Green Garden • broj 71 • studeni / prosinac 2010. • godina X • cijena 3 KM
Njega sobnih biljaka
Batat na hercegovački način
Primjena Biorex-a i Fenix-a
Sorte oraha za intenzivan uzgoj
Kalifornijska štitasta uš
BIO-REX
Peletirano organsko gnojivo
Vinograd: količina: 150-200 kg/dulum
e-mail: info@sjemenarna.com
www.sjemenarna.com
Voćnjak: količina:150-200 kg/dulum
Povrće: Količina 100-150 kg/dulum
3
Urednikova riječ
Pred vama je posljednji ovogodišnji broj poljoprivrednog glasila GREEN
GARDEN koji na svojim stranicama donosi niz zanimljivih članaka iz
oblasti voćarstva, vinogradarstva, povrćarstva, ratarstva i cvjećarstva.
Međutim, posebno su zanimljivi prilozi iz oblasti voćarstva zahvaljujući kojima možete saznati mnogo više o sortama šipka za područje
Hercegovine, sortama oraha za intenzivan uzgoj,maslinovu svrdlašu,
praski, kakiu, te još mnoštvo interesantnih priloga.
Osim toga, iz članka koji potpisuje uvaženi prof.dr. Ivo Miljković doznajte sve o sortama oraha koje se preporučuju za intenzivan uzgoj
u plantažnim nasadima. Pored navedenih aktualnosti ne propustite
pročitati stranicu posvećenu jesenskoj gnojidbi voćaka i vinove loze,
organskim i organo-mineralnim gnojivima Biorex i Fenix, čija je primjena aktualna ovih dana. Na koji način pravilno skladištiti jabuke i
sačuvati ih od uzročnika bolesti u skladištima, pročitajte u članku kojeg potpisuje prof. dr. Tihomir Miličević s Agronomskog fakulteta iz Zagreba. Kako je ovih dana aktualna sadnja koštičavog voća na području
Hercegovine, pročitajte prilog o sortama trešnje koje se preporučuju za
ovo područje.
Na našim stranicama ništa manje nisu interesantni prilozi iz cvjećarstva u kojima donosimo zanimljiv prilog o njezi sobnog tijekom zimskih mjeseci i ukrasnoj biljnoj vrsti potentili.
Iako je na našim vratima zima, u povrtnjaku može biti još živo pa stoga
koje vrste povrća možete sijati odnosno saditi pročitajte u preporučenom kalendaru sjetve. Kako se bliži vrijeme proizvodnje presadnica
povrća, od velike koristi bit će prilozi o plasteničkim folijama. Ljubiteljima povrća svakako preporučamo prilog o batatu koji polako ulazi na
hercegovačke oranice. Naime, svake godine imamo upite poljoprivrednih proizvođača za nabavkom presadnica ove malo poznate povrtne
kulture. Vjerujemo da će i prilog o pravilnom skladištenju povrća tijekom zime pomoći mnogima koji namjeravaju, bar nakratko, skladištiti
pojedine povrtne kulture.
I na koncu, nipošto nemojte propustiti članak o pogodnosti tala za uzgoj crvene djeteline. Ali, kako ni to nije sve, preporučamo vam da ipak
sami detaljno prelistate naš i vaš GREEN GARDEN, a ukoliko smo nešto
propustili, nadamo se da nam to nećete zamjeriti.
Uredništvo
Sretne Blagdane, dobro zdravlje,
mir i blagostanje
neka vas prate u 2011. godini
SADRŽAJ
njega sobnih biljaka tijekom zime
4
potentila zahvalna za sve vrtove
5
po receptu naših baka
6
skladištenje povrća tijekom zime
7
batat na hercegovački način
8
Folije za plastenike
9
štakori štetnici povrća
10
Primjena Biorexa i Fenixa u gnojidbi p. kultura 11
povrtnjak tijekom zime
12
sorte šipka za područje hercegovine
13
jasenov štitasti moljac
14
priprema tla za vinograd i masline na kršu
15
sorte oraha za intenzivan uzgoj
16
maslinin svrdlaš sve značajniji štetnik
masline u hercegovini
18
praska na rubu zaborava
19
PITANJA I ODGOVORI
20
sorte trešanja za područje hercegovine
21
Kalifornijska štitasta uš sve značajniji štetnik
na području Hercegovine
22
narančasti plodovi početkom zime
23
kumkwat malo poznata vrsta agruma
24
bolesti jabuka tijekom čuvanja
25
voće kao afrodizijak
26
dani berbe grožđa brotnjo 2010.
27
hercegovački plodovi mediterana
27
defolacija s ureom u voćnjacima
28
koja tla za uzgoj crvene djeteline
29
ZANIMLJIVOSTI
30
Glasilo
GREEN GARDEN
Nakladnik:
SJEMENARNA,
Široki Brijeg, Obilazna cesta 27
88220 Široki Brijeg,
Tel.: ++ 387 (39) 700 000,
Fax: ++ 387 (39) 706 572
Glavni urednik:
dr. Ivan Ostojić
Redakcijski kolegij:
Josip Brkljača, Nino Rotim,
Matea Pehar, Danko Tolić, Mario Ćubela,
Ivica Doko, Velimir Lasić
Marketing:
Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.
Fotografija na naslovnici:
Ivan Ostojić
Mišljenjem Federalnog ministarstva
obrazovanja, nauke, kulture i športa broj:
05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen
je plaćanja poreza na promet.
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
4
Njega sobnih biljaka
tijekom zime
Iako je većina biljaka tijekom zimskih mjeseci u stanju mirovanja, to razdoblje ipak za sobne biljke
predstavlja teret zbog mogućih rizika od oštećenja koje mogu prouzrokovati sezonski čimbenici: niska
temperatura, prekomjerno zalijevanje ili propuh.
Matea Pehar, dipl. ing. agr.
Zalijevanje
Z
namo da je za pravilnu njegu
biljaka neizostavno redovno
zalijevanje, međutim, zimi
zalijevanje trebamo ograničiti jer je
biljkama u ovom razdoblju čak povoljnija suša nego pretjerana vlaga.
A prilikom zalijevanja treba pripaziti i na temperaturu vode kojom
zalijevamo biljke. Svježa i zimi najčešće hladna voda iz vodovoda nije
najbolje rješenje jer može izazvati
šok kod biljaka, i često ostavlja
tragove kamenca. Stoga je najbolje
biljke zalijevati odstajalom vodom
jer nakon nekoliko sati stajanja
voda dobije sobnu temperaturu.
Naravno, trebamo paziti da ih ne
zalijemo pretoplom vodom.
Prihranjivanje
S obzirom da su biljke u ovom
razdoblju u stanju mirovanja, njihovi zahtjevi za hranidbom su
minimalni, te ih je dovoljno prihranjivati tekućim umjetnim
gnojivom jednom u 2 do 4 tjedna.
Međutim, vrste koje cvjetaju baš
u ovom razdoblju poput ciklama i
azaleja je potrebno češće prihranjivati (svaka 2 tjedna), i to tekućim
gnojivom za cvjetnice.
Toplina
Tijekom zime na biljke štetno
može djelovati promjena temperature u našim domovima tijekom
dana i noći, tj. intenzivno grijanje
tijekom dana te hlađenje prostorija tijekom noći. Biljke ne podnose dobro velike temperaturne
promjene i propuh pa ih nije dobro
držati pored vrata (Kada otvaramo
vrata, svjež i hladan zrak ulazi u
o može djelovati
Tijekom zime na biljke štetn
šim domovima
promjena temperature u na
zivno grijanje tijekom
tijekom dana i noći, tj. inten
tijekom noći.
dana te hlađenje prostorija
Njega cvjetova i listova
Tijekom zime posebnu pažnju
pridajemo biljkama koje u
ovom razdoblju cvjetaju. Bitno
je ukloniti sve odumrle i uvele
cvjetove da ne bi došlo do pojave truleži, na što su posebno
osjetljive ciklame i afrička
ljubičica. Osim uvelih cvjetova,
moramo ukloniti i sve odumrle i
osušene listove. Zimi mnogi listovi, počevši od rubova dobivaju
smeđu boju ili se suše, a razlog
za to je neprimjerena zračna
vlaga, tj. suh zrak. Povećanjem
vlažnosti zraka možemo
spriječiti sušenje listova.
prostoriju). Također, ukoliko su
smještene pored prozora – kada
prozračujemo kuću, hladan zrak bi
trebali postupno puštati u prostoriju, kako bi se mogle adaptirati, pa
nije poželjno naglo otvarati prozor.
I, ako je moguće, tijekom hladnih
noći ih ne držati u blizini prozora,
posebno ako su najavljene izuzetno niske temperature.
Vlažnost
Danas u gotovo svakom domu
možemo pronaći uređaj za klimatizaciju, koji služi za hlađenje
Gnojiva za sobne biljke
i grijanje prostora. Klimatizacijski uređaj isušuje zrak u prostoriji, pa je biljkama potrebno
osigurati dodatnu vlagu. Vlažna
sredina pogoduje mnogim biljkama koje cvatu kao što su afrička
ljubičica, ciklama itd. Jedan od
načina povećanja vlažnosti je
stavljanje biljke u veliku posudu s
ovlažujućim kamenčićima s kojih
voda postupno isparava u zrak, dok
je drugo moguće rješenje stavljanje
posude u drugu, veću posudu s tresetom. Međutim, ova metoda nije
primjenjiva na velikim biljkama
pa je najjednostavnije rješenje prskanje biljaka mlakom vodom (koristite destiliranu vodu).
Štetočine i bolesti
Iako je opasnost od štetočina i
bolesti tijekom zimskih mjeseci
smanjenja, ipak se preporučuje
redoviti pregled biljaka kako bismo
na vrijeme uočili mogući problem.
Potrebno je redovito pregledavati
i korijenje biljke i stabljike koje
uslijed prekomjernog zalijevanja
mogu početi trunuti. Ako korijenje
nije previše vlažno, biljku možemo
tretirati fungicidom, a u suprotnom
izvadimo je iz posude i stavimo na
novine koje će upiti suvišnu vlagu
te je ostaviti da se osuši, a potom
je presaditi i tretirati fungicidom.
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
5
Potentila zahvalna za
sve vrtove
Sadnice potentile
Potentila predstavlja ukrasni grm koji je u našim krajevima poznatiji pod nazivom
petoprsta. Spomenuti naziv pak potječe od lisnih ogranaka, od kojih svakih broji
po pet listova. Iako su na tržištu prisutni njeni različiti varijeteti, za naše podneblje
najprikladnija je Potentilla fruticosa.
Ivica Doko, dipl. ing.
P
otentila ili petoprsta ukrasni
je grm koji je rijetko prisutan u našim vrtovima. Razlog tomu, prije svega, ogleda se
u činjenici da je ova dekorativna
grmolika vrsta relativno nepoznata
našim ljubiteljima dendromaterijala. Povrh toga, potentilu možemo
pronaći samo u pojedinim, bolje
opskrbljenim vrtnim centrima koji
njene sadnice uvoze iz zemalja poput Italije ili Nizozemske. Međutim,
to ne znači da se navedena ukrasna
trajnica ne može uspješno uzgojiti u našim klimatsko-zemljišnim
prilikama. Što više, radi se o biljci kojoj iznimno dobro odgovara
hercegovačka klima, u kojoj cvate
izrazito dugo-u razdoblju od travnja do studenog!
Biološke posebnosti
Ove ukrasne grmolike biljke
ne narastu više od jednog metra,
pa su izrazito prikladne za naše
male vrtove i okućnice. Petoprsta
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
je vrlo cijenjena i kao niski oblik
grma pogodan za pokrivanje tla
te predstavlja biljku koja neometano raste i na vrtnom kamenjaru.
Ukrasnu vrijednost daju joj cvjetovi koji se pojavljuju već od ranog proljeća i čija raskošnost krasi
našu okućnicu sve do početka
jeseni. Osim cvjetova, lijep izgled
i opći dojam biljke upotpunjuju
gusti, čipkasti listovi. Krajobrazni
arhitekti obično prakticiraju njenu sadnju u skupinama, premda
raskošnost potentile ništa nije
manja ni u njenom pojedinačnom
uzgoju. Povrh toga, ova dekorativna biljka uglavnom služi za formiranje niskih, cvatućih živica ili kao
okvir za vrtne gredice. Međutim,
ono što je puno značajnije jest činjenica kako petoprsta nema posebnih zahtjeva u pogledu tla, što
znači da se nesmetano može uzgojiti i na prosječnoj vrtnoj zemlji.
Ipak, za ostvarivanje njene dugotrajne cvatnje moramo poznavati
osnovne elemente rezidbe, koja se
pak mora pravodobno i provoditi.
Rezidba potentile
Sve ukrasne grmove petoprste
treba redovito orezivati, kako bi
biljke bile što pravilnije oblikovane
i kako bi što obilnije cvjetale. Zbog
svega toga, dolaskom proljeća, čim
klimatske prilike to i omoguće,
odrežite svaku treću stabljiku iz
razloga što ćete takvim načinom
orezivanja spriječiti suviše gust
rast ove trajnice. Osim toga, na taj
način reducirat ćemo veliki broj
starih i oslabljenih grana koje bi
narušile izgled ovoga lijepog i otpornog grma. Ukoliko to do sada
nikada niste učinili, u vašem vrtu
ste umjesto krasotice dobili staru i
zapuštenu biljku, koja slabo ili nikako ne cvjeta. Ali, takvu neurednu
biljku nipošto nemojte odstraniti iz
vrta već je oštro prikratite na 15tak cm iznad tla. Sljedećih godina
orezujte je redovito a sve kako biste
na koncu formirali uredan grm prihvatljive veličine. A ako u tomu i ne
uspijete, nemojte se obeshrabriti iz
razloga što u našim vrtnim centrima redovito tijekom proljeća, pored
različitih ukrasnih grmova, možete
pronaći i sadnicu potentile.
Potentilla fruticosa je najčešća vrsta petoprste koju odlikuje nizak,
gust rast od 70-110 cm visine. Biljka cvjeta u razdoblju od travnja do
studenog a boja cvjetova ovisno o sorti može biti u nijansama žute,
ružičaste, narančaste i crvene. Plodove ove biljke rado jedu ptice pa
je P. fruticosa idealna za njihovo privlačenje u vrtove. Međutim, ono
što vrijedi za sve potentile, vrijedi i za fruticosu, a to je pravodobno
orezivanja biljaka u svrhu njihovog pomlađivanja. Rezidba se provodi
prije kretanja vegetacije, s tim da se biljka poreže na 20-25 cm iznad
površine tla. Na taj način pomlađena biljka cvjetat će puno kasnije (u
drugoj polovici ljeta sve do prvih mrazeva) čime ćete, barem za kratko,
produžiti čaroliju cvatnje prije ulaska u zimsko sivilo vrta.
6
Po receptu naših baka
Naši su stari poznavali, a mi zaboravili, neizmjerno bogatstvo koje se krije u ljekovitim travama. Uloga
ljekovitog bilja je višestruka a njegovo branje i čuvanje vrlo jednostavno, pri čemu će zadovoljstvo
uporabe biljaka iz vlastitog uzgoja biti još veće.
Stanislava Rotim, dipl. ing.
N
ajjednostavnija sredstva često su i najbolja. To se ponajviše odnosi na mnoge prirodne lijekove kojima su se služile
naše bake, koje, s pravom možemo
ustvrditi, nisu imale drugi način da
prebole mnoge bolesti. U današnje
vrijeme, kada nam se pri ruci nalaze mnogi kemijski i farmaceutski
pripravci, ponovno raste interes za
prirodnu ,,alternativnu,, medicinu
po receptu naših predaka.
Vrijeme berbe ljekobilja
Idealno vrijeme za branje ljekovitog bilja je ujutro nakon sušenja
rose, ali prije pojave jakog sunca
kako ne bi došlo do hlapljena
eteričnih ulja. Važno je znati da se
beru zdravi i neoštećeni dijelovi,
po mogućnosti na način koji će
pospješiti obnovu i stvaranje novih
izboja i jačanje biljke. Listovi i izboji mogu se brati tijekom cijele
sezone, premda se smatra kako
je za to najbolje vrijeme prije pojave cvjetova. Zimzelene vrste pak
povremeno možemo brati i zimi.
Otvoreni cvjetovi beru se po toplom i suhom vremenu, dok sjeme
prikupljamo tijekom jeseni kada
poprimi smeđu boju, ali prije nego
što posve sazrije te počne ispadati.
S druge strane, korijenje se može
Cvjetovi nevena su ljekoviti
Listovi matičnjaka za čaj i kupke
vaditi u bilo koje doba godine, s tim
da ono ubrano u jesen ima najbolju
aromu.
u vrućoj pa u hladnoj vodi, a tek
nakon što se posuše, mogu se nesmetano staviti u plastične vrećice i
zamrzavati.
Čuvanje biljaka
Najrašireniji način čuvanja
ljekovitih biljaka je sušenje, iako
ne zaostaju ni različiti pripravci
primjerice kao što je ulje od gospine trave. Ubrane stabljike s listovima suše se na zraku, pri čemu
se uglavnom prostru na kuhinjski papir te pritom povremeno
miješaju. Treba napomenuti da se
biljke postupno suše u hladu te
nikako na izravnom suncu. Ubrani
biljni dijelovi mogu se sušiti čak
i u mikrovalnoj pećnici, ali u trajanju do tri minute. U tom slučaju
nužno je da se operu i posuše, potom se svake minute provjeravaju
i miješaju kako bi se ravnomjerno
osušili. Zanimljivo je i podatak da
se biljke mekanijih listova i stabljika izuzetno dobro čuvaju u
zamrzivaču. Ali, prije zamrzavanja
trebaju se naizmjenično močiti
Melem od nevenovog cvijeta
Melem štiti, njeguje suhu i
oštećenu kožu te potiče zarastanje
manjih ranica. Otvoreni cvjetovi
beru se za sunčanih dana a masa se
dobije tako da se cvjetovi nevena
otope u svinjskoj masti. Spomenuta masa se također može dobiti
tako što zagrijemo 125 ml maslinova ili bademova ulja te dodamo
pregršt tek ubranih nevenovih cvjetova koje ostavimo 15-tak minuta. Pritom trebamo paziti da nas ne
poprska vruće ulje! Na kraju treba
umiješati 20 g pčelinjeg voska (iz
ljekarne) i tri kapljice eteričnog
ulja od matičnjaka. Potom smjesu
procijediti kroz čistu krpu i ostaviti
da se suši u kutijici. Tako dobivenu
kremu potrebno je čuvati na hladnom i tamnom mjestu, pri čemu je
njen rok upotrebe neograničen.
