Green Garden • broj 72 • siječanj / veljača 2011. • godina XI • cijena 3 K M
Vjesnici proljeća
Top pet sorti krumpira
Zimska rezidba breskve
Zimski pak
Japanska kruška
info@sjemenarna.com
www.sjemenarna.com
PHENIX
Organsko + mineralno gnojivo NPK 6:8:15 + MgO
Vinograd: količina: 60-70 kg/dulum
e-mail: info@sjemenarna.com
www.sjemenarna.com
Voćnjak: količina:80-100 kg/dulum
Povrće: Količina 80-120 kg/dulum
3
Urednikova riječ
SADRŽAJ
Prvi broj glasila Green Garden, u 2011. godini, na svojim stranicama
donosi veliki broj zanimljivih priloga iz cvjećarstva, povrtlarstva, voćarstva, zaštite bilja.
Proljetna sadnja lukovica obavlja se početkom ožujka, a većina lukovica cvate tijekom ljeta. Koje lukovice odabrati za proljetnu sadnju,
kako obaviti izbor sadnog mjesta te obaviti samu sadnju, saznajte puno
više iz priloga pod naslovom „Obojite ljeto lukovicama“.
Priloge posvećene povrću započinjemo s radičem, kojeg mnogi smatraju pravom zimskom salatom. Sve o uzgoju radiča možete pročitati
na stranici broj 10. Sredinom veljače u južnim područjima Hercegovine
mnogi proizvođači kreću sa sadnjom krumpira. Vječita dvojba, rezati
gomolje krumpira ili ne. Ako ste se već odlučili za rezidbu gomolja onda
to činite po naputcima struke, a o svemu tome možete više pročitati u
prilogu pod naslovom“Rezidba gomolja krumpira“. Isto tako donosimo
poseban prilog o važnijim sortama krumpira.
Stranice posvećene voćarstvu započinjemo prilogom o radovima u
voćnjaku tijekom zime, a nastavljamo s prilogom o pravilnoj sadnji
voćaka. Breskva je najzastupljenija koštičava voćna vrsta na području Hercegovine. Rezidba breskve je vrlo odgovoran i stručan posao o
kojem ovisi buduću rod. Sve o rezidbi breskve možete pročitati na stranici broj 22. Posljednjih nekoliko godina zabilježena je sve češća pojava sušenja krakova trsova, pa i u hercegovačkim vinogradima. Što je
uzrok tome pročitajte u prilogu kojeg potpisuje mr. sc. Milorad Šubić.
Na stranicama koje su posvećene voćarima donosimo još zanimljivih
naslova ali vam svakako preporučamo da pročitate prilog o japanskoj
krušci ili Nashi i prilog o japansko-kineskim sortama šljiva koje su sve
više tražene od proizvođača.
Stranice posvećene zaštiti bilja ispunjene su sa nekoliko interesantnih priloga od kojih izdvajamo: „Štetnici drva voćaka“ i „Bolesti jabuka tijekom čuvanja“.
Ništa manje nisu zanimljivi ni prilozi o uzgoju crvene djeteline, novom načinu vezanja vinove loze, lijeski. Ali kako ni to nije sve, ipak
Vam preporučamo da naš i Vaš Green Garden detaljno pročitate, a ukoliko smo nešto propustili nadamo se da nam to nećete zamjeriti.
Uredništvo
Vjesnici proljeća
Uzgoj kaktusa iz sjemena
Obojite ljeto lukovicama
Lonci za cvijeće i ukrasno bilje
Povrtnjak sredinom zime
SVJEŽI RADIČ zimska poslastica
Čuvanje krumpira kroz zimu
Rezidba gomolja krumpira - da ili ne?
Grijanje zaštićenih prostora
Obvezna rezidba smokve ::: Kalemarski vosak
za zaštitu rana drvenastih biljaka
Zimski pak za zaštitu voćaka i vinove loze
tijekom zime
Top 5 najznačajnijih sorata krumpira u BiH
Radovi u voćnjaku tijekom zime
Najčešće pogreške kod sadnje voćaka PITANJA I ODGOVORI
Štetnici u drvu voćaka
Zimska rezidba breskve
Sušenje krakova trsa
Lijeska – stablo ili grm
“Nashi” kruške nešto sasvim novo
Kinesko - japanske sorte šljive
Novi načini vezanja vinove loze i voćaka Bolesti kukuruza u skladištu
ZANIMLJIVOSTI
4
5
6
8
9
10
11
12
13
14
15
16
18
19
20
21
22
23
24
26
27
28
29
30
Glasilo
GREEN GARDEN
Nakladnik:
SJEMENARNA,
Široki Brijeg, Obilazna cesta 27
88220 Široki Brijeg,
Tel.: ++ 387 (39) 700 000,
Fax: ++ 387 (39) 706 572
Glavni urednik:
dr. Ivan Ostojić
Redakcijski kolegij:
Josip Brkljača, Nino Rotim,
Matea Pehar, Danko Tolić, Mario Ćubela,
Ivica Doko, Velimir Lasić
Marketing:
Valentina Vrljić, dipl. oec.
Fotografija na naslovnici:
Ivan Ostojić
Mišljenjem Federalnog ministarstva
obrazovanja, nauke, kulture i športa broj:
05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen
je plaćanja poreza na promet.
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
4
Uzgoj na balkonu
Jaglace možete posaditi u jednu
veću posudu s drugim cvijećem
otpornim na hladnoću. Na dno
posude stavite nešto za drenažu (npr. šljunak) u visini od
nekoliko centimetara. Posudu
ispunite kvalitetnim supstratom. Malo strpljenja i mašte bit
će dovoljno da zablista dobra
kombinacija. Zemlju možete
prekriti mahovinom i zalijevajte kada je ona posve suha.
Jaglaci u vrtu
Vjesnici proljeća
Vjesnici proljeća u prirodi, uzgojeni u vrtu ili domu predstavljaju pravo malo
čudo. Prve cvjetne vrste koje uz maćuhice ukrašavaju vrtove u zimskim
danima su jaglaci. Svojom ljupkošću i svježinom uspijevaju zainteresirati
mnoge, pa i one koji nisu ljubitelji cvijeća.
Josip Brkljača,ing.
L
atinsko ime Primula (primusprvi) odnosi se na ranu cvatnju nekih vrsta. Rod je bogat
vrstama, koje se odlikuju velikom
raznolikošću oblika i boja. (Kaćun,
jaglac, jagorčevina…, kao da je mnoštvo imena - slijedilo mnoštvo vrsta.)
Postoje nježne primule za zatvorene
prostore, vrste koje vole vodu za močvarne vrtove, zbijeni i minijaturni
tipovi za kamenjar, te vrste osobito
prikladne za vrtne gredice.
Jaglac je vrlo zahvalne trajnica,
niskog rasta. Listovi su dosta široki ,
hrapavi s udubljenom nervaturom,
a cvat se sastoji iz mnoštva sitnih
cvjetova. Korijen je vrlo kratak i ne
ide duboko u tlo.
Primula spp.-hibridi, kojih u posljednje vrijeme ima u svim bojama
i oblicima, su vrijedne pretproljetne trajnice, koje cvatu veoma rano.
Sadimo ih u vrtove, ali i u sandučiće i lonce pa su i sobne biljke. Razmnožavaju se dijeljenjem nakon
cvatnje i sjemenom u jesen. Najčešće ih nabavljamo u punom cvatu i
samo presađujemo.
Uzgoj jaglaca u zatvorenim
prostorima
Ako ih držimo u kući, moramo
imati na umu da se radi o izvor-
no vrtnoj biljci, kojoj odgovaraju
neka hladnija prostorija, u kojoj
temperatura nije viša od 12 do
14ºC. Posebno će dobro uspijevati u zimskom vrtu ili uz prozor.
Ne podnosi preobilno zalijevanje,
ali ni zasušivanje korjenove bale.
Koristite isključivo meku vodu.
Dobro rastu u običnom, hranjivom i vlažnom vrtnom tlu u
polusjeni ili na suncu. Malčiranje u proljeće, zalijevanje ljeti,
uklanjanje suhih ocvalih cvjetnih glava, neke su od osnovnih
mjera.
Okružite ih dobrim susjedima koji će im pružiti zaštitu, a
neće zasjeniti njihovu ljepotu.
Dobro će se snaći među lukovicama (narcisi, irisi, zumbuli,
šafrani…), maćuhicama, tratinčicama, pepeljugom.
Prihranjujte svakih 10 dana tekućim mineralnim gnojivom za
cvjetnice. Uz pravilnu i brižljivu
njegu, jaglaci će u dobro osvijetljenoj, prozračnoj i svježoj prostoriji cvasti dva mjeseca. Kada
završi period cvatnje, nemojte bacati jaglace koje ste držali u kući,
već ih presadite u vrt. Stavite ih na
polusjenovito mjesto. Ako ih posadite u vlažnu zemlju bogatu organskim tvarima, sljedeće proljeće
će ponovo procvjetati. Prilikom
presađivanja, veće grmove možete
razdvojiti.
Agrocentri Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu u ponudi
«zimskog cvijeća» ističu jaglace koji se sve više traže kako za
sadnju u vrtovima tako i posudama. U ponudi su sadnice različitih boja.
Jaglac kao ljekovita biljka koristi se u liječenju plućnih bolesti,
nesvjestice, lupanja srca. Čaj od
cvjetova povećava broj crvenih
krvnih zrnaca. Liječi začepljenost, histeriju.
Uzima se korijen: tri četvrtine
žlice, na tri decilitra proključale
vode- tri puta dnevno po šalicu
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
5
cereusa i Opuntia, dobro uspijevaju čak i na iznenađujuće niskim
temperaturama - iako im nikako
ne odgovara kombinacija hladnoga
i mokrog.
U blagim podnebljima s malo
mraza uspijevaju i vrste sa spektakularnim rozetama, primjerice
Agave americana i njezini kultivari, A. filifera i Beschorneria yuccoides. Poluotpornim biljkama treba
dobro propusno mjesto i dobra zaštita. Poželjno ih je smjestiti uz topao, zaklonjen zid, kako bi bile što
zaštićenije. Tamo gdje temperature
ne padaju ispod 7-10oC, primjerice
Uzgoj kaktusa
iz sjemena
Iako to zasigurno nismo znali, kaktusi se mogu uzgojiti i iz sjemena. Zapravo,
većina kaktusa se upravo proizvodi, odnosno, razmnožava sjetvom sjemena.
A zašto to nama uopće nije bilo poznato, ne treba biti začuđujuće s obzirom
da ove bodljikave, a opet vrlo simpatične biljke uglavnom nabavljamo «kao
već gotov proizvod» u cvjećarama.
Matea Pehar, dipl. ing.
M
eđutim, otkako je na BH
tržište uplovila poznata
sjemenska kuća Franchi,
čija je matična zemlja Italija, ni to
više nije nemoguće. Tako, zahvaljujući baš Franchiju, uz proljetnu
nabavu sjemena rajčice, paprike,
mrkve i ostalog povrća možete nabaviti i odabrano sjeme kaktusa.
Svakako, preporučamo ono s oznakom Green Garden. A iako nam
se sve to čini malo komplicirano,
posao sjetve i proizvodnje kaktusa
nije uopće težak, čak ni za apsolutne početnike. Razumljivo je da
se ipak trebamo pridržavati nekih
osnovnih pravila i zahtijeva biljke.
