generator vođeni val u prijenosnoj liniji širi se jednom dimenziji prijenosna linija val u slobodnome prostoru širi se u sve tri dimenzije prijelazno područje antena Antena je sredstvo (ili naprava) za odašiljanje i primanje radijskih valova. Definicija udruge IEEE Što je antena? trodimenzionalno širenje energije odašiljač elektromagnetski val u prijenosnoj liniji prijenosna linija jednodimenzionalno širenje energije IA IA VA odašiljačka antena elektromagnetski val u slobodnome prostoru Odašiljačka antena pretvara jednodimenzionalni elektromagnetski val iz prijenosne linije u trodimenzionalni elektromagnetski val u slobodnome prostoru. Što je antena? 21. veljače 2011. Antene i rasprostiranje elektromagnetskih valova elektromagnetski val u prijenosnoj liniji jednodimenzionalno širenje energije 1. linearne (ravni vodiči, žičane antene) – rad na nižim frekvencijama; < 1 GHz) 1. 2. površinske (otvor koji zrači EM energiju) – rad na višim frekvencijama; > 1 GHz) Geometrija antene prijamna antena električno polje ravnoga vala u slobodnome prostoru prijamnik Prijamna antena pretvara trodimenzionalni elektromagnetski val iz slobodnoga prostora u jednodimenzionalni val u prijenosnoj liniji. Što je antena? 2. širokopojasne; omjer gornje i donje granične frekvencije od 2 : 1 do 40 : 1 1. rezonantne (uskopojasne); relativna širina pojasa do 10% Frekvencijski opseg 2. Usmjeravanje energije u željenom smjeru unutar zadanog prostora 1. Prilagodba trodimenzionalnog (3D) vala iz slobodnoga prostora jednodimenzionalnom (1D) vođenom valu u prijenosnoj liniji, i obratno Osnovna funkcija antene Ako svi izvori imaju isti smjer struje, onda se ukupni potencijal može dobiti zbrajanjem pojedinačnih potencijala. Polje koje proizvodi skup izvora jednako je zbroju polja pojedinačnih izvora. (To je proširenje ideje ukupnog djelovanja naboja – električna sila koju proizvodi skup naboja jednaka je superpoziciji električnih sila pojedinačnih naboja.) Temelja ideja u teoriji antena jest superpozicija. Ideja superpozicije 2. aktivne (nerecipročne) – integrirane s aktivnim komponentama i sklopovima kao što su pojačala, oscilatori, mješala i sl.) 1. pasivne (recipročne); jednaka svojstva pri odašiljanju i primanju Elektronička svojstva • John D. Kraus (2006.): “Premda sa Zemlje možemo promatrati samo daleku prošlost svemira, budućnost antena seže do zvijezda” • Porastom ljudskih aktivnosti usmjerenih ka svemiru, potrebe za antenama rasti će do stupnja koji nikad prije nismo upoznali, a niti ga možemo zamisliti. • Antene omogućuju brzu (c ≈ 300.000 km/s) komunikaciju »uživo« prema »onome tamo« i od »onoga tamo«. • Elektromagnetski (EM) je spektar iznimno velikog raspona. Valne duljine EM-valova protežu se u rasponu od kilometarskih valnih duljina do submilimetarskih (< 1 mm). Tim valnim duljinama odgovaraju frekvencije u rasponu od 100 kHz do iznad 300 GHz. Frekvencijsko područje Stoga je pojam “izolirana antena” samo teorijska pretpostavka. No antene se često nalaze uz Zemljinu površinu ili blizu većih građevina i prirodnih objekata (planine, brda, vegetacija…) pa se javljaju nepoželjni učinci zbog refleksije, loma, raspršenja, ogiba itd. Pri proučavanju antena, smatrat ćemo da je antena izolirana u slobodnome prostoru. Temeljna pretpostavka z E H B D J ρ uzbiban naboj električno polje magnetsko polje gustoća magnetskog toka gustoća električnog toka gustoća električne struje gustoća električnog naboja x (volt po metru; V/m) (amper po metaru; A/m) (tesla; T) (kulon po četvornom metru; ) (amper po četvornom metru; ) (kulon po prostornom metru; ) Gaussov zakon Gaussov zakon Ampèreov zakon Faradayev zakon Maxwellove jednadžbe (1) r val x ovisnost 1/r ovisnost električna sila (Coulombova sila) ⎡ ⎛ r ⎞⎤ μ0 q sin θ a 0 sin ⎢ω ⎜t − ⎟⎥ 4π r ⎣ ⎝ c ⎠⎦ razmak među nabojima (r) r silnica električnog polja 1 q 4πε0 r 2 Eθ ( r , t ) = E= v v v v ∂B ( r , t ) ∇ × E(r , t) = − ∂t v v v v v v ∂D ( r , t ) ∇ × H (r , t ) = J (r , t ) + ∂t v v v v ∇ ⋅ D ( r , t ) = ρ( r , t ) v v ∇ ⋅ B( r , t ) = 0 Proton titra u smjeru z-osi. Pritom