SVEUČILIŠTE U ZAGREBU PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKI FAKULTET GEOGRAFSKI ODSJEK DIPLOMSKI SVEUČILIŠNI STUDIJ SMJER: BAŠTINA I TURIZAM SEMINAR IZ KOLEGIJA GEOGRAFIJA KULTURNE PONUDE Prijedlog itinerara na prostoru Trnja Petar Fijačko Josip Kruljac Vlatko Videk U Zagrebu, 17.12.2014. ak.god. 2014./2015. Sadržaj 1. Uvod ....................................................................................................................................... 2 2. Metodologija istraživanja ....................................................................................................... 2 3. Prijedlog itinerara....................................................................................................................6 3.1. Itinerar „Trnovita međa“ ..................................................................................................... 6 3.2. Itinerar „Proces“ ................................................................................................................ 13 3.3. Itinerar „Svi od/ka Save/i“ ................................................................................................ 17 4. Umjesto zaključka ................................................................................................................ 20 5. Literatura i izvori podataka .................................................................................................. 21 6. Popis slika i tablica ............................................................................................................... 21 1 1. Uvod Trnje je jedna od gradskih četvrti grada Zagreba površine 7,37 km² i oko 40 000 stanovnika. Prostor je izrazito zanimljiv zbog svojih funkcionalnih dihotomija koje se manifestiraju kroz binarnosti urbano-ruralno, stambeno-poslovno, elitno-siromašno i druge. Itinerar, ovisno o kontekstu, definiramo kao opis nekog puta s pregledom stanica i udaljenosti ili samu geografsku kartu s putnim vodičem. Upravo je cilj ovog rada, na osnovi kompilacije podataka dobivenih intervjuem izraditi tri itinerara, jednog na razini cijeli gradske četvrti Trnje te ostala dva na mikrorazini nekog manjeg dijela Trnja. Odabrali smo one manje dijelove iz kojih su bili kazivači (uz izuzetak Kanala kod kojeg smo imali najteži zadatak oko vizualizacije). Kreiranje svakog itinerara neizbježno nas stavlja u odnos s pojmom baštine koju ovisno prema vrsti podjela najčešće definiramo kroz binarnosti materijalnanematerijalna, kulturna-prirodna, pokretna-nepokretna, globalna-lokalna i ostalima. Predstavljeni itinerari bazirat će se na osobnoj baštini ili, konkretnije, na perceptivnom aspektu ljudskog uma. Znajući da primjerice određena kulturna ili prirodna formalno zaštićena baština također u ljudima pobuđuje emocije, autori su svjesni kako je interpretacijom intervjua neizbježna kompilacija podataka koji su lako provjerljivi, onih koji su gotovo nemoguće, ali i onih perceptivnih koji se ne trebaju provjeravati već samo interpretirati i povezati u određene slike i priču pomoću kojih vizualiziramo itinerar. Gledano u širem kontekstu, cilj ovog rada je ukazati kako nam kvalitativna metoda intervjua može pomoći u kreiranju itinerara za lokalno stanovništvo, ali i za potencijalne turiste. 2. Metodologija istraživanja Glavne metode navedenog istraživanja su kvalitativne metode intervjua i promatranja. Intervju možemo definirati kao „razgovor sa svrhom“ ili kao razgovor dviju osoba koji je potakao intervjuer s ciljem prikupljanja informacija važnih za istraživački problem. Ako intervju rabimo u kontekstu istraživačkog procesa, bolje je koristiti drugu, užu definiciju jer intervju također može biti terapijsko ili dijagnostičko sredstvo. Istraživački intervjui razlikuju se prema osnovnom pristupu u prikupljanju informacija. Tako razlikujemo standardizirani, polustandardizirani i dubinski intervju. Standandizirani intervju bi bila tehnika prikupljanja podataka kojom se služimo nakon što smo odredili istraživačke ciljeve i hipoteze te jasno i 2 precizno formulirali pitanja kojima ćemo prikupljati podatke. S