamenog portala godinom posvećenja kapele, 1764 (foto: R. Čimin). a ad utvrda svojevremeno bila manje bitna. Štoviše, u njenom najsjajnijem razdoblju života, Prodavićem je vladao i u njem boravio Mikac Mihaljević, tadašnji ban čitave kraljevine Slavonije (1325-1343), a treba napomenuti kako su prodavićki pridjevak preuzeli i njegovi nasljednici (kao npr. Stjepan „Vrag“ od Prodavića). Dade se naslutiti kako jedan hrvatski ban u to vrijeme za svoje sijelo nije odabrao neku bezličnu i majušnu utvrdu, već dobro građen i čvrsto branjen grad. Sukladno tome, prevladava mišljenje kako je današnji toranj župne crkve jedini vidljivi preostatak utvrde Prodavić. Ako je tome tako, onda bi toranj mogao činiti svojevrsnu branič-kulu, odnosno utočišnu-kulu, u središnjem dijelu utvrde, koja je dodatno bila branjena širokim bedemskim plaštem i opkopom ispunjenim vodom iz susjednog potoka Zdelje. A kako se kroz povijest izrijekom spominje samo jedna kula, kao istovremeni simbol Virja (oblikom kao Weissenthurn ili Bijela kula), mogli bi se prikloniti ovoj pretpostavci koju bi, sustavna arheološka istraživanja mogla potvrditi. Upravo iz ovih razloga, tj. raznih pretpostavki, pokrenuta su probna arheološka istraživanja kojima je cilj bio utvrditi arheološki karakter i potencijal nalazišta. Iako prvim radovima nije izrijekom potvrđen tlocrtni oblik ili položaj Prodavića, dobiveni su drugi jednako nam vrijedni podatci. Naime, pomoću dvije manje sonde (sonda A dimenzija 5 x 5 m i sonda B dimenzija 3 x 3 m) potvrdio se smještaj starije kapele Sv. Martina i pripadajuće groblje istočno od njena svetišta. Kapela je po svemu izgrađena između 1648. i 1652. godine, a tijekom narednih 20-ak godina dozidana je i sakristija sa sjeverne strane. Kapela se mogla nalaziti pr Ko ice n iv 324 Podravski zbornik 2009. ej uz M Kapela tijekom istraživanja, čišćenje glačane žbukane podnice sakristije (foto: M. Pandur). a ad gr Sonda B, istraženi dijelovi kapele i sakristije (foto: R. Čimin). Kapela pr Ko unutar utvrde, odnosno branjena bedemskim plaštem, a zbog skučenosti prostora unutar protuturskih utvrda mogla je djelomično koristiti i njegove zidove. ice n iv Sonda B (Prilog 1) postavljena je u nastavku sjevernog zida lađe današnje crkve Sv. Martina prema istoku (Prilog 2). Naime, na njegovu se sjevernom vanjskom licu za razliku od svih ostalih zidova crkve uočavaju vidljive nepravilnosti („grbe“) u gradnji koje upućuje na starije zdanje, odnosno vjerojatno sekundarno korištenje starije postojeće zidane strukture prilikom gradnje novog sjevernog zida crkve. Visina spomenutog zida razdijeljena je u dvije razine, a pretpostavka je kako je niži nivo dio zida nekadašnje utvrde, dok je dio iznad nje dozidan poradi stvaranja simetrije bočnih zidova lađe nove crkve. Treba spomenuti i kako se ta razina poklapa s visinom prve razine tornja/kule, što bi također moglo ukazivati Podravski zbornik 2009. 325 ej uz M na neku povezanost, odnosno istovremenu gradnju.5 Arheološka iskopavanja otkrila su tek nekoliko zidova građenih od opeke i povezanih vapnenim vezivom sredinom 17. stoljeća. Pronađeni zidovi u svemu se poklapaju s povijesnim crkvenim zapisima, tako da je unatoč vrlo maloj istraženoj površini bilo vrlo lako definirati svaki pojedini zid, odnosno odrediti mu mjesto i funkciju unutar kapele i sakristije. U to je vrijeme kapela bila pravokutna tlocrta dimenzija 34 x 8,5 m (CVEKAN 1976, 58), s nešto užim svetištem (oko 6,5 m). Tako je pronađen dio sjevernog zida lađe kapele (SJ27, SJ28, SJ34) te dio sjevernog zida četvrtastog svetišta (SJ32). Na prijelazu iz lađe u svetište nalazio se i ulaz u kriptu o kojoj nam za sada nisu poznati točniji povijesni zapisi, ali se pomoću nekoliko istraženih stepenica (točnije tri istražene, u svakoj se nalazi 12 redova opeke: SJ29, SJ30, SJ31) vjerojatno spuštalo u podrum svetišta gdje je u to vrijeme bio običaj pokapati svete ljude poput župnika ili kapelana. Stepenice su za razliku od zidova zidane „na kant“, odnosno na užu stranu opeke. Tijekom vizitacije6 1672. godine (CVEKAN 1976, 58) navodi se i kako je samo svetište s unutrašnje i vanjske strane bilo ožbukano i pobojano bijelom bojom, što se također pokazalo točnim na vanjskom sjevernom licu zida SJ32, dok se na ostalim zidovima nisu pronašli tragovi žbukanja. Do tada se dozidala i sakristija četvrtasta tlocrta dimenzija 4 x 4 m, od koje se pronašao tek manji dio zapadnog zida (SJ26) i glačana žbukana podnica (SJ33) u površini od oko 6 m². Spomenuta vizitacija navodi i kako je unutrašnjost kapele (stolarija, stropovi, podovi, oltari) bila izgrađena isključivo od drvne građe, a upravo je sve to izgorjelo u velikom požaru 1735. godine. Nakon toga slijedi duži period njena obnavljanja, da bi konačno tek 1764. godine kapela bila posvećena zaštitniku Sv. Martinu (CVEKAN 1976, 58). O posveti nam i danas svjedoči glavni ulaz u župnu crkvu, odnosno na kamenom je portalu uklesana ista godina. Time portal govori o svijesti vjernika i prijekoj potrebi njegova preseljenja sa stare na novu crkvu 1833. godine7 kako bi se ukazalo na svetost mjesta. Naredne će se godine nastojati istražiti što veća površina kapele, a zasigurno će se u cijelosti moći istražiti sakristija prema sjeveru. Za sada nije poznato kojih je točno dimenzija bilo svetište jer je pronađen tek sjeverni zid SJ32 u dužini od oko 1,80 m i visini od 0,65 m. Veći dio koji zalazi pod današnju crkvu vjerojatno neće moći biti arheološki istražen. a ad gr pr Ko ice n iv Groblje 5 Ovakva pretpostavka najlakše bi se mogla potvrditi sondažnim konzervatorskim istraživanjima na fasadi tornja i sjevernog zida crkve, ponajprije na samom spoju ta dva objekta. 6 Župnu crkvu i utvrdu posjetio je Komarnički arhiđakon Jakov Vinković. 7 Na novim temeljima crkvu je dao sagraditi župnik Ivan Nepomuk Pfeiferberg (CVEKAN 1976, 59). 326 Podravski zbornik 2009. ej uz M gr Prilog 2 – položaj sondi i idejni položaj kapele u odnosu na današnju crkvu (izrada: R. Čimin). a ad Prilog 1 – tlocrt sonde A i B (izrada: R. Čimin). pr Ko Sonda A (Prilog 1) smještena je sa sjeveroistočne strane apside (svetišta) današnje župne crkve (Prilog 2). Pozicija sonde postavljena je na mjestu koje je konfiguracijom terena ukazivalo na moguće ostatke drveno-zemljanog bedema i opkopa istočno od njega, odnosno nastojalo se pronaći dijelove obrambenog sustava utvrde Prodavić. Međutim, tijekom iskopavanja prepoznat je deblji sloj navožene zemlje (SJ1, SJ2, SJ3) za potrebe gradnje apside crkve, nastao tijekom 1832. godine. Na zapadnoj strani sonde, bliže crkvi, nasip je debeo oko 1,70 m, a na istočnoj strani 1,20 m. U njegovu sastavu nalazi se veća količina slomljene opeke i kamenja različitih dimenzija.8 Na dubini od 1,20 m u sjeveroistočnom dijelu sonde A naišlo se na deblji kompaktni (tvrdi) sloj gašenog vapna (SJ5) bijele boje (debljina 15-20 cm), a prostirao se oko 3 m prema jugu i zapadu. Ovakav način zasipavanja gašenim vapnom provodi se poradi sterilizacije i dezinfekcije zraka od kužnih i zaraznih ice n iv 8 Treba napomenuti kako je veliki problem prilikom istraživanja zadavao energetski kabel rasvjetnih tijela u mjesnom parku, koji je na dubini od 0,70 m dijagonalno prolazio preko čitave sonde u smjeru istok-zapad, te na taj način otežavao dinamici iskopavanja. Podravski zbornik 2009. 327 ej uz M gr Prilog 4 – grobne cjeline G13-G24 (izrada: HAZU, R. Čimin). a ad Prilog 3 – grobne cjeline G1-G12 (izrada: HAZU, R. Čimin). pr Ko bolesti (kuga, tuberkuloza itd.).9 Moguće da se na tom dijelu uslijed neke pošasti dogodilo istovremeno ukopavanje većeg broja pokojnika, a ovogodišnjim je istraživanjima zahvaćen samo jedan grob (G5), jer su se ona većim dijelom usredotočila na južnu polovicu sonde gdje je brojnost grobova bila iznimno velika (čak 22). Prostor pod vapnom detaljno će se istražiti tijekom jedne od narednih kampanja. U narednih 40-50 cm prepoznata su tri horizonta ukopavanja. Broj horizonata definiran je dvjema grupama grobnih cjelina (G3, G8, G10 i G2, G17, G23) na temelju kojih je vidljivo kako se redovito mlađi ukopi naslanjaju izravno na starije, odnosno mlađi se lijes spušta direktno na stariji. Takav način pokapanja mogao bi ukazivati i na rodbinske veze pokojnika. Na „dubljim“ grobovima (3. horizont) prepoznati su i pojedini obrisi grobnih raka te tragovi drvenih lijesovova (SJ14, SJ15, SJ16), dok je u prva dva horizonta prepoznavanje raka teže iz razloga što je kompaktna jedinica SJ3a sastavljena od zemlje, sitne opeke, kamenja i vapna koje je tijekom vremena propalo unutar grobnih cjelina. Svjedočanstvo o postojanju drvenih lijesova u tim horizontima pokazuju nam tek pronađeni kovani čavli korišteni za njihovo povezivanje (PN12, PN13, G3, G4, G6, G10). 328 ice n iv 9 Prema riječima dr. Šlausa neke se bolesti poput kuge ne mogu prepoznati samom analizom osteološkog materijala tako da o njima možemo samo nagađati. Podravski zbornik 2009. ej uz M SJ43 predstavlja zdravicu, tj. žuti ilovasti sterilni sloj zemlje.10 Sveukupno su istražene 24 grobne cjeline11 (Prilog 1, 3, 4), a stručna antropološka analiza ljudskog osteološkog materijala provedena je tijekom srpnja 2009. godine u laboratoriju Odsjeka za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu pod voditeljstvom prof.dr.sc. Maria Šlausa (ŠLAUS 2009).12 Analizom su dobiveni hvalevrijedni rezultati demografske slike stanovništva na rubu Vojne krajine, odnosno ovog dijela Podravine tijekom 16. i 17. stoljeća. Zanimljiv je odnos muškaraca, žena i djece, pa je tako izdvojeno 5 muškaraca, 9 žena i čak 10-ero djece.13 Brojke nam pokazuju kako je smrtnost djece u to vrijeme bila iznimno velika. Brojnost grobova, odnosno ukopa, na samo 12 m² mogla bi pokazivati i nešto duži period ukopavanja na ovom mjestu, moguće od oko 1500. ili ranije pa sve do oko 1700. godine, od kada se sahranjivanje vrši na današnjem groblju u Virju pored kapele Sv. Jakova. Na to nas upućuje i podatak kako je 1484. godine u Prodaviću postojala drvena kapela,14 čiji bi se ostatci također mogli pronaći narednih godina. Antropološka analiza pokazala je kako su stanovnici Prodavića tijekom ranog novog vijeka živjeli iznimno teškim životom. Bavili su se prekomjernim fizičkim radom (primjetni su Schmorlovi defekti na kralješcima – G1, G6, G10, G15, G17, G20, G24; degenerativni osteoartritis – G5, G10, G11, G13, G14, G17, G19, G20, G23), a u isto vrijeme su bolovali od teških bolesti (poput anemije vidljive putem cribre orbitalie – G7, G9, G12, G14, G23 ili periostitisa izazvana npr. sifilisom ili skorbutom – G1, G13, G20), potom loše ishrane pa i neishranjenosti (vidljivi hipoplastički defekti na zubima – G6, G7, G9, G10, G14, G15, G17, G21). Nekoliko pokojnika ima prisutne zarasle frakture (G1, G6, G15, G20), među kojima je kod muškarca G15 (ŠLAUS 2009, 25-28) prisutno nekoliko fraktura koje su sasvim sigurno dokazi nasilnog ubojstva. Riječ je o čovjeku starosti 35-40 godina kojemu je tijekom života krivo zarasla lijeva bedrena kost. Takvu vrstu prijeloma rijetki preživljavaju jer se kod njih učestalo nuspojavno javljaju infekcije pogubne za život. Međutim, spomenutom muškarcu kost je dobro zarasla te je nakon toga duži niz godina vidno šepao. Pored ove, zanimljive su i druge dvije frakture: veća na čeonoj kosti (dužina reza 86 mm) i nešto manja na tjemenoj kosti (dužina reza 72 mm). Prema riječima dr. Šlausa ovakve frakture ravnog reza a ad gr pr Ko n iv ice 10 Zadnjeg dana istraživanja iskopana je manja probna sonda u jugoistočnom dijelu sonde A kako bi se uvjerilo u arheološku sterilnost sloja. Bila je dimenzija 1 x 1 m, a kopalo se do 0,5 m dubine. 11 Svaka od grobnih cjelina zasebno je i detaljno očišćena, fotografirana, dokumentirana, geodetski su snimljene pozicije i visine glave i vrha nogu te pažljivo izvađena i zapakirana u pak papir (zasebno su odvojene glava, duge kosti, zdjelica i ostale sitne kosti). 12 Stručni suradnici prilikom izrade analize bili su dr.sc. Mario Novak, Vlasta Vyroubal i Željka Bedić. 13 Spol je većinom određivan na temelju morfologije zdjelice i lubanje, a osobama do 15 godina starosti spol nije određivan (ŠLAUS 2009, 3). 14 Kapelu je dao podići Gregorije Institor de Prodavic (CVEKAN 1976, 56). Podravski zbornik 2009. 329 ej uz M po svemu su nastale udarcem sablje i to odozgo, najvjerojatnije s konja. Kako se jedna fraktura nalazi duž čeone, a druga duž tjemene kosti, odnosno gotovo su paralelne, moguće je rekonstruirati događaj koji je prethodio smrti ovog „ratnika“. Čini se kako je pokojnik bježao pred konjem, konjanik ga je dostigao s lijeve strane, i jahajući paralelno s njim okrenuo se na desnu stranu i u brzini mu zadao dva smrtonosna udarca. Ovakvi su nalazi posebno vrijedni jer nam govore kako je tijekom ranog novog vijeka oko utvrde Prodavić bilo sukoba, borbi, provala Turaka itd. I poradi toga bilo bi moguće pomaknuti dobnu granicu ukopavanja na 1500. godinu jer je najveća turska opasnost na ovom području Podravine bila oko 1550. godine. Istraživanje grobne cjeline a ad gr Grob 1 – muškarac, 20-25 godina (Prilog 3-1) Položaj: pokojnik je položen u ispruženom položaju na leđima s rukama uz tijelo. Orijentacija istok-zapad. Sačuvanost kostura: nedostaje gornji dio lubanje i središnji dio lijeve goljenične kosti. Sačuvana većina zubiju (nedostaju 3). Sačuvana dužina: oko 185 cm. Bolesti: periostitis te Schmorlovi defekti na kralješcima. Traume: zarasla fraktura na lijevoj goljeničnoj kosti. Nalazi: nema. Grob 2 – dijete, 0-0,5 godina (Prilog 3-2) Položaj: pokojnik je položen u ispruženom položaju na leđima s rukama preko zdjelice. Orijentacija istok-zapad. Sačuvanost kostura: nedostaje lijevi dio obraza lubanje, većina desnih rebara i kralješaka, prsna kost, krstačna kost, oba ivera, lijeva lisna kost, kosti obje šake i stopala. Sačuvana dužina: oko 50 cm. Bolesti: nisu prepoznate. Traume: nema. Nalazi: nema. Grob 3 – dijete, 3,5-4,5 godina (Prilog 3-3) Položaj: pokojnik je položen u ispruženom položaju na leđima s rukama uz tijelo. Orijentacija istok-zapad. Sačuvanost kostura: nedostaje prsna kost, krstačna kost, oba ivera, lijeva lisna kost, većina kostiju šaka i stopala. Sačuvani svi zubi. Sačuvana dužina: oko 80 cm. Bolesti: nisu prepoznate. Traume: nema. Nalazi: ostatci brončanog oglavlja sastavljenog od spiralne žice i srcolikih privje- pr Ko ice n iv 330 Podravski zbornik 2009. ej uz M saka (PN10, T.1-4). Nekoliko željeznih kovanih čavala za spajanje drvenog lijesa (PN12). Grob 4 – dijete, 6,5-7,5 godina (Prilog 3-4) Položaj: pokojnik je položen na lijevom boku. Orijentacija istok-zapad. Sačuvanost kostura: nedostaje lijevi dio obraza lubanje, većina rebara, prsna kost, kralješci, krstačna kost, desna podlaktična kost, oba ivera, desna lisna kost, lijeva goljenična i lisna kost, kosti šaka i stopala. Sačuvana većina zubiju (nedostaje 5). Sačuvana dužina: oko 90 cm. Bolesti: nisu prepoznate. Traume: nema. Nalazi: nekoliko željeznih kovanih čavala za spajanje drvenog lijesa (PN13). Grob 5 – žena, 35-40 godina (Prilog 3-5) Položaj: pokojnik je položen u ispruženom položaju na leđima s rukama preko trbuha. Orijentacija istok-zapad. Sačuvanost kostura: sačuvan u donjoj polovici tijela; nedostaje krstačna kost, kosti šaka i stopala. Sačuvana dužina: oko 130 cm. Bolesti: degenerativni osteoartritis na koljenima. Traume: nema. Nalazi: masivni nedefinirani željezni predmet na lijevoj strani gornjeg dijela tijela (PN11). Grob 6 – žena, 20-25 godina (Prilog 3-6) Položaj: pokojnik je položen u ispruženom položaju na leđima s rukama preko zdjelice. Orijentacija istok-zapad. Sačuvanost kostura: nedostaju samo kosti šaka. Sačuvani svi zubi. Sačuvana dužina: oko 180 cm. Bolesti: Schmorlovi defekti na kralješcima i hipoplastički defekti na zubima. Traume: zarasla fraktura na 7. desnom rebru. Nalazi: nema. Grob 7 – dijete, 12-14 godina (Prilog 3-7) Položaj: pokojnik je položen u ispruženom položaju na leđima s rukama preko zdjelice. Orijentacija istok-zapad. Sačuvanost kostura: nedostaje prsna kost, lijeva goljenična i lisna kost, kosti oba stopala. Sačuvana većina zubiju (nedostaju 4). Sačuvana dužina: oko 120 cm. Bolesti: cribra orbitalia i hipoplastički defekti na zubima. Traume: nema. Nalazi: manja četvrtasta pojasna kopča na zdjelici (PN19, T.1-3). Grob 8 – dijete, 6-8 godina (Prilog 3-8) Položaj: pokojnik je položen u ispruženom položaju na leđima s rukama preko zdjelice. Orijentacija istok-zapad. Sačuvanost kostura: nedostaje lubanja, vratni i grudni kralješci, prsna kost, lijeva a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 331 M ej uz Groblje tijekom istraživanja (foto: R. Čimin). a ad gr Istražene grobne cjeline: G3 i G4, G10, G13 (foto: R. Čimin). pr Ko ključna kost, krstačna kost, donji dio lijeve lakatne i palčane kosti, oba ivera, sve kosti šaka i stopala. Sačuvana dužina: oko 110 cm. Bolesti: nisu prepoznate. Traume: nema. Nalazi: nema. Grob 9 – dijete, 11-12 godina (Prilog 3-9) Položaj: pokojnik je položen u ispruženom položaju na leđima s rukama preko zdjelice. Orijentacija istok-zapad. Sačuvanost kostura: istražen u gornjoj polovici tijela; nedostaje prsna kost, desna lakatna i palčana kost, desni dio zdjelice, kosti šaka. Sačuvana većina zubiju (nedostaju 4). Sačuvana dužina: oko 70 cm. Bolesti: cribra orbitalia i hipoplastički defekti na zubima. Traume: nema. Nalazi: nema. Grob 10 – muškarac, 45-50 godina (Prilog 3-10) Položaj: pokojnik je položen u ispruženom položaju na leđima s rukama preko zdjelice. Orijentacija istok-zapad. Sačuvanost kostura: nedostaje prsna kost, desna palčana i lijeva lakatna kost, zdjelica i krstačna kost, desna bedrena kost, oba ivera, gornji dio lijeve goljenične ice n iv 332 Podravski zbornik 2009. uz M Analiza grobnih cjelina G15 – ubojstvo i G3 – tragovi brončanog oglavlja (foto: HAZU). ej a ad gr kosti, lijeva lisna kost, kosti šaka i većina kosti stopala. Sačuvana većina zubiju (nedostaje 9). Sačuvana dužina: oko 180 cm. Bolesti: degenerativni osteoartritis i Schmorlovi defekti na kralješcima, hipoplastički defekti na zubima. Traume: nema. Nalazi: željezna četvrtasta pojasna kopča na zdjelici (PN14, T.1-2). Grob 11 – žena, 40-45 godina (Prilog 3-11) Položaj: pokojnik je položen u ispruženom položaju na leđima s rukama preko zdjelice. Orijentacija istok-zapad. Sačuvanost kostura: sačuvan u donjoj polovici tijela; nedostaje krstačna kost, oba ivera, većina kosti stopala. Sačuvana dužina: oko 90 cm. Bolesti: degenerativni osteoartritis na koljenima. Traume: nema. Nalazi: nema. Grob 12 – dijete, 6,5-7,5 godina (Prilog 3-12) Položaj: pokojnik je položen u ispruženom položaju na leđima s rukama preko zdjelice. Orijentacija istok-zapad. Sačuvanost kostura: nedostaje lijevi dio obraza lubanje, prsna kost, krstačna kost, donji dio lijeve palčane kosti, oba ivera, veći dijelovi lijeve i desne goljenične i lisne kosti, kosti šaka i stopala. Nedostaje većina zubiju (sačuvano 8). Sačuvana dužina: oko 120 cm. Bolesti: cribra orbitalia. Traume: nema. Nalazi: nema. Grob 13 – žena, 25-30 godina (Prilog 4-1) Položaj: pokojnik je položen u ispruženom položaju na leđima s rukama uz tijelo. pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 333 ej uz M Orijentacija istok-zapad. Sačuvanost kostura: nedostaje lubanja, vratni kralješci, obje ključne kosti, prsna kost, donji dio krstačne kosti, oba ivera, kosti šaka. Sačuvana dužina: oko 120 cm. Bolesti: degenerativni osteoartritis na kralješcima i periostitis na goljeničnim kostima. Traume: nema. Nalazi: manja željezna pojasna kopča D-oblika na zdjelici (PN15, T.1-7). Grob 14 – žena, 40-45 godina (Prilog 4-2) Položaj: pokojnik je položen u ispruženom položaju na leđima s rukama preko trbuha. Orijentacija istok-zapad. Sačuvanost kostura: nedostaju vratni kralješci, gornji dio prsne kosti, djelomično desna rebra, donji dio krstačne kosti, dijelovi lijeve i desne palčane i lakatne kosti, oba ivera, kosti šaka. Sačuvana većina zubiju (nedostaju 2). Sačuvana dužina: oko 170 cm. Bolesti: degenerativni osteoartritis na kukovima i koljenima, cribra orbitalia, hipoplastički defekti na zubima. Traume: nema. Nalazi: nema. Grob 15 – muškarac, 35-40 godina (Prilog 4-3) Položaj: pokojnik je položen u ispruženom položaju na leđima s rukama preko zdjelice. Orijentacija istok-zapad. Sačuvanost kostura: nedostaju dijelovi glave, prsna kost, većina desnih rebara, desna nadlaktična kost, gornji dijelovi desne lakatne i palčane kosti, lijeva palčana i lakatna kost, gornji dijelovi zdjelice, donji dio krstačne kosti, desna bedrena kost, oba ivera, desna goljenična i lisna kost, dijelovi lijeve lisne kosti, većina kosti šaka, kosti stopala. Sačuvana većina zubiju (nedostaju 2). Sačuvana dužina: oko 160 cm. Bolesti: Schmorlovi defekti na kralješcima i hipoplastički defekti na zubima. Traume: 3 frakture na glavi; veća (rez od 86 mm) i manja (rez od 18 mm) na čeonoj kosti, te veća na tjemenoj kosti (rez od 72 mm), nepravilno zarasla fraktura na sredini lijeve bedrene kosti. Nalazi: nema. Grob 16 – dijete, 3,5-4,5 godina (Prilog 4-4) Položaj: pokojnik je položen u ispruženom položaju na leđima s rukama preko zdjelice. Orijentacija istok-zapad. Sačuvanost kostura: nedostaje lijevi dio obraza lubanje, prsna kost, desna rebra, prsni i grudni kralješci, desna i lijeva lopatica, desna nadlaktična kost, desna lakatna kost, gornji dio lijeve palčane kosti, donji dio lijeve lakatne kosti, lijeva palčana kost, krstačna kost, desni dio zdjelice, donji dio desne bedrene kosti, oba a ad gr pr Ko ice n iv 334 Podravski zbornik 2009. ej uz M ivera, obje goljenične i lisne kosti, kosti šaka i stopala. Nedostaje polovica zubiju (njih 11). Sačuvana dužina: oko 70 cm. Bolesti: nisu prepoznate. Traume: nema. Nalazi: tragovi oksidacije metala (bronca ili bakar) na čeonoj kosti. Grob 17 – žena, 35-40 godina (Prilog 4-5) Položaj: pokojnik je položen u ispruženom položaju na leđima s rukama preko trbuha. Orijentacija istok-zapad. Sačuvanost kostura: nedostaje središnji dio lica lubanje i gornja čeljust, vratni kralješci, desna rebra, desna palčana i lakatna kost, dijelovi lijeve palčane i lakatne kosti, krstačna kost, veći dio zdjelice, lijeva bedrena kost, oba ivera, desna lisna kost, lijeva goljenična i lisna kost, kosti šaka i stopala. Sačuvani svi zubi donje čeljusti (16). Sačuvana dužina: oko 160 cm. Bolesti: degenerativni osteoartritis na desnom ramenu i koljenu te kralješcima, Schmorlovi defekti na kralješcima i hipoplastički defekti na zubima. Traume: nema. Nalazi: veća željezna kružna pojasna kopča na zdjelici (PN16, T.1-8). Grob 18 – dijete, 11-12 godina (Prilog 4-6) Položaj: pokojnik je položen u ispruženom položaju na leđima s rukama uz tijelo. Orijentacija istok-zapad. Sačuvanost kostura: nedostaje veći dio lubanje i gornja čeljust, vratni kralješci, obje lopatice, prsna kost, desna palčana, dijelovi lijeve palčane i lakatne kosti, donji dio krstačne kosti, oba ivera, dijelovi desne goljenične i lisne kosti, gornji dio lijeve lisne kosti, kosti šaka i stopala. Sačuvani manji broj zubiju donje čeljusti (njih 10). Sačuvana dužina: oko 130 cm. Bolesti: nisu prepoznate. Traume: nema. Nalazi: nema. Grob 19 – žena, 45-50 godina (Prilog 4-7) Položaj: pokojnik je položen u ispruženom položaju na leđima s rukama preko trbuha. Orijentacija istok-zapad. Sačuvanost kostura: istražen u gornjoj polovici; nedostaje veći dio glave, kralješci, ključne kosti, prsna kost, rebra, lijeva ruka, dijelovi lijeve lakatne i palčane kosti, krstačna kost, lijevi dio zdjelice, lijeva noga, kosti šaka i stopala. Sačuvan manji broj zubiju donje čeljusti (3). Sačuvana dužina: oko 100 cm. Bolesti: degenerativni osteoartritis na desnom koljenu. Traume: nema. Nalazi: željezna pojasna kopča asimetrično-gljivastog oblika na zdjelici (PN17, T.1-9). Grob 20 – muškarac, 40-45 godina (Prilog 4-8) a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 335 ej uz M Položaj: pokojnik je položen u ispruženom položaju na leđima s rukama uz tijelo. Orijentacija istok-zapad. Sačuvanost kostura: nedostaje lijevi dio glave, vratni i grudni kralješci, gornji dio prsne kosti, veći broj rebara, donji dio krstačne kosti, desni iver, kosti šaka i stopala. Sačuvan veći broj zubiju (njih 8). Sačuvana dužina: oko 170 cm. Bolesti: Schmorlovi defekti na kralješcima, degenerativni osteoartritis na ramenima, desnom koljenu i kralješcima, vretenasto zadebljanje i periostitis na kostima obiju nogu. Traume: zarasla fraktura na desnoj palčanoj kosti. Nalazi: željezna četvrtasta pojasna kopča na zdjelici (PN18, T.1-6). Grob 21 – muškarac, 30-40 godina (Prilog 4-9) Položaj: pokojnik je položen u ispruženom položaju, ali gornjim dijelom tijela na lijevi bok. Orijentacija istok-zapad. Sačuvanost kostura: nedostaje veći dio glave, vratni i grudni kralješci, lijeva ključna kost, prsna kost, lijeva i desna rebra, lijeva lopatica i nadlaktična kost, donji dijelovi desne lakatne i palčane kosti, lijeva lakatna kost i donji dio palčane kosti, gornji dio zdjelice, donji dio krstačne kosti, lijeva bedrena kost, oba ivera, obje goljenične i lisne kosti, kosti šaka i stopala. Sačuvani manji broj zubiju donje čeljusti (njih 13). Sačuvana dužina: oko 150 cm. Bolesti: hipoplastički defekti na zubima. Traume: nema. Nalazi: nema. Grob 22 – dijete, 9,5-10,5 godina (Prilog 4-10) Položaj: pokojnik je položen u ispruženom položaju na leđima s rukama preko zdjelice. Orijentacija istok-zapad. Sačuvanost kostura: istražen u gornjoj polovici tijela; nedostaju vratni i grudni kralješci, prsna kost, obje lakatne i palčane kosti, donji dio krstačne kosti, desna noga, donji dio lijeve bedrene kosti, lijeva goljenična i lisna kost, kosti šaka i stopala. Sačuvan manji broj zubiju (njih 5). Sačuvana dužina: oko 90 cm. Bolesti: nisu prepoznate. Traume: nema. Nalazi: nema. Grob 23 – žena, 30-35 godina (Prilog 4-11) Položaj: pokojnik je položen u ispruženom položaju na leđima s rukama uz tijelo. Orijentacija istok-zapad. Sačuvanost kostura: nedostaje gornji dio zdjelice, donji dio krstačne kosti, desni iver, obje goljenične i lisne kosti, kosti šaka i stopala. Sačuvana većina zubiju (nedostaju 2). Sačuvana dužina: oko 100 cm. Bolesti: degenerativni osteoartritis na kralješcima i cribra orbitalia. Traume: nema. a ad gr pr Ko ice n iv 336 Podravski zbornik 2009. ej uz M Nalazi: nema. Grob 24 – žena, 35-40 godina (Prilog 4-12) Položaj: pokojnik je položen u ispruženom položaju na leđima s rukama preko zdjelice. Orijentacija istok-zapad. Sačuvanost kostura: nedostaje središnji dio lica glave i gornja čeljust, slabinski kralješci, gornji dijelovi lijeve lakatne i palčane kosti, oba ivera, donji dijelovi goljenične i lisne kosti, kosti šaka i stopala. Sačuvani svi zubi donje čeljusti (16). Sačuvana dužina: oko 150 cm. Bolesti: Schmorlovi defekti na kralješcima Traume: nema. Nalazi: nema. a ad gr Pored istraženih grobnih cjelina pronađena je i određena količina osteološkog materijala unutar sonde kojeg nije bilo moguće vezati uz određeni grob. Ta građa djelomično pripada istraženim grobovima pa je tako definiran (ŠLAUS 2009, 40, 42) minimalan broj osoba koji iznosi 20 (12 odraslih osoba i 8 djece). Takav broj nam govori kako je ovdje postojao i veći broj grobova od ova 24 istražena, a koji su već ranije poremećeni tijekom dužeg razdoblja sahranjivanja pokojnika.15 Pokretni nalazi pr Ko Najzanimljivije pokretne arheološke nalaze čine oni grobni, odnosno dijelovi odjeće koje su pokojnici odnijeli sa sobom na drugi svijet. Većinom je riječ o pojasnim kopčama (pređicama), a ukupno ih je pronađeno 8 i to različitih dimenzija i oblika.16 Ovakve jednostavne pojasne kopče (četvrtaste ili D-oblika) nisu pogodne za pobližu dataciju budući da se vrlo često koriste kroz šire razdoblje srednjeg vijeka, pa tamo sve do 19. stoljeća. Dakle, običan puk sahranjuje se u vrlo jednostavnoj odjeći (SEKELJ IVANČAN, TKALČEC 2003, 24), a izdvaja se podjela na muške (T.1-1, 2, 5, 6), ženske (T.1-7, 8, 9) i dječje (T.1-3). Vidljivo je kako se u gornjim horizontima javljaju isključivo kopče četvrtastog oblika, a u donjim (starijim) više oblika: asimetrično-gljivastog, kružnog i D-oblika. Slične se kopče pronalaze i na drugim kasnosrednjovjekovnim i rano- n iv ice 15 Još jedan podatak. Tijekom mjeseca ožujka u mjesnom parku u Virju (nekih 15 do 20 m zapadnije od crkve) vađeno je korijenje starih crnogoričnih stabala (do 2 m dubine) prigodom čega je na vidjelo izašla i određena količina ljudskog osteološkog materijala i keramičkih nalaza. Analizom materijala (ŠLAUS 2009, 41) definiran je minimalan broj osoba, 10 (6 odraslih i 4 djece). To pokazuje kako se groblje prostire i sa zapadne strane današnje crkve. 