2011/12
Bosnia andhHerzegovina’s
C oice
Green Garden • broj 77 • studeni / prosinac 2011. • godina XI • cijena 3,50 KM
Amarilis
Crna rotkva
Suzbijanje žohara
Curafora segentrange
Virusne paralize pčela
info@sjemenarna.com
www.sjemenarna.com
Neki krediti su manje
mobilni od ostalih.
BANK ARST
V
PODUZETNO ZA
IKE
S našim
kreditima dobar
START vam je
zagarantovan.
START i GOLD
dugoročni krediti za
poduzetnike
Saznaj više na unicreditbank.ba
3
Editor’s word
Pred Vama se nalazi novi, zimski, broj stručnog glasila Green
Garden koji na svojim stranicama donosi niz zanimljivih članaka iz
oblasti voćarstva, vinogradarstva, povrćarstva, cvjećarstva i zaštite
bilja. Ovaj broj stručnog glasila Green Garden obiluje člancima iz
voćarstva koji obrađuju različite aspekte u ovoj grani poljoprivrede. Svakako treba istaknuti članak o Curafori segentrange, novom
hibridu iz skupine agruma čije se sadnice mogu nabaviti u hercegovačkim rasadnicima. Tu su prilozi i o kumkvatu i rogaču, voćnim
vrstama koje nisu baš česte na području Hercegovine.
Kako se bliži sadnja vinove loze, za vinogradare smo pripremili
prilog o besjemenim sortama vinove loze koje se mogu uzgajati na
ovom području.
Pčelari mogu pronaći prilog o paralizama kod pčela koje uzrokuju
različiti čimbenici.
Ni ovaj put nismo izostavili ljubitelje cvijeća kojima preporučujemo priloge o božićnoj zvijezdi i božićnoj pšenici koje uz adventske
vijenčiće obilježavaju mjesec prosinac, te iznimno zanimljiv članak
o amarilisu, raskošnoj lukovičastoj cvjetnoj vrsti.
Ovo je samo dio zanimljivog sadržaja posljednjeg broja Green
Gardena u ovoj godini te Vam toplo preporučujemo da naš i Vaš
Green Garden detaljno pročitate.
Uredništvo
In front of you is a new, winter, edition of Green Garden where you may find number of interesting articles in the field of fruit
growing, viticulture, vegetable growing, and floriculture and plant
protection. This issue of Green Garden is rich with articles covering
various aspects in field of fruit growing. Article about Curafora segentrange needs to be pointed out, it’s a new hybrid from the group
of citrus fruits whose seedlings can be purchased at nurseries in
Herzegovina. There are also articles about Fortunella and Carob
tree, fruit species that are not very frequent in the area of Herzegovina.
Soon will be time to plant grape wine, so we prepared article
about varieties without seed that can be grown in this area.
Beekeepers can find article about paralysis in bees that are caused by different factors.
For florists we recommend reports about Christmas Star and
Christmas Wheat that marks December together with Christmas
Wreath, and extremely interesting article about amaryllis, lavish
spring bulb.
And this is only a part of everything that you can find in this
issue of our and your Green Garden newsletter, so we recommend
that you read it carefully.
Editor’s office
Sadržaj
Urednikova riječ
Božićna zvijezda.......................................................................................4
20. godina Sjemenarne i Superbrand status za Green Garden..... 5
Božić u znaku crvene boje.....................................................................6
Amarilis - snježna ljepotica................................................................... 7
Zima u povrtnjaku....................................................................................8
Crna rotkva - obilje vitamina tijekom zime......................................9
Višegodišnje folije za prekrivanje plastenika................................. 10
Diavolina spazzacamino - za začepljene dimnjake....................... 11
ŽOHARI - nepoželjni gosti u kuhinjama i ostavama.....................12
Bezsjemene sorte vinove loze na području Hercegovine............ 14
Zima u voćnjaku......................................................................................15
Curafora segentrange izrazito otporan hibrid iz skupine Citrusa... 16
Kumkvat - izrazito aromatična biljka................................................17
Raspored oprašivača u voćnjaku........................................................ 18
Jabuke – za dobar ocat.......................................................................... 19
Pitanja i odgovori................................................................................... 20
Rogač – pomalo zaboravljena voćna vrsta.......................................21
Čuvanje plodova šljive...........................................................................22
Kaki - zimski ukrasi vrta......................................................................23
Kesten – ukusna i zdrava poslastica.................................................24
Crna košćela ili koprivić.......................................................................25
Virusne paralize pčela.......................................................................... 26
Zanimljivosti........................................................................................... 30
Nagradna križaljka................................................................................ 30
Veliko nam je zadovoljstvo obavijestiti Vas da je na izboru SUPERBRANDS Bosna i Hercegovina za 2011./2012.
naša tržišna marka/naš brand GREEN GARDEN izabran među vodeće tržišne marke u Bosni i Hercegovini i da
je osvojio status Superbrands u BIH, čime je još jednom potvrđena prepoznatljivost, kvaliteta i dugotrajnost
Sjemenarna branda Green Garden.
Također 2012. godina je godina u kojoj Sjemenarna obilježava 20. godina svog postojanja i rada, i u ovoj jubilarnoj
godini koja je pred nama biti će pregršt zanimljivih aktivnosti za naše članove Kluba Green Garden jer već 20.
godina Green Garden je sa Vama od sjetve do žetve, za bolji urod i daje Vam više.
Green Garden je Vaš uspjeh!!!
Kako postati član Kluba Green Garden i koristiti razne pogodnosti kao njegov član: jednostavno - preuzmete
pristupnicu, ispunite i pošaljete/dostavite prema uputama koje ćete pronaći u pristupnici.
Godišnja članarina Kluba Green Garden iznosi 25 KM, a članstvo u Klubu Vam donosi brojne pogodnosti pri
kupovini u našim agrocentrima. Sva Vaša pitanja vezana za članstvo u Klubu Green Garden možete poslati na
e-mail: greengarden.glasilo@sjemenarna.com
Sretne Blagdane, dobro zdravlje, mir i blagostanje
neka vas prate u 2012. godini
B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .
Glasilo
GREEN GARDEN
Nakladnik:
SJEMENARNA d.o.o.
Obilazna cesta 27, 88220 Široki Brijeg BiH
Tel.: + 387 (39) 700 000;
Fax: + 387 (39) 706 572;
info@sjemenarna.com
greengarden.glasilo@sjemenarna.com
www.sjemenarna.com
Glavni urednik:
dr. Ivan Ostojić
Redakcijski kolegij:
Josip Brkljača, Nino Rotim, Matea Pehar,
Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko, Velimir Lasić
Marketing:
Valentina Vrljić Mićić, dipl. oec.
Lektor:
Blanka Kraljević, prof.
Fotografija na naslovnici:
Ivan Ostojić
Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja,, nauke, kulture i športa broj:
05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis
Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.
4
Matea Pehar, dipl.ing.
S
ama tradicija adventskog
vjenčića seže u daleku prošlost kada su germanski narodi koristili vjenčić ukrašen
svijećama, koje bi palili za
hladnih i tamnih prosinačkih
noći kao znak nade u nadolazeću
sunčevu svjetlost i toplinu proljeća. U srednjem vijeku su pak
kršćani preuzeli tu tradiciju te su
vjenčić sa svijećama počeli koristiti
kao dio svoje duhovne pripreme za
najdraži nam blagdan Božić. Inače,
prema predaji izrađen od zimzelenih grančica adventski vjenčić
simbolizira neprekidan, neprolazan život. Pored toga, u njemu se
kao dekorativna biljka često nađe
i lovor koji predstavlja pobjedu nad
mučenjem i patnjom te božikovina
i tisa koji su pak simbol besmrtnosti. S druge strane, prisutnost cedra
u vjenčiću označava snagu i izlje-
Božićna pšenica se uobičajeno sije od svete Barbare
do svete Lucije-13.prosinca.
Sjetva se obavlja u
posebne posude
koje su nešto šire
od standardnih ali
i dublje. Prije same
sjetve pšenica se
najčešće namače
u mlakoj vodi (desetak sati). Nakon
Božićna
zvijezda
Prema vjerovanju prastanovnika Meksika odakle biljka
potječe, svoj izgled zahvaljuje
asteškoj boginji kojoj je zbog neuzvraćene ljubavi puknulo srce i
iz kapljica njezine krvi izrastao je
«vatreni» cvijet.
Oplemenjivači su se malo
«poigrali» pa danas imamo bijele, krem i ružičaste primjerke. Najtraženije su jarkocrvene.
Botanička znanost nam otkriva
da Božićna zvijezda zapravo ima
sićušne, prilično neugledne žute
cvjetiće, a ono što nazivamo
cvijetom, obojeni su pricvjetni
listovi (brakteje). Prigodom kupnje izaberite čvrstu Božićnu zvijezdu, bez žutog lišća, s nekoliko
otvorenih cvjetova, dok joj ostali
još trebaju biti i pupu.
čenje dok je sami kružni oblik vijenca, koji nema ni kraj ni početak,
simbol vječnosti Božje te besmrtnosti duše. A sami češeri i razni
plodovi kojima vjenčić često bude
pomno okićen predstavljaju naš
budući život, odnosno uskrsnuće dok četiri svijeće označavaju
četiri tjedna adventa ili došašća, vrijeme pripreme za veliki blagdan
kršćana. Stoga ni ove
godine nemojte zaboraviti ukrasiti ulazna vrata i stolove
adventskim vjenčićem jer on prije
dolaska samog Božića stvara poseban ugođaj u našim domovima te
na poseban način i u našim srcima.
toga pšenica se vadi iz vode i ravnomjerno raspoređuje u posudu
u sloj debljine 2-3 cm. Zalijevanje se obavlja svaki dan
raspršivanjem vode po
pšenici.
Sa zalijevanjem ne
treba pretjerivati jer
može doći do propadanja pšenice.
Matea Pehar,
dipl.ing.
Božićna zvijezda
Legenda o nastanku
Božićne zvijezde
Prema staroj Meksičkoj legendi, prva Božićna zvijezda nastala
je iz molitve dvoje seoske djece,
djevojčice Marije i njezina brata Pabla. Bili su toliko siromašni
da nisu mogli kupiti dar malom
Isusu. Na Badnjak, na putu u crkvu, ubrali su buket poljskog bilja umjesto dara. Kad su ubrane
biljke stavljali oko jaslica, nekim
čudom njihovi zeleni listovi pretvorili su se u sjajno crvene latice.
Matea Pehar, dipl.ing.
B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .
5
2011/12
Bosnia andhHerzegovina’s
C oice
20. godina Sjemenarne i
Superbrand status za Green Garden
U
siječnju 2012. god. Sjemenarna obilježava dvadeset
godina postojanja i rada kao
vodeći distributer sjemenske robe,
sredstava za zaštitu bilja, hrane i
opreme za kućne ljubimce i robe
široke potrošnje u Bosni i Hercegovini.
Već dvadeset godina Sjemenarna
kroz distribuciju i svoje reprezentativne Agrocentre u Širokom Brijegu,
Mostaru, a od ove godine i u Grudama, nastoji zadovoljiti sve potrebe
svojih kupaca, partnera i suradnika,
te kontinuirano radi na unaprjeđenju i poboljšanju svojih proizvoda i
usluga koje nudi.
Pored svojih brandova Green Garden (brand za hobiste i robu široke
potrošnje) i Pro Garden (brand za
profesionalne poljoprivredne proizvođače) koje zajedno sa svojim
partnerima proizvodi i distribuira,
Sjemenarna ujedno i zastupa mnoge renomirane svjetske tvrtke na
ovom tržištu kao što su Nestle Purina, BASF, Syngenta, Chromos Agro,
Agrico, HZPC, Franchi Sementi i dr.
Brand Green Garden je brand Sjemenarne koji je već dugi niz godina
poznat na području cijele Bosne
i Hercegovine kao robna marka
koja je uspjela objediniti veliki broj
kvalitetnih proizvoda iz različitih
programa. Počevši od sjemenskog i
sadnog materijala, parkovskih trava, preko gnojiva i sredstava za za-
štitu bilja, do proizvoda namijenjenih za kućnu uporabu brand Green
Garden je tržištu Bosne i Hercegovine ponudio prepoznatljive proizvode koji su se svojom kvalitetom
već dokazali na izbirljivom tržištu
europskih zemalja.
Prepoznatljivost, kvalitetu i dugotrajnost branda Green Garden
potvrđuje i status Green Gardena
kao Superbranda koji je osvojio
na izboru SUPERBRANDS BIH za
2011./2012.godinu gdje je Sjemenarnina tržišna marka GREEN GARDEN izabrana među vodeće tržišne
marke u Bosni i Hercegovini.
Proces izbora i glasanja j organizirao i nadgledao Superbrands, globalni i neovisni branding autoriteta
koji provodi predstavljanje i imenovanje najjačih tržišnih marki u 88
zemalja svijeta. Glasovi stručnog
vijeća koje čini priznati poslovni i
marketinški stručnjaci iz bosanskohercegovačkih medija, agencija,
domaćih i stranih korporacija, akademskih institucija i stručnih organizacija, upotpunjeni su glasovima
potrošača što daje dodatnu važnost
rezultatima.
Za najbolje se glasalo na osnovu
kvalitete, prepoznatljivosti, dugogodišnje dosljednosti i emotivnog naboja. Superbrand status je potvrda
svih postignuća i motiv za daljnje
napredovanje u poslovanju i razvoju
Sjemenarne i njezinih brandova.
Veliki izbor roba u AC Mostar
Pogled na AC u Širokom Brijegu
Upravna zgrada i AC u Širokom Brijegu
Klub Green Garden i glasilo Green Garden dodatno su učvrstili poziciju Green Garden branda i širokog asortimana proizvoda
ovoga branda na tržištu Bosne i Hercegovine te ga učinili još prepoznatljivijim i bližim kupcima.
Sjemenarnin Agrocentar u Mostaru
B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .
6
Božić u znaku crvene boje
Dolaze nam božićni i novogodišnji blagdani, vrijeme pomirenja i darivanja. Ali, iako smo zaokupljeni
svojom svakodnevnicom nipošto ne smijemo zaboraviti iznenaditi svoje najmilije. Stoga u tu svrhu
možete odabrati jednu od atraktivnih božićnih lončanica
Matea Pehar, dipl.ing.
I
dok se velik broj sobnog i vrtnog cvijeća nabavlja, prodaje i
sadi tijekom proljeća, dolaskom
zime kao da je u tom pogledu vrijeme stalo. Međutim, pogrešno je
mišljenje kako se izbor cvijeća pred
božićno-novogodišnje blagdane
svodi samo na božićnu zvijezdu.
A objasnit ćemo i zašto! Naime,
ukoliko se uputite u malo veće prodajne centre lako ćete uočiti kako,
osim božićne zvijezde, svojom
cvatnjom također dominiraju azaleje, ciklame i drugo cvijeće.
ova prekrasna biljka ne podnosi
tvrdu vodu koja odlikuje većinu
naših vodovodnih mreža. Zato bi,
u skladu s mogućnostima, azaleje
poželjno bilo zalijevati kišnicom
ili prokuhanom vodom. Nadalje, u
vrijeme aktivnog rasta i cvjetanja
biljku ne zaboravite prihraniti tekućim gnojivom za cvjetnice.
