VISPAK dd, Visoko
OBLOCOMMERCE doo, PJ ALSSA Konjic
VEGAFRUIT doo, Doboj Istok
!"#$%
KLAS doo, Sarajevo
&"!'!#"#
('$)*+
$)"&%
!"!-'("!#
./
BROVIS dd, Visoko (Piletina OVAKO)
ARGETA doo, Sarajevo
("!#!(!'2!
Koprivnica
#'(3!#4
!#4
#'('$./
"
4
"!(!')5%$+
%
!"2"!6!'#!$
./
)*+
7/
86"'6#)*+
!'2!$$+
"!&)*+
!"6!9':'3"'
:
'!&!$3)*+
!'7#('!68"!
4
"86''!683
'6"&($%
'"6;
FAVEDA doo, Sarajevo
68"#$%
VELVET TRADE doo, Sarajevo
$!../;
8'3!''6
/
"$'6"'!6'!
6;
"
OMEGA COMERC doo, Visoko
6!(/6
$$2!$(!;/
PURIS dd, Pazin
38!'"!'!
MI OVAKO doo Sarajevo
%/
<=
'!68"!#6!6.
=
2!"8'
>/
3)"!#>
HALAL KVALITETA
(halal prehrana i halal certificiranje)
SADRŽAJ
SADRŽAJ
ISSN 1334-5052
PREPORODOV JOURNAL
mjesečnik KDBH “Preporod”
Izdavač:
Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske
“Preporod”
Glavni urednik:
Ismet Isaković
2
UVODNIK
Filip Mursel Begović:
Halal lijek za novu životnu realnost .............................................................................. 3
HALAL KVALITETA
(halal ishrana i halal certificiranje)
Sumeja Ljevaković, prof., Orhan Jašić, prof.:
Religioznost i kultura prehrane ..................................................................................... 4
Prof. dr. Sulejman Topoljak:
Halal i haram u ishrani ................................................................................................ 6
Mr. sci. Faruk Čengić:
Tehnologija halal klanja .............................................................................................. 10
Urednik specijalnog izdanja:
Filip Mursel Begović
Amir Sakić, prof.:
Uloga i doprinosi Agencije za certificiranje halal kvalitete u razvoju halal procesa ........ 13
Redakcija:
Amina Alijagić
Mirza Mešić
Sena Kulenović
Edis Felić
Faris Nanić
Aldin Dugonjić, bacc. san. ing:
Centar za certificiranje halal kvalitete Zagreb ............................................................ 18
Suradnici:
Mirsada Begović
Ajka Tiro Srebreniković
Edina Smajlagić
Avdo Huseinović (BiH)
Edin Tule (BiH)
Amel Suljović (BiH)
Mr. sc. Olivera Jurković Majić:
Primjena halal i košer certifikata u marketingu hrane .................................................. 28
Adresa:
Preporodov Journal
Ilica 35, 10000 Zagreb
Mr. sc. pharm. Emilija Spasevska, prof. dr. Midhat Jašić:
Supstitucija haram sastojaka u proizvodnji halal lijekova ............................................. 48
Telefon/faks:
+385 (0)1 48 33 635
e-mail:
kdbhpreporod@zg.t-com.hr
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
ismet.isakovic@sk.t-com.hr
web: www.kdbhpreporod.hr
Prof. dr. Midhat Jašić, Amir Sakić, prof.:
Halal autohtoni proizvod ............................................................................................ 21
Prof. dr. Kadrija Hodžić:
Tržište i cijene halal proizvoda .................................................................................... 24
Doc. dr. sc. Aziz Hasanović:
Mogućnosti izvoza kroz halal program ........................................................................ 38
Prof. dr. Midhat Jašić:
Halal aditivi u hrani i lijekovima ................................................................................. 44
39
Mario Dukarić:
Tvrtka “Naše klasje” – primjer uspješnog uvođenja halal kvalitete! ............................. 51
Srećko Čulić, prof.:
Oman – vrata u poslovni svijet Arapskog poluotoka ..................................................... 53
Žiro-račun:
ZABA 2360000-1101441490
Devizni račun:
SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185
Cijena: 15 kuna
J
O
U
R
N
A
L
Pretplata:
RH
80 HRK godišnje
BiH 20 KM godišnje
Svijet 15 € godišnje
Tisak:
mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica
Tiskano uz financijsku potporu iz
Državnog proračuna Republike
Hrvatske putem Savjeta za nacionalne
manjine Republike Hrvatske
Na podršci u pripremi prezentacije zahvaljujemo:
Zagrebačkom Velesajmu, Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva,
Hrvatskoj gospodarskoj komori, Agenciji za promicanje izvoza i ulaganja,
Agenciji za komercijalnu djelatnost.
UVODNIK
Uvodna riječ
Halal lijek za novu
životnu realnost
Filip Mursel Begović
Čovjek vjeruje u Boga ili u nadomjestke. Nadomjesci mogu
biti vrlo raznoliki: nazivaju ih principima, svjetonazorima, diktaturom, gurmanizmom, hedonizmom, napretkom, humanizmom. Ime današnjeg surogata religiji je materijalizam. Zašto se
baš tako zove ostaje zagonetno, barem za muslimana. Musliman slobodno uživa u materijalnim blagodatima koje mu je dopustio Uzvišeni Gospodar u svojoj Knjizi. I ne samo to, već mu
ih je prepustio na upravljanje. Je li musliman, stoga, materijalist? Kao i svugdje, i ovdje se stvar zasniva na onome što je
dobro i što je loše, onome što je halal i što je haram. Musliman
će pripadati onome što je dobro, što je halal, kršćanin će slijediti Onoga što je, hraneći gladna srca, vodu pretvarao u vino ljubavi, a židov će pripovijedati o Mojsijevom izlasku iz Egipta i
pritom jesti košer beskvasni kruh. O materiji, koju konzumiraju
materijalisti skloni lošemu, steći ćemo nehotičan dojam da to i
nije materija nego neki cement ili umjetno stvorena tvrda i neprobavljiva tvar. Niti se može pojesti niti popiti, niti polizati ili
mirisati, a na kraju od nje ni mirno spavati. To je strvina materije, tvrdi skamenjeni prah, naprosto sušta apstrakcija. Treba zatim postaviti pitanje – što je uzrok nemira takvih materijalista?
Odgovorit ćemo – takav materijalizam je zapravo bolest! Bolest
apstraktnog života. Za nju postoji samo jedan lijek: halal materijalizam. E sad, nema točnog recepta za svakog ponaosob, ali
uputno je zaljubiti se u prvu halal lijepu ženu, i to vrlo brzo, šetati s njom u cvijeću i mirisati ga, živjeti u borovoj šumi (na
primjer), ići u džamiju, crkvu, sinagogu, hram (važnije je trajno
probuditi srce pa bogomolja nema adrese u izvanjskom svijetu),
nadalje, slušati smirujuću glazbu, voljeti bližnje i na kraju, u
duhu ovog broja “Preporodovog Journala”, zajednički jesti halal hranu.
Prava vjera, čista savjest, smirenost, razum i sreća ne žive u
nečistu čovjeku. Zbog toga smo nervozni, sebični, zluradi, zbog
toga nam vrijeme tako brzo prolazi, zbog toga smo na gubitku.
Zaista prava vjera je dar koji živi samo u dobrom čovjeku, bez
obzira na vjersku pripadnost, a u nečistoći isparava. Upravo je
ta nečistoća uzrokom ove sumanute i uznemirene strke, razorene, bezoblične, prazne i jadne djelatnosti današnjih materijalista. Recept za potpuno ozdravljenje postoji, pitanje je jesmo li
spremni poslušati uputu Vrhovnog Liječnika. Muslimanu je jasno koji recept mora primijeniti, na kraju krajeva Allah dž.š, mu
garantira da je na Pravom putu ukoliko slijedi propisane islamske vjerske dužnosti. Počnemo li “piti” taj halal lijek, sama od
sebe će uslijediti sasvim jedna nova životna realnost. Možda će
uslijediti želja za branjem cvijeća, za prijateljstvom, pravim du-
bokim mirnim snom, za smijehom, a možda ćemo na kraju početi, umjesto jutarnjih novina, čitati nekakve halal kuharice.
Čitati i one košer, dabome, jer, kao što je poznato, nema velike
razlike u ta dva prehrambena principa. Oni, koji nisu skloni povjerovati ovakvom pogledu na život, smatrajući ove riječi sablažnjivim i glupim, neka slobodno nastave sa svojim načinom života. Vjernik sklon dobrom će za to vrijeme grickati svoje slatke halal zalogaje, i neće pritom biti ni glup, ni pun mržnje, ni
podmukao, ali ni sebičan u dijeljenju onoga što mu je Uzvišeni
podario na uživanje.
Želja redakcije “Preporodovog Journala” bila je da svojim
čitateljima, primarno bošnjačkoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj, ponudi opsežan i cjelovit uvid u znanost koju zovemo halal prehrana, halal kvalitet i halal standard. Centar za certificiranje halal kvalitete u Zagrebu je otvoren prije nekoliko godina, te
se od tada svijest o važnosti halal prehrane počela itekako povećavati. Na rad vrijednih zaposlenika Centra, ravnatelja doc. dr.
sc. Aziza Hasanovića i stručnog voditelja Aldina Dugonjića,
ponekad će se gledati s neskrivenim čuđenjem. Otkuda toliki
entuzijazam u promociji halal prehrane? Neki će pomisliti da je
riječ o dobrom biznisu, neki će se osjetiti ugroženim, jer nije
lako mijenjati životne navike, a neki će, po staroj navadi, ostati
ravnodušni. Drugi će pak shvatiti da tu nije riječ samo o biznisu,
već ponajprije o nužnosti i nasušnoj potrebi svakog muslimana
da prepozna i primjeni halal kvalitetu i halal standard u svom
svakodnevnom životu. Musliman će znati da je halal prehrana
jedan od Kur’anskih imperativa: Od 119 Kur’anskih ajeta, koji
govore o prehrani, 90 govori o ljepotama, blagodatima i nimetima halal hrane, dok će ostali govoriti o zabranama. Zar nije,
onom razumom obdarenom, dosta samo napomenuti ovaj podatak. S druge strane, ovakav tematski broj služi i svim potencijalno zainteresiranim proizvođačima hrane u Hrvatskoj i regiji da
se upoznaju s halal standardima. Kao što će se čitatelji u ovom
tematskom broju, koji je prvi takve vrste na našim prostorima, i
upoznati, halal certificiranje hrane moglo bi itekako pomoći posrnulom regionalnom gospodarstvu u širenju tržišnih vidika.
Naprosto su nevjerojatne statistike o rasprostranjenosti i isplativosti halal certificirane hrane. Dakle, želja nam je bila što raznovrsnije predstaviti sve aspekte halal prehrane, na radost naših
čitatelja, i, naravno, s nadom da će ovaj broj našeg časopisa
poslužiti i za manjinsko i za većinsko opće dobro. Od srca zahvaljujemo svim stručnim suradnicima i autorima, koji temeljito proučavaju problematiku halal prehrane, na nesebičnoj podršci u realizaciji ovog broja “Preporodovog Journala”. 3
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
Religioznost i kultura prehrane
Sumeja Ljevaković, prof.
Orhan Jašić, prof.
4
J
O
U
R
N
A
L
Religioznost predstavlja vjerovanje
kao unutarnje stanje čovjeka i prakticiranje obreda i rituala koje se u kršćanstvu
manifestira kroz sakramente, judaizmu
kroz halahu i u islamu kroz primjenu
islamskih šarta. Religiozni manifesti podrazumijevaju odnos prema okolini, obitelji, rodbini, prijateljima i široj društvenoj zajednici kroz pravila u stanovanju,
načinu odijevanja, a posebno kroz prehranu. Religioznost počinje sa prvim ljudima
Ademom i Havom, a prva pripovijest o
prehrani počinje sa svima dobro poznatim zabranjenim rajskim plodovima.
Čovjek, to krunsko Božje stvorenje,
kao i svako biološko biće treba hranu kao
čimbenik koji utiče na tijelo, um i duh.
Nerijetko, hrana se spominje u povijesti
zapisana na stranicama svetih knjiga monoteističkih religijskih tradicija, pa čak i
nekih politeističkih. Nerijetko se dešava
da prehranu određuju religijske zapovijedi i restrikcije među kojima je i post specifičan za svaku religiju. Tako su hindusi
i budisti većinom vegetarijanci jer prihvaćaju princip ahimse koji zabranjuje
povređivanje živih bića, mada tradicija
religioznog vegetarijanstva biva baštinjena od vremena kada je čovjek bio prikupljač plodova. Vegetarijansku prehranu,
kao stil života, njegovali su, u europskim
krajevima u drevnoj Grčkoj, učenjaci poput Pitagore koji su svoje filozofsko-religijsko učenje naukovali u okrilju vegetarijanstva. U religijskoj tradiciji indijanskih američkih plemena, do danas su zadržani običaji u prehrani, koji se osobito
očituju u poštivanju hrane. Neki Indijanci
pri rođenju djeteta iz poštovanja prema
hrani mažu dijete kukuruzom.
Hrana u svjetskim religijama posjeduje
i simboličko značenje. Jevreji svoj religiozni odnos prema prehrani temelje na jevrejskim zakonima – halahi, dok način religiozne prehrane nazivaju košer. Kad je u
pitanju religiozna prehrana u jevreja, oni
su jako slični muslimanima. Ne jedu strv,
krv i svinjetinu, što je zabranjeno u svetoj
knjizi jevreja Tori, ali ipak konzumiraju
alkohol za razliku od muslimana. Kao i
mnoge religije, jevreji su zadržali svoj način prehrane do danas. Jevrejski blagdan
Pashe vezan je za obrok koji su jevreji jeli
noć prije izlaska iz egipatskog sužanjstva,
to jest povratka u svetu zemlju Palestinu,
čije utemeljenje pronalazimo u Bibliji Starog zavjeta, u knjizi Izlaska. Svakog proljeća, jevreji cijelog svijeta okupljaju se u
svojim domovima da bi zajedno podijelili
obrok, u kojem je uključeno konzumiranje
simbolične hrane, raznolikih molitvi i
mnogobrojnih blagosivanja. Ovaj objed
naziva se na hebrejskom seder, što znači
red ili ustrojstvo. Tom prilikom najmlađa
osoba za blagdanskim stolom postavlja pitanje zašto se konzumira ova hrana, čije
glavno jelo predstavlja beskvasni kruh.
Tada najstarija osoba za stolom pripovijeda Mojsijev izlazak iz Egipta, i povratak
sinova Izraelovih u Palestinu.
Kada je riječ o drugoj objavljenoj religiji, kršćanstvu, kruh i vino sastavni su
dio euharistijskog slavlja kod rimokatolika i pravoslavnih kršćana.
Centralni pojam islama je Istina Tewhida, to jest vjera u Jednog Jedinog Boga,
Kad je u pitanju religiozna prehrana u
“jevreja,
oni su jako slični muslimanima. Ne
jedu strv, krv i svinjetinu, što je zabranjeno u
svetoj knjizi jevreja Tori, ali ipak konzumiraju
alkohol za razliku od muslimana. Kao i
mnoge religije, jevreji su zadržali svoj način
prehrane do danas.
”
gdje čovjek putem snage svoje vjere, koja
je i sama dar Božiji, očituje svoju požrtvovanost spram Istine, postajući pri tome
homo religiosus. Vjera bi trebala afirmirati znanstvene izazove, te da prepozna
istovremeno opasnosti koje one mogu nositi. Islam u svojim osnovnim smjerodavnim i smjerokaznim vrelima Kur’anu i
hadisu daje često nedvosmislene, to jest
jasne upute, kada je u pitanju društveni
progres, potom životni stil pojedinca, koji
je izrazito uslovljen globalnim fenomenima, a koji se ogleda u načinu stanovanja,
spavanja, boravku u kući, higijeni, hobiju, a posebno u prehrani. Riječ halal u
islamu je smjerodavni i smjerokazni naputak, koji ne podrazumijeva samo hranu, nego označava specifičan odnos u
svim aktivnostima ljudskog života, te je
ovaj stil života jasno propisan šerijatom.
“Ugodna jela kojima vas snabdjesmo jedite! (160, 7). Ugodnim jelima kojima
smo vas snabdjeli hranite se, a ne budite
obijesni u tome – da vas Moja srdžba ne
snađe, jer koga Moja srdžba snađe – propao je! (Sura 81, 20). Šta im je dozvoljeno, pitaju te. Reci: ‘Lijepa jela dozvoljavaju vam se i što vam ulove životinje koje
dresirali ste, učeći ih onome čemu vas
Allah poučio je. Dakle, jedite što vam donesu one pa pri tome Allahovo ime spomenite i bogobojazni budite, jer Allah
brzo svodi račune.’ (4, 5). Jedite ono što
vam Allah kao dopušteno i lijepo podari;
bojte se Allaha čiji ste vi vjernici (88, 5)”.
Iako se u islamu, za razliku od ranije
spomenutih objavljenih religija, za blagdane ne veže posebna vrsta hrane, u
Kur’anu se u više poglavlja imenuju
određeni plodovi, koji u tom smislu oblikuju životni stil i kulturu prehrane kod
vjernika. U Časnom Kur’anu stoji: “Neka
čovjek baci pogled prema svojoj hrani:
Mi s neba spuštamo vode obilne; Pa u zemlju zasijecamo pukotine; I dajemo da iz
njih sjemenje iznikne; I grožđe i biljke
vrtne; I masline i palme; I bašće bujne; I
voće i ispaše sočne; Vama i stoci vašoj da
budu korisne. (80.24-32) U oba ima voća,
palmi i bilja narovoga. (55.68) Tako mi
smokve i masline. (95.1) I drvo što izbija
na Sinajskoj gori, dajući ulje i začin da bi
ljudi jeli. (23.20)”. Od spomenutih plodo-
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
va u tradiciji vjernika se izdvaja palmin
plod, datula. Duboko ukorijenjena tradicija vjernika muslimana je prekidanje religijskog posta datulama, čime se ovom
plodu pridaje dodatna vrijednosna nota.
U okviru takvog očitovanja vjerovanja, to jest religioznosti, stvara se kulturna ovojnica koja je utemeljena na presvetom Kur’anskom tekstu i hadiskim kazivanjima, a utemeljenost nastaje interpretiranjem i njihovom primjenom. Taj kulturni korpus u islamu nerijetko biva određen sa dva pojma urfom ili adetom, koji
su umnogome sami po sebi predestinirani
određenim geografskim podnebljem, to
jest kulturnom i etničkom baštinom tog
podneblja. U tom smislu govorimo o religijskim normama koje žive u svijesti
vjernika i utiču na njegovo ponašanje.
Urf predstavlja praksu jednog naroda, živu svijest o sebi, i kao takav utoliko je
značajniji što su izazovi modernosti i
utjecaji formalističkih razumijevanja
osnovnih vrela snažniji. Urf nije statičan
koncept, on podrazumijeva usvajanje novih elemenata koji postaju dio običaja, ali
ne i nekritičko slijeđenje i usvajanje novih elemenata. Važnost urfa ili adeta, kao
prakse koja treba da pomogne očuvanju
identiteta naroda jednog podneblja, reflektira se na islamsko pravo, koji ga kao
takvog štiti tretirajući ga kao dopunski
izvor prava, što govori o njegovoj ozbiljnosti, važnosti i značaju. Urf ili adet ne
smije biti u opreci sa osnovnim vrelima
islama, nego predstavlja gore spomenutu
kulturnu ovojnicu, koja se nerijetko ogleda u načinu konzumiranja halal hrane, to
jest u halal prehrani različitih muslimanskih etničkih skupina. Prehrambeni običaji su usko vezani za vjeru, naciju, zemlju ili regiju.
Kada je riječ o prehrani kod Bošnjaka
muslimana onda govorimo o konzumaciji
hrane koja ne prelazi okvire restrikcije i
prohibicije u islamu, o konzumaciji hrane
koja najbolje uspijeva na njihovom podneblju, o konzumaciji hrane koja se
spravlja po tradicionalnoj recepturi i konzumaciji hrane koja se po običajima
spravlja samo u određenim prilikama.
Ono što je usko vezano za adet Bošnjaka,
a što se posebno može izdvojiti, je konzumacija somuna u mjesecu religijskog posta, kako bi se taj mjesec izdvojio od ostalih. Također, bilo bi značajno spomenuti i
šećerlame koje se konzumiraju u vrijeme
obilježavanja Mevluda, rođenja Božjeg
poslanika Muhammeda, a.s., ili obilježavanja Hidžretske nove godine, hatma dova i slično, dok se za Bajrame spravlja
baklava. Pripremanjem i konzumacijom
se u većini religija odražava i
“krozReligioznost
prehranu, a danas je u svijetu jako poznat
postao halal u islamu, košer u judaizmu,
vegetarijanstvo u hinduizmu. Kršćanstvo kao
najbrojnija religija utjecala je na prehrambene
običaje najviše u razvijenim zapadnim
zemljama. Danas ljudi često osjećaju potrebu
da hrana dobije duhovni sadržaj, po čemu kao
takva biva prepoznata na tržištu.
5
”
šećerlama i baklave na ove praznike Bošnjaci su tradicionalno pokazivali radost
kojom dočekuju ove praznike.
Vjerovanje i prakticiranje dobrih djela su usko povezani, jer sa dobrim djelima manifestira se istinska vjera. U
Kur’anu Časnom, kada se opisuju dobra
djela, ona bivaju uspoređena sa zrnima
hrane: “Oni koji imanja svoja troše na
Allahovom putu liče na onoga koji posije
zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u
svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah
će onome kome hoće dati i više; Allah je
neizmjerno dobar i sve zna. (2:261) “.
Religioznost se u većini religija odražava i kroz prehranu, a danas je u svijetu
jako poznat postao halal u islamu, košer u
judaizmu, vegetarijanstvo u hinduizmu.
Kršćanstvo kao najbrojnija religija utjecala je na prehrambene običaje najviše u
razvijenim zapadnim zemljama. Danas
ljudi često osjećaju potrebu da hrana dobije duhovni sadržaj, po čemu kao takva
biva prepoznata na tržištu.
Literatura:
1. Kur’an s prijevodom na bosanski jezik,
Preveo: Esad Duraković, Svjetlost, Sarajevo, 2004.
2. Opći religijski leksikon, Leksikografski
zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2002.;
3. Encyclopaedia of Islam, E. J. Brill,
1913-1936; Reprinted, 1994.;
4. Nerkez Smailagić, Leksikon islama,
Svjetlost, Sarajevo, 1990.;
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
Halal i halam
u ishrani
(dio prvog poglavlja iz istoimene knjige, izdavačka kuća El-Kelimeh, Novi Pazar, 2008.)
Prof. dr. Sulejman Topoljak
Islamski principi halala i harama
6
J
O
U
R
N
A
L
Šta je halal (dozvoljeno), a šta haram
(zabranjeno) pitanje je koje se, mnogo
prije dolaska islama, ticalo onih naroda
na zemljinoj planeti koji su bili skrenuli
sa pravoga puta i koji su napravili krajnju
konfuziju dozvoljavajući neke nečiste i
štetne stvari, zabranjujući neke stvari koje su dobre i čiste. U tome su (bili) jednaki idolopoklonici i sljedbenici nebeskih
knjiga.
Ti su narodi bili strašno zalutali idući
nekad krajnje desno, a nekad krajnje lijevo. Na krajnje desnoj strani bili su asketski brahmanizam u Indiji i samonametnuto monaštvo u kršćanstvu. Kao izdanak,
iz ovih dviju nastale su druge religije utemeljene na principima mortifikacije, tj.
prigušivanja strasti mučenjem tijela, apstinencijom od dobrih, lijepih stvari i
izbjegavanjem nekih životnih užitaka koje je Allah dželle šanuhu (Uzvišen je On)
omogućio ljudskim bićima.
Kršćansko monaštvo dostiglo je vrhunac u Srednjem vijeku kada je izbjegavanje lijepih i čistih stvari među monasima,
kojih je bilo na hiljade, doseglo dotle da
se čak smatralo grijehom ukoliko čovjek
opere noge, a odlazak u kupatilo smatrao
se žalobnim i pokajničkim činom.
Na krajnje lijevoj strani, mazdeistički
svjetonazor, koji se pojavio u Perziji, branio je potpunu dozvoljenost i insistirao da
se ljudima dozvoli da uzmu sve što požele i da čine ono što im pričinjava zadovoljstvo, čak i kada to navodi na kršenje
onoga što je nepromjenljivo i urođeno u
ljudskom biću.
Arabljani predislamskog perioda,
zvanog džahilijjet, tipičan su primjer konfuzije u pogledu određivanja kriterija dozvoljenih i zabranjenih stvari i radnji. Oni
su dozvoljavali konzumiranje opojnih pića, uzimanje višestrukih kamata, mučenje
i maltretiranje žena i tome sl. Više od toga: ljudski šejtani i džini mnogima od
njih u njihovim umovima učinili su lijepim ubijanje rođene djece i oni su ih slijedili potiskujući roditeljske osjećaje u svojim prsima. A Allah dželle šanuhu o tome
kaže:
“Mnogim mnogobošcima su tako isto
šejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali da bi ih upropastili i da bi
ih u vjeri njihovoj zbunili. A da je Allah
htio, oni to ne bi činili. Zato i njih i njihove izmišljotine ostavi!”1
Ovi sljedbenici idolopoklonstva izmislili su brojne impresivne argumente kako bi naveli roditelje da umore svoju djecu. Bilo je tu i straha od istinskoga ili
umišljenog siromaštva, srama zbog toga
što se nekome rodila kćer, dok se bliskost
sa bogovima postizala žrtvovanjem sinova. Čudno je da su upravo narodi koji su
dopuštali ubijanje djece klanjem ili da ih
žive sahrane uveli zabranu konzumiranja
izvjesnih poljoprivrednih proizvoda ili
mesa. Još je čudnije da su ovakve zabrane
smatrali sastavnim dijelom svoje religije
pripisujući ih Allahovoj odluci i religiji,
ali je Allah, dželle šanuhu, opovrgao njihove neistinite tvrdnje:
Oni govore: “Ova i ova stoka i ti i ti
zemaljski plodovi su zabranjeni, smiju ih
jesti samo oni kojima mi dozvolimo” –
tvrde oni -, “a ove i ove kamile je zabranjeno jahati”. Ima stoke prilikom čijeg
klanja ne spominju Allahovo ime, izmišljajući o Njemu laži. A On će ih sigurno
zbog onoga što izmišljaju kazniti.”2
Štaviše, Kur'an razotkriva zablude
onih koji su proglasili dopuštenim ono što
je zabranjeno i obrnuto:
“Oni koji iz lahkoumnosti i ne znajući
šta rade djecu svoju ubijaju i koji ono čime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, govoreći neistine o Allahu, sigurno
će nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju šta rade.”3
Kada se pojavio islam, bili su široko
rasprostranjeni zabluda i grijeh, pometnja
i odstupanja kada je riječ o tome šta je ha-
lal, a šta haram. Zato je jedan od temeljnih zadataka islama bio da uspostavi skup
zakonskih principa i mjera. Na temelju
ovih principa kasnije je uspostavljen kriterij prosuđivanja šta je halal, a šta haram.
Učenje islama uskoro je dokazalo svoju vrijednost. Tako je ovaj vitalni aspekt
determiniran u skladu sa ispravnom perspektivom, a pravila koja se tiču halala i
harama uspostavljena su na temelju principa pravednosti. Muslimanski Ummet
(svjetska muslimanska zajednica) tako postaje Ummet koji stoji na poziciji između
ekstremističkih desničarskih i ljevičarskih
devijacija, “zajednica srednjeg puta” (ummetun vesatun), kako ga opisuje Allah,
dželle šanuhu, koji ga je učinio najboljim
narodom koji se ikada pojavio na Zemlji.
“Vi ste narod najbolji od svih koji se
ikada pojavio: tražite da se čine dobra
djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige
ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih;
ima ih i pravih vjernika, ali, većinom su
nevjernici.”4
Filozofija halala i harama u islamu
počiva na sljedećim principima:
1. Osnovni princip je dopuštenost stvari
PRVI PRINCIP što ga je islam utemeljio je da su stvari koje je Allah dželle šanuhu stvorio i korist koja od njih dolazi
esencijalni za ljudsku upotrebu i stoga su
dopušteni. Ništa nije haram osim onoga
što je zabranjeno riječima i eksplicitnim
nassom, tekstom Zakonodavca, Allaha
dželle šanuhu. Ako tekst nije sahih, vjerodostojan, kao što je npr. slučaj sa pojedinim da'if slabim hadisima, ili ako nije
eksplicitan u propisivanju zabrane, u tom
slučaju se primjenjuje izvorni princip dopuštenosti.
Islamski učenjaci su ove principe izveli iz prirodne koristi i dopuštenosti stvari
oslanjajući se na jasne kur'anske ajete. Na
primjer, Allah, dželle šanuhu, kaže:
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
On je za vas sve što postoji na Zemlji
stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu
usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio;
On sve zna.5
I daje vam da se koristite onim što je
na nebesima i onim što je na Zemlji, sve
je od Njega. To su, zaista, pouke za ljude
koji razmišljaju.6
Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošću Svojom, i vidljivom i nevidljivom? A ima ljudi koji raspravljaju o Allahu bez ikakva znanja,
bez ikakve upute i bez knjige svjetilje.7
Kako bi Allah dželle šanuhu stvorio
sve ove stvari i dao ih čovjeku da se njima
koristi, a da mu je, ujedno, stalno davao
na znanje da je upotreba tih istih stvari
zabranjena? Kako bi to moglo biti istina
kada je On sve ove stvari stvorio, potčinio ih čovjeku i dao mu ih kao blagodati?
Naravno, Allah dželle šanuhu je zabranio
samo neke od tih stvari, a razloge i uzroke
te zabrane navodit ćemo kasnije.
Područje harama u islamskom zakonodavstvu, šeri'atu, je, ustvari, jako suženo, dok je područje halala prostrano do
neslućenih granica. Samo jedan broj vjerodostojnih i dokraja jasnih tekstualnih
evidencija (en-nusus) bavi se zabranama,
dok sve što nije u nassu spomenuto kao
zakonito ili zabranjeno spada u opći princip dopuštenosti stvari i u domen Božije
darežljive poštede (da to zabrani – op.
prev.) i Njegova oprosta (el-'afvu-l-ilahijju). O tome je Poslanik (sallallahu 'alejhi
we selleme – Allah ga blagoslovio i mir
mu podario) – kazao:
“Ono što je Allah u Svojoj Knjizi dozvolio – to je halal, a ono što je zabranio
– to je haram. Ono što je prešutio – to je
'afw, obilna milost i pošteda, pa primite
od Allaha Njegov obilni oprost, jer, zaista, Allah ništa nije zaboravio,”8 pa je
Resulullah – alejhi's-selam – proučio ajet:
“On ništa ne zaboravlja”9,10
Selman el-Farisi kaže da je Božiji Poslanik – alejhi's-selam -, kada su ga upitali za loj, sir i krzno, odgovorio:
“Halal je ono što je Allah u Svojoj
Knjizi naznačio kao dopušteno, a haram
je ono što je On zabranio u Njoj. A ono o
čemu On ne govori je 'afw, oprost i dopuštenje vama.”11
Tako, umjesto da daje jasne odgovore
na upućena mu pitanja o dozvoljenim
stvarima, Poslanik – alejhis-selam – je
ukazivao na opće kriterije za utvrđivanje
halala i harama. Prema tome, dovoljno
nam je da znamo šta je Allah dželle šanuhu propisao kao haram jer je sve ostalo
7
što to ne obuhvata halal i čisto. Resulullah – alejhi's-selam – je također kazao:
“Allah vam je propisao izvjesne obaveze, farzove, i ne niječite ih; On je definirao izvjesne granice i ne prekoračujte ih;
Allah je zabranio neke stvari i toga se pridržavajte, dok se, međutim, o nekim stvarima nije izjasnio iz milosti prema vama, ne
iz zaborava, i vi ne pitajte o tome.”12
Temeljni je 'asl (princip)
dozvoljenost stvari
Volio bih ovdje naglasiti da princip
prirodne dopuštenosti nije sveden samo na
stvari i predmete već obuhvata i ljudska
djela i postupke koji nisu u vezi sa činovi-
ma ibadeta, obreda, postupke koji se mogu
svrstati u životne navike (el-'adat) ili svakodnevne poslove (el-mu'amelat). Ove
stvari su u principu dozvoljene bez restrikcija izuzev jednog manjeg broja stvari koje
je definitivno zabranio Zakonodavac,
Allah dželle šanuhu, koji kaže: “On vam je
objasnio šta vam je zabranio”13, uključujući, dakle, i stvari i postupke.
Slučaj je, međutim, drukčiji u odnosu
na ibadet. To su čisto vjerski činovi koji
se mogu izvršavati samo onako kako je
rekla Allahova Objava.
U vezi sa ovim postoji vjerodostojan
hadis: “A ko sam od sebe izmisli neki ibadet – ma ko on bio! – on je u zabludi koja
mora biti odbačena”.14
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
8
J
O
U
R
N
A
L
To je zato što je suština islamske vjere
oličena u dvije zapovijedi: da se ibadet ne
čini nikome osim Allahu dželle šanuhu i
da se Allahu dželle šanuhu ibadet može
činiti samo onako kako je On propisao.
Svako ko izmisli ili sam propiše pravilo u ibadetu zastranio je i on je krivotvoritelj (reddun). Jedino Sam Zakonodavac ima pravo propisivati načine ibadeta
putem kojih Mu se ljudska bića mogu približiti. Životne navike i svakodnevne
obaveze, međutim, nije propisao Zakonodavac; njih su propisivali i prakticirali
sami ljudi. Zakonodavac intervenira samo da bi ih uspostavio, modificirao ili
usmjerio, a ponekad da bi identificirao
neke navike koje su štetne ili koje bi mogle voditi ka razdoru.
Veliki islamski alim, šejhu-l-islam,
Ibni Tejmijje kaže: “Ljudske riječi i djela
mogu se svrstati u dvije vrste: činovi ibadeta putem kojih je uspostavljena njihova
vjera i uobičajena praksa koju zahtijeva
svakodnevni život.” Iz istraživanja principa šeri'ata mi znamo da su činovi ibadeta oni koje nam je propisao ili odobrio
Allah dželle šanuhu i ispravno je samo
ono što je šeri'atom propisano. Međutim,
što se tiče ljudskih običaja, oni su neophodni u svakodnevnome životu. U ovom
slučaju, sloboda djelovanja ('ademu'l-hazr) je glavni princip; ništa ne smije biti
uskraćeno osim onoga što je uskratio
Allah, dželle šanuhu. Jer samo On može
izdavati naredbe i zabrane. Kada je riječ o
ibadetu, mora postojati naredba koju je
On o tome izdao, a ako je potrebno imati
Allahovu zapovijest da bi se nešto učinilo, kako se onda može reći da je nešto
uskraćeno bez Njegove zapovijesti?
Zbog toga Ahmed ibni Hanbel i ostali
fakihi, islamski pravnici, koji su svoje
presude bazirali na hadisima kažu: Kada
je riječ o ibadetu, glavni princip je objavljeno limitiranje (tewkif), što znači da ništa ne može biti legalizirano osim onoga
što je Allah dželle šanuhu legalizirao. Postupiti drukčije znači rizikovati, kao što
kaže ajet: “Zar oni da imaju bogove koji
propisuju da vjeruju ono što Allah nije
naredio?”15
Ali, kada su posrijedi životne navike
(el-'adat), tada je vodeće načelo el-'afw,
sloboda, jer se ništa ne može uskratiti u
ovome slučaju osim onoga što je Sam
Allah dželle šanuhu zabranio. Postupi li
se drukčije u ovom slučaju, preuzima se
rizik, kako stoji u ajetu:
“Reci: “Kažite vi meni zašto jednu hranu koju vam Allah daje smatrate zabranjenom, a drugu dopuštenom?” Recite: “Da li
vam je prosuđivanje o tome Allah prepustio ili o Allahu laži iznosite?”16
Ovo je jedno važno i korisno načelo
na temelju kojega možemo reći da su kupovina, prodaja, iznajmljivanje, davanje
poklona i ostale slične aktivnosti, neophodne za život ljudi kao što su i jelo, piće
i odijevanje. Ako šeri'at govori o nekima
od ovih ovozemaljskih stvari, to je zato
što nas nastoji poučiti dobrome ponašanju. Stoga On zabranjuje sve što vodi razdoru a obavezuje nas na ono što je suštinsko; ne odobrava ono što je bespotrebno,
a odobrava ono u čemu je korist. Sve ovo
činjeno je uz razmatranje vrsta aktivnosti
o kojima je riječ, pri čemu su sagledani i
njihov opseg i dobre osobine.