trpi akceleraciju a. dinamični naboj statični naboj z φ r T’ y izmjenična struja stvara titraje električnog polja daleko od izvora (naboja) smjer u kojem titra vektor električnog polja Maxwellove jednadžbe (2) i θ T točka promatranja ∂ ∂ ∂ + zˆ + yˆ ∂z ∂y ∂x v v Izvori naboja ρ ( r , t ) i struje J ( rv , t ) uzrokuju električna i magnetska polja. gdje xˆ , yˆ i zˆ označuju jedinične vektore u smjeru osi trodimenzionalnog pravokutnog koordinatnog sustava. ∇ = xˆ Hamiltonov diferencijalni operator (nabla ili del-operator) definiran je u uvodu kao x smjer u kojem titra naboj z Zračenje ubrzanog naboja (2) Zračenje ubrzanog naboja (1) 1/r2 Kako antena zrači? Kako antena zrači? ∂ E x ∂∂EEyz ∂ E z + += 0 = 0 ∂x ∂∂yz ∂z v ∂ E +β 2 E = 0 2 ∂z Pogledajmo sad koje komponente električnog vpolja uopće postoje. Kako u području bez naboja mora vrijediti Gaussov zakon, ∇ ⋅ E = 0 , dobiva se Da bi se objasnila valna priroda elektromagnetskih polja, može se konstruirati v jednostavno rješenje jednadžbe za koje je ∇ ⋅ E = 0 , a vektor električnog polja jednak je u svim točkama ravnine koja je okomita na jedan pravac. Radi jednostavnosti, može se uzeti da je taj pravac z-os pravokutnog koordinatnog sustava i pretpostaviti da električno polje ne djeluje u smjeru y-osi , ili Ey=0. Budući da je ∂/∂x=∂/∂y=0, izlazi da je ∇2=∂2/∂z2 pa se valna jednadžba svodi na oblik 2 v Valna jednadžba Elektromagnetski valovi (2) gdje je k = ω με valni broj ili koeficijent faze koji se obično bilježi s β. Električno i magnetsko polje mogu općenito imati sve tri komponente, u smjeru x, y i z. Podcrtane veličine označuju fazore. Jedan od najznačajnijih rezultata Maxwellovih jednadžba pokazuje mogućnost rasprostiranja elektromagnetskih valova koji mogu prenositi energiju i informaciju prostorom. Elektromagnetski val tvore vremenski promjenljivo električno i magnetsko polje. Ta polja putuju slobodnim prostorom brzinom svjetlosti c. Matematički, elektromagnetski su valovi podskup rješenja Maxwellovih jednadžba. Ta rješenja zadovoljavaju elektromagnetsku valnu jednadžbu koju je moguće izvesti iz Maxwellovih jednadžba pod određenim uvjetima. Za električno i magnetsko polje valne jednadžbe poprimaju sljedeći oblik: v v ∇2 E + k 2 E = 0 v v ∇2 H + k 2 H = 0 Valna jednadžba Elektromagnetski valovi (1) − − + Veličine E 0 = E0+ e jφ+ i E 0 = E 0− e jφ- označuju proizvoljne kompleksne amplitudne − + konstante, gdje su φ+ i φ– početni uvjeti, a E0 i E0 moduli kompleksnih amplituda valova koji putuju u pozitivnom, odnosno negativnom smjeru z-osi. − E x ( z ) = E 0 e jβz + E 0 e jβz + čije je opće rješenje periodična valna funkcija oblika d2 E x + β2 E x = 0 dz2 Jednadžba dEz/dz = 0 može se zadovoljiti samo ako je Ez konstantno ili jednako nuli. Ako je polje u smjeru z-osi konstantno, radi se o statičkom električnom polju koje nas ne zanima. Znači da u ovom slučaju, uz pretpostavku Ey = 0, električno polje ne može imati komponentu u smjeru rasprostiranja, pa ostaje samo komponenta polja u smjeru x-osi. Tako se valna jednadžba svodi na običnu skalarnu diferencijalnu jednadžbu drugog reda Rješenje valne jednadžbe – ravni val Elektromagnetski valovi (3) ∂ E x ∂∂EEyz ∂ E z + += 0 = 0 ∂∂yz ∂z ∂x v ∂ E +β 2 E = 0 2 ∂z Pogledajmo sad koje komponente električnog vpolja uopće postoje. Kako u području bez naboja mora vrijediti Gaussov zakon, ∇ ⋅ E = 0 , dobiva se Da bi se objasnila valna priroda elektromagnetskih polja, može se konstruirati v jednostavno rješenje jednadžbe za koje je ∇ ⋅ E = 0 , a vektor električnog polja jednak je u svim točkama ravnine koja je okomita na jedan pravac. Radi jednostavnosti, može se uzeti da je taj pravac z-os pravokutnog koordinatnog sustava i pretpostaviti da električno polje ne djeluje u smjeru y-osi , ili Ey=0. Budući da je ∂/∂x=∂/∂y=0, izlazi da je ∇2=∂2/∂z2 pa se valna jednadžba svodi na oblik 2 v Valna jednadžba Elektromagnetski valovi (2) y E x λ s rasp mjer rost iran ja v + E ( z, t ) = xˆE0 cos(ωt − βz) z Električno polje (linearno polariziran val) Ravni elektromagnetski val (2) • Ravni val dinamična