CIKLAMA
Poput zimzelena, bršljana, tratinčica i ciklama će u vašem vrtu
uspješno pokriti golu zemlju i, ako
joj položaj odgovara, cvjetati lijepim ružičastim krunicama iznad
bršljanova lišća. Međutim, ciklama
je i jedna od najtraženijih zimsko
cvjetajućih lončanica koja se redovito i uzgaja u unutarnjim ambijentima. Dovoljno je smjestiti na prozorsku dasku, odnosno na svijetlo
mjesto na koje ne dopire izravna
sunčeva svjetlost. Ipak, oprez! Cvatuće ciklame nikako ne podnose
topli i suhi zrak u prostorijama s
centralnim grijanjem i klima uređajima. Osim toga, treba znati kako
optimalna temperatura za njezinu
dugotrajnu cvatnju iznosi od 1016 stupnjeva C. I još nešto-dok su
biljke aktivne i dok su u cvatu ne
zaboravite im svaka dva tjedna dodavati namjensko tekuće gnojivo.
• Ciklame vole dnevne temperature između 13 i 15C dok
noćne moraju biti između 5 i
8C. Vole izravno svjetlo i obilno zalijevanje svaki dan tokom
cvatnje. Ciklame se uvijek zalijevaju preko podloška. Tijekom cvjetanja potrebno ih je
prihraniti, ako joj listovi venu,
treba zalijevanje. Ako listovi
žute,biljka je na premračnom
mjestu a ako se na listovima
pojave smeđe žute mrlje, moguća je siva plijesan.
AZALEJA
Puna cvjetnih pupova azaleja može cvjetati nekoliko tjedana dvostrukim ili jednostavnim
cvjetovima bijele, crvene boje ili
u nijansama ružičaste. Međutim,
treba znati kako ova cvjetna vrsta
zimi zahtijeva puno svijetla i nešto nižu sobnu temperaturu, od 10
do 15 stupnjeva C. Na takvom, pomno odabranom mjestu azaleja će
dugo cvjetati. Ali, treba znati kako
Cvjetovi ciklame različitih boja
B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .
7
Raskošni, krupni cvjetovi purpurne, narančaste,
crvene i bijele boje te oni dvobojni čine ovu biljku
iznimno privlačnom. A ljepota ovoga uistinu
prekrasnog cvjeta skoro da se i ne može usporediti
s cvjetovima ostalih ukrasnih biljaka. Naime,
cvjetovi amarilisa jednostavno dominiraju tijekom
zime, u vrijeme kada nas napuste šarene latice
različitih sobnih biljaka
Stanislava Rotim, dipl. ing. smo time našu novu sobnu biljku
O
va lukovičasta sobna biljka, pravog naziva prugasti
sunovrat, vitezova zvijezda
ili zvanika, pripadnica je obitelji
sunovrata, srodnih narcisa i visibaba. Sadi se u razdoblju od studenog
do siječnja, i to tako što lukovicu do
pola utisnemo u supstrat, pažljivo
zalijemo te ostavimo na tamnom i
toplom mjestu. A da bi se posađena
lukovica što bolje ukorijenila, moramo voditi računa da optimalna
temperatura u prostoriji iznosi od
20-25 stupnjeva C.
Osim toga, iznimno je važno da
u toj fazi biljku ni u kojem slučaju
obilno ne zalijevamo a sve kako ne
bi došlo do pojave truljenja lukovica. Jer mnogi ljubitelji amarilisa,
nerijetko iz neznanja, upravo kod
zalijevanja koriste velike količine
vode kojom čak prskaju i samu lukovicu. To je dakako pogrešno jer
B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .
osudili na propadanje. A ukoliko
poštujemo navedena pravila, za
kratko vrijeme, iz sredine lukovice
ubrzo će potjerati snažna cvjetna
stabljika. Kada se to pak dogodi,
lonac premještamo na svijetlo mjesto, i to postupno, kako bi biljci dali
vremena da se što bolje prilagodi.
Na svakoj od cvjetnih stabljika,
kojih ponekad može biti i nekoliko
razvit će se, obično u paru, od dva
do šest veličanstvenih zvonastih
cvjetova. Spomenimo i kako se
dugi sabljasti listovi razvijaju tek u
vrijeme cvjetanja biljke. Međutim,
tijekom cvatnje potrebno je biljku
obilnije zalijevati, a svaka dva do tri
tjedna i prihranjivati tekućim gnojivom za cvjetajuće biljke. Prijeko
potrebna vlažnost zraka osigurava
se finim raspršivačima a tijekom
cjelokupnog vremena cvjetanja
dobro je lonac s biljkom staviti na
vlažne kamenčiće ili odgovarajući
Atraktivni cvjetovi amarilisa
treset. Premjestimo li na samom
početku cvjetanja biljku na hladnije mjesto duže vremena moći ćemo
i uživati u njezinim raskošnim
cvjetovima.
Što nakon cvatnje?
Nakon što biljka ocvate potrebno ju je smjestiti na sunčano i prozračno mjesto jer će listovi, koji
još uvijek rastu, opskrbiti lukovicu
prijeko potrebnim hranjivima. A
pravilno i odgovarajuće njegovane
lukovice svake se godine povećavaju za 1-2 cm. Stoga nastavite
sa zalijevanjem i prihranjivanjem
biljke, a stabljiku s ocvalim cvjetovima odrežite na otprilike 20-tak
cm visine. Od sredine svibnja amarilis možete slobodno stavit u vrt ili
na terasu. U kolovozu prorijedite
zalijevanje i prihranu, a od listopada pa do početka prosinca potpuno
je i obustavite, a sve kako bi lukovica mogla mirovati.
Ovako njegovana biljka, bit će
potkraj prosinca spremna za presađivanje, u nešto veću posudu
sa svježom i hranjivima bogatom
zemljom. Na ovaj način pravilno
prihranjivana i uredno zalijevana
biljka, koja je na vrijeme presađe-
na u drugu posudu, dat će cvjetove
kakve smo upravo željeli.
Korisni savjeti za velike
i raskošne cvjetove
Ako ste kupili rezani cvijet amarilisa, prije nego ga stavite u vodu,
dugu cvjetnu stabljiku ojačajte drvenim štapićem, kako se ona u vazi
ne bi prelomila.
Pored toga, u loncu svakodnevno
mijenjajte vodu jer iz biljke izlazi
sluz koja ju redovito i zaprlja te zamuti. A ukoliko ne budete mijenjali
spomenutu vodu kratko ćete moći
i uživati u cvjetovima amarilisa.
Bitno pravilo kod njegova uzgoja iz
lukovice odnosi se na činjenicu da
veliku mesnatu lukovicu uvijek zasadite tako da njezina gornja trećina izviri iz komposta. Posadite li je
preduboko doći će do njezina brzog
propadanja. I na kraju, biljke koje
u prethodnoj sezoni nisu dobile
odgovarajuću njegu, dat će samo listove. No to se rijetko događa u komercijalnom uzgoju lukovica, što
znači da ih u obližnjim trgovinama
sa sadnim materijalom i sobnim
cvijećem uvijek imate na raspolaganju. Drugim riječima, čarobni
amarilisi su u ponudi neizostavni
8
Zima u povrtnjaku
Dolaskom hladnijih dana intenzitet radova u povrtnjaku naglo se smanjuje. Zapravo, tijekom studenog i
prosinca sjetva, odnosno, sadnja povrća potpuno izostaje. Izuzetak predstavljaju toplija, južna područja
u kojima klimatski čimbenici omogućuju proizvodnju jednog dijela povrtlarskih kultura
Mario Ćubela, dipl.ing.
U
laskom u hladniji dio godine, sjetvu i sadnju povrtlarskih kultura značajnije
ograničavaju klimatski čimbenici.
Međutim, kako bi se održao kontinuitet proizvodnje, povrtlari zbog
hladnog, kišnog i snježnog vremena prelaze s otvorenih površina na
uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Ipak, uz primjenu odgovarajućih zaštitnih mjera pojedine vrste
povrća možemo sijati i na otvorenom, s tim da moramo računati na
nešto niže proizvodne rezultate. Jer
iz godine u godinu zbog promjene
klime i naglih temperaturnih razlika, opasnost od šteta izazvanih
mrazom sve je veća. A s druge strane, u ovo vrijeme snijeg nam ne bi
trebao biti posebno iznenađenje.
Ipak, za tek zasijane i posađene
povrtlarske kulture koje se još nisu
privikle na nešto oštriju klimu, nagli pad temperature svakako može
biti priličan šok. I dok je snježni
pokrivač još i koristan, jer pred-
stavlja svojevrstan izolator, mraz
je puno opasniji jer izaziva probleme za sve vrste povrtnih kultura.
Dobro nam je poznato kako mraz
nerijetko izaziva pucanje biljnog
tkiva, pucanje tla i izbacivanje korijena na površinu te čak dovodi do
potpunog ugibanja biljaka.
Ali, hladnije razdoblje godine
svakako možemo iskoristiti i za
jesensku obradu tla u povrtnjaku,
ukoliko to već nismo i učinili. Na
taj način tlo ostaje grubo obrađeno
tijekom zime, te se pod utjecajem
smrzavanja bolje mrvi i time dobiva bolju strukturu. Dakle, u proljeće se takvo tlo prije i lakše obradi,
čime se povrtnjak adekvatno i pripremi za sjetvu tj. sadnju povrća.
A posljednjih godina, zahvaljujući
promjeni klime, povrtnjake možemo obrađivati i početkom studenoga jer zima, izgleda pohodi
Hercegovinu tek koncem siječnja i
veljače. Barem je takav slučaj posljednjih godina.
Sjeme
graška
i špinata
Organsko i mineralno gnojivo
Međutim, uz duboku obradu u
tlo ne smijemo zaboraviti unijeti
organsko gnojivo, i to organ. Od organskog gnojiva, obično u tlo unosimo peletirana gnojiva i to: Biorex i
Fruttorto, neposredno pred sadnju
povrtnih kultura - rajčice, paprike,
patlidžana, krumpira, kupusa ke-
Fruttorto - novo
organsko gnojivo
lja, cvjetače, lubenice, dinje, tikve,
krastavca, celera i poriluka. S druge
strane, mrkva, peršin, pastrnjak,
češnjak, luk, špinat i salata uzgajaju se druge godine nakon unošenja
organskog gnoja, dok se tek treće
godine na tim površinama mogu
uzgajati grah, mahune i grašak.
Bio-rex - organsko gnojivo za široku primjenu
Ovakav raspored kultura prema
osjetljivosti na organski gnoj naziva se tropoljni plodored ili tropolje.
Zbog svega navedenog, prije same
gnojidbe organskim peletiranim
gnojem važno je znati na kojim je
površinama gnojeno prošle, a na
kojima pretprošle godine.
VRSTA POVRĆA
KOLIČINA
SJEMENA (m2)
VRIJEME SJETVE
MRKVA
PERŠIN
ŠPINAT
GRAŠAK
BOB-MAHUNAR
4g
3g
3g
20 g
40 g
01.11.-20.11.
01.11.-20.11.
01.11.-31.12.
15.11.-31.12.
15.11.-31.12.
B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .
9
CRNA ROTKVA
- obilje vitamina tijekom zime
Ivica Doko. dipl. ing.
I
nače, rotkva predstavlja dobar
izvor vitamina C, posebice ako
se konzumira u svježem stanju.
Pored toga, obiluje i nizom važnih
minerala kao što su kalij, kalcij,
željezo, fosfor i mangan dok specifičan miris i okus rotkve potječe od
eteričnih ulja. Ipak, zanimljivo je
da i pored izvrsnog okusa i hranjive
vrijednosti rotkvu gotovo nikako
i ne koristimo u prehrani. Uzrok
tomu svakako možemo tražiti u
ustaljenim prehrambenim navikama i nedovoljnoj informiranosti jer
crna rotkva predstavlja dragocjen
izvor C vitamina, toliko potrebnog
u zimskim mjesecima.
Rotkva je stara povrtlarska kultura, što potvrđuju i slike pronađene u
hramovima drevnih Egipćana. Njezina je ljekovitost neupitna još su je stari
Grci i Rimljani koristili za liječenje dišnih organa i ublažavanje kašlja.
Domaći sirup protiv
kašlja od crne rotkve
s bonusom
Način proizvodnje
Kako bi tijekom zime uistinu
mogli i uživati u pikantnom okusu
crne rotkve, uzgojene u vlastitom
povrtnjaku, sjetvu je potrebno
obaviti izravno na gredicu koncem
srpnja tj. početkom kolovoza. A o
rokovima sjetve moramo strogo
voditi računa jer ukoliko zimsku
crnu rotkvu posijemo prerano
može doći do formiranja grubog
i neukusnog korijena. Sjetva se
obavlja na dubinu od 1-1,5 cm, uz
utrošak sjemena od 4 grama po
četvornom metru. Zimske se sorte
siju na razmak redova od 30-40
B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .
Izuzetna ljekovitost crne rotkve
cm i to u prethodno pripremljenu i
pognojenu zemlju (stajski gnoj nije
potreban pa se dodaje samo NPK
15-15-15 u količini od 50 grama po
četvornom metru).
Vrijeme je za berbu crne rotkve
Zimsku rotkvu beremo prije jačih mrazeva i s četvornog metra
možemo ostvariti prinos od 2-2,5
kg. Za razliku od rotkvice, rotkva
može dugo ostati na gredici, a da
ne izgubi na svojoj svježini. Na taj
način, korijenje možemo vaditi postupno, po potrebi i to neposredno
prije korištenja, čime zadržavamo
njezina ljekovita svojstva. Pošto
dobro podnosi niske zimske temperature (i do minus 6 stupnjeva
C) na ovaj način je možemo, bez
promjene njezine kakvoće koristiti
tijekom cijele zime.
Kupite svježu zdravu crnu rotkvu. Dobro je operite četkicom,
ne mora se guliti. Izdubite rotkvu
tako da dobijete veliku rupu u
njoj, neka stijenke rotkve budu
oko 1 – 1, 5 cm debele
Čačkalicom ili štapićem za ražnjiće načinite rupicu na samome dnu rotkve
U sredinu nalijte bagremov ili
bilo koji med koji imate. Ako nemate meda, ili ste na njega alergični, može i šećer, bijeli ili smeđi.
Ostavite preko noći na toplome,
da se cijedi u čašu
Ovaj domaći pripravak koji se
iscijedio, uzimajte jednu veliku
žlicu ujutro i navečer.
Kod težih napada kašlja uzimamo svako malo žlicu ovog
soka. Na kraju dana bismo mogli
pojesti i rotkvu. Svaki put napravite novi sirup, jer se ne može
dugo čuvati.
10
Višegodišnje folije za
prekrivanje plastenika
Slobodno možemo reći kako je trend podizanja plastenika u velikom porastu. Sukladno s tim raste i
potražnja za plasteničkom opremom, od koje glavno mjesto zauzima višegodišnja folija. Kako i ne bi
kada od nje u velikoj mjeri ovisi i sami uspjeh plasteničke proizvodnje povrća i cvijeća
Velimir Lasić, dipl. ing.
