From history of veterinary medicine PREGLED STOČNIH BOLESTI I

Džaja P. i sar: Pregled stočnih bolesti i razvoja veterinarstva u Bosni i Hercegovini u periodu od...
IZ HISTORIJE VETERINARSTVA – From history of veterinary medicine
PREGLED STOČNIH BOLESTI I RAZVOJA VETERINARSTVA U
BOSNI I HERCEGOVINI U PERIODU OD AUSTROUGARSKE
OKUPACIJE DO OSLOBOĐENJA
OVERVIEW OF LIVESTOCK DISEASES AND THE DEVELOPMENT
OF VETERINARY MEDICINE IN
BOSNIA AND HERZEGOVINA IN THE PERIOD FROM
AUSTRO-HUNGARIAN OCCUPATION TO LIBERATION
Džaja P., Šatrović E., Krkalić Lejla, Severin K.1
Abstract - In his report on the state of livestock breeding, dr Vukovic reported
about the problems related to infectious diseases of domestic animals in Bosnia and
Herzegovina (BiH), the dynamics of their appearance as well as the methods and the
speed of disease suppression. The author stated that soon the Law on Cattle Pest was
adopted stipulating provisions to prevent occurrence and spreading of infectious diseases
of domestic animals. Considering the historic organization of veterinary activities in this
region, the author listed names of meritorious veterinarians. Despite almost 90 years
passed from the publication of his paper, described were the timings of the outbrakes of
infectious diseases in BiH, their rapid suppression, and separation of the veterinary
service from the sanitary service.
1
Dr. sc. Petar Džaja, DVM, redovni profesor (dzaja@vef.hr), Zavod za upravno i sudsko
veterinarstvo, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska; dr. sc. Edin
Šatrović, DVM, docent, Katedra za sudsko i upravno veterinarstvo, Veterinarski fakultet
Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina; Lejla Krkalić, DVM, asistent, Katedra za sudsko i
upravno veterinarstvo, Veterinarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina; dr. sc.
Krešimir Severin, DVM, docent, Zavod za upravno i sudsko veterinarstvo, Veterinarski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska
Petar Džaja, DVM, PhD, Professor (dzaja@vef.hr), Department of State and Forensic
Veterinary Medicine, Veterinary Faculty Zagreb, Croatia; Edin Šatrović, DVM, PhD, Assistant
Professor, Department of State and Forensic Veterinary Medicine, Veterinary Faculty Sarajevo,
Bosnia and Herzegovina; Lejla Krkalić, DVM, Assistant, Department of State and Forensic
Veterinary Medicine, Veterinary Faculty Sarajevo; Bosnia and Herzegovina; Krešimir Severin,
DVM, PhD, Assistant Professor, Department of State and Forensic Veterinary Medicine,
Veterinary Faculty Zagreb, Croatia
Veterinaria 62 (1-2), 121-124, Sarajevo 2013.
121
Džaja P. i sar: Pregeld stočnih bolesti i razvoja veterinarstva u Bosni i Hercegovini u periodu od...
Key words: livestock breeding, veterinary service, Bosnia and Herzegovina
Sažetak - Doktor Vuković u svom izvješću o stanju stočarstva u Bosni i
Hercegovini (BiH) iznosi probleme u svezi zaraznih bolesti domaćih životinja u ovoj
zemlji, dinamiku njihovog javljanja te brzinu i način njihovog ugušenja. Isti navodi da se
u Zakonu o goveđoj kugi ubrzo donose naredbe koje su se odnosile na način sprečavanja
pojave i širenja zaraznih bolesti domaćih životinja. Uz razmatranje načina organizacije
veterinarske djelatnosti na ovim prostorima kroz povijest, autor navodi imena zaslužnih
veterinara. Iako se od objave ovog rada približava 90 godina, on nam daje važne spoznaje
u smislu godina pojave nekih zaraznih bolesti u BiH, njihovog brzog ugušenja te načina
izdvajanja veterinarstva iz sanitarne službe.
Ključne riječi: stočarstvo, veterinarska služba, Bosna i Hercegovina
Pregled rada
Vuković 1924. godine u svom radu "Kratak istorijat veterinarskih prilika u Bosni
i Hercegovini (BiH) od Austrougarske okupacije do oslobođenja" iznosi da se za vrijeme
Osmanlijske vlasti u BiH nije moglo govoriti o ozbiljnoj veterinarskoj djelatnosti, osim
vojnih veterinara - nižih činovnika, tzv. bajtara, pri tadašnjoj turskoj vojsci. Zbog mnogih
poslova u vojsci, za civilne poslove ovi veterinari se uopće nisu brinuli. Stočnih pasoša
na ovim prostorima još nema, kao i nekih drugih dokumenata za stoku, a goveđa kuga se
često pojavljivala (4).