je promjena vektora električnog i magnetskog polja koji leže u ravnini okomitoj na smjer rasprostiranja. Što je ravni val? E H − jβz − e jωt + E0 e jβz e jωt } = dz ω = = vf dt k 1 με što znači da val putuje konstantnom brzinom. Za val u vakuumu fazna je brzina jednaka brzini svjetlosti c = 1 / μ 0ε 0 = 2,998 m/s. vf = što je jednako brzini kojom se promatrač mora kretati da bi ostao u istoj točki valnog oblika. Budući da je to brzina točke konstantne faze, dano joj je ime fazna brzina i nosi oznaku vf. Količnik kružne frekvencije i valnog broja daje v= Točka stalne faze je točke u kojoj se jakost polja ne mijenja promjenom položaja vala. Njezino gibanje u prostoru i vremenu mora zadovoljiti uvjet ωt – βz = konstanta. Deriviranje tog izraza po vremenu daje Brzina vala Ravni elektromagnetski val (3) gdje je polju vraćen smjer primjenom jediničnog vektora xˆ . U ovom je primjeru električno polje polarizirano u smjeru osi xˆ , pa kažemo da je x-polarizirano v + E ( z, t ) = xˆ E0 cos(ωt − βz ) Da bi našli kako se vektorsko električno polje elektromagnetskoga vala pojavljuje u prostoru i vremenu, dovoljno je razmotriti samo prvi član gornjeg izraza, tj. gdje su radi jednostavnosti uzete realne konstante E0+ i E0− , tj. pretpostavljeno je da su relativni fazni kutovi valova koji putuju u pozitivnom i negativnom smjeru osi zˆ jednaki nuli. Zadrže li se kompleksne konstante, njihov se fazni pomak može uzeti u obzir tako da se u argumentu kosinusa dodaju odgovarajući fazni kutovi, φ+ i φ–. = E0+ cos(ωt − βz) + E0− cos(ωt + βz) + Ex ( z , t ) = Re{ E x ( z )e jωt } = Re{E0 e Trenutačno polje u vremenskoj domeni može se napisati kao Ravni elektromagnetski val (1) β ωμ = μ ε μ0 = 376,73 120π oma. ε0 y 1 + E η0 0 H x λ z v ε + H ( z, t ) = yˆ E0 cos(ωt − βz) μ s rasp mjer rost iran ja Magnetsko polje Ravni elektromagnetski val (6) H 0+ = Otuda je veličina magnetskog polja ravnoga vala u slobodnome prostoru: η0 = zove se intrinzična impedancija sredstva i ima dimenziju u omima (Ω). Uveo ju je Schelkunoff 1920. godine prema analogiji s impedancijom u električnim krugovima. Za val u vakuumu iznosi η= Veličina koja povezuje električno i magnetsko polje: Valna impedancija Ravni elektromagnetski val (4) yˆ zˆ xˆ + ∂ ∂ ∂ = βE0 −jβz e yˆ ∂x ∂y ∂z ωμ + − j βz Ey Ez E0 e y H E x λ s rasp mjer rost iran ja Električno i magnetsko polje Ravni elektromagnetski val (7) z Dakle, magnetsko polje ima samo y-komponentu, odnosno djeluje samo u smjeru y-osi i ima jednaku ovisnost o vremenu i prostoru kao električno polje. v ε + H ( z, t ) = yˆ E0 cos(ωt − βz) μ što se bilježi se u vremenskoj domeni kao v v ∇×E 1 H ( z) = = − jωμ − jωμ U elektromagnetskomu je valu električno polje svezano s magnetskim poljem koje se može izravno izvesti iz Faradayeva ili Ampèrova zakona. Budući da električno polje u ovom primjeru ima samo x-komponentu i ∂/∂x=∂/∂y=0, Faradayev zakon u fazorskom obliku, nakon primjene operacije rotora na električno polje, daje Magnetsko polje Ravni elektromagnetski val (5) } S = Eef2 /376,7 = 376,7 Hef2 (W/m2) Budući da su električno i magnetsko polje međusobno vezani intrinzičnom valnom impedancijom slobodnoga prostora (η = 376,7 Ω), izlazi: Za ravni je val u slobodnome prostoru gustoća snage jednaka umnošku efektivnih vrijednosti električnog i magnetskog polja, tj. S = Eef Hef. Ako su poznate amplitude polja E i H, onda je S = EH/2. Gustoća toka snage (ili kraće gustoća snage) izražava se u jedinicama W/m2 ili mW/cm2, a numerička je veza između njih 1 W/m2 = 0,1 mW/cm2. Gustoća toka snage (2) T v v v v v v∗ 1 1 1 S (t ) = ∫ E (t ) × H (t )dt = Re E × H = Re{ S} 2 T 0 2 v v gdje su E i H fazori, i gdje zvjezdica označuje konjugirano kompleksnu vrijednost fazora magnetskog polja. T je perioda polja. { S druge strane, Poyntingov teorem pokazuje da se gustoća srednje snage koju prenosi val može izračunati dijela jedne polovine kompleksnog v viz realnog v∗ Poyntingova vektora S = E × H kao koji zovemo Poyntingov vektor, pokazuje trenutačnu gustoću snage koju prenosi transverzalni elektromagnetski