• Sjemenarna Agrocentri
u Mostaru, Širokom Brijegu i
Grudama u svojoj ponudi nude
i višegodišnje folije dimenzija
od 2-12 metara širine.
Ž
elja svakog proizvođača oduvijek je bila da se sa svojim
poljoprivrednim
proizvodima na tržištu pojavi što ranije,
odnosno,izvan glavne sezone dospijevanja povrća, jer se time ostvaruju i daleko veće tržišne cijene. A
upravo primjena plastične folije
omogućuje poljoprivrednicima da
se praktično tijekom cijele godine,
pod vedrim nebom, organizira intenzivna proizvodnja povrća i cvijeća. Dakle, cilj je osuvremenjivanje
poljoprivredne proizvodnje kojom
bi se po jedinici površine ostvario
mnogostruko veći dohodak. Upravo
tu, bitnu ulogu odigravaju plastenici i ostali tipovi zatvorenih prostora
čiji je nezaobilazan element i kvalitetna višegodišnja folija.
Vrste folija
Vlasnici plastenika možda to ne
znaju ali kvalitetan plastični materijal, kao pokrivač zaštićenog
prostora, treba propuštati vidljivi
dio spektra najmanje 80 posto, ultraljubičasti dio spektra najmanje
20 posto i infracrveni najviše 10
posto. Pored toga materijal mora
biti otporan prema kiselinama, bazama, ulju, niskim temperaturama,
ultraljubičastim zrakama (UV stabilan), zatim treba biti otporan prema djelovanju mikroorganizama,
da ne gori, ne propušta vodu i da u
Višegodišnja folija za plastenike
najmanjoj mogućoj mjeri mijenja
dimenzije pri promjeni temperature. Ti materijali nose naziv po polimeru od koga su i sačinjeni. Dakle,
pri izboru folije za plastenike nije
dovoljno voditi računa da je ona
cijenom pristupačna već da ona
dosta i vrijedi. U tu svrhu najviše
se koriste mutne žutozelene polietilenske folije, nepropusne za vodu
i djelomično propusne za CO2 i O2.
Na ovoj foliji led se ne zadržava što
znači da dugo ostaje elastična. Propušta 80-90 posto vidljivog dijela
spektra i 75 posto ultraljubičastog
što je povoljno za rast i razvoj biljke. Vijek trajanja ove folije iznosi
3-4 godine i to za foliju debljine
0,15 do 0,20 mm, te 12 mjeseci za
foliju debljine 0,04 do 0,10 mm. Na
tržištu danas postoje i nove vrste
folija čija trajnost iznosi čak 5-6
godina. Inače, polietilenska folija
je hidrofobna, pa se vodena para
kondenzira u kapi vode na unutarnjoj strani folije. To umanjuje njezinu providnost, a kapi ne otječu po
površini folije, već padaju na biljku
što, pak, često izaziva ozljede i ožegotine. Stoga se danas najviše koriste stabilizirane hidrofilne folije,
kao i folije od linearnog polietilena
(LDPE). Iz svega gore navedenog da
se zaključiti kako među folijama
ima velikih razlika te se pri njihovu
izboru svakako trebate posavjetovati s nekim od kolega agronoma
upućenih u ovu problematiku.
• Današnje polietilenske folije
za pokrivanje plastenika traju od
2-4 godine ovisno o udjelu UV
stabilizatora u sastavu. No dvogodišnja ili trogodišnja folija od
150 ili 180 microna ostat će i duže
vremena čitava, ali nakon dvije
odnosno tri godine nema više
UV zaštitu za biljke, smanjena
je propusnost količine svjetla, postaje mutna i neprozirna.
Osobito kod plastenika koji se
zalijevaju vodom loše kvalitete
(voda s puno željeza) uočavamo
žuto-smeđu prevlaku na foliji.
Prolaz količine svjetla je znatno
smanjen a o tome ovisi kvaliteta plodova i prinos u plasteniku.
Dolazi do zakašnjele berbe, a
plodovi su uglavnom nejednaki-deformirani i lošije kvalitete
(zbog toga se u staklenicima postižu daleko veći prinosi).
Nakon isteka roka UW stabilnosti preporuka je zamijeniti
foliju novom (iako je još uvijek
cijela) Time ćemo povećati prinos i kvalitetu plodova, odnosno
dobivamo raniju berbu, a samim
time postižemo višu cijenu proizvoda.
B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .
11
Tijekom zimskih mjeseci, u vrijeme intenzivnog korištenja štednjaka na čvrsto gorivo ili pak kamina,
veliki problem predstavljaju začepljeni dimnjaci. Kako bi se riješio taj problem, predlažemo preventivnu
primjenu pripravka Diavolina Spazzacamino.
Dado Marić, dipl. ing.
S
tari dimnjačari sa zaprljanom
odjećom i plućima punim
čađi prisutni su još samo u
našim mislima i sjećanjima. Ali,
kada je zanat malo po malo počeo izumirati najzadovoljniji su
bili sami dimnjačari-jer sačuvali
su svoje zdravlje.
Ipak, malo tko zna
da je iščezavanju
dimnjačara pridonio revolucionarni
proizvod koji FACCO
danas predstavlja u
novom i boljem izdanju. Dakako, riječ
je o proizvodu Diavolina Spazzacamino koji se nalazi u
praškastom stanju.
Tajna praha leži u kemijskoj reakciji koja
se aktivira kada proizvod
dospije u kontakt s toplotom ugljena razvijajući na taj način paru
koja odmah pročišćava dimnjak
tako da nema potrebe za fizičkim
S Diavolinom manje posla
za dimnjačare
B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .
uklanjanjem čađe. Dakle, jednim
jednostavnim pokretom i bez prljanja Diavolina Spazzacamino
omogućuje dobar protok zraka, što
je neophodno kako bi se spriječilo zadržavanje dima u domaćem
ambijentu i kako bi uživali samo
u lijepom ugođaju kamina. S druge
strane, ukoliko nemate vremena svratiti
do prodajnih centara
Sjemenarne kako bi
nabavili Diavolinine
proizvode, preostaje vam da pozovete
dimnjačara, ukoliko
ga eventualno uspijete pronaći.
Osim toga, primjena ovoga učinkovitog
praškastog proizvoda
prilično je jednostavna jer dovoljno
je nekoliko sati prije
same primjene upaliti
vatru u pećima na drva ili
kaminima kako bi se cijevi ili kanal dimnjaka dobro ugrijali. Nakon
što rasplamsamo vatru, trebamo
otvoriti do pola poklopac za protok zraka i posuti Diavolina prah
po vrelom žaru. Nakon nekoliko
minuta potrebno je ponovno otvoriti poklopac. Razumljivo je da se
uporaba Diavoline preporuča prije
nego što se cijevi previše zatrpaju ili budu potpuno začepljene od
čađe. Dakle, važna je preventivna
primjena proizvoda čije se količine
od jednog pakiranja preporučuju za peći, peći na drva ili kamine
srednjih dimenzija svakih 20 dana.
Ukoliko se proizvod ispravno i
redovito koristi Diavolina Spazzacamino vam jamči čistoću dimnjaka i kanala.
Osim toga, primjenom ovoga revolucionarnog i jedinstvenog proizvoda u velikoj mjeri umanjujete
rizik od nastanka opasnih požara.
Diavolinom protiv začepljenja dimnjaka
Neobični plodovi iz vrta
Gdin. Efad Skorupan (Potoci, Bijelo Polje) dugogodišnji je član
Kluba Green Garden i redoviti kupac u Agrocentrima Sjemenarne.
Prilikom jedne kupovine u Agrocentru Mostar kupio je i hibridno
sjeme tikve Lunga di Napoli. Sjeme je posijao u vrtu, nije primjenjivao nikakva kemijska sredstva ili dodatke prilikom uzgoja. Nakon tri
mjeseca vegetacije u njegovu vrtu je izrasla tikva teška 28 kg. Ovo je
još jedan pokazatelj kvalitete sjemena Franchi koje možete pronaći
u svim Agrocentrima Sjemenarne.
Ovim putem pozivamo i sve ostale članove Kluba Green Garden da
nam se javljaju sa zanimljivostima iz svog vrta.
Matea Pehar, dipl. ing.
12
ŽOHARI - nepoželjni gosti
u kuhinjama i ostavama
Premda žohari ne pričinjavaju neposredno veće štete, zagađivanjem živežnih namirnica oni posredno
prave štete, budući se takve živežne namirnice obično bacaju i ne koriste za hranu. Pored toga, upalivši
svijetlo u kuhinji, ostavi ili nekoj drugoj prostoriji gdje ima hrane, vidjevši mnoštvo crnih, smeđih ili
crvenkastosmeđih kukaca, domaćice dožive mali stres.
Velimir Lasić, dipl. ing.
za suzbijanje žohara moguće je primijeniti specijalne klopke koje se
mogu nabaviti u poljoprivrednim
ljekarnama. To su zapravo ljepljive
klopke koje pored ljepila sadrže
neki atraktant, tj. miris hrane koji
privlači žohare.
M
eđu kućnom gamadi koja
živi ili se privremeno zadržava u kuhinjama, ostavama ili nekim drugim prostorijama
često su prisutni i žohari. Premda
žohari ne pričinjavaju neposredno
veće štete, budući se takve živežne
namirnice obično bacaju i ne koriste za hranu.
Žohari izbjegavaju svjetlo
Žohari su fotofobni kukci, znače
ne podnose svijetlo. Jako su plašljivi i bježe na najmanji šum. Danju se
skrivaju na različitim mračnim zaklonjenim mjestima, a aktiviraju se
tijekom noći. Po režimu prehrane
žohari su svejedi i za hranu koriste proizvode biljnog i životinjskog
podrijetla. Nisu izbirljivi i jedu sve
što od svježih do suhih živežnih namirnica. Isto tako grizu kožu, vunu,
platno, papir, i slične proizvode.
Njihova prisutnost je nepoželjna i
u knjižnicama, odnosno prostorijama u kojima ima knjiga, jer rado
jedu škrobni ljepak koji se koristi
kod povezivanja knjiga. Žohari,
glavne štete pričinjavaju time što
svojom prisutnošću, odnosno izmetom zagađuju živežne namirnice i prostorije u kojima žive.
Suzbijanje
Osnovna mjera suzbijanja jeste
stroga prevencija. Prije svega treba
onemogućiti da žohari uđu u stan
ili kuću. Prostorije u kojima se nalaze živežne namirnice, kao i ostale prostorije u kojima bi se mogli
zadržavati žohari, treba što češće
provjetravati. Provjetravanje je posebno djelotvorno kada se provodi
u dane kada su temperature niske.
Primjerice, crni žohar koji je najčešći kod nas, prestaje s aktivnostima
već na temperaturi od 10ºC , a na +
Kemijsko suzbijanje vrlo
učinkovito
4ºC ugiba. Prostorije koje su podobne za život žohara treba što češće
pregledavati, da se slučajno nije
uselila koja jedinka, jer ako se to
ne ustanovi na vrijeme žohari će se
veoma brzo namnožiti. Jedna ženka
crnog žohara za 10-15 dana odloži
18 ooteka, tj. bjeličastih kožnatih
paketića, a u svakom paketiću se
nalazi po 16 jaja. Praktično dovoljno
je da se useli samo jedna ženka, pa
da u stanu za veoma kratko vrijeme
bude stotine žohara.
za njihovo suzbijanje. U tu svrhu, u
plitke posude, natoči se pivo koje se
pred večer razmjeste po mjestima
gdje se tijekom noći najčešće zadržavaju žohari. Privučeni mirisom
piva, žohari ulaze u te posude i utapaju se. Pored ovih, za svaku domaćicu lako primjenjivih metoda,
Žohari se mogu suzbijati posebnim kemijskim pripravcima koji
se mogu nabaviti u svakoj bolje
opskrbljenoj poljoljekarni. Naime,
radi se o gotovim pripravcima koji
su namijenjeni za uporabu u kućama, stanovima uredskim prostorima i drugim prostorima u kojima
borave žohari. Svakako, prije svake
uporabe potrebno je pročitati uputu
koja se nalazi uz svako pakiranje.
Mehaničko suzbijanje žohara
Mehaničko suzbijanje žohara
podrazumijeva primjenu različitih
mjera kojima se populacija žohara
može značajno smanjiti. Kada broj
žohara nije velik može se u prostoriju u kojoj su primijećeni žohari pred večer staviti vlažne krpe.
Nakon noćne aktivnosti žohari se
povlače na mračna i vlažna mjesta. Kako vlažne krpe osiguravaju
mrak i vlagu, to će se najveći broj
žohara zavući pod mokre krpe. Gaženjem takvih krpa pod njima se
veoma lako uništavaju žohari. To
treba ponavljati više dana uzastopno kako bi se uništile sve jedinke,
jer je dovoljno da na životu ostane
samo oplođena ženka, pa da se žohari ponovno namnože.
Izgleda da žohari vole pivo, pa
se i pivo može korisno upotrijebiti
Ekološke klopke za suzbijanje žohara
B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .
FISKARS UNIVERZALNI VRTNI REZAČI
Jednostavno dosegnite grane na 6 m visine, s obje noge na zemlji
KOJI ALAT ZA KOJI ZADATAK
Odabir pravog alata
za rad znači manje
posla za vas, a vašim
biljkama omogućava da
brže zacjeljuju.
OBARANJA I CIJEPANJA
111270
Voćarske škare su dobre
za manje poslove kod
orezivanja.
111440
111340
Voćarske škare za
dvije ruke su idealne za
orezivanje bodljikavih
biljaka i penjačica
Voćarske škare su dobre
za manje poslove kod
orezivanja.
Univerzalni rezači su
idealni za teško dostupne
grane.
111640
111540
115360
112580
112590
Pile se u osnovi koriste
za sječu grana koje su
šire od Ø 50 mm.
Sjekire su za obaranje
debljih grana ili
cijepanje trupaca.
Rijetko je pametno penjati se
na vrhove stabala, ali ako želite da krošnje vaših stabala
bala budu jednako uređene
kao i ostatak drveta, onda vam
penjanje preostaje kao jedina
mogućnost…
Priroda je rijetko predvidljiva
pa su stoga glave univerzalnih rezača dizajnirane da
se mogu rotirati za 230 stupnjeva, kako bi se omogućio
podoban kut rezanja.
Fiskars univerzalni rezači taj
izazov savladaju s lakoćom, i
to na način da grane na 6
metara visine skratite, a da
vam obje noge čvrsto ostanu
na zemlji.
Mehanizam za lako rezanje
omogućuje brzo, jednostavno i sigurno rezanje , generirajući dovoljno snage da
prereže i tvrde grane jednostavnim povlačenjem mehanizma.
Sa Fiskars univerzalnim rezačem možete rezati grane
iznad glave bez ljestvi i sa
razine zemlje, bez klečanja i
izvijanja u ergonomski nepodobnim pozicijama. Alat je
dizajniran da omogući ugodno vrtlarsko iskustvo, obzirom da pravilno držanje
sprječava nepotrebno opterećivanje leđa.