Stav je šeri'ata da su ljudi slobodni da
kupuju, prodaju i iznajmljuju kako žele, baš
kao što mogu slobodno jesti i piti sve što
žele ako to nije haram. Iako su neke od ovih
stvari pohvalne, a neke se ne preporučuju,
šeri'at nije postavio granice u njima, ne ide
dotle da ih zabrani, što omogućava očuvanje izvornoga načela dopuštenosti”.17
Ovo je načelo također podržano i izjavom Resulullahova – alejhi's-selam – ashaba Džabira ibnu Abdullaha. On je kazao: “Mi smo prakticirali 'azl (coitus interruptus, prekinuti snošaj prilikom spolnih odnosa – op. prev.) u vrijeme kada je
Kur'an objavljivan. Da ga je trebalo zabraniti, Kur'an bi to učinio.” On dalje
zaključuje: “Ako je Objava nešto prešutjela, to je dopušteno.”
Nema sumnje u to da su ashabi Resulullahovi, radijallahu anhu, Allah njima bio zadovoljan) – savršeno dobro razumjeli šeri'at.
Tako je i ustanovljen ovaj uzvišeni princip da
nikakav ibadet ne može biti legaliziran bez
propisa Allahova, dželle šanuhu, i da nikakav
običaj ne može biti zabranjen ako ga Allah,
dželle šanuhu, nije zabranio.
Samo Allah dželle šanuhu ima
pravo nešto zabraniti ili dopustiti
DRUGI PRINCIP: islam ljudima, bez
obzira na njihovu vjersku ili svjetovnu
funkciju, oduzima pravo da određuju šta
je halal, a šta haram, i ostavlja to pravo
samo za Gospodara Uzvišenoga. Niko, ni
rabini, ni svećenici, ni imami, ni sultani
nemaju pravo nešto zauvijek zabraniti
ljudima, Allahovim, dželle šanuhu, robovima. Ako, pak, to neko učini, on svakako prelazi granice uzurpirajući suverenost koja pripada samo Allahu dželle šanuhu, da daje propise za ljude. Oni koji
popuštaju ovim uzurpatorima i pridržavaju se onoga što oni propišu, svrstavaju ih
u red Božijih partnera, a slijeđenje takvih
smatra kao širk (višeboštvo, politeizam).
Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio?18
U skladu sa ovim načelom Ibni Tejmijje, njegov učenik Ibnu-l-Ka-jjim i
pravnici Ibnu Hanbelove škole generalno
zastupaju stav da su ugovori i uvjeti u njima propisani u osnovi dopušteni, kao što
je valjan i svaki ugovor u čijem tekstu nema ničega što inklinira haramu.
Kur'an sljedbenike Knjige, kršćane i
Jevreje, osuđuje zbog toga što su rabinima i svećenicima dali pravo da određuju
šta je ispravno, tj. halal, a šta zabranjeno
– haram.
Allah dželle šanuhu kaže:
Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
se samo jednom Bogu klanjaju, – nema
Boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad
onih koje oni Njemu ravnim smatraju!19
'Adi ibni Hatim, koji je, prije nego je
primio islam, bio kršćanin, jednom je došao
Poslaniku – alejhi's-selam. Kada ga je čuo
kako uči ovaj ajet (Et-Tewbe: 31), rekao je:
“Poslaniče Božiji, ali oni ih ne obožavaju!?!” Poslanik; – alejhi's-selam – je odgovorio: “Da, ali oni ljudima zabranjuju
ono što je halal i dozvoljavaju im ono što
je haram, a ljudi ih slijede. Svakako da je
to njihovo obožavanje”20, u jednom rivajetu (predaji) stoji da je Vjerovjesnik –
alejhi's-selam, tumačeći ovaj ajet, rekao:
“Da, oni (Jevreji i kršćani) ne obožavaju svoje rabine i svećenike, ali kada im
oni nešto dopuste, oni to smatraju dopuštenim, a kada im nešto zabrane, oni to
smatraju zabranjenim.”
Kršćani još uvijek tvrde da je Mesih,
alejhi's-selam, prije uzdizanja u nebo,
svoje apostole ovlastio da, prema svome
nahođenju, određuju šta je dopušteno, a
šta zabranjeno, kako se navodi u Evanđelju po Mateju (18:18:): “Kažem vam, šta
god vi zavežete na Zemlji, to će i na Nebu
biti zavezano: i što god vi na Zemlji razvežete, to će i na Nebu razvezano biti.”
Kur'an također osuđuje mušrike, mnogobošce, zbog toga što su, bez dozvole
Allaha dželle šanuhu, dopuštali i zabranjivali stvari:
Reci: “Kažite vi meni zašto jednu hranu koju vam Allah daje smatrate zabranjenom, a drugu dopuštenom?” Recite:
“Da li vam je prosuđivanje o tome Allah
prepustio ili o Allahu laži iznosite?”21
I još kaže Uzvišeni:
“I ne govorite neistine jezicima svojim:
Ovo je dopušteno, a ovo zabranjeno da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o
Allahu govore neistine – neće uspjeti.”22
Iz ovih jasnih kur'anskih ajeta i hadisa
Poslanikovih, alejhi-s-selam, islamski
pravnici su tvrdo spoznali da samo Allah
dželle šanuhu ima pravo nešto dopustiti
ili zabraniti, bilo putem Knjige ili jezikom Svoga Poslanika, alejhi-s-selam.
Dužnost pravnika nije da se upuštaju u
objašnjavanje šta je, prema odluci Allahovoj, halal, a šta haram “kada vam je On
objasnio šta vam je zabranio”23
Konačno, nije njihovo da odlučuju o tome šta će ljudima biti dopušteno, a šta će biti
zabranjeno. Tako se desilo da su neki veliki
pravnici, imami i mudžtehidi, unatoč svojoj
učenosti i mogućnosti idžtihada24 izbjegavali
donošenje suda o tome šta je halal, a šta haram, prebacujući problem sa jednoga na drugog u strahu da ne pogriješe i ne proglase
halalom ono što je haram i obrnuto.
U svojoj knjizi El-Umm, Imam-i Šafi
kaže da je Ebu Jusuf, učenik Ebu Hanife i
vrhovni kadija (sudac), rekao:
“Znam da su naši učitelji-alimi izbjegavali donijeti fetvu i reći: Ovo je halal, a
to je haram – osim kad je to bilo jasno
navedeno u Allahovoj Knjizi. Pričao nam
je Ibnu-s-Saib da je Er-Rabi' ibni Hejsem, jedan od najodabranijih muslimana
druge generacije (tabi'in), rekao: ‘Pazite
da ni jedan od vas ne kaže: Allah je ovo
dopustio, ili Allah ovo dopušta – jer bi On
onda mogao reći da On to nije dopustio
niti ga odobrava. Nikada nemojte reći:
Allah je ovo zabranio jer On onda može
reći: Lažeš! Ja to nisam zabranio.’
– Neki prijatelji Ibrahima Neha'ija,
velikoga pravnika iz reda druge generacije kufanskih muslimana, pričali su
nam da je on svojim drugovima, kada o
nečemu donose svoj sud, sugerirao da radije kažu ‘To je mekruh” ili “To nije loše’, nego ‘To je haram’ ili ‘To je halal’jer
termini halal i haram imaju mnogo širi
smisao (7/317).”
Tako je Ebu Jusuf izvještavao o našim
pravednim, tradicionalnim precima i Šafija ga je u ovom slučaju citirao budući da
se slagao sa njegovim stavovima.
Na sličan je način Ibn Muflih izvještavao o Ibni Tejmijji, govoreći da pravnici
iz ranoga islamskog perioda ništa nisu
kvalificirali kao haram ako definitivno
nije bilo proglašeno tako.
(Ovo dalje potvrđuje činjenica da ashabi nisu prestali konzumirati alkohol nakon
objavljivanja kur'anskih ajeta: Pitaju te o
vinu i kocki. Reci: “Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od
njih veća od koristi.” 2:2191, jer piće nije
eksplicitno bilo zabranjeno sve do objavljivanja ajeta iz sure El-Ma'ide: 90-94.)
Tako bi veliki imam Ahmed ibnu Hanbel, upitan o istom, rekao: “Ja se sa tim
ne slažem”, “Ja to ne volim” ili “Ja to ne
odobravam”. Postoje slična predanja o
Maliku, Ebu Hanifi i ostalim imamima –
radijallahu anhum. (Ovo je pouka sljedbenicima onih imama koji bez ustezanja
upotrebljavaju riječ haram, bez dokaza ili
bar naznake dokaza.)
9
Bilješke
1
Kur’an, El-En’am, 137.
Kur’an, El-En’am, 138.
3
Kur’an, El-En’am, 145.
4
Kur’an, Ali’Imran, 110.
5
Kur’an, El-Bekare, 29.
6
Kur’an, El-Džasije, 13.
7
Kur’an, Lukman, 20.
8
Bilježi ga El-Hakim, a Bezzar ga je svrstao u sahih
hadise.
9
Kur’an, Merjem, 64.
10
Bilježi ga El-Hakim, a Bezzar ga je svrstao u sahih hadise.
11
Bilježi ga Et-Tirmizi i Ibni Madže.
12
Bilježi ga Darekutni, a Nevevi ga svrstao u hasen.
13
Kur’an, El-En’am, 119.
14
Ovaj hadis je svrstan u muttefekun alejhi tj. onaj o
čijoj vjerodostojnosti su se složila dvojica velikih
učenjaka Buhari i Muslim.
15
Kur’an, Eš-Šura, 21.
16
Kur’an, Junus, 59
17
Ibn Tejmijje, El-Kava’idu-n-nuranijje-l-fikhijje.
18
Kur’an, Eš-Šura, 21.
19
Kur’an, Et-Tevbe, 31.
20
Bilježi ga Et-Tirmizi i drugi, hasen.
21
Kur’an, Junus, 59.
22
Kur’an, En-Nahl, 116.
23
Kur’an, El-En’am, 119.
24
Idžtihad – samostalno prosuđivanje u vjeri na
osnovu njezinih temelja i normirane procedure
op. prev.
2
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
Tehnologija halal klanja
Mr. sci. Faruk Čengić
1. ISHRANA MUSLIMANA
Ono što karakteriše sve muslimane,
bez obzira iz kog dijela svijeta potječu je
određeni karakteristični stil življenja, koji
se manifestira u svim sferama rada i ponašanja. Obzirom na to i ishrana, i sve što
je vezano za nju, je jedan od bitnih aspekata života muslimana.
1.1. Kultura islamske ishrane
10
J
O
U
R
N
A
L
Saznanja i iskustva koja prethode i
prate poslove oko hrane, pića i ishrane
muslimana, a koji su u skladu sa temeljinim izvorima islama – Kur´anom i Sunnetom – praksom Muhammeda s.a.v.s.
čine kulturu islamske ishrane. Pod kulturom islamske ishrane podrazumijevamo
običaje, pravila, smjernice, norme i kategorije koje su utemeljene i izvedene iz
islama, a koje se nameću njegovim pripadnicima kao obavezno djelovanje, postupanje i ponašanje u toku jela. Pravilna
ishrana uslovljava stanje dobrog zdravlja
svakog čovjeka. Islamski propisi otklanjaju i zabranjuju sve radnje i postupke
koje vode nepravilnoj ishrani.
U osnovne postupke i radnje prije, u
toku i nakon jela ubrajaju se:
– pranje i čišćenje ruku prije i nakon jela;
– izgovaranje Bismille prije jela i zahvale Allahu nakon jela;
– uzimanje hrane i pića desnom rukom;
– preporučeno je jesti u društvu i u
tom slučaju jesti ispred sebe;
– nije preporučeno brzo i halapljivo
jesti,
– nije preporučeno jesti previše hladnu ili vrelu hranu;
– pokuđeno je piti vodu bez predaha;
– pokuđeno je pripijanje prilikom jela;
– zabranjeno je piti vodu ili jesti hranu koja je stajala u nepokrivenom
sudu;
– zabranjeno je puhati u posudu sa
vrelom hranom;
– zabranjeno je jesti i piti iz oštećenog
posuđa;
– zabranjeno je jesti i piti iz posude iz
koje je jeo ili srkao pas.
Islamski propisi otklanjaju i zabranjuju
sve radnje i postupke koje vode nepravilnoj
ishrani. Islam naglašava koncept umjerene
ishrane. Savremena istraživanja su dokazala da prekomjerna ishrana može uvećati
šansu oboljevanja od gojaznosti, povišenog
holesterola, srčanih bolesti i dijabetesa.
“I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On
ne voli one koji pretjeruju” (El-A'raf 31).
Pored Kur'anskih ajeta i mnogi hadisi Poslanika s.a.v.s. preporučuju umjerenost u ishrani. Poslanik, a.s., kaže: “Najgora posuda
koju čovjek može napuniti je njegov stomak.
Nekoliko zalogaja koji mogu čovjeka držati
uspravnim su mu dovoljni. Ali, ako on mora
jesti više, onda neka napuni jednu trećinu
hranom, jednu trećinu vodom, a jednu trećinu neka ostavi za lahko disanje”.
1.2. Struktura islamske ishrane
Pod strukturom islamske ishrane podrazumjevaju se sve vrste hrane i pića dozvoljenih za ishranu. Riječ je o svim vrstama jela i pića koja su dozvoljena i koja
sačinjavaju jednu cjelinu. Za strukturu
islamske ishrane od relevantnog je značaja
odgovor na pitanje šta je dozvoljeno, a šta
zabranjeno za jesti. Na to, za svakog muslimana izuzetno značajno pitanje, odgovor se nalazi u Kur´anu i Poslanikovom
s.a.v.s Sunnetu. Postoje mnogi Kur'anski
ajeti i hadisi Poslanika s.a.v.s. u kojima on
preporučuje određenu vrstu hrane: med,
hurme, smokve, mlijeko i masline.
Za strukturu islamske ishrane od bitnog je značaja odgovor na pitanje šta je
dozvoljeno, a šta zabranjeno jesti. Odgovor na ovo pitanje nam daje šerijatsko
pravilo da je sve dozvoljeno dok se ne dokaže da je zabranjeno. Iz ovog šerijatskog
pravila izvedeni su propisi tj. zabrane vezane za hranu i piće muslimana
govo normalno funkcioniranje. Ovoj grupi pripadaju alkohol i narkotici.
Zabrana konzumiranja onoga što je
nečisto ili je zaprljano nečistoćom
Pod nečistoćom se podrazumijeva:
svinjsko meso i meso miša, magarca, mazge, lešina, ljudski izmet, krv koja istječe i sl.
Pored onoga što je samo po sebi nečisto zabranjeno je i ono što se zaprlja nečistoćom,
kao na primjer: voda ili neka druga tekućina, kao i hrana u koju je upala nečistoća i
promijenila njenu boju, okus ili miris.
Zabrana konzumiranja životinja koje
je zabranjeno ubijati
Životinje koje je zabranjeno ubijati
zabranjeno je i jesti, poput: pčele, mrava,
djetlića i žabe.
Zabrana konzumiranja životinja koje
je dozvoljeno ubijati
Životinje koje je dozvoljeno ubiti:
škorpiju, gavrana, zmiju, psa koji ujeda.
Zabrana konzumiranja životinja koja
se hrani nečistoćom – Džellale
Šerijat zabranjuje konzumiranje mesa
i pijenje mlijeka od životinja koje se hrane nečistoćom.
Zabrana konzumiranja životinja koje
imaju očnjake i ptice koje imaju kandže
Ovoj grupi životinja pripadaju: lav,
vuk, tigar, medvjed, majmun, slon, šakal,
jastreb, orao, i sl.
Zabrana konzumiranja onog što je
odvratno i neprijatno
Ovoj kategoriji zabranjene hrane pripadaju: gmizavci i insekti.
Za ovu skupinu propisa važi šerijatsko pravilo da je sve dozvoljeno dok se
ne dokaže da je zabranjeno. Tako u šerijatu imamo deset zabrana vezanih za hranu
i piće muslimana:
Zabrana konzumiranja tzv. “tuđe
hrane”
Šerijat zabranjuje konzumiranje onoga što je dozvoljeno od hrane i pića do
kojih se došlo: pljačkom, varanjem, manipulacijom, vještački izazvanom nestašicom, krivim mjerenjem i vaganjem i
onoga što je stečeno putem kamate.
Zabrana konzumiranja onoga što šteti
Zabranjuje se sve što uništava organizam, truje ga, slabi, i onemogućava nje-
Zabrana konzumiranja mješanaca
Meso mješanca dozvoljene i zabranjene životinje je zabranjeno na osnovu
1.3. Propisi vezani za hranu i piće
muslimana
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
šerijatskog pravila: “Ako se pri jednoj
istoj stvari nađe zabrana i dozvola daje se
prednost zabrani.”
Zabrana konzumiranja strvine
Pod strvinom se podrazumijeva meso
onih životinja koje nisu zaklane na šerijatom propisan način.
1.4. Propisi vezani za meso
O ljudi, jedite od onoga što ima na zemlji, ali samo ono što je dopušteno i što je
prijatno, i ne slijedite šejtanove stope, jer
vam je on neprijatelj očevidni! (Bekare, 168)
Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko
meso, i ono što je zaklano u nečije drugo,
a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i
ubijeno; i što je strmoglavljeno – i rogom
ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako
ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strjelicama. To je porok!... (Maide, 3)
Iz navedenih ajeta islamski učenjaci
su izveli deset zabrana vezanih za meso:
– konzumiranje mesa uginulih životinja,
– konzumiranje krvi u tečnom stanju,
– konzumiranje svinjetine,
– konzumiranje onoga što je zaklano
u nečije drugo ime, a ne u Allahovo
ime,
– konzumiranje mesa životinja koje
su zadavljenje,
– konzumiranje mesa životinja koje
su pretučene,
– konzumiranje mesa životinja koje
su strmoglavljene,
– konzumiranje mesa životinja koje
su probodene rogom,
– konzumiranje mesa životinja koje
su načete od zvijeri i
– konzumiranja mesa životinja koje
su žrtvovane na žrtvenicima.
– stočnog brašna životinjskog porijekla,
– hormona kao biostimulatora,
– zelene mase kod koje su korišteni
pesticidi i
– svega onoga čije rezidue izazivaju
štetne posljedice (antibiotici i kokcidiostatici u finišeru kod uzgoja peradi)
Zabrana korištenja u ishrani životinja
onoga što je nečisto ili je zaprljano
nečistoćom
Pravilo džellale nalaže zabranu konzumiranja mesa životinja koje su jele nečist. Ovim se zabranjuje korištenje:
– svinjskih masnoća kao energetskog
dodatka u stočnim hranivima,
– krvnog brašna koje se koristi u
ishrani peradi, teladi i junadi,
– stočnih hraniva koja vode porijeklo
od strvi.
2.2. Propisi vezani za halal klanje
krupne i sitne stoke
Uslovi ispravnosti klanja krupne i sitne stoke po islamskim propisima su:
Životinja koja ide na klanje mora biti
zdrava
Zdravstveno stanje životinje ne smije
biti ničim narušeno, jer bi kao takvo moglo ugroziti zdravstveno stanje ljudi.
Okretanja prema Kibli
Postupak koji je propisan, ali neobavezujući, a ukoliko ga izostavimo postupak klanja ima valjanu ispravnost.
Sam čin klanja mora izvršiti musliman
Onaj koji vrši klanje mora biti:
– musliman koji praktikuje islam,
– punoljetan,
– fizički zdrav,
– mentalno sposoban,
– obučen za ovakvu vrstu posla;
2. TEHNOLOGIJA HALAL KLANJA
2.1. Uzgoj životinja za klanje
Ono što je učinilo karakterističnim
uzgoj životinja čije će meso biti upotrebljeno za ishranu muslimana su dvije zabrane vezane za hranu i piće:
Zabrana korištenja u ishrani
životinja onoga što šteti
Zabranjuje se u ishrani životinja koristiti sve ono što bi moglo narušiti njihovo
zdravlje i zdravlje onih koji konzumiraju
meso koje vodi porijeklo od takvih životinja. Npr. u ishrani se zabranjuje korištenje:
Oštrina sječiva
Nož kojim se vrši klanje mora da bude izuzetno oštar, jer tupim nožem nije
dozvoljeno vršiti šerijatsko klanje. Ovaj
propis je izveden iz riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s., koje bilježi Muslim od
Šedada ibn Evsa: Allah, dž.š., u svemu
preporučuje lijepo postupanje. Ako treba
ubiti, učinite to na najuljudniji način, ako
treba zaklati, učinite to na najljepši način. Naoštrite nož i ne patite životinju.
Izgovaranje Bismille, Allahu ekber
Ispravnost halal klanja je uslovljena
izgovaranjem Bismille i Allahu ekber.
Obaveznost presijecanja obiju
vratnih žila, jednjaka i ždrijela
Mjesto presijecanja – klanja kod goveda
Islamski učenjaci su složni oko toga
da je dozvoljeno jesti meso životinje kod
koje su prerezani obje vratne žile, jednjak
i ždrijelo.
Potpuno iskrvarenje
Postupak pravilnog klanja podrazumijeva potpuno iskrvarenje.
Pokazatelji parametara iskrvarenja
kod krupne i sitne stoke
Vrsta životinje
Vrijeme iskrvarenja
u minutama
Bik
3.00-4.00
Krave
2.50-3.50
Junad
2.00-3.00
Telad
3.00
Ovce
3.00
Koze
3.00
11
Tokom iskrvarenja dužnost je obezbijediti odgovarajuće higijenske mjere da
ne bi došlo do kontaminacije mesa.
Lijep postupak
Ovaj propis je izveden iz riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koje bilježi Muslim
od Šedada ibn Evsa: Allah, dž.š., u svemu
preporučuje lijepo postupanje. Ako treba
ubiti, učinite to na najuljudniji način, ako
treba zaklati, učinite to na najljepši način.
Pod lijepim postupkom se podrazumijeva da:
– životinja koja ide na klanje ne smije
vidjeti klanje prethodne,
– životinja koja ide na klanje ne smije
vidjeti nož kojim se kolje,
– klanje se mora izvršiti brzo i pravilno,
– postupak pravilnog klanja je klanje
iz jednog poteza povlačeći oštricu
noža sa desne ka lijevoj strani
Lijep postupak podrazumijeva i pravilno obuzdavanje i omamljivanje životinja koje idu na klanje. U praksi se primjenjuju:
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
– obuzdavanje putem mehaničkih sistema
– omamljivanje putem elektrošoka
Obuzdavanje putem mehaničkih
sistema
Najčešće upotrebljavani načini mehaničkog obuzdavanja su:
ASPC boks
Ovaj sistem se upotrebljava za obuzdavanje ovaca, teladi i goveda i radi na
principu pritiska na životinje koji onemogućava njihovo opiranje prilikom klanja.
Sastoji se od:
– sistema kutije sa prednjim otvorom
za glavu i stražnjim otvorom sa vratima za guranje,
– držača glave,
– dizalice za bradu,
– širokog čeonog držača,
– trbušne dizalice i
– sistema za upravljanje sa instrumentom za limitiranje priti
12
J
O
U
R
N
A
L
Rotirajući boks
Rotirajući boks za obuzdavanje životinja upotrebljava se kao savremeni sistem za industrijski način šerijatskog klanja. Njegovom upotrebom omogućava se
klanje i iskrvarenje goveda bez omamljivanja udarcem ili klasičnog omamljivanja uz pomoć mesarskog bata i šramerovog pištolja.
Omamljivanje krupne i sitne stoke
putem elektrošoka
Dozvoljeno je omamljivane krupne i
sitne stoke korištenjem metode elektrošoka. Uslovi dozvoljenog omamljivanja korištenjem metode elektrošoka su:
– elektrode moraju biti postavljene tako da obuhvate glavu životinje kako
bi struja mogla proći kroz mozak.
Prije postupka treba provjeriti
ispravnost kontakta i ukloniti eventualne smetnje;
– kod pojedinačnog omamljivanja životinja aparat za omamljivanje mora imati:
a) uređaj za mjerenje otpora opterećenja i onemogućavanja rada
aparata ako njime nije moguće
postići najmanju moguću jačinu
struje,
b) aparat mora imati ugrađen vizuelni ili audio uređaj koji pokazuje
dužinu trajanja primjene struje na
životinji,
c) aparat treba biti spojen na uređaj
koji pokazuje napon i otpor stru-
je postavljen tako da ga osoba
koja obavlja omamljivanje jasno
vidi;
– životinju treba brzo i bez njezinog
uzbuđivanja privesti u prostor omamljivanja;
– omamljivanje treba obaviti brzo;
– omamljivanje mora potpuno izazvati besvjesno stanje životinje;
– životinja prilikom omamljivanja ne
smiju biti ubijena;
– omamljenu životinju treba brzo zaklati i stručno iskrvariti.
Pokazatelji parametara omamljivanja
putem elektrošoka kod krupne i sitne
stoke
Vrsta
životinje
napon
(V)
jačina
(A)
vrijeme
(s)
Bik
100-120
2.50-3.50
15-30
Krave
100-120
2.00-3.00
10.-15
Junad
90-100
1.50-2.50
9-12
Telad
70-80
0.50-1.20
7-9
Ovce
70-80
0.70-1.00
10
Koze
70-80
0.70-1.00
10
no jakog strujnog udara kako bi se
omamila svaka životinja;
– mora se kontrolirati ispravnost protoka struje, strujne kontakte i ovlaživanje životinja radi postizanja
učinkovitog omamljivanja;
– kupke za omamljivanje peradi moraju volumenom i dubinom odgovarati vrsti peradi koja će biti omamljena i ne smiju se prelijevati.
Elektroda uronjena u vodu mora
nadvisiti njezinu razinu;
Pokazatelji parametara omamljivanja
putem elektrošoka kod peradi
Vrsta
životinje
napon
(V)
jačina
(A)
vrijeme
(s)
perad
40-70
0.25-0.50
5-10
Klanje mora izvršiti musliman,
ručno
Mašinski način klanja je dozvoljen od
strane Komisije za fetve, s tim da prilikom puštanja mašine za klanje u pogon
onaj koji je aktivira izgovara Bismilla i
Allahu ekber;
– korištenje oštrih noževa za klanje;
– klanje se vrši s prednje strane vrata
uz obavezno presijecanje vratnih
krvnih žila, jednjaka i ždrijela;
2.3. Propisi vezani za halal klanje
peradi
Uslovi klanja peradi po islamskim
propisima su:
– životinje koje idu na klanje moraju
biti zdrave;
– lijep postupak prema životinji;
Lijep postupak podrazumijeva omamljivanje koje je odobrila Komisija za
fetve i to samo putem “kupke za omamljivanje”. Cilj ovog postupka je smirivanje peradi što olakšava njihovo klanje.
Uslovi dozvoljenog omamljivanja
putem “kupke za omamljivanje”:
– kod upotrebe kupki za omamljivanje peradi, razina vode mora biti tolika da osigurava potpuni kontakt
tekućine i glave peradi. Jačinu i trajanje omamljivanja električnom
strujom u ovom slučaju kontrolira
nadležno tijelo;
– kod skupnog omamljivanja peradi
kupkama, mora se održavati napon
koji je potreban za stvaranje dovolj-
Mjesto presijecanja – klanja kod peradi
Potpuno iskrvarenje
Pokazatelji parametara
iskrvarenja
Vrsta
životinje
Vrijeme iskrvarenja
u minutama
Perad
3.00-5.00
Prilikom iskrvarenja potrebno je
obezbijediti odgovarajuće higijenske
mjere na liniji klanja da ne bi došlo do
kontaminacije mesa.
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
Uloga i doprinosi Agencije za
certificiranje halal kvalitete u
razvoju halal procesa
Amir Sakić, prof., direktor Agencije
Pokretanje bilo koje nove aktivnosti
najčešće predstavlja promjenu, a promjene, posebno one koje imaju šire društvene
i tržišne implikacije, neminovno otvaraju
potrebu za novim sagledavanjima različitih aspekata koji bivaju zahvaćeni tim
promjenama. Ovisno o dubini i širini efekata otvaraju se različita pitanja koja iziskuju da se ukaže na efekte u najvažnijim
korelativnim segmentima, neovisno o tome da li su rezultati već vidljivi, u povoju
ili će njihova realizacija uslijediti kasnije.
U kontekstu otvaranja određenih procesa,
kao posljedice novog pristupa u oblasti
halala, potrebno je ukazati na bazične aktivnosti koje su otvorile prostor za pokretanje niza različitih projekata.
Ocjena uspješnosti bilo koje institucije, organizacije, pa čak i pojedinca, obično je uvjetovana uglom gledanja, stepenom znanja i predznanja o dotičnoj djelatnosti, te očekivanjima. Objektivno
ocjenjivanje u pravilu se zasniva na mjerljivim kriterijima uz uvažavanje ili neuvažavanje konteksta, ali je validacija ponekad podložna i subjektivnim ocjenama.
U nastojanju da se elaborira doprinos
Agencije za certificiranje halal kvalitete u
Odlukom Islamske zajednice u BiH,
“Hrvatskoj,
Srbiji i Sloveniji saglasile su se
da su ispunjeni preduvjeti za početak rada
Agencije za certificiranje halal kvalitete čije
će sjedište biti u Tuzli, a u regionu će djelovati
kroz mrežu ureda koji se uspostavljaju pri
nadležnim islamskim zajednicama u
pojedinim državama. Za ključnu zadaću
nove institucije pretpostavljeno je očuvanje
izvornih osobenosti halala, uz razvijanje
modernog pristupa koji zahtijeva ispunjavanje
zakonskih normi i pozitivnih rješenja drugih
međunarodnih standarda. Lista osnovnih
djelatnosti Agencije obuhvata: halal
edukaciju, certificiranje i promociju halala
i halal proizvoda.
”
razvoju halal procesa, potrebno je ukazati
na njenu organizacijsku pozicioniranost,
osnovnu djelatnost i primarne zadaće ove
institucije. Potrebno je potom navesti i
ključna postignuća na osnovu kojih je
moguće ustvrditi da je Agencija u dosadašnjem periodu obavila najvažnije zadatke nužne za uspostavljanje halal sistema i njegovih podprocesa.
Zamah u razvoju halal procesa na području zemalja Zapadnog Balkana bila je
Odluka Rijaseta Islamske zajednice,
usvojena na zasjedanju u Zagrebu koncem
februara/veljače 2006. godine. Ovom Odlukom Islamske zajednice u BiH, Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji saglasile su se da
su ispunjeni preduvjeti za početak rada
Agencije za certificiranje halal kvalitete
čije će sjedište biti u Tuzli, a u regionu će
djelovati kroz mrežu ureda koji se uspostavljaju pri nadležnim islamskim zajednicama u pojedinim državama. Za ključnu zadaću nove institucije pretpostavljeno je očuvanje izvornih osobenosti halala, uz razvijanje modernog pristupa koji
zahtijeva ispunjavanje zakonskih normi i
pozitivnih rješenja drugih međunarodnih
standarda. Lista osnovnih djelatnosti
Agencije obuhvata: halal edukaciju, certificiranje i promociju halala i halal proizvoda.
Donošenju Odluke prethodile su gotovo jednogodišnje pripreme koje su se
sastojale od istraživanja dotadašnjih aktivnosti u području halal certificiranja u
svijetu i oblikovanju vlastitog modela
primjerenog našim uvjetima. U konačnici
odlučeno je da se krene u pravcu izrade
domaćeg Halal standarda, pravilnika i
priručnika o certificiranju i auditiranju.
Standard je po redovnoj proceduri registriran kod Instituta za standardizaciju
BiH pod oznakom BAS 1049:2007. Ovaj
standard je drugi po redu registrirani halal
standard u svijetu nakon Malezijskog MS
1500:2005. Za potrebe obilježavanja ha-
13
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
14
J
O
U
R
N
A
L
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
lal certificiranih proizvoda izrađen je i
registriran Znak za halal kvalitetu. Zanimljivo je još spomenuti da je u ovome
slučaju po prvi put u svijetu usvojena i
registrirana odrednica 'Halal kvalitet' i
postala općeprihvaćen termin na internacionalnom nivou.
U nastojanju da se Agencija profilira
tako da može odgovoriti pretpostavljenim
ciljevima uspostavljena je odgovarajuća
organizacijska struktura i angažiran potreban broj kvalificiranih kadrova. Uposlenici i saradnici Agencije, te članovi
upravnih, stručnih i nadzornih tijela u
Agenciji su osobe sa minimalno visokom
stručnom spremom iz oblasti islamskih
znanosti, prehrambene tehnologije, veterine, agronomije, medicine, ekonomije i
prava. Pored osnovnih stručnih izobrazbi,
svi saradnici su obavezni poznavati
islamske propise o halalu, te propise o
standardizaciji, ključne standarde iz oblasti osiguranja i upravljanja kvalitetom i
zdravstvenom ispravnošću proizvoda. Na
taj način su obezbijeđeni potrebni preduvjeti za savremeni pristup certificiranju
halala koji je istovremeno kompatibilan
sa ostalim standardima koji se danas primjenjuju u prehrambenoj industriji. Za
sagledavanje uloge i doprinosa Agencije
u razvoju halal procesa potrebno je ukazati na najvažnije aktivnosti shodno njenim osnovnim djelatnostima: edukaciji,
certificiranju, promociji i učešću u međunarodnim halal integracijama.
Halal edukacija
Edukacija o halalu je bazična aktivnost koja obezbjeđuje da svi učesnici
unutar halal sistema ovladaju osnovnim
znanjima o šerijatskim aspektima halala,
halal standardu i načinima njegove implementacije, certificiranja i održavanja.
Edukacija je prilagođena potrebama, a
primarno se dijeli na:
– Edukacija internih auditora, osobe
zaposlene u pojedinim proizvodnim
pogonima,
– Edukacija auditora halal kvalitete,
eksterni auditori osposobljeni za poslove certificiranja i auditiranja proizvodnih pogona,
– Edukacija savjetnika / konsultanata
za halal, osobe osposobljenje za poslove konsaltinga u kompanijama
koje pristupaju prilagodbi vlastite
proizvodnje zahtjevima halal standarda.
Za svaki od navedenih nivoa Agencija
dodjeljuje odgovarajuće certifikate o osposobljenosti. Ove edukacije do sada je
U pojedinim medijskim istupima halal se
“ponekad
stavlja rame uz rame sa zdravstveno
ispravnim proizvodima, a ponekad se i
poistovjećuje. Međutim, potrebno je
napomenuti da su halal i zdravstvena
ispravnost dva zasebna segmenta bazirana na
zasebnim propisima koji se dopunjuju i ne
isključuju. Halal standard nalaže da proizvod
mora ispuniti zahtjeve zdravstvene ispravnosti
da bi uopće mogao biti halal certificiran.
”
prošlo preko 300 internih, 56 auditora halala kvalitete i 20 konsultanata.
Certificiranje
Aktivnosti certificiranja i auditiranja
obavljaju se na bazi odredbi Halal standarda, odnosno njegovog pratećeg dokumenta Pravilnika o certificiranju. Audite
provode educirani i certificirani auditori
uz primjenu odgovarajućih metodologija
utvrđenih ISO standardima. Auditi mogu
biti najavljeni i nenajavljeni uz mogućnost uzimanja uzoraka sirovina ili gotovih proizvoda koji se analiziraju u laboratorijama. Dodatne provjere također se
obavljaju i direktnim uzorkovanjem proizvoda sa tržišta, odnosno iz maloprodaje.
Cilj ovih analiza je da se izvrši validacija
proizvoda i utvrdi da li se u njima nalazi
neki sastojak koji je haram – nedozvoljen
u skladu sa islamskim propisima, a u pojedinim slučajevima analizama se utvrđuje da li se u sastavu proizvoda nalaze deklarirani ili neki drugi sastojci.
