Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
Udruženje
VAŠA PRAVA BOSNE I HERCEGOVINE
Sarajevo, Ulica Safeta Hadžića 66A; tel/fax +387 (0) 33 789-105; 789-115
e-mail: sarajevo@vasaprava.org
Sarajevo, februar 2013.godine
1
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
Sadržaj
Pravni okvir................................................................................................................................................... 4
Međunarodni standardi ................................................................................................................................. 5
Trenutno stanje.............................................................................................................................................. 7
Oblici ostvarivanja besplatne pravne pomoći ............................................................................................... 8
Korisnici besplatne pravne pomoći ............................................................................................................. 10
A) Prebivalište i stranci .............................................................................................................................. 10
B) Status ...................................................................................................................................................... 10
C) Slabo imovinsko stanje ........................................................................................................................... 11
D) Uskraćivanje pravne pomoći ................................................................................................................. 15
E) Procedura............................................................................................................................................... 15
Pružaoci besplatne pravne pomoći .............................................................................................................. 16
Nezavisnost pružalaca pravne pomoći ........................................................................................................ 17
Pružanje besplatne pravne pomoći - NVO .................................................................................................. 18
Prednosti donošenja jednog zakona ............................................................................................................ 21
Nadležnost BiH ........................................................................................................................................... 23
Nadležnost FBiH......................................................................................................................................... 25
Preporuke .................................................................................................................................................... 25
Dodatak I. .................................................................................................................................................... 26
Dodatak II. .................................................................................................................................................. 28
Primjer iz prakse 1. ..................................................................................................................................... 30
Primjer iz prakse 2. ..................................................................................................................................... 30
Primjer iz prakse 3. ..................................................................................................................................... 30
2
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
Primjer iz prakse 4. ..................................................................................................................................... 31
Primjer iz prakse 5. ..................................................................................................................................... 31
Primjer iz prakse 6. ..................................................................................................................................... 31
Literatura ..................................................................................................................................................... 33
3
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
Pravni okvir
Materija (besplatne) pravne pomoći u BiH uređena je u velikom broju pravnih akata i
karakteriše se značajnom fragmentiranošću. Na posebnom mjestu ćemo analizirati trenutno
stanje s obzirom na zakone koji neposredno uređuju pitanje besplatne pravne pomoći, ali ovdje
ćemo ukratno ukazati na druge akte koji se paralelno primjenjuju, odnosno uređuju ovo pitanje.
Što se tiče Ustava Bosne i Hercegovine, naročito je značajn čl. II/1 u kojem se propisuje
da će “Bosna i Hercegovina i oba entiteta […] osigurati najviši nivo međunarodno priznatih
ljudskih prava i osnovnih sloboda,” a uz to propisuje da se “[p]rava i slobode predviđeni u
Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenum protokolima […]
direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini”, te da “[o]vi akti imaju prioritet nad svim ostalim
zakonima.” Kao što ćemo vidjeti u nastavku, ovo se svakako odnosi na minimalne standarde u
pogledu besplatne pravne pomoći, a koje proizilaze iz čl. 6. Evropske konvencije o ljudskim
pravima (”EKLJP”). Što se tiče konstituirajućih akata drugih nivoa vlasti, naročitu pažnju
zavrijeđuje Statut Brčko Distrikta BiH koji u više svojih odredaba uređuje pitanje prava na
besplatnu pravnu pomoć, nadležno tijelo, njegov mandat, finansiranje i dr.1
Zakoni o parničnom postupku entiteta, odnosno Brčko Distrikta BiH, sadrže identične
odredbe koje regulišu oslobađaje od plaćanja troškova postupka na prijedlog stranke, i to u
odnosu na “stranku koja prema svom općem imovnom stanju ne može podmiriti te troškove bez
štete za nužno izdržavanje svoje i svoje porodice”, s tim da se to obuhvata “oslobođenje od
plaćanja taksa i oslobođeje od polaganja predujma za troškove svjedoka, vještaka, uviđaja,
prevođenja i sudskih oglasa”, uz naznaku da sud “može osloboditi stranku plaćanja svih troškova
ili jednog dijala troškova postupka”. Sud ima značajnu slobodu u ocjenjivanju relevantnih
okolnosti.2 Također, oba entitetska zakona u čl. 301. propisuju da punomoćnik u postupku može
biti i “uposlenik službe za besplatnu pravnu pomoć”, dok se u čl. 50. zakona Brčko Distrikta BiH
ističe da to može biti i “advokat Kancelarije za pravnu pomoć”. Zakoni o krivičnim postupcima
BiH, odnosno entiteta sadrže odredbe o postavljaju branioca licima slabog imovinskog stanja
prilikom lišenja slobode, odnosno u drugim situacijama.3
Zakoni o advokaturi entiteta među posebnim obavezama profesije ističu i “savjetovanje
1
Vidi: čl. 16., čl. 69., čl. 71-75. Statuta Brčko Distrikta BiH.
Vidi: čl. 400-405. Zakona o parničnom postupku (”Službene novine FBiH”, br. 53/03, 73/05, 19/06), odnosno
Zakona o parničnom postupku (”Službeni glasnik RS”, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07), te čl. 133-138. Zakona o
parničnom postupku (”Službeni glasnik BD BiH”, br. 8/09, 52/10).
3
Vidi: čl. 5, čl. 54. Zakona o krivičnom postupku (”Službeni glasnik RS”, br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07,
119/08), odnosno čl. 5, čl. 60. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (”Službene novine
FBiH”, br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 22/09), te čl. 5, čl. 46. Zakona o krivičnom
postupku Bosne i Hercegovine (”Službeni glasnik BiH”, br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06,
76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09).
2
4
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
stranaka sa malim prihodima”.4 Pored toga Kodeksi advokatske etike u oba entiteta propisuju i
obavezu pružanja besplatne pravne pomoći socijalno ugroženim osobama, odnosno osobi za koju
zna da nije u mogućnosti da plati uslugu, te dužnost pruzimanja zastupanja takvih osoba kada to
odredi nadležni organ advokatske komore.5 Kodeks u FBiH također propisuje da “u slučaju
uspjeha u postupku advokat može od takve stranke tražiti nagradu za pružanje usluga u mjeri u
kojoj to zastupanje neće izgubiti svoje humano i socijalno obilježje, ali u svakom slučaju advokat
smije tražiti onu nagradu koju je zastupana stranka ostvarila po osnovu njegova zastupanja na
teret protivne stranke.” Oba kodeksa sadrže široke odredbe o mogućnostima odbijanja
zastupanja.
Međunarodni standardi
Bosna i Hercegovina je bez sumnje u konačnoj fazi poslijeratne rekonstrukcije i
transformacije u moderno demokratsko društvo koje mora osigurati zaštitu ljudskih prava svih
svojih građana u skladu sa međunarodnim standardima i normama. Posmatrano kroz postojeće
političke i ekonomske probleme, te nedostatak ujednačenih mehanizama za pružanje besplatne
pravne pomoći na čitavoj teritoriji države postaje neophodno da se obezbijedi nepristrasan i
jednak pristup pravima kroz usluge besplatne pravne pomoći koje su nezavisne od državnog
uticaja. Uspostava minimalnih standarda i jačanje kapaciteta pružaoca besplatne pravne pomoći
je i jedan od strateških ciljeva Strategije za reformu sektora pravosuđa 2008-2013.godine.6
Pristup pravdi je osnovno ljudsko pravo zagarantovano Ustavom Bosne i Hercegovine
(BiH) i međunarodnim instrumentima za zaštitu ljudskih prava. To je esencijalni dio
funkcionirajućeg sistema vođenog vladavinom prava. Jedan od integralnih i najvažnijih aspekata
pristupa pravdi je pristup stručnoj pravnoj pomoći za sve kategorije stanovništva, uključujući i
one ekonomski najugroženije koje ne može priuštiti plaćanje pravnih usluga.
Minimalni zahtjevi vezani uz ljudska prava iz člana 6. EKLJP, u kontekstu pravne
pomoći, proizilaze iz tumačenja i prakse Evropskog suda za ljudska prava. Član 6. EKLJP
predviđa za krivične predmete da pravna pomoć treba biti pružena „kad to nalažu interesi
pravde“. Ovo se također smatra općim standardom i za druge vrste predmeta. U tom kontekstu
veoma je bitan predmet Airey protiv Irske, gdje je Sud istakao da je cilj “Konvencije da
4
Vidi: čl. 16., stav 3., tačka b) Zakona o advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine (”Službene novine FBiH”, br.
25/02, 40/02, 29/03, 18/05, 68/05), odnosno čl. 27., stav 3., tačka b) Zakona o advokaturi Republike Srpske
(”Službeni glasnik RS”, br. 30/07, 59/08).
5
Vidi: čl. XII Kodeksa advokatske etike advokata Federacije Bosne i Hercegovine (usvojen na vanrednoj Skupštini
Komore 17.09.2005), odnosno čl. 2. Kodeksa etike advokata Advokatske komore Republike Srpske (”Službeni
glasnik RS”, br. 68/05).
6
Vidi: Strategija za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini za period 2008. do 2012. godine, Ministarstvo
pravde BiH, Sarajevo, 2006., str. 71 (”Besplatna pravna pomoć je takođe presudna za ispunjavanje ključnih
evropskih i međunarodnih konvencija, naročito Evropske konvencije o ljudskim pravima”); Preporuke za
modificiranje i unaprijeđenje predloženog prijedloga Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, Zajednička služba PS
BiH, Istraživački sektor, br.: 03/10-50-3-96-9/10, 25.06.2010., str. 49 (”Pružanje pravnih savjeta i pomoći, u okviru
sistema pravne pomoći, od ključne je važnosti za obaveze i dužnosti koje države u članstvu Vijeća Evrope
preuzimaju u vezi sa osiguravanjem prava svakog čovjeka na pošteno i javno suđenje, u razumnom roku, pred
nezavisnim i nepristrasnim sudom osnovanim po zakonu prema članu 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima”).
5
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
osigurava ne prava koja su teorijska ili iluzorna, već prava koja su praktična i učinkovita”. 7
Imajući u vidu prethodno Sud je zaozeo stanovište da se u određenim situacijama stankama mora
obezbijediti besplatna pravna pomoć i u građanskim sporovima, u suprotnom će prava koja
stranke uživaju ostati iluzorna. Ova je odluka postavila presedan koji države obavezuje da pruže
pravnu pomoć gdje je to potrebno uzimajući u obzir sljedeće kriterije:8
●
važnost predmeta u odnosu na pojedinca (podnositelja zahtjeva);
●
složenost predmeta;
●
sposobnost pojedinca da zastupa sam sebe;
●
troškovi i sposobnost pojedinca da ih podmiri.
Drugim riječima, “odsustvo pravne pomoći može, u određenim okolnostima, uskratiti
podnosioca zahtjeva za učinkoviti pristup sudu”.9 Sud je u određenom broju drugih predmeta
razradio predmetne minimalne standarde.10 U nastavku će detaljnije biti razmotrene pojedine od
ovih odluka, odnosno njihovi zaključci, u odnosu na zakonodavna rješenja u BiH.
Nužno je ukazati da pravilno funkcionisanje pravosudnog sistema i djelotvoran i
ravnopravan pristup pravdi za sve građane predstavlja jednu od osnovnih i obavezujućih
odgovornosti svake demokratske zemlje. Ovim važnim pitanjem već se dugo bavi Vijeće Evrope
i sve njegove zemlje članice. Mnogi instrumenti koje je usvojio Komitet ministara Vijeća Evrope
odražavaju cilj da se doprinose pravičnoj i efikasnoj pravdi.
Pored toga, Komitet ministara Vijeća Evrope zahtijeva da države progresivno provode
sisteme pravne pomoći na način koji se odnosi na sve relevantne osobe, odnosno fizičke osobe
koje imaju državljanstvo bilo koje zemlje-članice, kao i na sve fizičke osobe koje u jednoj od tih
država imaju boravište, što se odnosi na strance i osobe bez državljanstva, te na osobe bez
finansijskih sredstava da bi snosile troškove pružanja savjeta i pomoći; na način koji se odnosi na
sve relevantne slučajeve (socijalne, fiskalne, građanske, upravne...) i u skladu sa odgovarajućim
procedurama (npr. omogućavanje podnošenja zahtjeva za reviziju odluke u slučaju da je zahtjev
za pravnu pomoć odbijen); pravne usluge pružaju nezavisni pravnici i/ili organizacije koji se
istovremeno trebaju podsticati i na pružanje pravnih usluga osobama u slaboj poziciji uz pomoć
države i zajednice u cjelini, uključujući, nevladine organizacije i advokatske komore.
U vezi sa prethodno navedenim, treba ukazati da je i Komitet ministara država članica
7
Airey protiv Irske, 9.10.1979, Serija A br. 32, para. 24.
Vidi: ibid., para. 26.
9
Glaser protiv Ujedinjenog Kraljevstva, zahtjev br. 32346/96, 19.09.2000, para. 99. Vidi, također: Mowbray, 2004,
str. 103.
10
Vidi, npr.: Artico protiv Italije, 13.05.1980, Serija A, br. 37 (opća obaveza država potpisnica da osiguraju
jednakost pred zakonom); Goddi protiv Italije, 9.04.1983., Serija A, br. 76 (postojanje povrede prava na pravnu
pomoć u slučaju kada advokatu koji je imenovan po službenoj dužnosti nije osigurano dovoljno vremena za
pripremu); Pakelli protiv Njemačke, 25.4.1983., Serija A, br. 64 (nizak materijalni status ne mora se dokazivati
izvan svake sumnje); Granger protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 28.03.1990., Serija A, br. 174 (obaveza država da
osiguraju pravnu pomoć u svim stepenima postupka);Croissant protiv Njemačke, 25.9.1992, Serija A, br. 237-B
(dopušten je zahtjev za povrat odobrenih i utrošenih sredstava za plaćanje besplatne pravne pomoći ukoliko se
poboljša materijalna situacija korisnika); Steel i Morris protiv Ujedinjenog Kraljevstva, zahtjev br. 68416/1, ECHR
2005-II (faktori poput nepravičnosti koja proizilazi iz jasne nejednakosti stranak u postupku vodi obavezi države da
obezbijedi besplatnu pravnu pomoć); Ashingdane protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 28.05.1985, Serija A, br. 93
(ograničenja prava na pristup pravosuđu ne mogu biti takve prirode da dovode u pitanje samu prirodu tog prava).
8
6
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
Vijeća Evrope pozvao članice da preuzmu odgovornosti za uspostavljanje i finansiranje sistema
besplatne pravne pomoći i osiguraju efektivan pristup zakonu i pravdi za siromašno
stanovništvo, putem nekoliko preporuka i rezolucija: pravna pomoć u građanskim,
komercijalnim i upravnim stvarima [Rezolucija (76) 5], Pravna pomoć i savjet [Rezolucija (78)
8], Efektivan pristup zakonu i pravdi za siromašne [Rezolucija (93) 1].
Neke mjere koje su preporučene u tim instrumentima odnose se na uspostavljanje
djelotvornih sistema pružanja pravne pomoći i asistencije. Druge mjere se, pak, odnose na
smanjenje pretjeranog obima posla na sudovima putem mirnog rješavanja sporova i medijacije ili
prije ili u toku sudskog postupka. U slučajevima gdje je parnica neizbježna potrebno je donijeti
mjere da bi se pojednostavio postupak i osigurale odgovarajuće procedure i pravila koje su na
snazi u zemljama članicama koje u svakom slučaju daju doprinos djelotvornosti pravosuđa.
