synlab predanalitika Izvadci iz akademske dokumentacije Sadržaj UVOD 3 5 VAĐENJE KRVI KOD DJECE 16 1 KRVNE PRETRAGE 4 Kapilarno ili venozno vađenje krvi? Ubod u petu Ubod u jagodicu prsta Mekane dječje vene: izazov za predanalizu 16 17 17 17 Što želim znati? 4 „Predanalitički čimbenici“ in vivo 4 „Predanalitički čimbenici“ in vitro 4 Stabilnost uzoraka neophodna je za 4 ujednačenost postupka. 4 Kada vaditi krv? 4 (Standardno) skupljanje/vađenje krvi 5 Što treba poduzeti i kojim redoslijedom? 5 Što laboratorij treba znati? 5 Hitno − hitni uzorci 5 Transport uzoraka 5 Što pripada čemu i što je u tome? 6 Identifikacija spremnika s uzorcima 6 Serum – plazma – fibrinogen 6 Kada koristiti centrifugu, a kada duboko zamrzavanje?7 Transport zamrznutih materijala 7 Zaštita od svjetla 7 Pohrana uzoraka 7 2 2 PREDANALITIČKI ČIMBENICI 8 Biološki čimbenici in vivo Čak i stil života može utjecati na laboratorijske parametre Tjelesna težina Godišnje doba i bioritam Nuspojave uzrokovane intervencijama Fizička aktivnost Položaj tijela i venska staza Trudnoća i kontracepcija 8 8 9 10 11 11 11 3 UTJECAJ HEMOLIZE, IKTERIJE I LIPEMIJE 12 Hemoliza Lipemija, ikterija i proteini EDTA, puder (talk) deterdženti i dezinfekcijska sredstva su „egzogeni“ čimbenici 12 12 4 KOJA EPRUVETA I ZA KOJI TEST I ZAŠTO? 14 Serum, plazma, krvni ugrušak, puna krv Serum EDTA krv/plazma Citratna krv/plazma Natrij-fluorid Heparinska krv i heparinska plazma 14 14 15 15 15 15 13 6 UZORCI ZA MIKROBIOLOŠKE PRETRAGE U BOLESTIMA IZAZVANIM MIKROORGANIZMIMA: 18 Uzorci za bakteriološke i mikološke pretrage: Abscesi (u analnoj regiji) Spojnica oka i rožnica PCR lavaža (ispirak) Hemokultura Bronhijalni sekret / bronhijalna lavaža (ispirak) Rodnica, vulva, cerviks Fistula Razmazi kože; strugotine uzoraka kože, kose, noktiju Vršak katetera Likvor (cerebrospinalna tekućina) Nazofarinks i vanjski zvukovod Kirurški uzorci, bioptati Pleura, ascites, sinovijalna tekućina, aspirati Obrisak ždrijela i tonzila, te usne šupljine Rektalna/analna regija Iskašljaj Stolica (feces) Uretra (mokraćna cijev) Urin Rana (furunkul, karbunkul) OBRISCI 18 18 18 19 19 19 19 20 20 20 20 20 20 20 20 21 21 21 21 21 22 22 7 Koji materijal uzeti za ispitivanje specifičnih patogena i virusa 23 Test na protutijela Izravno otkrivanje patogena Dijagnostika likvora Hepatitis HIV Gripa Ptičja gripa, SARS HPV Bakterijski uzročnici infekcija 23 23 23 23 23 23 24 24 24 UVOD 8 Uzimanje uzoraka za SPB (spolno prenosive bolesti) 25 Opće preliminarne napomene Spektar patogenih uzročnika spolno prenosivih bolesti Uzimanje uzoraka kod muškaraca Uzimanje uzoraka kod žena 25 25 25 26 9 ISPITIVANJE UZORAKA NA PARAZITE 28 Malarija Lamblija Infekcije helmintima Ostali paraziti, protozoi, helminti, artropodi itd. 28 29 29 29 „Koje epruvete koristim za pojedini laboratorijski test?“ ili „Što je potrebno uzeti u obzir za prvi jutarnji, srednji i 24-satni urin?“ Ovo su samo dva pitanja čiji su odgovori odlučni za kvalitetu rezultata Vašeg laboratorijskog testa. Jer prije laboratorijske analize dolazi „predanalitika“ koja obuhvaća sve procese koji se odvijaju prije ulaska u laboratorij. Postoji niz „predanalitičkih čimbenika“ koji utječu na mjerni rezultat. Stiskanje šake za vrijeme skupljanja krvi? Koliko dugo se drži podveza žile? Kojim bi se redoslijedom trebale koristiti epruvete? 10 TESTIRANJA IZ UZORKA URINA 30 Upute pacijentu za sakupljanje 24‐satnog urina 31 Ova brošura daje odgovore na ova i mnoga druga pitanja, kao i važne upute po pitanju ponašanja u slučaju ozljeda kod ubodnog incidenta. 11 RUKOVANJE POSEBNIM UZORCIMA 32 Likvor Punktati Bronhoalveolarni ispirak = BAL Molekularni biološki testovi Molekularni genetski testovi Citogenetika/molekularna citogenetika Medicinska skrb tijekom trudnoće Organska otapala Uzorci stolice za imunološke testove Trasilol EDTA krv 32 32 32 32 32 32 32 33 33 33 33 12 SIGURNOST NA RADU TIJEKOM SKUPLJANJA KRVI 34 Vaš synlab tim 3 1 KrVNE PrETraGE Laboratorijske analize ne samo da trebaju osigurati točan rezultat mjerenja, već ovaj rezultat također mora biti prikladan: • kako bi pokazao da li je subjektivno zdrava osoba bolesna ili pokazuje znakove rizika za bolest ili kako bi pomogao liječniku pri uspostavljanju točne dijagnoze, ili • kako bi se izrekla prognoza bolesti,ili • kako bi se povećala sigurnost u procjeni terapije i tijeku bolesti. Ukoliko nijedna od ovih informacija nije moguća, test je bio suvišan. Nije pomogao pacijentu ili pacijentici, možda im je čak i naškodio, pa čak i samo ako nije ispunio očekivanja. Što želim znati? Prije svega, trebalo bi postaviti pitanje kada bi se određeni testovi koji se u praksi ne provode svakodnevno, trebali raditi. Često provedba testova ne uspijeva zbog neprikladnih uzoraka ili zbog nedostatka posebnih spremnika ili zbog pripreme pacijenta. Kontakt s laboratorijem može u ovom slučaju pojasniti stvari u vezi ispravnog uzorkovanja i rukovanja uzorcima; laboratorij će također rado dati informacije, vezane uz pripreme pacijenta. „Predanalitički čimbenici“ in vivo spol, rasa, dob, godišnje doba, menstrualni ciklus ili trudnoća, tjelesna struktura i uhranjenost, biološki ritam, okolina, jatrogeni (spontani) utjecaji uključujući lijekove utječu na rezultate laboratorijskih pretraga. Njihovo poznavanje važno je zbog točne individualne procjene, ali u konačnici nije moguće utjecati na njih. „Predanalitički čimbenici“ in vitro djeluju izvan tijela, npr. u epruveti za uzorke. Na mjernu vrijednosti utječe: necentrifugirana epruveta, koja je zaboravljena tijekom noći pokazati će visoku razinu kalija i nisku razinu šećera slijedeći dan; tj. mnogi parametri nisu stabilni i stoga zahtijevaju prethodnu obradu uzoraka, npr. odvajanje od krvnog ugruška centrifugiranjem epruvete (nema izlaza kalija iz eritrocita, kalij ostaje u fiziološkim granicama. Uzimanje krvi za određivanje šećera u epruvetu s natrij fluoridom će spriječiti metabolizam glukoze od strane eritrocita. Ove mjere jamče stabilnost uzorka. 4 Stabilnost uzoraka neophodna je za ujednačenost postupka. Stabilnost uzorka znači sposobnost biološkog materijala da zadrži početnu vrijednost mjerne varijable unutar definiranih granica tijekom unaprijed određenog vremenskog razdoblja, kada je materijal pohranjen pod određenim uvjetima. Pritom je važno slijedeće: specifikacija vremena uzorkovanja, uzorkovanje odgovarajućih materijala (puna krv / EDTA krv, citratna krv, NaF krvi, dodatak stabilizatora, izolacija seruma/ plazme centrifugiranjem, hlađenje ili zamrzavanje, zaštita od svjetla i mnogi drugi čimbenici. Kada vaditi krv? U idealnom slučaju, krv bi trebalo vaditi između 7 i 9 sati ujutro i pacijent bi trebao postiti 12 sati prije vađenja krvi. Za određivanje lipida u krvi, pacijent bi se dodatno trebao pridržavati pravila od 24 sata alkoholne apstinencije. Lijekovi bi se trebali uzimati tek nakon vađenja krvi, ukoliko nam je u interesu mirno stanje pacijenta (iznimka: određivanje maksimalne razine lijekova, npr. u slučaju antibiotika). Parametre, podložne tipičnim dnevnim fluktuacijama, trebalo bi – ukoliko je to moguće – uvijek istovremeno testirati. Primjeri: željezo, fosfat, kortizol, ACTH, aldosteron, prolaktin, testosteron, adrenalin/ noradrenalin, TSH, T3, T4, crosslaps. (Standardno) skupljanje/vađenje krvi Što laboratorij treba znati? U interesu Vaše vlastite sigurnosti, preporučujemo Vam da svakog pacijenta i njegov/njezin biološki materijal smatrate potencijalno zaraznima i poduzmete potrebne sigurnosne mjere. Prije vađenja krvi, pacijent bi trebao sjediti ili ležati najmanje 10 minuta. Ne uzimajte uzorak iz braunile, koja je već uvedena u venu. Uzimanje krvi iz ruke: nemojte dopustiti pacijentu da stisne šaku ili da ju otvara i zatvara („pumpanje“), nemojte lupkati po ruci. Ukoliko se krv vadi u svrhu određivanja razine alkohola u krvi, ne koristite dezinfekcijska sredstva koja sadrže alkohol; dezinficirajte mjesto uboda. Krv vadite s odgovarajućom veličinom igle; za odrasle osobe po mogućnosti ne manje od veličine 12. Ukoliko su igle premale (malog promjera), može doći do hemolize. Prije ulaska igle, zaustavite krvotok na maksimalno 30 sekundi (predugo zaustavljanje bi moglo dovesti do pogrešno visokih vrijednosti za proteine, enzime, lipide, broj stanica itd.); nakon uspješnog uboda, uklonite podvez žile, ukoliko je to moguće (najkasnije prije uklanjanja igle); napunite potrebne epruvete. Nakon vađenja krvi, postavite jastučić od vate ravno iznad mjesta uboda, brzo uklonite iglu i potom pritisnite jastučić od vate. Osim laboratorijske uputnice na kojoj se nalaze svi potrebni demografski podaci i svi traženi parametri, laboratorij dodatno treba slijedeće podatke (ukoliko je poznato): vrijeme uzorkovanja, osobu koja je uzela krv, detalje o tjednu trudnoće ili danu ciklusa (ovisno o ispitivanju), moguće podatke o lijekovima, cjepivima, utvrđenoj ili potencijalnoj dijagnozi, po mogućnosti s trenutnom terapijom. Što treba poduzeti i kojim redoslijedom? Prilikom uzimanja nekoliko uzoraka krvi, prvo se koriste epruvete bez aditiva (hemokultura, epruveta s bijelim čepom), biokemijske s aktivatorom zgrušavanja ili gelom za odjeljivanje (crveni ili žuti čep), a onda redom: Citrat-koagulacija (plavi čep), citrat-sedimentacija (crni čep), heparin (zeleni čep), EDTA -hematologija (ljubičasti čep), NaF-glukoza (sivi čep), te na kraju epruveta s tamno plavim čepom za mikroelemente i toksikologiju. Potrebno je napuniti epruvete do oznake, posebno u slučaju citratne krvi, kako bi se zajamčio točan omjer krvi i antikoagulansa. Sve epruvete za skupljanje krvi moraju se promiješati okretanjem 5–6 puta, a epruvete s dodatnim antikoagulansom moraju se odmah nježno pomiješati gore dolje 8–10 puta. Kako bi se odredila razina glukoze iz kapilarne krvi, izvadite krv s lancetom, ubodom u jagodicu prsta te napunite microtainer s NaF. Zatvorite spremnik i protresite ga da se krv dobro promiješa s dodatkom. Potrebno je što prije pristupiti određivanju glukoze. Hitno − hitni uzorci Molimo označite hitne uzorke kao takve i pošaljite ih kao hitne slučajeve; za brzo dobivanje rezultata, navesti broj faksa, e-mail adresu ili telefonski broj. Transport uzoraka Uzorke je potrebno transportirati u laboratorij što je prije moguće. Za to je potrebno poštivati propisane uvjete transporta. Definirane temperaturne specifikacije potrebno je uvažavati, posebno ako privremeno skladištenje ili pohrana preko noći postaju neophodni. Našim strankama nudimo vlastitu uslugu prijevoza i dostave koja jamči profesionalni transport uzoraka do laboratorija. Naši vozači se redovito obučavaju po pitanju osiguranja kvalitete, prijevoza opasnih materijala i zaštite podataka. Detaljne informacije i dodatne upute su dostupne u našim specifikacijama usluga. Zamolite naše terenske predstavnike koji će Vam rado uručiti primjerak ili jednostavno posjetite našu web stranicu www.synlab.hr. 5 1 Tablica 1. Česti parametri koji se u laboratorij šalju duboko zamrznuti (stranica 6) ACTH Adrenalin Aldosteron alfa-2 antiplazmin Anti-faktor Xa aktivnosti Amonijak APC rezistencija Biotin = vitamin H C1 inaktivator, funkcionalni C1 inaktivator, proteinsko-kemijski Kalcitonin EDTA plazma EDTA plazma Serum Citratna plazma Citratna plazma EDTA plazma Citratna plazma Serum Citratna plazma Serum EDTA plazma C-peptid Ciklički AMP CH100 (ukupna hemolitična komplementna aktivnost) Dopamin EDTA (Etilendiamintetraoctena kiselina) Gastrin Koagulacijski faktori II V VII IX X XI XII XII Glukagon Glutation Serum Serum* Serum* EDTA plazma Citratna plazma Serum Serum EDTA plazma Serum* Serum Serum* Serum EDTA plazma Topivi interleukin-2 receptor Interleukin 6 = IL 6 Inzulin Kateholamini Lupus antikoagulans = LA MDA malondialdehid Metilmalonska kiselina Noradrenalin Osteokalcin Pantotenska kiselina = vitamin B3 Parathormon = PTH (paratiroidni hormon) Peptidi vezani za PTH (paratiroidni hormon) Proinzulin Serum Protein C Citratna plazma EDTA plazma Serum Renin/aktivnost renina u plazmi = PRA Protein S Kisela fosfataza, otporna na tartrat = TRAP EDTA plazma Citratna plazma Serum TAC ukupna oksidativna sposobnost Serum Vazoaktivni intestinalni polipeptid = VIP Trasilol EDTA plazma EDTA plazma zaštita od svjetla Serum* zaštita od svjetla Heparinska plazma Citratna plazma Serum* Citratna plazma Trasilol EDTA plazma EDTA puna krv HAMA = Ljudska anti-mišja antitijela Serum Vitamin B6 Histamin IGF-1 IGF-BP3 Interleukin 1b = IL1b EDTA plazma Serum Serum Serum Vitamin B12 Vitamin C von Willebrand faktor i antigen Hormon rasta STH = GH Što pripada čemu i što je u tome? Identifikacija spremnika s uzorcima Jednoznačna identifikacija je neophodna. Barkodirane naljepnice (ime i prezime) se lijepe na epruvete; međutim, pri lijepljenju naljepnica na originalnim epruvetama, potrebno je voditi računa o tome da sadržaj epruvete ostane vidljiv. Ovo je potrebno u svrhu provjere razine napunjenosti i otkrivanja ugrušaka krvi. Kod pretakanja izvornih epruveta, označite sekundarnu epruvetu s barkodom (imenom i prezimenom) i vrstom materijala. U slučaju stimulacijskih i funkcijskih testova, ručno označavanje (vrijeme, prije/poslije administracije, 1, 2, 3, itd.), kao dodatak barkodovima, pomaže u sprečavanju pogrešnih obilježavanja. 