druge strane, dubinski intervju usredotočen je uglavnom na otvaranje novih perspektiva i stjecanje potpunijeg uvida u dotad nedovoljno istraženom području tako da uobičajeni znanstveni cilj prikupljanja podataka za statističku obradu biva zamijenjen naporom oko stvaranja novih pretpostavki i ideja. Nadalje, od voditelja razgovora potonje vrste intervjua očekuje se posjedovanje iznimne vještine poticanja sugovornika kako bi se o osjetljivoj temi slobodno izjašnjavao i podastro informacije o svim važnim pojedinostima (Milas, 2009). U svrhu ovog istraživanja autori su pretežito koristili polustandandizirani intervju koji se nalazi na tankoj (ponekad i nemoguće odredivoj granici) između standandiziranog i dubinskog intervjua. Ovisno o intervjueru i kazivačima, korištenje određenih vrsta intervjua nerijetko su doživljale mijene i u samom procesu intervjuiranja. Cijeli proces intervjuiranja trajao je od početka mjeseca studenog do sredine prosinca 2014. godine. Proces se sastojao u kreiranju uzorka, pitanja, pronalasku kazivača, intervjuiranja, transkripcije i same interpretacije podataka. Kako se intervjui provode na mnogo manjem uzorku od ankete, potrebno je obuhvatiti različite ispitanike, odnosno zastupnjenost različitih kategorija u dobnom ili prostornom smislu. U skladu s time autori su podijelili ispitanike prema dobnim kontingentima i određenim mjesnim odborima u Trnju. Takvu vrstu klasifikacije možemo vidjeti u tablici 1. Tablica 1: Broj ispitanika prema dobnim kontingentima i mjesnim odborima GČ Trnje 2014. godine Mjesni odbori Stanovništvo prema dobi Staro Trnje Vrbik Kanal Mlado 1 1 1 Zrelo 1 1 1 Staro 1 1 1 Izvor: Autorska tablica Kazivači su morali zadovoljiti i dodatne uvjete. Trebali su živjeti barem pet godina u određenom mjesnom odboru u Trnju, a broj muških i ženskih kazivača trebao je biti približno jednak. Na slici 1 prikazana je pravno-formalna granica gradske četvrti Trnje te odabranih mjesnih odbora u kojima žive ili su živjeli ispitanici. Prije provođenja intervjua, autori su pripremili 13 standandiziranih pitanja koja možemo podijeliti u tri grupe. Pitanja koja su se odnosila na prostornu dimenziju Trnja, ona iz kojih se može interpretirati usporedba percepcije i prakse i ona u kojoj kazivač ocjenjuje estetsku dimenziju Trnja. 3 Slika 1: Mjesni odbori GČ Trnje (ljubičasto označen istraživani prostor) Izvor: Prilagođeno iz Benaković, 2012 Pitanja su se uglavnom postavljala redom, a njihov slijed je bio idući: 1. Što je Trnje? (obuhvat, granice) 2. Što je važno u Trnju? (objekti, sadržaji) Zašto? 3. Po čemu je Trnje prepoznatljivo? 4. Čega ima/nema u Trnju? Zašto je tomu tako? 5. Kojim rutama se krećete u prostoru? Zašto? 6. Kako se pretežno krećete Trnjem? Zašto? 7. Koja mjesta najčešće posjećujete? Zašto? 8. U kojem dijelu Zagreba biste/ne biste željeli živjeti? Zašto? 9. U kojem dijelu Trnja biste/ne biste željeli živjeti? Zašto? 10. Što Vam se sviđa/ne sviđa u Trnju? Zašto? 11. Što biste pokazali gostu u Trnju? Zašto? 12. Što je za Vas lijepo, a što ružno u Trnju? Oblazložite. 13. Koja mjesta u Trnju vam stvaraju osjećaj ugode, a koja izbjegavate? Zašto? 4 Kako je zadaća intervjua prvenstveno prikupljanje ideja i mišljenja oko problematike, a ne toliko prikupljanje podataka, interpretacija je ponešto kompleksnija te ovisi o tome što se želi postići intervjuom. Kao što je i prije spomenuto, cilj rada je itinerar pa smo isključili dublju analizu kazivača i problematike, odnosno fenomenološko-heremeneutičku interpretaciju podataka. Stoga smo se odlučili za kodiranje podataka. Prva faza u kodiranju bila je redukcija podataka gdje smo saželi postojeću građu do razine koja nam je bitnija za itinerar. Primjerice, građa koja se ticala pitanja „Što je za Vas lijepo, a što ružno u Trnju?“ ili „Što je važno u Trnju?“ postala su relevantnija od onih „Kako se krećete u Trnju?“. Nadalje, kako smo se pretežito bazirali na manje poznate objekte i priče u javnom diskursu, naglasili smo podatke te vrste (iako bismo ušli u proturječnost da smo ignorirali ostale jer se radi o povezanim segmentima u prostoru koji tvore sliku). Nakon toga prikazali smo reducirane podatke u pisanom obliku, a zatim smo ih egzaktno oprostorili mapiranjem te smo ostavili područje za otvaranje diskursa i nadopunu podacima za predložene itinerare. 