2
1
3
2) Tina Vidulin – Učenica Opće gimnazije u
Puli. Volim - pisati, pjevati, svirati, sunce, koncerte, smijeh, more.... Ne volim - kišu. Želim - da
uživaš u magazinu koji upravo držiš u ruci :-)
3) Lara Radošević – Prve trešnje i miris lipe/ pogled
s dna na površinu vode/ hod kroz žitno polje raširenih
ruku/ značajan pogled u oči/ brzo izrečeno „hvala”/ cvijet nemarno zataknut u kosu/ dobra priča/ miris starih,
posuđenih knjiga/ medicina/ glazba/ sunce/ Istra/ sestrina
energija/ „onaj“ osmijeh...
4
4) Ana Milovan – Optimizam. Zeleno. Voće. Ljudi. Priroda.
Volontiranje. FERi. C(A (privremeno kaj). :-)
5
5) Zorica Višković – Volim poeziju i paradokse.
6
6) Vlasta Vujačić – Studentica novinarstva koja u svakome trenutku uživa
u svome radu.
7) Hrvoje Badurina – Poput bezdana, tajanstven i pun života.
8) Maja Cukon – Bok, ja sam Maja. Volim prirodu, muziku, ljude, knjige i želim
upoznati svijet.
7
9) Goran Blažević – Trenutačno je na nekoj putešestviji i nismo uspjeli dobiti
informacije o njemu :)
8
10) Dunja Mickov – Uporan i neizlječiv idealist, perfekcionist i optimist. Strastveno ljubim: putovanja, dokumentarce o tzv. teorijama zavjere, crni humor,
dobru glazbu...
11) Ivona Božinović – Studentica ekonomije u Puli, voli sve što vole mladi
i želi mir u svijetu! :)
9
10
12) Carla Siljan – Jako uporna, pedantna i vesela vegetarijanka.
Volim puno pričati, razmišljati, životinje, ljeto, plesanje, muziku.
Volim se zabavljati i biti u društvu, ali ponekad je od svega toga
bolje otići i samo uživati u prirodi i suncu...
13) Denis Sgagliardi – Jedine materijalne vrijednosti koje
poštujem su voda, zrak, zemlja i sunce.
14) Matea Lacmanović – Volim spavati, motore i petljati oko PC-ja. Slušam sve, a najviše rock. Bojim se skakavaca i bogomoljki. Želim posjetiti Škotsku i Jamajku.
11
12
15
13
14
Godina: IV
Broj: 11
Srpanj 2012.
1) Eva Rotar – Studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu, wannabe novinarka i grafička dizajnerica.
15) Diana-Dina Fiamengo – Znatiželja mi je
pružila širok dijapazon interesa, od umjetnosti,
znanosti pa sve do najjednostavnije primjene
papira i olovke - pisanja. Najviše uživam u
gledanju predstava u kazalištu, čitanju
knjiga i razgledavanju časopisa o
arhitekturi uz neku dobru glazbu
u pozadini.
IZDAVAČ:
Centar za mlade Pula,
Kandlerova 10, 52 100 Pula
Telefon/faks: +385 (0) 52 211 364
Mobitel: + 385 (0) 99 211 6552
e-mail: info@mladipula.org
URL: www.mladipula.org
NOVINARSKI TIM CENTRA ZA MLADE
INFOTERENCI:
Eva Rotar, Tina Vidulin, Lara Radošević, Zorica Višković, Ana Milovan, Vlasta Vujačić, Hrvoje Badurina, Maja
Cukon, Goran Blažević, Dunja Mickov,
Ivona Božinović, Carla Siljan, Denis
Sgagliardi, Matea Lacmanović, DianaDina Fiamengo
UREDNICA:
Ana Žužić
POMOĆNIK UREDNICE:
Denis Sgagliardi
LEKTURA I KOREKTURA:
Lidija Menges
FOTOGRAFIJA:
Denis Sgagliardi, Ina Kihli, Goran Blažević, arhiva udruge Alfa Albona, Jetsen Van den Eede, Adela Rejc, http://
www.istria-tourism.eu/modrele.
php, http://www.udruga-kameleon.
hr/tekst/549/, Zorica Višković, Arhiva
Robert Raste, Arhiva, Melisa Osmanović, Arhiva udruge ZUM, Zvonimir
Čačić, Arhiva Skateboard klub August
Šenoa, Arhiva Ana Mlinarić, Arhiva
Suzana Šmitran, Arhiva Tijana Tufek,
Arhiva Tin Franović, Arhiva Tina Maligec, Arhiva Teatar Naranča
NASLOVNICA, DIZAJN I PRIJELOM:
Zvonimir Čačić
NAKLADA:
1500 primjeraka
Tiskanje ove publikacije omogućeno je zahvaljujući financijskoj potpori Grada Pule i
Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva
u skladu s Ugovorom Klasa: 421-02/11-26/2/09-06/01, Urbroj: 07578-11-01.
Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost autora i nužno ne izražava stajalište
Izdavača i Donatora.
Tekst novinarki Dunje Mickov i Ivone Božinović realiziran je kroz projekt “Metamedia
Lab” udruge Metamedij koji financijski podupiru Grad Pula, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Vlasta Vujačić
Ana Milovan
2
Eva Rotar
8
Denis Sgagliardi
12
Sitnicama do velikog osmijeha
Tina Vidlin
16
Teatar Naranča
Dunja Mickov
Ivona Božinović
20
Ozračje multikulturalnosti
Lara Radošević
26
Jedem li zdravo?
Goran Blažević
30
Vrata Sahare
Matea Lacmanović
36
Stažiranje u inozemstvu
Carla Siljan
40
Samo Šenoa i skejtanje
Maja Cukon
44
Priča o košarkašu
Hrvoje Badurina
48
Istarski Stonehenge
Zorica Višković
50
Nova medijska grupa
Centra za mlade u Puli
Diana-Dina Fiamengo
54
Bis Sana in Demofest Istrijana
I ti imaš pravo na informaciju
Mladi s invaliditetom na
tržištu rada
> Vlasta Vujačić & Ana Milovan
Jedno od najvažnijih ljudskih prava jest
pravo na informaciju. Problem nastane
kada ljudi nisu svjesni važnosti tog
prava. Neznanje o tome kako krenuti u
potragu za informacijom te što učiniti
s pronađenom informacijom “potresa”
mlade u Hrvatskoj. Upravo je zbog
toga pokrenuta kampanja “Informacija
uPRAVO sad! – mladi pitaju”. Osnovna
misao vodilja jest pomoći mladima i
potaknuti ih na traženje i pronalaženje
potrebnih informacija te ih uključiti u
zagovaranje prava na informiranje.
FOTOGRAFIJE: arhiva udruge Alfa Albona, Jetsen Van den Eede, Adela Rejc
Na europskoj razini kampanju provodi Europska agencija za informiranje i savjetovanje mladih (Eryica) u partnerstvu s Vijećem Europe, a na nacionalnoj Zajednica
informativnih centara za mlade u Hrvatskoj (Zajednica
ICM). Početak kampanje, 17. travnja 2012., u Hrvatskoj
je obilježen konferencijom na kojoj je ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić potpisala Europsku povelju o informiranju mladih, dokument koji
pokazuje da Republika Hrvatska priznaje i prihvaća
pravo na informiranje mladih. “Teško je govoriti koliko
se to pravo poštuje jer kod nas među mladima uopće
nije razvijena svijest o tom pravu, kao ni o važnosti informiranja. U svakodnevnom radu često se susrećemo s
iskustvima mladih koji su uskraćeni za informaciju koju
traže, posebno u dijelu studentskog života. U vrevi informacija koje se mogu pronaći uz moderne tehnologije mladima je teško prepoznati onu pravu. Kroz
Adela Rejc
2
3
I ti imaš pravo na informaciju
regionalne info-centre za mlade i razvijanje mreže
info-centara za mlade poticat ćemo lokalne i regionalne vlasti, kao i širu javnost na promišljanje o
važnosti osiguranja prava mladih na informaciju
i prava da na postavljena pitanja dobiju odgovore. Zajednica ICM razvit će kriterije i standarde
prema kojima će info-centri za mlade biti mjesta
od povjerenja, gdje će mladi rado navraćati te gdje
će se raditi i na razvijanju osobne odgovornosti
svakog mladog čovjeka za traženje i pronalaženje
prave informacije”, poručili su iz Zajednice ICM
te dodali da svi njihovi članovi na lokalnoj razini
provode razne aktivnosti za promociju kampanje.
Jedni od sudionika kampanje iz Istre su i predsjednik udruge Alfa Albona Alen Halilović te potpredsjednica Jelena Batelić. Osim što su osnivači
udruge, inicirali su osnivanje Info-centra za mlade
Istarske županije.
• Po čemu je kampanja “Informacija uPRAVO
sad” važna i zbog čega je vaša udruga odlučila
sudjelovati?
Alen: ERYICA u 2012. godini lansirala je
europsku kampanju “Informacija uPRAVO sad!
- mladi pitaju” s namjerom podizanja svijesti, posebno u informiranju mladih i pravima mladih na
informaciju. Udruga za mlade Alfa Albona odlučila je sudjelovati u kampanji prije svega zato što
smo pokrenuli inicijativu osnivanja Info-centra za
mlade Istarske županije te smatramo da preko te
kampanje možemo pridonijeti razvitku i napretku na području informiranja mladih te osigurati
kvalitetnu platformu za razvoj aktivnosti vezanih
uz informiranje.
• Koju ulogu konkretno ima vaša udruga u ovoj
kampanji i kakve nas aktivnosti očekuju na
području Istre?
Jelena: Udruga za mlade Alfa Albona
pokrenula je inicijativu osnivanja Info-centra za
mlade Istarske županije. Inicijativa se uspješno
privodi kraju, a od župana Istarske županije Ivana Jakovčića potpisivanjem Povelje o suradnji na
osnivanju Info-centra za mlade Istarske županije
dobili smo priznanje, potvrđena je kvaliteta i
održivost inicijative te spremnost njezinih osnivača na buduće izazove.
4
Alen: Info-centar za mlade Istarske županije usmjeren je na opće informiranje mladih i prilagođava se svim pitanjima i potrebama mladog čovjeka od 15. do 29. godine te je
prilagođen onima koji nemaju mogućnosti za
istraživanje informacija, kao i onima kojima su
postojeće mogućnosti nedovoljne. Osim što im
pruža raznovrsne informacije na jednome mjestu,
otvara se mogućnost stjecanja vještina u njihovu
pronalaženju, ali i pridonosi razvoju kulture volontiranja. Tijekom kampanje očekuje nas osnivanje
info-točki u gradovima i općinama na području
Istarske županije kojima bi se poticala informiranost mladih, njihovo samoorganiziranje radi
zadovoljenja vlastitih interesa i potreba na raznim
područjima, kao i kreativno korištenje slobodnog
vremena mladih. Zamišljena je kao pomoć mladima pri informiranju i savjetovanju o prilikama
i mogućnostima koje su im dostupne, a pružala bi
mogućnost za rad i razvoj mladih.
Udruga Alfa Albona
Teško je govoriti koliko se
to pravo poštuje jer kod nas
među mladima uopće nije razvijena svijest o tom pravu, kao
ni o važnosti informiranja.
• Kada kažemo pravo na informacije, na što se
točno misli - informacije koje treba pružiti vlast,
institucije ili nešto drugo?
Jelena: Misli se na sve informacije od područja interesa mladih, a obuhvaća područja kao
što su zapošljavanje i poduzetništvo, socijalna
politika prema mladima, zdravstvena zaštita i reprodukcijsko zdravlje, aktivno sudjelovanje mladih u društvu, kultura mladih i slobodno vrijeme,
formalno i neformalno obrazovanje, mogućnosti
volontiranja te odlaska mladih na treninge i osposobljavanja vezana za područja njihova interesa. Želimo da Info-centar mladima bude mjesto
gdje mogu saznati sve potrebne informacije od
različitih izvora (neprofitni sektor, vlast, institucije, mediji...).
• Riječ je o prvoj takvoj kampanji pa je pitanje je
li dovoljna samo jedna takva kampanja. Što mislite postići njome?
Jelena: Budući da u kampanji sudjeluju
svi info-centri za mlade u Hrvatskoj, vjerujemo
da će se podići razina informiranosti mladih
o mogućnostima i izborima koji im se nude te
povećati dostupnost različitih korisnih informacija. Svjesni smo da jedna kampanja nije dovoljna
za osiguranje održivosti na području informiranja
mladih, ali je svakako dobra prilika za razvijanje
kvalitetnih i kontinuiranih aktivnosti vezanih uz
informiranje.
• Koliko su naši mladi uopće zainteresirani
tražiti informacije? Je li pitanje osvještavanja
mladih o pravu na informiranje problem koji je
jedinstven za Hrvatsku ili se s time suočavaju i
druge zemlje Europe?
Alen: Različita istraživanja i studije na
području Republike Hrvatske pokazale su da
mladima nedostaju prave i ažurne informacije, ali
i organizacije te portali koji omogućuju i potiču
informiranost mladih, njihovo samoorganiziranje
i slično. Pitanje osvještavanja mladih o pravu na
informiranje problem je s kojim se, osim Hrvatske,
suočavaju i druge zemlje Europe, no ondje postoje
organizirani sustavi podrške mladima koji dobro
funkcioniraju.
5
I ti imaš pravo na informaciju
Info-centar za mlade Istarske županije usmjeren je na opće informiranje mladih i prilagođava se svim pitanjima i potrebama mladog
čovjeka od 15. do 29. godine te je prilagođen onima koji nemaju
mogućnosti za istraživanje informacija, kao i onima kojima su
postojeće mogućnosti nedovoljne.
• Što biste poručili mladima? Što oni trebaju
učiniti da bi kampanja bila efikasnija?
Jelena: Osnovni cilj kampanje je promovirati pravo mladih na informaciju kao jedno od
osnovnih ljudskih prava, čijom se realizacijom
stvaraju preduvjeti za uspješnu implementaciju
svih politika i strategija u radu s mladima. Da bi
kampanja bila efikasnija, mladi bi trebali aktivno
sudjelovati u svim aktivnostima, zalagati se za
prava na informacije i iskoristiti sve prilike koje
im se pružaju tijekom kampanje.
Poster
• Koliko su sami mladi zainteresirani za uključivanje u kampanju te kakva su iskustva vaše
udruge po tom pitanju? Ima li dovoljno mladih
koji rade na kampanji?
