Izvješće Programa Ujedinjenih naroda za razvoj Plodno tlo za razvoj Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Izvješće Programa Ujedinjenih naroda za razvoj Plodno tlo za razvoj Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Impressum UNDP ulazi u partnerske odnose sa svim slojevima društva kako bi pomogao izgradnju nacija koje su sposobne izdržati krizna stanja te pokrenuti i održavati razvoj koji unaprijeđuje kvalitetu života za sve. U 177 zemalja i teritorija nudimo globalni pogled i lokalna znanja kako bismo ojačali ljudske potencijale i pomogli izgradnji otpornih nacija. Kratki dijelovi ove publikacije mogu se koristiti neizmjenjeni bez autorizacije, uz uvjet da je naveden izvor. Mišljenja iznesena u ovoj publikaciji ne predstavljaju nužno stavove UNDP-a. Za izdavača Program Ujedinjenih naroda za razvoj United Nations Development Programme (UNDP) Autori Delia Meth-Cohn Miroslav Božić Tehničke prilagodbe Nenad Kocmur Grafički dizajn Krešimir Kraljević Tisak Printera Grupa d.o.o. Tiskano u Svetoj Nedelji, Hrvatska Prvo izdanje 2013. ISBN: 978-953-7429-48-5 2 SADRŽAJ Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Sadržaj 5 Predgovor 7 Sažetak 9 Poglavlje 1 Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske 13 Bijeg iz ruralnih sredina: zašto se hrvatsko selo suočava s depopulacijom 14 Hvatanje ukoštac s nazadovanjem ruralnih sredina 17 Sredina koja nedostaje: fragmentacija i polarizacija gospodarstava 18 Visoka koncentracija poljoprivrednih potpora 22 Izostanak funkcionalnog tržišta poljoprivrednog zemljišta 24 Problem jaza između proizvođača, prerađivača, trgovaca i potrošača: Prekinuti vrijednosni lanci u Hrvatskoj 27 Poglavlje 2 Velika prilika: što bi pristupanje Europskoj uniji moglo značiti za Hrvatsku 29 Rezultati pregovora s EU: što Hrvatska dobiva, i kako to izgleda u usporedbi s drugim državama članicama 31 Hrvatska dosadašnja iskustva u korištenju predpristupne pomoći i njihovo značenje u kontekstu pridruženja 33 Zašto se u Hrvatskoj apsorpcija pokazala toliko teškom? 35 Prijetnje i prilike: razumijevanje učinka pridruženja Uniji na ruralno gospodarstvo 47 Poglavlje 3 Kako Hrvatska može iskoristiti nove prilike: pet prioriteta 54 Zaključak 3 PREDGOVOR Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Predgovor Promicanje razvoja ruralnih područja predstavlja temeljnu misiju Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj još otkako je ta organizacija 1996. godine započela s radom u Hrvatskoj. U početku su ti napori bili usredotočeni na pomoć u obnovi niza zajednica uništenih ratom, no uskoro su se proširili i na druge izazove: sve izraženiji tempo depopulacije, krhkost male poljoprivrede, manjak prilika za stvaranje radnih mjesta u ruralnim sredinama, kao i neadekvatnost dobrog dijela ruralne infrastrukture. Naglasak u našem radu s vremenom se preusmjerio na pomoć hrvatskim ruralnim područjima kako bi se ta područja pripremila za nove prilike, i ujedno nadvladala izazove, u kontekstu članstva u Europskoj uniji. Obećanje golemog povećanja financijske pomoći za ruralni razvoj nakon pristupanja Uniji bilo je iznimno poticajan faktor. No, kako se dan pristupanja približavao, naši timovi na terenu počeli su upozoravati na probleme: uz vrlo rijetke iznimke, ruralnim zajednicama nedostajale su informacije, vještine i resursi potrebni za korištenje financijske pomoći Unije, kako bi se poboljšali izgledi tih zajednica, a nacionalne politike i programi koji bi tim zajednicama mogli pomoći da se pripreme često su kasnili, ili su pak bili nedovoljno definirani ili previše složeni. Ta zabrinutost - da bi Hrvatska mogla propustiti priliku koju joj nudi članstvo u Uniji kad je riječ o nadvladavanju razvojnog raskoraka u ruralnim područjima - predstavlja ključni motiv pripreme ovog dokumenta. Cilj je ocrtati izazove koji trenutno opterećuju ruralna područja Hrvatske, objasniti zašto su politike osmišljene kao potpora malim poljoprivrednicima i njihovim obiteljima često djelovale na njihovu štetu, a ujedno i sugerirati gdje bi moglo biti nužno promijeniti smjer kako bi se zaustavilo zaostajanje ruralnih zajednica u Hrvatskoj. Namjera nam je pritom bila potaknuti raspravu koja bi se na temelju kvalitetnih informacija odvijala o nekoliko središnjih tema, a ne pripremiti iscrpno istraživanje ili detaljne smjernice o pripremi javne politike. Imajući u vidu raspon aktera uključenih u ruralni razvoj u Hrvatskoj, izvješće je osmišljeno kao dokument koji bi trebao biti pristupačan zainteresiranom čitatelju, a ne ograničen na stručnu ili specijaliziranu publiku. Preporuke u ovom izvješću zasnivaju se na iskustvima Poljske, Slovenije i drugih zemalja koje su u novije vrijeme pristupile Europskoj uniji, kao i na iskustvima starijih država članica Unije poput Austrije i Italije, koje dijele neke sličnosti s Hrvatskom. Autori izvješća su Delia Meth-Cohn, samostalna autorica i urednica sa sjedištem u Beču te već niz godina suradnica grupacije Economist, i Miroslav Božić, hrvatski stručnjak i konzultant, dugogodišnji pomoćnik ministra poljoprivrede (od 1997. do 2012. godine) i voditelj radne skupine za poljoprivredu u sklopu hrvatskih pristupnih pregovora s Europskom unijom. Autori su svoje zaključke zasnovali kako na izvornom istraživanju, tako i na širokom rasponu terenskih razgovora provedenih tijekom proljeća 2013. godine. Prema izvješću, Hrvatskoj je kao presudan prvi korak potrebno osmišljavanje jasne vizije za budućnost ruralnog gospodarstva, a onda i prikladnih i provjerenih politika kojima bi se tu viziju moglo pretočiti u stvarnost. Dosadašnji pristup bio je nejasan i nedosljedan, usredotočeniji na poljoprivredu kao industriju nego na sudbinu ruralnih zajednica. Taj manjak jasnoće objašnjava, primjerice, zašto su ruralna područja imala tako malo koristi od značajnih iznosa utrošenih na zaštitu hrvatske poljoprivrede. No, upozorava se u izvješću, tu viziju nemoguće je oblikovati bez aktivnog angažmana samih ruralnih zajednica, kao i bez spremnosti da se razgovara s ruralnim dionicima i uzmu u obzir njihova gledišta. Uobičajena pritužba koju su naši autori nebrojeno puta čuli od ustrajnih poduzetnika, koji se bore kako bi unatoč nepovoljnim okolnostima ostvarili poslovne pothvate u hrvatskim ruralnim područjima, bila je da na središnjoj političkoj razini “nitko ne sluša” njihove povratne informacije o tome kako bi se moglo poboljšati javne politike s ciljem poticanja ruralnog razvoja. 5 PREDGOVOR Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Budući procvat ruralnih područja Hrvatske stoga ovisi o otvaranju istinskog dijaloga između donositelja javnih politika na središnjoj razini s jedne strane i ruralnih zajednica s druge. To je posve u skladu s istinski demokratskim i participativnim duhom politike Europske unije za ruralni razvoj. Ujedno se u tome ogledaju i temeljne vrijednosti UNDP-a, pa se unaprijed radujemo pružanju pomoći gdje god to možemo kako bismo ostvarili taj cilj. Željeli bismo zahvaliti mnogim partnerima i sugovornicima koji su odvojili vrijeme kako bi s našim autorima podijelili iskustva i gledišta, i koji su sudjelovali u preliminarnim raspravama o zaključcima. Ujedno se nadamo da će ovo izvješće pružiti doprinos našem zajedničkom cilju da osiguramo svjetliju budućnost ruralnih područja Hrvatske. Louisa Vinton Stalna predstavnica UNDP-a listopad 2013. 6 SAŽETAK Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Sažetak Hrvatski građani ponosni su na svoj lokalno proizveden dalmatinski pršut, suhomesnati proizvod ostatku svijeta poznatiji u svojoj talijanskoj inačici, kao “prosciutto”. No, posebnosti ruralnog gospodarstva Hrvatske podrazumijevaju da je proizvođačima pršuta nemoguće pronaći dovoljne količine visokokvalitetnog i cjenovno prihvatljivog svinjskog mesa na domaćem tržištu. Pa je tako glavnina hrvatskog pršuta pripremljena od uvozne svinjetine. Kad bi to bila iznimka od pravila, bila bi riječ tek o jednoj od onih čudnovatih pojava od kojih se nacionalne kulture sastoje. No, teški tržišni poremećaji dovode do toga da Hrvatska mora uvoziti ne samo svinjetinu, već i mlijeko, govedinu i biljna ulja. To ujedno znači da većina poljoprivrednika djeluje na marginama neproduktivne sive ekonomije. Kako je u okružju malo drugih dostupnih životnih prilika, a infrastruktura propada, mladi ljudi u velikom broju napuštaju ruralne sredine. Članstvo u Europskoj uniji, ostvareno u srpnju 2013. godine nakon desetljeća pregovora, nudi Hrvatskoj jedinstvenu priliku da se izravno pozabavi izazovima svog ruralnog gospodarstva. Pridruženje će Hrvatskoj donijeti tri velike i neposredne promjene: prvo, preobrazit će se sustav izravnih potpora za poljoprivrednike i tržišnih intervencija kojima se postupno uklanjaju elementi koji narušavaju tržišno natjecanje te uvode “zelene” komponente u ove potpore. Drugo, postat će dostupna značajna financijska sredstva kako bi se pomoglo malim i održivim poljoprivrednim gospodarstvima da se uključe u tržišno gospodarstvo i kako bi se pružila podrška diverzifikaciji ruralnog gospodarstva. Treće, pružit će se novi zamah zajedničkim akcijama u ruralnim područjima, pri čemu se stvaraju platforme kojima se okupljaju poljoprivrednici, poslovni akteri, nevladine organizacije i javni sektor, olakšavajući pritom nastajanje inovacija diljem lokalnih zajednica. Pridruženje Europskoj uniji dovest će ujedno do veće konkurencije proizvođača u poljoprivredno-prehrambenom sektoru iz čitave Unije. Neki građani boje se da bi to moglo dovesti do nestanka hrvatskih poljoprivrednika, čime bi se dodatno pogoršao problem ruralne depopulacije, te se zalažu za nastavak zaštite i potpore domaćim proizvođačima. No, nedjelotvorne subvencije u kombinaciji s nasljeđem rata – napuštenim i miniranim poljoprivrednim zemljištem – stvorile su dobar dio poremećaja koji danas karakteriziraju poljoprivredno-prehrambeni sektor Hrvatske. Umjesto da pomažu malim poljoprivredncima da postanu veći, politike subvencija polarizirale su poljoprivrednu zajednicu koncentrirajući financijsku potporu u rukama relativno malog broja velikih poljoprivrednih gospodarstava, pri čemu manji proizvođači ostaju izvan proizvodne ekonomije. Nazadovanje svih aktera, osim najvećih tržišno orijentiranih poljoprivrednih gospodarstava, dovelo je do smanjenja ponude i porasta cijena, čime se prekida vrijednosni lanac koji uključuje poljoprivrednike, proizvođače hrane i maloprodajne aktere. Raspad tog ključnog dijela ruralne ekonomije ujedno stvara začarani krug u kojem se smanjuju šanse za privlačenje ulaganja u diverzifikaciju ruralnih gospodarstava, a mladi ljudi opremljeni vještinama napuštaju ruralna područja kako bi negdje drugdje gradili svoju budućnost. U ovom izvješću razmatramo kako Hrvatska može iskoristiti pridruženje Europskoj uniji kako bi izašla iz tog začaranog kruga i dovela u red osnovne postavke poljoprivredne ekonomije, omogućujući razvoj drugih aktivnosti. Hrvatska je u pregovorima s Europskom unijom uspjela doći do kvalitetnog sporazuma – pa je tako samo za ruralni razvoj predviđeno oko 330 milijuna eura godišnje. No, puko postojanje sredstava i institucija Europske unije neće biti dovoljno. Budu li hrvatski građani željeli iskoristiti prilike koje im pruža članstvo u Uniji, oni (a ne samo Vlada) morat će djelovati kroz niz velikih i malih koraka kako bi se probili kroz čitavu mrežu ograničenja koja otežavaju ruralni razvoj. 7 SAŽETAK Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske U Poglavlju 1 temeljitije se posvećujemo trenutnim izazovima s kojima se suočava hrvatsko ruralno gospodarstvo i usredotočujemo se na sličnosti i razlike u odnosu na druge države članice Unije. U Poglavlju 2 razmatramo na koje bi načine pridruženje Uniji moglo utjecati na poljoprivredni i prehrambeni sektor u Hrvatskoj te koje bi nove prilike moglo otvoriti u ruralnom gospodarstvu. U Poglavlju 3 usredotočujemo se na pitanje kako bi Hrvatska mogla iskoristiti nove prilike kako bi se osiguralo da pridruženje Uniji pripomogne oživljavanju ruralnih područja Hrvatske, pri čemu Vladi sugeriramo pet prioriteta: 1. Uspostavu sveukupnih ciljeva za poljoprivredni sektor i prehrambenu industriju kako bi se osiguralo da politike budu usklađene s retorikom te da prioriteti budu jasni svima. 2. Pokretanje otvorenog dijaloga usmjerenog na razvoj strateške vizije za uspješno i diverzificirano ruralno gospodarstvo 3. Poticanje stvaranja mreža i zajedničkih akcija među dionicima u ruralnim područjima kako bi se pripomoglo izgradnji prosperitetnih i samopouzdanih ruralnih zajednica. 4. Osiguranje potpore na najvišim razinama odlučivanja koje uključuju niz ministarstava, kako bi se održao zamah kad je riječ o korištenju sredstava EU i rješavanju velikih prepreka pred ruralnim razvojem. 5. Poboljšanje kapaciteta za apsorpciju sredstava EU i razvoj inovativnih projekata kroz ulaganje u obrazovanje i praktičnu izobrazbu ljudi na svim razinama. Pridruženje Uniji očito će dovesti do novih pritisaka, ali i do novih prilika za Hrvatsku. No, mi smo uvjereni u to da Hrvatska, prihvaćanjem duha politike ruralnog razvoja Europske unije i provedbom te politike u praksi, može stvoriti dinamičan poljoprivredni sektor kako na razini industrije, tako i na razini tržišnih niša, kao i u to da Hrvatska može nadograđivati tu osnovu kako bi razvila uspješne i suvremene ruralne zajednice koje nude privlačan i održiv okoliš za mlade i obrazovane ljude. Vlada tu preobrazbu ne može sama pretvoriti u djelo; u tim naporima potreban joj je i angažman aktivnih partnera iz ruralnih zajednica. Pridruženje Uniji predstavlja savršenu priliku da se pokrene otvorena rasprava s dionicima na terenu kako bi se potaknulo stvaranje ruralnih institucija te kako bi se zajednički razvila strateška vizija za buduće ruralne zajednice u Hrvatskoj, pronalazeći pritom rješenja za izazove s kojima se te zajednice susreću. 8 Poglavlje 1 - Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske 1 Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske 9 Poglavlje 1 - Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske 10 Poglavlje 1 - Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske Poglavlje 1 Mnogi hrvatski građani zabrinuti su za budućnost ruralnih regija svoje zemlje, smještenih u zaleđu ljepota jadranske obale i dobrim dijelom karakteriziranih napuštenim kućama, stanovništvom koje stari i siromaštvom. Moguće je doći u napast i doživjeti te izazove kao nešto jedinstveno kad je riječ o njihovoj naravi i rasponu, no upravo se u sličnostima i paralelama s drugim državama članicama Unije mogu pronaći najveće lekcije za sposobnost Hrvatske da se uhvati ukoštac s tim izazovima nakon što je ostvarila članstvo u Uniji. Hrvatska je manje urbanizirana zemlja od prosjeka Europske unije. Tek 19% građana Hrvatske živi u urbanim područjima, u usporedbi s 41% građana skupine zemalja EU-27, prema uobičajenoj metodologiji OECD-a kojom se zemlje prema gustoći naseljenosti dijeli na urbana, ruralna i prijelazna područja. No, to vrijedi i za Švedsku i Dansku, a Hrvatska je pritom bitno više urbanizirana od novih država članica poput Rumunjske, Slovačke ili Estonije. Pretežno ruralna područja u Hrvatskoj predstavljaju dom za 39% stanovništva – što je više od prosjeka Unije, koji iznosi 24%, no ujedno slično novijim članicama, a pritom daleko manje od 73% stanovništva koje živi u takvim područjima u Irskoj, koja ima daleko najveći broj stanovnika nastanjenih u slabo naseljenim ruralnim područjima zbog snažnog poljoprivrednog sektora koji se sastoji od obiteljskih gospodarstava.1 Hrvatska velika ruralna populacija rapidno se smanjuje. Mlađi i bolje obrazovani hrvatski građani u velikom broju napuštaju udaljena područja, bježeći iz sela u kojima ne pronalaze ekonomske prilike za sebe. Hrvatski poljoprivredni sektor uglavnom je glomazan i nekonkurentan, pri čemu je 2012. godine apsorbirao 11% radne snage, što je više nego dvostruko iznad prosjeka skupine EU-27, a pritom predstavlja 2.9% nacionalnog gospodarstva u 2011. (mjereno kroz bruto dodanu vrijednost poljoprivrede u odnosu na ukupni BDP), u usporedbi sa samo1.2% udjela tog sektora na razini Europske unije. No, Hrvatska nije usamljena kad je riječ o problemu anakrone poljoprivrede i zaostajanju ruralnih područja. Hrvatska poljoprivredna gospodarstva tek su upola produktivna kao europska, usporedimo li ih s prosjekom skupine EU-27, no pritom valja uočiti kako je većina novih država članica još manje produktivna, budući da je prosjek za 12 novih članica Unije u razdoblju od 2004. do 2007. godine ukazao na produktivnost koja nije dosegnula ni trećinu vrijednosti prosjeka Europske unije. Unatoč tome, produktivnost je u novim državama članicama u protekle tri godine dramatično porasla, preko 44%, dok je poboljšanje u Hrvatskoj iznosilo tek približno 11% (vidi prikaz na str.12). Poljska, Bugarska i Rumunjska dijele izazov velike ruralne populacije koja, međutim, brojčano opada,2 kao i izazov poljoprivrednog sektora polariziranog na bivše državne kolektivističke kapacitete s jedne strane te vrlo mala i fragmentirana gospodarstva s druge, pri čemu ova potonja djeluju više u sklopu strategije preživljavanja nego kao poslovni akteri, a radnici na tim gospodarstvima su neplaćeni članovi obitelji. I tu ruralno 1 Statistički podaci Unije sa stranice http://ec.europa.eu/agriculture/statistics/rural-development/2011/index_en.htm. Izračun u vezi s usporedbom Hrvatske dobiven je na temelju popisa stanovništva 2011. godine, korištenjem metodologije OECD-a. 2 Eurostat 2012. godine, http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-32-11-951/EN/KS-32-11-951-EN.PDF te Eurostat cpc_ecnabrk http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcode=tec00003&plugin=1 (pristupljeno 10.2.2013.). 11 Poglavlje 1 - Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske 3 500 0,50 3 000 +2,752€ 44% 0,45 +2,912€ 0,40 2 500 0,35 0,30 2 000 % Razine produktivnosti u poljoprivredi: Hrvatska i EU, promjena u brutto dodanoj vrijednosti po jedinici rada (awu), između razdoblja 2010-2012 i 2005-2007 Relativna promjena BDV-a, % Apsolutna promjena BDV-a: €/AWU EUR poljoprivredna produktivnost u Hrvatskoj u usporedba sa skupinama EU-27, EU-15 i EU-12 +1,415€ 1 500 23% 0,25 0,20 0,15 1 000 + 614€ 13% 11% 0,10 500 0,05 0 0 RH EU27 EU15 EU12 RH EU27 EU15 EU12 Izvor: Analiza autora na temelju podataka Eurostata – osnovne cijene, ožujak 2013. gospodarstvo zaostaje za ostatkom gospodarstva, a BDP po glavi stanovnika dobrano je ispod nacionalnog prosjeka – i predstavlja tek jednu trećinu razine koju se može pronaći u urbanim područjima Mađarske, Rumunjske i Bugarske. Valja reći da su izazovi hrvatskog ruralnog gospodarstva naglašeni zbog dodatnog problema koji su jedinstveni za Hrvatsku i uzrokovani uništenjem, premještanjem stanovništva i kaosom rata za nezavisnost od 1991. do 1995. godine. To je utjecalo na otprilike polovicu ukupnog poljoprivrednog zemljišta. Mnoga gospodarstva napuštena su kako su ljudi bježali; 12.000 hektara poljoprivrednog zemljišta i dalje je minirano. Tek nekoliko kilometara od uspješnih turističkih kapaciteta duž jadranske obale nalaze se napuštene kuće i u korov zaraslo zemljište koje se pretvara u šikare i šume, a tamošnje se zajednice još uvijek nisu oporavile od rata. U pregovorima s Unijom u vezi s potporama za poljoprivredu, Hrvatska je uspjela uključiti odredbu kojom se ratom oštećeno poljoprivredno zemljište smatra prihvatljivim za izravna plaćanja ukoliko se bude obrađivalo u budućnosti. Složena pitanja vlasništva nad zemljom, problematična politička pitanja i danak vremena stoje na putu oporavku ruralnih sredina. No, još veću prepreku predstavlja manjak jasne vizije za budućnost ruralnog gospodarstva u cjelini – a ujedno i najveću prepreku, želi li Hrvatska iskoristiti prilike koje joj se pružaju kroz članstvo u Uniji. U ovom poglavlju razmotrit ćemo postojeće stanje stvari kad je riječ o ruralnom gospodarstvu Hrvatske, usredotočujući se na vodeće faktore depopulacije ruralnih područja, uzroke fragmentiranih i polariziranih gospodarstava u Hrvatskoj, kao i na ograničenja u vezi s konsolidacijom, poboljšanom konkurentnošću i ekonomskom diverzifikacijom u ruralnim područjima. Pritom ćemo se poslužiti iskustvima drugih država članica Unije kako bismo bacili svjetlo na moguće trendove i prilike te kako bismo identificirali ključna pitanja kojima se Hrvatska treba pozabaviti. 