5 3. Prijedlog itinerara Metodom promatranja, odnosno terenskim prolaskom predloženim područjem vizualizirali smo ono dobiveno riječima te tako sve uklopili u jednu priču. Jedan itinerar cirkularno prolazi preko rubnih dijelova Trnja, drugi se nalazi na području mjesnog odbora Vrbika i njegove neposredne okolice dok se treći nalazi u prostoru okolice Starog Trnja, odnosno Mosta slobode. 3.1. Itinerar „Trnovita međa“ Slika 2: Prijedlog itinerara „Trnovita međa“ Izvor: Autorska karta 1. Pothodnik Runjaninova 7. Hypo centar 13. Most slobode-skela 19. Petlja 2. Igralište – Krčma 8. Cvjetno naselje 14. Stari nasip 20. Rapska 3. Francek – PMP 9. Nasip 15. Stara škola 21. Sigečica-Kanal 4. Vrbik – Poljane 10. Kockica-CK 16. Kino Romanija 22. Plinara-Radnička 5. Rakete – Škola 11. Mali vrtovi 17. Crkva i NK Trnje 23. Autobusni kolodvor 6. Potok Kuniščak 12. Jedinstvo-Močvara 18. Pile-Palić 24. Podvožnjak 6 U ovome itineraru biti će interpretirana baza podataka povezanih u priču samo onih dijelova koji nisu u okolici ili samim mjesnim odborima Vrbik i Staro Trnje. Njih ćemo kasnije detaljnije obrazložiti. Naš put započinje na samom ulasku u Trnje sa zapadne strane. Pothodnici su posebna priča u Trnju. Gotovo svi kazivači spominjali su kako je područje Trnja bilo granično područje, odnosno kako je to velikoj većini i danas, prvenstveno na simboličkoj razini. Upravo je željeznička pruga bila i ostala simbolička i konkretna prepreka koja nerijetko u kazivačima budi pejorativno značenje. Pothodnikom se ulazi u Koturašku ulicu koja ima zanimljiv etimološki kontekst. Riječ koturati (kotur – kotač) nas asocira na bicikliste kojima je upravo ova cesta bila mjesto sastanka i vožnje biciklom. U neposrednoj blizini nalazilo se klizalište te popularno okupljalište. Kako bi kazivači rekli, u „davna vremena“ na ovom, ali i ostalim područjima Trnja nisu se još nazirali obrisi grada. Trnje je imalo sve karakteristike sela. Kod nekolicine kazivača ovo područje ne izaziva pretjerano pozitivne emocije. Većinom je to neistraženo područje, pomalo i mistično, no u kontekstu našeg itinerara ono je zanimljivo upravo zbog međašnog karaktera te očito pozitivnijeg pogleda prema njemu u prošlosti. Šetajući Martinovkom možemo uočiti ulice koje su dobile imena prema hrvatskim rijekama, a autorima se posebno zanimljivim čini natpis na zidu zgrade gdje se prije nalazila stara krčma te zgrada HEP-a na čijem prostoru se nalazilo nogometno igralište nogometnog kluba „Građanskog“. Skupina kreativaca iz grupe Pimp my pump oslikavaju stare gradske pumpe, popularno zvane „Železnim francekima“. Njih ima nekoliko na cijeloj ruti, a jedna od njih je označena na karti. Iako su gotovo svi kazivači spominjali monumentalne građevine u Trnju poput zgrade Hypo banke, Eurotowera, zgrade poliklinike Sunce, njih ćemo samo sporedno spominjati zbog prije navedenih razloga, ali i zbog toga što je velika većina intervjua potvrdila da se kazivači rijetko dive tim građevinama, dapače mnogi ih i preziru. Često bi htjeli spomenute monumentalne objekte pokazati gostu, ali ih sami ne posjećuju niti ih one zanimaju. Upravo je doza nostalgije za zelenilom prisutna kod većine starijih kazivača kod spominjanja novih korpulentnih i upečatljivih građevina te ih često povezuju s korupcijom, primjerice „Bandićeve fontane“ ili „Mamićevu zgradu“. Cvjetno naselje je u kontekstu priče kazivača najbolji mjesni odbor za život u Trnju. Njegova ladanjska slika u glavama je mnogih, a mi bi za itinerar posebno istaknuli kuće sojeničastog izgleda koje nas asociraju na poplavno područje gdje se gradnja prilagođavala potonjem. Cvjetna aleja također je zaštitni znak Cvjetnog naselja, gdje breze živopisno evociraju mirnoću i spokojnost, kako kod kazivača, tako i kod autora koji su prolazili tim dijelom. Na idućim fotografijama ćemo vizualno prikazati neke od spomenutih sastavnica. 