val. v v v S = E×H S 1m2 • Električno i magnetsko polje u homogenom, izotropnom i linearnom sredstvu bez gubitaka međusobno su okomiti. • Smjer rasprostiranja elektromagnetske energije (i Poyntingov vektor) također je okomit na vektore električnog i magnetskog polja. • Faze obaju polja ne ovise o koordinatama x i y, što znači da ne postoji promjena faze u ravnini koja je okomita na smjer rasprostiranja. • Val koji ne pokazuje promjenu faze u ravnini zove se ravni val. • Kako se obje komponente polja nalaze u ravnini koja je poprečna na smjer rasprostiranja ti se valovi još zovu transverzalni (poprečni) elektromagnetski valovi ili TEM-valovi (prema eng. transverse electromagnetic waves). • Ako je i amplituda vala konstantna (kao u ovom primjeru), onda se val zove uniformni ravni val. • Gustoća toka srednje snage jednaka je umnošku efektivnih vrijednosti polja. • U slobodnome prostoru val se rasprostire brzinom svjetlosti c. • Ukupna energija koju prenosi ravni val jednaka je zbroju pohranjene energije u električnom i magnetskom polju, koje su međusobno jednake. Transverzalni ravni val Sažetak: Ravni elektromagnetski valovi 1s Srednja gustoća snage S jest snaga koja u jednoj sekundi prođe kroz jedan četvorni metar u ravnini okomitoj na smjer širenja vala. v Ako su E i H harmonijski vektori (sinusne ovisnosti u vremenu i prostoru), onda njihov vektorski umnožak v Gustoća toka snage (1) Snaga i energija H(z) = η 2. Ako je A = 0, onda je val linearno polariziran u y-smjeru. 3. Ako su A i B realni (ili kompleksni i istofazni), val je opet linearno polariziran u smjeru osi koja je nagnuta pod kutom arctan(B/A) u odnosu na x-os. − jβz ωt=π smjer titranja polja E ( –xˆ B + yˆ A )e 1. Ako je B = 0, onda je val linearno polariziran u x-smjeru. gdje smo kraće zabilježili A = Ex i B = Ey. E (z) = ( xˆ A + yˆ B )e − jβz A x z B y ωt=0 E t=0 t=3Δt t=Δt t=2Δt smjer rasprostiranja desna kružna polarizacija ωt=5π/4 ωt=3π/2 ωt=7π/4 z A ωt=π ωt=0 ωt=3π/4 ωt=π/2 B=A ωt=π/4 smjer vrtnje polja E y Razmotrimo slučaj u kojem x- i y-komponente imaju jednake amplitude (A = B) i fazno su pomaknute za 90°, odnosno φA – φB = ± π/2, što znači da je Ey = jEx. Tada električno polje i dalje leži u ravnini x-y, ali se sada okreće u obratnom smjeru kazaljke sata gledajući u rep strelice Poyntingova vektora. Otuda je aksijalni odnos kružne polarizacije jednak jedinici (AO = 1). Ravni val koji smo do sada razmatrali imao je vektor električnog polja u smjeru čvrste osi. Takav se val zove linearno polarizirani val. Vektor električnog polja može imati čvrsti smjer ili mu se smjer može mijenjati u vremenu. Ako se v elektromagnetski val rasprostire u x-smjeru, da bi zadovoljili jednadžbu, ∇⋅ E = 0 električno polje može imati samo komponente Ex i Ey. Superpozicija daje x Kružna polarizacija Linearna polarizacija 1 Polarizacija (3) Polarizacija se poglavito definira u smjeru maksimalnog zračenja antene. U drugim smjerovima, polarizacija je nerijetko različita od željene! Polarizaciju možemo definirati s pomoću sljedećih veličina: - aksijalni odnos (omjer velike i male osi elipse u eliptične polarizacije), - smjer u kojem se vrti vektor električnog polja (lijeva ili desna), - orijentacija velike osi elipse u prostoru za eliptičnu polarizaciju. Pritom razlikujemo sljedeće polarizacije: - linearnu, - kružnu (desnu i lijevu) i - eliptičnu (desnu i lijevu). • Polarizacija antene odgovara polarizaciji vala koji antena zrači (odašilje). • Polarizacija vala određena je krivuljom koja opisuje vrh vektora električnog polja u fronti ravnog vala. Slično se definira polarizacija antene. Polarizacija (1) Polarizacija (2) • Električka i mehanička obilježja • Temperatura šuma • Efektivna površina (duljina i visina) • Usmjerenost i dobitak • Impedancija • Dijagram zračenja • Polarizacija Parametri antene y y AO = 1 x x promjena jakosti električnog polja y y x x 1 < AO < ∞ Eliptična polarizacija (općenita) AO = ∞ Linearna polarizacija (vertikalna) x z E y desna kružna polarizacija ωt=0 = vertikalna linearna polarizacija Ev= x E0cos(ωt) ωt=0 + horizontalna linearna polarizacija Eh= y E0cos(ωt – π/2) ωt=0 • Svaka se polarizacija može rastaviti na dvije ortogonalne linearne polarizacije. • Kružna se polarizacija, na primjer, može rastaviti na dvije ortogonalne linearne polarizacije. • Linearno polariziran val može se na primjer, rastaviti na dva ortogonalna kružno polarizirana vala. • Suprotnim se postupkom može ostvariti val bilo koje polarizacije s pomoću dvaju odgovarajućih ortogonalnih valova. Rastavljanje i sastavljanje polarizacije Polarizacija (6) AO = aksijalni odnos (omjer velike i male osi elipse) Kružna polarizacija AO = ∞ Linearna polarizacija (horizontalna) Polarizacija (4) izvorna polarizacija (desna eliptična s AO=2) e r – jβ r gdje su θˆ i φˆ jedinični vektori u kuglastome koordinatnom sustavu, a β = 2π/λ koeficijent faze. Fθ(θ,φ) i Fφ(θ,φ) funkcije su prostornog dijagrama zračenja za polja. Električno polje može biti polarizirano bilo u smjeru θˆ bilo u smjeru φˆ , ili kao njihova kombinacija, ali nikako ne i u radijalnom smjeru rˆ . Daleko od antene, u ograničenom dijelu prostora, kuglasti val ima oblik ravnoga vala pa se fronta vala nerijetko aproksimira ravninom. E ( r, θ , φ) = [θˆFθ (θ , φ) + φˆ Fφ (θ , φ)] v 1. Na dovoljno velikoj udaljenosti, svaka se antena doimlje poput točkasta izvora elektromagnetske energije. 2. Prikaz prostorne razdiobe jakosti polja u kuglastome koordinatnom sustavu. 3. Daleko od odašiljačke antene, vektor električnog polja u kuglastome koordinatnom sustavu može se napisati kao Zračena polja antene (1) ortogonalna polarizacija (lijeva eliptična s AO=2) Antena ne može primati valove ortogonalne polarizacije! Linearno polarizirani ortogonalni valovi imaju međusobno okomita polja. Kružno polarizirani valovi imaju suprotne smjerove vrtnje (desnoj kružnoj polarizaciji ortogonalna je lijeva kružna polarizacija). Eliptično polarizirani ortogonalni valovi imaju isti aksijalni odnos, ali su im smjerovi vrtnje suprotni i velike osi elipse međusobno okomiti. Na slici prikazana je općenita eliptična polarizacija i njezina ortogonalna polarizacija. Ortogonalna polarizacija Polarizacija (5) Eθ η0 Hθ = − Eφ η0 (W/m2) Ispravnom konstrukcijom antene, dijagram zračenja može se posebno oblikovati za određenu namjenu ili primjenu. Tako se npr. može ostvariti svesmjerno ili usmjereno zračenje u jednoj ravnini, a usmjereno zračenje u drugoj ravnini i sl. U ispravno izvedenom antenskom sustavu razine sekundarnih latica znatno su niže od razine zračenja u glavnom smjeru (smjer maksimalnog zračenja). U većini komunikacijskih primjena traži se zračenje i prijam elektromagnetske energije samo u jednom smjeru pa antena ima redovito samo jedan glavni snop (glavna latica u dijagramu zračenja) i veći broj sekundarnih latica. Kut u horizontalnoj ravnini je kut azimuta, a kut u vertikalnoj ravnini je kut elevacije koji češće zamjenjuje polarni kut koji mu je komplementaran. Obično se definiraju dva dijagrama zračenja u dvjema ortogonalnim ravninama, ravnine električnog i magnetskog polja, ili u vertikalnoj i horizontalnoj ravnini. Dijagram zračenja (2) v v v S = E×H Poyntingov vektor (gustoća toka snage) za elektromagnetska polja dan je vektorskim umnoškom električnog i magnetskog polja: gdje je η0 = 376,7 Ω intrinzična valna impedancija slobodnoga prostora. Hφ = Kad god postoji putujuće električno polje, istodobno mora postojati i putujuće magnetsko polje koje je čvrsto vezano s električnim poljem preko Maxwellovih rotorskih jednadžba. Stoga se TEM val sastoji od komponenata: Zračena polja antene (2) x antena sekundarna latica z φ Θ0 θ Φ0 r meridijanska ravnina Smaks ekvatorijalna ravnina y glavna latica ili antenski snop smjer glavne latice (Φ0, Θ0) Dijagram zračenja antene (3) Promjena gustoće snage s kutnim položajem određena je vrstom antene i može se grafički prikazati kao dijagram zračenja. Dijagram zračenja, koji se nerijetko prikazuje u polarnom dijagramu, jednak je za prijamnu i odašiljačku antenu. Snaga koju antena prima funkcija je kutnog položaja i radijalne udaljenosti od antene. Na velikim