01und28u_ 01und28 II 31.03.14 17:10 Seite 2
D 2384 E
—
1,50€
—
TRAVANJ/APRIL 2014
—
BR./NR. 4 (343)
Frohe Ostern!
lebendige gemeinde
Blagoslovljen Uskrs!
■
02u.27_02u.27farbs.II 31.03.14 17:16 Seite 1
D 2384 E — 1,50€ — TRAVANJ/APRIL 2014 — BR./NR. 4 (343)
uskrs
Frohe Ostern!
lebendige gemeinde
Blagoslovljen Uskrs!
■
Naslovnica:
Dio oltarne slike u tehnici mozaika
Josipa Botterija Dinija u franjevačkoj
samostanskoj i župnoj crkvi sv. Ante
Padovanskog na Šubićevcu u Šibeniku
lebendige gemeinde
impressum
List hrvatskih katoličkih
zajednica u Njemačkoj
Zeitschrift der kroatischen
katholischen Gemeinden
in Deutschland
www.zivazajednica.de
60435 Frankfurt am Main
An den Drei Steinen 42 d
Tel.: (069) 9540480
Fax: (069) 95404824
E-Mail:
zivazajednica@kroatenseelsorge.de
delegatur@kroatenseelsorge.de
Izdavač/Herausgeber:
Hrvatski dušobrižnički ured
Kroatenseelsorge in Deutschland
Odgovara/Verantwortlich:
Pfr. Ivica Komadina
Glavni urednik/Chefredakteur:
Dr. Adolf Polegubić
uredništvo/redaktion:
Pfr. Ivica Komadina, Željka Čolić,
Stjepan Herceg, Kristina Kovačević,
Marija Lovrić-Holenda,
dr. Adolf Polegubić,
Antonia Tomljanović-Brkić,
P. Jozo Župić
Grafička priprema /Layout &
Bildbearbeitung:
Ljubica Markovica-Baban
Tisak/Druck:
DENONA d.o.o., Zagreb
Godišnja pretplata s poštarinom/
Jahresbezugspreis incl. Porto: € 16,za ostale europske zemlje: € 22,za prekomorske zemlje: € 35,Bankverbindung:
VDD/Kroatenseelsorge in Deutschland
IBAN:
DE03 7509 0300 0006 4989 73
SWIFT-BIC: GENODEF1M05
Zadnja stranica:
Dio oltarne tapiserije u kapeli
u Erbacher Hof u Mainzu;
snimio: A. Polegubić
kako nam reče
kad prođe subota
prvoga dana u tjednu
veoma rano
pohitismo na grob
a potom reče:
Pođite po svem svijetu,
propovijedajte evanđelje
svemu stvorenju.
kamen bijaše otkotrljan
mladić zaogrnut u bijelom
utješnim će riječima:
Ne plašite se!
Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga?
Uskrsnu!
radost uskrsnog jutra
u srcima
u strahu stadosmo bježati
i nikome o tom nismo kazivali
potom se ukaza da nas učvrsti
prekori našu nevjeru
kliktaj uskrsne radosti
na usnama
pred nama ide i u Hrvatsku
i ondje ćemo ga vidjeti
Adolf Polegubić
03u ovom_03u ovom 31.03.14 17:18 Seite 1
u ovom Broju
● INTERVJU: dr. Anton Tamarut
Uskrs je
blagdan života
i nade
str.
● DUHOVNE VJEŽBE
6
Služiti
evanđelju
ili se služiti
evanđeljem?
str.
8
● TEOLOŠKI OSVRT: dr. Nikola Vranješ
Poticaj pape
Franje životu
i djelovanju župe
str.
12
IZ CRKVE U SVIJETU
Nemojte se stidjeti vjere
Hrvatski će vjernici audijenciju pamtiti
i po tome što je papa Franjo na općoj
audijenciji blagoslovio Luč sv. Benedikta koja je ove godine na svoj put
krenula iz Hrvatske.
......................4
IZ CRKVE U DOMOVINI
Poziv na zajedništvo i solidarnost
Dvanaesta obljetnica smrti sluge Božjega kardinala Franje Kuharića slavljena je na više mjesta u domovini.
......................5
NJEMAČKA
Kardinal Marx novi predsjednik
Njemačke biskupske konferencije
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
SVIJET MLADIH — JUGENDWELT
Godišnjica pontifikata pape Franje
. . . . . . . . . . . . . . . . . 23 i 25
BEITRÄGE IN DEUTSCHER SPRACHE:
Pfr. Ivica Komadina: Außerordent liche Bischofssynode 2014
zur Familienpastoral
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
Božje milosrđe mnogo je jače od svih predrasuda.
Drukčiji obzori uskrsnuća
S
talna je napast očekivanje ljudi
da im evanđelje bude stanovitom garancijom zemaljskog života, dok od Crkve traže sakralizaciju njihovih vremenitih težnji. Evanđeljem žele opravdati vlastite interese i traženja ili pak uz pomoć Crkve
postići zemaljski uspjeh. Svjedoci
smo kako završavaju pokušaji da se
Riječ Božja, ili ono što vjerujemo da
jest riječ Božja, koristi u vlastite probitke. Uvijek strada čovjek, a u čovjeku strada Bog. S druge strane,
kada krivi motivi dovedu ljude u
Crkvu, pa čak i njezine strukture,
ono što bi trebalo biti cilj, postaje
sredstvom. Jednako tako, vječita je
opasnost da oni koji su učitelji, te
imaju biti u službi Riječi Božje, budu
zavedeni i iskorišteni za potrebe trenutka na gospodarskom, političkom,
moralnom ili bilo kojem drugom polju. Na taj se način od onih koji služe evanđelju, pretvaramo u one koji se služe evanđeljem, kazao je
hrvatski dominikanac prof. dr. Slavko Slišković predvodeći duhovne vježbe za hrvatske svećenike iz Zapadne Europe, od 24. do 27. ožujka u Mainzu.
Papa Franjo pak u nedjeljnom
nagovoru uz molitvu Angelusa, 23.
ožujka, usredotočio je svoje razmišljanje na Isusov susret sa Samarijankom i istaknuo kako Božje milosrđe
mijenja posvema naš život, prenosi
IKA. „I mi poput Samarijanke želimo
postaviti mnogo pitanja Isusu, ali nemamo odvažnosti. Primjer Samarijanke potiče nas da i mi tražimo od
Isusa vodu koja će nam zauvijek
ugasiti žeđ“, kazao je Papa primijetivši kako susret i razgovor sa ženom
kod bunara nije bio u skladu s ondašnjim običajima i postupcima prema ženama. „Jednostavna Isusova
molba da mu da piti pružila joj je priliku za iskreni i otvoreni dijalog, kojim Bog ulazi u nutrinu ljudske osobe
protiv društvenih pravila prema kojima joj ne bi bio smio uopće uputiti
riječi. Isus joj govori o njezinoj situaciji, ne osuđujući je. Ona je osjetila
da je cijeni i priznaje kao osobu te
je tako pobudio u njoj želju da zanemari običaj“, kazao je Papa. Neka to ujedno bude poticaj kršćanima
da više razumiju druge, poglavito
one najslabije. Radostan i blagosUrednik
lovljen Uskrs“
Iz delegatove Poruke
Izvanredna Biskupska sinoda
B
iskupska sinoda je u Katoličkoj Crkvi skup biskupa na čelu s papom koji sinodu saziva
i s njom predsjeda. Sinoda je savjetodavno tijelo pape, a plod je
Drugoga vatikanskog sabora. Sinodu je ustanovio papa Pavao VI.
1965. Pojam sinoda je sastavljen
od grčkih riječi i znači: ići zajedno.
Članovi Sinode su izabrani predstavnici pojedinih nacionalnih biskupskih konferencija, redovnika,
istočnih Crkava, te sinodalci koje
pozove sam papa. Dosad je održano 30 redovnih i dvije izvanredne
Biskupske sinode. Uz te Sinode nastale su s vremenom i nacionalne
Sinode pojedinih Biskupskih konferencija, kao i Sinode pojedinih biskupija. Bl. papa Ivan Pavao II., koji će 27. travnja biti proglašen svetim, za vrijeme prošle Biskupske
sinode o obitelji 1980. kazao je kako je obitelj put Crkve. Današnji papa Franjo pak je u sklopu ovogodišnje međunarodne „Godine obitelji“
najavio izvanrednu Biskupsku sinodu u Rimu. Tema sinode od 5.
do19. listopada glasi: „Pastoralni
izazovi za obitelj u kontekstu evangelizacije“. Prije svake Sinode Vatikan pošalje anketu svim biskupima
svijeta. Za sljedeću izvanrednu Sinodu po prvi put u povijesti Crkve
uvedena je jedna novost. Naime, u
studenome prošle godine Vatikan je
zamolio sve Biskupske konferencije,
da katalog pitanja upute vjernicima
po biskupijama, dekanatima i župama. Pitanja žele potaknuti članove krajevnih Crkava da aktivno
sudjeluju u pripravi za izvanrednu
Biskupsku sinodu. Papa Franjo je u
veljači pozvao obitelji da mole za
sinodu. Odazovimo se i mi tom pozivu u preostalim danima korizme,
ali i o Uskrsu i pouskrsnom vremenu, sve do Sinode, svjesni da je
svaka obitelj i svaka naša iseljenička obitelj „Crkva u malom“. Svima
blagoslovljen Uskrs!
Vaš vlč. Ivica Komadina, delegat
ŽIVA ZAJEDNICA
4/2014
3
04-05Iz Crkve_04-05 Iz Crkve 31.03.14 17:19 Seite 1
IZ CRKVE U SVIJETU
Nemojte se stidjeti vjere!
Hrvatski će vjernici audijenciju pamtiti i po tome što je papa Franjo na općoj
audijenciji blagoslovio Luč sv. Benedikta, koja je ove godine na svoj put krenula
iz Hrvatske.
dašnji je njegov nagovor u središtu
imao Josipa iz Nazareta, Isusovoga
poočima, zaručnika Blažene Djevice
Marije i zaštitnika Crkve. „Biti čuvar
je Josipova karakteristika: to je njegovo veliko poslanje, biti čuvar“, rekao
je Sveti Otac i poručio da temi čuvanja želi pristupiti iz jedne posebne
perspektive - odgojne. „Pogledajmo
Papina čestitka
tatama
Hrvatski će vjernici audijenciju pamtiti i po tome što je
papa Franjo na općoj audijenciji blagoslovio Luč sv. Benedikta, koja je ove godine na
svoj put krenula iz Hrvatske.
Na svečanoj misi 9. ožujka u zagrebačkoj katedrali koju je predvodio kardinal Josip Bozanić opat benediktinskoga samostana iz Subiaca Mauro
Meacci istaknuo je da im se u povodu
50. obljetnice proglašenja sv. Benedikta zaštitnikom Europe prikladnim
učinilo da Luč donesu upravo u zemlju
koja je posljednja postala članicom
Europske unije. Svjetlo mira zajedno s
njime su iz Italije donijeli predstavnici
gradova koji su posebno povezani sa
svetim Benediktom — Norcia, Subiaco
i Cassino. U izaslanstvu u Zagrebu su
bili gradonačelnici tih gradova i priori benediktinskih samostana u njima,
koji su u Rim došli i s mjesnim nadbiskupom Spoleta-Norcie (Nursije) mons.
Renatom Boccardom. „Neka ova inicijativa potakne mir srdaca kojega
može darovati samo Krist“, rekao je
Papa u svom pozdravnom govoru
izaslanstvu koje je donijelo luč koja se
svake godine pali u jednome europskom gradu, te se nosi na grob sv. Benedikta u Montecassinu.
U svojoj katehezi Sveti Otac govorio je o svetome Josipu, upravo na
dan kada je prije godinu dana — 19.
ožujka 2013. — na Trgu sv. Petra svečano uveden u papinsku službu. I ta-
4
ŽIVA ZAJEDNICA 4/2014
tam vaš dan! Za vas molim milost da
budete uvijek vrlo blizu svojoj djeci,
dopuštajući im da rastu, ali blizu, blizu! Oni vas trebaju, trebaju vašu prisutnost, vašu blizinu, vašu ljubav. Budite za njih poput svetoga Josipa: čuvar njihovog rasta u dobi, mudrosti i
milosti. Čuvari njihova puta; odgojitelji, i idite s njima. A tom blizinom bit
ćete pravi odgojitelji. Hvala na
svemu što činite za svoju djecu:
hvala. Vama puno čestitaka i
sretan blagdan tata svim tatama koji su ovdje, svim tatama.
Neka vas blagoslovi i prati sveti Josip. A neki su od nas izgubili tatu, otišao je, Gospodin
ga je pozvao; mnogi koji su
ovdje na trgu nemaju tatu. Možemo moliti za sve tate svijeta,
za žive a također i za one tate
koji su preminuli, i za naše, a
to možemo učiniti zajedno,
svatko se sjećajući svoga tate,
ako je živ ili ako je mrtva. I molimo velikoga Tatu svih nas, Oca. Jedan
'Očenaš' za naše tate“, zaključio je
moleći s hodočasnicima iz cijeloga
svijeta papa Franjo.
Snimka: Vatican Radio; ovdje: www.bitno.net
R
iječi pape Franje — kako one koje
izgovara na svakodnevnim jutarnjim misama u Domu sv. Marte, tako i one koje izgovara u različitim
prigodama — u cijelome se svijetu slušaju s osobitom pozornošću. One koje je izrekao 19. ožujka, na blagdan
sv. Josipa kada se i slavi Dan očeva,
zasigurno će posebno rado čuti mnogi
očevi diljem svijeta, a one koje
je rekao na Angelusu u nedjelju
9. ožujka svima će biti poticaj
da se ne stide svoje vjere, nego
da ju hrabro svjedoče.
na Josipa kao na model odgojitelja
koji čuva i prati Isusa ne njegovom putu rasta 'u mudrosti, dobi i milosti', kako kaže evanđelje. On nije bio Isusov
otac: Isusov je otac bio Bog, no On je
bio Isusov tata, On je bio Isusov otac
da bi mu pomogao u odrastanju. A
kako mu je pomogao odrastati? U
mudrosti, dobi i milosti, rekao je Sveti Otac i potom kratko objasnio svaku
od ove tri dimenzije.
Molimo za sve tate
Na kraju je poručio da je poslanje svetoga Josipa bilo jedinstveno i
neponovljivo, jer je Isus apsolutno jedinstven. No, u svome čuvanju i odgajanju Isusa da odraste u dobi, mud rosti i milosti, „on je uzor za svakoga
odgojitelja, posebno za svakoga oca.
Sveti Josip je uzor odgojitelja i tate,
oca. Stoga njegovoj zaštiti povjeravam sve roditelje, svećenike — koji su
očevi — i sve koji imaju odgojnu zadaću u Crkvi i u društvu. Danas, na
Dan tata, na poseban bih način htio
pozdraviti sve roditelje, sve tate: pozdravljam vas od srca! Pogledajmo:
ima li nekih tata na trgu? Dignite ruku,
tate! Ma, koliko tata! Čestitam, česti-
Obrišimo oči, vidimo
previše mondenih stvari
Na drugu korizmenu nedjelju 16.
ožujka papa Franjo poslije podne
posjetio je župu Svete Marije od molitve na sjeveru Rima, a u podne je s
hodočasnicima iz cijeloga svijeta na
Trgu sv. Petra molio Anđeosko pozdravljenje. Po dolasku u župu, Sveti
Otac je pozdravio vjernike koji nisu
stali u crkvu, te se susreo s bolesnima
i nemoćnima, djecom i prvopričesnicima, kao i s krizmanicima i mladima.
Veliko zanimanje pobudio je njegov
dolazak među svim stanovnicima
četvrti, tako da su ga neki pozdravljali
s krovova zgrada, a na sve su strane
vjernici mahali zastavicama kako bi
ga pozdravili i izrazili dobrodošlicu.
„Nemojte se sramiti vjere. Obrišimo oči, vidimo previše mondenih stvari. Bog od nas traži da idemo putem,
ne turističkom rutom“, ohrabrio je
Nastavak na str. 24
04-05Iz Crkve_04-05 Iz Crkve 31.03.14 17:19 Seite 2
IZ CRKVE U DOMOVINI
Poziv na zajedništvo i solidarnost
Dvanaesta obljetnica smrti sluge Božjega kardinala Franje Kuharića slavljena je
na više mjesta u domovini.
D
Snimka: IKA
okument „Politika po mjeri čov- zaposlenika, a u klupama sjedi 310 slavlje predvodio je zagrebački nadjeka“ — moralne vrijednosti i na- studenata na tri sveučilišna odjela (po- biskup kardinal Josip Bozanić, u končela kao temelj političkog djelo- vijest, sociologija, psihologija).
celebraciji s varaždinskim biskupom
vanja prema socijalnom nauku KatoličMeđunarodni znanstveni skup o Josipom Mrzljakom, vojnim ordinarike Crkve“ predstavljen je u sklopu 60.
temi „Mučeništvo i mučenički tragovi jem Jurjem Jezerincem, zagrebačkim
redovnog zasjedanja Biskupske kon- kroz hrvatsku prošlost“ održan je u pomoćnim biskupima Valentinom Poferencije Bosne i Hercegovine 20. Zagrebu. Istaknuto je kako je nužno zaićem, Ivanom Šaškom i Mijom Gorožujka u Galeriji Kraljice Katarine dovršiti popis ubijenih katolika u Dru- skim te šezdesetak svećenika. KardiKosača Hrvatskog doma Herceg Stje- gom svjetskom ratu i poraću, dakle nal Bozanić je između ostaloga kapan Kosača u Mostaru. Zasjedanje je pod partizanskim terorom i komunistič - zao: „Bio je pastir u vremenima snažodržano pod predsjedanjem banjolukom tiranijom.
nih, ali prilično jasnih podjela na idečkog biskupa Franje Komariološkoj razini. Uočavao je,
ce, predsjednika BK BiH.
prokazivao i uklanjao zlo koSudjelovali su svi članovi Bisje je razdiralo obitelji, druškupske konferencije BiH: kartveno tkivo i cijeli narod“, te
dinal Vinko Puljić, vrhboje istaknuo: „Ideologije nisu
sanski nadbiskup metropolit,
uminule, samo ih je zahtjevmons. dr. Ratko Perić, biskup
nije raščlaniti“.
mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjskoObljetnice kulture
mrkanski, mons. dr. Tomo
Vukšić, vojni biskup u BiH, te
Posjetom grobu na Miromons. dr. Pero Sudar i mons.
goju, euharistijskim slavljem
dr. Marko Semren, pomoćni
u crkvi Sv. Marka na Gorbiskupi vrhbosanski i banjonjem gradu i svečanom akalučki. Nazočili su predstavniKardinal Kuharić se zalagao za evanđeosku istinu, znajući da demijom u Hrvatskome nasamo ona ima snagu opstati, liječiti, davati snagu i tješiti, istak- rodnom kazalištu slavljena je
ci Hrvatske biskupske konfenuo je kardinal Bozanić
rencije mons. Nikola Kekić,
stota obljetnica smrti glasokriževački biskup, Međunavitoga hrvatskog novinara i
rodne BK sv. Ćirila i Metoda mons. Spomen na slugu Božjega
književnika Antuna Gustava Matoša.
Ivan Penzeš, biskup subotički, i Alban - Franju Kuharića
Dvodnevnim obilježavanjem, 14. i 15.
ske BK mons. Lucjan Avgustinij, biskup
ožujka, svečano je proslavljena 20.
Treće korizmene nedjelje organi- obljetnica Pazinskog kolegija — klasičSape. Pozdravljajući delegate susjednih biskupskih konferencija banjolučki ziran je Tjedan solidarnosti i zajedniš- ne gimnazije i 100. obljetnica zgrade