12 Poglavlje 1 - Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Bijeg iz ruralnih sredina: zašto se hrvatsko selo suočava s depopulacijom Depopulacija predstavlja ozbiljnu prijetnju održivosti niza ruralnih područja u Hrvatskoj. Devedesetih godina prošlog stoljeća dramatične demografske promjene bile su rezultat rata i agresije, pogoršane socijalnom i ekonomskom dislokacijom u okviru tranzicije nakon rata. No, u proteklom desetljeću pokazalo se da se rapidna depopulacija nastavlja, s ekonomskom stvarnošću kao pozadinskim pokretačem. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, porast stanovništva zabilježen je samo u četiri hrvatske županije od ukupno 21 županije: u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, Istarskoj i Zadarskoj županiji. U svih 17 preostalih županija došlo je do većeg ili manjeg pada broja stanovnika, pri čemu je u 12 županija pad broja stanovnika premašio 5%, a u četiri županije 10% tijekom jednog desetljeća. Zemlja u cjelini suočila se sa značajnim padom broja stanovnika od 4,4%, odnosno 300,000 ljudi tijekom proteklog desetljeća. Županija Stanovništvo Gustoća stanovništva po km2 Promjena stanovništva od 2001. godine, % Republika Hrvatska 4.284.889 75,71 -3 Zagrebačka županija 317.606 103,79 3 Krapinsko-zagorska županija 132.892 108,13 -6 Sisačko-moslavačka županija 172.439 38,59 -7 Karlovačka županija 128.899 35,55 -9 Varaždinska županija 175.951 139,42 -5 Koprivničko-križevačka županija 115.584 66,12 -6 Bjelovarsko-bilogorska županija 119.764 45,37 -10 Primorsko-goranska županija 296.195 82,55 -3 Ličko-senjska županija 50.927 9,51 -6 Virovitičko-podravska županija 84.836 41,92 -10 Požeško-slavonska županija 78.034 42,81 -9 Brodsko-posavska županija 158.575 78,12 -10 Zadarska županija 170.017 46,63 5 Osječko-baranjska županija 305.032 73,41 -8 Šibensko-kninska županija 109.375 36,65 -4 Vukovarsko-srijemska županija 179.521 73,15 -12 Splitsko-dalmatinska županija 454.798 100,18 -2 Istarska županija 208.055 73,96 1 Dubrovačko-neretvanska županija 122.568 68,82 0 Međimurska županija 113.804 156,11 -4 Grad Zagreb 790.017 1232,48 1 Izvor: http://www.dzs.hr/default_e.htm. 13 Broj stanovnika po županijama i promjene između popisa stanovništva 2001. i 2011. Poglavlje 1 - Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Uzrok ove ruralne depopulacije je dvostruk: najizraženiji uzrok jest viša razina migracija u urbana područja i inozemstvo zbog manjka prilika kod kuće, no to je dodatno pogoršano posljedičnim prirodnim smanjenjem broja stanovnika (više umrlih nego rođenih) u ruralnom području koje je starije od nacionalnog prosjeka zbog većeg broja mladih ljudi koji odlaze. U popisu stanovništva iz 2001. godine indeks starenja, koji pokazuje omjer osoba starijih od 60 godina u odnosu na osobe mlađe od 20 godina, iznosio je 95,5 u ruralnim područjima u usporedbi s 90,7 u Hrvatskoj u cjelini. Najnoviji popis stanovništva ukazuje na pogoršanje trenda koji se tijekom proteklog desetljeća može uočiti u zemlji u cjelini. Ta dva faktora u kombinaciji dovode do začaranog kruga zaostalosti, budući da se mlađi i bolje obrazovani stanovnici iseljavaju, dok lokalni prihodi, usluge i infrastruktura nazaduju. U određenoj mjeri migracija iz ruralnih u urbana područja predstavlja prirodnu posljedicu modernizacije, kako se ekonomske aktivnosti sele iz poljoprivrede prema proizvodnji i uslugama. U najrazvijenijim zemljama Europske unije ta dinamika urbanizacije uvelike se, međutim, ispuhala tijekom proteklih nekoliko desetljeća, a trendovi depopulacije su zaustavljeni ili su se čak obrnuli. U bivšim socijalističkim zemljama koje su danas nove države članice Unije taj proces odvio se naglo nakon Drugog svjetskog rata, kad su se tradicionalne strukture ruralnih gospodarstava raspale, nakon čega je uslijedila nagla urbanizacija. U Hrvatskoj je taj proces imao dvije osobitosti koje osvjetljavaju strukturu današnjih ruralnih područja. Prva osobitost bila je manjak manjih regionalnih gradskih središta koji bi bili u mogućnosti pružiti dovoljno prilika za zapošljavanje, što je imalo za posljedicu koncentriranje stanovništva u nekoliko većih gradova uz disperziju na niz malih sela, bez stupova rasta koji bi mogli pružiti radna mjesta ruralnom stanovništvu.3 Druga osobitost, kao u Poljskoj, odnosila se na koegzistenciju velikih poljoprivredno-industrijskih kombinata (PIK-ova) i kontinuiteta široko rasprostranjenih malih parcela u privatnom vlasništvu, koje su u nekim slučajevima, radeći na tome kao na dodatnom zaposlenju, obrađivali ljudi zaposleni u PIK-ovima, javnim službama i industriji. Promjene tog modela devedesetih godina prošlog stoljeća dovele su do iskrivljene strukture, čime je ponovo pokrenut pritisak ruralnih migracija. Šteta uzrokovana ratom i privatizacija ujedno su dovele do raspada dobrog dijela lokalne industrije koja nije bila sposobna suočiti se s otvorenom konkurencijom. PIK-ovi su se morali restrukturirati i konsolidirati, ili pronaći kupce kako bi se natjecali na tržištu. Kad je riječ o zaposlenju, većini ljudi preostala je njihova zemlja, premala za tržišnu poljoprivrednu proizvodnju, no dovoljno velika za preživljavanje, te javne službe. Danas obrađivanje zemlje i dalje predstavlja angažman velikog dijela ruralnog stanovništva, premda je vrlo malo ljudi uključenih u te aktivnosti koji su doista i registrirani kao zaposleni poljoprivrednici. Golema većina Hrvata koji žive u ruralnim područjima zaposleni su u javnim službama poput obrazovanja, zdravstvene skrbi, lokalne uprave, željeznica, šumarstva, cestarskih i vodnogospodarskih kompanija (što je u dobroj mjeri uzrok velikog broja zaposlenih u javnom sektoru u Hrvatskoj te visokih troškova plaća), ili pak primaju socijalnu pomoć. Primjerice, u općini Plaški u Karlovačkoj županiji mijene stanovništva uzrokovane ratom i nazadovanjem ruralnih sredina dovele su do toga da se 78% do 80% stanovništva oslanja na oblike socijalne pomoći kao glavni izvor prihoda, a mladi ljudi prava su rijetkost. 4 Hvatanje ukoštac s nazadovanjem ruralnih sredina U takvim okolnostima depopulacija u ruralnim sredinama ne treba nas iznenaditi. Tim više što Hrvatska nikad nije vodila aktivnu politiku ruralnog razvoja, sve dok pristupanje Europskoj uniji, a naročito dostupnost značajnih financijskih sredstava za regionalni i socijalni razvoj primjenjivih i za ruralna područja, nije silom stavilo to pitanje na dnevni red Vlade tijekom proteklih nekoliko godina. Ruralni razvoj postao je značajan stup politika Europske unije. Sam fond za ruralni razvoj trenutno obuhvaća više od 11% ukupnog proračuna, potpore za poljoprivredu iznose 31%, a fondovi za regionalni razvoj koji se koriste u svrhe ruralnog razvoja pridodaju tome još približno 16%.5 Iako je napredak u državama članicama izrazito neujednačen, 3 Projekcije stanovništva Republike Hrvatske, 2010., DZS, str.13. 4 5 Razgovori s načelnikom, 28. veljače 2013. http://europa.eu/about-eu/basic-information/money/expenditure/index_en.htm (pristupljeno 18. veljače 2013.). 14 Poglavlje 1 - Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske sveukupno gledajući može se govoriti o uspjehu – novac se usmjerava u tvrdu i meku infrastrukturu u ruralnim područjima, uključuju se lokalni akteri u razvoj inicijativa “odozdo prema gore”, a ujedno se stvara obrazac promišljanja diljem Unije u vezi s prirodom i zahtjevima suvremenog i uspješnog ruralnog gospodarstva. Ruralne regije i dalje su siromašnije od urbanih područja, no između 2000. i 2008. godine BDP po glavi stanovnika rastao je brže u pretežno ruralnim regijama, ostvarivši rast od 34,5%, što je 3,5 posto više nego u Europskoj uniji u cjelini. Iako je kriza ruralna područja pogodila teže od urbanih, i dalje je tu dobitak dodatnog rasta.6 Ono što je postalo jasno, naročito tijekom proteklog desetljeća fokusiranog financiranja i razmjene najboljih praksi u Europskoj uniji, jest da depopulacija ruralnih sredina nije nešto zadano. Premda je udio ruralnog stanovništva u zrelijim ekonomijama Unije niži nego u Hrvatskoj, raspon koji se može uočiti u tim zemljama prilično je velik. Primjera radi, Ujedinjeno Kraljevstvo i Njemačka imaju manje od 20% stanovništva u ruralnim regijama, Francuska i Španjolska imaju oko 30%, a Austrija i Danska oko 40%. Taj udio ovisi o nizu strukturnih faktora (prikladnosti zemljišta za poljoprivredu, lokaciji, postojanju manjih gradova u ruralnim područjima, i tako dalje), no nekontrolirane dugoročne ruralne migracije prije svega su posljedica nedostatka ciljanih i kvalitetno provedenih politika kako bi se pozabavilo dvama različitim, no međusobno povezanim izazovima. Prvi izazov jest kako osigurati da poljoprivredni i prehrambeni sektor budu konkurentni i vertikalno integrirani, kako na domaćem, tako i na izvoznom tržištu. Velika poljoprivredna poduzeća tipično zapošljavaju tek malen broj ljudi, a povrh toga postoji i čitav niz malih i sve slabijih gospodarstava kojima upravljaju sve stariji poljoprivrednici, donekle si time osiguravajući preživljavanje u sivoj ekonomiji, što u konačnici uništava sposobnost ruralnih područja da obrazuju, zapošljavaju i zadržavaju mlade ljude. Kvalitetan i funkcionalan poljoprivredni sektor malih i srednjih gospodarstava, koji bi bio integriran u lokalni prehrambeni, maloprodajni i turistički sektor, mogao bi, pa i kad bi bio manji nego što je danas, biti dovoljno lukrativan s poslovnog gledišta kako bi novoj generaciji pružio potencijal za privlačnu kvalitetu življenja, a ujedno bi mogao i preobraziti područja koja trenutno zaostaju u područja koja cvjetaju. Tim pitanjem detaljno ćemo se pozabaviti u dijelu koji slijedi. Drugi izazov, imajući u vidu činjenicu da će se značaj poljoprivrede smanjivati, sastoji se u tome da se osigura sposobnost ruralnih područja za stvaranje zapošljavanja izvan poljoprivrede i sektora javnih usluga, potičući nastajanje malih poslovnih aktera u područjima kao što su ruralni infrastrukturni kapaciteti, usluge, rekreacija, turizam, obnovljivi izvori energije i lokalni zanati. U nekim područjima to bi se moglo odnositi na osiguranje osnovne infrastrukture – kao što su ceste, pristupačne škole, postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda ili širokopojasne usluge – potrebne kako bi te regije mogle postati sastavni dio suvremene ekonomije. No, Hrvatska već relativno intenzivno ulaže u infrastrukturu, pa to u većem dijelu zemlje ne predstavlja faktor koji otežava rast ruralnog gospodarstva. Drugi ključni aspekt jest uža integracija uspješnih gradova i njihova ruralnog zaleđa, čime se stvaraju nove mogućnosti u opskrbnom i uslužnom sektoru u selima. No, premda takav pristup ima smisla u nekim područjima, u Hrvatskoj je relativno malo prosperitetnih regionalnih urbanih središta koja bi mogla stvarati povoljno gospodarsko ozračje za lokalno stanovništvo. Stvarna potreba u Hrvatskoj, koja uživa određene strukturne prednosti, uključujući kvalitetno poljoprivredno zemljište i već snažnu reputaciju u turizmu, jest iskoristiti iskustva iz Europske unije, koja pokazuju da je ključ u prikladnoj institucionalnoj podršci i izobrazbi kako bi se ljudima u ruralnim područjima pomoglo da razvijaju zajednička rješenja i stvaraju prilike za gospodarski razvoj u zajednicama u kojima žive. Stvaranje te institucionalne i socijalne okosnice, na temelju lokalne suradnje i uključivanja, presudno je kako bi se osiguralo da ruralna područja budu sposobna za razvoj održivih lokalnih ekonomija i da postanu integralni dio šire domaće ekonomije. Upravo stoga financijska potpora Europske unije za ruralni i regionalni razvoj predstavlja priliku koju Hrvatska ne smije propustiti ukoliko se želi na proaktivan način pozabaviti problemom ruralne depopulacije. 6 Eurostat (online podaci code urt_e3gdp). 15 Poglavlje 1 - Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Niz je primjera dobre prakse iz kojih se može učiti. Naročito je Poljska većinu financijske pomoći Unije usmjerila na svoje iznimno ruralne istočne regije. Premda su tijekom proteklog desetljeća vanjske migracije iz tih regija u druge države članice Unije bile izraženije nego migracije iz urbanih područja, te su regije ipak uspjele nadvladati dio ograničenja kad je riječ o problemu usitnjenih i neproduktivnih poljoprivrednih gospodarstava, stvarajući moćne mreže udruga poljoprivrednika integrirane u izvozne strukture (vidi okvir na str. 17). Ekoturizam je u nekim područjima postao značajan izvor prihoda za poljoprivrednike. Mnoga sela koja su prolazila kroz teške probleme danas imaju kvalitetno održavane kuće i vrtove, a ljudi se usredotočuju na to kako živjeti bolje, umjesto da si pokušavaju osigurati puko preživljavanje. U nekim ruralnim područjima u blizini urbanih središta stariji stanovnici gradova počinju kupovati nekretnine u svrhu umirovljenja. Migracije iz ruralnih područja nisu prestale, no stopa depopulacije je ublažena. Začarani krug zaostalosti prekinut je, a Poljska se danas usredotočuje na razvoj temelja za novo i diverzificirano ruralno gospodarstvo, ugledajući se pritom na zemlje poput Danske i SAD-a te učeći iz njihovih iskustava stečenih u inovacijskim klasterima, industrijskim parkovima i slobodnim ekonomskim zonama smještenima i definiranima na način koji dovodi do zapošljavanja stanovnika ruralnih područja. Irska je kao izrazito ruralna i poljoprivredna zemlja također ostvarila značajne uspjehe kad je riječ o poticanju diverzifikacije u ruralnim područjima, kako na samim gospodarstvima, tako i izvan njih, pri čemu je vodeći faktor bila široka uključenost lokalnih zajednica u sve slojeve donošenja odluka, uz iznimno snažne potporne institucije. Nadograđujući se na podršku kroz obrazovanje, darovnice Europske unije i praktičnu izobrazbu, Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja, nadležno tijelo za razvojna pitanja poljoprivrede i prehrambenog sektora, dodjeljuje godišnju nagradu za ruralne inovacije, ukazujući tako na primjere malih ruralnih poslovnih pothvata koji pokrivaju sve sfere, od tehničkih usluga i proizvodnje energije do obrtničkih prehrambenih proizvoda i poljoprivrednih trgovina. Nekontrolirana ruralna depopulacija nije sudbina; ona je rezultat manjka usredotočenosti na temeljne uzroke depopulacije. Uspjeh Poljske u pokretanju obnove istočnih regija zemlje može se zahvaliti jasnoj političkoj viziji, kvalitetnom korištenju financijske potpore Unije i primjera najbolje prakse iz čitave Unije, kao i provedbi osmišljenih pristupa na lokalnoj razini, zajedno s ljudima na terenu koji su bili poticani na to i kojima je pružena podrška da se uključe. Financijska sredstva Unije predstavljaju prvi korak prema stvaranju infrastrukture i podrške koja može dovesti do promjena – no, u korištenju sredstava i unošenju promjena koje dovode do stvaranja novih radnih mjesta i ekonomskih prilika nužno je da vlada zacrta jasan smjer i osmisli viziju, kao što je nužna i snažna lokalna uključenost kako bi se nadvladala ograničenja koja sputavaju gospodarski razvoj. 16 Poglavlje 1 - Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Kako sitna poljoprivreda može funkcionirati: uloga udruga proizvođača Poljska je danas drugi po redu svjetski proizvođač soka od jabuka, odmah iza Kine, nakon što je 2012. godine pretekla Sjedinjene Države. Ujedno je treći po redu proizvođač stolnih jabuka, nakon Italije i Turske. Izvoz jabuka iz Poljske utrostručen je tijekom proteklog desetljeća, a ujedno i dalje raste. Tome nije uvijek bilo tako. Još 2009. godine samo 40% poljskih stolnih jabuka bilo je izvozne kvalitete, a mali privatni poljoprivrednici mučili su se kako osigurati velike pošiljke jabuka iste sorte i razine kakvoće. Dio preobrazbe do koje je došlo može se zahvaliti ulaganjima u nove voćnjake, nove sorte jabuka i moderne metode. No, ključna promjena sastojala se u stvaranju 15 organizacija uzgajivača jabuka, pri čemu svaka organizacija posjeduje vlastite hladnjače, kamione i uređaje za sortiranje i pakiranje. Usporedimo to sa situacijom s kojom se suočava gospodarstvo Zvonimira Kovačevića u Islamu Grčkom u Zadarskoj županiji u Hrvatskoj. Kao izbjeglice iz Vojvodine, gdje su obrađivali 40 hektara, članovi obitelji Kovačević uspjeli su kupiti odnosno zakupiti 30 hektara zemljišta, na kojem su zasadili breskve, nektarine i jabuke, te su uložili sredstva u sustav navodnjavanja sa solarnim napajanjem, hladnjaču i uređaje za sortiranje. No, kad su pokušali pridobiti druge poljoprivrednike u tom području da udruže snage, što bi im omogućilo da dijele opremu i jeftinije kupuju potrebne materijale za rad, nisu naišli na interes. Premda su marže koje ostvaruju niske, budući da plodove prodaju veletrgovcima, njihova ulaganja u tehnologiju ukazuju da je obiteljsko gospodarstvo ipak ostvarivalo rast u dovoljnoj mjeri da preživi. Pritom pomaže i njihov poduzetnički duh: prošle godine, zbog prevelike ponude industrijskih jabuka, odlučili su proizvesti sok vlastite proizvodnje, no morali su odvesti jabuke u Slavoniju kako bi pronašli opremu za proizvodnju soka. Polazišna situacija Poljske u trenutku pridruženja te zemlje Uniji ne razlikuje se pretjerano od polazišne situacije Hrvatske, a i nesklonost poljoprivrednika idejama zadruga podjednako je izražena. Unatoč tome, Poljska je tijekom proteklog desetljeća uspjela iskoristiti sredstva Unije kako bi ulagala u modernizaciju, a ujedno je i mobilizirala tamošnje poljoprivrednike da zajednički djeluju u okviru udruga proizvođača, koristeći isti model koji je uspješno pionirski pokrenut među privatnim poljoprivrednicima u talijanskoj regiji Trentino, poznatoj po uzgoju jabuka. Hrvatska danas ima pristup najboljim praksama, kao i financijskoj potpori – no morat će uložiti značajne napore kako bi to provela u djelo. Sredina koja nedostaje: fragmentacija i polarizacija gospodarstava Jedna od najvećih prepreka koje Hrvatska mora nadvladati u razvoju ruralnih područja jest stagnacija strukture poljoprivrednih gospodarstava u zemlji. Slično stanju u nekoliko novih država članica Unije, i u Hrvatskoj je većina kapaciteta u obliku poluodrživih malih gospodarstava, uz mali broj bivših zadruga koje su danas u privatnom vlasništvu i rastu veličinom i snagom. Ono što nedostaje su tradicionalna poljoprivredna gospodarstva srednje veličine, koja predstavljaju okosnicu europske poljoprivrede. Od 181.000 gospodarstava u Hrvatskoj, slijedom analize pripremljene za Istraživanje Europske unije o strukturi poljoprivrednih gospodarstava iz 2007. godine, 27% gospodarstava generiralo je operativnu dobit od manje od 1.200 eura godišnje, unatoč tome što pokrivaju jednu petinu zaposlenih u poljoprivredi. Od onih gospodarstava koje zarađuju više od te granične vrijednosti, 47% imalo je manje od jedne osobe angažirane na puno radno vrijeme, na 69% gospodarstava obrađivalo se manje od pet hektara, a 58% gospodarstava 17 Poglavlje 1 - Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske bilo je manje ili više održivog tipa, na kojima se proizvodi uglavnom za obiteljsku potrošnju. Čak 97% poljoprivredne radne snage sastojalo se od članova obitelji.7 Drugim riječima, maksimalno 18% postojećih gospodarstava u Hrvatskoj komercijalno je održivo ili uopće aktivno. Podaci agencije nadležne za financijske potpore Europske unije pokazuju da 90% gospodarstava raspolaže tek jednom trećinom poljoprivrednog zemljišta. Na drugoj strani skale, 1% poljoprivrednih gospodarstava ima na raspolaganju više od 70 hektara, no na tih nešto više od 1.500 gospodarstava otpada još jedna trećina zemljišta. Štoviše, najvećih 30 gospodarstava u zemlji raspolažu s 10% površine od milijun hektara registriranog poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj, pri čemu na najveća tri gospodarstva otpada čak 4% zemljišta.8 Polarizirana struktura hrvatskih gospodarstava Površina, ha Broj gospodarstava Zemljište, ha % gospodarstava Zemljište, % <1 38.884 18.082 26,1 1,8 ≥1 do <3 48.833 92.128 32,7 9,1 ≥ 3 do <10 45.318 236.284 30,4 23,4 ≥10 do <20 8.272 113.180 5,5 11,2 ≥20 do <70 6.226 223.564 4,1 22,2 ≥70 do <10,000 1.587 285.307 1,05 28,3 3 40.325 0,002 4,0 ≥10,000 Izvor: izračun autora na temelju podataka Agencije za plaćanja za 2011. godinu. Izražena dualna struktura hrvatske poljoprivrede predstavlja nasljeđe posebnosti iz socijalističke prošlosti, a tu situaciju dodatno su zakomplicirali tragični poremećaji tijekom rata. No, ni tijekom zadnjeg proteklog desetljeća nisu ostvarena poboljšanja. Diljem Unije razvidan je trend konsolidacije, naročito kad je riječ o nekim novim državama članicama, pri čemu je u Bugarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj došlo do oštrog pada broja gospodarstava. U Hrvatskoj preliminarni rezultati popisa poljoprivrednih gospodarstava iz 2010. godine čak daju naslutiti da broj gospodarstava raste. Premda je riječ o administrativnoj anomaliji prije nego o stvarnom trendu, konsolidacija se ne odvija.9 Štoviše, postotak zaposlenih u poljoprivredi i njezin udio u ekonomiji rastu, unatoč tome što su ti pokazatelji već visoki u usporedbi s drugim zemljama Europske unije. Visoka koncentracija poljoprivrednih potpora Prethodno opisane osebujnosti uzrokovane su trima nezdravim i neodrživim faktorima. Prvi faktor jest hrvatski sustav visokih i izrazito tržišno narušavajućih poljoprivrednih subvencija. U većini novih država članica pridruživanje Uniji podrazumijevalo je značajan porast subvencija za poljoprivrednike. U Hrvatskoj, koja može ostvariti izravna plaćanja u iznosu do 373 milijuna eura godišnje počevši od srpnja 2013. godine ukoliko odluči nadopuniti sredstva Unije do dopustivog maksimuma, to bi podrazumijevalo manji pad subvencija za poljoprivrednike, barem u usporedbi s iznosom isplaćenim 2009. godine kad su izravna plaćanja ukupno iznosila 386 milijuna eura. No, realna plaćanja za 2011. i 2012. godinu bila su zbog proračunskih ograničenja značajno niža (u prosjeku oko 26% niža od razine iz 2009. godine). Plaćanja će vjerojatno ostati niža i nakon pridruživanja Hrvatske Uniji, budući da državni proračun za 2013. godinu daje naslutiti kako se puni dostupni kapacitet neće iskoristiti. Hrvatske proizvodne subvencije često su se politički opravdavale kao oblik potpore malim poljoprivrednicima u nezavidnom položaju, koji omogućuje tim poljoprivrednicima da zadrže zemlju umjesto da je prodaju onima koji se nastoje 7 Istraživanje o strukturi hrvatskih poljoprivrednih gospodarstava, 2007. http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Farm_structure_in_Croatia Popis poljoprivrede 2010., provizorni rezultati, Eurostat. 