6 EDTA plazma Serum *Poslati zamrznuto ukoliko nije u laboratoriju u roku 4h Serum – plazma – fibrinogen Kada se krv ostavi stajati, dolazi do zgrušavanja u roku pola sata nakon utjecaja čimbenika koagulacije/fibrinogena te je serum od ugruška krvi moguće odvojiti centrifugiranjem; kada koristite epruvete s gelom, serum i ugrušak je također moguće odvojiti. Koagulacija ili zgrušavanje može se spriječiti dodavanjem anti koagulansa (citrat, EDTA, heparin). Čimbenici zgrušavanja su sačuvani; štoviše, stanice (eritrociti, leukociti, trombociti) su dostupne za ispitivanja. U slučaju citratne/EDTA/heparinske krvi, također je moguće dobiti ugrušak krvi centrifugiranjem; površinski sloj se tada naziva plazmom i sadrži fibrinogen. Površinsku plazmu moguće je izvući pipetom i prebaciti u drugu epruvetu. Ovo se koristi za različite vrste testiranja (faktori koagulacije, u slučaju citratne plazme, kateholamina, ACTH-a u slučaju EDTA plazma). Kada koristiti centrifugu, a kada duboko zamrzavanje? Prilikom uzorkovanja seruma i plazme, temperatura obično ne bi trebala pasti ispod 15° C te ne bi smjela prelaziti 24° C. Epruvete za punu krv / serum trebalo bi ostaviti u uspravnom položaju 30 min; nakon toga ih je moguće centrifugirati: npr. 10 minuta na 2000–3000 g; što odgovara brzini od cca. 5600 okretaja u minuti. Kada koristite različite centrifuge, molimo pogledajte upute za rad,kako biste odredili broj okretaja na temelju specifičnog radijusa rotora. Punu krv uvijek je potrebno centrifugirati, posebno kada se provodi određivanje kalija. Za analizu faktora zgrušavanja (koagulacija), citratnu plazmu potrebno je smjesta uzorkovati i zamrznuti; isti postupak se primjenjuje za bilo koje određivanje na temelju EDTA plazme. Plazma se uvijek transportira u duboko zamrznutom stanju. Za sve duboko zamrznute uzorke najbolje je slati vlastito označeni alikvot za svaku pojedinu analizu. Ako skladištenje i prijevoz traje dulje od 4 sata, punu krv i citratnu krv trebalo bi centrifugirati i – kada ne koristite epruvete s gelom – pomoću pipete prebaciti u označenu sekundarnu epruvetu. Za dobivanje plazme iz citrata i heparina, kao i EDTA krvi, centrifugiranje je moguće odmah nakon uzimanja uzoraka (15 min na približno 3000 g). Posebice za uzorke citratne krvi potrebno je paziti prilikom prijenosa plazme u označenu sekundarnu epruvetu pomoću pipete. Ukoliko se dijelovi „Buffy sloja“ (sloj istaloženih leukocita i trombocita) uzorkuju nehotice, to može dovesti do značajnih pogrešaka u analitici. Pohrana uzoraka Centrifugirajte punu krv i pohranite serum na hladno (hladnjak), duboko zamrznite citratnu/EDTA/ heparinsku plazmu u sekundarni spremnik (-20° C); potom transportirajte duboko zamrznuti uzorak u kutiju za duboko zamrzavanje. Privremeno pohranite EDTA i heparinsku krvi (npr. za krvnu sliku, određivanje HLA B27, diferencijacija limfocita) na sobnoj temperaturi (osim za imunosupresivnu razinu: u ovom slučaju, pohranite EDTA punu krv u hladnjak). U pojedinim će slučajevima postojati potreba za postupkom koji odstupa od navedenoga. Transport zamrznutih materijala Prethodno zamrznite transportni spremnik ili zamolite dostavljača da donese prethodno zamrznute spremnike. Za prethodno zamrzavanje, transportni spremnik mora biti zamrznut u zamrzivaču ili odjeljku za zamrzavanje u sklopu hladnjaka (oko -20° C). Važno je da se transportni spremnik zamrze u ravnom, vodoravnom položaju. Osigurajte potpuno zamrzavanje uzorka (najmanje -18° C) prije njegova prosljeđivanja. Iz iskustva, poluzamrznuti uzorci mogu donijeti značajne gubitke na kvaliteti (pogrešne vrijednosti). Uzorak treba biti zamrznut odvojeno od transportnog spremnika prije otpreme i samo biti umetnut u njega neposredno prije transporta. Ne prenosite zamrznuti uzorak prije idućeg dana. Tako se postiže dobra kvaliteta zamrznutog uzorka. Zaštita od svjetla Ukoliko je potrebna zaštita od svjetla (npr. za pojedine vitamine, porfirine), preporuča se zamotati označeni uzorak u aluminijsku foliju te na vanjskom pakiranju staviti dodatnu oznaku za identifikaciju pacijenta i vrstu uzorka. 7 2 2. PrEdaNaLITIČKI ČIMBENICI Svaka laboratorijska vrijednost ovisi o širokom rasponu predanalitičkih čimbenika koji izravno utječu na vrijednost, te stoga i na kvalitetu i pouzdanost parametara. Prilikom određivanja laboratorijskih parametara, vrijeme potrebno za stvarnu analizu traje samo kratko, dok vrijeme potrebno za pripremu i transport traje puno duže (vidi dijagram). Biološki čimbenici in vivo aktivnost Predanalitička von Willebrand faktora, dok heterozigotni nositelji faza u dijagnostičkom procesu poremećaja sinteze hemoglobina (talasemija) imaju niže indekse eritrocita (MCV, MCH) tijekom cijelog života. AMBULANTA U usporedbi s bijelcima, Afrikanci imaju veću koncentraciju vitamiPredanalitička faza Slanje 3,7 % na B12, CK i α-amilaze, kao i niži broj granulocita i monocita van laboratorija 20,2 % Postanalitička faza (limfociti se ne razlikuju). Japanci i Kinezi pokazuju nižu aktivnost u laboratoriju 13,6 % alkohol dehidrogenaze s nižom tolerancijom alkohola. Analitička faza u laboratoriju 25,1 % Spol Muškarci i žene imaju različite koncentracije spolnih hormona (npr. estradiol, testosteron); parametre krvne slike: eritrociti i hemoglobin su niži kod žena nego kod muškaraca; kreatin kinaza i kreatinin, oba parametra ovise o mišićnoj masi te su različiti kod muškaraca i žena. Predanalitička faza u laboratoriju 37,1 % LABORATORIJ Isječci vremena u predanalitičkoj fazi Izvor: Guder i suradnici (1999): Proben zwischen Patient und Labor (Uzorci između pacijenta i laboratorija) Dob Koncentracije hormona se mijenjaju (također ovisno o spolu, dobi). U pubertetu i menopauzi, razina kolesterola raste, osobito LDL kolesterola. U fazi rasta – različite dobne granice za spolove – alkalna fosfataza je očito veća u ranom djetinjstvu od vrijednosti kod odraslih osoba. Novorođenčad ima veću koncentraciju eritrocita i hemoglobina koji se postpartalno razgrađuje uslijed većeg parcijalnog tlaka kisika. Degradacija hemoglobina dovodi do vršne vrijednosti bilirubina, koji dolazi na „odraslu razinu“ tek nakon nekoliko dana zbog početno nepotpune glukuronidacijske funkcije jetre. Genetika Genetski određeni parametri, poput krvne grupe, utječu i na druge čimbenike. Na primjer, osobe s krvnom grupom 0 imaju nižu aktivnost von Willebrand faktora, dok heterozigotni nositelji poremećaja sinteze hemoglobina (talasemija) imaju niže indekse eritrocita (MCV, MCH) tijekom cijelog života. U usporedbi s bijelcima, Afrikanci imaju veću koncentraciju vitamina B12, CK i α-amilaze, kao i niži broj granulocita i monocita (limfociti se ne razlikuju). Japanci i Kinezi pokazuju nižu aktivnost alkohol dehidrogenaze s nižom tolerancijom alkohola. 8 Čak i stil života može utjecati na laboratorijske parametre Tjelesna težina Prehrana (ishrana) Post dovodi do pada albumina i proteina i jasnog smanjenja γ-glutamil transferaze i triglicerida. Razine mokraćne kiseline i kreatinina rastu prilikom posta. Prehrana s manjkom proteina vodi do smanjene koncentracije albumina, proteina i ureje, kao i do povećanja GH (hormona rasta). Prehrana bogata proteinima povećava razinu albumina, transaminaza i amonijaka, kao i ureje i mokraćne kiseline. Prehrana s velikim postotkom ugljikohidrata vodi do povećanja triglicerida. Prehrana bogata masnoćama dovodi do povećanja triglicerida, alkalne fosfataze (ALP), laktat dehidrogenaze (LD) i slobodnih masnih kiselina. Pušenje Neposredno nakon konzumacije cigareta, mjeri se povećana razina kortizola, adrenalina i aldosterona; kronično pušenje vodi do povećanja C-reaktivnog proteina (CRP). S druge strane, CEA i hemoglobin, eritrociti i leukociti, ACE (angiotenzin-pretvarajući enzimi), prolaktin i A karotenoidi su niži nego kod nepušača. CO hemoglobin i kotinin (nikotinski metabolit) mogu se koristiti za otkrivanje konzumacije duhana. Alkohol Velike količine alkohola dovode do smanjenja mokraćne kiseline i povećanja laktata, kao i pada razine glukoze u krvi. U slučaju kronično povećane konzumacije alkohola, moguće je uočiti povećane vrijednosti γ-GT, transaminaza, MCV i CDT (transferin siromašan ugljikohidratima), kao i smanjenje folne kiseline i vitamina. Kava Promjene parametara, uzrokovane konzumacijom droga Droge Parametri Amfetamini Povećanje Nezasićene kiseline Kanabis Povećanje Klorid, kalij, natrij, urea,inzulin Glukoza, mokraćna kiselina, kreatinin Kolesterol, tiroksin, kalij (rabdomioliza) GPT, amilaza, AP, bilirubin (žučni pigment), gastrin, lipaza, prolaktin, TSH Smanjenje Heroin Povećanje Morfin Povećanje 2 šalice kave s kofeinom uzrokuje povećanje kortizola za oko 40 %. Droge Zloporaba droga također dovodi do promjene različitih laboratorijskih parametara. Smanjenje Inzulin, noradrenalin Važno je ... staknuti pacijentu da se pridržava posta, osobito ukoliko se određuju kolesterol, LDL kolesterol, trigliceridi i šećer u krvi. Pacijent bi se također trebao suzdržati od pušenja, prekomjerne konzumacije kave, alkohola i droga prije vađenja krvi. Lijekovi Lijekovi uzrokuju namjerne (terapijske), kao i nenamjerne promjene (nuspojave) laboratorijskih parametara, npr. nakon uzimanja statina, koncentracija LDL kolesterola pada (namjerno), a osim toga, kreatin kinaza se (CK) može (nenamjerno, ali ne rijetko) povećati čak do rabdomiolize (vrlo rijetko) . Pacijenti često ne smatraju hormone (npr. oralna anti-kontracepcijska sredstva, tiroksin) i vitamine kao uzimanje lijekova. Ipak, oni utječu na laboratorijske vrijednosti – utvrđivanje vitamina nakon primjene vitamina obično nema smisla. Informacije o lijekovima pomažu pri procjeni laboratorijskih parametara. Cirkadijalni ritam Mnogi parametri pokazuju jasne oscilacije, ovisno o dobu dana. Cirkadijalna ritmičnost, npr. kortizola, testira se preko dnevnog profila kortizola (najviša vrijednost u ranim jutarnjim satima, smanjenje tijekom dana, najniža vrijednost oko 23:00). Standardno uzorkovanje (vađenje) krvi se provodi između 8 i 9 sati zato jer se referentne vrijednosti laboratorijskih parametara odnose na to vrijeme skupljanja (vađenja) krvi. Za dnevne profile (npr. kortizol), važno je navesti vrijeme na epruveti s uzorkom te također na uputnici. Parametri s cirkadijalnim ritmom Maksimum Jutro Parametri Maksimalno odstupanje ACTH 200 % 200 % Kortizol 200 % Renin 140 % Aldosteron 70 % Testosteron 30 % Hemoglobin 20 % Hematokrit 20 % Leukociti 20 % Crosslaps 20 % Bilirubin 20 % Podne Željezo 100 % Večer Kalij Somatotropin (STH) 400 % Kreatinin 10 % 400 % 100 % Mioglobin 70 % Urea 50 % Tirotropin (TSH) 50 % Godišnje doba i bioritam Najpoznatiji primjer promjene tijekom godišnjih doba je vitamin D, koji pokazuje najveću koncentraciju u ljeto, pod sunčevim zračenjem – a najnižu koncentraciju tijekom zime. Za hormone štitnjače, također su opisane varijacije godišnjih doba. Menstrualni ciklus s promjenjivim koncentracijama spolnih hormona, ali i aldosterona (povećanje prije ovulacije) su primjeri biološkog ritma. 