Kadulja ima mnoga ljekovita svojstva
Dekorativno opuštajući
Stavimo li suhe latice i cvjetove
u platnene jastučiće, imat ćemo
efekt koji će prije svega djelovati
opuštajuće i smirujuće. Pripremamo ih tako što napravimo
mješavinu od 350 g cvjetova lavande i kamilice te u podjednakim
omjerima matičnjak. Mješavina
za energiju sastoji se od listova
matičnjaka, ružmarina i citronovca,
a za mješavinu dobrog raspoloženja
koristimo gospinu travu i cvjetove lipe dok se u ljubavni jastuk
stavlja, što drugo nego latice
ruže, klinčić i štapić vanilije.
Kupka od matičnjaka
Prelijete li svježe listove
matičnjaka u omjeru 1 čajnik
vrele vode, pregršt svježih listova
koje potom poklopite i ostavite
5-10 minuta, dobit ćete čaj koji
djeluje opuštajuće i umirujuće.
Na isti način priprema se i kupka
od listova matičnjaka koja djeluje
opuštajuće i smirujuće nakon napornog radnog dana.
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
7
Skladištenje povrća
tijekom zime
Jedan od ciljeva proizvodnje povrća je osigurati duže razdoblje potrošnje svježeg povrća tijekom cijele godine, čime se smanjuje sezonski karakter proizvodnje i prodaje. Kako bi se produžilo vrijeme potrošnje i izvan sezone dospijevanja te omogućio plasman na tržištu kad je visoka cijena (zimi, krajem
proljeća), potrebno je kvalitetno skladištiti povrće tijekom zimskih mjeseci.
Sanja Fabek, dipl. ing.
Z
relost u vrijeme berbe je
jedan od najvažnijih čimbenika u određivanju kvalitete i dužine skladištenja povrća.
Tijekom skladištenja biljni dijelovi,
zbog kojih se povrtna vrsta uzgaja, moraju kroz što duže razdoblje
zadržati početnu kvalitetu. Visok
udio vode u tkivu povrća (65 do
95%, ovisno o vrsti) je ograničavajući čimbenik u čuvanju povrća,
jer sadržaj vode utječe na intenzitet
staničnog disanja. Naime, biljke i
biljni dijelovi nastavljaju s metabolizmom (staničnim disanjem) i nakon berbe te je poslije berbe temperaturu ubranog povrća potrebno
što prije sniziti kako bi se smanjio
intenzitet disanja.
Produženje vremena između
berbe i skladištenja može dovesti
do direktnih (gubitak vode, razvoj
bolesti) i indirektnih (smanjenje
hranjive vrijednosti i arome) gubitaka.
Za duže skladištenje prikladno je
povrće ubrano u tehnološkoj zrelo-
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
sti, prosušeno na zraku i očišćeno
od ostataka tla, a vrlo je važno i da
nije mehanički oštećeno te da su
uklonjene bolesne i oštećene biljke
(štetnici, tijekom berbe).
Način čuvanja
Najbolji uvjeti za skladištenje
mogu se osigurati u hladnjačama
s kontroliranom atmosferom (CA),
gdje je reguliranjem temperature, vlage i količine CO2 moguće
smanjiti intenzitet disanja u tkivu skladištenog povrća. Na obiteljskim gospodarstvima u jesen
ubrano povrće uspješno se može
očuvati i tijekom zimskim mjeseci
jednostavnijim i jeftinijim načinima skladištenja (podrumi, brazde,
klijališta, trapovi), no u ovakvim
je objektima teško regulirati uvjete čuvanja povrća Tijekom dužeg
razdoblja mogu se očuvati: mrkva,
peršin, celer, pastrnjak, cikla, kasni kupus i kelj, podzemna koraba,
crna rotkva, postrna repa, krumpir,
crni korijen, hren…
Manje količine korjenastog povrća mogu se očuvati u letvaricama
ili kutijama ispunjenim pijeskom,
pri čemu se povrće slaže u slojevima tako da se svaki sloj prekrije
slojem pijeska debljine 1 cm prije
slaganja sljedećeg sloja. Tako složenu ambalažu s povrćem treba
smjestiti u prostorijama zaštićenim od smrzavanja (podrum) gdje
se može osigurati temperatura od
2 do 5 ºC.
Tradicionalno se povrće tijekom
zime čuva i u nadzemnim zemljanim trapovima. Podižu se na ocjeditom i suhom tlu, ravne površine
koju treba povisiti za 5 do 10 cm
kako bi se spriječilo nakupljanje
vode. Trap ne bi smio biti preblizu
gospodarskih objekata kako bi se
smanjila oštećenja povrća glodavcima, niti na istom mjestu kao prethodnih godina kako bi se spriječilo
nakupljanje štetnika i uzročnika
bolesti u tlu. Trapovi su najčešće
širine od 0,8 do 1,5 m, visine oko 1
m, dok dužina ovisi o prostoru i količini povrća koje treba skladištiti
(najviše do 10 m). Povrće se slaže
u obliku trostrane prizme. Preporučuje se u jesen povrće pokriti
samo tankim slojem slame i pijeska, a sljedeće slojeve izolacijskog
materijala (slama, kukuruzovina)
i zemlje dodavati prema potrebi sa
snižavanjem temperature. Kod trapljenja mrkve, cikle i postrne repe
umjesto slame predlaže se kao prvi
sloj primijeniti pijesak koji će ujedno ispuniti šupljine između korijena unutar trapa. Naime, mrkva koja
je pokrivena slojem slame podložnija je razvoju bolesti tijekom skladištenja.
Za pokrivanje trapa zemljom
koristi se tlo koje ostaje prilikom
kopanja jarka oko trapa koji služi
za odvođenje vode koja bi za jakih
oborina mogla uzrokovati oštećenja povrća. Debljina primijenjenog
sloja slame i tla (10 do 15 cm) ovisi
o očekivanim niskim temperaturama tijekom zime, te se u hladnijim
područjima preporučuje primijeniti dvostruki sloj slame i tla.
Vrlo je važno prozračivanje trapa
koje se osigurava horizontalnom
(uzduž podnožja trapa) i vertikalnom ventilacijom, za što se koriste
drenažne cijevi i žljebovi. Spuštanjem temperature zraka ispod 0 ºC
ventilaciju treba zatvoriti, a prilikom toplijih dana otvoriti kako bi
se regulirala temperatura unutar
trapa (optimalna je 3 do 5 ºC).
Kupusnjače se mogu utrapiti s
korijenom ili bez njega, ali se ne
smije ukloniti previše vanjskih
ovojnih listova. Ako se ne uklanja
korijen, potrebno je glavice kupusa
rasporediti u slojevima s korijenom prema gore te pokriti slojem
zemlje i slame. U trapu volumena 1
m3 može se smjestiti 300 do 400 kg
kupusa, 500 do 600 kg korjenastog
povrća, odnosno, 700 do 800 kg
krumpira.
8
Batat na
hercegovački način
Batat je tropska biljka iz porodice slakova, koja potječe iz središnje i
sjevernog dijela Južne Amerike, odakle se proširio u Afriku, jugoistočnu
Aziju i ostale zemlje vlažne tropske klime. Zanimljiv je podatak da
su ga uzgajale Maje i Inke u Peruu i Maori na Novom Zelandu još
prije 8000 godina. Indijanci su slatki krumpir uzgajali davno prije
Kolumbova dolaska na obale Amerike 1492.
Mladen Karačić, dipl. ing.
I
pak puno je zanimljiviji podatak da se ovo, nama nepoznato
višegodišnje povrće, uzgaja već
nekolike godine i u našoj zemlji.
Međutim, praksa je pokazala da se
batat u našim klimatskim uvjetima
uzgaja isključivo kao jednogodišnja
biljka kada i producira zadebljali
korijen velike hranidbene i zdravstvene vrijednosti. Spomenuti zadebljali korijen proizvođači povrća,
u žargonu, rado nazivaju gomoljem
što je dovelo do toga da se ova zanimljiva biljka često naziva slatkim
krumpirom. Ali da ne bi bilo nedoumica, batat nije sorta krumpira i
on uopće nema poveznica s krumpirom, tim više jer spada u porodicu
slakova a ne u porodicu pomoćnica
kao krumpir. U svijetu se proizvodi
na 9,38 milijuna hektara dok je u
Europi zastupljen na oko 5000 hektara. Talijani su prepoznali njegovu
tržnu vrijednost i lak plasman te
ga uzgajaju na cca 550 hektara, što
ujedno potkrepljuje činjenicu da se
nesmetani uzgoj batata može organizirati i na podneblju Hercegovine.
Širokobriješki batat
Prije dvije godine u našim novinama pisali smo o uzgoju batata na
području grudske općine. Točnije,
gospodin Ante Leko iz sela Ledinac,
koje se nalazi na pola puta između Širokog Brijega i Gruda prvi se je
počeo baviti proizvodnjom ove neobične biljke. Spomenuti proizvođač
povrća presadnice batata nabavio
je na tržnici u Splitu. Dakle, da ne bi
bilo nejasnoća-batat se ne uzgaja
iz sjemena ili sadnjom cijelog korijena, već isključivo iz presadnica
dobivenih od korijenovih izdanaka.
Presadnice se pak prodaju uzgojene
u sjetvenim lončićima stiropornih
kontejnera, slično rajčici i paprici.
I ove je godine nekoliko proizvođača, tijekom listopada i studenog,
u naš agrocentar u Širokom Brijegu
donijelo uzorke batata koje su proizveli na svojim gospodarstvima, a
nije mali broj onih koji su tražili kako
mogu nabaviti presadnice batata. A
batat je iznimno zdrav jer je dokazano kako on predstavlja korisnu hranu
za dijabetičare a smanjuje i rizik od
pojave raka debelog crijeva.
Uzgoj batata
Poljoprivrednik prije sadnje batata prvo treba odlučiti koji će varijetet uzgajati. Varijeteti se razlikuju
po boji i tipu kože. Primjerice, popularni varijetet ima narančastu koru
s narančastim mesom i proizvest će
nekoliko izdanaka, ali to je srednje
dozrijevajući batat visokog prinosa.
Narančasti batat najčešće je uzgajani varijetet, zauzima 70 % površine
zasađene batatom u Hrvatskoj. Kod
odabira sjemenog materijala treba
imati na umu za koju boju i čvrstoću mesa i kore se odlučujemo. Kad
poljoprivrednik odabere varijetet,
slijedi sadnja prijesadnica. Uzgajaju
se potkraj ožujka. Izraste zdrava i
otporna sadnica, spremna za presađivanje u polje rano u svibnju.
Berba batata
REKORDER MEĐU BATATIMA
Da je Hercegovina uistinu puna iznenađenja uvjerili smo se i ove godine. Naime, u naš agrocentar u Širokom Brijegu gosp. Ivan Bošnjak
iz Širokog Brijega donio je batat težak 3050 grama kojeg je uzgojio na
svom imanju. To ne bi bilo ništa neobično da literatura ne navodi prosječnu težinu batata od nekoliko stotina grama
Berba može biti obavljena ručno ili
mehanički. Mehanički kopači beru
batat izlažući korijen biljke tako da
se može ručno pokupiti. Ubrani se
U Sjemenarninim agrocentrima u Mostaru i Širokom
Brijegu za iduću sezonu biti će
u ponudi i presadnice batata.
Jestivi korijen batata
batat pohranjuje u skladište, gdje se
suši na zraku. Sušenjem se potiče
proces prelaska škroba u šećer. Temperatura od 30 0C i vlažnost 90-95 %
poželjni su tijekom sušenja. Tijekom
procesa sušenja batat brzo zacjeljuje
(porezotine i nagnječenja nastala pri
branju). Osušeni batat sprema se na
temperaturi 13-15 0C i 85-90 % vlage
zraka. Skladištenje u toplije prostore
pojačat će gubitak mase i klijanje.
Hranidbena i zdravstvena
vrijednost batata
Batat je visokoenergetska kultura
koja sadržava mnogo škroba a malo
šećera. Osim toga, obiluje mineralima i vitaminima. Batat praktički
ne sadržava masti i kolesterol pa se
posebice preporuča osobama koje
imaju poteškoća izazvanih povišenim sadržajem masti u krvi i žuči.
Dobar je izvor vlakana, čime pozitivno djeluje na probavu, pa se koristi kao preventiva u prehrani osobama koje imaju obiteljske sklonosti
(gene) prema sve učestalijem raku
debelog crijeva. Zahvaljujući prisutnim antioksidansima, redovitim
konzumiranjem batata umanjujemo mogućnost nastanka Alzheimerove bolesti. Drugim riječima, spomenuti antioksidansi potpomažu
boljem funkcioniranju mozga. Iako
se u nekim zemljama, kao lisnato
povrće, u svježem i kuhanom stanju
koriste mladi listovi i vršni izboji,
batat se uglavnom priprema na istovjetan način kao i krumpir. Dakle,
možemo ga kuhati, peći, pržiti, koristiti kao prilog ili glavno jelo vodeći
računa da se bez obzira na pripremu
batat koristi 2 do 3 puta tjedno u količini od 200 grama. Pojedini naši
trgovački prehrambeni lanci već ga
nude u svom asortimanu, što će biti
sasvim dovoljno,
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
9
Folije za plastenike
Slobodno možemo reći kako je trend podizanja plastenika u velikom porastu. Sukladno s tim raste i
potražnja za plasteničkom opremom, od koje glavno mjesto zauzima višegodišnja folija. Kako i ne bi
kada od nje u velikoj mjeri ovisi i sami uspjeh plasteničke proizvodnje povrća i cvijeća
Velimir Lasić, dipl. ing
Ž
elja svakog proizvođača oduvijek je bila da se sa svojim
poljoprivrednim
proizvodima na tržištu pojavi što ranije,
odnosno, izvan glavne sezone dospijevanja povrća, jer se time ostvaruju i daleko veće tržišne cijene. A
upravo primjena plastične folije
omogućuje poljoprivrednicima da
se praktično tijekom cijele godine, pod vedrim nebom, organizira
intenzivna proizvodnja povrća i
cvijeća. Dakle, cilj je osuvremenjivanje poljoprivredne proizvodnje
kojom bi se po jedinici površine
ostvario mnogostruko veći dohodak. Upravo tu, bitnu ulogu odigravaju plastenici i ostali tipovi zatvorenih prostora čiji je nezaobilazan
element i kvalitetna višegodišnja
folija.
Vrste folija
Vlasnici plastenika možda to
ne znaju ali kvalitetan plastični
materijal, kao pokrivač zaštićenog
prostora, treba da propušta vidljivi
dio spektra najmanje 80 posto, ultraljubičasti dio spektra najmanje
20 posto i infracrveni najviše 10
posto. Pored toga materijal mora
biti otporan prema kiselinama,
bazama, ulju, niskim temperaturama, ultraljubičastim zrakama
Posebne folije za niske tunele
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
(UV stabilan), zatim treba biti otporan prema djelovanju mikroorganizama, da ne gori, ne propušta
vodu i da u najmanjoj mogućoj
mjeri mijenja dimenzije pri promjeni temperature. Ti materijali
nose naziv po polimeru od koga su
i sačinjeni. Dakle, pri izboru folije
za plastenike nije dovoljno voditi
računa da je ona cijenom pristupačna već da ona dosta i vrijedi. U
tu svrhu najviše se koriste mutne
žute-zelene polietilenske folije,
nepropusne za vodu i djelomično propusne za CO2 i O2. Na ovoj
foliji led se ne zadržava što znači
da dugo ostaje elastična. Propušta
80-90 posto vidljivog dijela spektra i 75 posto ultraljubičastog što
je povoljno za rast i razvoj biljke.
Vijek trajanja ove folije iznosi 3-4
godine i to za foliju debljine 0,15
do 0,20 mm, te 12 mjeseci za foliju
debljine 0,04 do 0,10 mm.
Na tržištu danas postoje i nove
vrste folija čija trajnost iznosi čak
5-6 godina. Inače, polietilenska
folija je hidrofobna, pa se vodena
para kondenzira u kapi vode na
unutarnjoj strani folije. To umanjuje njenu providnost, a kapi ne
otječu po površini folije, već padaju na biljku što, pak, često izaziva
ozljede i ožegotine. Stoga se danas
najviše koriste stabilizirane hidrofilne folije, kao i folije od linearnog
polietilena (LDPE). Iz svega gore
navedenog da se zaključiti kako
među folijama ima velikih razlika
te se pri njihovu izboru svakako
trebate posavjetovati s nekim od
kolega agronoma upućenih u ovu
problematiku.
Folija za plastenike
Veliki broj plastenika na području Hercegovine
Agrocentri Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu u svojoj
ponudi nude višegodišnje folije za
plastenike od najpoznatijih svjetskih proizvođača, u dimenzijama
od 2 do 12 metara širine po izuzetno
povoljnim cijenama.
10
Štakori štetnici povrća
Općenito gledano, miševi, štakori i ostali štetni glodavci predstavljaju veliku napast za domaćinstva
tek dolaskom hladnijih dana kada u potrazi za skloništem napuštaju prirodne uvjete te se zavlače u
štale, tavane, podrume i skladišta hrane. Međutim, što učiniti kada glodavci čine štete na proizvodnim
površinama-u voćnjaku ili pak povrtnjaku?
Nino Rotim, dipl. ing.
V
idjeti miša ili štakora u
svom povrtnjaku ili voćnjaku izaziva kod svakog
čovjeka određenu dozu nelagode.
Međutim, prave poteškoće nastaju
kada ti štetni glodavci počnu činiti oštećenja na zrelim plodovima
bresaka, nektarina ili rajčice. To
je osobito izraženo na parcelama
koje se tek privode kulturi odnosno na površinama koje su nekoć
bile zapuštene a ove godine smo ih
pretvorili u povrtnjake ili u voćnjacima koji se nalaze pored zapuštenih, neobradivih površina. Naime,
na takvim povoljnim mjestima ove
životinje razmnožavaju se vrlo brzo
a ako je riječ o toplijoj sredini onda
se razmnožavanje može odvijati tijekom čitave godine.