biskup Komarica kazao je da je nji- tva s Crkvom i ljudima u Bosni i Her- Kolegija. Svečano misno slavlje predhova nazočnost „izraz otvorenosti dje- cegovini. Premda su Hrvati konstitu- vodio je gospićko-senjski biskup Mile
lovanju Božjega Duha kao i njihovog tivni narod u BiH, to je samo nomi- Bogović, bivši đak Pazinskog sjemeosobnog truda da se među nama svi- nalno, jer u stvarnosti su obespravlje- ništa.
Na sjednici provincijskog kapituma kao članovima iste Kristove Crkve ni kako politički tako i na drugim razinama. Još im je jedino povjerenje la izabrana je nova uprava Hrvatske
sačuva jedinstvo Duha svezom mira.
Na Hrvatskom katoličkom sveučili- ostalo u Crkvu, a socijalne probleme provincije svetoga Jeronima franjevaštu 31 provostupniku uručene su diplo- s kojima se suočavaju iz dana u dan ca konventualaca. Za provincijalnog
rješava ponajviše Caritas. Kako na- ministra članovi su odredili fra Josipa
me studija povijesti. Uz prvog rektora
mons. dr. Ivana Šaška, aktualnog rek- vodi ravnatelj biskupijskih Caritasa Blaževića. U upravu su izabrani: fra
tora prof. dr. Željka Tanjića, kardinal dr. vlč. Ante Komadina, sve više stru- Ferdinand Ćavar, fra Martin Jaković,
Josip Bozanić obraćajući se prostupni- čnih i sposobnih mladih ljudi i obitelji fra Tomislav Glavnik, fra Nikola Šancima je između ostaloga kazao: „Že- napušta tu zemlju jer nezaposlenost tek i fra Željko Klarić. Za provincijallim da Hrvatsko katoličko sveučilište no- godinama raste (44%). S prosječnim
nog vikara izabran je fra Martin Jamjesečnim primanjima od 430 eura ković, za provincijskog ekonoma fra
site kao svoje, da ga volite te ga po vama prepoznaju, cijene i poštuju, kao i gotovo 70% obitelji ne može pokriti Tomislav Glavnik, a provincijski egvas po njemu. Neka ovo sveučilište troškove života jer potrošačka koša - zaktor je fra Željko Klarić.
postane hrvatsko i katoličko susretište u rica za četveročlanu obitelj iznosi
Nacionalni seminar za voditelje
našem gradu, susretište koje progova- gotovo 900 eura.
formacije i odgovorne u bratstvima
Dvanaesta obljetnica smrti sluge FRAMA-e održan je od 7. do 9.
ra humanizmom i svjedoči ljudsku pot rebu za znanjem i za vjerovanjem.“ Božjega kardinala Franje Kuharića ožujka u Međugorju pod geslom
Rektor prof. dr. Željko Tanjić iznio krat- slavljena je na više mjesta, a u Zag - „Onaj tko ljubi Krista pun je radosti“.
rebačkoj prvostolnici euharistijsko
ki hod Sveučilišta koje danas ima 67
A.O.
ŽIVA ZAJEDNICA
4/2014
5
06-07i_06-07intervju 01.04.14 12:23 Seite 1
INTERvjU
RAZGOVOR S DOGMATSKIM TEOLOGOM PROF. DR. ANTONOM TAMARUTOM
Uskrs je blagdan života i nade
P
rofesor dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveu čilišta u Zagrebu vlč. dr. Anton Tamarut
rođen je 1960. godine u Novalji na otoku
Pagu. Svećenik je Krčke biskupije i redoviti profesor na Katoličkome bogoslovnom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža pod ručja njegova teološkog zanimanja su
teološka antropologija i sakramentologija,
a zadnja njegova knjiga „Obiteljsko
lice Crkve“ izašla u izdanju Kršćanskog
kulturnog centra i Kršćanske sadašnjosti,
krajem prosinca prošle godine, posvećena
je ozračju i odnosima u Crkvi, o čemu je
svojevremeno pisao i u „Živoj zajednici“.
Suosnivatelj je i duhovnik laičke udruge
Kršćanski kulturni centar nastale iz šire
vjerničke zajednice koja se okuplja na
euharistijska slavlja u crkvi Sv. Vinka, u
Frankopanskoj ulici u Zagrebu. Uz redovita, izvaredna i prigodna predavanja,
pisanje stručnih i znanstvenih radova, povremeno piše i pjesme. Najnovije je objavio
u Kršćanskoj obiteljskoj reviji „Kana“. U
razgovoru za „Živu zajednicu“, na koji se
dr. Tamarut rado odazvao, bilo je riječi o
Uskrsu i sugovornikovom promišljanju o
toj velikoj temi.
Živa zajednica: Što nam ukratko
Na Kristovom uskrsnuću
možete reći o značenju Uskrsa?
počiva vjera Crkve
Dr. Anton Tamarut: Uskrs je temeljni i središnji kršćanski blagdan.
Žz: Koja se konkretno poruka
Kristovo uskrsnuće baca svjetlost na (spasenja) krije za ljude i svijet u Krissva druga otajstva kršćanske vjere. tovom uskrsnuću?
Uskrs daje značenje i smisao svim
Dr. Anton Tamarut: Na Kristovom
drugim kršćanskim blagdanima, kao uskrsnuću počiva vjera Crkve u uskrsšto uskrsnuće osvnuće mrtvih, vjera
jetljava sve pretu konačno i pothodne etape Krispuno čovjekovo
U proslavi Kristova uskrsnutova života od
zajedništvo s Boća kršćani slave život Božjih
utjelovljenja, progom u preobražepovijedanja i djemogućnosti, život obećan
nome i proslavljelovanja, do smrti
nome tijelu. Krist
onima koji idu Kristovim puna križu. Naime,
je naime „Prvorotem i žive njegovim Duhom.
samo je u uskrsđenac od mrtvih“,
noj vjeri moguće
te bi se prema usvidjeti
smisao
krsnoj vjeri Crkve
vremenitog života, smisao tjelesnog na svima koji pripadaju njegovu Durođenja, rasta i učenja, rada i napo- hu u otajstvu uskrsnuća trebao ostvara, žrtve i patnje, u konačnici, smrti.
riti isti, tj. novi čovjek po mjeri i uzras Bez Kristove pobjede nad tjelesnom, tu Kristovu, čovjek koji potput Krista
moralnom i duhovnom smrću, kako je potpuno pripada Bogu, po Duhu je
to već i apostol Pavao ustvrdio, vjera sav uronjen u Očevu ljubav. Uskrsnubi bila jednostavno besmislena: „Ako će je dakle blagdan života i nade. U
Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista proslavi Kristova uskrsnuća kršćani
propovijedanje naše, uzalud i vjera slave život Božjih mogućnosti, život
vaša“ (1Kor 15,14).
obećan onima koji idu Kristovim pu-
6
ŽIVA ZAJEDNICA 4/2014
tem i žive njegovim Duhom. To je
ujedno život po kojemu nastaje novi
svijet, svijet u kojem je „Bog sve u svemu“ (usp. 1Kor, 15,28). Isusovo uskrsnuće je nagoviještaj i početak „novoga neba i nove zemlje“.
Je li „uskrsna vjera“ dovoljno prisutna u našoj suvremenosti, to ponajprije ovisi o kršćanima. Istinu uskrsne
vjere ne dokazuje se toliko riječima,
koliko životom. Usuđujem se reći, kako je o vjeri u uskrsnuće lakše, primjerenije i učinkovitije govoriti djelima
nego li riječima. Naime, Kristovo
uskrsnuće nije plod nečije špekulacije
i fantazije, nego je ono jedino moguće, logično i stvarno dovršenje jednog života koji je sav bio oslonjen na
Boga. Za uskrsnuće nema ljudskih dokaza. Postoji samo vjera ispunjena djelima kojom se ide ususret daru uskrsnuća. Dokaze uskrsnuća izvodi Bog, a
ne čovjek. Uskrsnuće spada isključivo
u domenu Božjih mogućnosti. Na kršćanima je danas zadatak da „novošću života“ na koju su pozvani u krštenju svjedoče i potiču u svijetu nadu u
novoga čovjeka i u novi svijet koji je
započeo u Kristovu uskrsnuću, a Očev
06-07i_06-07intervju 01.04.14 12:23 Seite 2
je dar i odgovor na njegovu potpunu
vjeru i bezuvjetnu ljubav.
Sv. Toma je želio osobno
iskustvo
Žz: Shvaća li se Tomina nevjera i
kao put traženja vjere?
Dr. Anton Tamarut: Na primjeru
apostola Tome u odnosu na uskrsno
iskustvo i početnu nevjeru pokazuje se
dvoje. Prvo, Tomi su nedostatna sva
uvjeravanja njegovih drugova da je
Učitelj uskrsnuo. Propovijedanje mu nije dovoljno. On želi osobno iskustvo.
Toma do vjere u uskrslog Gospodina
dolazi u susretu s Gospodinom koji mu
pokazuje svoje rane, povijesne i stvarne tragove svoje jedincate žrtve. Susret s nevjerojatnom ljubavlju koja sa
smrću nije nestala, preobražava i pretvara Tomu od tvrdoglavog sumljivca i
nevjernika u gorljivog i smjernog vjernika. Mogli bismo reći da je za apos tola Tomu ljubav neoborivi dokaz
uskrsnuća. Nad ljubavlju smrt nema
vlasti. Ljubav je jača od smrti. Drugo,
Tomin slučaj pokazuje kako je zajednica Isusovih učenika mjesto uskrsnog
iskustva i uskrsne vjere. Krist se Tomi
pokazuje s neizbrisivim tragovima svoje ljubavi u zajednici učenika. Izolacijom i izbjegavanjem zajednice pojedinac riskira da kao zatočenik vlastitih
procjena i promišljanja, sumnji i zdvajanja završi u nevjeri i smrti. S tzv.
„privatnom vjerom“, s vjerom na nekom svom „privatnom imanju“ teško
je, pa i nemoguće susreti uskrslog
Gospodina. Izolirani, sebični i oholi
život nespojiv je s uskrsnom vjerom.
Uskrsnu vjeru je jedino moguće pravo
ispovijedati i iskreno živjeti u zajednici Isusovih učenika, u Crkvi.
Žz: Traži li današnji čovjek „dokaze“ da je Krist uskrsnuo? Kako na
to traženje odgovara vjera u uskrs nuće?
Dr. Anton Tamarut: Na pitanje nije jednostavno odgovoriti. Kao prvo,
nemam dojam da je današnji čovjek
ozbiljnije zaokupljen vjerskim pitanjima, pa tako onda ni traženjem „dokaza“ o Kristovom uskrsnuću. Meni se
čini da se vjerske stvarnosti i sadržaje
u raznim prigodama i na mnogim razinama promatra i doživljava vrlo
površno. Društveni mediji su samo
ogledalo takvoga duhovnog stanja.
Pa čak se i u vjerničkim krugovima izbjegava dublje i temeljitije promišljanje
o središnjim vjerskim istinama. Manje
je navodno važno što se vjeruje, a više što se, odnosno, kako se živi. Današnji čovjek sve manje podnosi teoriju i „veliku priču“, i čini se, sve manje
ima povjerenja u intelektualnu raspravu i svjetonazorsko nadmetanje. Možda u tom smislu današnji čovjek više
od „dokaza“ da je Krist uskrsnuo, traži dokaze o sebi. Želi dokazati da je
on još uvijek živ i moguć. Ljudi danas
traže „dokaze“ uspješnog i osmišljenog života. Današnji čovjek isključivo
vjeruje uspjehu. Na kršćanima je u
tom pogledu velika odgovornost da
žive i djeluju iz vjere u Kristovo uskrsnuće, požrtvovno i radosno, tako da
svijet u njima može pronaći dokaze
za „novog čovjeka po Bogu stvorena“
(Ef 4,24), koji je sveobuhvatniji i kvalitetom neusporedivo nadilazi „uspješnog čovjeka“, čovjeka po mjeri vlastitih snova i očekivanja.
Vjera u uskrsnuće određuje
i naš sadašnji život
Žz: Kako nadići tu sumljičavost
suvremenih ljudi, koji kao da ponavljaju riječi Atenjana sv. Pavlu kada im
je govorio o uskrsnuću: „Slušat ćemo
te drugi put…“ jer se danas sve mora doživjeti i iskusiti „odmah i sada“,
na ovome svijetu?
Kristovo uskrsnuće nije plod
nečije špekulacije i fantazije,
nego je ono jedino moguće,
logično i stvarno dovršenje
jednog života koji je sav bio
oslonjen na Boga.
Dr. Anton Tamarut: Tu je važno
istaknuti da se kršćanska vjera, pa tako i njeno središte, vjera u uskrsnuće,
ne tiču tek budućeg, zagrobnog života, nego se izravno odnose i odražavaju i na naš sadašnji zemaljski život.
Vjera u uskrsnuće bitno određuje kvalitetu našega sadašnjeg života. Ona
širi i utvrđuje prostore naše duhovne
slobode, oslobađa nas lažnih obzira
i strahova, štiti od potkupljivosti i idolopoklonstva, od oholosti i škrtosti,
omogućava nam život bez kompleksa
svemoći, štiti nas od raznoraznih frustracija, grčeva i strka, jamči nam da
je život dar i poziv, otvorenost i komunikacija, odnosno zajedništvo; potiče nas na povjerenje i susretljivost, u
žrtvi i predanju vidi nagradu i radost.
Kršćani stoga trebaju paziti da svo-
jom poukom i porukom ne dadu nikome dojam, kako istine vjere nemaju
veze s ovozemaljskim životom, i kako
se svi vjerski sadržaji tiču isključivo budućega, vječnoga života. Naprotiv,
vjernik treba znati da se isključivo po
zemlji ide u nebo, pa se u tom smislu
vjera u uskrsnuće mrtvih, u život vječni, nužno mora odraziti i na naše
svagdanje zanimanje i zauzimanje
za bolji svijet i pravednije društvo u
kojemu živimo.
Žz: Kako je moguće svakodnevno
prožimanje života kršćanskom nadom?
Dr. Anton Tamarut: Živjeti kršćanskim životom znači živjeti po Duhu; živjeti iz vjere, nade i ljubavi. Duh
Sveti je autor, a ujedno i čuvar nade
u našem srcu. A nada je dar i krjepost
koja snaži i širi krila naše duše, duh
naš i srce neprestalno uzdiže prema
visinama i navodi na osvajanje ljepote i bogatstva kraljevstva Božjega.
Nada je, naime, dar dinamične naravi, nutarnje bdjenje i bujanje duha
koja omogućuje i podstiče naš angažman i kreativni rad. Nadalje, polet
nade čuva nas od sebičnosti i vodi k
radosti ljubavi (usp. KKC 1818). Nada se ne skriva u nutrini, nego se očituje na vani u „iskorištavanju sadašnjeg vremena“, u raznim oblicima
svjetovnog života, u neprekidnom
obraćenju i borbi „protiv vladara ovoga tamnoga svijeta, protiv duhovnih
sila zloće“ (Ef 6,12). Nadom, kako to
piše u poslanici Hebrejima, na neki
način zalazimo u „unutrašnjost iza
zavjese“ (Heb 6,19). Ona je „pouzdano i čvrsto sidro duše“ koje prodire
tamo „kamo je kao preteča za nas
ušao Isus“ (Heb 6,19—20). Bez dara
i krjeposti nade budućnost bi za kršćane bila pusta tlapnja.
Mir je dar neba ljudima
Žz: U tom bi se kontekstu moglo
promišljati i o dijalogu kao putu kršćanskog mirotvorstva?
Dr. Anton Tamarut: Dijalog je
oblik kršćanskog života, način kako
se živi i učvršćuje kršćansko zajedništvo. Dijalog je ustvari teološka kategorija, odraz ikonološke naravi
Crkve. Crkva se naime prema Drugome vatikanskom koncilu pokazuje kao
„puk okupljen polazeći od jedinstva
Oca i Sina i Duha Svetoga“ (LG 4)
Nastavak na str. 24
ŽIVA ZAJEDNICA
4/2014
7
08-09i _12-15GI 01.04.14 09:22 Seite 1
duhovne vježbe
MAINZ
Služiti evanđelju ili se služiti evanđeljem?
Na duhovnim vježbama u Mainzu, koje je predvodio dominikanac prof. dr. Slavko Slišković, okupilo se oko šezdeset hrvatskih svećenika iz Zapadne Europe.
S
lužiti evanđelju ili se služiti eva- enciklici „Ecclesiam suam“ ističe potnđeljem? — bila je tema duhovnih rebu Crkve promišljanja svijesti o savježbi za hrvatske svećenike iz moj sebi i otajstvu svoga bića da se
Zapadne Europe, koje je od poned- „idealna lika Crkve, kakvu je Krist
jeljka 24. do četvrtka 27. ožujka predvidio, htio i volio... usporedi sa stvarvodio dominikanac prof. dr. Slavko nim licem koje Crkva pokazuje danaSlišković, pročelnik Katedre crkvene šnjem svijetu“, dok papa Franjo u „Rapovijesti na Katoličkom bogoslovnom dosti evanđelja“ ističe nužnost „vlastifakultetu u Zagrebu, u Erbacher Hof — ti život i nadu sagledati u svjetlu evan„Akademie und Bildungszentrum“ bis - đelja, da bi prema dobru usmjerili
kupije Mainz u Mainzu, u organizaciji vlastite pojedinačne i društvene izboHrvatskoga dušobrižničkog ureda iz re“. Crkva je u svijetu nazočna na
Frankfurta na Majni. Vježbe su zapo- više načina kojima pospješuje ostvačele molitvom i zazivom Duha Sveto- renje Božjega kraljevsta. Svojim navga. Na početku je uime organizatora ještajem (kerygma) trudi se potaknuti
sudionike iz Njemačke, Francuske, izgradnju zajedništva (koinonia) te ga
Švicarske i Švedske pozdravio delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica
Komadina. Uputivši pozdrav
okupljenima u svoje ime i uime predsjednika Vijeća HBK
i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu, sarajevskog
pomoćnog biskupa mons.
Pere Sudara, vlč. Komadina
pozdravio je ravnatelja za
dušobrižništvo Hrvata u ino zemstvu fra Josipa Bebića te
novog dušobrižnika u Hrvatskoj katoličkoj misiji Hamburg dominikanca Matijasa
Farkaša. Potom je ravnatelj Središnji događaj dana bilo je euharistijsko slavlje
o. Bebić sve pozdravio uime
hrvatskih (nad)biskupa i u svoje osob- konkretizirati ljubavlju i bratskim sluno ime zaželjevši sudionicima plodo- ženjem (diakonia), a njegovu puninu
nosne duhovne vježbe, koji se ujedno slaviti i naviještati svečanim bogoštovtijekom duhovnih vježbi oprostio od nim obredima (liturgia). Stoga su poslužbe ravnatelja te je zahvalio sveće- lazne točke razmišljanja bila upravo
nicima na plodnoj suradnji. Na du- ova četiri pojma, a zbog njihove konhovnim su vježbama sudjelovali i de- kretizacije u svijetu na tim se područjilegati za hrvatsku pastvu u Skandi- ma događaju i najčešća zastranjenja.