Poslije okupacije, 1878. godine uvode se prva ograničenja u cilju suzbijanja
stočnih zaraza, a vojni veterinari tamane mnoge sakagljive konje. Tako će se 1879.
godine donijeti u BiH i prvi zakon o goveđoj kugi, koji će postati temelj veterinarskih
naredbi za BiH. Iste godine, u svaki okrug se postavlja po jedan civilni veterinar, koji
preuzima brigu o suzbijanju goveđe kuge. Tako će 1880. godine u BiH služiti već 10
civilnih veterinara, čija je glavna zadaća bila ugušivanje goveđe kuge, što je nakon
mnogo muke i uspjelo, jer je zadnji slučaj uočen u Bjeljinskom srezu 02.02.1883. godine.
Za to vrijeme, u BiH je ili potamanjeno, ili uginulo oko 30.000 goveda. U isto doba,
neškodljivo se uklanjaju slučajevi u kojima se sumnja na plućnu goveđu zarazu, zbog
čega se izdaje i Zakon o suzbijanju te bolesti. Sakagija je tada nesmetano vladala u BiH, a
pred rat je potpuno iskorijenjena, a poneki sporadičan slučaj se javljao pri uvozu grla iz
Slavonije i Mađarske. U nekoliko slučajeva pojavljivao se šap i ustobolja, a posebni
problemi s ovom bolesti bili su zabilježeni 1891., 1892., 1894., 1896. i 1898. godine. U
svim slučajevima se u kratkom vremenu bolest veoma brzo ugušila. Obične ospice
vladale su u periodu od 1886. do 1898. Godine, kada su bile suzbijene, ali su se poslije
Prvog svjetskog rata ponovno pojavile, i to kod uvoza stoke iz Italije. Svinjska kuga u
BiH pojavljuje se prvi put 1895. Godine, kada su se provodile stroge mjere, a to je bila
eutanazija svih bolesnih i sumnjivih svinja. No, autor ovog članka smatra da je neuspjehu
122
Džaja P. i sar: Pregled stočnih bolesti i razvoja veterinarstva u Bosni i Hercegovini u periodu od...
pri suzbijanju ove bolesti doprinijelo neplaćanje potpune naknade za eutanazirane svinje.
Tada se za bolesne svinje plaćalo 50% od njihove vrijednosti, a za sumnjive 80%.
Povjerenstvo koje je prosuđivalo vrijednost ubijenih životinja procjenjivalo ih je na
najmanju vrijednost, zbog čega su vlasnici životinja prikrivali bolest kako ne bi pretrpili
štetu i na taj su način omogućavali širenje ove zarazne bolesti. Sve do 1899. godine na
ovu bolest se cijepilo preventivno i kurativno, serumom dobivenim suipestifernim
bacilom. Serum su prosljeđivali tadašnjoj zemaljskoj vladi, profesoru Perončitu, a kasnije
doktoru Karlinskom, koji uz pomoć zemaljske vlade u Bosanskom Brodu osniva institut
za proizvodnju cjepiva. Kako je 1899. godine Vuković dokazao neefikasnost cijepljena s
oba tada korištena cjepiva, od 1902. godine cijepilo se samo Hutirinim serumom. Autor
navodi da se u BiH pojavljivao i vrbanac („modrac“), ali sporadično, te pretpostavlja da
je svinjske kuge na ovim prostorima bilo i prije 1895. godine, ali da se možda
zamjenjivala s vrbancem. Na osnovu Zakona o goveđoj kugi donijele su se brzo naredbe
kao što su: Naredba o plućnoj zarazi kod goveda, Naredba o sakagiji, običnim ospicama,
bjesnoći, bobičavosti i drugim opasnim bolestima (4).
Babić (1) 1942. godine navodi važnost stočarske proizvodnje u ovim krajevima,
gdje su u nekim predjelima animalni proizvodi bili i jedini predmeti trgovine. Isti navodi
da je bivša austrougarska uprava napravila mnogo po pitanju unapređenja stočarstva u
BiH, ali i da je za vrijeme rata i u periodu poslije rata broj stoke na ovim prostorima
znatno smanjen (1). Kondić u prikazu knjige „Das bosnische Pferd“ (Melecki, 1923.)
navodi da je kao šef veterinarstva za cijeli 15. korpus II divizije mnogo puta slušao
samohvale oficira kojima je tobože konjogojstvo bilo u malom prstu, a jako malo je bilo
onih koji su imali solidno znanje. On se ne slaže s gore navedenim autorom ove knjige da
je stanje konjogojstva u jednoj zemlji mjerilo njene kulture, kao ni u tome da se
pripitomljavanje konja može uvrstiti u najveću kulturnu tekovinu (3). Hadžiomerović i
Šatrović navode da je u periodu od 1878. godine do 1900. godine većina zaraznih bolesti
stavljena pod kontrolu (goveđa kuga, slinavka i šap, vrbanac, svinjska kuga, bedrenica,
šuštavac, sakagija, durina, ovčje boginje, bjesnilo, šuga i tuberkuloza goveda). Ovome je
doprinijelo dobro organizirano i dosljedno provođenje veterinarskih i policijskih mjera
(2).
Godine 1886. u BiH nema navedenih bolesti, zbog čega se osnivaju izvozne
stanice preko koji se izvozi stoka za klanje u važnija mjesta Austro-ugarske monarhije.