Štete od štakora na rajčicama
Malo komu je poznato da sivi
štakor može ugroziti proizvodnju
rajčice premda se zna kako spada
u životinje koje podjednako koriste
hranu biljnog i životinjskog porijekla. Osim toga, sivi štakor za podmirenje svojih potreba troši relativno mnogo hrane, što potvrđuje i
podatak kako tijekom 24 sata proOštećeni plod rajčice od štakora
sječno konzumira toliko hrane koliko iznosi trećina težine njegovog
tijela. Zanimljiv je i podatak kako
štakor za samo godinu dana može
pojesti do 25 kg žitarica dok još
više hrane uništi njezinim razvlačenjem i onečišćenjem izmetom.
Prava opasnost prijeti od mišje groznice i kuge, ali i od bjesnoće ukoliko zaraženi štakor ugrize čovjeka. Stoga ne začuđuje zabrinutost
proizvođača povrća čije uzgajane
plodove je svakodnevno oštećivala
ova vrlo opasna životinja čija prisutnost nikoga ne bi trebala ostaviti
ravnodušnim. A štete na rajčicama
su posebno bile evidentne u prvoj
polovici ljeta kada su vladale velike vrućine i kada su plodovi dozrijevali na donjim etažama biljaka,
zbog čega su bili lako dostupne
ovim glodavcima. Oštećenja su zabilježena samo na dozrelim plodovima jer takvi plodovi sadržavaju
veće količine vode. Naime, sivi štakor ima velike potrebe za vodom te
ukoliko hrana sadržava 60 % vlage
onda su njegove potrebe za vodom
zadovoljene.
Suzbijanje štakora na polju
Premda danas na tržištu možemo pronaći veliki broj različitih ke-
Štakor
mijskih pripravaka za uništavanje
štetnih glodavaca, to ne znači da
je suzbijanje štakora jednostavan
posao. Posebice kada se radi o velikim proizvodnim površinama, ali
i zbog činjenice što su sivi štakori
mnogo oprezniji prilikom uzimanja
otrovnih mamaca. Kada se radi o
načinu suzbijanja razbacivanjem
gotovih mamaca na otvorenom
polju, onda smo obvezni mamce
stavljati u namjenske „zaključane
kutije“, čime se otklanja bilo kakva
mogućnost neželjenog trovanja
peradi, stoke ili kućnih ljubimaca.
Bitno je i napomenuti da će uspjeh
suzbijanja štakora na polju ovisiti
i od nadzora postavljenih mamaca
iz razloga što se oni moraju nadopunjavati sve do trenutka kada ih
spomenuti glodavci prestanu jesti.
Pri kupnji mamaca također trebamo povesti računa da se konzultiramo sa stručnom osobom jer
postoje tri glavne namjene roden-
ticida: za suzbijanje poljskih glodavaca, suzbijanje kućnih glodavaca u poljoprivrednim objektima
i suzbijanje kućnih glodavaca u
komunalnoj higijeni. Iako su mnogi rodenticidi dozvoljeni, za sve tri
namjene postoje i oni koji nemaju
to odobrenje, što je razlog više za
stručnu konzultaciju. I na koncu
treba napomenuti kako je stalno
održavanje obradivih površina kao
i održavanje reda i čistoće svakako jedna od najboljih preventivnih
mjera u suzbijanju štakora.
Pripravci za suzbijanje štakora
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
Primjena Biorex-a i
Fenix-a u gnojidbi
poljoprivrednih kultura
11
Najvažnije organsko gnojivo svakako je stajnjak. Stajnjak predstavlja osnovno gnojivo jer sadržava sve
hranjive elemente nužne za ishranu biljaka. Pored hranjivih elemenata, zahvaljujući svojim organskim
spojevima, stajski gnoj popravlja fizičke, kemijske i biološke osobine zemljišta. Stoga je njegov značaj
nezamjenljiv.
Primjena Fenix-a u vinogradima
Velimir Lasić, dipl. ing.
S
tajski gnoj se redovito tijekom
jeseni razbacuje po poljoprivrednim proizvodnim površinama (povrtnjacima, voćnjacima
i vinogradima). To je i razumljivo s
obzirom na činjenicu da stajnjak
u prehrani biljaka ima dvojaku
vrijednost. Prije svega, nasade opskrbljuje neophodnim hranjivim
tvarima te popravlja strukturu tla.
Međutim, stajski znoj treba znati adekvatno i primijeniti. Naime,
malo je poznato da stajnjak koji
nezaštićen ostaje u polju, u voćnjaku ili vrtu za samo tri dana izgubi
četvrtinu svoje vrijednosti. Ako
pak na takav način ostane desetak
dana izgubit će više od trećine svoje
vrijednosti dok u slučaju da prezimi na otvorenom polju stajski gnoj
izgubi čak polovicu svoje hranjive
vrijednosti. Zbog svega navedenog
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
Biorex je nezamjenjiv kod sadnje krumpira
odmah po razbacivanju stajski gnoj
treba i zaorati.
Biorex i Fenix
Na našem tržištu možemo pronaći tri varijante organskog peletiranog gnojiva i to: goveđe gnojivo
u kombinaciji s konjskim, čisto kokošije gnojivo i kombinaciju goveđeg, konjskog i mineralnog gnojiva.
Na našem tržištu jedno od najboljih peletiranih organskih gnojiva,
spravljeno kombinacijom goveđeg i
konjskog gnoja dolazi pod nazivom
BIOREX. Naime Biorex je produkt
najpoznatije europske tvornice za
proizvodnju organskih gnojiva koja
se nalazi u Italiji a zove se Italpolina.
Što Biorex razlikuje od sličnih
gnojiva?
Petete kod Biorex-a su ujednačene tako da se lako razbacuju po-
moću rasipača mineralnog gnojiva.
Pelete su kompaktne-nema mrvljenja i stvaranja prašine u vreći.
Vlažnost gnojiva je minimalna, što
kod drugih gnojiva nije slučaj. Pelete se u tlu uz optimalnu vlažnost
brzo razlažu i gnojivo postaje dostupno biljkama.
Odlike Fenix-a
Naime, zbog činjenice da su se
cijene mineralnih gnojiva udvostručile nabavljen je oblik peletiranog organskog gnojiva (goveđe +
konjsko) koji u svom sastavu ima
i primjesu mineralnog gnojiva prikladnog za jesensku primjenu u
voćnjacima i vinogradima. Navedeno gnojivo može se pronaći pod
trgovačkim nazivom Fenix. Fenix
je već pokazao iznimne rezultate
i u povrtlarskoj proizvodnji. Prednost gnojiva Fenix ogleda se i u
činjenici da svojim hranjivim sa-
stavom (NPK 6:8:15 + MgO) snabdijeva veću proizvodnu površinu.
Jednostavno rečeno, pakiranje
gnojiva Fenix od 25 kg dostatno
je za površinu od 300 četvornih
metara dok druge varijante peletiranih gnojiva od 25 kg (goveđe
+ konjsko i kokošije gnojivo) „pokrivaju“ površinu od 100 četvornih
metara.
Napominjem da su peletirana
organska gnojiva već ispitana u našim proizvodnim uvjetima gdje su
pokazala iznimno dobre rezultate.
Tomu svjedoči i velika potražnja za
komercijalnim pakiranjima peletiranih organskih gnojiva koja pak
možete nabaviti u Sjemenarninim
agrocentrima u Mostaru i Širokom
Brijegu. Na istim prodajnim mjestima možete dobiti i detaljnije informacije o načinu i vremenu primjene, kao i o potrebnim količinama za
pojedine kulture.
12
Povrtnjak tijekom zime
Dolaskom hladnijih dana intenzitet radova u povrtnjaku naglo se smanjuje. Zapravo, tijekom studenog i
prosinca sjetva, odnosno sadnja povrća potpuno izostaje. Izuzetak predstavljaju toplija, južna područja
u kojima klimatski čimbenici omogućuju proizvodnju jednog dijela povrtnih kultura.
Mario Ćubela, dipl. ing.
U
laskom u hladniji dio godine, sjetvu i sadnju povrtnih
kultura značajnije ograničavaju klimatski čimbenici. Međutim, kako bi se održao kontinuitet
proizvodnje, povrćari zbog hladnog,
kišnog i snježnog vremena prelaze s
otvorenih površina na uzgoj povrća
u zaštićenim prostorima. Ipak, uz
primjenu odgovarajućih zaštitnih
mjera pojedine vrste povrća možemo sijati i na otvorenom, s tim
da moramo računati na nešto niže
proizvodne rezultate. Jer iz godine u
godinu zbog promjene klime i naglih
temperaturnih razlika, opasnost od
šteta izazvanih mrazom sve je veća.
Osim toga, u ovo vrijeme snijeg nam
ne bi trebao biti posebno iznenađenje. Ipak, za tek zasijane i posađene
povrtlarske kulture koje se još nisu
privikle na nešto oštriju klimu, nagli
pad temperature svakako može biti
priličan šok. I dok je snježni pokrivač još i koristan, jer predstavlja
svojevrstan izolator, mraz je puno
Sjeme špinata
opasniji jer izaziva probleme za sve
vrste povrtnih kultura. Dobro nam
je poznato kako mraz nerijetko izaziva pucanje biljnog tkiva, pucanje
tla i izbacivanje korijena na površinu te čak dovodi do potpunog ugibanja biljaka.
Ali, hladniji period godine svakako možemo iskoristiti i za jesensku
obradu tla u povrtnjaku, ukoliko
to već nismo i učinili. Na taj način
tlo ostaje grubo obrađeno tijekom
zime, te se pod utjecajem smrzavanja bolje mrvi i time dobiva bolju
strukturu. Dakle, u proljeće se takvo tlo prije i lakše obradi, čime se
povrtnjak adekvatno i pripremi za
sjetvu tj. sadnju povrća. A posljednjih godina, zahvaljujući promjeni
klime, povrtnjake možemo obrađivati i početkom studenoga jer zima,
izgleda pohodi Hercegovinu tek
koncem siječnja i veljače. Barem je
takav slučaj posljednjih godina.
Špinat-tipična „zimska kultura“
Organsko i mineralno gnojivo
Međutim, uz duboku obradu u
tlo ne smijemo zaboraviti unijeti
Sjeme graška
VRSTA POVRĆA
KOLIČINA
SJEMENA (m2)
VRIJEME SJETVE
MRKVA
4g
01.11.-20.11.
PERŠIN
3g
01.11.-20.11.
ŠPINAT
3g
01.11.-31.12.
GRAŠAK
20 g
15.11.-31.12.
BOB-MAHUNAR
40 g
15.11.-31.12.
Grašak se sije dosta rano
gnojivo, i to organsko i mineralno.
Od organskog gnojiva, obično u
tlo unosimo stajski gnoj, koji neposredno pred sadnju i zahtijevaju
sljedeće povrtlarske kulture-rajčica, paprika, patlidžan, krumpir, kupus kelj, cvjetača, lubenice, dinje,
tikve, krastavci, celer i poriluk. S
druge strane, mrkva, peršin, pastrnjak, češnjak, luk, špinat i salata uzgajaju se druge godine nakon
unošenja stajskog gnoja, dok se
tek treće godine na tim površinama mogu uzgajati grah, mahune i
grašak. Ovakav raspored kultura
prema osjetljivosti na stajski gnoj
i druga organska gnojiva naziva se
tropoljni plodored ili tropolje.
Nadalje, ne smijemo zaboraviti u
tlo unijeti i mineralna gnojiva koja
su nužna za ostvarivanje zadovoljavajućih prinosa i dobre kakvoće
plodova. Pri tome, moramo znati
kako su pojedine kulture osjetljive
na klor pa se iste isključivo gnoje
vrstama mineralnih gnojiva u ko-
jima se kalij nalazi u obliku sulfata (8-16-24, 7-14-21, 5-20-30). A
osjetljive su na klor sljedeće kulture-rajčica, paprika, krastavci, luk i
dinje. Ukoliko to pak zanemarimo,
bit ćemo krivci preranog kretanja
vegetacije, nepotpunog razvitka listova, uvijanja listova po rubovima,
deformiranja listova i kloroze koja
izaziva sušenje cijele biljke.
Stoga, spomenimo kako zimske
dane možete kvalitetno upotpuniti
i sudjelovanjem na brojnim stručnim predavanjima koja se redovito
održavaju u zimskim mjesecima, u
organizaciji Sjemenarne. Teme su
različite, počevši od sjetve i gnojidbe pa sve do zaštite i pravilne agrotehnike u povrtnjaku. Predavači su
eminentni stručnjaci iz naše zemlje
i inozemstva a predavanja su vrlo
korisna kako zbog razmjene iskustva između samih proizvođača
tako i zbog analiziranja uspješnosti
provedenih mjera zaštite povrća u
suradnji s našim agronomima.
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
13
Sorte šipka za područje
Hercegovine
Šipak (Punica granatum L.) je voćna vrsta čiji je uzgoj tradicionalno vezan za područje Hercegovine.
Današnja proizvodnja je mala, a zbog svoje nutritivne vrijednosti zaslužuje veću pažnju. Šipak je
skromnih zahtjeva u uzgoju i daje visoke prirode.
Mladen Karačić, dipl. ing.
Z
adnjih nekoliko godina povećan je interes za uzgoj
šipka zbog njegova dijetoterapeutske vrijednost na ljudsko
zdravlje. Svi se dijelovi stabla (lišće,
cvjetovi, korijen) koriste u medicini stoljećima. Plodovi se konzumiraju u svježem stanju ili prerađuju
u sok. Jestivi dio ploda su zrna
bogata šećerom, vitaminima, polifenolima i mineralima. Od ukupne
mase ploda oko 52% čine zrna, a
njihov sastav je: 80% sok i 20%
sjemenka kojima je dokazana značajna antioksidativna aktivnost .
Provedena su različita istraživanja
koja ukazuju na antiupalno, antikancerogeno, antimikrobno i antivirusno djelovanje soka šipka.
Na uzgojnom području Hercegovine prisutan je veliki broj autohtonih i introduciranih sorata
koje nisu evaluirane u odnosu na
hladnoću, sušu i bolesti. Pored toga
ne postoje sustavna istraživanja
kakvoće ploda, sadržaja šećera, kiselina, flavonoida, vitamina
C itd. Stoga izbor odgovarajućeg
sortimenta predstavlja problem.
Današnja globalizacija dobra je za
tržište kao i za razmjenu sorata, ali
isto tako i opasna zbog moguće eliminacije lokalnog
sortimenta.
Introduci-
rane sorte nisu uvijek prikladne za
nove agroekološke uvjete.
Glavaš
Sorta Glavaš je najzastupljenija
sorta šipka u Hercegovini, kako
u amaterskim voćnjacima tako i
u novim intenzivnim nasadima
šipka. Glavaš je sorta šipka velike rodnosti i bujnosti. Unatoč sve
većem trendu preferiranja slatkih
sorata, ova sorta i dalje zadržava
prvo mjesto pri podizanju novih
nasada. Plodovi Glavaša počinju
dozrijevati početkom i u prvoj polovici listopada, ovisno od lokaliteta i klimatskih uvjeta. Oblik ploda
je okruglast, a rjeđe je spljošten. Na
polovima je zaobljen dok su rebra
slabo izražena .
Plod je velik do vrlo velik, prosječne težine oko 500g, iako težina dosta varira usljed različitog
vremena zametanja. U uvjetima
intenzivne obrade tla, navodnjavanja i gnojenja su zabilježeni plodovi težine od preko 1kg. Boja kore
varira od žuto-zelene preko žute
do intenzivne crvene ili ružičaste
boje. Ipak, najčešći su plodovi s
temeljnom žutom bojom, dok su
sa sunčane strane crveni ili ružičasti. Kora je prilično debela, tako
da nisu rijetki plodovi s debljinom
kore na ekva-
Proizvodni nasad šipka
toru od 5 mm i na polovima od
10mm. Ispunjenost ploda zrnjem
je osrednja. Zrna su velika lijepe
svijetlocrvene boje koja u punoj
zrelosti prelazi u intenzivnu crvenu
boju, dosta su sočna. Sok je osvježavajućeg slatko-kiselog okusa,
harmonične, ugodne te Glavašu
svojstvene arome.
Sorta Glavaš pripada skupini sorata ekstra krupnih plodova, žuto
obojene kore sa ružičastim preljevom na osunčanoj strani. Kora je
debela, a zrna su srednje krupna,
blijedoružičaste boje. Zbog izražene debljine kore ima niži randman
zrna. Po kemijskom sastavu pripada grupi kiselih sorata. Sadržaj
ukupnog šećera kretao se do
9,52 % .
Konjski zub
Ova sorta je u novije
vrijeme introducirana
na ova područja i uglav-
B RO J 7 0 • RU J A N / L I S TO PA D 2 0 1 0 .
nom se uzgaja na okućnicama, prvenstveno zbog veličine plodova.
Sorta je dosta bujna, a osrednje je
rodnosti.
Konjski zub, u našim uvjetima,
dozrijeva sredinom listopada. Plod
je okruglast, a na polovima lagano
spljošten. Rebra duž ploda su slabo izražena. Plodovi su vrlo veliki
i po tome je ova sorta najpoznatija.
Prosječna težina je oko 560 g iako
ima plodova, u intenzivnom uzgoju,
koji dostižu težinu i do 1000 grama.
Temeljna boja kore je ružičastocrvena, rjeđe žuta, a na osunčanoj
strani prelazi u intenzivnu crvenu
boju. Debljina kore je od 3 do 5mm.
Ispunjenost ploda zrnjem je dobra,
randman soka je vrlo velik i po
tome ova sorta spada u najproduktivnije. Zrna su velika,ružičaste, a
u punoj zrelosti crvene boje. Jako
su sočna. Sok je umjereno sladak.
Ugodne je arome. Randman soka je
vrlo velik.
14
Jasenov štitasti moljac (Siphoninus phillyrea),
opasan štetnik šipka na području Hercegovine
Jasenov štitasti moljac - Siphoninus phillyreae je štetnik samoniklih biljnih vrsta i poljoprivrednih kultura
na Sredozemlju i u umjerenim podnebljima. Kako su štitasti moljci, osim ekonomski važnih vrsta, zanemarivani u istraživanjima, ne zna se od kada ova vrsta obitava u BiH kao ni njen opseg rasprostranjenosti.