Alen: Iskustva su pokazala da ovakve kampanje uvelike ovise o samoj promociji i pristupu
prema mladima. Osim toga, bitna je otvorenost i
dostupnost na svim razinama, čime svim mladima želimo omogućiti priliku da se uključe. Udruga za mlade Alfa Albona uz članove ima i desetak
aktivnih volontera uključenih u razne projekte,
pa tako i u ovu kampanju, što pokazuje da postoji
zainteresiranost mladih za uključenje u ovakve
projekte. Smatramo ih ambasadorima kampanje
koji svojim radom omogućuju širenje njezine pozitivne slike i poruke.
6
Važnu ulogu u motivaciji mase mladih ima i
grupa od 25 mladih ambasadora iz 13 različitih
europskih zemalja. “Sudjelovanje mladih ljudi od
presudne je važnosti u radu s mladima i kada govorimo o informacijama za mlade. Osjećali smo da ih
je neophodno uključiti da bismo bili sigurni da ne
govorimo samo o mladima i u njihovo ime nego da
to radimo zajednički. Pri tome želimo osigurati da
oni budu sastavni i aktivni dio kampanje jer su kao
mladi ljudi danas i u budućnosti izravno pogođeni
rezultatima”, objasnila je Lea Benirschke, asistentica u ERYICA-i, važnost uključivanja mladih ambasadora. “Svrha mladih ambasadora je da budu
lice i srce kampanje. Oni su glasnogovornici ciljeva
i vrijednosti kampanje, ohrabreni da prisustvuju
svim aktivnostima, da razgovaraju s donositeljima
odluka i promiču kampanju među vršnjacima”,
dodatno je pojasnila njihovu ulogu.
Iako ih je većina zaposlena ili volontira u organizacijama mladih, dodatno su educirani od 17. do
22. svibnja na Malti na treningu “Mladi ambasadori za pravo mladih na informaciju”, a Hrvatsku
Logotip udruge Alfa Albona
je u Marsaxlokku predstavljala članica Upravnog
odbora udruge ZUM Ana Milovan. Na treningu su
mladi ambasadori s trenerima raspravljali o tome
kakav bi trebao biti idealan mladi ambasador, učili
o važnosti informacija za mlade, tko sve i na koji
način ima pravo na njih, načinu na koji moraju komunicirati s različitim sudionicima te kako u tu
svrhu koristiti i društvene mreže. Razmijenili su
iskustva, proučili važne dokumente, međusobno
se upoznali i motivirali na zajedničku, kreativnu
promociju kampanje. Na treningu je sudjelovala
i studentica iz Slovenije Adela Rejc koja nam je
objasnila što ju je motiviralo da se u kampanju
uključi baš kao mlada ambasadorica: “Odlučila
sam se na to najprije zato što u MISSS-u (Mladinsko informativno svetovalno središče Slovenije)
odrađujem praksu, a zanima me sve što je povezano s mladima jer studiram socijalni rad i imam
predmet socijalni rad s mladima. Zanimalo me je i
kakav sustav informiranja mladih imaju druge europske države i kakve su njihove prakse. Znala sam
da će to biti dobro iskustvo i da ću mnogo naučiti
te dobiti ideje što bi bilo potrebno poboljšati u Sloveniji. Kampanja mi se čini vrlo važna jer za mlade
postoji puno informacija, ali oni ne znaju gdje ih
mogu pronaći i kako si s njima pomoći.”
Budući da je jedan od zadataka mladih ambasadora i jačanje suradnje mladih iz različitih
dijelova Europe i protok informacija među njima,
upitali smo Manuela Quaringa (Luksemburg) na
koji način misli surađivati sa svojim kolegama:
“Budući da dolazimo iz 13 europskih zemalja,
internet i društvene mreže su jako korisni za razmjenu podataka s drugim mladim ambasadorima
pa možemo izmijeniti informacije i povezati neke
Osnovni cilj kampanje je
promovirati pravo mladih
na informaciju kao jedno od
osnovnih ljudskih prava.
regionalne aktivnosti. Ipak, glavni način suradnje
bit će razmjena ideja za promociju kampanje i informacija za mlade.” Adela je dodala i da će ambasadori zajedno s ERYICA-om birati najbolje
fotografije Facebookova fotonatječaja, ali i da se
nada da će ERYICA organizirati još jedan susret
na kojem će svi zajedno evaluirati kampanju.
Na mladim je ambasadorima i njihovim organizacijama da se povežu, kreiraju kampanju i
osvijeste javnost o važnosti informacija za mlade,
a dvoje od njih u rujnu će u St. Peterburgu (Rusija)
sudjelovati na konferenciji ministara odgovornih
za mlade na temu “Pristup mladih pravima: razvoj
inovativnih politika za mlade”.
Informacije o kampanji i događajima možete
pratiti na www.informationrightnow.eu.
7
> Eva Rotar
FOTOGRAFIJE: arhiva Roberta Raste i Melise Osmanović
Zaposlene osobe s invaliditetom po dobi
Kad je riječ o pronalasku posla,
mladi danas nisu u zavidnoj
situaciji. Većina nas to može
okusiti i na vlastitoj koži. Poslodavci ne gledaju blagonaklono
na zapošljavanje mladih osoba
jer su oni većinom bez prethodnog radnog iskustva i nisu imali
prilike pokazati svoju uspješnost
ili neuspješnost u poslu.
Robert Raste
Ova česta praksa zapravo je kršenje odredbi europske Direktive 2008/78/EC i Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN, 85/08). Do neizravne
ili indirektne diskriminacije dolazi kada se osobe
stavlja u nepovoljniji položaj zbog rase ili etničke
pripadnosti, vjere, invaliditeta, dobi ili seksualne
orijentacije u odnosu na druge osobe u istoj situaciji. Dolazak turističke sezone i otvaranje brojnih
sezonskih poslova nekima je omogućio da odahnu
na koji mjesec, no to nije trajno rješenje. U još su
težoj situaciji mladi s invaliditetom prema kojima
se društvo i dalje često odnosi kao da su u najmanju ruku nevidljivi i da nemaju što tražiti na
sve surovijem tržištu rada.
8
“Otkad sam završila Srednju ekonomsku školu, nisam našla nijedan posao. Slala sam puno
molbi raznim poslodavcima i uglavnom mi ne bi
ni odgovorili, a kada bi me i nazvali, čim bih rekla
da sam u kolicima, pristojno bi me odbili”, rekla
je 19-godišnja Melisa Osmanović iz Pule koja
od svoje treće godine boluje od mišićne distrofije. Sada razmišlja o tome da upiše i Ekonomski
fakultet da bi si na taj način jednoga dana možda
povećala šanse za zaposlenje.
Robert Raste ima drugačija iskustva: “Osobno nisam imao nekih prevelikih poteškoća u pronalaženju posla zbog svoje dijagnoze i činjenice
da sam u potpunosti sposoban za rad, ali opet ne
baš za sve fizičke poslove. Prvo zaposlenje našao
sam odmah nakon škole 2001. godine. Ali to je bilo
samo sezonsko zaposlenje, radio sam kao kuhar.
Nakon toga sam odradio još nekoliko sezona. U
međuvremenu sam probao raditi svašta i u bravariji, zidariji, telekomunikacijama, ali to su sve
bili kratkotrajni poslovi. Trenutačno nemam stalno
zaposlenje. Radim s jednim timom na velikom projektu vezanom za marketing i preko sezone odradim dva-tri mjeseca kao kuhar u nekom restoranu.”
“Mislim da se osoba s invaliditetom (OSI) mora
specijalizirati u nekom području da bi mogla dobiti
posao. Ovisi i od čega boluje i u kolikoj mjeri je
sposobna za rad. Velik utjecaj u zaposlenju čini i
njezina okolina. U zdravoj okolini koja invaliditet
ne uzima kao prepreku osoba s invaliditetom ima
veću šansu naći zaposlenje”, rekao je Robert. “Na
području Istre puno se radi s osobama s invaliditetom. Udruge i društva OSI pokušavaju stvoriti
suradnju s javnosti te državnim i gradskim upravama, školama i poslodavcima u smislu bolje informiranosti i socijalizacije članova i cjelokupnog
društva. Tu je i zadruga OSI čiji je cilj pomoći osobama s invaliditetom i teško zaposlivim osobama
da se zaposle ili preko njih pokrenu nekakve projekte i tako si nađu zaposlenje. Postoji i Zajednica
saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH) u
koju je učlanjeno više od 250 udruga i djeluje na
9
Mladi s invaliditetom na tržištu rada
U još su težoj situaciji mladi s invaliditetom prema kojima se društvo i dalje često odnosi kao
da su u najmanju ruku nevidljivi i da nemaju što
tražiti na sve surovijem tržištu rada.
Melisa Osmanović
promicanju invaliditeta kao ljudskog prava, posebno kroz primjenu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom.”
Istarska županija je na osmom mjestu po
postotku zaposlenosti OSI u ukupnoj evidenciji
zaposlenih u Republici Hrvatskoj. U evidenciji
Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje 31. ožujka
2012. godine bile su registrirane ukupno 6292 osobe s invaliditetom, što iznosi 1,9% populacije evidentiranih nezaposlenih osoba. Posredovanjem
Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje od 1. siječnja
do 31. ožujka 2012. zaposleno je ukupno 180 osoba
s invaliditetom.
“Shvatio sam da su poslodavci sve liberalniji i da češće zapošljavaju OSI pogotovo stoga što
plaćaju manja davanja, a i zato što OSI ne može
obavljati svakakve poslove pa se specijalizira u onome što može raditi”, zaključio je Robert.
Mreža mladih Hrvatske (MMH) projektom
“Tko se boji velike zločeste krize” željela je skrenuti pažnju javnosti na fenomen nezaposlenosti
mladih, ukazujući na to kako on utječe na njihove svakodnevne živote. Kroz fokus grupe organizirane u sklopu projekta mlade se konzultiralo
i da bi se njihove ideje i moguća rješenja mogli
ponuditi odgovornima i potaknuti ih da slušaju.
“Ovakav tip studije, koji kombinira fokus
grupe i strukturirani dijalog, po mojim je saznanjima prvi put proveden u Hrvatskoj”, rekao je Nikola
Buković, programski koordinator Mreže mladih
Hrvatske. “Studijom smo dobili općenite podatke o
stavovima mladih o problemu nezaposlenosti, koga
mladi percipiraju odgovornim za trenutačno stanje, kao i neke zanimljive podatke o tome kako vide
10
da će pristupanje EU utjecati na njihov položaj na
tržištu rada.”
Po dvije fokus grupe, tj. njih ukupno 16, organizirano je u osam hrvatskih gradova (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Pula, Slatina, Knin i
Karlovac). Na jednoj su sudjelovali nezaposleni i
neaktivni mladi, a na drugoj zaposleni i studenti.
Većina istraživačkih aktivnosti provedena je od
prosinca 2011. do kraja veljače 2012. godine.
Iz MMH-a naglašavaju da se u kontekstu
rezultata ovog istraživanja ne može govoriti o
stavovima kompletne populacije mladih. “Oni se
mogu uopćavati na uzorku 103 sudionika fokus
grupa. Neovisno o tome, oni su dobar pokazatelj
trenutačnog stanja unutar populacije mladih”,
rekao je Nikola Buković. Zanimljivo je da sudionici, neovisno o veličini grada iz kojeg dolaze te
radnom statusu (studenti, zaposleni, nezaposleni),
puno pričaju o uništenju hrvatske proizvodnje kao
najvažnijem uzroku nezaposlenosti mladih jer tu
djelatnost smatraju ključnom za otvaranje novih
radnih mjesta. Hrvatskim poslodavcima obično
zamjeraju nedostatak poslovne kulture te rigidno
shvaćanje radnog iskustva koje se obično temelji
na evidenciji u radnoj knjižici, a ne na stvarnim
vještinama i znanjima. Trenutačnu društvenu
klimu generalno ocjenjuju krajnje nepoticajnom
za razvoj mladih ljudi, u prvom planu ističući
raširenost korupcije i nepotizma te pesimizam oko
budućnosti. Uočavaju da na dugi rok ovako visoka
nezaposlenost mladih može dovesti do gubitka
društvenog potencijala, u obliku stvaranja izgubljene generacije koja se zbog prolongirane nezaposlenosti ne može vratiti u svijet zaposlenosti.
Sudionici najvrednijom potporom smatraju
programe organizacija civilnog društva, posebno
one volonterske. Potpora Hrvatskog zavoda za
zapošljavanje je uglavnom ocijenjena nezadovoljavajućom, tek formalnom.
“U Mreži smo shvatili da mišljenjima i iskustvima mladih koji na tržište rada ulaze s manje
Sudionici najvrednijom potporom smatraju programe
organizacija civilnog društva,
posebno one volonterske.
mogućnosti (osobe s invaliditetom, osobe iz sustava
socijalne skrbi, mlade prethodno kažnjavane osobe,
Romi) moramo posvetiti jednu posebnu studiju jer
su njihovi problemi često vrlo specifični te nisu na
adekvatan način obuhvaćeni ovim procesom strukturiranog dijaloga.”
U MMH se nadaju da će organizacije mladih
provoditi više projekata poput ovog. “Na taj način
doista možemo krenuti u smjeru nove organizacijske vizije MMH - stvaranja društva u kojem su
mladi u fokusu”, zaključio je Nikola Buković.
Zaposlene osobe s invaliditetom prema razini obrazovanja
Trenutačnu društvenu klimu
generalno ocjenjuju krajnje
nepoticajnom za razvoj mladih
ljudi, u prvom planu ističući
raširenost korupcije i nepotizma
te pesimizam oko budućnosti.
11
FOTOGRAFIJE: Denis Sgagliardi
> Denis Sgagliardi
Igor Loparić
Razgovarali smo s Igorom Loparićem, dvadesetsedmogodišnjim
Puljaninom koji je zaposlen u Lučkoj kapetaniji u Puli, a većinu
slobodnog vremena provodi u udruzi Naš san njihov osmijeh te
rekreativno igra nogomet.
Igor je predsjednik te humanitarne udruge i zadužen je za vođenje udruge od njezina osnutka. Humanitarna udruga Naš san njihov osmijeh djeluje
od siječnja 2010. godine, a formalno je osnovana u
lipnju iste godine.
• Igore, molim te objasni nam kako to da ste
počeli raditi u siječnju 2010. godine, a tek ste u
lipnju formalno osnovani?
Iako smo na početku htjeli biti neafirmirana
grupa građana koja pomaže drugima i nismo htjeli
da se za nas zna, zbog raznih nedostataka poput financija, prostora i slično, ipak smo odlučili osnovati udrugu te snositi sve odgovornosti i obveze koje
iz toga proistječu. Udruga je osnovana radi promicanja humanosti, dobrote i ljubavi prema čovjeku
te promicanja potreba volontiranja i pomaganja.
Pomažemo socijalno ugroženim obiteljima na razne načine, sve u skladu s našim mogućnostima.