8 Podaci ARKOD/LPIS, 2011. 9 http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Agricultural_census_2010_-_provisional_results. 18 Poglavlje 1 - Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske proširiti i komercijalizirati. No, najznačajniji učinak subvencija odrazio se u visokoj i tržišno narušavajućoj razini potpore velikim poljoprivrednim kompanijama, čime su umjetno povišene njihove ionako visoke stope rasta. Raspon potpora za velike poljoprivredne kompanije može se vidjeti u usporedbi korisnika izravnih plaćanja diljem Unije. U Hrvatskoj se 15% plaćanja odnosi na gospodarstva koja godišnje zaprimaju više od 500.000 eura. Gledajući na drugi način, tek 1% korisnika prima 34% ukupnog iznosa izravnih plaćanja – a pritom samo 0,2% korisnika zaprima 25% iznosa. U Europskoj uniji jedino Češka i Slovačka imaju veći udio plaćanja skupini s najvećim iznosima potpore, zbog svoje strukture kojom dominiraju vrlo velika poljoprivredna gospodarstva. No, diljem skupine EU-27 može se uočiti kako tek 3% svih plaćanja odlazi najvećim gospodarstvima koja zaprimaju više od 500.000 eura. Usredotočenost Hrvatske na potporu domaćim poljoprivrednicima i poljoprivredno-prehrambenim proizvođačima pred pridruženje Uniji bio je svjestan izbor politike, usmjeren na jačanje domaće proizvodnje hrane kako bi se osiguralo da velike kompanije prežive slobodnu tržišnu konkurenciju nakon potpunog otvaranja granica. No, “sredina koje nema” u Hrvatskoj zapravo ukazuje na to da mjere ni približno nisu uspjele stvoriti okosnicu potencijalno održivih obiteljskih gospodarstava u zemlji i dovesti do smanjenja uvoza hrane; štoviše, učinak im je bio suprotan. Smanjile su kapacitete svih poljoprivrednika za rast i opskrbu domaćeg tržišta hranom, osim onih najvećih, time što su ojačale kompanije kojima je i prije toga išlo dobro, a te su kompanije onda mogle istisnuti domaće konkurente skromnije veličine. Uzmimo primjer hrvatskog svinjogojstva, u kojemu su subvencije do te mjere bile koncentrirane na velike proizvođače da je niz manjih poduzetnika u svinjogojstvu odlučio napustiti sektor. Od 116.000 poljoprivrednika koji su držali svinje 2009. godine, njih manje od 0,5% dobilo je subvencije za tov i klanje – a samo tri kompanije primile su gotovo 60% ukupnog iznosa subvencija. Cilj je bio potaknuti poljoprivrednike u svinjogojstvu da dosegnu dansku razinu konkurentnosti – a rezultat je bio pritisak na sektor i jačanje uvoza. Danas se većina hrvatskih salama i kobasica, kao i 92% pršuta, proizvodi od uvoznog svinjskog mesa iz Unije. Vrsta izravnih plaćanja Korisnici Pokrivenost Iznos potpore Broj korisnika HRK % Ø HRK/korisniku Najvećih 1% prima više potpora od najmanjih 50% Najvećih 1% Tov goveda 37 116.829.186 69% 3.157.546 Najmanjih 50% 1.836 5.367.272 3% 2.923 Total 3.672 169.950.130 100% 46.283 28 15.393.774 49% 548.016 Najmanjih 50% 1.405 4.208.088 13% 2.996 Ukupno 2.809 31.178.874 100% 11.100 5 1.447.818 48% 286.697 Najmanjih 50% 253 305.002 10% 1.208 Ukupno 505 3.031.295 100% 6.003 Najvećih 1% 114 97.276.134 34% 854.199 5.694 22.204.279 8% 3.900 11.388 287.484.088 100% 25.244 Najvećih 1% Krmače Najvećih 1% Maslinovo ulje Mlijeko * Najmanjih 50% Ukupno Najvećih 1% Šećerna repa 10 10.706.955 35% 1.102.673 Najmanjih 50% 486 3.330.620 11% 6.860 Ukupno 971 30.453.736 100% 31.363 77 15.308.770 28% 198.403 Najmanjih 50% 3.858 4.429.141 8% 1.148 Ukupno 7.716 54.680.832 100% 7.087 Najvećih 1% Mliječne krave 19 Distribucija izravnih plaćanja Poglavlje 1 - Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Vrsta izravnih plaćanja Korisnici Pokrivenost Iznos potpore Broj korisnika HRK % Ø HRK/korisniku Najmanjih 50% prima više potpora od najvećih 1% Najvećih 1% Ovce i koze 102 3.453.358 5% 33.714 5.122 11.838.694 18% 2.312 10.243 67.638.889 100% 6.603 247 14.976.449 11% 60.604 Najmanjih 50% 12.356 23.399.637 17% 1.894 Ukupno 24.712 134.637.344 100% 5.448 11 3.188.138 5% 280.893 568 6.713.889 10% 11.831 1.135 64.778.271 100% 57.073 Najmanjih 50% Ukupno Najvećih 1% Telad Najvećih 1% Duhan Najmanjih 50% Ukupno Izvor: vlastita analiza na temelju podataka Agencije za plaćanja – prije završnog odobrenja plaćanja, siječanj 2013. * Projekcija za cijelu godinu temeljena na plaćanjima za razdoblje srpanj-prosinac Konkurentne niše: vrhunski proizvodi, vrhunske cijene Slavonija je poznata po kulenu, tradicionalnoj pikantnoj kobasici koja se proizvodi sporim postupkom koji uključuje samo najbolje dijelove zrele svinje, a na temelju obiteljskih recepata koji se već generacijama prenose s koljena na koljeno. No, kako su prije nekoliko godina vodeći hrvatski proizvođači mesa počeli proizvoditi velike količine jeftinijih i nekvalitetnijih verzija te kobasice za masovno tržište, dok su se mali proizvođači istodobno borili za opstanak, činilo se da bi izvorni kulen mogao i nestati s tržišta. To je predstavljalo osnovu osnivanja Udruge Slavonski domaći kulen – kulin koja okuplja proizvođače kulena, a danas u svojim redovima ima 132 mala proizvođača iz četiri županije diljem Slavonije. Ključni izazov te udruge danas je sljedeći: kako doći do dovoljnih količina prikladne svinjetine kako bi se pokrila potražnja, unatoč cijeni od približno 30 eura za kilogram kulena. “Sve dok proizvodimo vrhunsku kvalitetu, ne možemo proizvesti dovoljno”, kaže Zdenko Perakić, član udruge i jedan od njezinih najboljih pet proizvođača. Udruga je danas u završnim fazama stjecanja statusa “zaštićenog zemljopisnog podrijetla” za tržište Unije, što će im omogućiti ekskluzivno korištenje naziva Slavonski kulen. Stotinjak proizvođača nada se da će taj status u godinama koje dolaze uspjeti nadograditi do razine “izvornosti”, ukoliko pronađu dovoljno lokalnih uzgajivača tradicionalne crne slavonske svinje. Do stvaranja udruge došlo je zahvaljujući zajedničkim naporima nekolicine entuzijasta. Jedan od njih bio je profesor Damir Kovačić, zagrebački agronom inspiriran načinom na koji mala obiteljska gospodarstva u Austriji i Italiji postižu uspjehe proizvodeći i tržišno plasirajući visokokvalitetne lokalne prehrambene proizvode. Bio je tu i Andrija Matić, dinamični vodeći čovjek ureda za poljoprivredu Vukovarsko-srijemske županije, koji je pružio početna financijska sredstva u svrhu osiguranja logističke potpore za proizvođače kulena, uključujući putne troškove za trgovinske sajmove u inozemstvu, a naročito je važno bilo osigurati mjesto na kojem su se akteri mogli redovito sastajati, graditi povjerenje i dogovoriti o tome koja od niza malih varijacija u postupcima proizvodnje treba postati kodificirani standard za izvorni Slavonski kulen (ili kulin, budući da su se dogovorili kako će usvojiti obje jezične varijante naziva u svrhu dobivanja zaštićenog statusa na razini Europske unije). 20 Poglavlje 1 - Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Dosad je dogovor o tim standardima bio i maksimum uzajamne suradnje koji su poljoprivrednici uspjeli postići. G. Perakić navodi kako suradničko ponašanje nije prirodni obrazac djelovanja poljoprivrednika, budući da su mnogi od njih imali negativna iskustva u radu sa zadrugama tijekom niza desetljeća. Unatoč tome, nadvladavanje te rezerviranosti u pogledu suradnje moglo bi biti presudno kako bi se poljoprivredne aktivnosti malih gospodarstava, s dodanom vrijednošću i pripadajućom proizvodnjom hrane, mogle pretvoriti u održive poslovne pothvate, pri čemu je moguće i stvarati radna mjesta u ruralnim područjima. Poslovne aktivnosti u vezi s kulenom mogle bi tako biti deseterostruko veće nego što su danas, smatra g. Perakić, pri čemu bi se mogle stvoriti stotine radnih mjesta za uzgajivače i proizvođače visokokvalitetnog svinjskog mesa. Mogao bi se čak pojaviti interes i među mladima za vođenje takvih poslovnih pothvata, budu li u tome vidjeli prosperitetnu budućnost. Nasuprot tom primjeru, velikim slavonskim površinama pod žitom potreban je tek jedan zaposlenik na svakih stotinu hektara. Tri su područja u kojima bi veća suradnja među poljoprivrednicima mogla imati smisla. Poljoprivrednici žele imati vlastitu, posebnu klaonicu, u kojoj će vrijediti manje zahtjevni standardi od onih koji vrijede za velike industrijske klaonice, no u kojoj će se obrada svinjskog mesa ujedno odvijati pažljivije, kako bi se osiguralo da u mišićnom tkivu ne bude krvi, budući da to čini meso nepogodnim za kobasice vrhunske kvalitete. U drugim državama članicama Unije postoje iznimke te vrste za manje proizvođače, što odobrava nacionalna vlada, pri čemu se pažljivo prate veterinarski i higijenski standardi kako bi se osigurala izvozna dozvola. Financijska potpora Unije mogla bi pripomoći u financiranju male klaonice (bude li vlada surađivala s proizvođačima na uspostavi posebnih standarda), no poljoprivrednici bi trebali sudjelovati u sufinanciranju troškova. Drugo područje suradnje bio bi marketing, i to ne samo za uobičajeni izvoz, nego i za “tihi izvoz” – zajedničku prodaju proizvoda turističkim kapacitetima, u kojima je potražnja za visokokvalitetnim lokalnim proizvodima izražena, kao što su, međutim, izražena i ograničenja u smislu konzistentne opskrbe ovakvom vrstom proizvoda, naročito u velikom opsegu. Dodatno područje suradnje moglo bi se pronaći u zajedničkoj podršci za uzgoj slavonskih svinja na nekim uključenim gospodarstvima. Hrvatska ima nekoliko vrlo velikih industrijskih gospodarstava koja će se uspjeti izboriti za svoje mjesto u okviru konkurencije u Uniji i bez tuđe podrške. No, ujedno ima i tisuće malih proizvođača koji bi mogli ostvariti sjajne uspjehe u nišama s visokim cijenama proizvoda, pri čemu bi se mogla stvarati radna mjesta, ali i temelji za regeneraciju ruralnih zajednica – i to tek uz skromnu podršku i ohrabrenje. Ono što je danas potrebno u kontekstu pridruženja Europskoj uniji jest otvorena rasprava o viziji Hrvatske za sektor poljoprivrede, kao i o viziji, načelno gledajući, za ruralno gospodarstvo u cjelini. Je li uopće racionalno pružati podršku malim poljoprivrednicima, i što će se dogoditi ukoliko oni nestanu? Na koji način Hrvatska može identificirati i podržavati manja gospodarstva koja su sposobna za tržišne aktivnosti? Postoje li niše vrhunske kvalitete s dodanom vrijednošću u kojima bi se manji hrvatski poljoprivrednici mogli natjecati kvalitetom? Kako vlada može pomoći poljoprivrednicima da kupuju zemlju, moderniziraju tehnologiju i ostvaruju rast? 21 Poglavlje 1 - Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Izostanak funkcionalnog tržišta poljoprivrednog zemljišta Jedan važan način kako ostvariti pomak odnosi se na uklanjanje drugog nezdravog uzroka stagnacije – a riječ je o nepostojanju učinkovitog i transparentnog tržišta zemljišta. Bez mehanizma putem kojeg je moguće otvoreno i po transparentnim cijenama kupovati i prodavati zemljište, aktivnim manjim poljoprivrednicima u Hrvatskoj bit će gotovo nemoguće osigurati pristup zemljištu i širiti se, unatoč velikim površinama neiskorištenog poljoprivrednog zemljišta, dok će neaktivnim poljoprivrednicima biti jednako teško prodavati zemlju po prikladnoj cijeni. Jedna prepreka tome ogleda se u nesređenim zemljišnim knjigama, pri čemu je samo manji postotak usklađen s katastrom, dobrim dijelom zbog neriješenog pitanja vlasništva. Druga prepreka ogleda se u neiskorištenom poljoprivrednom zemljištu u državnom vlasništvu, preostalom nakon nestanka PIK-ova prije 25 godina. Oko 30% tog zemljišta i dalje se koristi bez natječaja, što je praksa koju se tijekom proteklog desetljeća “iznimno” dopuštalo svake godine. Tijekom vremena dio tog zemljišta predan je na korištenje privatnim kompanijama u vidu koncesija, bez natječaja. Najveća takva kompanija, Agrokor, preuzeo 2010. poljoprivrednu tvrtku Vupik, dobivši tako mogućnost korištenja oko 7.000 hektara državnog zemljišta. Ta kompanija već je prije toga, 2005. godine, bila kupila gubitaško i dugovima opterećeno poduzeće Belje, što je sa sobom donijelo mogućnost korištenja približno 20.000 hektara, kao i nekoliko drugih poljoprivrednih kapaciteta. Prodaja i jednokratna rješenja riješila su jedan problem: što učiniti s velikim gubitaškim i zaduženim gospodarstvima i njihovim zaposlenicima – no riječ je o kratkoročnom rješenju koje zapravo otežava dugoročne probleme. Povrh toga, problematičan je i manjak transparentnosti u većini transakcija dodjeljivanja državnog poljoprivrednog zemljišta dostupnih podataka o tome koliko je zemljišta koje razine kvalitete dano u zakup ili prodano, i po kojoj cijeni, kao i o tome koliko je iskoristivog poljoprivrednog zemljišta doista na raspolaganju. Prema novom Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, usvojenom u ožujku 2013. godine, vlada je zabranila daljnju prodaju zemljišta u državnom vlasništvu i oslanja se isključivo o dugoročni zakup, kako bi se izbjegle špekulacije izvana i navala stranaca na kupnju zemljišta. No, ukoliko se ne provedu podzakonski akti kako je predviđeno i ne potakne se transparentnost i rast manjih gospodarstava, a ne samo velikih, ovim zakonom zapravo će se održati zamrznuto nasljeđe socijalizma i pružit će se nepravedna prednost velikim monopolističkim opskrbljivačima, sprječavajući pritom stvaranje zdravije strukture. Pročišćavanjem zemljišnih knjiga i rješavanjem vlasničkih odnosa, kao i usmjeravanjem na evoluciju funkcionalnog i transparentnog zemljišnog tržišta za privatno zemljište i ono u državnom vlasništvu, Hrvatska bi brzo mogla ostvariti pomak u smislu rješavanja neodrživih gospodarstava i jačanja konkurentnosti aktivnih malih gospodarstava, čime bi se stvorili solidni ekonomski temelji za ruralne regije, na kojima bi se onda moglo nastaviti s jačanjem diverzifikacije. 22 Poglavlje 1 - Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Podrška hrvatskoj mliječnoj industriji: dobre namjere, dvojbeni rezultati, bačen novac Kad je Dukat, najveća kompanija za proizvodnju mliječnih proizvoda u Hrvatskoj, u veljači 2013. godine privremeno prestala s otkupom mlijeka od niza proizvođača, slijedom otkrivene visoke razine aflatoksina, bio je to tek najnoviji u seriji udaraca poljoprivrednicima u sektoru mljekarstva koji su ih tijekom proteklih nekoliko godina brojčano desetkovali. Sam skandal, uzrokovan kontaminiranim krmivom, zastrašio je potrošače i ujedno razotkrio slabosti u hrvatskom kontrolnom sustavu, što je potaknulo određena poboljšanja. No, za mnoge poljoprivrednike bila je to kap koja je prelila čašu i dovela do prekida poslovnih aktivnosti. Namjere su bile dobre. Vladin operativni program za sektor mliječnih proizvoda, uveden 2005. godine, imao je za cilj potaknuti poljoprivrednike u sektoru da ulažu u modernu opremu i krave kako bi mogli proizvoditi veće količine mlijeka, čime bi se smanjila potreba za uvozom mliječnih proizvoda, a ujedno povisila kvaliteta na razinu standarda Unije. U tom procesu Hrvatska bi mogla poticati stvaranje novih velikih mliječnih farmi, umjesto tradicionalnih malih gospodarstava koncentriranih u središnjem dijelu zemlje. Poljoprivrednici su imali pravo na povoljne zajmove za kupnju opreme i grla, kao i do besplatnih savjetodavnih usluga, na temelju poslovnih planova u kojima su uočljivu ulogu igrale visoke cijene mlijeka (dobrano iznad razina u Europskoj uniji), kao i visoke subvencije. Neposredni rezultati bili su ohrabrujući. Godine 2003. samo je jedna četvrtina mlijeka ispunjavala standarde Unije, no do 2009. godine taj se udio povećao na gotovo 80%. Broj dobavljača mlijeka pao je za više od polovice, na 24.000 dobavljača, no zato se količina proizvedenog mlijeka u prosjeku utrostručila, a Hrvatska je zabilježila vrhunac isporuke mlijeka od 675.000 tona, što je predstavljalo povećanje od 25% u usporedbi s 2003. godinom. Činilo se, barem po podacima, kako su rezultati sjajni. No, nevolje su počele kad su počele opadati i cijene mlijeka i subvencije, s dolaskom krize koja je utjecala na potražnju diljem Europe. Odjednom su rate kredita postale veće od prihoda. Reakcija vlade bila je uvođenje novih intervencijskih mehanizama, s dodatnim plaćanjima za svaku isporučenu litru mlijeka. No, bez ikakvih ograničenja za ova plaćanja, glavnina od nekoliko stotina milijuna kuna završila je u najvećim poljoprivrednim kompanijama kojima ta sredstva nisu bila nužno potrebna – a ne kod manjih poljoprivrednika koji su se mučili u nastojanjima da ostvare rast. Godine 2012. intervencijska plaćanja su zaustavljena, cijene mlijeka ponovo su pale, mnogi poljoprivrednici krenuli su najprije u štrajk, a zatim put stečaja i slanja krava u klaonicu. Krajnji rezultat: isporuke mlijeka do 2012. godine pale su za 11% u usporedbi s vrhuncem iz 2009. godine, unatoč dodatnim subvencijama u razdoblju od 2009. do 2011. godine u iznosu od 642 milijuna kuna. Preostalo je tek 12.000 dobavljača, samoopskrbnost u sektoru mlijeka pala je s vrhunca od 92% na manje od 90%, a gravitacijsko središte mliječne industrije preselilo se iz središnje Hrvatske na velika gospodarstva istočne Slavonije. Osječkobaranjska županija od 2003. godine gotovo je utrostručila proizvodnju mlijeka. Zahvaljujući problemu s aflatoksinima, taj silazni trend najvjerojatnije se dodatno ubrzao. Sve u svemu, unatoč iznimno visokoj potpori u prethodnom razdoblju, poljoprivrednici u mliječnom sektoru u Hrvatskoj, već suočeni s brojnim problemima, suočit će se i s punom snagom konkurencije u vidu ključnih proizvođača mlijeka u Uniji, u kontekstu najniže razine subvencija u nizu godina, visoke zaduženosti, kao i oštro polarizirane strukture, pri čemu postoji manji broj velikih proizvođača i velik broj malih proizvođača, s vrlo malo aktera u sredini. 