Ličinke jasenova moljca
dr. Ivan Ostojić
U
proljeće 2008. godine prvi
put je zabilježena zaraza
šipka jasenovim štitastim
moljcem. Jaka zaraza šipka u okolici Mostara i Čitluka je dovela do
sušenja, a kasnije i otpadanja lišća
šipka. I u 2010. godini, na istim lokalitetima, uočene su štete na šipku od jasenova štitastog moljca.
Morfološke odlike vrste
Jasenov štitasti moljac, kao i
druge vrste štitastih moljaca, prolazi tri razvojna stadija a to su:
odrasli oblik, jaje i nimfa –ličinka
(četiri stadija od kojih se posljednji,
četvrti, prestaje hraniti i formira
puparium – ‘’kukuljicu’’).
Odrasli oblici jasenovog štitastog
moljca se teško razlikuju od ostalih
vrsta štitastih moljaca. Krila su im
prekrivena bijelim voštanim prahom, glava i tijelo su žute boje dok
su oči crvene. Duljina tijela iznosi
oko 1,7 mm. Mogu se naći na naličju listova biljaka domaćina, gdje
odlažu jaja ili među kolonijama
pupariuma iz kojih su netom izišli.
Ukoliko se zanjišu grane jako zaraženih biljaka, izlijeću oblaci ‘’bijelih mušica’’.
Jaja su žutobijela, odložena na
naličju listova. Starenjem i razvojem jaja ubrzo posmeđe. Jaja su
dložena su u skupinama u obliku
kružnice.
Nimfa (ličinka) prvog razvojnog
stadija je dugačka oko 0,3 mm,
Imago jasenova moljca
produljena oblika, plosnata i gotovo prozirna te jedina, od nimfalnih stadija, gibljiva premda rijetko
prevali udaljenost veću od 10 mm.
Tijekom razvoja nimfe proizvode
40 – 50 staklastih cjevastih bodlji
raspoređenih po leđnoj strani tijela boje meda. Ove strukture, teško
vidljive okom, izlučuju kapljice
staklastog voska, što doprinosi
posebnosti izgleda nimfe i pupariuma – odlika vrste. Nimfu četvrtog
stadija karakteriziraju dva uzdužna
niza bijelih voštanih nakupina na
hrbatu ispod kojih se nazire smeđe
označen središnji dio tijela. Pojas
oko ekskrecijskog otvora je također smeđe boje. Posljednji nepokretni stadij se naziva puparium.
Izgledom je vrlo sličan nimfi četvrtog stadija. Duljina tijela pupariuma iznosi 0,8 – 1,0 mm a širina oko
0,7 mm.
Zaraženi listovi
litetne i nekomercijalne sadnice, a
ukrasnim vrstama u parkovima je
umanjena estetska vrijednost.
Životni ciklus
Štetnik ima tri generacije
godišnje, razvija se na temperaturi između 10 i 30°C, s optimumom
između 20 i 25°C. Odrasli oblici se
pojavljuju u lipnju, kolovozu i listopadu. Prezimljava kao ličinka
četvrtog stadija na zimzelenim domaćinima, što je u našem slučaju
zelenika (Phillyrea spp.). U proljeće se djelomično seli na listopadne
domaćine kao što su šipak, kruška
(zabilježene štete u Dalmaciji) ili
jabuka gdje ostvaruje dvije generacije koje se preklapaju. Početkom listopada štetnik se vraća na
zimskog domaćina gdje ostaje do
proljeća. Razvoj štetnika tijekom
zime je spor.
Štete na voćkama
Mogućnosti suzbijanja
Odrasli oblici i nimfe se hrane
sišući isključivo na listovima zaraženih biljaka. Kod jake zaraze,
poglavito jabuke i kruške, dolazi do
venuća i otpadanja lišća a plodovi su manji nego kod nezaraženih
biljaka. Nimfe obilno luče mednu
rosu na kojoj se razvija čađavica.
Ova tamna nakupina gljivica ometa fotosintezu te utječe na porast
temperature lista, što u konačnici
dovodi do nekroze listova. Prisutnost medne rose i čađavice u proizvodnji sadnog materijala može
uzrokovati značajne štete – nekva-
Jasenov štitasti moljac je štetnik
manjeg značenja u onim predjelima gdje su sačuvani njegovi prirodni neprijatelji. Brojni su parazitoidi,
predatori i entomopatogene gljivice
važni za smanjenje brojnosti ovog
štetnika u poljoprivrednim ekosustavima. Među njima je najučinkovitija parazitska osica Encarsia
inaron. Istraživanjem u voćnjacima
kruške na Siciliji je dokazano kako
od ukupne parazitacije, 80 % pripada upravo ovoj vrsti. Osica se komercijalno uzgaja u Izraelu i Italiji
te ispušta primjerice u Kaliforniji i
U predjelima gdje su
prirodni neprijatelji
uništeni brojnim
primjenama insekticida
širokog spektra, jasenov
štitasti moljac može
postati važan štetnik.
Novom Zelandu gdje se postiže visoka parazitacija štetnika.
U predjelima gdje su prirodni neprijatelji uništeni brojnim primjenama insekticida širokog spektra,
jasenov štitasti moljac može postati važan štetnik.
Iako su brojni insekticidi registrirani za suzbijanje štitastih
moljaca, njihovom primjenom se
ne postiže trajnija redukcija ovog
štetnika. Kemijska sredstva, neonikotinoidi, primjerice, osiguravaju dobru početnu učinkovitost
u suzbijanju štetnika, ali dolazi do
ponovne zaraze s okolne vegetacije. Ukoliko se odlučimo za primjenu kemijskih insekticida, važno je
postići pokrivanje naličja listova a
potrebu ponavljanja mjere utvrditi
temeljem vizualnog pregleda.
Uništavanjem biljnog materijala koji je zaražen ovim štetnikom,
te različitih biljaka domaćina oko
voćnjaka ili rasadnika, smanjuje se
reprodukcijski potencijal štetnika.
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
Priprema tla za vinograd i
masline na kršu
15
Zadnjih desetak godina na području Zadarske županije podignuto je više voćnih nasada, vinograda i
maslinika na kršu. U tijeku je priprema za sadnju novih nasada diljem županije i to pretežito šumskih
površina koje su dobivene na služnost od Republike Hrvatske
Gordana Dragun, dipl. ing. agr.
prilike tla, dubokim prorahljivanjem omogućuje se duboko ukorjenjivanje i još puno toga.
Na rigolanom tlu na kršu, ukoliko se sade masline ili neke druge
voćne vrste, potrebno je otvoriti
jame dimenzije 1,0 – 1,2 x 0,7 – 0,8
m i njih, uz meliorativnu gnojidbu
(gnojidba na zalihu) koja se određuje temeljem rezultata kemijske
analize tla, ispuniti sitnim tlom.
Tako pripremljena voćna jama
omogućuje snažan razvitak korijenova sustava u prvim godinama
i prodor u međuprostore sitnog tla
izvan voćne jame. Sam iskop jama
bagerom, bez prethodnog ripanja –
rigolanja ne omogućava normalan
razvitak korijenova sustava.
Naime, maslina ili neka druga
voćna vrsta razvija se kao da je u
kontejneru i kada dođe do neobrađenog prostora, stagnira u rastu.
P
riprema za sadnju trajnih nasada na šumskim krčevinama
koje predstavljaju najčešće
određene formacije krša s obzirom
na matični supstrat i tip tla, zahtijeva daleko veća materijalna ulaganja
nego priprema tla na poljoprivrednim površinama bez kamena. Uz
znatna materijalna sredstva nužno
se „naoružati“ znanjem kako bismo
izbjegli eventualne neuspjehe.
Vinograd podignut na kršu
Opasnosti za nove nasade
Najveća opasnost za novi nasad
su gljive Armilaria mellea i Rosellinia necatrix ukoliko se nasadi
podižu na svježim šumskim krčevinama. One se razvijaju na ostacima korijenja prethodne vegetacije,
prelaze na korijen plemenite tek
posađene vrste, te postepeno dovode do propadanja nasada koje
se manifestira sušenjem pojedinih
grana i konačno čitavog stabla ili
čokota. U literaturi se navodi da tlo
nakon krčenja treba najmanje 3-4
godine biti u plodoredu i tek se nakon toga mogu saditi višegodišnji
nasadi.Gljiva se, naime, kroz toliko
godina može još zadržavati u tlu u
odsutnosti pogodnog domaćina.
Opasnost od zaraze ovom gljivom potencirana je u težim, vlažnijim i nedovoljno prozračnim
tlima kakva su pretežno šumska
tla dana na služnost. Za otklanjanje opasnosti zaraze ovom gljivom
najvažnije je temeljito odstranjivanje ostataka šumske vegetacije u
tlu prilikom krčenja i rigolanja tla
traktorima rigolerima, kada se iz
brazda odstranjuju i najmanji ostaci podzemne šumske vegetacije.
Nedovoljno stručno poznavanje problema krša i agrotehničkih
mjera potrebnih za podizanje nasada u teškim edafskim uvjetima
dovodi do neuspjeha, te se ovom
prigodom samo ukratko navode
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
Priprema terena za sadnju maslina
najnužnije mjere (istražni radovi,
ripanje, rigolanje, iskop jama, meliorativna gnojidba).
Rigolanje i ripanje tla
Tla na kršu su veoma heterogena i
nejednolična u pogledu stupnja erodiranosti i dubine sitnog tla, a kao
posljedica različitih čimbenika.
Na relativno maloj udaljenosti
slika o izgledu krša se mijenja. Da
bi se dobio cjelovit uvid u profil
krša prilikom istražnih radova za
eventualnu eksploataciju odgovarajućim višegodišnjim vrstama,
treba snažnim traktorskim plugovima otvoriti brazde do dubine
rigolanja. Tek nekoliko uzastopnih
brazda omogućit će plugu rigoleru
prodor u traženu dubinu tla.
Rigolanje istraživačkog karaktera razbija, premješta i lomi gromade vapnenca i otkriva sitno tlo i
njegovu zastupljenost. Isto se može
učiniti bagerima.
Međutim, iskop pedoloških jama
za ovu svrhu ne može pružiti dobar
uvid u stvarni profil tla i u odnos sitnog tla i kamena. Na kršu je vrlo efikasna mjera ripanje. Njegova funkcija razbijanja, odvajanja i lomljenja
gromada vapnenca u dubljim slojevima omogućuje lakši i kvalitetniji
rad traktora rigolera koji dolazi iza
njega.
Ripanje ne može zamijeniti
agrotehničku mjeru rigolanja –
dubokog oranja, prvenstveno radi
nemogućnosti uklanjanja ostataka
podzemne vegetacije. Rigolanje je
veoma važna agrotehnička mjera
koja ima agromeliorativno i hidromeliorativno značenje.
Mehaničkom obradom, rigolanjem tla, mijenjaju se strukturna
svojstva, jer se lome i premještaju
strukturni agregati, tako da među
njima ostaju veće ili manje šupljine.
Povećava se aeracija i kapacitet
tla za zrak, vodopropusnost, poboljšavaju se toplinska svojstva tla,
aktivira se mikrobiološki život u tlu
povoljnim djelovanjem na zračne
Nužnost natapanja
Osim stagnacije u rastu u izrazito
kišnim godinama moguća je asfiksija ili ugušenje korijena. Prvi simptomi su žućenje lista, defolijacija i
na kraju potpuno propadanje stabla.
Za intenzivne voćne nasade na terenima krša koji su pripremljeni na
propisan način, voda za natapanje
je nužna, jer uz ostale agrotehničke
mjere, omogućuje dobar vegetativni
rast i dobru rodnost. Krupan kamen
se po mogućnosti s terena iznosi na
rubove parcela, te bi trebao poslužiti
za izradu kamenih zidova ili mocira.
Međutim, posljednjih godina veliki
novci se daju, bezrazložno, za njegovo usitnjavanje čime mijenjamo
specifičnost krajobraza naših prostora.
Namjera je bila elaborirati najznačajnije mjere kod pripreme krša
za sadnju kako bi velika ulaganja
jednoga dana i urodila plodom. Naime, priprema terena na kršu povećava ulaganje po ha za 30-40 % u
odnosu na terene bez kamena.
16
Sorte oraha za
intenzivan uzgoj
Ukupna proizvodnja oraha u svijetu iznosi oko 600 000 tona. Najveći
proizvođači oraha u svijetu su SAD (oko 33 %), a zatim slijedi Kina, koja
u zadnjih 10 godina bilježi nagli porast proizvodnje i približava se razini
proizvodnje u SAD-u, potom po obimu proizvodnje slijede Turska, Francuska,
Italija, Rumunjska, Indija, Španjolska, Afganistan i Mađarska.
Prof. dr. sc. Ivo Miljković
N
aša je proizvodnja niska i
podmiruje tek oko 5 % domaćih potreba, pa smo prisiljeni uvoziti velike količine oraha
iz inozemstva. Za sada se naše potrebe podmiruju uvozom, uglavnom iz Kalifornije. Od voćnih vrsta
orah je voćka koja daje dva roda
godišnje, i to jedan u obliku prirasta
drvne mase, odnosno kvalitetnog
drva u povećanju promjera debla,
što se kasnije nakon sječe vrednuje
preko kvalitete i količine trupaca. Kvaliteta orahova drva odavno
je poznata u nas i u svijetu. Drugi
rod su plodovi oraha, vrlo cijenjeno, hranjivo i puno traženo voće
na domaćem i stranom tržištu. Oni
sadrže kvalitetne masnoće (50 – 70
%), bjelančevine (15 – 20 %), šećere (2,5 – 4 %), vitamine (A,B1,B2, PP,
C, E, i druge), neke ugljikohidrate,
mineralne tvari (fosfor, kalij, kalcij, magnezij, željezo i drugo), aro-
Nasad oraha
matske tvari itd. Općenito možemo
reći da plodovi oraha imaju veliku
hranjivu i dijetno – terapijsku vrijednost. Orah je vrlo cijenjeno i na
tržištu puno traženo voće, i to kako
za potrebe konditorske industrije
tako i za kućanstva za izradu raznih
poslastica, koje se tradicionalno u
našoj zemlji puno troše uz prigodne
blagdane i svečanije proslave. Potrebno je istaći da se osušeni plodovi oraha dobro i dugo čuvaju na
suhom mjestu, pa nema potrebe za
izgradnjom skupih skladišta. Ovdje
želimo istaći da orah i nakon pozebe cvjetnih pupova, muških ili ženskih cvjetova, ili netom zametnutih
plodova ostvaruje prirod u povećanju prirasta drva. Ivan Vladimirovič Mičurin najbolje je procijenio
vrijednost i značenje lupinastoga
voća (orah, lješnjak, bajam), kad je
rekao „Oreho plodvye stanut hljeb
buduščevo“ (Lupinasto voće postat
će kruh budućnosti). I doista, u relativnom mjerilu proizvodnja i po-
trošnja, oraha, lješnjaka i bajama
raste brže od porasta proizvodnje i
potrošnje ostalih vrsta voća.
Pravilan izbor sorti u uzgoju
oraha od prvorazrednog je značaja. Stoga donosimo pregled i opis
važnijih sorti oraha koje zaslužuju
pažnju za ekologijske uvjete naših
proizvodnih prostora.
Izbor sorti
Poznato je da orah kasno dolazi
u rod i da se u uzgoju sporo stječu
iskustva. Osim toga, mi nemamo
dovoljno iskustva s uzgojem oraha
u monokulturi i u komercijalnim
voćnjacima. K tome treba dodati i
činjenicu da u nas nisu još obavljena sustavna pomološka istraživanja
sorti oraha, a pogotovo nemamo rezultata komparativnih istraživanja u
sortnim pokusima ovisno o ekološkim uvjetima proizvodnog prostora,
odnosno, u pojedinim ekološki različitim područjima u našoj zemlji.
Stoga je jasno da se ne može dati,
strogo rečeno, pouzdan prijedlog
sortimenta za svako pojedino područje. No, mi ipak imamo stanovitog iskustva, a služimo se također
i transferom znanja strane prakse.
Osim toga, velik broj novih sorti u
našoj se zemlji uzgaja već više od 10
godina pa je stečeno i prvo vrijedno
iskustvo. One sorte koje još nisu kod
nas uvedene u proizvodnju, a s kojima je stečeno iskustvo u različitim
ekologijskim uvjetima u drugim zemljama, mogu se na osnovi analogije i poznavanja njihove reakcione
norme ili stupnja prilagodbe na različite uvjete ipak predložiti i uvesti
u proizvodnju.
Tako je vjerojatno da će sorte
s većom reakcionom normom, tj.
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
17
cija počinje relativno kasno. Cvate
srednje rano. Prikladna je za uzgoj
oraha u vinogradarskim predjelima, gdje je opasnost od pozebe
manja. Plodovi dozrijevaju početkom listopada. Plod je srednje velik
(10,6 g). Jezgra je tamnožuta i vrlo
kvalitetna. Randman jezgre iznosi
54,7 %. Ne raspolažemo podatcima o redoslijedu cvatnje muških i
ženskih cvatova niti ocjenom prikladnih oprašivača. Inače je sorta
u određenoj mjeri, ovisno o klimatskim prilikama u doba cvatnje,
manje ili više samooplodna.
Tržište traži nove sorte oraha
sposobnošću prilagodbe na ekološke uvjete, imati prednost kod predlaganja. Danas se za uzgoj predlažu sorte s velikim potencijalom
rodnosti. To su sorte koje se dobro
razgranavaju, a donose rod ne samo
na vrhu već i iz lateralnih pupova,
pa krošnje imaju veliku rodnu površinu. Manje prirode daju sorte
koje rode samo iz vršnih pupova
izbojaka. Zatim je važna veličina
ploda, randman i kvaliteta jezgre.