16 Ukupno je 12 željeznih predmeta (grobni nalazi i još neki drugi predmeti) tijekom svibnja i lipnja 2009. godine konzervirano u Centru za podvodnu arheologiju u Zadru (Hrvatski restauratorski zavod, Mladen Mustaček). Podravski zbornik 2009. 337 ej uz M novovjekovnim grobljima diljem Hrvatske, a ponajviše sličnosti vidi se na Opatovini u Zagrebu čije se groblje datira u razdoblje od 14. do 16. stoljeća. U prvom horizontu ukopavanja (SJ3a) pronađena je i kopča T.1-1 koja svojim oblikom podsjeća na jednu kopču pronađenu na groblju oko crkve Sv. Spasa u Vrh Rici (PETRINEC 1996, 33, Grob 384a). Tamošnja je kopča datirana u vrijeme 14. i 15. stoljeća, ali je takva moda odijevanja mogla u Podravinu stići i stotinjak godina kasnije kako je vidljivo na Opatovini (DEMO 2007, 79, 16.25). Slično je i s kopčom T.1-2 (PETRINEC 1996, 97, Grob 1008; DEMO 2007, 76, 16.13), a na Opatovini postoji i određeni repertoar manjih dječjih kopči četvrtastog oblika poput T.1-3 (DEMO 2007, 75, 16.2-3). Među kopčama četvrtastog oblika najzanimljivija je T.1-6 s pomičnim dodatkom na alci za lakše provlačenje remena (SEKELJ IVANČAN, TKALČEC 2003, 25, Slika 25; DEMO 2007, 41, 76, 16.9-10). Drugu skupinu kopči čine one asimetrično-gljivičastog (T.1-9; DEMO 2007, 41, 80, 16.26-28) i D-oblika (T.1-7; DEMO 2007, 41-42, 78, 16.19). Obje se datiraju nekako u isto vrijeme, s tim da se one D-oblika pojavljuju već sredinom 13. stoljeća (WHITEHEAD 1996, No.40). Pojasne kopče okruglog oblika karakteristične su za starije razdoblje, tj. vrijeme 13. i 14. stoljeća (PETRINEC 1996, 123; WHITEHEAD 1996, No.35; DEMO 2007, 40), a u Virju je pronađena samo jedna takva većih dimenzija (T.1-8). Ovih posljednjih nekoliko kopči pripadaju trećem horizontu ukopavanja što bi trebalo biti negdje između 1500. i 1550. godine. Izuzev pojasnih kopči, dva su dječja groba (G3 i G16) na glavama imala neku vrstu oglavlja. Na obje su lubanje prisutni tragovi oksidacije bakra ili bronce. Kod G3 (T.1-4) pronađeno je nekoliko vrlo sitnih i lomljivih dijelova predmeta izrađenih od spiralne žice i tankog brončanog lima u obliku srcolikih privjesaka. Veći broj ovakovih predmeta mogli su u nizovima biti prišiveni na neku platnenu kapu ili tako nešto. Ovaj način ukrašenog oglavlja koristio se donedavno u narodnim nošnjama Podravine17, a prisutan je i na starijim grobljima u Opatovini (DEMO 2007, 38) i Crkvarima kod Orahovice.18 U vezi s grobnim nalazima spomenimo još samo prisutnost željeznih kovanih čavala korištenih za spajanje lijesova (G3-PN12, G4-PN13). Vrlo su jednostavni, kvadratičnog presjeka i glavice T-oblika poput T.2-3, a koriste se kroz duže vremensko razdoblje. Pored gore spomenutih grobnih priloga u sondi A pronađena je i određena količina ostalih pokretnih arheoloških nalaza. Većina tih nalaza pronađena je u sloju zasipa (SJ1-3) tako da ne potječu iz nekih starijih kulturnih slojeva već su tu vjerojatno dospjeli sekundarno tijekom 30-ih godina 19.st. Riječ je mahom o pojedinačnim metalnim i staklenim predmetima, te ulomcima keramičkih posu- a ad gr pr Ko ice n iv 17 Zahvaljujem kolegici Vesni Peršić-Kovač na ovoj informaciji. 18 Usmeno priopćenje kolegice Tatjane Tkalčec iz Instituta za arheologiju, voditeljice istraživanja. 338 Podravski zbornik 2009. ej uz M da. Ostali metalni nalazi tipični su za vrijeme 16. i 17. stoljeća. Tako imamo dio potkove za obuću (T.2-1) kakve se pronalaze od Mađarske preko Prigorja (ČIMIN 2008b, T.3-5) do Dalmacije (PETRINEC 1996, 27, Grob 255), potom puščane kugle (T.2-4, ČIMIN 2008b, T.2), razne alkice, čavli i klinovi (T.2-2, 6, 5; ČIMIN 2008b, T.3-11, T.10, T.11-6, 7). Keramika pokazuje odlike vremena 15.-17. stoljeća. Većinom je riječ o ulomcima kuhinjske keramike (T.3, T.4-1, 2, 5-7), ali postoji i manji broj ulomaka stolnog posuđa. Tako je izdvojena jedna manja čaša za restauraciju (T.4-3), koja vjerojatno datira u 17.st., a zanimljiv je i donji dio gotičke čaše (T.4-4) koju bi po načinu ukrašavanja (ubadanje štapićastim šiljatim predmetom) i gruboj fakturi trebalo datirati u 15. stoljeće, kao i drugi ulomak (T.4-6) s dvije trake ukrašene utiskivanjem i crvenim slikanjem (ČIMIN 2008a, 129, T.16-1). Od ostalih keramičkih nalaza pronađen je manji pršljen za tkalački stan i dio keramičke lule (T.2-9) s utisnutim pečatom tvornice – FE, iz 18. ili 19. stoljeća. Zanimljivi su nam i ostali nalazi. Jedan je ručni kameni brus (T.2-7) korišten za oštrenje manjih noževa i srpova, a identičan ovome pronađen je na utvrdi Čanjevo u Prigorju (ČIMIN 2008c, 245, T.4-2). Takvi su brusevi prilično česti tijekom kasnog srednjeg i ranog novog vijeka tako da nisu pogodni za pobližu dataciju. Drugi je nalaz koštani (T.2-8), odnosno riječ je o dva ulomka manjeg srndaćeva paroška na kojem su vidljivi tragovi rezanja ili piljenja. Pronađena je i mala količina staklenih predmeta, većinom tek manji ulomci različitih posuda (T.2-10, 11). Dakle, većina pronađenih pokretnih nalaza pripada vremenu od 16. do 18. stoljeća, s tim da bi se pojedini nalazi mogli datirati i u 15. stoljeće (npr. neke pojasne kopče ili ulomci keramičkih posuda). a ad gr pr Ko Katalog ice n iv T.1 – sonda A, grobni nalazi 1- Veća pojasna kopča s trnom, željezo, kovana, nepravilnog kvadratičnog oblika i oštrokutnog presjeka. Presjek pređice četvrtasti, isto i trn. Nosač trna ravan, nešto tanji od alke kopče na kojoj se nalazi plitko udubljenje na mjestu trna. SJ3, PN9/N25. 2- Veća pojasna kopča s trnom, željezo, kovana, nepravilnog kvadratičnog oblika i oštrokutnog presjeka. Presjek kopče četvrtasti, isto i trn, dok je alka stanjena. Nosač trna ravan, dosta tanji od alke. G10, PN14/N31. 3- Manja pojasna kopča s trnom, željezo, kovana, pravilnog pravokutnog oblika i oštrokutnog presjeka. Presjek kopče nešto deblji od trna. G7, PN19/N36. Podravski zbornik 2009. 339 ej uz M 4- Dijelovi dječjeg oglavlja, bronca ili bakar, lijevano. Oglavlje se sastoji od nizova ukrasa od spiralne žice i srcolikih privjesaka izrađenih od lima između njih. Ovi dijelovi vjerojatno su bili prišiveni na platnenu kapu ili neku vrstu drvenog oglavlja. G3, PN10/N26. 5- Dio veće pojasne kopče s trnom, željezo, kovana, kvadratičnog oblika i oštrokutnog kvadratičnog presjeka. Nosač trna ravan. Nedostaje dio nosača trna i veći dio alke. Slučajni nalaz, PN20/N37. 6- Veća pojasna kopča s trnom, željezo, kovana, pravilnog kvadratičnog oblika i oštrokutnog kvadratičnog presjeka. Stranica alke nasuprot nosača trna obavijena pomičnim dodatkom od tankog kovanog željeznog lima. G20, PN18/N35. 7- Manja pojasna kopča s trnom, željezo, kovana, D-oblika i oštrokutnog četvrtastog presjeka. Nosač trna ravan, tanji, a alka zaobljena, deblja. G13, PN15/N32. 8- Veća pojasna kopča, željezo, kovana, kružnog oblika i kružnog presjeka. Trn nedostaje, a nosač trna četvrtastog oštrokutnog presjeka. G17, PN16/N33. 9- Veća pojasna kopča s trnom, željezo, kovana, asimetrično-gljivastog oblika i oštrokutnog nepravilno kvadratičnog presjeka. Nosač trna ravan, tanji, a alka proširena, zaobljena i deblja. G19, PN17/N34. T.2 – sonda A, izbor ostalih nalaza 1- Dio potkove za obuću, željezo, kovano. Sačuvano u polovici, s dva šverka (trna za pričvršćivanje). Slučajni nalaz, PN21/N38. 2- Klin s ovalnom glavicom/ušicom, željezo, kovano, kvadratičnog presjeka. SJ2, PN6/N13. 3- Čavao kvadratičnog presjeka, željezo, kovano. Glavica mu je T presjeka, savinuta. Slučajni nalaz. 4- Puščana kugla većeg kalibra, željezo, kovano. Promjer 30 mm. SJ2, PN8/N15. 5- Alkica kružnog oblika, manja, željezo, kovano. SJ1, PN4/N11. 6- Čavao veći, željezo, kovano. Tijelo kvadratičnog presjeka, a glavica veća i kružnog gljivastog oblika. Slučajni nalaz. 7- Kameni brus smeđe boje, četvrtastog presjeka, zaobljenih istrošenih rubova. Na jednom kraju slomljen. SJ2, PN7/N14. 8- Dva ulomka manjeg jelenjeg paroška, kost. Vidljivi su tragovi rezanja/piljenja na distalnom dijelu. SJ1, PN3/N10. 9- Ulomak keramičke lule, veći dio tuljca, crvenonarančasto pečena, fino pročišćena glina. Izrađena u kalupu, ukrasi izvedeni naknadno urezivanjem i pečatom. Turbanasti ukras aludira na tursko porijeklo, odnosno nasljeđe. Pečat radionice na desnoj stijenci tuljca, u kružnom medaljonu stoji PE. SJ2, PN5/N12. 10- Ulomak dna manje staklene posudice, puhano. SJ2, N6. 11- Ulomak debljeg dna staklene čaše ili neke druge posudice, lijevano. Vegetabilno izveden rub dna, kao veći broj latica cvijeća. SJ2, N4. T.3 – sonda A, ulomci kuhinjske keramike a ad gr pr Ko ice n iv 340 Podravski zbornik 2009. ej uz M 1- Ulomak raščlanjenog i zadebljanog oboda i trbuha lonca većih dimenzija s ležištem za poklopac s unutrašnje strane. Po vrhu oboda prolazi širi i dublji žlijeb, a na ramenu ulomka nalazi se nenaglašeno rebro. Smeđa boja s vanjske i unutrašnje strane, siva u presjeku. Dosta primjesa pijeska, manjih i većih granulata šljunka. Tragovi gorenja preko oboda do ležišta za poklopac i mjestimično na trbuhu ulomka posude. SJ2, N16. 2- Ulomak ravnog trakastog oboda lonca s ležištem za poklopac s unutrašnje strane. Po vrhu oboda prolazi nenaglašeni široki žlijeb, a od vrata je odvojen jačim rebrom. Tamno siva boja s vanjske i unutrašnje strane, siva u presjeku. Dobro pročišćena glina. Tragovi gorenja preko oboda do ležišta za poklopac. SJ2, N6. 3- Dva ulomka trakastog raščlanjenog oboda i trbuha lonca manjih dimenzija s ležištem za poklopac s unutrašnje strane. Obod je jače izvijen prema van i raščlanjen dvama jače izraženim rebrima. Na ramenu posude dva nenaglašena žlijeba. Svijetlo smeđa boja, s većom količinom tragova gorenja na vanjskoj strani i preko oboda do ležišta za poklopac. Dobro pročišćena glina s malom količinom primjesa sitnih granulata šljunka. SJ2, N7. 4- Ulomak ravnog trakastog oboda lonca manjih dimenzija. Obod je raščlanjen dvama slabije naglašenim i jednim jače izrađenim oblim rebrom. Siva boja s vanjske i unutrašnje strane, siva u presjeku. Dobro pročišćena glina s manjom količinom sitnih granulata šljunka. Veća količina tragova gorenja s vanjske strane. SJ1, N1. 5- Ulomak zaobljenog i zadebljanog oboda lonca s ležištem za poklopac s unutrašnje strane. Obod je jače izvijen prema van. Na ramenu posude tri nenaglašena žlijeba. Svijetlo smeđa boja, s neznatno primjetnim tragovima gorenja preko oboda do ležišta za poklopac i na ramenu ulomka. Dobro pročišćena glina. SJ2, N5. 6- Ulomak zaobljenog i zadebljanog oboda lonca jače izvijenog prema van s ležištem za poklopac s unutrašnje strane. Obod je visok, a po sredini se nalazi nenaglašeni širi žlijeb. Crna do tamno siva boja s vanjske i unutrašnje strane, siva u presjeku. Dobro pročišćena glina s nešto primjesa sitnih zrnaca pijeska. SJ3a, N24. 7- Ulomak ravnog dna lonca većih dimenzija. Oker do narančasta boja sa sivkastim mrljastim ukrasom na vanjskoj strani. Dobro pročišćena glina s određenom količinom sitnih zrnaca pijeska. Tragovi izrade na unutrašnjosti. SJ2, N6. T.4 – sonda A i B, ulomci raznih keramičkih posuda 1- Ulomak poklopca manjih dimenzija. Drška je ravna i neraščlanjena. Svijetlo smeđa boja s vanjske i unutrašnje strane, siva u presjeku. Dobro pročišćena glina s manjom količinom sitnih zrnaca pijeska. Sonda A, SJ1, N1. 2- Ulomak ravnog oboda plitke posude (zdjele?). Obod odvojen od trbuha posude jačim šiljatim rebrom, a na ramenu se nalazi još jedno. Crna boja s vanjske strane (gorenje), maslinastozelena caklina s unutrašnje (oštećena), smeđa u pre- a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 341 ej uz M sjeku. Dobro pročišćena glina. Sonda A, SJ1, N1. 3- Veći broj ulomaka jednostavne čaše manjih dimenzija, moguća restauracija. Obod je ravan i od ostalog dijela posude odvojen nenaglašenim plitkim i širim žlijebom. Tragovi izrade na unutrašnjosti. Narančasta boja. Sonda A, SJ1, N3. 4- Ulomak ravnog dna manje gotičke čaše/pehara. Ukras na vanjskoj strani izveden ubadanjem oštrim predmetom romboidnog presjeka, nizovi bez pravila. Smeđa boja s neznatnim tragom gorenja s vanjske strane, nešto svjetlija u presjeku. Dobro pročišćena glina s manjom količinom sitnih zrnaca pijeska. Sonda A, SJ1, N1. 5- Ulomak zaobljenog oboda jače izvijenog prema van s ležištem za poklopac s unutrašnje strane. Ispod oboda nalazi se naglašeno rebro. Smeđa boja s vanjske strane, sivkasta u presjeku. Dobro pročišćena glina s manjom količinom sitnih granulata kamenčića i vapnenca. Sonda B, SJ1, N21. 6- Ulomak zaobljenog i izvijenog oboda manje gotičke čaše. Ispod oboda nalaze se dvije šire trake ukrašene utiskivanjem, a oko kojih se nalaze crveno slikane vodoravne linije. Oker boja. Fino pročišćena glina. Sonda B, SJ1, N21. 7- Ulomak raščlanjenog trakastog oboda lonca s ležištem za poklopac s unutrašnje strane. Obod je raščlanjen dubokim i širokim žlijebom, a od vrata odvojen jačim šiljatim rebrom. Smeđa boja s vanjske strane s tragom gorenja, siva s unutrašnje strane i u presjeku. Dobro pročišćena glina s manjom količinom sitnih granulata pijeska. Sonda B, SJ1, N19. a ad gr Ko Zaključak pr Ovogodišnja probna arheološka istraživanja u Virju rezultirala su otkrićem groblja pored župne crkve Sv. Martina datiranog u kasni srednji i rani novi vijek, a pored groblja pronađeni su i ostatci kapele sagrađene sredinom 17. stoljeća. Takova su groblja u ovom dijelu Podravine slabo poznata, a djelomično su istražena tek groblja u Đelekovcu (nalazište Ščapovo; ŠMALCELJ 1986), Starigradu (nalazište Sveti Mirko; DEMO 1984, DEMO 1986) i Torčecu (nalazište Cirkvišče; SEKELJ IVANČAN, TKALČEC 2002, SEKELJ IVANČAN, TKALČEC 2003). Sva ta groblja traju samo do kraja 15.st., a ovo u Virju vjerojatno tek tada počinje s ukopavanjima čime nalazište dobiva na iznimnom značaju budući da na svojevrstan način može upotpuniti demografsku sliku Podravine. To je vrijeme najveće opasnosti od Turaka, pa bi posebno zanimljivo bilo vidjeti kakav su oni utjecaj imali na lokalno stanovništvo, odnosno postoje li ubojstva, nove zarazne bolesti, kakvi su kulturološki utjecaji itd. Ukupno su istražene 24 grobne cjeline, među kojima se ističe velika smrtnost djece (čak njih 10), a riječ je o groblju na redove smještenom uz kapelu, s poseb- ice n iv 342 Podravski zbornik 2009. ej uz M no gustim ukopavanjem grobnih raka u tri različita vremenska horizonta. Najvjerojatnije se na ovom mjestu sahranjivanje odvijalo u vremenu od oko 1475. do 1700. godine. Tijekom dugogodišnjeg sahranjivanja na istom mjestu vrlo često su mlađe rake presijecale starije, tako da je određeni broj grobnih cjelina nepotpun. Grobne su rake prepoznate samo u najdubljim grobovima, odnosno onima koji su ukopani u zdravicu, a po većem broju nalaza kovanih čavala zaključuje se kako su u grobne rake polagani drveni lijesovi. Orijentacija grobova je pravilna (zapad-istok), s manjim ili većim otklonom, a pokojnici su sahranjivani većinom u ispruženom položaju na leđima s rukama uz tijelo ili preko zdjelice (vrlo rijetko su ruke položene preko trbuha, a tek u dva slučaja možemo govoriti o sahranjivanju na bok). Pokapani su u vrlo jednostavnoj narodnoj nošnji od koje nam se do danas sačuvali samo dijelovi pojasa, odnosno željezne pojasne kopče različitih oblika i dimenzija, dok je kod djece primjećena prisutnost neke vrste platnenog oglavlja narodne nošnje upotpunjenog metalnim ukrasima nizanim u redove. Od kapele je istražen samo manji dio sjeverne strane, dok istočni dio zalazi pod današnju crkvu. S lakoćom su prepoznati i definirani svi pronađeni zidovi, odnosno pronađeni su dijelovi svetišta, lađe, sakristije te ulaz u kriptu, a svi su zidovi građeni isključivo od opeke i povezani vapnenom žbukom. Nakon dovršenih istraživanja sonda B zatrpana je pijeskom kako bi se do naredne kampanje sačuvalo današnje stanje. Za sada nam nije sasvim poznato u kakvom je odnosu utvrda Prodavić i kapela s grobljem. Na pitanje da li je kapela uopće bila smještena unutar utvrde ili tik do nje mogu nam odgovoriti tek buduća istraživanja. Treba napomenuti kako se među lokalnim stanovništvom pokazao izniman interes za istraživanje povijesnog Virja, a uz malo podrške raznih strana bilo bi moguće i prezentirati njegove najstarije ostatke u sklopu mjesnog parka, što bi bio prvi takav slučaj u ovom dijelu Podravine. a ad gr n iv CVEKAN, P. 1976 – Virje. Virje 1976. pr Ko LITERATURA ČIMIN, R. 2008a – Keramički nalazi s utvrde Čanjevo. U: Bekić, L. ur.: Utvrda Čanjevo. Istraživanja 2003-2007. Visoko 2008. 121-189. ČIMIN, R. 2008b – Metalni nalazi s utvrde Čanjevo. U: Bekić, L. ur.: Utvrda Čanjevo. Istraživanja ice 2003-2007. Visoko 2008. 197-233. ČIMIN, R. 2008c – Ostali nalazi utvrde Čanjevo. U: Bekić, L. ur.: Utvrda Čanjevo. Istraživanja 20032007. Visoko 2008. 243-251. ČIMIN, R. 2008d – Neka nova saznanja o jednom srednjovjekovnom selu kod Virja. Podravski zbornik 34. Koprivnica 2008. 253-266. DEMO, Ž. 1984 – Castrum Keukaproncha/Kuwar – počeci istraživanja. Podravski zbornik 10. Ko- Podravski zbornik 2009. 343 privnica 1984. 320-360. DEMO, Ž. 1986 – Starigrad Sv. Mirko, Koprivnica. U: 40 godina arheoloških istraživanja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Koprivnica 1986. 143. DEMO, Ž. 2007 – Opatovina. Tragovi povijesti izgubljeni u sadašnjosti. Zagreb 2007. ĐURIĆ, T., FELETAR, D. 1992 – Stari gradovi, dvorci i crkve sjeverozapadne Hrvatske. Četvrto dop- M unjeno I izdanje. Koprivnica 1992. FELETAR, D. 1989 – Podravina. Općine Đurđevac, Koprivnica i Ludbreg u prošlosti i sadašnjosti. Knjiga 1, drugo izdanje. Koprivnica 1989. uz GRIVIĆ, J. 2002 – Novo Virje. Povijest i kronologija događanja do 2000. godine. Novo Virje 2002. HORVAT, R. 1933 – Hrvatska Podravina. Zagreb 1933 (Koprivnica 1997, pretisak). HORVAT, R. 1941 – Hrvatska prošlost. Zagreb 1941 (Koprivnica 1997, pretisak). LOVRENČEVIĆ, Z. 1985 – Srednjovjekovne gradine u podravskoj regiji. Podravski zbornik 11. ej Koprivnica 1985. 168-199. MATIŠIN, M. 1991 – Virje u prošlosti. U: Virje na razmeđu stoljeća, Zbornik IV. Virje 1991. 7-32. PETRINEC, M. 1996 – Kasnosrednjovjekovno groblje kod crkve Sv. Spasa u Vrh Rici (Katalog). gr Starohrvatska prosvjeta, III. serija, svezak 23. Split 1996. 7-138. SEKELJ IVANČAN, T., TKALČEC, T. 2002 – Istraživanje nalazišta Torčec – Cirkvišče. Obavijesti HAD-a br. 3, god. XXXIV/2002. Zagreb 2002. 142-145. a ad SEKELJ IVANČAN, T., TKALČEC, T. 2003 – Arheološko nalazište Torčec – Cirkvišče. Podravina Volumen 2, broj 4. Koprivnica 2003. 5-36. ŠLAUS, M. 2009 – Rezultati antropološke analize ljudskog osteološkog materijala s nalazišta Virje – Sveti Martin. Stručni izvještaj EP – 172 – 07/09 HAZU. Zagreb 2009. ŠMALCELJ, M. 1986 – Đelekovec – Ščapovo, Koprivnica. U: 40 godina arheoloških istraživanja u Ko sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Koprivnica 1986. 132, 139. WHITEHEAD, R. 1996 – Buckles 1250-1800. Chelmsdorf 1996. Robert Čimin pr Summary n iv Museum of the city of Koprivnica EXPERIMENTAL ARCHEOLOGIC RESEARCH IN VIRJE IN 2009 ice During the spring of 2009 experimental archeologic research was done at the church of St Martin in Virje. Two probes helped to confirm the position of an older chapel of St Martin and a graveyard east of the temple. The chapel had been built between 1648 and 1652 and during the following 20 years, a square sacristy was extended to the north side of it. The chapel may have been situated within the Prodavić fort, and due to small space inside this fort, it may have shared some 344 Podravski zbornik 2009. ej uz M of its walls with the bulwark. The chapel was built from brick, is of rectangular shape (34 x 8.5 m), northern part of the nave and the temple have been found, as well as an entrance into a crypt and a part of the west-side wall of the sacristy with the preserved floor. Twenty-four tombs have been examined at the graveyard. Anthropologic analysis of osteologic material (HAZU) has led to establish a partial demographic outline of Podravina population in the 16th and 17th century. Five men, nine women and a dozen of children have been isolated, which points towards high child mortality. Graveyard findings (belt buckles) and a big number of tombs in a small area mean that burials took place there from 1500 to 1700. We should note the fact that a wooden chapel in Prodavić existed as early as 1484, and its ruins might be found in future. a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 345 ej uz M a ad gr pr Ko ice 346 n iv T1 Podravski zbornik 2009. ej uz M a ad gr pr Ko ice Podravski zbornik 2009. n iv T2 347 ej uz M a ad gr pr Ko ice 348 n iv T3 Podravski zbornik 2009. ej uz M a ad gr pr Ko ice Podravski zbornik 2009. n iv T4 349 ej uz M a ad gr pr Ko ice n iv 350 Podravski zbornik 2009. Robert ČIMIN Muzej grada Koprivnice Kuća Malančec danas se nalazi u neposrednoj blizini središta Koprivnice, a nju je za uglednu građansku obitelj Malančec godine 1902. projektirao arhitekt Gjuro Carnelutti iz Zagreba. Osim velebne zgrade, imanje je posjedovalo i raskošan vrt uređen u stilu secesije. Kuća se od 1985. godine nalazi u sastavu Muzeja grada Koprivnice.1 Tijekom stogodišnjeg života zgrada (kuća) je počela pokazivati tragove trošnosti pa je sukladno tome bilo neophodno nužno građevinski sanirati SZ ugao zgrade. Sanaciji se pristupilo tijekom 1997. godine2, a prilikom toga bilo je potrebno kopati do dna temelja kako bi sanacija bila propisno izvedena (dubina od 2,5 do 3 m). Radove je nadzirao dr. sc. Zorko Marković, tadašnji kustos Muzeja grada Koprivnice, te tom prilikom prikupio određenu količinu pokretnih arheoloških nalaza. Većinom je riječ o ulomcima različitih keramičkih posuda, te nešto manje ulomaka staklenog posuđa. Nalazi su starijeg postanka negoli sama zgrada, odnosno vežu se uz vrijeme koprivničke tvrđave. Najveći broj nalaza tako pripada ranonovovjekovnim loncima i zdjelama (kućna svakodnevna keramika), dok se jedan manji broj može pripisati luksuznijem stolnom posuđu. ej uz M SLUČAJNI ARHEOLOŠKI NALAZI KOD KUĆE MALANČEC IZ 1997. a ad gr Ko pr Kuhinjsko keramičko posuđe ice n iv Među svakodnevnom keramikom izdvaja se trbušasti lonac (T.1-1) srednjih dimenzija (visina 23,4 cm). Prilikom spomenutog nadzora prikupljeno je dovoljno ulomaka potrebnih za cjelokupnu restauraciju. Jednostavnog je oblika, najveće širine u predjelu ramena. Obod je neraščlanjen, zaobljen i jače izvijen prema vanjskoj strani. S unutarnje strane nalazi se udubljeno ležište za poklopac. Posuda je s vanjske strane tamnije sivo-crne boje s prisutnim tragovima gorenja nastalih prilikom spravljanja hrane, koja se protežu i preko oboda pa sve do ležišta za poklopac. S unutarnje je strane i u presjeku svijetlo smeđe boje. Keramika 1 U sastavu Muzeja kuća ima status donirane muzejske zbirke dr. Vladimir Malančec, čija je voditeljica Draženka Jalšić Ernečić. 2 Građevinski nadzor vršio je Konzervatorski odjel Ministarstva kulture u Zagrebu. Podravski zbornik 2009. 351 ej uz M Restaurirane keramičke posude (restauracija: J. Fluksi, foto: V. Kostjuk). a ad gr Ko Ulomci talijanske majolike (foto: V. Kostjuk). pr 352 ice n iv Ulomci staklenih trbušastih boca za vino (foto: V. Kostjuk). Podravski zbornik 2009. ej uz M je dobro pročišćena, s tek ponešto primjesa manjih zrnaca kvarcnog pijeska i sitnijih kamenčića. Ovakvi su lonci korišteni prilikom pripreme tečne, jušne hrane (primjerice raznih vrsta variva i slično), a datiraju u vrijeme ranog novog vijeka, odnosno najvjerojatnije od 2. polovine 16. stoljeća pa sve do početka 18. stoljeća. Kroz to razdoblje oblik i namjena lonaca nije se mnogo mijenjala, tako da ih je ponekad vrlo teško točnije datirati. Osim ove posude, prikupljeno je još desetak manjih ulomaka drugih lonaca (T.1-2,3), raznih varijanti i oblika. Vrlo je zanimljiv nalaz manjeg lonca (T.2-2) s jednom drškom (visina 12,6 cm). Posuda je dobro očuvana te joj nedostaje samo donji dio, odnosno dno, koje je najvjerojatnije bilo vrlo jednostavno izvedeno (ravno). Lonac je s unutarnje strane premazan sjajnom smeđom caklinom, a uočavaju se i tragovi proizvodnog procesa. Najširi je u gornjem dijelu, tj. obodu, koji je jednostavno raščlanjen žlijebom u donjem dijelu i oštro odvojen od vrata. Na obodu je prisutan jednostavan izljev izrađen samim pritiskom prsta, a od njega na rame posude spušta se manja trakasta drška. Na ramenu se nalaze dva plitka horizontalna žlijeba, a isti se ponavljaju i pri dnu posude. S vanjske strane jače su vidljivi crni tragovi gorenja nastali prilikom priprave hrane. Očito je kako je posuda bila namijenjena dešnjaku, o čemu nam svjedoči međusobni odnos izljeva i drške. Osim lonaca, u svakodnevlju kuhinje često su korištene i razne zdjele i tanjuri, bilo za pripremu ili serviranje hrane. Među prikupljenim nalazima uspjela se restaurirati veća duboka zdjela (T.2-1; visina 9 cm, širina 31,2 cm) s blijedom zelenom caklinom s unutarnje strane te manji tanjur (T.2-5; visina 4 cm, širina 22 cm) sa smeđom mrljastom caklinom. Ovakvi su tanjuri najvjerojatnije turske provenijencije, odnosno način ukrašavanja vjerojatno je njihov izum. Naime, na prvu se caklinu preko cjevčice prska caklina drugom bojom ili sličnom drugog tona. Višak boje se razlijeva po posudi, a na taj način svaka posuda postaje jedinstveno i vizualno atraktivno djelo. Ovakav način ukrašavanja karakterističan je za vrijeme 17. i 18. stoljeća. Istovremeno su korištene i tronožne duboke tave, od kojih je pronađeno više ulomaka koji pripadaju trima posudama. Pomoću njih se hrana kuhala nad otvorenom vatrom ili se mogla grijati nad žarom. a ad gr pr Ko n iv Stolno posuđe ice Izuzev ove „kuhinjske keramike“ pronađen je i manji broj ulomaka stolnog posuđa, keramičkog i staklenog. Zanimljivi su nalazi keramičke boce (T.2-3) ravnog dna s crvenkastom caklinom s vanjske strane, kao i drške oblog presjeka koja najvjerojatnije pripada manjem vrču. Svi ranije spomenuti nalazi domaće su proizvodnje, što ne bi mogli reći za dva vrlo mala keramička ulomka. Naime, riječ je o ulomcima trbuha koji Podravski zbornik 2009. 