U svakom slučaju, jasno je da princip vladavine prava može biti realnost samo ako osobe
mogu djelotvorno provesti svoja zakonska prava i suprotstaviti se nezakonitim radnjama. Da bi
se u tome uspjelo, postoji izražena potreba za stalnim naporima da se pravda približi ljudima i da
se poboljša efikasnost i funkcionisanje sudskog postupka, a pritom, u svakom slučaju potrebno je
uzeti u obzir i konkretne potrebe svake jurisdikcije. Pružanje pravnih savjeta i pomoći u okviru
sistema pružanja pravne pomoći građanima je vrlo bitna obaveza koju su preuzele zemlje članice
Vijeća Evrope u smislu obezbjeđenja prava svim osobama na pravično i javno saslušanje u
razumnom vremenskom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom uspostavljenim na osnovu
zakona i prema članu 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Pružanje pravnih savjeta i pomoći, posebno onim osobama koje nemaju finansijska
sredstva da plate za pravne savjete i pomoć, smatra se osnovnim za omogučavanje jednakog i
djelotvornog pristupa pravdi.
Trenutno stanje
Učinkovit sistem za pružanje besplatne pravne pomoći, i pored svoje vitalne funkcije za
cjelokupno stanovništvo, a posebno za ugrožene kategorije, nije uspostavljen na nivou BiH, niti
u potpunosti na drugim nivoima vlasti. Ipak, u BiH donešeno je niz zakona kojima se neposredno
uređuje materija besplatne pravne pomoći, i to u Republici Srpskoj, Brčko Distriktu BiH, te
Tuzlanskom, Sarajevskom, Zeničko-Dobojskom, Unsko-sanskom, Posavskom, te Kantonu 10.11
11
Vidi: Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći (”Službeni glasnik RS”, br. 120/08) [”RS”]; Zakon o kancelariji za
pravnu pomoć Brčko Distrikta BiH (”Službeni glasnik BD BiH”, br. 19/07) [”BD”]; Zakon o pružanju pravne
pomoći (”Službene novine TK”, br. 10/08) [”TK”]; Zakon o pružanju pravne pomoći (”Narodne novine ŽP”, br.
3/10) [”PK”]; Zakon o županijskom zavodu za pravnu pomoć (”Narodne novine ŽZH”, br. 5/08) [”K10”]; Zakon o
pružanju besplatne pravne pomoći (”Službeni glasnik USK”, br. 22/12) [”USK”]; Zakon o pružanju besplatne
pravne pomoći (”Službene novine KS”, br. 1/12) [”KS”]; Zakon o Kantonalnom Zavodu za pravnu pomoć
(”Službene novine ZDK”, br. 5/05). Vidi, također: Uredba o jedinstvenoj tarifi za pružanje besplatne pravne pomoći
u RS (”Službeni glasnik RS”, br. 79/10) Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti sudija, tužilaca i advokata
Kancelarije za pravnu pomoć BD BiH (”Službeni glasnik BD BiH”, br. 30/04); Pravilnik o unutrašnjem poslovanju
kancelarije za pravnu pomoć BD BiH (”Službeni glasnik BD BiH”, br. 38/09); Pravilnik o načinu i uvjetima
pružanja pravne pomoći (”Službene novine ZDK”, br. 9/05) [”ZDK”]; Pravilnik o načinu i uvjetima pružanja pravne
pomoći (”Narodne novine ŽZH”, br. 14/08). Nacrt Zakona o pružanju besplatne pravne pomoći Bosanskopodrinjskog kantona upućen je u javnu raspravu na sjednici održanoj 06.11.2012. godine - vidi:
http://www.bpkg.gov.ba/sjednice-skupstine/20397/15-sjednica-6 (pristupljeno: 04.01.2013).
7
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
Općenito se može istaći da ovi zakoni regulišu ostvarivanje besplante pravne pomoći, korisnike
besplatne pravne pomoći, postupke u kojima se pruža besplatna pravna pomoć, organe pred
kojima se pruža besplatna pravna pomoć, uslove, kriterije i načine ostvarivanja besplatne pravne
pomoći, postupke za ostvarivanje prava na besplatnu pravnu pomoć, subjekte koji su ovlašteni za
pružanje besplatne pravne pomoći, finansiranje, saradnju i stručno usavršavanje, prava, dužnosti
i ovlaštenja pravnih zastupnika, nadzor i druga pitanja od značaja za pružanje besplatne pravne
pomoći. Na žalost, partikularno uređivanje ove materije rezultiralo je neujednačenim zakonskim
rješenjima u različitim segmentima na koje će biti ukazano u nastavku, a što u konačnici vodi i
nejednakom postupanju prema građanima u različitim dijelovima države.
Trenutno građani koji žive na području FBiH, odnosno kantona koji nemaju
uspostavljene mehanizme za besplatnu pravnu pomoć (Sarajevo, Goražde, Bihać, Travnik,
Mostar, Livno), te građani kojima je potrebna pravna pomoć u sudskim i upravnim postupcima
izvan mjesta njihovog prebivališta (izbjegle i raseljene osobe) imaju otežan pristup pravdi i
potpuno zavise od pomoći organizacija civilnog društva u ostvarivanju svojih prava. i pored toga
što su neke općine u BiH lokalno regulisale dodjelu besplatne pravne pomoći, takva praksa je
nedosljedna, selektivna i u pojedinim slučajevima diskriminirajuća. Veliki izazov na ovom polju
jeste kreirati sveobuhvatan sistem koji osigurava minimum jednakosti pred zakonom za sve
građane BiH.
Oblici ostvarivanja besplatne pravne pomoći
Zajedničko svim zakonskim rješenjima jeste da se pravna pomoć ostvaruje kao pravo na:
opće informacije o pravima i obavezama, pravne savjete i pomoć u popunjavanju obrazaca,
pravnu pomoć u sastavljanju svih vrsta pismena, te zastupanje na sudu (krivični, parnični,
vanparnični, izvršni, prekršajni, upravni postupak i upravni spor). Pojedini od ovih zakona još
izričito predviđaju i pravnu pomoć u postupcima mirnog rješavanja sporova (medijacija),12 dok
se kod drugih to može pretpostaviti s obzirom na opće odredbe o preduzimanju “drugih radnji” u
cilju zaštite prava i pravnih interesa korisnika pravne zaštite.13
Zbog ovog posljednjeg može se zaključiti da pojedini zakoni na veći način ograničavaju
moguće oblike besplatne pravne pomoći zbog taksativnog formulisanja odredbi, odnosno
izričitog navođenja ograničenja. To je naročito slučaj sa zakonima u Sarajevskom i Unskosanskom kantonu, odnosnu Republici Srpskoj gdje se besplatna pravna pomoć ne pruža za
postupke pred privrednim odjeljenjima nadležnih sudova, postupcima upisa u registar privrednih
subjekata, postupke registracije obrtničke djelatnosti, postupke registracije udruženja ili
fondacija, postupke pred nadležnim poreznim organima, odnosno na sastavljanje privatnih
isprava i ugovora.14 Međutim, ni ova tri zakona nisu usaglašena, budući da zakoni u Unskosanskom kantonu, odnosno Republici Srpskoj, besplatnu pravnu pomoć ne pružaju ni u
postupcima pribavljanja urbanističke saglasnosti i građevinske dozvole, te ni za druge pravne
radnje u vezi s građenjem, s tim da opet zakon Republike Srpske, za razliku od onog Unsko12
Vidi: čl. 5(1) KS; čl. 6(1) USK; čl. 5(1) RS; čl. 10. BD.
Vidi: čl. 9(1) TK; čl. 7. K10; čl. 9(1) PK.
14
Vidi: čl. 7. KS; čl. 8. USK; čl. 7(1) RS.
13
8
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
sanskog (i Sarajevskog) kantona, nudi izuzetak “u opravdanim slučajevima, kada to nalažu
interesi pravičnosti”.15 Zakon u Republici Srpskoj je jedini od analiziranih koji ne nudi besplatnu
pravnu pomoć u upravnom postupku, te imajući u vidu način na koji je formulisana odredba čl.
7., prethodno navedeni izuzetak nije primjenjiv na taj postupak. Konačno, zakoni u Sarajevskom
i Unsko-sanskom kantonu su jedini koji izričito propisuju da se besplatna pravna pomoć odnosi i
na sačinjavanje podnesaka međunarodnim tijelima za zaštitu ljudskih prava,16 što drugi zakoni ili
ne čine izričito, ili nije sasvim sigurno da li se njihove odredbe mogu tumačiti na način da se
odnose i na ovaj oblik pravne pomoći. Također, u onoj mjeri u kojoj se ustavni sudovi ne mogu
smatrati pravosudnom institucijom, već posebnim tijelom za ispitivanje ustavnosti i zakonitosti,
upitno je u kojoj mjeri besplatna pravna pomoć pokriva i zastupanje pred tim tijelima, ukoliko to
nije izričito propisano kao što je učinjeno u zakonu Sarajevskog kantona.
Odsustvo besplatne pravne pomoći u upravnom postupku u RS naročito je problematično
ukoliko imamo u vidu da se najveći broj kršenja prava dešava upravo u upravnim organima i
institucijama gdje građani ostvaruju svoja osnovna prava, te da se odugovlače uspravni postupci
zbog nemogućnosti građana da plate troškove advokata, zbog čega postoji stvarna opasnost da će
doći do povećanog broja upravnih sporova zbog nesrazmjerno dugog vremena rješavanja
zahtjeva.17 Također, problematično je blanketno isključivanje pravne pomoći u drugim
postupcima, a naročito onim pred nadležnim poreznim organima budući da pretpostavlja da ta
pitanja ne mogu biti važna za pojedinca, da ti predmeti nisu kompleksni, odnosno da je u tim
predmetima pojedinac uvijek sposoban da sebe zastupa, te da neiziskuju naročite troškove.
Isključivanje određenih pravnih kategorija iz pružanja besplatne pravne pomoći može doći u
sukob sa standardima koje je postavio Evropski sud za ljudska prava, zbog toga što on ne pravi
razliku među različitim pravnim zahtjevima već naglasak stavlja na važnost predmeta u odnosu
na pojedinca (podnositelja zahtjeva), s obzirom na različite kriterije,18 te iako “ne obavezuj[e]
države da omoguće besplatan pristup pravosuđu za sve slučajeve […] traž[i] da svaki predmet
bude razmotren na temelju pojedinačnih okolnosti prije no što se uskrati pravo na besplatnu
pravnu pomoć”.19 Konačno, u onoj mjeri u kojoj izuzeci od ograničenja, poput onih u zakonu
RS, predstavljaju diskreciono pravo davaoca te pomoći, suprotni su sa relevantnom praksa
Evropskog suda za ljudska prava koja predstavlja minimalne standarde za pružanje besplatne
pravne pomoći.
15
Čl. 7(2) RS.
Vidi: čl. 5(1)h), čl. 19(2) KS; čl. 20(2) USK.
17
Vidi: Primjer iz prakse 4., u ovom dokumentu.
18
Vidi: Airey protiv Irske, zahtjev br. 6289/73. Također, u poznatom predmetu McLibel, Sud je - uzumajući u obzir
kompleksnost predmeta i visinu sudskih troškova - zanemario činjenicu da zakonodavstvo Ujedinjenog Kraljevstva
ne pruža besplatnu pravnu pomoć u predmetima zbog klevete, te je utvrdio kršenje čl. 6(1) EKLJP - vidi:Steel i
Morris protiv Ujedinjenog Kraljevstva, zahtjev br. 64186/01. Vidi, također: Antonicelli protiv Poljske, zahtjev br.
2815/05, para. 33 (”Sud se mora uvjeriti da utvrđena ograničenja ne ograničavaju i na taj način ne umanjuju pravo
pojedinca na pristup pravosuđu te da nisu takvog opsega da je dovedena u pitanje sama priroda tog prava. Nadalje,
ograničenje nije u skladu s članom 6(1) ako se njime ne ostvaruje legitiman cilj i ako nema razumnog odnosa
proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja koji treba ostvariti”).
19
Johnsen/Stawa/Uzelac, 2010, str. 16. Vidi, također: ibid., str. 17 (”Ono što sustavi besplatne pravne pomoći ne
smiju činiti jeste izuzimanje određene kategorije problema iz sheme pružanja pravne pomoći bez obzira na njihovu
važnost za pojedinca”).
16
9
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
Korisnici besplatne pravne pomoći
Korisnici besplatne pravne pomoći u različitim zakonima određuju se, u prinicipu, u
odnosu na prebivalište, poseban status, te imovinsko stanje, pod uslovom da pravna pomoć nije
uskraćena iz razloga propisanih zakonom. Posljednja dva kriterija - status i imovinsko stanje - u
principu nisu kumulativna, osim u Tuzlanskom, Posavskom i Zeničko-dobojskom kantonu, gdje
lica koja ostvaruju pravo na osnovu statusa moraju dokazati i da su slabog imovinskog stanja, što
predstavlja očitu nomotehničku omašku.20
A) Prebivalište i stranci
S obzirom na prvi kriterij treba istači da svi zakoni, osim onog Unsko-sanskog, Zeničkodobojskog, te Kantona Sarajevo21 ograničavaju uživanje prava s obzirom na prebivalište u
dotičnom kantonu. Ovo predstavlja značajan problem s aspekta zaštite ljudskih prava i sloboda,
budući da ostali građani Bosne i Hercegovine, koji imaju pravne interese na području kantona, a
ispunjavaju ostale uslove iz zakona, ne mogu dobiti besplatnu pravnu pomoć.22 Zakoni
Tuzlanskog, Posavskog, Unsko-sanskog kantona, odnosno Brčko Distrikta BiH, sadrže općenitu
odredbu po kojoj se pravna pomoć pruža i građanima po međunarodnim konvencijama koje
obavezuju BiH, dok zakoni Kantona Sarajevo, te Republike Srpske imaju dosta sadržajnije
odredbe kojima se besplatna pravna pomoć izričito garantuje, između ostalog, tražiocima azila,
izbjeglicama, licima pod supsidijarnom ili privremenom zaštitom, apatridima, te žrtvama
trgovine ljudima.23 Jedna od posljedica nepružanja besplatne pravne pomoći strancima u
pojedinim dijelovima BiH jeste da naši državljani mogu biti uskraćeni za besplatnu pravnu
pomoć u stranim državama koje takvu pomoć uslovljavaju reciprocitetom. U literaturi se ističe
da ovakav problem postoji, na primjer, sa državljanima BiH koji “pripadaju skupini bivših
nositelja stanarskih prava koji su 1991. godine imali prebivalište u Republici Hrvatskoj, a sada se
vraćaju u Hrvatsku kao korisnici programa povratka, ili obnove, ili stambenog zbrinjavanja”.24
B) Status
U odnosu na drugi kriterij, tj. ostvarivanje besplatne pravne pomoći na osnovu statusa,
postoji značajna neusklađenost zakona, tako da su jedini kriteriji koji su isti u svim zakonima oni
20
Vidi: čl. 14(2) TK; čl. 14(2) PK; čl. 3. ZDK.
Vidi: čl. 9, tačka a) KS, ali i čl. 11(3) KS, koji sugeriše suprotno. Relevantni zakon Unsko-sanskog kantona
izričito ne ograničava uživanje prava s obzirom na prebivalište u kantonu. Zakoni Tuzlanskog i Posavskog kantona
pružaju besplatnu pravnu pomoć i licima s prebivalištem izvan kantona, ali samo u krivičnom postupku - vidi: čl.
13(2) TK; čl. 13(2) PK.
22
Zakoni Tuzlanskog, Posavskog, te Kantona 10 propisuju da direktor Zavoda i pomoćnici Zavoda (uz prethodnu
saglasnost direktora), kao pravni zastupnici, mogu poduzimati radnje i pred drugim pravosudnim organima van
područja kantona - vidi: čl. 6(2) TK; čl. 6(2) PK; čl. 6(3) K10.
