Hrvatsko kraljevstvo u X. i XI. stoljeću - - - - - knez Muncimir (892.-910.) imao je dvor u Bijaćima kraj Trogira sin Trpimirov upliće se u borbe u ranosrednjovjekovnoj Srbiji u crkvi u Uzdolju kraj Knina sam sebe titulira kao princepsa – doživljavao se uzvišenijim od prethodnika nasljedio ga je sin Tomislav (910.-928.) Tomislav je porazio Bugare u vrijeme cara Simeona – o tome svjedoči Konstantin VII. Porfirogenet u Ljetopisu popa Dukljanina stoji da je Tomislav vodio uspješne ratove →porazivši Mađare zavladao je područjem Panonske Hrvatske te je time ujedinjena Hrvatska od Drave do Jadranskog mora Bizant mu je nakon uspješne vojne intervencije povjerio upravu nad dalmatinskim gradovima – stoga ga papa Ivan X. u pismu godine 925. naziva kraljem Pod Tomislavovom vlašći su: Donja Panonija, Hrvatska i tema Dalmacija nakon političkog jedinstva trebalo je ostvariti crkveno jedinstvo na području Tomislavove vlasti tj. izabrati metropolitu tri kandidata: hrvatski biskup Grgur iz Nina, splitski nadbiskup Ivan i biskup Formin iz Zadra kao hrvatski metropolita na Crkvenom saboru u Splitu izabran je nadbiskup Ivan Grgur se žalio na odluku Sabora pa je 928. sazvan novi Crkveni sabor na kojemu je potvrđena ranija odluka, a Hrvatska biskupija je ukinuta na oba Sabora zabranjeno je slavensko bogoslužje i ređenje svećenika koji ne poznaju latinski jezik→kako je bilo malo svećenika koji su znali latinski to se bogoslužje na slavenskom jeziku očuvalo iako je Tomislav bio naklonjen Grguru složio se s odlukom Sabora jer je to bilo u cilju učvršćivanja njegove vlasti u dalmatinskim gradovima →započela živa veza između Hrvata i romanskog stanovništva Tomislavovi nasljednici : Trpimir II. (928.-935.) i Krešimir I. (935.-945.) – uspjeli sačuvati snagu Tomislavove države za vladavine Miroslava (945.-949.) – Hrvatsku su zahvatile borbe za vlast u pobuni Miroslava je ubio ban Pribina i na njegovo mjesto doveo brata Miroslavova, Mihajla Krešimira II. (949.-969.) →ban postaje suvladar kralja Mihajlo Krešimir II. imao dobre odnose s Bizantom, zadržao Dalmaciju njegova žena Jelena pokraj Solina dala je podići crkvu sv. Stjepana, u kojoj će se pokapati hrvatski vladari i crkvu sv. Marije u kojoj će se kruniti hrvatski vladari nasljedio ga sin Držislav (969.-996.) bio je saveznik Bizanta u borbi protiv Makedonsko-bugarskog carstva kojemu je na čelu bio Samuilo porazio je Samuilovu vojsku pa mu je car Bazilije II. Bugaroubojica poslao znakove kraljevske vlasti (krunu, žezlo i mač) i predao na upravu temu Dalmaciju kako je Držislav bio ovjenčan kraljevskom krunom dodao je svome imenu ime Stjepan što znači ovjenčan, okrunjen od njegova vremena vladar će se nazivati kraljem Hrvatske i Dalmacije iz nadgrobne ploče kraljice Jelene uočava se da se hrvatski vladar u drugoj polovici X. stoljeća naziva kraljem, jer ona sebe jasno određuje kao ženu kralja Mihajla i majku kralja Stjepana Stjepan je svoje prijestolje ostavio najstarijem sinu Svetoslavu Suronji(997.-1000.) Ostala dva sina trebali su biti suvladari-dolazi do sukoba među braćom To koristi Venecija i 1000. godine zauzima dalmatinske gradove-prvi puta postaje njihovom gospodaricom - Braća zbacuju Svetoslava i preuzimaju vlast: Krešimir III.(1000.-1035.) i Gojslav (1000.-1020.) - Krešimira III., nasljeđuje Stjepan I.(1035.-1058.)-ponovno zavladao dalmatinskim gradovima - Obnovljena Hrvatska biskupija sa sjedištem u Kninu - Nasljedio ga je sin Petar Krešimir IV.(1058.-1074./5.) - Proširio svoju vlast na Slavoniju(Donja Panonija), kojom je u njegovo ime vladao ban Dmitar Zvonimir, a tada postoji i još jedan ban Gojko (Gojčo) i upravlja sa Likom, Gackom i Krbavom - Obnovio je jedinstvo hrvatskog kraljevstva-u njemu je okupio dalmatinske gradove, Bosnu, Slavoniju, Neretvansku kneževinu i Hrvatsku→najveće prostranstvo do tada - Uočava značenje gradova na obali za gospodarstvo, jača položaj Biograda(okrunjen), Šibenika («Krešimirov grad») i Nina(sjedište) - Dalmatinski gradovi snažnije se vežu za hrvatsko karaljevstvo, kralj nije više samo njihov upravitelj nego istinski gospodar→ostavio im unutrašnju autonomiju, a od njih je dobivao «danak mira» - U jednoj ispravi naziva Jadran:našim morem dalmatinskom - Jedinstvo hrvatskog prostora od Drave do Jadrana imalo je veliko gospodarsko značenje jer je stvoreno veliko tržište - Treći Crkveni sabor 1060. u Splitu: osuđeni su simonija i nikolaitizam, svi svećenici moraju naučiti latinski jezik, zabranjeno je nošenje brade i odbacuje se laička investitura- pitanja uređena u Zapadnom duhu - Krešimir je vjerojatno stradao u sukobu s Normanima, budući da nije imao djece, nasljedio ga je Dmitar Zvonimir (1075.-1089.), dotadašnji slavonski ban - Papa Grgur VII. poslao je znakove kraljevske vlasti i zastavu kao znak priznanja papinske vlasti - Zauzvrat je Zvonimir slao papi godišnji tribut koji je bio odraz poštovanja duhovnog autoriteta pape i darovao mu je samostan sv. Grgura u Vrani - Zvonimir je bio darežljiv prema Crkvi, najpoznatija njegova darovnica je Baščanska ploča, glagoljicom uklesana u kamen - Darovao je benediktinskom samostanu sv. Lucije pokraj Baške na otoku Krku livadu na kojoj su izgrađeni crkva i samostan - Zvonimirova prijestolnica bio je grad Knin, dok su ostali vladari imali prijestolnice bliže moru - Nakon Zvonimirove smrti na prijestolje dolazi nećak Petra Krešimira IV. Stjepan II., ali je vrlo brzo preminuo - Zvonimir je najvjerojatnije umro prirodnom smrću, a ne da su ga Hrvati ubili kako kaže jedna legenda - Prema njoj Hrvati su ubili Zvonimira zato što ih je htio povesti u križarski rat, ali naznake za križarske ratove pojavit će se poslije Zvonimirove smrti - Zvonimirovom smrću slabi vlast hrvatskoga kralja, dijelom hrvatskog kraljevstva iz Knina je vladao Petar Svačić Bizant je ponovno zauzeo dalmatinske gradove, a ugarski kralj Ladislav brat od Zvonimirove žene Jelene zauzeo je Slavoniju i u njoj osnovao biskupiju u Zagrebu (1094.) -
© Copyright 2025 Paperzz