353 ej uz M najvjerojatnije pripadaju renesansnom ili ranobaroknom majoličkom vrču. Na biskvitu oker boje nalazi se bijela smalto caklina, na jednom se pojavljuje oslikani vegetabilni uzorak žuto-plave boje, dok se kod drugog pojavljuje samo mali uzorak modro-plave boje, moguće vrh motiva palmete. Ulomci vjerojatno pripadaju posudama proizvedenim u pokrajinama Marche ili Emilia-Romagna u vremenu od sredine 16. stoljeća pa do početka 17. stoljeća. Pronađeno je tek nekoliko ulomaka staklenih posuda (T.2-4), a zanimljivo je da svi čine gornje dijelove istog tipa posude. Riječ je o složenoj trbušastoj boci poligonalnog oblika s visokim tordiranim vratom (načinjenim od isprepletenih šupljih cjevčica) i trolisnim izljevom. Pronađeni su samo gornji dijelovi posuda, koje po svemu potječu iz 2. polovice 17. ili 1. polovice 18. stoljeća. Zaključna razmatranja a ad gr Prilikom arheološkog nadzora nad građevinskom sanacijom sjeverozapadnog ugla vile Malančec pronađeno je stotinjak keramičkih ulomaka. Sam broj nalaza ne iznenađuje toliko količinom, već brojem izdvojenih posuda za moguću restauraciju. Naime, pregledom keramičkih ulomaka uspješno je prikupljeno dovoljno elemenata za restauraciju čak četiri različite posude: trbušasti lonac srednje veličine, manji lonac s jednom drškom, duboka cakljena zdjela i manji tanjur mrljasto ukrašen. Restauraciju je Muzeju grada Koprivnice donirao akademski kipar Josip Fluksi, voditelj Konzervatorsko-restauratorske radionice Arheološkog muzeja u Zagrebu.3 Što se tiče odnosa kuhinjske i stolne keramike treba reći kako količinom prevladavaju ulomci kuhinjske keramike, ali to nije odraz samo ovog nadzora, već je takav odnos uobičajen za to vrijeme. Riječ je o tome kako se u većoj mjeri i učestalije koristi kuhinjska keramika prilikom spravljanja hrane, koja je na kraju krajeva samim time podložnija oštećenju, a potom i odbacivanju. No, oni rjeđi nalazi ponekad su nam mnogo vrjedniji i dragocjeniji jer mogu pružiti daleko više podataka. Ovdje pritom mislim na dva mala ulomka talijanske majolike, koji po svojim karakteristikama upućuju na vrijeme oko sredine 16. stoljeća. Dakle, prostor oko vile Malančec bio je u to vrijeme nastanjen, a još više iznenađuje podatak da se u vrijeme najveće turske opasnosti u ovom dijelu Podravine uspijevalo naručivati skupocjeno talijansko posuđe. Pored ovih, na visok standard upućuju i nalazi luksuznih staklenih boca njemačkog ili češkog porijekla, doduše iz nešto kasnijeg vremena. pr Ko ice n iv 3 Ovim putem želio bih se još jednom zahvaliti Josipu Fluksiju na doniranom radu tijekom veljače i ožujka 2009. te ravnateljici Muzeja grada Koprivnice Draženki Jalšić Ernečić na ostvarenoj suradnji ovih dviju muzejskih institucija. 354 Podravski zbornik 2009. uz M Možemo zaključiti kako je područje uokolo vile Malančec (južni dijelovi koprivničke tvrđave) neopisivo bogato raznolikim arheološkim nalazima koji se protežu od samog početka novog vijeka pa sve do danas. Pored ovdje predstavljenih nalaza to su potvrdila i ostala arheološka istraživanja Muzeja grada Koprivnice provedena tijekom ove godine u neposrednoj blizini vile Malančec (zaštitna istraživanja u dvorištu franjevačkog samostana Sv. Antuna Padovanskog i sustavna istraživanja u dvorištu Starog magistrata) koja su ponudila pregršt tipova i oblika keramičkog i staklenog posuđa. Vjerujem kako će na temelju svih tih istraživanja i pronađenih nalaza biti moguće načiniti tipologiju i klasifikaciju onovremenog posuđa, odnosno predstaviti stol stare Koprivnice. LITERATURA ej BIONDIĆ, R. 2005 – Nalazi stakla. U: Radić, M. ur.: Keramika i staklo 17. i 18. stoljeća iz starog franjevačkog samostana. Katalog izložbe, srpanj – kolovoz 2005, Muzej Slavonije, Osijek. gr ČIMIN, R. 2008a – Keramički nalazi s utvrde Čanjevo. U: Bekić, L. ur.: Utvrda Čanjevo. Istraživanja 2003-2007. Visoko 2008. 121-189. ČIMIN, R. 2008b – Glazirano stolno posuđe na području sjeverozapadne Hrvatske od 15. do 18. st. U: a ad Mitja Guštin, ur.: Studia universitatis hereditati 1. Koper 2008. 95-135. pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 355 ej uz M a ad gr pr Ko ice 356 n iv T1 Podravski zbornik 2009. ej uz M a ad gr pr Ko ice Podravski zbornik 2009. n iv T2 357 ej uz M a ad gr Kartogram 1, SPA područja pr Ko ice n iv 358 Podravski zbornik 2009. mr. sc. Mladen Matica Zavod za prostorno uređenje Koprivničko-križevačke županije NATURA 2000 U PODRAVINI M uz Uvod ej Sukladno Zakonu o zaštiti prirode provodi se program Natura 2000 u Republici Hrvatskoj. U tijeku je njegovo prilagođavanje s prostorno planskom dokumentacijom odnosno prostornim planovima županija i prostornim planovima uređenja gradova i općina Koprivničko-križevačke županije. NATURA 2000 je ekološka mreža Europske Unije koja obuhvaća područja važna za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova. Ovaj program koji čini osnovu zaštite prirode u EU, proizlazi iz Direktive o pticama i Direktive o staništima. Svaka zemlja članica EU doprinosi stvaranju mreže NATURA 2000 određivanjem Područja posebne zaštite (Special Protection Areas – SPA) za ptice i Područje od značaja za Zajednicu (SCI) za ostale divlje svojte i stanišne tipove. Područje od značaja za Zajednicu (SCI) je područje koje u biogeografskoj regiji ili regijama kojima pripada, znatno doprinosi u održanju ili obnavljanju «povoljnog stanja» u očuvanju tipova prirodnih životnih prostora (staništa) i koji značajno doprinosi koherenciji mreže NATURA 2000 i/ili koji doprinosi očuvanju biološke raznolikosti unutar dotične regije ili regija. Za životinjske vrste koje se rasprostiru preko većeg teritorija, područja od interesa za Zajednicu će se podudarati s mjestima unutar prirodnog područja tih vrsta, a koja predstavljaju fizičke i biološke faktore koji su nužni za njihov život i reprodukciju. Područja moraju biti odabrana na način da osiguravaju opstanak određenih divljih svojti i stanišnih tipova navedenih u dodacima direktiva. U područjima NATURA 2000 potrebno je definirati i provoditi mjere upravljanja koje će osigurati takozvano dobro stanje vrsta i stanišnih tipova radi kojih je zaštićeno. a ad gr pr Ko ice n iv Provođenje NATURE 2000 u Republici Hrvatskoj Državni zavod za zaštitu prirode pripremio je prijedlog ekološke mreže NATURA 2000 za Hrvatsku temeljem obrade prikupljenih podataka o rasprostranjenosti NATURA 2000 vrsta i stanišnih tipova u Hrvatskoj. Obrađeni su dostupni podaci (literatura, muzejske zbirke, neobjavljeni podaci) te rezultati novih Podravski zbornik 2009. 359 ej uz M terenskih istraživanja tijekom posljednjih nekoliko godina. S obzirom na slabu istraženost biološke raznolikosti Hrvatske, prikupljeni podaci još uvijek nisu cjeloviti te se financiraju intenzivna istraživanja koja će se odvijati i narednih godina, postupno se koncentrirajući na monitoring sukladno obvezama Direktive o staništima i Direktive o pticama. Prijedlog NATURA 2000 za Hrvatsku trenutačno je u reviziji, a interaktivna karta s pripadajućom bazom podataka pristupačna je na web stranici www.natura2000.hr. Komentari i primjedbe primat će se i na njih odgovarati neprestano i taj će se proces nastaviti do donošenja Uredbe Vlade RH o međunarodnim ekološki važnim područjima koju je potrebno donijeti do dana pristupa Europskoj Uniji. Trenutno se za područje Podravine obavljaju konzultacijski procesi sa Zavodima za prostorno uređenje Koprivničko-križevačke, Varaždinske i Virovitičko-podravske županije. Tijekom konzultacijskog procesa detaljno se razmatra postojeća prostorno-planska dokumentacija, obilazi teren i korigiraju predložene granice pojedinih područja. Iz navedenog je izvjesno da postojeći prijedlog NATURA 2000 za Hrvatsku doživljava promjene. Očekuju se posebice sljedeće promjene: ažuriranje popisa ciljnih vrsta i stanišnih tipova i granica za pojedina područja, s obzirom na novo prikupljene podatke; eventualno dodavanje novih područja manjih površina; postupno iscrtavanje granica područja koja su trenutačno ucrtana kao točke te ažuriranje postojećih granica u mjerilu 1:5.000. Treba napomenuti da je Republika Hrvatska u postupku pregovora za pristupanje Europskoj uniji tražila dopunu Dodataka I i II Direktive o staništima, nekim vrstama i stanišnim tipovima koji su specifični za biološku raznolikost Hrvatske i susjednih zemalja koje još nisu članice Europske Unije. U predstavljenom prijedlogu NATURA 2000 izdvojena su i područja za te vrste i staništa, iako prijedlog Republike Hrvatske još nije službeno prihvaćen od strane Europske Komisije. Prijedlog NATURA 2000 dostavit će se Ministarstvu kulture koje će ga uputiti u pravni postupak donošenja Uredbe o područjima NATURA 2000. Ovu uredbu Vlada Republike Hrvatske će donijeti do dana pristupa Europskoj Uniji. a ad gr pr Ko n iv Predložena područja NATURA 2000 u Podravinu ice Područja Drave te Bilogore i Kalničko gorje predviđena su kao SPA područja (područja posebne zaštite ptica) što je prikazano na kartogramu. SPA područje Drave dijeli se na Dravske akumulacije (sjeverno od Donje Dubrave) i Gornji dio toka Drave (Od Donje Dubrave do Terezinog polja). Područje Drave predviđeno je kao Područje posebne zaštite ptica i Područje od značaja za Zajednicu (SCI) za ostale divlje svojte i stanišne tipove u istim granicama. Na području Gornjeg toka Drave obitavaju ciljne vrste mala čigra (Sterna albifrons), štekavac (Haliaeetus 360 Podravski zbornik 2009. ej uz M a ad gr Kalnik pr Ko albicilla), vodomar (Alcedo atthis), modrovoljka (Luscinia svecica), crvenokljuna čigra (Sterna hirundo) i redovite ptice selice. Na području Bilogore i kalničkog gorja obitavaju ciljne vrste bjelovrata muharica (Ficedula albicollis), crvenoglavi djetlić (Dendrocopos medius), mala muharica (Ficedula parva) i škanjac osaš (Pernis apivorus). Područje rijeke Drave u Prostornim planovima Varaždinske, Koprivničkokriževačke i Virovitičko predviđeno je za zaštitu. Granice predloženog područja NATURA 2000 ne preklapaju se s granicama u prostornim planovima županija. U tijeku su korekcije granica, a na kartogramu 1. prikazane su korigirane granice (kao SPA područje). Na prostoru rijeke Drave značajno je stanište aluvijalnih šuma (Alno padion, Alnion incanae, Salicion albae). U tom području i područje šume Repaš je SCI područje. Prekodravlje je predviđeno cijelo kao SPA i SCI područje, kako zbog staništa tako i zbog ostalih specifičnosti koje ga karakteriziraju i poklapa se s granicama regionalnog parka Mura - Drava koji se oslanja na Mađarski nacionalni park Dunav - Drava. Područje rijeke Bednje karakteriziraju hidrofilni rubovi visokih zeleni uz rub rijeke i šume i nizinske košanice. Uz Bednju je stanište Dabra. Dolina rijeke Bednje i ušće Bednje u rijeku Dravu prostorno - planskom dokumentacijom predviđeni su za zaštitu. Područje rijeke Mure prostornim planom Koprivničko - križevačke županije predviđeno je za zaštitu u sklopu regionalnog parka odnosno kao dio postojećeg ice n iv Podravski zbornik 2009. 361 ej uz M a ad gr Predložena područja za program NATURA2000. pr Ko zaštićenog rezervata Veliki Pažut čije će se granice korigirati (smanjiti). Đurđevački peski i Kloštarski peski predstavljaju staništa kontinentalnih panonskih sipina. U skladu sa Zakonom o zaštiti prirode Đurđevački peski zaštićeni su kao posebni geografsko - botanički rezervat. U prostorno planskoj dokumentaciji Đurđevački peski kao posebni rezervat su i evidentirani dok su Kloštarski peski predloženi za zaštitu također kao posebni rezervat. Područje Zovje obuhvaća stanište nizinske košanice (Alopecurus pratensis Sanguisorba officinalis) gdje obitavaju vrste leptira veliki livadni plavac (Maculinea telejus) i zagasiti livadni plavac (Maculinea nausithous). Ovo područje („Livada u Zovju kod Đelekovca“) je zaštićeno u kategoriji spomenik u prirodi. U prostorno planskoj dokumentaciji kao takav je i evidentiran. Područje Peteranskih livada odnosno nizinskih košanica (Alopecurus pratensis, Sanguisorba officinalis) je stanište velikog livadnog plavca. U prostornom planu Koprivničko-križevačke županije i Prostornom planu uređenja Općine Peteranec ovo područje je predviđeno za zaštitu u kategoriji spomenik prirode. U tijeku je usuglašavanje točnih granica predloženog područja. Područje Crni jarki je stanište poplavne miješane šume gdje prevladava crn joha (Quercus rubur, Ulmus laevis, Ulmus minur). Ciljana vrsta na ovom području je leptir kiseličin crvenko. Ovo područje je zaštićeno u kategoriji posebnih ice n iv 362 Podravski zbornik 2009. ej uz M šumskih rezervata. U prostorno planskoj dokumentaciji kao takav je i evidentiran. Područje Dugačko brdo karakterizira stanište bukovih i ilirskih hrastovo grabovih šuma (Erythronio-Carpinion). Ovo područje je zaštićeno u kategoriji posebnih šumskih rezervata. U prostorno planskoj dokumentaciji kao takav je i evidentiran. Područja Starogradački Marof i Stari Gradac – Lendava vodena su staništa na kojima obitava riba crnka (Umbra krameri). U Prostornom planu Virovitičko - podravske županije nisu evidentirana predložena područja. U Izmjenama i dopunama Prostornog plana Općine Pitomača ova područja su evidentirana kao važna područja za divlje svojte i stanišne tipove. Područje Novigradska planina 1 je stanište bukove šume. U Prostornom planu Koprivničko-križevačke županije i Prostornom planu uređenja Grada Koprivnice nije evidentirano predloženo područje. Područje Novigradska planina 2 je stanište Ilirske hrastovo-grabove šume (Erythronio-Carpinion). U Prostornom planu Koprivničko - križevačke županije i Prostornom planu uređenja Općine Koprivnički Bregi nije evidentirano predloženo područje. Na području Čepelovečkih livada obitavaju leptiri kiseličin crljenko (Lycaena dispar) i močvarna riđa (Euphydryas aurinia). U Prostornom planu Koprivničko - križevačke županije i Prostornom planu uređenja Grada Đurđevca nije evidentirano predloženo područje. SCI područja Bilogore obuhvaća područje Općine Pitomača. Ciljana vrsta je žaba žuti muhač (Bombina variegata). a ad gr Ko Prostorno planiranje i NATURA 2000 pr ice n iv Za razliku od pojedinačnog zahvata, prostorni plan ne definira kako će se budući zahvati provoditi na području NATURA 2000. Na primjer, određivanje građevinskog područja za poslovnu zonu ne pojašnjava gdje će građevine točno biti, hoće li imati utjecaja na podzemne vode, koje se emisije mogu očekivati (buka, onečišćujući plinovi, svjetlo i slično). Zbog toga je teško sigurno ustanoviti da neće biti negativna utjecaja na područje NATURA 2000. S tim u skladu, predlaže se da tijekom pripreme planova u obzir budu uzete sljedeće preporuke: • Zahtjevi mreže NATURA 2000 moraju biti razmotreni u ranoj fazi izrade planova. Na početku je potrebno sastaviti preliminarni popis područja NATURA 2000 na koje može biti utjecaja. Lakše je poslije ukloniti neka područja s popisa nego ih dodavati. Podravski zbornik 2009. 363 ej uz M • Osigurati točno razumijevanje razloga zašto su određena područja unutar mreže NATURA 2000 te koje su njihove ciljne vrste i staništa. • Odrediti čimbenike koji će održavati staništa i vrste zbog kojih su područja proglašena područjem NATURA 2000 i osigurati njihovu opstojnost. Naglasak treba biti na vrstama i staništima zbog kojih je područje proglašeno i s njima povezane ciljeve očuvanja, ali održavanje tih značajki u povoljnom stanju prije svega ovisi o ekološkim procesima i funkcijama održavanja. Za održavanje područja u povoljnu stanju izrazito su važni oni ekološki uvjeti koji omogućuju očuvanje ključnih ekoloških procesa i funkcija. To može biti količina vode koja dopire do područja, kakvoća zraka, stabilnost klime ili niska razina ometanja divljih vrsta. • Ustanoviti dijelove plana koji mogu utjecati na ključne ekološke uvjete što se moraju očuvati. • Pri uspoređivanju drugih planova i zahvata koji se moraju razmotriti radi ocjene učinka „u kombinaciji“, početi s razmatranjem ključnih ekoloških čimbenika koji potiču održivost područja i s identificiranjem onih planova i zahvata koji mogu na njih utjecati. • Gdje su mogući značajni štetni učinci, potrebno je preporučiti izmjene plana kako bi se oni izbjegli ili ublažili. • Za zahvate Direktiva o staništima ne određuje izravno stupanj fleksibilnosti tumačenja u postupku planiranja. Zbog toga je važno najprije osigurati ocjenu svih zakonski obvezujućih aspekata plana, te izbjegavanje ili ublažavanje povezanih učinaka. Gdje postoje nesigurnosti u vezi s provedbom na razini zahvata, najprije treba pokušati svesti rizike na najmanju moguću mjeru s pomoću uključivanja vodećih kriterija u plan. Kao drugo, u smislu razjašnjavanja preostalih nejasnoća, mjerodavnim tijelima za izdavanje dozvola potrebno je pružiti informacije i preporuke (na primjer, u planskom ili provedbenom dokumentu) što se treba istražiti prije odobravanja određenog zahvata, te razjasniti da aktivnosti koje imaju štetno djelovanje na područja NATURA 2000 nisu u skladu s planom. • Razmatranjem pitanja zaštite prirodnih resursa u ranoj fazi izrade regionalnih ili prostornih planova pruža se okvir za provođenje zahvata uz istodobno izbjegavanje sukoba s ciljevima očuvanja prirode. Rana implementacija mreže NATURA 2000 u planove omogućuje brzu i troškovno učinkovitu provedbu zahvata kojom se štedi novac i investitora i države. Iz tog razloga Direktiva o staništima zahtijeva brižljivo ocjenjivanje planova. Time se osigurava da su zahtjevi mreže NATURA 2000 uzeti u obzir u najranijoj mogućoj fazi postupka. • Obveza ocjene prihvatljivosti planova i zahvata koji mogu utjecati na područja NATURA 2000 i s njom povezani postupci propisana je člancima 6(3) a ad gr pr Ko ice n iv 364 Podravski zbornik 2009. ej uz M i 6(4) Direktive o staništima (92/43/EEZ). Članak 6(3) propisuje ocjenu prihvatljivosti, a članak 6(4) objašnjava postupak ocjene alternativnih rješenja, ustanovljavanje „imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa“ (IROPI) i kompenzacijskih mjera. • Direktiva o staništima ne daje izričito objašnjenje pojmova „plan“ i „zahvat“", kao ni područja njihove primjene. Pojam „plan“ također ima široko značenje i obuhvaća planove korištenja zemljišta i sektorske planove ili programe, ali izostavlja opće političke smjernice. • Ocjena prihvatljivosti plana ne nadomješta potrebu za kasnijom ocjenom prihvatljivosti zahvata. Mnogo se toga, međutim, može postići na razini plana u smislu smanjivanja rizika od negativnih učinaka predloženih planova. Time se umanjuje broj potrebnih ocjena prihvatljivosti na razini zahvata, a nepodudarnosti između plana i zahvata svode se na najmanju moguću mjeru. gr Literatura i izvori: Direktiva o očuvanju ptica koje slobodno žive u prirodi (79/409/EEC) a ad Direktiva o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore (92/43/EEC) Državni zavod za zaštitu prirode, www.dzzp.hr , 01.07.2009. NATURA 2000 u Republici Hrvatskoj, www.natura2000.hr, 01.07.2009. NATURA 2000, www.natura.org, 01.07.2009. Prostorni plan Koprivničko-križevačke županije, Županijski zavod za prostorno uređenje , Koprivnica, Ko 2001. i 2007. Prostorni plan Varaždinske županije, Zavod za prostorno uređenje Varaždinske županije, Varaždin, 2000. Prostorni plan Virovitičko-podravske županije, Zavod za prostorno uređenje Virovitičko-podravske Prostorni planovi općina i gradova pr županije, Virovitica, 2001. Uredba o proglašenju ekološke mreže, Narodne novine broj 109/05 ice n iv Podravski zbornik 2009. 365 ej uz M a ad gr Drava i živi svijet pr Ko ice n iv 366 Podravski zbornik 2009. Ana List Upravni odjel za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Koprivničko-križevačke županije ej uz M NATURA 2000 U KONTEKSTU PROVOĐENJA POSTUPKA OCJENE PRIHVATLJIVOSTI PLANOVA I ZAHVATA ZA PRIRODU PODRAVINE a ad gr Osobitost područja NATURA 2000 kao instrumenta zaštite prirodnih područja europskog ranga obuhvata, po čemu se ona razlikuju od ostalih prirodnih područja koja su zaštićena isključivo našim Zakonom o zaštiti prirode ("Narodne novine" broj 70/05, 139/08), prvenstveno je u konkretnoj obvezi provođenja Ocjene prihvatljivosti za prirodu zahvata i planova (engl. „appropriate assessment“) koji mogu imati utjecaj na ta područja. Ocjena, zapravo, predstavlja oblik preventivne zaštite ovih područja i najvažniji je mehanizam Europske unije u očuvanju područja ekološke mreže koji pomaže usklađivanju interesa zaštite prirode i gospodarskog razvoja. Uloga joj je osigurati očuvanje ciljnih vrsta i staništa na NATURA 2000 području koji bi zahvatima mogli biti ugroženi ili uništeni. Svaki zahvat ili plan koji sam ili u kombinaciji s drugim zahvatima može imati bitan utjecaj na ovo područje obzirom na ciljeve njegova očuvanja, podliježe ocjeni prihvatljivosti u koju se, po potrebi, uključuje javnost. Plan ili zahvat koji nije prihvatljiv odobrava se samo izuzetno, u slučaju prevladavajućeg javnog interesa i to uz utvrđivanje tzv. kompenzacijskih uvjeta koji se odnose na uspostavu zamjenskog zaštićenog područja na nekom drugom lokalitetu. Budući će Hrvatska u trenutku pristupanja Europskoj uniji na svom teritoriju morati provesti direktive o pticama i staništima koje su dijelom već uvrštene u domaće zakonodavstvo spomenutim Zakonom, na području Podravine izdvojiti će se područja mreže NATURA 2000 za koja se smatra da su važna za EU između potencijalnih 250 životinjskih vrsta i 70 stanišnih tipova koliko ih razlikujemo na ukupnom nacionalnom tlu. Ta područja mogu se i ne moraju poklapati s nacionalnim sustavom zaštićenih područja kao i Nacionalnom ekološkom mrežom kao mrežom područja od osobitog značenja za očuvanje bioraznolikosti u našoj državi. Kako je područje Podravine relativno velikim dijelom obuhvaćeno područjem Nacionalne ekološke mreže kao i potencijalnim NATURE 2000 područjem, svim nositeljima zahvata na tom prostoru ova činjenica dodatno komplicira is- pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 367 ej uz M hođenje potrebnih dozvola prema zakonima koji reguliraju gradnju i prostorno uređenje. To konkretno znači da se navedena procedura vremenski produžuje, zahtijeva izradu dodatnih stručnih podloga, konzultaciju svih zainteresiranih stručnih tijela kao i javnosti prije samog ishođenja dozvole kroz postupak Ocjene prihvatljivosti plana ili zahvata za prirodu. Sveukupno, dosadašnja uobičajena procedura ishođenja dozvola produžuje se za dodatnih mjesec do dva dana, u najboljem slučaju, odnosno ukoliko postupkom Prethodne ocjene ne bude određena obveza provođenja Glavne ocjene na prirodu. U tom slučaju, postupak se dodatno produžuje za period koliko je potrebno izrađivaču studije utjecaja na prirodu da izradi ovu stručnu podlogu te Državnom zavodu za zaštitu prirode da je analizira i donese konkretne zaključke i mjere zaštite. Ukoliko se uspostavi da je zahvat tolikog obima, specifičnosti, invazivnosti ili se nalazi na okolišno posebno osjetljivom području da je potrebno provesti i postupak procjene utjecaja na okoliš (sukladno drugoj zakonskoj osnovi) ili je potrebno utvrđivanje kompenzacijskih uvjeta, tada procedura može trajati i do godinu dana do dana konačnog donošenja rješenja o prihvatljivosti zahvata na okoliš i prirodu unutar objedinjenog postupka. Administrativno provođenje procedure otežano je i zbog raznorodne mjesne i stvarne upravne nadležnosti za rješavanje pitanja zaštite prirode (Ministarstvo kulture i Državni zavod za zaštitu prirode) i pitanja zaštite okoliša (Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva). Uvidom u dosadašnje stanje stvari, dolazi se do zaključka kako su nositelji zahvata (često i mnogi drugi!) nemalo zbunjeni ili čak izgubljeni u pomalo konfuznoj mješavini isprepletenih zakona koje zaista treba pokušati iščitati i proniknuti u bit i osnovu postupanja koje je u toj prilici poželjno, primjereno, i na kraju, zakonito. Zbog toga nije neobično da investitori, u momentu kad saznaju da se njihov planirani zahvat nalazi upravo unutar područja ekološke mreže, odnosno NATURE 2000, s izvjesnom mjerom skepticizma razmišljaju o svom zahvatu kao dobrodošlom i zahvatom koji će se, obzirom na sve ostale vezane obveze (krediti, ugovori, poticaji i slično), uspjeti realizirati na vrijeme. Problem je vjerojatno već ranije uočen jer je dio zakonske regulative započeo svoju izmjenu upravo u smjeru pojednostavljenja cjelokupnog „screeninga“ zahvata sa svih aspekata s kojih je to nužno izvršiti. Ipak, određeni stupanj suzdržanosti spram provođenja nekih vrsta zahvata pozitivan je i upravo sukladan europskim trendovima povrata prirodi kao rezultanti sveukupnog gubitka biodiverziteta divljih vrsta zbog nesmotrenih gospodarskih poteza i preintenzivnog načina gospodarenja prirodnim dobrima. Jedan od primjera je i primjer gornjeg toka rijeke Drave u Austriji (op.a. prema izvoru DZZP1) koji je bio kanaliziran radi regulacije njenog toka i a ad gr pr Ko ice n iv 1 Državni zavod za zaštitu prirode – stručno nacionalno tijelo za rješavanje pitanja zaštite prirode 368 Podravski zbornik 2009. ej uz M omogućavanja poljoprivrednih aktivnosti do samog ruba rijeke. Pokazalo se da ova komplicirana građevinska rješenja rijeka Drava nije dobro prihvatila te da su, u konačnici, donijela više štete nego koristi, i za divlje vrste, i za čovjeka. Uništivši sve prirodne meandre, močvare i druga riječna staništa, rijeka je dobila ubrzanje i time izazvala i bržu eroziju korita. Posljedice su bile snižavanje razine podzemnih voda što se, opet, negativno odrazilo na okolne obradive površine koje su se počele isušivati. Okolni gradovi, umjesto da budu zaštićeniji tolikom intervencijom tijela mjerodavnih za vodno gospodarstvo, postali su izloženiji iznenadnim bujicama koje nisu mogle biti dovoljno kontrolirane. Kada se gornji tok Drave uključio u mrežu NATURA 2000, odgovorni za upravljanje rijekama izmijenili su kruta stajališta te su na austrijske rijeke počeli vraćati meandre i ponovno simulirati što prirodniji tok na potezu od 40 kilometara. Riječna močvarna područja su obnovljena i otvoreni nekadašnji rukavci. Učinak je bio toliko pozitivan na kontrolu poplava, agrarne aktivnosti i divlje vrste da se planovi nastavka revitalizacije toka rijeke Drave izrađuju i na nizvodnim područjima. I kao da iskustvo susjednih država nije bilo dovoljno, u nas se i nadalje zahtijeva odobrenje zahvata linearnog kanaliziranja Drave pozivajući se na lokalne interese, sprječavanje erozije obale i slične argumente iako je stanovništvo koje obitava uz Dravu dobro upoznato s činjenicom da rijeka nikad nije imala pravocrtni i nepromjenjiv tok već da je zemljište u njenoj blizini uvijek podložno svojevrsnom „prirodnom riziku“ da ga sutra naplavi ili čak otplavi voda. Dakle, nastavak revitalizacije, odnosno, očuvanja vitalnosti rijeke, na žalost, nije otišao dovoljno nizvodno. Rijeka je biće, živi organizam kojem ne treba vezati ili kratiti udove jer to više ne može biti zdravo tijelo, već osakaćeni trup žalosna habitusa od kojeg bježe i ptice i ribe. Promjenu treba dopustiti jer je prirodna i stalna. No, kako je čovjek sklon bahato gospodariti svim dobrima koje mu stoje na raspolaganju bez ustezanja, priznavanja načela racionalnosti i poštovanja prema Prirodi, nije neobično da je toliko antropocentričan da podrazumijeva da će se priroda, u