Promocija halala i halal
certificiranih proizvoda
Do uspostavljanja Agencije na području zemalja naše regije u sredstvima
javnog informiranja gotovo da nije bilo
nikakvog pomena halala, niti značajnijih
javnih istupa u kojima se tematizirao halal u kombinaciji sa terminima proizvodi,
tržište, poslovanje i slično. Četiri godine
kasnije situacija je znatno drugačija. Na
različitim se razinama danas na pomen
halala, umjesto prvobitnih pitanja tipa
'Zar halal nisu samo meso i mesnice?',
sve više govori o halalu u kontekstu zado-
voljenja zahtjeva kupaca, ispunjavanju
uvjeta za plasman na ciljana tržišta, razvojnoj šansi, izvoznoj prilici, najbrže
rastućem tržišnom segmentu itd. U pojedinim medijskim istupima halal se ponekad stavlja rame uz rame sa zdravstveno
ispravnim proizvodima, a ponekad se i
poistovjećuje. Međutim, potrebno je napomenuti da su halal i zdravstvena ispravnost dva zasebna segmenta bazirana na
zasebnim propisima koji se dopunjuju i
ne isključuju. Halal standard nalaže da
proizvod mora ispuniti zahtjeve zdravstvene ispravnosti da bi uopće mogao biti
halal certificiran.
U dosadašnjem periodu u promociju
halala uloženi su značajni napori. Halal je
promoviran u regionu u, gotovo bez izuzetka, svim pisanim i elektronskim medijima i internetu, odštampane su desetine
promotivnih materijala, napisan je niz informativnih i stručnih članaka. Organiziran je i veliki broj javnih skupova, halal je
prezentiran na brojnim domaćim i inozemnim sajmovima, stručnim skupovima,
forumima, okruglim stolovima te specijaliziranim halal sajmovima i izložbama. Informacija o organiziranom pristupu halal
certificiranju u našem regionu odaslana je
u cijeli svijet i prihvaćena je s odgovarajućim respektom. To se može vidjeti kroz
način na koji se tretiraju nastupi predstavnika Agencije i halal certificiranih proizvođača u njihovim međunarodnim nastupima. Sve ovo je ipak djelomično zadovoljenje zahtjeva koje je potrebno postići da
proizvodi i proizvođači iz našeg regiona u
svjetskim razmjerama dostignu stupanj
prepoznatljivog halal brenda.
Načini na koje sami proizvođači pristupaju promociji vlastitih halal certifici-
15
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
ranih proizvoda još uvijek je, manje-više,
na razini uzgrednih, ponekad stidljivih
pominjanja halala, često u kontekstu drugih standarda. Istini za volju, nesumnjivo
je opredjeljenje proizvođača za halal, ali
se većina još ne usuđuje uvijek istaknuti
to na svom proizvodu, već se radije opredjeljuje za segmentirani pristup pojedinim tržištima. Vjerujemo da će u narednom periodu u ovome segmentu biti načinjeni određeni kvalitativni pomaci naprijed. Državne i druge privredne institucije
u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj su od
samih početaka u halalu prepoznale potencijal, koji bi u perspektivi mogao dodatno unaprijediti kvalitet i konkurentnost domaćih proizvoda, te su u brojnim
prilikama pružale podršku realizaciji pojedinih projekata. Posebno je važno istaknuti da su se halal certifikati počeli tretirati ravnopravno s drugim međunarodnim
certifikatima, a proizvođačima je omogućeno da mogu dobiti i finansijsku potporu
iz fondova namijenjenih za sufinansiranje
unaprjeđenja poslovanja i kvaliteta proizvoda.
Regionalno halal tržište
Istovremeno sa dodjelom prvih halal
certifikata 22. septembra/rujna 2006. godine i zvaničnog početka plasmana halal
proizvoda iz prvih šest certificiranih pogona u BiH, a nedugo zatim i pogona u
Hrvatskoj, u našem regionu počelo se razvijati domaće, odnosno regionalno halal
tržište. Od nastanka do danas tržište bilježi kontinuirani rast kako u kvalitativnom
i kvantitativnom smislu, tako i u raznovrsnosti ponude proizvoda. Za njegovo konačno zaokruživanje potreban je značajniji iskorak u pravcu veće zastupljenosti
16
J
O
U
R
N
A
L
Kurbani
proizvoda obilježenih halal znakom, jasnijem pozicioniranju unutar prodajnih
objekata i ozbiljnijem pristupu informiranju kupaca – konzumenata. Ništa manje
interesantno područje je i ponuda halal
proizvoda i usluga u oblasti turizma i
ugostiteljstva. Ovo neposredno otvara
prostor za razvoj djelatnosti koje će pratiti kretanja, prikupljati podatke, analizirati
ih, uobličavati i prezentirati javnosti. Na
taj način bi se imala kurentna slika o stanju, trendovima i perspektivama za dodatno unaprjeđenje halal tržišta. Dva posebna važna segmenta, koja je potrebno
što prije uspostaviti, jesu asocijacija halal
certificiranih proizvođača i udruženja za
zaštitu halal potrošača.
Internacionalizacija
Jedno od značajnih opredjeljenja Agencije je da prati sva važnija kretanja u oblasti halala na međunarodom nivou i aktivno participira u svim važnijim procesima.
Za četiri godine svog postojanja Agencija
je stekla dobru međunarodnu reputaciju.
Kontinuirano nastojanje uposlenika i saradnika za postizanjem i održavanjem visokih standarda u poslovanju, Agenciji je
već donijelo niz priznanja na domaćem i
međunarodnom nivou. U posljednjem
rangiranju World Halal Foruma Agencija
je svrstana u kategoriju “TOP 5” u konkurenciji 180 halal certifikacijskih institucija u svijetu. Agencija je polovinom
2009. godine postala prvi Associate član
IHI ALLIANCE (International Halal Integrity Alliance), ovlaštene institucije za
halal ICCI, OIC (Islamic Chamber of Commerce and Industry, Organizacije
islamske konferencije). Na stručnom planu Agencija je učinila značajan iskorak
kroz angažman u Ekspertnoj grupi za
standardizaciju OIC (Standardization
Expert Group of OIC). U ovom procesu
Agencija je nastupala u svojstvu zvaničnog ovlaštenog predstavnika BiH, a
BAS Halal standard je uvršten u listu referentnih dokumenata koji su bili osnova
za izradu jedinstvenog OIC Halal standarda.
Imajući u vidu specifičnost okruženja
u Evropi, posebno unutar zemalja Evropske Unije, potkraj 2009. godine Agencija
je u skupini deset evropskih halal certifikacijskih tijela aktivno i ravnopravno
participirala u fomiranju AHC-EUROPE,
Europske asocijacije halal certifikacijskih tijela (EUROPEAN ASSOCIATION OF HALAL CERTIFIERS). Asocijacija je osnovana u Briselu 9. marta/ožujka
2010. godine. Agencija će predsjedavati
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
Asocijacijom u prvoj polovini 2011. godine. Segmenat u kojem do sada nije postignut značajniji rezultat jeste veća prepoznatljivost našeg regiona na svjetskoj
halal mapi. Unaprjeđenja u oblasti uređenja domaćih i regionalnog halal tržišta,
ponuda halal usluga u turizmu i ugostiteljstvu, te agresivnija međunarodna promocija mogli bi u znatnoj mjeri privući
međunarodnu pozornost na našu halal industriju, poboljšati perspektive za plasman na druga tržišta, dovesti nove kupce
i potencijalno privući dodatne strane investicije. Na taj način bi svi dosadašnji i
budući napori i investicije u halal proizvodnju ostvarile očekivane rezultate i u
konačnici industriji donijele adekvatnu
finansijsku dobit.
Doprinosi Agencije u razvoju halal
procesa
Slijedom navedene argumentacije
može se konstatirati da je Agencija za
certificiranje halal kvalitete u protekle četiri godine svojim aktivnostima iz domena osnovnih djelatnosti uspjela ustanoviti
sistem koji u osnovi ispunjava zahtjeve
propisane zakonom, a istovremeno je
kompatibilan sa postignućima međunarodne standardizacije. Uspostavljanjem
certifikacijskog tijela, sistema edukacije,
razvojem i registracijom Halal standarda
i zaštitnog znaka za halal proizvode ispunjeni su svi preduvjeti za lokalno i međunarodno prihvatljiv i respektabilan sistem
certificiranja. Na taj način je, sa aspekta
obaveze ispunjavanja odgovarajućih šerijatskih pretpostavki, obezbijeđena adekvatna startna pozicija za ravnopravan
tretman halal certificiranih proizvoda iz
našeg regiona sa halal proizvodima iz bilo koje druge zemlje, odnosno bilo kojeg
proizvođača u svijetu. Dodatnim angažmanom Agencije u međunarodnim halal
integracijama, učešćem na eminentnim
halal skupovima i specijaliziranim sajmovima načinjen je početni korak u međunarodnoj promociji halal certificiranih proizvoda i proizvođača.
Ukazivanje na perspektive halal industrije, kao najbrže rastućeg tržišnog
segmenta, te otvaranje dijaloga i uspostavljanje saradnje sa nadležnim državnim i privrednim/gospodarskim subjektima obezbijeđena je prihvatljivost i podrška proizvođačima halala kroz njihov
ravnopravan tretman u raspodjeli poticaja za unaprjeđenje proizvodnje i kvaliteta
proizvoda. To je, između ostalog, predstavljalo dodatno ohrabrenje i poticaj
proizvođačima da krenu putem prilagod-
Državne i druge privredne institucije u
“Bosni
i Hercegovini i Hrvatskoj su od samih
početaka u halalu prepoznale potencijal koji
bi u perspektivi mogao dodatno unaprijediti
kvalitet i konkurentnost domaćih proizvoda,
te su u brojnim prilikama pružale podršku
realizaciji pojedinih projekata. Posebno je
važno istaknuti da su se halal certifikati počeli
tretirati ravnopravno s drugim međunarodnim
certifikatima, a proizvođačima je omogućeno
da mogu dobiti i finansijsku potporu iz fondova
namijenjenih za sufinansiranje unaprjeđenja
poslovanja i kvaliteta proizvoda.
17
”
be vlastite proizvodnje zahtjevima Halal
standarda. Sve vrijeme svog postojanja
Agencija kontinuirano unaprjeđuje postojeće i razvija dodatne aktivnosti iz opsega vlastitih djelatnosti, te ukazuje na
segmente halal poslovanja koje je nužno
razvijati kako bi se popunile praznine i
izgradilo zaokruženo domaće i regionalno halal tržište. Ukazivanjem na pojedine segmente halala Agencija nastoji potaknuti nove poduzetničke inicijative u
razvoju halal indrustrije koja uz sinergij-
ski pristup, udruženi napor i saradnju različitih aktera može doprinijeti većem
privrednom rastu i u konačnici doprinijeti kvalitetnijem korištenju prirodnih potencijala i boljitku življenja na ovim prostorima. Halal je s aspekta vjerskih normi prihvatljiv za sve konzumente, a opredjeljenje za halal proizvodnju je poslovna prilika za zemlje našeg regiona. Halal
donosi dobro mnogima, kupcima zadovoljstvo, a proizvođačima bolju tržišnu
poziciju.
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
Centar za certificiranje halal
kvalitete Zagreb
Aldin Dugonjić, bacc. san. ing.
Budući da je jedna od zadaća Islamske zajednice da svojim pripadnicima
osigura prehrambene proizvode dopuštene i sigurne za konzumiranje, ukazala se
potreba za registracijom Centra za certificiranje halal kvalitete kao pravnog subjekta u Hrvatskoj. Treba napomenuti da
halal kvalitetu isključivo može potvrđivati Islamska zajednica ili autorizirana certifikacijska kuća koju za to ovlasti Islamska zajednica. Centar za certificiranje
halal kvalitete je osnovan odlukom o
osnivanju Centra Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj 29. siječnja 2010. Temeljem odluke o osnivanju Centra za certificiranje halal kvalitete Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj je imenovao:
18
1. Nadzorni odbor:
• Jonuz Aliti – predsjednik
• Esad ef. Jukan – član
• Aldin Dugonjić – član
2. Upravno vijeće:
• Nermin Merdžanović – predsjednik
• Emir Kazaferović – član
• Aida Omerbašić – član
• Hurije Lutviji – član
• Mersad ef. Kreštić – član
Za Ravnatelja Centra imenovan je
doc.dr.sc. Aziz ef. Hasanović, a za stručnog voditelja Aldin Dugonjić. Centar za
certificiranje halal kvalitete je specijalizirana ustanova Islamske zajednice čija je
osnovna djelatnost:
J
O
U
R
N
A
L
• Edukacija o halalu
• Certificiranje halal proizvoda i usluga
uključujući stručnu pomoć u poslovima implementacije zahtjeva islamskih
propisa i Halal standarda
• Znanstvena i stručna istraživanja
• Promocija certificiranih proizvoda i
proizvođača (mediji, sredstva javnog
oglašavanja, predstavljanje na halal
sajmovima u Hrvatskoj i svijetu)
Trenutno se svjetsko halal tržište procjenjuje na 635 milijardi USD te je sve
veća potražnja firmi za halal certifikatom,
pa tako između ostalog i u Hrvatskoj.
Provjeru i certificiranje halala traže:
a) potrošači, prvenstveno muslimani
jer tako ispunjavaju svoju vjersku
obvezu, te ostali jer nije u suprotnosti ni sa jednom prehrambenom
navikom,
b) firme, jer na taj način zadovoljavaju zahtjeve potrošača, plasiraju
svoje proizvode na muslimanska i
nemuslimanska tržišta.
c) Islamske zajednice jer tako ispunjavaju vlastitu misiju.
Dosadašnje halal certificiranje firmi i
proizvoda se provodilo temeljem ugovora
o korištenju usluga Agencije za certificiranje halal kvalitete u BIH i Mešihata
Islamske zajednice u Hrvatskoj. U Republici Hrvatskoj, trenutno, halal certifikat
ima osamnaest firmi te su četiri firme pri
kraju implementacije zahtjeva halal kvalitete.
POSTUPAK CERTIFICIRANJA
HALAL KVALITETE
Halal kvaliteta predstavlja ukupnost
karakteristika proizvoda ili usluga koje su
u skladu s islamskim propisima i ispunjavaju atribute kvalitete te su kao takvi dopušteni potrošačima hrane islamske vjeroispovijesti. Halal standard počiva na
preventivno-proaktivnoj metodi te je
kompatibilan sa međunarodnim standardima upravljanja kvalitetom (ISO, HACCP i drugi). Knjiga Halal standarda sadrži: Halal standard, proceduru certificiranja, pravilnik o halal klanju, pravilnik o
auditu i zaštitnom znaku te priručnik o
halal statusu aditiva.
Za dobivanje halal certifikata nadležan
je Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj
/ Centar za certificiranje halal kvalitete.
Sami proces dobivanja halal certifikata utvrđen je postupkom certificiranja halal kvalitete koja je sastavni dio halal
standarda.
Certificirati se mogu:
• proizvodi (hrana, kozmetika, lijekovi...),
• usluge (trgovina, hotelijerstvo, ugostiteljstvo...).
Zainteresirane tvrtke podnose zahtjev
za certificiranjem i dostavljaju dokumentaciju kojom dokazuju da posluje u skladu sa zakonom i da mogu zadovoljiti zahtjeve halal kvalitete. Nakon provjere
dokumentacije od strane Centra za certificiranje potpisuje se ugovor o certificiranju te se izvršava edukacija zaposlenika
(internih auditora) koji su zaduženi za implementaciju i održavanje zahtjeva halal
kvalitete. Dakle, tvrtka mora pripremiti
dokumentaciju u kojoj su opisani svi postupci te implementirati zahtjeve halal
kvalitete od nabave sirovina, prijema i
skladištenja sirovine, proizvodnje te skladištenja i transporta gotovih proizvoda.
Nakon što tvrtka implementira navedene
zahtjeve, Centar za certificiranje organizira i provodi certifikacijski audit. Komisija za verifikaciju provjerava da li je certificiranje obavljeno na propisan način,
zatim Upravno vijeće donosi odluku o
dodjeli certifikata te se tvrtci dodjeljuje
certifikat. Centar za certificiranje, najavljenim i nenajavljenim auditima i analizama gotovih proizvoda na prisutnost harama, vrši provjeru poštivanja zahtjeva i
mjera halal standarda.
KONTAKT
Centar za certificiranje
halal kvalitete
Tomašićeva 12/2
Zagreb
Aldin Dugonjić, bacc. san. ing.
Stručni voditelj
Savjetnik/konzultant za halal kvalitetu
Tel: + 385 1 561 9062
Mob: + 385 99 310 99 09
aldin.dugonjic@gmail.com
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
HALAL CERTIFICIRANE FIRME
HALAL CERTIFICIRANE FIRME
1. AGROCROATIANOVA d.o.o. – Sisak
13. VINDON d.d. – Slavonski Brod
2. KUTRILIN d.o.o. – Zagreb
14. NAŠE KLASJE d.o.o. – Zagreb
3. PERUTNINA - PTUJ, PIPO d.o.o. – Čakovec
15. KALNIČKE VODE – BIONATURA d.d. – Križevci
4. PODRAVKA DANICA d.o.o. – Koprivnica
16. HERMES INTERNATIONAL d.o.o. – Varaždin
5. IMPROM d.o.o. – Križevci
17. PURIS d.d. – Pazin
6. DOMINIS – Zagreb
18. CLARUM d.o.o. – Nova Gradiška
7. VIRO TVORNICA ŠEĆERA d.d. – Virovitica
FIRME U POSTUPKU
8. STELLA CROATICA d.o.o. – Split
9. KEMO d.o.o. – Zagreb
1. IPK TVORNICA ULJA ČEPIN
10. KRAŠ d.d. – Zagreb
2. GAVRILOVIĆ d.o.o.
11. KOKA d.d. – Varaždin
3. ZVEČEVO d.d.
12. VINDIJA d.d. – Varaždin
4. PEKARNICA LATICA d.o.o.
Shematski prikaz procedure certificiranja halal kvalitete
19
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
20
J
O
U
R
N
A
L
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
Halal autohtoni proizvod
Prof. dr. Midhat Jašić
Amir Sakić, prof.
1. Uvod
Prehrambeni proizvodi na tržištu mogu imati različita svojstva od kojih ovisi
kategorija potrošača koja se za njih opredjeljuje. Ova svojstva proizvoda ovise o
brojnim faktorima kao što su metode proizvodnje, okus-senzorne karakteristike,
nutritivna svojstva, kvalitet pakiranja i sl.
Općenito, prehrambeni proizvodi mogu
se podijeliti u dvije kategorije: konvencionalni i proizvodi s dodanom vrijednošću. Halal proizvodi mogu biti iz skupine
konvencionalnih proizvoda, ali isto tako
mogu dobiti i dodatne vrijednosti koje
povećavaju atraktivnost tog proizvoda za
korisnike. Dodana vrijednost može se postići poboljšanjem tehnologije, povećanjem hranjivih i senzorskih svojstava i
poboljšanjem pakiranja. Zahtjevi za autohtonim prehrambenim proizvodima danas su sve izraženiji, posebno za proizvodima iz inozemstva. Ovi proizvodi moraju imati garanciju kvalitete, koja se postiže oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog porijekla i oznakama za garantirano tradicijske specijalitete. U
ovom kontekstu halal hrana ima veliki
potencijal, posebno u međunarodnoj trgovini.
Dodana vrijednost, a time i cijena proizvoda ovisi o atributima kvalitete, a uz to
i oznake koje halal proizvod može dobiti.
Nema sumnje da veću vrijednost i cijenu
mogu imati halal organski, dijetetski, vegetarijanski, makrobiotički, funkcionalni,
a posebno autohtoni proizvodi. Mnoge
države u Evropi i svijetu su postale prepoznatljive po svojim autohtonim prehrambenim proizvodima. Dobar primjer
je Norveška, koja je u posljednjim desetljećima drastično povećala izvoz ribe, posebno lososa, zahvaljujući tradiciji i prirodnom i povijesnom naslijeđu. Tako danas ta zemlja izvozi više od dva miliona
tona ribe. Španjolska je postala prepoznatljiva po proizvodnji začinske paprike, Irska po proizvodnji mlijeka, Belgija
čokolade itd. U svijetu se danas Argentina, Australija i Brazil prepoznaju po proizvodnji mesa. Po čemu bi mogli biti prepoznatljivi naši prostori? Šta je to u tradiciji, kulturnom i istorijskom naslijeđu, šta
Nema sumnje da veću vrijednost i cijenu
“
mogu imati halal organski, dijetetski,
vegetarijanski, makrobiotički, funkcionalni, a
posebno autohtoni proizvodi. Mnoge države
u Evropi i svijetu su postale prepoznatljive
po svojim autohtonim prehrambenim
proizvodima.
”
je to u prehrani i proizvodnji hrane što
nas može izdvojiti od drugih? Po pokazateljima, kao što su GDP i ukupan naučni i
tehnološki progres, znatno zaostajemo.
Možemo li svoju šansu pronaći u proizvodima koji su dio našeg prirodnog i
kulturnog naslijeđa?
Neki poljoprivredni i prehrambeni
proizvodi imaju mogućnost dobijanja
oznake izvornosti ili geografskog porijekla proizvoda koji može biti prepoznat na
domaćem i inozemnom tržištu. Brojni takvi proizvodi mogu imati i oznaku HALAL. Brojni podaci ukazuju na to da je
proizvodnja i potrošnja autohtonih prehrambenih proizvoda u stalnom porastu
pa im se, iz godine u godinu, posvećuje
sve veća pažnja. Jedan od razloga za to je
i razvoj kopnenog, vazdušnog i vodenog
prevoza, koji je omogućio brži transport
roba između najudaljenijih geografskih
destinacija širom svijeta. Jedan od elemenata, koji dodatno doprinosi rastućem
trendu potražnje, je i podatak da određena
skupina potrošača preferira proizvode iz
udaljenijih krajeva svijeta koji su originalni i autohtoni po svom porijeklu. Takvi proizvodi imaju posebna svojstava
koja nastaju uslijed primjene originalnih i
samo tom proizvodu svojstvenih postupaka proizvodnje. U takve proizvode, kao
sastojci, ulaze sirovine karakteristične za
podneblje i geografsko područje. Već dugo potrošači širom svijeta prepoznaju i
žele konzumirati švicarski sir, francusko
vino, ruski kavijar, indijski kari, meksički
čili, japanski sake itd. Međutim, interes
za povećanim profitom stvorio je i mnogobrojne surogate takvih proizvoda.
Zbog toga se pojavljuje potreba za njihovom zaštitom, a sve u cilju da potrošač
kupuje hranu koja je garantovane kvalitete i poznatog, autohtonog porijekla, a ne
imitacija.
Na nivou Evropske unije je već uspostavljen, a u posljednje vrijeme i u BiH i
zemljama regiona, sistem zaštite geografskog porijekla, izvornosti i garantovano
tradicionalnih specijaliteta hrane. Na taj
način se želi postići povećanje tržišne vrijednosti proizvoda, čime bi se stvorile
mogućnosti za razvoj pojedinih područja,
te stvaranje identiteta i prepoznatljivosti
proizvoda pojedine regije. Isto tako, danas potrošači žele da znaju šta jedu, odakle dolazi hrana koju jedu i kako se ona
proizvodi. Potrošači žele garancije da je
ono što jedu zdravo i da je okolina gdje se
hrana proizvodi čista, kao i da su ljudi koji proizvode hranu zdravi. To je pravo koje proizvođači, distributeri i prodavači
hrane moraju poštovati. Danas se proizvođači koncentriraju na različit kvalitet i
različite ukuse potrošača, među kojima su
regionalna i lokalna obilježja vrijednosti
jako važne.
2. Geografsko porijeklo, izvornost
i tradicionalni ugled hrane
Geografsko porijeklo, izvornost i tradicionalni ugled hrane su obilježja kvalitete
koje se odnose na autohtonost ili autentičnost porijekla karakterističnog proizvoda
21
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
22
J
O
U
R
N
A
L
određene teritorije. Zahvaljujući interesima
potrošača i potrebama da se prepoznaju prehrambeni običaji i kultura ishrane drugih
etničkih skupina, kao i potreba za očuvanjem prirodnog i kulturnopovijesnog blaga,
sve je izraženija potreba da se sačuva ovaj
dio civilizacijskih tekovina. Još 1992. godine EU je započela stvaranje sistema za zaštitu autohtonih proizvoda. Današnje sheme
kvaliteta EU omogućavaju zaštitu autohtonih proizvoda i iz zemalja van EU. Proizvodi koji nose oznaku autohtonog kvaliteta,
od istovrsnih se razlikuju po tačno određenim svojstvima. U EU su poznata tri oblika
prava na oznake autohtonih proizvoda, koji
se mogu odgovarajućim postupcima zaštititi kod nadležnih institucija te steći prava
označavanja tih proizvoda. To su prava na:
• oznaku izvornosti PDO1
• oznaku geografskog porijekla ili zaštićeni geografski indikatori PGI2
• oznaku tradicionalnog ugleda hrane
ili zaštićene oznake garantovanog
tradicionalnog specijaliteta TSG3.
Registrirati se mogu svi poljoprivredni i prehrambeni proizvodi namijenjeni
za konzumaciju, izuzev prirodnih mineralnih i izvorskih voda, jakih alkoholnih
pića, vina, voćnih vina i dr. proizvoda od
grožđa i vina, osim vinskog octa4. Geografske oznake na proizvodu informiraju
potrošača da proizvod potiče sa određene
teritorije ili mjesta na toj teritoriji. Pri tome se specifičan kvalitet, reputacija,
imidž ili neka druga osobina proizvoda,
dovodi u vezu sa njegovim geografskim
porijeklom. Proizvod s tog geografskog
područja mora se razlikovati po nečemu
od ostalih proizvoda iz iste grupe i mora
biti specifičan po svojim osobinama. Zaštićena oznaka izvornosti koristi se za
označavanje prehrambenog proizvoda čiji su kvalitet ili karakteristike isključivo
ili u velikoj mjeri nastali pod uticajem posebnih prirodnih i ljudskih faktora određene geografske sredine. Oznaka izvornosti se prema tome može registrirati samo za proizvode koji se doista i proizvode u navedenom geografskom području.
U slučaju zaštite oznake izvornosti obaveza je da se procesi proizvodnje i prerade odvijaju na istom području, a kod zaštićene oznake geografskog porijekla dovoljno je da se samo jedna od faza odvija
unutar regije. Pored oznake izvornosti i
geografskog porijekla postoji i oznaka
garantovano tradicionalnog specijaliteta
(tradicionalnog ugleda) poljoprivrednih i
prehrambenih proizvoda. Oznaka tradicionalnog ugleda nije oznaka geografskog
porijekla, ali namjena joj je ista kao i
ostalim oznakama, a to je zaštita autohto-
nih poljoprivrednih proizvoda od imitacija i nestajanja. “Tradicionalan” označava
dokazanu vrijednost na tržištu kroz vremensko razdoblje koje pokazuje prenošenje s generacije na generaciju. Ovo vremensko razdoblje općenito obuhvata jednu ljudsku generaciju, a to je najmanje 25
godina. Oznaka za garantovani tradicionalni specijalitet naglašava tradicionalni
karakter u sastavu proizvoda, najčešće jela iz gastronomske ponude i potvrda je
priznavanja posebnih svojstava hrane.
Oznake koje se postavljaju na ambalažu
proizvoda su standardizirane po boji, obliku
i tekstu koji upućuje na vrstu zaštite. Svaki
poljoprivredni ili prehrambeni proizvod
proizveden i/ili prerađen u skladu sa specifikacijom mora biti označen na način da
pored registriranog naziva ima i vidljivi navod “zaštićena oznaka izvornosti”, odnosno
“zaštićena oznaka geografskog porijekla”
uz isticanje pripadajućeg znaka.
Slika 1. EU logo za označavanje tipičnih
proizvoda vezanih za geografsko
porijeklo, izvornost i tradicionalni ugled
a) oznaka izvornosti (protected designation of origin PDO)
b) oznaka geografskog porijekla (protected geographical indication PGI) i
c) oznaka tradicionalnog ugleda hrane
“garantovani tradicionalni specijalitet”
(traditional speciality guaranteed TSG)
Sva tri navedena oblika zaštite služe
za registraciju originalnih proizvoda čime
se potvrđuje porijeklo proizvoda sa određenog područja. Proizvodi s navedenim
oznakama podliježu kontroli u skladu sa
legislativom, kojom se potvrđuje propisani način proizvodnje i kvalitet.5 Zaštita
oznake značajna je sa više aspekata: pravnog, marketinškog, potrošačkog, poduzetničkog i agrarnopolitičkog. Tradicionalni autohtoni prehrambeni proizvodi,
kao i jela, ako se standardiziraju i tržišno
razvijaju, stvaraju mogućnosti za izgradnju prepoznatljivih brendova ili robnih
marki. Zaštitu oznake geografskog porijekla i izvornosti proizvoda vrši organizirano udruženje (grupa) standardiziranjem
proizvoda i procesa. Zaštita oznake bazirana je na sposobnosti udruženja da dokaže usklađenost proizvoda sa zahtjevima
zakonske regulative koja tretira ovu
oblast. Dokazivanje se obavlja po procedurama koje su tačno definirane legislativom. Pri tome se osiguravaju uslovi da
proizvod uvijek bude istog kvaliteta kao i
svojstava koja ukazuju na njegovo geografsko porijeklo, izvornost ili garantovano tradicionalni specijalitet. Proizvođač
mora dokazati da koristi sirovine sa definirane geografske teritorije i da proces
proizvodnje obavlja u skladu sa specifičnostima koje taj proizvod razlikuje od
ostalih proizvoda iz generične grupe.
3. Geografsko porijeklo hrane i
halal hrana
Halal hrana definirana je šerijatskim
propisima, a osim ograničenja u konzumiranju hrane, odnosi se na postupke pripremanja jela, serviranja jela, objedovanja, ponašanju tokom jela, ponašanju nakon jela, ali isto tako i na zahtjeve koje
treba hrana zadovoljiti da bi organizam
bio zdrav, radno sposoban i u stanju ekvilibriuma-homeostaze sa svojom okolinom. Potrošači halal hrane žele upoznati i
autohtone prehrambene proizvode iz drugih područja svijeta. Muslimani žive širom zemaljskog globusa, a najviše ih je u
Africi i Aziji. Kao rezultat života na različitim geografskim lokacijama, pojavljuju
se različite prehrambene navike i običaji.
Prehrambeni običaji gotovo da se temeljno razlikuju na svim kontinentima globusa. Tako se razlikuje mediteranski prehrambeni običaji od azijskih, prehrambeni običaji sjevernih naroda (eskima) od
prehrambenih običaja crnaca u Africi itd.
Čak se znatno razlikuju prehrambeni običaji unutar kontinenata između pojedinih
populacijskih grupa. Tako se razlikuje kineska, indijska, japanska, malezijska,
meksička, grčka i druga prehrana. Japanci jedu nepečeno meso ribe (suši), Kinezi
jedu mnoge vrste mesa koje su svima
ostalima zabranjene, ali jedu uz rižu i kikiriki, Indijci jedu ljuta i začinjena jela
(sa karijem), Malajci također jedu jako
paprena jela, ali i slatke sosove sa pilećim
mesom, Meksikanci jedu tortilju sa grahom, Južnoamerikanci jedu govedinu. To
ujedno podrazumijeva da jela koja jedu
muslimani u Maroku nisu ista jela uobičajena za muslimane u Pakistanu ili u
Maleziji. Međutim, sve njih spaja zajednički imenitelj koji se zove islam, a sljedstveno tome i halal hrana. Djeca koja su
odgojena u islamskom duhu od malih nogu usvajaju znanja o tome šta im je dozvoljeno, a šta zabranjeno jesti, što presudno utiče na oblikovanje njihovih prehrambenih navika tokom cijelog života.
Halal izričito i nedvojbeno zabranjuje
konzumiranje neke hrane koja je sastavni
dio prehrambenih običaja mnogih naro-
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
Slika 2. Oznake za halal proizvode
Malezije
da. Na primjer, pojedine etničke skupine
u Jugoistočnoj Aziji i Kini jedu meso gotovo svih vrsta životinja, pa ih shodno
tome i uzgajaju. U kineskim mesnicama
je moguće kupiti različite dijelove psa,
magarca, majmuna, a nerijetko se u ruralnim područjima jede meso paukova,
škorpija i različitih insekata. U Europi
Francuzi i Španjolci tradicionalno konzumiraju konjsko meso, Talijani jedu žablje
meso, a posebni specijaliteti su žablji bataci. Kod većine naroda, izuzev muslimana i jevreja, konzumira se svinjsko meso,
a alkohol je striktno zabranjen samo kod
muslimana. U većini zemalja se ne konzumira meso lavova i tigrova, ali meso
medvjeda i pršut od medvjeda se konzumira u mnogim europskim zemljama, a
naročito u ruralnim dijelovima sjevernih
zemalja. Izričita i dobro poznata zabrana
je konzumiranje svinjskog mesa i alkohola kod muslimana. Svinjsko meso kao i
prerađevine svinjskog mesa i različita alkoholna pića, mogu da budu sa oznakama
geografskog porijekla.
4. Zaključci
Proizvodi sa oznakom geografskog
porijekla, izvornosti i garantovano tradicionalnog specijaliteta pobuđuju poseban
interes potrošača islamske konfesije, pod
uvjetom da su to halal proizvodi. U oba
slučaja i halal i geografska oznaka daju
proizvodu dodatnu vrijednost i veće tržišne mogućnosti. Zaštitne oznake izvornosti i geografskog porijekla prehrambenog
proizvoda ukazuju na posebne karakteristike koje proizlaze iz geografskih specifičnosti područja iz kojeg potiče proizvod, te iz tradicionalnog sastava proizvoda ili metoda proizvodnje što daje
posebnu atraktivnost proizvodu. Kao i
certificiranje halal oznake, postupak zaštite oznake zahtijeva multidisciplinaran
timski rad u okviru udruženja sa proizvodno-tehnološkog, ekonomskog i pravnog aspekta. Za ove vrste proizvoda potrošači su spremni platiti višu cijenu od
uobičajene, a posebno ako su proizvedeni
uz poštivanje pravila organske proizvodnje. Takvi proizvodi zadovoljili bi želju
potrošača za jelima i prehrambenim proi-
4. Uredba Komisije (EZ-a) br. 1216/
/2007 od 18. listopada 2007. koja
predviđa detaljna pravila za provedbu
Uredbe Vijeća (EZ-a) br. 509/2006 o
poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima kao garantirano tradicionalnim specijalitetima.
5. Vodič za registraciju oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla
hrane, Ministarstvo poljoprivrede,
šumarstva i vodnoga gospodarstva,
Zagreb, 2006.
6. Heath, C.: The Importance of Geographical Indications. World Intellectual Property Report 157, 2000. Pogledati na web: http://www.ecap-project.org/fileadmin/ecapII/pdf/en/activities/ regional/gi_2003/importance_
gi_heath.pdf
7. D. Samaržija i N. Antunac: Oznake
kvalitete: izvornost (PDO), zemljopisno podrijetlo (PGI) i garantirano tradicijski specijalitet (TSG) u socijalnoj i gospodarstvenoj zaštiti tradicionalne proizvodnje sira, Mljekarstvo
52 (4) 279-290, 2002.
zvodima koji su: prvorazredni, specijalni,
drukčiji, pouzdani i s garancijom kvalitete, porijekla i tradicije. Halal uz zaštitu
izvornosti i geografskog porijekla proizvoda može biti efektivan alat marketinškog pristupa u razvoju robnih marki, ali
istovremeno i konkurentna prednost za
male proizvođače jer štite proizvode na
osnovu njihovog mjesta proizvodnje.
Literatura
1. Uredba Vijeća EZ-a br. 510/2006 od
20. marta 2006. o zaštiti zemljopisnih
oznaka i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda,
Official Journal of the European Union, No L 93 page 12-25, date
31.3.2006., http://eur-lex.europa.eu/
LexUriServ/LexU...
2. Uredba Vijeća EZ-a br. 509/2006 od
20. marta 2006. o priznavanju posebnih svojstava poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i dodjeli oznake garantirano tradicionalnim specijalitetima (Council Regulation (EC)
No 509/2006 of 20 March 2006. on
agricultural products and foodstuffs
as traditional specialities guaranteed),
Official Journal of the European Union, No L 93, page 1-21, date
31.3.2006., http://eur-lex.europa.eu/
LexUriServ/LexU...