Volonteri udruge NSNO u akciji
prikupljanja namirnica u jednoj pulskoj trgovini
12
• Koliko imate članova?
Udruga trenutačno ima 50-ak članova i volontera i iako većinu čine mladi, ne možemo reći da se
udruga sastoji samo od mladih jer imamo volontere od 11 pa sve do 55 godina.
• Na koji način se financirate? Kako skupljate novac za kupnju namirnica i ostalih potrepština?
Financiramo se donacijama, što od raznih institucija, što od sugrađana. Znamo i sami da nam
novac neće pasti s neba pa se trudimo organizirati
što više aktivnosti putem kojih bismo mogli prikupiti namirnice ili financijska sredstva.
• Na koji način funkcionirate?
Udrugu čini šest raznovrsnih grupa i svaka od
njih ima posebnu namjenu, recimo grupa mladi, grupa skladište, grupa organizacija i
slično. Svaka grupa ima određen broj volontera ili
članova te mjesečno dobivaju zadatak koji moraju
izvršiti. Sastajemo se jako rijetko jer imamo velik
problem s nedostatkom vremena pa recimo da se
svi skupa nalazimo jednom u dva mjeseca. Akcije
prikupljanja namirnica i ostaloga imamo svaki
vikend, samo na raznim lokacijama diljem Pule,
a i šire.
• Na koji način skrbite o obiteljima koje su vaši
korisnici?
Posebnost ove udruge jest što svaka obitelj
dobiva svojeg člana udruge kao člana poveznicu i
13
Sitnicama do velikog osmijeha
Silvana i Merima u skladištu obavljaju vrijedan posao
Humanitarnim
djelovanjem stalno se dokazuje da su čuda moguća,
i to tu gdje živimo, a ne
samo na televiziji u nekom
filmu ili bajci.
onda taj član ima obvezu nositi im hranu i brinuti se o njima. Znači to radimo jer želimo znati s
kime imamo posla te da ne dođe do raznih prevara. Uglavnom se baziramo na pomoć opskrbe
hranom i higijenskih potrepština, no pomažemo i
društvenim posjetima, pri seljenju, traženju posla,
znači u trenucima kada mi kao mali ljudi možemo
nešto napraviti.
U početku smo mi dolazili do njih preko
nekakvih poznanstava, no kasnije - kako je udruga rasla i kako smo sve više bili otvoreni prema
medijima - ljudi su saznali za nas i počeli nam
se javljati te gotovo svaki dan dobivamo upite za
pomoć. Svatko nam se može javiti kada se nađe
u problemima. Možda nećemo uvijek imati uvjete
pomoći, ali ćemo imati sluha poslušati.
• Zašto se uopće bavite humanitarnim radom? Zar nemate pametnijeg posla umjesto da
pomažete ljudima koje uopće ne poznajete?
Humanitarnim radom se bavimo jer je to naš
izbor, a i nema ljepšeg osjećaja od toga kad vidite da je vaš trud nekome donio osmijeh na lice,
pogotovo ako je riječ o djetetu. Što se tiče kategorije nepoznatosti kod ljudi kojima pomažemo,
to razdoblje jako kratko traje jer zbog načina suradnje brzo saznajemo sve o tim ljudima i njihovu
načinu života.
• Surađujete li s nekim drugim organizacijama,
ustanovama ili institucijama?
Da, naravno, u dvije godine djelovanja
surađivali smo sa 140 organizacija, među kojima
su mnoge škole i vrtići, udruge, tvrtke, razne organizacije, Grad Pula i Istarska županija. S nekima
surađujemo tako da nam pomažu pri prikupljanju
namirnica, a s nekima na način da nas financiraju.
Naravno, ima i onih za koje mi nešto učinimo, recimo razni domovi za djecu za koje smo pravili
poklone ili odjel pedijatrije u bolnici koji znamo
posjetiti te darovima razveseliti male bolesnike.
• Jeste li razmazili te obitelji? Jesu li one sada
našle nekoga tko će ih hraniti pa se ne žele ni potruditi naći posao ili si poboljšati životni standard?
U početku jesmo. Naša je velika želja da pomognemo dovela do toga da je golema količina
hrane išla obiteljima te se nisu morali potruditi
oko boljitka svoje obitelji. No ubrzo smo to shvatili te sada imamo standard slanja određene kilaže
obiteljima, ovisno o broju članova obitelji. Recimo
da naše donacije pomažu za 15-ak dana, a za ostalih 15-ak u mjesecu se moraju pobrinuti sami.
• Postoje li neki institucionalni mehanizmi
koji će te ljude potaknuti da se zaposle ili da si
poboljšaju životni standard?
Zasigurno postoje, ako ne od države, općine
ili grada, postoje oni civilnog društva koji rade
na pitanju pomaganja ljudima pri zapošljavanju.
Iskreno, osobno nisam dovoljno upućen u institucionalne mehanizme da bih konkretnije mogao
odgovoriti na pitanje.
Naš san njihov osmijeh
14
• Na koji način dolazite do obitelji koje trebaju vašu pomoć? Mogu li vam se javiti još neke
obitelji?
• Na koji način utvrđujete da su te obitelji stvarno
socijalno ugrožene, da nisu neki prevaranti? Je li
vam se ikada javio netko tko vas je htio prevariti?
Iskreno, nemamo neki poseban sustav kojim
određujemo kome ćemo pomoći, više je riječ o
osobnom mišljenju, no iskustvo nas je već naučilo
kako razlučiti prevarante od onih kojima je pomoć zaista potrebna. Ako shvatimo da su nam
lagali, jednostavno ih pozdravimo na lijep način i
prihvatimo se novog slučaja, kao da se ništa nije
dogodilo. Bilo je dva-tri pokušaja prevare, no jako
se brzo razotkrilo o čemu je riječ te smo postupili kako sam rekao. Lijep pozdrav i hvala za sve
najljepši je način za reći doviđenja nekoj obitelji.
• Treba li vam još volontera? Ako da, na koji
način se mogu uključiti u rad vaše udruge?
Volontera uvijek treba, mi smo poput velike
obitelji i, naravno, želimo se širiti. Samo vam treba
veliko srce i puno, puno volje i - naši ste! Uključiti
se možete tako da nas pronađete na Facebooku
preko profila Naš san njihov osmijeh ili putem
grupe naš san njihov osmijeh ili pak na broj
mobitela 095/5479-191 (Igor). Posla i zabave uvijek
ima, a i vaš osmijeh može biti iskorišten na bezbroj
načina.
• Imate li neku poruku za kraj?
Širite svoju ljubav i osmijeh svake sekunde
svog života jer nikad ne znate kada će neka vaša
sitnica nekome uljepšati život.
p.s. I javite nam se, želimo se zajedno smijati :)
Širite svoju ljubav i osmijeh
svake sekunde svog života
jer nikad ne znate kada će
neka vaša sitnica nekome
uljepšati život.
Na kraju smo razgovarali s volonterkama
Merimom i Silvanom te smo ih pitali zašto volontiraju baš u toj udruzi?
Silvana: Zato što u ovoj udruzi većinom
volontiraju mladi ljudi pa se osjećam ugodno u
tom društvu. Ponosna sam na sve ljude koji volontiraju u udruzi, prihvatili su me onakvu kakva
jesam te se ovdje osjećam korisno, dok me društvo
odbacilo i reklo mi da im više ne trebam.
Merima: Volontiram ovdje jer volim pomoći
ljudima i to me ispunjava. Jako smo dobar kolektiv
i privlači me suradnja sa školama i vrtićima.
Iskoristit ćemo priliku i pozvati vas da se
pridružite ovoj družini te da im pomognete raditi
dobra djela i čuda koja oni zajednički ostvaruju.
Kroz humanitarno djelovanje stalno se dokazuje
da su čuda moguća, i to tu gdje živimo, a ne samo
na televiziji u nekom filmu ili bajci. Volontiranjem
ljudi postanu nešto bolje, nešto više, nešto čemu
se drugi dive, zato ako još niste, pokrenite se i
počnite volontirati. Nešto što je za vas sitnica ili
beznačajno nekome može vratiti osmijeh na lice pa
posvetite malo više pažnje tim sitnicama u životu.
15
> Tina Vidulin
FOTOGRAFIJE: arhiva Teatar Naranča
Ako želite uživati, zabaviti se, a istodobno nešto i naučiti, imamo
sjajno rješenje za vas. Povedite svoje roditelje, prijatelje, braću, sestre, bake i djedove te pronađite svoje mjesto u Teatru Naranča!
Da bismo doznali nešto više o teatru razmijenili smo, ili bolje rečeno istipkali, nekoliko riječi s
osnivačem i voditeljem Naranče Lukom Juričićem.
Without wonder and insight, acting is
just a business. With it, it becomes creation (Bette Davis)
Iz predstave "Crvenkapica"
16
Teatar Naranča je, kako kaže Juričić, umjetnička organizacija iz Pule, registrirana pri Ministarstvu kulture RH i upisana u Očevidnik
kazališta. Kao takvi, jedinstveni su na području
cijele Istarske županije. Članovi su Kazališnog
epicentra i Mreže nezavisnih kazališta i kazališnih
družina.
Ime je dobio po dvorani u kojoj su smješteni
(bivši Pionirski dom), a u kojoj su stolice za publiku prepoznatljive narančaste boje. Uz to, narančasta je simbol pozitivne energije, topline i
kreativnosti, a sama voćka naranče asocira na
osvježenje i zdravlje. Naranča je relativno mlado
kazalište, nastalo u listopadu 2011., na inicijativu
nekoliko mladih entuzijasta iz Pule koji su završili
umjetničke akademije u Zagrebu i Osijeku.
Svijet je pozornica, a život dolazak na
nju: dođeš, vidiš, odeš. (Demokrit)
Sve je zapravo počelo, nastavlja Luka, prije
nešto više od godinu dana kada smo Majkl Mikolić
i ja preuzeli vodstvo udruge FERR. Rodila se ideja
o formiranju kazališta namijenjenog djeci i mladima te smo krenuli s produkcijama. Međutim, u
svrhu daljnje profesionalizacije i usklađivanja sa
Zakonom o kazalištima odlučili smo osnovati teatar. Osnivači Naranče su Luka Juričić (dipl. glumac) i Franjo Tončinić (MA glume i lutkarstva), a
o umjetničkom vodstvu brine Majkl Mikolić (MA
glume i lutkarstva).
Kod nas nema stalno zaposlenih, svi koji žele
mogu se uključiti u rad kazališta. Dosad su s nama
surađivali Breza Žižović (akademska slikarica),
Marijan Jelenić (glazbenik), Đorđe Milosavljević
(pisac i scenarist), Iva Predan (tekstilna dizajnerica), Petra Blašković (dipl. glumica), Nenad Pavlović
(dipl. glumac), Katarina Baban (dipl. glumica)...
Kao i u svakom projektu, počeci su uvijek
teški, no olakotna okolnost nam je bila što smo
već imali dobru pripremu (preko udruge FERR s
kojom surađujemo) pa smo s dosta lakoće krenuli
dalje. Sada je najvažnije zadržati kvalitetu koju
smo postigli i samo rasti. Podrška zajednice nikad
nam nije nedostajala, ljudi nas sve više prepoznaju, javljaju se, hvale nas i uživaju u predstavama
Iz predstave "Gdje je Uskrs, Zeko Mrkvice"
Podrška zajednice nikad nam
nije nedostajala, ljudi nas sve
više prepoznaju, javljaju se, hvale
nas i uživaju u predstavama – to
nam je najbolja motivacija da ne
odustanemo, čak i kada naiđemo
na neke probleme.
17
Teatar Naranča
– to nam je najbolja motivacija da ne odustanemo,
čak i kada naiđemo na neke probleme.
Imamo veliku podršku lokalnih medija (radio,
televizije, novine, portali) s kojima odlično surađujemo i koji nam mnogo pomažu.
Drago nam je što su nas iz Ureda gradonačelnika i iz Odjela za društvene djelatnosti prepoznali i podržavaju naše ambicije da stvorimo
kulturno središte za djecu i mlade. Danas, uz
dramski studio, brojimo oko 20 članova.
Iz predstave "Instant seksualni odgoj"
I love acting. It is so much more real
than life. (Oscar Wilde)
“Naš cilj je vrlo jednostavan i jasan - osigurati
Puli kazalište za djecu i mlade. Mjesto na kojem
će djeca uživati sa svojim roditeljima, prijateljima,
bakama i djedovima”, objasnio je Juričić. Dosad
smo ostvarili nekoliko uspješnih predstava - “Ivica i Marica”, “Instant seksualni odgoj”, “Božićna
priča”, “Crvenkapica”, “Gdje je Uskrs, Zeko Mrkvice” - i na svim izvedbama imali vrlo dobru
posjećenost. S predstavom “Instant seksualni odgoj” gostovali smo u Poreču na Festivalu smijeha
i osvojili treće mjesto. Ostvarujemo i sjajnu surad18
nju s Turističkom zajednicom grada Pule. U sklopu
našeg teatra djeluje i Dramski studio koji broji
15-ak članova. Zasad radimo samo s djecom iz
viših razreda osnovne škole te sa srednjoškolcima.
Članom teatra može postati svatko tko voli
umjetnost i sve vezano uz nju. Nema neke posebne
procedure ili selekcije. Javi nam se mailom ili telefonski, dogovorimo se za susret, porazgovaramo.
Bez pritiska – kod nas je sve ležerno i jednostavno.
Djecu od malih nogu treba odgajati da posjećuju kulturne događaje
(ne samo kazališne, nego i izložbe, koncerte, filmove...) jer se na taj
način duhovno i kulturno uzdižu.
Život je poput predstave. Mi sami smo
njezini producenti. (Mike Todd)
Za kvalitetnu predstavu treba jako puno truda,
volje, entuzijazma i odricanja, objašnjava Luka.
Ponekad probe traju do kasno u noć, ponekad
imamo probe i dva puta dnevno (ujutro i navečer),
stoga proces stvaranja predstave nije nimalo jednostavan ni lak. Najzahtjevnije je kada se predstava
sklapa zadnjih tjedan dana. Tada treba uskladiti
scenografiju, glazbu, rekvizite, svjetla i glumačku
izvedbu u jednu cjelinu. A to je jako kompliciran
i delikatan posao. Treba puno koncentracije i discipline. Rad na predstavi (od prve čitače probe pa
do premijere) traje otprilike mjesec i pola dana.
Nekad i dulje, sve ovisi o zahtjevnosti projekta.
Članovi teatra u radu na predstavi sudjeluju na sve
načine: od glumačkih priprema, do pomaganja u
izradi scenografije, scene, nabava rekvizita, promocije predstave pa sve do samog izvođenja.