svakom svom najmanjem segmentu i u svakoj situaciji morati prilagoditi i podrediti upravo njemu, bez obzira na posljedice. Nadajmo se da s NATUROM 2000 završava i razdoblje takvog poimanja, barem kad je o rijeci Dravi riječ. Najznačajnije tzv. pSCI- područje (eng. proposed Sites of Comumunity Importance) Nature koje je od značaja za Zajednicu u biogeografskoj regiji kojoj pripada i ima ulogu doprinosa održanja ili obnavljanja „povoljnog stanja“ u očuvanju tipova prirodnih staništa je upravo područje rijeke Drave. Ono je ujedno i najvažnije SPA-područje (eng. Special Protectiona Aria) za Podravinu i šire, koje u skladu s Direktivnom o zaštiti divljih ptica (79/409/EEC), kao područje NATURE 2000, doprinosi očuvanju ptičjih vrsta ove regije te Europske zajednice u cjelini. Neprimjereni zahvati mogli bi nepovratno ugroziti prvenstvene ciljeve zbog kojih bi ovo područje moglo biti uvršteno u EU mrežu prirodnih staništa. a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 369 ej uz M Cilj Ocjene prihvatljivosti zahvata za prirodu, u svojoj biti, svakako nije onemogućiti investitore da izvode bilo kakve aktivnosti na tom prostoru već uočiti negativni utjecaj planiranih zahvata ili planova na koherentnost mreže NATURA kroz ocjenu prihvatljivosti njihovih učinaka na integritet cjelokupnog područja mreže, odnosno vrsta i staništa koji su ciljevi očuvanja. Ako su negativni utjecaji pretpostavljeni kao neizbježni, takvi planovi i projekti se moraju izbjeći ili izmijeniti. Tek u iznimnim slučajevima prevladavajućeg javnog interesa za provođenjem projekta, utvrđuju se kompenzacijski uvjeti koji dijelom nadoknađuju štetu. Upravo radi toga je važno iz područja moguće zaštite izuzeti sva građevinska područja naselja prostornim planovima već predviđena za područja posebnih namjena koja su u direktnoj suprotnosti s ciljevima očuvanja prirode. Uvrštavanje građevinskog područja može biti opravdano u slučajevima kada je to od stvarne važnosti za očuvanje vrsta ili stanišnih tipova jer ova direktno zadiru u područje namijenjeno građenju (npr. staništa ptica, šišmiša i dr.). Osim mehanizmom provedbe ocjene prihvatljivosti za prirodu svakog ugrožavajućeg zahvata, sukladno EU direktivama, dijelovi ekološke mreže mogu se štititi u okviru kategorija zaštićenih područja te donošenjem posebnih planova upravljanja (management planovi). Neke od smjernica za mjere zaštite područja ekološke mreže su, među ostalim, npr. pažljivo provoditi regulaciju vodotoka, revitalizirati vlažna staništa uz rijeke, regulirati lov i spriječiti krivolov, ograničiti područja pod intenzivnim poljodjelstvom, osigurati poticaje za tradicionalno poljodjelstvo i stočarstvo, osigurati pročišćavanje otpadnih voda, racionalno provoditi turističko-rekreativne aktivnosti, održavati pašnjake, osigurati svrsishodnu i opravdanu prenamjenu zemljišta, odrediti kapacitet posjećivanja područja, sprječavati zaraštavanje travnjaka, očuvati seoske mozaične krajobraze, provoditi mjere očuvanja biološke raznolikosti u šumama i sl. Smjernice za mjere zaštite u svrhu očuvanja stanišnih tipova propisanih Pravilnikom o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova na površinskim kopnenim vodama i močvarnim staništima su, primjerice, izbjegavati regulaciju vodotoka i promjene vodnog režima vodenih i močvarnih staništa ukoliko to nije neophodno za zaštitu života ljudi i naselja, ne iskorištavati sedimente iz riječnih sprudova, vađenje šljunka provoditi na povišenim terasama ili u neaktivnom poplavnom području a izbjegavati vađenje šljunka u aktivnim riječnim koritima i poplavnim ravnicama, u zaštiti od štetnog djelovanja voda dati prednost korištenju prirodnih retencija i vodotoka kao prostora za zadržavanje poplavnih voda odnosno njihovu odvodnju, sprječavati zaraštavanje preostalih malih močvarnih staništa u priobalju, očuvati raznolikost staništa na vodotocima poput neutvrđenih obala, sprudova te povoljnu dinamiku voda u smislu meandriranja, prenošenja i odlaganja nanosa, povremenog prirodnog poplavljivanja rukavaca te očuvati vodena a ad gr pr Ko ice n iv 370 Podravski zbornik 2009. ej uz M i močvarna staništa u što prirodnijem stanju i, po potrebi, izvršiti revitalizaciju, osigurati povoljnu količinu vode u vodenim i močvarnim staništima koja je nužna za opstanak staništa i njihovih značajnih vrsta; na neobraslim i slabo obraslim kopnenim površinama očuvati povoljnu strukturu i konfiguraciju te dopustiti prirodne procese, uključujući eroziju, očuvati biološke vrste značajne za stanišni tip, ne unositi alohtone vrste i genetski modificirane organizme, u šumskim područjima gospodarenje šumama provoditi sukladno načelima certifikacije šuma, prilikom dovršne siječe većih šumskih površina, ostavljati manje neposječene površine, očuvati šumske čistine (livade, pašnjaci…) i šumske rubove, osigurati produljenje sječive zrelosti zavičajnih vrsta drveća obzirom na fiziološki vijek pojedine vrste i zdravstveno stanje šumske zajednice i druge mjere. Evidentno je da su neke od smjernica očuvanja u izravnoj suprotnosti sa planiranim zahvatima koje bi pojedini investitori nastojali izvesti na ovom prostoru. U zemljama članicama EU obvezu provođenja ocjene prihvatljivosti zahvata za prirodu po jedinstvenim principima za sve zemlje članice, nadgleda Europska Komisija te se protiv država koje je ne poštuju može pokrenuti postupak povrede prava ili čak tužba pred Europskim sudom pravde (ECJ). Očuvanje izvornih prirodnih područja koja su izvan Hrvatske već dosta uništena ili degradirana, uvođenjem legislative koja prati NATURA 2000 područja po prvi puta stavlja prirodu i njen biljni i životinjski svijet ispred bespoštednog gospodarskog interesa. Ukratko, NATURA 2000 upućuje da gospodarski razvoj treba racionalno usmjeravati na već zauzeta područja i prostore koji su ipak udaljeni od posljednjih oaza obitavališta danas već često rijetkih i ugroženih životinjskih vrsta a koja još uvijek nalazimo na rijeci Dravi i sličnim vrijednim ekosustavima. Površinske i podzemne vode dravskog vodonosnog bazena najveće su vrijednosti Podravine koje daleko nadilaze sve druge opcije privrednog iskorištavanja čiji doprinos ne može biti dugog vijeka i nemjerljiv je sa značenjem ekološke stabilnosti koju osiguravaju za šire regionalno područje. Rijeka Drava i Mura sa svojim zaobaljem neprocjenjivo su bogatstvo ovog područja upravo zbog zadržavanja svoje prirodnosti te su, zajedno s pojedinačnim manjim lokalitetima i većim bilogorskim šumskim biocenozama na nacionalnom nivou s pravom prepoznati kao područja šireg europskog interesa za očuvanjem kroz ekološku mrežu NATURA 2000. a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 371 ej uz M a ad gr Karta 1. Šumarija Repaš u Koprivničko - križevačkoj županiji pr Ko ice n iv 372 Podravski zbornik 2009. Zvonimir IŠTVAN Hrvatske šume d.o.o. UŠP Koprivnica, Šumarija Repaš Opis gospodarske jedinice Repaš - Gabajeva greda Zemljopisni položaj ej uz M GROFOVIJA REPAŠ U PREKODRAVLJU (II.) a ad gr Šume kojima gospodari Šumarija Repaš spadaju u gospodarsku jedinicu pod nazivom „Repaš-Gabajeva Greda“. Čitava gospodarska jedinica nalazi se unutar granica Koprivničko-križevačke županije, a obuhvaćena je općinama Gola (3261,86 ha), Hlebine (373,23 ha), Molve (362,38 ha) i Novo Virje (204,23) ha, odnosno ukupne je površine 4201,70 ha. Od ukupne površine gospodarske jedince 3640,88 ha je obraslo, 314,52 ha je neobraslo proizvodno, 164, 39 ha je neobraslo neproizvodno i 81,91 ha je neplodno1. Gospodarsku jedinicu „Repaš-Gabajeva Greda“ čine tri odvojena šumska kompleksa smještena između 46o 7' 20'' - 46o 12' 20'' sjeverne širine i 14o 39' 40'' - 14o 51' 10'' istočne dužine po Greenwichu. Dakle, proteže se u smjeru od sjeverozapada prema jugoistoku prema kojem je i blago izložen. Najmanja nadmorska visina iznosi 112 m oko jezera Čambina (odjel 53), a najviša nadmorska visina je u predjelu Pilajevo (odjel 1) te u Gabajevoj Gredi (odjeli 57, 60 i 61) i iznosi 120 m. Najznačajniji i najveći kompleks šuma nalazi se u Prekodravlju površine 3520,01 ha (odjeli 2-56 i 71-73), omeđen rijekom Dravom s južne i jugozapadne strane te sa sjeverne strane granicom Republike Hrvatske prema Mađarskoj odnosno potokom Ždalica. Na ovaj kompleks se neizravno nadovezuje drugi kompleks smješten nešto južnije od prometnice Gola-Gotalovo (kod sela Otočka, odjel 1a – Pilajevo s površinom od 42,09 ha). Treći kompleks je Gabajeva Greda, a nalazi se zapadno od prometnice Gola – Molve (odjeli 57-70, površine 639,60 ha), sa sjevera je omeđen rijekom Dravom, a s južne strane kanalom Bistra. Cijela gospodarska jedinica podijeljena je na 73 odjela i 445 odsjeka, odnosno na tri revira ili čuvarska rajona2, a ima ukupnu drvnu zalihu od 1 128 pr Ko ice n iv 1 Obrasla površina predstavlja površinu pod šumom, neobraslu proizvodnu površinu čine čistine (ovdje potrebne za djelatnost lovstva), neobrasla neproizvodna površina je površina pod prosjekama i svijetlim prugama, a neplodne površine čine vodene površine i šumske prometnice, površine pod građevinskim objektima, šljunčare, močvare i sl. 2 Pod revirom se smatra dio šumskog zemljišta koji je pod nadzorom revirnog šumara (revirnik/ revirnica) s okvirnom površinom od 300 do 2000 ha. Gospodarska jedinica „Repaš-Gabajeva Greda“ Podravski zbornik 2009. 373 066 m3 i godišnji tečajni prirast od 26136 m3 (9,01 m3/ha) te drvnu zalihu od 389 m3/ha. Sjedište Šumarije Repaš je upravna zgrada3 na adresi Vladimira Nazora 16 u Ždali, uz samu prometnicu (D 210) Virje – Gola. M Orografske i hidrografske prilike (vodotoci i podzemne vode) ej uz Reljef prostora na kojem se nalazi područje gospodarske jedinice „Repaš-Gabajeva Greda“, kao tipičnog panonskog pridravskog područja sjeverozapadne Hrvatske, uvjetovan je blizinom rijeke Drave. Rijeka Drava je značajnije plavila i meandrirala ovo područje sve do početaka regulacije vodotoka4, nepravilno nanoseći slojeve šljunka, pijeska i tla, oblikujući grede i nize te na taj način usijecala a ad gr podijeljena je na tri takova revira i to su: Revir I pod nazivom „Gradina-Ljevača“ s odjelima 1-25 i 5770 s ukupnom površinom od 2011,75 ha; Revir II pod nazivom „Štvanja“, s odjelima 26-30, 41-49 i 56 s ukupnom površinom od 924,63 ha; te Revir III naziva „Telek“ s odjelima 31-40, 50-55 i 71-73 ukupne površine 1265,32 ha. 3 Zgrada je izgrađena krajem 19. ili početkom 20. stoljeća, a šezdesetih godina (1956.) je nadograđena odnosno proširena na današnje dimenzije. Krajem 20. stoljeća (1999.) izvršena je rekonstrukcija cijele zgrade, zadržani su postojeći gabariti, ali je upravni dio fizički odvojen od lovnog dijela, a dvorište je zajedničko. Godine 2008. izvršena je rekonstrukcija ograde ekonomskog dvorišta Šumarije pa je tako lovnom dijelu zgrade pridružen i dio dvorišta, odvojen od ostatka ekonomskog dijela dvorišta. 4 Promjena toka Drave od nekadašnjeg (što ga danas jednim dijelom čini potok Ždalica) i današnjeg oko 15 kilometara južnijeg, dogodila se u 16. stoljeću. Još oko 1840. godine ovo područje (pod upravom Komiteta Somogy- Ugarska), bilo je pokriveno nizinskim šumama na 60% površine, a čak 20% tih površina bilo je plavljeno. Prve regulacije vodotoka rijeke Drave odnosile su se na presijecanje meandara s početka 19. stoljeća , koje su imale zadatak poboljšanje uvjeta korištenja vodotoka u prometnom smislu te osiguranje nesmetanog i što bržeg otjecanja velikih voda, a na taj način i smanjenje poplavnih voda. Od 1784. do 1848. godine na potezu od Legrada do ušća rijeke Drave u Dunav bila su čak 62 km presjeka meandara, što je imalo za posljedicu skraćenje toka rijeke Drave za 182 km. U predjelu od Molva do međe s bivšom virovitičkom županijom Drava je bila „zagaćena“, odnosno bio je izgrađen obrambeni nasip od poplava, već 1780. godine. Radove je izvelo stanovništvo, ali dosta primitivno i loše kvalitete. U lipnju 1827. godine Drava je poplavila Podravinu u katastrofalnim razmjerima (do Severovci, Ferdinandovca i Pitomače, a i cijeli je Đurđevac bio pod vodom). Nakon toga pod upravom Vojne Krajine pristupilo se gradnji obrambenog nasipa od Drnja preko Gabajeve Grede, Molva do slavonske međe. U periodu od 1886. do 1982. godine izvršeno je i skraćivanje toka između Botova i Ferdinandovca, čime se postiglo da su nestali meandri, tok se smanjio, rijeka je izgubila svoj retencijski potencijal, dno rijeke se produbilo te se konačno smanjila razina podzemnih voda u zaobalju. U periodu od 1886. do tridesetih godina 20. stoljeća Drava je još uvijek tekla kroz današnju Malu i Veliku Čambinu. Kasnija ideja o regulaciji rijeke Drave potječe iz 1965. godine kada se planirala izgradnja hidroelektrana i to Varaždin, Čakovec, Donja Dubrava i Ždala (Đurđevac). Tijekom 1970-tih godina izgrađeni su obrambeni nasipi uz lijevu i desnu obalu rijeke Drave. Lijevom obalom od mosta na Dravi kod Botova do mosta kod Repaša u dužini 8 kilometara. Prvo se gradio nasip od mosta kod Botova do Otočke tijekom 1969. godine, a zatim od Otočke do Novačke (Ješkovo) u dužini od 3 km (1969/1970), a tijekom 1971. godine od Novačke do Repaša (mosta na Dravi). Do sada su na rijeci Dravi izgrađene ukupno 23 hidroelektrane (Austrija-12 i Slovenija-8) te tri u Hrvatskoj (Varaždin, Čakovec i Donja Dubrava), a u planu je bila izgradnja još 4 hidroelektrane u Hrvatskoj (Botovo, Novo Virje, Donji Miholjac i Osijek) te jedne u Mađarskoj (Barcs). pr Ko ice n iv 374 Podravski zbornik 2009. ej uz M gr Upravna zgrada šumarije Repaš, oko 1955. godine a ad pr Ko u blago valovitu aluvijalnu ravnicu brojna korita. Ti mnogobrojni tokovi i korita ostali su do danas vidljivi i nakon regulacije Drave, a povremeno su i ispunjeni vodom osobito za većih kišnih razdoblja i izlijevanja Drave iz korita. To su takozvani bereki, koji su prije regulacije Drave bili redovno plavljeni u proljeće i jesen. Koliko je rijeka Drava bila hirovita i neugodna za ovo područje pokazuje i činjenica da su se nakon katastrofalnih poplava (1965., 1966. i 1972.) stanovnici naselja iliti zaseoka Ciganfis, Bukevje i Ogorelo polje tijekom 1972. i 1973. g. preselili na desnu obalu rijeke u današnje Novo Virje. Jedan dio njih se preselio i u Ždalu, Repaš, Virje, Novigrad Podravski i Đurđevac. Samo su najhrabriji ostali na rodnoj grudi tako da je 1973. g. ostalo samo šest naseljenih kuća, a sve ostalo je djelovalo kao da je rat bio na ovom području. Nekoliko neporušenih kuća ostalo je do današnjeg dana, a to su Jurkova, Katenina, Kuzmićeva i Sinjerijeva. Osim rijeke Drave za šume promatranog područja valja spomenuti i potok Ždalicu (lijeva pritoka) te potok Bistru (desna pritoka), a koji se ulijevaju u Dravu. S Mađarske strane je potok Dombo koji se ulijeva u jezero Čambina, a prije toga se Ždalica kod odjela 35 ulijeva u njega (Dombó csatorna izvire kod mjesta Gyékényes). Dakako da treba spomenuti i jedinstvenu vodenu površinu ovog područja, a to je jezero Čambina (mala i velika) sa zaštićenom površinom od oko 50 ha, što je 1999. godine proglašeno značajnim krajobrazom. ice n iv Podravski zbornik 2009. 375 ej uz M Upravana zgrada šumarije Repaš danas. gr Geološka podloga i tlo a ad pr Ko Osnovnu geološku formaciju ovog područja čini kenozoik, a razdoblje kvartar sa slijedećim matičnim supstratima: - facijes korita i povodanjski facijes – najmlađe recentne tvorevine kvartara koje u širem smislu pripadaju fluvijalnom nizu kvartarnih tipova, a čine facijes korita miješana s povodanjskim facijesom. Facijes korita stvara se odlaganjem nanošenog materijala u koritu rijeke. To su pijesci i šljunci akumulirani na formi ada ili plaža. Kod plavljenja, relativno nisko područje uz rijeku puni se sitnozrnim pijeskom i muljem u takozvanoj povodanjskoj zoni. - aluvij – sedimenti aluvijalnog tipa izdvojeni su na širokom području uz tokove većih potoka i rijeka, a predstavljeni su recentnim nanosima. Sastav aluvijalnog nanosa ovisan je o neposrednoj okolici izvorišta i vodenog toka. Nanos sadrži ilovine, gline, pijesak, šljunak i pješčani mulj te je na velikim područjima prekriven humusom. - aluvijalna terasa – izdvojene aluvijalne naslage šljunka i pijeska, srednjeg i krupnog zrna predstavljaju terasu nastalu djelovanjem rijeke Drave. Debljina ovih naslaga, prema do sada poznatim radovima, još uvijek nije određena. Veći dio tala gospodarske jedinice Repaš-Gabajeva Greda pripada odjelu hidromorfnih tala jer se ovdje radi isključivo o nizinskom terenu za čiji je vodni režim karakteristično vlaženje putem atmosferskih taloga, podzemne i poplavne vode uz značajnije zadržavanje vode što uvjetuje pojavu redukcijskih procesa. Karakteristična su dva tipa tla i to: ice n iv 376 Podravski zbornik 2009. ej uz M Sante leda na Dravi, travanj 2006 gr a ad - Močvarno glejno tlo (euglej) sa svoja tri podtipa hipoglej, epiglej i amfiglej te - Aluvijalno tlo (fluvisol) sa četiri podtipa karbonatno, karbonatno oglejeno, nekarbonatno i nekarbonatno oglejeno Za močvarno glejno tlo karakteristična je prisutnost vode i to kod hipogleja suficitno vlaženje podzemnom vodom, kod epigleja gornjom vodom, a kod amfigleja i gornjom i podzemnom vodom. Na području gospodarske jedinice „RepašGabajeva Greda“ najzastupljenije tlo tipa močvarno glejnog je hipoglej, kojeg odlikuje vlaženje podzemnom vodom i to pretežno u donjim dijelovima profila. U površinskom dijelu horizonta ovo je tlo dobro opskrbljeno hranjivima i humusom. Visina podzemne vode uvjetuje pridolazak vrste drveća, odnosno šumskih zajednica pa na hipogleju nalazimo zajednice od poljskog jasena s kasnim drijemovcem do šume hrasta lužnjaka i običnog graba. Ovdje je važno napomenuti da pad podzemne vode kod plitkih i vrlo plitkih glejnih tala ima za posljedicu stvaranje uvjeta za sušenje hrasta lužnjaka. S tratigrafska formula hipogleja je Aa-Gso-Gr-C5. Hipoglej je pretežno glinasto pr Ko n iv ice 5 Slovne oznake A, G i C u formuli predstavljaju oznaku horizonta, a slovni dodaci uz oznaku horizonta (a, so, r) predstavljaju oznaku podhorizonta tla. Oznaka horizonta tla A znači da je to akumulativni humusni horizont u kojem su dobro humificirane organske tvari koloidnog karaktera, izmješane s mineralnim dijelom u formi organo-mineralnog kompleksa. Podzemna voda se nalazi na maloj dubini tako da je čitav profil pod utjecajem anaerobnim procesima (a). Oznaka horizonta tla G znači da se radi o glejnom horizontu koji pokazuje znakove sekundarne oksidacije (so) u povremenim ili stalnim anaerobnim uvjetima i odlikuje se prevagom hrđastih pjega na površini agregata, dok kod izražene redukcije u glejnom horizontu (r) dominiraju reducirane sivozelenkaste i plavičaste mikrozone. Ovaj zadnje spomenuti podhorizont (Gr) podudara se sa zonom trajne stagnacije podzemne vode. Podravski zbornik 2009. 377 uz M tlo, bogato humusom s neutralnom do alkalnom reakcijom. Aluvijalna tla su uvjetovana hidrološkim režimom rijeke i prirodom materijala koji se taloži. To su nerazvijena tla i predstavljaju recentne riječne nanose, a prema mehaničkom sastavu mogu biti skeletna, pjeskovita, ilovasta i glinasta dok se prema dubini aktivnog sloja dijele na plitka(do 40 cm), srednje duboka (40-80 cm), duboka (80-120 cm) i vrlo duboka (preko 120 cm). Ova tla su pogodna za razvoj sastojina vrba i topola, a tipični predstavnici su sastojine u odjelima 54 i 55. Klima ej Prema najpoznatijoj i najraširenijoj klasifikaciji klime, a koju je prije 90 godina (1918. godine) preporučio njemački klimatolog W. Köppen, područje ovog dijela Podravine spada u umjereno toplu i kišnu klimu, a što se predočuje formulom Cfwbx”. Oznaka C označava toplu, umjerenu kišnu klimu, oborine su podjednako raspoređene tijekom čitave godine (oznaka f ), s time da manje količine padnu u hladnom dijelu godine (oznaka w). Što se tiče najtoplijeg mjeseca (srednja mjesečna temperatura zraka je ispod 22˚C), formuli klime se dodaje oznaka b, a kako tijekom godine postoje izražena dva maksimuma oborina (rano ljeto i kasna jesen), na kraju gore spomenute klimatske formule dodaje se slovo x”. U biometeorologiji je od posebne važnosti trenutak kada srednja dnevna temperatura prelazi određene vrijednosti i koje je to razdoblje u godini kad ona ne pada ispod te vrijednosti. Ovi granični datumi početka i završetka razdoblja s određenom srednjom temperaturom zovu se temperaturni pragovi. Za šumarstvo su zanimljivi temperaturni pragovi od 5˚C, 10˚C i 15˚C jer se kod tih temperatura u fenologiji vrsta drveća događaju prekretnice u početku rasta, rastenja, kulminacije itd. Kod analiza klimatskih prilika ovog područja koriste se podaci za meteorološku postaju Koprivnica6 (razdoblje 1966.-2006. godine). Tako za spomenutu postaju Koprivnica imamo slijedeće karakteristike klime. Srednja temperatura zraka iznosi 10,3 ˚C, relativna vlažnost zraka je 80%, količina oborina iznosi 883,5 mm (broj oborinskih dana 132,8), najčešći smjer vjetra je sjeveroistočni, sjeverni i jugozapadni, broj dana sa snježnim pokrivačem je 39,9. Insolacija- trajanje iznosi 2036 sati, a broj dana s mrazem je 42,5. a ad gr pr Ko ice n iv 6 Prekodravlje je također imalo svoje meteorološke postaje i to kišomjerne. U Goli je utemeljena prva u kolovozu 1954. godine, a u Ždali, druga 01. 01. 1955. godine. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća u Gotalovu je postavljena automatska meteorološka postaja, koja je uz količinu oborina mjerila i temperaturu zraka i vjetar. Kako je često bila u kvaru 2003. godine je prestala sa mjerenjima. Ove postaje su uglavnom služile u poljoprivredne svrhe, a promjenom prilika u poljodjelstvu postupno je prestalo zanimanje, ali i financijska potpora za njih pa su 2003. godine prestale s radom. 378 Podravski zbornik 2009. Biljne zajednice ej uz M Biljne zajednice ove gospodarske jedinice (Repaš-Gabajeva Greda), pripadaju području eurosibirsko-sjevernoameričke šumske regije koja se odlikuje dovoljnom količinom oborina u ljetnim mjesecima te zimskim prekidom vegetacije. Inače je kompleks repaških šuma u području tople, umjereno kišne klime, s podjednako raspoređenim oborinama tijekom cijele godine i dva izražena maksimuma oborina u rano ljeto i kasnu jesen (prema Koppenu s oznakom Cfwbx). Najveći dio gospodarske jedinice pripada svezi Carpinion betuli Isll. 1932., koja obuhvaća mješovite hrastovo-grabove šume visokih položaja u nizinama te u brežuljkastom pojasu do otprilike 400 m nm, a na prostorima Repaša predstavljena je zajednicom šume hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli-Quercetum roboris (Anić 1959.) Rauš 1969.) s dvije subasocijacije typicum i fagetosum. Manji dio pripada svezi Alno-Quercion roboris Ht. (1937.)1938 sa zajednicom šuma hrasta lužnjaka i velike žutilovke (Genisto elatae-Quercetum roboris Ht. 1938). Mjestimično se javljaju i sastojine koje pripadaju svezi Alnion-glutinosae Malcui 1929. sa zajednicama šuma poljskog jasena s kasnim drijemovcem (LeucoioFraxinetum angustifoliae Glavač 1959) i šuma crne johe s trušljikom (FranguloAlnetum glutinosae Rauš 1968) te svezi Salicion albae Soo 1940 sa zajednicom Salici albae-Populetum nigrae Tx. 1931- šuma bijele vrbe i crne topole. U gospodarskoj jedinici „Repaš-Gabajeva Greda“, najzastupljenija je šuma hrasta lužnjaka i običnog graba i to subasocijacija typicum, čiji opis slijedi. Šuma hrasta lužnjaka i običnog graba predstavlja temeljni prirodi oblik šumske vegetacije u zoni hrasta lužnjaka koji je po svojim elementima optimalan za maksimalnu proizvodnju drvne mase i na području Repaša ovakve sastojine čine preko 70 % površine i akumuliraju preko 80 % drvne zalihe. To su šume koje se razvijaju na terenima koji su izvan dohvata vode (poplavne). Najznačajniji edifikator u sloju drveća je hrast lužnjak (Quercus robur L.), a subedifikator obični grab (Carpinus betulus L.), koji je najbolji indikator za stanje stagnirajuće i podzemne vode jer podnosi kratkotrajne prolazne poplave, a stagnantnu i visoku podzemnu vodu ne podnosi. Hrast lužnjak i obični grab ovdje se javljaju ne samo u sloju drveća (gdje pokrivaju 90-100% površine), već i u ostalim slojevima u obliku ponika i podmlatka te na taj način spomenutu subasocijaciju u potpunosti izgrađuju. U sloju drveća pojavljuju se još i poljski jasen (Fraxinus angustifolia Vahl), klen (Acer campestre L.), divlja kruška (Pyrus comunis L.). U sloju grmlja, koji je slabo razvijen (pokriva 2-10% površine), pojavljuju se: glogovi (Crataegus sp), svib (Cornus sanguinea L.), obična kurika (Evonymus europaea L.) koja je vezana uz ovu subasocijaciju i drugi grmovi koji nisu vezani uz nju. U sloju prizemnog rašća, koji je dobro razvijen i pokriva 25-80% površine, pojavljuju se najznačajnije vrste a to su: šumarica obična (Anemone nemorosa L.), šumarica žuta (A. ranunculoides a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 379 ej uz M Proljeće u šumi hrasta lužnjaka i običnog graba gr a ad L.) , zlatica ili ledinjak (Ranunculus ficaria L.), ljubičica (Viola silvestris Lam.), mlađa šuplja i obična (Corydalis cava L. i Corydalis solida Sw.), šaš (Carex silvatica Huds.), kačunovica (Helleborine latifolia L.), zečja stopa ili blaženak (Geum urbanum L.) i mnoge druge te stalne vrste za ovu subasocijaciju, bodljikava veprina (Ruscus aculeatus L.), primula (Primula vulgaris Hudson) i valovnjača (Hoplismenus undulatifolius Ard.). Za Repaš je karakteristična i šuma hrasta lužnjaka i običnog graba s bukvom (Carpino betuli-Quercetum roboris fagetosum Rauš 1971) koja, kao reliktna zajednica dolazi u nizinskom pojasu na nadmorskim visinama 100-150 m, na aluvijalnim dosta skeletnim tlima isključivo izvan dohvata vode. Bukva (Fagus sylvatica L.) se ovdje zadržala još iz razdoblja subboreala kada se spustila vrlo nisko i zaposjela današnja staništa što ju čini vrstom velike ekološke amplitude. Kao vrsta odlikuje se s relativno malim zahtjevima prema toplini, vlazi, svjetlu i svojstvima tla. Sastojine hrasta užnjaka i običnog graba s običnom bukvom predstavljaju, u vertikalnom smislu, gornju granicu rasprostranjenja autohtone šume hrasta lužnjaka i običnog graba. Floristički sastav sloja drveća čine: hrast lužnjak, obični grab, obična bukva, ponegdje divlja trešnja (Prunus avium L.), malolisna lipa (Tilia cordata Mill.) i klen te gorski javor (Acer pseudoplatanus L.). U sloju grmlja, koji je oskudan, javlja se obična bukva, grab, lijeska obična (Corylus avellana L.). U sloju pri-emnog rašća pridolaze slijedeće vrste: navala ženska odnosno paprat (Athyrium filix foemina L.), žuta mrtva kopriva (Galeobdolon luteum Huds.), kopitnjak (Asarum europaeum L.), milogled (Sanicula europaea L.), šaš (Carex silvatica Huds.), velika bahorica (Circaea lutetiana L.) i druge. pr Ko ice n iv 380 Podravski zbornik 2009. Unutar spomenute subasocijacije može se razlikovati nekoliko facijesa, od kojih u Repašu i to u šumskom predjelu „Telek“ (odjel 34 i 35) dolazi onaj s pavenkom (Vinca minor L.). Prema Zakonu o šumama (N.N. 140/2005, članak 3 stav 2) općekorisne funkcije šuma7 odražavaju se osobito u: zaštiti zemljišta od erozije vodom i vjetrom, uravnoteženju vodnih odnosa u krajobrazu te sprečavanje bujica i visokih vodnih valova, pročišćavanju voda procjeđivanjem kroz šumsko tlo te opskrba podzemnih tokova i izvorišta pitkom vodom, povoljnom utjecaju na klimu i poljodjelsku djelatnost, pročišćavanju onečišćenoga zraka, utjecaj na ljepotu krajobraza, stvaranju povoljnih uvjeta za ljudsko zdravlje, osiguranju prostora za odmor i rekreaciju, uvjetovanju razvoja ekološkoga, lovnog i seoskoga turizma, očuvanju genofonda šumskoga drveća i ostalih vrsta šumske biocenoze, očuvanju biološke raznolikosti genofonda, vrsta, ekosustava i krajobraza, podržavanju opće i posebne zaštite prirode (nacionalni parkovi i dr.) šumovitog krajobraza, ublažavanju učinka »staklenika atmosfere« vezivanjem ugljika te obogaćivanje okoliša kisikom, općoj zaštiti i unapređivanju čovjekova okoliša postojanjem šumskih ekosustava kao biološkoga kapitala velike vrijednosti te značenju u obrani zemlje i razvoju lokalnih zajednica. Štetni utjecaj poplava na području ove gospodarske jedinice je minimalan zbog obraslosti terena i regulacije toka rijeke Drave. Što se tiče pročišćavanja i opskrbe podzemnih tokova, oborinska voda se veže u području sa šumom putem intercepcije i upijanjem tla. Šumsko tlo zbog svoje rahlosti (uvjetovano mrežom korijenja i biljnih ostataka te specifičnog živog svijeta koji u njemu živi) može upiti u kratkom vremenskom razdoblju velike količine vode. Na taj način se osigurava i regulira napajanje podzemnih tokova tijekom cijele godine, a osim toga se voda i pročišćuje. Što se tiče utjecaja na klimu, šumski kompleks ove veličine utječe na prostor i do 60 km, ublažavajući klimatske ekstreme (smanjuje razlike između dnevnih i noćnih temperatura), ljeti povećava vlažnost zraka i pospješuje njegovo strujanje u više slojeve atmosfere, osigurava izmjenu zraka i sprječava pojavu većih hladnih strujanja, a može apsorbirati 3050% oborina. Utjecaj na poljodjelsku djelatnost vidljiv je naročito na mjestima gdje ovaj šumski kompleks graniči s poljoprivrednim površinama, gdje jednim dijelom zasjenjuje usjeve (ukoliko se ne radi o prekomjernoj zasjeni) i na taj način ej uz M Općekorisne funkcije a ad gr pr Ko ice n iv 7 Pravne i fizičke osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju gospodarsku djelatnost plaćaju naknadu za korištenje općekorisnih funkcija šuma u visini 0,07% od ukupnog prihoda, a uplaćuje se na poseban račun trgovačkog društva Hrvatske šume za namjene iz članka 28. Zakona o šumama. Podravski zbornik 2009. 