Fiskars nudi i klasične škare
za rezanje grana u tri različite veličine i tri različita modela, ovisno o vašim potrebama. Anvil model škara za
grane dizajniran je za
rezanje suhih i tvrdih grana.
Anvil noževi su dizajnirani na
način da se gornji nož
probija kroz drvo, dok donji
nož podupire granu i raspo -
djeljuje pritisak dok se rez
ne završi.
Bypass model škara za grane sa glavom u obliku kuke
se preporučuju za teško rezanje zelenih grana. Pogodne su i za rezanje živice,
grmlja i većih grana.
Bypass model sa glavom u
obliku škara je podoban za
precizno rezanje, a čak i
vrhovi noževa efikasno režu
drvo. Bypass noževi su
dizajnirani na način da se
oba noža probijaju kroz
drvo, kako bi se postigao
čist rez, sa minimalnim
oštećenjem drveta. Omogućuje rezanje jako blizu
stabljike i preporučuje se za
svježe drvo.
Tu je i unikatni Power Gear
mehanizam Fiskars škara
za grane koji povećava re-
Ø 16 mm
Ø 20 mm
Ø 22 mm
Ø 26 mm
115400
Ø 32 mm
112290
Škare za grane su najbolji izbor za veće stabljike.
Ø 16 mm
123850
Ø 38 mm
Ø 50 mm
Ø 50 mm
Ø 120 mm
122480
znu snagu do 35% i ravnomjerno je raspoređuje kroz
cijeli postupak rezanja.
Noževi su premazani slojem
PTFE-a radi manje lomljivosti.
Za čišćenje opalog lišća tu su
genijalne Fiskars grablje za
lišće, kod kojih na jednu
dršku možete montirati 4
različite glave, pomoću jednostavnog, sigurnog sistema zaključavanja. Glave namjenjene sakupljanju lišća su
izrazito fleksibilne, pa se
teško može desiti da dođe do
loma, a ne korodiraju i jednostavne su za čišćenje. Geomezubaca sprječava zapinjanje
grana i lišća u zupcima.
Bliži se sezona orezivanja
voćaka, a gore prikazana
shema će vam biti od pomoći
u odabiru pravog alata za pojedine poslove.
14
Bezsjemene sorte
vinove loze na
području Hercegovine
Posljednjih nekoliko godina besjemene sorte vinove loze
postaju sve zanimljivije kako zbog potrošnje u svježem stanju
tako i kao sorte za sušenje. Na tržištu postoji veći broj sorti,
ali na području BiH najviše su prisutne Sultanina, Beogradska
besemena i Sublima.
Mladen Karačić, dipl. ing.
SULTANINA
Stolna sorta grožđa bez koštica, vodeća sorta u svijetu za proizvodnju suhoga grožđa. Poznata
je i pod nazivima: Sultanina bijela,
Kišmiš bijeli, Keshmich blanc, Sultanine blanche, Sultanina bianca,
Thompson seedless…. i dr. Kod
nas je došla iz Azije. Najpoznatija
i najviše uzgajana besjemena stolna sorta. Ime je dobila po Williamu
Thompsonu, škotskom emigrantu,
koji je 1876. godine donio ovu sortu u Merysville u Kaliforniju gdje
se brzo proširila i danas zauzima
oko 40% ukupnih površina pod vinogradima. Na većim površinama
uzgaja se i u Turskoj, Grčkoj, Južnoj
Africi, Iranu, Maroku.
Važnije botaničke i fiziološke
značajke
Razvija bujan čokot. Cvat funkcionalno hermafroditan. Zbog de-
fekta u ženskome dijelu cvijeta
ne dolazi do zametanja sjemenki,
zato je bezsjemena sorta grožđa.
Bobice su sitne do srednje veličine, duguljaste, pokožica debela,
zelenožute boje. Grozd je velik,
često sa dva krilca – prigrozdoma,
mase od 250 – 450 – 800 grama,
ponekad se pojave grozdovi težine i preko 2 kg, koji dosegnu na
rastavama u Sloveniji, najveću težinu među stolnim sortama grožđa.
Sultanina je rodna sorta. Rezidba je
mješovita, a najprikladniji uzgojni
oblik je kordonski uzgoj. Za uzgoj
su najpogodnija propusna, duboka
i topla tla. Sultanina dozrijeva koncem rujna mjeseca, a grožđe sadrži
20–24 % šećera i 6-8 % ukupnih
kiselina. Tipična besjemena stolna sorta, zobatica. Bobice su ukusne za potrošnju u svježem stanju.
Osjetljiva je na truleži vrlo osjetljiva na niske temperature. Dobro
podnosi transport.
Bezsjemena sorta Sultanina
BEOGRADSKA BESEMENA
SUBLIMA
Novostvorena
bezsjemena
sorta podrijetlom iz Srbije. Nastala je križanjem Smederevke
sa smjesom polena od Sultanine, Sultanije i Italije. Stvorena je
na Radmilovcu, oglednoj stanici
Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu. Priznata je 1972. Autori su
L. Avramov i suradnici. Ova sorta se vrlo brzo proširila u Srbiji,
Makedoniji i Bosni i Hercegovini.
Formira bujan čokot s neurednim porastom mladica. Grozd
je velik, izdužen, srednje zbijen.
Bobice su krupne, izdužene, žuto
zelene boje, čvrste, hrskave pulpe, neutralna ukusa. Sjemenke
su sitne i meke. Redovito i obilno
rađa. Poželjno je reducirati rodnost, uklanjanjem svake treće
cvasti, čime se značajno poboljšava kvaliteta.
Sorta proizvedena u Vivai Cooperativi Rauscedo u Italiji. Vršak
mladog izbojka zelene boje, lagano
vunast. List srednje – velik, peterokutan, više peterodijelan, rubovi lagano uzdignuti, gornja strana
srednje zelena, gola, donja strana
svjetlo zelena,gola. Grozd je srednje
krupan, piramidalan, osrednje rastresit, težine oko 800grama. Bobica je srednje krupna, besjemena,
jajolika oblika, zlatnožute boje, prosječne težine oko 5,5 grama. Meso je
hrskavo i sočno. Sadržaj šećera kreće se oko 15 %, a ukupne kiseline 4,2
o/oo. Sorta je besjemena, daje velike
prinose.
Zahtjeva uzgojne oblike velike
ekspanzije i rezidbu srednje dugu.
Sorta jako zanimljiva za svježu potrošnju ili kao rana sorta i zbog velikih prinosa.
Beogradska besemena
B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .
15
Ivan Perić, dipl. ing.
Suzbijanje mahovine i lišajeva
Prije svega, početkom zime poželjno je obijeliti debla voćaka
kako bismo ih zaštitili od pucanja
kore. A za bijeljenje voćaka rabi
se suspenzija dobre mazivosti koja
se priprema na sljedeći način: u 5
litara vode dodaje se 5 kg gašenog
vapna, 0,3 kg kuhinjske soli i 0,5
kg močivog sumpora (Chromosul
80 ili Tiovit jet). Premazivanje se
obavlja običnom četkom, s tim da
se, osim debla premazuje i donja
račvišta grana. A kako se voćke nalaze u stanju mirovanja tako mogu
i izdržati dosta niske temperature.
Međutim, za vedrijih i sunčanijih
dana kora se počinje lagano zagrijavati čime ona ponovno počinje
i «raditi». Drugim riječima, zbog
kolanja sokova pokrenutih tijekom
sunčanih dana, dolaskom noći voćke bivaju nezaštićene što dovodi
do opasnog pucanja njihove kore.
S druge strane, bijeljenjem debla
odbijamo sunčeve zrake pa se kora
ne zagrijava te time i ne dolazi do
njezina pucanja. Spomenimo kako
navedeno bijeljenje voćaka pomaže i uklanjanju mahovine s debla i
donjih dijelova krošnje.
Voćke zaštitite od štetnih
glodavaca
I dok ranijih godina zečevi nisu
činili štetu, zahvaljujući obnovi
lovišta i svojoj velikoj reprodukcijskoj moći, u posljednje vrijeme
postali su prava prijetnja mladim
voćnjacima. Naime, u zimskim
mjesecima sve češće se rado hrane
mladom korom voćaka što dovodi
do sušenja i propadanja stabala,
posebice u mlađim nasadima do
pet godina starosti. Stoga, tamo
gdje nije moguće ograditi voćnjak,
što iziskuje i ne baš tako malu investiciju, voćari se dovijaju različitim
metodama zaštite. U tu svrhu rabe
razne metalne mreže, slamu i kukuruzovinu, drvene letvice, papir i
plastične folije, što traži dosta truda i materijala te poslije i čest nadzor. Međutim, danas na tržištu možemo nabaviti namjenske mreže
za zaštitu od štetnih glodavaca, ali
i od ostale divljači (zec, srna, divlje
svinje i dr.). Navedene mreže se postavljaju doslovce u jednom potezu
a kasniji nadzor gotovo da i nije potreban. Naime, mreže su fleksibilne
pa se s rastom debla širi i navedena
zaštitna mreža. Dakle, jednom poB RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .
Zima u voćnjaku
I dok se dolaskom zime intenzitet radova u voćnjacima smanjuje, postoji
još niz važnih operacija koje u predstojećim hladnim danima nipošto ne
smijemo izostaviti. Jer sad je idealno vrijeme za provođenje plavog prskanja,
bijeljenja voćaka kao i zaštite od štetnih glodavaca
Bjelenje voćaka sprječava pucanje kore
stavljena daje trajnu zaštitu a nije
je potrebno čak ni pričvršćivati,
odnosno, vezati. Nadalje, mreža
ne pruža utočište štetnim kukcima
koji kod primjene organskih materijala (slama, kukuruzovina, letvice
i sl.) lako prezime u njima.
Voćarski vosak-neizostavan
pri rezidbi
Često prilikom rezidbe i cijepljenja u voćnjaku, vinogradu ali i na
ukrasnom bilju zaboravimo sanirati rane koje predstavljaju idealno
ulazno mjesto za patogene gljivice.
Osobito su opasne rane koje nastaju kao posljedica lomova debljih
grana. Stoga, kako bi izbjegli zarazu
patogenim gljivicama, osim što rezidbu trebamo obavljati oštrim alatom, nužno je oštećena mjesta premazati i specijalnim sredstvima za
tu namjenu tj. voćarskim voskom.
Pored toga, što onemogućava pojavu gljivičnih oboljenja, voćarski
vosak sprječava i štetno djelovanje
hladnog zraka i vlage na ranjeno
mjesto. Ukoliko nam navedeni vosak nije pri ruci, ranu možete privremeno sanirati i dezinficirati pet
postotnom otopinom modre galice.
Ipak, znajte kako je u suvremenom
voćarstvu uloga voćarskog voska
nezamjenljiva. A zimsko doba je
vrijeme kada se zaštitni vosak učestalo i primjenjuje!
Mreže za zaštitu mladih voćaka
Kalemarska smola
Premazivanje rana kalemarskim voskom
16
CURAFORA SEGENTRANGE
izrazito otporan hibrid
iz skupine Citrusa
ra ali i ostale
• Hibrid Curafo
možete
vrste agruma,
enarna
nabaviti u Sjem taru,
M
u os
Agrocentrima
gu i Grudama.
Širokom Brije
Ivan Čuljak, dipl. ing.
O
d prastarih vremena, želja
mnogih ljudi bila je pomaknuti uzgoj biljaka iz
roda ”Citrus” (mandarina,naranča
limun…) što dalje na sjever. Na
tom pitanju radili su mnogi svjetski znanstvenici. Rađena su mnogobrojna križanja (hibridizacije)
raznih vrsta roda ”Citrus” sa vrstom ”Poncirus trifoliata” u nadi
da će uspjeti svojstvo otpornosti
na niske temperature koje nosi
”Poncirus trifoliata” prenijeti na
novonastali hibrid a istodobno
zadržati svojstva ishodišne vrste.
Tako su nastajali mnogi hibridi:
”Citradarin”,”Citrange”, ”Citrangequat” itd. Međutim, novonastali
hibridi nisu opravdali očekivanja, naime nije postignuta željena
otpornost na niske temperature
a izgubila su se i organoleptička
svojstva koja su inače bila karakteristična za ishodišnu vrstu. Neki
od njih, zbog dominantnog utjecaj
“Poncirusa” uopće nisu jestivi ali
su poslužili kao vrlo kvalitetne
podloge za cijepljenje (kalemljenje) mnogih vrsta iz roda “Citrus”.
Međutim, gore navedena želja kako
običnih ljudi tako i znanstvenika
nije dopustila da se odustane. Ponovno se krenulo sa križanjem (hibridizacijom). Ovaj put križani su
hibridi takozvane prvog naraštaja
s raznim vrstama roda “Citrus” i
tako su dobiveni takozvani hibridi
drugog naraštaja koji su napravili veliki pomak kako u otpornosti
na niske temperature tako i u prenošenju organoleptičkih svojstava
karakterističnih za ishodišne vrste
a pritom je gorak okus “Poncirusa” sveden na minimum. Jedan od
tih hibrida drugog naraštaja koji je
opravdao očekivanja je “CURAFORA SEGENTRANGE”.
Plod hibrida Curafora segentrange
je tanka i lako se odvaja od pulpe,
koja je umjereno sočna s okusom
koji je zapravo mješavina okusa
vrsta od kojih je nastala . Ubraja se
u skupinu srednje kasnih sorti tako
da su plodovi spremni za branje u
drugoj polovici studenog. Odlično
podnosi niske temperature. Mi smo
je provjerili na -15 °C, međutim,
postoje podaci da je s vrlo malim
oštećenjima preživjela -24°C ,naravno, riječ je o odrasloj biljci.
Curafora segentrange
Sadnica hibrida Curafora segentrange
Radi se o hibridu drugog naraštaja (Citroncirus F2 x [(x Poncirus
C. sinensis trifoliata) x C. reticulata?]. Curafora razvija srednje bujno
stablo , lišće je tamno zelene boje i
monofoliat. Izboji su dugački i vitki
s bodljama.
Plodovi su veličine Clementine i oblika naranče, uglavnom
bez sjemenki. Kod određenog
postotka plodova na dnu ploda
može se primijetiti ‘’pupak’’ što je
inače značajka naranči iz grupe
‘’Pupčarke’’(Naveline Orange). Kora
Rodno stablo hibrida Curafora segentrange
B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .
17
Atraktivni plodovi kumkvata
KUMKVAT - izrazito
aromatična biljka
Mladen Karačić, dipl.ing.
S
ve ljubitelje citrusa u koje
ubrajamo mandarinu, limun,
naranču i grejp zasigurno
je obradovala vijest da u vrtnim
centrima možete nabaviti, za naše
krajeve još uvijek neobičnu voćnu
vrstu-kumkvat ili fortunelu. Riječ
je novoj ukrasnoj i jestivoj vrsti
agruma koja se može uzgajati na
otvorenim i zatvorenim prostorima južne Hercegovine. U susjednoj
nam Dalmaciji kumkvat se uzgaja,
istina sporadično, već 20-tak godina. Navedena voćka je dobila naziv
po engleskom istraživaču Robertu
Fortuneu koji je kumkvat prenio
iz Kine u kraljevski vrt u Londonu davne 1846. godine. U matičnoj
zemlji kumkvat nosi naziv zlatna
mandarina ili po kineski ki-kan.