7 Slika 3: Ostaci „Krčme“ u Kupskoj ulici Izvor: Autorska fotografija Slika 4: Pothodnik kao granični simbol Trnja Izvor: Autorska fotografija 8 Slika 5: Cvjetna aleja u Cvjetnom naselju Izvor: Autorska fotografija Prolaskom dijela savskog nasipa dolazimo do Trnjanske ceste koja je po kazivačima žila kucavica u Trnju. Nostalgične priče o Kinu Romanija na čijem se mjestu danas smjestio hotel neizostavni su dio priče starijih kazivača. Na spomenutoj ruti nalazi se i Općinski sud te tržnica u Trnjanskoj 33 koja je krucijalna za funkcionalno-prehrambeni aspekt kazivača. Međutim, na tom dijelu skrećemo prema istoku. Poliklinika Sunce koja autorima (outsiderima) izgleda poput velebne funkcionalne građevine koja nikako ne narušava vizuru Trnja, u kazivačima pretežito izaziva osjećaje nemoći, a ponekad i totalnog neodobravanja. Naime, Trnje ima velikih problema s urbanističkim planovima, glavnom gradskom upravom i njihovim mjesnim zajednicama. Stoga su autori odlučili napraviti odmak od zgrade poliklinike, koja pa Trnjanima narušava neizmjerni horizont pogleda u daljinu te uglavnom ima pejorativni prizvuk. Crkva Krista Kralja duhovno je središte Trnja, a ujedno se i zanimljiva priča veže uz nju. Kazivači su spominjali kako je u izgradnji crkve sudjelovao Meštrović te kako je kamen koji je trebao biti izgrađen za Crkvu, upotrebljen za gradnju 9 Mosta slobode. Potonja informacija nije provjerena, no Ivan Meštrović je napravio dva projekta za izgradnju Crkve, 1922. i 1936. godine. Tadašnji urbanistički planovi nisu se mogli provoditi zbog čestih poplava i raznoraznih političko-formalnih zapreka. Odobravanjem urbanističkog projekta 2008. godine crkva je poprimila drugačiji izričaj od prvotne ideje doslovne reinterpretacije Meštrovićeve ideje. Posljedica je to drugačijeg shvaćanja liturgije nakon Drugog vatikanskog koncila, ali i ostalih čimbenika, osobito političkih (Gojnik, 2009). U neposrednoj blizini je i nogometni teren NK Trnje koje je popularno okupljalište, poglavito vikendima kada se odigravaju utakmice. Tu se nalazi i restoran NK Trnje koji pobuđuje olfaktivne strasti naročito za ljude koji vole gustativnu dimenziju roštilja. Prolaskom Pile i Palić ulicama uočavamo vrlo uske, ali gusto prošarane ulice stoga postoje primjerice Ulica Pile 1, Pile 2 i Pile 3. One nas vode do Športsko-rekreacijskog centra Trnje koji je često spominjan u kontekstu da ga vrijedi pokazati drugima, osobito mlađoj populaciji. Konačno dolazimo do Avenije Marina Držića, još jedne u nizu simboličnih međa Trnja. Većina kazivača (osobito onih koji nisu iz mjesnog odbora Kanal) je spominjalo kako se Trnje na istoku prostire do Držićeve. Pravno, Trnje se na istoku prostire do Heinzelove ulice. Kada su intervjueri napomenuli kako se pravno prostire nešto istočnije, kazivači su većinom napominjali kako im je to nepoznato, dijelom i mistično područje u kojem se dogodila ogromna transformacija iz industrijskog ka poslovnom kompleksu. Upravo je miješanje Sigečice i Kanala bilo dosta izraženo, a u kontekstu tog prostora kao nadopunjavanje retorike mističnosti prostora, kazivači su spominjali Dubravkin i nešto sjeverniji Botićev trg kao mjesto okupljanja. Trgovi su trokutastog oblika koji čine manjinu u cjelokupnom opusu zagrebačkih gradskih trgova koji su pretežito četverokutnog oblika. Obiteljske kuće, kao i šire ulice na Sigečici sugeriraju na elitniji stambeni prostor za život. Spoj industrije i modernih poslovnih grada upravo je segment kojim želimo evocirati takvu vrstu ambivalentnosti u itineraru. Neke od industrijskih postrojenja su Chromos i Katran, a toponim Radnička ulica nam vrlo direktno ukazuje za koga je bilo namijenjeno ovo naselje. Od kazivača smo doznali kako je negdje na ovom području protjecao potok Medvešćak, kao i činjenicu da na mađarski sziget znači otok, stoga je taj toponim lako povezati s imenima tamošnjih ulica koje se nazivaju Rabska, Šoltanska, Pašmanska, Ugljanska i ostale. Etimologija toponima Kanal je zanimljiva iz razloga što se zaista ovaj prostor nalazio između dva kanala. Stariji kazivači se sjećaju kako se u blizini „riječnih