381 ej uz M ublažava klimatske ekstreme, regulira vodni režim i ublažava neželjene učinke suše, vode i vjetra. Poznato je da biljka pomoću svog asimilacijskog aparata obavlja izmjenu plinova u atmosferi tako da apsorbira ugljični dioksid, a ispušta kisik. Šuma je izvrstan pročistač zraka i u svojim krošnjama može zadržati više desetaka tona tvorničke prašine (ovisno o vrsti drveća i gustoći krošanja). Asimilacijska površina drveća puno je veća od asimilacijske površine šume pa tako hrast ima 6-8 puta veću asimilacijsku površinu od šume. Što se pak tiče utjecaja na čovjekovo zdravlje, utjecaj ovakvog šumskog kompleksa, vidljiv je kroz proizvodnju kisika (približno 20 t/ha godišnje), utjecaj šume na patogene organizme koji su štetni za čovjeka te na povoljni utjecaj šume na psihu čovjeka. U vidu turističke, rekreativne i zdravstvene funkcije, ove šume daju izuzetan doživljaj kroz njegovanje tradicije lovstva, gdje zaljubljenici u prirodu u toku cijele godine mogu svoje prohtjeve zadovoljiti boraveći na prostranstvima ove specifične gospodarske jedinice. Ne treba zanemariti i mogućnosti ostalih vidova rekreacije te ćemo ovdje spomenuti samo neke: biciklizam, orijentacijsko trčanje, jahanje, informativne i poučne staze, škola u prirodi, spust čamcima ili splavi po rijeci Dravi i mnoge druge aktivnosti koje će se neminovno morati dogoditi. Zbog raznovrsnosti staništa i biljnog svijeta, kao temeljnih okvira života, ovdje je omogućeno naseljavanje bogate i raznovrsne faune. Živeći u i na tlu te iznad tla, fauna utječe na šumsko drveće mnogostrano i uzajamno. U uzajamnosti tih utjecaja odražava se dinamička biološka ravnoteža, a od utjecaja na šumu razlikujemo životinjske vrste s korisnim, štetnim i indiferentnim utjecajem. a ad gr Ko Cilj gospodarenja pr Šume što pripadaju gospodarskoj jedinici „Repaš-Gabajeva Greda“ prema namjeni su najvećim dijelom gospodarske šume (osim odjela 20a, 20f i 25a, što čine šume s posebnom namjenom-sjemenske sastojine hrasta lužnjaka, na površini od 50 ha), a prema uzgojnom obliku regularne pa je i cilj i način gospodarenja predodređen tome. Dakle, cilj gospodarenja sastojinama ove gospodarske jedinice je očuvanje ekosustava te potrajnost gospodarenja i uzgoj što kvalitetnijih sastojina koje će proizvesti vrijedne i kvalitetne drvne sortimente potrebite za zadovoljenje sve većih zahtjeva potrošača. Kako bi se ovo postiglo, valja pomno odabrati najpovoljniji oblik gospodarenja, što podrazumijeva uzgoj mješovitih sastojina koje su biološki stabilnije i otpornije prema raznovrsnim štetnicima i biljnim bolestima. Obnova ovih sastojina (ovdje mislimo na sastojine hrasta lužnjaka, kojih ima najviše u Repašu) mora se provoditi prirodno, dakle oplodnim (postupičnim)8 ice n iv 8 Lužnjakove sastojine imaju ophodnju od 140 godina, a pomlađuju se prirodno pod zastorom krošanja starih stabala, oplodnim sječama. Oplodne sječe mogu se započeti u 135. godini starosti 382 Podravski zbornik 2009. uz M sječama, što podrazumijeva sinkronizaciju uroda ili unošenja sjemena, pripremu staništa te pravovremenost oplodnih sječa na površinama koje se pomlađuju. Gospodarenje šumama ovog područja provodi se na temelju propisa šumsko gospodarskih planova, odnosno osnova gospodarenja gospodarskom jedinicom „Repaš-Gabajeva Greda“. Nakon II. svjetskog rata to su bile Osnove gospodarenja iz 1951. i 1961. godine za gospodarsku jedinicu „Repaš“ te Osnove iz 1956. i 1966. godine za bivšu gospodarsku jedinicu „Gabajeva Greda“ i konačno Osnovama gospodarenja iz 1971., 1981., 1991. i 2001. godine za sadašnju gospodarsku jedinicu „Repaš-Gabajeva Greda“9. ej Stanje šuma, šumskih zemljišta i infrastrukture Stanje površina i drvne zalihe a ad gr Od 1951. g. (kada su ove šume prvi puta inventarizirane) do danas, što se tiče površina šumskog zemljišta, došlo je do povećanja površine za 361,49 ha što je rezultat otkupa (u najvećem dijelu) i preciznijeg načina izmjere površina. Što se tiče stanja drvne zalihe promatranog područja valja napomenuti da je u periodu od 1951. g. do danas došlo do povećanja drvne zalihe sa 181 m³/ha na 310 m³/ha sa I. dobnim razredom, odnosno sa 214 m³/ha na 389 m³/ha bez I. dobnog razreda odnosno sastojina do 20 g. starosti. U istom promatranom razdoblju drvna zaliha hrasta lužnjaka se smanjuje sa 73,7% na 67,6% (topolarstvo i crnogorica te sušenje), brijesta sa 5,8% na 1,2%, a povećanje drvne zalihe graba sa 7,2% na 15,1%10. No, ovdje ovo povećanje nije u funkciji povećanja uređajnog razreda Ko pr sastojine. Do pomlađenja se dolazi postupnim uklanjanjem (sječom) starih stabala nakon uroda sjemena (žira), odnosno njegovim naplođenjem tla i pojave ponika te kasnije podmlatka. Oplodna sječa se u pravilu provodi u tri sijeka. Pripremni sijek ima zadaću u sastojini stvoriti uvjete za prirodnu obnovu. Ovim sijekom se fenotipski i genotipski loša stabla hrasta lužnjaka izlučuju iz sastojine na taj način da se u sastojini ostvari pravilni raspored stabala, razmičući krošnje stabala, a na taj način regulira i omjer smjese drveća (postotni udio pojedine vrste u ukupnosti sastojine) te dovodi svjetlost na tlo u sastojini. Naplodni sijek ima zadatak da na tlo dopre dovoljno svjetlosti kako bi se ponik i pomladak mogao dovoljno dobro razvijati, a postojeća stabla štite isti ponik i pomladak od suncožara i drugih nepovoljnih utjecaja. U ovom sijeku potrebno je iz sastojine izlučiti sva stabla velikih dimenzija (velikih krošanja) kako kasnije ne bi bilo većih oštećenja na poniku odnosno podmlatku. Dovršni sijek se provodi kada je stanje ponika odnosno podmlatka takovo da mu više nije potrebna zaštita matične sastojine, a to je obično 3-5 godina iza naplodnog sijeka. Drvna masa pred dovršni sijek ne bi trebala prelaziti 200 m³/ha. 9 Gospodarska jedinica „Gabajeva Greda“ je do 1971. godine bila u sastavu Šumarije Koprivnica, a iste godine je došlo do spajanja sa gospodarskom jedinicom „Repaš“ u jednu cjelinu te je za novonastalu gospodarsku jedinicu sačinjena jedinstvena gospodarska osnova od strane odjela za uređivanje, združenog šumskog poduzeća Bjelovar. 10 Pojavom sušenja stabala brijesta – holandska bolest brijestova (najintenzivnije od 1930.-1965. te do 1980. njegov potpuni nestanak iz naših šuma) i izostankom plavljenja rijeke Drave ovih područja, došlo je do zamjene vrsta drveća u sastojinama hrasta lužnjaka. Umjesto brijesta dolazi obični grab, u ice n iv Podravski zbornik 2009. 383 ej uz M običnog graba, već se on javlja kao podstojna etaža u hrastovim sastojinama. Ukupna drvna zaliha za ovu gospodarsku jedinicu iznosi 1 128 066 m³ (hrasta lužnjaka 762 106 m³ ili 68%, običnog graba 170 077 m³ ili 15%, poljskog jasena 99 699 m³ ili 9%, klena 29 442 m³ ili 3%, itd)11. Prirast u istom razdoblju se je povećao sa 4,2m³ na 7,2m³ (bez I. dobnog razreda), što je rezultat povećanja drvne zalihe po hektaru i povećanja prosječne starosti sastojina (81 g. sve sastojine bez I.dobnog razreda, a prosječna starost sastojina u uređajnom razredu hrasta lužnjaka je 99 g.). Sastojine se unutar uređajnog razreda u regularnim šumama razvrstavaju po dobnoj strukturi, a u prebornim i raznodobnim sastojinama po debljinskoj strukturi. Za dobne razrede jednodobnih sastojina unutar uređajnog razreda iskazuju se podaci o stvarnoj i normalnoj površini, drvnoj zalihi, prirastu i obrastu, razvrstano po vrsti drveća po hektaru i ukupno. Širina dobnog razreda iznosi 5 g. za ophodnje do 30 g; 10 g. za ophodnje do 60 g. i 20 g. za ophodnje iznad 60 godina. Sve sastojine ove gospodarske jedinice imaju razdjel dobnih razreda od po 20 g., a kako je ophodnja za hrast lužnjak propisana na 140 g., u uređajnom razredu hrasta lužnjaka imamo 7 dobnih razreda koji se označuju s rimskim brojevima od I. do VII. Ovdje ćemo spomenuti stanje udjela pojedinih dobnih razreda površinski i u m³ u drvnoj zalihi sa stanjem 2001. godine. Tako je neujednačenost prema površini dobnih razreda primjetna u I. (742ha), V. (960 ha i 407583 m³) te u VI. (721 ha i 346535 m³) dobnom razredu koji su najzastupljeniji dok je najveći manjak evidentan u II. (335 ha i 57350 m³) i u III. (273 ha i 75675 m³) dobnom razredu. Kako je gospodarska jedinica „Repaš-Gabajeva Greda“ uglavnom pod uređajnim razredom hrasta lužnjaka to ćemo ovdje dati i prikaz stanja dobnih razreda za isti uređajni razred. Prvi dobni razred zastupljen je sa 650 ha, drugi dobni sa 70 ha i 5419 m³, treći dobni sa 81 ha i 19853 m³, četvrti dobni razred sa 241 ha i 85289 m³, peti s 896 ha i 380417 m³, šesti sa 709 ha i 341501 m³ te na kraju sedmi dobni razred sa 60 ha i 32261 m³. I u ovom pregledu uređajnog razreda hrasta lužnjaka evidentan je nerazmjer dobnih razreda i neujednačenost po površini (normala iznosi 387 ha). Što se tiče zastupljenosti pojedinih uređajnih razreda12, stanje je slijedeće: uređajni razred hrasta lužnjaka ima ophodnju 140 godina i sudjeluje u površini sa 70% te u drvnoj zalihi sa 80% (ovdje je pribrojen i uređajni razred sjemenska a ad gr pr Ko n iv ice šumi postaje svjetlije i toplije, sastojine iz vlažnog prelaze u suhi tip. Kao posljedica takvih promjena (poremećena ekološka ravnoteža) došlo je i do sušenja hrasta lužnjaka. 11 Podaci o stanju drvne zalihe potječu od inventarizacije izvršene tijekom 2000. godine. Slijedeća inventarizacija bit će provedena tijekom 2010. godine za važnost osnove od 2011. do 2020. 12 Uređajni razred u jednodobnoj šumi (stabla glavne vrste drveća su podjednake starosti, a gospodarenje je sastojinsko) određuje se prema namjeni šume, načinu postanka, glavnoj vrsti drveća prema kojoj se određuje ophodnja i cilj gospodarenja. Na području ove gospodarske jedinice formirano je 11 uređajnih razreda, a navedeni podaci o zastupljenosti pojedinih razreda u površini i zalihi odnose se na stanje evidentirano 2000. godine. 384 Podravski zbornik 2009. ej uz M Forvarder na pomoćnom stovarištu, detalj upravljačkog mehanizma gr a ad sastojina hrasta lužnjaka u odjelu 34h i 35a sa 72,83 ha i drvnom zalihom od 32732 m³, površinskim učešćem 2% i 3% u zalihi). Uređajni razred poljskog jasena ima ophodnju 90 g., u površini sudjeluje sa 7%, a u drvnoj zalihi sa 8%. Uređajni razred običnog graba ophodnje 80 g. površinski je zastupljen sa 7%, a u zalihi 8%. Od ostalih uređajnih razreda spomenut ćemo još i uređajni razred crne johe, ophodnje 70 g., površinskog udjela 4% i u zalihi sa 2% te uređajni razred crnogorica s ophodnjom od 80 g., površinskog udjela 2% i učešća u zalihi sa 2%. Ostali uređajni razredi (bagrema, pitomog oraha, vrbe i topole) imaju i površinski i udio u drvnoj zalihi ispod jednog postotka, osim čistina koje u ukupnoj površini sudjeluju s 8%. Sastojine gospodarske jedinice „Repaš-Gabajeva Greda“ razvrstane su u četiri bonitetna razreda13, tako da u I. bonitetni razred spada 618,81 ha površine, u I/II sada 842,19 ha, u II. 1216,33 ha i u II/ III spada 221,98 ha. Na I. dobni razred otpada 741,57 ha i za njega nisu mjereni potrebni elementi sukladno Pravilniku o uređivanju. Gledajući prometnice, koje utječu na otvorenost šuma14 ove gospodarske jedinice, njihova ukupna dužina iznosi 68,9 km (27,3 km asfaltirane i 41,6 km šljunčane prometnice) pr Ko n iv 13 Bonitet staništa sastojine predstavlja potencijalnu proizvodnost drvne tvari s obzirom ice na glavnu vrstu drveća, koja je određena u odgovarajućim prirasno-prihodnim tablicama. Bonitet staništa sastojine izražava se rimskim brojem, a određuje se u jednodobnim sastojinama na osnovi starosti sastojine i visine srednjeg plošnog stabla, a u prebornim i raznodobnim sastojinama prema srednjoj visini i promjeru dominantnih stabala. 14 Otvorenost šuma gospodarske jedinice prikazuje se u kilometrima na 1.000 hektara. Otvorenost odjela odnosno odsjeka određuje se na osnovi prosječne udaljenosti privlačenja i iznošenja drvnih sortimenata od sredine odjela odnosno odsjeka do tvrde prometnice ili vodenog puta, a iskazuje se u metrima. Otvorenost šuma određuje se na temelju dužine šumskih i javnih prometnica koje se mogu koristiti cijelu godinu. Podravski zbornik 2009. 385 na ukupnu površinu od 4201,70 ha, što iznosi 16,40 km/1000 ha, a što je za 0,8 km više u odnosu na optimalnu otvorenost za ovaj tip šumskih sastojina. Zdravstveno stanje M ej uz Za sastojine gospodarske jedinice Repaš-Gabajeva Greda mogli bismo reći da zdravstveno stanje i nije baš zadovoljavajuće. U lužnjakovim sastojinama značajno je spomenuti pojavu raznih defolijatora kao što su gubar glavonja (Lymantria dispar L.), veliki mrazovac (Erannis defoliaria Cl.), mali mrazovac (Operophtera brumata L.), zlatokraj (Euproctis chrysorrhoea L.), hrušt (Melolontha melolontha L.) itd. Od ostalih štetnika na hrastu može doći hrastov savijač (Tortrix viridana L.), razne vrste potkornjaka itd. Od bolesti ovdje treba spomenuti najznačajniju, a to je pepelnica (Microsphaera alphitoides Griff. et Maubl.) koja je najopasnija za pomladak i predstavlja velike poteškoće pri obnovi lužnjakovih sastojina pa je nužno njeno suzbijanje fungicidima. Pojava navedenih štetnika događa se redovno u ovim sastojinama, a samo ponekad periodično dolazi do gradacije i to ne u obimu koji bi značajno utjecao na cjelokupno zdravstveno stanje. Već je desetljećima u stručnoj javnosti zastupljeno mišljenje da je najvažniji faktor propadanja šuma zračno onečišćenje pa je zbog toga 1985. godine, u okviru Konvencije UN i Europske komisije o prekograničnom onečišćenju (CLRTAP), osnovan Međunarodni program za procjenu i motrenje utjecaja zračnog onečišćenja na šume (ICP Forests). Kasnije se došlo do zaključka da i drugi čimbenici mogu imati utjecaja na propadanje šuma pa je glavni zadatak programa postao prikupljanje i obrada podataka o stanju šuma na regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Prošle godine je u Hrvatskoj po dvadeseti put provedena godišnja procjena oštećenosti šuma. Opažanja se svake godine vode na bioindikacijskim plohama (16x16 km) i na osnovnim plohama (4x4 km). U šumi Repaš nema mreže točaka 16x16 km, već se tu nalaze tri točke na osnovnim plohama od 4x4 km i to u odjelima 4c, 24b i 40a. Opažanja se na tim točkama vrše jednom godišnje, na po svakoj točki 24 stabla, a na stablima se procjenjuje osutost odnosno defolijacija krošnje, promjena boje lisne mase te ostale okularno prepoznatljive štete. Ukoliko je osutost krošnje do 10% stabla su zdrava, od 11-25% stabla su neznatno osuta, od 26-60% stabla se uvrštavaju u grupu osutih, od 61-99% su jako osuta stabla i ona stabla koja su potpuno osuta su suha, sušci. Stabla kojima je osutost preko 25% svrstavamo u skupinu značajno oštećenih stabala. Hrast lužnjak je od listopadnih vrsta drveća najugroženija vrsta u Hrvatskoj, a od četinjača je najugroženija jela. Istraživanja šumarskih stručnjaka govore da se u zadnjih 13 godina osušilo oko 35% volumena lužnjakovih šuma u Hrvatskoj, a a ad gr pr Ko ice n iv 386 Podravski zbornik 2009. ej uz M u zadnje tri godine povisio se postotak na 40%. Najveći utjecaj (od kompleksnog utjecaja biotskih i abiotskih) na zdravstveno stanje lužnjakovih sastojina u Repašu (ali i u cijelom nizinskom dijelu Hrvatske koji se nalazi pod hrastovnim sastojinama) ima podzemna voda, odnosno njen nedostatak. Drastičnim promjenama u režimu podzemnih voda kao i klimatskim promjenama, hrast lužnjak se sve više suši zbog nemogućnosti prilagodbe na promijenjene hidrološke prilike u tlu. Lužnjak razvija korijenski sustav sa žilom srčanicom i jakim postranim korijenjem, koje koso ulazi u tlo. U prvim godinama razvija jaku žilu srčanicu (30 cm u prvoj godini, 50-60 cm u drugoj godini, oko 100 cm u petoj godini) da bi u stadiju letvika (prsni promjer stabalaca 7-15 cm) potpuno nestala, a korijenski sustav poprima čupav oblik kakav ima i grab, klen i crna joha. Osnovni uvjet da bi se razvila žila srčanica je dovoljna količina svjetlosti i umjerena vlažnost tla. Dubina zakorjenjivanja hrasta ovisi o minimalnoj razini podzemne vode tijekom vegetacijskog razdoblja do koje hrastovo korijenje mora doprijeti. U Repašu je ta razina u srpnju i kolovozu na 2-5 metara. Rast lužnjakovog korijena je najintenzivniji u svibnju i kolovozu, a početkom rujna prestaje s rastom. Padom razine podzemne vode kroz pjeskovite šljunke u podlozi, dublje od razine zakorjenjivanja, za šumu Repaš (izgradnjom hidrocentrale Novo Virje) bi imalo katastrofalne posljedice. Hrast je heliofilna vrsta (vrsta svjetla) i zasjenu podnosi samo u prvih nekoliko godina života. Ukoliko mu se nakon nekoliko godina ne dovede dovoljno svjetla on će uginuti. Hrast je vrsta duga života pa ako živi u uvjetima gdje nema promjene vodnih odnosa može živjeti i preko 500 godina. Ukoliko se vodni režim mijenja, hrast fiziološki slabi i postepeno odumire. Najviše u visinu prirašćuje hrast lužnjak prvih 50 godina, od 50 do 100-te godine rast je smanjen dok je zadnjih 50 godina do pred dovršni sijek znatno smanjen. Što se tiče rasta i prirasta u debljinu za hrast je karakteristično da dugo vremena i podjednako prirašćuje. Maksimalni tečajni prirast je oko 50-te godine, a nakon 140-te godine još uvijek ima tendenciju da se održi. a ad gr pr Ko n iv Vrijeme sječe sastojina i pridobivanja drveta ice Vrijeme sječe sastojina i pridobivanja drveta iz šuma određeno je Šumskogospodarskom osnovom, šumskogospodarskog područja Republike Hrvatske. Sječa sastojina koje se prirodno obnavljaju obavlja se u vrijeme mirovanja vegetacije u periodu od 1. listopada do 31. ožujka naredne godine, a za vrijeme trajanja vegetacije sječa je zabranjena. Sječa u sastojinama prethodnog prihoda (prorede) i pripremni sijek kod oplodnih sječa, zabranjena je u prva dva vegetacijska mjeseca, dok je u tom periodu dopuštena izrada ranije oborenih stabala. Sječa i izrada te pridobivanje drveta iz sječine na pomoćna stovarišta, mora se izvršiti na Podravski zbornik 2009. 387 ej uz M način da se postojeći pomladak što više sačuva te da se dubeća stabla ne oštećuju, a izrađene sortimente (oblovina i prostorno drvo) zabranjeno je slagati uz stojeća (dubeća) stabla. Stabla koja se nalaze na izvoznim vlakama moraju se obavezno zaštititi prije početka izvoza. Izvoz se vrši po unaprijed obilježenim izvoznim vlakama. Ukoliko dođe do oštećenja podmlatka nakon sječe i izvoza, u istom periodu mirovanja vegetacije potrebno je izvršiti čepovanje mladih stabalaca. Ostatke granjevine i neiskorištenih dijelova stabala treba rasporediti po cijeloj površini na taj način da ne leže na podmlatku i da ne ometaju njegov normalni razvoj. Radi sprečavanja razvoja potkornjaka i ostalih štetnika kod crnogoričnih vrsta drveća, drvni sortimenti koji se nalaze u šumi u razdoblju od 15. veljače do 15. listopada, poslije sječe moraju se okoravati ili tretirati odgovarajućim zaštitnim sredstvima. Tretiranje zaštitnim sredstvima obavlja se prije razvoja potkornjaka. Što se tiče šumsko uzgojnih radova (njege i čišćenja sastojina), oni se u pravilu rade za vrijeme trajanja vegetacije tako da se sve nepoželjne vrste uklanjaju iz sastojina (srpom, kosijerom ili malom motornom pilom) i raspoređuju po površini na način da ne smetaju razvoju preostalih biljaka. U fazi I (sječa i izrada drvnih sortimenata) koriste se najsuvremenije motorne pile tipa Stihl 064, 066 i 650 s razinama zvučnog tlaka oko 102 dB(A) i zvučne snage oko 110 dB(A) i težinama do 7,5 kg. U fazi II (pridobivanje drvnih sortimenata iz šume na pomoćno stovarište) koriste se također najsuvremeniji, visoko sofisticirani strojevi poput forvardera, koji imaju veliku mobilnost u sastojini, relativno mali osovinski pritisak na tlo što smanjuje štete na tlu, a upravljanje je pomoću joystick-a i nadzornih kamera. Uz ove strojeve koriste se i traktorske ekipaže te zglobni traktori tipa Ecotrac 55 i 120 koji su hrvatske proizvodnje. Prijevoz drvnih sortimenata od pomoćnog stovarišta do glavnog stovarišta (željeznička stanica Virje) ili do kupca, obavlja se suvremenim kamionskim skupovima tipa MAN i IVECO čija snaga prelazi 320 kW. a ad gr pr Ko Certifikacija šuma n iv ice Prema Zakonu o šumama certifikacija šuma je postupak u kojem treća neovisna strana ispituje postiže li gospodarenje i uporaba šuma unaprijed utvrđenu ekološku, gospodarsku i društvenu razinu. Šumarski certifikat pisani je dokument kojim treća neovisna strana potvrđuje da imatelj potvrde svojim šumama gospodari u skladu s načelima održivosti. U današnje vrijeme općenito je prihvaćeno da se šumama i šumskim zemljištima treba upravljati na način da se poštuju sociološke, ekonomske, ekološke, kulturne i duhovne potrebe sadašnjih i budućih generacija. U tom cilju pojavile su se međunarodne organizacije koje su izradile standarde koje je potrebno zadovoljiti 388 Podravski zbornik 2009. ej uz M a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 389 ej uz M kako bi se steklo pravo na zaštićenu markicu koja onda diferencira proizvode koji su nastali odgovornim gospodarenjem šumama od onih koji to nisu. "Hrvatske šume" su aktivno uključene u proces certifikacije od 2000. godine. U listopadu 2002. godine Republika Hrvatska je prema FSC shemi certificirala cjelokupnu površinu državnih šuma kojom gospodari poduzeće, odnosno 1 988 840 ha. Vijeće za nadzor šuma (The Forest Stewardship Council - FSC) je međunarodno tijelo koje pojedinim organizacijama daje dozvolu za izdavanje certifikata i time garantira za autentičnost njihovih nalaza. Cilj je programa FSC da se promovira ekološki odgovorno, društveno korisno i ekonomski održivo gospodarenje u šumama u svijetu na način da se ustanovi općepoznati standard koji će se priznati i poštivati putem Principa odgovornog šumarstva. FSC je osnovan 1993. uz potporu glavnih ekoloških nevladinih udruga kao što su World Wildlife Fund, Friends of the Earth i Greenpeace. Korištenje certifikata, FSC zaštićenog znaka i COC broja je strogo regulirano pravilima FSC-a i zabranjena je svaka zloupotreba. Prema definiciji, "FSC akreditirana certifikacija znači da se šumom gospodari prema strogim ekološkim, socijalnim i ekonomskim standardima". FSC certifikat predstavlja veliku čast kojim se međunarodno priznaje da je način gospodarenja šumama "Hrvatskih šuma" u skladu sa strogim kriterijima, to je priznanje hrvatskoj šumarskoj struci koja već generacijama na odgovoran način gospodari tim izuzetno značajnim nacionalnim resursom. Ovime, hrvatsko šumarstvo ulazi u sam vrh svjetskih trendova, jer s obzirom da je po FSC sustavu certificirana cjelokupna površina državnih šuma, to u svjetskim razmjerima predstavlja izuzetan rezultat. Trenutno je na snazi certifikat za vremenski period od 17.10. 2007. do 16.10. 2012., a izdala ga je tvrtka Soil Association Woodmark iz Bristola u Velikoj Britaniji15. Za Upravu šuma Podružnicu Koprivnica izvršena je provjera certifikata na području Šumarije Repaš u ljeto 2007. godine. Osim pridržavanja strogih pravila u i oko proizvodnih procesa u šumarstvu, velika uloga se posvećuje i suradnji s lokalnom zajednicom, ekološkim, lovačkim i ribičkim udrugama, nevladinim udrugama i svim zainteresiranim za poboljšanje zajedničkog djelovanja u gospodarenju šumama. Tako Šumarija Repaš ima izuzetno dobru suradnju s lokalnom upravom Općina Gole, Molvi, Hlebina i Novog Virja na čijem se teritoriju i nalaze šume ove gospodarske jedinice. Sa osnovnim i područnim školama te dječjim vrtićima kroz prezentaciju gospodarenja ovim šumama i lovištem kao i zaštićenim objektima prirode. S raznim drugim udrugama (lovci, ribolovci) također je razvijena dobra surad- a ad gr pr Ko ice n iv 15 Jedinstveni broj certifikata je SA-FM/COC-001212 on vrijedi za sve Uprave šuma Podružnice u sastavu Hrvatskih šuma d.o.o. i na njega se pozivaju svi daljnji prerađivači drva koji su sirovinu nabavili od Hrvatskih šuma. Certifikat vrijedi od 17. listopada 2007. do 16. listopada 2012. godine i podložan je godišnjim kontrolnim pregledima. Prethodno je izdan certifikat s važenjem od 17.10.2002. do 16.10.2007. 