Međutim, pošto se svi mi danas
ravnamo po SAD-u gdje ova voćka
slovi kao kumquat tako je i kod nas
pravilan i udomaćen naziv KUMKVAT.
Otporniji na hladnoću!
I doista riječ je o vrsti agruma
koja može izdržati i nešto niže temperature, čak i do – 100 C. U Dalmaciji je kumkvat čuvene i hladne
1985. godine izdržao i – 150 C zbog
čega mu na otvorenom treba dati
prednost u odnosu na ostale vrste agruma. U pravilu se kumkvat
može uzgajati u svim našim krajevima gdje uspijevaju i mandarinke.
B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .
Kumkvat se ističe svojim sitnim,
žućkastonarančastim plodovima
glatke kore. Meso ploda je također
žućkastonarančaste boje, jaka mirisa i blago gorkog okusa. Ali, zbog
svog specifično-ugodnog okusa
plod je vrlo cijenjen i jede se za-
• Pošto posljednjih godina
fortunela pobuđuje sve veće
zanimanje kod ljubitelja egzotičnog voća ove godine u
Agrocentrima Sjemenarne U
Mostaru, Širokom Brijegu i Grudama pored “standardnih” vrsta
citrusa nalaze se i dovoljne količine sadnica kumkvata.
• Plodovi se jedu cijeli, zajedno s korom i sjemenkama.
Okus im je poput onog u naranče, lagano gorkast. Ako tražite
pomalo egzotičnu biljku koja je
u isto vrijeme ukrasna i jestiva,
a živite u toplijim područjima
ili imate mogućnost primjerene
zaštite zimi, kumkvat je sigurno
biljka za vas.
• Znanstvenici ističu da se redovitom konzumacijom citrusa,
a posebno kumkvata koji žvakanjem u usnu šupljinu polako
otpušta svoje hranjive tvari,
može spriječiti rak usta, ždrijela, jednjaka i želuca. Citrusi
mogu i smanjiti pretkancerozne
lezije (oštećenja) usne šupljine i obnoviti radnu sposobnost
normalnih stanica. Zbog svojih
ugodnih aroma i svježega aromatičnog mirisa, kumkvat je
također izvanredan borac protiv lošeg zadaha iz usta.
jedno s korom. Inače, plod je kao
i cijelo stablo vrlo ukrasno zbog
čega se njegov uzgoj preporučuje i
u izrazito dekorativnim varijantama vrtova. Međutim, zbog niskoga
ukrasnog stabla čini vrlo lijep ures i
svih vrsta kućnih prostora.
18
Raspored oprašivača
u voćnjaku
Pri kupovini sadnica za voćnjak mnogi se povode
samo željom da nabave sortu koja im se najviše
sviđa, zaboravljajući pri tom na oprašivače bez
kojih nema rodnosti stranooplodnih voćaka, a i one
samooplodne uz njih daju plodove bolje kakvoće.
Prof. dr. sc. Tomislav Jemrić
Pčelari – saveznici voćara
Oprašivanje je tek prvi korak u
nastanku ploda i ono podrazumijeva samo prispijeće polenovog zrnca na njušku tučka. Taj posao u više
od 90% slučajeva obavljaju pčele
pa su pčelari oduvijek najbolji saveznici voćara. Samo rijetke voćke
oprašuju se vjetrom (npr. lijeska i
orah).
No, oprašeni cvijet ne mora uvijek donijeti i plod jer je za razvoj
ploda potrebno da dođe do oplodnje odnosno da polen proklije i da
se polenova cjevčica probije do
sjemenog zametka i uspješno ga
oplodi.
Premda je oplodnja moguća
uglavnom među sortama iste vrste,
ona može biti uspješna i između
sorata dviju različitih vrsta. Tako
polen višnje može oploditi cvijet
trešnje, a polen europskih sorti
krušaka može oploditi cvijet azijskih (nashi) sorata.
Postoje i međubesplodne sorte
koje zahtijevaju polen samo određenih drugih sorata. Takve su, primjerice, starije sorte trešanja.
Osim odgovarajuće genetske
strukture, za uspješnu oplodnju
potrebno je da u vrijeme cvatnje
vlada lijepo vrijeme s umjerenom
temperaturom zraka (15-20 °C).
Jači vjetar, pogotovo onaj suhi nije
povoljan jer isušuje njuške tučka
otežavajući klijanje polena. Hladno i kišovito vrijeme tijekom cvatnje nepovoljno djeluje na klijanje
polena i ispire njušku tučka pa je
oplodnja slaba.
Ucijepljeni oprašivači u krošnji
U velikim voćnjacima sorte
oprašivači se sade u zasebne redove, pazeći pri tome da se posade najmanje dva reda oprašivača
na svaka četiri reda glavne sorte.
Ovisno o udjelu sorata u voćnjaku
moguć je i drukčiji raspored (4 reda
glavne sorte i 4 reda oprašivača).
Važno je da broj redova jedne sorte
Oprezno s rasporedom oprašivača u nasadu
bude uvijek paran kako bi se lakše
obavljale rezidba, zaštita i berba.
Problem oprašivanja je posebice
izražen u malim voćnjacima gdje
za sadnju oprašivača često nema
dovoljno mjesta. Tada si možemo
pomoći tako da na nekoliko grana
u krošnji ucijepimo sorte oprašivača. Najbolje je postaviti najmanje
dvije, a po mogućnosti i tri sorte
oprašivača.
Raspolažemo li većim prostorom
na kojem želimo uzgajati više stabala jedne sorte, a ne želimo gubiti
previše prostora na uzgoj oprašivača, osim ucjepljivanja oprašivača u
krošnju možemo kao svako peto ili
deseto stablo posaditi sortu oprašivača. To je uzgoj u tzv. šahovskom
rasporedu. Ovaj raspored nije prikladan za komercijalne voćnjake
jer je otežana i neracionalna njega
oprašivača zbog njihove raštrkanosti.
Istodobna cvatnja
Prilikom odabira oprašivača potrebno je voditi računa da on cvate
u isto doba kada i sorta koju želimo
oploditi, da daje puno polena dobre
klijavosti i da se i sam oprašivač
može oploditi polenom oprašivane
sorte. Također je poželjno da ima
plodove dobre kakvoće.
Za dobru rodnost nije potrebno
da svi cvjetovi budu oplođeni. Ako
je cvatnja uobičajenog intenziteta,
za voćne vrste koje imaju velike
plodove, dovoljno je da se oplodi
3-5% cvjetova, dok je za one koji
imaju sitnije plodove potrebno oko
20% oplođenih cvjetova.
B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .
19
JABUKE – za dobar ocat
Imate višak jabuka, a ne znate što s njima, naravno ne želite da propadnu, iskoristite ih na dobar
način – napravite jabučni ocat. Smatraju ga čuvarem zdravlja iz više razloga kao dodatak jelima i
kao prirodno sredstvo koje pomaže kod zdravstvenih tegoba.
Ivan Perić, dipl. ing.
P
ostoji više načina na koji
možemo iskoristiti to omiljeno voće mnogih. Znamo
da se jabuka ubraja u voće koje
ima mnoštvo sorata koje su prilagođene svima samo treba izabrati.
Mnogi voćari jedan dio jabuka potroše odmah, a drugi dio uskladište
na tamno i hladnije mjesto, gdje ih
konzumiraju tijekom zime. Svakako jedan dio nije za jelo i ostane ne
iskorišten ili propadne. Naravno, to
ne želimo, pa stoga ih treba iskoristiti na pravi način, pripravljanjem
jabučnog octa. Čovjek je skupljao
i skladištio jabuke još od davnina
i prije 5000 godina, a vjeruje se da
su podrijelom iz jugozapadne Azije
odakle se dalje širile.
Kako napraviti jabučni ocat?
Prerada jabuka u jabučni ocat
odvija se kroz nekoliko faza. Na
početku je potrebno prebrati, odnosno odvojiti zdrave i zrele plodove jabuka koje je potrebno oprati
vodom. Odabir sorti nije bitan, a
može se upotrijebiti nekoliko u
kombinaciji. Čiste i oprane jabuke
narežu se na komade ili se samelju na mlin. U posudu s jabukama
dodaje se voda da prekrije jabuke.
Pošto su jabuke lakše od vode potrebno ih je potisnuti u vodu utegom koji se postavlja na poklopac
bačve. Najbolje je koristiti bačve
za vino od rostfrei s plivajućim
poklopcem. Nakon toga jabuke odleže oko 2 mjeseca, s tim da bačve
ne smiju biti hermetički zatvorene,
zbog neophodnog prisustva zraka.
Poslije se jabuke odvoje od tekućine – jabučnog vina kojem se dodaje
kultura octenih bakterija ili već napravljeni jabučni ocat. Da bi se što
prije stvorila jabučna matica, (sivi
tanki sloj koji pluta na površini)
jabučno vino treba biti na toplom
i bačve moraju biti potpuno otvorene zbog prisustva zraka. Vrijeme
koje je potrebno da se jabučno vino
pretvori u ocat je nekoliko mjeseci
(do 5 mjeseci). Nakon prvog pretakanja, kasnije će se opet stvoriti
tzv. sloj na površini, na kojeg treba
paziti da ne padne na dno (potone),
u suprotnome ocat treba pretočiti,
inače će dobiti neugodan miris. Na
kraju sloj treba pažljivo izvaditi i
osušiti gdje ga možemo opet koristiti za poticanje vrenja. Zatim ocat
ostavimo da miruje kako bi se istaložio sam ili možemo koristiti jedno do bistrila za vino. Kada budete
zadovoljni kvalitetom, odnosno
kiselošću octa možete ga spremiti u
bačve ili u boce zatvoriti i ,naravno,
početi koristiti.
Jabučni ocat-čuvar zdravlja
Pored toga što jabuke povoljno
djeluju na organizam kada ih jedemo, svježe jabuke su korisne i kao
prerađevine.
Jabučni ocat ne treba gledati
samo kao začin u hrani, nego i kao
ljekovito sredstvo čije vrijednosti
vidimo iz sastava. Sastav jabučnog octa je sličan sastavu jabuke,
pa tako sadrži: vitamine, minerale,
pektine, enzime, a najvažnije ljekovite vrijednosti leže u organskim
Proizvodnja octa prolazi kroz nekoliko faza
B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .
kiselinama (jabučna – octena, limunska i mliječna kiselina) kojih
ima do 5 % u odnosu na jabuke 1
%, neobično je bogat kalijem koji
pomaže jačanju organizma u borbi
s bakterijama koje štetno djeluju
na organizam. Jabučni ocat pomaže
kod raznih upala, gripe i prehlada,
preporučuje se za jačanje kostiju i
zglobova, kao i kod probavnih tegoba, a osobito djelovanje ima kod
regulacije kolesterola u krvi, kao
i pri održavanju količine šećera u
granicama. Mnogi ga koriste i pri
mršavljenju, odnosno regulaciji
tjelesne težine.
20
Rauola-manje poznata biljka
Možete li mi nešto više reći o biljci
zvanoj Rauola. Ako ste u mogućnosti
navedite i njen latinski naziv kako bi
podatke mogao pronaći i na internetu.
Unaprijed zahvalan!
Riječ je o manje više nepoznatoj
biljci latinskog naziva Raphanus sativus var. oleifere. Navedena biljka
se ranije sadila u sklopu velikih poljoprivrednih kombinata na području
Slavonije i to ponajviše u eksperimentalne svrhe. Naime, utvrđeno je kako
rauola ima tzv. nematocidno djelovanje zahvaljujući kojem zaustavlja nematode u razvoju. Za više informacija
najbolje je da se obratite Agronomskom fakultetu, odjelu ratarstva jer
oni svakako imaju više podataka o
ovoj malo poznatoj biljnoj vrsti.
Mladen Karačić, dipl.ing.
Gdje nabaviti hrčka?
Proteklog mjeseca dobili smo nekoliko upita naših sugrađana, koji nas
pitaju o mogućnosti kupovine hrčka
kao i ostale potrebne opreme za njegovo držanje u kući.
Sjemenarnin Agrocentar u Mostaru
u svom Zoo shopu pored ostalih kućnih ljubimaca, nudi i hrčke. Na istom
mjestu svi ljubitelji ovih životinja
mogu pronaći i svu potrebitu opremu
kao i hranu. Osim toga naši djelatnici
pružit će vam sve potrebne savjete, o
držanju i njezi hrčaka u kući.
Mladen Penavić
Zimska rezidba ruža
U svom vrtu, pored različitoga
ukrasnog grmlja, imam i nekoliko
ruža. Zanima me smiju li se ruže orezivati tijekom kasne jeseni, odnosno,
početkom zime?
Glavna rezidba ruža ne obavlja se
tijekom jeseni, odnosno, početkom
zime nego rano u proljeće, što znači
početkom ožujka ili travnja prije nego
što izbiju same mladice. Iznimku pak
čini rezidba prilikom jesenske sadnje.
Inače se na jesen ne provode druge
mjere rezidbe osim prijeko potrebnih
korektura, bez kojih ne bi bilo moguće
osjetljive sorte zaštititi od mraza. Bilo
kako bilo, grane i grančice ne smijemo
skraćivati drastično jer time riskiramo
da se nakon zimskih mjeseci, tijekom
kojih se na jakom mrazu neke grane mogu smrznuti, krošnja drastično
reducira i ruža sljedećeg ljeta mnogo
slabije cvate. S druge strane, divlje
izdanke trebamo uklanjati čim se pojave, a riječ je o izdancima koji izbijaju
izravno iz podloge ispod mjesta kalemljenja. Lako ih možete raspoznati
jer imaju drugi oblik lista i boju kore
a moraju se uklanjati jer ruži nepo-
trebno oduzimaju hranu. Dakle, sada
tijekom jeseni ruža se orezuje samo u
nuždi!
Velimir Lasić,dipl.ing.
prethodno možete razrijediti običnom
vodom.
Ivan Perić,dipl.ing.
Zaštita voćaka od divljači
Zanima me je li moguće u našim
vrtnim centrima pronaći vrlo rijetku
voćnu vrstu zvanu žižula. Osim toga,
nije mi poznato može li se ova voćka
uzgajati na području Čitluka te kako
podnosi sušnija i oskudnija tla. Pošto
planiram posaditi više sadnica žižule
interesira me i razmak sadnje, vrijeme
rezidbe te način pripreme sadnica za
sadnju.
Žižula je doista rijetka ali ništa manje vrijedna voćna vrsta. Vrlo dobro
podnosi uzgoj na sušnim tlima koja
su siromašna hranjivim tvarima. Razumljivo, ukoliko planirate podignuti
nasad žižule trebate voditi računa da
je tlo bogato organskom tvari te da je
potrebno osigurati i navodnjavanje,
posebno u kritičnim fazama razvoja
žižule. Međuredni razmak sadnje treba iznositi 5 m, koliko iznosi i razmak
u samom redu. Ipak, u novije vrijeme
U svom nasadu voćaka, na području Popova polja, prošle zime primijetio
sam oštećena stabla (jabuka i bresaka) od divljači ,mislim zeca, pa me
zanima što je najbolje poduzeti da bi
zaštitio osobito mlađa stabla koja su
jako osjetljiva?