23 Poglavlje 1 - Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Problem jaza između proizvođača, prerađivača, trgovaca i potrošača: Prekinuti vrijednosni lanci u Hrvatskoj Treći nezdravi element koji utječe na održavanje usitnjene i polarizirane strukture poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj jest jaz između goleme većine gospodarstava i njihovih prirodnih partnera i kupaca: prerađivača poljoprivrednih proizvoda i prehrambene industrije, maloprodajnih aktera, organiziranih tržišta i turističkog sektora. Manjak višestrukih vrijednosnih lanaca„od farme do stola“ izravna je posljedica dezintegracije PIK-ova, koji su sami po sebi bili vertikalno organizirani lanci. Kompanije poput Agrokora i Gavrilovića iznova su stvorile te veze kupnjom pojedinih elemenata u lancu od maloprodajnog sektora do farme, kao i nekih ulaznih elemenata. Taj pristup funkcionira za one koji su uključeni u lanac, no ujedno isključuje golemu većinu hrvatskih gospodarstava, blokirajući razvoj suvremenijih organizacijskih oblika diljem poljoprivredno-prehrambenog sektora. Lokalna i središnja vlast pritom pružaju malo podrške u smislu stvaranja novih veza, a isto vrijedi i za prehrambeni i maloprodajni sektor, pri čemu nema ni angažmana samih poljoprivrednika u smislu udruživanja koje bi im omogućilo da postanu dovoljno snažni i stvaraju te veze „odozdo“. Jedna posljedica za Hrvatsku jest ta da, unatoč velikom broju poljoprivrednika i visokim subvencijama osmišljenima za poticanje proizvodnje, zemlja svejedno uvozi osnovne namirnice poput mlijeka, mesa i povrća iz Njemačke, Italije, Nizozemske, Austrije (vidi tablicu na str. 25). Prehrambeni neto uvoz među najvišima je u Europi, unatoč visokom postotku resursa posvećenih u poljoprivredi,10 a situacija bi se mogla dodatno pogoršati nakon pristupanja Uniji, s obzirom na činjenicu da će izvoz u zemlje u sklopu CEFTA-e, poput Bosne i Hercegovine (na koju se trenutno odnosi 30% izvoza hrane), biti podvrgnut trgovinskim barijerama, dok će uvoz iz Europske unije biti posve slobodan. Hrvatski prerađivači poljoprivrednih proizvoda snažno se oslanjaju na uvezene sirovine, pri čemu je teško prekinuti taj začarani krug. Kompanije u sektoru proizvodnje hrane žale se da ne mogu pronaći proizvođače koji bi bili u stanju isporučiti dovoljne količine sirovina koje ispunjavaju standarde Unije. Povrh toga, visoko porezno opterećenje i visoki ulazni troškovi u Hrvatskoj podrazumijevaju da je uvezena hrana često jeftinija od hrane koju su hrvatski poljoprivrednici u stanju proizvesti, pridržavajući se važećih standarda. Čak i tamo gdje se proizvode sjajni proizvodi, ti se proizvodi često se ne prerađuju. Kao primjer možemo uzeti mandarine iz doline Neretve, koje se u znatnoj mjeri subvencioniraju i prodaju, no ne pretvaraju se u marmelade, niti se koriste na inovativnije načine, u širokom rasponu proizvoda od slatkiša do krema za lice. Tržišta za poljoprivrednike niknula su u nekoliko manjih gradova, uz izravnu prodaju proizvoda, no gledajući u cjelini, urbani potrošači u Hrvatskoj na kraju najčešće kupuju uvozne proizvode lošije kvalitete u supermarketima, zbog toga što im nisu dostupni lokalni proizvodi. Međutim, istinska tragedija kad je riječ o vrlo malim i usitnjenim hrvatskim poljoprivrednim gospodarstvima ogleda se u sljedećem: ukoliko se ta gospodarstva ne integriraju u proizvodne, maloprodajne ili izvozne lance, nikad neće ostvariti ulogu temeljnih elemenata za obnovu ruralnih područja u Hrvatskoj. Iskoristi li Hrvatska na kvalitetan način prilike koje joj se pružaju slijedom članstva u Uniji, onako kako je to učinila Poljska, bit će u mogućnosti usredotočiti se na to da osigura mogućnosti za rast i uspjeh gospodarstava, kao katalizatora šireg ruralnog razvoja. Ukoliko se o koristima ne promisli dovoljno temeljito, bit će izgubljena šansa za zaustavljanje ruralne depopulacije i daljnje razgradnje ruralnih struktura. U idućem poglavlju pozabavit ćemo se potencijalnim učincima pristupanja Uniji, kao i potencijalom da se iskoristi glavnina prilika koje se pružaju u ruralnim područjima. 10 Neobičan fenomen da je neka zemlja s visokim udjelom poljoprivrednika u radništvu te visokim udjelom poljoprivrede u BDP-u i istodobno i veća neto uvoznica hrane od zemalja s manjim poljoprivrednim sektorom dobro je poznat iz zemalja u razvoju i pokazatelj je manjka učinkovitosti u poljoprivrednom sektoru. 24 Poglavlje 1 - Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Zemlja Izvoz hrane kao % uvoza Neto trgovinska razmjena (USD/stanovniku) Danska 165 1.174 Nizozemska 165 1.663 Mađarska 159 235 Irska 147 763 Francuska 128 198 Poljska 124 70 Španjolska 120 115 Bugarska 115 44 Litva 114 117 Belgija 112 348 Austrija 96 -56 EU, (isključena unutarnja trgovina) 91 -19 Njemačka 85 -136 Italija 82 -120 Češka 74 -167 Latvija 72 -225 Estonija 67 -333 Grčka 61 -279 Hrvatska 57 -212 Slovenija 57 -511 Rumunjska 55 -111 Slovačka 55 -248 Portugal 53 -361 Finska 48 -423 Švedska 48 -526 Ujedinjeno Kraljevstvo 43 -468 Izvor: vlastita analiza na temelju podataka Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO), Obuhvat: poljoprivredni i prehrambeni proizvodi, ožujak 2013. 25 Samodostatnost u sektoru hrane, 2006. – 2010. godine Poglavlje 1 - Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Kako bolje iskoristiti turizam: izgradnja veza s ruralnim gospodarstvom U Hrvatskoj se često navodi kako bi poljoprivreda mogla predstavljati drugu ekonomsku okosnicu zemlje nakon turizma, koji je 2012. godine BDP-u pridonio približno 15,5%.11 Po mišljenju mnogih, riječ je zapravo o romantičnom mitu, budući da su trendovi takvi da se udio poljoprivrede u ekonomiji smanjuje s modernizacijom. No, turizam i poljoprivreda mogu unatoč tome simbiotski surađivati kako bi se stvarala nova radna mjesta i pristojni prihodi u ruralnim područjima. Jedan put kako doći do toga jest agroturizam, pri čemu obitelji aktivne u poljoprivredi dopunjuju svoje prihode na način da se šire u sektor turističkih usluga – taj pristup dobro se razvija u Istri, a počinje se kvalitetno razvijati i u Dalmaciji. Jednako važna, no danas ujedno i relativno rijetka, jest bliska tržišna veza između hrvatskih poslovnih aktera u sektoru turizma s jedne strane: turističkih kompleksa, nacionalnih parkova, hotela, i tome slično; te gospodarstava i drugih ruralnih poslovnih aktera s druge strane. Kako bismo uvidjeli potencijal tog pristupa, možemo razmotriti primjer Nikoline Anić, vlasnice sirarskog OPG-a Anić iz Krasnog. Gospođa Anić i njen suprug jedini su djelatnici u obiteljskom gospodarstvu koje je vlasnica razvijala tijekom proteklog desetljeća. Danas imaju 18 krava muzara i proizvode 3.300 kilograma sira godišnje. Mnoge druge mljekarske farme koje su tijekom proteklog desetljeća zajedno s gđom Anić sudjelovale u tečajevima na temu proizvodnje sira u međuvremenu su napustile taj vid proizvodnje i vratile su se na proizvodnju mlijeka, koje ima jasno definirano tržište. No, gospodarstvo Anić oko 60% svog sira prodaje na samom gospodarstvu, zahvaljujući sjajnom odnosu s obližnjim Nacionalnim parkom Sjeverni Velebit, iz kojega u obiteljsko gospodarstvo upućuju mnoge turiste. Usporedimo to iskustvo s iskustvom Mirande Paić, vlasnice Skradinskih delicija, gdje se proizvode proizvodi od badema. Gđa Paić dobila je pravo na korištenje etikete “Izvorno hrvatsko”, kao i nagradu za najbolji suvenir županije 2008. i 2011. godine te nagradu UNDP-a za jedno od najboljih agroturističkih imanja u Dalmaciji. Poput gospodarstva Anić, i gospodarstvo gđe Paić nalazi se u blizini četiriju nacionalnih parkova koji, međutim, nisu prepoznali njen proizvod. Nacionalni park Krka, primjerice, godišnje posjećuje 700.000 turista, no ti turisti ne mogu kupiti njezine proizvode unutar parka. U čemu je problem? Tri su iznimno velika ograničenja kad je riječ o stvaranju kvalitetnih i funkcionalnih opskrbnih lanaca između malih proizvođača i velikih turističkih organizacija: riječ je o količini, dosljednoj kvaliteti te cijeni. Učestao prigovor, od kupaca iz nacionalnih parkova do onih iz golemih turističkih kompleksa poput šibenskog Solarisa, jest taj da se mali proizvođači nisu u stanju okupiti kako bi jamčili dovoljne količine proizvoda. da njihova kvaliteta varira od pošiljke do pošiljke te da su mnogi mali proizvođači neskloni smanjiti cijene za velike narudžbe. Time postaje daleko lakše i jednostavnije uvoziti suvenire iz Kine, a prehrambene proizvode kupovati od velikih dobavljača (to naročito vrijedi za organizacije u državnom vlasništvu, poput nacionalnih parkova, koje ujedno moraju ispunjavati pravila o javnoj nabavi). Unatoč tome, kako pokazuje i primjer sirane Anić, postoje načini kako zaobići ta ograničenja – a tu je uglavnom riječ o stvaranju funkcionalnih mreža kako bi se skupine aktera mogle sastati i pronaći rješenja koja koriste svima. Tako, primjerice, menadžer zadužen za pitanja nabave iz Solarisa navodi kako su u tom turističkom kompleksu shvatili koliko je bitno stranim gostima osigurati dostupnost visokokvalitetnih lokalnih proizvoda, koje Solaris može brendirati kao vlastite proizvode. Solaris je tako počeo intenzivnije surađivati s lokalnim proizvođačima, pa je, primjerice, nedavno s MasVinom potpisao ugovor o nabavi ekološkog maslinovog ulja u bačvama, čime je to gospodarstvo na kojem se proizvodi vino i ulje dobilo pouzdan izvor prihoda, unatoč nižim cijenama, a gosti turističkog kompleksa zauzvrat mogu uživati u proizvodu koji osvaja nagrade. Ključ kako stvoriti više rješenja za Hrvatsku koja koriste svima uključenima leži u poticanju stvaranja mreža i platforme koja će omogućiti kupcima i dobavljačima da nađu zajednički jezik i osmisle kreativna rješenja. 11 Podaci Svjetske banke, lipanj 2013. 26 Poglavlje 1 - Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske 2 Velika prilika: što bi pristupanje Europskoj uniji moglo značiti za Hrvatsku 27 Poglavlje 1 - Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske 28 Poglavlje 2 - Velika prilika: što bi pristupanje Europskoj uniji moglo značiti za Hrvatsku Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Velika prilika: što bi pristupanje Europskoj uniji moglo značiti za Hrvatsku Poglavlje 2 Članstvo u Europskoj uniji pruža Hrvatskoj jedinstvenu priliku da se izravno pozabavi izazovima svog ruralnog gospodarstva. Mnogi građani boje se da bi pridruženje Uniji moglo uništiti hrvatske poljoprivrednike i proizvođače hrane otvaranjem vrata većoj konkurenciji, čime bi se dodatno pogoršao egzodus iz ruralnih područja. Stoga ti građani zagovaraju nastavak zaštite i potpore domaćim proizvođačima. No, ta vrsta zaštite pridonijela je kontinuiranoj fragmentaciji poljoprivrednog sektora te stagnaciji ruralnog gospodarstva. Umjesto toga, Hrvatska treba osmisliti svježi pristup stvaranju uspješnog ruralnog gospodarstva. Pristupanje Uniji donosi i pritiske i poticaje za provedbu takvih promjena. Nema dvojbe da će članstvo u Uniji uvesti snažniju konkurenciju na hrvatsko tržište, koje je još uvijek relativno zaštićeno. To članstvo ujedno će preobraziti sustav izravnih potpora za poljoprivrednike i sustav tržišnih intervencija, uvest će značajnu razinu financijskih potpora u sferu ruralnog razvoja kako bi se mali i održivi poljoprivrednici uveli u tržišno gospodarstvo, a ujedno će i podrazumijevati poticanje diverzifikacije ruralnog gospodarstva, uz podršku akcijama “odozdo prema gore” u ruralnim područjima. U ovom poglavlju razmotrit ćemo načine na koje bi te promjene mogle utjecati na Hrvatsku, ograničenja koja valja nadvladati kako bi se iskoristile potencijalne povoljne posljedice pridruženja, kao i pitanje kako Hrvatska može iskoristiti financijsku potporu, ali i iskustva drugih država članica, kako bi izašla iz začaranog kruga dugoročnog zaostajanja ruralnih sredina. Rezultati pregovora s EU: što Hrvatska dobiva, i kako to izgleda u usporedbi s drugim državama članicama Unatoč široko rasprostranjenim dojmovima kako je Hrvatska doživjela neuspjeh u pregovorima za financijsku potporu Unije, postignut dogovor zapravo je prilično dobar. Štoviše, uzmemo li u obzir veličinu korištenog poljoprivrednog zemljišta, Hrvatska ima na raspolaganju bitno višu razinu kako izravnih plaćanja, tako i financijske potpore za ruralni razvoj, nego što je to bio slučaj s novim državama članicama koje su se Europskoj uniji pridružile 2004. i 2007. godine, a ujedno je ta razina viša nego što je slučaj s većinom drugih država članica. Razmotrimo najprije izravna plaćanja poljoprivrednicima, što je u žargonu Unije poznato kao prvi stup Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP). Maksimalni iznos dostupan Hrvatskoj, uključujući financiranje iz proračuna Unije i dopustiva dodatna plaćanja iz hrvatskog državnog proračuna, iznosi 379 eura po hektaru – što podrazumijeva ukupno 383 milijuna eura izravne dohodovne potpore za poljoprivrednike svake godine (uključujući približno 10 milijuna eura za razminirano poljoprivredno zemljište). To je treća po redu razina u Europskoj uniji, pri čemu samo jedna nova država članica, malena Malta, prima više od toga (vidi prikaz na str. 30). Poput drugih novih država članica u trenutku pridruživanja Uniji, i Hrvatska ima na raspolaganju desetogodišnje razdoblje do dostizanja punog iznosa potpore, pri čemu izravna potpora iz proračuna Europskog fonda za garancije u poljoprivredi (EAGF) počinje s 25% pune razine i doseže 50% godine 2017. te 100% godine 2022. Većina novih članica dobila je priliku nadopuniti sredstva Unije sredstvima iz državnog proračuna u iznosu od tek 30%, što znači da su poljoprivrednici tijekom prve godine članstva u Uniji mogli primiti maksimalnu potporu u iznosu od tek 55% definirane ukupne razine potpore. No, Hrvatska u prvoj godini 29 Poglavlje 2 - Velika prilika: što bi pristupanje Europskoj uniji moglo značiti za Hrvatsku Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske članstva ima pravo nadopuniti razinu potpore do 100% predviđene razine – što je viša razina čak i od izuzeća odobrenog Sloveniji, a ujedno i odraz svijesti o tome da su postojeći nacionalni mehanizmi potpora već bili na visokoj razini te da bi slijedom toga naglo smanjenje subvencija moglo imati štetan učinak. Hrvatsku se također tretira povoljno i kad je riječ o drugom stupu ZPP-a, fondovima za ruralni razvoj. Riječ je o mehanizmu koji je u sadašnjem sveobuhvatnom obliku uveden 2007. godine kako bi se potaknulo šire restrukturiranje poljoprivrednog sektora i ruralnih gospodarstava općenito, naročito u novim državama članicama i zemljama s velikim udjelom Područja s težim uvjetima gospodarenja u poljoprivredi, najčešće planina ili otoka (pri čemu Hrvatska ima obilje i jednog i drugog). Od 2014. godine, kad počinje iduće proračunsko razdoblje Europske unije, Hrvatska će prema predviđanjima primati drugu po visini razinu plaćanja po hektaru u sferi ruralnog razvoja u Europskoj uniji, s izuzetkom Malte. Hrvatska će primati približno 330 milijuna eura godišnje, što je dvostruko više od prosječnog iznosa po hektaru koji vrijedi za druge nove države članice te trostruko više od prosjeka za skupinu EU-27 u cjelini. To slijedi presedan koji je vrijedio za Sloveniju, koja je također ostvarila visoku razinu, kao i za Austriju, zbog velikih planinskih područja u toj zemlji koja potpadaju pod kategoriju Područja s težim uvjetima gospodarenja u poljoprivredi, a na koja odlazi četvrtina sredstava za ruralni razvoj te zemlje. 700 Izravna plaćanja 628 600 500 €/ha Potpore za ruralni razvoj 549 507 483 472 459 453 400 431 379 378 370 370 356 347 345 336 336 336 335 331 314 310 302 306 293 300 276 278 266 248 243 200 100 Latvija Litva Ujedinjeno Kraljevstvo EU 12 Bugarska Rumunjska Španjolska Estonija Poland Švedska Ireland EU 27 Poljska Francuska Portugal Slovačka EU 15 Mađarska Njemačka Austrija Luksemburg Finska Danska Nizozemska Belgija Italija Cipar 0 Hrvatska Slovenija Grčka Izravna plaćanja EU i potpore ruralnom razvoju za razdoblje 2014.-2020. 12 Izvor: vlastita analiza autora temeljena na proračunskim podacima iz objedinjenog nacrta Uredbe o izravnim plaćanjima nakon 2014. (Council of the EU, 25 September 2013 - interinstitutional. file No. 13294/1/13 Rev 1) i objedinjenog nacrta Uredbe o ruralnom razvoju za programsko razdoblje 204.-2020. (Council of the EU, 26 September 2013 - interinstitutional file No. 13349/1/13 Rev 1). Povrh financijske potpore u okviru Zajedničke poljoprivredne politike Europske unije, Hrvatska će ujedno moći pristupati i sredstvima od približno 1,1 milijardi eura godišnje u okviru strukturnih fondova, čija je svrha poboljšati regionalnu infrastrukturu, prilike za zapošljavanje, zaštitu okoliša te razvoj konkurentnih i inovativnih malih poduzeća. Značajni iznosi tih sredstava mogu se koristiti za projekte koji pripomažu stimuliranju ruralnog gospodarstva, kako se to dogodilo u istočnoj Poljskoj. Sveukupno gledajući, prilika koja se pruža Hrvatskoj za korištenje financijskih potpora Unije u poticanju preobrazbe ruralnog gospodarstva veća je nego za druge nove države članice. No, dosadašnja postignuća Hrvatske u korištenju pretpristupnih sredstava Unije najskromnija su u toj skupini država. Pitanje hoće li Hrvatska biti u mo12 Podaci za prvoplasiranu Maltu isključeni su iz grafičkog prikaza jer ne bi bile uočljive razlike između ostalih država. Maleni otok, čija je ukupna površina 316 kvadratnih kilometara, trebao bi primiti ukupno 2.079 € po hektaru poljoprivredne površine, od toga 665 € izravnih plaćanja i 1.414 € potpora za ruralni razvoj. 