3. COMMISSION
REGULATION
(EC) No 1898/2006 of 14 December
2006. laying down detailed rules of
implementation of Council Regulation (EC) No 510/2006 on the protection of geographical indications and
designations of origin for agricultural
products and foodstuffs.
WEB STRANICE
1. http://europa.eu.int/comm/agriculture
2. h t t p : / / w w w . f m o i t . g o v . b a / b h _
chm/17%20%20Geneticka%20raznolikost.pdf
3. http://ec.europa.eu/agriculture/quality/database/index_en.htm
4. http://ec.europa.eu/agriculture/quality/schemes/authorities.pdf
5. http://www.fsai.ie/legislation/food_
legislation/labelling_presentation_
advertising_foodstuffs/protection_
of_geographical_indications.html
6. http://hcpm.agr.hr/prodaja/zastitaautohtonih.pdf.
7. http://www.politika.rs/ilustro/2284/2.
htm
8. http://www.wipo.int/portal/index.
html.en
9. www.mps.hr
10. http://www.dziv.hr
Bilješke
1
PDO skraćenica od engl. Protected Designation of
Origin.
2
PGI skraćenica od engl. Protected Geographical
Indication.
3
TSG skraćenica od engl. Traditional Speciality
Guaranteed.
4
Ovi proizvodi štite se drugim procedurama, a vino
još posebnim.
5
Generički proizvod se prodaje pod općim nazivom
za vrstu proizvoda,.( sok od jabuke, pekmez, sir
itd. su generički proizvodi) i ne podrazumijeva
robnu marku
23
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
Tržište i cijene halal proizvoda
Prof. dr. Kadrija Hodžić
Uvod: formiranje tržišta i cijena
halal proizvoda
24
J
O
U
R
N
A
L
U Kur'anu i sunnetu Allahovog Poslanika s.a.v.s određena su pravila zdrave hrane
i njene ispravne upotrebe za svakog muslimana kako bi bio siguran da je ono što praktikuje i konzumira dozvoljeno, čisto, higijensko i da nije štetno za njegovo zdravlje.
Jednom riječju – da je “halal”. Nasuprot tome, termin “haram” je sve što je po islamskim propisima muslimanu zabranjeno ili
štetno po njega, odnosno njegovu okolinu.1
Danas, po procjenama, 70 posto muslimanske zajednice širom svijeta živi i hrani se u
skladu sa halal standardom (halalan toyibban – hrana dopuštena i u skladu s vjerskim propisima), koji podrazumijeva znatno više od reguliranja pripreme i konzumiranja hrane, i odnosi se na čitavu lepezu
proizvoda i usluga, poput: lijekova, kozmetike, predmeti za opću upotrebu te različite
vrste usluga – od finansijskih, bankarskih,
transportnih i špediterskih, usluga uskladištavanja, carinjenja i rukovanja proizvodima pa sve do uslužne i trgovinske djelatnosti. Među najpoznatije halal-proizvode spadaju meso, mlijeko u prahu, dodaci za kuhanje i sokovi.
Budući da ovi proizvodi “izlaze” na tržište, kao ishod savremene i neupitne podjele rada, to je razumljiv ekonomsko-teorijski interes za artikuliranje prirode i zakonitosti tržišnosti halal proizvoda. Naša analiza tržišta halal proizvoda uočila je njegove
dvije osnovne karakteristike. S jedne strane
radi se o jednom od najperspektivnijih tržišta u svijetu, koje u posljednjim godinama
raste s prosječnom godišnjom stopom od
cca 40 %, a prema prognozama, u idućih
deset godina rast će se u Evropskoj uniji povećati za dodatnih 20-25 %. S druge strane,
tržišna osobenost halal proizvoda je potpuna zaštićenost u konkurenciji od proizvoda
koji nisu pod halal standardom. Međutim,
ova “zaštićenost” u konkurentnosti prestaje
s tržišnim sučeljavanjem s istovrsnim proizvodima pod halal standardom: ukoliko bi
pretpostavili da, npr., svi mesari u gradu posluju pod halal standardom imali bismo klasičan primjer potpune tržišne konkurencije.
Ostanemo li na slučaju “konkurencijske zaštićenosti” (npr. jedan ili nekoliko mesara u
gradu posluju pod halal standardom, a svi
ostali su van ovog standarda) ponuđači bi
halal proizvode na tržištu prodavali kao “diferencirane proizvode”. Tada bismo halal
proizvode mogli definirati kao jedinstvene
primjere strogo diferenciranih proizvoda
čija se konkurencijska zaštićenost temelji
na činjenicama da:
(1) halal proizvod nema supstituta u
ne-halal proizvodu i da je zbog
(2) potpunog odsustva imitacije i inovatorstva sa ne-halal primjesama
(islamska filozofija hrane zabranjuje sve što s halala vodi u haram) nemoguć ulazak u sektor halal proizvoda.
Tako se halal proizvod spram ne-halal
proizvoda iskazuje kao primjer sui generis
stvarne diferencijacije i potpune neelastičnosti cijena (ne-halal proizvod ne može
privući konzumenta halal proizvoda nikakvim smanjenjem cijena). Ekonomistički
način razmišljanja bi, pri tome, odmah postavio pitanje mogućnosti da ponuđači halal proizvoda u tržišnom okruženju ne-halal proizvoda uspostave monopolsku situaciju određivanja monopolskih cijena svojih proizvoda, koji bi, kako u tom slučaju
vrijedi tržišna logika, ostvarivali monopolski ekstraprofit. Međutim, ukoliko bi dosljedno slijedili zaključke nekih od ovovremenih studija po kojima “se islamska
filozofija ishrane ne temelji, a niti polazi
od materijalne dobiti i biznisa”2, tada
islamsko ishodište halal proizvoda, isključuje ostvarivanje monopoloskog ekstraprofita, pa prema tome i mogućnost za
monopolsko tržišno stanje ponuđača halal
proizvoda. Otuda bi cijena halal proizvoda
i kratkoročno i dugoročno bila jednaka
prosječnom trošku, a tržišna pozicija halal
proizvoda najbliža stanju monopolističke
konkurencije. U tom slučaju, a s obzirom
na elastičniju funkciju potražnje u odnosu
na tržište monopola, nivo ekstra profita će
biti niži nego na tržištu monopola u kratkom roku, što je osjenčeno na slici 1. Cijena po kojoj se prodaje proizvod na tržištu
je Pe, dok je ravnotežna količina ponuđena
na tržištu na nivou Qe.3
U dugom roku kriva (slika 2.) tražnje
se pomjera ulijevo sve dok ne postane
tangenta na krivu njegovih dugoročnih
prosječnih ukupnih troškova (LATC).
Zato na dugi rok kompanija u monopolističkoj konkurenciji cijenom može pokriti samo dugoročni prosječni trošak (p =
LATC) koji je na nižem nivou proizvodnje u odnosu na kratkoročnu ravnotežu.
Kao što je sa slike 2. vidljivo da iako
kompanija na tržištu monopolističke konkurencije ne zarađuje ekstraprofit, cijena je
viša nego na tržištu potpune konkurencije, a
količina manja. Razlog ovakoj situaciji je
što je potrebno diferencirati proizvod na tržištu potpune konkurencije, a to neosporno
vodi i višim troškovima preduzeća. Da bi
Slika 1. Ravnoteža na tržištu monopolističke konkurencije u kratkom roku
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
Slika 2. Ravnoteža na tržištu monopolističke konkurencije u dugom roku
diferencirali proizvod potrebno je uložiti
značajna sredstva u reklamiranje, izradu
ambalaže, uspostavljanje lanca distribucije,
podizanje kvaliteta proizvoda, itd.
Tržišni potencijal halal proizvoda
Halal tržište čini populacija od 1,8 milijardi muslimana u svijetu, ali se i sve veći
broj nemuslimana koristi halal-proizvode
jer ih smatraju zdravijim i sigurnijim za
upotrebu, naročito kada su u pitanju ishrana, kozmetika, ambalaža, a naročito preparati i lijekovi. Iako su muslimani prva ciljna skupina za halal proizvode i usluge,
proizvodi sa ovakvom karakteristikom su
sve više atraktivni i za one koji nisu muslimani. Naime, halal standard postaje ne samo vjerski čin, koji se odnosi na pripadnike jedne religije, nego sinonim za zdravu i
kvalitetnu hranu. Primjera radi: od ukupnog broja populacije na britanske muslimane otpada oko 3 %, dok je broj konzumenata halal mesa oko 20 % od ukupnog
broja potrošača. Uz to, sve veći broj usluge, također, dobija karakter halal standarda. Od ovih usluga karakteristične su: finansijske, bankarske, usluge skladištenja i
transporta, špedicije i carine. Svjetske statistike nedvosmisleno pokazuju da halal
proizvodi predstavljaju “jedan od osam
najznačajnijih rastućih trendova u prehrambenoj industriji.” U cjelini gledano,
radi se o najbrže rastućem tržište koje ima
godišnji promet od 700-850 milijardi dolara, od čega se vrijednost svjetskog tržišta
hrane procjenjuje na 634 milijarde dolara
u 2008. godini. U posljednjih pet godina
prosječni rast ovog tržišta iznosi 40 %, a
prema predviđanju, u narednim godinama
se očekuje rast od čak 50 %.
Dakle, potrošačka atraktivnost halal
proizvoda i usluga danas proizilazi iz slijedećih činjenica, po kojima je halal standard:
• prisutan u svim prehrambenim navikama i na svim područjima planete
• prihvatljiv za sve životne dobi
• prihvatljiv i za pripadnike drugih konfesija
• zdravstveno ispravni proizvodi
• prisutan u svim prehrambenim navikama i na svim područjima Planete
• dodatno kontrolirani i nadgledani
Ovakva tržišna atraktivnost halal proizvoda doprinijela je da danas vodeće internacionalne kompanije u proizvodnji halal
hrane budu, zapravo, kompanije sa zapadnog tržišta: “McDonalds”, “Nestle”, “Kentucky Fried Chicken”. “Nestle” je vodeći
svjetski proizvođač halal-hrane:4 u 2008.
godini cca 5 % godišnjeg prihoda ove kom-
panije ostvareno je u prodaji proizvoda halal-hrane vrijednosti od 5,23 milijarde dolara, i to u 85 tvornica halal-hrane koje “Nestle” ima širom svijeta. Najveći izvoznici
halal proizvoda od nemuslimanskih zemalja su: Australija, Novi Zeland, Tajland,
Brazil i Singapur. Najsnažnija i najbrže rastuća nacionalna halal tržišta se, od pedesetak arapsko-islamskih zemalja, razvijaju u
Maleziji, Iranu, Indoneziji, Pakistanu, Libiji, Saudijskoj Arabiji i Tajlandu, pri čemu je
Malezija5 označena kao centar muslimanskog svjetskog biznisa halal proizvodima.
U ovoj zemlji su proizvodnja i potrošnja halal proizvoda postali predmet akademskouniverzitetskih istraživanja, dok država izdaje jedinstvene vrijednosne papire u svijetu – islamske obveznice ili sukuk. Početkom
augusta 2008. godine u Kuala Lumpuru je
održan seminar o promociji halal turizma i
njegovoj važnosti s ekonomskog, kulturnog
i vjerskog aspekta. Došlo se do zaključka da
se plan marketinga halal turizma stavi u
plan Organizacije islamskih zemalja (OIC
– Organization of Islamic Countries). Poznata vladina agencija za certificiranje halal
proizvoda u Maleziji egzistira pod nazivom
Jakim. Najveći potrošač halal proizvoda je
Srednji istok. Ujedinjeni Arapski Emirati
oko 80 posto tih proizvoda uvoze iz Brazila
i Australije, a u Evropi najveća tržišta halalproizvoda su Francuska, Velika Britanija i
Njemačka.
25
Tržište halal proizvoda u Evropi
Ukupno evropsko tržište halal hrane
za sada je procijenjeno na oko 66 milijardi dolara, ili preko 5 milijardi USD godišnjeg rasta. Usporedbe radi, u Evropi je 12
milijuna muslimana i više ih je nego u
Iako su muslimani prva ciljna skupina za halal
“proizvode
i usluge, proizvodi sa ovakvom
karakteristikom su sve više atraktivni i za one
koji nisu muslimani. Naime, halal standard
postaje ne samo vjerski čin, koji se odnosi na
pripadnike jedne religije, nego sinonim za zdravu
i kvalitetnu hranu. Primjera radi: od ukupnog
broja populacije na britanske muslimane otpada
oko 3 %, dok je broj konzumenata halal mesa
oko 20 % od ukupnog broja potrošača.
”
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
Ukupno evropsko tržište halal hrane za sada je
“procijenjeno
na oko 66 milijardi dolara, ili preko
5 milijardi USD godišnjeg rasta. Usporedbe
radi, u Evropi je 12 milijuna muslimana i više ih
je nego u Tunisu, Libiji, Jordanu ili Maleziji i,
naravno, više nego u svim balkanskim zemljama
zajedno. Za poduzeće koje se bavi halal hranom,
a podrijetlom je s balkanskih prostora, europski
muslimani najtraženija su ciljna grupa jer su
najbliži, a njihova kupovna moć veća je od onih
u mnogim islamskim zemljama.
”
26
J
O
U
R
N
A
L
Tunisu, Libiji, Jordanu ili Maleziji i, naravno, više nego u svim balkanskim zemljama zajedno. Za poduzeće koje se bavi halal hranom, a podrijetlom je s balkanskih prostora, europski muslimani
najtraženija su ciljna grupa jer su najbliži,
a njihova kupovna moć veća je od onih u
mnogim islamskim zemljama. Da halal
ishrana nije “rezervisana” samo za muslimane pokazuje činjenica po kojoj je za
proizvođače mesa halal tržište najperspektivnije u svim vodećim evropskim
zemljama. Najeklatantniji primjer atraktivnosti halal mesa je tržište Velike Britanije: iako na britanske muslimane otpada
samo cca 3 % potrošača, ukupno učešće
konzumenata halal mesa iznosi čak 20 %
od ukupnog broja potrošača. Od evropskih zemalja najveća tržišta halal proizvoda i usluga su u Francuskoj (tržište
Francuske apsorbuje promet halal proizvoda od cca tri milijarde eura godišnje) i
Velikoj Britaniji. Halal cola – Meca cola
u Francuskoj je postala jedan od najprodavanijih bezalkoholih pića, a Nestle sve
više razvija svoja francuska tržišta halal
mesa i smrznutih mesnih proizvoda. Od
halal proizvoda u Evropi su najpopularniji mlijeko u prahu, razni pojačivači okusa,
začini i umaci. U zadnjim godinama svjedoci smo da mnoge evropske zemlje uvode certificiranja, u skladu sa halal standardima, i u segmente proizvodnje medikamenata, kozmetike, predmeta lične
upotrebe. Većina maloprodajnih lanaca
na svojim policama nudi široku lepezu
halal proizvoda i usluga.
Razvoj i perspektive halal tržišta ubjedljivo je ocrtano na primjeru Velike Britani-
je.6 U pokrajini West Midlands osniva se
evropski hub za halal mesnu industriju.
Evropski hub će obezbjeđivati milijarde tona halal mesa, domaće proizvodnje, kojim
će se snadbijevati halal tržište u Velikoj
Britaniji i svijetu. Udruženje farmera West
Midlands provodi dvogodišnji projekat
West Midlands Projekat-kurbani koji je pokrenulo udruženje Adventage West Midlands i Biznis forum etničkih manjina West
Midlands-a. Zahvaljujući dvogodišnjem
Projektu-kurbani prezentiran je i halal standard koji uključuje označavanje i halal certificiranje farmi. Implementiranjem zahtjeva halal standrada na farmama omogućit će
se sljedivost halal proizvoda po sistemu od
farme do stola. Projekat kurbana koji je trajao 2 godine otvorio je velike mogućnosti
na svjetskom halal tržištu za mnoge farmere. Halal tržište Velike Britanije se procjenjuje na oko 2,8 milijardi funti. U Britaniji
živi oko dva miliona muslimana, a prema
podacima britanske Agencije za sigurnost
hrane, halal hranu konzumira oko 6 miliona
krajnih korisnika..
Zapadne kompanije znaju značaj tog
tržišta tako da traže halal certifikaciju u
svim zemljama u kojima su muslimani u
znatnom broju. Već pomenuta interenacionalna kompanija “Nestle”, kao jedna od
najznačajnijih kompanija u proizvodnji
prehrambenih proizvoda, dobila je halal
certifikat, tako da su njihovi proizvodi sada dostupni kako zapadnoevropskim tako
i muslimanskim zemljama (tržišta “Nestlea” za halal proizvode su Malezija, Indonezija, Turska, bliskoistočne zemlje, a
u Evropi Francuska, Velika Britanija i
Njemačka). Od balkanskih zemalja, primjetne su razvojne tendencije halal tržišta u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Muslimanska populacija u Bosni i
Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Sloveniji ima nadzorno tijelo za
halal proizvode pod nazivom Agencija za
certificiranje halal kvalitete. U Bosni i
Hercegovini – Agencija za certificiranje
halal kvalitete je specializirana ustanova
Islamske zajednice u BiH koja se bavi halal certificiranjem proizvoda, proizvođača i usluga, te praćenjem realizacije zahtjeva Halal standarda BAS 1049:2007. u
kompanijama koje su implementirale navedene zahtjeve. Bosanskohercegovačka
agencija je izrasla u pravi regionalni centar za halal-certificiranje. To je jedina
ustanova takve vrste u Evropi iza koje
stoji Rijaset, krovno tijelo Islamske zajednice za Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, a članica je i Svjetskog halal vijeća
sa sjedištem u Džakarti. Agencija za certificiranje halal-kvalitete, u suradnji s Institutom za standardizaciju BiH, uključena je u izradu svjetskog halal standarda
Organizacije islamske konferencije, a u
Slika 3. Tržišni potencijal u Evropi
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
tijeku je i postupak za prijem Agencije u
evropsku Asocijaciju za kvalitet EOQ.7
Inače, najveće su investicije u posljednje dvije godine u prehrambenu industriju u
Bosni i Hercegovinu upravo u halal biznis,
tj. u proizvodnju halal proizvoda.8 Tokom
2006. godine ukupni izvoz hrvatske ekonomije bio je 8,25 milijardi eura, od toga je u
pedesetak muslimanskih zemalja otpremljena roba u vrijednosti 418,82 miliona
eura što je tek 5 % od ukupnog izvoza. Halal tržište vrijedi iznad 550 milijardi eura, to
je potencijal u kojemu i hrvatske kompanije
itekako nalaze svoj interes. “Podravka” je
za mesnu industriju “Danica” u prošloj godini ishodila certifikat za niz proizvoda.
Konzervirana gotova jela bila su hit sajma u
Abu Dhabiju gdje je iskazan interes i za
dječju hranu, juhe te “Vegetu”. U završnoj
je fazi postupak certificiranja za te proizvodnje pa u Podravci vjeruju da će uskoro
uslijediti realizacija i tih pošiljki budući da
su na sajmu u Abu Dhabiju s jednim partnerom potpisali ugovor o zastupanju i distribuciji za tržište Emirata. Za mnoge ekonomske analitičare, prodaja halal hrane,
koja je u skladu s muslimanskim vjerskim
propisima, “u Evropi će u godinama koje
dolaze snažno rasti s obzirom na to da sve
više maloprodajnih lanaca usmjerava poslovnu strategiju na taj sektor”, pa se “očekuje 20 do 25-postotni rast poslovanja s
halal hranom u idućih deset godina.”
U zadnje dvije godine u postupku halal
certificiranja je više od 30 kompanija iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, a priprema se početak certificiranja prema halal
standardu u Sloveniji, Crnoj Gori, Makedoniji i Austriji. Inače, najveće su investicije u
posljednje dvije godine u prehrambenu industriju u BiH upravo u halal biznis, tj. u
proizvodnju halal proizvoda. Jedan od primjera jest Perutnina Ptuj, koja je potkraj
prošle godine 17 milijuna eura investirala u
Tvornicu gotovih proizvoda na bazi peradarskog mesa u Brezi. Iz brezanske tvornice peradarski će se proizvodi distribuirati na
šire regionalno tržište. “U našoj (prehrambenoj) industriji halal certifikat znači proizvodnju prema najvišim higijenskim, veterinarskim i sanitarnim standardima te proizvodnju bez ikakvih komponenata ili sastojaka u hrani zabranjenih muslimanima. Halal standard kompatibilan je sa svim drugim
standardima (HACCP itd.) povezanima s
higijenom i sigurnošću namirnica i u tom
smislu pridonosi većoj sigurnosti i kvaliteti
hrane, što mnogo znači svim potrošačima
bez obzira na njihovu vjersku pripadnost.
Proizvodnja hrane koja, među ostalim,
uključuje i halal standard proizvođačima
zasigurno otvara vrata za izvoz proizvoda i
na tržišta izvan BiH”. Evropska je unija Bosni i Hercegovini najvažniji vanjskotrgovinski partner, a na islamske zemlje u ukupnom izvozu otpada samo 10 %. Već 1000
proizvoda nosi halal znak, dok je u 20 kompanija s područja Hrvatske i BiH oko 140
osoba steklo certifikat za kontrolu proizvodnje po halal standardu.
Zaključak
Analiza tržišnosti halal proizvoda je pokazala njegove dvije osnovne karakteristike: (1) radi se o jednom od najperspektivnijih tržišta u svijetu koje u posljednjim godinama raste s prosječnom godišnjom stopom
od cca 40 %, a prema prognozama, u idućih
deset godina rast će se u Evropskoj uniji povećati za dodatnih 20-25 %, dakle budući
rast se očekuje sa stopom od 50 %; (2) tržišna osobenost halal proizvoda je potpuna
zaštićenost u konkurenciji od proizvoda koji nisu pod halal standardom. Halal proizvode smo u ovom radu definirali kao jedinstveni primjeri strogo diferenciranih proizvoda čija se konkurencijska zaštićenost
temelji na činjenicama da: (1) halal proizvod nema supstituta u ne-halal proizvodu i
da je zbog (2) potpunog odsustva imitacije i
inovatorstva sa ne-halal primjesama (islamska filozofija hrane zabranjuje sve što s halala vodi u haram) nemoguć ulazak u sektor
halal proizvoda. Tako se halal proizvod
spram ne-halal proizvoda iskazuje kao primjer sui generis stvarne diferencijacije i
potpune neelastičnosti cijena (ne-halal proizvod ne može privući konzumenta halal
proizvoda nikakvim smanjenjem cijena).
Ove i slične tržišne osobenosti halal proizvoda čine da je interes ekonomske teorije
za ove proizvode sve veći, naročito kada je
u pitanju tretman “konkurencijske zaštićenosti”, a sa ovim je povezana i potreba konačne artikuliranosti šta jeste halal proizvod, budući da i među islamskim stručnjacima postoje neslaganja oko toga da li su
prihvatljivi bezalkoholno pivo, kolagen ili
sirče. U to ime, Organizacija islamske konfrencije radi na ujednačavanju standarda za
halal-proizvode, koji bi se primjenjivali u
svih 57 njenih članova (u koje spada i BiH),
što se, zbog etičkih neslaganja, razvija složen i nadasve interesantan svjetski diskurs,
čiji ishod će značajno uticati na razvoj ekonomske teorije o tržištu halal proizvoda.
Literatura
1) Ahmetović, Elvira, Halal biznis otvara vrata novih tržišta, LIDER, Zagreb,
www.korporativnasigurnost.org/ Default.aspx?sid=56187 (03.01.2010.).
2) Jašić, M., Hodžić, K., Jašić, O.
(2008.): Kultura prehrane u islamu,
“Pogledi”, BZK “Preporod” BiH, općinsko društvo Tuzla, br. 12, juni.
3) Hodžić, Kadrija, red. (2009.): Teorija
tržišta i cijena, Institut za ekonomiku
poljoprivrede Beograd i Fakultet za
poslovni menadžment, Mostar.
4) Hodžić, Kadrija, Tržište halal proizvoda (2009.), Predavanje na Seminaru za
savjetnike halal kvaliteta za kandidate
iz BiH, Hrvatske, Slovenije, Srbije,
Crne Gore i Makedonije, Agencija za
certificiranje halal kvalitete BiH Tuzla, Hotel “Senad od Bosne”, Lukavac, 28. mart – 01. april 2009.
5) Osmanović, Nasiha, www.muslimserbia.com/forum/viewtopic.php.
6) Riaz, Mian, Regenstein, J.M. (2004.):
Halal food production, Food Protein,
Res. & Dev. Cent., Texax A&M Uniersity, College Station, USA.
7) www.halal.ba
8) www.bosnjaci.net
9) www.bankamagazine.hr/...
10) www.instore.ba
11) www.HDCglobal.com/Halal_Directory
12) www.islambosna.ba
Bilješke
27
1
U suri El-Maide, nakon obznanjivanja šta se ne
smije jesti, stoji: “Zabranjuje vam se strv, i krv, i
svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo,
a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i
što je strmoglavljeno – i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na
žrtvenicima žrtvovano... A onome ko bude primoran – i kad hara glad, bez namjere da učini grijeh,
Allah će oprostiti i samilostan biti.” (l-Maide, 3).
2
S. Topoljak, Halal i haram u ishrani, El-Kalimeh,
Novi Pazar, 2008., str. 62.
3
K. Hodžić (redaktor), Teorija tržišta i cijena, Institut za ekonomiku poljoprivrede Beograd, 2009. i
fakultet za poslovni menadžment, Mostar.
4
www.instore.ba/.../160-nestle-globalno-halal-trite-634-mlrd-dolara.html .
5
Nasiha Osmanović, www.muslimserbia.com/forum/viewtopic.php.
6
Prema islambosna.ba/index.php/component/content/2976?...
7
Primjer ekspanzivne djelatnosti Agencija za certificiranje halal kvalitete Bosne i Hercegovine je
organiziranje u saradnji sa IHI Alliance međunarodnog okruglog stola na temu “Proizvodnja halal
hrane”. Skup se održao u sali Vanjsko-trgovinske
komore Bosne i Hercegovine, u Sarajevu, 13. augusta 2009. godine. Cilj ovog jednodnevnog skupa
je izrada osnovnog priručnika za proizvodnju halal
proizvoda koji će biti dio međunarodnog halal
standarda zemalja OIC (Organizacije islamske
konferencije). Globalni projekat proizvodnje halal
hrane započet je 2006. godine kao Svjetski halal
forum i danas broji prisustvo četrdesetak zemalja.
8
Jedan od primjera jest Perutnina Ptuj, koja je potkraj 2008. godine 17 miliona eura investirala u
Tvornicu gotovih proizvoda na bazi peradarskog
mesa u Brezi.
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
Primjena halal i košer certifikata u
marketingu hrane
Mr. sc. Olivera Jurković Majić
Sažetak
28
Religija i religijska pripadnost umnogome određuje ponašanje, vrijednosti, stavove, shvaćanja i životni stil, kako pojedinca,
tako i šire zajednice. Iako se mnogi njeni aspekti ne mogu racionalno i empirijski sagledati, utjecaj religije u svakodnevnom
osobnom i poslovnom životu pojedinca determinira njegove postupke i ponašanje. Svjesni toga, marketinški stručnjaci ne zanemaruju njen utjecaj na marketinške aktivnosti i marketinšku komunikaciju. Religijska pripadnost određuje mnoge razlike u
obrascima ponašanja, zahtijeva prilagodbu u planiranju i provođenju poslovnih aktivnosti. Religijske zabrane i ograničenja nalažu mnoge prilagodbe potrošačima-vjernicima, kako u svezi samog proizvoda ili usluge, tako i u svezi prodaje, promocije,
distribucije i sl. Vjerske institucije mogu djelovati otežavajuće ili podržavajuće pri uvođenju nekih proizvoda na tržište. Utjecaj
vjerskih lidera na prihvaćanje određenih proizvoda i usluga je dominantan.
Svakodnevni život potrošača-vjernika umnogome je određen njegovom vjerskom pripadnošću, naročito način ishrane i obredi i rituali vezani uz hranu. Upravo prilagodba prehrambenih proizvoda (ali i mnogih drugih proizvoda) potrebama potrošačavjernika, proizvođačima hrane i njihovim marketinškim stručnjacima može bitno pridonijeti u novoj kvaliteti komuniciranja s
postojećim potrošačima te pridobivanju novih potrošačkih segmenata. U radu se sugerira prilagodba postojećih brendova prehrambenih proizvoda potrebama potrošača-vjernika, muslimana i židova, uvažavajući religiju i tradiciju, mada se istovremeno
otvara i tržište suvremenih trendova u prehrani, poznato pod nazivom “zdrava hrana”. Prehrambeni proizvodi koji su dobili
certifikate “halah” i “košer” su od velike emotivne važnosti za potrošače-vjernike koji se emotivno vežu uz proizvod, a to je
značajan korak u stvaranju lojalnosti potrošača. Iako u marketinškom proučavanju ponašanja potrošača nema univerzalnih riješenja, “halal” i “košer” certifikat su siguran alat marketinškim stručnjacima s kojim će se poistovjetiti potrošači-vjernici. Certifikat, kao garancija kvalitete prehrambenih proizvoda, komunicira s racionalnom komponentom ponašanja potrošača, a s religijskog stajališta komunicira s osjećajem pripadnosti i emocijom s kojom se potrošači poistovjećuju.
Ključne riječi: “halal” certifikat, “košer” certifikat, ponašanje potrošača, marketing hrane
Uvod
J
O
U
R
N
A
L
U anglosaksonskoj literaturi susrećemo pojam food marketing koji odgovara
našem pojmu marketinga hrane. Naime,
najčešće se govorilo o marketingu u poljoprivredi; marketingu poljoprivrednoprehrambenih proizvoda; marketingu
agroindustrijskog kompleksa, da bi se, u
posljednje vrijeme, počeo koristiti termin
marketing hrane ili marketing u proizvodnji hrane. Za potrebe ovog rada prikladnom se smatra definicija marketinga
hrane kao “skup svih poslovnih aktivnosti uključenih u tijek proizvoda hrane od
početne poljodjelske proizvodnje do krajnjeg potrošača”1, jer će se razmatrati proizvodi koji su namijenjeni krajnjem potrošaču i koji respektiraju njegovu religioznu pripadnost kao i prehrambene navike koje iz nje proizlaze.
Svjesni činjenice da proizvodnja hrane
u gospodarstvu svake zemlje ima strateško
značenje, u radu će se razmatrati samo oni
segmenti potrošača kojima je ponuda hra-
ne determinirana vjerskim pravilima i obilježjima kvalitete, certifikatima, koji označavaju i garantiraju da je takav prehrambeni proizvod za vjernike prihvatljiv i preporučljiv. Prehrambeni zakoni i pravila koje
propisuju razne religije: islam, židovstvo
(judaizam), hinduizam i kršćanstvo nastali
su davno, ali su se zadržali sve do danas.
Oni su bitan dio identiteta kako pojedinca
tako i država te jedan od pokazatelja njihove različitosti. “Mnogo toga se može zaključiti o karakteru čovjeka iz načina kako
jede žele bombone”, rekao je Ronald Regan, a dodajemo da je obilježje (trend) univerzalnog, globalnog potrošača hrane, vezano uz količinu hrane (različite dijete) i
kvalitetu hrane (tzv. zdrava hrana). U radu
govorimo o proizvodima koji su namijenjeni isključivo tržištu individualnih potrošača koji zahtijevaju i dodatne marketing napore, naročito u strogo kontroliranom procesu (proceduri) proizvodnje i
distribuciji.
Na prvi pogled, vodeći se statističkim
podacima, mogli bi pomisliti da se, u Re-
publici Hrvatskoj, radi o jako malom broju potencijalnih potrošača. Procjenjuje se
da u Republici Hrvatskoj živi oko 60 tisuća stanovnika muslimanske vjeroispovijesti, a židovske vjeroispovjesti i znatno
manje. Međutim, vođeni marketinškom
filozofijom promišljanja, ti tržišni segmenti mogli bi postati iznijansirane i
profitabilne tržišne niše kako na domaćem, tako i na turističkom, ali naročito na
izvoznom tržištu. Naime, prema posljednjim istraživanjima u Europi posljednjih
10 godina muslimanska populacija se povećala 140%, a procjenjuje se da će se
broj muslimanskog stanovništva povećati
na oko tri milijarde. Dobivanjem halal i
košer certifikata za pojedine prehrambene proizvode i agresivnijim marketinškim
nastupom hrvatski proizvođači hrane mogli bi zaobići osnovne prepreke agrarnog
protekcionizma pojedinih zemalja te bi se
olakšala penetracija proizvoda hrane na
tržišta na kojemu vladaju zakoni već utvrđene poljoprivredne politike i intraregionalne razmjene.
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
Primjenom diferenciranog i koncentriranog marketinga, gospodarskim subjektima-proizvođačima hrane, koji bi
dobili halal i košer certifikat, uz neznatna
financijska sredstva, moguće je pozicioniranje proizvoda kao visokodiverzificiranih s prepoznatljivim certifikatom kao
jamstvom kvalitete, te prepoznatljivom
markom/brandom. Na slici 1. pokazujemo moguće korake u brendiranju halal
proizvoda na primjeru malezijskog halal
brenda.
Slika 1: Koraci u brendiranju halal
proizvoda
Izvor: izradila autorica prema
http://magazine.asiabusinessinvestor.com
Činjenica da na ljestvici najvrednijih
svjetskih brendova nijedan ne dolazi iz
muslimanskih zemalja, marketinške
stručnjake ne bi trebala obeshrabriti ako
se zna da na donošenje odluke o kupnji
kod muslimanskog stanovništva znatno
utječe religija koja je jednako snažno prisutna u njihovom stilu života neovisno o
dobnoj skupini, prihodima, geografskom
položaju, naobrazbi, ili spolu. Proizvođačima hrane, vjerska pripadnost kao obilježje koje identificira potencijalnu ciljnu
skupinu, može postati važan čimbenik u
kompleksnom spletu percepcija, utisaka i
osjećaja koje potrošač ima za neki proizvod u usporedbi s proizvodom konkurencije. Marketinški stručnjaci s područja
marketinga hrane trebali bi prepoznati
važnost halal i košer certifikata kao važne
atribute i dodatnu (novu) prednost u pozicioniranju svojih proizvoda na tržištu
prehrambenih proizvoda.
Ponovno povijest kao “magistra
vitae”
Utjecaj religija na čovjekov cjelokupni život i na oblikovanje njegovog identiteta, načina života, djelovanja, ponašanja, civilizacijska je konstanta. Na globalnom tržištu, čovjek-potrošač je “animal rationale”; “zoon politikon”; “homo
economicus” ali i “ens religiosum”. Dakle, određen je i religijskim osjećajem i
vođen njima u donošenju mnogih odluka.
Tekst najstarije propagandne poruke pronađen među iskopinama na tlu egipatskog grada Memfisa, oblikovan po volji
bogova, glasi: “Uđite pod moj krov. Ja,
Renos s Krete, po volji bogova, tumačim
vaše snove”!
Način proizvodnje hrane i izbor hrane
mijenjao se stoljećima. Dostupnost hrane
i način pripreme, kao i vjerski propisi vezani za nju razlikovali su se od države do
države. Utjecaj religije na prehranu uočen
je odavno i zadržan je do današnjeg doba,
a ogleda se od komunikacije s Bogom
(hrana kao žrtva, zahvala), pripadnosti
određenoj religiji preko prihvaćanje pravila o prehrani i učvršćivanje vjere postom, do prehrambenih restrikcija koje se
odnose na hranu koja se smije ili ne smije
konzumirati, te način i pravila pripreme i
proizvodnje hrane. Kod starih Rimljana
kult hrane je bio jako razvijen, prevladavao je hedonizam i neumjerenost za razliku od umjerenijih Grka. U Egiptu se velike razlike između bogatih i siromašnih
ogledaju i u prehrani, a faraoni su i svoje
grobnice punili namirnicama i statuama
kuhara i pekara. Upravo zbog viška u proizvodnji hrane počinju se javljati obrt i
trgovina. Industrijska revolucija donosi i
promjene u proizvodnji i pripremanju
hrane, a spremanje hrane u limene posude
bez zraka, koji se prvi put javlja u Engleskoj, omogućava dostupnost hrane tijekom cijele godine, pa počinje masovna
proizvodnja i distribucija hrane.