9 2 Nuspojave uzrokovane intervencijama Rezultati laboratorijskih ispitivanja mogu biti izmjenjeni zbog određenih vanjskih utjecaja, npr: • U oralnom testu tolerancije glukoze (OGTT), ne mijenja se samo koncentracija testne varijable glukoze, i eventualno inzulina; također se može povećati razina kalija, fosfata i magnezija. • Palpacija prostate oslobađa antigen specifičan za prostatu (PSA) – čime se povećava razina PSA u krvi. • Intramuskularne injekcije ili biopsija mišića dovode do povećanja kreatin kinaze (CK) i mioglobina. • Operacije redovito uzrokuju između ostalog, povećanje CRP i sedimentacije. Farmakološki učinci i nuspojave lijekova već su bile istaknute; utjecaj na analite je sažete u sljedećoj tablici. Stres dovodi do ispuštanja hormona, npr. nadbubrežne žlijezde (adrenalin, noradrenalin, kortizol) i hipofize (ACTH, TSH, STH, prolaktin), koji zauzvrat vode do daljnjeg djelovanja. Štoviše, povećava se razina albumina glukoze, inzulina i laktata. Utjecaj na laboratorijske parametre, uzrokovan primjenom lijekova Parametar Lijek Parametar Lijek Alkalna fosfataza ↑ Alopurinol, karbamazepin, erithromicin, zlatne soli, metotreksat, metildopa, fenobarbital, fenitoin, primidon, valproična kiselina . ⁄. ↓ . ⁄. ↓ Klofibrat, oralni kontraceptivi Urea ↑ Bilirubin (žučni pigment) ↑ Levodopa, nicotinska kiselina, rifampicin, teofilin Kalij ↑ . ⁄. ↓ Klofibrat, fenobarbital . ⁄. ↓ Krvna sedimentacija ESR ↑ Dekstran (pogrešno visok) Kreatin kinaza ↑ Kalcij ↑ Androgeni, estrogeni, tijazidi, vitamin D, Pripreme Kreatinin ↑ . ⁄. CHE ↓ ↓ . ⁄. Laktat ↓ ↑ Kolesterol ↓ Antiepileptici, diuretici (furosemidi) Ciklofosfamid Askorbinska kiselina, kolestiramin, klofibrat, kortizone, kanamicin, levodopa, neomicin, noramidopirin, metildopa Natrij ↑ Anabolički steroidi, androgeni, kortizon, glukokortikoidi, litijske soli Oralni kontraceptivi (estrogen-gestagen terapija) . ⁄. ↓ Antibiotici, karbamazepin, klofibrat, etakrinička kiselina, furosemid, indometacin, tijazidi, trimetoprim/ sulfametoksazol Anabolički steroidi,derivati karbaminske kiseline, ciklofosfamid, iproniazid, estrogeni, oralni kontraceptivi, fenobarbital,fenotijazini, fenitoin, streptokinaza, testosteron, ksenobiotici Klofibrat, metildopa Glukokotikoidi Acetilsalicilna kiselina, amiodaron, anabolički steroidi, derivati karbaminske kiseline, klofibrat, ciklofosfamid, eritromicin, metildopa estrogeni, oralni kontraceptivi, fenotijazini, streptokinaza, testosteron, valproična kiselina Acetilsalicilna kiselina, amiodaron, anabolički steroidi, derivati karbaminske kiseline, ciklofosfamid, estrogeni, oralni kontraceptivi, fenitoin, streptokinaza, testosteron, valproična kiselina Ciklosporin, dietilstilbestrol, etakrinska kiselina, furosemid, levodopa, omeprazol, salicilati, (< 3 g dnevno), triamteren, citostatici Djelomično tromboplastinsko vrijeme . ⁄. Transferrin ↑ Heparin ↓ ↑ Penicillin Barbiturati Transferrin ↓ Oralni kontraceptivi (estrogen-gestagen terapija) Triglyceride ↑ Estrogeni, oralni kontraceptivi . ⁄. ↓ Askorbinska kiselina, kolestiramin, kortizon, gentamicin, kanamicin, levodopa, neomicin, streptomicin Željezo, bakar ↑ γ-GT ↑ . ⁄. Glukoza ↓ ↑ GOT/AST ↑ GPT/ALT ↑ Mokraćna kiselina ↑ Alopurinol, klofibrat, kortikoidi, kumarini, salicilati, (>3 g dnevno), urikozurični lijekovi Klofibrat, furosemid, gentamicin, kanamicin, litij, neomicin, streptomicin, citostatici Anabolički steroidi, kortizon, ibuprofen, indometacin, penicilin, propranolol, spironolakton, triamteren, trimetoprim/sulfametoksazol Karbamazepin, etakrinička kiselina, furosemid, inzulin, laksativi, tijazidi Klofibrat, litij, teofilin, neuroleptici Acetilsalicilna kiselina, ciklosporin, klofibrat, gentamicin, kanamicin, metildopa, streptomicin Fenobarbital, glukokortikoidi Bigvanidi Raspon učinaka ovisi o koncentraciji lijeka i metodi detekcije, odnosno, otkrivanja 10 Promjene tijekom trudnoće Analiti Povećanje (%) α-fetoprotein (AFP) >1000 β-HCG >1000 Triglyceridi 100 Analiti Kalcij Smanjenje (%) -4 Eritrociti -8 Hemoglobin -8 Bakar 60 Hematokrit -8 Kolesterol 60 Ukupni proteini - 12 Leukociti 50 Željezo - 18 Alkalna fosfataza 40 Kolinesteraza - 20 Fizička aktivnost Trudnoća i kontracepcija Fizička aktivnost uzrokuje povećani filitracijski tlak u kapilarama i na taj način se tekućina kreće od intravaskularnog do intersticijskog prostora. To rezultira promjenom koncentracije Inhibitori ovulacije djelomično oponašaju trudnoću (gravidnost)i mogu posljedično dovesti do odgovarajućih razlika u razini hormona i parametara zgrušavanja (koagulacijskih parametara). Tijekom trudnoće, volumen plazme se znatno povećava (do 50 %), sa smanjenjem koncentracije hemoglobina i hematokrita, eritrocita i albumina. Tijekom trudnoće, koncentracija (trudničkih) hormona – kao što su β-HCG, AFP, estradiol, i prolaktin znatno se mijenja (usp. tablicu). Specifikacija trudnoće / tjedna trudnoće i uzimanja inhibitora ovulacije važna je za procjenu analita. • korpuskularnih elemenata (leukocita, eritrocita, trombocita) • velikih proteina (imunoglobulina, makroglobulina, albumina) • proteinski vezanih molekula (kolesterola i triglicerida / apolipoproteinskih veza) • elemenata poput željeza (transferinske veze), bakra (spojevi s ceruloplazmom) i kalcija (Ca-vezujući protein). Duže trajanje tjelesne aktivnosti – posebice netreniranih osoba – dovodi do oštećenja mišića s povećanjem kreatin kinaze (CK), laktata i laktat dehidrogenaze (LDH) te transaminaza (AST / ALT). Položaj tijela i venska staza Kada se osoba premješta iz ležećeg u sjedeći položaj, voda se pomiče od kapilara do intersticijskog prostora iz hidrostatskih razloga, smanjujući volumen plazme (do 12 % u zdravih osoba). Isto tako, zastoj krvi (zbog podveze) za vensko skupljanje, koji traje dulje, vodi do hemokoncentracije: vrijednosti za laktat dehidrogenazu (LD) i ukupne proteine (TP) povećavaju se znatno već nakon 2 minute. Mirno ležanje, odnosno, sjedenje / 5 –10 minuta prije vađenja je preporučeno. Standardno skupljanje (vađenje) krvi provodi se u sjedećem ili ležećem položaju; izbjegavajte faktore stresa, mirna i tiha okolina! Vrijeme zastoja za prikupljanje venske krvi < 30 sekundi. Odvežite podvez nakon uboda iglom. 11 3 UTjECaj HEMOLIZE, IKTErIjE I LIPEMIjE Predanalitički čimbenici uzrokuju in vitro promjene mjerne vrijednosti i – što se tiče vremena – stupaju na snagu za vrijeme ili nakon uzimanja uzorka,za razliku od bioloških čimbenika. Mjerni rezultat ne odgovara stvarnoj in vivo koncentraciji analita. Mogu biti endogeni ili egzogeni. Endogeni mogu biti identični analitima i mijenjati mjerni rezultat, npr. izlaz LD i kalija iz eritrocita u slučaju hemolize. Hemoliza se može dogoditi in vivo ili in vitro (podveza žile prejaka/preduga, previše intenzivna aspiracija, premala igla) ili pak suviše dugim, toplim ili hladnim skladištenjem, prebrzim hlađenjem, zakašnjelim, nepotpunim ili previše brzim centrifugiranjem ili prekomjernim vremenom prijevoza. Hemoliza Neki analiti u eritrocitima pokazuju znatno veće koncentracije nego u serumu - u skladu s tim, stajanjem krvi dolazi do pada funkcije natrij-kalijeve pumpe što vodi do promjene ovih analita (usp. tablicu). Lipemiju je moguće pronaći u slučaju hiperlipoproteinemije i pojavljuje se nakon centrifugiranja – kao mliječna zamućenost seruma, uzrokovana hilomikronima ili trigliceridima. Zamućenost postaje vidljiva oku kod koncentracije triglicerida od oko 3,4 mmol/L. To dovodi do poremećaja fotometrijskih analiza, posebice u kratkovalnom spektru od 300 – 500 nm s visokom stopom mjernih pogrešaka. U slučaju triglicerida > 8,5 mmol/L, gotovo sve fotometrijske analize su poremećene. Koncentracijski omjeri unutar i izvan eritrocita Analit LDH 160 Kisela fosfataza 70 Kalij 25 GOT/AST 20 GPT/ALT Mg 12 Kvocijent (eri/serum) 5 2,5 Lipemija, ikterija i proteini U slučaju lipemije, analiza krvi za krvnu sliku može ukazivati na previsoke vrijednosti hemoglobina i MCHC vrijednosti te preniske vrijednosti hematokrita. U slučaju imunoanaliza mjerenjem svjetla u otopini (nefelometrijsko/ turbidimetrijsko mjerenje), može doći do neuvjerljivih rezultata, osobito za proteine plazme i određivanja antitijela; U određivanjima elektrolita, može doći do smanjenja zbog učinka istiskivanja, uzrokovanog lipoproteinskim česticama. Do ikteričnog seruma dolazi u slučaju hiperbilirubinemije i definiran je intenzivnom slamnato-žutom bojom. Ikterični serum, također, dovodi do poremećaja fotometrijskih analiza, posebno u spektru 300 – 500 nm; učinak je osobito prepoznatljiv u slučaju kreatinina. Hladni aglutinini i krioglobulini ometaju, među ostalim, analizu krvi; trombocitna antitijela uzrokuju takozvanu EDTA-induciranu trombocitopeniju, koja se rijetko može pojaviti i kod primjene drugih antikoagulansa. Antitijela utječu na analize hormona i određivanja proteina; npr., tiroglobulinska antitijela (TAB) simuliraju pogrešnu koncentraciju tiroglobulina, a ljudska anti-mišja antitijela (HAMA) mogu prouzročiti pogrešnu koncentraciju tumorskih markera. EdTa, puder (talk) deterdženti i dezinfekcijska sredstva su „egzogeni“ čimbenici Egzogeni čimbenici su tvari koje ulaze u krvi prije, tijekom ili nakon skupljanja (vađenja) krvi i ometaju laboratorijske analize. Na primjer, kada se koristi EDTA krv, lažno niske razine mokraćne kiseline rezultat su EDTA-inducirane inhibicije urikaze; lijekovi također mogu djelovati kao ometajući čimbenici. Onečišćenje puderom iz rukavica, gumenim čepovima ili kateterima dovodi do povećanja cinka u uzorku, deterdženti mogu uzrokovati povećanje željeza i fosfata; uzimanje uzoraka iz infuzijskih otopina uzrokuje prije svega otkrivanje povećane razine glukoze ili elektrolita. Sekundarno miješanje već uzetih uzoraka može dovesti do kontaminacije antikoagulansa, kao što su to EDTA, citrat i heparin ili inhibitori glikolize poput natrij fluorida. Dodavanje dezinfekcijskih sredstava vodi do povećanih vrijednosti prilikom određivanja razine alkohola u krvi. PV u % aPTT u sec 120 100 80 60 40 20 0 1/10 prema Töpfer i suradnici JLabM ed20 00; 24: 514-20 1/9 1/8 1/7 1/6 1/5 1/3,5 Omjer miješanja citrata i krvi Omjer citrat/krv utječe na PV i aPTT antikoagulansi i posebne epruvete kao čimbenici pogrešaka Jedan od čimbenika je pogrešan omjer antikoagulansa i krvi. Na primjer, premalo antikoagulansa u odnosu na količinu krvi rezultira nedovoljnim sprečavanjem koagulacije; višak (premalo krvi) može izazvati oštećenje staničnih membrana. Omjer citrata i krvi je posebno kritičan za provedbu koagulacijskih testova (vidi dijagram): nedovoljno ispunjena citratna epruveta vodi do iznimno patoloških vrijednosti, čak i kad je koagulacija „in vivo“ fiziološka. Analitika može biti poremećena odabirom pogrešne epruvete. Određivanje proteina cerebrospinalne tekućine (β-amiloida) je poremećeno u epruvetama s polistirenskim dodatkom ili staklenim epruvetama zbog apsorpcije proteina na stjenku epruvete; samo polipropilenske epruvete (mliječno mutne) mogu se koristiti. Osobito pri korištenju epruveta s gelom, moguće je izmjeriti vrlo visoke koncentracije aluminija — razlog: gel sadrži aluminijski silikat i raspršuje se (difundira) u serum, gdje je otkriven. 