U potrazi za hranom zečevi, srne,
divlje svinje i druga divljač, zimi, često oštećuju mlade voćke. Štete koje
pričine su najčešće na mladoj kori i
tanjim granama koje mogu biti potpuno ogoljene. Kao mjeru zaštite voćari
poduzimaju različite mehaničke, ali i
kemijske mjere. Najsigurnije je ograditi voćnjak žičanom ogradom. Osim
zaštite cijelog nasada mogu se štititi i
pojedinačna stabla. Voćna stabla treba zaštititi prije snijega. Na mladim
sadnicama postavljaju se PVC mreže
oko debla koje dosta dobro štite sadnicu od divljači. PVC mreže nisu skupe i možete ih nabaviti u Sjemenarninim agrocentrima u Mostaru, Širokom
Brijegu i Grudama.
Velimir Lasić,dipl.ing.
Otklanjanje neugodna mirisa kod
rakije
Molim vas da mi pomognete savjetom-kako ukloniti miris i okus rakije po nagorjelosti i ako postoji način
uklanjanja neželjena mirisa, da mi to
podrobnije i pojasnite. Unaprijed zahvalan!
Miris i okus po nagorjelosti može se
ukloniti na dva osnovna načina. Kao
prvo, rakiju možemo tretirati tako što
upotrijebimo aktivni ugljen koji se i
dodaje manjoj količini rakije (2-3 litre) i zatim dobro promiješa. Potom
dobivenu smjesu ulijemo u preostalu
količinu rakije i tako ostavimo 3-4
dana. Za to vrijeme ugljen se slegne
na dno posude, dok se bistri dio rakije
otoči. Međutim, napominjem kako se
dodatkom aktivnog ugljena uklanjaju i aromatične tvari. Osim toga, bitno je znati kako će za 30 litara rakije
biti potrebno 30-50 grama aktivnog
ugljena, što pak ovisi o samom intenzitetu stranog mirisa. Miris i okus
po nagorjelosti može se ukloniti i na
drugi način i to tako što se nagorjela
rakija pomiješa s većom količinom
prevrelog masulja tj. masulja od kojeg
je rakija i pravljena (šljivinog i dr.), a
koja se nakon odležavanja u trajanju
od 2 do 3 dana obvezno i destilira. Pored svega, kako ubuduće ne bi došlo
do zagorijevanja, šljivin masulj (kom)
prakticira se i nešto gušća sadnja, i
to na razmak 3 x 3 metra. Što se tiče
samih termina rezidbe, prakticiraju
se ljetna i zimska, ali je važno napomenuti da sa zimskom rezidbom nije
potrebno žuriti jer postoji opasnost od
šteta koje mogu izazvati niske temperature na samom početku vegetacije.
Što se tiče same pripreme sadnica
za sadnju, ona je ista kao i za ostale
voćne vrste s tim da ne smijemo zaboraviti prikratiti sadnicu na visinu
od 30 cm. Spomenuto prikraćivanje
je posebno važno provoditi na našim
terenima jer na taj način povećavamo
otpornost posađenih sadnica na sušu
i vjetrove čime izravno povećavamo
postotak primljenih biljaka. Spomenimo još da je žižula prilično tolerantna voćka koja uspijeva i na terenima
nepodobnim za većinu ostalih voćnih
vrsta te je stoga bez ikakvih poteškoća
možete uzgajati i na području Čitluka.
U Sjemenarninim Agrocentrima u
Mostaru, Širokom Brijegu i Grudama,
možete nabaviti sadnice žižule.
Mladen Karačić dipl.ing.
Gdje pronaći sadnicu žižule?
V. Kladuša
Gradiška
Cazin
SRBIJA
Odžak
Orašje
Prijedor
Bihać
Gradačac
Doboj
Banja Luka
Sanski Most
Usora
Žepče
Jajce
HRVATSKA
Vitez
Busovača
Gornji
Kupres Vakuf Uskoplje
Livno
Šibenik
Split
Tomislavgrad
Posušje
Živinice
Tuzla
Zenica
Novi Travnik
Bugojno
Bijeljina
Maglaj
Travnik
Drvar
Brčko
Kakanj
Vareš
Kiseljak
Fojnica Kreševo
Sarajevo
Rama
Goražde
Konjic
Široki Brijeg
Mostar
Čitluk
Grude
Ljubuški
Čapljina
POSLOVNE
JEDINICE
Stolac
CRNA GORA
Neum
Dubrovnik
Podgorica
Direkcija
Podružnica
Prodajno mjesto
www.croatiaosiguranje.ba
B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .
21
ROGAČ – pomalo
zaboravljena voćna vrsta
Rogač je zimzelena spororastuća i dugovječna mediteranska voćka kojoj
se pridaje vrlo malo pažnje. Uglavnom se uzgaja sporadično, što je ovu
zanimljivu voćnu vrstu dovelo do šumske zapuštene biljke, prepuštene
utjecaju prirode.
Nino Rotim, dipl. ing.
Iako je u našim krajevima rogač
više-manje nepoznata voćna vrsta,
u prošlosti se daleko više uzgajao
duž dalmatinske obale. U to vrijeme pažnju dalmatinskog voćarstva
zaokupljale su masline, smokve,
bajami, višnje i rogači. Dakle, agrumi i orasi su se počeli uzgajati puno
kasnije i oni su uostalom glavni
Mahune rogača
B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .
«krivci» što je ova vrijedna voćna
kultura potpuno zanemarena. A u
današnje vrijeme rogače možemo
uočiti, osim u bolje opskrbljenim
prodavaonicama, jedino još po otocima (Brač, Hvar, Lastovo i Vis) te
u okolici Dubrovnika. Spomenimo
da ga na našoj morskoj obali tj. na
području Neuma, uopće i nema, a
kako bi ga i bilo kada je naša obala
velikim dijelom komercijalizirana- izgubila je svoj izvorni izgled.
A rogač dolazi isključivo u spontanoj vegetaciji uzduž Sredozemnog
mora te se vrlo rijetko iznova i sadi.
Jer prednost, dakako, dobivaju palme i ostale ukrasne mediteranske
vrste.
na ostale voćne vrste može dosegnuti gigantske razmjere. Tako je
rogačevo drvo obično visoko 5-10
metara, ponegdje i 20 m, a odlikuje
ga snažna okruglasta krošnja. Stablo u 18 godina može narasti i do 80
cm u promjeru. Cvatnja rogača počinje u kolovozu, dok još nisu obrani plodovi tekuće godine, a završava u studenome. Oni dozrijevaju 11
mjeseci, dakle sve do iduće jeseni,
pa se na stablu istodobno mogu
uočiti i cvatovi i plodovi. A plod je
kod rogača blago savinuta mahuna,
duga oko 20-tak cm. U mahuni se
nalazi 10 do 13 tvrdih ovalnih tamnih sjemenki, uklopljenih u svjetlosmeđu spužvastu pulpu.
Idealan za opožarena područja
Rogač-dragocjeno voće
Prigodom posjeta Izraelu uočeno je kako ondašnje vlasti rogač
uglavnom koriste za pošumljavanje planinskih (izraelska toplija
klima), krševitih i sušnih područja.
Naime, rogač je u svrhu pošumljavanja puno poželjnijih od borova
jer se njegovom sadnjom doslovce
isključuje opasnost od šumskih
požara. A riječ je o voćki koja doživi
i preko 200 godina i koja u odnosu
Mahune rogača vrlo su hranjiva
i zdrava namirnica. Tako 100 gra-
ma mljevenog rogača sadrži samo
11 posto vlage, 4,5 posto proteina,
1,5 posto masti, 80 posto ugljikohidrata (saharoza, glukoza, fruktoza, maltoza). Od minerala sadrži
i dosta kalcija te fosfora. Međutim,
prisutna je i značajna količina tanina i pektina. Sjemenke sadrže i
dosta proteina (60 posto), masti s
oleinskom, linolenskom i palmitinskom kiselinom. A rogač se
najčešće koristi kao brašno koje se
dobiva mljevenjem suhih mahuna.
U starija vremena rogačevo brašno
se miješalo s pšeničnim te bi tako
nastajao izvrstan kruh dok su pomorci na svojim dugim putovanjima uvijek bili opskrbljeni s njegovim suhim mahunama. Jer one nisu
lako kvarljiva roba pa su im mogle
dugo koristiti kao dragocjen izvor
ugljikohidrata i bjelančevina.
Pored toga, biblijske priče nam
navode istinitu tvrdnju kako je Ivan
Krstitelj u pustinji preživio upravo
zahvaljujući rogaču te se, iz zahvalnosti, on se u Njemačkoj i danas
kupuje pod nazivom Johanisbrot
(Ivanov kruh).
A u novije vrijeme rogač se itekako dobro može iskoristiti za pošumljavanje krševitih, sušnih te
vrlo erozivnih terena, vrlo je dekorativan pa obogaćuje hortikulturni
pejzaž a zanimljiv je i za pčele jer
predstavlja iznimno dobru medonosnu biljku. Kada nam je poznato
da jedno stablo može dati urod i od
150 kg postavlja se pitanje zašto
rogač u našim toplijim područjima
uopće i ne pokušavamo uzgojiti!
Rogač i povijest
Spomenimo i kako arapska riječ
quirat u prijevodu znači rogačeva
sjemenka i iz nje je nastala riječ
karat - mjera za dragocjene metale. Naime, rogačeve sjemenke su u
dalekoj prošlosti bile prve mjerne
jedinice u razmjeni roba na Istoku
kada je jedna rogačeva sjemenka
označavala vrijednost jednog karata.
22
Uzgoj šljiva u našoj zemlji ima dugu tradiciju. Međutim, kako je ove godine prinos bio izrazito dobar
pojavili su se stanoviti problemi prouzročeni viškom njezinih plodova na tržištu. Sukladno tomu
pozornost se sve više naglašava na odgovarajući smještaj te čuvanje njezinih suhih i svježih plodova.
Velimir Lasić. dipl. ing.
upotrebu berba provodi isključivo
ručno i po mogućnosti u nekoliko
navrata.
N
ekada se šljiva intenzivno
uzgajala na našim prostorima. Centri njezine proizvodnje nalazili su se u sjeveroistočnoj Bosni (područje Majevice,
Bijeljine, Brčkog, Gradačca, Doboja, Srebrenika, Tuzle i Zvornika) i
sjeverozapadnoj Bosni (Potkozarje)
na 200 do 600 metara nadmorske
visine. Osim toga, šljiva se dosta
proizvodila na području Prozora
i Rame, oko Konjica i u istočnoj
Hercegovini (Nevesinje). Ali, iako
se danas uzgoj ove cijenjene voćne
vrste znatno smanjio ipak je na našem tržištu višak njezinih plodova
lako uočljiv. Tim više što je uglavnom riječ o relativno starim nasadima koje odlikuje iznimno velika
rodnost a koji su u ovoj, za nju dobroj godini, ostvarili prosječan urod
od oko 15-18 kg po stablu. Dakako,
riječ je o prosječnom urodu iz razloga što su u praksi po jednom stablu
domaće šljive zabilježeni prinosi od
nevjerojatnih 100, pa čak i 150 kg.
Berba plodova
Berba plodova šljive odvija se u
ovisnosti od sorte, podneblja, položaja i nadmorske visine šljivika
kao i od namjene plodova. Tako
ukoliko ćemo plodove šljive trošiti
u svježem stanju ili za preradu u
kompote i slatka, berba se provodi
prije tehnološke zrelosti. Drugim
riječima radi se o zrelosti u kojoj
su plodovi domaćih šljiva plavi i
prekriveni svojstvenim pepeljkom,
dok meso poprima karakterističan
Čuvanje suhih plodova šljiva
Suhe šljive traže posebne uvjete za čuvanje
harmoničan okus, sočnost i ugodan
miris. U to vrijeme plodovi šljiva su
izrazito čvrsti zbog čega se mogu
lako prevoziti i na udaljenija tržišta.
Međutim, ukoliko se njezini plodovi koriste za proizvodnju rakije
šljivovice, za preradu u pekmeze i
marmelade ili se pak podvrgavaju sušenju tada se šljiva isključivo
bere u tehnološkoj zrelosti. U toj
fazi plodovi sadržavaju najveću količinu šećera ali i drugih hranjivih i
aromatičnih sastojaka zbog čega su
šljive izrazito sočne, ukusne i mirišljave. Kod ove berbe moramo pravodobno procijeniti njezin početak-trenutak berbe, jer s njezinim
odugovlačenjem plodovi obično
lako i prezru. A takvi plodovi nisu
toliko pogodni za preradu te uz to
prekomjerno opadaju sa samog
stabla. Berba šljiva u svrhu proizvodnje rakije ili za svrhu sušenja
provodi se trešnjom stabala, bilo
da se to radi ručno ili putem odgovarajućeg stroja, dok se za stolnu
Osnovni uvjet za sigurno i kvalitetno čuvanje suhih šljiva podrazumijeva da vlažnost suhih
plodova bude između 18 i 22 posto.
Osim toga važna je i temperatura u
skladištu koja treba da bude ispod
10 stupnjeva C dok relativna vlaga
zraka treba biti manja od 70 posto.
Međutim, za vrijeme čuvanja, suha
šljiva se mora zaštititi i od vlage,
svjetla, zagrijavanja, stranih mirisa
i štetnika. U tom pogledu najopasnije su grinje koje su jedva uočljive golim okom. Ima ih više vrsta
a najopasnije su grinje suhog voća
i brašnena grinja. Prva isključivo
napada nedovoljno osušene plodove šljiva koji po naborima imaju karakterističan bjeličasti prah.
Ipak da to nisu ušećereni plodovi
najbolje podsjećaju neugodni mirisi. Brašnena se pak grinja obično
javlja u skladištima u kojima su
prije suhih šljiva skladištene žitarice. Kao posljedica njezina napada
u cijelom skladištu se brzo primjećuje neugodan miris, što je siguran
znak zagađenosti i neupotrebljivosti suhih plodova. Zbog svega toga
plodove šljiva moramo smjestiti
u prethodno očišćene i odgovarajućim sredstvima dezinficirane
prostorije, što je obvezna mjera i za
sav ostali inventar, ambalažu kao
i vozila koja plodove šljiva dopremaju do same prostorije za njihovo
čuvanje.
B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .
23
Ivana Markota, dipl. ing.