Sjetva u poseban supstrat
Tako je sjeme kaktusa nužno posijati u namjensku Flortis zemlju za
kaktuse koju trebamo rasporediti
u prethodno očišćenu posudu i to
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
u sloju od 5 cm debljine. Kada se
pripremljena zemlja malo navlaži,
po njenoj se površini raspoređuje
sjeme kaktusa koje se potom blago i utisne pod njenu površinu. Ali,
sjeme nipošto ne smije biti potpuno pokriveno zemljom, izuzev vrlo
krupnih sjemenki kakve imaju
opuncije i astrofitumi. Posuda se
nakon toga treba zaštititi staklom
ili plastičnom folijom i smjestiti
na svijetlo mjesto, ali nipošto na
izravnu sunčevu svjetlost. Tijekom
nicanja potrebno je, pak, održavati
temperaturu od 20 do 30 stupnjeva C. U pravilu, noću temperatura
može biti nešto niža, a danju viša.
Zbog osiguravanja navedene temperature sjetva kaktusa se planira
uglavnom za ljetne mjesece. Ovisno o vrsti kaktusa, sjeme niče za
4-10 dana a biljčice obično imaju
oblik malih okruglih glavica različitih boja. Nakon 2-3 mjeseca
preporuča se prvo, a nakon toga i
drugo pikiranje u nešto kvalitetniji
profesionalni supstrat za cvijeće.
Na taj način, uz malo truda i njege,
možemo uzgojiti kaktuse i u vlastitom angažmanu.
Kaktusi na otvorenom
Pažljivim odabirom i vještim raspoređivanjem u vrtovima i u relativno svježijim podnebljima mogu
se uzgojiti atraktivne zbirke kaktusa i ostalih sukulenata. Ipak, malo
je sukulentnih vrsta koje podnose
višak vlage; čak i otporne vrste
zahtijevaju dobru propusnost tla
- takve vrste dobro uspijevaju u
povišenim gredicama iz kojih višak
vode slobodno otječe. Među najotpornijim su Opuntia humifusa, Sedum i čuvarkuća (Sempervivum), te
neke vrste rodova Crassula i Umbilicus.
Uz dobru propusnost i puno sunca ljeti, brojne pustinjske biljke,
osobito neke vrste rodova Echino-
Tekuće gnojivo za kaktuse
južna područja, malo je ograničenja za odabir sukulenata za vrtove.
Prihranjivanje
U razdoblju rasta potrebno je prihranjivati kaktuse i ostale sukulente da budu zdravi, da dobro rastu,
te da potaknete cvatnju. Danas na
tržištu ima nekoliko vrsta hranjiva
ali preporučamo ono namjensko
za kaktuse i sukulente. Gnojivo se
koristi svaka 2-3 tjedna u vrijeme
aktivnog rasta biljke. Nikada ga
nemojte koristiti u razdoblju mirovanja ili ako je tlo suho, jer bi to
moglo oštetiti stabljike i listove.
Supstrat za uzgoj kaktusa
6
Obojite ljeto lukovicama
Ove lukovice mogu se saditi od ožujka do svibnja. Sada je vrijeme za planiranje i kupnju.
Josip Brkljača, ing.
U
krasne lukovice ne podnose teška zbijena tla, dobro
uspijevaju u pjeskovitom
ilovastom tlu. Prilikom sadnje lukovicu čvrsto utisnite u tlo, tako
da baza bude u dodiru sa zemljom.
Cvijet dalie
Ako je samo spustite u rupu, ispod
lukovice se stvori zračni džep pa se
ne može ukorijeniti. Dubina sadnje: općenito je pravilo da je dubina
sadnje 2 do 3 puta veća od veličine
(promjera) lukovice. Najčešći razmak sadnje je 8 do 10cm za sitne
lukovice, a 10 do 20 cm za krupnije.
Lukovice uvijek sadite u skupinama, i to od 10 naviše iste vrste. Tako
ćete dobiti mnogo ljepšu sliku.
Ukoliko je potrebna gnojidba,
koristite koštano brašno, a nikako
svježi stajski gnoj. A na kraju ljetno-jesenske sezone cvatnje pripremaju se za prezimljavanje.
Dahlia hybrida (dalija, georgina)
Vladarica vrtova od konca ljeta
pa do prvih jesenskih mrazeva.
Bogatstvom oblika i boja plijene
našu pozornost u vremenu kada
je većina vrsta već ocvala. Njihovo gomoljasto korijenje osjetljivo
je na mraz, pa ih sadimo kad prođe opasnost, od konca ožujka do
sredine travnja. Iznad svega, dalija
je vrlo prilagodljiva biljka. Iako
voli humusno-ilovasto tlo, rast će
gotovo svagdje. Voli sunce, ali će
uspijevati i u polusjeni. Zadebljalo
korijenje ili, kako je uvriježeno reći
gomolj, sadi se na dubinu 15 cm,
tako da vrh korjenova vrata ostane pokriven slojem zemlje debljine 5 cm. Gredica samo za dalije je
idealan način uzgoja, ali one će se
snaći među trajnicama na rubnom
dijelu gredice, čak i u kamenjaru
ili u balkonskom sandučiću (patuljaste vrste). U sušnim područjima,
uz obilno zalijevanje dobro je oko
biljaka staviti sloj sjeckane kore
drveća (oko 5 cm), koji će spriječiti
brzo isparavanje vode.
Visoke stabljike nekih sorata trebaju potporanj, štap koji će se zabiti
prije sadnje da se ne ošteti gomolj.
Dva ili tri puta u sezoni, dalije treba
pognojiti kompleksnim mineralnim
gnojivom siromašnim dušikom, da
bi cvatnja bila bogatija.
Cvijet gladiole „traje“ do dva tjedna
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
7
kojem su jednom posađeni.
Postojeća paleta hibridnih ljiljana zadovoljava i najzahtjevnije
ukuse.
Ljiljani su simbol čistoće i nevinosti. To je cvijet svečanih trenutaka. Žuti ljiljan znak je brige i boli.
Andreas Dahli (po kome je biljka
nazvana) smatrao je daliju povrćem, a ne vrtnim cvijećem. 1815. u
Belgiji je uzgojena dalija s dvostrukim cvjetovima i zanimanje se s
gomolja prebacilo se na cvijet.
Gladiolus sp. (gladiola)
Dostojanstvenost njenih cvjetnih
stapki unosi u vrt jednu novu notu.
Temeljna značajka ove biljke jest:
uspravna stabljika, macoliki listovi i šesterolatični cvjetovi, koji svi
gledaju u istom smjeru. Cvjetovi
dolaze u svim nijansama duginih
boja, a njihov promjer varira od
5cm u minijaturnih sorti do 15 cm
u divovskih. Sade se na sunčano
mjesto, zaštićeno od vjetra, u svako
dobro drenirano tlo. Dubina sadnje
10-13 cm, razmak sadnje 10-15 cm.
Najbolje ih je saditi u skupinama
5-7 biljaka iste boje zajedno. Da bi
gladiole neprestano cvale tijekom
cijelog ljeta, sadimo ih od sredine
travnja do sredine lipnja u razmacima od 14 dana (jer cvatnja jednog
cvjetnog klasa ne traje duže od dva
tjedna). Ako se biljke sade u skupini, dovoljno blizu jedna druge,
međusobno se podupiru i nije potreban (dodatni) potporanj. Osim
kao vrtno cvijeće izvrsne su i za rez.
Ime roda dolazi iz latinskog jezika, u značenju «mali mač», kao
aluzija na oblik listova.
Canna hybrida (kana)
Biljka prekrasnog lišća i tropskog
izgleda. Cvjetni klas u svemu podsjeća na gladiolu, osim što nema
njezinu popularnost. Lišće joj je
veliko i snažno, zelene ili tamne
crvenkastosmeđe boje. Cvjetovi
mogu biti jednobojni – žuti, crveRazličito obojeni cvjetovi kane
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
Freesia hybrida (frezija)
Cvijet ljiljana
ni, ružičasti ili narančasti, ali ima
ih prošaranih kontrastnim bojama.
Koristi se u cvijetnjacima i gredicama te na terasama. Rizome kane
«potjeramo» u tresetnom supstratu krajem veljače, a na otvoreno
ih sadimo kad prođe opasnost od
mraza. Kana troši puno hranjiva pa
joj treba osigurati duboko i hranjivo tlo. Na manje površine sade se
niske biljke, visina 50 do 60 cm.
Visoke sorte, visine 150 obično su
u drugom redu u gredici. Sade se u
manjim skupinama od po nekoliko
biljaka, a razmak sadnje je 40 cm.
Dubina sadnje je 10 cm. Ljubiteljica
je sunca.
Ime roda je staro klasično ime za
biljku koja nalikuje na trsku.
Lilium sp.(ljiljani, krin)
Reputacija «teško uzgojivih» biljaka, danas nije utemeljena. U
posljednjih 30-ak godina hibridi
ljiljana imaju nove standarde u
veličini cvijeta, snazi i otpornosti.
Postoje ljiljani za gotovo svaki vrt.
Veličina cvijeta varira u promjeru od 2,5 do 30 cm, raspon boja
obuhvaća cijeli cvjetni spektar, s
iznimkom plave. Veliko variranje u
visini biljke čine ljiljane pogodnim
vrstama za mnoge dijelove vrta. Za
sadnju ljiljana izaberite sunčano
mjesto u vrtu. Ako biljke ne posadimo na dovoljno sunčano mjesto,
stabljike će se iskriviti u potrazi za
suncem i dobit ćete nepravilne biljke. Za razliku od cvijeta, stabljika
podnosi sjenu, zato ljiljane valja
saditi u travnjak ili među niske pokrivače tla.
Lukovice nemaju zaštitni omotač pa se lako osuše, o čemu moramo voditi računa. Lukovice svih
sorti ljiljana sade se tako da vršak
lukovice bude pokriven slojem zemlje debelim 10-ak cm. Zalijevanje
redovito i temeljito, tako da ne dopustimo da ljiljan ostane bez vlage.
Ljiljani ne podnose presađivanje
i najbolje uspijevaju na mjestu na
Frezije cvatu od kolovoza do listopada
Svojom ljupkošću i opojnim mirisom dotiču i osvajaju. Vrlo dobro
poznate kao cvijeće za rez, a manje
su poznate vrtne frezije. Kupnjom
posebno prepariranih gomolja za
sadnju na otvorenom počinje naša
avantura. Sade se koncem travnja
za cvatnju od kolovoza do listopada. Mjesto sadnje mora biti polusjenovito i zaštićeno od vjetra,
a tlo plodno i ocjedito. Sade se u
skupinama, na dubinu 5 do 8 cm,
a razmak između gomolja je 10
cm. Iz svakog gomolja potjerat će
4 do 6 cvjetnih stapki, svaka sa 10
do 15 mirisnih cvjetova. Ako ih ne
režemo, potjerat će nove cvjetne
stapke, nakon što se prve osuše.
Redovito zalijevanje je dio koji se
ne preskače u uzgoju fezija.
Friedrich Heinrich Theodor Frees
njemački botaničar i brodski liječnik, po kome je frezija dobila
ime. Domovina frezija je Karipska
oblast u južnoj Africi.
Kao i dosada
šnjih, tako i o
ve
godine, za pro
ljetnu sadnju lukovica
Sjemenarnin
i
Agrocentri u
Mostaru i Šir
o
kom Brijegu
u svojoj ponu
di
imaju veliki iz
bor
različitih vrsta lukovica
i sorti, koje
uistinu osigu
ravaju lijep iz
gled
vaših cvjetnih
gredica kraje
m
proljeća i poče
tkom ljeta...
8
Lonci za cvijeće
i ukrasno bilje
Sobno cvijeće se uzgaja u različitim vrstama posuda, čije dimenzije prije
svega ovise od same ukrasne biljke. Tako pojedine biljke vole velike i
prostrane posude, dok druge opet uspijevaju samo u niskim posudama ili
plitkim zdjelicama. Stoga znalci i ljubitelji cvijeća veliku pažnju pridaju
upravo njenom odabiru
Vrhunac su posude od terakote
koja je ujedno nešto više od gline i koja zbog svog velikog “šarma” predstavlja najbolju opciju
za ukrašavanje domova, balkona
i vrtova. Samo kod kupovine svih
vrsta glinenih posuda vodite računa da nemaju nikakve oštre rubove
koji se mogu lako otkrhnuti a dobra
posuda imat će i dobar zvuk kada
kucnete po njoj. I još nešto, kada
se na glinenim posudama pojave
bjelkaste mrlje od kamenca i soli iz
mineralnog gnojiva, problem rješavate četkicom namočenom u octu.