13 4 KOJA EPRUVETA I ZA KOJI TEST I ZAŠTO? Većina analiza u laboratoriju (osim bakterioloških testova) izvodi se u krvi. Ovisno o parametrima koje je potrebno utvrditi, krv se mora u potpunosti zgrušati – Ili je potrebno spriječiti koagulaciju (zgrušavanje). Serum, plazma, krvni ugrušak, puna krv Kada se krv puni u epruvetu bez ikakvih dodataka i u njoj stoji, zgrušava se u roku pola sata; koagulacijski čimbenici – fibrinogen, među ostalim, – u potpunosti se iskorištavaju tijekom tog vremena. Površinski sloj = serum moguće je dobiti putem centrifugiranja; takozvani krvni ugrušak nalazi se na dnu epruvete i uglavnom se sastoji od krvnih stanica (eritrocita, leukocita, trombocita). Analiza nije moguća s ovim nakupinama stanica. Kada se koagulacija pune krvi spriječi dodavanjem antikoagulanasa, ne dolazi do zgrušavanja kada se krv ostavi da stoji, ali stanice ostaju zasebne i mogu se također koristiti za analize (npr. hematologija). Stanice i plazmu moguće je odvojiti centrifugiranjem. Plazma sadrži sve komponente seruma i faktore koagulacije. Ovisno o vrsti antikoagulansa, naziva se citratnom plazmom, EDTA plazmom ili heparinskom plazmom. Ako serum ili plazma ostaju na ugrušku krvi/krvnim stanicama, može doći do interakcije. Dakle, plazmu/serum potrebno je odvojiti od staničnih komponenti, uslučaju nekih parametara, odmah. Prikupljanje seruma najjednostavnije se provodi pomoću gel epruveta. Nakon zgrušavanja, sloj gela koji postoji u epruveti klizi preko krvnog ugruška tijekom centrifugiranja zbog njegove gustoće te ga tako odvaja od tekućih komponenti krvi. Ukoliko je to potrebno, cijela epruveta može se zamrznuti u tom stanju. Učinak gela vidljiv je tek nakon centrifugiranja. Tu su i gel epruvete za plazmu (posebno heparinsku plazmu) na raspolaganju. U ovom slučaju smjesta može i mora doći do centrifugiranja. Citratna i EDTA plazma obično se dobiva iz epruvete bez gel sloja. U tom slučaju, plazma se mora prenijeti u drugu epruvetu bez ikakvih dodataka nakon centrifugiranja, i označiti barkodom i vrstom materijala. 14 Sl. 1 Becton Dickinson vacutainer sustav Serum Serum se dobiva iz pune krvi, bez ikakvih dodataka, koagulacijom i naknadnim centrifugiranjem te odvajanjem krvnog ugruška. Koristi se za određivanje proteina poput albumina i imunoglobulina, protutijela specifičnih patogena, alergena, auto-antitijela, elektrolita, enzima i supstrata, kao i većine hormona. U slučaju analita, koji se nalaze u serumu i stanicama (npr. eritrociti), i to u različitim koncentracijama, hemoliza koja nastaje nakon vađenja krvi, npr. zbog hipoksije, uzrokuje izlaz intracelularnih analita u serum. Stoga, brzo odvajanje krvnog ugruška i seruma se osobito preporučuje za kalij, LD, glukozu, NSE, AST i homocistein (ako se određuju na temelju seruma), najjednostavnije centrifugiranjem gel epruveta (vidi gore) ili prijenosom seruma u drugu epruvetu, bez ikakvih dodataka. Pojedinačni parametri seruma razgrađuju se daljnjim metaboličkim procesima. U ovom je slučaju dobiveni serum potrebno duboko zamrznuti. Primjeri nestabilnih analita su aldosteron, gastrin, vitamini, C-peptid, kalcitonin, hormon rasta. Također, tu su analiti osjetljivi na svjetlo. Za bilirubin, vitamin B12 i vitamin K, na primjer, aluminijska folija je prikladna kao zaštita od svjetla, koja se omotava oko epruvete (bar kod/označavanje na epruveti i dodatno na foliji). EDTA krv/plazma Citratna krv/plazma EDTA je kelatni agens koji veže kalcij u krvi i na taj način sprečava početak koagulacijske kaskade. EDTA (puna) krv se koristi za krvnu sliku, razlikovanje limfocita i HLA, određivanje hemoglobina (HbA1c, talasemija), određivanje krvne grupe, analize vitamina, određivanja razine imunosupresiva i PCR testove. Rutinski se EDTA puna krv pohranjuje na sobnoj temperaturi; stabilnost stanica je ograničena (diferencijalna krvna slika trebala bi biti dovršena najkasnije nakon 6 sati; osim toga, EDTA krv je potrebno iskoristiti najkasnije sljedeći dan). Za imunosupresive, hlađenje na 4°C je potrebno za dulju pohranu. Za genetske i PCR testove za patogene, uzimanje dodatne epruvete uvijek je ključno za isključivanje bilo koje vrste kontaminacije. Osim koagulacije, Ca-ovisni enzimi također doprinose degradaciji ostalih krvnih parametara, poput ACTH. Zbog kompleksiranja kalcija i brzog centrifugiranja – jer nema potrebe za čekanjem koagulacije - ACTH koncentracija u EDTA plazmi je stabilnija nego u serumu. Kateholamini, metanefrini, kalcitonin, i ADH se stoga također određuju u EDTA plazmi. Za daljnju stabilizaciju, plazmu je potrebno duboko zamrznuti za sve ove parametre, obično u neutralnoj epruveti ili pomoću posebne EDTA gel epruvete. O korištenoj EDTA epruveti ovisi da li je moguće odrediti natrij I kalij iz EDTA plazme. Isto vrijedi i za kalcij i određivanja mnogih Ca-ovisnih enzima. Citrat je, kao antikoagulans, prisutan u tekućem obliku unutar epruvete za uzorke. Za odgovarajući antikoagulantni učinak, neophodan preduvjet je ispravan omjer miješanja krvi i citrata (10:1). Citratna puna krv koristi se samo za nekoliko specifičnih testova: dijagnozu EDTA-inducirane trombocitopenije i funkcijske testove trombocita. U gore navedenim slučajevima, molimo Vas da uvijek pošaljete dodatnu epruvetu za koagulacijske parametre koji će se odrediti iz citratne plazme. Za rutinske parametre (PV, PTT, itd.),brzi prijevoz bez prethodne obrade je sasvim dovoljan, budući da ovi parametri ostaju stabilnima nekoliko sati. Ako to nije moguće, krv je potrebno centrifugirati odmah nakon uzorkovanja, kako bi se dobila citratna plazma; citratnu plazmu potom, pomoću pipete, prebaciti u običnu epruvetu, označiti i duboko zamrznuti. Prijevoz smije uslijediti samo onda, kada je plazma potpuno zamrznuta; lanac zamrzavanja ne smije biti prekinut. To se također odnosi na gotovo sve ostale čimbenike zgrušavanja (npr. pojedinačne faktore) i aktivnost inhibitora C1-esteraze. Ukoliko je potrebno učiniti nekoliko parametara, tada ima smisla uključiti nekoliko alikvota u pošiljku. Natrij-fluorid Natrij-fluorid onemogućuje enzimske aktivnosti. To se koristi, na primjer, kako bi se usporio metabolizam glukoze u uzorkovanoj krvi koja nije centrifugirana. Ovaj učinak se također koristi za određivanje laktata i homocisteina. Heparinska krv i heparinska plazma Heparinska puna krv se prvenstveno koristi za HLA tipizaciju te razlikovanje limfocita. Sl. 2 Sarstedt S-monovette 15 5 VaĐENjE KrVI KOd djECE Djeca nisu male odrasle osobe. Jako malim pacijentima posebno je teško objasniti značenje vađenja krvi. Vrlo je bitno iscrpno informirati majku/ osobu privrženu djetetu te dobiti njen/njegov pristanak i aktivnu suradnju – također u slučaju uzimanja krvi koje se provodi protiv djetetove volje. Bezbolno vađenje krvi obično nije moguće. Dijete bi trebalo iskreno pripremiti na to da je ubod igle bolan, ali podnošljiv, kako bi se postigla bolja suradnja s djetetom. Nakon vađenja krvi, važno je pohvaliti i nagraditi dijete. Kod novorođenčadi i dojenčadi, vađenje krvi se obično izvodi u ležećem položaju, s malom djecom uglavnom u majčinom krilu; sa starijom, razumnijom djecom, vađenje krvi često se izvodi u sjedećem položaju. Međutim, u slučaju velikog otpora djeteta, ležeći položaj se više preferira, budući da je tada puno lakše imobilizirati ekstremitete. Budući da je volumen krvi djece – prije svega u novorođenčadii nedonoščadi – mali, potrebno je, naravno, raditi s minimalnim količinama. Obično nije moguće koristiti krute igle za vađenje krvi. Iz higijenskih razloga, preporuča se zatvoreni sustav vađenja krvi. Kontakt s krvlju– posebice u slučaju postojećih kožnih nedostataka – ima isti rizik od infekcije, kao u slučaju krvi odraslih osoba. Osim dezinfekcije nakon kontakta s krvlju ili ubodnog incidenta, ako je to potrebno, podrazumijeva se liječnički pregled te testiranje na HIV, HBV i HCV. V. supratrochlearis V. auricularis posterior V. temporalis superficialis V. cephalica V. jugularis externa V. cephalica V. basilica V. cubitalis V. cephalica V. femoralis Dorsal venous arch of hand and foot V. saphena magna Sl. 1: Mjesta uboda kod djece Izvor: Blutentnahmetechniken in der Pädiatrie (Tehnike sakupljanja krvi u pedijatrije) Dr. Thomas Böhler, uz ljubaznost Becton Dickinson Kapilarno ili venozno vađenje krvi? Kod djece se rijetko provodi arterijsko vađenje krvi (osim za plinove u krvi), a – ukoliko se provodi – to trebaju raditi isključivo iskusni liječnici. U slučaju male djece i male količine krvi, obično se koristi kapilarna krv. Nema komparativnih studija o venskoj i kapilarnoj krvi kod djece; ukoliko donosimo zaključke na temelju rezultata ispitivanja, provedenih kod odraslih osoba, usporedive vrijednosti se očekuju za kalij, fosfat, ureju, i glukozu; proteini, bilirubin, kalcij i natrij su nešto niži u kapilarnoj krvi; za razine CRP, kolesterola/lipoproteina i hormona štitnjače, ne postoje značajne poznate razlike. Prilikom vađenja kapilarne krvi kod novorođenčadi, u prva dva tjedna moguće je očekivati nevjerojatno visoke vrijednosti kalija i pogrešne HCT vrijednosti zbog pojačane tendencije za hemolizu – posebno u slučaju visokog tlaka (>dojenje<). Za nedonoščad, novorođenčad i dojenčad, ubod u petu poželjan je u prvoj polovici godine života; za starije bebe, malu djecu i školsku djecu,ubod u jagodicu prsta (prstenjak), ili za stariju djecu ušna školjka. 16 Odabir mjesta uboda za skupljanje venozne krvi kod djece Nedonošče Novorođenče Dojenče Mala djeca (jaslička dob) Dijete školske dobi Cefalne vene (+) samo ako > 1 tjedan ++ ++ - - Brahijalne vene (+) sačuvati, ukoliko je to moguće (+) sačuvati, ukoliko je (+) to moguće ++ ++ Dorsum ruke ++ ++ + ++ ++ Dorsum noge ++ ++ + (+) bolno – Mjesto uboda Ubod u petu Prije uboda, cirkulacija se može povećati (ubrzati) zagrijavanjem mjesta uboda (s toplom krpom). Ubod u petu potrebno je izvesti postranično, kako bi se isključio ubod u petnu kost; dezinficirajte mjesto uboda (nakon što pripremite dijete, npr. „Sad ćeš osjetiti nešto hladno“). Kada se dezinficijens u potpunosti osuši, fiksirajte petu, kontrolirajte pritisak pomoću kažiprsta i palca. Sada se ubod izvodi sa sigurnosnom lancetom, prva kap krvi se obriše, krvotok se regulira povećanjem ili smanjenjem pritiska palca te se krv skuplja u odgovarajuće epruvete. Nakon završetka skupljanja krvi, sterilnom vatom pritisnite mjesto uboda na 1– 2 minute. Ukoliko je zastoj prejak, to uzrokuje smanjenje opskrbe kisika i posljedično mliječnu acidozu. Ako zastoj traje predugo, ovo može uzrokovati hemokoncentraciju, povećane koncentracije proteina i aktivaciju fibrinolize. Skupljanje krvi iz već umetnutih kanila općenito bi trebalo izbjegavati, jer ostaci injekcijskih otopina ili lijekova mogu prouzročiti značajne promjene laboratorijskih parametara. Ubod u jagodicu prsta Ukoliko se radi o malom djetetu, ruku morate čvrsto primiti i obuhvatiti; kod starije djece, prst je potrebno držati između palca, kažiprsta i srednjeg prsta (poput kemijske olovke). Nakon dezinfekcije, ubod se vrši postranično, najmanje 3 mm od nokta; ovdje je koža najmanje osjetljiva na bol. Prst i dalje čvrsto držite nakon uboda i spustite ga prema dolje, tako da se mjesto uboda nalazi na najnižoj točki. Sakupite krv u prikladnu epruvetu i pritisnite sterilnom vatom. Mekane dječje vene: izazov za predanalizu Krv bi se iz vene trebala vaditi u mirnom okruženju; općenito su moguća različita mjesta uboda (vidi sl. 1); međutim, dob djeteta igra ulogu (usp. tablicu). Kod nedonoščadi i novorođenčadi, obuhvaćanje šake može se primijeniti za stabilizaciju ekstremiteta te za proširenje i skupljanje vene (vidi sl. 2). U slučaju vrlo živahne dojenčadi i male djecu, pomagač bi trebao obuhvatiti dijete ispod pazuha i na taj način ga pridržati; druga ruka pomagača drži djetetov prst i fiksira venu laganim povlačenjem. Nakon dezinfekcije kože (nakon što najavite djetetu, npr. „Sada ćeš osjetiti nešto hladno“) te kompletnog sušenja dezificijensa, dolazi do uboda. Potom se mjesto uboda pritisne sterilnom vatom i pričvrsti pomoću flastera. Sl. 2 Učvršćivanje stiskanjem šake 17 6 UZOrCI Za MIKrOBIOLOŠKE PrETraGE U BOLESTIMa IZaZVaNIM MIKrOOrGaNIZMIMa: „Kvaliteta i pouzdanost mikrobioloških nalaza uvelike ovisi o pravilnom prikupljanju uzoraka od pacijenta, te o pravilnom i brzom transportu materijala u laboratorij.