udaljenostima r od antene (mnogo valnih duljina) prijamna snaga opada s kvadratom udaljenosti 1/r2 u svim smjerovima. Dijagram zračenja (1) odašiljač 240 250 260 280 290 70 300 60 310 50 30 320 –3 dB 40 10 20 210 200 Za Ia Va vlastita impedancija antene prijenosna linija Ia odašiljačka antena Impedancija antene (1) 270 330 340 glavna latica ΦD ΦD = kut usmjerenosti 350 230 80 190 –50 –40 –30 –20 –10 90 0dB 0 220 130 100 180 170 160 150 140 120 110 Dijagram zračenja antene (4) • • • ΦD glavna latica ili antenski snop Emaks smjer maksimalnog zračenja Impedancija antene (2) Emaks/√2 Za V I antena Za V I Rdis jXa Rz nadomjesni sklop antene Z a = Ra + j X a = Rz + Rdis + j X a Antena se na svojim priključnicama vlada kao impedancija električne mreže. Ta je impedancija jednaka omjeru fazora napona i struje na priključnicama. Ako se antena nalazi posve sama u slobodnome prostoru, onda se impedancija na priključnicama antene zove vlastita impedancija antene. antena sekundarne latice ΦD = kut usmjerenosti Fn(θ,ϕ) Dijagram zračenja (5) Za V I V Impedancija antene (5) Za I Rdis jXa Rz Snagu koju antena zrači u slobodni prostor generator ili odašiljač „doživljava“ kao gubitak snage, jer ta snaga napušta elektromagnetski sustav i nikad se u njega ne vraća osim ako ne postoji refleksija u prostoru blizu antene. Tom gubitku snage razmjeran je neki otpor koji se zove otpor zračenja. Stoga se dio ulazne impedancije antene nadomješćuje otporom zračenja, Rz. Slično se gubici u vodičima i dielektričnim dijelovima antene nadomješćuju otporom Rdis. Najveća snaga koju antena može primiti iz odašiljača ili pobudne linije postiže se u uvjetima konjugirano kompleksne prilagodbe, tj. Za= ZG*, ) P refl P ul antena 2 2 gdje je Γ koeficijent refleksije antene. Pul = 1 − Γ Prasp = Prasp − Γ Prasp = Prasp − Prefl ( Snaga predana anteni, odnosno snaga koja ulazi u antenu (Pul) jednaka je razlici raspoložive snage generatora (Prasp) i reflektirane snage (Prefl), tj. P rasp generator ∗ ZG = Za Ako antena nije prilagođena generatoru (ZG ≠ Za* ) dio raspoložive snage generatora reflektira se na priključnicama antene i vraća u generator. • • • • • Impedancija antene (3) P rasp = 2 VG 4RG Za V VG + Prasp ZG Učinkovitost zračenja (1) I antena V I P P z P ul − Pdis = = 1 − dis Pul P ul Pul Za κz = I 2 Rz Rz = I (Rz + Rdis ) Rz + Rdis 2 Budući da se snaga može definirati preko struje i otpora kao P = I2R, gdje je I efektivna vrijednost struje, faktor učinkovitosti zračenja može se prikazati i kao: gdje je Pul ulazna snaga, ili snaga predana anteni, a Pz zračena snaga. Pdis označuje snagu koja se disipira u vodičima i dielektricima. κz = Faktor učinkovitosti zračenja definira se kao Stvarana antena ne zrači svu snagu koju prima iz generatora, jer se dio snage pretvara u toplinu zbog konačnih gubitaka u vodičima i dielektricima od kojih je antena izrađena. Stoga je korisno definirati faktor učinkovitosti (ili kraće, učinkovitost) antene. VG + ZG generator gdje je VG efektivna vrijednost elektromotorne sile generatora, a RG unutarnji otpor generatora (realni dio unutarnje impedancije generatora). i iznosi ∗ ZG = Za Maksimalna snaga koju generator (odašiljač) može predati anteni zove se raspoloživa snaga generatora, Prasp. Ta se snaga postiže uz uvjet konjugirano kompleksne prilagodbe, tj. kad je Impedancija antene (4) vodič Pc Pd Usmjerenost (1) Pz Pz = Pul – Pdis Wz,izo Dizo = 1 Sr jednak u svim smjerovima Zbog toga što su elektromagnetska polja polarizirana i smjer njihova djelovanja ovisi o smjeru struje u vodiču, koja ih stvara, izotropni je radijator nemoguće fizički ostvariti. Izotropni radijator ima jediničnu usmjerenost, Dizo = 1. izotropni radijator Pri proučavanju antena korisno je uvesti fiktivni izotropni radijator. To je antena koja zrači jednakim intenzitetom u svim smjerovima ili koja iz svih smjerova prima jednoliko. P ul Pdis = Pc + Pd Pz dielektrik dio elektromagnetske energije pretvara se u toplinu P ul antena Dio disipacije stvara se u vodičima zbog konačne provodnosti materijala, a dio u dielektriku