Istina, kod malo kvalitetnijih i skupljih posuda ove neugledne mrlje
se vrlo rijetko i pojavljuju.
MAtea Pehar, dipl. ing.
S
vima, pa tako i najobičnijim
laicima, jasno je kako biljke
za uspješan rast zahtijevaju
dovoljne količine vode i hranjivih
tvari. Vodu dodajemo prema potrebi dok osnovne hranjive tvari
sobne biljke dobivaju iz komposta
tj. zemlje za cvijeće. Međutim, kada
nabavimo navedenu zemlju za cvijeće, trebamo je staviti u odgovarajuću posudu. Njen oblik i veličina
izravno određuju brzinu i kvalitetu
razvoja same biljke, kao i to kakvo
će korijenje za svoju ishranu ona
uspjeti razviti. Tako je poznato da
biljke s plitkim korijenom, poput
kaktusa, zahtijevaju i niske, plitke posude. S druge strane, velike
sobne biljke popust fikusa za svoj
nesmetan rast i razvoj traže velike,
prostrane posude.
titi za sve vrste biljaka. Osim toga,
ponuda tegli i lonaca od gline zaista
je velika. Ali, prethodno nešto trebate znati - zimzelene sobne biljke
najbolje izgledaju u jednostavnim,
neukrašenim posudama dok mirisni aranžmani od cvjetnica itekako dražesno djeluju u uskim posudama jer su visoke i tanke. Tako
izgledaju doslovce poput buketa u
vazi. S druge strane, niskim cvjetnim vrstama bolje odgovaraju male
i šire glinene posude.
Keramičke posude-mnoštvo
neobičnih oblika
Danas na tržištu nalazimo veliki
broj privlačnih i neobičnih ukrasnih keramičkih posuda, različitih
boja i dimenzija. Zapravo, riječ je o
ukrasnim loncima u koje možemo
položiti već zasađene biljke zajedno s posudom. Dakle, ukrasni
keramički lonci se rabe isključivo
za “kamufliranje” postojećih neuglednih i oštećenih posuda. Većina
tih ukrasnih posuda nema drenaž-
ne otvore pa mogu poslužiti i umjesto tanjurića ili drugih podmetača
koji se obično stavljaju pod posude.
Plastične posude-najlošiji izbor
I doista, plastične posude jesu najprihvatljivije s obzirom na malu
cijenu, ali one nisu i najpogodnije. Zašto? Zato što takve posude
nisu namijenjene za velike sobne
biljke jer su prelagane i kao takve
prilično nestabilne. Takve posude
se lako prevrnu, pogotovo u slučajevima kada su neadekvatne tj.
premalene i kada se zemlja u njima prosuši. Međutim, možemo ih
koristiti za manje cvjetne biljke
posebice ako imamo malo veći
broj ukrasnih biljaka. Ali, kako su
navedene jeftine plastične posude
često i neugledne, uz malo naše
kreativnosti i taj nedostatak lako
možemo pretvoriti u prednost.
Dovoljno se poslužiti trikom uz
pomoć ljepljive trake kojom oblijepimo posudu, obojimo je, a kad
se boja osuši, skinemo ljepljivu
traku i dobili smo pruge koje po
želji zatim možemo obojiti i nekom drugom bojom. Tako, uz malo
kreativnosti, za kratko vrijeme i
najneugledniju plastičnu posudu
za cvijeće možemo preobraziti u
šareno umjetničko djelo.
Iz navedenog teksta jasno se
vidi kako svaka posuda nije dobra i odgovarajuća za svaku vrste
sobnog bilja. Sobne biljke su vrlo
zahtjevne i kao takve traže maksimum pažnje, počevši od redovitog prihranjivanja pa sve do izbora
odgovarajućeg oblika i vrste posude. Stoga svim ljubiteljima cvijeća
poručujem kako im rado stojim
na raspolaganju u Sjemenarninim
agrocentrima u Mostaru i Širokom
Brijegu, gdje mogu dobiti sve savjete vezane za pravilan uzgoj sobnog
cvijeća i ukrasnog bilja.
Posude za sobno cvijeće
Glinene posude - prikladne za sve
sobne biljke
Velika prednost glinenih posuda
je u tome što ih možemo iskorisB RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
9
Povrtnjak sredinom zime
U odnosu na početak zime sjetva i sadnja povrća dobiva sve veće značenje, što se podjednako odnosi na
otvoreni i zaštićeni prostor. Osim toga, približavanjem proljeća potrebno je izvršiti i pripreme oko izbora
povrtnih kultura, nabavke sjemena i gnojiva.
Ivica Doko, dipl. ing.
P
remda su veći i ozbiljniji proizvođači povrća već izvršili
nabavku sjemena i gnojiva,
onima koji to isto povrće proizvode
za vlastite potrebe ta mjera još uvijek prethodi.
Peletirano organsko gnojivo
Istina, domaći stajski gnoj se sve
više zamjenjuje namjenskim, tvornički proizvedenim peletiranim organskim gnojivima. Dakako, riječ
je o stajskom gnoju kao komercijalnom proizvodu, koji je oslobođen prisutnosti sjemenki korova i
zemljišnih štetnika. Dakle, od danas po stajski gnoj možete doći i u
svaku bolje opskrbljenu poljoljekarnu gdje ga možete nabaviti bez
bojazni da ćete njegovim razbacivanjem po parceli raširiti korovsku
vrstu koju ste ranije godinama mukotrpno i iskorjenjivali.
Pored toga, u ovom vremenskom razdoblju nužno je pripremiti tlo zaštićenog prostora za
sjetvu povrću ali i izvršiti njegu
Sjetva povrća u zaštićeni prostor u toplijim područjima
KOLIČINA SJEMENA
g/m2
VRIJEME SJETVE
RANI KUPUS
4
01.-10.02.
RANI KELJ
3
01.-15.02.
RANA PAPRIKA
18
01.-10.02.
RAJČICA
6
01.-15.02.
PROLJETNA SALATA
5
01.-20.02.
PATLIDŽAN
15
01.-15.02.
VRSTA POVRĆA
Mlade biljke rajčice
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
presadnica salate i kupusnjača
posijanih početkom mjeseca. Pod
tim podrazumijevamo njihovo
prozračivanje, natapanje, zaštitu
od bolesti i štetnika kao i veoma
dragocjenu mjeru njihove zaštite
od hladnoće tijekom noćnih sati.
Također, ne smijemo zaboraviti u
našim južnim područjima izvršiti gnojidbu i obradu tla za sjetvu
ili sadnju ranih kultura. Barem je
tako bilo prijašnjih godina. Time
aludiram na obilne i svakodnevne kišne padaline koje već
tjednima onemogućuju sve, pa i
one najmanje, radove u polju. A
ukoliko nam vrijeme to dopusti, u južnim krajevima možemo
izravno sijati bob i grašak, saditi
proljetni češnjak i lučice luka, a
može se obaviti i sjetva za uzgoj
presadnica u zaštićenom prostoru
Presadnice salate
(kupus i kelj proljetni, cvjetača
proljetna, korabica i salata).
Kontrola uskladištenog
povrća i voća
Kako ne smijemo zaboraviti
ni ranije uskladišteno povrće,
nužno je zaviriti u trapove i
spremišta da bi zamijetili i
otklonili eventualne natrule plodove. Osim toga, za
toplijih dana spremišta se
trebaju malo i prozračiti. Iz
svega navedenog lako se može
zaključiti kako povrćari mogu
još kratko produljiti svoj zimski san jer je preostalo malo
vremena do dolaska toplijih
dana, kada će i u samom
povrtnjaku biti obilje opsežnih, cjelodnevnih radova.
10
SVJEŽI RADIČ
zimska poslastica
Matea Pehar, dipl. ing.
P
oput salate, endivije, artičoke
i radič (Cichorium intybus)
predstavnik je porodice glavočika (Asteraceae), a uzgaja se radi
lišća. To je vrlo vrijedna povrtlarska
kultura, koja povoljno djeluje na
probavu i elastičnost krvnih žila i
to isključivo zbog sadržaja karakterističnih gorkih tvari (intybina),
organskih kiselina te mnoštva vitamina. I dok se ljubiteljima povrća u našoj zemlji na samu spomen
gorkih zimskih salata diže kosa na
glavi, u susjednoj Dalmaciji isti ti
ljubitelji povrća oblizuju prste. Razlog leži u činjenici kako su Talijani
ipak ostavili traga u dalmatinskoj
kulturi, korigirajući tako i njihove prehrambene navike. A kolika
je popularnost tog lisnatog povrća
u Italiji, najbolje govori i činjenica
kako se u gradu Colonga Veneta,
nedaleko od Verone, već 20 godina
održava tzv. Festival radiča. Sorta
koju posebno slave na toj priredbi
jest radichio di Verona, radič tamnocrveno-ljubičastih listova i bijelih
rebara smještenih u relativno čvrstoj glavici. Ali, kako danas postoji
veliki izbor različitih kultivara radiča, tako se i boja njihovog lišća kreće
od svih nijansi zelene, preko šarenih
pa sve do onih crveno, odnosno,
ljubičasto obojenog lišća. Koji god,
pak, da odaberemo, nećemo pogriješiti jer u 100 grama radič ima svega
desetak kalorija a predstavlja i više
nego bogat izvor vlakana, vitamina
B6 važnog za pravilan rast i razvoj, te
antioksidansa C i E, folne kiseline i
željeza, dakle tvari bitnih za zdravu
krv. Osim toga, sadržava značajne
količine magnezija koji čuva srce,
premda ima i određenu količinu
fosfora i cinka. Stoga lako možemo
zaključiti kako se radi o nadasve
zdravom povrću, dostupnom tijekom čitave godine a koje svojom
bojom, specifičnim i pomalo gorkastim okusom, ukrašava i obogaćuje
mnoga jela.
U srednjem vijeku od divljeg
radiča nastala je u Europi kulturna biljka cikorija, Cichorium intibus var.sativum D.C.,
koja se uzgaja prvenstveno
zbog zadebljalog korijenja, a
koristio se kao krmna biljka
i kasnija za sušenje i pripremu kavovina. Karakteristika
je ovog varijeteta zadebljali
korijen pravilnog oblika, koji
je našao i druge primjene. U
Italiji se jedan ekotip koristi
kuhan kao varivo. U sjevernoj
Europi najviše je raširen uzgoj
korijena za pospješivanje i korištenje novog lišća u svježem
stanju kao salata ili kuhan kao
prilog.
Radič-omiljena zimska poslastica
Presadnice radiča
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
11
Čuvanje
krumpira
kroz zimu
U većini naših uzgojnih područja krumpira
nepravilan je raspored oborina, pa ova kultura ima
iznimne zahtjeve za prozračnim, strukturiranim i
dubokim tlima.
Mr. sc. Milorad Šubić, dip. ing. agr.
D
obro razvijen usjev krumpira u vrijeme aktivnog rasta
treba mjesečno dobro raspoređenih 120 mm vode, pa je godina 2010. sve do početka iskapanja
kasnih ili zimskih sorata bila dostatna vlagom. Ipak, obilne kiše koje su
zabilježene u većini naših područja
tijekom rujna, ne samo da su otežale vađenje uroda kasnih sorata, već
izravno utječu na fiziološku stabilnost gomolja za čuvanje, pa tržni
proizvođači tijekom naredne zime
2010./2011. moraju poštivati pravila
za skladištenje gomolja kako bi gubici uroda bili što manji.