ulica“ nalazio bazen gdje su se pretežito djeca kupala, dok je priča oko današnjeg autobusnog kolodvora gotovo intrigantna. U kontekstu kazivanja, autobusni kolodvor se većinom percipirao kao funkcionalno mjesto bez osobitog identiteta koji se izbjegava ako se na njemu ne mora biti. No, upravo su se na tome području događale 10 krvave borbe za vrijeme Drugog svjetskog rata, a o tome svjedoči spomen ploča o poginulim domobranima od strane Partizanskog odreda. Dok se još nije sagradio kolodvor kakvog mi danas znamo i poznajemo, ovdje se nalazila obična nastrešnica za autobuse gdje su se okupljale „kraljice noći“ jer je fluktuiralo puno ljudi. Nadalje, ovdje se nalazila i poznata buregdžinica koja je bila poznato mjesto okupljanja. Za vrijeme Univerzijade kolodvor je konačno poprimio današnji oblik. U današnjem kontekstu zanimljivo je pratiti društvenu tranformaciju ovog mikroprostora, koji je prošao ratno stanje, fazu zabavne namjene pomiješane sa funkcionalnom te današnju funkcionalnu fazu. Naša ruta konačno završava željeznim nadvožnjacima (velikim i malim) koji simbolički predstavljaju prolaze prema drugome. Na sljedećim slikama prikazani su neki elementi drugog dijela rute. Slika 6: Hotel Lisinski, bivše kino Romanija Izvor: Autorska fotografija 11 Slika 7: Igralište NK Trnje Izvor: Autorska fotografija Slika 8: Mali željeznički nadvožnjak u Strojarskog ulici (završetak rute) Izvor: Autorska fotografija 12 Autori su se odlučili za ime „Trnovita međa“ jer smatraju da spomenuta sintagma najbolje prikazuje alegoriju prostora. Radi se o prostoru koji je geografski jako blizu centra, no međe koje se manifestiraju kroz rijeku Savu i željezničku prugu i danas se pojavljuju, poglavito u simboličkom diskursu. Međe su trnovite kao što je i trnje nekoć bilo trnovito, prepuno vrba, sprudova Save i ostalog. U zanosu tehnologije, razvitka prometa i ostalog u fizičkom smislu te granice gotovo ni ne postoje, no jadikovanja oko zanemeravinja ovog prostora, očitoj pejorativnoj retorici“ drugih prema njima“, kazivači nam ukazuju da je i dan danas ta međa gotovo nepremostiva, odnosno trnovita. Itinerar namjerno prolazi periferijama Trnja jer na taj način i autori ukazuju kako prvo trebamo upoznati „među“ u doslovnom i prenesenom značenju kako bi spoznali unutrašnjost, ali bit i suština Trnja se nalaze upravo na granici koja i jest i nije centar Zagreba (A.M.L, Đ.J, H.V i dr., 2014). 3.2. Itinerar „Proces“ Kada ćemo interpretirati itinerar na mikrorazini imena „Proces“, čitatelj bi trebao obratiti pažnju na sljedeće stavke kako bi shvatio kontekst. Već smo spomenuli da se ovaj itinerar tiče Vrbika i neposredne okolice te je dobro objasniti ovu terminološki sklisku sintagmu. Geografski egzaktna okolica koja se mjeri metrima, kilometrima i ostalim mjernim jedinicama je sporedna. Čitatelj mora imati u vidu da nekolicina kazivača nije znala odrediti u kojem su mjesnom odboru pojedini objekti, a neki nisu znali u kojem mjesnom odboru stanuju. Preko određenih referentnih točki, autori to mogu zaključiti, no u radu se neće bazirati na potonje izrečeno, upravo zbog toga što su mnogi kazivači govorili općenito o Trnju, neki se više referirajući na druge mjesne odbore. Stoga, čitatelj ne treba doslovno shvatiti prostor Vrbika već više kroz metaforičku prizmu. Naš put u navedenom itineraru započet ćemo najsjevernijim objektom koji nam donosi zanimljivu priču. Radi se o popularnoj „Zagrepčanki“, poznatom poslovnom neboderu na križanju Savske ceste i Vukovarske avenije. Neki kazivači spomenuti neboder nazivaju Vranica po istoimenoj firmi koja je sudjelovala u izgradnji ovog monumentalnog izdanja. Osim većinom pozitivnih asocijacija koje se pobuđuju u kazivačima na spomen Zagrepčanke misleći na estetsku dimenziju i simbolički kontekst, ovo zdanje donosi i jednu manifestaciju. Radi se o natjecanju „Zagrepčanka 512“ u kojem je cilje što se brže popeti po stepenicama na vrh Zagrepčanke. Nažalost, nitko od navedenih kazivača nije vidio ili sudjelovao u spomenutoj manifestaciji pa bi ju vrijedilo dublje istražiti, no kazivači isto tako naglašavaju 