“ Za mikrobiološku obradu i procjenu uzoraka potrebno je uz podatke o pacijentu, osigurati i sljedeće podatke: • Vrijeme uzimanja uzorka / datum • Podrijetlo uzorka (npr. obrisak uretre, pleuralni punktat) • Redosljed uzimanja uzoraka i posebni zahtjevi (npr. otkrivanje patogenih bakterija i/ili specifičnih bakterija) • Preliminarna dijagnoza / klinički podaci (npr. početak bolesti, klinička simptomatologija, boravak u inozemstvu, prethodno liječenje antibioticima). Uzorci za bakteriološke i mikološke pretrage: Preliminarne napomene: Oprema za prikupljane i uzimanje uzoraka, kojom raspolažu pojedinačni synlab laboratoriji, mogu ukazivati na neznatne razlike, što je beznačajno za postupak uzimanja obrisaka, njihovo skladištenje i transport. Obrisci /aspirati /punktati/sperma/iskašljaj/stolica/urin. Molimo, koristite samo podloge koje vam mi dajemo na raspolaganje: transportne setove-štapić s vatom+transportni medij, transportne spremnike za uzorke, sterilne univerzalne epruvete, posude za iskašljavanje, te briseve za ostale vrste uzoraka. Ovisno o mjestu uzimanja uzoraka, oni se mogu prikupljati pomoću tankih, fleksibilnih ili pomoću debelih, tvrdih briseva. Ukoliko je potrebno, za aerobne mikroorganizme koristite jedan transportni set, a za anaerobne drugi. Tanke i debele vatene briseve možete zatražiti i pojedinačno, bez transportnog medija. Preporučamo setove za skupljanje briseva u kojima se nalazi transportni medij. Uzorci se većinom pohranjuju u hladnjaku do prijevoza u laboratorij. abscesi (u analnoj regiji) Špricom izvucite gnoj, odnosno sadržaj i ubrizgajte ju u odgovarajući transportni spremnik, u kojem se nalazi transportni medij. Kada koristite obrisak za prikupljanje uzoraka, utisnite ga u gnoj ili sadržaj, pokupite nešto staničnog materijala sa stjenke abscesa, ako je moguće, prenesite ga u odgovarajuću transportnu podlogu. Spojnica oka i rožnica Patogeni uzročnici i kvasci Pomoću tankoga brisa odstraniti sekret i stanični materijal iz konjunktivalne vrećice, uz lagani pritisak. Prije sakupljanja uzoraka ne smije se davati lokalna anestezija ili antibiotske kapi. Dokazivanje klamidije Test direktne imunoflorescencije(DTF) Uz pomoć tankog, vatenog brisa odstraniti sekret i stanični sadržaj iz konjunktivalne vrećice uz lagani pritisak, nekoliko puta. Uzeti uzorak, brisom zavaljati nekoliko puta naprijed i natrag po predmetnom stakalcu (ali ne brisati po predmetnom stakalcu). Pustiti da se osuši na zraku. Nakon 5 minuta uzorak fiksirati s 2–3 kapi metanola ili acetona. Prije uzimanja brisa na klamidiju ne koristite nikakve lokalne anestetike ili fluorescentne boje. 18 PCR lavaža (ispirak) Uzmite stanični materijal iz konjunktivalne vrećice, pomoću suhog tankog vatenog štapića, uz blagi pritisak. Štapić vratite u epruvetu, protresite uzorak u epruveti sa bezbojnim PCR medijem, otprilike 10 sekundi. Dobro zatvorite epruvetu. Obje metode dobre su za dobivanje odgovarajućeg uzorka. Priprema preparata za bojanje bakterija po Gramu Budući da je teško učiniti Gram preparat iz transportnog medija, preporučamo uzeti drugi obrisak za razmaz po predmetnom stakalcu, u slučaju obriska spojnice oka. Za ovu bi svrhu uzorak trebalo uzeti iz konjunktivalne vrećice, pomoću debljeg vatenog štapića, razmazati ga po predmetnom stakalcu, tako da ga valjamo naprijed i natrag nekoliko puta (ne brisati po stakalcu). Razmaz osušiti na zraku, te ga pošaljite u laboratorij za detekciju klamidije postupkom DFT. Hemokultura Sljedeći odlomak općenito prikazuje način uzimanja krvi za mikrobiološku analizu. Obzirom da različiti synlab laboratoriji koriste različite automatizirane sisteme detekcije mikroorganizama, niže navedene osnovne preporuke trebaju se prilagoditi radu regionalnog laboratorija kojem gravitirate. Krv dobivenu venepunkcijom treba inokulirati u bočice za hemokulturu. Stoga, upotrijebite bočice (za aerobnu / anaerobnu inkubaciju) slijedeći preporuke svog laboratorija. Krv s dodatkom EDTA ili citrata (antikoagulans) nije odgovarajući uzorak. Najbolje vrijeme za uzimanje krvi je početkom porasta tjelesne temperature, odnosno, u samom „piku“ povišene temperature. Samo je u tom slučaju nepotrebno ponavljanje uzimanja krvi na 2 – 3 sata. Ako se započelo s antibiotskom terapijom, preporuča se uzeti uzorak neposredno prije sljedeće aplikacije antimikrobnog lijeka. U svaku bočicu potrebno je inokulirati od 0,5 (djeca) do 10 ml krvi (odrasli). Prije inokulacije treba provjeriti ispravnost bočice; ukoliko se primijeti bilo kakvo zamućenje ili oštećenje bočice – nemojte je upotrijebiti – odbacite je kao neispravnu. Prilikom venepunkcije (a nakon dezinfekcije mjesta venepunkcije), odbacite prvi volumen krvi (0,5 do 2,0 ml) te s novim setom za uzimanje (igla / štrcaljka) aseptički uzmite 0,5 do 10 ml. Potom promijenite iglu i s neupotrebljenom, novom iglom, inokulirajte krv u bočicu, čiji gumeni čep (nakon skidanja zaštitne folije) također dezinficirajte, najbolje alkoholnim dezinficijensom (uvijek pričekajte da alkohol ishlapi, jer je tek tada površina dezinficirana). Nakon inokulacije, uzorak krvi izmiješajte s bujonom ljuljajući lagano bočicu nekoliko puta, označite na bočici sve potrebne podatke (ime/prezime pacijenta, datum i sat uzimanja uzorka), te u što kraćem roku dostavite uzorak u laboratorij. Tijekom dostave uzorak pohranite na sobnoj temperaturi. Bronhijalni sekret / bronhijalna lavaža (ispirak) Bronhoskopski dobiven uzorak stavite u univerzalnu sterilnu epruvetu. Ukoliko je na raspolaganju mala količina uzorka, navlažite dva vatena štapića i umetnite ih u transportni medij. Rodnica, vulva, cerviks Vrsta i pretraga uzorka ovdje ovisi o slijedećim zahtjevima: Za dokazivanje pojedinačnih patogena (na primjer streptokoka, gljiva) koriste se vateni štapići (transportni set) sa debljom osnovom. Cerviks: kod odraslih žena, umetnuti vateni štapić u cervikalni kanal prilikom ginekološkog pregleda. Štapić se zarotira za 180 stupnjeva, uz lagani pritisak. Rodnica: stijenku obrisati u valovitim pokretima, počevši od vrata maternice pa prema ušću rodnice. Vulva: uzmite uzorak s velike i male stidne usne, te s ragada, ukoliko su prisutne. Umetnite vateni štapić u transportni medij. Za otkrivanje bakterija i gljiva dovoljan je samo jedan transportni medij. Kod djece i dojenčadi, pažljivo umetnite vateni štapić u predvorje vulve, lagano ga okrećući. 19 6 Fistula Kirurški uzorci, bioptati Uzorak iz fistule uzima se pomoću vatenog brisa na tankom, fleksibilnom štapiću. Aseptički umetnite bris što je moguće dublje u fistulu, a izvađeni štapić uronite u transportni medij. Standardni synlab transportni setovi izuzetno su pogodni za skupljanje uzoraka (npr. obrisaka s mjesta kirurškog zahvata, potrbušnice, apscesa jetre itd.). Uvijek koristite dva seta, jedan za aerobne, drugi za anaerobne mikroorganizme. Mali komadići tkiva ili bioptički materijal transportirati u univerzalnim epruvetama s jedan do dva mililitra sterilne fiziološke otopine. Prethodno je potrebno najaviti i konzultirati laboratorij u vezi s materijalom. razmazi kože; strugotine uzoraka kože, kose, noktiju Za dokazivanje gljivičnih infekcija uzimaju se uzorci bolesne kože uz sam rub oboljelog tkiva. Prethodno očistiti oboljelo tkivo alkoholom i sterilnom fiziološkom otopinom. Strugotinu oboljelog nokta ili odrezani komadić nokta pomoću sterilnog skalpela uzmite također s ruba, na granici između zdravoga i oboljelog tkiva. Strugotine noktiju možete sakupiti u sterilnu epruvetu ili na aluminijsku foliju koju ste prethodno sterilizirali plamenom. Pleura, ascites, sinovijalna tekućina, aspirati Aseptički aspirirani sadržaj ulije se u sterilnu epruvetu. Ukoliko dobijemo iznimno malu količinu sadržaja, uronite vatu brisa u sekret, potom bris ubodite u transportni medij (aerobni i anaerobni mikroorg.). Vršak katetera Nakon uklanjanja katetera, sterilnim škarama odrežite otprilike 5 cm od vrha katetera i uložite izravno u sterilnu posudu. Likvor (cerebrospinalna tekućina) Likvor se uzima u strogim aseptičkim uvjetima i direktno se ukapava u sterilnu epruvetu. Prethodno je potrebno telefonski najaviti u laboratorij dolazak uzorka koji se odmah mora transportirati u laboratorij. Nazofarinks i vanjski zvukovod Za uzimanje ovih uzoraka koriste se vateni štapići na tankoj fleksibilnoj žici. Obrisak nazofarinksa uzima se tako da štapić umetnete što dublje, donjim nosnim hodnikom, do stražnje nosne lože gdje se trebate zadržati do 5 sekundi. U slučaju sumnje na hripavac (pertusis) pošaljete dva obriska. Prilikom uzorkovanja materijala iz sinusa i srednjeg uha, pošaljite 2 seta obrisaka za detekciju aerobnih i anaerobnih mikroorganizama. 20 Obrisak ždrijela i tonzila, te usne šupljine Za obriske ždrijela i tonzila, usne šupljine, jezika i desni koristite deblje briseve s vatom. Za obrisak nazofarinksa koristite briseve na tankoj fleksibilnoj žici. Prilikom uzimanja obriska ždrijela pritiskom istisnite i sekret iz tonzila. U slučaju gnojne upale tonzila uvijek pripremite dva predmetna stakalca za bojanje po Gramu, jer u slučaju Vincentove angine, ili sumnje na difteriju, ranu dijagnozu moguće je postaviti pregledom mikroskopskog preparata obojenog uzorka. Uzorak nanesite na predmetno stakalce valjajući naprijed i natrag nekoliko puta (ne brisati). Preparat osušite na zraku i pošaljite u laboratorij u odgovarajućim transportnim kutijama otpornim na lom. U slučaju sumnje na hripavac uglavnom se koriste obrisci nosa i nazofarinksa. Obrisak transportirati unutar jednog dana u laboratorij ili ih možete uroniti u odgovarajuće transportne medije, ako se transport mora odložiti na dulje od jedan dan. rektalna/analna regija Uretra (mokraćna cijev) Obrisci iz ove regije uzimaju se pomoću debljih, vatenih briseva. Za analni obrisak dovoljno je obrisati, uz snažan pritisak uzduž vanjskog analnog prstena i potom ga umetnuti u anus otprilike 3 – 5 centimetara uz lagano okretanje. Obrisak umetnite u transportni medij. Prilikom uzimanja uzorka s rektalne sluznice što bi se trebalo provoditi pod kontrolom rektoskopa, po mogućnosti bi trebalo kombinirati obrisak i biopsiju rektalne sluznice. Za dokazivanje klamidije ili gonokoka, u slučaju postojećeg proktitisa, obratite se laboratoriju sa zahtjevom za ciljanu pretragu. Za dokazivanje gonokoka iz uretre, u muškaraca i žena, koristite tanki štapić namotan vatom. Umetnite ga u mokraćnu cijev, otprilike 1 cm, izvadite i uronite u transportni medij. U slučaju sumnje na gonoreju uvijek pošaljite i preparat na predmetnom stakalcu za bojanje po Gramu. Za tu svrhu uzmite obrisak uretre, kao što je naprijed opisano, zavaljajte ga po predmetnom stakalcu naprijed i natrag. Ostavite preparat da se osuši na zraku i u kutiji za uzorke pošaljite u laboratorij. Budući da se infekcija gonorejom često javlja u kombinaciji s drugim spolno prenosivim patogenima (npr. klamidijom, mikoplazmama), preporuča se uzorak uretre ispitati i na ostale SPB patogene (spolno prenosive bolesti). Iskašljaj Pacijenti bi trebali temeljito isprati usta mlakom vodom, ali bez upotrebe antiseptika. Jutarnji iskašljaj treba sakupiti u široku posudu za iskašljavanje. Preporuča se uzorak brzo transportirati u laboratorij, svakako unutar 24 sata. Ukoliko iskašljaj nije odgovarajući, obavijestiti pacijenta da ponovi pretragu. Udisanjem mukolitika pomažemo u dobivanju odgovarajućeg iskašljaja. U slučaju sumnje na tuberkulozu pošaljite tri uzastopna dana jutarnji iskašljaj. Stolica (feces) Uzorak stolice, veličine zrna graha ubacite u odgovarajući spremnik, pomoću žličice za prikupljanje uzorka. Uzorak što prije poslati u laboratorij. U slučaju zahtjeva“stolica na patogene bakterije“, uzorak se ispituje na salmonele, šigele, jersinije i kampilobaktere. Ukoliko pacijent dolazi iz tropskog područja treba izvijestiti liječnika, koji će tražiti ispitivanje uzoraka na određene patogene (npr, enterotoksična E.coli, vibrioni, amebe, jajašca crijevnih parazita). Ispitivanje uzoraka na određene bakterije, npr. salmonelu, klostridijum dificile ili gljive, trebaju se posebno naznačiti, radi ciljane obrade. Bakterijske bolesti crijeva možemo isključiti ispitivanjem u najmanje tri uzorka stolice, uzete u različite dane. Urin Urin bi trebalo, nakon sakupljanja, pohraniti u hladnjak, a unutar 3 – 5 sati poslati u laboratorij. Ako transport urina nije moguć u naprijed navedenim uvjetima, broj klica moguće je odrediti korištenjem tzv. deep slide podloge (npr. uricult), koja se uranja u uzorak urina. Nakon uranjanja izvadi se iz urina ocijedi po rubu i zatvori u za to priređenu kutiju. Slanje takve uranjajuće podloge koristi se samo u slučajevima nekompliciranih infekcija mokraćnih puteva i za tzv. screening preglede. Mikrobiološku dijagnozu kompliciranih i/ili ponavljajućih infekcija mokraćnih puteva potrebno je postaviti na temelju tzv. srednjeg mlaza uzorka urina. Za ovu svrhu podloga za uranjanje nije dostatna, jer na njoj ne mogu rasti određene vrste mikroorganizama npr. betahemolitički streptokok. 