navskim zemljama mons. Stjepan U tom je smislu i okvirni naslov duhovBiletić i u Francuskoj, Luxemburgu, Bel- nih vježbi „Služiti evanđelju ili se slugiji i Velikoj Britaniji vlč. Stjepan Čuk- žiti evanđeljem?“. O. Slišković je priman. U uvodnom promišljanju o. Sliš- tom istaknuo: „Stalna je napast očekiković je potrebu vremena koje je pos- vanje ljudi da im evanđelje bude stavećeno duhovnoj obnovi ilustrirano novitom garancijom zemaljskog živoIsusovim preporukama učenicima: ta, dok od Crkve traže sakralizaciju
„Hajdete i vi u osamu na samotno njihovih vremenitih težnji. Evanđeljem
mjesto, i otpočinite malo“ (Mk 6, 31) žele opravdati vlastite interese i trate „Molite da ne padnete u napast!“ ženja ili pak uz pomoć Crkve postići
(Lk 22,40). Osjećala ju je i Crkva tije- zemaljski uspjeh. Svjedoci smo kako
kom cijele svoje povijesti sve do naj- završavaju pokušaji da se Riječ Božja,
novijeg vremana. Papa Pavao VI. U ili ono što vjerujemo da jest riječ Bož-
8
ŽIVA ZAJEDNICA 4/2014
ja, koristi u vlastite probitke. Uvijek
strada čovjek, a u čovjeku strada Bog.
S druge strane, kada krivi motivi dovedu ljude u Crkvu, pa čak i njezine
strukture, ono što bi trebalo biti cilj,
postaje sredstvom. Jednako tako, vječita je opasnost da oni koji su učitelji,
te imaju biti u službi Riječi Božje, budu
zavedeni i iskorišteni za potrebe trenutka na gospodarskom, političkom,
moralnom ili bilo kojem drugom polju.
Na taj se način od onih koji služe evanđelju, pretvaramo u one koji se služe
evanđeljem.“
„Kerygma“ polazi od činjenice da
je Isus Gospodin i Spasitelj, te u sebi
nosi oznaku nevješćivanja događaja
spasenja, ali i poučavanja o njemu.
Ona je otajstvena po sadržaju koji se
naviješta, ali i po osobi koja je zahvaćena Duhom Božjim te naviješta Njegovu Riječ. Posebice je naglašena uloga koju nositelj neke radosne vijesti
ima kod istočnjačkih naroda koristeći
se turcizmom „muštuluk“. Nositelj ne
donosi svoju riječ ili vijest o događaju
kojemu je on uzrok, nego prenosi radost koja ima izvor u nekome drugom.
Tako i navjestitelj evanđelja mora shvatiti da prenosi Radosnu vijest koja svoj
izvor ima u Isusu Kristu i događaju njegova uskrsnuća. On je treba prenijeti
na način koji je blizak vremenu i prostoru ljudi kojima se obraća, ali imajući uvijek na umu da nije vlasnik poruke
u smislu da je može mijenjati ili stjecati zasluge kao da daje nešto vlastito.
08-09i _12-15GI 01.04.14 09:22 Seite 2
Duhovne vježbe započele su molitvom i zazivom Duha Svetoga
Osobit osvrt stavljen je na govor o kerygmi u enciklici „Radost evanđelja“.
Za izričaj „Koinonia“ istaknuto je
kako u sebi nosi dvije temeljne oznake: vertikalnu u smislu zajedničarskoga odnosa vjernika i Boga te horizontalnu koja vezuje vjernike međusobno na svakom mjestu i u svako vrijeme pa je kao takva temelj jedinstva
Crkve. „U Isusu Kristu su se horizontala i vertikala spojile, dobile oblik križa te nakon njega više nisu djeljive.“
Duhovne vježbe vodio je dominikanac
prof. dr. Slavko Slišković
Dok je prvi Božji čin bio stvaranje zajednice, prvi čin đavlov bio je njezino
razorenje. Stoga je i djelo otkupljenja
započelo novim jedinstvom Boga i
čovjeka u Isusu Kristu, te djelovanjem
Duha Svetoga ustanovom zajednice
Kristovih učenika. Isus i svoju nazočnost u svijet označava zajedništvom:
„Gdje su sabrana dvojica ili trojica u
moje ime...“. Upravo zbog toga ovo
je područje osobito važno, ali i izloženo najvećim napastima koje dolaze
u raznim oblicima. Predstavljene su
poteškoće s kojima se Crkva suočavala od svojih početaka do danas na
ovom području, ali i veličina zajedniš tva koje nadilazi prostor i vrijeme te
omogućuje vezanost uz braću i sestre
koji su nam prethodili u vjeri, ali i onima koji tek dolaze. Otuda radost
Crkve zbog proslave svojih članova
koji su prešli prag vječnosti, ali i žalost te kajanje zbog grijeha koje su
počinili tijekom povijesti pojedini njezini članovi. To je moguće jedino iz
svijesti o jedinstvenom tijelu Crkve kojemu je Krist glava. „Put koji vodi zajedništvu i nadilazi svaku samoću pokazuje nam otajstvo Presvetoga Trojstva. On je jedan u tri osobe koje ljubav sabire u tako snažno jedinstvo da
ne mogu biti drugo nego jedan, ali ne
i usamljeni Bog. Kroz objavu intimnosti vlastitoga života poučava nas
kako se grade istinski odnosi i da se
život rađa iz zajedništva.“
Budući da riječ „diakonia“ u Svetom pismu ima više praktično, nego religizno značenje, lako se dogodi da je
i mi smjestimo u područje praktične
djelatnosti i specijaliziranih službi unutar same Crkve pa ostane zanemarena kao zadaća svih kršćana. Već Stari zavjet otkriva povezanost služenja
drugima sa službom posvećenom
Bogu, dok u Novom zavjetu Isus takvoj djelatnosti daje religiozno značenje identificirajući se sa svakom osobom koja je potrebna pomoći. Prema
toj se službi na koncu određuje i vječna sudbina svakog pojedinca, dok služenje izlazi iz otajstva zajedništva u
Tijelu Kristovu. Istaknuto je da diakonia nije samo materijalnog karaktera,
nego ima i svoju duhovnu dimenziju.
Istaknuti su primjeri koliko je Crkva
kroz povijest pozornosti posvećivala
ovoj službi, a govoreći o mogućnostima zastranjenja na ovom području citiran je papa Franjo: „Pojmovlje pos toji zato da ojača kontakt sa stvarnošću koja se želi objasniti, a ne da nas
udalji od nje. To ponajprije vrijedi za
biblijske poticaje koji tako odlučno pozivaju na bratsku ljubav, ponizno i velikodušno služenje, pravednost, milosrđe prema siromasima. Zašto potam njivati nešto što je tako jasno? Svaka
crkvena zajednica, ako misli da može
mirno gledati svoj posao i ne posvećivati kreativnu brigu i djelotvornu suradnju u pomaganju siromašnima da
žive dostojanstveno i da dopre do
svih, naći će se u opasnosti da se raspadne... Ona će lako postati plijenom
duhovne svjetovnosti, skrivene pod
krinkom vjerske prakse, besplodnih
susreta i ispraznih razgovora“.
Litrugia je služba Božja mističnog
tijela Kristova u kojoj sudjeluju i Glava i udovi te tvore nedjeljivo jedinstvo.
Dok je prije istočnog grijeha čitav čovjekov život svojevrstan bogoštovni čin
u smislu da on sve čini u znak štovanja svoga Stvoritelja, konačni cilj litur gije je čitav čovjekov život učiniti
bogoštovljem, činom štovanja Boga.
Razmatranja o četiri apsekta Crkvene
nazočnosti u svijetu zaključena su četverostrukom porukom svakom od nazočnih: „Christus elegit te, gaude! Munus tuum grave, aude! Magna vinea,
labora! Labor ne sit frustra, ora!“ U
hrvatskom jeziku glasilo bi otprilike:
Krist te izabrao, raduj se! Zadatak je
težak, ne boj se, odvaži se! Vinograd
je velik, golem, radi! Da se zbog posla ne razočaraš, da te posao ne bi
razočarao, moli! Ujedno je istaknut
podsjetnik na četverostruko upozorenje
koje je svaki čuo na ređenju: „Pazi da
što čitaš vjeruješ, što vjeruješ učiš, a što
druge učiš to i živiš!“
Misna slavlja predvodio je o. Slišković. U utorak su u suslavlju bili fra
Josip Repeša i don Ivan Nedić; u srijedu delegat vlč. Stjepan Čukman i vlč.
Vladimir Švenda, a u četvrtak ravnatelj
o. Bebić i o. Matijas Farkaš. Sudionici
su sudjelovali i u klanjanju pred Presvetim, pobožnosti križnoga puta, a bila je i mogućnost za osobnu ispovijed
i molitvu. Vlč. Vinko Puljić u četvrtak
27. ožujka slavio 25. obljetnicu svećeništva te je svećenicima u toj prigodi
darovao prigodni CD duhovne glazbe
svoga brata Ivana Puljića. Fra Jozo Župić i vlč. Puljić su ujedno glazbeno animirali tijekom duhovnih vježbi. Sudionici su se upoznali i s katedralom Sv.
Martina u Mainzu te drugim duhovnim
i kulturnim znamenitstima Mainza.
Tekst i snimke: Adolf Polegubić
ŽIVA ZAJEDNICA
4/2014
9
10-11i_10-11 Reportaza 01.04.14 09:43 Seite 1
USKRS
Uskrsnuo si, Gospodine Isuse!
U
skrsnuo si za mene, za nas, za
svakog čovjeka. Pobijedio si
grijeh, mržnju, zlo i tamu svijeta zato da i mi uskrsnemo.
Pomozi nam da uskrsne naša vjera, naša nada i naša ljubav! Uskrisi
u nama novu snagu da te slijedimo i
da te svjedočimo u tajni tvojega vazmenog otajstva, u tajni tvoje smrti i
uskrsnuća.
Isuse, ne dopusti da nam bolna
iskustva gubitka, nesreće i straha zatamne pogled na tvoje svjetlo. Ne
dopusti nam da potonemo u beznađe i da nas dotaknu negativni osje ćaji koje si ti pobijedio svojim uskrsnućem.
Uskrsni, Gospodine, u srcima
onih koji više ne vjeruju u snagu prijateljstva i dobrote. U svima koji su
dopustili da im srce nagrize mržnja,
želja za osvetom i
za sigurnošću stečenu nasiljem.
Isuse, uskrsni u
djeci koja se rađaju, uskrsni u ljudima koji traže snagu za život, za sebedarje. Uskrsni u
svima koji su ranjeni u tijelu, u duši, ili
u duhu.
Grob nije mogao tebe, začetnika života, zadržati u svojem krilu.
Dođi, Gospodine Isuse! Trebamo
te. Tvoje uskrsnuće
novost je i nada svijeta. Tvoje uskrsnu-
Slika: Image, April 2014.
će jedina je stabilna točka u svemiru
koja sve pokreće,
od koje sve dolazi i
koja sve k sebi privlači. Tvoje uskrsnuće stvarnost je bez
završetka. Slaveći
tvoje uskrsnuće, Isuse, danas i svake
nedjelje, ne slavimo tek minuli događaj nego Tebe
uskrsloga. Slavimo
tvoj izlazak iz vremena u novo postojanje, slavimo svoju
budućnost.
Fra Zvjezdan Linić
(Preuzeto s: www.molitve.info; ovdje: www.ktabkbih.net)
MLADEN LUCIĆ
blagdansko jutro
putokaz Uskrsom
Isus
blagdansko jutro
milozvučna zvonjava zvona
s crkvenih tornjeva
razliježe se i osvježava
šumom i bregovima
iznad Gailingena
a ja se šetajući
poput sunca probijam
granjem drveća i
oblacima
učovječenjem svojim
Riječju
pokazao si i
obznanio nam
što je i
tko jest
Put
Istina i
Život
ponese sve naše grijehe
križem trpeći na Golgotu
u smrt
putem tješeći uplakane i ožalošćene
ponižene i u dušu ranjene
i sâm u mukama
i bremenom križa natovaren
osramoćen i ogoljen
dušu i naše grijehe
predade Ocu
a paučina mi se zapleće
nogama i trepavicama
i dok zvona još dozvonjavaju
blagdansko milozvučje
do dna duše me opsjeda
osvrćem se na protekle dane
i gledam kako u daljini
sunce nadvladava oblake
obuze me radost
u ovo blagdansko jutro
nema predaje
10
ŽIVA ZAJEDNICA 4/2014
od štalice
ljubavi
Golgote
križa
sve do
Uskrsa
Krist
ovjekovječio si
našu bît
Uskrsom
Snimka: Image, April 2014
načas se nebo nasmiješi
suncem
i začas opet proplače
oblakom
u svjetlosti nas otkupi i oslobodi
svojim uskrsnućem
i nama podari život
vječni život
obasja neugasivim svjetlom
tminu zla u nama i oko nas
odvede nas rijekom života
nepresušnih izvorâ
u nepregledne ljepote
rajskih prostranstava
i zato uskrsnu Krist
da u slavi boravimo zajedno
10-11i_10-11 Reportaza 01.04.14 09:43 Seite 2
NAŠE ZAJEDNICE
STUTTGART WANGEN
U
Misa za poginule i nestale Hrvate
subotu, 22. veljače u crkvi Sv.
Kristofora u Stuttgart-Wangenu
slavljena je sv. misa za poginule
i nestale Hrvate, žrtve Drugoga svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata
na području Kotor Varoša. Misno slavlje predslavio je župni vikar iz župe Sv.
Marije Anđeoske iz Sesvetske Sopnice
kod Zagreba fra Stipo Karajica, a suslavili su voditelji Hrvatske katoličke zajednice (HKZ) Stuttgart Bad Cannstatt
fra Jure Zebić, profesor teologije i komunikologije u Sarajevu dr. fra Drago
Bojić i još trojica franjevaca.
U uvodu u sv. misu između ostalog
fra Stipo je ustvrdio: „Drugi svjetski rat
i poraće bili su najteže razdoblje u povijesti hrvatskog naroda u BiH. U razdoblju od 1941. do 1952. u BiH je,
prema dostupnim podacima, smrtno
stradalo 160 katoličkih svećenika i 9
časnih sestara. U Drugom svjetskom ratu i poraću stradalo je oko 10% hrvatskog puka. Godina 1945. bila je najteža. Samo u toj godini ubijena su 104
svećenika na području Bosne i Hercegovine, a u Kotor Varošu ubijeno je i
nestalo oko 600 Hrvata katolika. Toliki broj smrtno stradalih nije slučajnost,
Sudionici predstavljanja knjige „Hrvati u Kotor Varošu“ ispred prostorija hrv. zajednice
nego dobro isplanirano uništenje jednog naroda i njegove vjere. Međutim,
narod koji ima dušu ne može se ubiti
ni uništiti. Narod koji ima vjeru u Boga, unatoč svim iskušenjima i slabostima, svim križevima i progonima, zatiranjima i mučenjima, ne može se ubiti ni uništiti“, kazao je fra Stipo. Misi su
pribivali članovi Udruge kotorvaroških
Hrvata iz Zagreba, i nekih od obitelji
žrtava rata i poraća iz kotorvaroške
doline, a misu su uveličali svojim skladnim pjevanjem i članovi misijskog zbo-
HATTERSHEIM AM MAIN
KARLSRUHE
Izaslanica za strance
B. Dreher u mirovini
ra pod ravnanjem Ivana Bošnjaka. Nakon mise u prepunoj dvorani HKZ
Stuttgart, a u organizaciji kotorvaroških Hrvata, predstavljena je knjiga
„Hrvati u Kotor Varošu“, koju su povodom 20. obljetnice srpske agresije
na Kotor Varoš, uredili prof. dr. Ivo
Pranjković, fra Stipo Karajica i Luka
Vinojčić. Knjiga se može nabaviti u
Župnom uredu Kotor Varoš, Franjevačkom samostanu Sv. Luke Jajce i
Udruzi kotorvaroških Hrvata Zagreb.
Anita Tomić
Oproštaj od
don Franje Petrinjaka
N
akon više od 20 godina rada na
mjestu izaslanice za strance grada Hattersheima Bosiljka Dreher, 28. veljače, oprostila se i otišla u mirovinu. Hrvatica
Bosiljka Dreher, rodom iz mjesta Fuka nedaleko Vrbovca,
diplomirala je sociologiju na Goethe sveučilištu u Frankfurtu. U službi zastupnice stranaca u tom gradu, u kojem uz
brojne Hrvate žive i građani još 94 različite nacije, razradila je proces njihova uklapanje u njemačko društvo.
Organizirala brojne susrete i manifestacije i poduke u suradnji s Vijećem stranaca, njemačkim i stranim kulturnim zajednicama, gradskim i kotarskim ustanovama i školama. To
sve s ciljem povezivanja, otvaranja i obostranog obogaćenja stranaca i Nijemaca u njihovoj različitosti. Zauzimala se za izobrazbu stranaca kako bi se oni kroz znanje i
dobro poznavanje njemačkog jezika što bolje uklopili i bili na dobrobit sredine u kojoj žive te kako bi mogli vredno vati druge i drugačije, a pritom zadržati svoj identitet. Gra donačelnica Antje Köster, kao i ostali pripadnici Gradske
vlasti i šire zahvalili su Bosiljki Dreher na njenom dragocjenom i predanom radu, istaknuvši kako je zahvaljujući njenim zaslugama Hattersheim nadaleko poznata općina na
primjeru integracije stranca. Svoj rad i procese integracije
u tom gradu Bosiljka Dreher opisala je u svojoj knjizi „Die
Integration ausländischer Migranten — eine soziologische
Fallstudie am Beispiel der Stadt Hattersheim am Main“. K.K.
Vjernici su zahvalili don Franji na trudu i predanom radu
U
proteklom vremenu vjernici HKM Mittelbaden oprostili
su se od svećenika don Franje Petrinjaka. Nakon 22
godine svećeničkog djelovanja u hrvatskim katoličkim
misijama u Njemačkoj, don Franjo se vratio u domovinu
Hrvatsku. U zajednicama Pforzheim, Kehl, Bruchsal i Karlsruhe priređeni su oproštaji na kojima se skupio veliki broj vjernika iz raznih dijelova misije. Svi su se željeli oprostiti od don
Franje i zahvaliti mu na trudu i predanom radu te mnogim lijepim trenucima koje su proživjeli zajedno s njim. Don Franjina otvorenost i vedrina uvijek je mamila osmijeh na licima vjernika. Govor zahvale don Franji uputili su provincijal
Hrvatske salezijanske provincije don Pejo Orkić, voditelj
HKM Mittelbaden don Ivo Nedić te voditelji misijskih vijeća.
Don Franji su uručeni darovi vjernika i upućene brojne želje
za dobro zdravlje i nastavak djelovanja u Hrvatskoj.
S.J.
ŽIVA ZAJEDNICA
4/2014
11
12-15GI_12-15GI 01.04.14 13:19 Seite 1
ZAJEDNIŠTVO I SURADNJA U ŽUPI
Piše: dr. Nikola Vranješ
Poticaj pape Franje životu i djelovanju župe
Potrebno je najprije redovite pastoralne aktivnosti ostvarivati ističući u njima eminentno evangelizacijsku notu kao specifično
izraženu i posebno pastoralno oblikovanu.
N
aša razmišljanja o zajedništvu i suradnji u župnoj zajednici ovom prilikom želimo