13 da se ona i danas održava iako ne znaju kojeg datuma ili mjeseca. Naknadnim uvidom u manifestaciju, došli smo do podatka da se ona održava već treću godine uzastopce, a upravo se održala 13.12.2014. godine. Sam toponim Vrbika ukazuje da su na ovom prostoru nekoć bile vrbe, a i Sava se sa svojim rukavcima prostirala negdje do tog područja. Stambene zgrade su prilično udaljene što nam odražava tadašnju ideologiju gradnje. Kako je bilo dovoljno prostora, gradnja se nije trebala zastupati na funkcionalno-minimalističkim manevrima. U blizini se nalazi i popularno nazvana „Galićeva zgrada“ prema arhitektu Dragi Galiću koja nas s druge strane asocira na kvalitetno izgrađene dvoetažne zgrade i svjetonazor izgradnje globalno poznatog arhitekta Le Corbusiera. Upravo se kroz arhitekturu najbolje ocrtavaju fizionomske mijene u prostoru, a kod Vrbika i okolice je izražena distinkcija, jer uočavamo socijalističke „oficirske zgrade“, moderne poslovne objekte poput Hypo centra, ali i objekata na čije se spominjanje u kazivačima javlja nostalgija poput Društvenog doma u Vrbiku gdje su se prije okupljali i odlazili na svirke Grupe 220. Drugi svjetski rat je lajtmotiv koji se proteže kroz cijelo Trnje. Tako smo saznali da se na prostoru današnjeg Učiteljskog fakulteta odvijao veliku pokolj za vrijeme Drugog svjetskog rata, a i sami toponimi poput Poljane i Sutjeske kojeg spominju neki kazivači nam ukazuju na to. No, rivalstvo se nije odvijalo samo na razini Partizani i Ustaše već i na mikrorazini, primjerice u rivalstvu Trnjana i Trešnjevčana. Postojali su sukobi, odnosno natjecanje tko će kome preoteti više cura. Na prostoru današnjeg Gagarinova puta primjećujemo lepezastu strukturu puta što nam ukazuje na nekoć zakrivljenost toka potoka Kuniščak. Postoje još mnogi događaji i objekti u povijesnom kontekstu koji bi se dali prikazati u kontekstu itinerara, primjerice staza za speedway čiju ćemo bivšu lokaciju prikazati na jednoj od karata ispod, zatim zgrada Raketa, Zelenog trga i ostalih. Međutim, u idućem odlomku objasnit ćemo simboliku imena itinerara „Proces“ i povezati to s jednom zanimljivom pričom kazivača. Na prostoru Vrbika, općenito Trnja i Zagreba snimao se dio filma Proces koji je bio adaptacija romana Franza Kafke, a režirao ga je Orson Welles. Kadrovi iz Zagreba trebali su ocrtati mračnu sliku srednjoeuropskog grada te stvoriti ozračje paranoje, tjeskobe, izgubljenosti i nemoći glavnog lika koji je suočen sa svemogućim totalitarnim sustavom. Za vrijeme snimanja filma, Orson Welles upoznao je i hrvatsku glumicu i redateljicu Oju Kodar koja mu je postala i djevojka. Međutim, itinerar nije nazvan samo na osnovi filma i eventualne ljubavne priče Wellesa i Oje. U kontekstu Vrbika i okolice, kazivačima su prve asocijacije bile na povijest te su ga imali problem smjestiti u neki identifikacijski današnji kontekst. Stječe se dojam kako je Vrbik i danas u stanju procesa izgradnje, ne samo u fizionomskom i funkcionalnom smislu nego već i u izgradnji cjelokupnog identiteta. No, 14 zašto upravo mješavina tih različitih sastavnica i nemogućnosti povezivanja u jedan motiv ili sliku ne bi bila prednost Vrbika? Autori ovaj dio itinerara žele prikazati upravo tako, kao prostor ogromnih mijena, nostalgije i traženja identiteta u suvremenom kontekstu. Na idućim slikama i kartama prikazat ćemo ono što je opisano u ovome i prijašnjem odlomku (A.M.L, Đ.J, H.V i dr., 2014). Slika 9: Društveni dom u Vrbiku Izvor: Autorska fotografija Slika 10: Gagarinov put (prije potok Kunišćak) Izvor: Autorska fotografija 15 Slika 11: Kadar iz filma Proces tadašnje Ulice grada Vukovara Izvor: Film „Proces“ redatelja Orsona Wellesa Slika 12: Kadar iz filma Proces kraj Galićeve zgrade u Ulici grada Vukovara Izvor: Film „Proces“ redatelja Orsona Wellesa 16 Slika 13: Plan Trnja iz 1944. godine Izvor: .nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=798 Na planu Trnja iz 1944. godine koji se nalazi na slici 13 plavim strelicama označena je staza za speedway, Cvjetno naselje koje je već 30-ih počelo dobivati svoj obris, skela na prostoru današnjeg Mosta slobode i samostan i crkva u Krugama. 