O kulturi ljekovitog bilja Ivica Ko ak, dipl. in ., Wiesbaden 13. sije nja 2011. Arheolo ko nalazi te u Iraku (50000 p.n.e.) uz ostatke pra ovjeka prona ene biljne vrste koje se i danas primjenjuju (stolisnik, sljez, ki ica...) U potrazi za hranom ovjek je spoznao ljekovita i otrovna svojstva biljaka koje su ga okru ivale MEZOPOTAMIJA 5000 god. p.n.e. mezopotamsku kulturu razvijaju Sumerani, sve enik i lije nik i ljekarnik lije enje bazirano na vra anju i iskustvu • Medicinski tekst na 660 plo ica s podacima o lijekovima biljnog i ivotinjskog podrijetla Spominju se datulja, smokva, med, luk, je am, lan, empres, cedrovina, hrastovo li e… • Ekstrakciju su provodili vodom, mlijekom, kvascem i uljem Glinena plo ica (15x8 cm 2200.-2100. p.n.e. ), (Irak) najstariji lije ni ki priru nik tj. najstarija poznata recepturna knjiga sumerski lije nik urezao 12 recepata za masti i lijekove za unutarnju primjenu Babilonci su se zanimali za uzgoj ljekovitog bilja. U 8 st. p.n.e. imali su botani ki vrt s biljnim vrstama iz 67 rodova. EGIPAT • Egipatska medicina dosegla je vrhunac 2000. p.n.e. • PAPIRUS EBERS (1550. p.n.e.) ima najve u vrijednost (20,23 m dug, 30 cm irok) glavna knjiga staroegipatske medicine i farmacije knjiga o pripremanju lijekova za sve bolesti napisana na hijeratskom pismu u svrhu u enja recepti svrstani prema bolestima sadr i nazive nekoliko stotina ljekovitih biljaka KINA Car Shen-nung (2838.-2698. p.n.e.) • prvi sakuplja ljekovita bilja “bo ji ratar” Knjiga PEN TS‘AO KAN MU (1578. n.e.) 11000 recepata 1892 ljekovita sredstava 1160 ilustracija Li Shizhen (1518.~1593.) INDIJA • Brahamsko razdoblje (800. BC – 1000.) temeljeno na vedskom znanju ARAKA-SAMHITA opisuje vi e od 200 ljekovitih droga razvrstanih prema terapijskom inku • SU RUTA-SAMHITA opisuje 760 ljekovitih biljaka smatraju je ljekarni kom knjigom i farmakopejom drevne Indije IRAN I ARPSKE ZEMLJE Ibn Sina (arap. ), punim imenom Abu Ali alHusain ibn Abdallah Ibn-e Sina, poznat i kao Avicena, vode i je islamski filozof i neoplatonist. "Kanon medicine" (Al-Qanun fi al-Tibb) standardno djelo na ve ini srednjovjekovnih ili ta i "Knjiga ozdravljenja" (Kitab a ifa), filozofska i znanstvena enciklopedija. El Libro de las triacas (Kitâb al-diryâq) Mithridates VI. (* 132 p.n.e. † 63 p.n.e. ), kralj Pontusa u Maloj Aziji, imao razloga da se boji otrova i napada vlastite obitelji kai i iz okoline, jer je vjerojatno kao tinejd er otrovao oca i majku da bi do ao na vlast. Uz pomo svog osobnog lije nika, sastavio je recept za sirup do 54 sastojaka, uklju uju i i " arobne" sastojake kao to su krv patke, zmije i meso abe. Arapski (perzijiski) ljekarnici dodaju i opijum. Recept je dalje razvijan i pod razli itim nazivima poznat kao eliksir do danas. IDSTEIN 1009. ‚Aggregator’ (Pseudo-Serapion) Ali Ibn al-Husain Ibn al-Wafid (997.-ca.1074.) • Latinski prijevod Abrahama od Tortose “Liber Serapionis aggregatus in medicinis simplicibus” Uporedni nazivi biljaka iz latinskog prijevoda al-Wafidove “Liber Serapionis aggregatus in medicinis simplicibus” »Liber de simplicibus Benedicti Rinij« 1415. Jedan od najstarijih leksikografskih radova iz tog prvog doba (15. i 16. stolje e) na e leksikografije jeste golem botani ki arapsko-gr ko-latinskohrvatski rje nik (Liber de simplicibus) koji se uva u Veneciji. Donedavna se autorstvo toga rje nika pripisivalo mleta kom lije niku Benedictu Riniju i njegovo pisanje stavljalo se u 1415, ali je sada utvr eno, da ga je oko 1449 pisao u Zadru zadarski lije nik Nicolò Roccabonella . Kako ovo djelo donosi uz tekst i slike pojedinih biljaka, ono je na prvi slikovni rje nik. • U knjizi Liber de simplicibus, sa slikama pojedinog bilja dodana su imena u razli itim jezicima, pa i u hrvatskom, dakako vrlo stara imena, kao: zvon ac, dab ac, ultenica, podsolnac, ma ur, oralj — nokat, pasje mli e, tkunja, vol i bob, telsti koren, bul e jabolka i sl. HRVATSKO BILJNO NAZIVLJE ANALIZA HRVATSKOG BILJNOG NAZIVLJA U DJELU LIBER DE SIMPLICIBUS BENEDICTI RINIJ Iz samostanskih knji nica 16. i 17. st. Pedanius Dioskorid, 