Sve velike svjetske religije daju simbolički značaj hrani svjesne njenog značaja
za opstanak čovjeka i svih živih bića. Za
kršćane je važna Isusova rečenica “Ja sam
kruh života” (Ivan 6:24-35), odnosno najvažnija slika u kršćanskoj tradiciji su kruh
i vino koji simboliziraju tijelo i krv Kristovu, njegovu žrtvu na križu. Kako kršćani
vjeruju da su sve dobre stvari darovi od
Boga, zahvaljuju Bogu prije svakog obroka. U kršćanskoj religiji i neki drugi prehrambeni proizvodi imaju simboličko značenje (jaja, janje, mlijeko, med). Razlikujemo tri kršćanske crkve: rimokatoličku,
pravoslavnu i protestantsku, a sve one poznaju i prakticiraju mnoge svetkovine uz
koje vežu točno određenu hranu i način
prehrane. S tim u vezi poznajemo post ili
nemrs tijekom kojega treba izbjegavati
određenu hranu (npr. korizma). Neke protestantske crkve imaju i posebne prehrambene navike, npr. mormoni i adventisti,
čiji vjernici izbjegavaju konzumiranje alkoholnih pića, napitke koji sadrže kofein,
ograničavaju uporabu mesa u prehrani,
svinjetinu, kao i čaj, kavu i začinsko bilje
koji se, također, izbjegavaju.
29
Na prvi pogled, vodeći se statističkim
“
podacima, mogli bi pomisliti da se, u
Republici Hrvatskoj, radi o jako malom
broju potencijalnih potrošača. Procjenjuje se
da u Republici Hrvatskoj živi oko 60 tisuća
stanovnika muslimanske vjeroispovijesti, a
židovske vjeroispovjesti i znatno manje.
Međutim, vođeni marketinškom filozofijom
promišljanja, ti tržišni segmenti mogli bi
postati iznijansirane i profitabilne tržišne
niše kako na domaćem, tako i na turističkom,
ali naročito na izvoznom tržištu.
”
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
Dopušta se mogućnost da društvene želje
“
budu u konfliktu sa privatnim željama, ali
društvene potrebe ne suprotstavljaju se
privatnim potrebama, pošto i jedne i druge
teže ka istom – mesleha (definirana korist na
ovom ili na onom svijetu). Islamski potrošač,
za razliku od sekularnog potrošača, pravi
razliku između dvije vrste izbora: mesleha na
ovom i mesleha na onom svijetu. Na taj
način možemo definirati i dvije vrste
potrošačkih košarica.
”
30
Hinduisti izbjegavaju konzumiranje
mesa iako nije potpuno zabranjeno, a
konzumiranje govedine je zabranjeno jer
se krava smatra svetom životinjom. Za
većinu možemo reći da su vegetarijanci i
zbog koncepta “ahimsa” koji se odnosi na
nenasilje na životinjama. Također ne
smatra se primjerenom ni hrana koja stimulira osjete, primjerice luk i češnjak,
zbog duhovnog sklada. Neka hrana se
smatra prirodno čistom i preporuča se,
kao npr. mliječni proizvodi.
Budistički prehrambeni običaji se razlikuju od sekte do sekte, ali većina apstinira od govedine i slijede princip nenasilja na životinjama.
Halal hrana – halal certifikat
J
O
U
R
N
A
L
U islamskoj religiji konzumiranje
hrane je vjersko pitanje. Islam ne odobrava rasipanje hranom koja je dar od Boga.
S obzirom da Kur'an naglašava važnost
čistoće, konzumiranje isključivo halal
hrane smatra se obvezom svakog muslimana. Halal je arapski termin koji označava “nešto što je muslimnu odobreno”.
U kontekstu jela i pića označava ono što
mu je dozvoljeno konzumirati. Svinjetina
i svi proizvodi koji je sadrže, meso oboljelih životinja koje nisu zaklane u ime
Allaha, te alkohol i njegovi derivati, strogo su zabranjeni i smatraju se grijehom.
Slijedom navedenog, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
osnovao je Agenciju koja će izdavati certifikate-potvrde za prehrambene proizvode koji su usklađeni sa standardima potrošača islamske vjeroispovijesti pod na-
zivom “Agencija za certificiranje halal
kvalitete”. Agencija se smatra relevantnim servisom koji će certificirati proizvode po usvojenom “Osnovnom standardu halal kvalitete BASS”. Zbog potreba potrošača, Agencija bi olakšala proizvođačima hrane, lijekova i kozmetike
sigurniji i lakši plasman njihovih proizvoda u područja svijeta u kojima je zahtjev za “halal certifikatom” preduvjet
sklapanja poslova. “Halal certifikat” jamči da je životinja, čije se meso i mesne
prerađevine nalaze u trgovinama, obrađena po vjerskim običajima i ritualima i da
u njima nema svinjetine. Potvrdom “halal” kvalitete, proizvođači će biti dužni
dokazati da je proces proizvodnje onih
proizvoda koji se žele certificirati, poštivan prema pravilima iz Šerijatskog prava.
“Halal standard, certifikat” ima oznaku
47.2006 halal hrana. To je ujedno prvi
standard kvalitete koji su priznali vjerski
i državni autoriteti u Europi. Certifikat se
izdaje na četiri godine, s tim da se tijekom
godine vrše tri najavljene i tri nenajavljene inspekcije.
Ponašanje potrošača u duhu
islamske religije
Islamski teoretičar Monzer Kahf smatra da je teorija ponašanja potrošača koja
je nastala na Zapadu nakon nastanka kapitalizma “dualna tvorevina” i to ekonomskog racionalizma i utilitarizma.
Ekonomskim ponašanjem ljudi odgojenih u duhu islama dominiraju tri glavna
principa: vjerovanje u Sudnji dan (život
prije i poslije smrti su međusobno tijesno
povezani), islamski koncept uspjeha
(uspjeh se u islamu definira u smislu zadovoljstva Allaha, dž. š., a ne nagomilavanje bogatstva) i islamski koncept bogatstva (imetka ili dohotka – al-mal je
jedinstven u islamu, bilo da se promatra
kao dohodak ili imetak, on je blagodat od
Allaha). Na temelju ova tri principa, ponašanje islamskog potrošača može se opisati kao maksimiziranje uspjeha – felaha
u ovom i na onom svijetu.
Muhammed Anas al-Zarqa navodi
fundamentalnu razliku između homo economicusa i homo islamicusa. Razlika se
odnosi na funkciju korisnosti koja kod
ovog drugog u sebi sadrži novu promjenjivu veličinu, a ta je nagrada ili kazna na
onom svijetu.2 Mnogi islamski teoretičari
bave se problemom potrošnje i ponašanjem muslimana u potrošnji.
Osnovna poruka za ponašanje islamskog potrošača može se svesti na sljedeće:
• potrošnja nije sama sebi svrha, ona
ima plemeniti cilj: zadovoljstvo
Allaha, dž. š.;
• način dobivanja roba i usluga za potrošnju mora biti islamski prihvatljiv
i dozvoljen;
• robe i usluge moraju biti, same po
sebi, čiste (halal);
• samo čiste robe i usluge su dozvoljene za potrošnju;
• u potrošnji se treba držati načela
umjerenosti, izbjegavajući i škrtost i
rasipništvo.
Želje/preferencije potrošača su okosnica ekonomske teorije ponašanja potrošača. S druge strane, islamski teoretičari
ističu potrebe, a ne želje. Šerijat ne ohrabruje ljudska bića da slijede svoje želje
nego ih, umjesto toga, potiče da zadovoljavaju svoje potrebe. Želje proizlaze iz
instinktivne želje čovjeka pa je “koncept
želja” koncept bez vrijednosnih kategorija. Potrebe također proizlaze iz instinktivnih želja, ali prema islamskim teoretičarima, ne dopušta se svim željama da postanu potrebe. Dopušta se mogućnost da
društvene želje budu u konfliktu sa privatnim željama, ali društvene potrebe ne
suprotstavljaju se privatnim potrebama,
pošto i jedne i druge teže ka istom – mesleha (definirana korist na ovom ili na
onom svijetu). Islamski potrošač, za razliku od sekularnog potrošača, pravi razliku između dvije vrste izbora: mesleha
na ovom i mesleha na onom svijetu. Na
taj način možemo definirati i dvije vrste
potrošačkih košarica.
“Prva potrošačka korpa sadrži proizvode koji spadaju u mesleha prvog tipa,
tj. proizvodi koji su prvenstveno namije-
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
njeni za neposredno stjecanje svjetovnog
i ona može biti slična korpi sekularnog
potrošača jer obje sadrže proizvode koji
donose svjetovnu korist”.2 Međutim, iz
ove potrošačke košarice islamski potrošač treba isključiti sve robe koje spadaju
u rasipničku potrošnju na koju se danas
troši najveći dio budžeta većine potrošača. Kako islam ima svoju posebnu etičku,
sociološku i kulturnu dimenziju u okviru
nje određuje i drugačije premise za ponašanje potrošača. Islamski teoretičari smatraju da muslimanskog potrošača determiniraju dvije vrste potrošnje i to:
a.) potrošnja za zadovoljavanje svojih
(i svoje obitelji) materijalnih potreba koje možemo označiti sa E1
b.) potrošnja za zadovoljavanje potreba drugih (u ime Allaha) koju možemo označiti sa E2
Prema tome ukupna potrošnja može
se izraziti kao: E = E1 + E2.
Čovjek ima pravo da alocira svoj dohodak između ove dvije potrošnje pri čemu je ponašanje islamskog potrošača
usmjereno, tj. alokacija dohotka između
E1 i E2 određena je:
1. nekim od parametara koji determiniraju model potrošnje jednog racionalnog potrošača (kako to ističe
ekonomska znanost), i
2. stupnjem pobožnosti i bogobojaznosti (taqwa).
Konvencionalna ekonomija ima za
cilj ispunjenje i zadovoljenje svih čovjekovih materijalnih potreba bez ograničenja i bez obzira na duhovne vrijednosti.
Međutim, islamski teoretičari sve ljudske
aktivnosti provjeravaju na konceptu halala i harama. Islamska ekonomija vodi
računa o ispunjanju i zadovoljavanju materijalnih ili duhovnih potreba, ali samo
onih koje su dozvoljene – halal. Islamski
ekonomisti stoga zaključuju da islamski
potrošač ima manju sklonost ka potrošnji
od sekularnih potrošača. Ponašanje potrošača u duhu islamske ekonomije određeno je međudjelovanjem ekonomije,
politike i religije. “Prema islamu pravda
je temelj političkog poretka. Jedinstvo
Religije i Zakona, koje postoji u teoriji,
mora se provoditi u praksi. Bez organiziranog političkog autoriteta postojanje i
Religije i Zakona moglo bi biti ugroženo;
bez ograničenja Šerijata politički poredak
postao bi nepravedan i okrutan. Samo uz
provođenje pravde može se očekivati da
će politički poredak ispuniti ciljeve zbog
kojih je stvoren. Provođenje pravde dovodi do približavanja interesa onih koji
vladaju i kojima se vlada te poboljšanja
društvenih i ekonomskih uvjeta, kao i do
jačanja snage islama u društvu. Za ovo su
potrebna dva čimbenika: moralna svijest
pojedinca da ne prekoračuje ograničenja
svog ponašanja koja je utvrdio Šerijat i
poštivanje uvjeta ugovora od strane političkog autoriteta prilikom osiguranja provedbe pravila Šerijata.”3
Ponašanje potrošača u duhu islamske
religije – moguće implikacije za
marketinške stručnjake
Autori koji polaze od islamskih principa ne prihvaćaju u potpunosti suvremenu teoriju ponašanja potrošača. Naime,
teorija ponašanja potrošača nastala na Zapadu nakon nastanka kapitalizma, predstavlja dualitet ekonomskog racionalizma
i utilitarizma. Iz tog dvojnog porijekla nastaje teorija o ponašanju potrošača koja
smatra da je maksimiziranje koristi “ho-
ostvarivanju “zadovoljstva” i da je to u
osnovi svake motivacije. Polazeći od toga
da je ekonomska znanost u najvećoj mjeri
pozitivna, a islam u velikoj mjeri normativan, možemo govoriti o različitom pristupu ekonomskom ponašanju pojedinaca. Tako dolazimo do fundamentalne razlike između “homo economicusa” i “homo islamicusa” jer korisnost, preferencije, izbor, ali i cjelokupno ponašanje
islamskog potrošača ovise o religioznim
ograničenjima. Naime, ponašanje prilikom potrošnje smatra se u islamu jednim
od načina manifestiranja zahvalnosti
Allahu, dž.š. Možemo reći da dolazi do
svojevrsne integracije potrošnje i vjerovanja. Fahim Khan u svom članku “Funkcija makropotrošnje u islamskom poretku” navodi da u islamskom ekonomskom
sustavu islamski potrošač mora biti racionalan u svakoj vrsti potrošnje.4
U međunarodnoj trgovini ne trguje se
“
nekim apstraktnim robama i usluga, već vrlo
konkretnim i sve diferenciranijim robama i
uslugama. Islam podrazumijeva i respektira
sve tržišne mehanizme, prije svega
ograničenja u ponašanju potrošača koja su
vezana uz dohodak, ali to što potrošač
postupa u duhu islama daje osobit ton
njegovoj motivaciji. Zbog toga dolazi do
promjene u ukusima potrošača.
31
”
mo economicusa” isključivi cilj i stimulans. Ovaj model čovjekova ponašanja
zasnovan na pretpostavci egoistične racionalnosti, dugo je prevladavao u ekonomskoj teoriji. Islamski teoretičari ističu
da je ideja racionalizma u objašnjavanju
ponašanja potrošača jedan vrlo ograničen
i jednodimenzionalni pristup ljudskom
ponašanju. Kako je naš interes vezan uz
utjecaj religije, konkretno islama na ponašanje potrošača, ukratko ćemo analizirati promjene koje proizlaze iz utjecaja
islama na ponašanje potrošača. Dakle,
polazimo do pretpostavke da je potrošač
usvojio islamsko učenje. Ova pretpostavka zahtijeva revidiranje koncepta ekonomske racionalnosti.
Ekonomska racionalnost pretpostavlja da će potrošači težiti k maksimalnom
Dok se u ekonomskoj znanosti aksiom racionalnosti podrazumijeva, aksiom
racionalnosti koji se traži od islamskog
potrošača potiče iz etičkih normi islama.
Pojam racionalnosti islamskog potrošača
podrazumijeva ponašanje koje je u skladu
s učenjima islama, primjerice: potrošač je
racionalan samo ako troši umjereno, pored potrošnje za stvari racionalan je i ako
troši na Allahovom putu, dakle pored potrošnje u cilju postizanja zadovoljstva na
ovom svijetu mora trošiti i za druge. tj. za
društvene svrhe ili u korist zajednice.
“Potrošač je racionalan samo ako je ceteris paribus, njegova potrošačka korpa,
manja od korpe sekularnog potrošača jer
sadrži samo dozvoljene stvari, a isključuje zabranjene. Ovaj uvjet bazira se na
sljedećim ajetima:
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
32
J
O
U
R
N
A
L
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
“On vam jedino zabranjuje: strv i krv
i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome
ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. Allah
zaista prašta i milostiv je”.5
U međunarodnoj trgovini ne trguje se
nekim apstraktnim robama i uslugama, već
vrlo konkretnim i sve diferenciranijim robama i uslugama. Islam podrazumijeva i
respektira sve tržišne mehanizme, prije
svega ograničenja u ponašanju potrošača
koja su vezana uz dohodak, ali to što potrošač postupa u duhu islama daje osobit ton
njegovoj motivaciji. Zbog toga dolazi do
promjene u ukusima potrošača. Pretpostavka islamskog utjecaja na trgovinske tijekove zasniva se na osjećajima da se ne troši i
trguje po pravilima islama, te slijedom navedenog trgovina bi se smanjivala ili onemogućavala. Od potrošača se naravno uvijek očekuje da maksimizira svoje zadovoljstvo u uobičajenom smislu, ali i da se odriče svog (ekonomskog) zadovoljstva kada
je ono suprotno zahtjevima u duhu islama.
Možemo se složiti s tvrdnjom da će prvi
jasno vidljiv efekt islamskog učenja koji se
odražava na međunarodnu trgovinu biti vezan uz izričit zahtjev da se zabrani i onemogući trgovina onim robama i uslugama
čija je potrošnja izričito zabranjena u islamu (alkohol, svinjetina, itd.).
Osim zahtjeva za zabranom, zahtjev za
smanjenim korištenjem nekih proizvoda ili
usluga (npr. upotreba zlata ili čiste svile za
muškarce) dovest će do smanjenja trgovine
ovim proizvodima ili uslugama, ali i do
smanjenja ukupne potražnje za luksuznim
proizvodima. Ovo su realni mogući efekti
zabrane trgovine ili smanjenja potražnje i
trgovine određenim robama i uslugama.
Moguća su različita kvantitativna ograničenja i restriktivne mjere trgovinske politike.
Bez obzira na to hoće li se restriktivne mjere trgovinske politike donositi u obliku različitih zakonskih, pisanih odredbi ili će one
proizlaziti iz nepisanih pravila i tradicije,
religijske norme i zahtjevi će utjecati na trgovinske tijekove. Tijekom povijesti, države i društva su postavljali i još uvijek postavljaju izvjesna ograničenja i propise ljudima u pogledu pojedinih roba i usluga koje
su dostupne potrošaču. Korištenje nekih roba ili usluga ponekad je zakonom zabranjeno, a ponekad ih zabranjuje vjera.
Smatramo da komparativno proučavanje roba i usluga u različitim društvima i u
različitim kulturnim sredinama može imati
nesumnjive koristi za oblikovanje marketinških strategija, naročito za multinacionalne kompanije kao dominantne aktere
međunarodne trgovine danas. Nije nam
Većina religija propisuje ili zabranjuje
“određena
ponašanja, uključujući i ponašanje u
potrošnji. U vezi s time se posebno izdvajaju
dvije istaknute svjetske religije – islam s halal
standardom i judaizam s košer standardom. To
stvara potrebu za adaptibilnim marketinškim
strategijama koje se uspješno prilagođavaju
religijskim preferencijama potrošača. Danas
je jasno da uvjete međunarodne razmjene
mnogim proizvodima i uslugama diktiraju i
određuju potrošači pa udovoljavanje njihovim
religijskim zahtjevima kroz proces certifikacije
(npr. halal i košer certifikacija) postaje važan
čimbenik i izvoznih strategija na mnoga
respektabilna tržišta.
”
33
namjera da u radu nabrajamo robe i usluge
koje su zakonom ili religijskim normama
zabranjene. Glavna okosnica ovog dijela
rada svodi se na definiranje impulsa koji
motiviraju potrošače u svom izboru roba
ili usluga te utjecaj takvog izbora na marketinško promišljanje. Učinkovite marketinške strategije, za razliku od modela koji
mogu zanemariti altruističko ponašanje,
moraju uključiti u svoja razmatranja i altruizam koji je kao tip ponašanja vrlo relevantan za islamskog potrošača. Iako su
ponašanje potrošača, kao i njegova odluka
da kupuje i koristi određene proizvode i
usluge, primarno određeni količinom raspoloživog dohotka, na oblikovanje preferencija i ukusa potrošača znatno utječu i
kulturološki čimbenici, pa time i religijski.
Pod utjecajem religije (najčešće kombiniran s društveno-političkim čimbenicima) može doći primjerice, do promjene
ukusa u nekoj zemlji čime se utječe na potražnju za određenim proizvodima ili uslugama. Možemo se složiti s činjenicom da
promjena ukusa potrošača u nekoj zemlji u
korist uvoznih proizvoda pogoršava uvjete
razmjene, a promjena ukusa u korist domaćih, izvoznih proizvoda poboljšava
uvjete razmjene. Svjesni činjenice da je u
mnogim zemljama na promjenu ukusa u
korist uvoznih proizvoda utjecalo mnoštvo
faktora (bolji dizajn, promidžba i sl.), smatramo legitimnim upotrijebiti i religijski
faktor kao čimbenik u poticanju promjene
ukusa u korist domaćih proizvoda.
Većina religija propisuje ili zabranjuje
određena ponašanja, uključujući i ponašanje u potrošnji. U vezi s time se posebno
izdvajaju dvije istaknute svjetske religije
– islam s halal standardom i judaizam s košer standardom. To stvara potrebu za
adaptibilnim marketinškim strategijama
koje se uspješno prilagođavaju religijskim
preferencijama potrošača. Danas je jasno
da uvjete međunarodne razmjene mnogim
proizvodima i uslugama diktiraju i određuju potrošači pa udovoljavanje njihovim
religijskim zahtjevima kroz proces certifikacije (npr. halal i košer certifikacija) postaje važan čimbenik i izvoznih strategija
na mnoga respektabilna tržišta.
Košer hrana – košer certifikat
Osnovno obilježje košer prehrane je
zahtijev da su namirnice maksimalno čiste i dobivene prirodnim putem. Da bi se
meso moglo konzumirati propisana je
stroga procedura pri klanju životinja. Sve
košer namirnice su dobivene i pripremljene prema posebnim židovskim propisima
i običajima. Sva hrana koja se konzumira
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
Kada marketinški stručnjaci odlučuju o
“
proizvodu, koriste kvalitetu proizvoda kao
jedno od sredstava za pozicioniranje.
Kvaliteta je usko povezana s vrijednošću
i zadovoljstvom korisnika, potrošača.
Najprimjerenije definiranje kvalitete za
proizvode koji nose oznaku “halal” i
“košer” smatramo definiranje kvalitete kao
“odsutnost nedostataka”. Pri tome mislimo
na odsutnost nedostataka prehrambenih
proizvoda u kontekstu religijskih dopuštenja,
propisa i običaja.
”
34
J
O
U
R
N
A
L
podvrgnuta je strogim propisima (Kashrut). Da bi namirnica dobila oznaku “košer” mora imati certifikat, a tvornica u
kojoj se takva namirnica proizvodi mora
biti pod stalnim nadzorom rabina. Sličnost s vegetarijanskim principima je velika jer se inzistira na maksimalno čistim
namirnicama koje su dobivene prirodnim
putem. Strogi principi košera nalažu postojanje i posebnih objekata za obradu
košer namirnica, pa se smatra da to usporava, u suvremenim uvjetima proizvodnje, poslovni proces. Primjerice, pri klanju stoke ne primjenjuje se linijska proizvodnja već se životinje obredno kolju,
ručno, na zemlji, u prisutnosti rabina.
Mesni i mliječni proizvodi se nikako ne
smiju miješati, pa se koristi i posebno posuđe za tretiranje tih proizvoda. Poseban
su problem aditivi i emulgatori koji su neizostavni u proizvodnji hrane jer se provjerava i njihovo porijeklo. Ako su dobiveni iz mlijeka nigdje ne smiju biti u dodiru s mesom i mesnim proizvodima.
Košer certifikat nosi poznati francuski
kruh koji se sastoji od bijelog brašna, vode, kvasca i soli, jer čak i kvasac, koji se
u kruhu nalazi u malim količinama, mora
imati “košer certifikat”. Voće se ne smije
jesti s drveta mlađeg od četiri godine, a
ribe se prodaju kao nemesne namirnice.
Košer certifikati potvrđuju da su i proizvodnja i proizvodi košer; vrijede godinu
dana i izdaju se od 2003. godine.
Premda neki smatraju da su ovi propisi prestrogi i pomalo iracionalni, marketinški stručnjaci znaju da običaji kao i
tradicija snažno utječu i na suvremene
potrošače pa ih je teško mijenjati, a svakako ih treba respektirati. Upravo ova
konstatacija bi mogla biti važna za marketinške stručnjake koji bi trebali dati
marketinške odgovore na pitanje kako, u
današnjem modernom svijetu, implementirati propise o prehrani koji su vezane uz
religijske osjećaje potrošača u sustav vrijednosti, koristi, zadovoljstva i konačno,
profitabilnosti. Odgovor, danas, nije jednoznačan. Međutim, potrošaču-vjerniku,
sve ono što nalaže i propisuje vjerski zakon i običaj je i mnogo, mnogo više od
samog poštivanja običaja i propisa, jer čini sastavni dio životne i potrošačke kulture. Osim toga, proizvodi koji imaju oznaku “halal” i “košer” certifikat su, u velikoj mjeri, percipirani i kao proizvodi
“zdrave hrane”.
Smatra se da će i na globalnom tržištu, duhovnost, osobni rast, zdravstveni
razlozi, moralne poruke i tradicija, još dugo ostati vrijednosti koje je, adekvatnom
marketinškom komunikacijom (marketinškom adaptibilnom strategijom) moguće upotrijebiti, kao diferenciranu, dodanu vrijednost za postizanje konkurentske prednosti. Shvaćena na taj način, tradicija i tradicionalne vrijednosti, iznova
p/ostaje putokaz za pozicioniranje u budućnosti.
Naime, pogledamo li Srednji Istok:
Izrael ima košer McDonald's, Saudijska
Arabija ima McDonald's koji se pet puta
dnevno zatvara radi molitve, ili Indija,
koja ima prvi McDonald's bez govedine
na svijetu (40% stanovništva su vegetarijanci), “biljni nuggets”. Mecca Cola (halal Coca Cola) na najboljem je putu da
postane globalni brend zbog toga što je
konzumiraju potrošači diljem svijeta, a u
Francuskoj je najprodavaniji proizvod.
“Halal” i “košer” certifikat u
funkciji upravljanja kvalitetom
Kada marketinški stručnjaci odlučuju
o proizvodu, koriste kvalitetu proizvoda
kao jedno od sredstava za pozicioniranje.
Kvaliteta je usko povezana s vrijednošću
i zadovoljstvom korisnika, potrošača.
Najprimjerenije definiranje kvalitete za
proizvode koji nose oznaku “halal” i “košer” smatramo definiranje kvalitete kao
“odsutnost nedostataka”. Pri tome mislimo na odsutnost nedostataka prehrambenih proizvoda u kontekstu religijskih dopuštenja, propisa i običaja. Na taj način
dolazimo i do šireg definiranja kvalitete
usmjerene na zadovoljstvo korisnika, potrošača. Obzirom na strogu proceduru dobivanja certifikata, načelo kvalitete proizvoda koje bi se samo površno primjenjivalo (što je čest prigovor tvrtkama) i koje
ne bi rezultiralo zadovoljstvom potrošača, je zapravo isključeno. Hrvatskim tvrtkama, proizvođačima prehrambenih proizvoda, koji su dobili ove certifikate, oni
mogu biti snažno marketinško sredstvo
kojim se komunicira dosljedno, ali i profitabilno, upravljanje zadovoljstvom korisnika, klijenata. Tvrtke, koje posjeduju
ove certifikate, sigurne su da posjeduju i
takvu razinu kvalitete koja će zadovoljiti
potrebe ciljnog tržišta i koja je procijenjena sa stajališta (relevantnih osoba) tog
ciljnog tržišta.
U funkciji upravljanja kvalitetom proizvoda, koji posjeduju navedene certifikate, potvrde, a koje izdaju nadležna tijela
(npr. Agencija za certificiranje halal kvalitete) određeno je i etiketiranje prehrambenih proizvoda adekvatnim znakovljem
(logo) koji pokazuju da su proizvodi
usklađeni sa standardima potrošača određenih vjeroispovijesti. Etiketiranje je zakonski determinirano te ne može zavarati
potrošače, a može se koristiti kao važno
marketinško sredstvo. Marketinškim
stručnjacima koji se često, na međunarodnom tržištu, suočavaju s problemima vezanim uz standardizaciju i prilagodbu proizvoda različitim kulturama, stavovima i
stilovima kupnje, odredbama vezanim uz
uporabu jezika na etiketama i sl. znatno je
olakšano, jer ovako certificirani proizvodi
su standardizirani za ciljanu skupinu diljem svijeta. U označavanje halal kvalite-
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
te, halal proizvoda, monitoring halal usluga, provođenje halal procedure, informiranje, izdavanje certifikata i odobravanje
upotrebe halal oznaka (logo) uključene su
neke vladine ili nevladine organizacije kako bi se mogla napraviti razlika između
uvoznih proizvoda od onih proizvedenih
na domaćem tržištu. Mnoge zemlje su
službeno objavile svoje zahtjeve/propise
vezane za uvoz hrane. Ovi zahtjevi su dostupni zemljama izvoznicama.6
Označavanje proizvoda za
muslimanska tržišta
Označavanje i etiketiranje proizvoda
namijenjeno je, prije svega, potrošačima i
ono bi trebalo biti prilično jasno i sa značenjem. Obično etiketa ili oznaka ne sadrži porijeklo sastojaka proizvoda. Skriveni sastojci kao što su proizvodni dodaci
ili slučajni sastojci iz raznih izvora predstavljaju još jedan značajan problem za
muslimanske potrošače. Primjerice, neki
proizvođači koji koriste i do pet posto
biljne ili životinjske masti u svojim proizvodima ipak mogu svoju čokoladu označiti kao čistu (halal) čokoladu. U mnogim
slučajevima nije moguće navesti svaki
glavni ili sporedni sastojak na etiketi. Halal certifikat nekog proizvoda ili halal
oznaka/logo mogu potrošaču odagnati
svaku sumnju. “Ako se alkohol koristi
kao sastojak u proizvodnji neke hrane, tada alkohol mora biti naveden na oznaci
kao sastojak. Ako se alkohol nalazi u drugim sastojcima za proizvodnju tada on
spada pod slučajne sastojke. Neki slučajni sastojci koji se nalaze u zanemarivim
količinama nemaju nikakav tehnički ili
funkcionalni efekt na samu hranu pa se
stoga ne trebaju navoditi”.7
Ova pitanja vezana za označavanje, a
koja mogu zbunjivati muslimanskog potrošača, mogu se rješavati halal certifikatom i kvalitetnim označavanjem i etiketiranjem. Označavanjem prehrambenih
proizvoda certificiranim halal logom znači da su ti proizvodi provjereni, potvrđeni
i certificirani. Na taj način se kupcima/
potrošačima pruža adekvatna informacija
o prehrambenom proizvodu kako bi on,
kasnije, mogao sam odabrati, bez obzira
da li je taj izbor zasnovan na ekonomskim, filozofsko/religijskim ili zdravstvenim čimbenicima. Ispravnim označavanjem proizvoda kupac može usporediti
dva proizvoda i utvrditi jesu li sastojci u
proizvodu halal ili haram ili su upitnog
porijekla. Npr. ako na oznaki/etiketi stoji
da proizvod sadrži svinjsku mast proi-
zvod je haram. Isto tako, ako na oznaki/
etiketi stoji da proizvod sadrži želatinu,
tada je to također upitna informacija s obzirom da se rijetko kad navodi izvor iz
kojeg se dobiva želatina. Kompanije mogu navesti da je izvor želatine riba ili govedina, pa se takav proizvod može certificirati kao halal. Ukoliko proizvod koji
sadrži želatinu ima halal certifikat od priznate organizacije muslimanski potrošači
ga mogu kupovati bez zadrške.
Primjerice, informacije koje se stavljaju na pakiranje prehrambenih proizvoda u
SAD-a možemo podijeliti u tri skupine:
– prvoj skupini pripadaju obvezene
informacije koje zahtjeva Zakon o
poštenom pakiranju i označavanju,
Zakon o informiranju i prehrambenom označavanju te Zakon o hrani,
lijekovima i kozmetici;
– u drugu skupinu spadaju dobrovoljne informacije i koje su, ukoliko postoje, također regulirane;
– trećoj skupini informacija koju proizvođači pružaju potrošačima pripa-
proizvodu, a njih se može navesti
bilo kojim redom.
Ako na proizvodu nema halal oznake
ili loga tada potrošač obično gleda informacije o sastavu. Ovaj je način ipak nepouzdan za procjenjivanje prehrambenog
proizvoda i nikad se ne odnosi na uvjete
proizvodnje u proizvodnim pogonima.
• Naziv kompanije i adresa moraju biti navedeni na etiketi kako bi kupac
mogao uputiti svoje upite istoj. Ova
informacija pomažu muslimanskim
potrošačima koji žele poslati upit o
statusu ili nekim upitnim sastojcima
kompaniji, u slučaju kada proizvod
ne posjeduje halal logo.
• Datum proizvodnje – može biti prikazan kao datum do kada proizvod
traje/vrijedi, datum od kojega je hrana pakirana ili na neki drugi način.
• Nutritivne informacije – informacije
vezane uz prehrambene sastojke na
etiketi odnose se na tvrdnje o nutritivnim sastojcima, tvrdnje o zdravstvenim sastojcima i sl.
Vodeće tvrtke – lideri u proizvodnji
“
prehrambenih proizvoda prepoznali su, u
35
okviru strategije garancije kvalitete, ove
certifikate kao sredstvo za postizanje
potpunog zadovoljstva ciljnog segmenta,
ali i znatno šire mogućnosti primjene,
osobito na segmente potrošača tzv. zdrave
hrane ili potrošače hrane kojima medicinski
razlozi nalažu određeni način ishrane.
”
daju one informacije koje pomažu u
razumijevanju proizvoda. Npr. upute za pripremu proizvoda, dodatni
recepti, ali i vjerski te slični certifikati.8
Informacije koje se nalaze na etiketi
navedene su ovim slijedom:
* naziv hrane – sva hrana mora biti
označena sa uobičajenim nazivom
na etiketi;
* neto količina proizvoda – govori potrošaču koja količina hrane se nalazi
u pakiranju ili konzervi;
* sastojci – popis svih sastojaka navodi se u opadajućem nizu poredanom
po težini, kako uređuje Zakon, osim
onih kojih imaju manje od 2% u
• Ostale informacije – dobrovoljno
ponuđene informacije od strane prehrambene kompanije, među njima
su trademark ili copyright kao i vjerske oznake koje potrošačima pružaju informaciju o tome da proizvod
udovoljava zahtjevima halal ili košer certifikata.
• Posebna terminologija – koristi se
kako bi se dodatno pojasnili određeni nazivi iz bilo kojeg razloga. Npr.
“vinski ocat” može imati pozitivnu
gurmansku tvrdnju u zapadnim zemljama dok se u muslimanskim zemljama na to ne gleda pozitivno iako
u tom octu nema niti vina niti alkohola. Za potrošače u muslimanskim
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
Tablica 1: Hrvatske tvrtke koje posjeduju halal i košer certifikat
TVRTKA/KOMPANIJA
CERTIFIKAT
Halal
36
Stella Croatica
+
Tvornica šećera Viro
+
Dominis
+
PP Pipo
+
+
Improm
+
Podravka
+
Kemo
+
Kraš
+
Agrocroatia Nova
+
Kutrilin TPV
+
+
Vindija
+
u proceduri
Koka
+
+
Vindon
+
Naše klasje
+
Kalničke vode
+
Hermes International
+
Zvijezda
+
+
Badel 1862
+
+
PIK Vrbovec
+
Belje
+
+
Coca Cola HBC
+
+
+
+
Croma
u proceduri
Clarum
u proceduri
Apipharma
u proceduri
Puris
u proceduri
MISS
u proceduri
IPK tvornica ulja
u proceduri
Klaonica nojeva
u proceduri
Podravka Dječja hrana
u proceduri
Podravka Juhe
u proceduri
Podravka Vegeta
u proceduri
Sladorana Županja
u proceduri
+
Irex arome
u proceduri
u proceduri
Granolio
Koestlin
+
+
Trenton
J
O
U
R
N
A
L
Košer
Agrolaguna
+
+
u proceuri
+
Jamnica
+
Solana Pag
+
Đakovština d.d.
u proceduri
+
Sardina Postira
+
Labud d.d.
+
Mljekara Petrovo selo
+
Hotel Esplanade
Izvor: provedeno istraživanje autorice
u proceduri
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
zemljama bolje bi bilo označiti taj
sastojak primjerice “s okusom octa”
kako bi se izbjegli nesporazumi i negativne konotacije.