23
Vidi: čl. 9 KS; čl. 14(2) RS. Relevantni propisi Zeničko-dobojskog kantona ne sadrže izričite odredbe o ovom
pitanju, ali formulacije ostavljaju mogućnost ekstenzivnog tumačenja - vidi: čl. 3. ZDK.
24
Božić Krstanović/Tekić, 2012, str. 24.
21
10
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
lica koje prima stalnu socijalnu pomoć, te djeca bez roditeljskog staranja (s tim da zakon
Kantona Sarajevo kao kategoriju navodi samo “dijete”). Zakon Brčko Distrikta BiH je jedini koji
ne navodi penzionere s najnižom penzijom među licima koja ostvaruju pravo po osnovu statusa,
dok zakon Sarajevskog kantona sadrži dodatni uslov da penzioner nema drugih članova
porodičnog domaćinstva.25 Zakoni Unsko-sanskog, te Kantona Sarajevo ne navode nezaposlene
osobe u kriteriju posebnog statusa, dok zakoni Republike Srpske i Brčko Distrikta BiH dodatno
uslovljavaju uživanje prava time što te osobe moraju biti “bez drugih redovnih primanja ili
prihoda”.26 Zakoni Unsko-sanskog kantona, Kantona Sarajevo, te Republike Srpske navode i lica
kojima je oduzeta poslovna sposobnost, te duševno oboljela lica, s tim da u Unsko-sanskom
kantonu i Republici Srpskoj postoji dodatni uslov da su te osobe smještene u zdravstvene
ustanove.27 Istovremeno, zakon u Brčko Distriktu BiH navodi i lica lošeg zdravstvenog stanja
bez prihoda.28 Samo zakoni Unsko-sanskog, te Kantona Sarajevo kao kategoriju posebnog
statusa navode i žrtve nasilja u porodici ili nasilja na osnovu spola.29 Konačno, zakon Kantona
Sarajevo je jedini koji kao kategoriju posebnog statusa navodi i člana porodice šehida-poginulog
borca, ratnog vojnog invalida i dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja u stvarima zaštite i
ostvarivanja njegovih prava po tim osnovama.30
C) Slabo imovinsko stanje
Normiranju kriterija slabog/lošeg imovinskog stanja mora se pristupati sa naročitom
pažnjom, budući da i uporedna praksa pokazuje da je to jedna najčešćih spornih tačaka zakona. 31
Kao i u prethodnim segmentima, neusaglašenost zakona postoji i kod utvrđivanja toga ko se
smatra građaninom slabog/lošeg imovinskog stanja. Zakoni Tuzlanskog, Unsko-sanskog i
Posavskog kantona građaninom slabog imovinskog stanja smaraju lice “čija ukupna redovna
primanja i prihodi domaćinstva ne prelaze iznos od 25% prosjećne isplaćene mjesečne neto plate
zaposlenih u FBiH prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku, a
nema imovinu koja može biti predmet izvršenja”.32 S druge stane, zakon u Kantonu Sarajevo
takvom osobom smatra lice čiji mjesečni prihodi po članu domaćinstva ne prelaze iznos od 40%
prosječne isplaćene mjesečne neto plate zaposlenih u FBiH, a koji istovremeno nema nekretnine
ili drugu imovinu kojom mogu podmiriti troškove postupka.33 Za razliku prethodnih, zakoni
Republike Srpske i Brčko Distrikta BiH općenito propisuju da su osnovi za utvrđivanje prava na
pravnu pomoć zbog slabog imovinskog stanja prihodi i primanja (odnosno imovina) koji se ne
smatraju prihodom, kao i primanja na koja podnosilac zahtjeva i članovi njegovog porodičnog
25
Vidi: čl. 11(1)e) KS.
Vidi: čl. 17(1)b) RS; čl. 14 BD.
27
Vidi: 11(1)b) KS; čl. 13(1)c) USK; čl. 17(1)d) RS.
28
Vidi: čl. 14. BD.
29
Vidi: čl. 11(1)c) KS; čl. 13(1)e) USK.
30
Vidi: čl. 11(1)g) KS.
31
Vidi: Božić Krsanović/Tekić, 2012, str. 6, 33.
32
Vidi: čl. 15(1) TK; čl. 14(2) USK; čl. 15(1) PK.
33
Vidi: čl. 13(1) KS.
26
11
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
domaćinstva ne plaćaju porez.34 Zakoni Tuzlanskog, Unsko-sanskog, Posavskog kantona,
odnosno Brčko Distrikta BiH izričito propisuju da se građanima slabog imovinskog stanja ne
smatraju lica koja žive u zajedničkom domaćinstvu sa punoljetnim članom svoje porodice, a koji
je takvog imovinskog stanja da je u mogućnosti da snosi njegove troškove advokatskih usluga. 35
Međutim, može se pretpostaviti da i ostali zakoni prešutno predviđaju taj uslov, s obzirom da svi
zakoni propisuju da se kod utvrđivanja lošeg imovinskog stanja lica neće uzimati u obzir prihod i
imovina članova porodice korisnika pravne pomoći koji sa njim žive u zajedničkom
domaćinstvu, a protivstranka su u postupku.36 Treba istači da je zakon u Republici Srpskoj jedini
koji detaljnije određuje kategoriju “rashoda”, odnosno jedini koji izričito određuje koji se izdaci i
obaveze koje je podnosilac zahtjeva imao oduzimaju od ukupnog prihoda prilikom utvrđivanja
osnova za ostvarivanje prava na pravnu pomoć.37 U ovom kontekstu trebalo bi razmotriti i
reforme izvršene u Republici Hrvatskoj, kojom su izmjenjene odredbe relevantnog zakona nakon
odluke Ustavnog suda RH, a koje sada, između ostalog, propisuju da se u obzir prilikom
utvrđivanja imovinskih kriterija u postupku odobravanja pravne pomoći ne uzimaju nekretnine
koje korisnik koristi za stanovanje.38
Relevantni propisi Zeničko-dobojskog kantona su naročito problematični u ovoj oblasti,
budući da ne preciziraju na prikladan način standard “lošeg imovinskog stanja”, što uživanje
besplatne pravne pomoći po tom osnovu značajno sužavaju, te najzad što u ovom pitanju postoji
velika diskrecija u odlučivanju nadležnih organa. Naime, nakon općenitog određenja ko se
smatra licem slabog imovinskog stanja,39 Pravilnik određuje lica za koja se smatra da su takvog
lošeg imovinskog stanja. Tako se ističe, na primjer, da to mogu biti “bračni, odnosno vanbračni
drugovi bez djece u predmetima nasljeđivanja, a čija novčana primanja ne prelaze visinu
minimalne penzije”.40 Nije jasno zašto samo vanbračni drugovi bez djece mogu uživati pravo na
besplatnu pravnu pomoć, odnosno zašto se bračnim i vanbračnim drugovima pravna pomoć nudi
samo u predmetima nasljeđivanja. Posebno sporna je odredba da besplatnu pravnu pomoć
uživaju i druga lica “za koja ravnatelj Zavoda, na njihov zahtjev, ocjeni” da su lica lošeg
imovinskog stanja.41 Kada se radi o zahtevu za postavljanje branitelja zbog slabog imovinskog
stanja, dodatno se ističe da o njemu odlučuje branitelj/punomoćnih Zavoda, ali nakon obavljenog
intervjua sa podnositeljem zahtjeva, “radi dobivanja osnovnih informacija o socijalnom statusu
podnositelja zahtjeva, broju članova porodičnog domaćinstva koje podnositelj zahtjeva izdržava,
34
Vidi: čl. 18. RS; čl. 15(1) BD.
Vidi: čl. 15(2) TK; 14(3) USK; čl. 15(2) PK; čl. 15(3) BD.
36
Vidi: čl. 15(3) TK; čl. 13(2) KS; čl. 14(4) USK; čl. 15(3) PK; čl. 19(3) RS; čl. 15(2) BD.
37
Vidi: čl. 20, 21. RS. Istovremeno, međutim, da bi se lice smatralo da je lošeg imovinskog stanja, te da mu je stoga
potrebna pravna pomoć, obaveze tog podnosioca moraju premašivati ukupne prihode ili prihodi moraju neznatno
premašivati obaveze - vidi: čl. 21(3) RS.
38
Vidi: čl. 8. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (”Narodne novine”, br. 62/08, 44/11 i 81/11); Božić
Krsanović/Tekić, 2012, str. 34.
39
Vidi: čl. 2. ZDK (”[L]ica koja, prema svom općem imovinom stanju, nemaju sredstava niti mogućnosti dobivanja
zajma ili drugih sredstava da plate odvjetnika i snose sve ostale troškove zastupanja, bez štete za nužno izdržavanje
sebe i svoje porodice”).
40
Čl. 3. ZDK. Na istom mjestu se ističe da se licima lošeg imovinskog stanja smatraju i djeca, ali ona bez oba
roditelja.
41
Ibid. (naglasak dodat).
35
12
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
njegovom mjesečnom prihodu i drugih podataka na temlju kojih se utvrđuje podobnost za
zastupanje od strane Zavoda”. Ukoliko se iz predmetnog intervjua utvrdi “da bi se moglo raditi o
licu kojem Zavod pruža besplatnu pravnu pomoć”, to lice treba dostaviti i dokaze kojima to
potvrđuje. Pored toga što nije istaknuto kakav se značaj pridaje pojedinim odgovorima na
postavljena pitanja, ukoliko osoba i pored intervjua mora dostaviti dokaze, poput lica koja ne
traže postavljanje branitelja zbog slabog imovinskog stanja, nije jasno koja je svrha intervjua,
osim što utječe na trajanje postupka, što može biti destruktivno ukoliko imamo u vidu rokove u
drugim predmetima.42
Utvrđivanje imovinskog stanja može predstavljati ogroman teret mogućim korisnicima i
veliko iskušenje pružaocima pravne pomoći. Korisnici se mogu suočiti sa ozbiljnim poteškoćama
prilikom dokazivanja siromaštva - imovinskog stanja - pružajući dokaze o troškovima života
njihovog porodičnog domaćinstva. Posljednje je posebno sporno budući da u određenoj mjeri
uživanje prava jedne osobe uslovljava dobrovoljnom saradnjom druge, za što kao primjer
možemo navesti zakon Sarajevskog kantona koji zahtijeva prilaganje i ovjerenih pisanih izjava
punoljetnih članova porodičnog domaćinstva o imovinskom stanju, kao i njihove ovjerene pisane
izjave o dopuštanju uvida u sve podatke o imovini i prihodima.43 Kako bi se izbjegla ovakva
situacija mora se obratiti posebna pažnja na procedure koje imaju za cilj utvrđivanje podobnosti
korisnika s ciljem smanjenja administrativnih i birokratskih tereta. Posljednje zahtijeva detaljnu
evaluaciju obrazaca, kao i njihovu uniformizaciju. Ovdje su indikativni i primjeri Republike
Hrvatske i harmonizacije njenog zakonodavstva prilikom raspravljanja Poglavlja 23.
(”Pravosuđe i temeljna prava”), gdje je Republika Hrvatska “pojednostavil[a] postojeći obrazac
zahtjeva za odobravanje pravne pomoći i na taj način dodatno približil[a] sustav najpotrebnijim
građanima, olakšavajući im prvi korak u realizaciji tražene pomoći”, a što je EU izričito
pozdravila u svom Zajedničkom stajališu za zatvaranje poglavlja.44
Pojedini zakoni dozvoljavaju snošenje djelimičnih troškova pravne pomoći za one
korisnike koji raspolažu sa određenim sredstvima, međutim ta sredstva nisu dovoljna za
pokrivanje svih troškova davanja savjeta i pravnog zastupanja.45 Ovakav pristup bi mogao biti
učinkovit pošto omogućava uštedu državnih sredstava, a istovremeno ne isključuje iz programa
beplatne pravne pomoći one koji ne raspolažu sa dovoljnim sredstvima za samostalno plaćanje
pravne pomoći. Međutim, ovo pitanje mora biti razrađeno u zakonskim tekstovima, tako da bude
jasno kada pravna pomoć može biti djelimična, pod kojim uslovima i sa kojim garancijama. Ovo
42
Vidi: čl. 4., čl. 5. ZDK.
Vidi: čl. 16(2) KS; čl. 17(1) USK. S druge strane, recimo, Pravilnik Zeničko-dobojskog kantona zahtijeva samo
“izjavu o porodičnoj i materijalnoj situaciji” - vidi: čl. 6 ZDK. Vidi, također: Odluka Ustavnog suda Republike
Hrvatske,br. U-I/722/2009, od 06.04.2011, para. 7.4. (”Uvjet prema kojem se od svih članova kućanstva traže
odgovarajuće izjave o imovini i primanjima također djeluje kao nepremostiva prepreka u postupku izdavanja
"uputnica". Realna mogućnost da, iz različitih razloga, pojedini članovi kućanstva uskrate suglasnost za uvid u
imovinu ili davanje drugih podataka […] potencijalno može dovesti do nemogućnosti ostvarenja prava na besplatnu
pravnu pomoć čak i kad su ostali uvjeti zadovoljeni”).
44
Izvješće o ispunjavanju obaveza iz Poglavlja 23. – Pravosuđe i temeljna prava, Vlada Republike Hrvatske,
Zagreb, 12. maj 2011., str. 55; European Union Common Position, Chapter 23 - Judiciary and fundamental rights,
AD 29/11, 29. juni 2011., str. 16.
45
Vidi: čl. 14. KS; čl. 15. USK; čl. 21(3) RS. Ipak, svi zakoni predviđaju postupke naknadne refundacije troškova,
usljed izmjenjenih okolnosti, odnosno zloupotrebe prava.
43
13
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
je važno iz razloga da se izbjegnu buduće nesuglasice i previše uska tumačenja od strane organa
koji primjenjuje zakon. Ako se ovom kriterijumu doda činjenica da se kancelarije besplatne
pravne pomoći večinom nalaze u sjedištima kantona, sjedištu Distrikta, i pet gradova Republike
Srpske, bez postojanja mobilnih kancelarija i timova koji idu u susret siromašnim korisnicima, u
sistem besplatne pravne pomoći trebalo bi uključiti i troškove korisnika koji iz manjih sredina
trebaju doći do kancelarija besplatne pravne pomoći.
Među zakonima postoji i neusaglašenost oko oslobađanja od plaćanja sudskih i
administrativnih taksi. Zakoni Republike Srpske i Sarajevskog, te Unsko-sanskog kantona
izričito propisuju oslobađanje od takvih izdataka, dok drugi zakoni izričito propisuju suprotno.46
Ovakva ograničenja mogu spriječiti siromašna lica od sprovođenja sudskih i drugih postupaka.
Iako drugi zakoni predviđaju posebne uslove za oslobađanje snošenja sudskih i administrativnih
taksi, oni se direktno ne odnose na korisnike besplatne pravne pomoći, te je samim tim pozitivan
socijalni utjecaj programa besplatne pravne pomoći ograničen.
Na ovom mjestu potrebno je ukazati na dvije stvari. Prvo - čak i ako zanemarimo
neusaglašenost zakona, što je problem sam po sebi - određivanje imovinskih pragova na način
kako je to učinjeno u predmetnim zakonima može se pokazati izrazito nepravednim, budući da
ne pokriva lica koja nisu formalno siromašna, ali koja u principu nisu u stanju da pokriju
troškove uobičajenog postupka bez znatnih izdataka, naročito ukoliko su oni ekstenzivni, a što
može biti slučaj kod kompleksnijih predmeta, odnosno predmeta sa većom vrijednošću spora.