390 Podravski zbornik 2009. ej uz M nja što se tiče korištenja zajedničkih šumskih površina i gospodarskih aktivnosti na njima. Izuzetno je dobra suradnja i s Postajom granične policije Koprivnica (Pilajevo-Otočka), ali također i s Postajom granične policije Bolho iz susjedne Mađarske te šumarijom Iharos iz Uprave šuma Kaposvár. Svake druge godine šumari iz Mađarske dolaze posjetiti hrvatske šumare te s njima u jednodnevnom druženju razmjenjuju iskustva stečena kroz različite načine gospodarenja šumom i divljači. Od ostalih udruga i pojedinaca (koji nemaju izravnu vezu s gospodarenjem šumama) valja spomenuti kvalitetnu suradnju s Molvarskim likovnim krugom iz Molvi. S tom je udrugom šumarija organizirala niz likovnih kolonija, a sve u cilju da se s umjetničkim djelima, što na kolonijama nastanu, opreme prostorije pojedinih šumarija. Tako su opremljene prostorije lovačkog doma Čambina, Šumarije Repaš, lovačkog doma Peski, Šumarije Križevci i Šumarije Sokolovac. Ove godine su slikari Molvarskog likovnog kruga (Marija Stipan, Josip Gregurić, Đuro Jaković, Drago Kovačić, Josip Tot i Drago Žufika) naslikali sliku impozantnih dimenzija (250 x 120 cm) tehnikom ulja na iverici u maniri naive, a pod nazivom „Tak lepa si mi ravna Podravino moja“. Slika je bila izložena na štandu UŠP Koprivnica, domaćina ovogodišnje manifestacije Dani hrvatskog šumarstva što su se od 5. do 6. lipnja održavali na koprivničkom sajmištu. Slika je potom trajno predana Šumariji Repaš, gdje će biti izložena u uredu upravitelja. S već spomenutom Općinom Molve i Osnovnom školom Molve, Postajama granične policije Koprivnica i Bolho (Mađarska), svake godine se organizira i malonogometni turnir hrvatsko-mađarskog prijateljstva, gdje pobjednik turnira osvaja prelazni pehar. Neovisno od suradnje šumarije i likovnjaka, veliki štovatelj prirode, lova i dobar poznavatelj ovih šuma, ali i doajen naivnog slikarstva Hrvatske, gospodin Mijo Kovačić, poklonio je Šumariji Repaš sliku Lovci iz 1975. godine (ulje na staklu, 110x140cm) u trajno vlasništvo.16 a ad gr pr Ko Sažetak n iv ice U prošlom broju Podravskog zbornika dat je kratki opis iz bogate povijesti Šumarije Repaš te prostora, na kojem i danas gospodari sa šumama, šumskim zemljištima i divljači. U ovom broju zbornika cilj je bio upoznati čitatelje s općenitim podacima (osobnom iskaznicom) Šumarije Repaš od zemljopisnog položaja, orografskih i hidrografskih prilika, geološke podloge i tla, klime, biljnih zajednica, općekorisnih funkcija do ciljeva gospodarenja. Također je prikazano trenutno 16 Primopredaja je izvršena na malenoj svečanosti 30. siječnja 2007. godine u prostorijama Šumarije Repaš, a sliku je u ime Hrvatskih šuma preuzeo voditelj Uprave šuma Podružnica Koprivnica, Mirko Kovačev. Podravski zbornik 2009. 391 uz M stanje šumskog fonda (površine, drvne zalihe, boniteti, uređajni razredi, prirast) kao i zdravstveno stanje ovog šumskog kompleksa, način i vrijeme sječa te na kraju, nimalo važan, postupak certifikacije šuma. Nemoguće je u dva nastavka obuhvatiti silnu količinu materijala koji postoji, a vezan je za povijest i sadašnjost ljudi što su ovdje radili, istraživali, proučavali i gradili kao i prostora kojim su gospodarili kroz različite organizacijske oblike, a u sklopu Šumarije Repaš. Možda će baš ovi članci nekog potaknuti da o Šumariji Repaš i ovom dijelu Prekodravlja napiše jednu cjelovitu monografiju, a ona to zasigurno zaslužuje. Literatura: ej Borzan, Želimir; Imenik drveća i grmlja. Zagreb: Hrvatske šume, 2001. gr Grivić, Josip; Stjepan Čadoić-život i djelo. Novo Virje: Općina Novo Virje, 2007. Hrast lužnjak u Hrvatskoj. Vinkovci-Zagreb: HAZU, Hrvatske šume, 1996. Lexicon silvestre; Višejezični šumarski rječnik. Zagreb: Hrvatske šume, 1998. Madjer, Blaž; Časti i dobru zavičaja-pretisak. Koprivnica: Osnovna škola Novigrad Podravski, 1992. Martinović, Jakob; Gospodarenje šumskim tlima u Hrvatskoj. Zagreb: Šumarski institut, 2003. a ad Obična bukva u Hrvatskoj. Zagreb: Akademija šumarskih znanosti, 2003. Osnova gospodarenja za GJ Repaš-Gabajeva Greda 1981.-1990. ŠG Mojica Birta-Bjelovar, 1981. Osnova gospodarenja za GJ Repaš-Gabajeva Greda 1991.-2000. HŠ-UŠ Bjelovar, 1991. Osnova gospodarenja za GJ Repaš-Gabajeva Greda 2001.-2010. HŠ-UŠ Koprivnica, 2001. Podravski zbornik, str. 267-291.; Koprivnica; Muzej grada Koprivnice, 2008 Ko Poplavne šume u Hrvatskoj. Zagreb: Akademija šumarskih znanosti, 2005. Sijerković, Milan; Koprivnica uzbudljiva vremenska pozornica. Samobor: Meridijani, 2006. Šumska kronika Šumarije Repaš Zakon o šumama; NN 140/2005. pr Fotografije: Zvonimir Ištvan ice n iv 392 Podravski zbornik 2009. Božica ANIĆ Muzej grada Koprivnice uz M KOPRIVNIČKE NOVINE U ZAVIČAJNOJ ZBIRCI MUZEJA GRADA KOPRIVNICE (I.) ej Zahvaljujući tradiciji novinskog nakladništva u Koprivnici u proteklih 112 godina od kad su se pojavile prve novine, pa sve do danas, pokrenuti su brojni naslovi kao i godišta koji su danas sastavni dio zavičajne zbirke u knjižnici Muzeja čineći tako njeno posebno bogatstvo i vrijednost. Poznata je višestruka vrijednost lokalnih novina koja se može promatrati s različitih aspekata; kulturološkog, povijesnog, sociološkog, političkog kao i njihova funkcija. Osim primarne, informacijske funkcije, novinama treba pridodati i funkcije koje one imaju u navedenoj zbirci, odnosno promatrajući ih u knjižničnom okruženju, to su onda danas funkcije kako izvora tako i dokumenta. Ako se uzme da su mjesne novine odraz javnog života lokalne sredine, da oslikavaju mjesne prilike i događaje vremena u kojem nastaju i izlaze, onda je jasno zbog čega se o novinama govori kao o izvoru ili dokumentu, ali isto tako, kao i o kulturnom dobru. Pregledom koji slijedi, obuhvaćeni su svi naslovi novina za koje se utvrdilo da su izlazili u Koprivnici od pojave prvih novina pa sve do današnjih. a ad gr Ko Kraj 19. stoljeća pr Svoje prve novine Koprivnica dobiva krajem 19. st., točnije 1896. g. Izašle su pod naslovom Koprivnički glasnik. Urednik je bio koprivnički učitelj Josip Kirar, te apatovački učitelj i hrvatski pisac Ivan Lepušić. Izlazile su tjedno, godinu dana i to od početka ljeta 1896. do sredine 1897. god.1 Novine su tiskane u tiskari Tita Kostinčera2 koji je došao u Koprivnicu iz Bjelovara, otvorio knjižaru i papirnicu 1880. g., a pet godina kasnije i prvu tiskaru u Koprivnici u kojoj su izašle i prve koprivničke novine. Ostaje upitno tko je bio izdavač ovih prvih novina od kojih nažalost Muzej ne posjeduje niti jedan broj, premda prema navodima Leandera Brozovića među sačuvanim brojnim naslovima su bile i ove prve. 3 ice n iv 1 Sudeta, Mato. Prilozi za historijat koprivničkog novinstva // Podravske novine, 3, 15 (1932) 2. 2 Feletar, Dragutin. Iz povijesti koprivničkog tiskarstva. Koprivnica: Podravka, 1978. Str.5. 3 Brozović,Leander. Građa za povijest Koprivnice. Koprivnica: Muzej grad Koprivnice, 1978. Str.158. Podravski zbornik 2009. 393 Razdoblje 1910.- 1918. ej uz M Od prestanka izlaženja prvih koprivničkih novina proći će 13 g. do pojave novog tjednika, Podravske hrvatske straže koju je 1910. g. pokrenuo Klub Starčevićeve Hrvatske stranke prava i to su izgleda jedine koprivničke novine koje su u jednom kraćem periodu (1914.) izlazile čak dva puta tjedno. Novine su prestale izlaziti 1915. g.4 Drugi tjednik ovog razdoblja koji je uzeo ime kao i prve koprivničke novine, Koprivnički glasnik pokrenuo je koprivnički odvjetnik Miroslav Šubert, a izlazi 1912. g. Tjednik je nakon četvrtog broja prestao s izlaženjem. Štampao se u tiskari V. Vošickog.5 1914. g. pokrenut je po pristašama bivše hrvatsko srpske koalicije6 novi list za pouku, gospodarstvo, društveni i javni život pod naslovom Napred, a vlasnik i odgovorni urednik bio je, zidarsko obrtnik, Valko Igrić. Ne zna se točno do kada novine izlaze. Nejasno je da li su prestale s izlaženjem 1914. ili 1915. g. Prestankom izlaženja Napreda i Podravske hrvatske straže Koprivnica tijekom cijelog rata ostaje bez lokalnih novina. gr a ad Razdoblje 1918.-1940. pr Ko Po završetku rata, krajem 1918. g. počinje izlaziti tjednik Podravac. Pokrenuo ga je koprivnički prof. Luka Golub u dogovoru s Vinkom Vošickim u čijoj tiskari je ujedno i tiskan. Tjednik je uređivan u duhu narodnog jedinstva Hrvata, Srba i Slovenaca, no zbog slabog odaziva među građanstvom već 1919. g. prestaje s izlaženjem.7 Kako Koprivnica ne bi ponovo ostala bez mjesnih novina početkom 1919. g. pokrenut je novi tjednik Demokrat koji je pokrenula Mjesna organizacija Saveza hrvatskih obrtnika pod geslom „Prosvjetom i radom k slobodi„ kao izvanstranački list za cijelu Podravinu. Demokrat je 1920. g. promijenio ime u Podravski glasnik kao glasilo i nadalje Saveza hrvatskih obrtnika. Pod novim naslovom izlazi do 1923. g., ali ne i pod istim vlasnikom. Krajem 1922. g. postaje vlasništvo akademskog društva „Jurislav Janušić“.8 Prestaje izlaziti početkom 1923. g. n iv ice 4 Sudeta, Mato. Prilozi za historijat koprivničkog novinstva // Podravske novine, 3, 15 (1932) 2. 5 Isto. 6 Isto. 7 sto. 8 Akademski klub „Jurislav Janušić“ nastao je 1908. god. u Rijeci koju je zbog političkih progona, dolaskom D' Annuzia nakon rata, većina članova napustila. Od tog vremena Vrhovni odbor kluba nalazi se u Zagrebu. Ideja Kluba brzo je bila prihvaćena i zahvatila je velik dio akademske omladine. Smisao je bio u tome da se … naprednu omladinu potakne na rad u selu među našim seljačkim narodom. Najveća se pažnja polaže na prosvjetu seljaka. Velik broj „Januševaca“ osim akademske omladine nalazio se je među radnicima ostalih klubova i udruženja, kao i među srednjoškolskom 394 Podravski zbornik 2009. ej uz M Još za vrijeme izlaženja Podravskoga glasnika krajem 1922. g. počeo je izlaziti Hrvatski narod kao neovisan tjednik, a pokrenuo ga je koprivnički učitelj Rudolf Žličar. Tjednik je prestao izlaziti u kolovozu 1924. g., pa je Koprivnica ponovo, ali nakratko, bez lokalnog tiska. Već u listopadu 1924. g. Vinko Vošicki, koprivnički tiskar, pokreće Koprivničke novine koje su tijekom svog izlaženja do početka 1928. g. mijenjale kako vlasnike tako i urednike. Drugi tjednik koji je također pokrenut krajem 1924. g. je Koprivnički Hrvat koji je izlazio vrlo kratko. Izašlo je svega pet brojeva, da bi nakon pauze od četiri godine novine bile ponovo pokrenute u ožujku 1928. g. kao tjednik „Hrvatskog bloka“ i izlazile su do sredine 1932. g. List ponovo počinje izlaziti 1941. i izlazi do 1943. g. Krajem 1926. g. Koprivnica je nakratko bez novina. Da bi se popunila praznina, neumoran i agilan Vinko Vošicki ponovo pokreće svoje novine, Domaće ognjište, pod uredništvom akademskog slikara Stjepana Kukeca. Tjednik je izlazio do srpnja 1927. g. Hrvatska Podravina je novi tjednik pokrenut neposredno nakon prestanka izlaženja Domaćeg ognjišta. Prvi broj izašao je 30. srpnja 1927. g. Iste godine prestao je s izlaženjem, a izašlo je svega 10 brojeva. Iste 1927. g. u listopadu izlazi prvi broj novog koprivničkog tjednika Hrvatsko kolo. Istovremeno u Koprivnici izlaze tri tjednika; Hrvatska Podravina, Hrvatsko kolo i Koprivničke novine i svi izlaze subotom. Interesantno je da Hrvatsko kolo prestaje s izlaženjem istog dana kad i Hrvatska Podravina, 26. studenog 1927. Novine su ponovo pokrenute u svibnju 1928. uoči gradskih izbora, izašla su samo dva broja i nakon drugog ponovo prestaje njihovo izlaženje. Po treći puta Hrvatsko kolo izlazi 28. studenog 1928. g., a prestalo je izlaziti s petim brojem iste godine. Dinamičnost izdavaštva navedenog vremena vjerojatno je uvjetovana političkim situacijom (održavanje skupštinskih i gradskih izbora), no postavlja se pitanje što je utjecalo na kratkoću izlaženja novina: da li je to politički ili financijski moment. Braća Loborec ponudila su Klubu akademičara tiskanje klupskih novina po vrlo povoljnim uvjetima, što je od strane Kluba bilo i prihvaćeno, pa su tako 1930. g., zaživjele 14 po redu koprivničke novine pod naslovom Podravske novine, a vlasnik i izdavač bio je još jedan akademski klub, ovaj puta vrlo aktivan koprivnički Klub akademičara. To su ujedno i novine s najdužom tradicijom izlaženja. Izlazile su 11 g., sve do početka 1941. g. i u navedenom periodu mijenjali su se kako urednici tako i vlasnici. Izlaženje je nastavljeno 1945. g. a ad gr pr Ko ice n iv omladinom kojoj posvećuje jednakom mjerom svoju brigu, pa otvara brojne srednjoškolske podružnice izvan Zagreba, među kojima i 1922. god podružnicu u koprivničkoj gimnaziji. Podravski zbornik 2009. 395 Razdoblje 1941.-1945. uz M I u ratnom razdoblju Koprivnica ne ostaje bez novina. S uhodanom tradicijom izlaženja nastavlja tjednik Koprivnički Hrvat, sada u službi ustaškog pokreta, čije izlaženje je bilo prekinuto sredinom 1943. g. Podravska straža, kao druge režimske novine počinju izlaziti 1944. i izlaze sve do proljeća 1945. g., a list za ustašku mladež pod naslovom ŽAP (Živio Ante Pavelić) pojavljuje se već 1941. g., neredovit je u izlaženju i traje do početka 1945. g. Razdoblje 1945.- 1991. ej a ad gr Novo razdoblje koje je nastupilo nakon II. svj. rata donosi brojne promjene, a među njima i promjene u novinskom izdavaštvu. Prve novine u Koprivnici nakon rata su Podravske novine koje su prestale izlaziti 1941. g. Ponovo su pokrenute pod istim naslovom u rujnu 1945. i izlaze do veljače 1946. g. ili kako je to zabilježio dr. Leander Brozović na margini novina S brojem 21. ove su novine prestale izlaziti radi nestašice papira.9. 1948. g. izlazi Glas fronte kao glasilo Narodne fronte za kotar Koprivnicu. Prvi broj izašao je 29. listopada 1948. Koliko je brojeva izašlo i do kada je Glas izlazio trebalo bi utvrditi, ali vjerojatno je da nije bio dugog vijeka. Već 1950. g. pojavljuje se Glas Podravine, novine s najdužom tradicijom koje su u svom gotovo 60. godišnjem periodu izlaženja bilježile i zabilježile sve značajne događaje iz života Koprivnice. Tjednik je tijekom svog izlaženja u nekoliko navrata mijenjao naslove, ali uvijek se je vraćao onom prvom – Glas Podravine. Pod naslovom Koprivnički tjednik izlazi od 1. siječnja 1954. do 26. srpnja 1955. g. Od 1955. nosi prvotni naslov Glas Podravine koji je 1993. g. promijenjen u Glas Podravine i Prigorja. Pod tim naslovom nastavlja izlaženje do 30. prosinca 2005. g., da bi od 2006. g. izlazio ponovno kao Glas Podravine. Kao prilozi Glasa Podravine izlazili su; humorističko satirički listovi Koprivnički Kerempuh, Rešeto i Koprivnice, te književni prilog Ruke. pr Ko ice n iv Razdoblje 1991. – 2009. Razdoblje nove hrvatske države prati koprivničko novinsko izdavaštvo pojavom novih tjednika. Dugogodišnju tradiciju izlaženja i nadalje nastavlja Glas Podravine. U veljači 1992. g. izlazi prvi broj Podravskog tjednika. Novine su 9 Novine s bilješkom Leandera Brozovića čuvaju se u koprivničkom Muzeju. 396 Podravski zbornik 2009. ej uz M izlazile tijekom 1992. g. Koprivnica po drugi puta 1995. g. dobiva Koprivničke novine. Prvi broj tjednika izašao je u rujnu 1995. g. Novine izlaze do 1996. g., i izašla su 52 broja. Najmlađi tjednik koji bilježi 9. g. izlaženja je Podravski list. Prvi broj pojavljuje se 15. listopada 2001. g. U proteklih devet godina izlaženja doživljavao je promjene uvodeći dodatke kao što su; TV raspored koji je zamijenjen TV Obločecom ili Podravski sport, Obrtnički vodič, Mali oglasi, a svi zajedno pridonosili su porastu broja stranica pa se list danas tiska na 80tak stranica. Tijekom 2007. g. počinju izlaziti prve besplatne novine Koprivnica News, no nisu doživjele prvu godinu izlaženja, kao ni Domaći list koji izlazi svega tri mjeseca, a izlaženje započinje krajem 2008. g. U proteklih 112 godina u Koprivnici su izašla 22 novinska naslova mjesnih (koprivničkih) i regionalnih (šira okolica Koprivnice), s tim da se pod novinama podrazumijeva serijska publikacija koja se izdaje u utvrđenim i čestim razmacima, obično dnevno, tjedno ili polutjedno i koja izvještava o tekućim zbivanjima i temama od općeg interesa, no da su to i sve novine koje su izlazile u Koprivnici ne može se sigurno ustvrditi. Ovome prikazu novinskog izdavaštva treba svakako dodati šaljivo satiričke i tvorničke listove. a ad gr Šaljive novine pr Ko Predstavljaju poseban novinski žanr u kojemu su šaljivi ton, humor i satira sredstvo oslikavanja cjelokupnog javnog života zajednice, a od žaoka nije pošteđen niti jedan društveni sloj. Tradicija šaljivih novina prisutna je u Koprivnici, na što upućuju brojni naslovi koji su se počeli pojavljivati negdje 20-tih godina prošlog stoljeća. Novine su izlazile kao samostalni izdavački pothvati ili pak kao prilozi nekih novinskih naslova. Neke od njih su bile redovite u izlaženju pa su izlazile tjedno ili mjesečno. Druge su bile povremene, a izlaženje je bilo prigodno, vezano uz određene datume ili događaje. Najomiljeniji datumi izlaženja šaljivih novina svakako su bili fašnik i 1. travanj, a od događaja oni političkog karaktera, primjerice gradski izbori. Među najstarijim šaljivim novinama je Koprivnički klopotec koji se pojavljuje 1923. g. izlazio je povremeno i pojavljuje se sve do 1942. g. Izlaženje Izbornog paprenjaka vezano je uz izbore 1927. g. Tijekom 1940. god. kao mjesečnik izlazi Podravski klopotec. Metla izlazi kao izvanredno izdanje lista Žap, a šaljivi list domaćih zmešarij je Trič trač koji izlazi kao travanjski broj 1945. g. U izdanju Glasa Podravine kao povremeni šaljivi listovi izlaze Koprivnički Kerempuh i Rešeto, dok Koprivice čiji prvi broj je bio povučen iz prodaje10 izlaze ice n iv 10 Prema riječima i sjećanju urednika Koprivica Vladimira Kuzela broj je povučen iz prodaje zbog, nekima, nepočudnih aforizama. Podravski zbornik 2009. 397 1964. i izlaze povremeno do 1967. g. Izašlo je 19 brojeva. Kao izdavač šaljivih listova pojavljuje se i Podravka pa je tako već 1964. ? zaživio Feferon, humoristički prilog listu prehrambene industrije „Podravka“. M Tvorničke novine ej uz Predstavljaju zaseban i neizostavni dio koprivničkog novinskog izdavaštva. Javljaju se 60tih godina prošlog stoljeća. Odražavaju duh radničkog samoupravljanja i postignuća radničke klase. Izvještavaju o tekućim zbivanjima i temama bitnim za radne kolektive dok je učestalost izlaženja, tjedna, dvotjedna, mjesečna. Obično formatom i izgledom oponašaju novine. Među prvima u Koprivnici izlazi Podravka: list radne zajednice koja vjerojatno počinje izlaziti 1961. g. i već u istom desetljeću u dva navrata proglašena je najboljim tvorničkim listom u državi. Podravku su u njezinom dugogodišnjem izlaženju pratili brojni prilozi. Jedan od najranijih, svakako je Feferon (1969.?), humoristički prilog listu Podravka. Od 1973. g. kao poseban prilog namijenjen poljoprivrednim proizvođačima pojavljuje se Zelena Podravka. Ostali listovi radnog kolektiva Podravke koji su izlazili samostalno ili kao prilozi Podravke su; Mala Podravka, Terenko, Kokot-bilten SSO SOURA-a Podravka, Dioničarski glasnik, SINNPA-list sindikalne podružnice „Podravka“d.d. I ostale radne organizacije u Koprivnici pokreću svoje listove. Tako kombinat „Bilo-Kalnik“ pokreće svoj list pod istim naslovom Bilo-Kalnik, tu su još Grafičar: informativni list radnog kolektiva Koprivničke tiskare, Signal: glasilo radne organizacije željeznički prijevoz Koprivnica, Izvor: informativni list radne organizacije „Izvor“, Komunalac: informativni list RO „Komunalac, Sloga: informativni list Tvornice obuće „Sloga“. I zdravstvo je imalo svoje listove kao što su Naše zdravstvo: glasilo medicinskog centra i SIZ-a zdravstva Koprivnica i Dr. Tomislav Bardek: glasilo medicinskog centra Koprivnica. Neki od navedeni listova preživjeli su sve nedaće pretvorbi i promjene 90-tih, te uspješno bilježe svoje već poprilično visoke godine izlaženja, neki su nestali zajedno sa svojim osnivačima, a neki su prestali izlaziti. Vrijedno bi bilo ustanoviti da li su to i svi listovi koji su izlazili u radnim kolektivima Koprivnice. a ad gr pr Ko ice n iv Nastanak zavičajne zbirke novina Muzeja grada Koprivnice Ovdje valja podsjetiti na prve godine nastajanja Muzeja pri čemu je Zbornik Muzeja grada Koprivnice odigrao značajnu ulogu. Zbornik je počeo izlaziti već 1946. g. čiji urednik je bio Leander Brozović. Uz brojne tekstove vezane uz po398 Podravski zbornik 2009. ej uz M vijest, kulturnu povijest, etnografiju Koprivnice i njene okolice, kao i događaje i osobe koje su obilježile određena povijesna razdoblja u životu grada, treba napomenuti i stalnu rubriku Iskaz darovatelja Muzeju grada Koprivnice. Ova rubrika ne samo da je izvještavala o predmetima darovanim muzeju kao i njenim darovateljima, već je i poticala na to. Pa tako u trećem svesku čitamo Nastavlja se sa sakupljanjem predmeta od umjetničke i povijestne vrijednosti za muzej, kao i knjiga (iz povijesti, znanosti, etnografije i knjiga štampanih u Koprivnici u tiskarama: Kostinčer, Neugebauer, Vošicki, Senjan, Loborci). Namjera je, da se u knjižnici muzeja sakupi, po mogučnosti, ćim više knjiga koje spominju Koprivnicu i gornju (srednju) Podravinu.11 Iz navedenog vidljiva je potreba prikupljanja knjiga za knjižnicu muzeja, kao i jasno naglašena potreba za određenom vrstom knjiga, za što u terminologiji knjižničnog poslovanja postoji naziv nabavna politika. Ovako definirana nabavna politika sa zacrtanim smjernicama gradnje knjižničnog fonda, načelno, prisutna je sve do današnjih dana. U jednom smjeru gradio se stručni fond, a u drugom zavičajni. Posebice je interesantan ovaj zavičajni, unutar kojeg posebnu zbirku čine novine. Dakle, počeci zbirke zavičajnih novina, vezuju se uz rane godine prikupljanja građe za Muzej. Zbirka zavičajnih novina nastala je uglavnom darovanjem pojedinaca ili koprivničkih nakladnika. U rubrici „Iskaz darovatelja“ Zbornika Muzeja kao i u Dnevniku12 dr. Brozovića zabilježena su imena darodavaca koji su poklanjali pojedine brojeve ili čitava godišta starih koprivničkih novina, pa spomenimo neke od njih: to su Krunoslav Šavor, Valko Igrić, Janko Paprika, Ante Neimarević …. Ipak, najveći broj novina u zbirku prispio je zahvaljujući L. Brozoviću što je vidljivo iz adresa (Novi Vinodol, Kutina, Velika Kikinda) na koje su mu dostavljane putem pretplate.13 To su primjerice kompletna godišta Podravskih novina (1930.-1941.), Koprivničkog Hrvata, Koprivničkih novina i sl... Još uvijek i danas komplete ili pojedinačne primjerke starih koprivničkih novina donose darovatelji u Muzej. Ovdje se može spomenuti jedna od nedavnih, većih donacija dr. Milivoja Kovačića, kojom je zbirka obogaćena s 4 naslova starih iako ne kompletiranih novina, kao i starijim godištima Glasa Podravine. Osim starijih naslova, predmet darovanja pojedinaca su i noviji naslovi, pa je tako primjerice Muzeju, Koprivice poklonio, ujedno i njihov dugogodišnji urednik, Vladimir Kuzel ili vrijedno je spomenuti obitelj Prvčić koja je, nedavno, a ad gr pr Ko ice n iv 11 Zbornik Muzeja grada Koprivnice. Koprivnica: Odbor za osnivanje Muzeja grada Koprivnice, kao sekcija Doma kulture, 1946. God. I., sv. 3., str. 34. 12 Dnevnik tiskopisa Muzeja grada Koprivnice, br. III . 1949. 13 Leander Brozović bio je kotarski veterinar u Novom Vinodolskom, Kutini i Velikoj Kikindi. 1941. god vraća se u Koprivnicu, gdje s kraćim prekidima, ostaje na mjestu kotarskog veterinara do umirovljenja 1955. Aktivno radi na prikupljanju građe za koprivnički muzej, koji je otvoren 1951. godine dr. Brozović postaje njegovim prvim direktorom. Podravski zbornik 2009. 399 ej uz M darovala desetak godišta Glasa Podravine i Podravke. Drugu skupinu darovatelja, zahvaljujući kojima se popunjava zbirka (od 1950. do danas), uglavnom čine nakladnici koprivničkih novina, zahvaljujući kojima Muzej posjeduje gotovo kompletne primjerke naslova i godišta poslijeratnog novinskog izdavaštva. Zahvaljujući darodavcima i obavezi djelatnika da prikupljaju i čuvaju građu stvorena je bogata zbirka novina u knjižnici Muzeja. Da bogata nije samo puka fraza pokazuje činjenica broja primjeraka sadržanih u zbirci u odnosu na broj naslova koji su proteklih stotinjak godina izlazili u Koprivnici. Osim što je zbirka bogata, može se reći da je i rijetka, jer su neki naslovi ili pojedini brojevi sačuvani samo u Muzeju grada Koprivnice. Osim Muzeja velik broj naslova i godišta koprivničkih novina nalazi se u Nacionalnoj knjižnici.14 Dio primjeraka sačuvan je i u Knjižnici „Fran Galović“ Koprivnica. Da li postoje pojedinačni brojevi ili kompleti novina u ostalim knjižnicama, muzejima ili arhivima pokazat će budućnost započetih popisa hrvatskih novina kao i baze podataka ili skupni katalozi novina, kad budu završeni. Ostaje još pitanje što se nalazi u privatnim zbirkama. a ad gr Zaštita Zbirke zavičajnih novina pr Ko Svaka knjižnica dužna je zaštititi svoje zbirke i učiniti ih dostupnima. Čuvanjem zbirki s jedne strane produžuje im se vijek, a s druge to je najbolji način da posluže budućim korisnicima. Zbog toga se prije desetak godina pri knjižnici Muzeja započelo s programom sustavne zaštite knjižnične građe. Temeljen je na uvidu u zatečeno stanje fonda, njegovom fizičkom stanju i saznanju o vrijednosti knjižničnog fonda. Također je bilo utvrđeno da i smještajni uvjeti za građu nisu optimalni. To je nametnulo potrebu rješavanja smještaja građe, njenu sanaciju, pa tek onda njenu daljnju, dugotrajnu zaštitu. Nakon što je osiguran novi i suvremeno opremljen prostor za smještaj građe, a građa sanirana, pristupilo se razradi programa zaštite. Program zaštite predviđao je kontinuirano provođenje preventivnih mjera zaštite građe, konzervaciju i restauraciju i reformatiranje građe. Preventivnim mjerama vodi se skrb o sigurnosti građe (provala, poplava, požar i sl.), zbog osjetljivosti materijala građa se štiti od fizikalnih, kemijskih i bioloških utjecaja, a brzina propadanja nastoji se usporiti pravilnom pohranom i čuvanjem u optimalnim uvjetima. Do- ice n iv 14 Zadaća Nacionalne knjižnice je da prikuplja, čuva i obrađuje svekoliko duhovno hrvatsko stvaralaštvo. Zato se zakonskim propisima osigurava redovito i potpuno dostavljanje „obaveznog primjerka“. Obavezi podliježu izdavači i nakladnici. Prvi propisi koji NSK omogućavaju redovitu dostavu obveznog primjeraka datiraju još iz 1818.god. Zahvaljujući obvezatnom primjerku koji su dostavljali koprivnički nakladnici velik broj naslova i godišta čuva se u NSK. 400 Podravski zbornik 2009. ej uz M tičnim mjerama obuhvaćena je gotovo sva knjižnična građa. Prilikom uvida u fizičko stanje građe izdvajana je ona na kojoj su bila vidljiva takova oštećenja koja će se morati sanirati nekom od spomenutih mjera zaštite, a izbor će ovisiti svakako o vrsti i stupanju oštećenja, kao i o vrsti građe. Pošto se radi o skupim postupcima zaštite, bilo je potrebno razraditi kriterije i odrediti prioritete u zaštiti. Temeljem toga izdvojene su novine koje su izlazile u Koprivnici do 1945. g. Razlozi zbog kojih su izdvojene novine svakako su zavičajnost, broj sačuvanih primjeraka, stupanj oštećenja, značenje i uloga koju su novine odigrale u životu grada, značenje koje dotične novine imaju danas i na kraju obaveza prema budućim, a zahvala prošlim generacijama koje su na bilo koji način pridonijele stvaranju ove bogate novinske zbirke. Jasno je to su sve razlozi na temelju kojih je mogla biti izdvojena i neka druga, možda i vrednija, građa, međutim prioritet je dat novinama zbog izuzetno lošeg fizičkog stanja koje je posljedica nekvalitetnog novinskog papira, neprimjerene pohrane i nadasve neprimjerenog i učestalog korištenja. Prvi korak zaštite bilo je reformatiranje građe, odnosno prenošenje građe s izvornika na drugi medij. Razlog tome je dobrobit izvornika, očuvanje intelektualnog sadržaja, poboljšanje dostupnosti i sigurnost u slučaju da se izvornici oštete, ukradu ili unište. Kao medij pohrane bio je odabran mikrofilm. Prije desetak godina kad je započela zaštita novina, digitalni oblik bio je, kod nas, tek na pomolu, a postupci prenošenja na novi medij skupi. Dugotrajno iskustvo pohrane na mikrofilmu i njegova stabilnost svakako mu daju prednost u odnosu na digitalni oblik zbog premalog iskustva s pohranom zapisa na novom mediju i njegove nestabilnosti. Prednost digitalnog zapisa pak leži u tehnički prihvatljivijem načinu korištenja i nadasve brzoj i širokoj dostupnosti reformatiranog sadržaja. Zahvaljujući pojeftinjenju digitalizacije stvorena je poželjne strategija zaštite građe koja kombinira stabilnost mikrofilma i široku dostupnost digitalnog oblika. Upravo je to razlog njene primjene u zaštiti zavičajnih novina. U proteklih desetak godina otkako se štite stare koprivničke novine, one do 1945. sve su mikrofilmirane, polovica fonda je digitalizirana dok se nastavak digitalizacije očekuje u narednoj, 2009. g., što bi svakako pridonijelo povlačenju izvornika iz uporabe. Restauracija je posljednji korak u zaštiti novina. Postupkom se nastoje otkloniti nastala oštećenja na novinama i produžiti njihov vijek. Restaurirane su sve novine iz zbirke do 1940. g. Naredne godine planiraju se restaurirati one do 1945. g. čime bi desetogodišnji program konačno bio priveden kraju. a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 401 ej uz M a ad gr Mijo Kovačić pr Ko ice n iv 402 Podravski zbornik 2009. Vladimir Milak LUNJO ej uz M Sjedi on tako pred kućnim vratima i čeka strpljivošću mačka lovca, samosvjesno, ali s izgledom prosjaka u otrcanu krznu kojemu su na više mjesta otpale dlake. Zašto se našao baš pred našim vratima? Nikako nisam mogao odgonetnuti. Nismo bili jedini gdje je mogao očekivati ostatak hrane. Sigurno se radilo o instinktu. Pravi povod nije jasan. Donio sam mu jelo. Nasitio se i sjeo pod zid, oblizujući se i šapama dotjerujući svoju neuglednu vanjštinu. Izgleda prljav, prljavožut, gotovo slijepljenih dlaka. Mršav je, okruglih žutih očiju i nerazmjerno velike glave. Ne namjerava se, izgleda, rastati od nas, iako o njemu nitko naročito ne brine. Već sam ga zaboravio igrajući se svojim malim zečićem kojega sam upravo prije nekoliko dana, uoči Uskrsa, dobio od krsnoga kuma. Zec, kunić, bio je tada moja jedina želja. Činilo mi se da nema ništa mekanije od toga sivoga klupka, mekanijega od ruke ispod glave prije sna, mekanijega od majčinoga milovanja. Stalno sam ga prinosio k licu,a zec bi ubrzano disao i migoljio njuškicom. Ponekad sam ga pretpostavljao čak i posebno uzbudljivim igrama sa susjednom djecom. Nakon nekog vremena, kad sam izašao u dvorište, vidim, mačak leži uza zid. Opazio me, ustao, prilično lijeno se protegao i pošao prema meni. Priđe mi i počne se umiljavati. Uz jednu, uz drugu nogu. Prede, krči i ponaša se kao da se oduvijek znamo. Iznenađeno ga promatram. Zadobio je moju naklonost. Pogladim ga, iako baš nije dopadljiv. No djetetu to ne smeta. Znao sam da je skitnica, da nije živio životom običnog kućnog mačka. Tko zna zbog čega? Ni divlji, ni poljski mačak nije bio. Naiđe otac. Upitam ga: - Smijem li zadržati ovoga Lunju? Otac se zaustavi, promatra mačka koji se počeo vrtjeti i oko njega. Nakon kratke stanke reče: - Naravno, ako želi ostati. Izgleda da traži nove gazde. Mi trenutno nemamo mačka, a trebali bi ga imati. Miševa i razne gamadi ima posvuda. Mačak ovdje spada u gazdinstvo. - Hvala oče! – zahvalim radosno. a ad gr pr Ko ice n iv Presretan što ću imati ne samo zeca, već i mačka, skočim u kuhinju, dohvatim sa stola komadić mesa i donesem Lunji. Halapljivo počne gristi, okrećući glavu na jednu, pa na drugu stranu – i guta. Podravski zbornik 2009. 