Pravilno vađenje i uskladištenje
posebno je važno u vlažnijim sezonama jer je također i bolesnih gomolja više. Borba protiv najvažnijih
bolesti cime koje se krajem vegetacije prenose „ispiranjem“ na gomolje tijekom 2010. godine je ponovno
bila vrlo zahtjevna. Prvenstveno
stoga jer je u svim ljetnim mjesecima padalo više od 100 mm kiše, a
izmjena kišnih i vrućih ljetnih dana
s nesnošljivom sparinom i dugotrajnim jutarnjim vlaženjem cime
krumpira od rose ili magle pogoduje
snažnom razvoju dviju najčešćih
bolesti: plamenjače (Phytophthora
infestans) i crne pjegavosti ili paleži
(Alternaria solani).
Također, većina kasnih sorata
krumpira koje su zadnjih godina
proširene zbog tolerantnosti na cistolike krumpirove nematode pojačane su osjetljivosti na bolesti cime
i gomolja. Stoga se broj potrebnih
tretiranja cime protiv gljivičnih bolesti zadnjih 6 sezona udvostručio u
odnosu na broj tretiranja koje smo
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
provodili krajem 1990-ih, a mehaničko ili kemijsko uništavanje cime
(desikacija) je postala nužna tehnološka mjera pri uzgoju kasnih sorata
krumpira čiji urod planiramo skladištiti tijekom jeseni.
(manjim od 12 ºC), a poglavito ako je
zemljište prije vađenja bilo zasićeno
vlagom, primarno utječe na aktivnost enzima koji oksidiraju fenole,
odnosno na štetnost ovog fiziološkog poremećaja. Sorte se jako razlikuju prema osjetljivosti na tamnu
pjegavost mesa (u Međimurju su tijekom 2010. bile jače oštećene sorte
Roko i Belarosa), a jače su oštećeni
gomolji koji sadrže više suhe tvari.
Drugi fiziološki poremećaj koji
zadnjih godina dolazi do izražaja tijekom skladištenja je „šuplje srce“
krumpira. Nastaje kao posljedica nepravilnog rasta, najčešće na pjeskovitim ili tresetnim tlima, a jače su oštećeni krupniji gomolji. Prepoznaje se
po šupljini u središnjem dijelu mesa
gomolja. Sorte su različito osjetljive na ovaj poremećaj (u Međimurju
je tijekom 2010. bila oštećena sorta
Carrera). Većinom se na površini kožice gomolja ne vide nikakve štetne
promjene, ali kod nekih sorata okca
mogu biti dublje položena. Jedini siguran način prepoznavanja šupljeg
srca je rezanje gomolja na polovice.
Do pojave „šupljeg srca“ dolazi zbog
dva osnovna razloga:
1) u stresnim uvjetima rasta (npr.
visoke temperature i jako sunčano
zračenje) središnje staničje mesa
gomolja može odumrijeti. Škrob
se „izvlači“ iz oštećenog tkiva,
a središnja šupljina se okružuje
smeđom („plutastom“) prevlakom;
2) ako se gomolji normalno ne
razvijaju u dužinu i širinu, nastale
tenzije nepravilnog rasta mogu
uzrokovati formiranje središnjih
zvjezdolikih šupljina. Ponekad se
na stjenkama unutrašnje šupljine
formira tanak plutasti sloj, na kojem
se može pojaviti bijela „prevlaka“.
Prevencija sprječavanja moguće pojave i razvoja „šupljeg srca“
gomolja se sastoji od izbora manje
osjetljivih sorata, sklopom u sadnji
utjecati na formiranje većeg broja
gomolja po biljci (što ovisi o razmacima sadnje unutar reda i promjeru
ili težini majčinskih gomolja) i osigurati optimalne uvjete rasta (dovoljno vlage i ne previše dušičnih
hranjiva).
Najčešći fiziološki poremećaji pri
skladištenju gomolja
Suvremene sorte krumpira se pored
najvažnijih tehnoloških svojstava
koja privlače proizvođače (npr.vrijeme dospijeća, visina uroda, oblik
gomolja, boja kožice) razlikuju po
kulinarskom tipu, odnosno unutrašnjim svojstvima (sadržaj suhe
tvari).
Jedan od najštetnijih fizioloških
poremećaja koji zadnjih godina
u našoj zemlji sve više dolazi do
izražaja je „tamna pjegavost mesa
gomolja“. Poremećaj se obično prepoznaje 1-2 dana nakon vađenja po
unutrašnjim tamnim (plavičastozelenim) promjenama nekoliko mm
ispod kožice gomolja.
Na površini se štetne posljedice
ne primjećuju, pa takvi gomolji na
„inspekcijskom“ stolu nisu prepoznatljivi, a krajnji korisnik štetne
posljedice u mesu vidi tek nakon rezanja krumpira. Izgled kružno raspoređenih štetnih promjena u mesu
gomolja (plavičaste, zelenkaste ili
smeđe boje) ovisi o sorti krumpira,
odnosno boji mesa gomolja i sadržaju suhe tvari. Tamna pjegavost
mesa gomolja nastaje kao posljedica aktivacije enzima fenol-oksidaze, pri čemu nastaje plavičasti ili
plavičasto-zeleni melanin.
Natučenje gomolja kod vađenja
uroda pri nižim temperaturama
Skladištenje i čuvanje
Za kvalitetno i dugo čuvanje
krumpira potrebna su specijalna
toplinski izolirana skladišta s aktivnom ventilacijom, gdje je ohlađivanje krumpira ovisno o temperaturi vanjskog zraka.
Gomolji krumpira su „živa bića“
koja disanjem oslobađaju toplinu
i čuvanjem na hrpama neprimjerene visine, bez prozračivanja,
postaju podložniji negativnim fiziološkim poremećajima i razvoju
patološke truleži i gnjiloće (u hrpi
temperatura mase gomolja za 4
dana naraste 1 ºC).
Stoga prije dugotrajnijeg čuvanja gomolje prvo treba osušiti i
tijekom dvotjednog razdoblja pospješiti zarašćivanje rana (idealno
bi bilo pri optimalnoj temperaturi
15-18 ºC propuhivati oko 14 dana
zrak s povišenom vlagom).
U praksi se urodi krumpira
čuvaju u nedovoljno izoliranim
prostorijama i podrumima, pa
zimi često dolazi do „zaslađiva-
nja“ krumpira, a naročito ako se
temperatura spušta na vrijednosti
ispod 6 ºC (pritom gomolji gube
vodu, a škrob se pretvara u šećer,
pa tako „zaslađeni“ gomolji mogu
izdržati i -2 ºC). Tek posljednjih
desetak godina proizvođači stolnog ili jestivog krumpira ugrađuju u skladište aktivnu ventilaciju
za provjetravanje i ohlađivanje
krumpira.
Manjim proizvođačima krumpira koji ga uzgajaju samo za vlastite potrebe dobro je preporučiti
da nakon vađenja krumpir odstoji
barem 24 sata na hrpi u sjenovitom
i ne previše vlažnom mjestu. Nakon toga je dobro gomolje probrati
i sortirati ih po veličini u manje drvene (npr.“letvarice“) ili prozračne
plastične sanduke, pritom odbaciti
oboljele i izdvojiti mehanički oštećene gomolje. Prostorija za čuvanje gomolja mora biti dovoljno
zamračena, s poželjnim rasponom
temperature od 4 do 20 ºC.
12
Rezidba gomolja
krumpira - da ili ne?
Hercegovački proizvođači krumpira pred njegovu sadnju tradicionalno, osim
naklijavanja vrše i rezidbu gomolja. Međutim, postavlja se pitanje je li to, sa
stručne strane gledišta, opravdano ili je pak riječ o sasvim neprihvatljivoj
mjeri pripreme gomolja za sadnju
Mario Ćubela, dipl. ing.
I
doista, u Hercegovini se prije
sadnje krumpira tradicionalno
vrši i rezidba gomolja. Uglavnom se primjenjuje kod krupnije kalibraže sorte Jaerla, ali i kod
ostalih sorata koje se sade na ovom
području. Osim kod nas, rezanje
gomolja se prakticira i u susjednoj
Dalmaciji te na otocima, dok idući prema sjevernijim područjima
ono postupno opada. Moglo bi se
reći kako se gomolji krumpira režu
zbog nedostatka dovoljnih količina
zdravog deklariranog sjemenskog
materijala, zbog bržeg množenja
kvalitetnog sjemena ili zbog ekonomske svrsishodnosti kada je
riječ o proizvodnji merkantilnog
krumpira. Bilo kako bilo, ono što
je od bitnog značenja, sa stručne
strane gledišta, a što mi upravo
trebamo i upozoriti jest da samo rijetki proizvođači krumpira rezidbu
gomolja izvode na pravilan način.
Naklijali gomolji krumpira
Pravilna rezidba gomolja - temelj
uspjeha
Pravilna rezidba gomolja obavlja se
desetak dana prije same sadnje. Već
naklijali gomolji režu se po duljini
tako da približno jednak broj klica
(okaca) ostane na svakoj polovici. Drugim riječima, reže se duž osi
gomolja od vršnog dijela ka pupku s
tim da nakon svakog reza nož trebamo dezinficirati 70% alkoholom ili
pak potapanjem u 2% rastvor formalina. Međutim, krupni naklijali
gomolji se u pojedinim dijelovima
naše zemlje režu i poprečno s tim
da se u tom slučaju odsijeca samo
vršni dio koji i sadržava najveći broj
klica. Ali, od bitnog je značenja da
kod spomenute vršne rezidbe težina odsječenog dijela s klicama ne
smije biti manja od 25 grama jer
lakši odsječak neće dati normalno
Rezidba gomolja krumpira
razvijenu biljku. Spomenimo i kako
posljednjih 20-tak godina u Americi
prakticiraju strojnu rezidbu s tim da
se gomolji režu na odjeljke s klicama težine 40-50 grama.
Što s gomoljima nakon rezidbe?
Kako smo i naveli, pravilna rezidba
se vrši desetak dana prije sadnje.
Postavlja se pitanje što s rezanim
dijelovima gomolja, gdje ih smjestiti
i što je uopće svrha tako rane rezidbe. Sve će nam biti jasno ukoliko u
obzir uzmemo činjenicu kako sami
postupak rezanja predstavlja veliku
povredu gomolja a rezano mjesto
idealan “ulaz” za prodor bakterija i
gljivica koji u lošijim uvjetima sadnje čak mogu prouzročiti propadanje gomolja. Stoga, krumpir treba
što prije smjestiti u uvjete koji će
omogućiti stvaranje zaštitnog sloja
upravo na tim prerezanim dijelovima gomolja. Jer kada se stvori taj
zaštitni sloj ili kalus, i samo sjeme
će biti puno sigurnije, odnosno,
spremnije za sadnju. Inače, kako
bismo potakli tvorbu kalusa, krumpir trebamo što prije nakon rezidbe
smjestiti u prostoriju gdje se temperature kreće od 14 do 16 stupnjeva C i
relativna vlaga zraka od 80 do 90%.
I što bismo na kraju zaključili
nego da se, sa stručne strane, rezidba gomolja ne preporuča jer uvijek
postoji mogućnost od prenošenja
virusnih oboljenja. Zato je uporaba
cijelih gomolja svakako najbolja ali
i najskuplja jer zahtijeva i veći utrošak sjemena po jedinici površine. S
druge strane, praksa je pokazala
opravdanost rezidbe, ali provedene uz poštivanje navedenih pravila počevši od momenta rezidbe pa
sve do čuvanja tako pripremljenog
sjemena do sadnje. Istina je i da
se svježe izrezani gomolji mogu
odmah saditi, ali samo u dovoljno
zagrijano tlo. Ukoliko takve gomolje posadimo u hladno i vlažno tlo,
dolazi do njihovog brzog propadanja, što će se manifestirati praznim
mjestima na parceli. Ali, uvijek ima
“stručnjaka” koji će ustanoviti da je
ipak sve do lošeg sjemena...