Međutim, najbolja opcija za kompanije i proizvođače je da certificiraju svoj proizvod, u dogovoru sa organizacijom za
certificiranje zemlje uvoznice, koji je namijenjen muslimanskoj potrošačkoj populaciji. Hrvatskim proizvođačima hrane,
koji su dobili ove certifikate, to je jedan,
dodatni marketinški i promotivni element,
ali ne samo to; to je spremnost tvrtke da
komunicira i ispuni “dano obećanje” ciljnom segmentu. Slijedom navedenog, vodeće tvrtke – lideri u proizvodnji prehrambenih proizvoda prepoznali su, u okviru
strategije garancije kvalitete, ove certifikate kao sredstvo za postizanje potpunog zadovoljstva ciljnog segmenta, ali i znatno
šire mogućnosti primjene, osobito na segmente potrošača tzv. zdrave hrane ili potrošače hrane kojima medicinski razlozi
nalažu određeni način ishrane. Istraživanja
su pokazala da se prehrambeni proizvodi
koji nose ove certifikate često percipiraju
kao “zdrava hrana”, “dijetalna prehrana”,
“niskokalorična hrana” i sl. pa se i mnogi
drugi potrošači, nemuslimani i nežidovi,
odlučuju za ovakav način prehrane.
Zaključak
Marketinški stručnjaci nalaze se pred
još jednim izazovom na koji bi mogli odgovoriti na takav način da svojim brendovima, kojima su pridobili postojeće potrošače, pridobiju i one kojima je njihov
religijski identitet važan. Adekvatnom
marketinškom strategijom i marketinškom komunikacijom, marketinški stručnjaci bi mogli duh religije povezati i iskoristiti na brzorastućem tržištu halal i košer
hrane. Za hrvatsku prehrambenu industriju, ali i za male i srednje proizvođače hrane i prehrambenih proizvoda, ovi tržišni
segmenti mogli bi, od strategije tržišne
niše, postati način i potencijal za ulazak
na veće tržišne segmente, kako u regiji,
tako i na globalnom tržištu. Zato ne čudi
što su mnogi svjetski brendovi, primjerice McDonald's, Coca-Cola, proizvođači
mesa u Australiji, Ujedinjenom Kraljevstvu itd. prepoznali značaj halal i košer
ponude, zanemarujući primjedbe da se radi o potrebama malog tržišnog segmenta.
Stoga su nastojanja domaćih proizvođača hrane, prvenstveno Podravke, Badela 1862., Agrokora, Stelle Croatice, Vindije, PIK-a Vrbovec, Irex-a, itd., koji su
prepoznali važnost ovog segmenta potrošača, shvaćena kao adaptibilna marke-
tinška starategija priključenja brzorastućoj industriji, prije svega, halal hrane, a
koja je, kao i košer hrana, percipirana, također i kao “zdrava hrana” na tragu suvremenih trendova u prehrani globalnog
potrošača. Smatramo da Republika Hrvatska ima veliki izvozni potencijal u području prehrambene industrije, ali da on
nije dovoljno iskorišten. Halal i košer
certifikacija otvara nove prilike za brojna
tržišta, direktno i indirektno. Imajući na
umu osnivanje i rad međunarodno priznatih certifikacijskih tijela kao i nacionalnu
usklađenost halal i košer certifikata smatramo da je znatno olakšana trgovina proizvodima koji posjeduju ove oznake. Time su riješene i mnoge prepreke vezane
uz označavanje, promoviranje, pristup
krajnjem potrošaču, tehničke norme, kvalitetu proizvoda te zaštitu potrošača, a s
kojima se najčešće susreću stručnjaci s
područja međunarodnog marketinga.
Podacima iz tablice br. 1 pokazujemo
da je većina hrvatskih kompanija s područja
prehrambene industrije prepoznala važnost
adaptibilne marketinške strategije (halal i
košer certifikacije) kao profitabilne strategije kako na domaćem tako i na međunarodnom tržištu. Tražeći svoje šanse i izvan
nacionalnog tržišta, halal i košer certifikacija se može promatrati kao dugoročna marketinška vizija konkurentskih odnosa i trendova na određenim regionalnim tržištima
koji zahtijevaju određene standarde i principe poslovanja. Velika većina hrvatskih
kompanija s područja prehrambene industrije trenutno izvozi ili namjerava proširiti
svoja izvozna tržišta prema zemljama/potrošačima na kojima su halal i košer certifikacija uvozni zahtjevi i standardi bez kojih
je teško ostvariti veću izvoznu aktivnost.
Najznačajnije izvozno tržište za hrvatske
prehrambene proizvode je, svakako, tržište
susjedne Bosne i Hercegovine na kojem halal certifikat shvaćamo kao kvalitetnu strategiju diferencijacije u odnosu na konkurenciju, ali i kao strategiju stvaranja partnerskih odnosa i strateških saveza za nastup na
drugim tržištima. Zbog toga navedeni certifikati imaju i međunarodnu dimenziju.
Literatura
1. Kesić, T. “Ponašanje potrošača”,
Adeco, Zagreb, 1999.
2. Kipple, K.F., Ornelas, K.C. “The
Cambridge world history of food”,
Cambridge, UK, 2000.
3. Kohls, R.L. Uhl, J.N. “Marketing of
Agricultural products”, 6th Ed., Macmillan Publishing Company, New
York 1980., str. 8.
4. Meler, M. “Područna primjena marketinga: Marketing u proizvodnji hrane”, EF Osijek, str. 405.-416.
5. Potter, N.N. and Hotchkiss, J.H.: Govermental regulation of food and nutrition labeling, in Food Science, 5th
ed., Chapman & Hall, New York, pp.
567-569.
6. Petković, S., Kregar, J. “Ogledi o društvenim procesima i institucijama”, religijske etike i privredni sistemi; Sveučilišna tiskara Zagreb, 1997., str. 436.436-443.
7. Previšić, J., Ozretić Došen, Đ., “Međunarodni marketing”, Masmedia,
Zagreb, 1999.
8. Riaz, M.N.: Halal food: an insight into a growing food industry segment,
Food Market Technology, 12(6)
9. Rebić, A., “Biblijske starine”, KS,
Zagreb 1992., str 69.-73.
10. Sayyid, T., Ghazali, A., Agil, S.: Pregled mikroekonomije: islamska perspektiva, El-Kalem, Sarajevo, 1996.,
str. 97.
11. Vranešić Bender, D., Alebić, I., “Hrana pod povećalom”, Profil International, Zagreb,
12. Žunec, O. “Etika”, Profil International, Zagreb, 2002.
13. Poslovni tjednik Lider, br.89, 2007.g.,
str. 74.-75.
37
Korišteni izvori s Interneta
http://magazine.asiabusinessinvestor.com
www.bljesak.info
www.coolinarka.com
www.eni-news.com
www.halal.ba
www.poslovni.hr
www.podravka.com
www.vecernji.hr
Bilješke
1
Kohls, R. L. Uhl, J. N.: Marketing of Agricultural
Products, 6th Ed., Macmillan Publising Company,
New York, 1980, str. 8.
2
Prilagođeno prema: Tahir, S., Ghazali, A., Sijed
Agil, O. S. Pregled mikroekonomije – islamska
pespektiva; El-Kalem, Sarajevo, 1996., str. 201.
3
Ibid., str. 309.
4
Iqbal, Z. i Mirakhar, A. Uvod u islamske financijeTeorija i praksa, MATE, Zagreb, 2009., str. 10-11.
5
Prema: Sayyid, T., Ghazali, A., Agil, S.: Pregled
mikroekonomije: islamska perspektiva, El-Kalem,
Sarajevo, 1996., str. 94-100.
6
Prema: Sayyid, T., Ghazali, A., Agil, S.: Pregled
mikroekonomije: islamska perspektiva, El-Kalem,
Sarajevo, 1996., str. 97.
7
Riaz, M.N.: Halal food: an insight into a growing
food industry segment, Food Market Technology,
12(6), str. 6-9.
8
Potter, N.N. and Hotchkiss, J.H.: Govermental regulation of food and nutrition labeling, in Food Science,
5th ed., Chapman & Hall, New York, pp. 567-569.
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
Mogućnosti izvoza kroz halal
program
Doc. dr. sc. Aziz Hasanović
38
Oblikovanje nacionalne trgovinske
politike danas više nije u potpunosti autonoman proces, već je u velikoj mjeri
određen utjecajem globalizacijskih procesa, naročito ulogom Svjetske trgovinske organizacije. Zbog toga, veliku odgovornost ima nacionalna trgovinska politika koja se treba adekvatno pozicionirati u
okviru pravila koja vladaju u međunarodnoj trgovini, ali na način afirmiranja nacionalnih trgovinskih potencijala. Postoji
zapravo velika raznolikost unutar politekonomskog modela promatranja međunarodne trgovine. Namjeravamo pokazati
da na najvećem regulatoru racionalnog
ponašanja – velikom okruženju tržišnog
natjecanja – zaista djeluju i neki drugi
čimbenici “nevidljive ruke” koji utječu
na kreiranje vanjskotrgovinskih politika.
Dok većina ekonomista podržava ideju o samoregulaciji, odnosno o potpuno
efikasnim tržištima koja uvijek podrazumijevaju punu zaposlenost, postoje i drugačiji pristupi ekonomista, politologa,
sociologa koji naglašavaju raznolikost
okolnosti i fokusiraju se na složene odnose u međunarodnoj trgovini. Predmet
ovog rada je stoga inauguriranje vanjskotrgovinskih politika koje uvažavaju ovaj
prošireni kontekst promišljanja međunarodne trgovine i slobodne međunarodne
razmjene koji bi omogućio maksimalne
probitke za sve sudionike. Većina ekono-
mista smatra kako liberalizacija trgovine
djeluje pozitivno na gospodarski rast, posebno na srednji i dugi rok ali zadovoljavajuće pravno i regulatorno okruženje
nužno je da bi liberalizacija trgovine
predstavljala motornu snagu rasta. Kako
se na svaku grupu proizvoda kojima se
trguje primjenjuje set različitih multilateralnih pravila, mi u ovom radu koristimo
studiju halal i certifikacije kako bismo
ilustrirali primjer necarinskih mjera koje
se koriste na granici, odnosno tehničkih
prepreka u trgovini.
Na drugoj razini analize, halal certifikaciju promatramo preko utjecaja potrošačkog protekcionizma tzv. potrošačkog
etnocentrizma kako bismo pokazali postojanje konflikata u međunarodnoj trgovini. Promatrajući kulturološku agendu,
cilj nam je pokazati da i religijski čimbenik, kao “istinska nevidljiva ruka” može
utjecati na tijekove međunarodne trgovine i odrediti razinu liberalizacije. Na razini konfliktnosti u međunarodnoj trgovini,
pokazat ćemo utjecaj religijskog čimbenika analizirajući ga u kontekstu potrošačkog animoziteta tj. potrošačkog etnocentrizma kao necarinske prepreke.
Sa stajališta trgovinske politike, vodeći se činjenicom da su praksa međunarodne trgovine ali, isto tako, i kultura i religija, dinamični prostor stalnih promjena,
pokazat ćemo adaptibilnost trgovinske
Praksa međunarodne trgovine obilježena je
“
s niz prepreka s kojima se suočavaju kreatori
J
O
U
R
N
A
L
trgovinskih politika. Mnoge prepreke su
teorija i modeli objasnili, mnoge su
regulirane ili će se regulirati pregovorima u
okviru relevantnih organizacija i institucija.
Na početku novog stoljeća mnogi trendovi su
učinili sliku svijeta neprepoznatljivom.
”
politike preko inovirane varijante/strategije poticanja izvoza u kontekstu daljnje
liberalizacije.
Religija i kultura kao temelj
trgovinske i poslovne filozofije
zemalja tržišnog gospodarstva
Tradicija, običaji, religija, norme, vrijednosti, stavovi usvojeni u jednom društvu bitno utječu i određuju svakodnevni
ali i poslovni život. Kulturno polje određeno je kulturnim vrijednostima, običajima, simbolima, tradicijom, religijom, navikama. “Kulturne vrijednosti se sastoje
od zajedničkog pogleda na društvo koji se
tiče željenog stanja i postojanja odgovarajućih ekonomskih, socijalnih, religioznih i ostalih ponašanja u koje su članovi
društva uključeni”.1 Intenzivirati i obuhvatiti sve kulturne vrijednosti jednog
društva je gotovo nemoguće. U suvremenim uvjetima brzih tehnoloških promjena
i novih mogućnosti to je još teže. Neke
vrijednosti se mijenjaju pod utjecajem
ekonomskih, političkih, demografskih,
tehnoloških i inih promjena koje donose
nove mogućnosti, ali i stare pogreške vezane za kulturna pitanja.
Utjecaj kulture na međunarodne trgovinske tijekove nije, eksplicite, istraživan. Razlog tomu, prije svega, vidimo u
preokupacijama znanstvenika i znanstvene javnosti provjeravanjem, nadopunjavanjem ili postavljanjem “novih” modela. S druge strane, sama kultura i njena
obilježja su fluidnije i suptilnije kategorije koje je teško, a ponekad i nemoguće
“zadati”. Nameće se dojam kao da je ona
“nešto što se podrazumijeva”, ali i nešto
što je teško racionalno objasniti. Govoreći o faktorima koji umanjuju mogućnost
uspješnog okončanja pregovora iz Doha
Development Agende, J. Bhagwati govori (upozorava) o paralelnom procesu širenja preferencijalne trgovine i taj proces
naziva “europski špageti”, “singapurski
njoki” ili kineski “stir-fry”. Dopuštamo
da su termini upotrijebljeni “popularno”,
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
ali u njima je, uistinu, sadržano jedno respektabilno kulturno obilježje pojedinih
užih geografskih područja koja, s jedne
strane utječu na trgovinu unutar tog područja, a s druge strane, utječu na međunarodnu trgovinu s drugima.
Praksa međunarodne trgovine obilježena je s niz prepreka s kojima se suočavaju kreatori trgovinskih politika. Mnoge
prepreke su teorija i modeli objasnili,
mnoge su regulirane ili će se regulirati
pregovorima u okviru relevantnih organizacija i institucija. Na početku novog stoljeća mnogi trendovi su učinili sliku svijeta neprepoznatljivom. U tom novom
međunarodnom okruženju, na globalnom
tržištu najvredniji resursi postaju intelektualne sposobnosti, znanja i tehnologija.
Međutim, za razliku od tehnologije i računala, koja u cijelom svijetu “govore
istim jezikom” ljudi i kreatori politika
podložni su utjecaju okoline i poslovanju
pristupa sa svojim osobnim i posebnim
kulturnim predispozicijama.
S pozicije stjecanja konkurentske
prednosti kompanija/tvrtki koje su uključene u međunarodnu tržišnu utakmicu,
poznavanje kulturnih specifičnosti i kroz
kulturna istraživanja tržišta omogućavaju
pronicanje u kulturni sklop potrošača i
zadovoljavanje njihovih sve sofisticiranijih potreba. Na taj način možemo doći do
valjanih razloga ne/uspjeha kompanija na
međunarodnom tržištu. Ako znamo koliko je teško proniknuti i prepoznati odrednice u ponašanju potrošača na domaćem
tržištu, svakako je još teže pronaći te
odrednice kada poslujemo preko granica.
Ne samo da ih trebamo istražiti i respektirati, već su te odrednice daleko složenije i
izazovnije. Kao što Jean-Claude Usurier
ističe, niti jedna kulturološka evolucija
nije konačna – potrošači svoje navike mijenjaju iz tradicionalnih oblika u moderne, ali se, isto tako, ponovno vraćaju tradicionalnim načinima potrošnje što ovu
problematiku čini još složenijom.2
Složit ćemo se s tvrdnjom da religiji
pripada važno mjesto u svakoj nacionalnoj kulturi, jer su religijom određena
mnoga pravila ponašanja, ali i većina vrijednosti i stavova. Najčešće se veza religije i stvarnosti ne može empirijski dokazati, ali je sigurno da utječe na sva područja života, kako privatnog tako i poslovnog. Zbog toga, utjecaj religije se ne
može zanemariti, naročito neki njeni aspekti, prilikom provođenja određenih poslovnih aktivnosti na međunarodnom tržištu. Upravo je međunarodno tržište i
međunarodna trgovina osjetljiva na zanemarivanje kulturnih/religijskih različito-
Upravo je međunarodno tržište i međunarodna
“trgovina
osjetljiva na zanemarivanje kulturnih/
religijskih različitosti. Vjerske institucije mogu
otežavati pa čak i onemogućiti uvođenje i
prodaju nekih proizvoda ili tehnologije ako ih
procjene kao prijetnju ili suprotnost njihovim
običajima i suprotno, mogu olakšati njihovo
uvođenje i prodaju/primjenu ako ih smatraju
korisnim tj. usklađenim s njihovim običajima i
vrijednostima.
”
sti. Vjerske institucije mogu otežavati pa
čak i onemogućiti uvođenje i prodaju nekih proizvoda ili tehnologije, ako ih procjene kao prijetnju ili suprotnost njihovim običajima i suprotno, mogu olakšati
njihovo uvođenje i prodaju/primjenu, ako
ih smatraju korisnim tj. usklađenim s njihovim običajima i vrijednostima.
Utjecaj razvoja tehnologije na međunarodnu trgovinu i njene tijekove je odavno dokazan nizom znanstvenih istraživanja, a razvoj suvremene digitalne tehnologije, prije svega informacijskih znanosti i Interneta omogućio je povezivanje
međunarodnog tržišta i stvaranje globalne kulture povezivanjem lokalnog (nacionalnog) s globalnim značenjima. S druge
strane, kreatori trgovinskih politika i
praksa međunarodne trgovine ukazuju i
na paralelni proces stvaranja niza fragmentiranih tržišta, regija, u kojima se
razvijaju mnogobrojni stilovi života. Proces je, zasigurno, obilježen i konfliktnošću tih različitih interesa ukoliko se ne
primjenjuju adaptibilne trgovinske strategije, naročito sa stajališta multinacionalnih kompanija koje posluju diljem globaliziranog, ali i fragmentiranog međunarodnog tržišta. Međunarodno okruženje
puno je složenije u odnosu na nacionalno
okruženje i pristup mnogim tržištima može biti uvjetovan, ili čak otežan, različitim
kulturološkim barijerama. Složenost te
problematike povećana je i činjenicom da
te (kulturološke) barijere nisu izričito definirane i određene pozitivnom zakonskom regulativom jer bi se, u tom slučaju,
na njih moglo utjecati preko nacionalnog
ili multinacionalnog regulatornog okvira.
U 44 zemlje svijeta, s više od 1,5 milijarde stanovnika, zakonska regulativa, na-
laže da proizvodnja i trgovina određenim
proizvodima udovoljava zahtjevima i standardima koji su proizašli iz kulturnog i religijskog obilježja, zahtjevi za halal certifikacijom. Međunarodna trgovina ne može
derogirati pravo na “nacionalnu kulturu”
koje se, naročito u kriznim vremenima,
prepoznaje i preko uredbi kao što su npr.
“Kupujmo američko”, “Kupujmo Hrvatsko” “Kupujmo....” itd., koje se koriste
kao poticaj kupovini domaćih, a ne uvezenih proizvoda te stimuliranje nacionalnog
gospodarstva. Načelno, može se reći da
potiču protekcionistički pritisak na kreatore vanjskotrgovinskih politika, iako se mogu koristiti i primjenjivati u skladu s međunarodnim trgovinskim propisima.
Današnja gospodarska kriza ponovno
je aktualizirala takve zahtjeve diljem svijeta, što ne čudi jer je u teškim gospodarskim razdobljima određena zaštita potrebna. Međutim, postoje načini gospodarske i
trgovinske zaštite, koji nisu nužno protekcionistički i koji mogu otvarati područja
novih konkurentskih prednosti, naročito
kompanijama koje posluju na međunarodnom tržištu. Kako se komparativne prednosti mijenjaju, one su danas uočljivije na
razini kompanije nego na razini države.
Smatramo iznimno važnim povećati razinu konkurentnosti hrvatskih kompanija na
međunarodnom tržištu. U radu ćemo analizirati primjenu jedne inovativne strategije konkurentnosti na mikro razini (hrvatskih kompanija), koja se temelji na prilagodbi kulturološkim, odnosno religijskim
zahtjevima određenih tržišta, koja im
omogućavaju konkurentsku prednost, ali i
lakši pristup tim tržištima.
Dakle, prepreke međunarodnoj trgovini koje proizlaze iz kulturoloških razli-
39
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
čitosti sudionika ne moraju biti, a priore,
percipirane kao protekcionističke mjere
tj. kao prepreke, već se mogu iskoristiti
kao činitelji konkurentske prednosti i
adaptibilnih trgovinskih strategija koje
olakšavaju međunarodnu trgovinu. Veza
između međunarodne trgovine i (različitih) kultura kreatorima vanjskotrgovinskih politika predstavlja jednu dvosmjernu putanju kretanja, pri čemu se obje promatraju preko međusobnog utjecaja koji
može biti obilježen konfliktima ili suradnjom. Konflikti će rezultirati protekcionističkim zahtjevima, dok će suradnja poticati sve veću otvorenost tržišta i liberalizaciju.
Međunarodna trgovina i
izloženost kulturama
40
J
O
U
R
N
A
L
Da bi se ekonomske, ali i trgovačke
pojave cjelovito razumjele potrebno je
obratiti pozornost ne samo na političke i
pravne dimenzije već i na kulturne. Slijedeći M. Webera, najčešći pristup utjecaju
kulture bio je da se kultura shvati kao nešto što obuhvaća vrijednosti, pa iz te perspektive utječe na ekonomiju, politiku,
pravo, trgovinu itd. U posljednje vrijeme
dolazi do proširenja tog pojma, primjerice
u poznatom radu autorice Ann Swidler nailazimo na razumijevanje kulture kao
“kompletnog alata” (tool kit) u obliku simbola, rituala, priča i sl. koje mnogi akteri
koriste kao “strategije za djelovanje”.3
Smatramo da je proces globalizacije
otvorio sve češće rasprave o odnosu ekonomije i kulture. Tako je nastao, jedan
noviji pojam koji je uveo Paul DiMagio
– pojam ekonomske kulture.4 U tom smislu govorimo o ekonomskoj kulturi države, regije, odnosno o ekonomskoj kulturi
tvrtke/kompanije. Smatramo da je osnovna ideja pojma, zapravo, promatranje i
povezivanje ekonomskih vrijednosti sa
ukupnim vrijednostima neke nacije, države, regije, kompanije itd., imajući na umu
da se najčešće pojam ekonomskog interesa ili samointeresa, odnosno pojam koristi, radikalno odvajao od kulturnog konteksta. U dijelu rada u kojem ćemo analizirati teorijski okvir islamske ekonomije
pokazat ćemo vezu i uzajamnost djelovanja ta dva pojma. Dakle, dok se interes ili
korisnost u međunarodnoj trgovini (u
ekonomiji) promatra kao polazište za
analizu, kultura i kulturna obilježja su
najčešće nevažna ili se ne spominju.
Smatramo, naprotiv, da su međunarodna
trgovina i koristi koje se ostvaruju u međunarodnoj trgovini povezani s kulturom
te da je rasprava o tom odnosu i međusobnoj povezanosti korisna.
Suvremena međunarodna trgovina
danas obilježena je, naoko, dvjema proturječnim tendencijama: liberalizacijom i
tendencijom oblikovanja “globalne” kulture i tendencijom usmjerenoj ka naglašavanju nacionalnih ili regionalnih kulturnih partikularizama. Promjene koje su
zahvatile suvremeni svijet naglasile su
sve veću međuovisnost različitih dijelova svijeta do koje dolazi i zbog razvoja
tehnologije, tržišne ekonomije, multinacionalnih kompanija, sustava komunikacija i transporta, uloge i značaja međunarodnih organizacija itd. Ekonomski, politički i kulturni aspekti nacionalnog sve
više ovise i o razvojnoj dinamici na planetarnoj razini što stoji u osnovi tenden-
Čak i oni autori koji su izrazito zagovarali i naglašavali tendenciju oblikovanja
globalne kulture priznaju postojanost
mnoštva kulturnih oblika. “Problematičnu narav pojma globalne kulture u suvremenim su društvima posebno naglasili
fenomeni kulturnog partikularizma, povezani sa zahtjevima nacionalnog tipa, s
obranom identiteta rasno-etničkih manjina ili specifičnih društvenih kategorija”.5
Nameće se zaključak da je obnovljeni interes za obranu svog zasebnog kulturnog
identiteta povezan i sa činjenicom globalizacije koja je centre ekonomske i političke moći prenijela na međunarodnu razinu. Smatramo mogućim (i poželjnim)
uključiti ljude u najnaprednije oblike modernizacije uvažavanjem tradicionalnih
vrijednosti i identifikacija koje, u izrazito
cije globalizacije i širenja globalne kulture. Prodor multinacionalnih kompanija
u nacionalna tržišta rezultira promjenom
stoljetnih kulturnih tradicija. Očekivanja
vezana uz poboljšanje životnih uvjeta i
povećanje blagostanja predstavlja referentne vrijednosti koje se uspješno uklapaju u bilo koju kulturu. Na taj način materijalno blagostanje koje propagiraju
gospodarski razvijene zemlje i društva
postaje cilj kojima teži veći dio stanovništva, pa čak i pod cijenu preobrazbe
tradicionalne kulture.
Ipak treba priznati da, unatoč homogenizirajućim kulturnim tendencijama i
sve većem obimu međunarodne trgovine,
među nacionalnim državama ostaju duboke razlike na svim razinama društva.
fragmentiranom i nejednakom globalnom
okruženju, još uvijek ulijevaju određenu
sigurnost.
Očekivati od međunarodne trgovine
da ignorira kulturne razlike međunarodnog okruženja ili da promiče jednu kulturu koja bi imala apsolutni legitimitet bilo
bi u suprotnosti sa samom idejom međunarodne trgovine. Istraživanja koja su
provedena posljednjih godina, a osobito u
SAD-a, ukazala su na nužnost uvažavanja
kulturoloških razlika ne samo na međunarodnom, već i u unutrašnjem, nacionalnom tržištu, što je rezultiralo sve većim
brojem rasprava o multikulturalizmu. Dakle, visok stupanj heterogenosti karakterizira i nacionalna tržišta (američko posebno, ali i tržište bivšeg SSSR-a, ex Ju-
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
goslavije, Azije, itd.), a međunarodno tržište podrazumijeva bezuvjetno priznavanje različitih kulturnih oblika. U protivnom, konflikti su neizbježni. Liberaliziranu (pravednu) međunarodnu trgovinu
ne shvaćamo preko koncepta homogene
kulture, već kao proces priznavanja i tolerancije mnoštva posebnih kultura.
Prirodu međunarodne trgovine, kao i
djelovanje međunarodnih trgovinskih institucija, koje nisu identificirane ni s jednom posebnom kulturom, shvaćamo, u
našem radu, kao odmak od jedne, homogeno globalne kulture s ciljem približavanja drugim i drugačijim. Sa stajališta
multinacionalnih kompanija, pretjerano
standardiziranje i simplificiranje rezultiralo je gubljenjem tržišnih udjela zbog
ignoriranja lokalnih tržišnih varijabli i
preferencija. Kada govorimo o odnosu
kulture i ekonomije svakako se moramo
prisjetiti radova u kojima se posebno analizira odnos kulture i ekonomskog razvoja. Prije svega, to su poznati radovi M.
Webera: Sociologija religije, Protestantska etika i duh kapitalizma, Ekonomske
etike svjetskih religija i niz drugih, u kojima Weber spaja kulturu i ekonomiju u
pojmu ekonomske etike koja se uvijek
odnosi na zbivanja u praktičnom životu i
stoga predstavlja “praktične etike”.
Važno je istaknuti Weberovo promišljanje ekonomske etike kao poticaja na
akcije koje su utemeljene u pragmatičnim
kontekstima religija.6 Pojam ekonomske
etike, kako ga Weber shvaća, primjenjiv
je na sve vrste ekonomske djelatnosti pa
time i na djelatnost međunarodne trgovine. U radovima M. Webera analizirani su
učinci, koje glavni oblici religije imaju na
ekonomsku sferu, prije svega njihova
uloga u stvaranju modernog racionalnog
kapitalizma. Složili smo se s činjenicom
da interesi i koristi od trgovine pokreću
trgovinu, ali istovremeno, ti su tijekovi
obilježeni i djelovanjima koji potiču iz
kulturne sfere, npr. iz religije. “Zapravo,
ekonomske su ideje uvijek izrazit proizvod svoga vremena i mjesta; ne može ih
se promatrati odvojeno od svijeta koji tumače”.7
Međunarodno tržište na kojem djeluju
i sučeljavaju se različitosti interesa nacionalnih trgovinskih politika nisu “svijet za
sebe”, već su istodobno i uzrok i posljedica djelovanja kulture. Kulturno okruženje
međunarodne trgovine je varijabla, koju
nije moguće kontrolirati ali ni ignorirati.
Iako se tržišta neprestano mijenjaju i postaju sve sličnija, globalno tržište je još
jako daleko od jednog homogenog tržišta.
Sasvim je sigurno da danas dva tržišta ne-
Očekivati od međunarodne trgovine da
“ignorira
kulturne razlike međunarodnog
okruženja ili da promiče jednu kulturu koja bi
imala apsolutni legitimitet bilo bi u suprotnosti
sa samom idejom međunarodne trgovine.
Istraživanja koja su provedena posljednjih
godina, a osobito u SAD-a, ukazala su na
nužnost uvažavanja kulturoloških razlika ne
samo na međunarodnom, već i u unutrašnjem,
nacionalnom tržištu
”
će (zbog političkih, pravnih, kulturnih,
religijskih, etničkih i drugih obilježja) na
isti poticaj reagirati na potpuno isti način.
U prilog tomu govori i sve češće odstupanje od čistih strategija standardizacije proizvoda/usluga, s kojima vodeće multinacionalne kompanije izlaze na globalno tržište. Sve češće se uvažavaju kulturološke
značajke potencijalnih ciljnih tržišta kao i
prilagodbe svakome od njih u svim fazama poslovanja. Religijski pristup međunarodnom tržištu i međunarodnoj trgovini
je nužan. Prilikom kreiranja trgovinske
politike, ali i trgovinskih strategija prilikom ulaska na određeno strano tržište,
kompanije se nalaze u situaciji izbora između standardizacije i/ili adaptacije. Iako
standardizacija u velikoj mjeri smanjuje
troškove te povećava produktivnost i profitabilnost, ako nije provedena na adekvatan način može rezultirati troškovima koji
višestruko nadmašuju prihode.
U radu ćemo, na primjerima halal certifikacije, pokazati da je moguć miks ovih
dviju strategija u kojem su zbrojene prednosti i jedne i druge strategije, odnosno
upotreba ekonomije obujma i smanjenje
troškova s jedne strane te prilagodba specifičnim potrebama pojedinih tržišta, kada je to profitabilno. Uspjeh kompanije
koje danas posluju na međunarodnom tržištu ovisi upravo o mogućnostima iznalaženja optimalne točke između potpune
standardizacije i potpune adaptacije. Sveopća liberalizacija i globalno tržište pogodovali su stvaranju globalnih proizvoda tzv. “globalni brendova”. Posljednjih
godina je uočena pogrešna pretpostavka
da obilježja proizvoda, “brenda”, imaju
isto značenje na svim tržištima i da je pretjerana standardizacija i simplificiranje
prouzročilo štete u trgovini tim proizvodima. Sve je izraženiji proces prilagodbe
globalnih brendova lokalnoj izvedbi, tj.
prilagođavanje brendova kulturnim i specifičnim potrebama potrošača.
Coshun ističe da se samo jedan od deset proizvoda s tržišta razvijenih zemalja
na istim takvim stranim tržištima nudi
potpuno nepromijenjen, a kada je riječ o
ponudi proizvoda razvijenih zemalja na
tržištima zemalja u razvoju, ovaj omjer
postaje znatno veći.8 Dakle, određeni stupanj adaptacije proizvoda u međunarodnoj trgovini je neprestano prisutan. U međunarodnoj trgovini robama i uslugama
postoje dvije mogućnosti: provedba samo
obveznih promjena određenih, pretežno
fizičkih karakteristika proizvoda (npr.
zbog primjene industrijskih propisa na
električnim proizvodima, sigurnosnih ili
higijenskih standarda) ili i dodatno provođenje promjena karakteristika proizvoda kojima se u većoj mjeri zadovoljavaju
specifične, kulturološke potrebe tržišta,
koje mogu biti presudne za konkurentsko
pozicioniranje i uspjeh.
U kontekstu kulturološke agende u
međunarodnoj trgovini te u kontekstu
promišljanja konfliktnosti između standardizacije i globalnog koncepta i adaptacije i regionalnog, lokalnog koncepta sugerirat ćemo jednu inoviranu varijantu u
kojoj ćemo govoriti o mogućnostima
standardizacije trgovine za zemlje dominantno islamske religije na bazi adaptacije na specifičnostima religije koje, između ostalog, zahtijevaju halal certifikaciju
za proizvode koje se nude na njihovim tržištima. Na taj način halal certifikacija se
ne shvaća kao jedan izolirani tehnički
problem u međunarodnoj trgovini već je-
41
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
dan novi koncept nastupa na međunarodnom tržištu. Tehnološke, tržišne i industrijske promjene nalažu sve veći stupanj
certificiranja proizvoda i usluga kojima
se trguje. Dosadašnje definicije koje proizvod deklariraju kroz njegovu kemijsku
strukturu, mehanička i upotrebna svojstva više nisu zadovoljavajuće. Proizvodi
kojima se trguje u međunarodnoj trgovini
više se ne mogu smatrati objektom koji
zanemaruju socio-ekonomske, kulturološke i ekološke zahtjeve. On je u uskoj
vezi sa socio-ekonomskim, kulturološkim i ekološkim sustavom vrijednosti, te
u skladu s tim sustavima vrijednosti zadovoljava određene potrebe.9
Primjerice, sličan proces i/ili problem
susrećemo i kod hrvatskih kompanija u
pristupu tržištu EU, za koji postoji potreba za certificiranjem, recimo za CE standarde sigurnosti za električne aparate ili
tržištima, što će dosljedno erodirati ili izbrisati razlike u nacionalnim ili regionalnim preferencijama. Međutim, upravo
dva zadnja desetljeća pokazala su daljnju
moć i relevantnost lokalnih preferencija i
lokalnih brendova, posebice na tržištima
u razvoju, gdje globalne marke mogu
imati čak i negativne asocijacije. Primjerice, antiamerički osjećaji pomogli su
Mecca Coli (halal-Cola) da konkurira
Coca-Coli i Pepsiju među muslimanskim
potrošačima u Francuskoj, ali i u drugim
dijelovima svijeta, kao što su pomogli
Quibla Coli u Ujedinjenom Kraljevstvu i
Zamzam Coli u Iranu. Te su proizvode
kupovali potrošači koje privlači kola, ali
koji se protive amerikanizaciji tzv. kokakolonijalizaciji.
Ono što je nekada moglo izazvati prepreku, a time i konfliktnost, prilikom nastupa pojedinih, naročito globalnih kom-
...halal certifikacija se ne shvaća kao jedan
“
izolirani tehnički problem u međunarodnoj
42
trgovini već jedan novi koncept nastupa na
međunarodnom tržištu. ...Međunarodna
trgovina se ne odvija u jednom apstraktnom
prostoru i vremenu, praksa i politika
međunarodne trgovine snažno su obilježeni
tradicijom i kulturom na multinacionalnom,
multikulturalnom, multietničkom tržištu.
”
J
O
U
R
N
A
L
standarde sigurnosti hrane i sl. Dok je u
EU primaran problem prilagođavanje regulacijsko-pravnom okruženju, na tržištima islamskih zemalja imamo problem
prilagođavanja kulturološkom okruženju.
Naravno, način tog prilagođavanja, odnosno pristup tim tržištima također je reguliran, pa se problem ustvari svodi na prilagođavanje kulturološkom okruženju,
konkretno njegovim religijskim komponentama, na način određen regulama države, religijskih ili drugih institucija. Kada je Theodore Levitt napisao svoj rad –
Globalizacija tržišta – odredio je smjer
rasprave u sljedećim desetljećima o kretanjima svjetskih proizvoda i globalnih
brendova u međunarodnoj trgovini.10
Njegova, danas po našem mišljenju,
kontroverzna pretpostavka bila je da će
konvergencija tehnike i globalizacija dovesti do veće standardizacije na svjetskim
panija, na stranim tržištima vezanu za
kruta stajališta o bezuvjetnoj primjeni
standardizacije i globalnih strategija prilikom ulaska i/ili prodaje proizvoda/usluga
na stranim tržištima, danas je rezultiralo
primjenom lokalnih pristupa i uvažavanjem preferencija i specifičnosti.