protkati riječima koje je papa Franjo
o djelovanju župe zapisao u svojoj
apostolskoj pobudnici „Evangelii gaudium“.
Župa kao evangelizacijska
zajednica
osobito o temama zajedništva i suradnje.
Zajedništvo kao preduvjet
evangelizacije
U prvome redu možemo uočiti da
papa jasno potvrđuje istinu da je zajedništvo untar Crkve same preduvjet
evangelizacije. Crkva u sebi treba
biti i živjeti zajedništvo kako bi mogla evangelizirati svijet. Ta istina jasno
proizlazi i iz naših dosadašnjih razmišljanja o ovoj temi u kojima smo
nastojali pokazati da evangelizacija
u konačnici i nije ništa druge već poziv na ulaženje u zajedništvo života s
Bogom i braćom i sestrama u istoj vjeri. Evangelizacija je dakle upućivanje
na i životno usvajanje jednog novog
zajedništva koje ima sasvim konkretne obrise u Crkvi, a svoj izvor i vrhunac u zajedništvu života samoga
pama najprije nužno poradi na
obnovi i osnaživanju svih onih bitnih
elemenata zajedništva o kojima je
već bilo riječi, kako bi župe bile uistinu sposobne evangelizirati.
Suradnja kao preduvjet
evangelizacije
Crkva snažno potiče razvitak
osobnog apostolata, ali u isto vrijeGovoreći o evangelizaciji kao
me ističe i potrebu i nužnost zajedničdjelu cijele Crkve Papa nije propustio
kog djelovanja. To znači da je svaki
kratko progovoriti o ulozi i značenju
kršćanin pozvan biti evangelizator
župe. U 28 broju spomenutog dokunajprije vlastitim životnim primjerom,
menta on ističe: „Župa nije neka protj. svjedočanstvom vlastitog života,
lazna struktura; upravo zato što posali u isto vrijeme znači da je za uspjeduje veliku prilagodljivost, može
ješnu evangelizaciju nužna i suradpoprimiti vrlo različite oblike koji od
nja svih. Isus je svoje učenike odgapastira i zajednice zahtijevaju misijjao kako bi bili svjesni i osobno odsku poučljivost i kreativnost. Premda
govorni, ali ih je slao i zajednički
nije jedina evangelizacijska instituevangelizirati. Učenici su s vremecija, ako je kadra neprestano se obnom trebali naučiti umijeće suradnje
navljati i prilagođavati, nastai suživota s drugima kako bi
vit će biti 'Crkva sama što živi
uspješno prenosili evanđelje.
među kućama svojih sinova i
Jasno je, dakle, da je suradnŽupa je povlašteni pastoralni amsvojih kćeri'. Pretpostavka za
ja bitan preduvjet evangelizabijent za razvitak različitih oblika
to je da stvarno bude u koncije. Župa je u tome pogledu
suradnje u vidu evangelizacije. I
taktu s obiteljima i životom napovlašteni pastoralni ambijent
upravo je područje evangelizacije
roda i da ne postane suvišna
za razvitak različitih oblika
danas jedno od najvažnijih za ostvastruktura odijeljena od naroda
suradnje u vidu evangelizaciili skupina izabranih koji gleje. I upravo je područje evanrivanje i razvijanje različitih oblika
daju samo na sebe. Župa je
gelizacije danas jedno od
suradnje u župi. Župnik i župljani
prisutnost Crkve na nekom tenajvažnijih za ostvarivanje i
tako mogu poduzimati i ostvarivati
ritoriju, mjesto na kojem se slurazvijanje različitih oblika
cijeli niz aktivnosti evangelizacijskog
ša Božja riječ, mjesto rasta u
suradnje u župi. Župnik i župtipa.
kršćanskom životu, mjesto diljani tako mogu poduzimati i
jaloga, navještaja, velikodušostvarivati cijeli niz aktivnosti
ne ljubavi, klanjanja i slavlje evangelizacijskog tipa. No,
nja. Župa, svim svojim djelovanjima, Presvetog Trojstva. Iz svega ovoga prije nego progovorimo o njima, važpotiče i odgaja svoje članove da bu- još jednom postaje jasnom važnost no je istaknuti kako je najprije potdu evangelizatori. To je zajednica zajedništva za evangelizaciju. Kao rebno, kao što to i Papa ističe na
zajednica, svetište gdje žedni dola- što je isticano nekoliko puta, župa više mjesta u svojoj pobudnici, naš
ze piti da nastave svoj put, i središte predstavlja konkretno zajedništvo svakodnevni redoviti pastoral prožeiz kojeg se stalno šalju misionari. Crkve na nekom prostoru. To znači ti novim evangelizacijskim nastoMoramo, međutim, priznati da poziv da se u njoj treba moći iskusiti kon- janjima. Potrebno je, dakle, najprije
na preispitivanje i obnovu župa nije kretno zajedništvo vjere kako bi ona redovite pastoralne aktivnosti ostvajoš uvijek dao dovoljno plodova da mogla biti uistinu evangelizacijska
rivati ističući u njima eminentno evanone postanu još bliže ljudima, da bu- zajednica. A čini se da upravo to da- gelizacijsku notu kao specifično izdu sredine živog zajedništva i sudje- nas nedostaje mnogim župama i da raženu i posebno pastoralno oblikolovanja i da budu potpuno misijski upravo zbog toga mnoge teško vanu. Tek polazeći s te razine može
odgovaraju na poziv evangelizacije. se razmišljati o ostvarivanju nekih
orijentirane.“ Ovaj bogati tekst daje
nam mnoge poticaje za razmišljanje Stoga bi gore istaknute papine riječi novijih oblika evangelizacije u župn
o svim aspektima župnog života, a trebalo čitati i u smislu da u samim žunoj zajednici.
12
ŽIVA ZAJEDNICA 4/2014
12-15GI_12-15GI 01.04.14 13:19 Seite 2
BOTSchAFT DES DElEgATEN
BEITRÄGE IN DEUTSCHER SPRACHE • NR.156
Außerordentliche Bischofssynode 2014
zur Familienpastoral
D
Foto: www.laudato hr
ie Bischofssynode ist ein Gre- sierung“ an. Zudem wird im kommen- gesandt. Die ausgewerteten Antwormium in der römisch-katholi- den Jahr eine ordentliche Bischofssyten, die zwar nicht repräsentativ sind,
schen Kirche, das vom Papst zu- node, deren zentrales Thema eben- zeigen Abweichungen zwischen dem
sammengerufen und geleitet wird. Sie falls die Familie sein wird, stattfinden. konkreten Leben und der „offiziellen“
ist ein kirchliches Beratungsorgan des Auch wird im September 2015 das Kirchenlehre über Ehe und Familie, insPapstes. Die Bischofssynode wurde Welttreffen der katholischen Familien besondere beim Thema der Sexualmovon Papst Paul VI. durch das Motu pro- in Philadelphia sein.
ral. In der katholischen Kirche in ÖsterIm Vorfeld jeder Synode ist es übprio Apostolica sollicitudo am 15. Sepreich nahmen mehr als 34.000 Gläutember 1965 eingerichtet. Deren Ein- lich, dass alle Bischöfen weltweit ein bige an der Umfrage teil. In der Kirche
richtung geht auf das Zweihierzulande variierte die Ante Vatikanische Konzil zuzahl der an der Umfrage
rück, wo der Gedanke der
teilnehmenden Gläubigen
Kollegialität der Bischöfe
von Bistum zu Bistum. Die
entscheidend vorangetrieAuswertung der weltweiten,
ben und konstituiert wurde.
vatikanischen Umfrage zum
Das Wort Synode setzt sich
Thema Familie im Bistum
zusammen aus den grieMainz hat zum Beispiel „eichischen Worten σύν und
ne tiefe Kluft zwischen der
ὁδός: gemeinsam gehen,
kirchlichen Lehre und dem
zusammen auf dem Weg
Leben bzw. den Ansichten
sein.
einer großen Anzahl von
Die Synode besteht aus
Kirchenmitgliedern“ gezeigt.
gewählten, entsandten und
„Die Umfrage öffnet uns
ernannten Synodalen. Genochmals die Augen und
wählt werden die jeweilikann eine neue Offenheit
Papst Franziskus wandte sich bereits im Febru- und Ehrlichkeit herbeiführen
gen Vertreter der nationaar an die Familien und forderte sie zum Gebet helfen“ schreibt dazu der
len Bischofskonferenzen
für die außerordentliche Bischofssynode auf: Mainzer Bischof, Kardinal
der lateinischen Kirche und
einige Vertreter der klerika„Diese Synodenversammlung ist ja in besonde- Karl Lehmann.
len Ordensverbände. EntPapst Franziskus wandrer Weise euch gewidmet, eurer Berufung und
sandt werden die Oberte sich bereits im Februar
Sendung in der Kirche und in der Gesellschaft,
häupter der autonomen
an die Familien und forderden Fragen der Ehe, des Familienlebens, der te sie zum Gebet für die
orientalischen Kirchen. Alle
Erziehung der Kinder und der Rolle der Fami- außerordentliche Bischofsübrigen Synodalen werden
vom Papst ernannt. Bisher
lien in der Sendung der Kirche. Daher bitte ich synode auf: „Diese Synwurden dreizehn ordentlieuch, inständig zum Heiligen Geist zu beten, odenversammlung ist ja in
che und zwei außerordentdass er die Synodenväter erleuchte und sie in besonderer Weise euch geliche Bischofssynoden einwidmet, eurer Berufung und
ihrer wichtigen Aufgabe leite.“
berufen. Zudem sind mit
Sendung in der Kirche und
der Zeit nationale Synoden
in der Gesellschaft, den
einzelner Bischofskonferenzen und Vorbereitungsdokument des Vatikans Fragen der Ehe, des Familienlebens,
Bistümer etabliert worden.
erhalten. Für die kommende außeror- der Erziehung der Kinder und der
Papst Johannes Paul II., der am dentliche Bischofssynode wurde aller- Rolle der Familien in der Sendung der
27. April dieses Jahres heiliggespro- dings zum ersten Mal in der Geschich- Kirche. Daher bitte ich euch, inständig
chen wird, schrieb in seiner Antritts - te der katholischen Kirche eine Neue- zum Heiligen Geist zu beten, dass er
enzyklika Redemptor hominis (1979)
rung eingeführt und zwar wandte sich die Synodenväter erleuchte und sie in
der Mensch sei der Weg der Kirche, der Vatikan bereits im November letz- ihrer wichtigen Aufgabe leite.“
betonte aber bei der letzten Bischofs- ten Jahres an alle Bischofskonferenzen
Lasst auch uns besonders in den
synode über die Familie in 1980, mit der Bitte, den Fragenkatalog an die
verbleibenden Tagen der Fastenzeit,
dass die Familie „der Weg der Kir- Bistümer, Dekanate und Pfarreien aus- aber auch in der österlichen und nachche“ sei. Zur Stärkung der Familie zusenden. Die Fragen ermöglichen österlichen Zeit, dem Aufruf zum Gekündigte auch Papst Franziskus im den Teilkirchen eine aktive Teilnahme bet vom Papst Franziskus folgen im
Rahmen des diesjährigen „Internatio- an der Vorbereitung der außerordent- Bewusstsein, dass jede Familie eine
nalen Jahres der Familie“ eine außer- lichen Synode, die zum Ziel hat, in den
„Kirche im Kleinen“ ist. In diesem
ordentliche Bischofssynode vom 5. bis heutigen pastoralen Herausforderun- Sinne wünsche ich Ihnen ein frohes
19. Oktober im Vatikan zum Thema gen für die Familie das Evangelium zu und gesegnetes Osterfest!
Ihr
„Die pastoralen Herausforderungen verkünden. Einige Bistümer hatten den
der Familie im Rahmen der Evangeli- Fragenkatalog direkt an die Gläubigen
Pfr. Ivica Komadina, Delegat
ŽIVA ZAJEDNICA
4/2014
13
12-15GI_12-15GI 01.04.14 13:19 Seite 3
AKTUEllES
MÜNSTER
S
Kardinal Marx — neuer Vorsitzender der DBK
Foto: HKM München
eit 12. März 2014
ist Kardinal Reinhard Marx, Erzbischof von München und
Freising, Vorsitzender
der Deutschen Bischofskonferenz. Die Vollversammlung der Deutschen Bischofskonferenz
hat damit einen Nachfolger für Erzbischof Dr.
Robert Zollitsch. Kardinal Marx ist für sechs
Jahre als Vorsitzender der Bischofskonferenz gewählt.
Marx ist der 73. Nachfolger auf
dem Bischofsstuhl des heiligen Korbinian, der im 8. Jahrhundert in Altbayern den christlichen Glauben verkündete, und der 13. Erzbischof von München und Freising. Der Westfale
stammt aus dem Erzbistum Paderborn.
Am 21. September 1953 wurde er in
Geseke, Kreis Lippstadt in NordrheinWestfalen, geboren. Dort machte er
1972 sein Abitur. Anschließend studierte er Theologie und Philosophie in
Paderborn und Paris. 1979 weihte ihn
der Erzbischof von Paderborn, Johannes Joachim Degenhardt, zum Priester. Nach zweijähriger Tätigkeit als
Neupriester in der Seelsorge in Bad
Arolsen wurde er Geistlicher Rektor
der St.-Klemens-Kommende in Dortmund, ursprünglich eine Niederlassung des Deutschen Ordens, jetzt das
Sozialinstitut der Erzdiözese
Paderborn.
1989 wurde er Direktor des Instituts. Den
Sohn eines engagierten Gewerkschafters
beauftragte Erzbischof
Degenhardt außerdem
mit der Seelsorge in
der Berufs- und Arbeitswelt. Von 1981
bis 1989 studierte
Marx in Münster und
Bochum. Er promovierte zum Doktor
der Theologie. Die Dissertation trägt
den Titel „Ist Kirche anders? Möglichkeiten und Grenzen einer soziologischen Betrachtungsweise.“ 1996 wurde er Professor für Christliche Gesellschaftslehre an der Theologischen Fakultät Paderborn, die auf die 1614 gegründete, älteste Universität Westfalens zurückgeht und heute eine eigenständige, staatlich anerkannte Hochschule päpstlichen Rechts in Trägerschaft des Erzbistums Paderborn mit
Promotions- und Habilitationrecht ist,
die vor allem der Priesterausbildung
dient. Im gleichen Jahr, am 23. Juli,
ernannte ihn Papst Johannes Paul II.
zum Titularbischof von Pedena, einem
erloschenen Bistum in Istrien, und zum
Weihbischof des Erzbischofs von Paderborn. An seinem 43. Geburtstag,
dem 21. September 1996, weihte ihn
Erzbischof Degenhardt im Hohen
Dom zu Paderborn zum Bischof und
ernannte den Sozialethiker zum Bischofsvikar für Gesellschaft, Kultur und
Wissenschaft. Seit 1999 ist Marx Vorsitzender der von der Deutschen
Bischofskonferenz und vom Zentralkomitee der deutschen Katholiken gemeinsam getragenen Kommission „Justitia et Pax“ (Gerechtigkeit und Frieden). 2001 wurde er in das Paderborner Metropolitankapitel aufgenommen.
Am 20. Dezember 2001 ernannte Papst Johannes Paul II. Reinhard
Marx zum Bischof von Trier. Am 1.
April 2002 wurde er in sein Amt im
Trierer Dom eingeführt. Für sein bischöfliches Wirken wählte er ein
Wort aus dem 2. Brief des Apostels
Paulus an die Gemeinde von Korinth
zum Wahlspruch: „Ubi spiritus Domini ibi libertas — Wo der Geist des
Herrn wirkt, da ist Freiheit“ (2 Kor
3,17). In der Deutschen Bischofskonferenz führt er den Vorsitz der Kommission für gesellschaftliche und soziale Fragen und ist Stellvertretender
Vorsitzender der Kommission Weltkirche. In der Reihe der Trierer Bischöfe, die mit Eucharius als erstem
Bischof schon um das Jahr 250 beginnt, ist er der 102. Am 26. Januar
2008 hatte sich Marx bei einem feierlichen Gottesdienst im Trierer Dom
vom Bistum Trier verabschiedet.
(wr); www.erzbistum-muenchen.de
VATIKAN/KÖLN
Prihvaćeno odreknuće od službe kardinala Meisnera
P
apa Franjo je u skladu s kanonom 401 Zakonika kanonskog
prava u petak, 28. veljače, prihvatio odreknuće od službe kelnskog
nadbiskupa kardinala Joachima
Meisnera. Apostolskim administratorom do izbora novog nadbiskupa,
imenovan je 47-godišnji generalni vikar kelnske nadbiskupije prelat Stefan Hesse. Kardinal Meinser je 25.
prosinca prošle godine navršio 80
godina. Na čelu jedne od najvećih
njemačkih nadbiskupija bio je 25 godina. Za kelnskog nadbiskupa inauguriran je 12. veljače 1989. godine
kao nasljednik kardinala Josepha
Höffnera (1906.—1987.), te tako postao 94. po redu koelnski nadbiskup.
14
ŽIVA ZAJEDNICA 4/2014
Kardinal Meisner je bio domaćin i
20. Svjetskog dana mladih u kolovozu 2005. godine. Kardinal Meisner
je predvodio misno slavlje na svetkovinu Majke Božje od Kamenitih vrata, prošle godine. U propovijedi je
upozorio da „duhovno opustošen narod postaje narod koji ubija svoju
djecu; koji ima više ljesova nego kolijevki i kojemu prijeti izumiranje“, te
istaknuo kako Duh Sveti kao djelitelj
života jamči civilizaciju života i ljubavi te našim europskim narodima
daruje nadu i budućnost.
Posvijestio je i važnost svjedočenja. Kao kršćanima nikada nam nije
bilo dopušteno i nije nam dopušteno
u sadašnjosti, niti će nam to biti do-
pušteno ubuduće, da ostanemo nijemima tamo gdje se traži naše ispovijedanje vjere u Krista i u njegovu
Crkvu. Tamo gdje se radi o Bogu, našemu svjedočanstvu za njega i o Bož joj istini, kršćanin mora puno govoriti; to jest: tamo kršćanin ima pravo
na govor i odgovor, upozorio je. Europa od hrvatskog naroda „koji je u
odvažnosti i strpljivosti tijekom proteklih stoljeća očuvao svoju vjeru i
identitet, očekuje da on — kao kršćanski narod — mjerodavno i tako da
ga se čuje sudjeluje u velikome dijalogu europske obitelji naroda. Europa treba Hrvatsku i Hrvatska treba