Također, treba imati na umu zaključke Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Steel i
Morris,47 gdje je ukazano da složenost predmeta, a naročito izrazita visina troškova, može značiti
kršenje čl. 6(1) EKLJP, u slučajevima uskraćivanja besplatne pravne pomoći licima samo zato
što formalno nezadovoljavaju uslove siromaštva.48 Drugo, zakoni različito regulišu pitanje ko
određuje ispunjenje uslova eventualnog korisnika za pružanjem besplatne pravne pomoći. To je,
u pravilu, pravo koje je dato u nadležnost Centra za besplatnu pravnu pomoć u Republici
Srpskoj, odnosno u većini kantonalnih zavoda ta nadležnost data je direktoru Centra/Zavoda. 49
Imajući u vidu da se radi o pristupu pravdi najsiromašnijih i najugroženijih skupina stanovništva,
ovakav pristup, uz kasnije opaske o nezavisnosti ovih tijela, može ugroziti ciljeve besplatne
pravne pomoći. Iznimku od ovoga čini zakon Brčko Distrikta BiH koji propisuje da o zahtjevu u
pravilu odlučuje predsjednik Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH, dok u krivičnim predmetima o
tome odlučuje predsjednik suda, sudija ili vijeće u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku
Distrikta. Istovremeno, o zahtjevu za ostvarivanje pravne pomoći u upravnom postupku odlučuje
direktor Kancelarije.50
46
Vidi: čl. 3(3) RS; čl. 2(3) KS; čl. 3(3) USK. Dok bi se relevantna odredba zakona u Brčko Distriktu BiH (čl. 20,
stav 1.), mogla ekstenzivno tumačiti da obuhvata i ove troškove, to nije slučaj sa sličnim odredbama u Tuzlanskom i
Posavskom kantonu, zbog odredaba koje izričito uskraćuju to pravo - vidi: čl. 9(3) TK; čl. 9(3) PK.
47
Vidi: notasuprabr.
48
Vidi, također: Johnsen/Stawa/Uzelac, 2010, str. 28 (”Ako troškovi postanu pretjerani, kao što je to bio slučaj u
predmetu Steel & Morris,osobe srednjeg imovnog stanja, a možda i one dobrog imovnog stanja, mogu također biti u
situaciji da zatraže pomoćiz javnih sredstava”); Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-I/722/2009, od
06.04.2011, para. 7.2. (”U različitim europskim državama dostupnost i obuhvatnost sustava besplatne pravne
pomoći različita je, no ona nije ograničena samo na najsiromašnije slojeve”).
49
Vidi: čl. 16(2) TK; čl. 18(1) KS; čl. 19(1) USK; čl. 16(2) PK; čl. 12(1) RS.
50
Vidi: čl. 18. i 19. BD.
14
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
D) Uskraćivanje pravne pomoći
Zakoni, u principu, propisuju da besplatna pravna pomoć neće biti pružena, odnosno da
će se uskratiti osobi: a) ako nisu ispunjeni kriteriji (statusa, imovine, itd.); b) ako se radi o
neopravdanom vođenju postupka; c) ako se radi o zloupotrebi prava na pravnu pomoć; te c) ako
postoji sukob interesa.51 Kriterij neopravdanog vođenja postupka naročito je problematičan tamo
gdje ovaj standard nije razrađen u zakonskom tekstu, a što je slučaj sa Tuzlanskim i Posavskim
kantonom, odnosno zakonom Brčko Distrikta BiH. Ostali zakoni propisuju da će se smatrati da
je riječ o neopravdanom vođenju postupka kada je podnosilac zahtjeva u očiglednom
nesrazmjeru sa stvarnim izgledom na uspjeh, kao i kada želi da vodi postupak radi postizanja
svrhe koja je suprotna načelima poštenja i morala.52 Mišljenja smo da je ovakvo određenje
zakonodavca suviše neodređeno. Nije jasno koji će se specifični faktori uzeti u obzir od strane
davaoca pravne pomoći. Pored toga, evaluacija mogućeg uspjeha postupka ili moralnost namjere
podnosioca zahtjeva podrazumijeva da će se odluka o dodjeli pravne pomoći zasnivati na
subjektivnoj procjeni i širokim diskrecionim pravima.53 Zakoni Tuzlanskog, Unsko-sanskog i
Posavskog kantona propisuju da protiv predmetnih rješenja žalba nije dozvoljena, te da postoji
mogućnost pokretanja upravnog spora, dok ostali zakoni propisuju postojanje žalbe koja se
podnosi ministru pravde, odnosno pravosudnoj komisiji u slučaju Brčko Distrikta BiH.54
E) Procedura
Prethodno su istaknuti uslovi koji se moraju ispuniti da bi osoba mogla koristiti pravo na
besplatnu pravnu pomoć, te tijela koja o tome odlučuju. Zakoni svih nivoa vlasti - osim onog
Zeničko-dobojskog kantona, Kantona Sarajevo i zakona Brčko Distrikta BiH - propisuju da se o
zahtjevima odlučuje najkasnije u roku od petnaest dana od podnošenja zahtjeva, odnosno uslova
za otkazivanje odobrene pravne pomoći. Zakoni Distrikta, odnosno Zeničko-dobojskog kantona,
ne ističu rok u kojem se riješenje mora donijeti, osim što zakon Distrikta općenito propisuje da se
to mora učiniti “u što kraćem roku”.55 Zakon Sarajevskog kantona propisuje rok od osam dana,
te uz to određuje da pojam “bez odgađanja” podrazumijeva odlučivanje o pružanju besplatne
pravne pomoći “u zavisnosti od rokova koji su posebnim propisima utvrđeni za ostvarivanje
određenog prava tražioca besplatne pravne pomoći, s tim da će se imovinsko stanje korisnika
besplatne pravne pomoći, ako je uslov za ostvarivanje prava, utvrditi izjavama (…) i naknadno
provjeriti”.56 Ovo posljednje rješenje je znatno povoljnije za korisnike pravne pomoći nego drugi
zakoni, naročito ukoliko imamo u vidu da su stranke često suočene s kratkim rokovima u
51
Vidi: čl. 17(1) TK; čl. 15(1) SK; čl. 16(1) USK; čl. 17(1) PK; čl. 22(1) RS; čl. 17(1) BD. Svi zakoni, osim onog
RS, dodatno propisuju da će se pomoć uskratiti osobi koja se ponaša izrazito nasilnički, nepristojno i uvredljivo
prema zapolenicima zavoda/kancelarije. Relevantni propis Zeničko-dobojskog kantona ne reguliše izričito ovo
pitanje u posebnoj odredbi, osim posredno materiju pod “a)” i “c)” - vidi: čl. 8. ZDK.
52
Vidi: čl. 15(2) KS; čl. 16(5) USK; čl. 22(2) RS.
53
Vidi, također: Dijk/Hoof, 2001, str. 394-395.
54
Vidi: čl. 17(4) TK; 18(4) KS; čl. 16(4) USK; čl. 17(4) PK; čl. 12(3) RS; čl. 17(3) BD.
55
Vidi: čl. 19(1) BD.
56
Čl. 18(2) KS.
15
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
osnovnim postupcima za koje traže pravnu pomoć, te da će svakako potrošiti značajno vrijeme
na dobavljanje sve potrebne dokumentacije za dokazivanje ispunjavanja kriterija, prije nego što
uopće budu mogli podnijeti zahtjev. Konačno, zakoni Sarajevskog i Unsko-sanskog kantona
propisuju rok od osam dana za žalbu protiv rješenja, dok zakoni u Republici Srpskoj i Brčko
Distriktu BiH taj rok ističu kao petnaest dana.
Pružaoci besplatne pravne pomoći
Po pitanju pružalaca pravne pomoći primjetno je da pojedini zakoni u potpunosti
etatiziraju ovo pitanje ističući da su pružaoci tih usluga samo kantonalni zavodi za pružanje
pravne pomoći (direktor i pomoćnici direktora, kao pravni zastupnici), odnosno Kancelarija za
pravnu pomoć u Brčko Distriktu BiH.57 Ostali zakoni propisuju da se kao pružaoci besplatne
pravne pomoći pojavljuju i advokati koji su članovi advokatskih komora u Bosni i Hercegovini,
udruženja i fondacije registrovane za pružanje besplatne pravne pomoći i drugi subjekti, u skladu
s drugim zakonima.58 Određivanje pružalaca besplatne pravne pomoći u ovim propisima
značajno je u tome što određuje da li i ostali subjekti imaju pravo na budžetska sredstva s ciljem
pružanja besplatne pravne pomoći.
Iz ovoga je vidljivo da brojni zakoni ne predviđaju nevladine organizacije kao pružaoce
besplatne pravne pomoći, odnosno i ako im je data ta mogućnost ne mogu se finansirati iz
budžeta namjenjenog za ove svrhe.59 Ovo bez obzira na činjenicu, koja se uporno zanemaruje, da
su nevladine organizacije u proteklih petnaest godina u Bosni i Hercegovini imale najveću ulogu
u pružanju besplatne pravne pomoći. Ne želi se priznati da su nevladine organizacije odigrale
ključnu ulogu u zaštiti interesa obespravljenih socijalnih grupa i pojedinaca. Samo činjenica da je
Udruženje “Vaša prava Bosne i Hercegovine” do kraja 2011. Godine pružilo besplatnu pravnu
pomoć za preko 450.000 korisnika, govori dovoljno. Također, zakoni koji uključuju nevladine
organizacije različiti su po pitanju uslova koje ti pružaoci pravne pomoći moraju ispunjavati,
tako da zakon Unsko-sanskog kantona propisuje da se mora raditi o diplomiranom pravniku s
položenim pravosudnim ispitom i tri godine iskustva, dok zakon u Republici Srpskoj ističe, uz
prethodne uslove, da se zahtjevaju dvije godine iskustva.60 Iako bi uslovi u odnosu na radni staž
nakon polaganja pravosudnog ispita i bili opravdani u pogledu pravnih zastupnika nadležnog
organa, oni bi trebali biti niži kada se radi o drugim pružaocima pravnih usluga, poput onih u
nevladinim organizacijama. Naime, u ovom kontekstu treba imati na umu trenutno široke
mogućnosti zastupanja i preduzimanja drugih pravnih radnji u različitim postupcima, koji često
nisu ograničeni ovako visoko postavljenim uslovima. Stoga je i na BiH primjenjiva opaska
57
Vidi: čl. 7. TK; čl. 2. K10; čl. 7. PK; čl. 2. BD; čl. 1. ZDK.
Vidi: čl. 3.h), čl. 24. i čl. 25. KS; čl. 25. USK; čl. 8. RS.
59
S druge strane zakon Kantona Sarajevo propisuje da se sredstva za pružanje pravne pomoći od takvih organizacija
osigurava na osnovu odobrenog projekta - vidi: čl. 31(2) KS. U onoj mjeri u kojoj nevladine organizacije pružaju
pravnu pomoć u Republici Srpskoj, oni se finansiraju na osnovu Uredbe o jedinstvenoj tarifi za pružanje besplatne
pravne pomoći (”Sl. glasnik RS”, br. 79/10).
60
Vidi: čl. 26.a) USK; čl. 10. RS. Zakon Sarajevskog kantona uređuje samo uslove koje moraju ispuniti pravni
zastupnici nadležnog organa, i to položen pravosudni ispit i najmanje tri godine radnog staža nakon položenog
pravosudnog ispita - vidi: čl. 26(3) KS.
58
16
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je istakao sljedeće: “Iako su pravila o zastupanju pred
sudom kao specifičnom obliku pružanja sekundarne pravne pomoći najstroža i sadrže određene
oblike odvjetničkog monopola na zastupanje, ona ipak dopuštaju da u pružanju pravne pomoći (i
to ne u svojstvu savjetnika, već i formalnog zastupnika) sudjeluju i druge osobe osim odvjetnika,
bez obzira na okolnost što neke od njih nemaju specifični pravni ispit, pa čak ni bilo kakve
pravne kvalifikacije”.61
Nezavisnost pružalaca pravne pomoći
S obzirom na sve prethodno navedeno nije zanemarivo ni pitanje nezavisnosti pružalaca
pravne pomoći. Prethodno navedena zakonska rješenja ne idu u prilog efikasnom i kvalitetnom
ostvarivanju prava na besplatnu pravnu pomoć, što bi trebalo biti suštinska intencija, već
povećavaju administraciju i usmjeravaju budžetska sredstva za besplatnu pravnu pomoć državi i
njenom aparatu. Ovakva rješenja nisu usklađena sa evropskim standardima i predstavljaju
suprotan pristup obavezama harmonizacije propisa Bosne i Hercegovine sa propisima zemalja
Evropske Unije.
Centri, kancelarije i zavodi za pravnu pomoć treba da budu nezavisni od vlada, pravnih
komisija i slično. Ova nezavisnost je veoma upitna pogotovo ako ne raspolaže samostalno sa
budžetom namjenjenim za pravnu pomoć,62 odnosno ukoliko odlučivanje o raspodjeli sredstava
za pravnu pomoć nije “u nadležnosti nezavisnog, nepristranog i stručnog tijela koje će na temelju
objektivne metodologije i vrednovanja projakata donositi odluke”, s tim da “takvo tijelo u svome
radu treba biti neovisno od tijela koje se brine za svakodnevno upravljanje sustavom besplatne
pravne pomoći (nadležnog Ministarstva).”63 Jasno je da centri (i sl.) treba da budu odgovorni za
organizaciju i nadgledanje cijelog sistema pravne pomoći. Oni treba da budu nezavisan organ
rukovođenja, trebaju imati svoj odbor (ili neko drugo tijelo), svoj sopstveni budžet i pravilnik. I
pored pojedinih iskazanih nedostataka, najdalje u osiguranju nezavisnosti u ovom pogledu otišao
je Brčko Distrikt, budući da tu Kancelarija po zakonu ima jasno izdvojen i prikazan dio budžeta
u okviru budžeta Distrikta, odnosno da u propisanoj proceduri pripreme i usvajanja budžeta
direktor Kancelarije sačinjava prijedlog budžeta Kancelarije, te ga dostavlja Pravosudnoj
komisiji radi utvrđivanja konačnog prijedloga budžeta za Kancelariju. Također, zakon proposije
da Direktor Kancelarije ima pravo prisustvovati sjednicama Skupštine Distrikta i odgovarajućim
tijelima i zastupati predloženi budžet kada se raspravlja i odlučuje o pitanjima budžeta koji se
odnosi na Kancelariju.64 Nasuprot tome, recimo, jeste zakon u Republici Srpskoj gdje se izričito
propisuje da je Ministarstvo pravde nadležno za “predlaganje i kontrolu budžeta za ostvarivanje
pravne pomoći”.65
Zavodi i kancelarije, kako je regulisano kantonalnim zakonima, nisu nezavisni nego su,
61
Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-I/722/2009, od 06.04.2011, para. 18. Vidi,
također:Johnsen/Stawa/Uzelac, 2010, str. 37.
62
Vidi, također: Jurišić, 2011, str. 72-73 (o sistematskoj prirodi i dalekosežnim posljedicama ovog problema).
63
Božić Krsanović/Tekić, 2012, str. 38 (navođenje zaključaka međunarodne konferencije o provođenju zakona o
besplatnoj pravnoj pomoći u Hrvatskoj).
64
Vidi: čl. 48. i čl. 49. BD.
65
čl. 29(1)d) RS. Vidi, također: čl. 21(3) TK; čl. 35(1) KS; čl. 42. K10; čl. 21(3) PK.