McDonald's nekad nije odustajao od svojih čvrstih standarda neovisno o različitim preferencijama i kulturnim specifičnostima. Bilo je nezamislivo u njegovim
restoranima nuditi alkoholna pića; a danas se uz BigMac-ove nudi: u Njemačkoj
– pivo; u Francuskoj – vino; Hong Kongu
– kokteli; u Indiji se McDonald's hamburgeri ne prave od govedine (zbog sakralnih
obilježja koje Indijci pridaju govedima
već su napravljeni od janjetine i piletine i
zovu se Maharaja Mac).
Međunarodna trgovina se ne odvija u
jednom apstraktnom prostoru i vremenu,
praksa i politika međunarodne trgovine
snažno su obilježeni tradicijom i kulturom
na multinacionalnom, multikulturalnom,
multietničkom... tržištu. Teorije, modeli i
trgovinske politike uvijek su, zapravo, nastajale pod utjecajem i tih obilježja, a s razvojem mikro-teorija postaju sve značajnija. Samo površinsko prilagođavanje, bez
vođenja računa o dubljim sadržajima kulture na međunarodnom tržištu (naročito na
tržištima zemalja u razvoju) neće biti profitabilno na dulji rok. Ne podržavajući S.
Huntingtonovo gledište o svjetskim civilizacijama kao nepovezanim otocima koji
se kreću prema “sukobu civilizacija”, mada postoje mnoge prilike za sukob, postoji
i protutežna sila međunarodne trgovine
kao veza između različitih zemalja, ekonomija i kultura.11
Proaktivna politika, kao i napor međunarodnih institucija (naročito nastavak
pregovora Milenijske runde) može stvoriti vezu/veze koje će rezultirati rastom i
napretkom i za razvijene, ali i za nerazvijene zemlje. Ne možemo i ne smijemo
jednostavno shvatiti i prihvatiti jazove razvijenog i nerazvijenog svijeta. Smatramo da pojmovi kao što su “razvijen i nerazvijen” previše pojednostavljuju složeno ispreplitanje kulture i ekonomije. Fenomen kulturne zavisnosti preko ekonomske zavisnosti previše je pojednostavljen, a nerazumijevanje koje nastaje
zbog ignoriranja kulturološkog čimbenika često dovodi do nesporazuma u poslovanju. P. Krugman govori o fenomenu
“perifernih kultura”. To su kulture koje
postoje izvan središta stvaranja civilizacijsko-kulturnog tijeka svijeta i nisu stvaralačke, nego receptivne, imitatorske.
Smatramo da je kultura industrijski
razvijenih zemalja podložnija primjenama i bržim prilagodbama, naročito u vremenima kada se ta društva suočavaju sa
izazovima ekonomskih kriza. To je vidljivo i iz najnovijih ponašanja zemalja liberalnog kapitalizma, koje su, u vrijeme
teške gospodarske krize kojoj svjedočimo, spremne nizom drugačijih kulturnih
obrazaca ponašanja, pa čak i uvođenjem
mjera državnog intervencionizma, mijenjati kulturne obrasce ponašanja. Vidimo
da su te zemlje, u susretu s krizom, spremne revidirati i stoljetne svetinje i uplesti
se u individualna gospodarska prava. Na
tragu takvih razmišljanja, smatramo legitimnim (i poželjnim) nastojanja za prilagodbom i/ili uvažavanjem kulturoloških
obilježja u oblikovanju gospodarskih
strategija pri čemu dopuštamo mobiliziranje i svih kulturoloških čimbenika u
funkciji gospodarskog rasta i razvoja.
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
Tzv. periferne kulture i jesu periferne
jer su utemeljene na imitaciji i pukom prenošenju nekih isprobanih rješenja. Uključivanje u međunarodnu trgovinu i u međunarodnu podjelu rada ne podrazumijeva jednoobraznu standardizaciju i samo jedno
rješenje. Upravo je međunarodna trgovina
područje djelovanja različitih trgovinskih
politika nastalih temeljem različitih kulturoloških obrazaca ponašanja koje ne vode,
nužno, bitnijim skretanjima trgovine. Prema osnovnoj ideji “teorije” o prirodnim trgovinskim partnerima”, regionalna trgovinska liberalizacija među zemljama koje su
“prirodni kulturni” trgovinski partneri neće
prouzročiti znatno “skretanje trgovine”. Pri
tome “prirodni trgovinski partner” može se
definirati kao onaj s kojim neka zemlja
ostvaruje znatnu trgovinsku suradnju, koja
je determinirana i zajedničkom ili sličnom
kulturnom paradigmom. Sličnost kulturološke paradigme (npr. zajednički jezik, običaji, religija i sl.) svakako je čimbenik koji
se može iskoristiti u poticanju trgovine.
Pitanje prevladavanja ili uvažavanja
kulturoloških razlika je aktualno upravo
za međunarodnu trgovinu koja podrazumijeva prelaženje granice vlastite zemlje
i susret sa drugačijim i različitim. Multinacionalne kompanije igraju sve veću
ulogu zbog svojeg kapitala i mogućnosti
širenja znanja i vještina u drugim zemljama. Za mnoge od njih razvijeni svijet je
promatran kao svijet prilika zbog visokih
prihoda i dobro razvijene infrastrukture,
pa stoga nije ni čudno da je razvijeni svijet prostor kojemu je većina kompanija
usmjerila najveći dio svoje poslovne pozornosti te su to i dalje najprivlačnija tržišta. Međutim, razvijena tržišta danas
predstavljaju sve manji dio svjetskog tržišta. Procjenjuje se da tek 14% od preko
šest milijardi ljudi na svijetu živi u zemljama s bruto društvenim dohotkom po
glavi stanovnika većim od 10 000 dolara.
Kenichi Ohmae je ovaj dio svjetskog tržišta nazvao “klub 10 000 dolara”, ali ostatak svijeta čini 86% stanovništva koji je
za međunarodnu trgovinu, imajući na
umu kako se situacija/e na međunarodnom tržištu jako brzo mijenja, postaje sve
značajniji.12 Čak i ako se možemo složiti
da je razvoj i rast ovih tržišta “dugotrajan
proces”, ne možemo zanemariti iskustva i
(neočekivani) rast mnogih od njih, pa bi
“čekanje” kompanija na ulazak na ova tržišta za neko drugo vrijeme moglo biti na
tragu J.M. Keynesovih promišljanja da “u
dugom roku, svi smo mrtvi”.
Kompanije koje žele ući, tj. poslovati
na tzv. tradicionalnim tržištima, moraju
već sada respektirati populacijsku veličinu
‘Izvoznu nišu’ hrvatskog gospodarstva
“
vidimo u najvećem rastućem HALAL tržištu,
koje je, unatoč recesiji, za prošlu godinu
imalo rast od 40%. Mešihat Islamske
zajednice u Hrvatskoj i Agencija za halal
kvalitetu želi pripomoći gospodarstvu
Hrvatske da se etablira na ta tržišta.
”
i preferencije tog velikog segmenta međunarodnog tržišta. Imajući na umu brz rast
stanovništva i prihoda na tržištima u razvoju, ta tržišta postaju od iznimne važnosti za određivanje budućnosti mnogih industrija. Primjerice, Bollywood u Indiji
proizvodi 1 200 filmova na godinu u usporedbi s Hollywoodom koji proizvodi oko
450 pa je možda na pomolu “okretanje
kulturne kolonizacije”. Promjene u kulturama pojedinih zemalja direktno su povezane i s promjenama u strukturi međunarodne trgovine. Za kompanije koje danas
posluju na međunarodnom tržištu od posebnog je interesa spoznati kros-kulturne
sličnosti, ali i različitosti. U oblikovanje
uspješnih trgovinskih strategija na stranim
ili multinacionalnim tržištima moraju biti
uključene i spoznaje s područja “akulturacije” koje proučavaju nove ili strane kulture s ciljem prilagodbe karakteristika proizvoda određenim tržištima.13
Unutar ovog okvira, provodeći međukulturalnu analizu međunarodnog tržišta,
zapravo određujemo do kojeg su stupnja
potrošači dvaju ili više država slični ili
različiti. Što je stupanj sličnosti veći, veće
su mogućnosti standardizacije i obrnuto,
veće razlike nalažu prikladnije, adaptibilne strategije u pristupu tržištima. Smatramo da, u međunarodnoj trgovini, u današnjim izrazito kompetitivnim tržišnim prilikama 21. stoljeća, kulturne i vjerske
specifičnosti, mogu poslužiti kao poticajni, a ne ograničavajući faktor. Međunarodna trgovina, naročito trgovinske politike, neraskidivo su povezane sa svim dimenzijama međunarodne razmjene: političkom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom, vjerskom itd. Želimo pokazati da
međunarodna trgovina ne podrazumijeva
samo de-lokalizaciju nacionalnog i kulturnog već pretpostavlja re-lokalizaciju;
polazeći od same ekonomske računice,
jer većina trgovinskih politika i većina
multinacionalnih kompanija moraju ra-
zviti lokalne (nacionalne) veze, jer njihova proizvodnja prvenstveno nastaje na
lokalnom i obilježena je lokalnim karakteristikama i simbolima. Na taj način, politiku međunarodne trgovine shvaćamo
kao mehanizam koji usklađuje različite
identitete, ali ne na principu ili-ili koji
nužno vodi u konfliktnost, već na principu i-i koji uvažava partikularne (nacionalne) kulturne i vjerske obrasce, simbole, stilove života; jednostavnije lokalnu
kulturnu paradigmu.
Smatramo da je u osnovi svih protekcionističkih zahtjeva, ali i u osnovi svih
konflikata do kojih dolazi u međunarodnoj trgovini, pojednostavljeno tumačenje
liberalizacije međunarodne trgovine kao
trenda koji može ugroziti prethodno
usvojene identitete. To je samo površinska analiza, jer kvalitetna (nacionalna)
trgovinska politika oblikovat će i provoditi nacionalnu raznolikost. Tradicija i
kultura su dimenzije koje se ne mogu isključiti pri analizi međunarodne trgovine,
jer na nju utječu i daju joj povijesni kontinuitet. Međutim, u kozmopolitskom svijetu, povezanom međunarodnom trgovinom, to znači da se različitosti ne ukidaju
već se kao takve prihvaćaju i pozitivno
ocjenjuju. To potvrđuju npr. europske zemlje koje se, u pogledu kulture, uvelike
razlikuju, no ipak tvore čvrsto povezanu
civilizacijsku, ekonomsku, trgovinsku...
cjelinu.
Nakon svega izloženog, “izvoznu
nišu” hrvatskog gospodarstva vidimo u
najvećem rastućem HALAL tržištu, koje
je, unatoč recesiji, za prošlu godinu imalo
rast od 40%. Mešihat Islamske zajednice
u Hrvatskoj i Agencija za halal kvalitetu
želi pripomoći gospodarstvu Hrvatske da
se etablira na ta tržišta. Izražavamo zadovoljstvo da se 18 firmi u Hrvatskoj odlučilo i implementiralo Halal standard u
svoje poslovanje te da su 4 firme pri samom kraju implementacije sustava.
43
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
Halal aditivi u hrani i lijekovima
Prof. dr. Midhat Jašić
Sažetak
U ovom radu su opisani aditivi i stepen njihove dozovljenosti po islamskim propisima. Stupanj dozvoljenosti se određuje
prema statusu aditiva koji može biti: halal (dozvoljeni), haram (zabranjeni) i mešbuh (sumnjivi).
Ključne riječi: aditivi, halal, haram, mešbuh
1. UVOD
Kao posljedica razvoja tehnologije i
potreba da se količina hrane sačuva duži
period, te povećanih zahtjeva potrošača,
prehrambena industrija se prilagođavala
nudeći hranu sa novim senzorskim svojstvima, novim izgledom, dužim rokovima trajanja, novim ukusima i sl. Značajnu
ulogu u tim kreacijama imali su i sve više
imaju razni dodaci hrani koje nazivamo
aditivima. To su tvari poznate kemijske
strukture, koje se samostalno ne konzumiraju, niti su tipičan sastojak hrane i u
pravilu su bez prehrambene vrijednosti.
Dodaju se hrani, ali i lijekovima i to za
vrijeme proizvodnje, prerade, skladištenja ili pakiranja, radi poboljšanja fizikalnih i senzorskih svojstava. Pošto nisu prirodan sastojak hrane, ali ni lijekova, oni
nose određene zdravstvene rizike. Pojedini aditivi, ako se unose u količini koja
premašuje dozvoljeni dnevni unos (ADI),
mogu izazvati degenerativane promjene,
alergijske reakcije, te povećati rizik za
određene oblike raka i drugih bolesti.
Zbog toga upotreba aditiva u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji mora biti
44
“
J
O
U
R
N
A
L
Najvažniji kriterij u utvrđivanju halal statusa
aditiva je njihovo porijeklo. Aditivi biljnog i
mineralnog porijekla, ako se isporučuju bez
nosača najačešće imaju halal status. Međutim,
sa stanovišta halal statusa posebno su značajni
aditivi koji imaju animalno porijeklo (svinjsko
meso i meso ostalih zabranjenih životinja),
aditivi mikrobnog porijekla, posebno ako
sadrže rezidue zabranjenih supstrata kao i
aditivi koji u sebi mogu sadržavati alkohol.
Aditivi koji su porijeklom od GMO1 kao i
drugi aditivi koji nastaju kao rezultat
biotehnologije (klon) imaju mešbuh
(zabranjen) status. Aditivi, lijekovi i ekscipienti
porijeklom od genetski modificiranih
mikroorganizama imaju halal status.
”
pod strogom zakonskom kontrolom i
predmet stalnih provjera. Posebno pitanje
su halal aditivi, te specifični aditivi u
ostalim etničkim i religijskim običajima
kao što je košer, kao i aditivi u vegetarijanskoj ishrani. Halal aditivi pripadaju
širokom spektru aditiva dozvoljenih po
nacionalnim i međunarodnim propisima s
tim što moraju zadovoljiti i zahtjeve šerijatskih propisa.
2. ADITIVI
2.1 Podjela aditiva i njihov halal
status
Prehrambeni aditivi i njima slične tvari se najčešće koriste u proizvodnji prehrambenih proizvoda, proizvodnji dodataka prehrani kao i proizvodnji lijekova.
Dozvoljeni aditivi u prehrani i lijekovima
mogu se podijeliti prema različitim kriterijumima kao što su porijeklo, funkcionalna svojstva i nivo štetnosti po zdravlje.
Prema porijeklu aditivi su sintetskog ili
prirodnog (biljnog, životinjskog i iz mikroorganizama) porijekla. Prema funkcionalnim svojstvima, a u skladu sa preporukama komisije Codex Alimentarius,
aditivi mogu biti: antioksidansi i sinergisti antioksidansa, konzervansi, pojačivači
arome, emulgatori, zgušnjivači, sredstava
za vezivanje i sredstava za želiranje, bojila, sladila, regulatori kiseline, enzimski
preparati i ostali aditivi. Mnogi aditivi
posjeduju istovremeno nekoliko funkcionalnih svojstava. Najvažniji kriterij u
utvrđivanju halal statusa aditiva je njihovo porijeklo. Aditivi biljnog i mineralnog
porijekla, ako se isporučuju bez nosača
najčešće imaju halal status. Međutim, sa
stanovišta halal statusa posebno su značajni aditivi koji imaju animalno porijeklo (svinjsko meso i meso ostalih zabranjenih životinja), aditivi mikrobnog porijekla, posebno ako sadrže rezidue zabra-
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
njenih supstrata kao i aditivi koji u sebi
mogu sadržavati alkohol. Aditivi koji su
porijeklom od GMO1 kao i drugi aditivi
koji nastaju kao rezultat biotehnologije
(klon) imaju mešbuh (zabranjen) status.
Aditivi, lijekovi i ekscipienti porijeklom
od genetski modificiranih mikroorganizama imaju halal status. Prema nivou
štetnosti po zdravlje aditivi mogu biti:
neškodljivi aditivi, sumnjivi aditivi i aditivi škodljivi zdravlju. Nivo štetnosti definira se veličinom maksimalno dozvoljene dnevne toksične doze (ADI), kao i ekspozicijom. Sve ono što šteti zdravlju čovjeka ne može biti halal.
matične tvari i enzimi), dok se pomoćne
tvari u procesu proizvodnje, zbog načina
djelovanja pri proizvodnji hrane, u principu ne označavaju. Jedinstveni sistem E
brojeva olakšava uvoz i izvoz hrane između različitih zemalja.
Tablica 1. Sistem E brojeva u označavanju aditiva
Djelovanje
Bojila
Raspon brojeva
100-181
Konzervansi
200-285 i 1105
Antioksidansi
300-340
Regulatori kiselosti
Različiti brojevi
2.2. Označavanje
Zgušnjivači /
Emulgatori
322, 400-499 i
1400-1451
Sistem E brojeva u označavanju aditiva uveden je u Evropi radi lakšeg zakonskog reguliranja prehrambenih aditiva, a
ubrzo je prihvaćen i od strane komisije Codex Alimentarius. Oznaka aditiva je obavezna na deklaraciji prehrambenog proizvoda i dodacima prehrani. Označavanje
aditiva omogućava njihovu jednostavniju
identifikaciju u lancu proizvodnje, a time i
jednostavnije prepoznavanje halal/haram
statusa proizvoda. Svaki broj identificira
određeni aditiv i zamjenjuje njegov često
dug i kompleksan kemijski naziv koji zauzima dosta prostora na deklaraciji.
Aditivima slične tvari nemaju E broj i
označavaju se na drugi način (neke aro-
Tvari za sprječavanje
zgrudnjavanja
550-572
Pojačivači okusa
600-650
Tvari za poliranje
900-910
Tvari za zaslađivanje
420, 421, 950-970
2.3. Zdravstveni aspekti
Aditivi se nalaze u hrani koju svakodnevno kupujemo. Samo sladila, koja se
smatraju po zdravlje opasnijim aditivima,
nalaze se u preko 6 tisuća proizvoda.
Osim umjetnih sladila u opasnije aditive
spadaju konzervansi i sintetske boje. U
hrani se najčešće mogu naći štetni konzervansi kao što su: nitratne i nitritne soli
u proizvodima od mesa, benzojeva kiselina i njene soli u osvježavajućim pićima,
sumpordioksid u proizvodima od voća i
povrća, sintetski antioksidanti u masnoćama itd. Sintetske boje se najčešće nalaze u osvježavajućim pićima i konditorskim proizvodima. U smislu zdravstvene
sigurnosti i toksičnosti aditiva pravilno je
govoriti i o stupnju škodljivosti / neškodljivosti, jer ako se rijetko konzumiraju i u
malim količinama onda se smanjuje rizik
i posljedice koje oni mogu izazvati. No,
kada je u pitanju toksičnost vrijedno je
pomenuti ajet iz Kur’ana: “Jedite i pijte
samo ne pretjerujte. On (Allah) ne voli
one koji pretjeruju.”2
S druge strane tokom povijesti su formirani znanstveni stavovi, gdje se uspostavilo opće mišljenje o štenim tvarima
koje unosimo u naš organizam. Često pominjana je Paracelzusova izreka: “Ništa
nije toksično i sve je toksično, u zavisnosti od količine u kojoj se upotrijebi.” Prema većini nacionalnih propisa u svijetu,
aditivima se na osnovu detaljnih ispitivanja i dobivenih rezultata odobrava upotreba, te kreira zakonska regulativa koja
definira svrhu i količinu aditiva koje se
mogu upotrijebiti. Stupanj prihvatljivosti
aditiva izražava se preko prihvatljivog
dnevnog unosa (ADI3) za pojedini aditiv i
namirnice u kojima se mogu koristiti.
45
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
46
Vrijednost ADI označava količinu neke
tvari (aditiva) izraženu u miligramima po
kilogramu tjelesne težine koju čovjek
može sa sigurnošću konzumirati svakog
dana tokom cijelog života, a da pri tome
ne ugrozi svoje zdravlje. Uvrštavanjem
nekog aditiva na pozitivnu listu ne prestaju obaveze stručnog praćenja njegovog
djelovanja. Veći broj aditiva nije škodljiv
za zdravlje, ako se koriste u skladu sa zakonskim propisima i uputama proizvođača. Količina aditiva koja se konzumira u
sastavu lijekova je manja od količine koja
se unosi sa hranom. Zbog toga su i rizici
unosa aditiva mnogo manji. Osim toga
legislativa u proizvodnji lijekova strožija
je i pod većom kontrolom i monitoringom
nego legislativa u proizvodnji hrane.
Neki aditivi još nisu do kraja ispitani,
ali se ipak upotrebljavaju. To su sumnjivi
aditivi prema kojima je u proizvodnji i
konzumiranju potrebno primjenjivati
principe predostrožnosti. Naravno, postoje i grupe aditiva koji nesumnjivo škode
zdravlju, ali je za neke od njih primjena u
prehrambenoj tehnologiji neophodna jer
štite hranu od kvarenja. Određeni aditivi
sadrže i karcinogene spojeve (npr. spojevi sa benzolovom jezgrom i drugi) i takve
treba izbjegavati. Za većinu aditiva postoje prirodne zamjene, koje se često komercijalno proizvode iz prirodnih izvora.
Takvi su, na primjer, pektini, antioksidansi, vitamini, minerali, prirodne boje,
te prirodne arome. Neki aditivi, ako se
unose u količinama izvan ADI vrijednosti
i duže vrijeme, uzrokuju bolesti kao što
su: rak, dermatitis, razaranje kromozoma,
astma, alergijske bolesti, visok krvni pritisak, čir na želucu itd. Zbog toga su aditivi haram ako se ustanovi da su štetni po
zdravlje ili ako se u procesu proizvodnje
prekorači dozvoljeni dnevni unos (ADI).
2.4. Halal status aditiva i njima
sličnih tvari
J
O
U
R
N
A
L
Aditivi imaju halal status ako se dobijaju iz potpuno čistih i dozvoljenih sirovina, bez upotrebe alkohola. Te sirovine dobijaju se iz biljaka i životinja dozvoljenih
po islamskim propisima. Halal aditivi i njima slične tvari isključuju upotrebu bilo
koje haram sirovine u njihovoj proizvodnji
(svinjetina, alkohol, strv i krv, te opojne i
otrovne biljke). Teško je unaprijed klasificirati aditive kao halal, haram ili mešbuh,
pa je stoga u najvećem broju slučajeva potrebno dokazivati njihov halal status. Dokazivanje prisustva haram aditiva u konkretnim proizvodnim procesima provodi
se proaktivnom analizom svih koraka procesa u kompletnom prehrambenom lancu.
Na osnovu analize haram rizika u prehrambenom lancu prevenira se mogućnost
upotrebe haram aditiva. Za laboratorijsku
provjeru statusa aditiva u sirovinama i finalnom proizvodu koriste se složene analitičke metode (PCR, ELISA, HPLC, elektroforeza) bazirane na identifikaciji porijekla sastojaka. Haram su svi aditivi u čijoj
se proizvodnji i upotrebi koristi alkohol i
sastojci od otrovnih i opojnih biljaka kod
kojih se štetne materije ne elminišu u procesu proizvodnje. Haram su i aditivi životinjskog porijekla i to od:
• svinjetine i mesa divlje svinje,
• mesa psa, zmije i majmuna,
• mesožderi sa kandžama i očnjacima,
kao što su lavovi, tigrovi, medvjedi i
ostale slične životinje,
• ptice grabljivice sa kandžama, kao
što su orlovi, lešinari i sl.,
• štetočine, kao što su pacovi, stonoge, škorpioni i sl.,
• životinje koje je prema islamskim
propisima zabranjeno ubijati, kao
što su mravi, pčele i djetlići,
• životinje koje se smatraju odvratnim, kao što su uši, crvi, muhe i sl.
• životinje koje žive i na kopnu i u vodi, kao što su žabe, krokodili i sl.
• mazge i domaća magarad,
• otrovne i opasne morske životinje,
• meso bilo koje od dozvoljenih životinja ukoliko nije zaklano po islamskim propisima,
• krv.
Pored halal (dozvoljenih) i haram (zabranjenih) postoje i mešbuh (sumnjivi) aditivi. Oni mogu biti životinjskog i biljnog
porijekla, odnosno mogu biti proizvedeni i
od halal i od haram sirovina. Također,
mešbuh su aditivi kojima se u toku proizvodnje ili upotrebe mogu dodavati nosači
(alkohol, zabranjene masnoće ili drugi zabranjeni sastojci). Zbog toga je ove aditive
potrebno posebno provjeravati i u svakom
pojedinačnom slučaju dokazivati njihov
halal status. Pored aditiva čiju je upotrebu
proizvođač obavezan deklarirati na ambalaži proizvoda, postoje i tzv. “skriveni aditivi”. Oni se ne navode u popisu sastojaka,
ukoliko zakonom nije reguliran procenat
sastojaka koje je dozvoljeno prikriti.
Aditivi na tržištu se mogu nabavljati u
formi: čiste kemijske tvari, smješe sa nosačem, smješe različitih aditiva bez nosača i smješe različitih aditiva sa nosačem/
otapalom. Aditivi kao čista kemijska supstanca su najčešće sintetski aditivi i aditivi porijeklom iz minerala. Kad su u pitanju aditivi, kao čista supstanca, tada se
njihov halal status najlakše definira, jer se
provjerava samo ta supstanca. Aditiv može biti u smjesi sa nosačem ili rastvaračem. U ovom slučaju najčešće se pojavljuju prirodne i sintetske arome4, prirodne
i sintetske boje, pojačivači okusa, vitaminski preparati i sl. Veći broj komercijalnih aditiva, koji se nudi na tržištu, imaju ovu formu. Mogu da budu u krutom,
tečnom ili praškastom stanju. U tom slučaju aditiv se sastoji od osnovne supstance koja čini aditiv zajedno sa supstanacom u kojoj aditiv može biti rastvoren
(rastvarač), odnosno sa supstancom koja
može biti nosač aditiva ( škrob, masnoće,
alkohol). Tako i aditiv i nosač mogu imati haram status. Kao primjer možemo
uzeti i kurkumu5 koja se koristi kao žuta
boja. Kod kurkume kao nosač može se
koristiti određena masnoća. U slučaju ako
su masnoće od zabranjenih životinja takav aditiv ima haram status. Dobar primjer su neki flavonoidi, kao što su antocijani koji se otapaju u alkoholu zbog lakše
aplikacije u proizvodu. Takav aditiv ima
haram status, a ako se alkohol zamijeni sa
propilen-glikolom dobiva halal status.
Aditiv se može naći i u formi smješe
različitih aditiva bez nosača kao što su nitritne soli i kuhinjska sol, koji se koriste u
proizvodnji suhomesnatih proizvoda.
Smješe različitih aditiva sa nosačem/otapalom su česte u industriji pekarstva, gdje
se kombiniraju različiti enzimski preparati, vitamini i sredstva za dizanje tijesta i
sl. Tako se mogu pojaviti i tzv. “skriveni”
aditivi koje proizvođač aditiva nije obavezan deklarirati. U pekarstvu se često, u
sastavu pekarskih aditiva, koristi aminokiselina L cistein kao i monogliceridi koji
mogu imati haram porijeklo. Neki aditivi
u pekarstvu, koji mogu biti svinjskog porijekla su: natrijumove i kalijumove soli
masnih kiselina, mono i digliceridi masnih kiselina, poliglikolestri masnih kiselina, natrijum stearoil-2-laktilat, kalcijum
stearoil-2-laktilat. Zbog toga su muslimani u razvijenim zemljam prvo počeli tražiti halal certificiranje kruha, jer je to i
namirnica koja se najčešće konzumira.
U proizvodnji hrane koristi se nekoliko stotina aditiva, ali i ostalih sastojaka
koji se slično aditivima mogu naći u malim količinama, kao što su: pomoćne tvari
u proizvodnji, začini, enzimi i sl. Kao i
aditivi i ove tvari mogu imati halal, haram i mešbuh status. Tako treba razlikovati aditive od dodataka prehrani koje
možemo nabaviti u apotekama ili specijaliziranim prodavnicama. Dodaci prehrani
sadrže koncentrirane hranjive i biološki
aktivne sastojake ili druge tvari, sa svr-
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
hom da dodatno obogate funkcionalni
unos hranjivih sastojaka u uobičajenoj
svakodnevnoj prehrani. Uzimaju se samostalno (per os – na usta) u manjim količinama u formama kao što su: tablete,
kapsule, prahovi, gelovi, tekućine i energetske pločice. Dodaci prehrani, ako se
dodaju tokom proizvodnje, prerade,
uskladištenja, pakiranja ili transporta postaju aditivi. Ako se aditivi dodaju kao
nutrijenti tad se vrši fortifikacija hrane.
Za korištenje dodataka prehrani koristie
se RDA6 standardi. Ne pridržavanjem
ovih standarda može dovesti do toksičnih
efekata. Treba razlikovati aditive od začina. Kuhinjska sol (NaCl), začinsko bilje,
ne smatraju se aditivima. Začinske smješe nisu aditivi, ali mogu sadržavati aditive, a time imati i haram status.
Treba razlikovati aditive od pomoćnih sredstava u proizvodnji. Ponekad su
pojmovno vrlo bliski aditivima i neka pomoćna sredstva u proizvodnji. Takve su,
na primjer, tvari za tretiranje vode za piće, sredstava za pranje, vodonik peroksid
ili neki enzimi. Enzimi koji su najčešće
pomoćna sredstva u proizvodnji (enzimski preparati) mogu imati i E oznaku, ali
isto tako IUB broj, koji označava njihovo
funkcionalno svojstvo, odnosno pripadnost određenoj grupi enzima. Pod enzimskim preparatima se podrazumjevaju materije koje su izolovane iz životinjskih,
biljnih ili mikrobioloških sirovina. Oni
mogu da sadrže cijele ćelije, dijelove ćelija ili ekstrakte porijeklom iz navedenih
sirovina. Enzimski preparati se dijele na
tečne, polutečne i suhe, a mogu imati različitu ulogu u toku tehnoloških procesa
proizvodnje hrane. Ako su porijeklom od
zabranjenih životinja onda su haram.
2.5. Zaključci
Status aditiva može biti: halal (dozvoljeni), haram (zabranjeni) i mešbuh (sumnjivi). Za prehranu muslimana su dozvoljeni samo oni koji su halal, a haram i
mešbuh nisu dozvoljeni. Mešbuh je haram
dok se ne dokaže da je halal. Veliki broj
aditiva, dodataka prehrani, pomoćnih
sredstava u proizvodnji, enzima i začina
može imati haram sastojke. Aditivi koji su
porijeklom od GMO imaju mešbuh status.
Neki od aditiva, ako se unose u količinama
izvan ADI vrijednosti i duže vrijeme,
uzrokuju bolesti kao što su: tumor-rak,
dermatitis, razaranje kromozoma, astma,
alergijske bolesti, visok krvni pritisak, čir
na želucu itd. Zbog toga su aditivi haram
ako se ustanovi da su štetni po zdravlje ili
U pekarstvu se često, u sastavu pekarskih
“
aditiva, koristi aminokiselina L cistein kao i
monogliceridi koji mogu imati haram
porijeklo. Neki aditivi u pekarstvu, koji
mogu biti svinjskog porijekla su: natrijumove
i kalijumove soli masnih kiselina, mono i
digliceridi masnih kiselina, poliglikolestri
masnih kiselina, natrijum stearoil-2-laktilat,
kalcijum stearoil-2-laktilat. Zbog toga su
muslimani u razvijenim zemljam prvo počeli
tražiti halal certificiranje kruha, jer je to i
namirnica koja se najčešće konzumira.
”
ako se u procesu proizvodnje prekorači
dozvoljeni dnevni unos (ADI).
LITERATURA
1. Khawaja, M.: Additives in relation to
halal, The Halal Food Authority,
London, UK, Food Technology International. 84, 86-87, 2001.
2. Riaz, M. N., Chaudry, M. M.: Halal
food production, Food Protein Res. &
Dev. Cent., Texas A&M Univ., College Station, TX 77843, USA 2004.
3. Riaz, M. N., Regenstein, J. M.: Nutritional supplements for halal and
kosher consumers, Prepared Foods.
174, (1, Nutra Solutions): NS13NS14, NS17-NS18, 2005.
4. Regenstein, J. M.; Chaudry, M. M.;
Regenstein, C. E.: The kosher and halal food laws, Cornell Kosher Food
Initiative, Dep. of Food Sci., Cornell
Univ., Ithaca 2003
5. Ayan, A. H.: Halal food with specific
reference to Australian exports, Food
Australia. 53, (11): 498-500, 2001.
6. Riaz, Mian N. Chaudry, Muhammad
M.: Halal food production, Boca Raton, Fla., CRC Press, 2004.
7. Sakr, Ahmad Hussein A.: Muslim guide to food ingredients, 6th ed., Lombard, Ill.: Foundation for Islamic
Knowledge, 1993.
8. Barnhoorn, R.: Kosher and halal foods and ingredients. International Food Ingredients. 3, 51-52, 2000.
9. Regenstein, J., Chaudry, M. M.: Kosher
and halal laws impacting on biotechnology, Dep. of Food Sci., Cornell Univ.,
Ithaca, NY 14853, USA, Food Technology International, 77-80, 82, 2001.
10. S. Grujić: Prehrambeni aditivi – funkcionalna svojstva i primjena, Tehnološki fakultet, Banja Luka ,2005.
11. M. Jašić, L. Begić: Biohemija hrane
I, Printcom Tuzla, Tuzla, 2008.
12. BAS 1049:2007. Halal hrana – Zahtjevi i mjere; Institut za standardizaciju BiH, 2007.
13. M. Jašić, A. Sakić, D. Šubarić, B.
Muhamedbegović: Halal status prehrambenih aditiva, Zbornik Radova
Agrotech Gradačac, 2007.
14. http://www.e-brojevi.hr
15. http://www.ehalal.org/foodadditive.
html
16. http://www.benevolencija.eu.org
17. http://www.aic.ba/pravilna-ishrana
18. http://en.wikipedia.org/wiki/Bread_
improver
Bilješke
1
GMO- genetski modificirani organizmi
Kur’an, sura Al-Araf, 31.
3
Acceptable Daily Intake – prihvatljivi dnevni unos
aditiva
4
Arome često ne pripadaju aditivima, nego su pomoćne sirovine u proizvodnji hrane, ali mogu imati
haram status, ako su naprimjer otopljene u alkoholu.
5
Kurkuma je začin i boja koju koriste Hindusi u svojoj
prehrani boje pileće meso, ali se može nabaviti i kao
dodatak prehrani, jer ima antioksidativna svojstva.
6
engl. Recommended dietary allowance ili preporučeni prehrambeni unos
2
47
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
Supstitucija haram sastojaka u
proizvodnji halal lijekova
Mr. sc. pharm. Emilija Spasevska
Prof. dr. Midhat Jašić
1. Uvod
Savremena tehnologija proizvodnje lijekova gotovo uvijek ima zamjenu za haram komponente koje mogu biti u lijekovima, pa je ova oblast stručni izazov za farmaceute, tehnologe, liječnike i teologe. U
ovom radu ćemo ilustrirati samo proizvodno materijalne aspekte halal lijekova. U
svijetu još nisu razvijeni standardi koji
precizno opisuju halal procese i proizvode
u farmaceutskoj industriji. Lijekovi i njihov kvalitet je regulirana vrlo strogim zakonima, standardima i preporukama na
međunarodnim i nacionalnim nivoima1. U
48
Osnovni principi na kojima se temelje
zahtjevi pacijenata su efikasnost, djelotvornost, bezbjednost i stabilnost lijekova. Ne
smije se zanemariti ekonomski ili troškovni
aspekt. Da bi se ovi zahtjevi zadovoljili proizvođači lijekova moraju organizirati i provoditi proizvodnju u skladu sa zahtjevima
legislative o lijekovima. Pacijent ima pravo
da bude informiran o osobinama lijeka, a da
pri tome ne bude opterećen sa specifičnim
znanjima koje obavezno moraju imati farmaceut i liječnik. Farmaceut i liječnik, između ostalog, moraju biti dobro informirani i o sastavu lijeka, njegovom farmakološkom djelovanju, indikacijama, kontraindi-
proizvodi su kompleksni sistemi
“kojiFarmaceutski
se sastoje od aktivne supstance, ili više
aktivnih supstanci, pomoćnih supstanci i nekih
dodataka. Na ovaj sistem pored kvalitativnog i
kvantitativnog sastava značajan utjecaj ima i
postupak proizvodnje. Aktivna supstanca, ili
ljekovita supstanca, pomoćne supstance i
postupak proizvodnje su ujedno i elementi koji
mogu da utiču halal status lijeka.