zbog konačnih dielektričnih gubitaka. Učinkovitost zračenja (2) 2 + Fφ ] 2 [W] 0 2 Sr (θ , φ) r sin θdφdθ Usmjerenost (2) 0 ∫∫ 2π Sr, maks 4 π r2Sr, maks = = Pz Sr, sred 2π 4 π S r, maks θ = 0 φ =0 ∫ ∫ Sr (θ , φ) sin θdθdφ π Po 4π r 2 gdje je Po = Pz = odaslana (ili zračena) snaga Sr ,sred = Srednja gustoća snage jednaka je ukupnoj zračenoj snazi antene podijeljenoj s ploštinom kugle polumjera r u čijem je središtu antena, tj. D= Usmjerenost D definira se kao omjer gustoće snage zračene u smjeru maksimuma dijagrama zračenja i srednje gustoće snage na istoj udaljenosti r od antene, tj. Pz = π Zračena snaga može se izračunati integriranjem razdiobe srednje gustoće snage na površini kugle polumjera r, ako je sredstvo unutar te kugle bez gubitaka, tj. 1 Re{Eθ Hφ* + Eφ Hθ* } = 2 1 [ Eθ 2 + Eφ 2 ]= 1 2 [ Fθ = 2 η0 2η0 r Sr (θ , φ) = Gustoća toka snage Sr (θ,φ) definirana je Poyntingovim vektorom kao Gustoća toka snage 4π Θ D ΦD o o ili D = 41253 ΘoD ΦoD z Θ0 cjelokupna snaga protječe kroz bazu čunja x z Θ0 cjelokupna snaga protječe kroz bazu čunja gdje su kutovi usmjerenosti ΦD i ΘD zadani u lučnim stupnjevima D = x Za antenu s jednom uskom glavnom laticom može se uspostaviti intuitivna približna veza između usmjerenosti i kutova usmjerenosti kao: Veza između usmjerenosti i kuta usmjerenosti Usmjerenost je broj koji nam kazuje koliko puta zračena snaga izotropnoga radijatora mora biti veća od zračene snage promatrane antene, da bi na jednakoj udaljenosti gustoća snage iz izotropnoga radijatora bila jednaka gustoći snage koju usmjerena antena zrači u smjeru maksimalnog zračenja. Usmjerenost (3) λ/2 λ/2 H Sr Ageom Pp Sr Pp Pri tome se smatra da je teret prilagođen za maksimalni prijenos snage te da antena nema gubitaka, da ima istu polarizaciju kao upadni val i da joj je maksimum glavne latice usmjeren prema izvoru elektromagnetskog vala. ravni val E Aef = Efektivna površina prijamne antene Aef definira se kao omjer između snage apsorbirane na prilagođenom teretu Wp priključenom na antenu i gustoće snage Sr = Eef·Hef upadnog elektromagnetskog vala, tj. Efektivna površina antene Dobitak je broj koji kazuje koliko puta mora biti veća zračena snaga izotropnog radijatora u odnosu na privedenu snagu promatrane antene, da bi se na jednakoj udaljenosti dobila ista gustoća snage koju usmjerena antena zrači u smjeru maksimalnog zračenja. gdje je κz faktor iskorištenja antene (ili učinkovitost antene). G = κz⋅D Pri definiranju dobitka uz prostornu razdiobu gustoće zračene snage u obzir se uzimaju i gubici u anteni. Veza između dobitka G i usmjerenosti D glasi: Dobitak Važna relacija! Va E − L 2 ∫ I ( z )dz L 2 Ovdje je L stvarna duljina antene, z je koordinata u smjeru duljine antene s ishodištem (z = 0) na polovini duljine L, a I(z) stvarna je razdioba struje na anteni čija se efektivna duljina određuje. lef,o 1 = I0 Fazno središte antene definirano je kao središte zamišljene kugle polumjera r > 2d 2/λ na čijoj se površini postižu minimalna relativna odstupanja faze električnog i magnetskog polja, gdje je d najveća dimenzija antene. Za odašiljačku je antenu efektivna duljina antene lef,o jednaka duljini nadomjesne linearne antene koja po cijeloj svojoj duljini ima konstantnu razdiobu struje, čija je jakost jednaka struji I0=I(z=0) na priključnicama izvorne antene. Pritom obje antene na istoj udaljenosti daju jednaku razinu polja u smjeru okomitom na ravnu žičanu strukturu. Efektivna duljina dobiva se integriranjem razdiobe struje uzduž žičane strukture zračenja, tj. : fazno središte antena r minimalna odstupanja faze polja na plohi Kod antenskih nizova fazno središte obično odgovara geometrijskom središtu antene. Fazno središte antene • Valja također uočiti da je efektivna duljina antene definirana za antenu s otvorenim priključnicama, za razliku od prilagođene antene pri definiranju efektivne površine. • Pritom se pretpostavlja da antena ima istovjetnu polarizaciju kao i upadni val, te da joj je maksimum glavne latice usmjeren prema izvoru zračenja. lef,p = Za linearne se antene umjesto efektivne površine uvodi pojam efektivne duljine. Za prijamnu antenu, efektivna duljina lef,p jednaka je omjeru napona Va na otvorenim priključnicama antene i jakosti električnog polja E na mjestu antene, tj. : Efektivna duljina antene (1) Efektivna duljina antene (2) Ta je veza posve općenita i vrijedi za sve vrste antena uključujući i antenske nizove. 