Kasniji početak vegetacije i kasnija cvatnja smatraju se velikom
prednošću jer se izbjegavaju štete
od proljetnih mrazova. Nadalje se
velika pažnja poklanja pitanju otpornosti prema raku (Xantomonas
juglandis) i gljivičnim bolestima
(Gnomonia juglandis). Sorte oraha
mogu se dijelom oploditi i vlastitim polenom, ali je tada rodnost
manja a javljaju se i drugi problemi
vezano uz vrijeme cvatnje muških
i ženskih cvatova. Premda se sorte
oraha mogu oploditi vlastitim polenom, ipak je u voćnjake potrebno
unijeti 2 ili 3 sorte. Naime, u oraha
razlikujemo dihogamiju i homogamiju. Dihogamija je pojava da muški i ženski cvatovi ne cvatu u isto
vrijeme. Događa se da prije cvatu
muški (protandrija) nego ženski, ili
pak prije cvatu ženski (protaginija) nego muški. Kada istovremeno
cvatu muški i ženski, govorimo o
homogamiji. Treba više sorti unijeti u voćnjak jer postoji variranje
u redoslijedu cvatnje, a u velikoj
mjeri prirod sorte ovisi i o klimatskim prilikama godine. Uz veći broj
sorti veća je vjerojatnost da će bolje
uspjeti međuoprašivanje i međuoplodnja te osigurati redovite i veće
prirode. Kod izbora sortimenta i
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
rasporeda sorti u voćnjaku što se
daje u planu sadnje, veliku važnost
ima podudarnost vremena cvatnje
muških inflorescenci sorte oprašivača sa vremenom cvatnje ženskih
cvatova. Orah je anemofilna biljka
što znači da se polen prenosi vjetrom. Kod rasporeda sorti oprašivača važno je znati i učestalost i smjer
puhanja vjetra u vrijeme cvatnje.
Od velikog broja sorti za uzgoj u
našoj zemlji predlažemo sljedeće iz
pojedinih zemalja. Od slovenskih
sorti za uzgoj mogu biti prikladne
Elit, Haloze i Petovio.
Elit
Elit je selekcija Zavoda za voćarstvo u Mariboru (autor Tatjana
Hlišič). Stabla su slabe bujnosti a
obilno rode. Kasno počinje vegetaciju a rano završava. Sorta je vrlo
otporna prema Gnomonii juglandis. Protaginična je, tj. prije cvatu
ženski nego muški cvatovi. Plod
je lijep, prosječne mase oko 10 g, a
randman jezgre iznosi 48 %. Jezgra
je lijepe boje. Preporučuje se za uzgoj u kontinentalnom području.
Petovio
Petovio je nova sorta dobivena
u Zavodu za voćarstvo u Mariboru (autor Tatjana Hlišič). Stabla
su srednje bujnosti i vrlo rodna.
Protandrična je. Plod je lijep, prosječne mase oko 10 g, a randman
jezgre iznosi 54 %. Preporučuje se
za kontinentalno i mediteransko
područje.
Haloze
Sorta potječe iz Zavrča (Haloze, Slovenija). Odlikuje se srednje
bujnim do bujnim rastom. Vegeta-
Od stranih sorti kao prikladne za
uzgoj u kontinentalnom području predlažu se Novosadski kasni,
Šampion i Tisa.
Novosadski kasni
Novosadski kasni je nova sorta
selekcionirana na Poljoprivrednom
fakultetu u Novom Sadu (autor
M.Korač). Sorta je manje bujnosti, a
dobro rodi i na lateralnim izbojima.
Kasno počinje vegetaciju (u svibnju), a završava relativno rano, kao
i bugarske sorte. Gotovo istovremeno cvatu muški i ženski cvatovi
(homogamija). Prikladan oprašivač
je češka sorta Jupiter. Plodovi su
lijepi, prosječne mase 10,5 g. Randman jezgre iznosi oko 54 %, a boje
je svijetle. Jezgra sadrži oko 63 %
ulja. Preporučuje se za uzgoj u kontinentalnom području.
Šampion
Šampion je nova sorta dobivena
na Poljoprivrednom fakultetu u
Novom Sadu (autor M. Korač).
Kasno počinje, a rano završava
vegetaciju. Srednje je bujna i vrlo
rodna. Dosta je otporna prema
bolestima. Cvatnja je protandrična.
Plod je vrlo lijepog izgleda (sličan
sorti Esterhazi II). Prosječna masa
ploda iznosi više od 14 g. Jezgra je
lijepa, svijetle boje, a randman
jezgre iznosi oko 58 %. Sadrži oko
67 % ulja i 18,6 % bjelančevina.
Preporučuje se za uzgoj u
kontinentalnom i mediteranskom
području.
Tisa
Tisa je nova sorta, dobivena u
Institutu Poljoprivrednog fakulteta
u Novom Sadu (autori D. Slović, S.
Cerović, B. Gološin). Kasno počinje
a rano završava vegetaciju poput
sorte Šejnovo. Sorta je racemozna
(rodi u grozdovima). Na grozdu
može biti i do 20 ženskih cvjetova, no zbog toga što su plodovi vrlo
veliki u grozdu ih ostane najviše
od 7 do 8 komada. U većini godina
skupa cvatu muški i ženski cvatovi (homogamija). Plod je vrlo velik
(oko 15 g), što je prava rijetkost za
grozdaste forme oraha. Okruglasta
je oblika. Randman je oko 51 %.
Jezgra sadrži oko 68 % ulja.
Novosadski rodni
Sorta je dobivena u Institutu za
hortikulturu na Poljoprivrednom
fakultetu u Novom Sadu, a selekcionirali su je M. Korač, D. Slović,
M. Rudić i S. Cerović. Matično stablo od kojeg je uzeta bilo je staro
40 godina, a odlikovalo se bujnim
rastom, okruglom krošnjom i vrlo
obilnom rodnošću, jer rodi i na lateralnim izbojcima. Vegetacija traje
kratko – kasno počinje (kraj travnja, početak svibnja), a završava
kada i u većine ostalih sorti. Ova
je sorta prikladna za područja gdje
se češće javljaju proljetni mrazovi,
koje zbog kasnijeg kretanja vegetacije izbjegne. Plod je srednje velik (104 g). Jezgra je svijetložuta i
kvalitetna. Randman jezgre iznosi
54,4 %.
18
Maslinin svrdlaš
sve značajniji štetnik
masline u Hercegovini
Tijekom 2010. godine na pojedinim lokalitetima uzgoja maslina u nasadima su se pojavila velika
oštećenja na plodovima uslijed napada maslinovog svrdlaša (Rhynchites cribripennis Desbr.). U
pojedinim maslinicima oštećeno je i do 50 % plodova.
Nino Rotim, dipl. ing.
P
oznato je kako plodove
maslina mogu napadati i
oštećivati različiti štetnici. Međutim, ove godine uočen je
jači intenzitet pojave maslinovog
svrdlaša koji je u pojedinim nasadima maslina prouzročio ekonomski značajne štete. Posebice je veliki napad ovog štetnika uočen na
kamenitim terenima uzgoja maslina, a što nije rijedak slučaj u Hercegovini. Naime, upravo se takva, kamenita tla i trajno nepogodni tereni
za oraničnu proizvodnju iskorištavaju za sadnju maslina. Jer maslina
se, uz adekvatne mjere njege, relativno lako i uspješno uzgaja na tim,
za druge kulture, nepristupačnim
terenima.
Oštećenja na plodovima
Maslinin svrdlaš je mali kornjaš crvene boje koji se u početku
hrani lisnim pupovima, listovima
i cvjetovima iz razloga što se u
nasadima pojavljuje već tijekom
mjeseca travnja. Kako je u maslinicima prisutan sve do kolovoza,
tako se tek u nešto kasnijoj fazi
vegetacije oštećenja mogu uočiti i
na plodovima. Spomenuti svrdlaš
plodove maslina napada kada su
veličine od 5 mm i više, bušeći rilom na njima otvore u koje potom
odlaže jaja. U jedan načinjeni otvor
svrdlaš odlaže jedno jaje iz kojeg
se razvije ličinka koja se ubušuje
u još neotvrdnutu košticu. Ličinka
pravi oštećenja na sjemenki ploda
hraneći se njenim sadržajem nakon čega napušta plod. Na jednom
plodu može biti i do 20 uboda ovog
štetnika. Kao posljedica velikog
broja uboda plodovi masline se
deformiraju. Treba napomenuti da
se spomenuta oštećenja lako mogu
zamijeniti s oštećenjima koje pravi
maslinina muha. Ipak, oštećenja
na plodu nastala ubodom maslinine muhe su uska i klinasta dok su
ubodi od svrdlaša duboki, široki i
okrugli što se lako može uočiti pod
običnim povećalom (lupa). I dok
mladi napadnuti plodova maslina
otpadaju intenzivno izbodeni, stariji plodovi ostaju na granama masline ali na koncu sadržavaju znatno manje ulja u odnosu na zdrave,
neoštećene plodove.
Zaštita masline
Vlasnici nasada u Hercegovini
nemaju praksu tretiranja maslina
protiv ovog štetnika. Uglavnom se
sva zaštita masline svodi na dva
tretiranja bakrenim pripravcima
protiv gljivične bolesti paunovo
oko i jedno do dva tretiranja protiv uvijek opasne maslinine muhe.
Iako su insekticidi za suzbijanje
maslinine muhe istodobno djelotvorni i za suzbijanje maslinina
svrdlaša, poteškoće se ogledaju u
nepravodobnoj izvedbi tretiranja.
Naime, tretiranja protiv maslinine
muhe obično se vrše nakon cvatnje
tj. zametanja plodova i eventualno
u drugoj polovici srpnja, zbog čega
plodovi maslina duži vremenski
period ostaju nezaštićeni od napada svrdlaša. Stoga bi na terenima i
u nasadima koji imaju problema s
ovim štetnikom trebalo obaviti barem dva dodatna tretiranja insekticidima a sve kako bi izbjegli pojavu
oštećenja plodova. Navedena dva
tretiranja maslina trebalo bi, dakle,
planirati u razdoblju od zametanja
plodova pa do faze odrevenjivanja
koštice ploda, što bi uz tretiranja
protiv maslinine muhe bilo dostatno za zaštitu plodova masline.
Za suzbijanje spomenutog štetnika
djelotvorni su pripravci trgovačkog
naziva Perfekthion, Chromogor 40,
Zagor i dr.
Plodovi masline oštećeni od maslinina svrdlaša
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
PRASKA
na rubu
zaborava
Vinogradarska breskva se od davnina uzgaja
na području Hercegovine. Obično su njena
pojedinačna stabla uzgajana uz rub vinograda zbog
čega je, uostalom, i dobila prefiks vinogradarska.
Međutim, na našem području vinogradarska
breskva udomaćila se i pod nazivom praska.
19
Mladen Karačić, dipl. ing.
S
amo rijetki rasadnici u svom
asortimanu pored ostalih
voćnih vrsta nude i pokoju
sadnicu vinogradarske breskve ili
praske. Ali, to ne znači da smo na
prasku zaboravili jer potražnje za
njenim sadnicama dakako ima. I bit
će je sve više, iz razloga što se radi o
stablima koja se dobro razvijaju bez
neke posebne njege. Čak se i obrada
tla oko njenih stabala ne prakticira,
već je ona uzgredna i obavlja se uz
glavnu kulturu-vinovu lozu. Naime,
u Hercegovini su se praske uzgajale
uz vinograde i to čisto sporadično, te
su se «njegovale» na isti način kao
i vinova loza. Drugim riječima, kada
bi se gnojila loza i kada bi se obrađivalo tlo u vinogradima, isto se činilo
i sa praskama. Jednak je slučaj i sa
zaštitom-u danima kada bi se vinograd prskao protiv plamenjače
ili pepelnice istim sredstvima bi se
ujedno prskale i praske. A to bi bilo
sasvim dovoljno jer bi njena stabla
bila uglavnom zdrava i redovito bi
obilno plodonosila.
Otpornost-osnovna prednost
prasaka!
Prasku je u prošlosti hercegovački seljak znao cijeniti iz razloga što
je malo tražila a opet puno davala.
Jer kada pogledamo iz današnje
perspektive-uzgojiti breskvu na
amaterski način, na okućnici predstavlja pravu fantaziju. Obično u
vrijeme prolistavanja bresaka imamo i kišno vrijeme, što automatski
dovodi do pojave kovrčavosti lišća
(tafrina), a što je teško ili gotovo
nemoguće spriječiti bez učestalih
prskanja i zaštite pesticidima. A za
«pomoć» se voćari amateri javljaju tek kada se bolest manifestira
i kada se već ništa ne može ni učiniti. Jednostavno rečeno, breskvu
uspijevaju zaštititi i uzgojiti samo
profesionalci koji redovito provode
i prskanja pesticidima. A kada je
sačuvaju od raznoraznih bolesti, u
vrijeme zriobe plodova obično se
pojave skakavci i drugi štetnici koji
Prasku je u prošlosti
hercegovački seljak znao
cijeniti iz razloga što je
malo tražila a opet puno
davala.
Atraktivni plodovi praske
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
naprave malu, okom neprimijetnu rupicu na pokožici ploda, zbog
čega plodovi propadaju u roku 24
sata. Dakle, breskva na okućnicama
svakako da, ali samo uz provjerenu i
adekvatnu zaštitu te opsežne mjere
njege. Zbog svega navedenog, uz vikendice i u sklopu amaterskih voćnjaka uvijek prednost treba davati
vinogradarskim breskvama. One,
istina, nisu ukusne kao kultivirane
breskve, ali zato ni ne traže neka
pretjerana ulaganja. Osim toga, stabla vinogradarskih bresaka puno su
otpornija i na niske temperature te
mogu bez poteškoća podnijeti i minus 25 stupnjeva C. A uz minimalnu
njegu opet redovito rađaju i obrazuju mnoštvo sitnih plodova čiji prinos
rijetko prelazi 10 kg po stablu.
Podloga za breskvu i nektarinu
U voćarstvu se pak vinogradarska breskva uglavnom koristi kao
podloga za breskvu i nektarinu. Sjemenjak vinogradarske breskve pokazao se kao vrlo dobra podloga za
breskvu osobito ako je uzgajamo na
dubokim, plodnim, dobro ocjeditim
pjeskovitim ili pjeskovito-ilovastim
tlima. Nadalje, u cijelom svijetu to
je najviše raširena podloga za breskvu iz razloga što ima gustu, dobro razgranatu i obraslu korijenovu
mrežu. Breskve kalemljene na njoj
dobro rastu, rano prorode a obilno
rode. Pored svega navedena podloga
je dosta otporna prema suši, ali je
vrlo osjetljiva prema vlažnosti tla.
Njen najveći nedostatak ogleda se
u činjenici da na karbonatnim tlima
dolazi do pojave kloroze ili žućenja
lista, što je ujedno i najveći nedostatak vinogradarske breskve kao
podloge. Zbog toga se u novije vrijeme za breskve uzgajane na ovoj vrsti
tala prakticiraju nešto tolerantnije i
malo skuplje GF podloge.
Bilo kako bilo, žalosna je činjenica da na prasku ne gledamo kao
na naše prirodno bogatstvo te je
sve više ignoriramo i zapostavljamo. Možda najveća pogreška leži u
činjenici da se problemom praski
ozbiljnije nije pozabavila naša struka koja nije uradila gotovo ništa na
njenoj selekciji. Tako danas samo
znamo kako imamo praske s bijelim
i žutim mesom ploda, nešto sitnijeg
ili krupnijeg ploda. Ako ništa, veseli činjenica da se još pokoje njeno
stablo i dan danas uzgaja uz rubove
hercegovačkih vinograda, a čijim
mirisnim plodovima se tijekom rujna slade djeca i oni najmlađi.
20
PITANJA I ODGOVORI
Zaštita voćaka od divljači
U svom nasadu voćaka, na području Popova polja, prošle zime
primijetio sam oštećena stabla
(jabuka i bresaka) od divljači,
mislim zeca, pa me zanima što je
najbolje poduzeti da bih zaštitio
osobito mlađa stabla koja su jako
osjetljiva ?
U potrazi za hranom zečevi, srne,
divlje svinje i druga divljač zimi
često oštećuju mlade voćke. Štete
koje pričine su najčešće na mladoj
kori i tanjim granama koje mogu
biti potpuno ogoljene. Kao mjeru
zaštite voćari poduzimaju različite
mehaničke, ali i kemijske mjere.
Najsigurnije je ograditi voćnjak
žičanom ogradom. Osim zaštite
cijelog nasada mogu se štititi i pojedinačna stabla. Voćna stabla treba zaštititi prije snijega. Na mladim sadnicama postavljaju se PVC
mreže oko debla koje dosta dobro
štite sadnicu od divljači.
U posljednje se vrijeme sve više
koriste za zaštitu i kemijska sredstva, tj. pripravci hlapivog mirisa.
Jedan od takvih pripravaka jest
Kunilent R-12, sulfinirani koncentrat ribljeg ulja koji se primjenjuje
premazivanjem ili prskanjem u
koncentraciji 5 – 15 %.
Velimir Lasić, dipl. ing.
Zimska rezidba ruža
U svom vrtu, pored različitog
ukrasnog grmlja, imam i nekoliko
ruža. Zanima me smiju li se ruže
orezivati tijekom kasne jeseni, odnosno, početkom zime?
Glavna rezidba ruža se ne obavlja
tijekom jeseni, odnosno, početkom zime nego rano u proljeće, što
znači početkom ožujka ili travnja
prije nego što izbiju same mladice.
Iznimku pak čini rezidba prilikom
jesenske sadnje. Inače se na jesen
ne provode druge mjere rezidbe
osim prijeko potrebnih korektura,
bez kojih ne bi bilo moguće osjetljive sorte zaštititi od mraza. Bilo
kako bilo, grane i grančice ne smijemo skraćivati drastično jer time
riskiramo da se nakon zimskih
mjeseci, tijekom kojih se na jakom
mrazu neke grane mogu smrznuti,
krošnja drastično reducira i ruža
sljedećeg ljeta mnogo slabije cvate. S druge strane, divlje izdanke
trebamo uklanjati čim se pojave,
a riječ je o izdancima koji izbijaju
izravno iz podloge ispod mjesta
kalemljenja. Lako ih možete raspoznati jer imaju drugi oblik lista i
boju kore a moraju se uklanjati jer
ruži nepotrebno oduzimaju hranu.
Dakle, sada tijekom jeseni ruža se
orezuje samo u nuždi!
Josip Brkljača, ing.
Cijepljenje japanske jabuke
Kada je najbolje vrijeme cijepiti
japansku jabuku i na koju podlogu
se obavlja cijepljenje?