21 6 Prvi jutarnji urin Prvi mlaz prvog jutarnjeg urina prikladan je za određene zahtjeve (većinom za sve spolno prenosive infekcije), za otkrivanje klamidije itd. Pomoću njega moguće je razlikovati infekciju gornjih i donjih mokraćnih puteva iz srednjeg mlaza urina. Srednji mlaz urina Potrebno je temeljito pranje vanjskog spolovila pod mlazom vode; kod muškaraca je potrebno zavrnuti kožicu spolovila; kod žena obavezno raširiti stidne usne. Pustite prvi mlaz urina u toalet, zatim sakupite otprilike 10 –15 ml urina u sterilnu posudu. Urin dobiven kateterom Urin možemo dobiti i pomoću sterilnog katetera za jednokratnu upotrebu. Uzmite 10 ml urina u sterilnu posudu. Prije uzimanja urina kateterom, preporuča se kod žena, dezinficirati vanjski otvor mokraćne cijevi kojega se zatim pobriše sterilnom suhom vatom. U slučaju da postoji već trajni kateter, urin za mikrobiološku pretragu sakupite u sterilnu posudu, ali nemojte slati urin iz vrećice katetera. Urin dobiven punkcijom mokraćnog mjehura Urin za mikrobiološku pretragu može se dobiti punkcijom mokraćnog mjehura. Uzima se otprilike 10 ml urina u sterilnu posudu, koji se odmah šalje u laboratorij. Ispitivanje urina na uzročnika tuberkuloze Kod sumnje na tuberkulozu genito-urinarnog trakta uzima se prvi jutarnji urin. Za pretragu je potrebno oko 50 ml uzorka. U laboratorij se šalju uzorci do 10 uzastopnih dana. Do slanja u laboratorij uzorke pohraniti u hladnjak. rana (furunkul, karbunkul) Za uzimanje ovih uzoraka koriste se debeli štapići namotani vatom.Uzorak se uzima s ruba ili baze rane, ali nakon toalete iste. Preporuča se učiniti preparat na predmetnom stakalcu za bojanje po Gramu. 22 OBrISCI Obrisci grla, usne šupljine, rana Kod obriska tonzila, pokušajte istisnuti sadržaj iz tonzila, pritišćući snažno na njih. Preporuča se pomoću drugog obriska napraviti preparat na predmetnom stakalcu. Nikada nemojte brisati materijal na stakalcu, već ga zavaljajte naprijed, natrag nekoliko puta. Ostavite da se osuši na zraku, ne fiksirati plamenom. Obrisci i sekreti nazofarinksa, uha Nosni sekret dobit ćemo uvođenjem tankog vatenog brisa u nazofarinks donjim nosnim hodnikom. Kada ga uvedemo do stražnje nosne lože, ostavimo ga do 5 sekundi. To je dovoljno da vatu natopimo sekretom. Prije uzimanja uzorka ne upotrebljavati sprejeve sa lokalnim anesteticima s obzirom da često imaju bakteriostatski učinak. Isipirak ždrijela i ispirak sinusa Ždrijelo se ispire s otprilike 10 ml sterilne fiziološke otopine koja se grglja i potom sakupi u sterilnu posudu. Na isti način 10 – 20 ml sterilne fiziološke otopine služi kao tekućina za ispiranje sinusa, koja se sakupi u sterilnu posudu. 7 KOjI MaTErIjaL UZETI Za ISPITIVaNjE SPECIFIČNIH PaTOGENa I VIrUSa Test na protutijela Za virološka ispitivanja uglavnom se koriste serološki testovi za ispitivanje protutijela u krvi. Važno je napomenuti da je potrebno uzeti dva uzorka seruma, od istog pacijenta, u intervalu dva do tri tjedna. Tako utvrđujemo da li se radi o akutnoj ili ranije preboljeloj infekciji. Ovaj postupak primjenjuje se za većinu virusa. Većina ispitanika pokazuje niski titar protutijela u krvi, jer su već ranije preboljeli ili došli u dodir s uzročnikom infekcije npr. Herpes simplex, Varicella zoster, Cytomegalo virus, itd). Jednokratno dokazivanje visokog titra protutijela, obično je dovoljno za potvrdu infekcije određenim virusom, koji nije uobičajen u našim geografskim širinama (Hanta virus, virus žute groznice itd.). Naravno da laboratorijski testovi moraju biti potrvrđeni anamnezom i kliničkim simptomima. dijagnostika likvora U slučaju sumnje na meningitis i/ili encefalitis za postavljanje etiološke dijagnoze, nije dovoljno odrediti samo titar protutijela u likvoru, nego i izravno ispitivanje na prisustvo određenih virusa: Herpes simplex, Varicella zoster, virus krpeljnog meningoencefalitisa (KMEV), enterovirusi. U laboratorij bi istovremeno trebalo slati oko 0,5 ml uzorka likvora i uzorak seruma istog pacijenta. Ako istovremeno ispitujemo nekoliko uzročnika, potrebno je uzeti dvostruko veću količinu likvora. Uzorke je potrebno što prije dostaviti u laboratorij. U međuvremenu potrebno ih je pohraniti u hladnjak. Za detekciju virusa u likvoru najčešće se koristi PCR metoda. Hepatitis U dijagnostici hepatitisa najčešće se koristi određivanje protutijela u serumu. Međutim potrebna je i izravna detekcija i kvantifikacija virusa npr. u slučaju hepatitisa B i C. Virus hepatitisa A može se dokazati u stolici PCR metodom. Izravno otkrivanje patogena U određenim slučajevima izravna detekcija virusa može imati smisla ili čak biti potrebna. U tim slučajevima detekcija antigena provodi se sve više i više molekularno-biološkim testovima. Ponekad se traži uz otkrivanje specifičnih virusa i točna genotipizacija. Provodi se i kvantitativno određivanje virusa u krvi te eventualno detekcija gena rezistencije molekularno biološkim testovima. Takvi posebni testovi nužni su za donošenje odluke o terapiji ili u svrhu ocjene bolesti. HIV U dijagnostici HIV infekcije sve se više primjenjuju molekularnobiološki postupci. Za planiranje terapije potrebno je odrediti količinu virusa u krvi, ali i detekciju gena rezistencije molekularnobiološkim testovima. Gripa Za uobičajene virusne respiratorne infekcije obično se ne traži laboratorijska dijagnostika, iako je ona u pojedinim slučajevima prijeko potrebna. U slučaju sumnje npr. na pojavu gripe, patogen se može dobiti iz obriska nosa, ždrijela ili u ispirku istih i to PCR metodom. U slučaju pozitivnog rezultata, uz odgovarajuće kliničke simptome, moguće je odmah početi s antivirusnom terapijom. 23 7 Ptičja gripa, SARS U slučaju sumnje na rijetke patogene (ptičja gripa H5N1, SARS) neophodno se obratiti laboratoriju unaprijed kako bi se dobile odgovarajuće upute o sakupljanju uzoraka i slanju. Takvi materijali šalju se referentnim centrima opremljenim za posebna ispitivanja. Uloga podružnica laboratorija je organizirati otpremu uzoraka u referentni centar. HPV Test za HPV (Humani papilloma virus) iz obriska vrata maternice značajan je u dijagnostici displastičnih promjena pa i karcinoma. synlabovi laboratoriji diferenciraju HPV genotipove (genotipizacija). Bakterijski uzročnici infekcija Za određene bakterijske uzročnike koje je teško otkriti ili ih uopće ne možemo kultivirati, moramo upotrijebiti posebne dijagnostičke postupke. To su npr. određene serološke metode dokazivanja koje su u potpunosti dovoljne da razjasne kliničku sliku (Treponema pallidum, Borellia burgdorferi). Ipak, ukoliko se dodatno radi test osjetljivosti na antimikrobne lijekove, provodi se specifični postupak kultivacije, npr za Helicobacter pylori. To je posebno značajno u slučajevima uzastopnog bezuspješnog liječenja ove infekcije. S obzirom da ovakvu vrstu pretrage ne rade svi laboratoriji, i u ovom slučaju potrebno je kontaktirati laboratorij prije uzimanja bioptičkog materijala. Za razlikovanje virusa u mikrobiologiji se 24 može primijeniti univerzalna ili eubakterijska PCR metoda (16 SrRNA PCR), kojom se može otkriti da li je u uzorku prisutna bakterijska DNA. U slučaju pozitivnog rezultata, bakterijska vrsta se može odrediti sekvencioniranjem. Ovaj postupak je pogodan za utvrđivanje infekcije primarno sterilnih tjelesnih šupljina ili tkiva s jednim patogenom.U slučaju miješanih infekcija ili kontaminacije fiziološkom florom, ova metoda je neprikladna, jer nije moguće čisto sekvencioniranje. Ova metoda bila bi prikladna u sljedećim slučajevima:-otkrivanje bakterijske DNA u uzorku, u slučaju nepoznatog uzročnika ili negativne kulture – otkrivanje bakterijske DNA u srčanim zaliscima kod endokarditisa s negativnom kulturom, te nadalje kod sumnje na infekciju vezanu za infekciju zgloba ili zglobne proteze s negativ nom kulturom. Ova metoda je posebno korisna za otkrivanje bakterijske DNA nakon dulje primjene antibiotske terapije, koja je utjecala na rezultate negativne kulture zbog djelovanja antibiotika na bakteriju. Svi ovi testovi obavezno zahtijevaju konzultacije s laboratorijem. U slučaju sumnje na rijetku Whippleovu bolest, koju uzrokuje Tropheryma whipplei trenutno je jedina metoda detekcije eubakterijski ili specifični PCR. Ovamo spadaju rijetki bakterijski uzročnici koji zahtijevaju posebnu dijagnostiku. Svakako konzultirajte stručnjaka synlab laboratorija, u slučaju složenih infektoloških zahtjeva. Mikrobiolog će vas informirati o sakupljanju uzoraka i transportu, kao i o eventualnoj daljnjoj dijagnostici i sakupljanju rezultata analiza. 8 UZIMaNjE UZOraKa Za SPB (SPOLNO PrENOSIVE BOLESTI) Opće preliminarne napomene Spolno prenosive bolesti (SPB) mogu biti lokalne i sistemske. Raspon patogenih uzročnika je širok i osim bakterija, obuhvaća viruse i protozoe. Osim endemskih SPB patogena u Europi je moguć i unos tropskih spolno prenosivih patogena, na što uvijek moramo pomišljati. Za dijagnostiku i terapiju važno je da je u otprilike 60 % SPB-a uzročnik nekoliko vrsta patogena. U većini slučajeva, prije terapije treba provjeriti paralelne uzorke kod partnera. Spektar patogenih uzročnika spolno prenosivih bolesti • Bakterije: Chlamydia trachomatis serovar C-K, Gardnerella vaginalis, Neisseria gonorrhoeae, Mycoplasma hominis, Mycoplasma fermentans, Mycoplasma genitalium, Ureaplasma urealyticum, Steptococcus agalactiae, (streptokok grupe B), Treponema pallidum • Tropske bakterije: Calymmatobacterium granulomatis, Chlamydia trachomatis L1-L3, Haemophilus ducreyi • Protozoa: Trichomonas vaginalis • Virusi: Herpes simplex virus 1 i 2 (HSV 1 i 2), Humani papilloma virus (HPV), virus humane imunodeficijencije (HIV), Hepatitis B virus (HBV). Ejakulat Uzimanje uzoraka kod muškaraca Brisevi uretre (mokraćne cijevi) Pacijent ne bi smio urinirati najmanje 3 sata prije uzimanja uzorka. Uzorak za dijagnostiku klamidije PCR-om uzima se tankim štapićem za nazofarinks koji se umeće u uretru oko 4–5 cm dubine. Okrećući ga izvadimo ga van, a vateni jastučić uronimo u epruvetu s odgovarajućim transportnim medijem za PCR. Protresite ga nekoliko puta, ocijedite ga uz stijenku epruvete, a transportni medij dobro zatvorite. Za otkrivanje ostalih bakterijskih SPB patogena (gonokok, mikoplazma, gardnerela, streptokok) upotrijebite tanki bris, umetnite ga u mokraćnu cijev oko 1–2 cm, okrećući ga izvadite 1–2 cm i uronite u odgovarajući transportni medij. Mikrobiološke pretrage ejakulata posebno su od velike koristi u slučaju kroničnih upala genitalnog trakta u muškaraca. Prije uzimanja uzorka pacijent se treba pomokriti i oprati vanjsko spolovilo vodom iz slavine. Preporuča se seksualno apstinirati 4 –5 dana. Ejakulat se sakuplja u sterilni transportni spremnik ili u sterilnu posudu sa širokim otvorom. Ukoliko se uzorak ne može odmah mikrobiološki obraditi, pohranite ga do obrade u hladnjak. Iz ejakulata možemo izolirati mikoplazmu, streptokok grupe B i druge patogene mikroorganizme kao i uzročnike akutnih ili kroničnih infekcija unutarnjih spolnih organa (npr. prostatitis). Iz ejakulata možemo dokazati i klamidiju, ali PCR metodom. Prvi jutarnji urin Bolesnik ne bi smio mokriti 3–4 sata prije skupljanja prvog mlaza prvog jutarnjeg urina. Prvi jutarnji urin je najpodesniji za otkrivanje klamidije PCR metodom, kao i za otkrivanje drugih SPB patogena. 