U
okolici Mostara i južnije,
naročito u doba kasne jeseni, pažnju privlače stabla
s obiljem plodova intenzivne narančaste boje. Vrlo su atraktivna,
posebice nakon opadanja lišća,
kada na stablu ostanu samo plodovi. Stoga se najčešće i uzgajaju
na okućnicama, kao pojedinačna
stabla i sudeći po tome, više služe
kao ukras nego u druge svrhe. Međutim, ova voćka je vrlo korisna što
najbolje i potvrđuje činjenica kako
u prevodu s japanskog jezika njeno ime znači božanski plod ili božansko voće. Inače, ova zanimljiva
voćka potječe s dalekog istoka (Japan i Kina) a u Europu je unesena
1870. godine.
storom. Uostalom, vrlo često se
kaki jabuci daje prednost nad smokvom, šipkom i maslinom iz razloga što tijekom zimskog razdoblja
može podnijeti niske temperature,
čak i do minus 20 stupnjeva C. S
druge strane, za dobar rast i rodnost
kaki traži dosta vlage u tlu te ga nije
dobro uzgajati na pjeskovitim tlima
iz razloga što na njima jako trpi od
suše. Ukoliko mu osiguramo adekvatan položaj i redovito natapanje u našim uvjetima uzgoja može
doživjeti i stotinu godina premda
u Kini postoje stabla stara čak i do
500 godina. Jedina mana japanske jabuke, ako je tako i možemo
nazvati, jeste nešto veća cijena
sadnica u odnosu na ostale voćne
vrste. Ali, moramo u obzir uzeti činjenicu da se ova zanimljiva voćka
zbog čega se kaki smatra dijetetskim
voćem. Zreli plodovi obiluju i većim
brojem vitamina C, P, B, kao i karotinom (provitaminom A), dok se u medicini ovi sočni plodovi preporučaju
za slabokrvne osobe, osobe oboljele
od čira, želuca, srca i niza drugih bolesti. A pošto se vrijeme sadnje bliži dobro razmislite jer kaki jabuka
dobro uspijeva kako u južnim tako
i u našim kontinentalnim krajevima. A pošto cvate kasno (u svibnju)
nema opasnosti od kasnih proljetnih mrazeva, što je pak čest slučaj s
ostalim voćnim vrstama. Uz sve to
kaki jabuka je prilagodljiva raznim
tipovima tala te je ne napadaju ni
štetnici niti bolesti što znači da nema
ni potrebe za uvijek neugodnim prskanjem. Dakle, vrijeme je sadnje
voćaka pa stoga dobro razmislite…
KAKI – zimski ukrasi vrta
U Hercegovini svi znaju za japansku jabuku ili kaki jabuku čiji ukusni plodovi redovito postižu dobru
cijenu na našem tržištu. Ali, kaki predstavlja i pravo ukrasno stablo s kojim itekako možemo uljepšati
svoju okućnicu
Velika potražnja za sadnicama
I doista, redovito svake godine
u vrtnim centrima vlada velika
potražnja za sadnicama japanske
jabuke. Istina, jednim dijelom obnavljaju se stabla koja je u okolici
Mostara uništila bura tj. jaki sjeverni vjetrovi te vrlo opasni jesenski mrazevi. Ali, s druge strane čini
nam se kao da ne postoji okućnica
u Hercegovini ispred koje ponosno
svoje mjesto ne zauzima kaki jabuka. Ovo vrlo dekorativno stablo
koje naraste 6-12 metara visine
svojom lijepom čunjastom krošnjom jednostavno dominira pro-
razmnožava jedino navrtanjem (cijepljenjem) koje ne uspije baš u velikom postotku. Drugim riječima,
sok drva i kore sadržava dosta gorkastih tvari (tanina) koji na zraku
brzo mijenjaju boju tj. oksidiraju te
se stoga i navrtanjem postižu vrlo
skromni rezultati. Zbog toga ni ožiljavanje zrelih ili poluzrelih reznica
nije zadovoljavajuće.
Značaj plodova kaki jabuke
Plodovi se u ishrani uglavnom
koriste u svježem stanju i sadržavaju obilje pektina. Saharoza je
pak prisutna u malim količinama
• Sjemenarnini Agrocentri
u Mostaru, Širokom Brijegu i Grudama, među velikim
brojem voćnih sadnica nude
i cijepljene sadnice japanske
jabuke.
Aromatični i ukusni plodovi japanske jabuke
B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .
24
Miris svježe pečenih
kestena daje poseban
ugođaj prohladnim i
maglovitim jesenskim
danima te nas podsjeća da
je zima blizu. Jedinstven
okus ove namirnice
često koriste proslavljeni
kuhari, ali je omiljen i kod
naših kućanica koje od
njega pripremaju razne
slatke i slane poslastice.
Plodovi kestena
KESTEN – ukusna
i zdrava poslastica
Marija Kranjčević, dipl. ing.
P
itomi se kesten (Castanea
sativa Mill.) najčešće spominje kao orašasto voće, a zbog
načina i mjesta rasta i kao listopadno šumsko drvo. Naraste 20 – 30 m
u visinu, ima gustu krošnju, a može
dostići starost preko 500 godina. Ta
je dugovječnost danas, na žalost,
sve rjeđa jer je podložan zaraznoj
bolesti poznatoj kao rak kestenove
kore.
Pradomovina kestena je Mala
Azija, a danas je udomaćen u velikom dijelu Europe i u sjevernoj
Africi. Smatra se da mu ime potječe
od grčke riječi kastanon (=kesten)
ili od imena grada Kastana na Crnom moru, odakle se kesten izvozio u Grčku, a pridjev sativus označava korisnu, kultiviranu biljku.
Danas postoji velik broj kultivara
koji se razlikuju po veličini i hranjivosti plodova.
Kesten raste kao šumsko drvo
u mnogim našim krajevima gdje
mjestimice čini i čitave šume. Po
obroncima Učke, u okolici Lovrana,
Opatije i Moščeničke Drage raste
oplemenjena sorta pitomog kestena nastala cijepljenjem plemkama
maruna (kestena dubenca). Sadnice kestena lovranski su pomorci
donosili s putovanja iz neke od zemalja Dalekog istoka, najvjerojatnije Japana. Lovranski kraj poznat
je po svetkovinama pripravljanja i
kušanja jela od maruna, takozvanim „marunadama“, koje svake
godine sredinom listopada privlače u taj kraj na tisuće posjetitelja.
Lovranski maruni iznimno su cijenjeni, slađi su i veći od običnih
kestena.
U gradskim sredinama kesten se
teško uzgaja jer ne podnosi onečišćeni zrak i loše tlo. Kora mladih
stabala je sjajna, maslinastosmeđa
do srebrnopurpurna, a u starosti
smeđesiva i pravilno uzdužno ispucala.
Kestenovo drvo cijenjena je sirovina u građevinarstvu. Koristi
se i za izradu mlinova, bačava za
vino i pivo, namještaja (ima lijepe,
jednolične godove pa donekle sliči
hrastovini), poljoprivrednih alatki,
kolaca za vinograd itd. Otporno je
na truljenje pa se prije pojave impregniranih smrekovih i betonskih
stupova upotrebljavalo za izradu
električnih i telefonskih stupova.
Listovi kestena izrastu na peteljkama dugim do 3 cm. Kožasti
su i sjajni, na naličju malo dlakavi,
dugi do 23 i široki do 8 cm, s trnastim zupcima razmaknutim oko 1
cm. U narodnoj se medicini koriste za izradu čaja kod upale grla,
jakog kašlja, bronhitisa i astme te
za jačanje otpornosti organizma i
protiv infekcija. Listovi se beru u
lipnju i srpnju, a suše se na sjeno-
vitu i zračnou mjestu. Od ljekovitih
tvari sadrže trjeslovine, flavonoide
i C vitamin.
Pripravljanje čaja: 1 čajnu žlicu
suhih, usitnjenih listova preliti s 3
dl hladne vode, zagrijati do vrenja
i lagano kuhati 3 – 5 minuta. Tijekom dana piti 2 šalice čaja ili ga koristiti za grgljanje. Okus čaja za pijenje dodatno će se poboljšati ako
ga zasladimo medom od kestena.
Čaj pripremljen kao oparak (1
čajnu žlicu lista preliti s 2,5 dl kipuće vode, poklopiti i procijediti
nakon 5 – 10 min.), uz dodatak limuna, može se piti i kao zamjena
za ruski čaj. Kestenovi listovi koriste se i kao prostirka u stajama, a u
nedostatku stočne hrane i kao hrana za stoku u zimskim mjesecima.
Medonosna biljka
Cvjetovi se pojavljuju početkom
lipnja, kad su listovi već potpuno
razvijeni. Muški cvjetovi skupljeni
su u uspravne cvatove duge 10 –
30 cm, nalik na klasove, a ženski
se nalaze pri bazi tih cvatova skupljeni (po tri do sedam) u zajedničkom omotaču. Kako kesten cvjeta
kasnije od ostalog voća, smatra se
značajnom medonosnom biljkom.
Med je karakteristična pomalo
opora okusa, a osobito je pogodan
za osobe sa želučanim tegobama
(čir na želucu i gastritis), bolestima
jetre i lošom cirkulacijom.
Kestenovi plodovi su prepoznatljive smeđe boje i glatke površine, a
rastu unutar bodljikave košuljice,
tj. tobolca koji se raspukne u jesen
kad plod sazrije. U tobolcu se najčešće nalaze 1 – 3 ploda. Kesteni su
omiljena poslastica još iz vremena
starih Grka i Rimljana. U srednjem
vijeku osušeni plodovi mljeveni u
brašno bili su važna namirnica u
prehrani siromašnijih slojeva. Imaju visoku energetsku vrijednost
(100 g pečenih kestena sadrži 245
kcal) najviše zahvaljujući znatnom
udjelu škroba (oko 44%). Stoga se
posebno mogu preporučiti osobama izloženim većim tjelesnim naporima te onima koji se oporavljaju
nakon bolesti. Bogati su kalijem, a
siromašni natrijem pa su pogodni
za bubrežne bolesnike i osobe s
kardiovaskularnim oboljenjima.
Zahvaljujući prehrambenim vlaknima, bit će od koristi pri regulaciji probave. Kesteni sadrže i nešto
vitamina B skupine, vitamin A i C.
Iako ih najčešće jedemo kuhane ili
pečene, od njih se pripremaju razne slane i slatke poslastice: juhe,
gulaši, umaci, nadjevi, kesten pire,
kolači, torte i druge slastice. Nadjevom se pune purice, patke, teleći
odresci, a umaci se najčešće serviraju uz divljač. Kesteni se dobro
slažu s gljivama, a rižoto s povrćem
dobit će poseban izgled i okus ako
mu na kraju pripreme dodate šalicu
očišćenih, pečenih kestena.
Juha se može pripremiti na više
načina, a jedan je da se pola kilograma kestena na šiljastom kraju
zareže u križ i stavi peći u pećnicu
ugrijanu na 250 °C oko 20 minuta,
dok ljuske ne popucaju. Oljušteni
kesteni kuhaju se u temeljcu od
mesa ili povrća oko 40 minuta, a
zatim se sve izmiksa ili propasira
i vrati u lonac. U juhu se zbog gustoće može dodati malo usitnjene,
rahle sredine kruha i začini, te se
na kraju pospe listovima peršina.
Od kuhanih kestena pomiješanih s
brašnom mijese se kroketi i druge
vrste tjestenine. Kuhani, protisnuti
kesten u obliku pirea pogodan je
za čuvanje u zamrzivaču pa nam je
tako dostupan čitave godine.
Divlji kesten (Aesculus hippocastanum) koji se često sadi po drvoredima i parkovima nije botanički
nimalo srodan pitomom kestenu.
Slični su samo po izgledu plodova,
no plodovi divljeg kestena nisu za
jelo.
(članak prenesen iz Gospodarskog lista)
B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .
25
Crna košćela ili koprivić
Riječ je o nepravedno zapostavljenom grmu ili drvetu iz porodice brijestova (Ulmaceae). Rod obuhvaća
15 vrsta od kojih u nas prevladava Celtis australis. Rasprostranjen je na našim toplim, kamenitim
obroncima premda ga susrećemo i vidu dekorativnih drvoreda u užim gradskim područjima
Matea Pehar, dipl. ing.
K
ada u Hercegovini bilo koga
pitate za košćelu spremno
će vam odgovoriti kako je
riječ o drvetu čije plodove oni najmlađi rado konzumiraju tijekom
srpnja i kolovoza. Dakle, košćelu
uglavnom pamtimo po okruglastim
mesnatim koštunicama, veličine
zrna graška koje u zrelom stanju
poprimaju crnkastosmeđu boju.
Plodovi vise na peteljci dugoj oko
2 cm i prepoznatljivi su po svojoj
mrežasto izbrazdanoj koštici. I doista, na području šire mostarske
regije svi poznaju košćelu kao dekorativno-jestivu biljku. Međutim,
istu tu prepoznatljivu košćelu malo
gdje možete nabaviti kao ukrasno
drvo (sadnicu), te o njoj postoji malo podataka, a malo se o njoj
piše u stručnoj literaturi te bismo
rekli da je više nego ijedna druga
biljna vrsta prepuštena zaboravu.
Ali, i pored toga košćela se svejedno
ne da i ponosno prkosi godinama i
vremenu koje je neumoljivo tare.
Košćela sinonim za dugovječnost
Košćela je zapravo listopadno drvo koje može narasti i do 20
metara visine, a odlikuje je jako
deblo čiji promjer doseže i preko
2 metra. Formira široku krošnju
koja je nekako simetrično zaokružena i prozračna. Kora drveta je
po izgledu slična bukovoj zato što
je dosta debela i što ima pepeljastosivu boju. Međutim, zamjetno
je da kod starijih primjeraka ove
listopadne biljke kora sitno ispuca
i potamni. Što se pak starosti tiče
malo je poznato kako košćela može
doživjeti i duboku starost tako da
su uočeni primjerci stari čak 800
godina. Ali, sukladno tomu raste
vrlo sporo s tim da može opstati i u
najnepovoljnijim uvjetima uzgoja.
Tako je možemo susresti i uz samu
morsku obalu gdje dobro razvijeni
korijenov sustav prodire prilično
duboko pronalazeći neophodne
hranjive tvari u surovome obalnom
kršu. Stoga, košćela slovi za jedno
od najžilavijih drveća. Spomenimo
kako preferira laka, rastresita pje-
Mostarske košćele
Veći broj ulica u gradu Mostaru krase drvoredi od košćela koje
tijekom ljetnih mjeseci pružaju ugodnu hladovinu za prolaznike.
Zadnjih godina bilježi se značajnija sadnja košćela koje sve više
zamjenjuju platane, koje za razliku od košćela, u vrijeme cvatnje,
stvaraju probleme velikom broju ljudi.
Stabla košćele idealna za hladovinu
Plodovi košćele
skovita tla na krečnjaku što je i razlog njezina prostiranja duž doline
Neretve. Međutim, nemojte se začuditi ukoliko ovu žilavu biljku susretnete i na nešto većim nadmorskim visinama jer uspješno raste i
pri 900 metara nadmorske visine.
Idealna za pošumljavanje krša
U našoj zemlji možemo susresti
još i žutu košćelu (Celtis tournefortii) koja se uglavnom koristi za
pošumljavanje ljutog krša s obzirom na činjenicu da je izvanredno
otporna na sve ekstremne uvjete
surovog podneblja. Koristi se i kao
dekorativna vrsta premda u pojedinim parkovima i nasadima neB RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .
rijetko možemo zamijetiti i običnu
američku košćelu (Celtis occidentalis) čije je lišće jajoliko izduženog
oblika. Iako je američka košćela
vrlo dekorativna biljka kod nas se
ipak prednost daje njezinoj «crnoj
rodici» čiji su nam asimetrični listovi, raspoređeni u dva reda i po
rubu oštro testerasti nekako uobičajeniji i prirodniji. Iako je površina
tih listova gruba i hrapava te s naličja prekrivena mekim dlačicama
koje kod najmlađih izazivaju svojevrsne odbojne reakcije na takvu
košćelu smo itekako navikli a njezini su mesnati koštičavi plodovi
ipak ukusna nagrada za sve sladokusce željne ljetnog osvježenja.