U zemljama gdje se gomolji krumpira masovno režu
zaprašivanje reza fungicidima protiv gljivičnih bolesti
koje izazivaju trulež gomolja
uobičajena je praksa. Koriste
se fungicidi na osnovi tirama,
mancozeba, tiabendazola i dr.
Izrezani gomolji spremni za kalusiranje
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
Grijanje zaštićenih
prostora
Prirodno zagrijavanje zaštićenih prostora temelji se na pretvorbi svjetlosne
energije sunca u toplinsku energiju. Zrake svjetla, koje prolaze kroz pokrovni
materijal do površine tla zaštićenog prostora, zagriju tlo, a od tla se grije i zrak
(„efekt staklenika“). Pri okomitom padu sunčevih zraka na površinu objekta
oko 90% svjetla prođe pokrovnim materijalom, dio se odbije u atmosferu, a
dio apsorbira pokrovni materijal.
Dr. sc. Božidar Benko
Gubici topline
Z
a ujednačeno održavanje
razine topline u zaštićenom
prostoru nije dovoljna energija sunca. Za to postoje sustavi
grijanja. Međutim, zaštićeni su prostori s graditeljskog gledišta slabo
izolirani objekti. Velike su količine
topline potrebne za održavanje optimalnih temperatura za rast biljaka, posebno u zimskom razdoblju.
Gubici topline iz zaštićenih
prostora ovise o pokrovnom materijalu, koji se međusobno jako
razlikuju po svojoj propusnosti za
infracrveno (dugovalno toplinsko)
zračenje. Staklo i poliester imaju
malu propusnost (manje od 10%)
i veliki faktor refleksije. S druge
strane, običan polietilen ima veliki
faktor propusnosti za infracrveno
zračenje (preko 70%). To je glavni
razlog da se plastenici pokriveni
polietilenom (PE) brže ohlade za
vrijeme vedrih noći. Zbog toga se
polietilenu dodaju IR stabilizatori,
čime se gubici topline smanjuju
tako da propusnost za infracrveno zračenje iznosi oko 25%. Uz to,
plastenici se pokrivaju dvostrukom
PE-folijom i između dva sloja se tijekom zime upuhuje zrak koji služi
kao izolator.
Kako bi smanjili gubitke topline
potrebno je: brtvljenjem spojnih
mjesta elemenata konstrukcije i
pokrovnog materijala, kao i ventilacijskih otvora, smanjiti gubitke
topline infiltracijom; gubitke topline zbog izražene stratifikacije
zraka (vertikalne slojevitosti topline) smanjiti korištenjem sustava grijanja koji transportira topli
zrak većom brzinom (oko 10 m/s)
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
Grijanje plastenika termogenom
i usmjerava ga prema tlu; gubitke
topline radijacijom (noću) smanjiti
korištenjem antiradijacijskih energetskih zavjesa.
Temeljem proračuna gubitaka
topline iz zaštićenog prostora izračunava se potrebna količina topline i projektira kapacitet sustava za
grijanje, a isto tako, planira i potreba goriva za sezonu grijanja.
Grijanje zaštićenih prostora
Svi sustavi grijanja dijele se u dvije
skupine, ovisno o mediju za prijenos topline. Statični, kao medij za
prijenos topline, koriste vodu, dinamični koriste zrak, a kombinirani koriste oba medija. Svaki sustav
grijanja ima određenih prednosti
prema drugome. Za manje objekte
ili manju ukupnu proizvodnu površinu preporučuju se sustavi grijanja
toplim zrakom.
Prednosti grijanja toplim zrakom
su brže uključenje i isključenje su-
stava kod promjenjivih vremenskih
prilika čime se ostvaruje ušteda
goriva; povoljnija vertikalna distribucija topline; postizanje boljih
uvjeta za oprašivanje samooplodnih kultura zbog stalnog kretanja
zraka; uz dodatno uređenje sustava
korištenje za hlađenje u toplijem
dijelu godine; povoljniji uvjeti za
mehaniziranu obradu tla; niža investicija u sustav grijanja.
Nedostaci ovog sustava grijanja
su veći troškovi eksploatacije; brže
hlađenje zaštićena prostora pri nestanku električne struje (statični
još grije, dok se voda u cijevima
ne ohladi); niža temperatura tla (za
oko 2ºC). Sustavi grijanja toplim
zrakom se sastoje od termogena,
smještenog u ili izvan zaštićenog
prostora i ventilatora za distribuciju toplog zraka po dužini lađe.
Termogen se uobičajeno montira u visini žlijeba. U njemu izgara gorivo, ulje za loženje ili zemni,
13
odnosno, ukapljeni plin i zagrijava
volumen zraka u kućištu. Ventilator unutar termogena taj zagrijani
zrak upuhuje u zaštićeni prostor, a
za daljnju distribuciju i miješanje
služe ventilatori smješteni po dužini lađe.
Drugi oblik dinamičnog sustava se naziva „fan-jet“ sustav i za
distribuciju toplog zraka koristi
perforirano polietilensko crijevo
s otvorima prema dolje, čime se
struja toplog zraka usmjerava prema biljkama.
Grijanje toplom vodom (statični
sustav) uglavnom se koristi za zagrijavanje većih proizvodnih objekata. Prednost ovog sustava je veća
vodoravna ujednačenost topline
i što topla voda kao medij dulje
zadržava toplinu i grije zaštićeni
prostor u odnosu na topli zrak. Uz
objekt je potrebno izgraditi i kotlovnicu, u kojoj se voda zagrijava
na određenu temperaturu. Temperatura zagrijavanja vode ovisi o tipu
cijevi koje se koriste za distribuciju.
Ako se koriste metalne cijevi, voda
se zagrijava na 70 do 90 ºC, a ako
se koriste plastične, tada je temperatura vode 40 do 60 ºC. Temperatura povratne vode, koja se vraća u
kotlovnicu, u prosjeku je oko 20 do
30 ºC niža.
Zagrijana voda se putem cijevi
(cijevnih registara) distribuira po
zaštićenom prostoru. Cijevi se najčešće postavljaju u paru uz nosivu
konstrukciju ili između redova biljaka kada služe kao tračnice za
kolica za njegu i berbu. Dodatne
cijevi se postavljaju ispod žlijeba
(pomažu topljenje snijega zimi) te
uz čeone i bočne stranice objekta,
gdje su najveći gubici topline. Za
zagrijavanje zaštićenih prostora se
mogu koristiti i geotermalni izvori
vode, što se zasad u Hrvatskoj vrlo
malo primjenjuje.
U zaštićenom prostoru s kombiniranim sustavom grijanja na početku i kraju sezone uključuje se
sustav grijanja toplim zrakom (interventno, noćno grijanje). Tijekom
glavne sezone grijanja kontinuirano je uključen sustav grijanja toplom vodom, dok se grijanje toplim
zrakom uključuje povremeno, kad
su vrlo niske vanjske temperature.
Termo ili ventilokonvektori su
uređaji za grijanje toplim zrakom
kod kojih topla voda zagrijava zrak
unutar kućišta uređaja, a takav
zagrijani zrak ventilator ubacuje u
zaštićeni prostor.
14
Obvezna rezidba smokve
Ono što rijetki voćari znaju jest činjenica da je smokva možda i najzahtjevnija voćna vrsta u pogledu
rezidbe. Ova kraljica južnih krajeva doista ne traži mnogo osim u pogledu rezidbe koja se mora redovito
provoditi
Mladen Karačić, dipl. ing.
P
rije svega, potrebno je znati
kako se u toplijim predjelima, gdje nema opasnosti
od mrazeva smokva može rezati u
razdoblju od prestanka do početka
kretanja sokova. Ako, pak, postoji mogućnost pojave jačeg mraza,
smokva se orezuje nešto kasnije i
to pred sam početak kretanja sokova. Ono što je bitno znati jest činjenica da smokva ne podnosi rez debljih grana iz razloga što tada rane
teško zacjeljuju. Uslijed toga na tim
mjestima javlja se trulež ili nekroza
tkiva što u konačnici može izazvati
i propadanje cijelog stabla. Nezarasla rana postaje i središte okupljanja štetnika i drugih bolesti koji
brzo prodiru kroz rahlu i spužvastu srčiku grana uslijed čega drvo
postupno truli i na koncu sasvim
propada. Zbog toga je najpoželjnije što manje orezivati deblje grane
smokve. Osim toga, radi smanjenja oštećenja kore kao posljedice
Rezidba smokava se obavezno provodi
djelovanja sunca i mraza oko većih rezova trebamo deblo i grane
premazati otopinom vapna. Nakon
završene rezidbe sve odrezane grane nužno je sakupiti i odstraniti iz
voćnjaka. Kada smo sve to uradili,
slijedi i redovita zimska zaštita s 3
%-tnim mineralnim uljem (FRU-
TAPON) kojim uništavamo štitaste uši. Ovo je tim važnije ukoliko
nam je poznato kako je na smokvi,
kasnije tijekom vegetacije, ograničena uporaba insekticida. Zapravo,
samo mali broj njih smijemo koristiti na smokvama tijekom vegetacije a ukoliko ne primijenimo
odgovarajući, može doći do totalne
defolijacije lišća. Drugim riječima,
na neadekvatne insekticide smokva reagira potpunim odbacivanjem lišća. Stoga se mjera zimske
zaštite za smokvu čini više nego
prihvatljivom.
Kalemarski vosak za zaštitu
rana drvenastih biljaka
Nino Rotim, dipl. ing.
P
o naslovu bismo rekli kako je
medicina razvila svoju granu
i u voćarstvu. Ali, na svojevrstan način doista je tako. Rana je
rana, bilo na ljudskom ili biljnom
organizmu i ona se treba što prije
zaliječiti. A kako je mirovanje vegetacije pravo vrijeme za rezidbu
voćaka jasno nam je kako će i rezanih rana biti previše. Kako bismo
rane nastale rezidbom što prije sanirali, trebamo nabaviti kalemarski (voćarski) vosak čijom masom
moramo premazati sva veća rezana
mjesta. Zašto? Zato što su takva
mjesta idealna za prodor patoge-
nih gljivica koje u konačnici mogu
uništiti cijelo stablo. S druge strane,
takva mjesta su idealna za mnoge štetnike koji na njih odlažu jaja
(jabučni staklokrilac) ili na njima
Rane napravljene rezidbom treba premazati
formiraju kolonije (uši). Osim toga,
navedeni vosak služi i za saniranje
oštećenih dijelova stabla a koje su
posljedica ljudske nepažnje ili nekog drugog čimbenika. Stoga pri
rezidbi ne vodite računa samo o oštrim škarama već i o sredstvu koje
će na najučinkovitiji način zacijeliti
nastala rezana mjesta!
Premazivanje rana obavlja se kalemarskim voskom
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
15
Zimski pak za
zaštitu voćaka
i vinove loze
tijekom zime
Gotovo da i nema voćne vrste na kojoj zaštita protiv
štetnih organizama provedena tijekom zime neće biti
od manje ili veće koristi. Štoviše, pojavu nekih gljivičnih
bolesti tijekom vegetacije, primjerice kovrčavost lista na
breskvi i nektarini, jedino je moguće spriječiti tretiranjem
tih voćnih vrsta za vrijem njihova zimskog mirovanja.
Stablo breskve poprskano zimskim pakom
Velimir Lasić, dipl. ing.
I
tijekom zime na mnogim voćnim vrstama i vinovoj lozi su
prisutni razni štetni organizmi.