25 8 Eksprimat prostate Eksprimat prostate dobiva se u vrlo malim količinama pa je njegov transport u laboratorij dosta otežan. Zbog toga je bolje upotrijebiti navlaženi bris eksprimatom i poslati u laboratorij u transportnom mediju. Kao uzorak, ejakulat je podesniji za pretrage od eksprimata prostate. Obrisak glansa u slučaju balanitisa Najčešći uzročnici koje ispitujemo je kandida, beta hemolitički streptokok grupe B, Staphylococcus aureus i Gardnerella vaginalis, a u rijetkim slučajevima dolaze u obzir i drugi patogeni. Obrisak se uzima tankim brisom kojim pobrišemo glans, zatim iz ulceracije ukoliko postoje, te iz sulkus koronariusa. Potrebno je uzeti jedan obrisak za razmaz na stakalcu, odnosno Gram preparat. Bris se zavalja nekoliko puta na stakalce, naprijed natrag (ne utrljavati). Osušite na zraku i pošaljite u laboratorij. Brisevi genitalnog ulkusa Prikupljanje uzoraka iz ulceracija u genitalnom području je dosta teško jer su uzročnici u većini slučajeva specifični mikroorganizmi. Kod sumnje na primarni lues ispitivanje sekreta na Treponemu pallidum pripravlja se u nativnom tamnom polju ili faznim kontrastom. Vrlo je zahtjevna dijagnostika i drugih uzročnika koji dolaze u obzir npr. Haemophilus ducreyi, Calyimmatobacterium granulomatis, Chlamydia trachomatis serovar L1-L3. U tim slučajevima neophodno je kontaktirati specijalistu mikrobiologa prije uzimanja obrisaka da bi se oni uzeli na odgovarajući način. Osim toga laboratorij mora prirediti odgovarajuću podlogu s obzirom na suspektnu dijagnozu. U takvim slučajevima bolje je poslati pacijenta direktno na konzulataciju u vezi sa spolno prenosivim bolestima. 26 Uzimanje uzoraka kod žena Dokazivanje klamidije Uz pomoću spekula prikaže se porcija, obriše suvišna sluz, sterilnim brisom ili tupferom. Za detekciju klamidije PCR metodom, umetnite u cervikalni kanal tanki bris za nazofarinks ili upotrijebite „cytobrush“ (četkicu). Uđite 1– 2 cm u endocerviks, okrenite bris za 360 stupnjeva, izvadite ga. Ukoliko je cervikalni kanal proširen, struganjem po cervikalnoj stjenci naprijed-natrag, pokušajte dobiti što više staničnog materijala. Uzeti materijal, uronite u odgovarajuću PCR medij. Protresite bris nekoliko puta i ocijedite ga uz stjenku epruvete. Preporuča se uzeti i obrisak uretre jer on povećava mogućnost dokazivanja uzročnika za 10 %. Za uzimanje obriska uretre upotrebljava se tanki nazofarengealni bris. On se umetne oko 1 cm u uretru i dalje se s njime postupa kao s obriskom cerviksa. Klamidiju je također moguće dokazati i iz urina PCR metodom. Uzima se prvi mlaz prvog jutarnjeg urina. Pacijent ne smije prije toga mokriti barem 4 sata. Osim klamidije, moguće je dokazati iz istih uzoraka i ostale spolno prenosive patogene PCR metodom. Dokazivanje gonokoka Ispitivanje uzoraka na HPV Pomoću spekula prikaže se porcija. Tankim brisom uđe se 1–1,5 cm u cervikalni kanal i pri tome bris rotiramo. Također se preporuča uzeti i drugi obrisak radi bojenja po Gramu. Dalje se sa brisevima postupa u dogovoru s nadležnim laboratorijem (materijal na brisu ne smije se ohladiti ispod tjelesne temperature). Uzima se obrisak cerviksa na način da se dobije što više staničnog materijala. Uzeti uzorak uronite u set za PCR. Ispitivanje uzoraka na druge SPB uzročnike Pomoću spekula prikaže se porcija. Brisom uzmite obrisak kružnim pokretima uzduž vaginalne stjenke. Preporuča se uzeti dva uzorka ako je moguće, zbog veće mogućnosti dokazivanja raznih uzročnika. Uzorke uronite u odgovarajuću transportnu podlogu i pošaljite u laboratorij. Preporuča se uzeti razmaz na predmetnom stakalcu za bojenje po Gramu. U pojedinim slučajevima, npr. kod uretralnog sindroma u žena ili iritabilnog mokraćnog mjehura, preporučljivo je poslati obrisak uretre jer je broj uzročnika u uretri u žena značajno različit od broja uzročnika u rodnici. Obrisak stidnice (vulve) Za obrisak vulve služimo se brisevima s transportnom podlogom. Uzorak se uzima iz oboljelog područja ili ragada. Budući da je u slučaju vulvitisa nalaženje rezervoara uzročnika od velikog značenja, preporuča se istovremeno uzeti rektalni i vaginalni obrisak. U slučaju vulvitisa uzročnici su najčešće hemolitički streptokoki, Staphylococcus aureus i kandida. Mogući uzročnici su i druge patogene bakterije. Preporučljivo je uvijek napraviti razmaz na predmetnom stakalcu za bojanje po Gramu, kako bi se olakšala dijagnoza. 27 9 ISPITIVANJE UZORAKA NA PARAZITE Malarija Akutna malarija dijagnosticira se isključivo direktnim mikroskopskim ispitivanjem uzročnika iz krvi. U tu svrhu prednost ima kapilarna krv (iz jagodice prsta ili ušne resice) pred venoznom krvi. Krv bi trebalo uzeti prije ili u početku napada groznice. Budući da parazitemija nije stalna nužno je uzeti nekoliko uzoraka krvi. Potrebno je uzeti dvije „guste kapi“ i dva razmaza krvi za svakog pacijenta. Postupak za dobivanje „guste kapi“ Prva kap krvi s jagodice prsta ili ušne resice se obriše i odbaci. Zatim prikupite u sredini čistog predmetnog stakalca jednu malu kapljicu krvi i odmah je razmažite s vrhom drugog predmetnog stakalca na veličinu kovanice od 20 lp. Iako se zove „gusta kap“, ona ne bi trebala biti previše debela, jer se može dogoditi da za vrijeme postupka bojanja ona sklizne sa stakalca. Savjet: debljina „guste kapi“ morala bi biti takva da je kroz nju moguće čitati slova u časopisu. Izrada krvnog razmaza Jednu kap kapilarne krvi istisnemo na kraju predmetnog stakalca. Uzmite drugo predmetno stakalce, prislonite rub na kap krvi i provucite što je moguće tanji razmaz prema drugoj strani stakalca kao za diferencijalnu krvnu sliku. Ostavite razmaz da se osuši na zraku i pošaljite u laboratorij. Serologija na plazmodijska protutijela nije prikladna u akutnoj bolesti, već samo u svrhu dokazivanja prethodne infekcije malarijom. Amebijaza Dijagnoza akutne amebijaze nabolje se postavlja pretragom svježe stolice jer je mogućnost dokazivanja vegetativnih oblika (minuta i magna forme) ograničena zbog njihove kratkotrajne pokretljivosti izvan tijela. U uzorcima koji dulje stoje nećemo naći vegetativne oblike, nego samo ciste što nam nije dovoljno da otkrijemo invazivni, visoko patogeni oblik ili neinvazivni manje patogen oblik ameba. Pri uzimanju stolice, upozoriti pacijenta da sakupi i sluzave i krvave dijelove stolice ukoliko ih ima. Za pretragu je dovoljno uzeti 1-2 žličice stolice. Za postavljanje parazitološke dijagnoze uzima se najmanje tri uzorka stolice u određenim vremenskim razmacima. 28 Lamblijaza Lamblijazu je moguće dijagnosticirati u uzorku stolice ili sadržaju dvanaesnika. Uzorak stolice veličine graha ili sadržaj dvanaesnika pošalje se u sterilnim transportnim posudicama.Također su potrebna najmanje tri uzorka u različitim vremenskim razmacima za dijagnostiku lamblijaze. Za otkrivanje jajašaca bijele gliste(enterobijusa) koristimo se perianalnim otiskom: prozirni selojtep pritisne se s ljepljivom stranom na anus, pri tome pokušajte izravnati nabore anusa, odstranite traku i prilijepite je na predmetno stakalce. Uzorak se uzima ujutro prije pranja i defekacije. Preporuča se s perianalnim otiskom poslati i uzorak stolice. Infekcije helmintima Ostali paraziti, protozoi, helminti, artropodi itd. U slučaju sumnje na određenu parazitozu, uzima se najmanje tri uzorka stolice u različito vrijeme. Iz uzoraka se mogu dokazati jajašca askarisa (dječja glista), rudarska glista, paragonimusa, shistosome, trakavica i eventualno enterobijusa (dječja glistica). Za dijagnostiku enterobijusa uzorak izbora je perianalni otisak. Neke parazitarne infekcije možemo dokazati serološkim pretragama npr. ehinokok, filarije, toksokaru itd., uglavnom u kombinaciji s dodatnim pretragama. U slučaju shistosomijaze pretražuje se uzorak stolice i urina ali su preporučljive i serološke metode ako su dostupne. Za ispitivanje jajašaca parazita u stolici uzima se uzorak stolice veličine zrna graha. Ukoliko nađete odrasle crve ili bilo koje njihove komponente pošaljite ih u epruveti u laboratorij. U posebnim slučajevima obavezno konzultirajte stručnjake u laboratoriju. To se preporuča osobito pri sumnji na: larva migrans, kriptosporidijum, filarije, lišmaniju, mikrosporidijum, grinje, toksoplazmu (prije svega kod sumnje na neonatalnu toksoplazmozu). 29 10 TESTIRANJA IZ UZORKA URINA Prije sakupljanja urina, važno se zapitati: Što želim znati? U slučaju Skupljanje urina s ili bez kiseline? zahtjeva za bakteriološko ispitivanje, Samo s hidroklornom I s dodatkom Samo bez hidroklorne koristi se srednji mlaz ili urin dobikiselinom hidroklorne kiseline kiseline ven punkcijom. Aldosteron Glukoza Amilaza Zanimljivi su (mogući) patogeni Anorganski fosfati Urea Klorid u sastavu mokraće i u vrijeme Kalcij Kreatinin Kortizol sakupljanja uzoraka. Stoga bi ove uzorke trebalo sačuvati pomoću 5-HIES Kalij Kemijske veze (piridinolini) stabilizatora (obično borna kiselina), Kateholamini, metanefrini Natrij Mokraćna kiselina (urat) ukoliko transport traje dulje. Za analizu urina test trakom i pregled Magnezij Osmolalnost sedimenta urina, srednji mlaz urina Oksalat pH koristi se bez ikakvih dodataka; Vanilinmandelična kiselina Porfirini ovdje je najvažnija brza obrada (VMA, HVA) (usp. tablicu). Proteini (npr. albumin, Citrat Dodatak stabilizatora mijenja mioglobin) pH-vrijednost mokraće i znatno Elementi u tragovima iskrivljuje rezultat test trakom i sediTestovi za rano otkrivanje ment urina. Srednji mlaz urina, tj. trudnoće i sediment takozvani drugi ranojutarnji urin također se koristi za kvantitativno određivanje proteina, koji se potom Skupljanje 24-satnog urina s kiselinom izražavaju na kreatinin u urinu. Drugi (Napomene o određivanju kateholamina, metabolita i 5-hidroksilne indoloctene kiseline) rano jutarnji urin je prikladniji, jer je manje neugodan za pacijenta od 2 dana prije sakupljanja, patlidžan, avokado, banana, orasi, kava, čaj, 24-satnog urina te je manje složen. apstinencija od slijedeće hrane: alkoholna pića, nikotin. Štoviše, referentne vrijednosti odnose se na drugi ranojutarnji urin. Triciklički antidepresivi, lijekovi koji sadrže Molimo Vas da obavijestite laborakateholamin, torij, ukoliko se koristi urin iz katetera fenoksibenzamin, amfetamini, teofilin, klonidin, ili urin dobiven suprapubičnom levodopa, metildopa, beta blokeri, tetraciklini. Medicinski poremećaji: punkcijom; ovo je posebice važno Ove lijekove bi trebalo prestati konzumirati – ukoliko za bakteriološko testiranje. Analiti s je to opravdano s medicinskog aspekta (samo nakon cirkadijanim varijacijama (hormoni, konzultacija s liječnikom!). ...) određuju se iz 24-satnog urina. Diuretici (male doze), ACE inhibitori, AT2 Budući da su često nestabilni, potPrihvatljivi antihipertenzivi: (angiotenzin 2) antagonisti, kalcijev antagonisti. rebno je dodati stabilizatore, obično, HCL (klorovodičnu kiselinu) (usp. gornja tablica). U sklopu 24-satnog sakupljanja urina s dodatkom kiselina, a posebno ukoliko se određuju kateholamini, njihovi metaboliti i 5-hidroksi-indoloctena kiselina (HIAA), nekoliko lijekova i neku hranu (usp. donja tablica) bi trebalo izbjegavati ili ukinuti nakon konzultacija s liječnikom. 