4π D = 2 Aef λ Postoji veza između usmjerenosti i efektivne površine antene, koja glasi: Veza između efektivne površine i usmjerenosti odašiljač Po ZG odašiljačka antena Go r ravni val Sr prijamna antena Gp prijamnik Pp ZT Sr = Po Go [W/m2] 4π r 2 Gustoća snage ili iznos Poyntingova vektora na mjestu prijamne antene iznosi: VG + kuglasti val Zamislimo sustav s dvije antene, odašiljačke i prijamne, koje se nalaze same u slobodnome prostoru bez prepreka i drugih objekata koji bi mogli izazvati refleksije elektromagnetskoga vala. Antene gledaju jedna prema drugoj u smjeru maksimalnog zračenja, odnosno maksimalnog prijama i svaka se od njih nalazi u dalekoj zoni one suprotne. Antena u radijskom sustavu veza (1) Ako je maksimalna izmjera antene d znatno veća od valne duljine λ, onda se može uzeti da daleka zona započinje s udaljenošću 2d 2/λ od antenske strukture. To je Fraunhoferova zona. U tom se području polja vladaju kao u ravnome valu, tj. lokalne promjene električnog i magnetskog polja imaju jednoliku razdiobu u ravnini okomitoj na smjer širenja. Područje dalekih polja nalazi se daleko od antene (ovisno o veličini same antene) i u njemu dijagram zračenja ne ovisi o udaljenosti od antene. Područje dalekih polja (1) Go Po Aef, p 4π r 2 Dobiveni izraz poznat je pod imenom Friisova prijenosna formula koja daje vezu između snage odašiljača i primljene snage na izlazu prijamne antene, gdje je r udaljenost između antena. 2 ⎛ λ ⎞ [W] Pp = Gp Go Po ⎜ ⎟ ⎝ 4π r ⎠ Primjenom veze između efektivne površine i usmjerenosti, odnosno dobitka dobiva se: P p = A ef, p S r = Otuda je prijamna snaga (snaga koju prijamna antena predaje prilagođenom trošilu) Friisova prijenosna formula Antena u radijskom sustavu veza (2) 2. Radijacijska bliska polja nalaze se u tzv. Fresnelovoj zoni, odnosno u području λ/2 < r < 2d 2/λ. U tom području prevladavaju zračeća polja, ali oblik dijagrama zračenja antene i dalje ovisi o udaljenosti. 1. Reaktivna ili indukcijska polja (r < λ/2π), koja su bliže izvoru zračenja i koja sadrže glavninu pohranjene (reaktivne ili jalove) energije. U tom se području energija prenosi indukcijom. Kod antenskih nizova, indukcijska polja prevladavaju samo u neposrednoj okolici osnovnih elemenata zračenja, kao što je npr. dipol. Postoje dvije vrste bliskih polja: njemu se oblik dijagrama zračenja antene znatno mijenja s udaljenošću, a električno i magnetsko polje nemaju karakter ravnoga vala. Područje bliskih polja nalazi se u blizini antene i drugih struktura zračenja. U Područje bliskih polja (2) [W] U realnom slučaju valja uzeti u račun i razgođenje impedancije obiju antena te eventualni nesklad polarizacije. Na primjer, razlika u kutu između vektora polarizacije od 5 stupnjeva stvara polarizacijski nesklad od 0,76%, odnosno pogrešku od svega 0,03 dB. Friisova je formula posebno korisna za mjerenje dobitka antena. Za poznatu radnu frekvenciju, odašiljačku i prijamnu snagu te razmak među antenama i dobitak jedne od antena, iz Friisove formule može se izravno izračunati dobitak druge antene. gdje su Γo i Γp koeficijenti refleksije na odašiljačkoj, odnosno prijamnoj anteni, a κpol je faktor razgođenja polarizacije. učinkovitost prilagodbe prijamnika ) (1 − Γp 2) κpol 2 učinkovitost prilagodbe odašiljača ⎛ λ ⎞ Pp = Gp Go Po ⎜ ⎟ (1 − Γo ⎝ 4π r ⎠ 2 Ako postoje refleksije na odašiljačkoj i prijamnoj anteni, onda u Frissovu formulu valja ugraditi odgovarajuće izraze za gubitke koji nastaju zbog tih refleksija. Također, ako na prijamnoj anteni ne postoji savršen sklad polarizacije prijamnu snagu valja umanjiti za faktor razgođenja polarizacije. Tada Frissova formula poprima cjelovit oblik: Antena u radijskom sustavu veza (3)
© Copyright 2024 Paperzz