Premda ti štetni organizmi u zimskom razdoblju, u pravilu, ne čine
štete, međutim, ako ih se ne suzbije
tijekom zime, oni tijekom vegetacije
mogu pričiniti ozbiljne štete.
Zaštita tijekom zime kod većine
voćnih vrsta se s razlogom smatra
osnovnom zaštitom, jer u voćnjacima u kojim je pravovremeno provede kvalitetno zaštita tijekom zime,
tada tijekom vegetacije ima daleko
manje problema s mnogim štetnim
organizmima. Gotovo da i nema
voćne vrste na kojoj zaštita protiv
štetnih organizama provedena tijekom zime neće biti od manje ili veće
koristi. Štoviše, pojavu nekih gljivičnih bolesti tijekom vegetacije, primjerice kovrčavost lista na breskvi i
nektarini jedino je moguće spriječiti
tretiranjem tih voćnih vrsta za vrijeme njihovog zimskog mirovanja.
Zaštita protiv štetnika i bolesti
Zaštita voćaka tijekom zime najčešće
se provodi protiv gljivičnih bolesti na
koštičavim voćnim vrstama primjenom fungicida na osnovi bakra. Izvođenjem zimskog plavog tretiranja na
breskvi i nektarini onemogućava se
pojava kovrčavosti lista, a u velikoj
mjeri i šupljikavost lista. Pravovremenom provedbom zimskog plavog
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
tretiranja i na nekim drugim voćnim
vrstama u velikoj mjeri će pridonijeti
smanjenju mogućeg napada raznih
gljivičnih oboljenja tijekom vegetacije. Primjerice, primjenom bordoške
juhe ili nekog drugog pripravaka na
osnovi bakra u tijeku zime na jabuci,
kruški i mušmuli u velikoj mjeri će se
smanjiti pojava fuzikladija na listu i
plodu tih voćnih vrsta.
Zimskom zaštitom protiv većine
bolesti
Na trešnji se zimsko tretiranje sredstvima na osnovi bakra pridonijeti
manjoj pojavi šupljikavosti ili rešetavosti lista, a time spriječiti i njegovo prijevremeno opadanje. Isto tako
to tretiranje će spriječiti sušenje listova i pojavu gorke truleži plodova.
Na višnji će zimsko plavo tretiranje
smanjiti pojavu kozičavosti lista i
šupljikavosti lista. Primijenjeno na
šljivi, zimsko plavo tretiranje će također pridonijeti manjoj pojavi šupljikavosti lista i rogača ploda šljive,
te smanjiti pojavu monilije i bakterioza. Isto tako, ako se zimsko plavo
tretiranje obavi na šipku, tada će tijekom vegetacije na stablima manje
biti šupljikavosti lista, te neće doći
do prijevremenog opadanja lišća.
Osim zimskog tretiranja pripravcima na osnovi bakra, ona se mogu
provoditi i s pripravcima koji pored
bakra sadrže i mineralna ulja, u kom
slučaju se pored spomenutih bolesti
suzbijaju i neki štetnici kao što su
lisne i štitaste uši, te grinje.
Zimsko tretiranje voćaka izvodi se
i u cilju sprečavanja ili smanjenja pojave štetnika, prije svih štitastih ušiju
i grinja. Međutim, za razliku od veoma uspješnog djelovanja bakarnih
fungicida na razne uzročnike gljivičnih bolesti koje se tijekom zime nalaze na voćkama, za suzbijanje štetnika tijekom zime na našem tržištu
nema tako djelotvornih insekticida.
Kupanje voćaka
Da bi zimska tretiranja bila učinkovita, ona se trebaju kvalitetno obaviti. Ne treba štedjeti na pesticidnoj
tekućini. Pored dobro natopljenih
pupova, trebaju biti dobro oprskane sve rodne grančice, tanje i deblje
grane, kao i debla jer se na svim tim
dijelovima stabla nalazi mnoštvo
spora od kuda ih vjetar ili kapljice
kiše odnose na pupove. Stoga stabla
treba doslovce okupati, što većina
voćara uglavnom i radi, zbog čega
se zimsko tretiranje obično naziva
zimsko kupanje voćaka.
I vinovu lozu poprskati zimskim pakom
Najčešći pripravak koji se
koristi u zimskoj zaštiti voćaka
i vinove loze je preparat „Zimski
pak“ (kombinacija mineralnog
ulja i bakra). Preparat se
prodaje u pakiranju koje je
dostatno za 10-15 lit. vode.
Tijekom zimskih mjeseci
na čokotima vinove loze
prezimljava veći broj
štitastih ušiju (primjerice
breskvina i šljivina štitasta
uš) ali i grinje šiškarice koje
u pojedinim godinama mogu
pričiniti ozbiljne štete.
16
Top 5 najznačajnijih s
Sistematsko ispitivanje,
praćenje i uvođenje
novih sorata krumpira
selekcioniranih u svijetu, uz
prethodnu provjeru u praksi u
proizvodnim hercegovačkim
područjima, najsigurniji je
način da se iz bogate ponude
kvalitetnih sorata odaberu
one koje su za naše uvjete
najpogodnije.
Ivica Doko, ing.
K
ada govorimo o sjemenskom krumpiru, sa žaljenjem ćemo ustvrditi kako
je kod nas domaći sortiment prilično oskudan. Osim toga, dosadašnja iskustva svjedoče da su
najbolji proizvodni rezultati postignuti korištenjem proizvodnog
i genetskog potencijala inozemnih sorata, nerijetko i onih koje
u uvjetima gdje su selekcionirane
nisu imale veću perspektivu. A
upravo zahvaljujući otvaranju tržišta, posljednjih 15-tak godina
naši proizvođači imaju mogućnost
sadnje i uzgoja najkvalitetnijih
europskih i svjetskih sorata. Tako
su u Hercegovini za kratko vrije-
Arnova
Arnova, rana,
izuzetno rodna sorta
me, zbog svoje velike kvalitete,
„udomaćene“ strane sorte kao što
su Romano, Kennebec, Monalisa,
Liseta, Adora, Carera... Međutim,
svake godine na tržištu pojavljuju
se nove, još produktivnije sorte izvrsnih kulinarskih osobina. U tom
pogledu posebno izdvajamo ove
sorte: Arnova, Faluka, Monaco,
Roko i Romano.
Arnova
je svakako najzanimljivija iz palete
novih, ranih sorata žućkastobijele
boje pokožice. Zbog dobrih proizvodnih osobina stručnjaci predviđaju kako su napokon pronašli
sortu koja će zamijeniti dobro poznatu Jaerlu. Do sada su joj jedino
mogle parirati dvije sorte - Adora i
Liseta, ali, nažalost, bez značajnijeg
uspjeha kod velikih proizvođača.
Naime, Adora je manje rodna u odnosu na Jaerlu, dok Liseta kasnije
prispjeva 10-tak dana, premda su
obje navedene sorte puno kvalitetnije za konzumiranje od Jaerle. Ali
to očito nije bitna činjenica velikim
proizvođačima koji od sjemenskog
krumpira traže da je vrlo rani i da
je iznimno rodan. Arnova upravo
udovoljava ovim prohtjevima jer
prispijeva u potpuno isto vrijeme
kada i Jaerla, s tim da je za 30-50
% rodnija od nje. Stoga vjerujemo kako će za 2-3 godine Arnova
potpuno zamijeniti Jaerlu za koju
je već utvrđena brza degeneracija
-izrođavanje, što dovodi do poteškoća u proizvodnji njenog sjemena.
Monaco
predstavlja srednje ranu sortu čija
dužina vegetacije iznosi 100 dana.
Odlikuje je bijela pokožica dok je
meso žute boje. Sorta je idealna za
uzgoj na području Bosne i Hercegovine te je prikladna za svježu potrošnju. Dospijeva odmah iza najranijih sorata pritom formirajući
srednje velike, ujednačene ovalne
gomolje s plitkim okcima. Monaco
je također vrlo rodna sorta krumpira s odličnim kulinarskim osobinama (AB tip). Gomolji navedene
sorte se ne raskuhavaju te se mogu
poslužiti kuhani „lešo“, na salatu,
kao i pečeni s mesom na klasičan
način. Sorta je otporna na bolesti
zbog čega je proizvođačima krumpira puno prihvatljivija u odnosu
Monaco
Faluka
Monako, izuzetno kvalitetna rana
sorta, odlična kao pekarski krumpir,
zamjena za Lisetu
Faluka, najrodnija so
odlična za kuhanje i
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
17
sorata krumpira u BiH
na Lisetu. Zbog toga svi oni koji su
imali priliku uzgajati obje spomenute sorte, Monaco u žargonu nazivaju poboljšanom, oplemenjenom
Lisetom. Pored toga, proizvođači
hvale sortu Monaco i zbog lijepog
izgleda gomolja čija je pokožica
glatka a gomolji ujednačeni, što
bitno olakšava prodaju na tržnicama i na policama trgovina. Ako
svemu pridodamo dobru otpornost
na nedostatak vode tijekom uzgoja
i iznimno dobre kulinarske osobine, Monaco će u budućnosti svakako biti sorta od većeg značenja za
Bosnu i Hercegovinu.
Faluka
je perspektivna srednje rana čija
dužina vegetacije iznosi nešto više
od sto dana. Gomolji imaju bijelu
mekanu pokožicu, s mesom krem
bijele boje. Osnovna prednost
Faluke je u tomu što predstavlja
jednu od najrodnijih sorti krumpira tako da se, uz prosječnu agrotehniku, ispod jedne cime može
očekivati prinos između 2,5 do
3,00 kilograma. Gomolji su pak
krupni i ujednačeni, duguljastoovalni s plitkim okcima. Osim
iznimno velike rodnosti, Faluka je
tolerantna na visoke temperature i
nedostatak vlage te je otporna na
biljne bolesti (viruse, krastavost i
trulež gomolja, bakterijsku bolest
crna noga i dr.), a što je posebice važno većim proizvođačima
krumpira. Osim toga, Faluka je
dobra sorta B kulinarskog tipa, što
Roko
orta,
i pečenje
Roko, nova kvalitetna sorta
za zimnicu, zamjena za Romano
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
znači da je prikladna za različite
namjene (kuhanje, pečenje i prženje). Drugim riječima zbog toga što
se gomolji ne raskuhavaju pogodna je za pripravljanje različitih složenaca, krumpir juha i paprikaša,
premda zbog relativno malog
sadržaja suhe tvari njeni gomolji
mogu jednako dobro poslužiti i za
prženje pomfrita.
Roko
pripada skupini kasnih sorti, dužina vegetacije 140 dana. Karakteristika sorte je crvena do svijetloljubičasta boja pokožice, dok je
meso bijele boje. Sorta se koristi za
svježu potrošnju, ali je pogodna za
skladištenje. Dobro je tolerantna
na visoke ali i niske temperature.
Obilježje: visoki prinos, lijepi
jednoobrazni gomolji srednje krupnoće.
Romano
je svima dobro poznata kasna
sorta koja se koristi za zimnicu.
Mnogi je smatraju najkvalitetnijom sortom za čuvanje. Svakako,
o njenim kulinarskim osobina sve
se odavno zna i stoga je nezamjenjiva sorta za spremanje mnogih
jela a posebice peke.
I na koncu, dobro zapamtite nazive ranije opisanih sorata jer bliži
se vrijeme nabave sjemenskog
krumpira koji je za potpun uspjeh
proizvodnje nužno pravodobno i
na pravilan način naklijati.
Romano
Romano, najkvalitetnija
sorta za jelo i zimnicu
18
Radovi u voćnjaku
tijekom zime
Ne, nije vrijeme za odmaranje jer i za hladnih i snježnih zimskih dana u
voćnjaku uvijek ima posla. Prije svega, treba ga zaštititi od voluharica i
divljači (zečeva, srna i divljih svinja). U tu svrhu dobro dođu zaštitne mreže
koje se jednostavno i s lakoćom stavljaju na voćke. Postavljene plastične
mreže ne treba vezati jer se one proširuju kako i sama voćka raste. Dakle,
dovoljno je mreže postaviti i biljke su nam zaštićene od štetnih glodavaca, a
što je posebice važno za netom posađene jednogodišnje voćne sadnice.