30 Poglavlje 2 - Velika prilika: što bi pristupanje Europskoj uniji moglo značiti za Hrvatsku Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske gućnosti preobraziti svoje prednosti u konkretne rezultate neće ovisiti samo o sposobnosti zemlje da apsorbira dostupna sredstva, već i o tome hoće li ih djelotvorno koristiti kako bi se preokrenulo postojeće stanje koje karakterizira polarizirana struktura poljoprivrede, gradeći time temelje za izraženije raznoliko ruralno gospodarstvo. Hrvatska dosadašnja iskustva u korištenju predpristupne pomoći i njihovo značenje u kontekstu pridruženja Pretpristupna sredstva među ostalim su i svojevrsno vježbalište u sklopu kojega zemlje kandidatkinje za članstvo u sklopu širenja Unije imaju priliku naučiti kako se pripremaju djelotvorni projekti i kako se stvaraju sustavi provedbe, što onda omogućuje tim zemljama da iskoriste bitno veće razine financijske potpore koje dolaze s pridruženjem Uniji. Hrvatska pretpristupna alokacija za ruralni razvoj do kraja 2013. godine iznosila je, primjerice, tek 8% razine koju će Hrvatska moći koristiti od 2014. godine, a slično vrijedi i za strukturne fondove. Taj proces praktičnog učenja presudan je iz triju razloga. Prvo, omogućuje lokalnim poljoprivrednicima, dužnosnicima i drugim akterima da se upoznaju s načinom na koji funkcionira financijska potpora Europske unije – s ciljevima, uvjetima i složenim birokratskim zahtjevima u sklopu prijave za dostupna sredstva. Drugo, vlada na taj način dobiva priliku razvijati konsenzus u vezi sa svojom strateškom vizijom budućnosti ruralnog gospodarstva, identificirajući ciljeve koji onda mogu postati sastavnim dijelom detaljnog nacionalnog programa ruralnog razvoja, prilagođenog nacionalnoj razini, kojim se usmjerava trošenje sredstava Unije. Treće, taj proces pruža vrijeme za izgradnju institucija koje će pružati podršku provedbi financijske potpore Unije u djelo – u širokom rasponu od agencije za plaćanja koja nadzire distribuciju izravnih plaćanja i financijske potpore za ruralni razvoj, pa do organizacija koje pomažu ljudima na terenu da se organiziraju, razvijaju kvalitetne projekte, prijavljuju za financijska sredstva i djelotvorno provode planove. Iznosi pretpristupnih sredstava koji se u konačnici utroše stoga su manje važni kao određena svota uloženog novca, a bitno su značajniji kao pokazatelj buduće sposobnosti apsorpcije znatno većih sredstava koja postaju dostupna nakon pristupanja. U slučaju Hrvatske pokazatelji su prije pristupanja bili daleko od zadovoljavajućih; stoga je danas, nakon što je članstvo u Uniji ostvareno, od presudne važnosti raditi na znatnom intenziviranju procesa učenja na sve tri razine. Hrvatska je prvi put dobila priliku prijaviti se za pretpristupna sredstva 2006. godine, pri čemu je imala na raspolaganju tek jednu godinu programa SAPARD koji su koristile sve prethodne nove države članice, prije no što se okrenula programu IPARD, uvedenom u sklopu novog proračunskog razdoblja od 2007. do 2013. godine, koji je odražavao dotadašnje sveukupne ciljeve i strukturu. Prvih osam bivših socijalističkih zemalja koje su se pridružile Uniji uspjele su nakon početnih nespretnih koraka apsorbirati praktički 100% alokacija u okviru programa SAPARD. Bugarska i Rumunjska, koje su se Uniji pridružile 2007. godine, bile su manje kvalitetno pripremljene te su u prosjeku apsorbirale oko 83% svoje alokacije. Do kraja 2009. godine Hrvatska je uspjela ugovoriti tek 62% alociranih sredstava u okviru SAPARD-a, a isplatila je tek 48%. Program IPARD, uveden 2007. godine, s prvom isplatom 2010. godine, suočio se s čak većim poteškoćama. Do kraja 2012. godine, prema podacima Agencije za plaćanja, bilo je ugovoreno samo 44% planirane alokacije, a nakon tri godine provedbe isplaćeno je manje od 12%. Apsorpcija pretpristupnih strukturnih fondova u sklopu instrumenta IPA bila je bolja, no svejedno je do kraja 2012. godine bilo ugovoreno samo 60% potencijalne alokacije, pri čemu je isplaćeno samo 33%. Ovaj usporeni proces značio je da se značajni iznos predviđen za pretpristupnu pomoć Hrvatskoj već morao vratiti Uniji: ukupno, 51.5 milijuna € do sad je trajno „de-komitirano“, prema terminologiji EU; 38.6 milijuna € pod IPARD i 12.9 milijuna € pod SAPARD programom. Ovaj je iznos veći od ukupnog iznosa od 26.9 milijuna € isplaćenih Hrvatskoj do kraja 2012. Ono što zabrinjava kad je riječ o djelotvornosti financijske potpore za ruralni razvoj jest činjenica da je većina utrošenih sredstava bila usmjerena na već komercijalizirani poljoprivredno-prehrambeni sektor. U okviru IPARD-a bilo je ugovoreno 62% sredstava dostupnih za mjere usmjerene na poboljšanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava (poznato kao mjera 101), a isplaćeno više od 20%; za poboljšanje prerade i 31 Poglavlje 2 - Velika prilika: što bi pristupanje Europskoj uniji moglo značiti za Hrvatsku Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske trženja prehrambenih proizvoda (mjera 103) bilo je isplaćeno 16%. Do kraja 2012. godine nije bilo izvršeno nijedno plaćanje za mjere usmjerene na razvoj ruralne infrastrukture (mjera 301), premda je ugovoreno 46%. Kad je riječ o mjerama u sferi diverzifikacije ruralnog gospodarstva (mjera 302), tijekom prve tri godine provedbe isplaćeno je tek 1% planirane alokacije, a ugovoreno je samo 17% planiranog iznosa. IPARD u Hrvatskoj: mjera 101 (ulaganja u poljoprivredna gospodarstva) Broj projekata 82.096.000 41.048.000 100,0 Primljeno: 2010.-2012. 233 101.347.519 51.020.182 124,3 72 29.234.158 13.844.665 33,7 118 47.985.012 25.290.054 61,6 U obradi 43 21.844.634 11.199.777 27,3 Isplaćeno do 31.12.2012. 47 16.017.707 8.361.213 20,4 Odbijeno Broj projekata Ukupna javna sredstva, HRK Ukupna ulaganja Iznos potpore % u odnosu na plan za IPARD IPARD plan: 2007.-2011. 96 142.093.333 71.046.667 100,0 Primljeno: 2010.-2012. 84 93.505.467 46.036.881 64,8 Odbijeno 26 13.258.267 6.645.349 9,4 Ugovoreno 49 66.464.620 33.232.115 46,8 9 11.125.619 5.562.809 7,8 19 22.153.507 11.076.668 15,6 Isplaćeno do 31.12.2012. Broj projekata Ukupna javna sredstva, HRK Ukupna ulaganja Iznos potpore % u odnosu na plan za IPARD IPARD plan: 2007.-2011. 105 27.965.333 27.965.333 100,0 Primljeno: 2010.-2012. 210 105.273.092 101.220.488 361,9 Odbijeno 86 44.175.565 41.124.020 147,1 Ugovoreno 30 12.789.154 12.789.154 45,7 U obradi 94 44.065.267 43.430.320 155,3 0 0 0 0,0 Isplaćeno do 31.12.2012. IPARD u Hrvatskoj: mjera 302 (diverzifikacija) Iznos potpore 196 U obradi IPARD u Hrvatskoj: mjera 301 (ruralna infrastruktura) Ukupna ulaganja % u odnosu na plan za IPARD IPARD plan: 2007.-2011. Ugovoreno IPARD u Hrvatskoj: mjera 103 (prerada i trženje) Ukupna javna sredstva, HRK Broj projekata Ukupna javna sredstva, HRK Ukupna ulaganja Iznos potpore % u odnosu na plan za IPARD IPARD plan: 2007.-2011. 235 46.917.333 23.458.667 100,0 Primljeno: 2010.-2012. 183 28.865.778 13.862.734 59,1 Odbijeno 37 4.649.857 2.303.696 9,8 Ugovoreno 54 7.961.114 3.980.549 17,0 U obradi 92 15.811.858 7.528.534 32,1 5 518.602 259.301 1,1 Isplaćeno do 31.12.2012. Izvor: vlastiti izračun na temelju plana za IPARD i podataka Agencije za plaćanja, ožujak 2013. Tečajna stopa: 1 EUR = 7,45 HRK 32 Poglavlje 2 - Velika prilika: što bi pristupanje Europskoj uniji moglo značiti za Hrvatsku Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Financiranje za druga dva ključna područja ruralnog razvoja: uključivanje zajednice kroz lokalne akcijske grupe (program LEADER) te poljoprivredno-okolišne mjere, zaustavilo je Ministarstvo poljoprivrede zbog nedostatne zakonodavne i institucionalne pripreme. Akreditacija za LEADER u svrhu aktivacije financiranja tehničke pomoći odgođena je do ožujka 2013. godine, čime je izgubljeno dragocjeno vrijeme za pripremu, a ujedno se umanjila percipirana vrijednost lokalnih akcijskih grupa. Sličan poremećaj može se uočiti u prosječnoj veličini projekata koji su dobili potporu. U Hrvatskoj je prosjek bio golem i iznosio je 255.000 eura, u usporedbi s prosjekom od 42.000 eura u prvih osam bivših socijalističkih novih država članica, odnosno 191.000 eura u Bugarskoj i Rumunjskoj kao zemljama koje su se također suočavale s poremećajima u sektoru poljoprivrede. Drugim riječima, umjesto da koristi nizu manjih dionika, financijska potpora dosad je bila neproporcionalno usmjerena na velike projekte za postojeća tržišno orijentirana gospodarstva – čime se u velikoj mjeri negirao učinak učenja, dodatno učvršćujući poremećaje u ruralnom gospodarstvu, a ujedno je propuštena prilika da se stvore temelji za promjene. Zašto se u Hrvatskoj apsorpcija pokazala toliko teškom? Ironično je, s obzirom na loše dosadašnje rezultate, da je jedna od najvećih prepreka za apsorbiranje sredstava Unije bila upravo grozničava usredotočenost da se novac utroši, i u većim iznosima ako je to nužno, baveći se pritom kratkoročnim izazovima umjesto da se nauče osnove i sustavno izgrade temelji. Štoviše, granična vrijednost prihvatljivih plaćanja u okviru IPARD-a je povećana, u dogovoru s Europskom komisijom, kad je postalo jasno da bi iskorištenost mogla biti katastrofalna budući da se većina velikih poljoprivrednih kompanija prijavljivala za mjere 101 i 103, a iznos koji su mogle primiti bio je ograničen. Slijedom toga, iskustva Hrvatske s pretpristupnim sredstvima uglavnom su razotkrila dugoročne izazove ruralnog gospodarstva, umjesto da se njima pozabavilo. Kako bi se osiguralo djelotvornije korištenje sredstava kad počnu pristizati značajniji iznosi, Hrvatska se iznova mora usredotočiti na pripremu temelja. Na administrativnoj razini to će zahtijevati ulaganja u izgradnju kapaciteta, što se često žrtvuje u sklopu mjera proračunske štednje. Agencija za plaćanja, kao ključno provedbeno tijelo i za izravna plaćanja i sredstva za ruralni razvoj, bori se s angažiranjem i zadržavanjem dovoljnog broja osoblja, a slijedom toga postala je usko grlo u distribuiranju sredstava. Problem ne leži u kompetencijama, već u kapacitetima. Doista, sve nove države članice prije ili kasnije bi naučile da ulaganja u stvaranje kvalitetno vođene agencije koja nailazi na poštovanje, kao i u jačanje kapaciteta svih javnih institucija uključenih u rad sa sredstvima Unije, predstavljaju ključ za uspješnu apsorpciju tih sredstava. Ta ulaganja ne moraju nužno podrazumijevati veće ukupne troškove. Tijekom proteklog desetljeća administrativna proračunska potrošnja dramatično je porasla (vidi tablicu na str. 34). Subvencije su narasle, pa su nakon 2009. godine ponovo potonule, no zato su administrativni troškovi, koji su u razdoblju od 2004.-2007. godine iznosili tek desetak posto proračunske potrošnje na poljoprivredu, kontinuirano rasli do današnje razine od gotovo četvrtine ukupnih izdataka. Manji dio toga odnosi se na Agenciju za plaćanja, a tu će biti nužna dodatna ulaganja (uobičajen raspon kreće se od 3% do 7% u odnosu na potpore za poljoprivredu). No, postoji niz nepotrebnih troškova koji su se gomilali tijekom godina, a ti se troškovi mogu kanalizirati kako bi se ispunili novi zahtjevi, što Vlada i čini diljem sustava. U skladu s time, danas je presudno osigurati da svi iskusni dužnosnici i organizacije budu angažirani kako bi se osiguralo djelotvorno korištenje sredstava, pri čemu se trebaju iskoristiti sva dostupna sredstva za nadvladavanje nedostataka. 33 Poglavlje 2 - Velika prilika: što bi pristupanje Europskoj uniji moglo značiti za Hrvatsku Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Porast administrativnih troškova u proračunu Ministarstva poljoprivrede u razdoblju od 2005. do 2013. godine 20,0 % 18,3% 15,7% 15,0 % 10,0 % 5,0 % 8,3% 4,9% 4,2% 0 Državni proračun Ministarstvo poljoprivrede (MP) MP: javne usluge MP: strukturne mjere MP: tržišne potpore Izvor: analiza autora na temelju podataka Ministarstva financija, svibanj 2013. Na lokalnoj razini postoje dva ključna faktora koji su obeshrabrili aktere u korištenju sredstava namijenjenih za ruralni razvoj. Prvi faktor odnosi se na uvođenje jednostavne i izdašne sheme državnih investicijske potpore za poljoprivrednike, s ciljem da se hrvatski poljoprivrednici zaštite od propasti u kontekstu konkurentskog pritiska članstva u Uniji, a što se odvijalo paralelno s uvođenjem sredstava SAPARD-a/IPARD-a. Ta potpora, kao što smo vidjeli, nije imala željeni učinak jačanja lokalne proizvodnje: umjesto toga, samo su se učvrstile postojeće strukture i povećala se ovisnost. No, zato je oslabljena motivacija malih poljoprivrednika da se prijavljuju za sredstva koja su izravno usmjerena na jačanje njihove konkurentnosti i komercijalne orijentacije, kao i na njihovu pripremu za ispunjavanje europskih standarda u sferi sigurnosti hrane i higijene. Slično nepotrebno preklapanje utjecalo je i na općine, kojima je bilo lakše prijavljivati se na programe koji su de facto zajmovi Svjetske banke nego za darovnice Hrvatskoj u okviru IPARD-a, budući da je time bilo lakše izbjeći zahtjevne procedure pri Agenciji za plaćanje. Drugi faktor jest niska razina svijesti o potencijalu i stvarnom stanju u vezi s financijskom potporom Unije te manjak podrške u pristupanju tim sredstvima. Velika mreža agencija i nevladinih organizacija koje su pružale podršku u procesu pristupanja Europskoj uniji u zemljama poput Slovenije i Poljske bila je daleko slabija u Hrvatskoj. Valja reći da ovi izazovi djelomice imaju veze i s činjenicom da su jednoj zemlji savjetodavne usluge potrebnije nego skupini zemalja; unatoč tome, Hrvatska je u dobrom položaju da iskoristi iznimno iskusne mreže koje postoje u drugim novim državama članicama, kroz proaktivne twinning projekte i razmjenu najboljih praksi. Na kraju, financijska pomoć Unije dosad je primarno stizala onima koji imaju „insajdersko“ znanje o procesu. Mnogi poljoprivrednici i lokalni dužnosnici i dalje nemaju jasnu ideju što je dostupno i kako bi do toga mogli doći. U pozadini svih tih slabosti može se uočiti manjak strateške vizije budućnosti hrvatskog ruralnog gospodarstva. Politika Vlade i odluke u vezi s financiranjem tijekom proteklog desetljeća (pod raznim Vladama) zasnivale su se na reagiranju na strukturne izazove – poput povećanja uvoza hrane, ruralne depopulacije, stagnacije poljoprivrednog sektora i potrebe da se utroše sredstva Unije – a putem kratkoročnih mjera. Rješenje je pronađeno u pokušaju da se poljoprivrednicima i poljoprivredno-prehrambenim kompanijama pruži pomoć kako bi se potaknula proizvodnja u Hrvatskoj. No, ta je orijentacija, s učincima narušavanja tržišta, dodatno pogoršala probleme. Vrijeme je da se razvije nov i sustavan pristup ruralnom razvoju, koji se zasniva na slušanju iskustava s terena, iz drugih zemalja Unije i raznih ministarstava, kao i na korištenju sredstava Unije tijekom idućeg proračunskog razdoblja, odnosno tijekom dvaju proračunskih razdoblja. 34 Poglavlje 2 - Velika prilika: što bi pristupanje Europskoj uniji moglo značiti za Hrvatsku Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Otvaranje tržišnog potencijala u ruralnim područjima: Terra Marascae Kad je Denis Rubić, dalmatinski konzultant odgojen u Njemačkoj, pripremao regionalnu strategiju za brdska područja u zaleđu Splita, uočio je golem poslovni potencijal višanja sorte maraska. Ta se sorta u Dalmaciji uzgaja više od 500 godina, a predstavljala je profitabilan biznis za mnoge ljude, pokorivši svjetska tržišta kroz slavni maraschino koji i dan danas proizvodi kompanija Maraska u Zadru. Nasuprot uobičajenim brigama zbog novih konkurenata iz Unije koji će navodno preplaviti tržište, moglo se uočiti da potražnja za višnjama maraske i dalje daleko premašuje ponudu, pri čemu je jako malo tradicionalnih proizvoda od maraske – poput džemova, suhih višanja ili likera – uopće moguće kupiti. Kad se tome pridoda ekološka poljoprivreda i mogućnost agroturizma, s kućama za odmor i lokalnim proizvodima poput meda i sira, g. Rubić je u tome uočio neodoljivu poslovnu nišu. To je bio početak projekta Terra Marascae, koji danas uključuje 50 hektara voćnjaka, s 25.000 stabala zasađenih na kamenom terenu Šestanovca – većinom na dugoročnoj koncesiji državnog zemljišta. Rubić nije znao puno o voćarstvu kad je počeo s radom, no zato je u tom području bilo mnogo ljudi koji ta znanja posjeduju. Ono što je on znao bilo je kako organizirati, financirati i marketinški razglasiti projekt. Zahvaljujući profesionalnoj pozadini u konzultantskim uslugama, uspio je doći do financijske potpore u okviru IPARD-a za proširenje voćnjaka, a u budućnosti se planira prijaviti i za sredstva za izgradnju kuća za odmor i objekata za prodaju proizvoda. Kad bi se suočio s problemima, razgovarao bi s ministarstvom. Marketinški poticaj ostvario je razradom koncepta “kumova” – zainteresiranih ulagača diljem svijeta koji sponzoriraju stabla, šire informacije o projektu među drugima i tako donose financijsku pomoć i buduće klijente, a zauzvrat dobivaju proizvode od maraske, s vlastitim etiketama s potpisom. Među kumovima su i njemački i japanski veleposlanik u Hrvatskoj. Japanski veleposlanik sudjelovao je u otvaranju druge faze voćnjaka, a njegovi zemljaci rado dolaze uživati u cvjetanju voćaka u Dalmaciji zajedno s mnogim drugim gostima. No, jedan od najtežih zadataka g. Rubića sveo se na to kako navesti poljoprivrednike među susjedima i lokalne hotelijere da ga ne doživljavaju kao konkurenta, već kao partnera s vještinama i kapacitetom koji može pridonijeti i njihovu uspjehu. Rado bi vidio mnoštvo plantaža i tvornica kako niču u regiji i vraćaju sortu maraske na staze stare slave, stvarajući radna mjesta, pružajući kanal za svakojake lokalne proizvode i usluge, pokazujući usput da i poljoprivreda može biti profitabilan biznis. “Želim pokazati da je to moguće”, kaže on. Prijetnje i prilike: razumijevanje učinka pridruženja Uniji na ruralno gospodarstvo Pridruženje Europskoj uniji je ostvareno, no i dalje nije sasvim jasno, naročito poljoprivrednicima i lokalnim dužnosnicima, kakva je zapravo narav prijetnji i prilika koje iz toga proizlaze. Najočitija pozitivna promjena koju članstvo u Uniji donosi ruralnom dijelu Hrvatske ogleda se u povećanju iznosa dostupnih financijskih sredstava Unije do ukupno 3,6 milijardi eura u razdoblju od 2014. do 2020. godine, pri čemu je oko 330 milijuna eura godišnje namijenjeno isključivo za mjere ruralnog razvoja. Pokušavajući apsorbirati ta sredstva u okviru djelotvornih projekata, Hrvatska će moći iskoristiti dva ključna nova područja ulaganja. Prvo područje, poznato pod nazivom poljoprivredno-okolišne mjere, rezultat je svijesti da poljoprivrednici igraju važnu ulogu u očuvanju prirode, no potencijalno i u šteti koju priroda trpi. Poljoprivrednike stoga treba potaknuti da igraju pozitivnu ulogu, ukoliko to podrazumijeva dodatne troškove ili donosi niže prihode, pri čemu im treba platiti premiju za podržavanje usluga ekosustava mimo zahtjeva samog poljoprivrednog rada. Konkretni primjeri uključuju izbjegavanje intenzivnog korištenja umjetnih gnojiva, herbicida i pesticida kako bi se zaštitila voda, tlo i bioraznolikost; zaštitu zemlje od erozije; uzgoj rijetkih/tradicionalnih pasmina i sorti; održavanje planinskih 35 Poglavlje 2 - Velika prilika: što bi pristupanje Europskoj uniji moglo značiti za Hrvatsku Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske pašnjaka ili sijanje trave na obradive površine. Austrija je pionir u Uniji u korištenju tih mjera od pridruživanja 1995. godine. Tri četvrtine poljoprivrednika koristi tu vrstu potpora, pri čemu je prosjek plaćanja 2011. godine iznosio 4.790 eura po gospodarstvu, što je ukupno iznosilo 549 milijuna eura, uključujući sufinanciranje.13 Gotovo polovica tog iznosa dolazi iz dodatnih kompenzacijskih financijskih mehanizama dostupnih poljoprivrednicima koji rade na teškim (uglavnom planinskim) lokacijama, poznatim kao Područja s težim uvjetima gospodarenja u poljoprivredi. Slijedom toga, dohodak kućanstva u kategoriji planinskih gospodarstava danas iznosi oko 80% prosječnog dohotka poljoprivrednih gospodarstava, što je porast u usporedbi s vrijednošću od 60% tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Okvir Područja s težim uvjetima gospodarenja u poljoprivredi trenutno se revidira kako bi se usredotočilo na objektivniju (i restriktivniju) definiciju Područja izloženih prirodnim ograničenjima za poljoprivrednu aktivnost (Areas facing Natural Constraints, ANCs), no vjerojatno je da će mnogi hrvatski otoci i planinska područja biti uključeni. Važnost poljoprivredno-okolišnog financiranja za Hrvatsku je dvostruka. Prvo, time će se potaknuti nov i sveobuhvatniji način pristupa ruralnom razvoju i poljoprivredi, s više naglaska na ekološku poljoprivredu male i srednje razine, povezanu s turizmom i rekreacijom, što će povoljno djelovati i na pitanja poput depopulacije ili marginalizacije. Ekološka poljoprivreda i dalje je vrlo malen sektor u Hrvatskoj i odnosi se na tek 2,4% ukupnog korištenog poljoprivrednog zemljišta, što je nešto više od jedne trećine razine u skupini zemalja EU-27 (vidi tablicu na str. 37). Kako bi se uočio potencijal tog sektora, dovoljno je pogledati Austriju. Otkako je tamo prije 20 godina pokrenuto prvo ekološko poljoprivredno gospodarstvo, financijska potpora Unije korištena je kako bi se ta zemlja pretvorila u vodeću europsku silu u tom sektoru, u kojoj je 16% poljoprivrednih gospodarstava certificirano kao ekološka gospodarstva, kao i 20% poljoprivrednog zemljišta. Glavni supermarketi, uključujući diskonte, imaju u ponudi vlastite, marketinški izrazito pokrivene i brendirane ekološke proizvode iz domaćeg uzgoja, čime se stvara opskrbni lanac zahvaljujući kojem je malim gospodarstvima i jednostavno i relativno isplativo odlučiti se na ekološku proizvodnju. Austrijske turističke agencije ujedno promiču agroturističke kapacitete s ekološkim proizvodima, čime se poljoprivrednicima u toj vrsti proizvodnje pruža dodatni izvor prihoda. Potrošnja ekološke hrane iznosi 118 eura po osobi godišnje, pri čemu je velika većina te hrane domaće proizvodnje. U Hrvatskoj potrošnja iznosi tek 14 eura po osobi, a polovica tog iznosa odnosi se na uvoznu hranu. Analiza u okviru UNDP-ova projekta COAST, usmjerenog na promicanje zelenog ruralnog razvoja u Dalmaciji, rezultirala je procjenom da bi se u ekološkoj poljoprivredi i s njom povezanoj proizvodnji tradicijskih proizvoda moglo stvoriti tri do četiri tisuće novih radnih mjesta, s dodatnih tri do četiri tisuće novih radnih mjesta u agroturizmu i avanturističkom turizmu, čemu valja pridodati dodatnih 2.000 potencijalnih radnih mjesta u ekološkom ribarstvu i povezanim uslugama. Drugi razlog zašto je poljoprivredno-okolišno financiranje ključno odnosi se na činjenicu da ono – pod pretpostavkom da se provede na odgovarajući način – predstavlja najdjelotvorniji način apsorpcije velikih iznosa sredstava. Tome je tako zbog činjenice da su procedure poljoprivrednicima jednostavnije tamo gdje se pristup zasniva na ispunjavanju konkretno definiranih kriterija, poput ekološke proizvodnje, djelovanja u Područja izloženih prirodnim ograničenjima za poljoprivrednu aktivnost, ili u područjima koja potpadaju pod ekološku mrežu Natura 2000 i koja Hrvatska ima obvezu održavati u dobrom okolišnom stanju. Oko 40% ukupne površine Hrvatske postat će sastavni dio mreže Natura 2000. 