Europu“, rekao je kardinal Meisner u
IKA
propovijedi u Zagrebu.
12-15GI_12-15GI 01.04.14 13:19 Seite 4
NAŠE ZAJEDNIcE
HORB A. N.
Č
Oproštaj hrvatskih sestara milosrdnica
asne sestre družbe sestara sv.
Vinka Paulskog provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije iz Zagreba svečano su se
crkvi Naše Gospe u Horbu predvodio
je mjesni župnik dr. vlč. Elmar Maria
Morrein, u zajedništvu s dekanom
Markusom Zieglerom, župnikom u mi-
Slijeva nadesno: s. Božidara, s. Agneta, s. Elvira, s. Stjepanka, mons. Thomas M. Renz,
provincijalna glavarica s. Vlasta, s. Vinka i s. Beatrica
oprostile u nedjelju 9. ožujka u Horbu
am Neckar, gdje su 46 godina djelovale u domu za starije i nemoćne osobe „Ita von Toggenburg“ u tom njemačkom gradu. Svečano zahvalno
misno slavlje u sklopu župne mise u
LUDWIGSBURG
H
ru vlč. Vaterom Klinkom, delegatom
za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč.
Ivicom Komadinom i uz asistenciju
đakona Klusa Konrada. Na kraju misnog slavlja sestrama je zahvalio vlč.
Morrein.
Slavlje je nastavljeno u župnoj
dvorani uz domjenak. Više istaknutih
gostiju zahvalilo je sestrama na predanom radu u tom domu. Govorili su
ravnatelj doma Peter Silberzahn, zamjenik doma Thomas Müller, koji je
sam izradio tri akvarela toga doma
koje je predao sestrama da ih sjećaju na vrijeme provedeno u Horbu, te
voditljica odjela njega u domu Elisabeth Huß. Uime crkvenog vijeće govrila je dr. Ursula Nagel, uime gradonačelnika i grada Horba dr. Alfred
Seifriz i predao je sestrama zahvaline
i brončane medalje grada Horba. Sestrama je zahvalio i delegat vlč. Komadina, koji je istaknuo i dobru suradnju sestara s Hrvatskom katoličkom
zajednicom Balingen. U tom je domu
godinama jednom mjesečno slavljena
sv. misa na hrvatskom jeziku.
U subotu 8. ožujka od sestara se
oprostio pomoćni biskup biskupije Rottenburg-Stuttgart dr. Thomas M. Renz.
Oprostile su se sljedeće sestre i vratile u domovinu: s. Božidara Valjak,
s. Elvira Petrić i s. Stjepanka Karajica.
U ime provincije u slavlju je sudjelovala provincijalna glavarica s. Vlasta
Tkalec zajedno s još nekoliko sestara
iz Zagreba, koja je zahvalila gradu i
domu, koji su sestrama pružili gostoprimstvo i tako lijep oproštaj. Tijekom
46 godina u domu je djelovalo 30
I.K.
hrvatskih sestara te provincije.
Duhovna obnova
rvatska katolička
zajednica u Ludwigsburgu organizirala je duhovnu obnovu
od 7. do 9. ožuka u crkvi
Presvetog Trojstva u Ludwigsburgu. Obnovu je
vodio dr. fra Ante Vučković iz Splita. Prva dva dana glavna lađa crkve je
bila popunjena. U obnovi je svakoga dana sudjelovalo oko 200 vjernika. Obnova je počela u
petak 7. ožujka u 19 sati s putom križa, kojeg je
je predmolio o. Vučković. Nakon
toga bila je sv. misa i molitva pred
Presvetim. U subotu 8. ožujka obnova je počela u 16 sati prigodnim
predavanjem. O. Vučković je poku-
šao odgovoriti na pitanje kako pronaći svjetlo vjere za svoje emocije.
Kroz kratke evanđeoske tekstove,
molitvu i liturgiju dao je da Gospodin svojim svjetlom obasja naše od-
nose i emotivni život. Od
18.30 do 20 sati četiri
svećenika ispovijedali su
i nakon toga slavila se
sv. misa koja je završila s
kratkom molitvom pred
Presvetim i blagoslovom.
Završetak je bio oko
21.30 sati. Sve je proteklo u sabranosti, pjesmi,
slavlju i molitvi. Zadnji
dan u nedjelju slavljena
je sv. misa u 11.30 sati u
prepunoj crkvi. I glavni
prostorcrkve kao i gornje
lože bile su popunjene.
Crkveni zbor u pratnji na keyboardu
i orguljama Matilde Peter pod vodstvom njene majke Monike predvodio
je pjevanje, a cijela crkva je prihvaćala u zanosu vesele pjesme. A. M.
ŽIVA ZAJEDNICA
4/2014
15
16-17 NZ_16-17 NZ 31.03.14 17:27 Seite 1
naše zajednice
WUPPERTAL
M
Korizmeni susret mladih
ladi iz Hrvatske katoličke misije Wuppertal okupili su se u
subotu15. ožujka na korizmeni duhovni susret pod nazivom „Isus —
mir naš!“. Oko 50 mladića i djevojaka, većinom pripravnika za ovogodišnju krizmu razmišljali su o načinu
otkrivanja Isusove prisutnosti u svijetu
i komunikaciju s njime. Voditelj susreta je bio voditelj misije fra Josip
Repeša. Uz analizu predloženih video
priloga, duhovno razmišljanje kao i
grupni rad, mladi su se međusobno
upoznali i predlagali moguće načine
budućih susreta u misiji kao i zajednički izlet u Lurd. Isus nije prisutan samo u crkvama, u svetohraništu, nego
se nudi susresti u svakom trenutku života. On želi kao i svaki prijatelj kontakt i mimo osobnog susreta. Mladi su
na zanimljiv način pokušavali napraviti duhovni „Facebook“ ili „What-
GAGGENAU
sapp“ kontakt. Svatko je napisao svoje pismo Isusu koje su ostavili pred
svetohraništem — „Isusovom sobom“ u
Skupina mladih s voditeljem misije fra Josipom Repešom
pedeseta obljetnica braka
Slavljenici
bračni par
Labazan
s don Mihaelom Rodićem
i obitelji
U
nedjelju 16. veljače, u zajednici Gaggenau, u Hrvatskoj katoličkoj misiji Sredji Baden, slavila
se 50. obljetnica braka Sidonije i Ivana Labazana. Na misnom slavlju u
crkvi Sv. Josipa bračni par Labazan
proslavio je zlatni pir. Misno slavlje
predvodio je don Mihael Rodić. On je
bračnom paru Labazan čestitao na 50
godina provedenih u bračnom zajedništvu i uručio im Bibliju uz poruku da
im Božja riječ i dalje bude nadahnuće
16
ŽIVA ZAJEDNICA 4/2014
crkvi tijekom sv. mise. Susret je zavr šio prigodnom večerom u misijskim
www.franjevci-split.hr
prostorijama.
brak u crkvi Sv. Nikole u Čakovcu. Prve
4 godine braka živjeli su u Hrvatskoj
gdje im se rodilo troje djece, kćer Spomenka i sinovi Stanko i Ivan. U Njemačku dolaze 1968. godine i ostaju
sve do danas. Na početku svog boravka u Njemačkoj bili su bez djece, a
1972. godine dovode svo troje djece.
Nastanili su se u Gaggenau gdje im je
Bog podario i četvrto dijete, kćer Ingrid. Skoro cijeli radni vijek proveli su
radeći u Mercedes-Benzu te su tu dočekali i mirovinu. Umirovljeničke dane
provode u zajedništvu sa djecom i unu cima. Bog ih je blagoslovio s osmero
unučadi i jednom praunukom. Aktivni
su članovi Hrvatske katoličke misije
gdje redovito sudjeluju na misnim slavljima i pomažu. Sidonija je redovita
članica pjevačkog zbora, a slobodno
vrijeme voli provoditi u šetnji i vrtu.
Ivan voli pecati, a u tome ga podržava
S.J.
i supruga.
Traže poznansTvo
i snaga za život. Također je istaknuo
kako su supružnici Labazan primjer da
je uz Božju pomoć, molitvu i uzajamno
pomaganje moguće živjeti bračno zajedništvo, čak i u ovom vremenu krize
braka i obitelji. Čestitke bračnom paru
poslao je i apostolski administrator
nadbiskupije Freiburg Robert Zollitsch.
Ivan se rodio 1943. godine u Štefancu, a Sidonija 1946. godine u Pribislavcu kod Čakovca. Prije punih 50 godina, 15. veljače 1964., sklopili su
Gospođa, 58 g., iz Njemačke,
slobodna, ugodnog izgleda, obi teljski orijentirana, traži ozbiljnog
gospodina od 54 do 62 godine,
situiranog, nepušača, katolika,
radi ozbiljne veze i mogućeg braka. U obzir dolaze samo ozbiljne
ponude sa slikom. Ponude slati na:
Kroatenseelsorge, An den Drei
Steinen 42d, 60435 Frankfurt am
Main, šifra — (O1).
16-17 NZ_16-17 NZ 31.03.14 17:27 Seite 2
BERLIN
U
Kateheze za mlade — sHKM dubrovnik 2014.
nedjelju 9. ožujka u prostorijama Hrvatske katoličke misije
(HKM) u Berlinu održan je drugi niz kateheza za mlade koji se u
mjesecu travnju spremaju na Susret
Hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku. Na susretu su uz mlade prisustvovali i aktivno radili Anica Krstanović, Suzana Smolković, Draška Perić,
Marina Maganić Buljan te dr. fra Ivan
Macut. Susret je započeo oko 13 sati
ručkom koji je omogućio voditelj misije fra Petar Čirko, te je nastavljeno s
radnim dijelom susreta. Nakon kateheza uslijedile su radionice u kojima
su se mladi posvijestili kroz pjesmu,
kreativno izražavanje i razmišljanje
da kršćanin treba biti radosna osoba.
Na koji su način prvi kršćani iskazivali
vjeru u Isusa Krista? Idemo li mi danas
s takvim raspoloženjem na slavlje
euharistije? Što bi trebalo učiniti da se
to promijeni? — bila su samo neka
pitanja o kojima su mladi mogli svoje
osobno mišljenje, stavove i promiš ljanja podijeliti sa ostalima. Isusa se
ne može naviještati s izrazom lica kao
da smo na sprovodu — Evanđelje je radosna vijest i bez radosti mi kršćani ne
možemo postati slobodni — to su saznjana koja su mladi ponijeli u svojim
srcima sa ove kateheze. Drugi dio kateheze imao je za temu „ljubav“. Ljubav je ključ raja; ljubav i sloboda su
nerazdvojne, ljubite jedni druge kao
što sam ja vas ljubio — bile su teme radionica za mlade. Na susret je kratko
navratio i ravnatelj hrvatske inozemne
pastve fra Josip Bebić koji je pozdravio mlade i ukratko ispričao o znamenitostima Dubrovnika. Na susretu su,
također, ukratko predstavljeni i kardinalovi poslanici koji po katoličkim školama animiraju mlade da se odazovu
na Diocezanski svjetski dan mladih koji će se održati u Berlinu 12. travnja
ove godine. Mladi koji se spremaju na
Susret mladih u Dubrovniku shvatili su
kako je iznimno važno sudjelovati na
tom biskupijskom danu mladih jer na
taj način misija u Berlinu, uz sve ostale aktivnosti, aktivno sudjeluje u životu nadbiskupije. Kako bi važnost sudjelovanja mladih na tom susretu mladih Berlinske nadbiskupije bila još jasnija, proslijeđene su im i važne informacije vezane uz život misije i procese koji se događaju na razini nadbis kupije. Mladi su pozvani da sve druge mlade katolike iz misije, ali i drugih nacija motiviraju na sudjelovanje
na svjetskom danu mladih u Berlinu.
Diocezanski svjetski dani mladih održavaju se na cijelom svijetu pred ili na
samu Cvjetnicu kao priprava na
Svjetski Dan mladih u Krakovu 2016.
Papa Franjo pozvao je sve mlade svijeta da se susretnu sa svojim biskupima u svojim biskupijama kako bi se
zajednički pripremali za veliki susret u
Krakovu, kako bi slavili Boga, rasli u
vjeri i osjetili zajedništvo i radost u
Crkvi. Mladi su razgovarali i o majica ma koje će se za njih izraditi kako bi
bili prepoznatljivi na susretima diocezanski svjetski dan mladih i na SHKM
u Dubrovniku. Te će majice ubuduće
biti majice mladih HKM Berlin. Susret
F. I. M.
je završio oko 17.30.
davanja uslijedila su pitanja i rasprava o temi. Idući prvi petak, 4. travnja,
tema tribine-predavanja biti će sakraF. I. M.
ment ženidbe.
Drugi sastanak
stranih misija
U petak 14. ožujka u prostorijama
HKM Berlin održan je drugi po redu
sastanak predstavnika zajednica drugih materinskih jezika Nadbiskupije
Berlin. Prva tema razgovora bila je
priprema za Svjetski dan mladih Berlinske nadbiskupije, na kojem se očekuje oko tisuću mladih iz svih berlinskih župa i stranih misija grada Berlina. Na tom susretu upravo bi strane
Mladi rado sudjeluju u katehezama
Prvi petak — dan duhovne
obnove
Dana 7. ožujka bio je prvi petak
te ujedno i prvi korizmeni petak te je
to dan posebne duhovne obnove u
HKM Berlin. U 17.30 sati fra Josip Bebić, dr. fra Ivan Macut i fra Radoslav
Tolić započeli su s ispovijedanjem, a
u 18 sati fra Radoslav je započeo pobožnost križnoga puta. Sv. misu u
18.30 sati predvodio je fra Ivan, dok
je fra Petar bio za orguljama. Nakon
ispovijedi, križnoga puta i sv. mise,
uslijedio je drugi dio duhovnog programa. Naime, djeca koja su došla i
koja sudjeluju na pobožnosti prvih petaka, imala su svoj susret na kojem su
bili prisutni fra Radoslav, Anica Krstanović i mladi animatori koji su radili i
pjevali s djecom. Fra Josip Bebić dr žao je prvu večer tečaja za zaručnike
dok je u velikoj dvorani misije fra Ivan
održao drugu u nizu tribina ili predavanja naslovljeno „Euharistija — sakrament Kristove ljubavi“. Nakon pre-
misije trebale odigrati vrlo važnu ulogu sa svojim mladima. Druga tema bila je posvećena preustroju stranih misija u Berlinu. Prisutni su mogli vidjeti
prezetaciju života i rada u HKM Berlin, koju su priredie Anica Krstanović
i Suzana Smolković. Naime, u Berlinskoj nadbiskupiji postoji plan pastoralnog preustroja gdje bi se u sljedećim godinama restrukturiranjem i novom organizacijom došlo na trideset
novih pastoralnih jedinica. Taj sastanak sazvan je upravo iz razloga kako
bi se, s jedne strane, razgovaralo o
načinu prilagodbe tom novom projektu preustroja te, s druge, kako dinamiku vjerničkog života stranih misija prenijeti u njemačke župe, ali istovremeno i očuvati svoju samostalnost. Na
koncu je zaključeno da sve strane misije, a ukupno ih je 16 u Nadbiskupiji,
pripreme prezentaciju svoga rada u
misijama te kako se oni planiraju prilagoditi novim strukturama, a kako bi se
na sljedećim sastancima moglo dalje
P.M.
o tome promišljati.
ŽIVA ZAJEDNICA
4/2014
17
18-19 NZ_16-17 NZ 31.03.14 17:28 Seite 1
NAŠE ZAJEDNICE
MÜNCHEN
Novo župno vijeće
Z
a vrijeme misnog slavlja u crkvi St.
Michael u središtu Münchena, u
nedjelju 16. ožujka, hrvatskim su
vjernicima predstavljeni novi članovi
župnog vijeća koji su izabrani na izborima 16. veljače. To je već četvrti saziv
župnog vijeća koje je osnovano po uzoru na pastoralna župna vijeća u njemačkim župama. Misno slavlje predvodio je
voditelj Hrvatske katoličke župe München fra Boris Čarić uz asistenciju đakona Mate Kutleše. Predvođeni ministrantima novi članovi župnog vijeća su
u kratkoj procesiji kroz središte crkve
simbolično pokazali da su krenuli na put
služenju svojoj zajednici i hrvatskom narodu, kako je to u svojoj propovijedi
istaknuo fra Boris. „Svi ste vi danas krenuli na jedno hodočašće na kojem putujete prema jednom cilju, a to je služenje Gospodinu i crkvenoj zajednici.
Radujem se da vas se 18 odazvalo pozivu da služite Gospodinu i da na taj
način budete poveznica između pasto-
KELKHEIM
S
ralnog osoblja i vjernika naše župe. Svi
smo mi kao vjernici pozvani staviti svoje talente na dobrobit zajednice u kojoj
živimo i neka Gospodin nagradi vašu
odluku da ste unatoč mnogobrojnim privatnim obavezama spremni uložiti svoje vrijeme i svoje sposobnosti na dobrobit cijele naše zajednice“, kazao je
o. Čarić novim članovima župnog vijeća. U novo župno vijeće izabrani su:
Ante Moro, Ante Jeličić, Franjo Barišić,
Ružica Barišić, Viktor Bakula, Nevenka
www.franjevci-split.hr
Prikupljena pomoć za poplavljene
vake prve nedjelje u mjesecu Neretve i valovi mora upisani su u naš
genetski kod također kroz ples, pjesmu
Hrvatska katolička župa (HKŽ)
i narodnu baštinu. Onda kad se nije
Main-Taunus/Hochtaunus sa sjesmjela izgovoriti riječ Hrvat i Hrvatska,
dištem u Kelkheimu skuplja milodare
za potrebne i siromašne. U nedjelju 2. ožujka skupljeno je 3500
eura za pomoć stradalima od poplava na sisačkom, karlovačkom i
zagrebačkom području. Sredstva
će biti uplaćena na račun Hrvatskog Caritasa s tom namjenom.
Župnik fra Marinko Vukman najavio je da će sljedeća akcija biti pomoć Caritasu BiH za pomoć
hrvatskim obiteljima u trenutačno
teškim ekonomskim prilikama.
Istaknuo je kako je divno saznanje, da je Caritas BiH, novčano Članovi KUD Perušić s fra Marinkom Vukmanom
pomogao stradalima od poplava
u Republici Hrvatskoj.
mogao si u muku Glamočkog kola i
tapkanju nogu na podiju u samo tom
kraju svojstvenom ritmu reći da si iz
Nove koreografije
okolice dinarskih visoravni. Da se vaza folklor u Kelkheimu
tra ne ugasi i genetski kod održi na životu, i u Taunusu, u Kelkheim su došli
Bilo gluho kolo iz Glamoča i Zaljudi s ličkog ognjišta, da mlade Hrvagorski plesovi, ili slavonsko bogatstvo
te izvježbaju u onome što oni već u senarodnih nošnji i kola; bilo hercegobi nose, a to su tonaliteti hrvatskih kravačka ganga i dalmatinsko ojkanje, ili
jeva, te plesovi u hrvatskim narodnim
istarska ljestvica, u svemu tome je sanošnjama. U njima se oni dobro snadržana jedna mistika hrvatskog čovjelaze i osjećaju. Članovi KUD Perušić