403 ej uz M Znao sam da će ostati. Kao i druga djeca predškolske dobi, imao sam potrebu za svojim životinjama, ne toliko iz ljubavi prema njima, već zbog zabave, da imam žive igračke Budući da smo živjeli na selu, sa svim što pripada seoskom gospodarstvu, nije bilo poteškoća ni sa smještajem mojega Lunje. Odnio sam ga u sjenik, našao mu ugodan kutak, a on ga sa zahvalnošću prihvatio. Tako je postao članom velike zajednice u kući, dvorištu i gospodarskim zgradama. Naravno da nisam manje volio kunića, koji se nalazio u povećem kavezu na verandi. Majka nije bila oduševljena Lunjom. Odmah je povukla crtu između njega i sebe i zaprijetila mi: - Toliko da znaš: neću vidjeti toga ružnog mačka u kući. Dovoljno da imam smrdljivog zeca pred nosom. Još bi trebalo da se posvuda nađu mačje dlake i da donosi buhe. Otac i ti držite ga gdje hoćete, ali dalje od mene! Je li jasno?! Što sam mogao? - Jasno! – odgovorim i pokunjeno se udaljim. Napolju nije bilo ugodno. Strše ogoljela stabla, sunce blijedo, ne prosipa toplinu, vjetar zviždi u granju, travke tek probijaju tlo. Razočaran majčinom izjavom stojim u pustom voćnjaku i buljim u prazno nebo. Odjednom se uz mene nađe Lunjo i započne svojim umiljavanjem. Rep drži u vis, glasno prede i ne prestaje. Gledam ga i zaključim: Ružan jest, ali umiljat. I tako započne naše zbližavanje. Dani prolaze i donose proljeće. Sve cvjeta; posvuda cvrkuću ptice, grade gnijezda skrivena u zelenilu. Ljudi na poljima oru, žene uređuju vrtove, svi nešto siju, sade. Mi djeca skitamo se po voćnjacima, šumarcima i šumom. Promatramo cvijeće, biljke, drveće, ptice, leptire, kukce, žabe. Pretražujemo živice, pravimo buku, svađamo se, mirimo, zaboravljamo vrijeme u igri. Vremena imamo u izobilju, za igranje, otkrivanje životnih niša, ispitivanje svijeta prema vlastitom nahođenju. Jedino dobivamo upute: što smijemo - što ne smijemo, što je opasno, otrovno, nepodesno za djecu. Poznajemo svako stablo po kori, po lišću, krošnji, svaku biljku po izgledu, po cvijetu i mirisu. Tako živimo u užoj i široj zajednici obitelji i susjedstva. Mnogi imaju kod kuće svoje miljenike: mačke, pse, kokoši, ptice, kuniće, pripitomljene vjeverice i razne manje divlje životinje. Nisam jedini sa svojim ljubimcima; ništa tu nije uzbudljivo za ostalu djecu. Tako se moj život dijeli na privatni i zajednički, do kraja ispunjen raznim zanimljivostima. Učimo jedni od drugih, mlađi od starijih, i prilagođavamo se jedni drugima. Lunjo se u međuvremenu sasvim udomaćio. Čak se i majka priučila na njega. Znatno se oporavio. Pojavila mu se svjetla dlaka na glavi i širila prema repu. Svakim danom pretvarao se u rasnoga mačka. a ad gr pr Ko ice n iv 404 Podravski zbornik 2009. Mačak se brinuo sam o sebi, ali o kuniću sam morao brinuti ja. Redovito sam čistio kavez, donosio svježu travu, razne sjemenke i žito; ipak je on bio moja najmilija životinja. Iznosio sam kavez na livadu iza kuće i za vrijeme čišćenja puštao zeca da malo protegne noge i pase što želi. Ponekad bih ga dulje vrijeme ostavljao u kavezu na suncu.. Primijetio sam da Lunjo pažljivo prati sve što se tu događa. Običavao je sjesti uz kavez , spustiti glavu uza zemlju i strpljivo buljiti u kunića. Smatrao sam da će se sprijateljiti pa sam ih ponekad ostavljao same. Jednoga dana, prilikom takvog zbližavanja, zaboravio sam zatvoriti vrata kaveza i otišao. Kad sam se vratio , zeca nije bilo. Tražim ga naokolo. Pokraj jednog grma nađem samo njegovu glavu, šape i rep. Tijelo je nestalo. Ukočih se od zaprepaštenja. U meni se javi bijes. Nikada još nisam bio tako ljut. A nešto podalje, u travi, sjedi Lunjo, oblizuje se, sunča, miran, bez i najmanjeg osjećaja da je počinio zločin. Da sam imao čime i da sam mogao, bio bih ga bez razmišljanja ubio. Pun gnjeva izderem se na njega. Možda se sada u zločincu probudila loša savjest. Stresao se, skočio na noge, ali ne trči, već spuštene glave, s repom među nogama, vuče se polako u obližnju šikaru. Podivljam gledajući glavu, šape i rep svojega ljubimca. Nakon što sam se pribrao, odem k ocu i kažem mu što se dogodilo. Prigrlio me i kaže: - Što se čudiš? Ne može mačak ništa protiv svoje zvjerske naravi. I mi jedemo životinje. Pomiri se s tim. Promijeniti se ništa ne može. Trebao si bolje paziti! Zašto si ostavio otvorena vrata svojega zečinjaka?! A vidio si da se Lunjo vrzma oko njega. Utješiti me nije mogao. Oči su mi se punile suzama od srdžbe. - Mislio sam da zec i mačak mogu postati prijatelji. - Sada vidiš kakovi su prijatelji postali. Veći je pojeo manjega. Toliko ga je volio, našali se otac i ode svojim poslom. Razmišljao sam samo o osveti, ali nisam našao pravo rješenje. Kaznu sam znao: glava za glavu, šapa za šapu, rep za rep. A mačak ne dolazi kao obično, već sramežljivo, oprezno okoliša, drži se na odstojanju. Prestala su umiljavanja i predenje. Drugog dana uvečer kaže otac majci: ej uz M Jednom upitah oca: - Kako to, mačak prede, a ne vidim nit? Otac mi objasni: - Ne samo nit, već i cijelo vreteno izlazi svakog jutra iz njega van, samo ga zakopa u zemlju. Moraš paziti, ako želiš vidjeti kako izgleda, da ga zatekneš kod posla! Treba si predstaviti moje oduševljenje kad sam ugledao mačje vreteno! a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 405 ej uz M - Sutra idem s konjima u našu šumu preko Drave, po drva što su ostala tamo od zime. Ne moraš kuhati ručak. Vratiti ću se krajem dana. Ima tamo još dosta posla. Odmah ga zamolim: - Mogu li s tobom? Pomoći ću ti koliko mogu. Volim se voziti skelom. - Možeš – uzvrati otac i započne drugu temu. Smišljam svoju osvetu. Mislim: naletjet ćeš ti meni u zamku, kad budeš smatrao da sam zaboravio tvoj zločin i kad ogladniš. Samo sam još trebao pronaći način osvete. Malo sam se smirio, dugo razmišljao: što učiniti. Zaspao sam, konačno, i proveo noć punu nejasnih snova. Ujutro, nakon izlaska sunca, već sam na nogama. Izađem na dvorište, vidim Lunju. Sjedi pod starom jabukom. Pravim se da ga ne vidim, pjevušim. Odjednom mi sine plan: uzet ću očevu naprtnjaču, strpati ga u nju, sakriti ju iza sjedišta, u sjeno za konje. I baciti mačka sa skele u Dravu. Poslije doručka, otac izgura kola i sprema u njih sve što treba za put. Vidim, mačak sjedi na svome uobičajenom mjestu; čeka hranu. Odem u kuhinju, kriomice uzmem komadić mesa i donesem ga Lunji. Stavim mu zalogaj ispred njuške. Onjuši ga, zagrize. Stekne povjerenje. Pogladim ga. Čekam dok proguta meso. Naprtnjaču sam pripremio iza ulaznih vrata. Ponovo uđem u kuću, uzmem još mesa i donesem mačku. Sagnem se, opet ga pogladim. On prede, ne sluteći da je osuđen na smrt. Uzmem ga na ruke, rastvorim naprtnjaču i strpam ga u nju. Osuđenika sakrijem, kako sam naumio, među sijeno u kolima. Otac upregne konje i mi za nekoliko trenutaka izađemo iz dvorišta. Vozimo se neravnim seoskim putem. Kola tandrču, konjske glave jednolično klimaju iznad svojih sjena, a ja strepim da će se javiti mačak. Usput imam stotine pitanja. Kad ocu dojadi, odgovara mi na svoj humoristično – ironičan način, pa ga prestanem gnjaviti. Stigli smo do skele. Nismo jedini koji žele preko Drave. Otac se pozdravi sa skelarom i započne razgovor s ostalim ljudima. Nastojim uhvatiti priliku kad me nitko ne promatra. Djeca u takvim slučajevima radoznalo švrljaju skelom, gledaju vodu, valove. Nitko ne vodi računa o njima. Na sredini rijeke potajno izvučem naprtnjaču. Priđem ogradi skele, naprtnjaču držim lijevom rukom, desnom otvaram. Mačak osjeti slobodu, upotrebi svu snagu, sleti, kao ošinut bičem, u prazan prostor – i nađe se u matici rijeke. Najprije potone, zatim izroni, lupa šapama po površini, opet nestane, sve više se udaljava od skele i napokon mi se izgubi iz vida. - Tako! Sad žderi zečeve koliko te volja. Mi smo kvit! – kažem poluglasno. Nitko nije primijetio što sam učinio. Ljudi su razgovarali i čekali da stignemo do pristaništa. Naprtnjaču sam sada sakrio ispod sjedišta kola i nestrpljivo očekivao trenutak a ad gr pr Ko ice n iv 406 Podravski zbornik 2009. uz M kad ćemo na drugoj strani rijeke krenuti kolima dalje. Roditelji dugo nisu primijetili nestanak mačka. Majci ionako nije manjkao. Ali me otac najednom upita: - Gdje ti je mačak? Sigurno se skita. Klatež bio, klatež ostao. Samo sam slegnuo ramenima. Na tome je ostalo. Savjest mi ipak nije mirna. Osjećam se glupo, osamljeno. Nemam više ni zeca ni mačka. Nemam svoje žive igračke. Ali u igri s vršnjacima ubrzo zaboravim svoju opačinu. Ni djeci ni roditeljima nisam se povjerio. ej I, jednom - topli je travanjski dan, sjedimo pri ručku ispred kuće - na ogradi dvorišta iznikne Lunjo. Trči ravno k meni. Skoči mi u krilo, protegne se, lizne me po licu, pa se sklupča i počne presti svoju beskrajnu nit, baš kao da se između nas ništa neobičnoga nije dogodilo. Sav se užarim. Od toga smo trenutka prijatelji. Ubrzo je promijenio izgled. Pretvorio se u pravog malog tigra. Glava mu, naspram zaobljenijeg tijela, izgleda manja, dlaka mu svjetluca na suncu, zagasito narančasta s tamnim poprečnim prugama. Čekinje brka strše mu poput bijelih plastičnih igala. Mora da se miševima smrzavala krv pred njegovim strašnim licem, kad su mu sjevnule žute munje iz okomitih proreza očiju. S načuljenim ušima liči na sovu. Vitak je, žilav, okretan, snalažljiv. Uskoro se iskaže i neobično koristan. Nakon što je majka zasadila vrt, čisla vrabaca oivičila su vrtnu ogradu. Koriste svaku priliku da krenu u pljačku. Jedu sjeme, čupaju tek iznikle klice povrća i cvijeća. Ljudska dovitljivost ništa im ne može. Žene zdvajaju zbog njih. A ima ih daleko više nego ranijih godina. No, Lunjo im sputa krila. Dosta njih ostavlja perje u vrtu, plaća životom svoju drskost. Ne pojavljuju se više ni blizu. Bolje ne prolaze ni krtice. Čuje Lunjo njihovo rovanje ispod zemlje i čeka… Kad krtica probuši tlo, on skoči u vis, spusti se i zarine kandže u krtičnjak. Krtica već visi na njima. Jeo ih nije, samo tamanio. Krtice, inače korisne životinje, u vrtu su katastrofa. Preruju gredice, pojedu gliste, unište korijenje. Poslastica za Lunju su miševi. Satima strpljivo čeka uz njihove rupe. a ad gr pr Ko ice n iv Nedugo nakon njegova povratka iz Drave, donese mi miša pred noge – da ga pojedem. Priznaje me svojim gospodarom. Budući da ne jedem miševe, odbijem poklon. Samo ga pogladim, pohvalim. Uvrijedio se nije. Miša pojede sam. Više mi ih ne nudi. Ali pred mojim očima priređuje okrutne igre s njima: donese Podravski zbornik 2009. 407 ej uz M živoga miša, pusti ga da malo trči, ponovo ga ulovi, lupka ga šapom, tjera na bijeg, dogod miš ne iznemogne u toj smrtonosnoj igri. Tek tada ga usmrti i bez oklijevanja smrska i proguta. Sve je to u skladu s njegovom zvjerskom naravi, kako mi je objasnio otac: - To ti je njegova lovačka vježba i odgovara njegovoj zadaći u prirodi, što mi za svoja djela ne možemo uvijek tvrditi. Drago mi je što smo ga zadržali. Nakon što je Lunjo očuvao majčin vrt od štetočina, gotovo mu se ispričala ubog ranije negostoljubivosti. Od tada je i od nje nagrađivan. Uzela bi ga ponekad čak u krilo ili naručaj i milovala. Naš vrt jedini u cijelom susjedstvu ostaje neoskvrnut od vrabaca i drugih nepoželjnih gostiju. Susjede su zavidjele majci. Najgori je susjed zdesna. Muči ga ljubomora zbog našega vrta. Dođe i kaže ocu: - Tvoj mačak tjera vrapce u moj vrt. Cijelog su uništili. - Pa ti ih tjeraj natrag odakle su došli. Vrapci su slobodne ptice, lete kamo žele – odgovori otac. Susjed zategne usne, odlazi namrgođen; mumlja do svoje kuće. Opametio se nije. Stalno izmišlja nešto. Jednoga jutra viče preko ograde: - Čuj, susjed! Tvoj mačak jede jaja mojih kokoši, više ne nalazim nijedno. Otac mu uzvrati: - Jesi li ga vidio? Jesi li našao ljuske? Znaš li da kokoši u ovo doba obično ne nose jaja. Nemoj spavati! Pazi da ne pojede i tvoja! Susjed sočno opsuje i izgubi se. Čuje se samo lomljava iz njegova dvorišta. I tako stalno iznosi nove optužbe protiv Lunje. Jednom se njegov pas otkine s lanca, sleti niz ulicu, naleti na Lunju. i odmah požali. Mačkove kandže zarile su se u njegovu njušku. Pas ustukne i cvileći nestane u svome dvorištu. Susjed sve to promatra s prozora, psuje i ne zaboravlja. Uglavnom, stalno nastaju uzbuđenja zbog toga mačka. I u našem dvorištu ima obilje dogodovština koje mi pričinjaju naročito zadovoljstvo. Naučio sam koješta iz njih. Kretale su se tu svakovrsne pernate životinje, te se međusobno borile za rang i mjesto pod suncem. I kokot, i puran, i gusak, žele biti gazde dvorišta. Napadaju se međusobno. Ipak ne preozbiljno. Nikad ne curi krv. Pametniji popusti. Lunjo se najednom našao u nepoznatom, šarenom društvu i stekao neprijatelje. Najprije se sukobio s opakim gusakom, pred kojim strepe sva susjedova djeca. Taj napada i žene. Pravi se svakom prilikom važan, pokazuje svoju zloćudnost bez obzira na uzrok. Već nekoliko dana, nakon dolaska Lunje, zaleti se na njega, hoće mu provjetriti krzno. Ali zalet je toliko nesmotren da mora kočiti nogama. Mačak mu u tom trenutku pokaže zube i šapom zahvati kljun. Gusak, iznenađen tolikom smjelošću pridošlice i strahom za kljun, odskoči, raširi krila, trči među guske i diže užasnu buku. a ad gr pr Ko ice n iv 408 Podravski zbornik 2009. ej uz M Od tada u luku zaobilazi Lunju. I puran - koji se uvijek kočoperi, spušta krila, struže njima po zemlji, potrči, stane, opet potrči, spusti resu niz kljun, glava mu pocrveni, ćurliče, brboće i zamišlja se najljepšim među prizemljenim pticama – također pokuša sreću s Lunjom. Samosvjestan, jurne na njega i smatra se već pobjednikom. Mačak frkne, nakostriješi se, dlake mu se nadmu, oči sijevnu, izgleda za polovicu veći. Puran, zapanjen tom promjenom, smanji se za polovicu, uvuče resu, sklopi krila, stegne rep, zabrboće i pobjegne među perad postavši obična dvorišna ptičurina. Priliku za okršaj nije propustio ni kokot, ali nije bolje prošao. Uskokodakao se, digao galamu i sakrio među kokoši. Nema više siktanja, šepurenja, zaletavanja i prijetnji kad se Lunjo nađe u njihovoj blizini. Prave se manji nego ustvari jesu. Glupe kokoši mačak sasvim ignorira. Tako se uspostavila ravnoteža između njega, dlakavog četveronošca i pernatih dvonožaca. Visoke životinje, kada bi se zatekle u dvorištu, nisu vodile računa ni o mačku, ni o peradi. Ali vrapci se uvijek miješaju u odnose u dvorištu. Drskošću, proždrljivošću, otimačinom, nadilaze cjelokupno šareno društvo. Svi ih tjeraju od sebe, otjerati ih ne mogu. Samo odskoče, polete, pa se vrate. Rojevi vrabaca nalaze se posvuda, bezobrazno kradu što stignu, postaju sramota ptičjeg roda. Sve ptice imaju neko dostojanstvo, vrapci ne. Jedina konkurencija u bezobrazluku su im donekle sjenice, no ne tako uspješne. Zbog plašljivosti. Svi ti sitni lopovi boje se jedino Lunje. Kad se pojavi, ne pomaknu više ni kljun. a ad gr Ko pr Promatrao sam sve to istančanom radoznalošću djeteta i počeo shvaćati odnose među živim bićima. Njihova svojstva i ponašanje uspoređivao sam s pojedinim ljudima i ta saznanja zadržao do danas. Sve je to moje djetinjstvo, u kojem sam naivno upoznavao dobro i zlo, a da ih nisam znao objasniti. n iv ice Lunjo bi me uvijek iznenadio nečim novim i zanimljivim. Promatrao sam ga u lovu na livadi, ne samo na miševe, već i na insekte, kukce, skakavce, muhe, žabe, guštere… Znao se zabuniti, prevariti, pa bi progutao što mu nije prijalo. Tada bi frktao, nervozno šapom brisao njušku, tresao glavom. U najljepšim jutrima u godini, kada cvatu lipe i ljiljani, a livade su pune visoke trave po čijoj rosi sunce prosipa užarene zrake, izronio bi Lunjo iz zasićenog zelenila, sav mokar, slijepljene dlake, umoran od napornog lova, i prije jela, kako se pristoji, oprao Podravski zbornik 2009. 409 ej uz M talog noći, osušio se i čekao jutarnji zalogaj. Neobično je volio mlijeko, a vodu izdubine svojega mačjeg instinkta mrzio. Vjerojatno mu je najmučnije bilo što ju je povremeno morao piti. Nakon što se najeo, očistio bi brk, bradu, i tek tada započeo s opširnim umivanjem, pa bi se ispružio ispod bunara i na toplom suncu odspavao svoj prijepodnevni san. Više puta sam ga zatekao kako sanja: frkne, mijaukne, nakostriješi se, trzne repom pa se smiri. Odmoren, započeo bi s oštrenjem kandži, najvažnijim oružjem mačka lovca. Brusio ih je na kori stare jabuke ili oraha. Dovuče li se neki dotepenac, koji ga želi istisnuti iz naše blizine, Lunjo, odlučan, hrabar, ne čeka, već odmah napada. Protivnik, sretan ako sačuva cijelo krzno, briše preko ograde, zauvijek nestane. Lunjinih nestašluka nikada ne manjka. Valja se po travi, penje na stabla. U zaletu stiže do krošnje pa se vraća natraške, mičući glavom i repom na jednu, na drugu stranu. S prilične visine skače na zemlju - i to ponavlja nekoliko puta. Voli se sunčati. Za vrijeme žege, istegne se na suncu kao da nema krzno, kao da mu je zima, a ja ne znam kud bih se sklonio od vrućine. Često se pritaji iza neke busije, žbuna, grma trave - sa spuštenim ušima, izdužena vrata, sav priljubljen uza zemlju, samo vršak repa trza – pa onda u hipu poklopi plijen. Zanima ga sve što se miče jer mu raspiruje lovačku strast. Osim toga, njegova je znatiželja neograničena. a ad gr pr Ko Ponekad bi mačja dernjava razrezala noćnu tišinu i prestala. A kad bi potrajala dugo, Lunjo bi se tada ujutro pojavio s krvavom njuškom ili pocijepanim ušima. Ima mačaka prostaka, prljavih, neotesanih, što kradu gdje mogu, penju se na stolove, drpe što im se svidi. Lunjo to nije radio. Držao je do svojega dostojanstva. Kako je samo oholo šetao dvorištem i oko kuće visoko uzdignuta repa, kao s isukanom sabljom. Svakom se prilikom nazirao njegov čvrsti karakter. Zlo raspoložen, trzao bi repom spuštenim do zemlje, a ponekad bi ga vukao kao da mu je suvišan, što je značilo: Pusti me na miru, nemam volje ni za što! U dobrom raspoloženju, rep mu strši visoko iznad tijela, a brk se rašio poput rasprsnute rakete. Ulizuje se, glasno prede. Znao sam ga ljutiti, tuckati po glavi, stiskati mu šape, navlačiti rep. On zareži, ljutito zine, zubi mu zablistaju, oči zasvijetle, dlaka se kostriješi, puše, upozorava: Čuvaj se i ne šali! Ukoliko sam ga želio nekome predstaviti, a on to nije htio, jednostavno okrene glavu, spusti rep, trza njegovim vrškom i prkosno se udalji. Nakon što posjet nestane iz dvorišta, nađe se uz mene, popne mi se po odijelu na rame, lizne mi obraz, priljubi svoju glavu uz moju i prede. ice n iv 410 Podravski zbornik 2009. *** uz M Svoju samovolju nije mogao obuzdati: Kad nešto ne će – ne će, prođe uz mene kao da me ne vidi, trza repom, udalji se , kao da želi reći: Imaj me rad! Nastoji li nešto postići, umiljava, ulizuje, gleda u oči i mijaukne. Tko bi mu odbio želju? Primijetio sam da nije pokoran, ponizan, privržen, popustljiv kao pas. Već samovoljan, sebičan, neobično bliz divljoj zvijeri, primjenjuje trikove, mrzovoljan je, zna se uvrijediti, ima jaka individualna svojstva, osebujnost. ej Jedne nedjelje odemo k stricu. Ženi se moj najstariji bratić. Ljeto se bliži kraju, ali je sparina nalegla na zemlju. Žene otpuhuju vrući zrak, mašu rupčićima, zadižu i tresu teškim suknjama, a muškarci sve više miješaju vodu u vino. Osim ove svadbe, cijelo selo je zamrlo, sakrilo se u kuće, utihnulo. Mi djeca zabavljamo se na svoj način, uživamo. Otac nije raspoložen, najradije bi kući u svoj mir, ali se ne pristoji. Ode ipak nešto ranije nahraniti životinje i vrati se. Ništa neobično primijetio nije. Ostajemo gotovo do osvita. Poslije najnužnijih poslova legli smo i prespavali dan. Sljedećeg jutra pojavi se u dvorištu susjed, priđe ocu, počeše se iza uha i, s vidljivom zluradošću, obznani: - Znaš što? Tvoj prokleti mačak završio je u mojem starom bunaru, kojega upravo namjeravam zatrpati. Na njegovoj ogradi uvijek se kupe vrapci, poskakuju, galame, nanizani kao ogrlica. Sigurno su privukli pohlepnog mačka, pa se zaletio među njih i nestao u vodi. Vrisnuo sam, ali me majka privila k sebi i milovala, pa sam samo jecao. Otac sarkastično kaže susjedu: - Nesumnjivo si svojim očima vidio kako mačak nestaje u bunaru? Vjerojatno si ga želio i spasiti? Ali susjed to nije shvatio. Bio sam silno ojađen. Suze nisam mogao zaustaviti. Majka me odvede u kuću. Tješi me. - Ne žalosti se! Nabavit ćemo ti drugoga, još ljepšega mačka. Odgovorio sam: - Nije to isto. Zar bi ti, da ja umrem, nabavila drugoga, još ljepšega dječaka? Moje razočaranje zabilo joj se u srce. Proguta pljuvačku, oči joj se zamute, orose, napune suzama, ali ih preda mnom pokuša sakriti. Privine me k sebi, stisne, pogladi, a potom ode k ocu, koji je još bio u dvorištu. Čuo sam kad je ponovila što sam joj rekao. Otac kaže: - Ima pravo, ali će ubrzo zaboraviti svojega Lunju. a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 411 Zatim oboje dođu u kuću. Otac me uhvati za ruke i reče: - Slušaj! Tvoj Lunjo je otišao sada od nas. I mi ćemo za njim, samo ne znamo kada. S tim se moraš pomiriti. Sve što živi – umire. To je neizbježno. Moglo se dogoditi nešto slično i nekome od nas. Njegovo objašnjenje urazumilo me, pa sam se donekle smirio. M ej uz Lunju smo izvadili iz bunara pomoću susjedove dugačke motke s kukom za lomljenje suhog granja u šumi i pokopali u našem vrtu među cvijećem, njegovim omiljenim lovištem. Stalno je branio taj prostor od nepoželjnih uljeza i našao u njemu trajno boravište. Postavio sam križ uz humak i posadio grm ruža. Voda koju je toliko prezirao bila je njegova sudbina. Poslije njega nisam više želio imati životinju ljubimca. Susjedu nisam vjerovao ni riječi. Bio je za mene utjelovljenje zlotvora. Poznavao sam njegovu zlobu i podmuklost. Nije volio ni djecu, ni životinje, osim svojega psa. Oba su bili neuračunljivi, pakosni. Lunjo mu je bio trn u peti, zubi u živom mesu, žulj u tijesnim cipelama. Iz njegova dvorišta obično se čula vika, lupa, lomljava, psovke, naročito za punoga mjeseca. Tada bi u bijesu ubio i po koju svoju kokoš, a i ženu prebio bez razloga. I sada ti njemu vjeruj? Moga se oca bojao i bio s njim na snošljivom odstojanju.ali se veselio kad bi kod nas nastala neka šteta. Ljubomoran je bio na svačiji uspjeh, budući svojega nije imao. Izdvajao se svojom ćudi u inače mirnom selu. Kao da ga je odredio sotona da nas uvede u novu budućnost. a ad gr Ko *** pr Uskoro sam morao u osnovnu školu. Nastale su za mene nove brige, kotrljali se novi događaji i potisnuli uspomene na Lunju. Javile su se samo ako sam vidio nekog zanimljivog mačka. Lunjo nije samo omiljeni mačak mojega djetinjstva, već arhiv slika davno nestaloga doba, cijele jedne epohe arhaičnoga sela. Mada za toga mačka nisu isključivo vezani najvažniji događaji mojih predškolskih dana, neki su nesumnjivo bitni za moje odnose prema stvarnosti. Shvatio sam da u prirodi važe drugi zakoni, nego što mislimo. ice n iv *** Davno, već nakon osnovne škole, napustio sam selo, plivao kroz vrijeme i nezaustavljive društvene promjene, ali su sjećanja ostala poput knjige iz prošlosti. Često razmišljam: što smo dobili, a što izgubili naglim tehničkim razvojem? Veza između čovjeka i prirode brzo se prekida jurnjavom za profitom. Potpuna 412 Podravski zbornik 2009. ej uz M iscrpljenost mladih ljudi ispunjava njihove večeri. Prirodni život se gubi, nastaje mješavina sela i grada. Selo majmunski prihvaća što mu nudi reklama. Životinje se ne kreću više slobodnim prostorom kao nekad moj Lunjo i njegova pernata družina. Skučene su u tamnim boravištima, stalno kljukane da što prije donesu zaradu. Život sela, što se odvijao bez usiljenosti, pretvorio se u trčanje za vremenom. Nestale su šale, dosjetke, druženja, plesovi, zadirkivanja, pjevanja, veselice. Lica su tmurna, zabrinuta, snuždena. Osama je pregazila selo. Pojavom traktora na poljima su iščezle živice, staze, puteljci, šumarci, voćnjaci, visoka stoljetna stabla jasenova, hrastova, dudova, jablana, vrba… Sve to smeta traktoru. Na seoskom tlu postepeno sve postaje sitno, jednolično patuljasto, umjetno ili hibridno. Usporedo s tim nestaju i okolne šume zbog grabeža ili zagađivanja okoliša. Ostaju šikare. Nestala su međusobna ispomaganja, zajedničke košnje, žetve, berbe, komušanja… Radna snaga selu više ne treba. Višak ljudi odlazi u gradove, proleterizira se. Djeca su suvišna. Cijele obitelji nestaju, kuće se raspadaju. Običaji su iščezli, tradicija se rasplinula. Društveni život zamijenjen je, u malo preostalog vremena, buljenjem u televizor koji se često cijele dane ne gasi. Interes ljudi utapa se u jeftinoj i besmislenoj zabavi i površnoj kulturi. Nestale su dječje igre, vika, svađe, mirenja i trčkaranja među kućama, okolo njih, poljem, šumom. Sada traktori krkljaju cijele dane po putovima, na poljima, i za sobom ostavljaju smrad, pustoš jednoličnih monokulturnih ploha i siju lakomost i preziranje božanskog stvaranja. Nepovratno nestaju slike nekadašnje prirode i s njima budućnost sela. Starci te slike nose još u glavama. Mlađe generacije ne poznaju ih – i ne manjkaju im. Jedino će im manjkati njihova prošlost. Nekadašnji život sela ne može se nadoknaditi prividnim obiljem. Susjed susjeda jedva poznaje. Smisao života pretvorio se u gramzljivost. Svijet se guši u poplavi industrijskog blaženstva. A ljudi u velikim gradovima teže prema nekadašnjoj idili. Drže sve više pasa, mačaka, ptica, raznih životinjskih egzota, čak i zmija, po stanovima. Javlja se podsvjesna potreba za starim odnosom čovjeka i životinje. No, to više nisu normalne životinje, već životinjsko roblje za razbijanje dosade, nadomjestak za obitelj, prijateljstvo, djecu i potreba za živim bićem u osami. Djeca i odrasli vode svoje ljubimce na uzicama, odijevaju ih kao nekakve male klaune i zatvaraju u stiješnjene prostore. a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 413 Moj Lunjo bi svisnuo tu od tuge. *** ej uz M Sveta bol sjećanja tinja u nama neprimjetno dogod ju dah života ne rasplamsa ili sasvim ugasi. Sjećam se proljeća na selu s razlistalim drvećem, živicama, vrtovima, voćnjacima, visokim stablima jabuka, krušaka, trešanja, višanja, šljiva, osutih kao snijeg bijelim cvatom, ružičastih cvjetića bresaka, kajsija, šarenih sagova mirisnih livada, rosnih osvita punih leptira, zujanja pčela, cvrkuta sitnih ptica, kukurikanja fazana, zaustavljenog leta ševe što leprši iznad izorane njive, kruženja lasta pod oblačnim nebom, glasova kosova, drozdova, divljih golubova, grlica, štiglica, pupavaca, žuna, djetlića, trčkaranja plašljivih zečeva, srna, dozivanja i pjesama pastira u šumi i jeke što nestaje u daljini pod plavim nebom i krupnim sivim oblacima. Sjećam se žabljih koncerata u ožujskim i travanjskim noćima i zrikanja zrikavaca pod svilenim velom punoga mjeseca u kolovozu. Sva je to nestalo. Noći su nijeme. Niti jekne ljudski glas, niti hukne sova, niti zalaje pas, niti zareži mačak. Sve šuti. Širi se samo muk, grobna tišina. Vrabaca gotovo i nema. Ne pjevaju više slavuji cjelonoćne kantilene nad gnijezdima svojih ženki, niti krijesnice raznose sitne buktinje ljubavi od travke do travke u ivanjskim noćima. Ali budućnost teče prostorom s nekim Lunjom ili bez njega. a ad gr pr Ko ice n iv 414 Podravski zbornik 2009. Zdravko SELEŠ Društvo hrvatskih književnika, Zagreb ZVEZDE FRANA GALOVIĆA M (Zabilješke o Galoviću) uz Uvod ej Proljetos sam izbornici dramskih nastupa i recitacija županijskih Lidrana, gospođi koja je u tri županije na našem području stigla iz Zadra, na primjedbu da je Galovićev „Jesenski veter“ već dosadan, mada je sama recitacija moje učenice bila odlična, iz najdubljeg, instinktivnog doživljaja odgovorio da se tridesetak godina bavim Galovićem i da mi nikad nije dosadio, a i postavio dodatno pitanje: „A tko će se onda baviti njime? Zar stranci?! Tko će prenositi ljubav za zavičajno na naše učenike?