13 http://www.lebensministerium.at/en/fields/agriculture/Rural-Development/Agrenvironprogramme.html (pristupljeno 18. ožujka 2013.). 36 Poglavlje 2 - Velika prilika: što bi pristupanje Europskoj uniji moglo značiti za Hrvatsku Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske 2011. * 2005. Zemlja Ukupna površina pod ekološkim kulturama (Ha) 1 Austrija 542.553 18,9% 2 Švedska 480.185 3 Estonija 4 Udio u ukupno iskorištenom poljoprivrednom području 2011. (%) Udio u ukupno iskorištenom poljoprivrednom području 2005. (%) Promjena udjela: 2011./2005. Promjena udjela (% poena) Indeks (2005.=100) 14,7% 4,2 129 15,7% 7,0% 8,7 225 133.779 14,1% 7,2% 7,0 197 Češka 460.498 13,1% 7,1% 6,1 186 5 Latvija 184.096 10,1% 6,8% 3,3 148 6 Slovačka 166.700 8,6% 4,6% 4,0 186 7 Italija 1.096.889 8,5% 7,3% 1,2 117 8 Grčka 309.823 8,4% 7,6% 0,8 111 9 Finska 188.189 8,2% 6,5% 1,7 127 1.803.661 7,5% 3,1% 4,3 239 32.149 7,0% 4,6% 2,4 153 1.015.626 6,1% 4,7% 1,3 128 Rang godine 2011. 10 Španjolska 11 Slovenija 12 Njemačka 13 Danska 162.173 6,1% 4,9% 1,1 123 EU - 15 7.483.282 5,9% 4,1% 1,8 143 14 Portugal 210.981 5,8% 6,2% -0,4 94 15 Litva 152.305 5,4% 2,3% 3,2 239 EU - 27 9.604.798 5,4% 3,5% 1,9 154 EU -12 2.121.516 4,1% 1,9% 2,2 217 16 Belgija 55.304 4,1% 1,7% 2,4 245 17 Poljska 609.412 4,1% 1,0% 3,1 406 18 Ujedinjeno Kraljevstvo 638.528 3,7% 3,5% 0,3 108 19 Francuska 977.234 3,3% 1,9% 1,5 179 20 Luksemburg 3.614 2,8% 2,5% 0,3 110 21 Cipar 3.184 2,6% 1,0% 1,6 266 22 Nizozemska 47.205 2,5% 2,5% 0,0 100 23 Hrvatska 32.036 2.4% 0,3% 2,1 1.006 24 Mađarska 124.402 2,3% 2,2% 0,1 106 25 Rumunjska 229.946 1.6% 0,6% 1,0 256 26 Irska 47.864 1.1% 0,8% 0,3 140 27 Bugarska 25.022 0.5% 0,1% 0,4 655 28 Malta 23 0,2% 0,1% 0,1 147 Izvor: analiza autora na temelju podataka agencije EUROSTAT za EU-27, za Hrvatsku: podaci DZS i Ministarstva poljoprivrede, rujan 2013. * Podaci za Cipar, Irsku i Luksemburg odnose se na 2009. godinu; za Portugal i Grčku za 2010. godinu 37 Područja pod nasadima u ekološkom uzgoju u ukupno korištenom poljoprivrednom području (UAA) Poglavlje 2 - Velika prilika: što bi pristupanje Europskoj uniji moglo značiti za Hrvatsku Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Lokalna akcijska grupa u akciji: Vallis Colapis Lokalna akcijska grupa Vallis Colapis, koja okuplja sedam općina u sjevernom dijelu Karlovačke županije, jedna je od najaktivnijih lokalnih akcijskih grupa u Hrvatskoj, no i ona se muči u nastojanjima da ostvari korist od sredstava Unije. Pokrenuta je 2009. godine kao pilot projekt, no nakon dvije godine postalo je jasno da će na regulacijski okvir za akreditiranje LAG-ova još valjati pričekati. Vodeći čovjek LAG-a, Milan Medić, uspio je dobiti dovoljno neovisnih sredstava na lokalnoj razini - od poduzeća i slovenskih partnera sa sredstvima Unije namijenjenima prekograničnoj suradnji - kako bi osnovao ured u Ozlju i zaposlio još dvije osobe povrh niza volontera. LAG se počeo fokusirati na mobiliziranje mladih ljudi kako bi se uključili u društvene i kulturne projekte. Godine 2012. g. Medić je nakon daljnjeg kašnjenja akreditacije odlučio pokrenuti društveno poduzeće s deset partnera, inženjera iz tog područja koji su se bili preselili u Zagreb kako bi pronašli posao, no željeli su se vratiti. Organizirano kao zadruga, poduzeće se fokusira na korištenje biomase, malih hidroenergetskih postrojenja i solarnih ploča u svrhu proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Kad je Ministarstvo poljoprivrede sredinom 2013. godine napokon akreditiralo prvu skupinu od 30 LAG-ova, činilo se kako su dani borbe prošli - no sustav i dalje ne funkcionira kako je zamišljeno. Sredstva za svaki odobreni LAG dostupna su od Vlade, no pritom je nužno osigurati predfinanciranje za sve troškove. Hrvatske banke odbijaju davati zajmove za predfinanciranje ukoliko LAG-ovi ne dobiju jamstva od općina. No, lokalnim vlastima nije dopušteno pružati jamstva nevladinim organizacijama. Milan Medić se, međutim, ne predaje. Uvjerio je Karlovačku banku da napravi iznimku i organizaciji Vallis Colapis odobri manji kredit bez jamstva, a danas surađuje s Ministarstvom financija i Ministarstvom poljoprivrede kako bi se kroz HAMAG, agenciju za malo gospodarstvo, uvela shema automatskih jamstava za LAG-ove. Ujedno se nada da će LAG-ovi do sredine 2014. godine uspjeti krenuti u akciju kako je to bilo i zamišljeno. Drugi novi aspekt financijske potpore za ruralni razvoj jest program LEADER: riječ je o okviru utemeljenom na pristupu “odozdo prema gore”. U početku, 1991. godine, bila je riječ o vrlo maloj pilot inicijativi s ciljem jačanja ruralnih zajednica u Irskoj uključivanjem lokalnih dionika, poljoprivrednika, poduzetnika i lokalnih dužnosnika, u proces donošenja odluka kroz lokalne akcijske grupe (LAG-ove). Taj pristup pokazao se toliko popularnim da se tijekom programskog razdoblja od 2007. do 2013. godine pretvorio u mainstream kroz programe ruralnog razvoja za države članice i zemlje u pretpristupnom procesu, a tijekom programskog razdoblja Unije od 2014. do 2020. godine predviđena je evolucija tog pristupa u fleksibilniji mehanizam, “Lokalni razvoj vođen lokalnom zajednicom” (Community-Led Local Development, CLLD), koji će omogućiti zajedničko financiranje u sklopu ruralnog razvoja i raznih strukturnih fondova, s fokusom na konkretne regije. LAG-ovi mogu igrati mnoge uloge, od toga da osiguraju koncentraciju na konkretna lokalna pitanja koja se ne smije ignorirati, pa do pripreme inovativnih projekata za korištenje i razvoj ruralnih resursa. U nekim zemljama, poput Škotske, Italije i Nizozemske, LAG-ovi imaju pravnu osobnost i ključni su akteri u sferi ruralnog razvoja te upravljaju sredstvima i pružaju financijsku pomoć. No, u većini zemalja, a i Hrvatska je krenula tim putem, sredstva su centralizirana, a zadatak LAG-ova jest mobilizirati lokalno stanovništvo u definiranju prioriteta, pripremi projekata i prijavljivanju za fondove, što omogućuje akterima da ostvare samoodrživost. Tako su, primjerice, u Poljskoj mnogi LAG-ovi uspjeli organizirati male poljoprivrednike u privatnom sektoru, koji su bili podjednako sumnjičavi prema ideji zadruga kao i hrvatski poljoprivrednici, da ustroje udruge proizvođača koje će imati mogućnost jeftinije kupovati ulazne resurse, dijeliti opremu i zajednički prodavati robu maloprodajnim akterima i prehrambenim kompanijama. LAG-ovi su se pokazali presudnima u uspostavi obrazovnih shema kojima se žiteljima u selima pomoglo da tijekom zimskog razdoblja razvijaju vještine, a u nekim primjerima bili su zaslužni i za organiziranje kulturnih događanja koja služe mobiliziranju zajednica, poticanje interesa mladih i stvaranje novih poslovnih prilika. 38 Poglavlje 2 - Velika prilika: što bi pristupanje Europskoj uniji moglo značiti za Hrvatsku Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske U Hrvatskoj, slijedom tranzicije iz socijalizma, pretrpljene ratne štete i desetljeća daljnjeg zaostajanja i depopulacije u nizu ruralnih područja, mnoge zajednice pate od osjećaja rezignacije i često ovise o središnjoj vlasti kad je riječ o osmišljavanju rješenja za njihove probleme. LAG-ovi mogu biti važan element u nadvladavanju te letargije, a u novije vrijeme osnovano je više od pedeset takvih grupa (vidi kartu). No, dugo čekanje na zakonski okvir iscrpilo je energiju mnogih hrvatskih LAG-ova, pa tako neke akcijske grupe i nemaju drugu ulogu nego da služe kao forumi za razgovore s lokalnim načelnicima, šireći pritom skepticizam kad je riječ o zamisli da potencijal te vrste aktivnosti “odozgo prema gore” posluži kao dio rješenja za revitalizaciju hrvatskog ruralnog gospodarstva. Naročito su poduzetnici skloni slegnuti ramenima kad im se spomenu LAG-ovi. Prva skupina od 30 LAG-ova konačno je dobila akreditaciju Ministarstva poljoprivrede, pri čemu su LAG-ovi tijekom ove godine primili financijska sredstva od 900,000 kuna po grupi, no malo ih je uspjelo pokrenuti projekte zbog zahtjeva predfinanciranja. Budući da se sudionici bore s prilagodbom regulacijskom okviru, došao je trenutak da svi akteri promisle o ulozi i ograničenjima LAG-ova te da jasno komuniciraju u vezi s onim što je moguće i onim što je potrebno. LOKALNE AKCIJSKE GRUPE (LAG-ovi) U HRVATSKOJ Izvor: http://www.hmrr.hr/hr/leader/hrvatski-lagovi/ Pristupanje Uniji ujedno dovodi i do uvođenja daleko predvidljivijeg oblika izravnih plaćanja poljoprivrednicima, uz daleko manje narušavanje okvira za rad. Hrvatska je proteklo desetljeće provela u pokušajima da svoje sustave subvencija uskladi sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom Europske unije, u kojoj se favorizira dohodovna podrška nevezana uz proizvodnju konkretnih proizvoda, a na temelju poštivanja propisanih standarda. No, kao što smo vidjeli, strahovi da će doći do dramatičnog pada proizvodnje, u kombinaciji s lobiranjem samih poljoprivrednika, doveli su do toga da je učinak reformi često bio poništen kratkoročnim i izvanrednim mjerama usmjerenima na podršku konkretnim proizvodima i proizvođačima. Slijedom toga, djelomično razdvajanje subvencija od konkretne proizvodnje uvedeno je tek 2009. godine, a 2011. godine samo je jedna trećina subvencija bila proizvodno nevezana potpora, u usporedbi s 90% na razini Europske unije. 39 Poglavlje 2 - Velika prilika: što bi pristupanje Europskoj uniji moglo značiti za Hrvatsku Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske No, što će uvođenje takvih nevezanih plaćanja značiti za hrvatske poljoprivrednike i njihov sektor? Poljoprivrednici su se tijekom protekle godine već morali hvatati ukoštac sa značajnim smanjenjima nacionalnih subvencija, pri čemu je dio nevolja uzrokovan i nepredvidljivošću tih subvencija – s obzirom na učinak izvanrednih mjera i proračunskog manjka. Sustav subvencija u okviru ZPP-a zasigurno nije u skladu s najboljim međunarodnim praksama u sferi učinkovite poljoprivrede. Unatoč tome, riječ je o pravilima koja su značajno bolja od onoga što je tijekom proteklog desetljeća provedeno u Hrvatskoj, a poljoprivrednici u okviru tog pristupa mogu računati na veću razinu predvidljivosti nego u okviru često nasumičnih i retroaktivnih odluka donesenih u novije vrijeme. Uvođenje ZPP-a u Hrvatskoj moglo bi stoga smanjiti utjecaj lobista iz pojedinih sektora i skupina te proširiti i više ujednačiti financijske potpore diljem čitavog poljoprivrednog sektora. Neke od promjena predstavljanih u financijskom paketu ZPP-a za razdoblje 2014.-2020. omogućuju vladama poticanje stvaranja srednje velikih obiteljskih farmi i udruga proizvođača. Na primjer, vlade će na raspolaganju imati opciju smanjenja (preko obveznih najmanje 5%) najvećih mogućih iznosa koji se mogu isplatiti bilo korisniku poljoprivrednih osnovnih plaćanja nakon odbitka troškova plaća, preko praga od 150.000 eura, i time učinkovito spriječiti da većina sredstava završi kod bogatih velikih poljoprivrednih subjekata. Još jedna promjena vodi stvaranju pojednostavljenog sustava za manje isplate malim i ranjivim poljoprivrednim gospodarstvima, kako bi se podržala postojeća poljoprivredna struktura malih farmi u Uniji bez nepoželjnih učinaka na konkurentnije strukture. Otvorena javna rasprava o budućem obliku hrvatskih poljoprivrednih gospodarstava i ruralnog gospodarstva itekako je potrebna, na temelju kvalitetnih informacija, budući da članstvo u Uniji ne donosi samo financijska sredstva, nego i niz nezanemarivih prijetnji koje zahtijevaju organizirane korake. Za početak, Hrvatska je izgubila povlašteni status koji je prije pristupanja uživala u trgovinskoj razmjeni s Unijom u sferi poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Tijekom proteklih sedam godina Hrvatska je imala koristi od asimetričnog sporazuma o slobodnoj trgovini, čime su proizvođači dobili slobodan pristup tržištu Unije, no uz zadržavanje nameta u rasponu od 10% do 100% kako bi se zaštitile domaće industrije poput vinarstva, proizvodnje maslinovog ulja, mlijeka i jaja. Do srpnja 2013. godine dvije trećine hrvatskog poljoprivredno-prehrambenog uvoza iz Unije bilo je podložno značajnoj razini zaštitnih mehanizama. Danas toga više nema. Otvorila su se vrata španjolskim, talijanskim i grčkim proizvođačima maslinovog ulja koji u donjem dijelu tržišta mogu ponuditi jednu litru djevičanskog maslinovog ulja za samo četiri eura što je, po prilici, upola manje od cijene hrvatskog maslinovog ulja. Unatoč vrhunskoj kvaliteti, cijene su visoke, a potrošnja po glavi stanovnika je niska. Slično tome, hrvatski vinari neće se suočiti samo s konkurencijom iz čitave Unije, nego i sa širim rasponom vina za razne ukuse i džepove, pri čemu će valjati voditi računa i o bitno nižim cijenama za jeftiniji portfelj vina iz novog svijeta. U proteklom desetljeću već smo svjedočili tome kako je uvozno vino zauzelo 10% domaćeg tržišta – a bez usredotočenosti na visoku kvalitetu, tržišne cijene i potražnju na strani kupaca, taj udio će i dalje rasti. Sudeći po iskustvima deset novih država članica koje su se pridružile Uniji 2004. godine, neposredan učinak članstva uključuje oštar rast izvoza hrane i poljoprivrednih proizvoda u Uniju, no uz još oštriji rast uvoza. Premda je stanje u trgovanju poljoprivrednom robom 2005. godine u tih deset zemalja bilo dobro, uz ostvaren manji suficit, značajan uvoz gotovih prehrambenih proizvoda doveo je do toga da je ukupni deficit skočio za 20%. 40 Poglavlje 2 - Velika prilika: što bi pristupanje Europskoj uniji moglo značiti za Hrvatsku Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Koliko je konkurentna hrvatska poljoprivredno-prehrambena industrija? Kad promatramo prosjeke u okviru statistike o produktivnosti, hrvatska poljoprivreda čini se relativno slabom – donekle boljom od poljoprivrede u nizu novih država članica, no ujedno i značajno slabijom od najproduktivnijih poljoprivrednih sektora u Uniji. No, ti statistički pokazatelji prosjeka (kao što je slučaj i u većini novih država članica) relativno su besmisleni, budući da, primjerice, objedinjuju vrlo mala gospodarstva na rubu održivosti, koja posjeduju par voćaka i svinja te anakronu tehnologiju, s golemim poljoprivrednim gospodarstvima koja zapošljavaju vrlo malen broj ljudi, no zato proizvode tone i tone žitarica ili mlijeka. Jasno je da će se mnoga mala gospodarstva morati promijeniti kako bi postala produktivna, no postavlja se pitanje koliko su konkurentna velika hrvatska industrijska gospodarstva i poduzeća u prehrambenom sektoru – te kako će na njih utjecati pridruženje Uniji? Trenutno su bez premca najuspješnije poljoprivredno-prehrambene izvozne poslovne kategorije u Hrvatskoj šećer i duhan – i jedno i drugo je profitabilno, rast ostvaren u proteklih nekoliko godina bio je snažan, a udio u bruto dodanoj vrijednosti Unije u poljoprivredi znatno im je viši od prosjeka za zemlju od 0,88% (vidi tabelu). Proizvodi izraženijeg profila, poput vina ili maslinovog ulja, imaju vrlo skroman udio na tržištu Unije. Proizvođači tih proizvoda mogu preživjeti, pa čak i uspješno poslovati na osnovi tržišnih niša, no ne i na industrijskoj osnovi. Sektor Udio Hrvatske (%) u brutto dodanoj vrijednosti EU (%) Udio Hrvatske u brutto dodanoj vrijednosti viši od prosjeka hrvatske poljoprivrede Duhan 4,76 Šećer 1,66 Žitarice 0,98 Udio Hrvatske u brutto dodanoj vrijednosti niži od prosjeka hrvatske poljoprivrede Vino 0,72 Ovce i koze 0,68 Stoka 0,56 Perad 0,49 Svinje 0,48 Mlijeko 0,41 Maslinovo ulje 0,29 Ekološka poljoprivreda* 0,33 Poljoprivredno zemljište** 0,77 Poljoprivredni proizvod *** 0,78 Dodana vrijednost u poljoprivredi(GVA) *** 0,88 Radna snaga na farmama(AWU) **** 1,85 Izvor: analiza autora temeljena na različitim statističkim izvorima, srpanj 2013. * Udio u poljoprivrednom zemljištu ** Korišteno poljoprivredno zemljište (UAA) u 2011. *** Poljoprivredni proizvod i brutto dodana vrijednost – prosjek između 2005. – 2012. **** Godišnja jedinica rada u poljoprivredi - prosjek 2005. – 2012. 41 Produktivnost hrvatske poljoprivrede u usporedbi s EU-27 Poglavlje 2 - Velika prilika: što bi pristupanje Europskoj uniji moglo značiti za Hrvatsku Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Šećer je najznačajniji izvozni poljoprivredni proizvod u Hrvatskoj, koji donosi 150 milijuna dolara godišnje. Tri kompanije u sektoru šećera pokrivaju 30% poljoprivredno-prehrambenog izvoza u Europsku uniju, zapošljavaju 800 stalnih radnika, a i dodatne radnike na sezonskoj osnovi, te surađuju s s više od 1.000 uzgajivača šećerne repe. Prinosi su relativno niski, sa 7,8 tona šećera po hektaru, no proizvodni troškovi dovoljno su niski da Hrvatska u tome bude konkurentna. Riječ je o održivom biznisu u okviru iznimno zaštićenog jedinstvenog tržišta Unije, na kojem je cijena europskog šećera i dalje značajno viša od svjetske tržišne cijene, uz ograničenja uvoza. No, članstvo u Uniji donosi značajne izazove. Spektakularan uspjeh Hrvatske u novije vrijeme, s više od jedne milijarde eura izvoza tijekom proteklog desetljeća, bio je rezultat neizvjesnog statusa zemlje kandidatkinje za članstvo – na taj način otvoren je pristup tržištu Unije, pri čemu se i dalje uživala zaštita od uvoza iz Unije. Kao zemlja članica, Hrvatska danas ima proizvodnu kvotu približno 17% do 18% nižu od razine proizvodnje prije ulaska u EU, a morati će plaćati Uniji 12 eura po toni u vidu proizvodnog nameta povezanog s kvotom. Povrh toga, njezin ključni rival u proizvodnji šećera, Srbija, i dalje može uživati status koji je u novije vrijeme ojačao hrvatsku šećernu industriju. Akterima u tom sektoru jasno je da će se morati limitirati razinu poslovanja u godinama koje dolaze. No, ujedno će se morati pronaći način kako održati interes hrvatskih poljoprivrednika za uzgoj šećerne repe. Unatoč solidnoj zaradi, sve je manje interesa za ugovore o uzgoju: proizvodnja je skupa u usporedbi s drugim kulturama, potrebna je značajna razina znanja da bi se ostvarili pristojni prinosi, a ujedno postoji i rizik od suše u pogledu proizvedene količine, budući da šećerna repa zahtijeva velike količine vode. Godine 2012. tako je zbog suše došlo do 40-postotnog smanjenja prinosa šećerne repe. Sektor šećera predstavlja hrvatsku pretpristupnu priču o uspjehu. No, ukoliko se uspjeh želi osigurati i nakon pristupanja Uniji, valjat će se usredotočiti na izobrazbu poljoprivrednika, osuvremenjivanje tehnika navodnjavanja, kao i na nove tehnologije kojima se mogu povisiti prinosi. I duhan je iznimno značajan sektor, s 85 milijuna dolara izvoza cigareta, kao i iznimno velikim udjelom od 4,8% na duhanskom tržištu Unije. Očito je da će Hrvatska trebati uravnotežiti svoju politiku javnog zdravstva s poljoprivrednom politikom, no pritom joj je potrebna i strategija želi li u idućih nekoliko godina izbjeći radikalnu promjenu proizvodne strukture u regijama u kojima se uzgaja duhan. Ako je šećer najviše reguliran poljoprivredno-industrijski sektor u Uniji, duhan je najkontroverzniji. Prije samo pet godina, uzgajivači duhana u zemljama poput Grčke i Italije uživali su potporu u vidu visokih subvencija, no te su subvencije za uzgoj duhana pod pritiskom zdravstvenog sektora zamijenjene značajnim godišnjim kompenzacijskim isplatama za one koji ga prestanu uzgajati. Mnogi poljoprivrednici napustili su tako duhan kao kulturu koja zahtijeva značajan utrošak vremena, što je dovelo do pada od gotovo jedne trećine proizvodne razine u Uniji tijekom razdoblja od samo pet godina. To je pak dovelo do kolapsa u nekim područjima Grčke, gdje je duhan činio trećinu lokalne ekonomije – a budući da je riječ o kulturi koja uspijeva na pjeskovitom i manje kvalitetnom tlu, nije je jednostavno zamijeniti alternativnim kulturama. Promjena politike na razini Unije značajno je povećala konkurentsku