Tako se osnivaju stanice u Bosanskom Brodu, Šamcu, Novom, Gradišci, Dubici, Velikoj
Kladuši, Brčkom i Rači. Veterinarstvo je u to vrijeme bilo potčinjeno sanitarnim vlastima
i sve važne radnje išle su preko te službe, pa su veterinarsku službu u srezovima u kojima
nije bilo veterinara obavljali liječnici, jer ih je tada bilo u svim srezovima. Veterinari po
srezovima nosili su titulu „okružnih marvenih liječnika“ a kasnije su dobili titulu
“Distriktstierärtzte“, kada se pod distriktom podrazumijevao cijeli okrug u kojem je
dotični veterinar služio. Od 1900. godine nazivaju se sreski veterinari „Bezirkstierärtzte“,
to jest kotarski veterinari, koji službu obavljaju samo u svome srezu (4).
Svi veterinari bili su u jednom činu časti, to jest svi su bili u X razredu. Kasnije
će veterinari iz okružnih mjesta preći u IX čin, a sreski veterinari ostaju još dugo u X
Veterinaria 62 (1-2), 121-124, Sarajevo 2013.
123
Džaja P. i sar: Pregeld stočnih bolesti i razvoja veterinarstva u Bosni i Hercegovini u periodu od...
činu. Težnja veterinara da se riješe sanitarne uprave uspijeva jer se osniva poljoprivredno
odjeljenje, kojem se pripaja veterinarstvo, zbog čega se stanje državnih veterinara znatno
poboljšava. Tako sreski veterinari prelaze u IX čin, a neki čak i u VIII, dok okružni
veterinari dolaze u VII i VIII čin, zemaljski veterinar dobiva titulu vladinog savjetnika i
prelazi u VI čin. Nakon okupacije BiH, veterinari su najveći dio svog posla provodili u
suzbijanju zaraznih bolesti, a oni na granici oko uređenja i vođenja katastara blaga (4).
Od 1886. godine počinje uvoz goveda plemenitih pasmina iz područja Tirola. Što se tiče
konjogojstva postojale su konjske stanice (mezelhane) iz koji su konjanici raznosili poštu,
gdje je bilo i čistokrvnih arapskih pastuha ali će Austrougarska već 80-tih godina za
potrebe vojske osnovati, pri zemaljskoj vladi, poseban odsjek za konjogojstvo, čiji je
pročelnik bio oficir sa spremom ergelskih organa. Iz Sirije se dovode čistokrvni pastusi.
Stočarstvo se počinje u BiH ozbiljnije razvijati od dolaska odjelnog šefa za poljoprivredu
Mikulija. Uvoze se stepski bikovi, a brzo se prelazi na meltalsku i vipalsku pasminu, koje
postaju glavni generatori bosanske pasmine goveda. U Kupresu, Zaharić uvodi meltalsku
pasminu goveda, a u Nevesinju sreski veterinar Šnajder. Kod uvoza, svako se govedo
moralo tuberkulinizirati prije dozvole ulaska u BiH, jer se na taj način želio zaštiti zdrav
govedarski fond BiH. Za svinje se uvoze berkširski i jorkširski nerastovi. Vlada, što se
tiče ovčarstva, šalje veterinara Hauznera u Samarkand, odakle se uvozi nekoliko stotina
astrahanskih ovaca, koje se nisu uspjele adaptirati. Probalo se kasnije i s ovcama
Rambuje i sa Horodenkom no, također, bez uspjeha (4).
Kratko poslije okupacije, za šefa veterinarstva s titulom zemaljskog veterinara
postavljen je njemac Kunreich, a potom 1888. godine njegov zemljak Franjo
Zimmermann, koji će na ovoj dužnosti ostati sve do svoje smrti 1912. godine, kada će ga
zamijeniti Vlado Đurić. Veterinarski inspektor Homet radio je od 1888. do 1922. godine
(umire u Banjoj Luci 1923. godine). Okružni veterinar Taj, koji je radio u Tuzli, 1882.
Godine, napominje da je Januševski, ondašnji tuzlanski fizičar i liječnik, krivo
pretpostavio da su goveda uginula od goveđe kuge. U Bihaću je dugo vremena radio
okružni veterinar Jozef Mašlan (4).
LITERATURA:
1. Babić E. Stočarstvo Bosne i Hercegovine. Veterinarski vjesnik. 1942; br.5-6: 294-5.
2. Hadžiomerović Z., Šatrović E. Uvod u veterinarstvo. Univerzitetski udžbenik,
Sarajevo: Veterinarski fakultet Sarajevo; 2004; 118-20.
3. Kondić K. Prikaz knjige „Das bosnische Pferd“ (Melecki V.). Jugoslavenski
veterinarski glasnik.1923; br.2:26.
4. Vuković A. Kratak istorijat veterinarskih prilika u Bosni i Hercegovini od
austrougarske okupacije do oslobođenja. Jugoslavenski Veterinarski glasnik. 1924;
br.8: 135-7.
Uredništvo primilo rukopis 07.03.2013. godine
124

Download Report