26
Kruno Lažec, dr. vet. med.
D
jelomičnu ili potpunu paralizu odraslih pčela mogu
prouzročiti različiti čimbenici. Jedan od njih su i virusi.
Napretkom medicine, medicinskih pomagala i metoda otkriveno
je nekoliko pčelinjih bolesti koje
prouzročuju virusi. Osnovne dvije
skupine su bolesti legla i bolesti
odraslih pčela. Većina virusa stalno je prisutna u pčelinjoj zajednici.
Znakovi bolesti postaju vidljivi pri
slabljenju pčelinje zajednice, što u
ljetnim mjesecima može biti prouzročeno nedostatkom paše. Velika
je uloga u stresu i slabljenju zajednice i prisutnost varoe. Najčešće
vidljivi i do sada najbolje opisani
oblici virusnih paraliza pčela su
akutna i kronična pčelinja paraliza,
uz koje se laboratorijski mogu dokazati i pridruženi virus kronične
paralize, kao i virus polagane paralize.
Akutna paraliza pčela
Virus ove bolesti otkriven je pri
laboratorijskom istraživanju kronične paralize pčela. Pčele brže
oštećuje na nižoj temperaturi, što se
razlikuje od virusa kronične paralize. Nalazi se u velikim količinama
i u zdravim pčelinjim zajednicama,
bez nekih vidljivih znakova bolesti.
Ako je u zajednici ujedno i mnogo
varoa, može doći do pojave bolesti.
To se događa zbog toga što pri sisanju hemolimfe varoa svojom sisaljkom prenosi i virus, pa kad prelazi
s pčele na pčelu ona postaje aktivatorom i prenositeljem virusa, jer u
drugu pčelu unosi dodatne količine
virusa, koje dovode do pojave bolesti. Tako je kod povećanog broja
varoa u košnici moguća i pojava
ove bolesti od koje obolijevaju i
ugibaju mlade pčele radilice. Bolesne pčele lutaju ispred košnice, ne
mogu letjeti i ugibaju za nekoliko
dana. Budući da se virus nalazi i u
sekretima oboljele pčele, događa
Varoa pospješuje razvoj bolesti kod pčela
Za toplih ljetnih mjeseci mogu se ispred košnica
zapaziti pčele koje se čudno i neuobičajeno kreću.
Ozbiljnim promatranjem možemo zaključiti radi li
se o slučajnosti, ili je problem ozbiljniji.
se da pri hranjenju legla mliječne
žlijezde pčele hraniteljice izlučuju s
matičnom mliječi i virus te tako zaraze leglo. Ako ličinke na taj način
prime veliku količinu virusa, ugibaju prije poklapanja legla, a ako
prežive mogu se razviti u oštećene
pčele. Uklanjanjem, odnosno držanjem varoe na prihvatljivu broju
smanjujemo mogućnost pojave ove
bolesti.
Kronična paraliza pčela
Simptomi ove bolesti bili su poznati i prije 20. stoljeća pod nazivom paraliza pčela. Riječ je o zaraznoj bolesti koja napada odrasle
pčele. Njezina pojava moguća je tijekom cijele godine, ali je najčešća
u kasno proljeće i ljeti. Uzročnik je
virus veličine 20x30 do 20x60 µm,
kojeg se najviše nalazi u živčanom
tkivu u glavi pčele, žljezdanom
tkivu i mednom mjehuru. Bolje se
razmnožava na 30 nego na 35 stupnjeva C, ali pčele oštećuje brže na
višoj temperaturi. Virus se nalazi i
u zdravim pčelinjim zajednicama.
U organizam pčele može ući hranom, ali je za razvoj bolesti potrebna puno veća količina virusa. Ako
su ulazna vrata kroz oštećenja na
tijelu pčele, infekcija je mnogo lakša i učinkovitija. Najčešća ulazna
vrata su oštećenja koja nastaju na
mjestu s kojeg su ispale dlačice sa
pčele ili opet ubodi varoa. Bolest
se može redovito pojavljivati na
jednom pčelinjaku u istim zajednicama više godina, pa se zaključuje
da ulogu igra i nasljedna sklonost.
Pčelinje zajednice koje su selekcionirane na otpornost prema američkoj gnjiloći, prijemljivije su za virus
kronične paralize. Budući da se
virus nalazi i u zdravim zajednicama, za aktiviranje bolesti potrebno
je djelovanje nekih stresogenih
čimbenika koji oslabljuju pčelinji organizam i zajednicu u cjelini.
Najčešće je to slaba peludna i prejaka nektarna paša. Uz hranidbene
B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .
27
uvjete, razvoju bolesti pogoduju i
loš smještaj košnica na jakom cjelodnevnom suncu, nedostatno prozračivanje uz preuska leta i visoka
temperatura zraka. Uz slabiju pašu
zajednica stagnira u razvoju, matica polaže manji broj jajašaca, broj
pčela opada što znači da broj varoa
po pčeli raste, što također pogoduje razvoju svih bolesti odraslih
pčela, pa tako i kronične paralize.
Kronična paraliza pčela javlja se u
dva oblika, iako u jednoj zajednici
prevladava najčešće jedan oblik.
U prvom obliku bolesti javlja se
nenormalno treperenje i podrhtavanje krila i tijela pčele uz široko razmaknute noge. Takve pčele
gube sposobnost letenja, padaju
i puze ispred košnica, zadržavaju
se na vlatima trave pojedinačno ili
u skupinama dok ne uginu. Zadak
je povećan, izdužen i ispunjen vodenastim sadržajem. Osim ispred
košnica, bolesne pčele s povećanim
zatkom mogu se u nakupinama
pronaći i unutar košnica na okvirima udaljenijim od legla, gdje češće
balegaju pa izmetom uprljaju saće,
slično kao kod nozemoze. Od pojave bolesti do uginuća prolazi nekoliko dana. Kada pčelinju zajednicu
gledamo kao cjelinu uviđamo da se
život pčela radilica skraćuje za polovicu, što prouzročuje njezino slabljenje, pa se može svesti na šaku
mladih pčela i maticu.
Drugi oblik kronične paralize je
karakterističan baš za ovu bolest
po kojem je dobila i dodatni naziv.
Očituje se pojavom naoko manjih
pčela sa sjajnim crnim zatkom, pa
se naziva i crna bolest pčela. Pčelari najprije opaze zdrave pčele kako
iz košnica izvlače male sjajne crne
pčele koje se opiru i pokušavaju se
vratiti u košnicu. Kad im to ne uspije, zadržavaju se na poletaljci ili
padaju ispred košnica gdje se kre-
B RO J 7 7 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 1 .
ću gotovo isto kao i u prvom obliku
bolesti. Razlika je u tomu što su im
crijeva prazna, pa se čine manjima
od ostalih pčela. Crna boja zatka
potječe od hitina, koji nije prekriven
dlačicama. Dlačice se gube zbog
djelovanja virusa, ali je utvrđeno
i da zdrave pčele u istoj zajednici
prepoznaju bolesne i grizu im dlačice s tijela. Poneke crne pčele još
neko vrijeme mogu i letjeti, često
gube orijentaciju i pokušavaju ući u
druge košnice. Pri mikroskopskom
pregledu preparata virusa kronične
paralize mogu se gotovo uvijek naći
i čestice promjera 12 µm, koje se serološki razlikuju. Ako se pri pokusu
one same ubrizgaju u zdrave pčele,
ne dovode ni do kakvih znakova
bolesti već je za njihovo umnažanje
potreban virus kronične paralize,
pa se naziva pridružen (satelitski)
virus kronične paralize.
Načini suzbijanja
Za suzbijanje ovih bolesti najvažnije je spriječiti njezinu pojavu,
odnosno treba ukloniti nepovoljne
uvjete koji oslabljuju zajednicu
kada stalno prisutni virusi mogu
buknuti i prouzročiti pojave znakova bolesti. Košnice za ljetnih vrućina ne smiju biti izložene izravnom
sunčevu utjecaju, leta trebaju biti
otvorena što je više moguće s obzirom na bespašno razdoblje i snagu
zajednice, a dobro je povremeno
dodati manje količine rijetke šećerne otopine. Treba biti osigurana
svježa i higijenski ispravna voda.
Za jakih nektarnih ili medljikovih
paša, treba obratiti pozornost na
pelud, pa ako ga nema dovoljno
treba ga dodati u okvirima iz pričuve ili dodavati zamjene peluda
(sojino brašno, mlijeko u prahu,
kvasac ili gotove tvorničke pripravke). Prema podacima u literaturi,
moguće je bolesnim zajednicama
dati 1 gram modre galice u litri šećerne otopine. Također su određeni
rezultati postignuti i dodavanjem
enzima ribonukleaze ili drugih
antivirusnih pripravaka, budući da
lijeka protiv virusa zasad nema.
Stalna zaštita protiv varoe i njezino
zadržavanje na broju podnošljivom
za pčelinju zajednicu jedan je o
glavnih preduvjeta za održavanje
dobroga zdravstvenog stanja i jačine pčelinjih zajednica.
(članak prenesen iz Gospodarskog lista)
30
Nagradna
križaljka
Zanimljivosti
Plava vanda – biljka zbog koje se ide u zatvor
Plava vanda (Vanda coerulea) neobična
biljka iz porodice Orchidaceae raste na nadmorskim visinama iznad 1000 metara (1000
– 1700). Autohtona je vrsta na južnim obroncima Himalaje od sjeveroistočne Indije pa do
južne Kine kao i jugoistočne Azije.
Plava vanda je u prirodi postala toliko rijetka da u međunarodnom Sporazumu o zaštiti
vrsta (CITES) potpada pod najstrožije uvjete.
Njezino je posjedovanje kažnjivo ako se ne može dokazati da zakonski potječe iz uzgojenih nasada. Većinom se uzgaja zbog svojih plavih
cvjetova izrazito neuobičajenih za orhideje, no postoje i druge boje,
od ružičaste do sive boje škriljavca.
Brunfelzija – protiv zmijskog ugriza
Kao mnoge pomoćnice i brunfelzija (Brunfelsia pauciflora) je
otrovna. Prastanovnici su od nje pripremali opojne droge, a ekstrakt
njezina korijena smatrao se lijekom
protiv zmijskog ugriza. Svoj engleski
naziv zahvaljuje brzoj promjeni boja
cvjetova. Kratko vrijeme nakon otvaranja oni su tamnoljubičasti, potom
sve svjetliji. Bijeli su najkasnije treći
dan, neposredno prije no što otpadnu.
U vrtovima se prvenstveno susreću
dva uzgojena oblika: oblik «Floribunda» rijetko naraste do visine
čovjeka. Ovaj oblik ima male listove duge do 7 cm i široke 2 cm, te
mnogo malih cvjetova. Oblik «Macrantha» u svim je dijelovima veći,
listovi su dugi do 25 cm i široki 7 cm. Cvjetovi su promjera 5-10 cm.
Pustinjska ruža ne podnosi vodu
Pustinjska ruža (Adenium obesum) omiljena ukrasna biljka u Aziji
i Africi; prvobitno rasprostranjena u
istočnoj Africi ,od Etiopije do južne
Afrike. Dok se druge ukrasne biljke
moraju zalijevati, pustinjska ruža
se mora čuvati od suviška vode.
Ona potječe iz vrlo suhih područja i
ono malo potrebne vode akumulira
u svojim deblima. Ako dobije više
vode nego joj je potrebno, gubi listove. Iako se biljka smatra otrovnom
te se njezin mliječni sok čak koristi kao otrov u strelicama, njome se
hrane mnoge afričke divlje životinje, očigledno zbog zaliha vode.
Vodena salata – pokrivač za jezera
Vodena se salata pretežno razmnožava izdancima i to tako brzo da
često veliku vodenu površinu prekrivaju mladice jedne jedine biljke.
Dlačice na njezinim listovima ne mogu se ovlažiti. Između njih se stoga
zadržava vrlo mnogo zraka što biljci daje jak uzgon. Stoga po pokrivaču od vodene salate mogu trčati
i veće močvarne ptice. Koristi se
tradicionalno kao hrana za patke
i svinje, no već je bilo i pokušaja
iskorištavanja u postrojenjima za
dobivanje bioplina. Kod nas se vodena salata često koristi u akvarijima, a ljeti u ukrasnim jezercima.
Autor:
Mariofil
Soldo
1
Izvor
2
“Ministarstvo
vanjskih
poslova”
Makedonsko kolo
Uteg
Meksički
način
navijanja
Gradić kod
Buzeta
u Istri
Dušik
Kradljivac,
lopov
Italija
Lagan
sportski
čamac
Znanost o
moralu
Švic. Rom.
pučanstvo
Sportska
vedeta
Membrana
Naglašeni
dio stope
Američka
glumica,
Diane
3
Glodavac
kitnjasta repa
Austrija
“Opće
trgovačko
poduzeće”
Španjolska
Koji je pun
soka
Izrael
Pridjevak
M. Jordana
Organski
spojevi
Uštavljene
ovčje kože,
irhe
Bećari
Lovro
Karaula
Pjevač
Rahimovski
Nazivi
Kalcij
Ubojit
teniski
servis
Urugvaj
Japanski
redatelj,
Yasujiro
Vojnički
logor, tabor
Aluminij
Raščlanjivanja
Rastavni veznika
(neka bude
ovako ... onako)
Rožnata
ploča na
nepcu kita
Postanite i Vi član Kluba Green Garden te
ostvarite sve pogodnosti koje Vam pruža.
Za sve informacije obratite se na
broj telefona 039/700-000 ili na
e-mail: greengarden.glasilo@sjemenarna.com
PHENIX
Organsko + mineralno gnojivo NPK 6:8:15 + MgO
Vinograd: količina: 60-70 kg/dulum
e-mail: info@sjemenarna.com
www.sjemenarna.com
Voćnjak: količina:80-100 kg/dulum
Povrće: Količina 80-120 kg/dulum

Kondenzacijski zidni kotao MYNUTE GREEN Zatvoreno ložište

POPIS SUTKINJA ZA DRŽAVNO PRVENSTVO I ZAVRŠNICU

VIŠE OD MEDA - Kinematografi Osijek

ovdje - Pčelinjak

Uspješan pčelar je onaj čija je proizvodnja profitabilna

Dobre pčelarske prakse -priručnik-

„PČELARSKI DANI“

KALENDAR DOGAĐANJA 2014.

ovdje - HDS ZAMP

Njega sobnih biljaka Batat na hercegovački način

uticaj tehnike pčelarenja na dobro zimovanje

Zelenkapica (The Little Green Ridinghood)

Untitled

(Aronia slim), na bazi matičnog soka aronije i „luralina