17
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
suprotno tome, u potpunoj mjeri subordinirani državi, i kombiniraju dva zadatka koji se teško
mogu ostvariti unutar istog organa: ocjenu podobnosti za primanje pravne pomoći i pružanje
pravne pomoći. Pored toga, tamo gdje je predviđena žalba na rješenja o (ne)dodjeljivanju pravne
pomoći, o njoj odlučuju resorna ministarstva pravde, kome su zavodi i odgovorni. Nadalje,
organi koji trenutno pružaju besplatnu pravnu pomoć u BiH razlikuju se kako po svom statusu
tako i organizaciji. Primjera radi, Kancelarija za besplatnu pravnu pomoć Brčko Distrikta BiH
sastavni je dio pravosuđa Brčko Distrikta i kao takva ima status nezavinsnog organa u okviru
pravosuđa Brčko Distrikta. Stoga imaju smisla odredbe kojima se propisuje da Kancelarija
obavlja svoju funkciju nezavisno od drugih organa vlasti i institucija Distrikta, te da nijedan
državni organ ili institucija nemaju pravo da na bilo koji način utiču na rad Kancelarije. 66 Za
razliku od ove kancelarije, ostali organi koji pružaju pravnu pomoć nemaju status nezavisnih
organa i upravo na ovu činjenicu je ukazivano više puta i od strane Udruženja “Vaša prava BiH”.
Centar za pružanje pravne pomoći Republike Srpske je upravna organizacija u sastavu
Ministarstva pravde Republike Srpske i za svoj rad odgovara Ministarstvu.67 Kantonalni zavodi
za pružanje pravne pomoći u principu se definišu kao samostalne upravne organizacije, ali nad
kojima nadzor vrše ministarstva pravde, odnosno čiji direktori odgovaraju ministarstima ili vladi
kantona.68 Status zaposlenika koji pružaju pravnu pomoć unutar navedenih organa je isto tako
veoma različit. Zaposelnici Kancelarija za besplatnu pravnu pomoć Brčko Distrikta imaju status
zaposlenika pravosuđa i po svemu sudeći su jedini nezavisni organ koji pruža besplatnu pravnu
pomoć. U Centru za pružanje pravne pomoći Republike Srpske i zavodima kantona za besplatnu
pravnu pomoć zaposlenici imaju status državnih službenika. Stoga je ispravan zaključak da su
zavodi/centri “svojevrsni upravni organi pa može biti upitna njihova proklamirana samostalnost i
neovisnost od izvršne vlasti, posebno u onim postupcima i predmetima u kojima su upravni
organi protustranka korisnika besplatne pravne pomoći, odnosno subjekti od kojih on traži i
očekuje ostvarenje svojih prava”.69
Konačno, unutrašnja organizacija također je različita i ona umnogome zavisi od
finansijskih resursa pojedinih teritorijalnih jedinica. Tu se naročito ističe zakon u Republici
Srpskoj koji propisuje da se u sastavu Centra formira Odbor za uspostavljanje i kontrolu
profesionalnih standarda pružalaca pravne pomoći, te da taj Odbor čine po jedan predstavnik
Centra, Advokatske komore RS, te predstavnik nevladinih organizacija. Istovremeno, međutim,
propisuje se da je Ministarstvo pravde to koje je nadležno za imenovanje članova tog nezavisnog
odbora.70
Pružanje besplatne pravne pomoći - NVO
Imajući u vidu prethodno iskazano, naročito opaske u pogledu pružalaca pravne pomoći,
problema oko nezavisnosti u trenutnom sistemu pružanja besplatne pravne pomoći, nužno je
66
Vidi: čl. 3. BD. Uz to treba dodati da je Pravosudna komisija Brčko Distrikta ta koja imenuje i vrši nadzor nad
radom Kancelarije, a ne izvršna vlast.
67
Vidi: čl. 9. i čl. 27. RS.
68
Vidi: čl. 40(1) TK; čl. 42. KS; čl. 47. USK; čl. 5. K10; čl. 41. PK.
69
Čizmić, 2011, str. 28.
70
Vidi: čl. 28. i čl. 29(1)đ) RS.
18
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
imati u vidu značaj koji nevladine organizacije imaju u pružanju besplatne pravne pomoći,
odnosno u ostvarivanju djelotvornog i učinkovitog sistema pravne pomoći. U značajnoj studiji
UNDP-a BiH iz 2010. godine, na pitanje “Kome bi se prvo obratili ukoliko vam je potrebna
besplatna pravna pomoć?”, ispitanici su istakli da u gotovo jednakom procentu povjerenje
poklanjaju nevladinim organizacijama i advokatskim komorama, s blagom prednošću nevladinim
organizacijama, a ispred državnih institucija.71 Ovakav stav građana je očekivan imajući u vidu
činjenicu da su upravo nevladine organizacije te koje najduže kontinuirano pružaju besplatnu
pravnu pomoć, pokrivaju i područja izvan većih gradova, te općenito iz razloga nepovjerenja
prema državnim institucijama. U praksi NVO i dalje imaju dominantnu ulogu u zaštiti izbjeglica,
azilanata, raseljenih lica, žrtava trgovine ljudima i žrtava diskriminacije. Situacija je slična i
drugdje, a naročito u državama okruženja.72 U prilog značajnijeg učešća nevladinih organizacija
u pružanju besplatne pravne pomoći, stručnjaci općenito navode izrazito problematičnu situaciju
na ovom području, koje se karakteriše tranzicijama različite vrste:
[V]elike migracije stanovništva zbog ratnih okolnosti i s tim povezana izloženost kršenju
ljudskih prava velikih razmjera; raspad pravnog sustava SFRJ i uspostava država sljednica, što je
dovelo u pitanje različita statusna prava stanovništva (državljanstvo, mirovinska prava,
priznavanje diploma, različita imovinska prava, itd.); sposobnost neprofitnih organizacija u
ostvarivanju komunikacije između područja različitih država sljednica u razdoblju kada
izbjeglice nisu mogle ostvariti kontakt s tijelima matične države; diskriminacija određenih
skupina stanovništva, najčešće po nacionalnoj ili vjerskoj osnovi; znatno povećanje udjela
stanovništva teškog imovinskog položaja uz istovremeno ukidanje besplatnog pružanja pravne
pomoći u sudovima; netransparentnost, često i nekonzistentnost velikog broja zakonskih, a još
više podzakonskih propisa, itd.73
Značaj nevladinih organizacija u pružanju besplatne pravne pomoći naročito dolazi do
izražaja u situaciji kada se veliki dijelovi stanovništva nalaze u siromaštvu. Iako je BiH napravila
znatne pomake od potpisivanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, još uvijek se suočava
sa značajnim razvojnim izazovima, poput visoke stope nezaposlenosti, nerazvijenosti ruralnih
područja i lošom socijalnom pomoći. Privreda je 70% od prijeratnog nivoa razvoja, a 20%
stanovništva živi ispod granice siromaštva, što je još uvijek vrlo visoko, kada se uzme u obzir da
dodatnih 30% stanovništva živi neznatno iznad linije siromaštva.74 Očekivano povećanje broja
zahtjeva za pruženjem besplatne pravne pomoći nužno iziskuje značajnije uključivanje
nevladinih organizacija, te barem izmjene postojećeg relevantnog zakonodavstva u smislu
isticanja veće saradnje kantonalnih zavoda za pravnu pomoć i nevladinih organizacija, naročito u
71
Vidi: Pajić/Popović, 2010, str. 43. U studiji se na istom mjestu ističe da je “stoga […] potrebno nastaviti
kontinuirane napore da se osigura sistem rada za NVO (uključujući i adekvatnu pravnu regulativu), te mehanizme
poticaja za razvoj ovako važnog segmenta pravde u širem smislu”. Vidi, također: Bratić, 2011, str. 48.
72
Vidi, npr.: Bačić, 2012, str. 9 (”98% pružalaca besplatne pravne pomoći u RH su NGO, zbog prevelike
birokratiziranosti”); Johnsen/Stawa/Uzelac, 2010, str. 24; Božić Krstanović/Tekić, 2012, str. 21-22.
73
Čizmić, 2011, str. 29. Vidi, također: Gladwell/Muilu, 2011, para. 11 (”Djelotvorna BPP [u BiH - op.a.] ne znači
isključivanje uloga NGO u pružanju pravnih usluga”).
74
Vidi, također: Kotlo, 2011, str. 39 (”[U] HNK 28% stanovništva [su] potencijalni korisnici besplatne pravne
pomoći”); Bratić, 2011, str. 48, fusnota 6; “Zbog recesije sve traženija besplatna pravna pomoć”, Radio Brčko,
15.05.2012,
izvor:http://radio-brcko.co.ba/zbog-recesije-sve-trazenija-besplatna-pravna-pomoc/
(pristupljeno:
02.01.2013).
19
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
“upućivanju na ove organizacije [NVO - op.a.] stranke koje bi zbog obimnosti posla predugo
čekale na pravnu pomoć od strane Zavoda”.75 S tim u vezi, korisnicima pravne pomoći morao bi
se osigurati što veći prostor slobodnog izbora pružaoca pravne pomoći, a što je ujedno bila i
jedna od preporuka stručnjaka u procesu uspostave sistema pravne pomoći u BiH, odnosno što je
i zahtjev međunarodnih standarda.76
Dalji problem predstavlja činjenica da sadašnji zakoni o parničnom postupku kako u
FBiH, tako i u RS, ne poznaju pružanje pravne pomoći neukoj stranaci u sudskom postupku od
strane sudova. Uloga stranaka u parničnom postupku definisana je raspravnim načelom koje
podrazumijeva isključivo ovlaštenje stranaka da prikupljaju činjeničnu građu za donošenje
odluke suda o njihovim zahtjevima i da odlučuje o potrebi dokazivanja prezentiranih činjenica.
Stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze
kojima se utvrđuju te činjenice tako da je na snazi princip „koliko činjenica toliko i prava“, s tim
da je umjesto načela materijalne istine propisano načelo formalne istine, što znači „ da čega
nema u spisu to na svijetu i ne postoji“. Iz ovog se može zaključiti da u sadašnjoj situaciji stranka
sama, dakle bez punomoćnika i stručne pomoći, neće moći ostvariti svoja prava, prije svega iz
razloga što sud nije više dužan pružiti bilo kakvu pravnu pomoć, a stranka sama često ne poznaje
pravo da bi sama mogla učestvovati u postupku u svojstvu
tužitelja ili tuženog. Stoga je tačan zaključak da “jačanje raspravnog načela ne samo da
otežava utvrđivanje materijalne istine već bitno favorizira ekonomski jaču stranu ili stranu koja
ima veći nivo pravnog znanja”.77 Također, istraživanja u praksi, poput onih u Hercegovačkoneretvanskom kantonu, pokazala su da “većina stranaka gubi sporove zbog formalnih
nedostataka pojedinih podnesaka koje su pisali bez stručne pomoći”,78 Nadalje, isto istraživanje
ističe da “upravo slučajevi neadekvatnog i nekvalitetnog zastupanja dovode do preopterećenosti i
zagušenosti sudova”, što “dalje dovodi, čekanjem duži period na rješavanje predmeta, do
ugrožavanje i kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku i pristupa pravdi.”79
Kao što je već istaknuto trenutno zakonodavstov u BiH karakteriše odsustvo planske
politike u sistemu besplatne pravne pomoći, odstupanja od Strategije reforme sektora pravosuđa
u BiH, te fragmentiranost i različit pristup u rješavanju pitanja besplatne pravne pomoći. Ujedno,
uloga nevladinih organizacija i doprinos koji su dali i koji bi mogli dati u sistemu besplatne
pravne pomoći kontinuirano je minimizirana što je vodilo apsolutnom isključenju NVO iz
procesa javnih konsultacija. Na taj način je dragocjeno iskustvo koje posjeduju nevladine
organizacije u oblasti besplatne pravne pomoći u potunosti zanemareno. Treba uzeti u obzir da
75
Kotlo, 2011, str. 41.
Vidi: Gladwell/Muilu, 2011, para. 14 (”Izbor onoga koji pruža pravnu pomoć bi trebao, u najvećoj mogućoj mjeri,
biti prepušten potencijalnom korisniku”); Preporuke za modificiranje i unaprijeđenje predloženog prijedloga
Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, Zajednička služba PS BiH, Istraživački sektor, br.: 03/10-50-3-96-9/10,
25.06.2010., str. 7 (”Omogućiti korisniku da bira ili jednom zamijeni pružaoca usluga po vlastitoj želji (u slučaju
nezadovoljstva korisnika njegovom uslugom)”); Croissant protiv Njemačke, zahtjev br. 13611/88, A.237-B, od
25.09.1992, para. 29; Dijk/Hoof, 2001, str. 443. Ovakav prostor izbora već postoji u drugom relevantnom
zakonodavstvu, poput onog o krivičnom postupku.
77
Bejtović, 2010, str. 69.
78
Kotlo/Stipanović, 2011, str. 104.
79
Ibid., str. 103 (podaci dobijeni od sutkinje Nine Ćulanić, zamjenice predsjednika Općinskog suda u Mostaru).
Vidi, također: Primjer iz prakse 1. i 2., u ovom dokumentu.
76
20
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
su nevladine organizacije bile posebno aktivne u pružanju besplatne pravne pomoći
izbjeglicama, raseljenim licima i povratnicima u oblasti imovinskih odnosa, stambenih pitanja,
pristupa socijalno-ekonomskim pravima i dr. Rezultati koji su postignuti u 15 posljednih godina
su izuzetni. Isključivanjem NVO iz sistema besplatne pravne pomoći na pojedinim nivoima,
posebno iz finansiranja usluga besplatne pravne pomoći, ugožena populacija je u potpunosti
uskraćena za nezavisnu i nepristratsnu pomoć.80.
Udruženje “Vaša prava BiH” pruža besplatnu pravnu pomoć korisnicima, osim krivičnog,
prekršajnog i privrednog prava, na osnovu Odluke Izvršnog direktora o Kriterijima za definisanje
prioritetnih kategorija korisnika i pružanja usluga „Udruženja Vaša prava BiH“ broj: 288/07 od
20.04.2007.godine u kojoj se definišu prioritetne korisničke kategorije usluga Udruženja te
dokazi koji se mogu koristiti i poslužiti u svrhu dokazivanja određenog svojstva, posebne oblike
pružanja besplatne pravne pomoći, kao i ostala pitanja od značaja za postupak određivanja i
prijema korisnika besplatne pravne pomoći. Udruženje „Vaša prava Bosne i Hercegovine“ je
jedini pružalac pravne pomoći iz oblasti azila i izbjegličkih prava, te zaštite povratnika i
raseljenih lica, te je jedino udruženje koje ima potpisan Memorandum o razumjevanju sa
UNHCR-om, Ministarstvom sigurnosti i Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice o pružanju
besplatne pravne pomoći izbjeglicama, tražiocima azila, raseljenim licima i povratnicima.