Osnovno je pravilo da se u cijepljenju kaki jabuke ne dopusti da
prođe suviše vremena od trenutka
reza kore i drva podloge i plemke. Dakle, bitno je da navedeni
dijelovi budu što manje izloženi
djelovanju zraka. Stoga se i navrtanje obavlja u vrijeme kada kora
i drvo podloge i plemke ne sadržavaju jake sokove ili su u stanju
pritajenog mirovanja. U našim
južnim krajevima «stari znalci»
to obično rade u veljači kada se japanska jabuka cijepi na procijep i
to na podlogu divljeg kakija (Diospyros lotus) koja se pak proizvodi
iz sjemenki. Navedene sjemenke
se siju u sjemenište i to tijekom
prosinca i tek nakon godinu dana
u mjesecu siječnju presađuju se u
plastične vrećice ili lonce da bi se
na koncu tijekom veljače naredne godine i navrnule. Tek tada u
jesen novonastale sadnice dosežu
zadovoljavajuću debljinu i visinu te zauzimaju svoje mjesto u
voćnim rasadnicima. Spomenimo
kako sve divlje i poludivlje kaki
jabuke (koje služe kao podloga
u cijepljenju) imaju dosta sitnije
plodove. Stoga se često kupnja u
«nazovi rasadnicima» zna izjaloviti jer umjesto krupnih plodova
od 300-tinjak grama na koncu
dobijemo vrlo sitne plodove i to čisto kao produkt podloge, što nam
je ujedno znak kako su nas dobro
nasamarili. Zato sadnice japanske
jabuke isključivo kupujte u provjerenim voćnim rasadnicima. I
još nešto-kupljene sadnice izvađene iz tla s golim žilama vrlo se
brzo i lako isušuju pa ih moramo
što prije posaditi na stalno mjesto. U protivnom, svako odlaganje sadnje bitnije umanjuje njen
uspjeh.
Nino Rotim, dipl. ing.
O kojoj biljci je riječ?
Ovog ljeta u vrtu sam primijetio
biljku koja izgledom dosta nalikuje crnoj bazgi. Iako je sličnost
dosta velika, siguran sam da se
ne radi o bazgi već je riječ o nekoj
drugoj biljci. Stoga bih volio znati
koja je to biljka i smijem li njene
cvjetove i bobice koristiti u prehrani.
Teško je dati precizan odgovor na
vaše pitanje. Ipak, s velikom sigurnošću mogu ustvrditi kako se
radi o abdovini (Sambucus ebulus L). A abdovina ili patuljasta
bazga predstavlja jednogodišnju
zeljastu biljku koja dosta nalikuje crnoj bazgi. Za razliku od crne
bazge koja naraste u visinu do 8
m, za abdovinu je karakteristična
okrugla, šuplja stabljika koja naraste u visinu svega 2 metra. Ipak,
osnovna je razlika u nešto plosnatijim bobama u odnosu na bazgu,
a čije nakupine imaju izgled štitova. Nakupine boba stoje uspravno
za razliku od crne bazge kod koje
se objese. Međutim, važno je napomenuti kako nipošto ne biste
smjeli koristiti cvijet i bobe abdovine u prehrani iz razloga što su
štetni po zdravlje.
Josip Brkljača, ing.
Rauola-manje poznata biljka
Možete li mi nešto više reći o biljci
zvanoj Rauola. Ako ste u mogućnosti navedite i njen latinski naziv
kako bi podatke mogao pronaći i
na internetu. Unaprijed zahvalan!
Riječ je o manje više nepoznatoj
biljci latinskog naziva Raphanus
sativus var. oleifere. Navedena
biljka se ranije sadila u sklopu
velikih poljoprivrednih kombinata na području Slavonije i to ponajviše u eksperimentalne svrhe.
Naime, utvrđeno je kako rauola
ima tzv. nematocidno djelovanje
zahvaljujući kojem zaustavlja nematode u razvoju. Za više informacija najbolje je da se obratite
Agronomskom fakultetu, odjelu
ratarstva jer oni svakako imaju
više podataka o ovoj malo poznatoj biljnoj vrsti.
Mario Ćubela,dipl.ing.
Suzbijanje vrbotoča
Ove godine, u voćnjaku sam primijetio veliki broj bušotina na deblima jabuka i trešanja. Istina, riječ je o manjem broju stabala s tim
da sam slične simptome uočio i na
lipi posađenoj nedaleko od voćnjaka. Je li riječ o istom štetniku i
na koji način se on suzbija?
Najvjerojatnije se radi o vrbotoču
koji najčešće napada stabla jabuke, kruške i trešnje. Međutim,
ne ostaju pošteđena ni ukrasna
drveća-lipe, vrbe, javori, platani
i sl. S druge strane, uništavanje
navedenog štetnika dosta je problematično iz razloga što vrbotoč
buši hodnike prema sredini debla.
Metode suzbijanja se uglavnom
svode na mehaničko uništavanje
ličinki unutar debla i grana. U tu
svrhu najčešće se koristi svinuta
žica. Vrh žice se savije u vidu kuke
i ugura u bušotinu te se gusjenica
vrbotoča nastoji izvući izvan debla i uništiti. Ukoliko vam to ne
polazi za rukom, u bušotinu možete ugurati vatu prethodno natopljenu u eter ili kloroform. Ipak,
poželjnije je u otvor na deblu uštrcati insekticid u većoj koncentraciji od normalne. Nakon toga, bušotine se obvezno trebaju zatvoriti
kalemarskim voskom. Osim vrbotoča slične štete na granama pravi granotoč koji se suzbija na isti
način. Ali, za razliku od vrbotoča,
kod napada granotoča imate malu
prednost jer pojedine, napadnute
grane možete otpiliti i spaliti.
Ivica Doko, dipl. ing.
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
21
Sorte trešanja za
područje Hercegovine
Ivica Doko, dipl. ing.
P
osljednjih godina velika
potražnja je za sadnicama
trešnje te se podižu brojni
manji plantažni nasadi trešnje (0,5
-1,0 ha). Razlog je jednostavan:
uvođenje suvremenih tehnologija
koje osiguravaju visoke prirode,
brz povratak uloženih sredstava i
lakše održavanje. Najviše se koristi
kao podloga rašeljka (Prunus mahaleb), a uz nju i njen klon Santa
Lucia 64. Kao srednje bujna podloga Santa Lucia 64 danas je jedna od
najraširenijh podloga u zemljama
čije klimatske prilike
odgovaraju našem
mediteranskom
dijelu
zemlje.
Podloge slabe
bujnosti ne preporučuju se u uzgoju našeg klimata.
Stabla se sade u gušći sklop koji
varira ovisno o podlozi i tipu tla pa
se preporučuje na podlozi SL 64
4,5 m red od reda, a 3,0 m razmak
u redu. Od uzgojnih oblika preporučuje se tzv. španjolska vaza. Ako
se koristi za podlogu rašeljka onda
je razmak sadnje veći 5x5m, a preporučuje se vaza kao uzgojni oblik.
Sorte koje danas nalazimo u
rasadnicima osiguravaju redovitu
i obilnu rodnost, krupne plodove
(14-20g) izvrsne kakvoće. Najvažnije je odabrati kod autofertilnih
sorti onu koja je oprašuje. Zbog
specifičnog problema u oplodnji
trešnje (interkompatibilitet) u proizvodnju se sve više uvode samooplodne sorte, dakle one kojima
nije potreban oprašivač. Od
mnogobrojnih raspoloživih sorata trešanja,
za naše ekološko područje preporučuje
se sljedeći sortiment:
Plodovi trešnje
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
BURLAT - sazrijeva oko 25.
svibnja, plodovi su srednje krupnoće, tamnocrvene boje, crvenog
i srednje čvrstog mesa, osrednje
kakvoće. Dobri oprašivači su joj
Giorgia, Lapins, Van i dr.
CELESTE - sazrijeva oko 5. lipnja. Plodovi su krupni, tamnocrvene boje, tamnocrvenog i dosta
čvrstog mesa dobre kakvoće. Samooplodna je.
GIORGIA - sazrijeva oko 10. lipnja. Plodovi su krupni, svijetocrvene do tamnocrvene boje, crvenoga
i srednje čvrstog mesa, dobre kakvoće. Dobri oprašivači su joj Adriana, Burlat, Ferrovia i Van.
VAN - sazrijeva oko 15. lipnja.
Plodovi su krupni do vrlo krupni,
svijetlocrvene do tamnocrvene
boje, srednje čvrstog mesa, odlične
kvalitete. Dobri oprašivači su joj
Sue, Bing, Napoleonova i dr.
SUE - sazrijeva oko 15. lipnja.
Plodovi su krupni, žute boje s crvenim pramenovima, svijetložutog
i čvrstog mesa odlične kvalitete.
Dobri oprašivači su joj Bing i Van.
SUNBURST - sazrijeva oko 15.
lipnja. Plodovi su krupni, narančastocrvene boje, crvenog, ali ne
i čvrstog mesa, dobre kakvoće.
Samooplodna.
STELLA - sazrijeva oko 20.
lipnja. Plodovi su vrlo krupni, tamnocrvene boje, zagasitocrvenog
i srednje čvrstog mesa, vrlo dobre
kakvoće.
FERROVIA - sazrijeva oko 20.
lipnja. Plodovi su krupni, otvoreno
crvene boje, crvenog i čvrstog mesa,
dobre kakvoće. Dobri oprašivači su
joj Sunburst, Durone nero i dr.
LAPINS - srednje krupni plodovi,
tamnocrvene boje, crvenog i srednje čvrstog mesa, dobre kakvoće.
Samooplodna je.
HEDELFINGER - sazrijeva oko
25. lipnja. Plodovi su krupni, intenzivno crvene boje, crvenoga i vrlo
čvrstog mesa, izvrsne kakvoće.
Dobri oprašivači su joj Bing, Germersdorfska i Napoleonova.
GERMERSDORFSKA - sazrijeva
oko 25. lipnja. Plodovi su krupni,
tamnocrvene boje, crvenog i vrlo
sočnog mesa, odlične kakvoće.
SWEET HEART (SUMTARE) - sazrijeva oko 1. srpnja. Plodovi su krupni, intenzivne sjajnocrvene boje,
svijetlocrvenog i vrlo čvrstog mesa,
dobre kakvoće. Samooplodna je.
GOMILIČKA RANA - vodi podrijetlo iz Kaštel Gomilice. Dozrijeva u
trećem tjednu trešnje. Plod je srednje velik do velik, a pokožica intenzivno crvene boje. Meso je čvrsto,
hrskavo, sočno i aromatično.
TUGARSKA - sazrijeva oko 10.
lipnja. Plod je vrlo velik, zagasito
crvene boje pokožice, s intenzivno
crvenim, hrskavim, sočnim okusom mesa, ugodne arome. Osobito
cijenjena sorta zbog odlične kvalitete plodova.
22
Kalifornijska štitasta uš
sve značajniji štetnik na
području Hercegovine
Pripada grupi ekonomski vrlo važnih štetnika voćaka. Najradije napada jabuku i krušku, ali štete radi i
na koštičavim i bobičavim voćnim vrstama. Rasprostranjena je u svim područjima uzgoja voća.
Velimir Lasić, dipl. ing.
Biologija
U
Kalifornijska štitasta uš ima dvije generacije godišnje, a često se
javlja i treća. Prezime ličinke prvog
i drugog stadija razvoja ispod štita
crne boje. Ostali stadiji koji uđu u
zimu ugibaju, no velika je i prirodna smrtnost II. stadija koja prosječno iznosi 30-40, a nekada i 90 %.
U proljeće se presvlače, a od drugog
stadija razvoja razlikuju se ličinke
iz kojih će nastati mužjaci i ličinke
iz kojih će nastati ženke. Odrasle
ženke formiraju se krajem travnja
ili početkom svibnja. Razvoj mužjaka traje nešto brže od ženki, tako
da se već od polovine pa do kraja
travnja javljaju krilati mužjaci. Let
mužjaka pada u vrijeme cvatnje.
Vrlo su aktivni, jer žive samo 1-2
dana, a u tom periodu moraju oploditi ženku nakon čega ugibaju. Od
oplodnje pa do «rađanja» živih ličinki prođe 20-35 dana. Ličinke se
izvlače ispod majčinog štita i kreću
se po kori 7-8 sati. Kad pronađu pogodno mjesto, fiksiraju se i počinju
s ishranom. Vrlo brzo ličinke for-
š siše na deblu, granama,
lišću i plodovima mladih
i starijih stabala, i izaziva
njihovo postupno propadanje. Napadnuta voćka se slabije razvija, listovi su sitniji-žuti, a plodovi gube
tržnu vrijednost. Poseban problem
predstavlja u rasadnicima, jer ako
se namnoži i raznese sadnicama,
teško se može suzbiti.
Simptomi oštećenja
Morfološke odlike vrste
U slučaju jačeg napada kora
debla, grana i grančica prekrivena je naslagama starih i novih
štitova. Najčešće je nalazimo na
jabuci i krušci, ali i na koštičavom
i bobičastom voću (posebno ribizla). Sišući, uš oslabi voćku tako
da vrhovi grana zbog nedostatka
hrane počinju s sušenjem. Na jednogodišnjim sadnicama štitovi su
na deblu iznad spojnog mjesta, a
na dvogodišnjim na vrhu grana.
Mlada stabla za kratko vrijeme
propadaju.
Plodovi su sitni, neuglednog
izgleda i lošeg okusa. Kao reakcija
na ubod štetnika, plodovi reagiraju pojačanim stvaranjem antocijana, tako da je kora ispod i oko
štitova crvena. Na plodovima se
jasno vide štitovi i crveni prsten
oko njih, kao znak prisutnosti kalifornijske štitaste uši.. Ovo je naročito izraženo oko čašičnih listića
i peteljke.
Odrasla ženka je spljoštenog
izgleda, limunžute do narančaste
boje, s nešto tamnijim pigidijem,
bez noga, očiju i ticala. Za razliku
od nje, mlada ženka je kruškolikog oblika. Štit ženke je okruglog
oblika, tamnosive boje, veličine 1,7
do 2,1 mm s koncentričnim krugovima i žućkastim pucem u sredini.
Štit mužjaka je nešto manji, tamnosive boje ali izduženoovalnog
oblika. Ticala i noge kod mužjaka
su dobro razvijeni, isto kao i krila,
koja su opnaste građe.
Ličinka prvog stadija razvoja je
pokretna, svijetložute boje. Ličinka
drugog stadija razvoja iz koje će se
formirati ženka, okruglog je oblika,
a nakon prvog presvlačenja sliči
na odraslu ženku samo je manjih
dimenzija. Ličinka drugog stadija
razvoja iz koje će se formirati mužjaci, izdužuje se i dobiva ispupčene
crvenkaste oči. U pronimfu prelazi
nakon dvadesetak dana. Pronimfa
je svijetložuta. Nakon pričvršćivanja ličinke za podlogu, pa sve do
formiranja odraslog kukca, može
se pratiti razvoj na osnovu izgleda
štita. Prvo se izgrađuje bijeli štit,
zatim štit sive, crne i na kraju tamnosive boje s koncentričnim krugovima.
miraju štit. Ličinke
L1 prve generacije
javljaju se krajem svibnja pa
sve do 15 lipnja,
a L1 ličinke druge
generacije javljaju se od početka
pa do sredine
kolovoza. Ličinke
prve generacije
ostaju na granama
i deblu, a druge generacije odlaze na mlade pupove. Razvoj prve
(proljetne) generacije traje 5-6
tjedana, slično kao i druge (ljetne).
U godinama kada je jesen izrazito
topla, u rujnu i listopadu, može se
javiti i treća generacija.
Suzbijanje
Tijekom mirovanja vegetacije
koriste se mineralna ulja.. Tijekom
vegetacije, u vrijeme pojave ličinki prvog stadija razvoja, koriste se
insekticidi na osnovi dimetoata
(Chromogor 40 ili Perfekthion).
Plodovi jabuke oštećeni od kalifornijske štitaste uši
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
Narančasti plodovi
početkom zime
23
U Hercegovini svi znaju za japansku jabuku ili kaki jabuku čiji ukusni
plodovi redovito postižu dobru cijenu na našem tržištu. Ali, kaki predstavlja i
pravo ukrasno stablo s kojim itekako možemo uljepšati svoju okućnicu
Ivan Perić, dipl. ing.
U
okolici Mostara i južnije,
naročito u doba kasne jeseni, pažnju privlače stabla s obiljem plodova intenzivne
narančaste boje. Vrlo su atraktivna, posebice nakon opadanja lišća,
kada na stablu ostanu samo plodovi. Stoga se najčešće i uzgajaju
na okućnicama, kao pojedinačna
stabla i sudeći po tome, više služe
kao ukras nego u druge svrhe. Međutim, ova voćka je vrlo korisna,
što najbolje i potvrđuje činjenica
kako u prijevodu s japanskog jezika njeno ime znači božanski plod
ili božansko voće. Inače, ova zanimljiva voćka potječe s Dalekog
istoka (Japan i Kina) a u Europu je
unesena 1870. godine.
Hercegovina kao Japan!
I doista, redovito svake godine
u vrtnim centrima vlada velika
potražnja za sadnicama japanske
jabuke. Istina, jednim dijelom obnavljaju se stabla koja je u okolici
Mostara uništila bura tj. jaki sjeverni vjetrovi te vrlo opasni jesenski mrazevi. Ali, s druge strane, čini
nam se kao da ne postoji okućnica
u Hercegovini ispred koje ponosno svoje mjesto ne zauzima kaki
jabuka. Ovo vrlo dekorativno
stablo koje naraste 6-12 metara
visine svojom lijepom čunjastom
krošnjom jednostavno dominira
prostorom. Uostalom, vrlo često
se kaki jabuci daje prednost nad
smokvom, šipkom i maslinom
iz razloga, što tijekom zimskog
razdoblja može podnijeti niske
temperature, čak i do minus 20
stupnjeva C. S druge strane, za dobar rast i rodnost kaki traži dosta
vlage u tlu te ga nije dobro uzgajati
na pjeskovitim tlima iz razloga što
na njima jako trpi od suše. Ukoliko
mu osiguramo adekvatan položaj i
redovito natapanje, u našim uvjeB RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
tima uzgoja može doživjeti i stotinu godina, premda u Kini postoje
stabla stara čak i do 500 godina.
Jedina mana japanske jabuke, ako
je tako i možemo nazvati, jest nešto veća cijena sadnica u odnosu
na ostale voćne vrste. Ali, moramo u obzir uzeti činjenicu da se
ova zanimljiva voćka razmnožava
jedino navrtanjem (cijepljenjem)
koje ne uspije baš u velikom postotku. Drugim riječima, sok drva i
kore sadržava dosta gorkastih tvari (tanina) koji na zraku brzo mijenjaju boju tj. oksidiraju te se stoga
i navrtanjem postižu vrlo skromni
rezultati. Zbog toga ni ožiljavanje
zrelih ili poluzrelih reznica nije
zadovoljavajuće.