Na pitanje koje predstave smatra najuspješnijima Luka odgovara: “Za srednjoškolce je to
definitivno bila predstava ‘Instant seksualni odgoj’ koju je pogledalo jako puno učenika i profesora. Reakcije su bile sjajne, iako smo se bojali da
će predstava loše proći zbog teme koju obrađuje.
Međutim, bilo je potpuno suprotno. Predstava je
odlično primljena i još je na repertoaru. Za vrtiće
i osnovne škole najuspješnija je ‘Crvenkapica’ koja
je nekoliko puta bila rasprodana. Najbolje prolaze klasične priče koje su svima poznate i koje
imaju edukativnu poantu na kraju (Ivica i Marica,
Crvenkapica, Mala sirena, Pinokio...). Djeca taj
sadržaj najlakše prate jer su s njim već upoznata pa
su to i najuspješnije predstave. Nažalost, čarobna
formula koja bi svaku predstavu učinila dobrom
ne postoji. Zato se često susrećemo i s lošim predstavama od kojih nam se više ne ide u kazalište.
Ali ono što je važno za uspješnu produkciju jesu
ljudi koji na njoj rade: što bolju i homogeniju ekipu
imate, to će rad biti lakši i kreativniji pa će i predstava biti kvalitetna.”
Theatre is how I first encountered art
on any level. (Patrick Marber)
“Kazalište je bitno za cjelokupnu zajednicu, pa tako i za djecu. To je mjesto na kojem se
možete zabaviti, naučiti, izraziti, pa čak i promijeniti kao osoba”, objašnjava Luka i dodaje: “Smatramo da djecu od malih nogu treba odgajati da
posjećuju kulturne događaje (ne samo kazališne,
nego i izložbe, koncerte, filmove...) jer se na taj
način duhovno i kulturno uzdižu. Kazalište je dio
opće kulture jednog čovjeka i mislimo da ga treba
njegovati od samih početaka.”
Actors are one family over the entire
world. (Eleanor Roosevelt)
Juričić kaže da gluma može biti sjajna zabava
za slobodno vrijeme, umjesto opijanja ili drogiranja ili gubljenja vremena na raznim društvenim
mrežama. No ako netko odluči da je to njegov
poziv, treba znati da to iziskuje mnogo privatnog
vremena i odricanja, puno rada i volje. Bez obzira
na talent jer, kao što je poznato, talent je samo
deset posto, ostalo je sve rad na sebi. Posao nikad
neće doći sam od sebe, ali ako se potrudiš, zalažeš
i dokazuješ (kao i u svakom drugom poslu), onda
nema problema.
Što se tiče mladih glumaca, u Hrvatskoj je
situacija takva da se mladi još bore za svoje mjesto.
Traže način da se predstave tržištu koje je još dosta zatvoreno. No postoje kazališta koja podržavaju
mlade i koja ih angažiraju da bi se afirmirali i pokazali što znaju (možemo izdvojiti Malu scenu na
čijim su daskama prve korake napravili sada već
poznati glumci hrvatske kazališne scene).
Svijet je pozornica na kojoj svatko igra
svoju ulogu. (William Shakespeare)
Za kraj Juričić dodaje da imaju razrađen plan
i program do kraja 2013. godine. “Očekuju nas
brojne premijere i novi naslovi. Možemo najaviti
da nas u rujnu očekuje nova premijera ‘Aladdina’,
čije su pripreme već počele, a za prosinac dogovaramo premijeru ‘Pinocchija’. Uz to, planiramo
uspostaviti redovan program koji bi se održavao
svakog vikenda u našim prostorima, ali i gostovanja po Istri i sudjelovanje na raznim festivalima
u regiji. Želja nam je ostvariti i suradnju sa Zajednicom Talijana te tijekom sezone pripremiti i
neke projekte za talijansku manjinu, na talijanskom jeziku.
Za sve to, naravno, potrebna nam je i financijska podrška koju ćemo, nadam se, dobiti od
Grada i donatora ili sponzora.”
19
> Dunja Mickov & Ivona Božinović
FOTOGRAFIJE: Ina Kihli
U travanjskom programu “Stvoreno u Rojcu - Ozračje multikulturalnosti” predstavljene su kulturne baštine nacionalnih manjina iz Rojca. Događaj se odvijao od 24. do 28. travnja u
Dnevnom boravku u Rojcu, a organizatori su bili udruga Seasplash
u suradnji sa Savezom udruga Rojc i Gradom Pula uz podršku Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.
Desetak udruga bosanske, srpske, makedonske,
mađarske i romske manjine predstavile su svoju
kulturnu baštinu samostalnim programima. Programi su obuhvaćali različite elemente kulturne
baštine spomenutih nacionalnih manjina, kao
što su poznati gastronomski specijaliteti, tradicionalne priče, izložbe, glazbene i folklorne izvedbe te kreativne radionice. Cilj programa bio
je omogućiti široj javnosti upoznavanje različitih
kultura, ali i druženje i zabavu u ozračju multikulturalnosti.
Naša novinarka Dunja Mickov razgovarala je
s nekim pripadnicima nacionalnih manjina.
ROMI
Predsjednik udruge Roma Veli Huseini naveo
je da njihova udruga ima 287 članova koji aktivno
djeluju u udruzi i da je rad udruge imao pozitivan
odjek. Kao ključne aktivnosti za mlade naveo je
kulturu i obrazovanje jer je cilj udruge da se što
više Roma uključi u sustav obrazovanja. Postigli
su zavidan uspjeh u realizaciji svog cilja. Naime,
na razini Hrvatske imaju 150 romskih studenata,
a u posljednjih deset godina nije ih bilo ni 50. Veli
ističe da zajednica Roma, u odnosu na druge nacionalne manjine, ima najviše mladih članova.
Unutar udruge imaju i folklornu sekciju te su
nastupali na lokalnim, državnim i međunarodnim
festivalima. Osim folklora, imaju i Istarski romski
teatar s kojim su u Makedoniji osvojili prvo mjesto.
Veli se nada da će druge nacije upoznati Rome
i njihovu kulturu te ističe da se Romi u Istri ne
osjećaju kao građani drugog reda jer su jako lijepo
prihvaćeni.
20
“Bogatstvo romske kulturne baštine čini osobnost Roma”, istaknuo je Veli. Romi su osjećajni,
imaju izražen senzibilitet za glazbu i ples, a bogatstvu romske kulturne baštine pridonose i bogata
kuhinja i romski specijaliteti.
Smatra da mladi pripadnici romske nacionalne manjine ne mare dovoljno za svoju kulturnu
baštinu te preuzimaju kulturu većinskog društva.
Potrebno je motivirati mlade da se pridruže romskoj udruzi, a kao dobar primjer motivacije ističe sportske aktivnosti, česta putovanja, vesela
druženja i upoznavanje drugih kultura.
Udruga ima i vrtić koji djeluje već deset godina, a zove se Vesela kuća. U vrtiću pripremaju
djecu za školu, uče ih higijenskim navikama,
ponašanju, kulturi... Ističe da u vrtić idu romska
djeca, ali i djeca drugih nacionalnih pripadnosti.
Udruga radi i na tome da standardiziraju
romski jezik, s Kasumom Canom napravili su prvi
romski rječnik, te se trude da se bogata romska
kultura ne zaboravi.
Medo iz Skandal Benda koji je cijeli život
u udruzi ističe da mu je u udruzi lijepo jer ima
priliku mladima pokazati novi put - put glazbe,
sporta, pozitive. Ističe da ne podržava nikakve
predrasude i navodi: “Budi čovjek kako treba
i sve će biti ok, a za loše ljude... zna se gdje im je
mjesto.” Medo smatra da je potrebno motivirati
roditelje da potaknu svoju djecu da se pridruže
udruzi. Ističe da u svakoj prilici poziva djecu da se
pridruže njihovoj udruzi jer u njoj imaju priliku
učiti o tradiciji Roma za koju ne znaju, a udruga je
tu da im pomogne.
21
Ozračje multikulturalnosti
MAKEDONCI
Miroslav Dimitrijevski, student kulture i
turizma, govorio je o Makedonskom kulturnom
društvu Kiril i Metod. “Ljepota i bogatstvo Makedonije najviše su izraženi kroz folklor, pjesmu, ples
i hranu”, ističe Miroslav.
U udruzi plešu, igraju nogomet, pričaju, zabavljaju se... Cilj im je da kroz aktivnosti zainteresiraju i druge ljude te pokažu svoju tradiciju. Kao
prednosti za mlade koji se žele pridružiti navodi
nova prijateljstva i kontakte, putovanja, učenje
jezika jer svaki novi jezik je jedno bogatstvo.
Miroslava je ljubav prema tradiciji potaknula
da se učlani u udrugu te smatra da je kultura velika i važna stvar. A koliko mladi mare za svoju
kulturnu baštinu, uvelike ovisi o samom odgoju
i roditeljima.
Budi čovjek kako treba i sve će
biti ok, a za loše ljude... zna se
gdje im je mjesto
BOŠNJACI
Jasmin Omerović, predsjednik Kulturnoumjetničkog društva Bosna, naveo je da društvo
ima oko 150 članova, od kojih je 20 aktivnih
plesača. Oni njeguju tradiciju i kulturu, pjesme i
običaje. KUD postoji nepunih sedam godina, puno
putuju, nastupaju u Istri, ali i izvan Hrvatske.
Udruga ima 30-ak mladih članova, a Jasmin
poziva mlade da se pridruže te kao prednosti
navodi besplatnu članarinu, putovanja i priliku za
nova prijateljstva. “Svi novi članovi su dobrodošli”,
rekao je Jasmin.
22
Svaki narod ima bogatu tradiciju
koju treba njegovati
Udruga uživa potporu Bošnjaka, ali i Hrvata, a
u Istri su ih lijepo prihvatili te je bošnjačka kultura
sada dio istarske kulture. Kada KUD bude nastupao u Bosni, kao goste planira povesti i jedan istarski KUD da bi ondje predstavili istarske plesove,
ali i da bi Bošnjaci vidjeli gdje su se njihovi sunarodnjaci naselili te kakva je kultura u Istri.
Majda (12 godina) i Edina (16 godina) predstavljale su KUD Bosna u nošnjama, a obje su u
KUD-u oko tri mjeseca.
Edina ističe da je došla u udrugu i vidjela da
njezine prijateljice plešu, što joj se svidjelo pa se i
ona uključila, a Majda se pridružila kad je vidjela
da u KUD-u ima puno njezinih vršnjakinja. Edina
navodi da ima mnogo mladih različitog uzrasta te
da su mladi u društvu različiti, ali se svi podjednako slažu.
Majda navodi da im je u udruzi lijepo i da imaju priliku naučiti puno toga zanimljivog. Edina
smatra da mladi Bošnjaci drže do svoje kulturne
baštine, ali i da bi se više mladih priključilo kad bi
čuli i znali za udrugu te ih poziva da dođu vidjeti
njihov ples jer će im se svidjeti, baš kao i njoj.
Sedamnaestogodišnjakinja Elma je već pet
godina u KUD-u te ističe da mladi imaju priliku
naučiti o tradiciji, plesu, ali i zabaviti se te putovati.
Različiti smo,
ali svi se podjednako slažemo
23
Ozračje multikulturalnosti
SRBI
Branka Daić Bursać, zamjenica predsjednika
Srpskog kulturnog društva Nikola Tesla, navodi
da je društvo osnovano 2004. godine te da imaju
56 aktivnih članova.
Društvo se bavi njegovanjem sprskog kulturnog nacionalnog identiteta kroz nekoliko
aktivnosti i programa: vjerski praznici (vrijeme
božićnih i uskrsnih blagdana koje najčešće poprate otvaranjem izložbi bilo da se radi o pravoslavnim hramovima u RH ili o znamenitim
ženama srpske zajednice u RH), godišnjice i obljetnice, Dani Nikole Tesle te likovna radionica za
odrasle i djecu.
Dani Nikole Tesle povezani su s rođenjem
Nikole Tesle te svake godine obilježavaju taj dan
(10. 7.). Prošle godine su napravili tribinu “Lik i
djelo Nikole Tesle” koja se bavila njegovim znanstvenim radom, a u sklopu tih dana polažu vijenac
na bistu Nikole Tesle u parku te se na kraju druže
u svojoj udruzi. Ove godine planiraju putovanje
u memorijalni park Smiljan te promociju knjige
prof. Zatezala “Jadovno - sistem koncetracionih
logora u Gospiću”.
Likovna radionica je jedna od prvih aktivnosti otkad je društvo osnovano. Obuhvaća
razne kreativne radove, od dječjih crteža do
tehnika kukičanja. Branka ističe da je radionica
najčešća i najveselija aktivnost.
Nedavno su se srpska, mađarska i makedonska udruga ujedinile u likovnoj radionici te su
pokrenule izradu ručnih radova.
Svi članovi udruga pohvalili su ideju “Ozračja
multikulturalnosti”, smatraju da je svaka prilika
za druženjem dobrodošla te podržavaju suradnju udruga. Navode da je to dobra prilika da se
građanima pokaže ono čime se udruge bave iza
zatvorenih vrata.
Zajednička poruka svih kulturnih društava
mladima je - njegujte svoju kulturu i običaje, učite
o svojoj tradiciji te se pritom zabavite u veseloj
atmosferi, putujte i proširite svoja poznanstva i
saznanja.
24
Nedavno su se srpska, mađarska i makedonska udruga ujedinile u likovnoj radionici te
pokrenule izradu ručnih radova.
25
> Lara Radošević
FOTOGRAFIJE: Zorica Višković
“Zdrava je cikla, ali
organska. Krumpir da, ali
iz kontroliranog uzgoja...
Kakva je ovo bundeva? Tko
zna tko ju je sadio i čime
prihranjivao!? Špinat bez
traga ikakve kemikalije?
Jesu li ova jaja domaća?
Čime ste hranili kokoši,
molim? Meso!? Ni u snu!”
Hmmmmm. Je li ovo povrće zdravo?
26
27
Jedem li zdravo ili možda „previše zdravo“?!
Ne, ovi upiti ne pristaju uz moj karakter jer dok
pišem ovaj članak u 1.41 sat razmišljam o tome
imam li majoneze u hladnjaku i hoću li si napraviti sendvič. No, u ovom je broju riječ o ortoreksiji,
poremećaju u prehrani zbog kojeg ljudi postanu
opsesivni kada su u pitanju namirnice koje konzumiraju i izgube se u nastojanju da kontroliraju
zdravlje unosom isključivo zdrave hrane. Meni
koja uživa u svakom zalogaju fine hrane (a u to
ubrajam i onu zdravu, ali i manje zdravu hranu)
teško je govoriti o ovoj temi, no kao i u svakom
broju dosad, potrudit ću se u kratkim crtama objasniti vam o čemu je riječ.