1. Stolje u n.e. opisuje u 7 knjiga, sve poznate lijekove anti kog svijeta, inak od preko 500 biljaka na vlastitu intuiciju i iskustva. Ovaj rad je bio u 17. stolje u neopoziva osnova lijekova i farmakologije. Izvorne hrvatske ljekaru e do 15. stolje a nisu sa uvane. Prva karloba ka ljekaru a, po svom zapisni aru nazvana Pribimni eva (redovnik, seoski sve enik?), napisana je godine 1603. na ikavskom podru ju. Ima 31 ispisanu stranicu, formata 19 x 23 cm, s 5.000 rije i i 20.000 znakova. Najstariji do sad poznat rukopis medicinskog sadr aja u Hrvatskoj je jedan pergamenski fragment (napisan dalmatinskom beneventanom) iz djela Etymoligiarum sive ... Isidora Seviljskog iz 10./11. stolje a. uva se u Dubrovniku. Enciklopedijsko djelo Isidora od Seville (560.-636.), Etymologiarum sive Originvm libri XX napisano je oko 623. (630. ?). Fragment rukopisa kojeg je de ifrirao prof. dr. Mirko Dra en Grmek. (Krapina, 1924. - Pariz, 2000.) Tekst sadr i recepturu za lije enje od ujeda insekata, fragment se smatra najstarijim pisanim ljekarni kim dokumentom prona enim kod nas. Potje e iz 10/11. iz djela Etimologija Isidora Seviljskog stolje a. napisan dalmatinskom beneventanom u nekom od samostanskih skriptorija, poslu io je kao dopuna u vr enju u koricama jedne inkunabule. Prona en je prilikom njezine restauracije. Priprava lijekova u Dubrovniku, kao i na Orijentu, bila je u rukama ljekarnika, a ne lije nika kao to je bio obi aj u Europi. U sklopu franjeva kog samostana u Dubrovniku osnovana je 1317. g. ljekarna, koja je isprva bila ljekarna to se bavila prodajom ljekovitih trava, a kasnije su se tu prodavali i pravi lijekovi. Na pro elju rodne ku e Marka Antonija de Dominisa u Rabu Prvo medicinsko djelo na hrvatskom jeziku, je napisao dubrova ki dominikanac, prirodoslovac, u itelj filozofije i retorike Ignacije Akvilin (Ignacije Aquilini) jo 1705. “Ku ni lije nik“, Djelo je sastavljeno u stihovima. Sadr ajem nadma uje mnoga prethodna i naknadna medicinska stru na izdanja. Ostalo je u rukopisu uva se u dominikanskoj knji nici Dubrovnik. Medicina ruralis illiti vrachtva ladanyszka je prvo tiskano izvorno stru no medicinsko djelo, objavljeno 1776.autor je vara dinac Ivan Krstitelj Lalangue banski lije nik i fizik Vara dinske upanije. U knjizi I.K. Lalangue pi e da »iako ivi u Vara dinu, mnogo je toga prihvatio od onog to je pro itao u stranim knjigama«. Ta je knjiga bila ponajprije - “…namijenjena seljacima i naj irem puku sa eljom da ih pou i o na inu uvanja zdravlja i lije enju dostupnim na inima i lijekovima koje sami mogu prirediti kod ku e”. Fra Emerik Pavi je u Budimpe ti godine 1768. objavio prijevod sa latinskog - CVIT LIKARIJE, i tu je ingeniozno preveo savjete u formi stihova... Original se zvao FLOS MEDICINAE djelo salernske kole, kori teno jo od 8. stolje a u italiji (empirijska medicina). Za to ovik na svitu umire, Kom alfija u vrtu izvire? Lika nema na svitu takvoga Od polaska da li i smrtnoga. Sve alfije ile pokripljuje I drhtanje ruku odnimljuje, A groznicu jaku zadavljuje, Kad ovika ona napastuje. Spikinarda, ta ci i alfija, Ren i pelin a i bilunija Ozdravljaju svakog drhtavoga, Sve s pomo om mogu ega Boga. Flora Dalmatica Prof. Roberto de Visiani ibenik, 9. travnja 1800. Padova, 4. svibnja 1878.), dugogodi nji ravnatelj botani kog vrta Padovi. Napisao je djelo „Flora Dalmatica” u tri velika toma. U njoj je obradio 2250 biljnih vrsta. Po prvi put je opisao 60 novih vrsta i 5 novih rodova biljaka. Farmaceutski fakultet jedan je me u najstarije osnovanim fakultetima u Hrvatskoj. Rje enjem cara i kralja Franje Josipa I. od 4. listopada 1882. i Naredbom Kraljevskog zemaljskog vladina odjela za bogo tovje i nastavu od 11. listopada iste godine. Nastava farmacije na Sveu ili tu u Zagrebu zapo ela je 1882. osnivanjem "farmaceutskog evnog te aja" na Zagreba kom sveu ili tu, a pri tada njem Mudroslovnom fakultetu. „Pouka o na inu uvanja zdravlja i lije enju dostupnim na inima i lijekovima koje sami mogu prirediti kod ku e“ Hvala na pa nji! Ivica Ko ak, dipl. in ., Wiesbaden 13. sije nja 2011.