Značaj plodova kaki jabuke
Plodovi se u ishrani uglavnom
koriste u svježem stanju i sadrUkusni plodovi kakia
žavaju obilje pektina. Saharoza je
pak prisutna u malim količinama,
zbog čega se kaki smatra dijetetskim voćem. Zreli plodovi obiluju
i većim brojem vitamina C, P, B,
kao i karotinom (provitaminom
A), dok se u medicini ovi sočni
plodovi preporučaju za slabokrvne osobe, osobe oboljele od čira,
želuca, srca i niza drugih bolesti. A
pošto se vrijeme sadnje bliži dobro
razmislite jer kaki jabuka dobro
uspijeva kako u južnim tako i u
našim kontinentalnim krajevima.
A pošto cvate kasno (u svibnju),
nema opasnosti od kasnih proljetnih mrazeva, što je pak čest
slučaj s ostalim voćnim vrstama.
Uz sve to kaki jabuka je prilagodljiva raznim tipovima tala te je ne
napadaju ni štetnici niti bolesti što
znači da nema ni potrebe za uvijek neugodnim prskanjem. Dakle,
vrijeme je sadnje voćaka pa stoga
dobro razmislite…
24
kusnog
u
i
d
a
r
se
Uzgaja
to i kao
s
e
č
o
l
r
v
ih
ploda, a ljka zbog sjajn
bi
g
ukrasna tova i prelijepo
lis
kožastih vijeta kojim se
gc
mirisno
i.
okiti ljet
Kumkvat–malo
poznata vrsta agruma
Matea pehar, dipl. ing.
K
umkvat (Fortunella sp.) je
porijeklom iz Južne Kine,
latinski naziv dolazi od
britanskog botaničara Roberta
Fortunea koji ga je 1846. godine donio u Englesku kao “malu
naranču”. Kinezima Cumqat ili
comquot - zlatna naranča, Japancima kin kan, kin kit ili kin kuit.
U Brazilu je Laranja de ouro, a
kod nas jednostavno kumkvat. Do
početka prošlog stoljeća smatran
je niskom sortom roda citrus. Danas se njegov uzgoj proširio diljem
svijeta, osobito u Japanu te toplijim područjima SAD-a.
Uzgaja se radi ukusnog ploda, a
vrlo često i kao ukrasna biljka zbog
sjajnih kožastih listova i prelijepog
mirisnog cvijeta kojim se okiti ljeti.
Ako se uzgaja u posudi, naraste do
maksimalnih 2,5-3 metra. Ono što
valja osigurati za uspješan uzgoj
jest prikladna temperatura, dobra
osvijetljenost te redovita njega.
Uzgojne temperature se kreću
od 27 do 35°C ljeti, dok zimi ne bi
smjele biti niže od 10-15 stupnjeva,
iako će podnijeti i kraća hladnija
razdoblja. Pri niskim temperaturama dolazi do opadanja lišća i odumiranja izbojaka, a naročito strada
od jakih udara vjetra, posebice
bure. Zbog toga se u hladnijem područjima uzgaja u velikim posudama-loncima kao sobna biljka, dok
ga je u južnim područjima Hercegovine dovoljno posaditi u dobro
zaštićen kutak u vrtu, a zimi obvezno obaviti zaštitnom mrežom. Voli
dosta svjetla, ali ne izravnog sunca.
Potrebna agrotehnika
U vrijeme pune vegetacije zalijeva se dva do tri puta tjedno, dok
se zimi zalijeva oskudnije. Pazite
pritom da se supstrat između dvaju
zalijevanja prosuši, te da, kod uzgoja u loncu, voda nikada ne zaostaje u podlošku, zato što zbog stalne vlažnosti supstrata često dolazi
do propadanja biljke. Orezuje se
po potrebi. Dovoljno je odstraniti
sve kržljave i suhe grančice, a ako
se previše bujan, moguć je obaviti
i oštriju rezidbu. Tijekom razdoblja
vegetacije potrebno je redovito prihranjivanje. Može se prihranjivati
mineralnim gnojivima preko tla ili
namjenskim gnojivima preko lista.
Danas se u agrocentrima mogu nabaviti i namjenska gnojiva za agrume koja se koriste fertirigacijom ili
folijarno preko lista.
Dok je biljka još mala, presađujemo je u nekoliko brojeva veću
posudu čim preraste postojeću.
Nakon što se biljka razraste, presađujemo je u dovoljno veliku posudu iz koje svakih nekoliko godina
izmjenjujemo samo površinski sloj
supstrata.
Berba kumkvata
Plodovi kumkvata su ovalni, veličine osrednje šljive, narančaste
boje. Dozrijevaju krajem jeseni i
početkom zime. Jedu se cijeli, zajedno s korom i sjemenkama. Okus
Plodovi kumkvata
im je poput onog u naranče, lagano
gorkast. Postoje i sorte zelenkaste
kore, okusa koji podsjeća na limun.
Ubrani plodovi čuvaju se u plastičnoj vrećici u hladnjaku, a mogu
se održati svježim i do dva tjedna.
Osim sirov, jede se i kuhan u
kompotima, marmeladama. Često se njim dekoriraju kokteli.
Plodovi kumkvata bogati su mnogim vrijednim sastojcima. Dobar
su izvor vlakana i vitamina A i C.
Sadrži i nešto kalcija i željeza.
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
Bolesti jabuka
tijekom čuvanja
Za plodove jabuka možemo reći da su jedna od rijetkih vrsta voća koje može
biti na raspolaganju potrošačima tijekom cijele godine. Razlog je upravo
duga mogućnost čuvanja u skladištima, odnosno hladnjačama. Skladištenje
i čuvanje plodova voća nakon berbe na određeno vrijeme, predstavlja vrlo
važan dio tehnološkog procesa u suvremenoj voćarskoj proizvodnji
Dr. sc. Tihomir Miličević
M
eđutim, unatoč kontrolnim uvjetima koji vladaju
u skladištima, postoji mogućnost kvarenja plodova voća, i to
prvenstveno zbog pojave određenih
bolesti (tzv. post-harvest diseases),
o kojima se mora voditi računa još
i prije same berbe voća. Obično su
to bolesti kojih u tijeku vegetacije
uopće nema ili se mjestimice javljaju na kraju vegetacije. Također,
treba razlikovati ove parazitske
bolesti od tzv. fizioloških bolesti
plodova jabuke ili neparazitskih
bolesti. Takve neparazitske bolesti, koje se također često javljaju na
plodovima jabuka tijekom skladištenja i čuvanja, pr. su gorke pjege
(bitter pit), staklavost (water core),
jonathanove pjege (jonathan spot),
posmeđivanje pokožice (superifical scald), oštećenja od smrzavanja
(freezing injury), brašnjavost (mealy breakdown), oštećenja od visoke koncentracije ugljičnog dioksida (internal carbon dioxide injury)
i dr. Uzročnici parazitskih bolesti
na plodovima jabuke u skladištima i hladnjačama najčešće su
parazitske ili saprofitske gljivice,
a vrlo rijetko neke vrste bakterija.
Uglavnom se javljaju gljivice iz fitopatogenih rodova Gloeopsorium,
Penicillium, Botrytis, Monilinia,
Alternaria, Trichothecium, Phoma,
Leptothyrium i Nectria. Uzrokuju
određene bolesti:
Gleosporijska ili gorka trulež
Najčešća i najopasnija bolest na
plodovima jabuke u tijeku skladištenja je bolest koju uzrokuju gljivice iz roda Gleosporium, kao što
su vrste G. album, G. fructigenum,
G. perennans i dr. Simptomi bolesti
očituju se u početku kao svijetloB RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
25
Zelena ili penicilijska plijesan
Uzrokuju je saprofitske gljivice iz
roda Penicillium. Bolest se još naziva
i plava plijesan. Tipični znakovi bolesti su trulež plodova, koja obično
zahvati cijeli plod za razliku od prije
opisane bolesti. Na površini napadnutih plodova razvijaju se karakteristične pljesnive nakupine gljivice
zeleno-plave boje koje predstavljaju
konidiofore s konidijama. Također,
za ovu je bolest svojstven neugodan
miris, inače karakterističan za sve
Penicillium vrste. Posebnih zaštitnih
mjera protiv zelene plijesni nema,
osim primjene istih fungicida, koji
se koriste u zaštiti od prije opisane
bolesti ili gleosporijske truleži.
Monilijska trulež
Plodovi jabuke oštećeni od uzročnika bolesti
Uzročnici parazitskih bolesti na plodovima jabuke u
skladištima i hladnjačama najčešće su parazitske ili
saprofitske gljivice, a vrlo rijetko neke vrste bakterija.
smeđe pjege s plitkim udubljenjima.
Poslije dolazi do truleži koja zalazi
duboko u plod ispod pjega, međutim, vrlo rijetko dođe do truleži cijelog ploda. Na kraju se na površini
pjega razvijaju smeđa plodišta gljivice, odnosno acervuli sa sporama
u obliku koncentričnih krugova.
Spore ili konidije gljivica dospiju na
plodove jabuke još u tijeku vegetacije, a najviše uoči berbe, jer je gljivica stalno prisutna na drvenastim
organima voćke. Međutim, bolest
se razvija i očituje u skladištu, tek
nakon određenog vremena fiziološkog sazrijevanja plodova. Od zaštitnih mjera preporučuje se primjena
određenih fungicida dvaput uoči
berbe, s vremenom i razmacima tretiranja u ovisnosti o karenci korištenih fungicida. U našoj zemlji za ovu
namjenu dopuštenje imaju samo
fungicidi Euparen 50 WP (0,25 %)
i Euparen Multi (0,25 %). Fungicida
za primjenu na plodovima jabuke
nakon berbe i u tijeku skladištenja
kod nas nema, iako u svijetu postoje
neki fungicidi i za tu namjenu.
Od češćih bolesti plodova jabuke u skladištu javlja se i monilijska
trulež, čiji je uzročnik gljivica Monilinia fructigena. Bolest se još naziva
i smeđa trulež. Radi se o istoj gljivici
koja dolazi na plodovima jabuke i u
tijeku vegetacije. Za razliku od gorke
truleži, ova se javlja već na samom
početku skladištenja. Vrlo brzo se
širi pa plodovi naglo propadaju. U
skladištima se može javiti na dva
načina. U prisutnosti svjetla javlja
se tzv. tipični tip monilijske truleži,
koja se očituje s karakterističnim
nakupinama konidija ili tzv. jastučićima, koji dolaze u koncentričnim
krugovima na površini zaraženih
plodova, ili se u odsutnosti svjetla
javlja tzv. sterilni tip monilijske truleži. Plod pocrni i truli bez stvaranja
karakterističnih nakupina konidija
ili jastučića na površini ploda. Zaštitne su mjere suzbijanja same bolesti u tijeku vegetacije uobičajenim
fungicidima protiv monilijske truleži plodova.
Siva plijesan
Uzrokuje gljivica Botrytis cinerea. Bolest se prepoznaje po
karakterističnoj sivkasto- paučinastoj prevlaci, koja se razvija na
plodovima. Prema iskustvima iz
drugih zemalja, zaštita se može
provoditi i u skladištu biološkim
preparatima Trichodeom, koji je
specifični mikofungicid na bazi
spora gljivica Trichoderma harzianum. Ponekad se mogu javiti i
druge vrste truleži, kao nektrijska
trulež (Nectria galiligena) i alternarijska trulež (Alternaria alternata, A. mali i A. kikuchiana), međutim, one se javljaju rijetko i nisu
od većeg značenja.
26
Voće kao afrodizijak
Mnogim vrstama hrane pripisivano je afrodizijačko svojstvo, vrlo često
neopravdano. Međutim, mnoge vrste hrane upravo su svojim izgledom,
oblikom, bojom ili teksturom sugerirale ili podsjećale na spolnost.
T
ko nije čuo za čarobni i spasonosni orah kao sredstvo za
poticanje spolne moći. Već i
latinski naziv Juglans upućuje na
njegovo djelovanje. Juglans, naime znači glans Jupitera ili „Jupiterov glavić“. Zbog toga su Rimljani
umjesto riže na mladence nakon
obreda vjenčanja bacali orahe. U
Francuskoj i Italiji orah se upotrebljavao za povećanje spolne želje.
Drugog tjedna u listopadu u Viandenu u Luxembourgu održava se
festival orahu u čast, kad je moguće kupiti i liker od oraha, vino od
oraha i ostale proizvode od oraha.
Kikiriki je također vrsta kojoj je
pripisivano isto svojstvo.
Međutim, malo tko je od nas čuo
da se ista svojstva pripisuju i dunji,
koja se od davnina uzgaja na sredozemnom području. Vjerovalo se
kako je ta zlatna jabuka koja je stavila Evu u grijeh, a Adama u kušnju.
Zbog svoje boje, mirisa i mnoštva
sjemenki, grci su je posvećivali
Afroditi a Rimljani Veneri, božicama ljubavi i plodnosti, simbolima
ljepote, ljubavi i sretnog braka. Du-
nja se jela na vjenčanjima kao uvod
u slatke bračne dane. Velika količina ljepljive tvari u sjemenkama
učinila je dunju popularnom kao
afrodizijačko sredstvo, a asocijacija na ljubavne sokove vrlo je jasna.
Također dunja je bogata pektinom
pa će i manja količina dunje stvrdnuti smjesu želea. Upravo je taj
proces ukrućivanja znakovit. Isto
tako se smatralo da svježe grožđe
ima afrodizijačka svojstva, i to ponajprije jer je grčki bog Dionis, bog
vina i plodnosti, uživao u njemu.
Nekim vrstama voća nije pripisivano afrodizijačko svojstvo, ali one
svojim izgledom, mirisom ili osjetom u ustima jednostavno izazivaju
slične asocijacije. Tu spadaju jagode i trešnje, koje zbog boje i soka
djeluju zaista senzualno. Jagode se
često prikazuju umočene u čokoladu-vizualno je pritom zadovoljeno
jer kapanje čokolade sugerira isticanje ljubavnih sokova.
U Iranu su se posebno štovale
datulje, a u Kini marelice i breskve.
Već i oblik banane budi asocijacije
na muški spolni organ. Stari Grci
slavili su svake godine novi urod
smokava spolnim odnosom, jer su
mnogi vjerovali da svježa smokva
predstavlja ženski spolni organ.
Nasuprot tome, naranča je smatrana simbolom nevinosti i čistoće.
Jedan od pokušaja objašnjavanja zašto je neko voće erotičnije od
drugog je teza da su vitamini B nužni za funkcioniranje spolnih žlijezda i muškaraca i žena. Proteini su
važni u normalnom prijenosu neurotransmitora u mozak. Stoga bi
hrana bogata vitaminimom B bila
važna za poticanje spolne želje. Još
su i vitamini A, C i E kofaktori koji
pomažu produkciju sperme.
Podsjetimo:
Vitamin B3 – kikiriki
Vitamin B6 – banana, avokado
Vitamin C – citrusi
Betakaroten (preteča vitamina A) – žuto obojeno voće
Priča o afrodizijacima vuče
svoje korijene u legendama, mitovima i pričama
iz prošlosti, a zasad nema
znanstvene osnove za
spomenuto. No, važno je da
i dalje te priče žive među
nama,da ih čuvamo kao
dio nasljedstva. Vjerojatno se svako od nas uvijek
ponovno nasmije u veselom društvu poštapalici ili
pošalicama na račun oraha.
(Preneseno iz knjige
Zdravlje u voću)
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
27
Dani berbe grožđa Brotnjo 2010. godine
dr. Ivan Ostojić
U
organizaciji
Općinskog
vijeća Čitluk, KIC Čitluk,
Matice hrvatske Čitluk,
Udruge vinogradara i vinara HercegoVINA, Turističke zajednice
HNŽ-podružnica Čitluk-Međugorje-Bijakovići i HKUD-a Čitluk,
u razdoblju od 17.-19. rujna 2010.
godine održana je 55. Turističkokulturno-gospodarstvena manifestacija „Dani berbe grožđa-Brotnjo
2010.“. Po riječima Marina Radišića, predsjednika organizacijskog
odbora, manifestacija ima za cilj
upoznavanje, zbližavanje i učvršćivanje zajedništva žitelja Brotnja i
njihovih gostiju, očuvanje narodne
baštine kroz prezentaciju izvornog
narodnog stvaralaštva, njegovanje i širenje amaterizma u kulturi, poticanje jačanja kulturnog i
športskog stvaralaštva u cjelini,
poticanje razvoja gospodarstva na
području općine i njenog čvršćeg
povezivanja s ostalim županijama
u Federaciji kao i u cijeloj BiH te
nadasve poticanje razvoja poljoprivrede (vinogradarstva i vinarstva)
po čemu je ovaj kraj i poznat. Riječ
je o manifestaciji koja je pored svog
tradicionalnog karaktera jedinstvena u našoj regiji i šire.
Organizacijski odbor manifestaciji potrudio se i ove godine pripremiti bogat i raznovrstan program
koji je na najljepši način obilježio
početak berbe grožđa nakon cjelogodišnjeg mukotrpnog rada u vinogradima.
Kao i prethodnih godine, najveće
zanimanje privukla je stručna radionice koju se organizirali stručnjaci
s Agronomskog i prehrambenotehnološkog fakulteta Sveučilišta u
Mostaru. Teme su bile brojne i zanimljive, što je posvjedočila i burna rasprava po završetku predavanja a koja se očitovala kroz brojne
upite zainteresiranih vinogradara i
vinara.
Stručni skup u Čitluku
Hercegovački plodovi
Mediterana
Nino Rotim, dipl. ing.
U
razdoblju od 30.09. do
02.10.2010. godine u gradu
Stocu održana je treća manifestacija „Hercegovački plodovi
Mediterana“, čiji je organizator općina Stolac a pokrovitelj Federalno ministarstvo okoliša i turizma.