Maline su lijepe i jako ih volim, ali ne znam hoću li ih pojesti
zbog svoje bolesti :((
Prehrana postaje nezdrava kada
se počinje sukobljavati s normalnim životom. Ako vaš društveni
i obiteljski život počinju patiti,
kao i vaše zdravlje, vjerojatno
imate problem.
ŠTO JE ORTOREKSIJA?
Poremećaj poznat kao Orthorexia nervosa
prvi je put definirao doktor Steven Bratman, specijalist alternativne medicine, 1997. godine. Ortoreksija je složenica grčke riječi orthos - što znači
ispravan i orexis - što znači apetit. Ortoreksija nije
definirana kao bolest, još je na razini poremećaja,
ali osobe koje pate od njega razvijaju svoja posebna pravila o prehrani koja su toliko radikalna da
mogu prouzročiti ozbiljne zdravstvene tegobe, ali i
više od toga - psihičke probleme. Iako zvuči slično
anoreksiji, temeljna motivacija kod ortoreksije
potpuno je različita. Za razliku od anoreksičara
koji želi smanjiti tjelesnu masu, ortoreksičar se želi
osjećati čisto, zdravo i prirodno.
KAKO SE OČITUJE?
Ovo povrće je prekrasno. Ali tko zna tko je to sadio i na koji
način uzgajao?
28
Mnogi ljudi restrikciju u prehrani počinju izbacivanjem određene hrane kao što su grickalice
i čokolada, a zatim ostalu masnu hranu, ali ako
ste opsesivni, nakon toga možete potpuno izbaciti
masnoću pa i cijele grupe namirnica. Kate Trotter,
glavna dijetetičarka bolnice Maudsley u Londonu,
vidjela je kako želja za zdravom hranom može izmaknuti kontroli.
“S jedne strane, ljudi su svjesni da je njihov izbor
hrane zdrav i normalan, a opet neki provode takve
restrikcije u prehrani da gube na težini. Trenutak
kada prehrana postaje nezdrava jest onaj kada se
počinje sukobljavati s normalnim životom. Ako vaš
društveni i obiteljski život počinju patiti, kao i vaše
zdravlje, vjerojatno imate problem”, objašnjava
BRATMANOV TEST ZA ORTOREKSIJU
Da biste otkrili patite li i vi od ortoreksije, odgovorite na sljedeća pitanja:
Provodite li više od tri sata dnevno
razmišljajući o zdravoj hrani?
Planirate li obroke nekoliko dana unaprijed?
Je li vam prehrambena vrijednost obroka važnija od uživanja u jelu?
Jeste li primijetili da vam se kvaliteta
života promijenila otkad se povećala
kvaliteta vaše prehrane?
Jeste li postali stroži u izboru hrane
koju jedete?
Jeste li se odrekli hrane u kojoj ste
nekad uživali da biste konzumirali samo pravu hranu?
Povećava li vam konzumacija zdrave
hrane osjećaj samopoštovanja?
Osjećate li krivnju pojedete li nešto izvan vašeg jelovnika?
Izolira li vas vaša prehrana iz društvenog života?
Osjećate li potpuni mir i kontrolu nad
sobom kada se zdravo hranite?
*Ako ste potvrdno odgovorili na četiri ili više pitanja, imate simptome Orthorexie nervose.
ona. Ortoreksija utječe na ljude tako da im ritam
života i prehrane koji su si sami nametnuli do krajnjih granica smanjuje društvene i socijalne kontakte. Takve osobe neće izaći u kafić s društvom
ili na večeru jer ondje nema takve namirnice – a
ni vode – koja bi odgovarala njihovim kriterijima
zdrave prehrane. Tako ne očekujte da vaš prijatelj
ili prijateljica za koju sumnjate da je ortoreksičar
izađe s vama na večeru, osim ako se ne naoruža
zdjelicama s vlastitom hranom. Nema tog prijatelja
ili stručnjaka koji bi uvjerio takvu osobu da je hra-
na koju će jesti, pa makar i pripremljena kod kuće,
dobra, zdrava i iz ekološkog uzgoja. Nepovjerenje
koje ortoreksičari razvijaju prema svima koji
pripremaju hranu graniči s paranojom.
Pridržavanje prehrambenog režima zahtijeva
čvrstu volju pa oni zato osjećaju da uvijek imaju
pravo, ali i da su bolji od ljudi koji nemaju takvu
samokontrolu. Netko čiji su dani ispunjeni konzumiranjem tofua i kvinoa keksa može se osjećati
toliko svetim kao da je cijeli život posvetio pomaganju beskućnika. No, ako se ortoreksična
osoba ne pridržava svojih zavjeta o pravilnoj prehrani i ipak ne odoli želji za nekim “zabranjenim
jelom”, osjeća se krivo i “uprljano”, što je pak tjera
na samokažnjavanje strožim pravilima o prehrani
ili apstinencijom. Moram napomenuti da su tofu i
kvinoa keksi slučajno odabrane namirnice samo
radi primjera.
Svaka briga o zdravlju je dobrodošla, no pretjerivanje može
štetiti...
ZA KRAJ
Svaka briga o zdravlju je dobrodošla, no
pretjerivanje može štetiti. Ako iz nekog razloga
želite promijeniti svoju prehranu, ne izbacujte u
potpunosti cijelu grupu namirnica, osim ako za to
ne postoje medicinski razlozi. Hranom ne zadovoljavamo samo svoje prehrambene potrebe, nego
je ona postala važan faktor oko kojeg se odvijaju
mnogi poslovni sastanci, obiteljska okupljanja i
druženja s prijateljima. Opsjednutost zdravom
prehranom može vas dovesti do društvene izolacije, ali i poremećaja u prehrani. Uživajte u hrani
koju jedete, ali ne pretjerujte s količinama.
*A ja ću onaj sendvič s majonezom ipak pojesti
ujutro!
Literatura:
http://zdravlje.hzjz.hr/clanak.php?id=12615
http://www.amoic.hr/STO-JE-ORTOREKSIJA/791.aspx
http://www.vecernji.hr/zivot/ortoreksija-poremecaj-koji-postaje-bolest-clanak-249328
http://www.coolinarika.com/clanak/ortoreksija
29
> Goran Blažević
Oduvijek sam sanjao pustinju, mjesto u kojem prevladava zemlja, element koji je u obliku sitnog pijeska preuzeo vodstvo nad
ostalim elementima. Jedino vjetar, neovisan o čvrstim vibracijama Zemlje, može nakratko preuzeti moć...
FOTOGRAFIJE: Goran Blažević
30
Selo u pustinji
31
Vrata Sahare
...nad stalnom postojanošću njezinih dina te potaknuti kretanje pijeska koji se nošen njime polako širi prekrivajući svaki drugi oblik. Pustinja
se širi i ne postoji sila koja može spriječiti njezino
polagano kretanje. No, ona kao da tiho najavljuje
svoj dolazak čak i u mjestima u kojima je zasad
još nema. U Maroku, državi na čijim granicama
počinje Sahara, pustinja se prodaje na svakom
uglu. Ulice Marrakesha vrve agencijama koje nude pustinjske avanture. Unatoč tome što je grad
udaljen šesto kilometara od pustinje, njezin se
pijesak ondje prodaje kao da je ona već tu, a možda
bi već odavno i bila da joj se na putu nije ispriječila
planina Atlas, prividna barijera na njezinu tihom
pohodu. Što sam se više približavao njezinim
vratima, cijena njezina pijeska bila je sve niža. U
Ouarzazateu, gradu južno od Marrakesha, razdvajaju se dva puta koja vode prema pustinji. Iako se to
mjesto još ne nalazi na njezinu početku, ondje ponuda doživljava vrhunac. Na jednoj se strani prodaje Merzouga, a na drugoj Mhamid koji većina
prodavača izleta ne preporučuje. U Ourzazateu je
32
U Maroku, državi na čijim granicama počinje Sahara, pustinja se
prodaje na svakom uglu.
cijena pustinje osjetno jeftinija, a vjerojatno je još
jeftinija na sljedećim postajama na kojima se staje
na putu prema dinama.
U selu Hontanas, hodajući po Španjolskoj,
suputnik Fabrizio ispričao mi je priču o vlastitom
posjetu selu Mhamid na samom jugu Maroka.
Ispričao mi je kako je to posljednje selo do kojeg
stiže asfaltirana cesta te na čijem kraju počinju
dine i pustinja. Više od godinu dana kasnije nalazim se na putu prema tom malom selu u kojem bih,
osim završetka ceste, trebao doživjeti i završetak
svoje dugogodišnje čežnje za pustinjom, čežnje
na koju nikad nisam uspio pronaći odgovor. No,
što sam joj se više približavao, pitanje je bilo sve
glasnije, a odgovor sve tiši i neodređeniji.
Nakon što smo u Marrakeshu odbili sve ponude, idealna se pojavila u Ouarzazateu. Relativno jeftino ponudila nam se mogućnost spavanja u malom pustinjskom kampu nedaleko
od Tagounitea, sela dvadeset kilometara prije
Mhamida. Možda je bila pogreška prepustiti se
ponudama prije njezina samog početka, no u tom
je trenutku sve izgledalo kao stvoreno za nas.
Što sam se više bližio Tagouniteu, bivalo mi je
sve jasnije kako funkcionira turistička mašinerija.
Od Zagore nadalje počinju se uočavati prvi obrisi
dina, a oko svake veće nakupine pijeska postavljaju se prvi kampovi oko kojih šeću deve ponuđene
turistima na jahanje. Srećom, nismo naletjeli na
kamp neposredno blizu ceste iako se nije ni na-
Oko svake veće nakupine pijeska postavljaju se kampovi oko
kojih šeću deve ponuđene
turistima na jahanje.
lazio u dubokoj pustinji. Njezin početak, vrata
Sahare, nudila su veliko područje dina koje je
bilo dovoljno da udovolji našim zahtjevima. Iako
je u početku postojala nada da se pustinja može
doživjeti i na neki drugi način, da se njezin zvuk
može čuti i bez turističkih kampova, nepoznavanje teritorija utjecalo je na odluku o odabiru
boravka. Smiješna je činjenica da se pustinja kao
Pustinjski šator
33
Vrata Sahare
Nakon nekoliko dana u pustinji
kao da više nema misli, kao da
sve postaje slušanje. Slušanje vjetra, slušanje sebe samog kakvog
još nikad nisam čuo.
Vesele djevojčice iz Maroka
mjesto u kojem se ne nudi ništa osim pijeska i
tišine te izlaska i zalaska sunca zapadnjačkim naivcima naplaćuje toliko puno. Žalosno je vidjeti
današnje pustinjske ljude kako bezobrazno prodaju baš to ništa, odavno zaboravivši ponos svojih predaka koji su se nekada davno nomadskim
načinom života kretali ovim područjem svjesni
toga da pijesak nije ničiji. A ako ikome i pripada,
onda pripada samoj pustinji.
Kamp se sastajao od nekoliko tuareških
šatora. Razlika između tuareških i šatora marokanskih pustinjskih nomada jest u materijalu
i načinu gradnje. Tuareški nomadski šatori sas-
Sušena koža
34
toje se od nekoliko štapova, konopaca i velikih
vunenih deka ispod kojih se živi. Unatoč svojoj
jednostavnosti, nude izvrsnu zaštitu od sunca
i vjetra koji zajedno s pijeskom vladaju pustinjom. Marokanski nomadi u pustinji su koristili
drugačije nastambe. Gradili su ih od kože i trstike,
a više su nalikovali jednostavnim kolibama nego
pustinjskim šatorima.
Tih nekoliko dana s nama je živjelo još troje ljudi koji su se brinuli za naše potrebe. Prvi
sam dan njihove poslove promatrao pomalo
sumnjičavo. Doživljavao sam ih kao forsirani
folklor koji je rezultat komercijalizacije pustinjske
pustoši. Unatoč njihovu vanjskom izgledu koji je
u potpunosti odgovarao mojoj slici pustinjskog
čovjeka, nisam mogao zanemariti njihovo tipkanje po mobitelu i neke druge moderne navike
koje su u početku upadale u moje preosjetljive i
kritične oči. Na donekle čudan način smetalo
mi je puno toga - od samog kampa pa sve do
činjenice da je možda bilo pametnije kupiti šator
i sam, bez agencije i podrške sa strane, postaviti
ga usred pustinjskog pijeska. Međutim, nakon što
smo vidjeli prvi pustinjski zalazak sunca, valjali
se po pijesku kad je pala noć i kad smo svi sjeli u
krug oko logorske vatre, promatrali vatrom obasjana lica tih ljudi oko kojih su blistale zvijezde i
mjesečina, vođen tišinom pustinjske noći moj se
um počeo privikavati na novu situaciju. Prestao
sam u njihovim licima gledati nekoga tko je izdao svoje pretke. Shvatio sam da je pustinja samo
jedna i da nije bitno kako se ona zove niti koliko
smo duboko u nju ušli. Bio sam sretan što sam s
tim ljudima koji su se rodili na samim vratima
pustinje i koji su ondje odlučili ostati zauvijek.
Unatoč tome što kod njih nema ničeg osim pijeska, ni u jednoj situaciji nisam doživio da sanjaju o
nečem drugom i da teže nekim drugim zemljama
i obzorima.
Svake su večeri mirno sjedili oko vatre i u
tišini pušili duhan iz goleme nargile. Povremeno
bi razgovarali i izgledalo je kao da to čine samo
kad je uistinu potrebno. Dok sam sjedio s njima
i promatrao njihove nevjerojatne figure, shvatio
sam da je za pustinju stiglo neko drugo vrijeme.
Nomada već odavno nema jer njihov životni stil
nije odgovarao vlastima koje su po pustinji iscrtale
izmišljene crte te je tako prvi put podijelili na našu
i tuđu. Nomadima vjerojatno nikad nije postalo
sasvim jasno kako pustinja može biti nečija pa su
zauvijek otamo otišli. Jedini koji su i dalje tu jesu
ovi ljudi, podrijetlom iz okolnih sela blizu pustinjskih vrata. Iako je i do njih došla tehnologija, auto
je zamijenio devu, a u daljini uz tisuće zvijezda sjaje i crvena svjetla telefonske ili televizijske antene,
još rade iste stvari kao i njihovi preci. Jednako kao
i oni kojima je nomadski način bio jedini mogući
način života promatraju pustinjsku prolaznost, zalazak i izlazak sunca. Poput svojih predaka, poznaju tajnu vatre i bez straha primaju njezin žar u
ruke dok je koriste tijekom hladnih pustinjskih
noći. Dok sjede, jedu, razgovaraju i slušaju jedni
druge, izgledaju prekasno, poput kipova, kao da
njihove kretnje, odjeća i poze odgovaraju ovom
području i uljepšavaju ga.