“ Kada danas razmišljam o tome, vidim da je upravo to instinktivno bilo točno. Naime, otkako sam kao srednjoškolac upoznao Galovićeve kajkavske verse i upio ih u sebe, mislim i govorim o njima, potičem djecu na to isto, diplomirao sam radom vezanim za Frana, godinama ga recitiramo (od 2007. obljetnicu Galovićeve smrti obilježavamo (đurđevački ogranak Matice hrvatske) u đurđevačkoj gimnaziji i natjecanjem u recitiranju Franovih pjesama nazvanim „Prizivamo Frana“), posvetio sam mu nekoliko pjesama, a po svojim sam bilježnicama i na papirićima rasuo mnoštvo bilješki o Franu. Od tih ću bilježaka i sastaviti ovaj tekst jer su, nastajući u različitim trenucima, različito a opet slično prilazile Franovim djelima i pitanjima vezanima uz njih. Za početak bih, onako profesorski, podsjetio na najznačajnije činjenice o Franu Galoviću. Rođen je 20. srpnja 1887. u Peterancu, u imućnijoj seljačkoj obitelji. U Zagrebu je završio gimnaziju pa upisao i studij hrvatskog jezika kao glavnog i latinskog i grčkog jezika kao sporednog predmeta. 1913. položio je ispit iz klasične filologije i zaposlio se kao profesor na realnoj gimnaziji u Zagrebu. Pisati je počeo već u gimnazijskim danima; prvu pjesmu objavljuje već 1903., a od 1906. objavljuje redovito. Njegov je najveći interes kazalište; već 1907. izvedene su mu jednočinke Tamara i Grijeh, a iduće godine trilogija Mors regni. 1913. objavio je u knjizi zbirku pjesama Četiri grada i pripovijetku Začarano ogledalo. 1914. u „Književnim novostima“ izlazi mu novela Ispovijed te devet pjesama u Hrvatskoj mladoj lirici, najznačajnijem i završnom nastupu hrvatskih pjesnika moderne. Zatim je došao 1. svjetski rat, mobilizacija i smrt 26. listopada 1914., smrt kojoj su Galovićev neprestani literarni interes za smrt i dopisnica poslana dan a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 415 ej uz M prije s ratišta prijatelju Milanu Ogrizoviću, a u kojoj kaže: „Moj dragi, još jednom Te pozdravljam. Jutro je i u 10 sati imamo navaliti. Sunce je, nedjelja i divno, toplo jutro. Čovjek bi čisto želio umrijeti u ovako sunčan dan. Reci Santissimi da se pomoli za upokoj moje duše ako me više ne bude. Ljubi te tvoj Fran.“ dali aureolu tajanstva i sumnje da ju nije izbjegavao, nego možda tražio. I mada su 1916. izvedene još i drame Mati i Pred smrt, a Galović je u svome vremenu bio zapažen mladi pisac koji je nesretno poginuo, većina bi njegova opusa bila samo dio hrvatske književne povijesti, ali ne i dio današnjega književnog života da 1913. i 1914. godine nije u obiteljskom vinogradu na Širovicama pored Koprivnice napisao 22 kajkavske pjesme koje je 1925. godine Miroslav Krleža objavio u „Književnoj republici“. Ta je nedovršena pjesnička zbirka postala temelj Galovićeve književne slave kao začetak moderne kajkavske lirike i jedno od njezinih najvažnijih djela. Zbirka „Z mojih bregov“ u nacrtu je imala 30 pjesama: uvodnu Mojemu ocu, po sedam za svako godišnje doba, od kojih su za Pramalet i Leto napisane sve, Jeseni nedostaju dvije, Zimi čak pet, a nije napisana niti završna pjesma Zbogom. Treba spomenuti da je Galović u svojoj bilježnici imao mjesto i naziv za svaku nenapisanu pjesmu, njih osam, tako da je pjesnika među besmrtnike vinula krnja zbirka, čiji puni potencijal možemo samo naslućivati. Ipak, slika nije zamućena: Galović je zavičajnim idiomom, peteranskom, odnosno podravskom kajkavštinom stvorio višeslojno djelo kojemu tematsku osnovu čini prikaz prirode i tradicionalnog načina života vezanog uz gorice, odnosno pjesnikov odnos prema toj ljepoti, kojoj se samo povremeno vraća, i prema tom životu koji je, kao i mnogi drugi prije i poslije njega, iznevjerio. Ipak, uz mistične motive i spoznaju o prolaznosti koji su specifični začini ove zbirke, Galović je stvorio izuzetan pjesnički kanconijer, koji je ujedno i himna starinskom, tradicionalnom životu. „Ja nazaj več ne mrem, da bi baš i štel, /Drugi me je život odnesel i zel.“ – napisao je u pjesmi Kostanj, ali i „Zato sem zakopal ovde srca pol.“,pa, mada, su u pjesmi razlozi za to raspolovljeno i zakopano srce drugi, danas možemo reći da su upravo srce i duša Frana Galovića pripadali zavičaju. a ad gr pr Ko n iv LJUBAV ZA DOMAJU NA NAČIN F. G. ice F. G. nije Federico Garcia. Nesretni i strastveni. U čijoj ljubavi za domovinu bijaše krik krvi i bljesak noža. F. G. je naš Fran. „Dečec z Peteranca“. Za mene, otkad sam upoznao njegove stihove, Fran Galović je zvijezda zavičajna, sjaj koje mi osvjetljava put u vlastitu dubinu. Jer, postoji u Franovu kanconijeru „Z mojih bregov“ mnogo više od kantilene podravskih goric i kajkavske, domače reči. Način na koji promatra, nježnost s kojom pristupa, ljepota koju vidi i budi u sebi i u nama pokazuju nam Frana i kao učitelja ljubavi za zavičaj, za domaju. Umjesto dalekog, egzotičnog, tuđeg i zato boljeg, pruža nam se obrazac u kojem je 416 Podravski zbornik 2009. ej uz M najbolje oko nas; ono s čijim smo slikama srasli, ono što je kao sunce koje je mamilo, kiša koja je zalijevala i vjetar koji je povijao, stvaralo nježnu ili snažnu, mekanu ili tvrdu biljku naše duše. Kakvi smo i tko smo, često se pitamo. Ta to su osnovna filozofska pitanja koja si čovjek postavlja! Je li pejzaž, krajolik, život oko nas ono sunce, kiša i vjetar što nas potiče i savija? Odgovor leži u prepoznavanju. Kada čovjek prepozna sebe u riječima drugog čovjeka, našao je svog duhovnog srodnika, svog učitelja, gurua… Kada ljudi istog podneblja u istim pojavama nalaze slični zanos i prepoznavanje, onda postoji i neka dublja matrica koja ih veže, nešto što nije samo pojedinačna pjesnikova duša, svijest, um, nego je i nešto što lebdi oko nas, a pjesnik je (ili slikar, skladatelj) to nešto uspio prepoznati i vješto prenijeti u umjetnički medij kojim se služi. Dakako, postoji dar, nadarenost, ali i svijest koja traga, koja najednom mondenom, bučnom književnom i općem svijetu špekulacija i intelektualizma suprotstavlja srce i dušu. Da, svijest prepušta vodstvo osjećajima jer će je samo osjećaji odvesti do onog vrhunskog estetskog uzbuđenja koje čovjek u sebi nosi iz djetinjstva i rane mladosti, iz vremena kada je svaka travka i cvijet, svaki kret i zvuk, sve živo, sve što postoji i što otkrivamo u ljepoti postojanja moglo u nama probuditi silno treperenje, uzbuđenje, silni zanos. Okorjeli čovjek traži svog vodiča, čarobnu riječ koja otvara vrata tih sretnih trenutaka. Jedan od puteva u naše čisto ja vodi kroz ljubav za zavičaj. O tome jasno govori Franov sjetni glas. Mislim da sam prije petnaestak godina, kad je nastala ova zabilješka, dosta jasno odgovorio na pitanje zašto volimo Frana. A onda i zašto se njime bavimo i trebamo baviti, zašto ga kao profesor trebam popularizirati među svojim učenicima i kao podravski književnik pisati o njemu i onome što mi znači. Slijede još tri bilješke koje ne daju cjelovit uvid u Frana, nego na razini esejističkog, asocijativnog, a jedna od njih i djelomice literarno, pokazuju neke aspekte razmišljanja o Galoviću i njegovoj kajkavskoj lirici, prije svega. a ad gr pr Ko OD LITERARNOG ŠEGRTA DO SUDBINOM ODABRANOG MEŠTRA n iv ice Gotovo cjelokupno Galovićevo stvaralaštvo prije kanconijera „Z mojih bregov“ bilo je literarno naukovanje, literarna vježba – želja za literarnim postojanjem, zamisao o sebi kao literatu, mada je iz te zamisli nastalo 2000 stranica teksta. I mada se i u samom vremenu osjećaju i silnice realizma i naturalizma, i impresionizma i simbolizma, ali i ekspresionizma, te se Galovićevo književno traganje kreće od jednih prema drugim i trećim pojavnostima vremena, malo bi toga izdržalo strogi sud vremena, da se nije dogodila kajkavska dionica. Iako u njoj možemo naći odraze svih izama i pravaca koji supostoje u vremenu, i mada je ključna Galovićeva tema, opsesivni motiv smrti i prolaznosti Podravski zbornik 2009. 417 ej uz M prisutan u svim rodovima i u mnoštvu njegovih djela, te ga, na neki način, samo prenosi i dodatno razvija u kajkavskoj lirici, cijeli je sklop otvorio nove i izvorne uvide, unio nove motive, na neki način mnogo stvarnije, bliže izvornom iskustvu, donio stvarnije i izvornije emocije i time, gotovo sudbinski, pretvorio Galovića tragatelja, adoranta literature, u vrhunsku literarnu pojavu, pokazao da se uistinu radi o onome što latini zovu „poeta nascitur“ – pjesnik po rođenju. Podsjeća me taj prijelaz na Petrarku, koji je svoju književnu slavu za života doživljavao kao latinski pjesnik, ali ga danas spominjemo, pamtimo i poznajemo po „rasutim rimama“, onome što je bilo manje važno i nastalo je na „narodnom jeziku“. Materija jezika i literarna građa jedna su drugu vezale i izvukle na svjetlo dana – očito je da je ideja o čemu (dakle doživljaju podravskog života i podravske prirode) na neki način došla u Galovića istovremeno s idejom da to napiše na kajkavštini. Ostalo je razrada. U njoj je građa nametnula stil – motivi su uvjetovali hoće li to biti realističko-impresionističko (život u goricama i opisi prirode – koji su često na formalnoj razini realistički, ali izviru iz impresije, doživljaja i evociraju doživljaj) ili romantičarsko – mistično-okultno, koje , međutim, svoje utemeljenje ne nalazi samo u literaturi, nego i u pučkim vjerovanjima i atmosferama sumraka, u zovu mjesečine i motivu prolaznosti života, koji u čovjeka, čini se, izvorno, rekao bih gotovo atavistički, bude te misli, slutnje i strahove, što sve onda nije „literarnost“, negativna literarnost, nego duboki korijen čovjekovih pitanja o svijetu i životu. Tako umjesto bolećivo – romantičarskog, taj motivski sklop postaje dubok i filozofski utemeljen, mada je u njegovoj osnovi mladenačko, romantičarsko koketiranje sa smrću, kojem je, međutim, nesretna pjesnikova smrt, nasilno prekinuti život, nezavršena zbirka, dala puni legitimitet pjesničke slutnje i/ili vizije. Sudbina je postala sudbinska i sudbonosna, a prolaznost i smrt ključni motivi Galovićevog opusa upravo zahvaljujući njegovoj preranoj smrti. Jedan dio pjesničke uvjerljivosti djelo svakako zahvaljuje i pjesnikovu „mogućem“ žrtvovanju, odnosno žrtvi kojom je postao, ali to je legitimno i sudbinski, jednako kao što je to činjenica da je pisao kajkavski o tradicionalnom životu, o stvarima koje je najdublje poznavao, upravo u zenitu svog životnog puta, zrelom osjećajnošću, osjećajnošću koja se nije više spoticala sama o sebe, nego je i sama postala, na neki način, motivom te poezije. A put je upravo tu i završavao, na svom vrhuncu, na kojem mu dodatnu auru sjaja daje i nedovršenost cjeline, potencijal nenapisanih pjesama: umjetnost je magija, a ovdje je magičnih elemenata cijeli niz – naime elemenata koji si učinili auru privlačnosti i značaja ovoga djela. Traganje i slučajno, možda, nalaženje, igre života i smrti u vidu motiva u djelu te stvarne smrti autorove i male smrti njegovih nenapisanih pjesama onaj su romantični rekvizitarij umjetnosti koji je često presudan za legendu, a on ovdje postoji. Djelo je važnije od legende, ali legenda izvire i iz djela i, što je još važnije, legenda nas djelu privodi. A čini se da njezin sjaj našim čitanjima, recitiranjima, bavljenjima, a ad gr pr Ko ice n iv 418 Podravski zbornik 2009. uživljavanjima i uživanjima također dodatno jača. Neka. Neka jača. Zvezde ili DIGRESIJA O NENAPISANEMI ej uz M Od denes više nebom mislil na Frana. Nebom više ziskaval po negve noteze, biležnicaj, čital se objavleno po deset pot, nebom više zamišlal kojekaj kaj je mogel napisati, a neje. Itak, samo još to. Ne, več bi mi povedal, šepnol, dal nekakvoga znaka. On, koj je z ove strasne stalno štel pogledati tam, prek, na ono stran, morti je vezda isto tak blizu te crte i štel bi pogledati kaj je sim ostalo, šepnoti nekomu nekaj koteroga interesera kaj je tam kak je njega intereseralo. A kaj je tam? „Ništ i se.“ I negve pesme? Mislim, nenepisane. Jeso i one prešle na drugo stran? Vezda me još samo to muči. Se one 22 znam napamet. Sakojo reč, sakojega versa, sakojega zareza. I nesem jedini. I pisal sem o njaj, deco je vučil reciterati i razmeti, pisati o njaj, nosil je sebom v gorice, na Belevine, i na spanje gda nesem mogel spati, menil se z njimi v senjaj… A moral bi se vrnoti svojem senjam. I svojem pesmam. Koje so zaspale dok se ja bavim z drugemi. Dok sem tuđa tenja. I bom. Od denes. Al denes još zađni pot bom otprl to biležnico. Si se bave z napisanemi pesmami. I ja. Al posebno me muče nenapisane. Oni osem. Sakoja fali kaj peče, kaj boli. Presečeni život, zgublene pesme. A najviše mi fale „Zvezde“. Zvezde rajnešne i zvezde večerne, zvezde daleke, za kojemi nam se misel otimle, zvezde koje bi nam nekaj rekle, al samo šepčo, zvezde čez cvetno protuletno granje, zvezde skrite v letnom listju, zvezde katere se gube v jesenske megle i zimske zvezde, krištali na nebu i zemle…Kam bi nas negve zvezde otpelale? Negva zvezda. Moja zvezda. Denes se rasađajo. Idem pisat svoje pesme, svoja pisma, ovo svojo fantazijo. Noč je opala. Idem pogledati zvezde. A naj mi Fran bo samo zvezda. Ne opsesija.. a ad gr pr Ko n iv VELIKO NEIZREČENO KAO ZVJEZDANI SJAJ ice Ukazala se Galoviću, kao dar inspiracije, slučaja, muza, Apolonov, Božji, tema bliska, doživljena, ne literarno artificijelna, korištena, istrošena, nego nova i, s njom, u istom pakiranju, jezik svjež, pun značenja, okretan i prekrasan u svojoj nepotrošenosti te, k tome, još jedan dar od iste vrste, naime jednostavnosti, jer sve je ovo jednostavno bilo tu, lebdjelo oko njega i u njemu, samo je trebalo zapaziti i ubrati, a to onda učiniti također jednostavno, jednostavnim stilom, koji ne robuje formama i rimama, koji ne teži biti važniji od teme, nego stilom koji je u potpunom skladu s onime o čemu govori. On nije uvijek isti. Ima u njemu više Podravski zbornik 2009. 419 ej uz M glasova, više funkcija, recimo očev govor (Mojemu ocu) težak, spor i jednostavan, fraza pučke popevke i pjesme, jednostavnog, kratkog stiha (Međaš Benkina), ali ostalo je u svemu minimum metaforike, vrlo često gotovo realističko slikanje, koje, međutim, budi snažne impresije. Uzmimo kao vrhunac te jednostavnosti najznačajniju i najpoznatiju pjesmu, Crn-bel. To je skica vodenim bojama, nešto tek naznačeno, osim onomatopejskog refrena u njoj nema gotovo ničega od figurativnog oblikovanja…Ona je oblikovana odsustvom, naznakom – uzmemo li u obzir da je Fran Matošev učenik, da u štokavskim stihovima nastoji kao i Gustl sve izreći bogatstvom stilskih sredstava, čudnovato je ovo korištenje neizrečenog, otvorenog, ova igra naznaka i praznina, slutnji koje se očekuju od čitatelja kao sustvaratelja. Jer, ova pjesma ne funkcionira, ili ne u potpunosti, bez tog sustvarateljskog čitanja. Ona ne završava posljednjim slovom/glasom, ona odjekuje i traži svoju nadopunu u čitateljevu doživljaju i osjećaju: redaju se prolaznost, ciklusi godišnjih doba kao doba života, smrt… Smrt, da. Ali to nas vraća Galovićevom životu, odnosno smrti, pri čemu pjesma u tom svjetlu dobiva prilično snažnu vizionarsku vrijednost, kao što sva njegova opsesioniranost, interes za onostrano, za rub i zarubno, dobiva svoje opravdanje. Ipak, melankolični refren Crn-bela, sjetni, otužni zrikavčev pjev (jer zrikavčeva je sezona i čitav njegov život!) imao bi pravo i na tu riječ, Smrt, i bez te nagle i prerane pjesnikove smrti. Jer poezija je jezik i oblikovanje, ritam, rima, sjajna metafora, ali i ono što se jezikom ne može izreći, nego tek naznačiti: kao ekspresivna vrijednost glasova (Rimbaud: Samoglasnici), kao glazba riječi, iznevjereno očekivanje ili upravo to samo, Veliko Neizrečeno, koje traži najveće talente, ali i najsretnije pjesničke trenutke da bi se dogodilo. U nedovršenoj zbirci „Z mojih bregov“ dogodilo se i na razini nekih pjesama i na razini zbirke; nedovršenost je postala dio „teksta“ sa svojim mitotvornim vrijednostima. Jer, poezija, uostalom, nije tkana od kamena i drva, nego je to paučina od sanja; neuhvatljiva i netvarna. Ona je tkana od onog nepoznatog koje slutimo kao mogući zaključni motiv onostranog u nenapisanoj, zaključnoj zimskoj pjesmi Zvezde, koja nas možda doziva, priziva, poziva i odnosi „tam gore, gdje je ništ i se“. a ad gr pr Ko ice n iv 420 Podravski zbornik 2009. Pajo KANIŽAJ Izbor pjesama iz zbirke ej uz M PROPJEVALE SLIKE / NAIVIKU SLIKU UZ HAIKU a ad gr Ivan Generalić: Drvoseče, 1959. pr Ko DRVOSEČE ice n iv So gnezda svili drvoseče po granaj kak golubeki! Podravski zbornik 2009. 421 ej uz M a ad gr Mirko Virius: Majka i dijete / Podravka, 1939. Ko MAJKA I DIJETE pr ice n iv Na svoje malo pole mamica i dečec pošli. Je si ti to videl – vu povijest su došli! 422 Podravski zbornik 2009. ej uz M gr a ad Mijo Kovačić: Halasi (Ribari u jarku), 1972. Ko HALASI (RIBARI U JARKU) pr So išli halasi ribe lovit na Dravu i vu Gornju Šumu donesli svetsku slavu! ice n iv Podravski zbornik 2009. 423 M Ivan Lacković Croata: Velika zima, 1986-1987. ej uz DUGA ZIMA gr a ad IVAN Još je ne bilo – a hodil sem po "Zimi" dok sem bil dečec! CROATA Sliči Croata zimu na zdeni glajži. Kakšna toplina! pr Ko LACKOVIĆ Po mrzli hiži se toplina razlevle ze glajže "Zima"! ice n iv 424 Podravski zbornik 2009. ej uz M gr Martin Mehkek: Mladoženja, 1965. a ad Ko MLADOŽENJA pr Iako je mladoženja sam čeka ga prava sreća, jer mladenka je otišla nabrati još cvijeća! ice n iv Podravski zbornik 2009. 425 ej uz M gr Ivan Večenaj: Kobila na paši, a ad KOBILA NA PAŠI Ko Povdož i poprek koli Zemle s vputil z Gole beli konj! pr (A morti je bila bela kobila!) ice n iv 426 Podravski zbornik 2009. ej uz M a ad gr pr Ko n iv ice Napomena: Prije dvije godine, u svibnju 2007, Hrvatski muzej naivne umjetnosti predstavio je svoju prvu slikovnicu namijenjenu djeci pod naslovom Propjevale slike / Naiviku sliku uz haiku, koja obuhvaća 10 vrhunskih djela hrvatske naive, popraćenih i komentiranih stihovima Paje Kanižaja. Uz njih je objavljeno i 18 dječjih radova, inspiriranih navedenim slikama te nastalih u likovnim radionicama pedagoške djelatnosti našeg Muzeja. U ovogodišnjem Podravskom zborniku objavljuje se izbor stihova iz spomenute knjige. Vladimir Crnković, HMNU Podravski zbornik 2009. 427 Ivan PETERLIN uz M PRIZNAO sam grijeh nosio sam zastave pred dugim povorkama Molio se u depresiji razapinjao u mislima Tužaljka opisnog Elementa ej gr Trajno opasan u dramatskom rasulu vičem Povijesno Nevažan gubim se pred Učenim Mudrostima opterećen balastom Svetinja a ad Ponekad tek do u sitne detalje svodim nepoznate Slike u estetsku vrijednost njihova djela pr Ko ice n iv * Posvećeno Ivanu Šitumu (Koprivnica 10. 11. 1949. - Koprivnica, 7.srpnja 2009.) suradniku Muzeja grada Koprivnice i dugogodišnjem članu i prijatelju Knjižnice i čitaonice Fran Galović. Iz zbirke pjesama Ivana Peterlina „Samo slutnja“, odabrali Josipa Strmečki i Dražen Ernečić. 428 Podravski zbornik 2009. ej uz M a ad gr pr Ko ice n iv Podravski zbornik 2009. 429 SADRŽAJ RIJEČ UREDNIKA...........................................................................................................3 M Dr. sc. Ana Smontara - Davor Pavuna renomirani znanstvenik i vizionar............................................................5 uz Dalibor VUGRINEC - INFORMATIZACIJA MUZEJA GRADA KOPRIVNICE..........15 ej Adela Filip - Konzervatorsko-restauratorski radovi na zidnom osliku u Vjenčaoni u Ludbregu.....................................................................21 Dana Buljan Cypryn - KONZERVATORSKO – RESTAURATORSKI RADOVI NA GLAVNOM OLTARU IZ CRKVE SV. KUZME I DAMJANA U KUZMINCU...........31 gr a ad mr. sc. Zvjezdana Jembrih, mr. sc. Andrej Aranicki - KONZERVATORSKORESTAURATORSKI RADOVI NA BOČNOM OLTARU SV. JOSIPA IZ ŽUPNE CRKVE PRESVETOG TROJSTVA U LEGRADU .......................................................37 Venija BOBNJARIĆ-VUČKOVIĆ - PREGLED KONZERVATORSKO - RESTAURATORSKIH RADOVA U RESTAURATORSKOM CENTRU LUDBREG 1994. – 2009................................................................................49 Ko Velimir IVEZIĆ - Retabl sv. Katarine iz kapele sv. Vida iz Sokolovca kraj Koprivnice.......................................................................................................57 pr Branimir RAŠPICA - KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKA ISTRAŽIVANJA ZIDNOGA OSLIKA U UNUTRAŠNJOSTI KUĆE MALANČEC U KOPRIVNICI.....67 n iv Vladimir CRNKOVIĆ - Povrat umjetničke baštine......................................95 Draženka JALŠIĆ ERNEČIĆ - IZLOŽBE, KATALOZI I IZLAGAČI GALERIJE NAIVNE UMJETNOSTI HLEBINE 1968. – 2008. .....................................................................99 ice Ivan VEČENAJ - PODRAVSKI MOTIVI......................................................................165 Vesna KUSIN - KOKOŠ ILI JAJE?.................................................................................169 UDRUŽENJE UMJETNIKA “ZEMLJA” - PROGRAM......................................171 430 Podravski zbornik 2009. udruženje umjeTnika “ZEMLJA” - Katalog I. izložbe 1929...............173 Slavko BATUŠIĆ - IZLOŽBA UDRUŽENJA UMJETNIKA “ZEMLJA”......185 Zdravko ŠABARIĆ - LEGENDA O PICOKIMA - INSPIRACIJA I LIKOVNI IZAZOV...................................................................................215 uz M Vladimir CRNKOVIĆ - Fragmenti za portret Raymonda Warniera................................................................................................191 ej Martin MIHALDINEC - PODRAVSKI ILIRAC FERDO RUSAN............223 Vladimir Miholek - Gradnja župne crkve Sv. Jurja u Đurđevcu..........................................................................................237 gr a ad Dr. sc. Mira KOLAR - DIMITRIJEVIĆPODRAVSKE CIGLANE DO 1945. GODINE S POSEBNIM OSVRTOM NA NOVIGRADSKU CIGLANU...................................................................................................255 Vladimir Fučijaš - MARTIRIJ PAVLEKA MIŠKINE...........................275 Pavle GAŽI - KLEPSIDRA..........................................................................289 Ko Josip MERIĆ - SJEĆANJE NA KOPRIVNIČKE BRIJAČE I FRIZERE (II.)...........................................................................301 pr Anto LONČARIĆ - NK. GRANIČAR ĐURĐEVAC..................................307 n iv Kristina Benko Markovica - KUD ''PETAR PRERADOVIĆ'' ĐURĐEVAC...............................................................................................313 Marija Mesarić - ECO HERITAGE TASK FORCE U KOPRIVNIČKOJ PODRAVINI..............................................................317 ice Edita JANKOVIĆ HAPAVEL - TLOCRT TVORNICE OPEKA U GJURGJEVCU IZRAĐEN U GRAZU 1899.GODINE.........................321 Robert ČIMIN - PROBNA ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA U VIRJU 2009. GODINE...........................................................................................323 Podravski zbornik 2009. 431 Robert ČIMIN - SLUČAJNI ARHEOLOŠKI NALAZI KOD KUĆE MALANČEC IZ 1997. ................................................................................351 mr. sc. Mladen Matica - NATURA 2000 U PODRAVINI.......................359 uz M Ana List - NATURA 2000 U KONTEKSTU PROVOĐENJA POSTUPKA OCJENE PRIHVATLJIVOSTI PLANOVA I ZAHVATA ZA PRIRODU PODRAVINE.....................................................................367 Zvonimir IŠTVAN - GROFOVIJA REPAŠ U PREKODRAVLJU (II.)........373 ej Božica ANIĆ - KOPRIVNIČKE NOVINE U ZAVIČAJNOJ ZBIRCI MUZEJA GRADA KOPRIVNICE (I.)........................................................393 Vladimir Milak - LUNJO..........................................................................403 gr Zdravko SELEŠ - ZVEZDE FRANA GALOVIĆA......................................415 a ad Pajo KANIŽAJ - PROPJEVALE SLIKE / NAIVIKU SLIKU UZ HAIKU....................................................................421 Ivan PETERLIN..........................................................................................428 pr Ko ice n iv 432 Podravski zbornik 2009.
© Copyright 2024 Paperzz