Ovogodišnja manifestacija bila je
međunarodnog karaktera a na prigodnoj svečanosti otvorenom ju je
proglasio dr.sc. Nevenko Herceg,
ministar okoliša i turizma FBIH
koji je, između ostalog, uputio čestitke organizatorima što su i u
Lijepo uređeni štandovi izlagača
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
uvjetima ekonomske krize uspjeli
upriličiti respektabilnu sajamsku
manifestaciju čime se daju dodatni impulsi održivom razvoju Stoca
i Hercegovine. Prema procjenama
organizatora, tijekom tri dana održavanja sajamsku manifestaciju
posjetilo je oko 7000 posjetitelja
koji su mogli svjedočiti različitim
autohtonim i već pomalo zaboravljenim sortama šipka, smokve
i masline kao i njihovim brojnim
prerađevinama. Naime, sajamska
manifestacija dijelom je izložbenoprodajnog karaktera a na najbolji
mogući način upotpunilo ju je 80
izlagača iz BiH, Turske, Hrvatske i
Crne Gore. U sklopu toga, načelnik
Bošković je prema napucima ocjenjivačke komisije dodijelio brojna
priznanja i nagrade izlagačima s
najboljim asortimanom eksponiranih plodova i prerađevina od šipka,
smokve i masline. Ali kao i svake
godine, najveće zanimanje privukle su stručne radionice i okrugli
stolovi na kome su sudjelovali hercegovački stručnjaci s Agronomskog i prehrambeno-tehnološkog
fakulteta Sveučilišta u Mostaru,
Agromediteranskog fakulteta Univerziteta Džemal Bijedić iz Mostara
i Federalnog agromediteranskog
zavoda Mostar. Teme su bile brojne i zanimljive, što je posvjedočila
i burna rasprava po završetku predavanja a koja se očitovala kroz
brojne upite zainteresiranih proizvođača mediteranskog voća vezano za sortiment, agrotehniku i zaštitu šipka, smokve i masline. I na
koncu, možemo ustvrditi kako je
manifestacija „Hercegovački plodovi Mediterana“ svake godine sve
kvalitetnija i sadržajnija zbog čega
Vam svakako preporučamo da je
naredne godine obvezno i posjetite.
Stručnom skupu je nazočio veliki broj poljoprivrednih proizvođača
28
Defolijacija s ureom
u voćnjacima
Jesensko prskanje voćaka s povišenim koncetracijama UREE prvenstveno
služi za kemijsko odstranjivanje lišća, ali i dodatnu opskrbu dušikom koji će
se pohraniti u pričuvnom proteinskom obliku. Nakupljeni i uskladišteni oblici
dušika oslobađaju se u sljedećoj vegetacijskom godini i omogućuju strukturne i
energetske potrebe za novi rani rast.
Mr. sc. Sanja Biškup
V
oćka s većom količinom
pričuvnog dušika u proljeće
ima snažniji porast novih,
ali i odrvenjelih izboja odnosno debla, sekundarnih te tercijarnih grana. Poznati je utjecaj rokova i visine
davanja dušika na porast i razvitak
pojedinih organa. Tako proljetno
davanje dušika pospješuje rast izdanaka i listova na štetu rasta korijena. Ljetno davanje povisuje suhu
tvar osnovnog dijela podloge i lišća
u jesen i proljeće.
Odstranjenje lišća
Najjednostavnija primjena odstranjenja lišća (defolijacija) je
putem otopine UREE. UREA N 46
ili karbamid je visoko koncentrirano dušično gnojivo. Sadrži 46%
dušika u amidnom obliku. Otopina UREE u vodi služi za prihranu
biljaka dušikom preko lista. Pri
tome treba voditi računa o primijenjenoj koncentraciji. Kada je riječ
o kemijskom odstranjivanju lišća
UREOM, ona se primjenjuje u višim koncentracijama u odnosu na
prihranu tijekom aktivnog rasta i
razvoja voćaka i plodova.
U većini slučajeva UREA se primjenjuje u koncentraciji između
5-7 % otopine, što bi značilo otopiti 5-7 kg uree u 100 litara vode.
Navedene koncentracije mogu se
primijeniti za jabuke, kruške, višnje, orahe, lijeske, bademe, šljive, breskve, smokvu i dr. Ranijim
istraživanjima u nas (Petrokemija)
vođena su tretiranja do 15 % otopine UREE na jabuci, kruški i vinovoj lozi, s tim da nije bilo vidljivog
oštećenja izboja i pupova.
Nakon prskanja s povišenom
koncentracijom UREE, dušik se
usvaja u list i premješta u drvena-
Urea se koristi u 5-7 %-tnoj koncentraciji
ste dijelove i korijen te povećava
pričuvni dušik u navedenim dijelovima voćke. Na taj način voćka
koja raspolaže višom koncentracijom dušika omogućit će intenzivniji start u proljeće (bubrenje pupova,
snažniji porast mladica i cvjetova).
Prskanja UREOM u listopadu dala
su najviši prinos šljive u usporedbi
s proljetnom primjenom u tlu.
Prema istraživanjima izostanak dušika tijekom ljeta na jabuci Golden Delicious/Merton 793,
rezultirao je ubrzanom opadanju
lista, nižem ukupnom i topljivom
dušiku, nižem proteinskom dušiku,
fosforu i kalciju te većem udjelu
škroba, ukupnog šećera te kalija u
latentnim vršnim mladicama u usporedbi s punom primjenom ljetne
Česta primjena uree u nasadima jabuka
dušične primjene. Uslijed izostavljene jesenske primjene dušika
smanjen je broj cvjetnih pupova po
stablu kao i zametanje plodova.
Zametanje plodova strogo ovisi
o vremenu cvatnje. Isto tako istraživanja ukazuju na rezidualan
učinak na rast i hranidbeni status
lista u sljedećem vegetativnom
razdoblju. Jesenske primjene 5 %
i 10 %-tnom otopinom Uree pokazuju da se trajnost (vijek) jajnih
stanica i zametanje plodova povećava.
Primjenom 5 % UREE u ljetu,
smanjuje se proizvodnja askospora gljivičnih bolesti čak do 97%.
Preporučljivo je tretirati i otpalo lišće na tlu UREOM, radi brže
razgradnje te povećanja humusa
u tlu. Lišće na tlu prska se nakon
opadanja u jesen ili rano u proljeće. Prema američkim izvorima
raspadanje lišća u studenom ili
travnju smanjuje rizik od pojave
krastavosti za 80-90%.
Prskanje voćaka s 5 – 7 % otopinom UREE preporučuje se obaviti prije promjene boje lišća ili
tek nakon promjene zelene boje
u svijetlozelenu ili žutu, ili pak u
žutocrvenu, ali svakako prije prvih
mrazeva.
Osim zasebne primjene UREE,
za opadanje lišća (defolijacija), ona
se može koristiti u kombinaciji s
1% bakrenim kelatom (Cu EDTA) ili
1,5% cink sulfatom. U tom slučaju
UREA se primjenjuje kao 3 %-tna
otopina.
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
29
Koja tla za uzgoj
crvene djeteline
Crvena djetelina dobro uspijeva na svježim do vlažnim srednje teškim do
teškim tlima slabo kisele do neutralne reakcije, u nizinskom i brdskom
pojasu. Podnosi teška zbijena tla, više oborina i hladnije uvjete od lucerne.
Doc. dr. sc. Darko Uher
N
e podnosi visoke temperature, ljetne suše, ni visoku
podzemnu vodu. Najbolji
preduvjet za crvenu djetelinu su
okopavine gnojene stajskim gnojem. Osnovna obrada se izvodi na
dubini od 30 do 35 cm.
Tlo za sjetvu treba biti slegnuto
i vrlo dobro pripremljeno (usitnjeno i poravnato). Kasnoljetna sjetva
ima niz prednosti nad proljetnom.
Opasnost od korova je manja. Naredne godine daje već visoku i sigurnu proizvodnju.
Crvena djetelina se sije omaške
(ručno ili sijačicama), ili u redove
na razmak 10-15 cm. Dubina sjetve
iznosi 1,5-2,5 cm u povoljnim, a 2-3
cm u sušnim uvjetima. Sjeme prije
sjetve treba bakterizirati sojevima
Rhizobium bakterija. U čistoj sjetvi
sije se 20 kg/ha sjemena.
Ako se sije u optimalnom roku
i povoljnim uvjetima specijalnim
sijačicama, količina sjemena se
može smanjiti za trećinu. Nakon
sjetve tlo treba povaljati rebrastim
valjkom.
Gnojidba tla za crvenu djetelinu
ovisi o visini proizvodnje koju se
želi postići, zalihama hranjiva u tlu,
te da li se sije čisti usjev ili smjesa.
Gnojidba treba usjevu osigurati
dovoljno pristupačnih biljnih hranjiva za čitavu godinu. Tlo za crvenu djetelinu može se gnojiti i na
zalihu.
U godini punog korištenja crvenoj djetelini i njenim smjesama
treba osigurati 80-120 kg/ha P2O5 i
120-160 kg/ha K2O ovisno o plodnosti tla i visini proizvodnje. Dušika se daje 20-40 kg samo kod
sjetve.
Ako u smjesi prevladavaju trave,
tada se može za svaki otkos gnojiti još po 20 do 30 kg/ha dušika
(KAN). Gnojidba dušikom omogućuje bujni rast trava, koje mogu
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
potisnuti crvenu djetelinu. Nakon
sjetve se crvena djetelina kao i većina sitnozrnih krmnih mahunarki
sporo razvija pa ju u kasnom roku
sjetve u proljeće mogu prerasti korovi. Korove suzbijamo visokom
košnjom ili herbicidima.
U zimu crvena djetelina ne smije
ući veća od 8 do 10 cm. Nakon sjetve
prvi otkos se skida u punoj cvatnji. U godinama punog korištenja
usjev se skida u punom pupanju pa
do pune cvatnje, ovisno o namjeni
Usjev crvene djeteline
i vremenskim prilikama. Kada se
usjev počne prorjeđivati može se
nadosijati talijanskim ljuljem i na
taj način produžiti korištenje za još
jednu godinu.
Nadosijavanje je najbolje obaviti u kasno ljeto, nakon skidanja
drugog otkosa. Danas su u nas najviše proširene introducirane sorte
Reichersberg i Marino. Domaće
sorte su Croatia i Nada (poliploidna).
Korištenje crvene djeteline
Crvena djetelina se može iskorištavati u obliku pokošene zelene mase, sijena, sjenaže, silaže ili
paše. U uvjetima nepovoljnim za
uzgajanje lucerne, crvena djetelina
se koristi i za spremanje brašna.
Stoka rado jede crvenu djetelinu
u obliku pokošene zelene mase, ali
takva masa, naročito ako je mokra
od kiše ili rose, ili kada se koristi u
ranim fenofazama razvoja biljaka,
lako izaziva nadimanje životinja pa
zelenu masu crvene djeteline stoci
treba davati provenutu.
Provenjavanje ne bi smjelo trajati dugo jer se pri dužem provenjavanju može izgubiti značajan dio
hranjivih tvari. Od crvene djeteline
se može spremiti kvalitetno sijeno,
koje ima čak veću hranjivu vrijednost nego sijeno lucerne.
Kvaliteta sijena crvene djeteline
u najvećoj mjeri ovisi od stadija razvoja biljaka pri košnji.
Maksimalna kvaliteta sijena
dobija se pri košnji usjeva u fenofazi pupanja biljaka, ali se dobra
kvaliteta sijena može ostvariti i pri
košnji u fenofazi 25 do 50% iscvjetalih biljaka. Sijeno, dobiveno od
usjeva košenog u kasnijim fenofazama razvoja biljaka, znatno je
lošije kvalitete i ima slabiji učinak
u ishrani stoke u odnosu na sijeno
dobre kakvoće.
Crvena djetelina se može konzervirati i koristiti u obliku silaže,
pri čemu je dobru kvalitetu silaže
nešto lakše ostvariti nego kod lucerne, jer crvena djetelina sadrži
nešto više ugljikohidrata i nešto
manje bjelančevina nego lucerna.
No, i pored toga, uspjeh u siliranju bit će sigurniji ukoliko se zelena masa provene do sadržaja suhe
mase od 30%, pomiješa se travama
ili joj se dodaju repini rezanci, melasa, prekrupa kukuruza i sl.
Sprečavanje kvarenja silirane
mase crvene djeteline i dobivanje
kvalitetne silaže može se postići
dodavanjem 0,3 do 0,4% mravlje
kiseline ili posebnih konzervansa
– kao i kod lucerne.
Da bi se dobila dobra kvaliteta
brašna, kada se crvena djetelina
koristi u ovu svrhu, potrebno je
kositi pred pupanje ili najkasnije u
fenofazi pupanja.
U toj fenofazi crvena djetelina
sadrži tek 16 do 17% suhe tvari, što
poskupljuje dehidraciju zbog visokog postotka vlage.
30
Mačka nema devet života
Mačke nemaju devet života, već čudesnu sposobnost izvlačenja iz nevolja zahvaljujući gipkosti. Brkovima procjenjuju udaljenost, a elastične kosti leđa savijaju se i imaju
elastičnu hrskavicu, pa se njihova kralježnica lakše rasteže i skuplja nego ljudska. Želudac im automatski izbacuje
neodgovarajuću hranu i ne jedu miševe. Pojest će ga samo
ako su jako gladne.
Četveronošci za milijunaše
Naj, naj,
naj …..
prenosimo iz Guinnessove
knjige rekorda
Najbrži mikrob
Haskiji su psi za milijunaše, često čujemo. Zašto? Pseća
zaprega od osam haskija vlasnika za života stoji 270 do
500 tisuća eura: (štenci svaki 800 eura), veterinar, cjepivo,
ogrlice, povodnici, orme, igračke, saonice, izgrižena sjedala
u autu, povišena ograda i odšteta susjedima, odvjetnici i
parnice, nova kuća na periferiji grada s velikim dvorištem,
veliki auto za transport, utrke, treninzi, osiguranje, spasioci kad se sa psećom zapregom izgubite u divljini…. Zbog
haskija ćete ostati i bez prijatelja kažu, ali ćete zato dobiti
najboljeg prijatelja za uzvrat – haskija.
Pomoću polarnog flageluma,
izrasline slične biču, koji se
okreće 100 puta u sekundi,
bacil Bdellovibrio bacteriovorus nalik na štapić, može u sekundi prijeći put 50 puta duži
od njegove duljine koja iznosi
0,2 mikrometra. To je ekvivalent trkaču koji trči 320 km/h
ili plivaču koji u 6 minuta prepliva 32 kilometra.
Kako papigu naučiti govoriti
Laboratorij s najviše
Nobelovih nagrada
Ptica ne zna što govori nego samo imitira čovjekov način
komuniciranja. I to baš u istim prigodama kad i čovjek.
Najveća brbljivica najobičnija je australska tigrica, no brzo
uči i crvena amazona, tamnocrvena ara, nimfa, žako.
Brbljava papiga Winstona Churchilla tek je 4o godina nakon njegove smrti zaboravila psovati. Papige koje se drže
u paru radije se druže nego što uče pričati, a «samicama»
morate posvetiti mnogo vremena i iz dana u dan ponavljati
im što ih želite naučiti.
Karambola za ugasiti žeđ
Karambola je nisko drvo ili visoki grm s perasto razdijeljenim listovima. Cvjetovi su ružičaste do ljubičaste boje u
crvenim kitičastim metlicama. Plodovi su žute boje.
U Europi se karambola poznaje kao dekorativni prilog voćnim salatama ili hladnim predjelima, narezan na ploške. U
Aziji se koristi na puno više načina. Blago posoljena smatra
se izvanrednim sredstvom za gašenje žeđi, no konzumira
se i sirova, kuhana, kandirana ili pripremljena kao žele.
Njen sok daje koktelima kiselkastu notu. Svoju primjenu
nalaze i cvjetovi u salatama. Rjeđe se uzgaja njen bliski
srodnik bilimbi (Averrhoa bilimbi). Njegovi listovi narastu
do 60 cm, s proporcionalno većim brojem liski.
Indijska ruža – cijenjeno i omiljeno drvo
Indijska ruža je drvo visine do 20 m, s glatkom korom. Uzgaja se obično kao grm, s ljepljivom smolom na svim dijelovima. Vrlo često ima zračno korijenje.
Indijska ruža nije samo omiljena ukrasna biljka, nego je i
vrlo traženo njeno crvenkasto drvo. Budući da je vrlo trajno, čak i u tropskoj klimi, često se koristi i za željezničke
pragove i za gradnju kuća i čamaca.
Čak 11 znanstvenika iz laboratorija Bell u američkom
gradu New Jerseyju primilo je
Nobelovu nagradu za svoj rad.
Prvu nagradu dobili su 1927., a
posljednju 1998.
Planet s najdužim danom
Dok se zemlja oko svoje osi
okrene za 23 sata, 56 minuta
i 4 sekunde, Veneri je za to
potrebno 243,16 «Zemljina
dana». Budući da je Venera bliža suncu nego zemlja,
njezina je godina kraća od
zemljine godine i traje 224,7
dana. Stoga dan na Veneri traje duže od godine na Veneri.
Najviše živo drvo
Trenutačno je najviše živo
drvo Mendocino Tree iz vrste obalnih mamutovaca
(Sequoia sempervirens) koje
se nalazi u državnom rezervatu Montgomery u Ukiahu
u američkoj državi California. Njegova visina je u rujnu
1998. godine iznosila 112,014
m što je dužina prosječnog
nogometnog igrališta. Drvo i
dalje raste, a procjenjuje se da
je staro više od tisuću godina
B RO J 7 1 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 0 .
ŠKARE ZA VEZANJE
VINOVE LOZE
• Jednostavan način rukovanja
• Vezanje može obaviti samo jedan radnik
• Brzina vezanja povećana za dva do tri puta
• Omogućen rad u rukavicama prilikom hladnog vremena
e-mail: info@sjemenarna.com
www.sjemenarna.com

UZGOJ SMOKAVA

KALENDAR DOGAĐANJA 2014.

POPIS SUTKINJA ZA DRŽAVNO PRVENSTVO I ZAVRŠNICU

ovdje - Sjemenarna

Katalog 3.cdr

ovdje - Sjemenarna

Kliknite za pregled glasnika

I _ Uvod u debatu II _ Prvi krug debate

Uzgoj i njega crnoplodne aronije (Aronia melanocarpa L.)

(Aronia slim), na bazi matičnog soka aronije i „luralina

Kliknite za pregled glasnika

*** s mačkama sam mačka i tu je tačka hitrije nego

Program zaštite jabuke - BASF Croatia zaštita bilja