U pustinji smo ostali nekoliko dana. Dovoljno
da osvijestim njezinu veličinu, krhkost, snagu i
ljepotu. Kotrljao sam se po njezinim dinama, promatrao kukce kako hodaju po pijesku, borio se s
vjetrom i pokušavao zaustaviti nadiranje pijeska
u šator, torbu, hlače, čarape, tenisice... Žvakao
sam pijesak danima jer on se ovdje jede, pije i diše.
Satima sam sjedio na najvišoj dini i slušao tišinu
koja odvodi pažnju ravno prema srcu. Čuo sam
glasanje deva, ustajao rano ujutro i na hladnoći
čekao izlazak sunca. Promatrao sam zalazak sunca i zamišljao pravog nomada ili Tuarega kako to
rade negdje daleko, možda na granici s Malijem,
Nigerom ili Alžirom. Zamišljao sam kako je moglo nastati to golemo područje i pitao se postoji
li neka lokalna legenda o tome. Nakon nekoliko
dana u pustinji kao da više nema misli, kao da
sve postaje slušanje. Slušanje vjetra, slušanje sebe
samog kakvog još nikad nisam čuo.
Žvakao sam pijesak danima
jer on se ovdje jede, pije i
diše. Satima sam sjedio na
najvišoj dini i slušao tišinu
koja odvodi pažnju ravno
prema srcu.
Sjedio sam na dini dvadeset kilometra od
Mhamida u društvu jedne dosadne muhe koja
se odlučila odmoriti na mojem licu, na dini
pokraj koje prolaze posljednji kilometri ceste
i nakon kojih više nema ničeg osim pijeska.
Sjedio sam na toj dini kad sam shvatio da isti
taj kraj ceste za mene označava početak nečeg
novog, većeg od svega što sam dotad vidio.
Početak pustinje koja mi je zasad dopustila da
dođem do njezinih vrata i čujem njezin zvuk.
O meni samom ovisit će koliko ću duboko u
nju ući. U posljednjim trenucima prije odlaska
bacio sam pogled na ta velika vrata. Zamišljao
sam krajolik koji se prostire preko nekoliko
država i tiho u sebi poželio povratak.
Neka tvoj pijesak koji nosi promjene uđe u
moje srce.
Mjesec iz "pustinjske perspektive"
35
> Matea Lacmanović
FOTOGRAFIJE: Arhiva Ana Mlinarić, Suzana Šmitran, Tijana Tufek, Tin Franović, Tina Maligec
Ovih je dana aktualno stažiranje i “volontiranje” za 1600 kuna
mjesečno, potez još uvijek nove vlade koji jedni oštro osuđuju, a
drugi hvale. Prije svega, želim istaknuti da se plaćanje i volontiranje ne mogu smjestiti u istu rečenicu u istome kontekstu.
Tijana Tufek
36
Čim dobijete plaću za svoj rad, tada to više nije
volontiranje. Dok jedni tvrde da je 1600 kuna izrabljivanje mladih ljudi i njihovo podcjenjivanje,
drugi tvrde da je to bolja opcija od primanja naknade od socijalnog, beskorisnog izležavanja kod
kuće i kukanja kako je mladima teško – ovako se
barem može steći iskustvo. Ipak, sve više mladih
iz Hrvatske odlučuje se za stažiranje u inozemstvu, najčešće u Europi.
Za stažiranje u Belgiji odlučila se studentica
prava Tijana Tufek, a svoj staž će u Finskoj odraditi bivši FER-ovac Tin Franović, oboje iz Rovinja.
Suzana Šmitran, 25-godišnja Pazinjanka, odlučila
se za staž u Besançonu, Francuska, nakon studija francuskog jezika i književnosti i talijanskog
jezika i književnosti. Tina Maligec trenutačno se
nalazi u Barceloni, a Ana Mlinarić još čeka rezultate natječaja. Zašto su se odlučili za stažiranje u
inozemstvu, misle li da će im europsko iskustvo
biti bolje te još mnogo toga doznajte u nastavku.
• Tijana, kakvo je tvoje iskustvo stažiranja u
Belgiji?
Stažirala sam tri mjeseca u Europskom parlamentu, u političkoj grupi socijalista i demokrata
- unutar Odbora za ustavne poslove. Za staž sam
čula preko SDP-a jer se radilo o stažu u političkoj
grupi naše orijentacije za nekoga iz Hrvatske pa je
SDP objavio natječaj. Javila sam se, napisala potreban esej, otišla na intervju u Zagreb i to je bilo to.
• Misliš li da će nam biti lakše prikupiti potrebnu dokumentaciju nakon ulaska Hrvatske u EU?
Bit će problema i tada jer za svaki natječaj i
državljanima EU treba puno papira, to je uređen
sustav gdje dokumenti nisu samo reda radi, nego
forma zaista treba biti poštovana. Staž u inozemstvu i u EU institucijama preporučujem svakome.
Koliko će pojedinac naučiti u tom razdoblju često
ovisi o tome koliko je netko spreman preuzeti
inicijativu, istraživati i sam sebe gurati, odnosno
prezentirati se u najboljem svjetlu.
• Tine, kakva je tvoja priča? Kako si ti čuo za
mogućnost stažiranja u inozemstvu i kako si odlučio otići u Skandinaviju?
Upisao sam preddiplomski studij na FER-u,
nakon čega sam nastavio diplomski studij na FER-u
(računarstvo - računarska znanost). Za prvi semestar prijavio sam se za Erasmus razmjenu za KTH
u Švedskoj. Ondje sam sasvim slučajno saznao da
postoji taj neki Erasmus Mundus Master program
Tin Franović
Čim dobijete plaću za svoj rad,
tada to više NIJE volontiranje.
te sam pomislio da ništa ne gubim ako se prijavim.
Riječ je o interdisciplinarnom master programu iz
područja računarstva i prvu sam godinu proveo
u Finskoj (Aalto University, Helsinki). Zapravo je
ideja da provedeš te dvije godine mastera na dva
različita faksa i dobiješ dvije diplome (za drugu
sam destinaciju između Portugala i Švedske dobio
Švedsku). Nije mi trebala neka pretjerana hrabrost
za prijavu jer sam se prijavio tek tako. Tek kad
sam dobio stipendiju, shvatio sam da to znači da
definitivno napuštam sve ovo što sam napravio
u Hrvatskoj i krećem van. Od dokumentacije mi
je trebalo ono standardno: prijepis ocjena, motivacijsko pismo i životopis, dva pisma preporuke,
prijavni obrazac i slično. Financira nas Europska
komisija koja svake godine daje 5-9 stipendija
kategorije A (studenti izvan EU) i 5-7 stipendija
kategorije B (studenti iz zemalja EU). Postojala je
i posebna kvota za zemlje zapadnog Balkana i tu
sam ja upao. Stipendiju dobivamo dvije godine u
37
Stažiranje u inozemstvu
Koliko će pojedinac naučiti u tom razdoblju često ovisi o tome
koliko je netko spreman preuzeti inicijativu, istraživati i sam sebe
gurati, odnosno prezentirati se u najboljem svjetlu.
Čekala sam nekoliko mjeseci
potrebnu dokumentaciju iz
Francuske kako bih riješila vizu,
recimo da je cijeli proces trajao
oko tri mjeseca.
Suzana Šmitran
• Misliš li da bi nam bilo lakše da smo članica EU?
Mislim da bi ulazak u EU dosta olakšao
stvari. S druge strane, imao bih dvostruko manju
stipendiju da smo u EU, a nije da smo baš na financijskoj razini većine zemalja. Europljani dosta
dobro prihvaćaju naše radnike jer su na glasu kao
marljivi, bilo da se radi o fizičkim poslovima ili
o znanstvenim istraživanjima. Plaćanje stažiranja
ovisi o tvrtki za koju radiš ili o faksu na kojem želiš
stažirati i o njihovim financijskim mogućnostima.
Tina Maligec
mjesečnim ratama od po 1000 eura, uz još neke
isplate početkom semestra. Ukupna vrijednost
stipendije je 48.000 eura, od čega 16.000 otpada
na školarine. Ove godine ću stažirati na KTH u
labosu koji vodi i organizira moj modul iz neuroznanosti. Profesoru sam se javio još početkom
prvog semestra - našao sam ga putem Googlea
prema području istraživanja, poslao mu e-mail,
predstavio se i rekao da me zanimaju mogućnosti
u njegovu labosu. Predložio mi je Skype intervju i
nakon toga mi je našao jednog istraživača koji je
na postdoktorskom kako bi me nadgledao. S radom krećem 4. lipnja i neće mi za to platiti niti
kune. Doduše, i dalje imam stipendiju, ali imao
sam opciju otići na internship u Singapur gdje bih
zarađivao dodatnih 900 eura mjesečno.
38
Nakon preddiplomskog studija francuskog
jezika i književnosti i talijanskog jezika i književnosti u Zadru diplomski je studij završila u
Zagrebu. Za svoje stažiranje u francuskom Besançonu odlučila se primarno radi usavršavanja
jezika, kaže Suzana Šmitran iz Pazina. Staž se
odrađuje u sklopu europskog programa Eurodyssee pod sponzorstvom Istarske županije, a sastoji
se od rada u odjelu za kulturu grada Besançona
i službi komunikacije za organizaciju ljetnih festivala. “Čekala sam nekoliko mjeseci potrebnu
dokumentaciju iz Francuske da bih riješila vizu,
recimo da je cijeli proces trajao oko tri mjeseca”,
kaže Suzana.
Iskustvo u inozemstvu potražila je i Tina
Maligec. Nakon studija na FTHM-u u Opatiji
volontirala je u društvu Naša djeca u Pazinu te
završila ECDL tečaj za računalnog operatera.
“Kada je Istarska županija u studenome raspisala
natječaj za program Eurodyssee, odlučila sam se
javiti. Dobro sam riješila ispit, poslala nekoliko
Ana Mlinarić
molbi i dobila posao u Barceloni. To je program
koji vrijedi za mlade od 18 do 30 godina i odlično
je organiziran tako da se mjesec dana uči jezik,
nakon čega se radi i dobiva stipendija. Nažalost,
Španjolska prima hrvatske državljane samo na tri
mjeseca, dok im ne istekne turistička viza. To je
vrsta staža, može se tako nazvati. Da mi se pruži
prilika, ostala bih ondje. U Istri nije lako naći posao ako se uzme u obzir činjenica da je samo ove
godine s mog fakulteta izašlo 200-tinjak magistara ekonomije. Upravo zbog toga sam se javila
na natječaj Eurodyssee jer smatram da to može
mnogo pridonijeti mom bržem zaposlenju nakon
povratka u Istru, i zbog iskustva i zbog jezika.”
Stažu u inozemstvu nada se i Ana Mlinarić,
24-godišnja studentica novinarstva na VERN-u.
“Prijavila sam se preko Erasmus programa stručna praksa. To je program koji omogućuje
stručnu praksu u zemljama koje su u sklopu
Erasmus programa od 3 do 12 mjeseca. Prijavila
sam se za Španjolsku, no to još mogu promijeniti, odnosno ići ću ondje gdje dobijem internship.
Dakle, procedura je takva da se prijaviš na svom
faksu na Erasmus, morala sam priložiti životopis i
motivacijsko pismo, zatim sam bila na pismenom
ispitu, a potom i na usmenom gdje sam pred tročlanom komisijom razgovarala o svojim motivima
prijavljivanja. Sad čekam službene rezultate, a
hoću li upasti, ovisi o tome koliko su dobri na ispitivanju bili moji kolege koji su se prijavili. Upast će
više ljudi koji su se prijavili za razmjenu na semestar te će po tome odrediti koliko stipendija daju
za stručnu praksu (nas je u konkurenciji četiri).
Financira me program razmjene, dakle Erasmus,
odnosno EU sa 450 eura mjesečno. Ako dobijem
stipendiju, krećem slati mailove u zemlje i redakcije koje me zanimaju i gdje upadnem - tamo idem.
Ali kako sam rekla, išla bih u Španjolsku i ako je
dobijem, slat ću mailove ondje, i to na televizije.
Što ću raditi, ne znam.”
Našim inozemnim studentima želimo mnogo
iskustva koje bi mogli vratiti u Hrvatsku, a onima
koji će se tek prijaviti ili čekaju rezultate natječaja
želimo puno sreće. Nažalost, hrvatskim je mladim i nadobudnim ljudima itekako bliska izreka
trbuhom za kruhom.
U Istri nije lako naći posao ako
se uzme u obzir činjenica da je
samo ove godine s mog fakulteta izašlo 200-tinjak magistara
ekonomije.
39
> Carla Siljan
FOTOGRAFIJE: Arhiva Skateboard klub August Šenoa
Skate vratolomije
Kada uzmemo skejt, zaboravimo
na sve probleme i sve nam postane – playground.
Nije riječ o dobro znanom hrvatskom književniku, nego o skateboard klubu koji nosi njegovo ime “August Šenoa”. Većini ljudi
još nepoznat skejterski klub iz Fažane, ujedno i jedini registrirani
skate klub u Istri, osnovali su ambiciozni dečki koji su nam rekli
nešto više o nastanku i djelovanju kluba.
Kad stanu na skate, skejteri zaborave sve probleme
40
Iako su vrlo uspješni u natjecanjima, dečko koji
se, možemo reći, izdvaja iz skupine svojim postignućima i odličnim rezultatima je Nino Fanuko.
Ali da ne zanemarimo ostale, i njima smo dali
da se predstave i kažu nam zašto baš skejt pokraj
svega ostalog.
Muči ih birokracija i nedovoljna zainteresiranost Općine za njihov klub, ali kažu: “Kada uzmemo skejt, zaboravimo sve probleme i sve nam
postane – playground.”
• Predstavite se? Kako se zovete? Koliko imate
godina? Čime se bavite kada ne skejtate?
Evo nas nekoliko dečki iz kluba smo Nino Fanuko, Mario Fanuko, Elvis Butković i Nikola Racan. Svi imamo negdje između 22 i 24 godine. Kada
ne skejtamo, bavimo se svime i svačime.
Nino - radi u dućanu s odjećom Madness i putuje.
Mario - snima i montira.
Nikola - snima skate film.
Elvis – studira kulturu i turizam te radi.
• Predstavite nam vaš skate klub? Kako je sve to
započelo? Tko je osnivač, koliko postojite?
Postojimo od 2009. godine i možemo reći da
su osnivači pulsko-fažanski simpatizeri skateboardinga.
• Kakvi su bili vaši počeci, usponi, padovi?