prednost Hrvatske, naročito s obzirom na činjenicu da Hrvatska ima domaće proizvođače cigareta, kao i uzgajivače duhana. Unatoč relativno niskim subvencijama u Hrvatskoj, proizvodnja je bila stabilna, a kvaliteta se u novije vrijeme poboljšala. S visokom potražnjom na razini Unije i niskom razinom konkurencije, izvoz je rastao. Učinak članstva u Uniji neće biti trenutačan. U prvi tri godine Hrvatska će imati na raspolaganju tranzicijsko razdoblje tijekom kojeg će moći zadržati nacionalne subvencije. No, godine 2016. preostat će u najboljem slučaju samo kompenzacijske isplate, na razini od 40% postojećih razina subvencija, neovisno o tome hoće li poljoprivrednici uzgajati duhan ili neće. Bez dobrog planiranja i poticanja diverzifikacije na kulture poput aromatičnog bilja, koje također može rasti na pjeskovitom tlu i za koje se može koristiti slična oprema za sušenje, Hrvatska bi se mogla suočiti s istom vrstom problema kao i Grčka, kad poljoprivrednici odluče iskoristiti dostupna sredstva, no bez ulaganja mukotrpnog rada. I šećer i duhan zahtijevat će organizirane korake kako bi se održala vodeća uloga tih kultura. No, u području žitarica, naročito pšenice i kukuruza u kojima je Hrvatska tradicionalno neto izvoznik, velika gospodarstva u ze- 42 Poglavlje 2 - Velika prilika: što bi pristupanje Europskoj uniji moglo značiti za Hrvatsku Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske mlji, naročito u Slavoniji, mogla bi imati koristi od pristupanja Uniji. Najveća prednost članstva bit će viša razina predvidljivosti za poljoprivrednike i trgovce. Kako bi bio profitabilan, uzgoj žitarica zahtijeva značajnu razinu ulaganja, naročito u objekte za skladištenje. No, tijekom proteklih šest godina povrat na ta ulaganja bio je ugrožen nametanjem čestih izvoznih opterećenja i do 40%, čime se domaćim proizvođačima de facto nametnula zabrana izvoza. S članstvom u Uniji ta zabrana više neće biti moguća, budući da Europska unija smatra kako ograničenja koja se nameću u doba suše s ciljem osiguranja sigurnosti hrane u konačnici štete i proizvođačima i potrošačima. Glavni hrvatski poljoprivrednoprehrambeni izvozni proizvodi PROSJEČNI GODIŠNJI IZVOZ: razdoblje 2009. –2012. Poredak Naziv proizvoda 1 Šećer 2 Cigarete 3 Pšenica 4 Količina (t) Vrijednost (USD) Udio (%) 186.140 151.474.289 10,1 7.106 84.569.120 5,7 270.329 65.755.087 4,4 Prehrambeni pripravci – drugo 22.123 61.273.093 4,1 5 Umaci i pripravci (VEGETA i ostalo) 17.257 57.422.362 3,8 6 Tuna 2.736 56.351.053 3,8 7 Kukuruz 204.425 42.452.543 2,8 8 Pivo 52.856 38.656.525 2,6 9 Voda, uključujući mineralnu vodu s dodatkom šećera 72.990 30.856.819 2,1 10 Pripravci za hranu za dojenčad 6.256 30.771.405 2,1 11 Svježa riba za preradu 8.637 27.328.281 1,8 12 Čokolada, bez punjenja 4.399 25.175.967 1,7 13 Pripravci za stočnu hranu 30.883 24.430.375 1,6 14 Soja 47.557 24.285.105 1,6 15 Vafli i oblatne 8.189 24.102.914 1,6 16 Juhe 4.934 22.416.167 1,5 17 Sjemenke suncokreta 43.662 22.148.365 1,5 18 Slani inćuni 6.407 20.043.276 1,3 809.512.744 54,2 Najvećih 18 izvoznih proizvoda u hrvatskom izvozu – ukupna vrijednost Drugi proizvodi u poljoprivredno-prehrambenom izvozu 683.216.844 45,8 49,1 Ukupna vrijednost poljoprivredno-prehrambenog izvoza 1.492.729.588 100,0 100 Izvor: analiza autora na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku (HS-6 carinska razina, listopad 2013.). Zahvaljujući pomaku s nacionalnih subvencija na proizvodno nevezana plaćanja, za poljoprivrednike koji imaju na raspolaganju dovoljne zemljišne i skladišne kapacitete dodatno će porasti inicijativa za uzgoj pšenice i kukuruza – pri čemu je obje kulture lako uzgajati u hrvatskoj klimi, a pritom je na 160 hektara potrebna samo jedna osoba zaposlena na puno radno vrijeme. Kad više ne bude razlike između plaćanja za poljoprivrednike u radno intenzivnom uzgoju stoke i poljoprivrednike s poljima pšenice, vjerojatno će doći do pomaka prema takvim vrstama žitarica, kako se to dogodilo u drugim novim državama članicama. Premda bi to mogla postati svijetla točka hrvatske poljoprivrede, učinak na dostupnost radnih mjesta u ruralnim područjima bit će negativan, ukoliko se novi resursi ne budu uložili u modernizaciju i diverzifikaciju. 43 Poglavlje 2 - Velika prilika: što bi pristupanje Europskoj uniji moglo značiti za Hrvatsku Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Drugu veliku prijetnju predstavlja kraj slobodne trgovine u okviru Srednjoeuropskog ugovora o slobodnoj trgovini (CEFTA). Kad se Slovenija 2004. godine pridružila Europskoj uniji, značajno je opao izvoz iz Slovenije u zemlje u sklopu CEFTA-e, poput Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Srbije, čime se otvorio novi tržišni udio za hrvatske i srpske proizvođače koji su ostali izvan Unije. Danas se Hrvatska suočava s istim problemom. Prije članstva u Uniji, poljoprivredni izvoz u države članice CEFTA-e iznosio je oko 45% ukupnog poljoprivrednog izvoza, a samo 41% izvoza išlo je u Uniju. Štoviše, poljoprivredni proizvodi činili su 23% izvoza Hrvatske u CEFTA-u, što je bilo približno triput više od udjela u izvozu u Uniju. Samo Bosna i Hercegovina zauzimala je udjel od preko 30% u ukupnom prehrambenom i poljoprivrednom izvozu Hrvatske, uz značajan trgovinski suficit.14 S uvođenjem uvoznih carinskih tarifa, cijene otprilike jedne trećine hrvatskih proizvoda u Bosni i Hercegovini mogle bi narasti 10% do 20%, održe li se postojeće profitne marže. Unatoč prednosti koja proizlazi iz kvalitete brandova hrvatskih kompanija, time će vjerojatno Srbija imati najviše koristi od promjena. Nekoliko velikih hrvatskih kompanija, poput Dukata i Gavrilovića, već je odgovorilo na prijetnju i kupilo proizvodna postrojenja u Bosni, s ciljem da zadrže tržišni udio, no ulazni resursi i rad koji budu koristili pogodovat će bosanskoj ruralnoj ekonomiji, a ne hrvatskoj. Treća prijetnja manje je jasno definirana, no i dalje značajna. Mnoge nove države članice, a naročito Mađarska i Slovenija, suočile su se s radikalnim padom uzgoja stoke nakon pristupanja Uniji, budući da su poljoprivrednici izgubili subvencije izravno povezane s uzgojem stoke. Izdvajanje izravnih plaćanja i njihovo povezivanje s veličinom zemljišta potaknulo je poljoprivrednike da se prebace na žitarice, pri čemu su uz minimalna ulaganja mogli povećati prihode. Izravna plaćanja u Europskoj uniji često pogoduju žitaricama time što se zanemaruju posebnosti sektora uzgoja stoke; ravnoteža se nastoji postići pomoću sredstava za ruralni razvoj kojima se sufinanciraju ulaganja potrebna za ispunjavanje standarda Unije i tržišno natjecanje u uzgoju stoke. No, složenost procesa prijave i odgođene novčane naknade potaknule su brz izlazak malih poljoprivrednika iz sektora. Slično bi se moglo dogoditi i u Hrvatskoj, unatoč konkurentnim prednostima kad je riječ o junetini, za kojom je potražnja u Uniji i dalje velika, kao i kad je riječ o rijetkim pasminama poput crnih slavonskih svinja ili buše – premda su neke zemlje, poput Poljske, uspjele spriječiti kolaps pomažući malim poljoprivrednicima da pristupaju sredstvima Unije i sufinanciraju ih. Kako bi se pozabavili tim prijetnjama, poljoprivrednici i prehrambeni sektor u Hrvatskoj trebat će pažljivo razmotriti pitanje kako povećati učinkovitost, definirati prikladne cijene i pronaći prikladne distribucijske kanale. Velike poljoprivredno-prehrambene kompanije na tome već rade. Nekoliko poduzetnički nastrojenih novih poljoprivrednika također razvijaju inovativne niše i postupno počinju pronalaziti načine kako iskoristiti činjenicu da milijuni turista svake godine dolazi u Hrvatsku – u obliku “tihog izvoza”. No, istinski je potrebno pozabaviti se onim malim vlasnicima zemljišta koji bi mogli voditi održiva gospodarstva, uz širenje, komercijaliziranje i modernizaciju, ne oslanjajući se pritom isključivo na poljoprivredu kao izvor sredstva na život, no svejedno pristupajući tome kao poslovnom pothvatu. Kako bi se to ostvarilo, tim ljudima nije potrebna zaštita od snaga konkurencije, no zato im jest potrebna institucionalna pomoć, pomoć u vidu javnih politika te financijska podrška. Ukoliko to dobiju, mogli bi stvoriti poslovne pothvate koji bi mogli postati osnova uspješnog ruralnog gospodarstva koje se zasniva na poljoprivredi, no može se širiti i u druga područja. Ukoliko pak to ne dobiju, mnogi će nestati tijekom idućeg desetljeća, zajedno s poljoprivrednicima na poluodrživim gospodarstvima. Kako bi pružila pravu vrstu podrške, Vlada mora raditi na razvoju dvije vještine koje dosad nisu bile potrebne. Prva vještina odnosi se na jasno i precizno razumijevanje načina na koji Europska unija funkcionira, kako bi se osiguralo da se hrvatski građani doživljavaju kao akter u Bruxellesu i u odnosima s drugim državama članicama – a ne kao žrtve odluka Unije. Novije dvojbe u pogledu implikacija koje proizlaze za Hrvatsku slijedom toga što 14 Na Srbiju te Bosnu i Hercegovinu odnosi se 85% ukupnog izvoza hrane, no carinsko opterećenje neće u tolikoj mjeri porasti u Srbiji zbog veće liberalizacije te zemlje u odnosu na Europsku uniju, pa će ovo pitanje utjecati samo na približno 20% izvoza u Srbiju. 44 Poglavlje 2 - Velika prilika: što bi pristupanje Europskoj uniji moglo značiti za Hrvatsku Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske su Italija i Slovenija dobile status zaštićene oznake podrijetla (PDO) za prošek i teran dobro oslikavaju taj izazov. Među dužnosnicima je vladala nesigurnost u pogledu toga je li Hrvatska propustila priliku ostvariti pravo na korištenje tih naziva ili nije. To je stvorilo neopravdan strah i ozlojeđenost među proizvođačima, a Hrvatskoj je otežalo položaj kad je riječ o aktivnoj borbi u Bruxellesu ili pregovaranju kako bi se s Italijom i Slovenijom pronašlo rješenje koje bi zadovoljilo sve strane. Druga vještina odnosi se na sposobnost kultiviranja živog i poštenog dijaloga sa svim dionicima. Time bi se osiguralo donošenje odluka na temelju kvalitetnijih informacija, a ujedno bi se osiguralo i institucionalno pamćenje, što bi Hrvatskoj pružilo znatno jaču osnovu za djelovanje u Uniji, pri čemu bi se moglo istinski štititi najbolje interese hrvatskih proizvođača i zemlje u cjelini. Mnoge pogreške iz proteklog desetljeća potekle su iz odluka donesenih “odozgo prema dolje” u vezi s poljoprivredom, pri čemu za mišljenje nisu bili pitani oni s većom razinom znanja i uvida, niti se takve poticalo da otvoreno kažu što misle. Zajednička poljoprivredna politika Europske unije pruža solidnu institucionalnu i financijsku osnovu upravo za vrstu podrške koja je potrebna hrvatskim ruralnim područjima: povećanje financijskih sredstava za ruralni razvoj, podršku za organizacije koje djeluju odozdo prema gore, kao i više transparentnosti i predvidljivosti u vezi sa subvencijama. No, kako bi se ostvario maksimalni učinak, od vlade se zahtijeva da surađuje sa svim dionicima kako bi se uklonile prepreke restrukturiranju poljoprivrednog sektora te osigurao sveobuhvatan pristup diverzificiranju ruralnog gospodarstva kako se ono ne bi pretjerano oslanjalo o poljoprivredu. Postoji mit koji se i dalje održava, kako bi se prepuštanjem više poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu na korištenje moglo stvoriti desetke tisuća radnih mjesta. Stvarnost je, međutim, da velike poljoprivredne kompanije zapošljavaju vrlo malo ljudi u ruralnim područjima, te da će mali poljoprivrednici dolaziti do sredstava za život kroz kombinaciju poljoprivrede, turizma i drugih izvora prihoda. Kako bi se stvorila uspješna ruralna područja, bit će potreban konkurentniji poljoprivredni sektor, no ujedno i bitno širi napori da se u ruralna područja uvedu i turizam, proizvodnja malih razmjera te usluge. 45 Poglavlje 2 - Velika prilika: što bi pristupanje Europskoj uniji moglo značiti za Hrvatsku Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Obiteljska gospodarstva: prionimo na posao Krenete li razgovarati s velikim kupcima maslinovog ulja, mesa i višanja u Hrvatskoj, postat će vam jasno da su hrvatski poljoprivrednici na raskrižju, premda mnogi od njih možda toga nisu ni svjesni. S pristupanjem Europskoj uniji, hrvatska poduzeća u sektoru proizvodnje hrane i pića usredotočuju se na to kako najbolje obraniti postojeća tržišta i proširiti se na nova. A pritom stotine malih, izoliranih poljoprivrednih partnera od kojih kupuju proizvode sačinjavaju tržište na kojem i kvaliteta i količina znaju biti nepredvidljivi, a cijena često nerealna. Rješenje za neke od tih kompanija bilo bi stvaranje stabilnijih tržišta, kroz uvoz proizvoda za obradu i osiguranje vlastitih sirovina u učinkovitijem i bolje kontroliranom okolišu, a pritom bi se i neke prerađivačke kapacitete (kao i nabavu ulaznih materijala), tamo gdje je to potrebno kako bi se zadržala tržišta, moglo preseliti u inozemstvo. Tako, primjerice, Gavrilović kao najveći hrvatski proizvođač mesnih prerađevina uvozi većinu svinjetine potrebne za najznačajnije proizvode kompanije, nakon što je prestao surađivati s polovicom prijašnjih dobavljača koji nisu bili u stanju uložiti u nužne veterinarske standarde, a ujedno je zatvorio malu klaonicu svinja jer je bila premalena da bi bila održiva. Kompanija je nedavno ujedno dio proizvodnih kapaciteta preselila u Bosnu i Hercegovinu, kako bi zadržala tamošnje tržište (i proširila se dalje na istok) nakon što Hrvatska postane članica Unije i time izgubi povlaštene trgovinske uvjete. No, u Gavriloviću su prije četiri godine ujedno počeli razvijati vlastitu poljoprivrednu proizvodnju, i nakon eksperimentiranja s raznim područjima danas se primarno fokusiraju na uzgoj stoke, budući da imaju ugovore o opskrbi lanca restorana McDonald’s te žele kontrolirati kvalitetu sirovina. U Gavriloviću smatraju da bi mogli obraditi četverostruko više stoke nego što je to danas slučaj, pa pokušavaju surađivati s malim poljoprivrednicima na području Banovine u vezi s tim – no pritom nailaze na velik izazov kako uvjeriti te poljoprivrednike da trebaju ulagati u proizvodnju, međusobno surađivati i učiti o novim i učinkovitijim metodama. Srž problema sastoji se u tome što mali poljoprivrednici uglavnom ne doživljavaju svoj rad kao poslovni pothvat. Maraska u Zadru, koja proizvodi maraschino i sokove, na sličan se način žali na svoje dobavljače – pa se tako često može čuti sljedeće: “Oni jednostavno trebaju odlučiti je li poljoprivreda biznis, ili nešto čime će se baviti u slobodno vrijeme.” Poput Gavrilovića, i Maraska je proteklih godina ulagala u razvoj vlastitih kapaciteta, pa su se u kompaniji okrenuli razvoju plantaža kako bi osigurali više standarde za proizvode koji im donose dodanu vrijednost. Danas imaju 212 hektara razminiranog zemljišta s 95.000 stabala višanja koja se postupno bliže zrelosti. I dalje surađuju s približno 300 malih poljoprivrednika iz tog područja, koji u Maraski imaju zajamčeno tržište za svoje višnje – no kompanija će uskoro pokrivati vlastite potrebe za višnjama i bez njih. Dobavljači su uglavnom stariji od 60 godina, a malo ih je koji su dovoljno zainteresirani da sudjeluju u sastancima, pa čak i kad je riječ o pregovorima o cijeni. Mladi ljudi ne preuzimaju gospodarstva, pa Maraska procjenjuje da se najviše 20% gospodarstava uopće može smatrati poslovnim akterima u bilo kojem smislu. Kad Maraskine vlastite plantaže dosegnu zrelost, kompanija planira otvoriti industrijske kapacitete za obradu višanja vanjskih dobavljača u Zadru i prerađivati ih u koncentrat ili ih zamrzavati. Trenutno se najbliže postrojenje za proizvodnju koncentrata nalazi u Zagrebu, a kapacitete za brzo zamrzavanje moguće je pronaći u Slavoniji, pri čemu ni jedno ni drugo nisu održive opcije za osjetljivo voće. Kompanija nastoji doći do sredstava Unije kao pomoći u ulaganju, no ujedno pokušava i uvjeriti poljoprivrednike da se udruže i zajednički kupe opremu za berbu, što bi im poboljšalo učinkovitost i povrat uloženog, budući da će plodovi imati nisku otkupnu cijenu u svrhu industrijske obrade. Ta oprema ujedno bi se mogla koristiti i za berbu maslina, što bi omogućilo još jedan izvor prihoda. No, entuzijazam za osnivanje udruge proizvođača bilo koje vrste prilično je nizak. Jasno je da hrvatski poljoprivrednici na poluodrživim gospodarstvima u idućih nekoliko godina više neće imati tržište. Ili će postati poljoprivrednici iz hobija, ili će početi komercijalizirati svoje aktivnosti. Financijskim sredstvima Unije mogu se podržati napori onih koji žele ostati u poljoprivredi i modernizirati se. Stoga valja pokrenuti široku raspravu o potrebi za promjenama i prilikama koje postoje na tržištu, u kombinaciji s podrškom javnih politika kako bi se stvorilo funkcionalno tržište zemljišta, potaknulo suvremene oblike suradnje poljoprivrednika te pružilo obrazovanje i praktična izobrazba u svemu od knjigovodstva do modernih poljoprivrednih metoda. Hrvatski građani često se žale kako su u protekla dva desetljeća izgubili nacionalnu industriju; sad je trenutak da se pobrinu za to da ne izgube i poljoprivredu. 46 Poglavlje 1 - Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske 3 Kako Hrvatska može iskoristiti nove prilike: pet prioriteta 47 Poglavlje 1 - Razumijevanje izazova ruralnoga gospodarstva Hrvatske Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske 48 Poglavlje 3 - Kako Hrvatska može iskoristiti nove prilike: pet prioriteta Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Kako Hrvatska može iskoristiti nove prilike: pet prioriteta Poglavlje 3 Hrvatsko ruralno gospodarstvo nalazi se na raskrižju. Danas, kad je pridruženje Uniji stvarnost, ruralno gospodarstvo ima priliku iskoristiti veću razinu financijske pomoći, fokusirane politike ruralnog razvoja i iskustvo drugih država članica, kako bi se pozabavilo dugoročnim izazovima koji su pred njim. Ujedno će se suočiti i sa snažnim prodorom konkurencije u kojem će postati nemoguće održati široko rasprostranjenu poluodrživu poljoprivredu u sferi sive ekonomije. U najboljem scenariju, Hrvatska će uspjeti iskoristiti priliku koja se pruža članstvom u Uniji kako bi stvorila učinkovitiji i kvalitetnije usmjeren poljoprivredni sektor, utemeljen u ruralnom gospodarstvu koje se sve više diverzificira. U najgorem scenariju, suočit će se s ubrzanom depopulacijom u ruralnim područjima, kako poljoprivreda bude slabila, a bez drugih ekonomskih prilika koje bi se mogle razviti. Kako bi se usmjerila u pravcu prvog scenarija, Hrvatska treba poduzeti niz manjih inicijativa, iako će se one na svakom koraku sučeljavati s postojećim interesima i institucionalnom inercijom. No, te promjene su potrebne, i to ne samo za dobrobit ruralnih područja, nego i zato da bi se u zemlji u cjelini ponovo potaknuo rast, kako bi se osiguralo da zemlja u Europskoj uniji ostvaruje napredak. Kako bi se krenulo u tom smjeru, postoji pet prioritetnih područja za politiku Vlade. 