3.3. Itinerar „Svi od/ka Save/i“ Kao što je spomenuto ovaj itinerar prostorno obuhvaća mjesni odbor Staro Trnje, rijeku Savu, odnosno savski nasip te neposrednu okolicu. Važno je naglasiti kako su autori dobili najviše informacija koje se tiču suvremenog konteksta, odnosno današnjeg korištenja prostora pa je bilo nešto lakše izraditi mozaik koji je neizbježno spoj prošlosti i sadašnjosti. Ovog puta, započet ćemo sa samim imenom jer se ono neizbježno isprepleće koji god aspekt i segment spominjemo. Sava je nepobitno glavna referentna odrednica retoričkog konteksta kazivača. Ni jedno ispitivanje kazivača nije proteklo da se ne spominje rijeka Sava, ne misleći 17 samo na odgovor oko pitanja o prostornom obuhvatu Trnja gdje je Sava bila neizbježna južna točka u graničnom razgraničenju. U suvremenom kontekstu, savski nasip je generalno jedno od najpoželjnijih rekreacijskih područja u cijelom Trnju. Spominjanje i hiperboliziranje mirnoće i spokojnosti tog prostora dovoljno nam govori u kako pozitivnom kontekstu se rijeka Sava spominje. Osim rekreacijskih aktivnosti poput trčanja, šetnje, bicikliranja i ostalih kazivači su spominjali i aleju skulptura na samom nasipu kao i same objekte smještene uz Savu koji većinom izazivaju pozitivne konotacije. Spomenimo primjer Boćarskog doma gdje mnogi vole provoditi vrijeme te bi ga željeli pokazati i drugima. Bivša tvornica Jedinstvo, a sada klub Močvara, asocira Trnjanje na drogeraše i disidente, no protiv samog objekta nemaju ništa iako je ono donekle i mjesto straha upravo zbog ljudi koji se tamo okupljaju. Prema našim transkriptima, očito je da danas mještani teže k Savi, ona je mjesto spokojnosti i okupljanja. Međutim, ostaci u prostoru i kazivanja koja nas vraćaju u prošlost govore upravo suprotno. Nekoć su ljudi bježali od Save. Most slobode izgrađen je 1959. godine, a priče za njegovo nastajanje su izrazito zanimljive. Prije samog mosta ovdje se nalazila skela koja je po kazivačima vodila u „nepoznato“. „Foringaši“ su prevozili materijale za izgradnju mosta, a u blizini samog mosta za prve pojave automobilizacije nalazila se autopraonica gdje je mnogo „fičeka“ prošlo kroz mlaz Save. Rijeka Sava poplavila je 1964. godine te Trnjani koji su čuli priče ili doživjeli tu neugodnost govore kako su ljudi tada iseljavani, a kuće koje su bile za rušenje su označavane križevima. Kako su danas kuće obnovljene, autori nisu uspjeli pronaći križeve na njima, ali ovu informaciju bi vrijedilo dodatno ispitati i istražiti. Upravo zbog poplava, ali i starotrnjanskih udruga prostor starog Trnja je morfološki i fizionomski izrazito specifičan. Mnoštvo obiteljskih kuća s dvorištima, vrtovima i životinjama nisu nešto što bi outsider očekivao. Po kazivačima, upravo je to i razlog zašto ostali stanovnici Trnja, Staro Trnje najčešće percipiraju kao zaostali kraj. „Trnjanski kresovi“ bila je manifestacija koja se odvijala do početka Domovinskog rata. Navedena manifestacija simbolizirala je kraj Drugog svjetskog rata, odnosno slavilo se oslobođenje Zagreba od strane boraca Narodnooslobodilačkog pokreta koji su prvo došli i prošli kroz južno Trnje. Uzevši sve navedeno u obzir, rijeka Sava je međa, ali ujedno i jedna od glavnih referentnih i relevantnih točki u Trnju. Nekoć je izazivala strah, a mijene nasipa možemo promatrati kroz toponime Trnjanski nasip ili Trnjanske struge (korito rijeke). S druge strane, danas pretežito izaziva sreću, mir i spokojnost (A.M.L, Đ.J, H.V i dr., 2014). 