U početku nam je bilo dosta teško jer nitko
nije obraćao pažnju na naše zamolbe i upite te
smo bili primorani osnovati klub. Nakon što smo
pronašli sponzore i dobili asfaltiranu površinu na
kojoj smo željeli skejtati, morali smo imati sve to
zapisano na papiru te potvrdu zašto smo tamo i
tko smo mi da se služimo tim asfaltom pa smo
odlučili osnovati klub. Kako u početku nismo
imali nikakva sredstva, uzeli smo stare sprave iz
Rojca i rekonstruirali ih te uz malo truda i dobre
volje napravili skate park. Od ove godine postali
smo službeno i 9. klub Općine Fažana te nas sad
sufinanciraju.
• Zašto baš August Šenoa?
Nismo željeli neko uobičajeno skejtersko ime
i jednostavno, slobodnom voljom, bez ikakva
posebnog razloga tako smo nazvali klub.
• Što možete reći da ste postigli kao klub? Nagrade, priznanja...
Skateboarding nije kao drugi sportovi. Ne
natječemo se kao klub, svatko skejta za sebe, tako
i dobiješ nagradu samo za sebe. Kao natjecatelj
predstavljaš svog sponzora, a klub postoji samo na
papiru, svi se natječemo individualno. Sve je to do
it yourself!
41
Samo Šenoa i skejtanje
Fažanski skate park može koristiti svatko, ali na vlastitu odgovornost
Skejteri u svemu oko sebe vide priliku za vježbanje
Vladimir skate film festival
42
• Kako i koliko se pripremate za natjecanja? Koliko često trenirate?
Skejtanje je individualan sport koji nema
granica, sve ovisi od skejtera do skejtera. Ali
ne postoji nešto što se zove trening. Ne postoji
određeno vrijeme kada moraš biti na određenom
mjestu i trenirati. Jednostavno uzmemo skejtove
i krenemo... Svaki dan skejtamo, učimo nove
pokrete, usavršavamo svoj stil. Većina ljudi koji
prolaze Pulom, Fažanom ili nekim drugim gradom ne primjećuje ono što mi primjećujemo.
Oni vide stepenice, klupice, zidove, a mi priliku
za novi pokret, za novi izazov. Na natjecanjima se
ocjenjuju brzina, stil i težina pokreta pa to savladavamo i usavršavamo svaki dan. Skejtanje je art
form – tvoj stil govori o tebi, kako se izražavaš i
kako skejtaš.
dopustiti nam da ostvarimo naše želje i zahtjeve.
No, ipak su nas odbili uz objašnjenje da nemaju
dovoljno financija.
• Koliko članova ima klub? Kako postati član i
koji su uvjeti?
Zasad klub ima 53 člana, a član može postati
bilo tko, ali samo tijekom natjecanja. U danu kada
je neko natjecanje bilo koja osoba koja je ljubitelj
skateboardinga može se učlaniti u naš klub, a
članarina iznosi simboličnih 10 kuna godišnje.
• Odakle ljubav za skateboardingom i zašto baš
taj sport, a ne neki drugi?
Prije nego što smo se odlučili za skejtanje i
prije nego što nam je postao sastavni dio života
bavili smo se svačime: Elvis - reprezentativac u jedrenju, Nikola – odbojka i plivanje, Mario - nogomet, veslanje i stolni tenis, a Nino - karate i stolni
tenis. Odlučili smo se baš za skateboarding jer
smo se u tome svi pronašli. Osjećaj je kao da letiš!
• Organizirate li vi kao klub neke akcije,
natjecanja i slično?
Pulu smatramo lijenim gradom što se toga
tiče, ali pokušavamo često sudjelovati i organizirati natjecanja. Primjerice, organizirali smo Vladimir skate film festival i još poneka natjecanja, a
ovogodišnje smo organizirali 29. travnja pod nazivom “Samo da nam ne padne kiša zaebans Branka plače”. Općenito najjača natjecanja održavaju
se u Osijeku, ali i na našima je svake godine sve
veći odaziv.
• Imate li potporu sugrađana? Kako oni gledaju
na vaš klub?
Svi mlađi sugrađani su nam potpora, pa čak
i stariji. Možemo reći da park gotovo nikad nije
prazan i zadovoljni su njime.
• Surađujete li s nekim drugim skejterima u Istri
ili Hrvatskoj?
Naravno. Najviše poznanika imamo u Zagrebu, ali kada sudjelujemo na nekom natjecanju, bez
problema nađemo smještaj čak i izvan Hrvatske.
Beograd, Italija, Slovenija, Barcelona... posvuda
imamo prijatelje skejtere.
Ne postoji određeno vrijeme
kada moraš biti na određenom
mjestu i trenirati. Jednostavno
uzmemo skejtove i krenemo.
• Što koristite od opreme, rekvizita?
Sve što nam treba su tenisice za skejtanje s
ravnim potplatima. Štitnike na ulici ne koristimo
jer nam smetaju.
• Kratka poruka za sve ljubitelje skateboardinga
i one koji žele biti dio toga.
Skejtanje nas je oblikovalo, svijet gledaš
drugačije – nije isto! Super je zabavno, individualno i upoznaš jako puno ljudi, stekneš mnogo prijatelja. Istakneš se u masi, a ako si dobar u tome,
čut će se za tebe, postat ćeš netko i nešto samo ako
to želiš i voliš. Ili samo možeš skejtati za sebe i
svoje gušte. Nama je sve postalo playground!
Izrada skate rampe
• Podržava li vas vlast? Kako ljudi koji su na vlasti gledaju na vaš klub?
Nakon što su nam u parku srušili zid koji
smo sagradili kao spravu za skejtanje, Turistička
zajednica Fažane pomogla nam je s materijalom
da sagradimo novu improviziranu spravu. Nakon
srušenog zida morali smo predati adekvatan projekt Općini te nam je rečeno da će nam pomoći i
43
> Maja Cukon
FOTOGRAFIJE: Zvonimir Čačić
Čula sam za uspješnog košarkaša, učenika pulske Ekonomske
škole. Ove godine bio je kadet, junior i senior, a nedavno je postao
član hrvatske košarkaške reprezentacije U16, što je doista velik
uspjeh! U svakom slučaju, riječ je o mladoj nadi hrvatske košarke
i definitivno zaslužuje predstavljanje.
• Možeš li nam se ukratko predstaviti?
Đani Koljanin (16), Ekonomska škola Pula.
• Zbog čega si počeo trenirati?
Košarku sam počeo trenirati jer mi se svidjela
na prvi pogled i često sam je pratio na televiziji.
Uvijek sam bio malo viši pa sam se odlučio okušati
u tom sportu i ostao u njemu do danas.
• Što ti je motivacija za treniranje?
Najčešća motivacija mi je da ću jednog dana
igrati u profesionalnoj ligi za jake klubove i dobro
zarađivati.
• Koliko dugo treniraš i u kojem si košarkaškom
klubu?
Treniram 5 godina u Košarkaškom klubu Stoja.
Đani Koljanin
44
• Kako izgleda tvoj dan?
Školu uvijek imam u jutarnjoj smjeni tako da
sam do 14 sati gotov. Nakon toga ručam, pa ponovim što je bilo u školi. Do 18.30 radim što mi
je po volji, a nakon toga slijedi trening s kojeg se
vraćam kući u 22 sata.
45
Priča o košarkašu
Teško je uskladiti fakultet i sport, to je lako ostvarivo u
Americi, ali ne i na ovim prostorima.
• Kako uspijevaš biti uspješan u školi i u sportu, stigneš li izvršiti sve svoje obaveze?
Svoje obaveze izvršavam na vrijeme zbog
kvalitetne raspodjele vremena.
• Misliš li se profesionalno baviti košarkom u
budućnosti?
Ako bi se otvorila ta mogućnost, naravno da
bih je prihvatio. Košarkom se želim baviti profesionalno, ali to je samo želja.
• Znaš li već na koji fakultet želiš ići i hoće li
odluka biti povezana s košarkom?
Zasad planiram ići na Pravni fakultet. Teško
je uskladiti fakultet i sport, to je lako ostvarivo
u Americi, ali ne i na ovim prostorima. Smatram da ću dotad biti dovoljno zreo da pravilno
odlučim.
• Koliko često treniraš i kakvi su treninzi?
Treninge imam pet puta tjedno, a vikendom su najčešće dvije, ponekad i tri utakmice.
Treninzi su dosta naporni i zahtijevaju mnogo
koncentracije. U razdoblju kada nema utakmica najviše radim na šutu, tehnici, kondiciji, a u
sezoni se ubaci i taktika. Ove sezone imao sam
mnogo treninga i utakmica jer sam igrao u tri
kategorije (kadeti, juniori, seniori) i to me dosta
iscrpilo, ali na kraju sam sezonu odradio sasvim
solidno.
• Treneri su važni u životu svakog sportaša.
Kako bi opisao svoje trenere?
Treneri u mojem klubu i oni koji su pratili
moj razvoj ove sezone činili su to doista dobro.
U seniorskom timu KK Fažane, u koji sam otišao
na posudbu (A2 liga zapad), imao sam odličnu
minutažu i slobodu u igri. To ponajviše mogu
46
zahvaliti treneru Vlatku Martinoviću koji je imao
strpljenja i ukazivao mi na stvari koje sam na
terenu radio pogrešno. U mojem klubu KK Stoja
Ante Valentinčić je trener koji se najviše brinuo o
meni, mojoj igri, treninzima i razvoju.
• Nedavno si postao član hrvatske košarkaške
reprezentacije. Kakav je put za ulazak?
Održao se ogledni trening u Puli na koji
je došao instruktor za hrvatske reprezentacije.
Prisustvovali su svi dečki iz Istre i zbog toga nas je
bilo jako puno. Bili smo podijeljeni u dvije grupe
(1994./95.) i (1996. i mlade) i ondje je vidio mene
i mog prijatelja Mateja Radunića iz KK Pula 1981.
Obojica smo pozvani.
• Jesi li očekivao da ćeš biti odabran i kako su
tekle pripreme?
Odlazim na pripreme u Veliku i to mi je
golema motivacija za dalje. Nisam znao da ću biti
pozvan pa se nisam pripremao, ali bez obzira na
to, dosta sam trenirao tako da sam relativno pripremljen. Dobio sam priliku koju moram iskoristiti i sad je sve na meni.
• Kakve su reakcije okoline na tako velik uspjeh i znači li ulazak u reprezentaciju mnogo
izostanaka iz škole?
Ljudi su mi čestitali jer se ne događa često da
netko iz Istarske županije ode na tu razinu. U školi sam odličan učenik pa neće biti problema ako
izostanem nekoliko dana.
• Kako se vidiš u budućnosti i koji su tvoji košarkaški uzori?
Ne znam što će biti u budućnosti jer ne znam
kako ću kasnije uskladiti fakultet s košarkom.
Imam još mnogo vremena da vidim kako ću se
razvijati u košarkaškom smislu, a uzora imam puno: Durant, Rose, LeBron, Kobe i još mnogo njih,
većinom su to Amerikanci.
• Na koliko si natjecanja ukupno sudjelovao i
možeš li istaknuti svoje najdraže pobjede?
Nastupao sam na mnogim natjecanjima, ali
ne mogu izdvojiti najdražu pobjedu jer još nisam
igrao na razini državnog prvenstva.
Đani u akciji na Sportskim igrama mladih (Rijeka, 26. 07. 2011.)
• Jesi li zainteresiran za još neki sport osim košarke?
Ne, ne.
• Možeš li zamisliti svoj život bez sporta?
Teško bih mogao zamisliti život bez sporta,
imam osjećaj da bih imao previše vremena koje
bih trošio na pogrešne stvari kao što su računalo,
igrice i slično.
• Što ti košarka predstavlja u životu?
(Uf, ovo je teško...) To je izazov koji pokušavam
što bolje savladati.
• Za kraj, poruči mladima što misliš da je najvažnije u životu?
Najvažnije je da kroz sport živite zdrav život i
da ste u društvu sa svojim vršnjacima te upoznajete druge ljude.
47
> Hrvoje Badurina
FOTOGRAFIJE: http://www.istria-tourism.eu/modrele.php; http://www.udruga-kameleon.hr/tekst/549/
Područje Mordela bilo je nastanjeno prije 4000 godina
Svjetska važnost tih brežuljaka
poznata je malom broju usko
specijaliziranih stručnjaka.
Mordele još nisu otkrile sve svoje tajne
48
Na prostoru između naselja Valkarin, Dračevac
i Fuškulin pejzaž obogaćuje desetak gotovo jednakih brežuljaka. Najveći od njih jedva nadvisuje
stotinjak metara, no malo koja turistička zemljopisna karta navodi njihova imena, a svjetska
važnost tih brežuljaka poznata je samo malom
broju usko specijaliziranih stručnjaka, uglavnom
arheologa.1 Na tom prostoru najvažnija su dva
niza od po tri brežuljka koja se nalaze na suprotnim stranama Valkarinskog polja. Prvi niz
čine brežuljci Mordela (ili Velika Mordela), Mali
Sveti Anđeo i Veliki Sveti Anđeo i poznat je pod
zajedničkim nazivom Mordele, dok se drugi niz
od tri u pravcu položena brežuljka naziva Picugi.
Zašto je područje Mordela toliko važno da
bismo mu posvetili nekoliko rečenica? Možda
zato što arheološki nalazi pronađeni na Mordelama sežu čak četiri tisuće godina u prošlost i
daju naslutiti da je na području Istre obitavao
narod koji je tim područjem vladao prije Histra. Možda zato što je pred samim vrhom Malog
Svetog Anđela naslagano nekoliko vrlo velikih
obrađenih kamenih blokova, a samo središte zaravnjenog platoa čini kružna konstrukcija kamenih
megalita. Iako su megaliti nejednake veličine i
razmaknuti jedan od drugoga, nesumnjivo čine
pravilan krug, potpuno nalik na kamene krugove u Engleskoj, Škotskoj, Irskoj ili zapadnim
dijelovima Francuske. Taj istarski Stonehenge ili
tolos, kako ga nazivaju arheolozi i povjesničari,
najstarije je i najbolje sačuvano kultno mjesto
predantičkih naroda na području Istre.2 Ili možda
zbog studije slovenskog alternativnog znanstveni-
Druga “epizoda” mistične Istre posvećena je kompleksu gradina iz
željeznog i kamenog doba, koji se nalazi u blizini hrvatskoga grada
mozaika – Poreča, preciznije oko Valkarinskog polja.
ka Marka Pogačnika, objavljene prije dvadesetak
godina, koja opisuje i analizira postojanje “zmajevih brazda” u Istri. Riječ je o pravcima prostiranja zemaljskih energetskih meridijana, a sjecišta
tih “brazdi” snažna su izvorišta pozitivne Zemljine energije. Prema zmajevim brazdama i njihovim sjecištima organizirao se život - najvažnije
građevine, obično mjesta kulta, podizane su upravo na sjecištima, odnosno energetskim izvorima, a
prostiranje zmajevih brazdi pratilo je i prostiranje
čovjekovih intervencija u prostoru. Motovun je, u
tom Pogačnikovu sustavu, najsnažnije izvorište
pozitivne energije u Istri jer se u njemu križaju tri
zmajeve brazde, a jedna brazda koja od Motovuna
vodi na zapad, prolazi točno kroz središte tolosa
na Malom Svetom Anđelu.