1. Definirati sveobuhvatne ciljeve za poljoprivredu i industriju hrane, kako bi se osiguralo da javna politika bude usklađena s retorikom te da prioriteti budu jasni svima Poljoprivredna politika Hrvatske progutala je milijarde kuna u obliku subvencija i administrativnih troškova, no nije uspjela prevladati izazove na koje se često reagiralo kratkoročno. Umjesto toga, postojala je tendencija da se zacementiraju nezdrave strukture, slijedom čega je Hrvatskoj postalo teže natjecati se u okviru Europske unije. Dobar dio problema odnosi se na manjak jasnih dugoročnih ciljeva, što se prikriva nejasnom retorikom u vezi s ruralnim područjima. Danas su Hrvatskoj potrebni jasni odgovori na neka ključna pitanja – ili u najmanju ruku otvorena rasprava o njima: Može li poljoprivreda doista postati drugi stup hrvatskog gospodarstva poput turizma, kako se to često tvrdi? Pogledamo li čak i najkonkurentnije države članice Unije, uočit ćemo da poljoprivreda igra daleko manju ulogu u zapošljavanju i BDP-u nego u Hrvatskoj. Stoga cilj ne može biti da poljoprivredni sektor raste ekonomskom važnošću i postane značajan izvor novih radnih mjesta. No, kako bi, onda, trebao izgledati istinski konkurentan poljoprivredni sektor, i kojim koracima bi ga se moglo ostvariti? Kako bi Hrvatska mogla osigurati opskrbu visokokvalitetnom hranom lokalne proizvodnje? Treba li Hrvatsku brinuti rast uvoza hrane? Kako bi mogla funkcionirati simbiotska veza s turizmom? Bi li ekološka poljoprivreda mogla postati važan faktor koji pruža prilike za razvoj šireg turističkog sektora i koji proizvodi prehrambene proizvode visoke cjenovne razine? A ukoliko je odgovor na to pitanje pozitivan, koliko bi velika takva poljoprivreda trebala ili mogla biti u Hrvatskoj? Kakvu strukturu bi trebao imati poljoprivredni sektor? Je li dovoljno oslanjati se o velike poljoprivredne kompanije, ili je važno osigurati opstanak održivih obiteljskih gospodarstava? Što treba učiniti kako bi se promijenila današnja struktura? Kako bi se najbolje moglo pomoći velikom broju poljoprivrednika s polu- 49 Poglavlje 3 - Kako Hrvatska može iskoristiti nove prilike: pet prioriteta Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske održivim gospodarstvima koja neće biti u mogućnosti opstati? Kako bi Hrvatska na najbolji način mogla razviti okosnicu poljoprivrednih gospodarstava srednje veličine? Kako Hrvatska može osigurati da manji poljoprivrednici budu u mogućnosti zaraditi pristojan dohodak? Kako bi se najbolje mogle raspodijeliti subvencije da bi se ostvarili ti ciljevi? Kako se točno “zelena” filozofija Unije uklapa u budućnost hrvatskog poljoprivrednog sektora? Što Vlada može učiniti kako bi pomogla obnovi veza u vrijednosnom lancu “od farme do stola”? Koje alate Vlada ima na raspolaganju kako bi pružila poticaj ustrojavanju udruga proizvođača i nadvladala otpor koji prema tome postoji, s ciljem da manji poljoprivrednici ostvare veću kupovnu i prodajnu moć? Kako Vlada može osigurati otvorenu konkurenciju za proizvođače u maloprodajnim lancima, unatoč vertikalno integriranoj vlasničkoj strukturi? Kako bi se mogle ojačati veze turističkih kompleksa i lokalnih proizvođača hrane? Postavljanjem jasnih ciljeva vlada će biti u mogućnosti komunicirati o prioritetima sa svim dionicima, izbjegavajući pritom žestoke reakcije na konkretne izazove koji se budu pojavljivali, iluzorna očekivanja i manjak nade, a ujedno će se moći bolje razvijati konsenzus za rad na teškim strukturnim ograničenjima, poput pitanja vlasništva nad zemljom. Vlada bi tako ujedno mogla preciznije razumjeti učinak promjena u poljoprivrednom sektoru na radna mjesta, pa time i na trendove ruralnih migracija. 2. Pokrenuti otvoreni dijalog usmjeren na razvoj strateške vizije za uspješno i diverzificirano ruralno gospodarstvo Nejasnoće u vezi s ulogom i budućnošću malih poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj igrale su značajnu ulogu u sveukupnoj stagnaciji ruralne ekonomije. Široko rasprostranjena nemehanizirana poluodrživa gospodarstava koja muku muče s preživljavanjem tjeraju mlade, poduzetnički nastrojene i bolje obrazovane ljude da napuštaju ruralna područja kako bi zaradili za život negdje drugdje. No, iako moderni i održivi poljoprivredni poslovni akteri mogu predstavljati osnovu revitalizacije ruralnih područja, nikad sami po sebi neće moći stvoriti dovoljno radnih mjesta i vrijednosti kako bi obrnuli trendove ruralne depopulacije i zaostajanja. Štoviše, poljoprivreda će u budućnosti imati sve manji značaj kao izvor prihoda, kako je to slučaj u svim razvijenim zemljama. Ključno pitanje za Hrvatsku bit će maksimalno iskoristiti sredstva Unije kako bi se stvorio širok raspon modela i opcija za diverzificiranje ruralnih ekonomija. Prva faza diverzifikacije temeljit će se na postojećim resursima – stvaranjem prilika za razvoj ruralnog turizma povrh obalnih atrakcija Hrvatske; razvijanjem niša prehrambenih proizvođača visoke razine, sposobnih da kroz poslovnu suradnju opskrbljuju velike kupce; proizvodnjom obnovljive energije iz biomase, sunčeve energije, energije vjetra i malih hidroenergetskih postrojenja. To se već događa, no na skroman i izoliran način, uglavnom uz vodstvo pionira s malo podrške i puno prepreka pred sobom. Sada je potrebna vrlo široka rasprava o onome što je moguće, potaknuta na nacionalnoj razini, no pod vodstvom regionalnih i lokalnih tijela koja mogu mobilizirati ljude i generirati konkretne i provedive ideje. No, ujedno je presudno i to da ta rasprava ode korak dalje od razmatranja kratkoročnih prilika. Postoji istinska potreba da se razviju strateške vizije o tome kako bi ruralna područja općenito mogla izgledati u budućnosti, analizirajući iskustva regija u drugim državama članicama. Ujedno postoji i potreba za konkretnim programima za konkretna područja, razmatrajući pitanje gdje će ta područja biti za dvadeset godina – što podrazumijeva identifikaciju ulaganja, naročito u dugoročno obrazovanje i praktičnu izobrazbu potrebnu za ostvarivanje tih programa i uspostavu prioriteta. Bi li, primjerice, dijelovi ruralne Hrvatske mogli postati europsko središte avanturističkih sportova, s centrima kompetencije, cjelogodišnjim turizmom i drugim povezanim uslugama? Bi li područja pod 50 Poglavlje 3 - Kako Hrvatska može iskoristiti nove prilike: pet prioriteta Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske šumama mogla postati središnja točka okupljanja kad je riječ o proizvodnji energije iz biomase? Bi li pojedina područja Hrvatske mogla imati prednost u sferi solarne energije? Postoje li inovativne industrije ili napredne usluge koje bi mogle pružati nova radna mjesta ukoliko bi se u manjim gradovima u blizini ruralnih područja osnovali klasteri ili industrijski parkovi? Postoje li snažnije poduzetnički orijentirani načini kako pristupiti zapošljavanju u javnim službama, primjerice kroz osnivanje ureda u ruralnim područjima u sklopu razvoja i diverzifikacije tih područja? Presudno je to da se strateška vizija treba odražavati u nacionalnom okvirnom dokumentu za ruralni razvoj, kojim Vlada definira parametre za alociranje sredstava Unije i uspostavlja kriterije za ostvarenje svojih primarnih ciljeva. Prvi nacrt, pripremljen početkom 2013., bio je nefokusiran i šablonskog karaktera, s popisom 19 područja inicijativa prihvatljivih za financiranje i bez jasno određenih strateških ciljeva. Od tada učinjen je samo ograničen napredak prema realističnijim prioritetima. Prvi neformalni komentari Europske komisije na Vladin nacrt strategije upozoravaju da analitička podloga za 19 prioritetnih područja nije dovoljno razvijena. Ono što posebno zabrinjava kod tako izravne kritike je da ona sugerira kako još postoji duboko nerazumijevanje osnovne svrhe Strategije. Stoga postoji rizik da će priprema prihvatljive strategije trajati mjesecima, odgađajući pritup Hrvatske sredstvima za ruralni razvoj. Kako bi se poboljšali budući nacrti, preporuka je Ministarstvu poljoprivrede da otvori istinski dijalog s ljudima koji zarađuju za život u ruralnim područjima, u nastojanju da se izgradi istinski konsenzus oko realističnih i važnih prioriteta. 3. Poticati nastajanje mreža i zajedničkih akcija među ruralnim dionicima kako bi se pomoglo razvoju uspješnih i samopouzdanih ruralnih zajednica Uspješna revitalizacija ruralnih područja u konačnici ovisi o ljudima koji odluče ostati u njima, vratiti se ili preseliti u njih, kako bi tamo zarađivali za život, unatoč tome što imaju i druge mogućnosti na raspolaganju. Industrijska osnova koja je svojedobno pružala radna mjesta u ruralnim područjima uglavnom je nestala, no dijelove te osnove moglo bi se obnoviti zajedno sa suvremenim uslužnim poslovnim pothvatima, ukoliko ljudi budu mogli stvarati prilike za sebe i druge. To zahtijeva međusobnu suradnju, kao i suradnju s postojećim poslovnim akterima, na inovativne načine. Povrh ekonomske suradnje, obnova uspješnih ruralnih zajednica uključuje i organiziranje društvenih i kulturnih aktivnosti, od glazbenih festivala do sportskih i literarnih događanja koja mogu udahnuti život u neko područje i održati interes mladih za ostanak. Nacionalna vlada može pružiti poticaj tome tako da uklanja ograničenja i potiče razvoj mreža, no bez mobilizacije lokalnih ljudi u administraciji, poslovnom sektoru, poljoprivredi, obrazovanju i drugim organizacijama u zajednici, nacionalna politika ruralnog razvoja mogla bi dovesti do bujanja ovisnosti i zahtjeva za zaštitom, umjesto do razvoja kreativnosti i poduzetništva. U praksi, ta vrsta sudjelovanja “odozdo prema gore” uključuje stvaranje demokratskih platformi koje su u stanju angažirati i okupiti razne aktere kako bi se artikulirala ruralna pitanja i potaknule zajedničke akcije. Takve platforme zahtijevaju osnažene i proaktivne lokalne dužnosnike koji mogu razumjeti i reflektirati konkretna važna lokalna pitanja i prilike, a ne generički pristup koji bi bio prikladan za bilo koju ruralnu zajednicu. No, ujedno je presudno i to da procesom ne upravljaju isključivo lokalni dužnosnici, niti da oni budu vlasnici procesa – umjesto toga, trebaju biti tek jedan od dionika uključenih u analizu potreba i prilika te zajedno s drugim akterima razvijati ideje i projekte. Lokalne akcijske grupe, koje danas pokrivaju tri četvrtine područja Hrvatske, bit će važan alat u poticanju suradnje odozdo prema gore. No, kako bi bile učinkovite, moraju postati nešto više od foruma za razgovore i utjecati na stvaranje širokog raspona samoodrživih poslovnih pothvata, društvenih i kulturnih inicijativa te udruga proizvođača koje i same postaju novi akteri. Time će 51 Poglavlje 3 - Kako Hrvatska može iskoristiti nove prilike: pet prioriteta Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske se nadvladati neaktivnost koja je tijekom protekle dvije godine regulacijske neizvjesnosti mučila mnoge LAG-ove. Sada kad postoji i okvir i početna financijska sredstva, važno je da vlada pokaže podršku i poticaj za sudjelovanje dionika po načelu odozdo prema gore kao način hvatanja ukoštac s izazovima na lokalnoj razini. Još jedno ključno područje zajedničkih aktivnosti jest pronalaženje načina kako nadvladati prepreke s kojima se suočavaju mali poljoprivrednici kad je riječ o sudjelovanju u nabavi, proizvodnji i/ ili trgovanju, kako bi mogli preživjeti. Vlada može u tome igrati ulogu kroz popratne usluge, obrazujući proizvođače o uspješnim poslovnim modelima koji se primjenjuju drugdje, osiguravajući da zakonodavstvo pogoduje ili olakšava rad udrugama proizvođača te pomažući da se stvore mreže koje bi mogle dovesti do veće suradnje. Zadruge u Hrvatskoj mnoge ljude često podsjećaju na prošlost; unatoč tome, zadružno i suradničko ponašanje bit će presudno kako bi se u budućnosti stvorio održiv poljoprivredni sektor. 4. Osigurati potporu s najviših razina, kako bi se održao zamah kad je riječ o apsorpciji sredstava i kako bi se nadvladale značajne prepreke pred ruralnim razvojem koje uključuju niz ministarstava Hrvatska se borila s apsorpcijom pretpristupnih sredstava Unije, tako da je presudno da usvoji lekcije država koje su se u novije vrijeme pridružile Uniji o tome kako djelotvorno trošiti sredstva. Jedan ključan faktor u tome jest liderstvo na vrhu kad je riječ o praćenju potrošnje (i djelovanju ukoliko dođe do kašnjenja), kao i kad je riječ o koordinaciji niza ministarstava i dijelova sustava koji mogu blokirati napredak. Uspjeh Poljske u korištenju novca iz Unije djelomice se može pripisati tome što je odgovornost za plaćanja prebačena na lokalnu razinu (što nema smisla učiniti u maloj zemlji poput Hrvatske), no ujedno je presudno ovisio i o pritisku iz Ministarstva regionalnog razvoja koje je bilo ustrojeno s jedinim ciljem: da se iskoriste prilike za hvatanje koraka s drugim zemljama Unije koje su proizašle iz dostupnih sredstava, bez naslijeđenih birokratskih opterećenja. Premda je i nekoliko drugih ministarstava bilo uključeno u donošenje odluka o sredstvima za ruralna područja, prije svega ministarstva zadužena za resore poljoprivrede, ruralnog razvoja, financija i rada, upravo je ministar za regionalni razvoj imao zadatak koordiniranja i komuniciranja na tu temu, s posebnim fokusom na ključni zadatak: revitalizaciju istočnih ruralnih područja Poljske. Kad se Bugarska 2007. godine pridružila Uniji, isprva nije uspjela imenovati ministra koji bi na visokoj razini bio odgovoran za apsorpciju sredstava, i u tom se procesu suočavala s problemima. Zemlja se uspjela pokrenuti u pravom smjeru tek kad je premijer imenovao zamjenika premijera kao osobu odgovornu za trošenje sredstava. U Sloveniji je nakon pristupanja Uniji vodeću ulogu u vezi s tim preuzeo premijer osobno. Na kraju svakog sastanka vlade pobrinuo bi se za to da svi ministri zajednički raspravljaju o tome koliko sredstava uspijevaju apsorbirati i gdje se nailazi na neuspjehe, pri čemu su uočavane prepreke i inzistiralo se na tome da se te prepreke rješavaju – a to je često zahtijevalo suradnju niza ministarstava, što nacionalnim vladama uvijek predstavlja izazov. Kako bi se pozabavilo ključnim preprekama poput vlasništva nad zemljom i kako bi se potaknuo razvoj ruralnog poduzetništva, to će zahtijevati dobru suradnju i komunikaciju među ministarstvima i unutar njih, kao i snažan i trajan pritisak s vrha. Pritom nije važno hoće li ulogu praćenja stanja i uklanjanja ministarskih prepreka preuzeti sam premijer (kao u Sloveniji), jedno ministarstvo (kao u Poljskoj), ili osoba na novoustrojenom položaju visoke razine (kao u Bugarskoj). Važno je da treba postojati jasna svijest o ulozi i autoritetu nadležne instance, kako bi i Hrvatska mogla iskoristiti prednosti koje proizlaze iz jedinstvene prilike pristupanja Uniji i udahnuti život u svoja ruralna područja. No, pri- 52 Poglavlje 3 - Kako Hrvatska može iskoristiti nove prilike: pet prioriteta Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske tom je presudno uočiti da ruralni razvoj ne može tek tako biti pokriven ovim ili onim ministarstvom, ili ovom ili onom funkcijom, budući da je riječ o temi koja zahtijeva konkretnu pozornost – drugim riječima, između ministarstava se treba odvijati otvoreni dijalog i redovita suradnja. 5. Poboljšati kapacitet za apsorpciju sredstava i razvoj inovativnih projekata ulaganjem u obrazovanje i praktičnu izobrazbu ljudi na svim razinama Koliko god bio važan politički zamah s vrha, on neće biti djelotvoran u osiguranju apsorpcije sredstava bez značajnog ulaganja u poboljšanje institucionalnih kapaciteta i ljudskih resursa te bez fokusiranja na ta pitanja. To vrijedi za sve razine, od Agencije za plaćanja koja odlučuje o prijavama za sredstva Unije i upravlja izravnim plaćanjima, pa do popratnih usluga, konzultanata i samih stanovnika ruralnih područja. Agencija za plaćanja ima pred sobom težak zadatak. S jedne strane, Ministarstvo poljoprivrede suočava se s čestim promjenama osoblja. To prisiljava Agenciju za plaćanja da upravlja politikom i tumači je, umjesto da je tek djelotvorno provodi. S druge strane, Europska unija postrožila je svoje već ionako složene birokratske zahtjeve slijedom iskustava s Rumunjskom i Bugarskom, u kojima su, prema dojmovima s terena, izraženi problemi bili korupcija i površan karakter propisa o trošenju sredstava, uz nisku razinu povjerenja. Zbog toga je presudno da Agencija za plaćanja održi reputaciju kvalitetnog i transparentnog tijela s gledišta Unije. No, zbog postojećeg stanja, Agencija se na terenu pretvorila u usko grlo i jedva uspijeva djelotvorno upravljati zadacima koji stoje pred njom. Umjesto da se proces prijavljivanja olakša, ljudi koji nemaju na raspolaganju konzultante boje se uopće ući u birokratsku noćnu moru prijavljivanja za sredstva i naknade. Kad je riječ o ubrzavanju financiranja, rješenje ne leži u srozavanju standarda ili u tome da se pokušaju progurati veliki jednokratni projekti, jer to bi bilo kontraproduktivno. Postoji potreba za kvalificiranijim osobljem i izobrazbom, no ujedno, što je presudno, i za djelotvornijom organizacijom upravljanja, s vodstvom koje je politički neovisno i koje se bira isključivo na temelju iskustva i sposobnosti, a ne na temelju političke pripadnosti. Povrh kapaciteta same Agencije, postoji potreba i za većim kapacitetima na lokalnoj i savjetodavnoj razini. Poduzetnici se žale na savjetnike koji bi trebali pomoći, no nemaju prave informacije. Regionalne agencije često se doživljavaju kao akteri koji osiromašuju tržište u potrazi za stručnjacima, a da pritom nisu u stanju razvijati djelotvorne projekte i pravilno ih prijavljivati. Jedan od mogućih načina kako pružiti informacije o tome što je moguće bio bi da se institucionalizira praćenje i prilagodba najbolje prakse iz drugih država članica, naročito Poljske, Slovenije, Austrije i Italije, koje su se svojedobno bavile sličnim izazovima ili pronalazile obećavajuća rješenja. Kao ključna institucija odgovorna za ruralni razvoj, Ministarstvo poljoprivrede i samo treba jačati kapacitete kako bi pratilo napredak na terenu i redovito prilagođavalo pristup slijedom intenziviranja razvoja, ovisno o tome što je u danom trenutku potrebno ruralnim područjima. Sve nove države članice podcijenile su pritisak na administrativne kapacitete koji dolazi s upravljanjem sredstvima Unije, tako da je presudno ozbiljno se usredotočiti na razvoj upravljačkih i kontrolnih kapaciteta – a ne čekati do posljednjeg trenutka, kao u slučaju sredstava za LEADER. Ministarstvo će ujedno trebati osigurati pružanje sustavne pomoći na terenu, pri čemu aktere u ruralnim zajednicama valja obavješćivati o tome što mogu učiniti sa sredstvima Unije, pomažući im da pripremaju projekte i pružajući im potporu u vezi s zajmovima za premošćivanje i sufinanciranjem. Bez toga, Hrvatska će i u budućnosti imati premalo kvalitetno pripremljenih projekata za financiranje u okviru ruralnog razvoja. 53 ZAKLJUČAK Plodno tlo za razvoj - Kako najbolje iskoristiti članstvo u Europskoj uniji za ruralna područja Hrvatske Zaključak Članstvo u Europskoj uniji donijet će ruralnim područjima Hrvatske nove pritiske i nove prilike. I jedno i drugo pruža šansu vladi da se distancira od ruralne politike koja je uglavnom povećala strukturne slabosti i dovela do široko raširene rezignacije pred mnoštvom malih i velikih izazova. Usvoji li Hrvatska duh politika ruralnog razvoja Unije, uz provedbu tih razvojnih politika u praksi, mogla bi stvoriti dinamičan poljoprivredni sektor i na razini industrije i na razini niša, ujedno nadograđujući tu osnovu kako bi razvila uspješne i moderne ruralne zajednice koje nude privlačan i održiv okoliš mladim i obrazovanim ljudima. Dapače, može se reći da je Europska unija upravo u ruralnim područjima postigla neke od svojih najvećih uspjeha kad je riječ o poboljšanju kvalitete svakodnevnog života. Vlada tu preobrazbu ne može ostvariti sama. Ona treba postaviti dugoročne ciljeve (i osigurati da ih ne potkopavaju postojeće interesne grupe), kao i kratkoročne prioritete. Ujedno se, korak po korak, mora pozabaviti preprekama koje stoje pred promjenama u ruralnim područjima, od vlasništva nad zemljom do djelotvorne administracije koja djeluje na temelju kvalitetnih informacija i prijateljski je nastrojena prema korisnicima, naročito kad je riječ o korištenju sredstava Unije. No, kako bi se stvorile samopouzdane i uspješne ruralne zajednice u kojima ljudi mogu živjeti od poljoprivrede, turizma i drugih poslovnih aktivnosti, vladi su potrebni partneri iz ruralnih zajednica: aktivne institucije koje okupljaju dionike kako bi se identificirale potrebe i težnje te kako bi se zajednički radilo na njihovu ostvarenju. Pristupanje Uniji savršena je prilika za pokretanje otvorene rasprave s ruralnim dionicima, kako bi se potaknuo nastanak potrebnih institucija i kako bi se zajednički razvila strateška vizija za buduće ruralne zajednice u Hrvatskoj, koja se odražava u nacionalnom Planu ruralnog razvoja, s dodijeljenim financijskim sredstvima za prioritete i osmišljenim idejama za konkretna područja. Ukoliko vlada osigura da hrvatske ruralne zajednice počnu doživljavati same sebe kao integralan dio moderne ekonomije i društva, i kao aktere koji definiraju i provode vlastita rješenja za izazove s kojima se suočavaju, iskoristit će priliku pristupanja Europskoj uniji kako bi se nadvladao začarani krug zaostajanja ruralnih sredina. 54 Program Ujedinjenih naroda za razvoj Ured Stalne predstavnice u Hrvatskoj Radnicka cesta 41/VIII HR-10 000 Zagreb Email: registry.hr@undp.org www.hr.undp.org
© Copyright 2024 Paperzz