ka i njegova identiteta koja se hoće iziz Like: Emil Paral, Damir Paral, Neraziti plesom, pjesmom i svirkom. Slavenka Furlan, Marinka Sorić, Antonija
vonska ravnica, zagorski bregi, diHodak i Stipe Šarić su za folklor HKŽ
narski kamenjar, ljepote Bosne, žubor
18
Jeličić, Dinko Josip Grgić, Kornelija
Brkić, Julija Jurković, Anđela Drmić,
Denis Bobanović, Florian Grubišin, Kristina Bijelić, Vera Vidović, Ivan Lažeta,
Radovan Radas, Dušan Pavić i Ivana
Pušić. Novom župnom vijeću još su po
službi pridruženi i s. Nikolina Bilić,
fra Ante Ivan Rozić i fra Boris Čarić.
Uzvišenost tom misnom slavlju podario
je nastup crkvenog zbora župe München pod ravnanjem s. Nikoline Bilić.
ŽIVA ZAJEDNICA 4/2014
Main/Taunus-Hochtaunus postavili tri
nove koreografije — Kolanje i đikac,
Perušićki tanac i Splet ličkih kola. Tri
dana zajedničkog rada, od 28.02. do
02.03., doprinijela su obogaćivanju hrvatske kulturne baštine
među mladima te zajednice. Župnik fra Marinko Vukman ne štedi
materijalna sredstva kad je u pitanju odgoj djece i mladih za katoličku vjeru, hrvatski jezik i očuvanje hrvatske kulturne baštine. Ovo
što mladi hrvatski katolici uče u
našim zajednicama u Njemačkoj
i u drugim krajevima svijeta nikada nikome nije naškodilo. Naprotiv, obogatilo je kulturu zemalja u
kojima žive i rade. Zajedničku
subotnju večer za ličke goste priredili su mladi folkloraši te župe, pod
vodstvom njihove voditeljice Renate
Dadić. Veselilo se do zore. Kad je
osvanula nedjelja, gosti i domaćini
našli su se na nedjeljnoj sv. misi u crkvi
Sv. Dionizija u Kelkheimu, gdje ih je u
ime svih vjernika pozdravio i zahvalio
im fra Marinko. Nakon mise srdačni Ličani su otišli kući u Domovinu, a u Taunusu su ostali lička pjesma i kola, koja
će se ubuduće plesati u župi Main-Taunus/Hochtaunus na velikim i malim
župnim slavljima, kao i u drugim prigodama u mjestima gdje Hrvati žive.
Fra Tomislav Dukić
18-19 NZ_16-17 NZ 31.03.14 17:28 Seite 2
KNJIGA — BUCH
K
Uspomene na župnika Blaža Štefeka
njiga džepnog formata donosi u
slici i riječi uspomene na pok.
Blaža Štefeka (1944.—2002.),
koji je 19 godina djelovao u blizini Ulma na župama Schnurpflingen i Huttisheim. U svom pastoralnom radu, iako je bio stranac, imao je velik uspjeh
jer je s ljudima u svom osebujnom stilu bio u stalnom kontaktu. I nakon jednog desetljeća nakon njegove smrti ljudi vrlo rado govore o njemu i dolaze
posjetiti njegov grob u župi Kamenica
kraj Lepoglave. Na 70 stranica objavljeno je više od 150 fotografija u
boji, kratka biografija i brojne anegdote i vicevi. Knjiga je zanimljiva i
zbog toga jer donosi kroniku vremena
u kojem je živio, a isto je tako i jedinstvena, jer prikazuje život jednog
hrvatskog svećenika u pastvi na njemačkoj župi.
Knjiga se može naručiti: u Njemačkoj — Waltraud Hutter, Hauptstr. 37,
89194 Schnurpflingen, tel. 07346
2725; u Hrvatskoj: don Pavao Crnjac,
Mošćenička 3, 10110 Zagreb, tel.
00385 (0)1 3695241.
GLAZBA
Z
Zur Erinnerung
an Pfarrer Blaž Štefek
19 Jahre lang war Blaž Štefek der
Pfarrer von Schnürpflingen und Hüttisheim. In Staig und in Steinberg war er
zwei Jahre als Amtsverweser tätig. Jetzt
hat sein Freund und Kollege Pater Paul
Pavao Crnjac ein Büchlein über den am
24. Januar 2002 in seiner kroatischen
Heimat verstorbenen Geistlichen geschrieben. „Das Buch ist
auch ein Stück Zeitgeschichte über zwei Jahrzehnte, in denen Kinder
Ministranten wurden und
Erwachsene“, sagt Pater
Paul. Das 70-seitige Heft
enthält zahlreiche Fotos
und
Zeitungsausrisse,
zum Beispiel über Štefeks
Einsetzung ins Priesteramt und einen Faschingsauftritt mit dem
früheren Schnürpflinger
Bürgermeister Manfred
Häberle. Ausschnitte aus
Tebe Boga hvalimo
birka 11 kratkih misa pod nazivom „Tebe Boga hvalimo“,
hrvatskog glazbenog pedagoga
i autora, koji djeluje izvan Domovine,
Rajka Radišića izašla je iz tiska u veljači 2014. Kratke mise objavljene su
u dvije knjige. Jedna od knjiga sadrži
samo note i riječi za jednoglasno pjevanje zbora, s oznakama za tempo i
način pjevanja. Ova knjiga je prikladna za članove zbora i vjernike, koji
pjevaju zajedno sa zborom. Druga
knjiga uz melodije i riječi sadrži i harmonijsku pratnju za orgulje. Četiri kratke mise - Misa za došašće, Misa za
Božić, Misa za korizmu i Misa za
Uskrs, za koje je harmonizaciju napisao mo. Miroslav Martinjak, objavljene
su 2010. i već su predstavljene u medijima i predstavljene. Za sedam ostalih kratkih misa - Misa kroz godinu, Misa Duhu Svetome, Misa Blaženoj Djevici Mariji, Misa sv. Franji Asiškom, Misa blaženom Alojziju Stepincu, Misa
za pokojne i Misa za mlade, Rajko Radišić napravio je izbor crkvenih pjesama koje je prilagodio liturgijskom tekstu, preuzimajući originalnu harmonizaciju, koju je također prilagodio novonastaloj melodiji. Notografiju izradio je Eckhard Schneider, a cijelu knjigu oblikovao je Dario Radišić. Kratkim
misama Rajko Radišić je zasigurno obogatio hrvatsku crkvenu glazbu, ili musicu ecclesiasticu, kako je glazbeni teoretičar, Johannes de Grocheo
(1255.—1320.), u svom djelu Ars Musi-
cae, nazvao visoko rangiranu glazbu.
Zbirka je posebno značajna kao doprinos stvaralaštvu Hrvata izvan domovine jer je nastala u Njemačkoj,
gdje su pojedine mise prvi put predstavljene i izvedene. Misa za Uskrs
praizvedena je 20. travnja 2013. u
Hrvatskom kulturnom društvu Koblenz,
a Misu sv. Franji Asiškom praizveo je
zbor Udruge bivših đaka Franjevačke
gimnazije u Visokom u Wiesbadenu,
6. listopada 2013. godine, u crkvi Sv.
Predigttexten, Anmerkungen von Freunden und nicht zuletzt Štefek-Zitate charakterisieren den Geistlichen, der mit
durchaus weltlichem Humor gesegnet
war. „Lieber ledig als erledigt“, war einer dieser Sprüche, mit denen er auch
aneckte. Štefek habe seiner Gemeinde
vor allem ein Freund sein wollen, „ein
Mensch unter Menschen“, sagt Pater
Paul. Damit habe er die Schwelle zwischen Gemeindemitgliedern und Priesteramt abgebaut. Die tiefe
Gläubigkeit und Bescheidenheit seines Schulfreunds
und Studienkollegen sei dabei oft unterschätzt worden,
sagt der 71-jährige Pater.
Das Buch „Zur Erinnerung
an Pfarrer Blaž Štefek“ ist in
den Rathäusern, in den Kirchengemeinden der Seelsorger-Einheit Iller-Weihung
sowie in verschiedenen Läden zu haben. Kostenpunkt
zehn Euro.“
Artikel aus der SWP vom
10.08.2013
Kiliana, na svečanoj nedjeljnoj sv. misi na hrvatskom jeziku u Hrvatskoj katoličkoj misiji (HKM) u Wiesbadenu.
Rajko Radišić u Njemačkoj živi od
1972. godine. Nakon završene mature
u Bolu na Braču, završio je studij filozofije i teologije i studij glazbe na Institutu za crkvenu glazbu
u Zagrebu. Od 1973.
do 2006. predavao je
glazbu u gimnaziji MonsTabor u Montabauru. Do
1988. bio je namješten
kao zborovođa i orguljaš
u HKM Koblenz. Kasnije
je imao isto zaduženje u
Montabauru, filijali HKM
Wetzlar, a kada je ta misija ukinuta, postao je aktivan u HKM Wiesbaden
gdje pjeva u crkvenom
zboru i svira orgulje. Godine 1975. je osnovao i deset godina
vodio VIS „Croatia“ s kojim je nastupio
u raznim hrvatskim misijama u Njemačkoj i Belgiji, a kao svirač harmonike
godinama predvodi pjevanja i zabave
na slavljima hrvatskih udruga, posebno
u Koblenzu i u Wiesbadenu. Kao suorganizator i član Hrvatskog kulturnog
društva Koblenz vodio je u Društvu organizirani harmonikaški tečaj, a kao
predsjednik istog Društva organizirao
je glazbene večeri. Jasna Lovrinčević
ŽIVA ZAJEDNICA
4/2014
19
20-21i_16-17 NZ 31.03.14 17:29 Seite 1
KnjigE
Kako je Europa ušla u Prvi svjetski rat?
Christopher Clark, „Die Schlafwandler — Wie Europa in den Ersten Weltkrieg zog“
O
ve godine sjeća se Europa i
svijet „Velikog rata“ s njegovim katastrofalnim posljedicama. I iz pogrešaka 1914. još se može
učiti. Deset milijuna pobijenih vojnika,
gotovo isto toliko mrtvih civila i 21 milijun ranjenika. Na području Trojedne
kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije te Bosne i Hercegovine unovačeno je oko milijun ljudi. Od njih je
stradalo oko 190.000 vojnika, a demografski gubici premašuju brojku od
400.000 ljudi. U poslijeratnoj državi
SHS, austrougarski vojnici nisu imali
pravo na mirovine i invalidnine. Početak „Velikog rata“ u kolovozu 1914.
ima dugu pretpovijest. Pokretač samorazaranja Europe bio je Balkan, do
danas nemirno i nesređeno sporedno
poprište događanja. U središtu političkih zbivanja i odlučivanja djeluje pet
nezavisnih velesila, koje tvore sustav
dvaju blokova: „Triple - Entente“/Antanta (Velika Britanija i Rusija kao monarhije te Republika Francuska) i Trojnog saveza /Dreibund: (Njemačko
carstvo, Austro-Ugarska monarhija i
Kraljevina Italija). Čimbenici drugog
reda su Osmansko carstvo i Kraljevina
Srbija. Samo iz međudjelovanja tih
država može se u cjelini shvatiti
Srpanjska kriza 1914. Dosad je glavnim krivcem bila označena Njemačka, koja je mirovnim ugovorom proglašena jedinim krivcem za rat, a uloge drugih velesila bile su zanemarene.
Sve su bile pod pritiskom, sve su doprinijele proširenju krize, sve su, dakle, odgovorne ne samo Njemačka.
Odlučna koraka i slijepo kao „mjesečari“ marširali su ondašnji donositelji
odluka između Beča, Londona, Pariza, Berlina i St. Petersburga u ponor,
piše australski povjesničar Christopher
Clark. Rodio se 1960., profesor je Novije europske povijesti na engleskom
Cambridgeu, znalac više jezika, čak i
srpskog. Clark opisuje u svojoj studiji:
„Die Schlafwandler. Kako je rat došao
u Europu“, zamršenu genezu te svjet ske katastrofe. Ironično i precizno na
800 stranica iznosi interese i pokretače najvažnijih političkih čimbenika u
europskim metropolama i crta sliku
jednog zamršenog svijeta. U njemu
vlada međusobno nepovjerenje — zato se služe tajnom diplomacijom, očigledne krive procjene na svim strana-
20
ŽIVA ZAJEDNICA 4/2014
ma, uobraženost, osvajački planovi i
nacionalistička zastranjenja. U toj igri
vatrom bila je dovoljna jedna iskra,
da izazove rat. Njegove strašne posljedice malo je tko mogao na vrijeme
shvatiti. Knjiga je podijeljena na tri
dijela. Prvi dio knjige nosi naslov
„Srpske sablasti“ i „Carstvo bez svojstava“ i usredotočio se na obadva protivnika - Srbiju i Austro-Ugarsku, čija je
svađa izazvala sukob. Autor crta njihove međusobne odnose do predvečerja ubojstva u Sarajevu. Čitatelj iz
21. stoljeća, koji pomno motri tijek krize 1914., vidi njezinu aktualnost i danas. „Naš moralni kompas također se
promjenio. Činjenica, da je jedna
srpski dominirajuća Jugoslavija izašla
kao jedna od država pobjednica iz
tog rata, činilo se da opravdava i djelo muškarca, (Gavrila Principa), koji je
28. lipnja pucao - tako su to sa sigurnošću vidjele jugoslavenske strukture.
One su mjesto atentata markirale s otiscima stopala od bronce i jednom spomen-pločom, kojima su slavili „prve korake prema slobodi Jugoslavena.(...)
Ratovi u bivšoj Jugoslaviji devedesetih
godina podsjetili su nas na smrtonosni nacionalizam na Balkanu. Poslije
Srebrnice i opsjedanja Sarajeva teže
je gledati na Srbiju kao na čisti objekt
ili žrtvu politike velesile, već se može
lakše umjesto toga predstaviti srpski
nacionalizam kao osobnu povijesnu
snagu“ (str.16). Bilo je to vidljivo već
za Balkanskih ratova 1912/13., kad
su srpska vojska i paravojni komitati/četnici zauzeli Makedoniju, istočni
Sandžak i Kosovo i počinili zločine
nad nesrpskim stanovništvom, opljačkali ga, a jedan dio muslimana i Turaka protjerali. Bio je to tzv. „etničko
čiščenje“, gori zulum od turskog, a
Srbija se otimanjem tuđeg udvostručila. Drugi dio knjige prekida pripovjedački pristup i u četri poglavlja daje
sustavne odgovore na četri pitanja:
Kako je došlo do polarizacije Europe
u međusobno suprostavljene blokove?
Kako su vlade europskih država vodile vanjsku politiku? Kako je došlo do
toga, da je Balkan - rubna zona daleko od europskih središta moći i novca
— postao poprište jedne takve velike
krize? Kako je doveo jedan internacionalni sustav, koji je prema svemu
stupio u stanje zatišja, jedan opći rat?
Treći dio počinje s atentatom u Sarajevu i opisuje Srpanjsku krizu 1914.,
gdje se istražuju međuodnosi između
važnih centara odlučivanja i iznosi se
na vidjelo kalkulacije, nesporazumi i
odluke, koje su krizu dovele do sljedeće faze. „Sve je počelo s jednom
malom jedinicom samoubojica-atentatora i jednim autokorzom. Iza zlodjela u Sarajevu stajala je jedna samozvana teroristička organizacija („Crna
ruka“) koja je njegovala kult žrtve,
smrti i osvete; osim toga bila je ta organizacija izvanteriotrijalna i nije poznavala jednoznačno ili političko mjesto. Ona je bila raspršena u ćelije iznad političkih granica, nije ju se moglo pozvati na odgovornost, s jednom
suverenom vladom održavala je samo
neizravno i potajno veze, koje za
izvanstojeće nisu mogle biti poznate“(str.15). Prijestolonasljednik Franz
Ferdinand nije krio svoje namjere za
reformiranjem vladajućeg sustava
Austro-Ugarske nakon dolaska na prijestolje. Glavni mu je cilj bio slomiti ili
oslabiti ugarsku (mađarsku) hegemoniju u istočnom dijelu Carevine. Jedno
vrijeme je govorio o jačanju slavenskog elementa u Carevini, tako da se
stvori unutar nje južnoslavenska zajednica pod hrvatskim vodstvom.
Ta ideja Trijalizma umjesto dosadašnjeg Dualizma (Austro-Ugarska) nije se ostvarila. Upravo okolnost, da ➧
20-21i_16-17 NZ 31.03.14 17:29 Seite 2
Ljekaruša od smijeha
„Ljekaruša od smijeha“, (prikupio, priredio, zapisao i prilagodio dr. Adolf
Polegubić), Hrvatski dušobrižnički ured, Frankfurt am Main, 2014., 138 str.
LJ
ekaruša od smijeha — naziv je
trinaneste u nizu knjige dr.
Adolfa Polegubića, u kojoj su
skupljeni vicevi i pošalice, koje je autor prikupio, priredio, zapisao i prilagodio Živoj zajednici, u kojoj su više
od jednog desetljeća i objavljivani.
Knjiga, koje je urednik i recenzent
Mladen Vuković, a naslovnicu je oblikovao Žarko Luetić, objavljena je u izdanju Hrvatskoga dušobrižničkog
ureda iz Frankfurta na Majni.
Kada je dr. Adolf Polegubić postao
urednikom Žive zajednice, u prosincu
2002., odlučio je u tom mjesečniku pokrenuti rubriku „Šale-savjeti-recepti“, koja redovito izlazi već dvanaestu godinu. Rubrika, koja se rado čita, postala
je pravo osvježenje mjesečnika svojim
britkim doskočicama. Tako je tijekom
11 godina u Živoj zajednici objavljeno
više od 700 šala i viceva. Iz broja u
broj mjesečnik nastavlja s objavljivanjem šala i viceva koje urednik prikuplja iz raznih internetskih izvora, knjiga
i iz usmene predaje, te bira one „pristojne“ prilagođujući ih Živoj zajednici. Na tome se mislilo i ostati jer su spomenuti vicevi tako došli do čitatelja te
su ispunili svoju svrhu. No, iz susreta s
Hrvatima koji se okupljaju u hrvatskim
katoličkim misijama i zajednicama u
Njemačkoj, uredniku dr. Polegubiću je
u više navrata sugerirano kako bi bilo
dobro da se ti vicevi i šale trajnije sačuvaju u prigodnoj knjižici. Iz tog je
razloga nastala i ova knjiga viceva.
Vicevi i šale u knjizi nisu stavljeni u
određene kategorije, već su doneseni
onako kako su objavljivani u Živoj zajednici.
Valja podsjetiti kako su šala, vic ili
dosjetka, prema suvremenom tuma-
čenju, oblik humora (kratka priča),
koja najčešće nasmijava ljude s neočekivanim smiješnim raspletom. Vic je
najčešće djelo nepoznatog autora, a
u njegovu stvaranju sudjeluju svi društveni slojevi. Vicevi su najkraća, sitna,
mikroknjiževna struktura, kako ih teoretičari nazivaju, a spadaju u narodnu književnost jer im je autor najčešće nepoznat, pa svatko dodaje ponešto u vicu, brusi ga da bude što uspješniji i duhovitiji, i kad to uspije, onda