Upravo zbog toga područje Mordela, koje još
znanstvenicima nije otkrilo sve svoje tajne, tjera
nas da zastanemo na trenutak i upitamo se je li
suvremena generacija naprednija u svom načinu
življenja od generacije koja je na području Mordela živjela prije četiri tisuće godina. Potrudimo se
da područja kao što su Mordele ne padnu u zaborav i postanu samo jedno od brojnih Zemljinih
uzvišenja.
1 http://www.udruga-kameleon.hr/tekst/930/
2 http://www.udruga-kameleon.hr/tekst/930/
Arheološki nalazi pronađeni na
Mordelama sežu čak četiri tisuće
godina u prošlost i daju naslutiti
da je na području Istre obitavao
narod koji je tim područjem
vladao prije Histra.
Izvori:
http://www.udruga-kameleon.hr/tekst/930/ pristupljeno 16. svibnja 2012.
www.ice.hr/davors/simotamo_zemljaHistra.htm pristupljeno 17. svibnja 2012.
www.megalithic.co.uk pristupljeno 17. svibnja 2012.
Glas Istre 25. srpnja 2001.
49
> Zorica Višković
FOTOGRAFIJE: arhiva udruge ZUM
Videosekcija Centra za mlade
u Puli jedan je od primjera da
inicijative koje su krenule od
mladih mogu zaživjeti ako za
njih postoji sluh. A evo kako je
sve počelo.
Članovi Videosekcije u akciji
50
51
Nova medijska grupa Centra za mlade u Puli
Prošle je godine, u mjesecu listopadu, Centar
za mlade organizirao videoradionicu s ciljem da
polaznike upozna s osnovnim tehničkim i montažnim vještinama, kako bi bili u stanju napraviti
kratak aktivistički film. Radionica je bila veoma intenzivna, a vodio ju je Dario Juričan iz zagrebačke
udruge Blank. Trajala je tri dana, a rezultat je film
“Puna je Pula” koji možete pogledati na linku
http://www.youtube.com/watch?v=WdmA8RxxpIc.
No, ono što je izgledalo kao kraj, zapravo je
bio početak. Početak postojanja videosekcije i videoaktivizma u udruzi ZUM i Centru za mlade.
Ali, krenimo redom.
Dario Juričan
"ZAvolontiraj" je naš prvi potpuno samostalni film te je iskusnom, profesionalnom oku vjerojatno pun nedostataka i dalo bi
se o njemu polemizirati.
Osim već spomenutog filma "Puna je Pula", produkciju videoradionice čini i film "ZAvolontiraj", a uskoro ćemo završiti i treći, koji
zasad ima radni naziv "Snimljeno u Rojcu".
fizike, ali ono što nam je zajedničko i što nas je
okupilo na prvom susretu i vodilo u ideji stvaranja
videosekcije jeste zanimanje za film kao medij
kroz koji je moguće poslati poruku, promicati
ideju, zagovarati određeno djelovanje, pokrenuti
stvari u društvu, a najprije u lokalnoj zajednici. O
tom našem interesu najbolje govore djela, odnosno dosadašnji videouraci. Osim već spomenutog
filma “Puna je Pula”, produkciju videoradionice
čini i film “ZAvolontiraj”, a uskoro ćemo završiti
i treći, koji zasad ima radni naziv “Snimljeno u
Rojcu”.
“ZAvolontiraj” je naš prvi potpuno samostalni film te je iskusnom, profesionalnom oku
vjerojatno pun nedostataka i dalo bi se o njemu
polemizirati. Ali treba napomenuti da smo se
svi složili da je u njemu najvredniji entuzijazam
kojim je rađen, srce kojim smo podržali sve projekte obuhvaćene filmom i primjer volonterstva
koji smo pokazali. Ovaj film, kroz koji smo željeli
promovirati ideju volonterstva i volonterskog rada, imao je svečanu premijeru 20. svibnja 2012.
u Dnevnom boravku Centra gradskih udruga
Rojc, a uskoro će biti dostupan na YouTubeu i
web stranici centra www.mladipula.org. O trećem
filmu ne mogu previše reći, osim da je zanimljiv
kolaž o primjeru civilnog društva na koji smo svi
ponosni – Rojcu!
Videosekcija je otvorena za nove ideje i ljude
te su svi koji se pronalaze u ovoj priči pozvani da
nam se priključe u Centru za mlade u Kandelerovoj ulici broj 10 u Puli.
Pozor...snima se!
Priprema za snimanje
Naime, oduševljena magijom slaganja pokretnih slika i snagom videoporuke, grupa mladih
polaznika dogovorila se da će se nastaviti okupljati u Centru za mlade, razmišljati što bi sve
mogli istraživati u svojoj lokalnoj zajednici, a
priču dalje razvijati u montaži, učeći samostalno i
međusobno, a na tragu prvobitnog znanja koje su
o tome stekli na radionici.
Videosekciju čine Valter, Ivana, Diana, Sara,
Zorica, a u proširenom sastavu tu su još Denis i
Vlasta. Po dobi smo šaroliki, najmlađa članica
ima 17, a najstarija 30 godina. U životu nas zanimaju različite stvari - od punka, filozofije, glume
i biciklizma, pa sve do marketinga i suvremene
Članice i član Video sekcije CZM
52
53
> Diana-Dina Fiamengo
FOTOGRAFIJE: photos.com
Oni nemaju sponzore, samo dobru volju članova i ucjene ZAMP-a.
Udruga BIS formalna je nevladina organizacija čija je svrha promoviranje i razvijanje istrijanske demoscene u kulturnom i glazbenom kontekstu.
Iza sebe imaju šest demofestova, dva filma i brojne konceptualne videouratke. Za sebe kažu da su
jedna od 10% udruga koje zaista nešto rade.
Marko Radolović, predsjednik udruge Bis,
prisjeća se kolovoza 2008. kada je organiziran 1.
Istrijanski underground demofest. “Tada je Dini
Smiloviću, inače važnom organizatoru, palo na
pamet da prijavimo udrugu koja bi konkretnije radila na tim projektima. Formalizirali smo udrugu
zahvaljujući domaćoj birokraciji u jesen 2009., a
članovi su ljudi koji su posredno ili neposredno vezani za demoscenu u Istri.” Od osnivanja ih ima
desetak - neki dolaze, odlaze, a Radolović, kao i
kolege iz njegova benda Limunova pita, u udruzi
su od samog početka. “Lani je Dino napustio bend
i udrugu, a jedan od najstarijih suradnika, Korado
Vidulin iz Radio Aktiva, povukao se iz organizacije
festivala zbog obaveza s uspješnim projektom. Danas imamo dvije sekcije koje predstavljaju dvije
glavne aktivnosti: IUD sekcija se brine o orga54
nizaciji Istrijanskog underground demofesta, a
KGB sekcija o snimanju vizualnog materijala koji
prati lokalno glazbeno demostvaralaštvo.”
Koliko je bitna promotivna funkcija KGB-a,
objasnio nam je njezin predstavnik Damir Lampe.
“KGB je videosekcija čija produkcija obuhvaća filmiće i skečeve s prigodnim soundtrackom istrijanskih demobendova, što pridonosi njihovoj promociji. Riječ sudbina bila je česta poštapalica člana
udruge Nevena Šabijana pa je popularizacijom turskih sapunica na ovim prostorima Marko došao na
ideju o nazivu sekcije Kismet grupa BIS-a, tj. KGB
kao jedna zanimljiva skraćenica koja je zbog svog
povijesnog podrijetla svima više-manje poznata.”
No, osim naziva, KGB svojim materijalima u
ironičnom tonu aludira na aktualnu društvenopolitičku situaciju s edukativnim ciljem. “Želimo
zabilježiti dio današnjice kamerom”, ističe Lampe,
“te stvoriti sliku stanja uma i navika ljudi potkrijepljenih audiomaterijalima demobendova kao
kreativnu i dokumentarnu tekovinu
budućim generacijama. Svi uraci se
mogu naći na YouTube kanalu udruge BIS.”
No koliko današnje generacije
doista cijene i koriste mogućnosti
koje im udruge pružaju, Radolovića
neugodno iznenađuje. “Moram razjasniti da naša udruga ima namjeru
pomaganja u razvoju demoscene, ali
ne predstavlja nikog, tj. nijedan bend
osim nas samih iz udruge. Mi smo
sredstvo, a ne cilj! Ako neki bend zaključi da može imati koristi od suradnje s nama, mi smo otvoreni za bilo
koji prijedlog, ali otvoreni smo već
četiri godine i nije bilo previše pomaka.” Ruže ne cvjetaju ni u suradnji s
udrugama koje imaju isti cilj. “Iako se
zalažemo za suradnju i razvoj demo55
Bis Sana in Demofest Istrijana
Tko god zarađuje na demobendovima pod krinkom da se pokriju
neki izmišljeni troškovi, priča nebuloze. A ako ne zarađuju udruge,
zarađuje državna služba. Nemam ništa lijepo reći o mnogim
čimbenicima, ZAMP je reket.
scene, stvara se jaz između “njih” i “nas” po pitanju
politike plaćanja ulaza”, ogorčeno kaže Radolović
napominjući da je besplatan ulaz na demofestu
politika koju planira aktivno provoditi od početka
i do kraja svog mandata oštro osuđujući “svodnike
demoscene”. “Tko god zarađuje na demobendovima pod krinkom da se pokriju neki izmišljeni
troškovi, priča nebuloze”, tvrdi. A ako ne zarađuju
udruge, zarađuje državna služba. “Nemam ništa
lijepo reći o mnogim čimbenicima, ZAMP je reket”,
ustvrdio je Vanja Balen, nekadašnji gitarist Limunove pite i potpredsjednik udruge BIS. “Naplativši
nam tarifu za neprijavljeni demofest jedne godine,
sljedeći smo organizirali tako da se nisu izvodile
autorske pjesme koje su registrirane, nego isključivo
autorski materijal demobendova koji nisu afirmirani. Međutim, opet smo dobili njihovo pismo u
kojem kažu da smo bez obzira na puštanje neautorskog materijala njima bili dužni unaprijed javiti
da do puštanja autorskog materijala neće doći”,
požalio se Balen napominjući da im ni udruge i
klubovi ne čine uslugu odbijajući suradnju zbog
manjka osobnog profita. “Previše je prisutan individualizam koji koči ujedinjenje demoscene. Kod
nas ne postoji publika ni bendovi s jačom idejom.
A Puljani će se ionako teško odazvati bilo čemu,
nisu zainteresirani, neće pratiti kazalište, koncerte
ili razna kulturna događanja. Poanta je da će ti se
teško otvoriti vrata.”
No Radolović je ipak pozitivniji. “S obzirom
na to kakva je opća situacija u suradnji i prosječni
mentalitet Puljana, dobro je i to što smo postigli
dosad. Radimo na festivalu za ovo ljeto i to što
imamo garanciju dolaska nekih izvođača znači
da smo ipak nešto uspjeli, ali smo i dalje daleko
56
od zacrtanog cilja. Mislim da je glavni problem,
osim možda naše povremene tromosti, što je dosta
bendova zadovoljno u svom malom krugu vjernih
fanova i nekolicine uspješnih nastupa. Previše bendova ima skupa pojačala, a premalo ih ima hit koji
bi prepoznao prosječan sugrađanin.”
“Ideja je plemenita, velikog potencijala”,
zaključuje Balen. “Razni su motivi i očekivanja ljudi koji to rade, ali nažalost mislim da im je ideja na
zadnjem mjestu. Ideja je većini nominalna. Siguran sam da većina bendova radi to iz avanture, jer
je to lijepo, romantično, lakše će naći djevojku, ali
rijetki opstanu. Zabiju se u garažu, lupaju i za mjesec dana su gotovi”, sa smiješkom je rekao Balen
prisjećajući se dana kada je i sam nastupao pred
istarskom publikom.
Ovim momcima, dakako, motiva ne ponestaje. Kroz sekcije IUD i KGB te istaknutim dijalektizmom u samom naslovu udruge koračaju
prema cilju ujedinjenja i ustoličavanja demoscene
kao kulturne svetinje u Istri. U planu je dvodnevni
demofest u kolovozu i produkcija 3. završnog filma. Nadam se da će ih vrijeme oplemeniti mladima koji čitaju ovaj članak možda već sada zaraženi
entuzijazmom udruge i njezinih članova te se prepustiti glazbenoj romantici i cjeloživotnoj avanturi
autorstva jer, kako i sami BIS-ovci kažu, autorstvo
je nešto divno!
M la
tre di tim
n
pre inga Tren
m
r a t a v , s e m e r s ke
i i i aši
z ve m p i n a r a ZU M b
s ti.
K ak
ot r i os a ze
eb a t al
n
Tre ve sv
ma ih ti u di v
n
e
, že p o
e
a
ht t r sk tip o
lj a m v a e m b o
p : / o j Z ve
/ w w UM i v
a i d u k g at u
r s te
Ob
a
i nt
w
b
.
a
e r e c ija p o nu
r at
m l a z i,
e du
i te
s
m
dip
ima i p re du r
nam
u l a o ž e te k a c i j a
, m ze n a di o
.or
s e:
ože t a c
n
g/e prona nudim
inf
m o ija k i c a ,
o@
du
ć
o
o
i
o
k a c n a: t e
r g a j e,
mla
os t
ni z
ij s k
dip
a
il
i
e
ula
- pr
inf o
.or
og
rm
ram
g, 0
aci
52/
i/
je o
211
36 4
.

ZAMOLBA ZA PRIJEM U ČLANSTVO Naslovu podnosim ovu

Pravila online natječaja za foto i kratke video uratke „NEKA SE

IZVJEŠĆE O RADU U 2014. GODINI I USLUGE KOJE PRUŽAMO II

Izvješće s konferencije povodom Međunarodnog

izborna skupština 2013. godine

IMAM INFORMACIJU - VLADAM SITUACIJOM!

Fizičke osobe - Udruga profesionalnih konobara Hrvatske

Sadržaj godišnjeg izvješća za 2014. godinu

1.Naputak za uskladjenje sa novim ZU i ZFPRNO

Pokreni promjenu!

strateški plan udruge zum 2012.