Prednosti donošenja jednog zakona
Imajući u vidu prethodno istaknute nedostatke postojećeg zakonodavstva, odnosno
naročito njene neusklađenosti, jasno je da trenutno stanje u ozbiljnoj mjeri ograničava osobe u
uživanju njihovog prava na pristup sudovima u BiH, odnosno iste tretira bitno drugačije u
različitim dijelovima države. Stoga su bili razumljivi komentari iz Strategije za reformu sektora
pravde BiH da su postojeći “mehanizmi […] veoma različiti [te] predstavljaju veliki izazov,
ukoliko BiH želi razvijati pravni okvir koji će obezbijediti obuhvatan i održiv sistem besplatne
pravne pomoći, koji funkcioniše i dovoljno je detaljan da obezbijedi minimum jednakosti pred
zakonom za sve građane BiH, ali da ipak ostane fleksibilan i dovoljno usključiv kako bi
zadovoljio različite lokalne potrebe i zahtjeve.”81Ukoliko imamo u vidu da su navedene opaske
date 2006. godine, situacija je u međuvremenu postala samo još gora, zbog čega je bilo
opravdano i mišljenje Visokog sudskog i tužilačnog vijeća BiH “da bi eventualno donošenje
Zakona o zavodima za pravnu pomoć trebalo biti na federalnom ili državnom niovu jer
rješavanje ovog važnog pitanja na kantonalnim nivoima uvijek u sebi nosi opasnost od donošenja
različitih rješenja, što bi građane dovodilo u neravnopravan položaj pred zakonom.”82
80
U tom smislu, vidi: Kotlo, 2011, str. 42 (”U budžetu nadležnih nivoa i organa vlasti neophodno je osigurati
finansijska sredstva od države i pojedinih nivoa i organa vlasti za aktivniji i izvjesniji rad i NVO sektora u oblasti
pristupa pravdi – pružanja besplatne pravne pomoći, jer djelotvornu pravnu pomoć mogu pružati samo države koje
imaju čvrsto političko opredjeljenje i koje su spremne finansijski podržati razvoj sveobuhvatnog sistema pravne
pomoći”)
81
Strategija za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini za period 2008. do 2012. godine, Ministarstvo pravde
BiH, Sarajevo, 2006., str. 71.
82
Zbornik karakterističnih odluka Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine 2004-2008, Visoko
sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2009, str. 12. Vidi, također:Izvješće o provedbi Strategije
21
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
S obzirom na prethodno istaknuto, a naročito pregled trenutnog stanja zakonodavstva,
moguće je istaći više razloga zašto je važno imati jedan zakon i tijelo koje je odgovorno za
imenovanje i disciplonsko sankcionisanje pružatelja usluga besplatne pravne pomoći:
●
Jedan zakon na državnom nivou može značajno doprinijeti nezavisnosti sistema
pružanja besplatne pravne pomoći i to osiguranjem neophodne slobode u radu,
dozvoljavajući svim akterima nezavisan rad te jačanjem profesionalnih standarda;
●
Donošenjem jednog zakona osiguravaju se usklađeni i jedinstveni standardi etike
pružatelja usluga besplatne pravne pomoći, postupku određivanja lica/organizacija za
pružanje pravne pomoći i vođenje postupaka protiv nesavjesnih pružatelja usluga
besplatne pravne pomoći u cijeloj državi;
●
Ovo predstavlja najoptimalniji način da se osigura jednak tretman, kao i
odgovornost svih građana, čime će se graditi povjerenje javnosti u sistem pravne pomoći.
Doprinijet će učinkovitijoj i efikasnijoj administraciji pravde;
●
Jedan zakon o pravnoj pomoći podržava BiH na svom putu prema evropskim
integracijama, kao i kod postizanja evropskih standarda. Ovo predstavlja i financijski
najoptimalniju soluciju;
Treba istači i činjenicu da je BiH, a ne entiteti i niže administrativno-teritorijalne
jedinice, subjekat koji je kao članica međunarodnih organizacija, a ovdje prije svega Vijeća
Evrope, isključivo odgovoran za međunarodnom nivou za ispunjavanje standarda za pružanje
besplatne pravne pomoći, te je zbog toga ona i subjekt tužbi u slučaju neizvršavanja družnosti
usklađivanja zakonodavstva sa preuzetim obavezama. Donošenje zakona na državnom nivou u
ovoj osjetljivoj oblasti bilo bi u skladu i sa dosadašnjom praksom, budući da je BiH donosila
zakone na nivou BiH “u onim područjima gdje je BiH temeljem međunarodnih
ugovora/konvencija preuzela obavezu donošenja propisa, primjerice na području industrijskog,
odnosno intelektualnog vlasništva”.83
Nevladine organizacije koje pružaju besplatnu pravnu pomoć u BiH smatraju da zakon o
pravnoj pomoći na nivou države predstavlja najbolji način da se standardi pružanja besplatne
pravne pomoći podignu na viši nivo i uspostavi harmonizacija propisa iz ove oblasti, što pomaže
u razvoju BiH kao države utemeljene na poštivanju vladavine zakona, a što su potvrdila i stučna
mišljenja.84 Mišljena smo da će Evropske institucije i međunarodna zajednica općenito podržati
donošenje jednog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći u BiH, jer će se na taj način obezbjediti
efikasan pristup pravdi svih građana i nastaviti sa reformama u cilju uspostave profesionalnog i
nezavisnog sistema pružanje besplatne pravne pomoći. Cilj donošenja zakona o besplatnoj
pravnoj pomoći na državnom nivou jeste da se svim građanima bez razlike pruži mogućnost na
besplatnu pravnu pomoć i jednak pristup pravdi. Kao što je već istaknuto, sadašnje stanje, kada
za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini, Izvještajno razdoblje: siječanj – lipanj 2009. godine, Ministarstvo
pravde BiH, Sarajevo, 2009., str. 13 (”Upitan je stupanj usklađenosti između ovih zakona i postoji opasnost od
različitog institucionalnog tretiranja ovog problema, čime građani mogu biti dovedeni u neravnopravan položaj”).
83
Čizmić, 2011, str. 27.
84
Vidi: Gladwell/Muilu, 2011, para. 9; Čizmić, 2011, str. 26.
22
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
je u pitanju besplatna pravna pomoć, ne samo što ne osigurava svim građanima jednak pristup
pravdi već i ne postoji usklađen sistem pružatelja pravne pomoći.
Nadležnost BiH
Već je naznačeno da postoje bitni razlozi da donošenje državnog zakona o besplatnoj
pravnoj pomoći. U nastavku ćemo razmotriti nadležnost za donošenje takvog zakona na
državnom nivou. Šturo obrazloženje ustavnopravnog osnova uz prijedlog Zakona o besplatnoj
pravnoj pomoći ističe da je taj osnov sadržan u čl. IV.4.a) Ustava BiH, prema kojem je
Parlamentarna skupština nadležna za donošenje zakona koji su potrebni za provođenje odluka
Predsjedništva ili za vršenje funkcija Skupštine BiH prema ustavu, te u čl. II.3.e) Ustava BiH
kojim se garantuje pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim predmetima i druga
prava u vezi s krivičnim postupkom.85 Pitanje podjele nadležnosti između države i entiteta, u
Ustavu BiH, kompleksna je materija s obzirom da to pitanje nije iscrpno regulisano u jednoj
ustavnoj odredbi - iako se doima da to čine temeljne odredbe čl. III.1 (”nadležnosti institucija
BiH”) i III.3.a) (pretpostavka nadležnosti u korist entiteta) - već da precizno utvrđivanje tog
pitanja zahtijeva sistematsko tumačenje ustavnog teksta, budući da je materija nadležnosti
uređena i izvan ovih odredbi.86 Mišljenja smo da postoji nekoliko ustavnih osnova za donošenje
predmetnog zakona koji su, pojedinačno ili zajednički, dovoljni da utemelje ustavnost takvog
zakona, a na što je ukratko ukazano i u obrazloženju prijedloga zakona.
Prvobitno treba istači odredbu čl. II.1 koja propisuje da će BiH, i oba njena entiteta,
“osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda”, odnosno
odredbu čl. II.3 koju je Ustavni Sud BiH protumačio na način da “daje kompetenciju
zajedničkim institucijama BiH za regulisanje svih pitanja pobrojanih u katalogu ljudskih prava,
koja se ne mogu prepustiti isključivo entitetima, jer zaštita mora biti garantovana “svim licima na
teritoriji BiH””87 Imajući u vidu prethodno istaknutu izrazitu fragmentaciju u regulisanju ovog
bitnog pitanja ljudskih prava za građane na različitim nivoima vlasti u BiH, prethodno navedene
odredbe su barem dovoljne za donošenje okvirnog zakona na nivou BiH radi određenja
standarda, koji svakako moraju biti u skladu sa onim minimalnim koji proizilaze iz prakse
Evropskog suda za ljudska prava, a koji su neophodni da bi se ispunile pozitivne obaveze koje za
BiH proizilaze iz gore navedenih odredbi.88
85
Vidi: Prijedlog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, br. 05-02-1276-2/11, od 20.7.2012. godine. Dostupno na:
https://www.parlament.ba/sadrzaj/zakonodavstvo/u_proceduri/default.aspx?id=36329&langTag=bs-BA&pril=b
(pristupljeno: 03.01.2013). Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma PSBiH na svojoj 28. sjednici (4.9.2012.)
utvrdila je da je prijedlog zakona usklađen sa Ustavom i pravnim sistemom BiH - dostupno na:
https://www.parlament.ba/sadrzaj/vijesti/2011/default.aspx?id=36680&highlight=Prijedlog*zakona*o*besplatnoj*p
ravnoj*pomo%C4%87i&langTag=bs-BA&template_id=5&pril=b&pageIndex=1 (pristupljeno: 03.01.2013).
86
Vidi, npr. Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu državna imovina (konsolidirati)
87
Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-5/98-II, 18. i 19.01.2000., para. 13. S tim u vezi treba istači i odluku
Ustavnog suda BiH o ustavnosti Zakona o Sudu BiH, kojeg je utemeljio i na činjenici da će se time jača pravna
zaštita građana BiH i osigurava poštovanje principa Evropske konvencije o ljudskim pravima, odnosno da se
osnivanjem suda “može očekivati veći doprinos jačanju vladavine prava, što je jedan od temeljnih principa za
funkcionisanje demokratske države”. Vidi: Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-26/01, 28.09.2001., para. 26.
88
Vidi: Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-5/98-II, 18. i 19.01.2000., para. 29 (”[U]stavom garantovano
23
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
U vezi s prethodnim, pitanje nadležnosti Parlamentarne skupštine da donese predmetni
zakon može se razmotriti i u kontekstu ispunjavanja obaveza i uvjeta za uključivanje BiH u
procese evropskih integracija, a što je po Ustavnom sudu BiH “integralni segment vanjske
politike Bosne i Hercegovine koja je u isključivoj nadležnosti državnih institucija u smislu čl.
III/1.a) i V/3.a) Ustava BiH”.89 Drugim riječima, imajući u vidu obaveze koje za BiH proizilaze
iz članstva u Vijeću Evrope, naročito u osiguranju minimuma pravnih standarda iz Evropske
konvencije o ljudskim pravima i praksi Evropskog suda za ljudska prava, odnosno obaveze koje
je BiH preuzela Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju,90 posebno u vezi s čl. 70. i 78., što
uključuje i Direktivu 2003/8/EZ (27.01.2002), te minimum standarda određenih u čl. 47. Povelje
o temeljnim pravima Evropske Unije, Parlamentarna skupština ima nadležnost donijeti zakon
kojim će sprovesti preuzete obaveze. Ustavni sud BiH potvrdio je, u predmetu koji se ticao
Zakona o statistici, da ovakvo ustanovljavanje nadležnosti Parlamentarna skupština može učiniti
i kada zakon nije donešen na osnovu posebnog prijedloga Predsjedništva BiH.91
Konačno, osnov za donošenje državnog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći može biti i
odredba čl.III.5.a) koja reguliše pitanje dodatnih nadležnosti države propisujući da će BiH
“preuzeti nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; stvarima
koje su predviđene u Aneksima 5-8 Općeg okvirnog sporazuma; ili koje su potrebne za očuvanje
suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta
Bosne i Hercegovine […]”. Navedeni osnovi su nezavisni, što znači da za drugi i treći osnov nije
neophodna saglasnost entiteta. Drugi osnov je, u ovom kontekstu, značajan s obzirom na Aneks
6, a treći u odnosu na međunarodni subjektivitet BiH. Što se tiče drugog osnova, značajno je
preuzimanje nadležnosti u stvarima predviđenim Aneksom 6, koji se odnosi na sporazum o
ljudskim pravima, a za kojeg je Ustavni sud BiH istakao da je “intencija njegovih tvoraca bila da
se prvenstveno na nivou države Bosne i Hercegovine osiguraju mehanizmi zaštite ljudskih prava
i sloboda, odnosno da je država ta koja mora stvoriti okvir za zaštitu ljudskim prava i sloboda”,
te da je u specifičnim društvenim okolnostima država dužna na preuzme te nadležnosti.92 Treći
osnov je značajan u onim situacijama u kojima fragmentacija predmetnog zakonodavstva u ovoj
pravo na privatnu imovinu, kao institucionalni garant u cijeloj Bosni i Hercegovini, zahtijeva okvirno
zakonodavstvo na nivou države Bosne i Hercegovine radi specifikacije standarda koji su neophodni da bi se ispunile
prethodno elaborirane pozitivne obaveze Ustava. Takvo okvirno zakonodavstvo bi, dakle, trebalo odrediti bar razne
oblike imovine, nosioce tih prava, te opće principe za njihovo izvršavanje u smislu imovinskog prava koje obično
predstavlja element zakonika građanskog prava u demokratskim društvima”). Vidi, također: Odluka Ustavnog suda
BiH u predmetu U-5/98-IV, 18. i 19.08.2000, para. 34 (”[P]ostoji implicitna ali neophodna odgovornost države BiH
da osigura minimum standarda za upotrebu jezika kroz okvirno zakonodavstvo. Pri tome zakonodavstvo BiH mora
uzeti u obzir efektivnu mogućnost jednakog korištenja bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika ne samo pred
institucijama BiH, već također i na nivou entiteta i svih njihovih administrativnih jedinica, pri zakonodavnim,
izvršnim i sudskim vlastima kao i u javnom životu”).
89
Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-9/07, od 4.10.2008, para. 16.
90
Vidi: Odluka o prihvatanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih
država članica i Bosne i Hercegovine i Privremenog sporazuma o trgovini i trgovinskim pitanjima između Evropske
zajednice i Bosne i Hercegovine (”Službeni glasnik BiH”, br. 5/08-1); Odluka o ratifikaciji Sporazuma o stabilizaciji
i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica i Bosne i Hercegovine (”Službeni glasnik
BiH”, br. 10/08-1).
91
Vidi:supranota br. (konsolidirati)
92
Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu AP-164/04, 01.04.2006, para. 94, 91.
24
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
bitnoj materiji građane može stavljati u neravnopravan položaj, na taj način kršeći njihova
ljudska prava, a za što bi međunarodno odgovorna bila država. Dovodeći u vezu drugi i treći
osnov u kontekstu stare devizne štednje, Ustavni sud BiH je istakao da “nepoštivanje ljudskih
prava i osnovnih sloboda i neispunjenje međunarodnih obaveza neizbježno vode u međunarodnu
izolaciju i, potem nepriznavanja institucija takve države, u nestanak tog subjektivitata”.93 Imajući
navedeno u vidu, odnosno trenutno spornu situaciju u ostvarivanju prava na besplatnu pravnu
pomoć na različitim nivoima vlasti u BiH, može se istači da ne samo da država ima nadležnost
da donese relevantni državni zakon o ovoj oblasti da bi učinkovito otklonila prepoznate
probleme, već da ona ima i pozitivnu obavezu da to učini.
Nadležnost FBiH
Ukoliko se blokade na državnom nivou pokažu nepremostivim, biti će u najmanju ruku
nužno donijeti relevantno zakonodavstvo na nivou FBiH, budući da je fragmentacija
zakonodavstva u pružanju besplatne pravne pomoći na tom nivou vlasti u BiH najizraženija.
Prethodno navedena odredba čl. II.1 Ustava BiH propisuje da su, pored države, i entiteti dužni
“osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda”, a što je
potvrđeno i Ustavom FBiH u čl. II.A.2.