se radi o uspjelom vicu. Šale i vicevi
u ovoj su knjizi kratki, mogu se ispričati u svega nekoliko „poteza“, s duhovitim završetkom. Svatko se u njima
na ovaj ili onaj način može prepoznati. No, u vicevima i šalama je puno
životne mudrosti, a među onima o kojima se pričaju šale i vicevi nema nedodirljivih. Dakako da urednik Žive
zajednice nije isključivi autor viceva
objavljenih u ovoj knjizi, ali ih je on iz
različitih izvora prikupio, zapisao, priredio i prilagodio, ili ih je čuo i zapisao u raznim prigodama, a nerijetko
ih je i sam kazivao, te na taj način
imaju i njegov osobni pečat. Za vjerovati je da će ova zbirka pošalica i
viceva ispuniti svoj smisao — preko
humora do zdravlja, a dobra šala i
Ć.F.
Bogu je draga.
➧ je Franz s tom idejom poistovjećen,
izazvala je mržnju pravoslavnih srpskih
protivnika. Godine 1914. čini se da je
napustio taj plan i zalagao se za preuređenje Carevine u „Savezne države
Velike Austrije“, s 15 država-članica,
od kojih bi mnoge imale u većini slavensko stanovništvo. Franz Ferdinand
bio je stalno najveći kočničar svake ratne politike. Zato je ubijen u Sarajevu,
gdje ga je čekalo sedam ubojica, podijeljenih u dvije skupine. Oružje su dobili iz Beograda. Nakon ubojstva prijestolonasljednika Ferdinanda slavlje
po Srbiji, a „neuravnoteženi“ Spalajko vić, srpski poslanik u St. Petersburgu je
izjavio za ruske novine „Večernje vrijeme“, da „Isusovci svađaju Hrvate i
Srbe“ i „da bi uhićenje srpskih ugledni ka u Sarajevu moglo izazvati vojnu
intervenciju Srbije“ (str. 501). U Antanti
je od 1900. postojala namjera otpisati
Austro-Ugarsku. Rusi i njihov klijent
Srbija žele ustvari baciti Carevinu na
smetlište. Solidarnost među carevinama
prestaje jedna drugoj niječe pravo na
opstanak. Francuzi počinju riskantnu
igru. Velike svote novca daju kao kredite Srbiji i Rusiji za naoružanje i modernizaciju vojske. Time prave od Srbije jednu utvrdu Antante. Engleska se s
tim pomirila. Prepustila je Balkan Rusima. Dozvolili su da se na toj geopolitičkoj granici instalira zapaljiva smjesa.
Time su stvorili svoju mrežu za rat. Fra ncuska je 1914. opet odobrila Srbiji veliki kredit, da može financirati goleme
izdatke za naoružanje. Oružje je kupljeno zato od Francuske. Austro-Ugarska je 23. srpnja 1914. dala notu i ultimatum Srbiji. U formulaciji dopisa i ulti matuma sudjelovao je i barun Alexander Musulin, austrijski diplomat hrvatske nacionalnosti. Tih 10 točaka zahtjeva u ultimatumu bile su suzdržljivije
formulirane od NATO-ultimatuma Srbiji 1999. Budući da je Rusija bila protiv
popuštanja Austro-Ugarskoj, Srbija kao
ruski vazal je odbila ultimatum. Tako je
28. 7.1914. Austro-Ugarska objavila rat
Srbiji, Njemačko carstvo 1.8. rat Rusiji, 4. 8. Velika Britanija Njemačkoj. Vrijeme diplomacije je stalo, a počelo je
vrijeme vojnika i mornara.
U Europi je bilo samo pojedinačnog oduševljenja za rat. Večinom su
ljudi bili šokirani: „Kao grom iz vedra
neba djelovala je mobilizacija na ljude“. Kriza, koja je godine 1914. dovela do rata, bila je proizvod jedne zajedničke političke kulture. Niti jedna
stvar, oko koje su se svađali političari
1914. nije bila vrijedna katastrofe koja je slijedila. „Tako gledajući bili su
začetnici 1914. mjesečari — budni, ali
slijepi, progonjeni noćim morama, ali
nesposobni, spoznati realnost strahota,
u koje će uskoro sunovratiti svijet“ (str.
718). Knjigu je autor s ljubavlju i oduševljenjem posvetio sinovima Josefu i
Alexandru u nadi, da nikad neće doJuraj Planinc
živjeti rat.
ŽIVA ZAJEDNICA
4/2014
21
22-23a_22-23djecji.. 01.04.14 10:45 Seite 1
djeČji kUtak
Snimka: ljmb
Napisala i priredila: Željka Čolić
Dragi mladi prijatelji!
P
roljeće nam je stiglo, a s njim i Uskrs i uskrsno vrijeme. Želimo vam ugodan odmor tijekom uskrsnih blagdana. Za vaše
dobro raspoloženje pripremili smo vam zgodnu uskrsnu
priču. Vama i vašima blagoslovljen Uskrs!
Uskrsna priča
Uskrsna prepirka
J
Snimka: image 1/2014
ednog mirnog pro jletnog poslijepodneva dojure
uznemireno Martin i Klara mami u kuhinju. „Mama, mama“, dovikne Martin, „sad nam ti reci, što
je točno. Je li ljepša zima ili proljeće?“ „Pa, to sve ovisi o tome”, odgovori iznenađeno mama, „što tko više
voli. Ako neko voli više snijeg i hladnoću, onda će taj
više voliti zimu. A, neko drugi, koji voli više toplije vrijeme, cvjetanje prirode i slično, taj će sigurno reći da
je proljeće ljepše godišnje doba. Znači, ne može se
samo tako reći, koje godišnje doba je ljepše. To svatko za sebe odlučuje.” „Ali”,
nestrpljivo će Martin, „u zimi
su Božić, sv. Nikola i Nova
godina, zato je zima ljepša
od proljeća, jer ima više slavlja. A, u proljeću je samo
Uskrs.” Klara, koja je dosad
samo mirno slušala razgovor,
dobaci: „Ne, nemaš pravo, u
proljeću nije samo Uskrs, nego
i Velika srijeda i Veliki četvrtak
i Veliki petak i Velika subota.
Kad to zbrojiš, to je više
blagdana nego zimi.” Martin
mahom odgovori: „Da, ali zimi je školski odmor dulji nego
u proljeće, zato je zima ljepša. Sigurno je zato Božić važniji, nego Uskrs.” Mama se
nasmiješi toj dječjoj logici i
htjede nešto reći, ali Klara je
bila brža: „E, moj braco, nema ti to nikakve veze s tim koliki je odmor, nego što znači koji blagdan. Na Božić
slavimo Isusov rođendan, a na Uskrs slavimo Njegovo
Uskrsnuće. Oba blagdana su važna. To ti se ne mjeri
po danima odmora.”
„Da, Božić i Uskrs su naši važni blagdani, ali je
Uskrs ipak važniji blagdan od svih, jer je Isus svojim
uskrsnućem pokazao da postoji život poslije smrti i tako ljudima donio nadu i svjetlo. To je bit naše vjere”,
objasni mama sa smješkom. Klara uperi pogled pre-
22
ŽIVA ZAJEDNICA 4/2013
ma Martinu: „Viiiidiš, ja sam imala pravo. Starije
sestre ipak znaju malo više. Proljeće ima više blagdana.” „Da”, nasmiješi se mama, „ali nisi svom braci
rekla da u proljeće spadaju još drugi blagdani kao
Cvjetnica, Uzašašće, Duhovi i Tijelovo.” Martin je
cijelo vrijeme pomno slušao, ali sad se glasno javi:
„Dobro, seko, imala si malo pravo, ali za ove druge
blagdane sama nisi bila sigurna, priznaj, a nisi niti ti
znala da je Uskrs najvažniji blagdan. Znači ipak nisi
imala baš pravo. Ja znam da se tebi uvijek više proljeće sviđa, a meni zima, ali
samo vremenski. Ti voliš više
cvijeće, a ja više snijeg. To je
jedna strana. A, sad sam
shvatio da je ova druga strana posebnija i zato sad mislim da su i proljeće i zima lijepi i jednako važna godišnja
doba, a proljeće je čak malo
posebnije.” Mama i Klara
se nasmiješiše diplomatskom
razmišljanju jednog sedmogodišnjaka i mama reče:
„Dobro, sad kad ste rješili
pitanje zime i proljeća, a uz
to Božića i Uskrsa, možemo
barem mirno pojesti koji kolač, koji sam vam pripremila.
Dok su sjedili zadovoljno za
kuhinjskim stolom odjedanput
se Martin zamišljeno javi:
„Pitam se samo, zašto u školi
nemaju pojma o tome da je
Uskrs najvažniji blagdan. Kad odmor za Božić traje tri
tjedna, onda bi svakako za Uskrs trebao biti najmanje
četiri tjedna, zar ne? Pa, to je kao učenicima skratiti
nadu i svjetlo.” Klara uzdahne glasno: „Oh, ne, ne
opet.” Ali Martin joj namignu smješeći se: „Ma, šalim
se samo, znam ja da se ne računa po danima, nego
da je to sve u srcu. Ali, Isus sigurno isto misli kao ja!
On voli i razumije djecu, zato se nadam da će se pobrinuti za to da škola to također ubuduće shvati ...” n
22-23a_22-23djecji.. 01.04.14 10:45 Seite 2
SVijet MLadiH — jUGeNdWeLt
GODIŠNJICA PONTIFIKATA PAPE FRANJE
Papa Franjo i mladi
Papa Franjo je otvoren, pristupačan, komunikativan, srdačan i očito poznaje mlade ljude, njihova pitanja i brige.
H
Slika izvor: www.thetimes.co.uk; ovdje: www.laudato.hr
abemus Papam — odjeknulo je slušali ste glas Dobrog Pastira koji riječ: služite… Isusov život je život za
na Trgu Sv. Petra u Rimu točno vas je pozvao po imenu i vi ste pre- druge. To je život služenja… Donositi
prije godinu dana današnji poznali glas onoga koji vas zove Evanđelje znači donositi Božju moć
dan (vrijeme pisanja priloga 13.3. (usp. Iv 10, 4). Nije li možda istina za istrebljenje i rušenje zla i nasilja,
2014.). Otada papa Franjo neprest- da ste u tome glasu, koji je odzva- za uništavanje prepreka sebičnosti,
ano iznenađuje i oduševljava. Njegov njao u vašim srcima, osjetili nježnost netolerancije i mržnje kako bi se izje izbor bio trostruko iznenađenje: Božje ljubavi? Da ste doživjeli ljepo- gradio novi svijet. Dragi mladi prijaprvi papa Latinoamerikanac, prvi pa- tu nasljedovanja Krista, zajedno, u telji, Krist računa nas vas! Crkva rapa isusovac i prvi papa koji je uzeo Crkvi? Da ste shvatili da je Evanđelje čuna na vas! Papa računa na vas!”
ime Franjo — po sv. Franji Asiškomu. odgovor na želju za jednim još puniNjegovo ime je njegov program: on jim životom? (usp. Iv 10,10). Isti- Uz Kristov križ
Uz molitvu križnoga
želi siromašnu Crkvu i
puta i u nazočnosti Križa
Crkvu za siromašne. On
mladih, koji im je 22. 4.
želi milosrdnu i nježnu
1985. predao papa Ivan
Crkvu, poput „nježnoga“
Pavao II., koji otada putuBoga, Crkvu koja liječi i
je cijelim svijetom, papa
grije srca ljudi. On želi
Franjo poziva mlade da
konačno mladu Crkvu i
private Kristov križ, da ga
Crkvu za mlade, njihove
dotaknu, da križ ostavi
radosti i brige, zajednišsvoj trag na njima. Isus,
tvo u vjeri i mirnu i sretnu
sa svojim križem, prolazi
budućnost s Kristom. Još
našim ulicama kako bi
nema sustavnoga opisa
preuzeo na sebe naše
odnosa pape Franje i
strahove, naše probleme,
mladih (a to ne želi biti ni
naše patnje, čak i one
ovaj prilog), jer je godinu
najdublje. Križem, Isus se
dana za to premalo, ali
Papa Franjo vidno raspoložen na fotografiji sa skupinom tinejdžera u posjetu Vatikanu snimljenoj mobitelom
sjedinjuje s tišinom žrtava
je Papa u samo godinu
nasilja, koje više ne mogu
dana progovorio o najvažnijim temama mladih — i osvojio na?...“ Potom je Papa mladima za ispustiti krik, posebice onih nevinih i
njihove simpatije… Proglašenje svetim uzor stavio Blaženu Djevicu Mariju, onih koji se ne mogu braniti. Križem,
Ivana Pavla II., koje će se održati na govoreći usto: „Nikada se ne bojte Isus je ujedinjen s obiteljima u nevolji,
Drugu uskrsnu nedjelju, je radostan biti velikodušni s Kristom. Isplati se! s roditeljima koji tuguju za gubitkom
događaj. On će biti veliki zaštitnik Izaći i ići hrabro i velikodušno, da svoje djece ili pate gledajući kako
Svjetskih dana mladih, čiji je bio po- svaki muškarac i žena uzmognu sus- postaju žrtvama, zarobljenima umjetkretač i zagovornik.
resti Gospodina.” Vrhunac obraćanja nim rajevima poput droge. Po križu,
mladima bila je sveta misa poslanja Isus se ujedinjuje sa svim ljudima koji
28. 7. u Riu: „Isus vas zove da bude- pate od gladi u jednom svijetu koji
Idite, ne bojte se, služite…
te učenici s poslanjem.” Papa Franjo svakodnevno baca na tone hrane; s
Glavne poruke mladima Papa je potom sažima svoju propovijed ova- njim se Isus sjedinjuje s onima koji su
odaslao na Svjetskom danu mladih u ko: „Tri jednostavne ideje: idite, ne proganjani zbog svoje vjere, svojih
Rio de Janeiru (23.—28. 7. 2013.). bojte se, služite.” „1. Idite… Dijeliti ideja ili jednostavno zbog boje svoje
Već 26. 7. govorio je o mjestu mladih iskustvo vjere, svjedočiti vjeru, navi- kože. Na njemu se Isus sjedinjuje s tou obitelji te o susretu i dijalogu među ještati Evanđelje: to je zapovijed kolikim mladima koji su izgubili vjeru u
naraštajima, citirajući Dokument iz ju Gospodin povjerava cijeloj Crkvi, političke institucije, jer ondje vide saAparecide „Djeca i stariji grade bu- a što uključuje i vas… Poslanje mla- mo sebičnost i korupciju ili pak s onidućnost narodâ. Djeca će nastaviti dih i svih kršćana je cijeli svijet, bez ma koji su izgubili vjeru u Crkvu pa
povijest, a stariji zato jer prenose granica. Crkva treba svježinu mladih, čak i u Boga, zbog nedosljednosti kršiskustvo i mudrost svog života“. Taj njihov entuzijazam, kreativnost, ra- ćana i službenika Evanđelja. Na Krisodnos, taj dijalog među naraštajima
dost. 2. Ne bojte se… On je s nama! tovom križu je trpljenje, čovjekov grije blago koje treba čuvati i jačati!”
Ne bojte se! Kada naviještamo Kris- jeh i naši grijesi također, i on sve prihSamo dan kasnije Papa poručuje: ta, on sam ide ispred nas i vodi vaća raširenih ruku, na svoja ramena
„Mladi, nikada se ne bojte biti veli- nas…” Papa potom osobito poziva stavlja naše križeve i govori nam:
kodušni s Kristom!... U ovim danima, svećenike da prate mlade, jer je div- „Hrabro! Nisi sam u tom nošenju!
Isus vam je ustrajno ponavljao poziv no dijeliti iskustvo vjere s njima, što Ja ga nosim s tobom, a ja sam
da budete njegovi učenici misionari; osim toga pomlađuje. „3. Zaključna
Nastavak na str. 25
ŽIVA ZAJEDNICA
4/2014
23
24-25i_24 01.04.14 12:56 Seite 1
KRIŽALJKA
INTERVJU …
Nastavak sa str. 7
IZ CRKVE U SVIJETU …
Uskrs je blagdan života i nade
Jedinstvo i zajedništvo u Presvetome
Trojstvu ostvaruje se vječnom uzajamnošću i dijalogom u Duhu između Oca
i Sina. Čovjek, stvoren na sliku Trojedinoga Boga, već je u sebi dijaloško
biće, biće susreta i razgovora, dara i
uzdarja, biće izlaska i puta, hoda prema drugome i novome. U daru Duha
koji je ujedno i dar susreta i razgovora, uskrsli Gospodin donosi svojim
učenicima mir i rastjeruje iz njihovih
srdaca strah. Već po tome što su na
krštenju i u potvrdi pomazani Duhom
Svetim, kršćani su određeni da budu
„prijatelji mira“, ljudi kojima je poslanje da kroz dijalog i susret u Duhu
grade i svijetom pronose mir, prvi i
najveći dar neba ljudima.
Žz: I na kraju, Vaša uskrsna poruka?
Dr. Anton Tamarut: U skladu s
onim što sam već ranije naznačio,
Nastavak sa str. 4
crkvena zajednica je mjesto uskrsnog
iskustva. Uskrslog Gospodina i danas
je moguće susresti u sakramentima
Crkve, dok zajedno slušamo njegovu
riječ i „lomimo kruh“, dok slavlje Kristovog vazmenog otajstva u pomirenju
i euharistiji nastavljamo zajedničkim
i pojedinačnim hodom prema potrebnima u svojoj obitelji, susjedstvu i
drugdje, gdje se već poslušni Duhu
nađemo. Uskrsli Krist nas čeka u potrebama naših bližnjih, u njihovim ranama i nadama. On nam tu, kao i u
svojoj riječi i kruhu, želi dati svoj mir,
osloboditi nas naših tjeskoba i sumnji,
ispuniti naše srce svojom radošću.
„Hrabro samo!“ „Ne boj se!“, „Ne
bojte se“, „Ja sam pobijedio svijet!“
Tko hoće, i danas može čuti ove Isusove riječi u „Živoj zajednici“, u
Crkvi.
Razgovarao: Adolf Polegubić
Papa vjernike u susretima i homiliji te preporučio: „Čitajte evanđelje u autobusu“, rekao je Sveti
Otac i u šali dodao: „Dakako, u
autobusu smo prisiljeni paziti na
ravnotežu, ali i braniti džepove.
No, ako sjediš možeš pročitati
kakvu riječ iz evanđelja“, smatra
Papa pozivajući vjernike da „slušaju“ Božju riječ. Inače, „slušamo
radio, televiziju, ogovaranje osoba, slušamo toliko stvari, ali uzimamo li si malo vremena svaki
dan da bi slušali Isusovu riječ?“
Zato treba tražiti milost kako se
„ne bismo stidjeli vjere“, a na susretu s djecom im je rekao da mole: „Isuse, molim te da mi pošalješ
Duha Svetoga kako bi me učinio
hrabrim, tako da se ne bojim“, kaM.K.
zao je Papa.
NAGRADNA KRIŽALJKA
Uskrs
Rješenje poslati najkasnije do 2. svibnja
Križaljka s
Pisanica, konačnim
pročitaj rješenjem
1,2,3
2
Poput
(koga)
Strugaljka,
maklja Peru
Duboki
ženski
glas
Trajanje
života
(ljudski…)
Američki
majmun „Tona“
Naziv
„Središnji
odbor“
Dio
zgrade
Utvrđeni
između
dva poda grad
Šport M.
Čilića
Grad
u Herceg.
Tjerati …
na konac
Telekomunikacijski …
Dio
lubanje
Dubrovački talir
Bakterija
okruglasta
oblika
Ići u …
službe
Slaven
Knezović
Odgajateljica u
vrtiću
1
Arhitekt,
Edo
Spisateljica
Peroci