30 Upute pacijentu za sakupljanje 24‐satnog urina 1. dan: • Ujutro ispraznite Vaš mjehur te zapišite vrijeme (npr. 8:00). • Slijedeći urin napunite u posudu za sakupljanje. • U slučaju sakupljanja s dodatkom kiseline, pažljivo dodajte kiselinu u posudu za sakupljanje nakon prve doze urina. Pažnja: Hidroklorna kiselina je kaustična (nagriza). Zatvorite posudu za sakupljanje. Tijekom razdoblja skupljanja, pohranite urin na hladno i tamno mjesto. •S tavite daljnji urin tijekom dana i slijedeću noć u posudu za skupljanje; izmiješajte. 2. dan: • Slijedeće jutro u 8:00 (ili vrijeme zabilježeno prethodnog dana), ponovno ispraznite mjehur. Ovo je posljednja doza urina koju treba dodati. Zatvorite posudu za skupljanje. Prenesite urin u transportni spremnik i odnesite u liječničku ordinaciju, dobro zatvorenog. Sl.1 Posude za uzorke urina 1: Monoveta za urin za bakteriološke testove 2: Monoveta za urin za kliničko-kemijske testove i PCR 3: Medij za mikrobiološku kulturu urina / Uricult 4: Spremnik urina za analizu lijekova (droga), 100 ml 5: Spremnik za sakupljanje pojedinačnih doza, sterilni 125 ml 6: Spremnik za 24-satni urin s HCL-om Kratke upute Važna napomena: Ukoliko se pri skupljanju s dodatkom kiseline skupi više od 2.5 l urina, sakupljanje je potrebno nastaviti u drugoj posudi za sakupljanje s novim dodatkom kiseline. Molimo predajte obje posude laboratoriju ili ih pomiješajte zajedno. Ukoliko se koristi transportni spremnik od 30 ml, molimo Vas da snažno promiješate urin prije negoli ga prenesete; napišite 24-satni obujam na posudu od 30 ml. Jedan napunjeni transportni spremnik dostatan je za laboratorijsku analizu. Čuvati na hladnom i tamnom mjestu! Očitavanje obujma urina i prijenos u transportni spremnik može obaviti i pacijent. Skupljanje srednjeg mlaza urina Operite ruke i urinarni kanal prije sakupljanja uzoraka Koristite označene spremnike za urin Odbacite prvi mlaz urina, sakupite srednji mlaz te odbacite ostatak Daljnji postupak Za bakteriološku dijagnostiku, urin je moguće napuniti u zelenu posudu (epruvetu) za uri ("stabilizator urina") u liječničkoj ordinaciji Za analizu sedimenta, koja se provodi izravno u liječničkoj ordinaciji, centrifugirajte urin na cca. 5 min pri 500g (npr. Hettich EBA 20: 2,300 okr/min) u bočicu s V-dnom te provedite brzu analizu Za daljnje kliničko-kemijske testove, napunite urin u žutu posudu (epruvetu) za urin te je pošaljite u laboratorij. Za kvantitativne proteinske testove (/g kreatinina u urinu), koristite drugi ranojutarnji urin Ukoliko se urinokultura inokulira, ne zaboravite ukloniti zaštitnu foliju 31 11 RUKOVANJE POSEBNIM UZORCIMA Likvor • Koristite sterilne epruvete • Navedite mjesto uzimanja uzorka: lumbalno/ ventrikularno • Zabilježite bilo kakve oblike zamućenosti, tragove krvi • Molimo, uvijek uzmite posebnu bočicu za PCR testove • Uzorak uvijek pošaljite uz napomenu „ hitna dostava“ • Brojanje/diferencijacija stanica mora se provesti u roku 1 sata nakon skupljanja uzorka • Za „Reiber scheme“ i sve izračune koji ovise o krvno-moždanoj barijeri, istovremeno uzmite i serum. • Dodatna bočica (polipropilen. zamućen) za Alzheimerovu bolest Punktati Idealno, skupljanje se vrši u 3 faze: 1. Sterilna epruveta za bakteriološku detekciju i jednu hemokulturu 2. EDTA epruveta za određivanje broja/diferencijacije stanica, kristala 3. Epruveta bez ikakvih aditiva za kliničke/kemijske i imunološke testove Sl. 1 Headspace spremnici Bronhoalveolarni ispirak = BAL • Imunološki testovi (npr. T-pomoćničke stanice, T-supresorske stanice), kao i krvna slika i diferencijacija stanica kritični su po pitanju vremena i potrebno ih je proslijediti u laboratorij neposredno nakon sakupljanja (hitna dostava) • Pošaljite dodatnu količinu uzorka, navodeći količinu Molekularni genetski testovi Materijal obično podrazumijeva 5 –10 ml EDTA krvi, a rjeđe i heparinsku ili citratnu krv, u slučaju odgovarajućeg zahtjeva i amnijsku tekućinu, chorionic villi, sadržaj materišta nakon pobačaja, bioptati kože. • U slučaju dugog vremena transporta, koristite CPDA epruvete Citogenetika/molekularna citogenetika • Sterilne dodatne epruvete za bakteriologiju/PCR testove Sterilna heparinska krv (bez centrifugiranja), ili amnijska tekućina, Sterilna heparinska krv (bez centrifugiranja), ili amnijska tekućina, chorionic villi, sadržaj materišta nakon pobačaja, bioptat kože u slučaju odgovarajućeg zahtjeva. Molekularni biološki testovi (Ključna riječ: PCR, broj kopija virusa) Molimo Vas da koristite odvojene epruvete s EDTA antikoagulansom, koje služe isključivo u ovu svrhu (kako biste izbjegli zabune/ onečišćenja ili kontaminacije), ili, alternativno, odvojene epruvete za cijelu krv (za hepatitis B / C). Medicinska skrb tijekom trudnoće • Za krvnu grupu i testove senzibilizacije: EDTA epruveta • U slučaju pozitivnog testa senzibilizacije, dodatno najmanje jednu punu epruvetu seruma od 10 m • Za daljnje testove (npr. HIV, rubela, TPHA 32 Organska otapala Traženi materijali: • Stupnjevana jednokratna štrcaljka, npr. Braun štrcaljka od 5ml • 20 ml bočica s teflonskom brtvom i EDTA kao antikoagulans (usp. sl. 1) Molimo, zapamtite: Uzorci stolice za imunološke testove • Jedan uzorak veličine zrna graha (barem 1g) za svaki imunološki test (npr. elastaza gušterače) • Stolica treba biti proslijeđena laboratoriju isti dan, jer koncentracija nekih analita (npr. alfa-1 antitripsin, gliadinska antitijela) pada u slučaju duljeg vremena transporta. • Za svaki pojedinačni test, potrebne su dvije bočice, kako bi bilo moguće ponavljanje • Dezinfekcija kože npr. s 3%-tnom otopinom vodikovog peroksida. Ne koristite uobičajene dezinficijense kože. Oni uzrokuju pogrešno povišene koncentracije etanola u krvi, kao i koncentracije izopropila i propanola. • Uzmite 4 ml venske krvi uz pomoć stupnjevane štrcaljke. Trasilol EdTa krv za određivanje glukagona, proteina vezanog uz paratiroidni hormon, VIP Garnitura, koja se sastoji od (usp. sl. 3): • Probušite poklopac prve bočice. • Prethodno pripremljena EDTA epruveta, s oznakom: „enthält Trasylol für VIP-Bestimmung“ (sadrži trasilol za određivanje VIP-a) • Napunite točno 2 ml krvi sa stupnjevanom štrcaljkom (špricom) (točan obujam je vrlo važan). • Neutralna (originalna) EDTA epruveta s oznakom: „EDTA-plazma gefroren“ (zamrznuta EDTA plazma) • Napunite preostala 2 ml krvi u drugu bočicu. • Kutija za zamrzavanje za transport do Vašeg synlab laboratorija • promiješajte ju nekoliko puta, kako bite postigli bolju otopinu i miješanje antikoagulansa. Procedura: Tražene količine uzoraka • Neklorirani i klorirani ugljikovodici • (za kolektivne ili individualne zahtjeve) 2 bočice s po 2 ml u svakoj • Aromatski ugljikovodici (benzen, toluen, etilbenzol, ksileni) • (za kolektivne ili individualne zahtjeve) 2 bočice s po 2 ml u svakoj • U potpunosti napunite pripremljenu trasylol EDTA bočicu s prikupljenom krvlju • promiješajte epruvetu nekoliko puta i centrifugirajte ju smjesta nakon skupljanja • Prenesite površinski sloj (EDTA plazmu) u neutralnu epruvetu i zamrznite. Stoga, uzorak ostaje stabilnim nekoliko dana. Kutija za zamrzavanje mora biti zamrznuta najmanje 12 sati prije negoli ćete ju koristiti za EDTA plazmu. • Aceton, metanol u krvi 2 bočice s 2 ml krvi u svakoj Elementi u tragovima Vaš synlab laboratorijski tim rado će Vam odgovoriti na sva pitanja o predanalizi. Koristite posebno pripremljene epruvete za analizu teških metala (posebne heparinske epruvete) i kanile (usp. sl. 2). Ukoliko posebna oprema za sakupljanje nije dostupna u pojedinačnom slučaju, koristite obične ili neutralne epruvete, odnosno, epruvete za prikupljanje krvi bez bilo kakvih aditiva: bez antikoagulansa, bez gela, bez aktivatora ugrušaka. Sl.2: Posebne epruvete za analizu elemenata u tragovima Sl.3: Garnitura za prikupljanje trasilol EDTA krvi 33 12 SIGUrNOST Na radU TIjEKOM SKUPLjaNja KrVI Slijedeće mjere je potrebno osigurati u bilo kojem slučaju: Ozljede iglom predstavljaju visok rizik od infekcije za liječnike i asistente. Ubodne rane uzrokovane iglama su zapravo najčešći uzrok zaraznih bolesti koje se prenose krvlju, a kojima se možete zaraziti na radnom mjestu, poput HCV-a. Studije pokazuju da se većina nesreća događa s kontaminiranim iglama, često tijekom odlaganja. • Korištenje posebnih kutija za odlaganje igala Vensko i kapilarno skupljanje krvi predstavlja rutinu za većinu kolega. Sigurnosne mjere se često zanemaruju – također zbog nedostatka vremena. • Sigurnost i zaštita na radu te cijepljenje zaposlenika Danas se koriste sigurni sustavi za prikupljanje krvi koji pružaju optimalnu zaštitu od ozljeda iglom za zdravstvene djelatnike, kao i za pacijente. Ove mjere mogu, međutim, ispuniti svoju svrhu samo ako se izričito usmjeravaju na izbjegavanje ozljeda iglom, uz održavanje edukacije. Osnova za bilo koju aktivnost je, nadalje, procjena rizika na radnom mjestu „prikupljanja krvi“. Tijekom ove sustavne potrage za mogućim rizicima u svezi s objektima, procesima i opremom, definirane su i razumne zaštitne mjere. Ovu brošuru možete zatražiti od terenske synlab službe ili pak od stručnjaka synlab sigurnosti na radu. Telefon +385 (1) 2442 015 ili e-mail tanja.vranic@synlab.hr sandra.sabolic@synlab.hr 34 • Davanje uputa zaposlenicima • Dovoljno radnog prostora • Radne upute za skupljanje (vađenje) krvi • Plan dezinfekcije • Plan za zaštitu kože • Sigurnosni instrumenti • Davanje uputa zaposlenicima o korištenju sigurnosnih instrumenata Vaš laboratorijski partner će Vam, naravno, također biti pri ruci po pitanju asistencije i savjeta. Naši stručnjaci podržavaju i prate praktični tim tijekom analize rizika i konkretne provedbe zaključaka. Ovu brošuru možete zatražiti od terenske synlab službe ili pak od stručnjaka synlab sigurnosti na radu. Telefon +385 (1) 2442 015 ili e-mail tanja.vranic@synlab.hr sandra.sabolic@synlab.hr sonja.hejtmanek@synlab.hr synlab brošura o sigurnosti na radu pruža, na primjer, dodatne brošure poput „Uputa o skupljanju krvi“, „Ponašanja u slučaju ozljeda iglom“, obrazaca za upute itd. Verhalt en nach Verletzu bei Konta ngen Kt mit po tenziell in feKtiösen material Praxis: Datum: Übertragu ngswege Stich- un d Schnitt ve rletzungen Kontamina tion Schle imhaut Bei Infek tionsverd acht folgende Schritte ein leiten weitere Ko ntrolle n Beschäftigte sind im täg lichen Kon erhöhten Infe takt mit Pat ktionsrisiko ienten/Patien übertragba ausgesetzt tenmaterial re Virusinfekt – Aids und einem Hepatitis B ionen. In vie Patient/das und len Ma Körperflüssig terial infektiös ist. Bei Fällen ist nicht bekann C sind blutm keiten sollte t, ob der infektiös. man sich dah Umgang mit Blut, Blu tprodukten er immer so oder verhalten, als seien die se • Stich- u. Schnittverletz ungen an kon Skalpellen taminierten Kanülen, Lan • Kontamina zetten ode r tion der Sch leimhäute Blutspritzer von Augen , Mund ode r Nase dur ch Maßnahme bei Kontak n nach Verletzung en / t mit infek tiösem Ma terial • Wunde aus bluten lassen • mit alkoho lischen Des infektionsm (z. B. Octen ittel oder Wu isept) desinfi nddesinfek zieren tionsmittel • Wunde mit Hilfe eines Verbandes /Pflaster sch • kontaminie ützen rte ab- bzw. aus Stelle sofort gründlich mit Wasse spülen r oder Koc hsalzlösun g Ve rletzung Blutabnahme : melden! / unfalld ok umentatio n • erster HIV -Antikörpe r Test • Hepatitiss erologie (An ti HBs, Anti HBc, Anti HC V) Eine Infektio n kann selb st nach Kon material in takt mit He den ersten p. B bzw. HIV Stunden me Prophylaxe dikamentös -haltigem Pro ) verhindert (postpositio benwerden. nelle medik Bei jeder Ver amentöse letzung, insb esondere mit muss daher mit nachweislich abgeklärt we dem Vorgesetzten bzw erregerhaltige . dem Betrieb rden. m Material sarzt das we itere Vorgeh en • die Blutko ntrolle wird nach 6, 12 und 26 Wo chen wieder holt frm008 · Version: e · seite 1 von 1 35 HR-10-00-8_13_Praeanalytik www.synlab.com
© Copyright 2024 Paperzz