18 Slika 14: Savski nasip i Most slobode Izvor: Autorska fotografija Slika 15: Toponim Trnjanski nasip 1 u Starom Trnju Izvor: Autorska fotografija 19 4. Umjesto zaključka Klasičan znanstveni zaključak nemoguće je provesti jer je naša jedina hipoteza bila kako intervju (A) može uzrokovati, odnosno olakšati nam formiranje itinerara (B), a cilj nam je bio formiranje itinerara za kojeg nismo imali glavni motiv već samo prostor, stoga su i pitanja bila na tom tragu. Podatke koje smo dobili, mogli smo kompilirati na drugačiji način, no mi smo se odlučili na već spomenutu redukciju upotpunjenu metodom promatranja i provjerom nekih činjenica i proizvoljno formirali itinerar. Samo na razini intervjua moguće je stvoriti itinerar, pogotovo onog koji se tiče lokalnog konteksta, međutim za ozbiljnu interpretaciju potrebno je provesti više intervjua, provjeriti sve podatke faktografskog karaktera te svakako duže vremena provesti na terenu. Većina faktografskih podataka (koji se prvenstveno odnose na povijesne podatke o kojima su kazivači govorili) su provjerena, međutim u par navrata smo se suočili s pogrešnim podacima gdje su kazivači u želji da nam pomognu prisjećajući se davnih dana, pogrešno stavili u odnos, pomiješali objekte ili slično. Stoga je svakako metodu intervjua u kontekstu stvaranja itinerara potrebno provjeriti i nadopuniti, ako se ne radi o podacima o željama, emocijama, subjektivnom dojmu ili to sve stavljeno u širi pojam percepcije. Podaci o svakodnevici također su bitni te je intervju jedna od najboljih metoda za provjeru suvremenog korištenja prostora. Sve u svemu, intervju je uz ostale metodološke nadopune moćno sredstvo za stvaranje itinerara. 20 5. Literatura i izvori podataka 1. A, M.L. Osobni intervju. Studeni 2014. 2. Benaković, S., 2012: Promjene u prostornoj strukturi gradske četvrti Trnje, Diplomski rad, Geografski odsjek PMF-a, Zagreb 3. Đ, J. Osobni intervju. Studeni 2014. 4. Gojnik, I. i Gojnik, Z., 2010: Crkva Krista Kralja u Zagrebu Ivana Meštrovića, Prostor: znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam 18 (1), 306-321. 5. H, V. Osobni intervju. Studeni 2014. 6. I, B. Osobni intervju. Prosinac 2014. 7. I, H. Osobni intervju. Prosinac 2014. 8. K, I. Osobni intervju. Studeni 2014. 9. Milas, G., 2009: Istraživačke metode u psihologiji i drugim društvenim znanostima, Slap, Zagreb 10. T, M. Osobni intervju. Studeni 2014. 11. V, L. Osobni intervju. Studeni 2014. 12. V, V. Osobni intervju. Prosinac 2014. 13. Zagrepčanka 512; http://www.zagrepcanka512.trcanje.hr/ 6. Popis slika i tablica Popis slika: Slika 1: Mjesni odbori GČ Trnje (ljubičasto označen istraživani) ............................................. 4 Slika 2: Prijedlog itinerara "Trnovita međa"...............................................................................6 Slika 3: Ostaci „Krčme“ u Kupskoj ulici................................................................................... 8 Slika 4: Pothodnik kao granični simbol Trnja ............................................................................ 8 Slika 5: Cvjetna aleja u Cvjetnom naselju ................................................................................. 9 Slika 6: Hotel Lisinski, bivše kino Romanija ........................................................................... 11 Slika 7: Igralište NK Trnje ....................................................................................................... 11 Slika 8: Mali željeznički nadvožnjak u Strojarskog ulici (završetak rute) ............................... 12 Slika 9: Društveni dom u Vrbiku ............................................................................................. 15 Slika 10: Gagarinov put (prije potok Kunišćak) ...................................................................... 15 Slika 11: Kadar iz filma Proces tadašnje Ulice grada Vukovara ............................................. 16 21 Slika 12: Kadar iz filma Proces kraj Galićeve zgrade u Ulici grada Vukovara ....................... 16 Slika 13: Plan Trnja iz 1944. godine ........................................................................................ 17 Slika 14: Savski nasip i Most slobode ...................................................................................... 19 Slika 15: Toponim Trnjanski nasip 1 u Starom Trnju .............................................................. 19 Popis tablica: Tablica 1: Broj ispitanika prema dobnim kontingentima i mjesnim odborima GČ Trnje 2014. godine ......................................................................................................................................... 3 22
© Copyright 2024 Paperzz