Sparina
A. Boban
Jedinica
za čistoću
zlata
„Rabat“
3
Činiti
kraćim
Mjesto
u Boki
Kotor skoj
Pola nica,
komarča
Eduard
Čalić
Francuski
pisac,
Emile
Austrija
ŽIVA ZAJEDNICA 4/2014
Njemačka
Ogrtač
bez
rukava
„Razred“
Zakup,
najam nina
Glavni
grad
Grčke
24
Mariofil
Soldo
„Kilogram“
Utvrđivati se
u rovovima
Živa za jednica
Stručnjak u
estetici
Namjera,
nakana
Dio
organizma (srce)
Lantan
Uganda
Norveška
24-25i_24 01.04.14 12:56 Seite 2
svIJet mLADIh — JUGeNDweLt
Nastavak sa str. 23
pobijedio smrt i došao ti dati nadu,
dati ti život“ (usp. Iv 3,16). U Kristovom križu sva je Božja ljubav, njegovo beskrajno milosrđe. A to je ljubav
u koju se možemo pouzdati i vjerovati. Dragi mladi, pouzdajmo se u Isusa,
imajmo potpuno povjerenje u njega
(usp. Lumen fidei, 16). Samo u Kristu,
razapetom i uskrsnulom, možemo pronaći spasenje i otkupljenje. S njim,
zlo, patnja i smrt nemaju posljednju riječ, jer nam On daje nadu i život: On
je pretvorio križ iz predmeta mržnje,
poraza i smrti u znak ljubavi, pobjede i života… No, križ nas također poziva da dopustimo toj ljubavi da nas
zarazi i uči nas da uvijek gledamo
drugoga s milosrđem i ljubavlju,
posebice one koji trpe, koji su potrebni pomoći, onog koji očekuje jednu riječ, gestu. Poziva nas da izađemo iz nas samih kako bismo im pošli
ususret i pružili im ruku… Dragi prijatelji, prinesimo Kristovom Križu naše
radosti, naše patnje i naše neuspjehe.
Tamo ćemo pronaći srce koje je
otvoreno prema nama i koje nas razumije, oprašta nam, voli nas i poziva
nas da nosimo ovu ljubav u našim
životima, da volimo sve ljude, svakog
brata i sestru, s jednakom ljubavlju.
Neka bude tako. Amen! Nakon povratka iz Brazila Papa se osvrnuo na
Svjetski dan mladih istaknuvši tri misli: prihvaćanje, slavlje i poslanje.
Blaženstva: teme dana
i susreta mladih u sljedeće
tri godine
U Vatikanu je u 6. 2. 2014. objavljena Papina poruka za Svjetski
dan mladih 2014. koji ima za temu
„Blago siromasima duhom: njihovo je
kraljevstvo nebesko!” (Mt 5, 3). Papa
se na početku poruke osvrće na 28.
Svjetski dan mladih proslavljen u Rio
de Janeiru te ističe kako je to bilo „veliko slavlje vjere i bratstva”. Zatim najavljuje da će teme njegovih poruka u
sljedeće tri godine uključujući i međunarodni susret mladih koji će se odr žati u Krakovu 2016. biti posvećene
evanđeoskim blaženstvima koja čitamo u Matejevom Evanđelju (5, 1—12).
Tako je tema ovogodišnje poruke
„Blago siromasima duhom: njihovo je
kraljevstvo nebesko!” (Mt 5, 13), za
2015. godinu „Blago čistima srcem:
oni će Boga gledati!” (Mt 5, 8), a za
2016. Papa predlaže temu „Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!”
(5, 7 ). U svojoj poruci Papa prvo ističe „revolucionarnu snagu blaženstava“ iz Isusova Govora na Gori. „Isusova blaženstva donose revolucionarnu novost. Ona predstavljaju model
sreće koji je u suprotnosti s onim kojeg obično prenose mediji i prevladavajuće mišljenje.” Potom Papa poziva
na hrabrost: „Da bi bili sretni potrebna je hrabrost. Ali što znači biti 'blaženi' (na grčkom makarioi)? Biti blaženi znači biti sretni… Ako ste doista
otvoreni najdubljim težnjama svoga
srca shvatit ćete da u vama postoji
neugasiva želja za srećom i to će vam
omogućiti da raskrinkate i odbacite
mnoge 'jeftine' ponude koje nalazite
oko sebe. Kada tražimo jedino uspjeh, zadovoljstvo i sebično posjedovanje i to pretvorimo u idole, možda
ćemo doživjeti kratkotrajno veselje,
osjetiti lažni osjećaj zadovoljstva, ali
na kraju postajemo robovi, vječno
smo nezadovoljni, nešto nas tjera da
uvijek tražimo više. Vrlo je žalosno
vidjeti mladu osobu koja 'ima sve', ali
je umorna i slaba… Imajte hrabrosti
plivati protiv struje! Imajte hrabrosti za
pravu sreću! Recite 'ne' kulturi prolaznog, površnosti i odbacivanja, koja smatra da niste sposobni preuzeti
na sebe odgovornost i suočiti se s velikim životnim izazovima.“ Na trećem
mjestu je Papina omiljena tema — ljubav prema siromašnima. „Blago siromasima duhom… U prvom blaženstvu, koje je tema idućeg Svjetskog dana mladih, kaže se da su sretni siromasi duhom, jer njihovo je kraljevstvo
nebesko. U vremenu u kojem mnogi
trpe zbog ekonomske krize, može se
činiti nepriličnim dovoditi siromaštvo i
sreću jedno s drugim u vezu. Kako dakle možemo siromaštvo shvaćati kao
blagoslov? Grčki pridjev „ptochós“
(„siromašan“) nema čisto materijalno
značenje, već znači „prosjak“. Taj izraz treba dovesti u vezu s hebrejskim
pojmom „anawim“, „Božji siromasi“,
koji doziva u pamet poniznost, svijest
o vlastitim ograničenostima i egzis tencijalnom siromaštvu. „Anawim“ se
uzdaju u Gospodina, znaju da ovise
o njemu… Sveti Franjo Asiški je potpuno pronikao tajnu blaženstva siromašnih duhom. Naime, kada mu je
Isus osobno progovorio u gubavcu i
Raspetom, on je prepoznao Božju
veličinu i vlastitu neznatnost… U Franjinu su životu nasljedovanje Krista
siromašna i ljubav prema siromasima
neraskidivo povezani, kao dvije strane iste medalje.”
Važnost sakramenta
potvrde
Posjet pape Franje Asizu u listopadu 2013. bio je također prigoda za
dijalog s mladima. Tom prilikom on je
dao klasične katekizamske odgovore
na neka pitanja o sakramentima, braku, obitelji, svećeničkom pozivu, celibatu, koja su mu mladi unaprijed postavili. Ostaje otvorenim, koliko su mladi bili zadovoljni tim klasičnim katolič kim stajalištima, osobito onima koja
se tiču spolnoga morala.
Na općoj audijenciji 29.1.2014.
papa Franjo je, govoreći o sakramentu potvrde, pozvao odrasle da se
pobrinu da mladi prime taj sakrament
kojim se dovršava kršćanska inicijacija i koji nam daje snagu da idemo naprijed. Papa je primijetio da izraz
potvrda podsjeća na to da sakrament
pridonosi rastu krsne milosti: čvršće
nas ujedinjuje s Kristom, dovršava našu vezu s Crkvom; priopćuje nam osobitu snagu Duha Svetoga da širimo i
branimo vjeru, da ispovijedamo Kristovo ime i nikada se ne stidimo njegova križa. Potvrda, kao i svaki sakrament nije djelo ljudi, nego Boga,
koji se skrbi za naš život tako da ga
oblikuje na sliku svoga Sina, kako bi
nas osposobio da ljubimo kao i On.
On to čini izlijevajući na nas svoga
Duha Svetoga, čije djelovanje prožima cijelu osobu i cijeli život… Kad u
svoje srce primimo Duha Svetoga i
pustimo mu da djeluje, sam je Krist u
nama prisutan i uobličuje se u našem
životu; On će preko nas moliti, praštati, ulijevati nadu i utjehu, služiti braći, biti blizak potrebnima i posljednjima, stvarati zajedništvo i isijavati mir.
Zamislite koliko je ovo važno: da sam
Krist po Duhu Svetom među nama i za
nas sve to čini! Stoga je važno da djeca i mladi prime ovaj sakrament“, istakao je Papa. Papa Franjo se zauzima
za to da mladi budu politički i socijalno angažirani, a za to su potrebne
određene pretpostavke. Govoreći o
odgojnim ustanovama, to jest katoličkim i crkvenim školama i sveučilištima,
Papa je rekao da oni imaju zadaću izraziti živu prisutnost Evanđelja na odgojno-obrazovnom polju kao i na
polju znanosti i kulture. To su dosad
bile najvažnije poruke pape Franje
mladima našega vremena. Papa Franjo je otvoren, pristupačan, komunikativan, srdačan i očito poznaje mlade ljude, njihova pitanja i brige.
Priredio: T. G.
ŽIVA ZAJEDNICA
4/2014
25
26 Sale_26 Sale 31.03.14 17:32 Seite 1
šAlE — SAVJETI — REcEpTI
Tko vozi?
Vozi čovjek auto, a žena mu
stalno dobacuje:
— Sporije, sporije, sporije vozi!
Kad u isto vrijeme otpozadi
poče i punica:
— Brže, zete, brže…
U jednom trenutku čovjeku
pukne film i povika:
— Dobro, ženo, pa tko ovdje vozi auto?!? Ti ili tvoja majka?!?
Timski rad
Zaustavila dva policajca automobil. Kaže jedan:
— Hajde, zapišemo mu broj
tablica, pa ćemo ga provjeriti.
— Može! Ja ću s prednje strane,
a ti idi sa zadnje.
Knjiga je knjiga
Ušla dva miša u videoteku i
počela jesti filmsku vrpcu. Pita
prvi miš drugog:
— Je li dobar film?
— Dobar, dobar… Samo je knjiga puno bolja.
Može litru
Uđe Jozo u kavanu i sjedne
za stol. Priđe mu konobar.
Jozo:
— Čašu vode!
Konobar:
— Gospodine, meni je žao, ali
ne možete zauzeti cijeli stol samo
za jednu čašu vode!
Jozo:
— Pa dobro, onda donesi litru!
Jutarnja
ceremonija
Došla mlada u kuću. I prvo jutro svekrva joj objašnjava:
— Ja ujutru kada ustanem, ako
sam raspoložena stavim ružu na
lijevo uho. Tada mi možeš skuhati kavu. Ako mi je ruža na desnom uhu, ne prilazi mi.
Mlada:
— Ja ujutru kad ustanem skuham
kavu i popijem jednu rakiju. Popijem drugu rakiju… treću rakiju… A kada popijem treću rakiju,
uopće me ne zanima gdje je tebi
ruža.
26
ŽIVA ZAJEDNICA 4/2014
Deset zapovijedi supružnika
Prva zapovijed: — Poštujte i visoko cijenite jedno drugo!
Druga zapovijed: — Nikad ne idite u postelju ljutiti!
Treća zapovijed: — Opraštajte jedno drugome!
Četvrta zapovijed: — Blagoslivljajte često vašu jedinstvenost i zahvaljujte na njoj!
Peta zapovijed: — Očekujte najbolje u životu… Od Boga!
Šesta zapovijed: — Dodirujte se često!
Sedma zapovijed: — Rabite Božji dar komunikacije!
Osma zapovijed: — Njegujte jedno drugo kao najljepši ružin grm!
Deveta zapovijed: — Otkrijte izgubljeno blago u teškim vremenima!
Deseta zapovijed: — Sjetite se početka ljubavi!
Prema: prof. dr. sc. Irma Kovčo Vukadin;
Preuzeto s www.mka.hr; ovdje: www.bitno.net
OBAVIJESTI
Aktivnosti Hrvatske matice iseljenika
Hrvatska matica iseljenika i ove
godine organizira svoje tradicionalne ljetne programe koji podrazumijevaju učenje hrvatskog jezika i kulture: Sveučilišnu školu hrvatskog jezika i kulture ( Zagreb, 21. lipnja —
18. srpnja) i Malu školu hrvatskoga
jezika i kulture (Novi Vinodolski, 21.
srpnja — 1. kolovoza). Također, u
proljetnome semestru nastavlja se s
provođenjem Hrvatskog internetskog
tečaja HiT-1.
Daljnje obavijesti na:
www.matis.hr; Hrvatska matica iseljenika, Odjel za školstvo, znanost i
šport, Trg S. Radića 3, 10000 Zag reb; tel: 3851 6115 116, fax: 385 1
6111522, e-mail: lada@matis.hr
Uskrsna
janjetina
Sastojci za osam osoba: 1 janjeći but (oko 2
Posluživanje: Toploj roladi izvadikg); 100 ml ulja; 50 ml limunova soka; 2 žlice Vegete; 3 češnja češnja- te čačkalice, narežite je na ploške i
ka;1 žličica origana; ružmarin; papar poslužite s pečenim krumpirima i mlau zrnu. Za prilog: 2 kg mladog krum- dim lukom.
Savjet: Prije dodavanja pečenju
pira.
Priprema: Janjeći but očistite i krumpir posolite, dodajte mljevenu
operite. Odvojite meso od kosti i ma- papriku, malo ulja i sve zajedno izwww.vegeta.hr
lo ga potucite batom za meso. U od- miješajte.
govarajućoj zdjelici pomiješajte Vegetu, limunov sok, ružmaRJEšEnJE Iz pROšlOg BROJA
rin, papar u prahu, origano i
protisnuti češnjak pa tom mariz A R U Č n I K B D M ■ A n
nadom natrljajte pripremljenu
O n A K V O ■ A R A R I T A
janjetinu. Savijte je u roladu i
V A T ■ O ■ O p E R A T E R
pričvrstite čačkalicama. U većoj
■ T A U R U n U M ■ V A l A
tavi zagrijte ulje, mesnu roladu
J O R D A n ■ T E T A ■ I M
popecite sa svih strana, a zatim
■ E c I J A
O M I ■ K
je stavite peći u zagrijanu peć■ S ■ K E K
S I ■ O ■
nicu na 200°C. Roladu pecite
I J U J U
■ A M U R ■
oko 2 sata, a tijekom pečenja
p A p A R
■ R A D I J
zalijevajte umakom od pečenja
i podlijevajte toplom vodom.
Pred kraj dodajte mladi krumpir
Nagrađeni: Dubravka Mihaljević, Eschborn
i dopecite.
Nikola Sarić, Lindlar
02u.27_02u.27farbs.II 01.04.14 12:34 Seite 2
NAŠE ZAJEDNICE
MAINZ/SAARBRÜCKEN/GIESSEN
O
d 6. do 13. ožujka hodočas tili su vjernici iz hrvatskih katoličkih misja (HKM) Mainz,
Giessen i Saarbrücken u Svetu Zemlju. Organizator hodočašća bio je voditelj HKM Mainz fra Ante Bilić, a na
hodočašću su bili i voditelj HKM Saarbrücken don Rudolf Belko i stalni đakon iz HKM Giessen Mato Valjan. Sudionici su se uvjerili kako je čitati na
stranicama Sv. pisma o mjestima u
Svetoj Zemlji jedno, ali ta mjesta uživo doživjeti, sigurno je nešto drugo.
Putovanje, smještaj i vodstvo po Svetoj Zemlji bili su besprijekorno organizirani, a kada je tako onda je i sam
doživljaj Svete Zemlje onakav kakav
treba i biti. Vrijeme je idealno posluži lo tako da su sudionici sva mjesta koja su bila planirana posjetili i tih dana
na jedan poseban način osjećali i doživljavali u Isusovoj domovini Njegovu prisutnost. Sva sveta mjesta — Betlehem, Nazaret, Jeruzalem, Galilejsko jezero, Jordan, Brdo preobraženja, Gora blaženstava i sva ostala
mjesta ostavila su na sudionike neopisivi dojam tako da je svaki u dubini
srca odlučio, ako će biti prilike i mogućnosti, još jedanput posjeti sveta
mjesta. Kad čovjek uživo sve to doživi, onda je to jedan sasvim drugi osje ćaj i razumijevanje svega onoga što
se u povijesnom trenutku dogodilo za
Hodočašće u Svetu Zemlju
naše spasenje. Sigurno je u glavama
sada puno informacija i, kako je sam
voditelj po Svetoj Zemlji rekao, trebat
će proći malo vremena da se sve to
složi na pravo mjesto. Zadovoljstvo i
sreća koju su hodočasnici doživjeli i
osjetili na tom hodočašću sigurno će
biti trenutak njihova rasta u vjeri. Za tu
skupinu hodočasnika bila je prava prilika upravo u Svetoj Zemlji započeti
korizmeni hod prema zori uskrsnuća.
Bili su na tom putu kao jedna obitelj i
sigurno svako zajedništvo obogaćuje,
a na poseban način kada čovjek to
potkrijepi idući stazama kojima je prolazio Isus, i tamo na izvorima puno je
lakše shvatiti sve ono što su evandelisti
zapisali o životu i djelu Isusa Krista.
Za vjerovati je da svi koji hodočaste u
Svetu Zemlju mogu na specifičan način svjedočiti ono što su sami doživjeli
— svjedočiti svoju vjeru i svoje vjersko
opredjeljenje. Onaj koji hodočasti na
ta sveta mjesta može poručiti drugim
vjernicima, ako imaju mogućnosti neka svakako pođu u Svetu Zemlju odakle će se vratiti višestruko obogaćeni.
Don Rudolf Belko
TÜBINGEN
Susret župnih suradnika
U
subotu 1. ožuljka u dvorani pokraj crkve Sv. Ivana u Tübingenu u
18.30 sati održan je susret pastoralnog vijeća, pjevača, čitača, molitvene skupine i svih ostalih koji na bilo koji način pripomažu u toj
hrvatskoj katoličkoj zajednici. Većina njih je došla sa svojim obiteljima i prijateljima, tako da je dvorana bila dupkom puna. Žene su pripremile i donijele jela i pića, a najviše su truda uložile obitelji: Sabljić, Nikolić, Bušić,
Cindrić, Marić i mnogi drugi. Slavlje je uz razgovor i bogati domjenak trajalo sve do iza pola noći, koje je profesionalno zabavljala skupina
„Nostalgija“ iz Horba. Voditelj zajednica Reutlingen, Metzingen i Tübingen vlč. Ante Kutleša svima je zahvalio na tako uspješno pripremljenom susretu i rekao kako takvi susreti obogaćuju našu kulturu i liječe dušu i tijelo.
Ante Kekez
ŽIVA ZAJEDNICA
4/2014
27
01und28u_ 01und28 II 31.03.14 17:11 Seite 1
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom
milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu
nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima
za vas, vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi
u posljednje vrijeme.
1Pt, 3—5

Zar je papa trgovački putnik?

To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima

lebendige gemeinde - KROATENSEELSORGE IN DEUTSCHLAND

lebendige gemeinde - KROATENSEELSORGE IN DEUTSCHLAND

Mladen Lojkić: Modernizam, đavolja klopka za Crkvu

Gkk-331-13 - Župa Kraljice svete Krunice

lebendige gemeinde - KROATENSEELSORGE IN DEUTSCHLAND

01und28 II - KROATENSEELSORGE IN DEUTSCHLAND

lebendige gemeinde - KROATENSEELSORGE IN DEUTSCHLAND

01und28 II - KROATENSEELSORGE IN DEUTSCHLAND

01und28 II - KROATENSEELSORGE IN DEUTSCHLAND

01und28 II - KROATENSEELSORGE IN DEUTSCHLAND

01und28 II - KROATENSEELSORGE IN DEUTSCHLAND

21.03.2015. - Župa sv. Terezije Avilske Suhopolje

mjesec listopad

Isus u mome domu? - Župa sv. Leopolda Mandića, Požega