U odredbama Ustava FBiH koje se odnose na podjelu nadležnosti između federalne i
kantonalne vlasti, pitanje “osiguranja i provedbe ljudskih prava”, spada u zajedničku nadležnost
Federacije i kantona (čl. III.2.). S obzirom na loša nomotehnička rješenja navedene odredbe su
često predmet sporova i nejasnoća, naročito imajući u vidu da, po svemu sudeći, propisuju
postojanje i konkurentne i paralelne nadležnosti (čl. III.3.). Međutim, imajući u vidu dosadašnju
praksu i provedbu ovih odredaba - a koja se često sastoji u općenitom pronalasku osnova za
donošenje zakona u čl. IV.A.20.d Ustava kojim je propisano da je u nadležnosti Parlamenta
FBiH donošenje zakona o vršenju funkcija federalne vlasti - FBiH bi u najmanju ruku mogla
donijeti okvirno zakonodavstvo o besplatnoj pravnoj pomoći u kojima bi odredila minimalne
standarde koje bi kantonalni zakoni morali da zadovolje.
Preporuke
Dosadašnja rješenja ne idu u prilog brzom, efikasnom i kvalitetnom ostvarivanju prava
na besplatnu pravnu pomoć. Intencija je na povećanju administracije i usmjeravanje budžetskih
sredstava za besplatnu pravnu pomoć na finansiranje rada države i njenom aparatu. Ova rješenja
nisu usklađena sa međunarodnim standardima i predstavljaju suprotan pristup obavezama
harmonizacije propisa u BiH sa propisima zemalja Evropske unije i u suštini ograničavaju pravo
na pristup sudu i upravnom organu a što je suprotno odredbama čl. 6. i 13. Evropske konvencije.
Stoga se preporuke odnose na sljedeće:
1.
U što većoj mjeri inkorporirati sadašnje kapacitete koji postoje u okviru
nevladinih organizacija, te na taj način iskoristi iskustvo i već ustanovljene kapacitete, te
93
Ibid., para. 92.
25
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
osigurati kontinuiran nastavak pružanja besplatne pravne pomoći. Udruženje „Vaša
prava BIH“ u svojim aktivnostima zagovara donošenje Zakona o besplatnoj pravnoj
pomoći na državnom nivou i harmonizaciju postojećih sistema sa intencijom uključivanja
u ovaj Zakon udruženja koja su specijalizovana za pružanje besplatne pravne pomoći;
2.
Omogučiti su/finasiranje rada udruženja koja su specijalizovana za pružanje
besplatne pravne pomoći iz budžeta. Pozitivni primjeri iz prakse, te specijaliziranost i
iskustvo u radu, predstavljaju garant da će sistem na taj način predstavljati manje
opterećenje za budžet;
3.
Osigurati da se donošenjem Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći uspostavi
nezavisno tijelo ili odbor za pružanje pomoći na cijelom teritoriju BiH u čiji rad bi bili
uključeni i predstavnici udruženja koja su specijalizovana za pružanje besplatne pravne
pomoći;
4.
Provesti opsežnu analizu stanja s ciljem obezbjeđivanja neophodnih informacija o
pružanju besplatne pravne pomoći i potreba za besplatnom pravnom pomoći na svim
nivoima, te osigurati organizaciju niza rasprava u javnosti kako bi se o ovoj bitnoj temi
upoznao što veći broj građana koji će biti potencijalni korisnici;
5.
Osigurati da se kroz zakonska rješenja inicira usklađivanje ili donošenje novih
propisa kako bi se što većem broju građana omogućio pristup pravu na besplatnu pravnu
pomoć;
6.
Na adekvatan način osigurati da pravnu pomoć pružaju nezavisni organi,
uključujući advokate i udruženja koja su specijalizovana za pružanje besplatne pravne;
7.
Kontinuirano nastaviti sa procesom zagovaranjem i lobiranja u vezi donošenje
Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći na državnom nivou sa kojim bi se harmonizirali
drugi propisi, kako bi se na uniforman način, nezavisno od teritorije ili organa
obezbjedilo pružanje efikasne i efektivne besplatne pravne pomoći najugroženijim
kategorijama stanovništva.
Dodatak I.
Od svog formiranja, do današnjeg statusa, Udruženje „Vaša prava Bosne i Hercgovine“,
VPBiH (registrovano ranije, a pod sadašnjim imenom registrovano 2005. godine na državnom
nivou) predstavlja najveću organizaciju za pružanje pravne pomoći i jednu od najvećih
nevladinih organizacija u regiji.
Udruženje VPBiH se razvilo u efikasnu mrežu centara pravne i informativne pomoći sa 9
kancelarija i preko 120 mobilnih lokacija širom BiH. Udruženje je do sada pružilo besplatnu
pravnu pomoć za preko 450.000 izbjeglih lica, povratnika, raseljenih lica, manjinskih grupa i
grupa ugrožene domicilne populacije u oblasti upravnog i građanskog prava, odnosno u pravnim
26
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
stvarima kao što su: povrat imovine i druga pitanja imovinsko-pravnog karaktera u vezi sa ovim,
radna prava, socijalna, ekonomska i kulturna prava, diskriminacija, komunalne usluge,
obrazovanje i socijalna pomoć, kao i u drugim oblastima kroz primjenu međunarodnih standarda
promocije i zaštite ljudskih prava garantovanih Evropskom Konvencijom o zaštiti ljudskih prava
i osnovnih sloboda i drugim međunarodnim pravnim instrumentima.
U nastavku su dati neki od bitnih parametara koji se odnose na korisnike besplatne
pravne pomoći.
Tabela 1.-Pregled korisnika besplatne pravne pomoći udruženja VPBiH 2008-201094
Korisnici: Socijalno ugrožene grupe, izbjeglice, raseljene osobe, povratnici itd. (samo
korisnici registrovani u bazu podataka prvi put )
Dobna skupina
Žene
Muškarci
Ukupno
(brojčano)
(u %)
(brojčano)
(u %)
(brojčano)
(u %)
0-4
25
0,5
26
0,4
51
0,4
5-17
105
1,5
90
1,4
195
1,5
18-59
4569
68,2
4598
72,7
9167
70,4
60 and >
2001
29,8
1612
25,5
3613
27,7
Total:
6700
100
6326
100
13026
100.00
Glavne lokacije: širom Bosne i Hercegovine
Pored broja korisnika prikazanog u tabeli, registrovan je još 11631 korisnik koji se
prethodno obratio Udruženju VPBiH, tako ukupan broj korisnika kojima je pružena besplatna
pravna pomoć u navedenom periodu od tri godine iznosi: 24657 korisnika.
Tabela br. 2- Pregled broja i vrste zaprimljenih pravnih upita/slučajeva udruženja VPBiH 20082010 (samo korisnici registrovani u bazu podataka prvi put)
94
Izvor podataka: LAIC Case Management Database-centralizovana baza podataka za upravljanje i
evidenciju slučajeva besplatne pravne pomoći. Baza je uvedena u upotrebu 2001 godine u saradnji sa
UNHCR-om i pruža uvid u broj korisnika, vrstu pravne pomoći, vrstu pravnih upita/slučajeva i korisničke
kategorije.
27
Povrat imovine
771
476
Ukupno
Imovina u
družavnom
vlasništvu
18089
Privatna imovina
2169
Drugo
Komunalije
929
2120
Javni dokumenti
1532
Socijalna pomoć
Lična sredstva
632
2518
Penzije
Porodičnio i bračno
pravo
1718
1386
Radno pravo
3838
Pravnih upita
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
Tabela br. 3-Pregled broja i vrste pruženih pravnih savjeta udruženja VPBiH 2008-2010 (za sve
asistirane korisnike)
Vrsta pravnih radnji
Broj poduzetih pravnih
radnji
D.1 Pravni savjeti / Izrada pismenih podnesaka
13770
D.2 Pravne radnje u upravnom postupku
10460
D.3 Pravne radnje u sudskom postupku
5148
D.4 Pravne radnje pred institucijama za zaštitu ljudska prava
505
D.5 Ostale pravne radnje (prosljeđivanje, prezentacije slučajeva)
633
Ukupan broj pravnih radnji
30516
Dodatak II.
Konkretni i praksični primjeri iz prakse Udruženja “Vaša prava BiH” najbolji su način da
28
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
se ukaže na potrebu da se pitanje besplatne pravne pomoći riješi na sveobuhvatan i efikasan
način. U ovom dijelu će biti izloženi samo neki.
Ove primjere ističemo iz razloga da ukažemo u kolikoj mjeri korisnici besplatne pravne
pomoći, zbog toga što ne poznaju pravo, mogu biti dovedeni u situaciju da ostvarivanje njihovih
prava bude dovedeno u pitanje; da se mnogi korisnici, zbog činjenice da se prethodno raspitaju
za pravne usluge i cijene na tržištu često odlučuju da sami vode postupke pred sudom i organima
uprave, što u vrijeme komplikovanih procedura i potrebe za poznavanjem propisa predstavlja
izazov i za stučne profesionalce. Dakle, bitno je napomenuti da u sadašnjim uslovima
nepostojanja zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, mnogi korisnici se nemaju ili ne znaju kome
da se obrate. Stoga su mnogi upućeni da pravnu pomoć traže kod udruženja koja se bave
pružanjem besplatne pravne pomoći, što za mnoge korisnike predstavlja jedinu mogućnost u
ostvarivanju njihovih prava.
Kako je to istaknuto, osim toga što korisnici nisu u mogućnosti zbog nepoznavanja
materijalnih i procesnih zakona sami voditi postupke, ogroman većina nema novčanih sredstva
za plaćanje punomoćnika, jer joj socijalna, ekonomska i finansijska situacija za njih nepovoljna.
Imajući u vidu sve ove činjenice, na konkretnim primjerima, kao i na niz drugih slučajeva može
se vidjeti velika potreba donošenja Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći da bi se, prije svega,
zaštitile ove korisničke kategorije, na način da im se pruži odgovarajuća pravna pomoć, bilo to
usmenim savjetom, ili pak sačinjavanjem različitih podnesaka, te u kompleksnijim predmetima
zastupanje pred odgovarajučim organima.
Ovim primjerima koji su izdvojeni iz korisničke baze podataka Udruženja „ Vaša prava
BiH“ želi ukazati na potrebu efikasnije zaštite najugroženijih kategorija stanovnika od strane
države. Nažalost, dugogodišnje odsustvo sistema besplatne pravne pomoći, njegova
nereguliranost, nezainteresiranost i pasivno ponašanje države u ostvarivanju osnovnih ljudskih
prava, dovelo je do zanemarivanja građana kojima je potrebna pravna pomoć, a država mu je
dužna pružiti takvu pomoć. Sav teret pružanja besplatne pravne pomoći za najugroženije
kategorije stanovništva BiH u poslijeratnom periodu pao je na leđa nevladinih organizacija koje
su specijalizovane za pružanje besplatne pravne pomoći. Pri tome, u zakonskom regulisanju
besplatne pravne pomoći, država ne uvažava rad ovih organizacija, niti osigurava bilo kakva
novčana sredstva za pomoć.
Ključno je napomenuti da se organizacije civilnog društva specijalizovane za pružanje
besplatne pravne pomoći isključivo finansiraju iz donatorskih sredstava međunarodnih
organizacija koje su prepoznale ovaj problem na vrijeme. Ovo sve ukazuju na hitnost u
rješavanju korisničkih prava i potreba ugožene populacije kroz donošenje Zakona o besplatnoj
pravnoj pomoći iz razloga što postojeći sistem besplatne pravne pomoći nije harmoniziran.
Svi ovi primjeri ukazuju da je besplatna pravna pomoć, kao vid pomoći građanima u
ostvarivanju prava na pristup pravosuđu, neophodna u našem društvu koje je bremenito sa nizom
problema vezanih za pravedno ostvarivanje jednakog pristupa korisnika svojim pravima imajući
u vidu, prije svega, generalno težak položaj u odnosu na ekonomsku i socijalnu situaciju u BiH,
te posljedično tome veliki broj siromašnih i ugoženih pojedinaca.
29
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
Primjer iz prakse 1.
Korisnik je podnio tužbu zbog smetanja posjeda pred Općinskim sudom u Mostaru,
dakle, pojavio se u ulozi tužitelja. Tužena strana je angažovala advokata u ovom predmetu i
odmah u startu nije ispoštovana „jednakost oružja“ odnosno tužitelj u ovom predmetu nije imao
dovoljno novčanih sredstva za vođenje ovog postupka, pa shodno tome i nije angažovao
advokata. U samo postupku načinio je niz procesnih pogrešaka, nije znao koje dokaze treba
predložiti da se izvedu na glavnoj raspravi, smatrajući da to treba uraditi sud, nije znao ispitati
svjedoke koje je predložila druga strana, većina dokaza koje je predložio nije bila relevantna za
ovaj postupak, nije predložio adekvatne svjedoke, nije predložio vještačenje po vještaku
određene struke, jednostavno nije bio upoznat sa pravilima postupka i prema tome nije ni mogao
voditi parnicu na način kako je to propisano odredbama ZPP-a. Korisnik je ostvarivanje efikasne
zaštite doveo u pitanje vlastitim neznanjem.
Tek po okončanju prvostepenog postupka, korisnik se obratio Udruženju „Vaša prava
BiH“, koje je u žalbenom postupku ukazalo na propuste te mogućnost da ostvari odgovarajuću
pravnu zaštitu u cijelosti.
U parničnom postupku, za smetanje posjeda, ako se radi o vrijednosti spora u iznosu od
1.00 KM do 5.000,00 KM najniži iznos boda je 80 x 3,00 KM, koliko iznosi vrijednost boda, što
ukupno iznosi 240,00 KM ili za vrijednost spora od 5001,00 KM do 10.000,00 KM iznosi 120
bodova x 3,00 KM što iznosi 360,00KM. Primjera radi, u ovom predmetu bi sačinjavanje tužbe
ili odgovora na tužbu stranku koštalo (uzeta srednja vrijednost) oko 360,00 KM, s tim da treba
uzeti u obzir i svaku narednu radnju pred sudom ili sačinjavanje podneska za sud koja se uvaćeva
za navedeni iznos. Iz svega ovog proizilazi da bi stranka samo u prvostepenemo postupku morala
izdvojiti znatnija novčana sredsta za samo zastupanje na pripremnom ročištu te ročištu za glavnu
raspravu kao i dalji postupak po žalbi. Prema tome, veoma je malo osoba u BiH koje su u stanju
platiti ove troškove.
Primjer iz prakse 2.
Korisnik je podnio zahtjev za povrat stana. Nakon niza od 8 godina, predmet je po žalbi
vraćen na prvostepeni postupak. U ponovnom postupku korisnik nije isticao sve bitne argumente
koji bi vodili ka tome da osigura zakonit proces povrata imovine. U ponovnom postupku
korisnik je ponovo odbijen sa zahtjevom. Samostalno, korisnik je uložio žalbu na prvostepeno
rješenje. Pri tome se nije rukovodio zakonskim odredbama koje regulišu računanje rokova, pa je
pogrešnim računanjem dana koji ulaze u rok žalbu uložio neblagovremeno. Na koncu je korisnik
obavješten da je njegova žalba neblagovremena, te je stoga odbačena. Nakon što se poslije
određenog vremena obratio za pomoć Udruženju „Vaša prava BiH“, konstatovano je da je zbog
svog neznanja ostao bez prava na stan čiji povrat je, uz svu dokumentaciju, osnovano potraživao.
Primjer iz prakse 3.
Korisnica je žrtva nasilja u porodici. Nakon što je sklonjena u sigurnu kuću suočila se sa
30
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
nizom problema. Bez mogućnosti da plati pravnu pomoć, narušenog zdravlja i nesposobna za
rad, obratila se Udruženju „Vaša prava BiH“ za usluge. Pokrenut je postupak razvoda braka i
povjeravanja malodobne djece korisnici. Uporedo sa ovim pokrenut je postupak utvrđivanja i
podjele bračne tečevine, jer je na cijeloj imovini suprug bio upisan kao jedini vlasnik imovine.