”
J
O
U
R
N
A
L
procesu dokazivanja halal statusa ova činjenica olakšava prepoznavanje haram
komponenti u proizvodnom lancu kao i
certificiranje halal lijekova. U slučaju potrebe za zamjenom aktivne supstance ili
ekscipienata, može se dogoditi da takav
lijek bude skuplji, ali i jeftiniji od njegovog haram ekvivalenta. Savremena farmaceutska industrija zahtijeva primjenu procedura i postupaka baziranih na zahtjevima dobre proizvođačke prakse (GMP2),
što bi bilo i u slučaju proizvodnje halal lijekova, s tim što se tu trebaju poduzeti
mjere koje osiguravaju halal status.
kacijama itd. Ove informacije su sažeto i
jasno sadržane u uputi za upotrebu lijeka,
što je i zakonska obaveza proizvođača. Postoje specifični zahtjevi etničkih i religijskih skupina pa neki pacijenti, iz vjerskih i
drugih ubjeđenja, ne konzumiraju sastojke
koji potiču od za njih nedozvoljenih izvora.
Takve osobe odbijaju ili sa averzijom prihvaćaju i lijekove koje sadrže ove sastojke.
Ovaj pristup nekad može ugroziti život pacijenta ili umanjiti farmakološki učinak lijeka, slično placebu. Da bi se osigurao kvalitet lijeka sa ovog aspekta proizvođač mora
uspostaviti kontrolu cijelog lanca proizvod-
nje počevši od sinteze, ekstrakcije, prerade i
drugih postupaka prilikom proizvodnje ulaznih supstanci, kontrole procesa proizvodnje lijeka do pakovanja i distribucije.
2. Potencijalni haram sastojci u
lijekovima i njihova supstitucija
Pod lijekom se podrazumijeva svaka
supstanca, ili kombinacija supstanci namijenjene za liječenje ili sprečavanje bolesti
kod ljudi, kao i za postavljanje dijagnoze,
obnavljanje ili modificiranje fizioloških
funkcija, kao i za postizanje drugih medicinski opravdanih ciljeva. Farmaceutski
proizvodi su kompleksni sistemi koji se
sastoje od aktivne supstance, ili više aktivnih supstanci, pomoćnih supstanci i nekih
dodataka. Na ovaj sistem pored kvalitativnog i kvantitativnog sastava značajan utjecaj ima i postupak proizvodnje. Aktivna
supstanca, ili ljekovita supstanca, pomoćne supstance i postupak proizvodnje su
ujedno i elementi koji mogu da utiču halal
status lijeka. Aktivna supstanca je farmakološki aktivan sastojak u datoj farmaceutskoj doziranoj formi. Kvalitet finalnog
farmaceutskog oblika, efikasnost, neškodljivost i stabilnost lijeka, prije svega je definiran farmakološkim i fizičko kemijskim
osobinama aktivne supstance. Ekscipienti
ili pomoćne supstance su sastojci koji su
najčešće neophodni da bi se izradio zahtijevani farmaceutski oblik pogodan za administriranje kod pacijenata. Ekscipienti
omogućavaju izradu optimalne, robusne
formulacije, i značajno utiču na kvalitet
farmaceutskog oblika kao i na njegovu stabilnost, djelotvornost i neškodljivost. Jednako značajan utjecaj na kvalitet lijeka, na
njegovu bioraspoloživost i efikasnost ima
postupak proizvodnje. Postoje više podjela
lijekova, po različitim osnovama. Jedna od
podjela, kojom se najjednostavnije može
prikazati sastav lijeka je podjela lijekova
prema farmaceutskim oblicima. Prema
ovoj podjeli lijekove dijelimo u tri osnovne grupe.
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
ČVRSTI
DOZIRANI
OBLICI
POLUČVRSTI
DOZIRANI
OBLICI
TEČNI
DOZIRANI
OBLICI
Tabela 1. Podjela lijekova prema farmaceutskim oblicima.
tablete
kreme
rastvori
obložene
tablete
masti
emulzije
kapsule
supozitorije
suspenzije
vagitorije
Svi farmaceutski oblici u sebi sadrže
aktivnu supstancu kao i pomoćne supstance, a proizvode se specifičnim proizvodnim
postupkom. Halal, haram ili mešbuh lijeka
određuje porijeklo njegovih sastojaka. Supstance, koje se koriste pri proizvodnji lijekova, mogu imati različito porijeklo:
• ljudskog porijekla (ljudska krv, krvni proizvodi i dr.)
• životinjskog porijekla (npr., cijele
životinje, dijelovi organa, životinjski sekreti, toksini, izlučevine, krvni
proizvodi i dr.)
• biljnog porijekla (cijele biljke, dijelovi
biljke, biljni sekreti, izlučevine i dr.)
• kemijskog porijekla (dobijeni kemijskom promjenom ili sintezom)
Za svaku od spomenutih grupa lijekova
koriste se specifični proizvodni postupci,
koji najčešće ne kompromitiraju halal status
proizvoda. Kritične tačke, koje mogu da
kompromitiraju halal status lijekova, su aktivne i pomoćne supstance, sirovine od kojih se oni dobijaju i postupak kojim se dobijaju, kao i proizvodni postupak korišten pri
proizvodnji lijeka. Aktivna supstanca u lijeku je supstanca nosilac farmakološkog
učinka lijeka. Aktivne supstance su halal
ukoliko se dobijaju od izvora, organizama i
postupcima koji su dozvoljeni islamskim
zakonima. Ekscipiensi omogućavaju izradu
određenog farmaceutskog oblika, kontroliraju bioraspoloživost aktivne supstance i
značajno utječu na kvalitet lijeka. Kao pomoćna supstanca pri proizvodnji lijekova
tretira se i primarna ili kontaktna ambalaža.
To je ambalaža sa kojom lijek dolazi u kontakt i koja značajno utječe na kvalitet i stabilnost farmaceutskog oblika. Ekscipiensi
ili Pomoćne supstance su halal ukoliko se
dobijaju od izvora, organizama i postupcima koji su dozvoljeni islamskim propisima.
Lijek, pošto je namijenjen za ljudsku
dobrobit, bi trebao biti uvijek halal. Tokom
povijesti ljudske civilizacije, pa i islama,
ljudi su koristili različita sredstava za koje
se znalo da mogu pomoći ili da potpuno
izliječe bolest. Razvojem nauke i tehnologije mogućnost izbora lijekova se proširila. S
druge strane, u etičkom smislu, halal status
lijekova ne smije biti prepreka zdravlju pacijenta, što je kroz povijest bilo dozvoljeno.
Takav je bio primjer korištenje inzulina kod
liječenja šećerne bolesti – dijabetes melitus
tipa I. Zbog toga pitanje halal stausa lijekova zahtijeva vrlo decidne odgovore kako sa
religijskog tako sa medicinskog, pravnog i
etičkog aspekta. Ovaj aspekt razotkriva
brojne mogućnosti i raznolikost odgovora
za svaki konkretan slučaj lijeka i njegovih
terapijskih svrha.
U postupku korištenja lijeka, najčešće
liječnik prema utvrđenoj dijagnozi propisuje pacijentu, a farmaceut izdaje lijek i
daje mu potrebne savjete. Postoji i grupa
lijekova, takozvani OTC proizvodi koji
pacijenti mogu dobiti bez recepta, a neki
od njih u nekim zemljama su čak dostupni
i u maloprodaji. Proizvođači lijekova nisu
obavezni da proizvode halal lijekove. Pošto postoje određene populacijske grupe
pacijenata – muslimana koji preferiraju
halal kao dio njihovog životnog stila, a s
druge strane proizvođači žele da zadovolje
potrebe ove ciljanje grupe, onda se nameće potreba za proizvodnju halal lijekova.
Ovo nije jednostavno zato što proizvođač,
ukoliko na svoj proizvod stavi znak halal,
mora osigurati sve zahtjeve halal proizvodnje. HALAL oznaka na proizvodu je
garancija da proizvod zadovoljava zahtje-
Kritične tačke, koje mogu da kompromitiraju
“halal
status lijekova, su aktivne i pomoćne
supstance, sirovine od kojih se oni dobijaju i
postupak kojim se dobijaju, kao i proizvodni
postupak korišten pri proizvodnji lijeka.
Aktivna supstanca u lijeku je supstanca nosilac
farmakološkog učinka lijeka. Aktivne
supstance su halal ukoliko se dobijaju od
izvora, organizama i postupcima koji su
dozvoljeni islamskim zakonima
49
”
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
Nekontrolirano i prekomjerno uzimanje
“
određenih grupa lijekova može stvoriti
ovisnost, a takva pojava se promatra kao
haram. Ali svakako moramo imati u vidu da
kod nekih teških oboljenja ovi lijekovi su
nezamjenjivi i svakako su halal.
”
50
J
O
U
R
N
A
L
ve postavljene islamskim propisima, a
istovremeno obavezuje prema zakonu za
zaštitu potrošača i legislativi o informiranju potrošača. Prema ovim zakonima, pacijent kao potrošač ni u jednom trenutku
ne smije biti doveden u zabludu.
Vrlo mali broj lijekova sadrži supstance porijeklom od po islamu zabranjenih
životinja. Tako, na primjer, svinjski inzulin je zamijenjen inzulinom koji se dobija
biotehnološkim postupcima iz mikroorganizama, kirurški konci koji su bili porijeklom od svinjskih i mačjih crijeva su zamijenjeni sintetskim, svinjska želatina se
uspješno mijenja sa goveđom ili sa hidrokoloidima biljnog porijekla, etil alkohol
može biti supstituiran sa polihidroksilnim
alkoholima ili drugim po islamu dozvoljenim rastvaračima. Stearati životinjskog
porijekla mogu biti zamijenjeni steartaima biljnog porijekla. Kada su u pitanju
otrovne biljke i otrovne životinje, koji su
jedini izvor aktivnih supstanci, u tom slučaju su te supstance dozvoljene, zbog toga
što u primjerenim dozama i koncentracijama imaju ljekovito djelovanje. Poznata je
izreka Paracelsusa: “Otrov – to je pitanje
količine. Svaki je lijek otrovan, samo o
dozi ovisi hoće li to zaista biti." Alkohol
se sve manje koristi u proizvodnji lijekova
zbog svojih fizikalno-kemijskih osobina,
kao što je eksplozivnost, zapaljivost, ali i
zbog interakcije sa lijekovima, toksičnosti, iritacije, kao i njegovih negativnih nutritivnih osobina. Alkohol stvara i ovisnost ako se duže konzumira. U Americi
je ograničena maksimalna količina alkohola u OTC3 proizvodima i to na 10 % u
lijekovima za odrasle, 5 % za djecu i 0,5
% za djecu mlađu od 6 godina. Etil alkohol može biti supstituiran sa polihidroksilnim alkoholima ili drugim po islamu dozvoljenim rastvaračima. Ove činjenice
ukazuju da gotovo uvijek svaki lijek može
imati svoju halal zamjenu. Ipak, ako nema
alternative, potreban lijek je uvijek dozvoljen i pacijenti se moraju osloboditi svih
predrasuda.
Nekontrolirano i prekomjerno uzimanje određenih grupa lijekova može stvoriti ovisnost, a takva pojava se promatra
kao haram. Ali svakako moramo imati u
vidu da kod nekih teških oboljenja ovi lijekovi su nezamjenjivi i svakako su halal.
Prilikom proizvodnje polazećih sirovina i
materijala, koji se koriste za proizvodnju
lijekova, trebaju se koristiti postupci dozvoljeni prema islamskim propisima. Halal status svih polaznih materijala i materijala koji se koriste za proizvodnju lijekova, mora biti dokumentiran i dokazan
sa odgovarajućim certifikatima. Proizvođači moraju imati dokument, certifikat
izdat od kompetentne ustanove, s kojim
se potvrđuje da zadovoljavaju standarde i
zahtjeve za halal proizvodnju.
4. Zaključak
Određeni lijek može imati halal, haram ili mešbuh status što ovisi o njegovom porijeklu i tehnologiji proizvodnje.
Osnova za identifikaciju halal statusa lijekova je njihov sastav i postupak proizvodnje. Osnovno polazište je činjenica
da se lijekovi sastoje od pomoćnih i aktivnih supstanci koje mogu biti prirodnog, polusintetskog i sintetskog porijekla.
Aktivne kao i pomoćne supstance prirodnog porijekla mogu se dobivati iz biljaka,
životinja, mikroorganizama i minerala.
Prirodne supstance se uglavnom koriste
kao tehnološki obrađeni ekstrakti u formi
aktivnog spoja. Bilo koja supstanca u lijeku je halal, ako ima porijeklo od organizama dozvoljenih po islamskim propisima i dobivena po postupcima dozvoljenim po islamskim propisima. Ako se u
procesu proizvodnje koriste haram aktivne, ili pomoćne supstance te reagensi,
aditivi, pomoćna sredstva u proizvodnji,
onda takav lijek može imati haram status
čak i ako se radi o reziduima. Posebno pitanje su lijekovi koji su dobijeni biotehnologijom, kao što je kloniranje i genetska modifikacija, koji u principu imaju
mešbuh status. Sa etičkog aspekta je dozvoljeno korištenje lijekova sa haram
supstancama ako ne postoji alternativa.
Literatura
1. BAS 1049:2007- Halal hrana – zahtjevi i mjere, Institut za standardizaciju Bosne i Hercegovine, Glasnik,
godina I, broj 1-2, Juli 2007.
2. KARDAVI, J.: Halal i haram u islamu, Ljiljan, Sarajevo 1997.
3. KHAVVAJA, M.: Additivesin relation to halal, The Halal Food Authoritv, London, Food Technology International. 84, 86-87, 2001.
4. Osnovnih direktiva za upotrebu termina halal( CAC/GL 24-19971) izdata od strane sekretarijata zajedničkog
FAO/GL Programa standarda namirnica, 1999.
5. Zakon o lijekovima i medicinskim
sredstvima. (2008.), Sarajevo, Službeni glasnik BiH 58.
6. Evropska farmakopeja, European
Pharmacopoeia. 6th edition. Strasbourg Council of Europe; 2008.
7. Pravilnik o registraciji lijekova (2002.),
Sarajevo Službene novine Federacije
BiH 34.
8. The Rules Governing Medicinal Products in the European Union http://
www.ich.org, pristupljeno 18.06.2009.
9. Registar lijekova sa osnovama farmakoterapije, Federalno ministarstvo
zdravstva,
10. Udruženje farmakologa Federacije
BiH; 2007.
11. International Conference on Harmonization (ICH) Guidance Documents
http://www.fda.gov,
pristupljeno
20.06.2009.
12. International Harmonisation http://
www. pheur.org, pristupljeno 01.07.
2009.
13. Direktive 2001/83/EZ, 2004/24/EZ,
2002/46/EZ.
14. Regulation on Medicine in European
Union http://www.emea.europa.eu/,
pristupljeno 14.07.2009.
15. Pharmacetical Legislation Pharmaceutical product for humane use http://
ec.europa.eu/enterprise/pharmaceuticals/eudralex/vol1_en.htm, pristupljeno 24.06.2009
Bilješke
1
Pogledati literaturu, dio koji se odnosi na osnovnu
legislativu
2
Od engleskog: Good Manufacturing Practice
3
U islamu haram, a kod ostalih na primjer vegetarijanaca, sastojci animalnog porijekla
4
OTC (“over the counter” – preko pulta) – lijekovi
koji se ne izdaju na ljekarski recept
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
Tvrtka “Naše klasje” –
primjer uspješnog
uvođenja halal
kvalitete!
Mario Dukarić
Tvrtka “Naše klasje” d.o.o. (www.naseklasje.hr) jedan je od dobrih primjera
uspješnog uvođenja i dosljednog provođenja halal certifikata koji jamči kvalitetu
i ispravnost proizvoda u skladu s propisima islamske vjeroispovijesti. Proizvodi
nositelji halal kvalitete, utemeljene na šerijatskim zakonima i zakonu o hrani iz
asortimana tvrtke “Naše klasje” su:
– Aurelia tortellini s četiri vrste sira
– Aurelia tortellini s blitvom i sirom
– Aurelia tortellini s puretinom
– kukuruzni koncentrat (sirovina koja
se koristi u pekarstvu za proizvodnju kukuruznog kruha)
– heljdin koncentrat (sirovina za pekarstvo)
“Naše klasje” svoje proizvode označene halal certifikatom plasira ne samo u
zemlje s najvećim udjelom stanovništva
islamske vjeroispovijesti nego i na police
hrvatskih trgovina i trgovačkih centara.
Time pokazuje poštovanje prema islamskoj zajednici u Hrvatskoj i dosljednost u
provođenju halal principa. “Ponosni smo
što su naši proizvodi označeni halal certifikatom jer time dokazujemo njihovu
ispravnost i kvalitetu, ali i primjenu svih
zakonom propisanih zdravstvenih i higijenskih normi u proizvodnji. Uveli smo
certifikat halal kvalitete kako bismo u
potpunosti zadovoljili zahtjeve potrošača
islamske vjeroispovijesti – kako na lokalnom, tako i na regionalnom tržištu kamo
plasiramo svoje proizvode. Nakon dobivanja halal certifikata pojačali smo izvoz
proizvoda na tržišta jugoistočne Europe,
a postoji i veliki interes u zemljama Europske unije”, izjavio je Zoran Šimunić,
direktor tvrtke “Naše klasje” te napomenuo da pravila iziskuju ozbiljan pristup.
“Važno je da naši djelatnici, odnosno na-
ši interni auditori, znaju jasne razlike između halal i haram hrane te osiguraju
provođenje halal pravila u proizvodnji i
skladištenju proizvoda. Zato smo dodatna sredstva uložili u edukaciju i osposobljavanje radne snage jer halal certifikat
shvaćamo izuzetno ozbiljno i smatramo
ga važnim segmentom poslovanja.”
Iako je postupak dobivanja halal certifikata opsežan i sveobuhvatan – osim na
proizvode, odnosi se i na proizvodne procese, politiku kvalitete i razne norme. Proizvodi tvrtke “Naše klasje”, među kojima
se posebno ističu Aurelia tortellini, od
2008. godine nose oznaku halal certifikata.
Ta oznaka potrošačima nedvojbeno dokazuje opredjeljenje menadžmenta tvrtke za
halal kvalitetu, ali i provođenje svih propisanih zdravstvenih, higijenskih i sanitarnih
normi u procesu proizvodnje. Naime, halal
certifikat je tvrtki “Naše klasje” dodijelila
Agencija za certificiranje halal kvalitete.
Certificiranje proizvoda i tvrtki provodi se
u suradnji s Mešihatom islamske zajednice
u Hrvatskoj. Nakon što se nedvojbeno
utvrdi da tvrtka ispunjava sve uvjete Agencija izdaje odgovarajući certifikat kojim se
potvrđuje halal status proizvoda i odobrava označavanje proizvoda halal znakom.
Tvrtka “Naše klasje” je uvođenjem halal
certifikata dobila 'ulaznicu' na tržište od
čak 44 zemlje svijeta, s više od 1,3 milijarde ljudi gdje zakonska regulativa nalaže da
prehrambeni artikli moraju imati halal certifikat. U osnovi, on jamči da proizvod ne
sadržava sastojke koji su zabranjeni po šerijatskim zakonima, poput alkohola, svinjetine ili GMO proizvoda, ali propisuje i
način prehrane i klanja životinja, skladištenje i cjelokupnu pripremu prehrambenih
artikala pa su takvi proizvodi dozvoljeni i
u skladu s vjerskim propisima.
51
Aurelia tortellini s četiri vrste sira,
blitvom i sirom te puretinom.
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
Krajnji cilj halal certifikata je praćenje
proizvoda od početka proizvodnje do kraja
– ne radi se samo o deklarativnom nego o
vrlo strogom, istinskom praćenju koje je
podložno sankcijama. Kontrolira se podrijetlo namirnice, proces proizvodnje i obrade te sam plasman konačnog proizvoda, a
posebna se pažnja pridaje sigurnosti hrane
i poštenim postupcima u označavanju i trgovini hranom. Zato halal certifikat nije
jednokratan – auditori halal kvalitete
(stručnjaci iz raznih područja kao što su
biolozi, kemičari ili prehrambeni tehnolozi) od strane Agencije čak šest puta godišnje provjeravaju ispunjava li tvrtka i njeni
proizvodi i dalje sve uvjete halal certifikata. Stroge norme koje potvrđuju zdravstvenu ispravnost halal proizvoda razlog su
zašto se i pripadnici ostalih vjeroispovijesti sve češće odlučuju za te proizvode. Na
tržištima zapadnih zemalja proizvodi sa
halal certifikatom sve su traženiji, a prema
procjenama stručnjaka stalno rastuće trži-
Tvrtka “Naše klasje” je uvođenjem halal
“certifikata
dobila ‘ulaznicu’ na tržište od čak 44
zemlje svijeta, s više od 1,3 milijarde ljudi gdje
zakonska regulativa nalaže da prehrambeni
artikli moraju imati halal certifikat.
”
šte halal proizvoda trenutno vrijedi oko
632 milijarde dolara.
Od svog osnutka 2001. godine tvrtka
“Naše klasje” koncentrira se na kreiranje,
razvoj i prodaju inovativnih proizvoda. Iz
tih je ciljeva nastao koncept svježe tjestenine – Aurelia tortellini – koji su jednostavni za pripremu, a predstavljaju cjelovit, kompletan i zdrav obrok. Zato i ne čudi što tvrtka zauzima vodeću poziciju na
domaćem tržištu u proizvodnji svježe tje-
stenine. Uvođenjem halal standarda u proizvodne procese, tvrtka “Naše klasje” potvrdila je i dodatno učvrstila svoju poziciju
među uspješnim i modernim tvrtkama koje vode brigu o kvaliteti svojih proizvoda i
zadovoljstvu svojih potrošača. Uz halal
certifikat, tvrtka “Naše klasje” posjeduje
nekoliko značajnih certifikata kvalitete –
HACCP, ISO 9001:2002, košer te certifikat Instituta u Münchenu koji potvrđuje
proizvodnju bez GMO sastojaka.
52
J
O
U
R
N
A
L
Predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj muftija Ševko ef. Omerbašić i
direktor tvrtke “Naše klasje” Zoran Šimunić, prilikom uručenja halal certifikata.
HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE
Oman – vrata u poslovni svijet
Arapskog poluotoka
Srećko Čulić, prof.
Projekt “Hrvatska gospodarska kuća”
proizašao je iz ideje povezivanja Hrvatske s Omanom na gospodarskom, sportskom i kulturološkom području. Osnovni
cilj je omogućiti hrvatskim tvrtkama što
jednostavnije i racionalnije nastupe na tržištima Omana, ali i ostalih zemalja
Arapskog zaljeva (Ujedinjeni Arapski
Emirati, Katar, Kuvajt, Bahrein, Saudijska Arabija).
Sama ideja dugo je sazrijevala, a početak rada na ovom projektu počeo je prije godinu i pol dana kada su predstavnici
tvrtke “Kaćun” iz Splita uspostavili odličnu suradnju sa Mešihatom islamske
zajednice u Hrvatskoj. Vrijeme je do sada
iskorišteno za istraživanje tržišta, proučavanje propisa u Sultanatu Oman, te otvaranje predstavništva tvrtke “Kaćun” u
Omanu. Tvrtka “Kaćun” je, počevši od
2008. godine, uspostavila uspješnu poslovnu suradnju sa omanskom tvrtkom
INJAZ INTERNACIONAL PROJECTS
GROUP sa sjedištem u Muskatu, glavnom gradu Omana. Rezultat takve suradnje je poslovni Ugovor o zastupanju kojim je tvrtka Kaćun ostvarila zakonske
pretpostavke Sultanata Oman o otvaranju
predstavništva u Omanu, a samim time i
ostvarivanje projekta “Hrvatska gospodarska kuća” u Omanu. Službeni naziv u
Omanu je KACUN (CROATIAN HOUSE OFFICE), OMAN OZAIBA, 18th
NOV. STREET. P.O.Box. 462 P.C. 131
MUSCAT, SULTANATE OF OMAN,
tel. 00968-24494812.
Agent je INJAZ INTERNACIONAL
PROJECTS GROUP, a koordinator cijelog poslovnog programa je dr. Hatim A.
Hamid. Imajući u vidu specifičnost
omanskog tržišta i ostalih arapskih zemalja, a posebno štujući njihovu tradiciju i
vjerske običaje te zakonske propise, u poslovnom poduhvatu realizacije poslovnog projekta “Hrvatska gospodarska kuća
u Omanu” od početka smo imali nesebičnu i svestranu podršku eksperata Mešihata Islamske vjerske zajednice u Hrvatskoj, te predstavnika INJAZ INTERNACIONAL PROJECTS GROUP u Omanu.
Upravo zahvaljujući preporuci i podršci
te gospode i zvaničnika ostvarili smo
mnoge poslovne kontakte kako u Hrvatskoj tako i u Omanu. Prilikom posjeta
predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića njegovoj ekscelenciji, omanskom Sultanu QABOOS BIN SAID AL
SAID-u u Muskatu, kojoj su nazočili i
brojni hrvatski gospodarski i politički
predstavnici te brojni zvaničnici Omana i
njihovi gospodarstvenici, a kojem smo
nazočili i mi, uočene su brojne mogućnosti poslovne suradnje uz uvažavanje tradicije i običaja hrvatskog i omanskog naroda. Posebne poslovne mogućnosti otvaraju se u području trgovačke razmjene,
turizma, ribarstva, medicine, izgradnje
infrastrukture u Omanu, graditeljstva,
brodogradnje, te izrada stručnih projekata
za pojedina područja gospodarstva. Posebno interesantno je područje sporta i
kulture, te obrazovanje studenata gdje postoji široki interes za razmjenu sportaša,
sportske i kulturne nastupe, educiranje
sportskih i inih stručnjaka, te pripreme i
nastupe sportaša, sportskih klubova i nacionalnih timova u Hrvatskoj i Omanu.
Sultanat Oman, zahvaljujući svom zemljopisnom položaju, predstavlja strateškog partnera jer se nalazi na križanju
svjetskih pravaca trgovine naftom i plinom, te brojnim prehrambenim proizvodima. Oman je zemlja sa bogatom poslovnom i kulturnom tradicijom, a Omanci su izuzetno obrazovani, kako na vlastitim sveučilištima tako i na sveučilištima u
inozemstvu sa izvrsnim poznavanjem engleskog jezika. Posebno impresivno je
koliko su Omanci gostoljubivi i susretljivi ljudi i koliko se zanimaju za Hrvatsku.
Duga i ekološki zaštićena obala sa prelijepim plažama i povijesnim lukama omogućila je Omancima kontakte sa drugim
državama i kulturama svijeta. Oman je
poslovno sigurna zemlja, kao i zemlja koja pruža nevjerojatne uvjete za odmor,
53
Imajući u vidu specifičnost omanskog
“
tržišta i ostalih arapskih zemalja, a posebno
štujući njihovu tradiciju i vjerske običaje te
zakonske propise, u poslovnom poduhvatu
realizacije poslovnog projekta “Hrvatska
gospodarska kuća u Omanu” od početka
smo imali nesebičnu i svestranu podršku
eksperata Mešihata Islamske vjerske
zajednice u Hrvatskoj, te predstavnika
INJAZ INTERNACIONAL PROJECTS
GROUP u Omanu.
”
J
O
U
R
N
A
L
HALAL KVALITETA
Za poslovanje na području Sultanata
“
Oman, kada su u pitanju prehrambeni
proizvodi ili bezalkoholni napici, nužno
je poštivati Halal standarde i osigurati
odgovarajuću dokumentaciju koja prati
proizvode plasirane bilo u Omanu ili
zemljama Arapskog zaljeva.
”
54
Hrvatska gospodarska kuća INJAZ u Omanu
J
O
U
R
N
A
L
Državnički posjet Omanu
šport i rekreaciju tijekom cijele godine.
Za poslovanje na području Sultanata
Oman, kada su u pitanju prehrambeni
proizvodi ili bezalkoholni napici, nužno
je poštivati Halal standarde i osigurati
odgovarajuću dokumentaciju koja prati
proizvode plasirane bilo u Omanu ili zemljama Arapskog zaljeva.
Na području Republike Hrvatske djeluje Agencija za certificiranje halal kvalitete sa sjedištem u Zagrebu koja osigurava informiranje, savjetovanje i praćenje poslovnih subjekata do konačnog izdavanja Halal certifikata. Susretljivost i
stručna znanja predstavnika Agencije u
mnogome olakšavaju certificiranje, što
posebno cijene partneri koji su do sada
certificirali svoje proizvode i proizvodne
procese. Poslovanje u Omanu otvara
mnoge mogućnosti jer je Oman bogata i
otvorena zemlja koja svoje bogatstvo temelji na nalazištima nafte. Uz razvijenu
industriju nafte i naftnih derivata, zvaničnici Omana, pod vodstvom Sultana
QABOOS BIN SAIDA, imaju jasno razrađen plan razvoja koji se zasniva na
izgradnji infrastrukture, ulaganjima u turizam te gospodarskim povezivanjem sa
ostalim državama svijeta. Ta spoznaja
omogućava tvrtkama iz Hrvatske i Bosne
i Hercegovine gospodarski nastup i otvara mnoge mogućnosti. Poseban kapital je
u spoznaji da postoje mnogi ljudi koji su
blagonakloni prema Hrvatskoj, a poglavito oni koji su studirali i boravili na području Republike Hrvatske. Cilj “Hrvatske gospodarske kuće” u Omanu je povezati sve zainteresirane čimbenike kako bi
u zajedničkom nastupu realizirali poslovne poduhvate na sveopće zadovoljstvo. Posebnu težinu ovom projektu daje
saznanje da se od prvog dana u cijeli projekt uključio Mešihat Islamske zajednice
u Hrvatskoj pružajući stručnu i organizacijsku potporu, te tvrtka INJAZ kao vrhunska kompanija koja u svom sastavu
ima šest tvrtki koje pokrivaju poslovna
područja od telekomunikacija do medicine. Iako na području Omana djeluju
mnoge strane kompanije i postoje proizvodi iz cijeloga svijeta, koji su se izborili u oštroj tržnoj konkurenciji, isto tako
postoji i mogućnost plasmana roba i
usluga sa područja Hrvatske i Bosne i
Hercegovine. Posebno treba naglasiti da
je nužno uskladiti se sa omanskim zakonskim i vjerskim propisima, koji su
jasno razrađeni i striktno se provode. Ta
spoznaja zahtjeva kvalitetnu pripremu,
ali omogućava i lakše poslovanje na tom
tržištu jer su pravila jasno definirana i
jednako važeća za sve.
SADRŽAJ
SADRŽAJ
ISSN 1334-5052
PREPORODOV JOURNAL
mjesečnik KDBH “Preporod”
Izdavač:
Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske
“Preporod”
Glavni urednik:
Ismet Isaković
2
UVODNIK
Filip Mursel Begović:
Halal lijek za novu životnu realnost .............................................................................. 3
HALAL KVALITETA
(halal ishrana i halal certificiranje)
Sumeja Ljevaković, prof., Orhan Jašić, prof.:
Religioznost i kultura prehrane ..................................................................................... 4
Prof. dr. Sulejman Topoljak:
Halal i haram u ishrani ................................................................................................ 6
Mr. sci. Faruk Čengić:
Tehnologija halal klanja .............................................................................................. 10
Urednik specijalnog izdanja:
Filip Mursel Begović
Amir Sakić, prof.:
Uloga i doprinosi Agencije za certificiranje halal kvalitete u razvoju halal procesa ........ 13
Redakcija:
Amina Alijagić
Mirza Mešić
Sena Kulenović
Edis Felić
Faris Nanić
Aldin Dugonjić, bacc. san. ing:
Centar za certificiranje halal kvalitete Zagreb ............................................................ 18
Suradnici:
Mirsada Begović
Ajka Tiro Srebreniković
Edina Smajlagić
Avdo Huseinović (BiH)
Edin Tule (BiH)
Amel Suljović (BiH)
Mr. sc. Olivera Jurković Majić:
Primjena halal i košer certifikata u marketingu hrane .................................................. 28
Adresa:
Preporodov Journal
Ilica 35, 10000 Zagreb
Mr. sc. pharm. Emilija Spasevska, prof. dr. Midhat Jašić:
Supstitucija haram sastojaka u proizvodnji halal lijekova ............................................. 48
Telefon/faks:
+385 (0)1 48 33 635
e-mail:
kdbhpreporod@zg.t-com.hr
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
ismet.isakovic@sk.t-com.hr
web: www.kdbhpreporod.hr
Prof. dr. Midhat Jašić, Amir Sakić, prof.:
Halal autohtoni proizvod ............................................................................................ 21
Prof. dr. Kadrija Hodžić:
Tržište i cijene halal proizvoda .................................................................................... 24
Doc. dr. sc. Aziz Hasanović:
Mogućnosti izvoza kroz halal program ........................................................................ 38
Prof. dr. Midhat Jašić:
Halal aditivi u hrani i lijekovima ................................................................................. 44
39
Mario Dukarić:
Tvrtka “Naše klasje” – primjer uspješnog uvođenja halal kvalitete! ............................. 51
Srećko Čulić, prof.:
Oman – vrata u poslovni svijet Arapskog poluotoka ..................................................... 53
Žiro-račun:
ZABA 2360000-1101441490
Devizni račun:
SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185
Cijena: 15 kuna
J
O
U
R
N
A
L
Pretplata:
RH
80 HRK godišnje
BiH 20 KM godišnje
Svijet 15 € godišnje
Tisak:
mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica
Tiskano uz financijsku potporu iz
Državnog proračuna Republike
Hrvatske putem Savjeta za nacionalne
manjine Republike Hrvatske
Na podršci u pripremi prezentacije zahvaljujemo:
Zagrebačkom Velesajmu, Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva,
Hrvatskoj gospodarskoj komori, Agenciji za promicanje izvoza i ulaganja,
Agenciji za komercijalnu djelatnost.
VISPAK dd, Visoko
OBLOCOMMERCE doo, PJ ALSSA Konjic
VEGAFRUIT doo, Doboj Istok
!"#$%
KLAS doo, Sarajevo
&"!'!#"#
('$)*+
$)"&%
!"!-'("!#
./
BROVIS dd, Visoko (Piletina OVAKO)
ARGETA doo, Sarajevo
("!#!(!'2!
Koprivnica
#'(3!#4
!#4
#'('$./
"
4
"!(!')5%$+
%
!"2"!6!'#!$
./
)*+
7/
86"'6#)*+
!'2!$$+
"!&)*+
!"6!9':'3"'
:
'!&!$3)*+
!'7#('!68"!
4
"86''!683
'6"&($%
'"6;
FAVEDA doo, Sarajevo
68"#$%
VELVET TRADE doo, Sarajevo
$!../;
8'3!''6
/
"$'6"'!6'!
6;
"
OMEGA COMERC doo, Visoko
6!(/6
$$2!$(!;/
PURIS dd, Pazin
38!'"!'!
MI OVAKO doo Sarajevo
%/
<=
'!68"!#6!6.
=
2!"8'
>/
3)"!#>
HALAL KVALITETA
(halal prehrana i halal certificiranje)

CEN-ova INICIJATIVA ZA EVROPSKI HALAL STANDARD

i forum

HALAL FAIR & FORUM HALAL SAJAM I FORUM

ŠTO RADI ŠEMSO TANKOVIĆ? HOMIĆI I MUSLIĆI ŠOKIRALI

Vlada mora ponuditi optimalna rješenja za razVoj priVrede za

Obrazac o odustajanju Ovaj obrazac trebate ispuniti i

SkandinavSki turoperatori poSjetili BiH

pozivnica (pdf)

„natjerati“ trgovce da primijene novi Zakon o zaštiti potrošača?

Original zamolbe za županije (pdf) - Projekt

Neuro Pr – što mogu odnosi s Javnošću naučiti iz NeuromarketiNga?