Velimir Lasić, dipl. ing.
U
posljednje vrijeme, kao zaštitu, voćari sve više koriste
i kemijska sredstva kojima
se prskaju donji dijelovi stabla. U tu
svrhu može poslužiti Kunilent R-12
koji svojim mirisom odbija štetnu
divljač.
Bijeljenje voćaka
Pored toga, početkom zime je dobro obijeliti i debla voćaka kako
bi ih zaštitili od pucanja kore. Za
bijeljenje se rabi suspenzija dobre
mazivosti, a koja se dobije na sljedeći način: u 5 litara vode dodaje
se 5 kg gašenog vapna, 0,3 kg kuhinjske soli i 0,5 kg močivog sumpora (Chromosul 80 ili Thiovit jet).
Premazivanje se obavlja četkom
a premazuje se deblo i račvište
grana. Cilj bijeljenja debla voćaka
je zaštita od pucanja kore. Kako
Bijeljenje debla voćaka
se trenutno voćke nalaze u stanju
mirovanja tako mogu izdržati dosta niske temperature. Međutim,
za vedrijih i sunčanijih dana kora
voćaka se lagano zagrijava čime
one ponovno počinju i «raditi».
Usljed kolanja sokova pokrenutih
tijekom sunčanih dana, dolaskom
noći voćke ostaju nezaštićene što
dovodi do opasnog pucanja njihove kore. S druge strane, bijeljenjem
debla odbijamo sunčeve zrake te se
kora ne zagrijava a time ne dolazi
do njenog pucanja. Navedeno bijeljenje voćaka pomaže i uklanjanju
mahovine s debla i donjih dijelova
krošnje. Pored navedenih mjera u
voćnjaku ne smijemo zanemariti i
još jednu.
Zaštita od mraza
Naime, ukoliko to još nismo uradili, nužna je zaštita i agruma od
mraza i jakih sjevernih vjetrova.
U tu svrhu, prije početka zime,
stabla agruma se omotavaju namjenskim mrežama. A svi se dobro sjećamo kako je posljednje
dvije godine, zbog jače i hladnije
zime te mraza, u južnoj Hercegovini nastradao veliki broj stabala
agruma, upravo zbog njihovog neadekvatnog ili nikakvog zaštićivanja. Stoga, to ove godine nipošto
nemojte zaboraviti!
Prstenasto zarezivanje kore
Na vrlo bujnim jabukama i kruškama (ne i na koštičavim voćkama)
koje na zadovoljavaju urodom, prstenasto zarezivanje kore može se
primijeniti kao krajnje sredstvo za
obuzdavanje vegetativnog rasta i
poticanja većeg stvaranja cvjetova.
Potkraj proljeća oko debla uklonite usku traku kore i kambijskog
sloja, na visini od oko 1 m. Ta mjera
umanjuje dotok hranjiva i hormo-
na u korijenje, pa se oni nakupljaju
u gornjem dijelu stabla. Prstenasto
se zarezivanje mora provesti vrlo
pažljivo jer stablo može usahnuti.
Najprije izmjerite širinu trake koja
na malom stablu mora biti samo 3
mm; širina se postupno povećava
do 1 cm na vrlo velikim stablima.
Cijelom širinom debla nožem izrežite traku kroz koru i kambijski sloj
do tvrdog drveta i uklonite je. Ranu
zatvorite s nekoliko slojeva ljepljive vodootporne vrpce, koja mora
prekrivati ranu bez dodirivanja
kambijskog sloja. Rana bi tijekom
jeseni trebala zacijeliti i tada možete ukloniti ljepljivu traku. Sljedeće
godine stablo bi trebalo proizvesti
mnogo više cvjetova, a time i plodova - jer svaka biljka na ozljeđivanje reagira obnavljanjem.
1. zalijepite ljepljivu vrpcu oko debla, što će vam pomoći da načinite dva usporedna reza. Prsten
bi trebao biti širok 3 mm -1 cm,
ovisno o starosti i veličini stabla
2.usporedne rezove trebali biste
načiniti kroz koru i kambijski
sloj. Tupom stranom oštrice noža
oprezno uklonite prsten kore.
3.omotajte vodootpornu ljepljivu traku oko prstena, tako da
prekriva ranu, ili da ne dodiruje
kambijski sloj. Traku uklonite
kada rana zacijeli.
Zaštita voćaka od mraza
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
Najčešće pogreške kod
sadnje voćaka
19
Sadnja voćaka predstavlja iznimno odgovoran i zahtijevan posao iz razloga što se radi o višegodišnjim
biljkama, što znači da se svaka pogreška skupo plaća i teško ispravlja. A iako se to čini vrlo
jednostavnim, voćke ipak treba znati pravilno posaditi.
Ivan Perić, dipl. ing.
U
svojoj dugogodišnjoj praksi
susretao sam se sa mnogim
situacijama, koje slobodno
možemo svrstati u rangove od komičnog do tragičnog. Naime, uistinu je nevjerojatno da se kod sadnje
voćaka prave početničke pogreške
zbog čega se veliki broj sadnica ne
primi, niti se uz takav pristup i način sadnje one uopće mogu ukorijeniti. Svjedok sam i mnogih pogrešaka koje su većinom svojstvene za
voćare amatere i hobiste, premda
nekada mnoge teorije i tvrdnje samih profi voćara znaju biti itekako
dvojbene.
Najčešće dvojbe i pogreške
Najčešća pogreška koja se javlja
kod sadnje voćaka odnosi se na
nepravodobnu pripremu i kopanje
sadnih jama. Tako se one najčešće
pripremaju na sami dan sadnje,
što je više nego pogrešno. Dakle,
kako bi se sadno mjesto što bolje
pripremilo i kako bi se sadna jama
što bolje uredila za prijam sadnica,
ona se treba iskopati mjesec dana
ranije ili barem deset dana prije
izvođenja sadnje. Druga pogreška
odnosi se na kopanje sadnih mjesta neodgovarajućih dimenzija-jer
zašto nepotrebno kopati duboke i
široke jame kada će se voćka sveSadnice kupiti u voćnim rasadnicima
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
jedno primiti. Međutim, stvarna je
istina kako će se voćka primiti, ali
je isto tako istina i da voćna sadnica nikada neće imati onu silinu
porasta i ukorjenjivanja kao voćka
posađena u jamu oblika kvadrata,
dimenzija 100 x 100 cm i dubine
60-70 cm. Osim toga, korijen voćke posađene u plitku jamu ubrzo
nailazi na tvrd sloj zemlje te ne ide
u dubinu već postrano, po površini
zemlje. Time je voćka dolaskom
suše (plitak korijen ne nalazi vodu
iz dubljih slojeva) i vjetra (iskrči je)
osuđena na propast. Nadalje, kalem mjesto nipošto se ne smije zatrpavati već mora viriti nekoliko cm
iznad razine tla. Voćnu sadnicu nakon sadnje obvezno moramo i zaliti
s 10-tak litara vode. Osim toga, na-
Uz poštivanje struke pogreške svesti na minimum
dam se da to više nije potrebno ni
napominjati- stajsko gnojivo mora
biti crno i zrelo te ne smije doći u
dodir s korijenovim sustavom. I na
kraju, sa sjeverne strane pravilno
posađene sadnice postavlja se odgovarajući kolac ili oslonac koji ne
smije dodirivati voćnu sadnicu, a
što se u našim voćnjacima, nažalost, nerijetko može i uočiti.
20
PITANJA I ODGOVORI
Giorgia – nova sorta trešnje
U vrtnom rasadniku pored brojnih
sorti trešanja kupio sam i meni
nepoznatu sortu, stručnog naziva
Giorgia. Molim vas da mi navedete njene osnovne karakteristike.
Unaprijed zahvalan.
Nije ni čudo da vam je sorta nepoznata, jer je riječ o prilično novijoj talijanskoj sorti koja formira
krupne plodove svijetlocrvene do
tamnocrvene boje. Meso ploda je
srednje čvrstine i dobre kakvoće.
Stablo je osrednje bujnog rasta i
samoneoplodno je, što znači da joj
treba osigurati adekvatne oprašivače. Dobri oprašivači su joj Burlatova, Van i Adriana. Inače, sorta
zrije oko 10. lipnja i zbog svojih
kvalitetnih osobina svakako je za
preporuku u kućnim vrtovima.
Mladen Karačić, dipl. ing.
njeni plodovi imaju specifičan
okus, pomalo neobičan za svježu
potrošnju pa me zanima o kakvoj
sorti breskve je riječ?
Riječ je o talijanskoj sorti vrlo
bujnog i rodnog stabla, srednjeg
vremena cvatnje. Plod je srednje
krupan, žutozlatne boje pokožice
i atraktivnog izgleda. Sorta sazrijeva 20-tak dana prije Redhavena
i zanimljiva je zbog ranog i istovremenog sazrijevanja, što bitno
olakšava berbu. Iako navedenu
sortu odlikuje dobar i aromatičan
okus, ona je prije svega predviđena za preradu u različite proizvode
kao što su kompoti, marmelade,
džemovi, voćne salate i kašasti sokovi. Dakle, riječ je o sorti breskve
za industrijsku preradu zbog čega
je kao takvu i trebate koristiti.
Mladen Karačić, dipl. ing.
Rakija promijenila boju i okus
Sadnja živice
Za vlastite potrebe proizvodim
rakiju, koja je ove godine dobila
smeđu boju. Osim toga, poprimila
je i blagu oporost u okusu. Što je
uzrok tomu?
Riječ je o tipičnim simptomima
koji se javljaju kao posljedica
slabo pripremljene tj. ovinjene i
održavane bačve iz koje je alkohol
rakije ekstrahirao tanin. Zbog toga
se, uostalom, uz smeđu boju pojavi i oporost u okusu. Kako bi se to
eliminiralo, na 100 litara “smeđe
rakije” dodaje se 1 litra obranog
mlijeka. Mlijeko se treba dodavati polagano uz stalno miješanje.
Nakon tri dana rakija se odvoji od
taloga i potom filtrira preko, prethodno vodom navlažene, guste
gaze ili filter papira postavljenih
na lijevku. Kada rakiju odvojimo
od taloga, potrebno ju je ponovno
destilirati. Na taj način učinkovito
će te ukloniti taninske tvari iz rakije.
Nino Rotim, dipl. ing.
Planiram svoju okućnicu od prometnice odvojiti, odnosno, ograditi živom ogradom. Stoga me zanima na koji način se vrši sadnja
živice?
Industrijska breskva
U svom breskviku pored standardnih sorti breskve imam i nekoliko stabala sorte Maria Serena
koje sam dobio iz Italije. Međutim,
Živice se obično sade u jednom
redu, a ukoliko raspolažete s
dovoljno prostora, istu tu sadnju možete planirati i u dva reda
(cik-cak sadnja). Ukoliko, pak,
planirate formiranje duge živice
za koju će vam trebati mnogo biljaka, onda je dobro u rasadnicama određenu količinu unaprijed i
naručiti. Što se broja sadnica tiče,
one ovise od veličine i načina rasta biljne vrste s tim da će vam po
nepisanom pravilu za jedan dužni
metar trebati od 2 do 5 sadnica.