Nakon okončanja ovih postupaka korisnica je od svog dijela bračne imovine, koji joj je u podjeli
isplaćen u novcu kupila vlastiti stan, djeca su povjerena njoj na izdržavanje, uz obavezu supruga
da plaća izdržavanje djece. Za korisnicu, koja je žrtva rata, teško narušenog zdravlja, u
posebnom postupku omogućeno da postane korisnik prava na novčanu naknadu zbog ratne
torture.
Primjer iz prakse 4.
Korisnik se za besplatnu pravnu pomoć obratio Centru za besplatnu pravnu pomoć RS.
Iako je ispunjavao kriterije za dodjelu pravne pomoći, ona mu nije pružena. Ovo iz razloga što se
predmet njegovog zahtjeva odnosio na upravni postupak u vezi sa povratom nekrentine, te
regulisanje imovinsko pravnog pitanja oduzimanja i korištenja dijela zemljišta. Osim toga što se
pomoć u okviru Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći Republike Srspke ne pruža u upravnim
postupcima, korisnik se suočio i sa drugim problemom. Sadašnje boravište ima u Republici
Srpskoj, ali je predmet koji je on iznio bio van jurisdikcije Centra za besplatnu pravnu pomoć RS
koji radnje i zastupanje korisnika preduzima samo na teritoriji Republike Srpske.
Nakon što se obratio Udruženju „Vaša prava BiH“, korisniku je pružena sva pomoć u
ostvarivanju prava, nezavisno pred kojim organom i na kom teritoriju je bilo potrebno
preduzimati radnje u zaštiti prava korisnika.
Primjer iz prakse 5.
Korisniku iz Stoca nije priključena električna energija na obnovljenoj kući niti mu je
omogućen pristupni put do svoje kuće. U međuvremenu je i izgubio status raseljene osobe i bio
je suočen sa deložacijom iz privremene stambene jednice koju privremeno koristi kao raseljena
osoba. Ovaj predmet je aktivan već 8 godina. Radi se o povratniku koji bez pomoći Udruženja
„Vaša prava BiH“ ne bi mogao ostvariti svoja prava.
U samom početku korisniku je osigurana pomoć advokata kojeg je u okviru svojih
sredstava plaćala jedna španska humanitarna organizacija. Međutim, ubrzo nakon nemogućnosti
da ova organizacija plaća troškove, advokat je uskratio pravnu pomoć, te je u ovom postupku
došlo do zastoja, jer sam korisnik nije znao niti je imao novčanih sredstava za dalje vođenje ovog
postupka. U postupak rješavanja ovog problema uključilo se Udruženje „Vaša prava BiH“, te su
svojim podnescima inicirali pitanje rješavanje pristupnog puta do kuće korisnika. U
međuvremenu je riješeno pitanje priključena električna energija za objekat, a korisniku je u
ponovnom postupku ponovo dodjeljen status raseljenog lica.
Primjer iz prakse 6.
31
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
Grupa korisnika, koji su ujedno povratnici u S., suočavaju se sa problemom ostvarivanja
prava na otpremninu, odnosno uspostavu radno-pravnog statusa koje im je osigurano rješenjima
Kantonalne komisije za primjenu člana 143. Zakona o radu Federacije BiH. Poslodavac je odbio
da mirnim putem uspostavi radno-pravni status ovoj kategoriji, odbijajući da ispoštuje konačno i
izvršno rješenje Kantonalne komisije za primjenu člana 143. Zakona o radu Federacije BiH.
Korisnici nisu u stanju sami voditi postupak pred nadležnim sudom. Za ove korisnike, njih
trideset, pokrenut je izvršni postupak pred nadležnim Općinskim sudom, koji je usvojio prijedlog
za izvršenje, kojeg je podnijelo Udruženje „Vaša prava BiH“ u ime korisnika. Sud je u rješenju o
izvršenju naredio poslodavcu uspostavu radno-pravnog statusa, te drugih prava iz ovog osnova.
Suprotnu stranu u postupku zastupa advokat.
Tek nakon čitavog niza pravnih radnji, poslodavac je ponudio korisnicima regulisanje
statusa i isplatu otpremnine.
32
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
Literatura
Knjige, akademski članci
Bačić, Edita, „Improvement of Free Legal Aid System in Croatia: twinning light project with
Lithuania“, World Library and Information Congress: 78th IFLA General Conference and
Assembly, 22.05.2012. Izvor: http://conference.ifla.org/past/ifla78/129-bacic-en.pdf
(pristupljeno: 02.01.2013).
Bejtović, Adela (2010). Besplatna pravna pomoć u Bosni i Hercegovini. Pravna misao, br. 9-10,
str. 57-78.
Bratić, Jasminka (2011). Pravo na besplatnu pravnu pomoć u Hercegovačko-neretvanskom
kantonu, u Pobrić, Nurko/Kotlo, Rebeka (ur.): Pristup pravdi u Bosni i Hercegovini:
besplatna pravna pomoć: poseban osvrt na Hercegovačko-neretvanjski kanton, 43-54.
Mostar: Centar za ljudska prava u Mostaru.
Čizmić, Jozo (2011). Pružanje besplatne pravne pomoći u Bosni i Hercegovini s osvrtom na
iskustva Republike Hrvatske, u Pobrić, Nurko/Kotlo, Rebeka (ur.): Pristup pravdi u Bosni i
Hercegovini: besplatna pravna pomoć: poseban osvrt na Hercegovačko-neretvanski
kanton, 11-32. Mostar: Centar za ljudska prava u Mostaru.
Dijk, van P./Hoof, van G.J.H. (2001). Teorija i praksa Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Sarajevo: Müller.
Gajin, Saša (ur.)(2007). Pravna pomoć. Beograd: Centar za unapređivanje pravnih studija.
Gladwell, David/Muilu, Merja (2011). Preporuke o uspostavi sistema pravne pomoći u Bosni i
Hercegovini.
Halimović, Dženana, „Besplatna pravna pomoć samo od državnih institucija“, Radio slobodna
Evropa,
04.10.2011.
Izvor:
http://www.slobodnaevropa.org/content/besplatna_pravna_pomoc_samo_od_drzavnih_inst
itucija/24348896.html (pristupljeno: 02.01.2013).
Johnsen, T. Jon/Stawa, Georg/Uzelac, Alan (2010). Ocjena hrvatskog zakona o besplatnoj
pravnoj pomoći i njegove provedbe u praksi. Zagreb/Oslo/Beč, Centar za ljudska prava
Kotlo, Rebeka (2011). Pravni okvir pristupa pravdi – besplatne pravne pomoći u BiH, sa
posebnim osvrtom na Hercegovačko-neretvanski kanton i evropske standarde, u Pobrić,
Nurko/Kotlo, Rebeka (ur.): Pristup pravdi u Bosni i Hercegovini: besplatna pravna
pomoć: poseban osvrt na Hercegovačko-neretvanjski kanton, 33-42. Mostar: Centar za
ljudska prava u Mostaru.
33
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
Kotlo, Rebeka/Stipanović, Ivana (2011). Besplatna pravna pomoć u Hercegovačko-neretvanskom
kantonu: Uloga nevladinih organizacija, u: Pristup pravdi u Bosni i Hercegovini: Zbirka
analiza javnih politika iz oblasti pravosuđa, 94-115. Sarajevo: Mreža pravde u Bosni i
Hercegovini.
Božić Krstanović, Ljiljana/Tekić, Branislav (ur.)(2012). Praćenje provedbe Zakona o besplatnoj
pravnoj pomoći u suzbijanju diskriminacije – Izvještaj za 2011. godinu. Osijek: Centar za
mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek.
Mowbray, A.R. (2004). The Development of Positive Obligations under the European
Convention on Human Rights by the European Court of Human Rights. Oxford: Hart
Publishing.
Pajić, Zoran/Popović, Dragan M. (2010). Suočavanje s prošlošću i pristup pravdi iz perspektive
javnosti: specijalni izvještaj. Razvojni program Ujedinjenih nacija u BiH (UNDP BiH)
Studije i izvještaji
Akcioni plan za provođenje Strategije za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini (treći
revidirani), Ministarska konferencija BiH, Sarajevo, 2012
European Union Common Position, Chapter 23 - Judiciary and fundamental rights, AD 29/11,
CONF-HR 16, 29. juni 2011.
Godišnji izvještaj o rezultatima aktivnosti institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i
Hercegovine za 2011. godinu. Banja Luka: Institucija ombudsmena za ljudska prava u
Bosni i Hercegovini, 2012.
Hrvatska: Poglavlje 23. – Pravosuđe i temeljna ljudska prava, Izvješće o analitičkom pregledu:
MD 210/07, 27. juna 2007.
Izvješće o ispunjavanju obaveza iz Poglavlja 23. – Pravosuđe i temeljna prava, Vlada Republike
Hrvatske, Zagreb, 12. maj 2011.
Izvješće o provedbi Strategije za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini, Izvještajno
razdoblje: siječanj – lipanj 2009. godine, Ministarstvo pravde BiH, Sarajevo, 2009.
Preporuke za modificiranje i unaprijeđenje predloženog prijedloga Zakona o besplatnoj pravnoj
pomoći, Zajednička služba PS BiH, Istraživački sektor, br.: 03/10-50-3-96-9/10,
25.06.2010.
Strategija za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini za period 2008. do 2012. godine,
Ministarstvo pravde BiH, Sarajevo, 2006.
Transkript 25. sjednice Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH od 26.2.2009.
Zbornik karakterističnih odluka Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine 20042008, Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2009
Ostalo
„Zbog recesije sve traženija besplatna pravna pomoć“, Radio Brčko, 15.05.2012. Izvor:
http://radio-brcko.co.ba/zbog-recesije-sve-trazenija-besplatna-pravna-pomoc/ (pristupljeno:
02.01.2013).
34
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
„Preporuke za modificiranje i unaprijeđenje predloženog prijedloga Zakona o besplatnoj pravnoj
pomoći“, Istraživački sektor Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Broj: 03/1050-3-96-9/10, 25.06.2010.
„Održana sjednica Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma“, Webstranica Parlamentarne
skupštine
Bosne
i
Hercegovine,
04.09.2012.
Izvor:
https://www.parlament.ba/sadrzaj/vijesti/2011/default.aspx?id=36680&highlight=Prijedlog
*zakona*o*besplatnoj*pravnoj*pomo%C4%87i&langTag=bsBA&template_id=5&pril=b&pageIndex=1 (pristupljeno: 03.01.2013).
Zakoni i drugi propisi
Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći (”Službeni glasnik RS”, br. 120/08)
Zakon o kancelariji za pravnu pomoć Brčko Distrikta BiH (”Službeni glasnik BD BiH”, br.
19/07)
Zakon o pružanju pravne pomoći (”Službene novine TK”, br. 10/08)
Zakon o pružanju pravne pomoći (”Narodne novine ŽP”, br. 3/10)
Zakon o županijskom zavodu za pravnu pomoć (”Narodne novine ŽZH”, br. 5/08)
Zakon o pružanju besplatne pravne pomoći (”Službeni glasnik USK”, br. 22/12)
Zakon o pružanju besplatne pravne pomoći (”Službene novine KS”, br. 1/12)
Zakon o Kantonalnom Zavodu za pravnu pomoć (”Službene novine ZDK”, br. 5/05)
Zakon o parničnom postupku (”Službene novine FBiH”, br. 53/03, 73/05, 19/06)
Zakon o parničnom postupku (”Službeni glasnik RS”, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07)
Zakon o parničnom postupku (”Službeni glasnik BD BiH”, br. 8/09, 52/10)
Zakon o advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine (”Službene novine FBiH”, br. 25/02, 40/02,
29/03, 18/05, 68/05)
Zakon o advokaturi Republike Srpske (”Službeni glasnik RS”, br. 30/07, 59/08)
Zakon o krivičnom postupku (”Službeni glasnik RS”, br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07,
119/08)
Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (”Službene novine FBiH”, br.
35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 22/09)
Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (”Službeni glasnik BiH”, br. 3/03, 32/03,
36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08,
12/09)
Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (”Narodne novine”, br. 62/08, 44/11 i 81/11)
Uredba o jedinstvenoj tarifi za pružanje besplatne pravne pomoći u RS (”Službeni glasnik RS”,
br. 79/10)
Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti sudija, tužilaca i advokata Kancelarije za pravnu pomoć
BD BiH (”Službeni glasnik BD BiH”, br. 30/04)
Pravilnik o unutrašnjem poslovanju kancelarije za pravnu pomoć BD BiH (”Službeni glasnik BD
BiH”, br. 38/09)
Pravilnik o načinu i uvjetima pružanja pravne pomoći (”Službene novine ZDK”, br. 9/05)
Pravilnik o načinu i uvjetima pružanja pravne pomoći (”Narodne novine ŽZH”, br. 14/08)
35
Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu potreba građana i
statusa pružalaca besplatne pravne pomoći
Odluka o prihvatanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i
njihovih država članica i Bosne i Hercegovine i Privremenog sporazuma o trgovini i
trgovinskim pitanjima između Evropske zajednice i Bosne i Hercegovine (”Službeni
glasnik BiH”, br. 5/08-1)
Odluka o ratifikaciji Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i
njihovih država članica i Bosne i Hercegovine (”Službeni glasnik BiH”, br. 10/08-1)
Kodeks etike advokata Advokatske komore Republike Srpske (”Službeni glasnik RS”, br. 68/05)
Kodeks advokatske etike advokata Federacije Bosne i Hercegovine (usvojen na vanrednoj
Skupštini Komore 17.09.2005)
Statut
Brčko
Distrikta
BiH,
prečišćeni
tekst,
izvor:
http://www.skupstinabd.ba/statut/b/Statut%20Brcko%20distrikta%20BiH%20%20precisceni%20tekst%202-10%20B.pdf
Ustav Federacije BiH („Službene novine FBiH“, br. 1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 18/03,
63/03, 9/04, 20/04, 33/04, 72/05, 71/05, 88/08)
Sudska praksa (domaća i strana)
Ustavni sud BiH i RH
Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-5/98-II, 18. i 19.01.2000.
Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-26/01, 28.09.2001.
Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-5/98-II, 18. i 19.01.2000.
Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-5/98-IV, 18. i 19.08.2000.
Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-9/07, od 4.10.2008.
Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu AP-164/04, 01.04.2006.
Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-I/722/2009, od 06.04.2011.
Evropski sud za ljudska prava
Airey v. Ireland, 9 October 1979, Series A no. 32
Artico v. Italy, 13 May 1980, Series A no. 37
Pakelli v. Germany, 25 April 1983, Series A no. 64
Steel and Morris v. the United Kingdom, no. 68416/01, ECHR 2005-II
Goddi v. Italy, 9 April 1984, Series A no. 76
Granger v. the United Kingdom, 28 March 1990, Series A no. 174
Croissant v. Germany, 25 September 1992, Series A no. 237-B
Glaser v. the United Kingdom, no. 32346/96, 19 September 2000
Ashingdane v. the United Kingdom, 28 May 1985, Series A no. 93
Antonicelli protiv Poljske, zahtjev br. 2815/05
36

P-69/14 - Institucija ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava

Nacrt-Studija besplatne pravne pomoci VPBiH

hrvatski romantizam

Tema broja: - Vaša Prava BiH

DRAMA - drama označava književni rod (šire značenje) i

modernizam u europskoj knjizevnosti

SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST - Ep Beowulf

EPIKA - objektivna, temelj je neki događaj - epsko djelo

moderna u hrvatskoj književnosti

RENESANSA - Europska renesansa je razdoblje obnove

apsolutističke reforme u kraljevini pruskoj i habsburškoj