Razumljivo, ukoliko želite živicu
koja će se brzo zatvoriti, onda se i
sama sadnja planira malo gušće, s
tim da ipak u tom pogledu ne smijete pretjerivati. Dakle, ako vam se
ne žuri, grmove posadite na preporučenu udaljenost. Sadnja se
izvodi na način da uz trasu živice
prethodno nategnete uže uz koje
se iskopa jarak dubine 30-50 cm
i širine 40-60 cm. Potom je poželjno vilama dodatno prorahliti
dno jaraka. Sadnice razmjestite
po trasi živice na predviđenim
razmacima, naizmjenično raspoređujući slabije i snažnije sadnice,
kako bi i živica bila koliko-toliko
ujednačena. Nakon toga iskopanu zemlju iz jarka pomiješajte s
Flortis supstratom te manji dio te
mješavine nanesite na dno jarka i
na tu zemlju položite sadnice. Slijedi zatrpavanje jarka s ostatkom
zemlje uz njeno pažljivo zbijanje.
Kada ste sa sadnjom završili, još
je potrebno živicu prikratiti kako
biste potakli njeno grananje ali i
izvršiti obilno zalijevanje jarka da
bi se zemlja slegla i kako bi biljke
dobile dovoljne količine vode.
Josip Brkljača, ing.
Zašto ribice ugibaju
Imam caffe bar u centru grada.
Ispred samog šanka se, pored
ostalog, nalazi i veliki akvarij sa
zlatnim ribicama. Međutim, iako
sam im osigurao sve (redovito čišćenje filtara i akvarija, dodavanje
preparata za regeneraciju vode i
ribice čistače) zlatne ribice nakon
kraćeg vremenskog razdoblja redovito ugibaju. Što može biti potencijalni uzrok tomu?
Pošto sam i sam bio suočen sa sličnim poteškoćama, dugo vremena
sam tražio uzrok ugibanja raznih
vrsta ribica u caffe barovima i noćnim klubovima. Nakon opsežnih
radnji i temeljitog čišćenja cijelih
akvarija te opreme nisam dobivao
pozitivan rezultat. Onda sam i s
malo sreće otkrio pravi razlog. Naime, ribice su veoma osjetljive na
glasnu glazbu koja svojim povećanim decibelima doslovce razara
njihov osjetljivi organizam. Stoga
vam jedino preostaje da odaberete
između glazbe i ribica.
Vedran Lasić
Sadnice cijepljenog oraha
Možete li mi objasniti zašto je u
voćnim rasadnicima teško pronaći cijepljene, odnosno, kalemljene
sadnice oraha i koliko je vremena potrebno da sadnica-sijanac
uopće dođe na rod? Unaprijed
zahvalan!
Istina je da u voćnim rasadnicima
uglavnom nemamo zastupljenu
sadnicu kalemljenog oraha i da je
u ponudi najčešće njegova sadnica-sijanac. Razlog leži u složenosti i poteškoćama kod samih tehnika cijepljenja oraha zbog čega
na tržištu imamo i njihovu stalnu
nestašicu. Jer orah je, za razliku od
drugih voćnih vrsta, koje se same
ukorjenjuju (primjerice lijeska) ili
imaju na raspolaganju veliki broj
tipova vegetativnih i generativnih podloga (primjerice jabuka),
ograničen zapravo na samo jednu
podlogu. Riječ je o podlozi uzgojenoj iz sjemena čime se razumljivo
i produžava nerodno razdoblje
sorte uzgojene na takvoj podlozi.
Jednostavno rečeno, sadnica-sijanac će rod donijeti puno kasnije u
odnosu na cijepljeni orah. Po riječima voćara rasadničara to će biti
već za 4-5 godina a po praktičnim
iskustvima tek za 9-10 godina.
Ako vas to pak može utješiti, sadnica-sijanac je pet puta jeftinija
od kalemljenih sadnica oraha.
Nino Rotim dipl. ing.
Sorte krumpira za pripremu
salata
Kako nisam najbolja poznavateljica sorti krumpira, molim vas da
mi pomognete u odabiru sorti prema namjeni. Naime, voljela bih,
kao domaćica, znati koja je sorta
krumpira najbolja za pripremu salata od krumpira.
Kvalitetna ugostiteljska ponuda
jela od krumpira kao i njihovo gotovljenje u domaćinstvu moraju
biti praćeni i pravim izborom sorte
jer se sorte krumpira kulinarski
znatno razlikuju. Primjerice, prvoklasna «lešo» pripremljena
bijela riba mora biti poslužena
s isto tako kvalitetnim kuhanim
krumpirom koji se ne raskuhava
te je fine sitnozrne strukture mesa.
Sorte krumpira koje nakon kuhanja ostaju «tvrde», ne raskuhavaju se, i dobro se režu su tipične
salatne sorte. Kao tipične «salatne
« sorte krumpira preporučamo
Adoru, Monalisu i Lisetu.
Mario Ćubela, dipl. ing.
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
Štetnici u drvu voćaka
21
Posljednjih godina možemo zamijetiti sve veći broj napadnutih stabala voćaka, čiji drveni dijelovi
predstavljaju pravu poslasticu za nekoliko štetnih vrsta kukaca. I dok štetnike na listovima i vanjskim
dijelovima stabala s lakoćom uništavamo od vrbotoča i granotoča možemo samo strepiti
Velimir Lasić, dipl. ing.
Z
apravo, postoji nekoliko
štetnih vrsta kukaca koji
prave štete ubušujući se u
drvene dijelove stabla. Među njima moramo posebno istaknuti
voćnog sipca, granotoča i vrbotoča
te voćnu strizibubu. Bilo kako bilo,
ono što je bitno naglasiti jest činjenica da napadnuta voćna stabla
na području Hercegovine vrlo brzo
i stradaju. Tomu prije svega pridonosi jaka, doslovce orkanska bura
koja s lakoćom lomi napadnute
grane ili čak čitava stabla. Naime,
navedeni štetnici ubušuju se u
unutrašnjost grana gdje se, poput
vrbotoča, razvijaju u njihovom
središnjem dijelu praveći manje ili
veće hodnike. Za kratko vrijeme
unutrašnjost grana ili debla slabi
zbog čega su i tijekom hladnijih,
vjetrovitih hercegovačkih dana
podložne lomljenju.
VRBOTOČ-štetnik debla
Malo bi koji voćar i pomislio da
veliki sivosmeđi leptir (promjera
krila oko 9 cm) kojeg teško može
zapaziti u svom voćnjaku (jer leti
noću), predstavlja vrlo opasnog
štetnika. Ženka leptira tijekom
lipnja i srpnja pomoću legalica
leže jaja na koru u skupinama.
Petnaestak dana kasnije izlegu se
Leptir vrbotoča
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
gusjenice koje se odmah potom
ubušuju u koru. Kada malo odrastu, prodiru u samo drvo gdje prve
godine naprave hodnik dubok 2-3
cm a na čijem se izlazu zapaža crvenkast sok i piljevina. Stoga je i te
kako važno s vremena na vrijeme
sasvim izbliza pažljivo pregledati koru grana i debla voćaka, jer
se upravo po tim rupicama lako
otkrije i prisutnost ovih drvenih
nametnika. Pošto zbog vlastitog
nemara te rupice često ne zamijetimo, gusjenica sljedeće godine
nesmetano prodire dublje u drvo
gdje buši ovalne plosnate hodnike
prema sredini debla. Svojim snažnim vilicama ona dubi drvo dvije
godine zbog čega se cijelo stablo
suši i konačno propada. A u Hercegovini se u napadu zna uočiti i
do tridesetak gusjenica po jednom
stablu. A ta proždrljiva gusjenica
se da lako prepoznati jer ima crnu
glavu i mesnato crvenkastu boju s
karakterističnim mirisom na trulo
drvo. Naraste oko 9 cm i gotovo
da ne bira žrtvu jer napada čak do
200 vrsta stabala. Tako je možemo
vidjeti i na vrbi, platanu, lipi, javoru, divljim kestenovima te jablanima. U voćnjaku posebno napada
jabuke, kruške i trešnje zbog čega
«nazovi stručnjaci» često kažu da
im je koštičavo voće uništio žilogriz. Iako ni on nije rijedak štetnik
Ličinka i leptir granotoča
(čak naprotiv), puno vrbotočcevih
žrtava pripisuju upravo njemu.
GRANOTOČ- štetnik grana
I dok vrbotoč napada isključivo
debla starijih voćaka granotoč preferira isključivo grane i stabalca
mladih voćaka. Stoga su i štete koje
on nanosi voćkama često i veće, jer
u špalirnim (dirigiranim) uzgojima
prouzrokuje pucanje i lomljenje
grana nužnih za formiranje uzgojnih oblika. Granotoč je pak bijeli
leptir, s krilima posutim crnim točkicama, veličine do 6 cm. Gusjenica mu je žute boje s crnim točkicama veličine do 6 cm. Ipak, možemo
ustvrditi kako je ovaj štetnik manji
probirač voćaka od vrbotoča, jer
osim jabuke, kruške i trešnje napada još samo dunju, orah, lijesku te
katkad i vinovu lozu.
Mjere suzbijanja
Navedeni štetnici se suzbijaju na
istovjetan način. Dakle, osnovna
mjera je uočavanje ulaznih ru-
pica nakon čega se kroz njihov
otvor guraju žice savinutog vrha
u kuku. Znači, nastojimo štetnu
gusjenicu uništiti prvenstveno
mehaničkim putem, a ako nam to
ne pođe za rukom, u otvore rupica
možemo uštrcavati i insekticide u
peterostruko većoj koncentraciji.
Navedene rupe se potom trebaju
dobro začepiti kalemarskim voskom. S druge strane, jače napadnuta stabla možemo jedino iskrčiti
i upotrijebiti kao ogrjev. Ipak, za
razliku od vrbotoča, granotoč se
može suzbiti i na taj način što možemo otpiliti jače napadnute grane
te ih potom i spaliti. Za razliku od
drugih štetnika drva voćaka, ovaj
ubojiti tandem napada isključivo
zdrava stabla, i to vrlo uporno, ne
napuštajući ih kad ih već jednom
napadnu. Stoga je i velika noćna
mora svih hercegovačkih voćara
ubojiti tandem granotoč i vrbotoč,
premda ne zaostaju ni njihovi prijatelji «po struci» brojni prstenari
i potkornjaci!
Jedan od načina uništavanja gusjenica u granama
22
Zimska rezidba breskve
Obavlja se od početka opadanja lišća pa do kretanja vegetacije, ne kod temperatura ispod ništice. U
hladnim područjima preporuča se kasnija rezidba, dok se u južnim područjima obavlja krajem siječnja i
li početkom veljače.
Mladen Karačić, dipl. ing.
Zimska rezidba
Z
imska se rezidba breskve
provodi u doba mirovanja tj.
od opadanja lišća pa do početka vegetacije u proljeće. Treba
paziti da se rezidba ne obavlja ako
su temperature ispod ništice. Kada
će se početi s rezidbom, često zavisi od veličine nasada, odnosno o
raspoloživoj radnoj snazi. Kad većih nasada s rezidbom se započinje
odmah nakon opadanja lišća, bez
obzira radi li se o kontinentalnom
ili mediteranskom području. Kod
manjih nasada s rezidbom se započinje najčešće krajem siječnja
ili početkom veljače. U područjima gdje su česti proljetni mrazevi
rezidba se obavlja kasno, najčešće
nakon kretanja vegetacije kada su
već uočljive štete na pupoljcima
odnosno izbojima. U tom slučaju
veća je mogućnost izbora zdravih
pupoljaka. Često se u praksi rezidba obavlja u vrijeme cvatnje (Italija
- pokrajina Emilia-Romagna). U
hladnijim područjima preporučuje
se kasnija rezidba (potkraj razdoblja mirovanja vegetacije) jer rane
nastale rezidbom brže zacjeljuju.
Kod orezanih stabala breskve
vegetacija ranije započinje nego
kod neorezanih i traje nešto dulje,
što je posljedica bujnosti. Poznato
je i da se pupovi bujnijih stabala
stvaraju kasnije nego pupovi na
slabo bujnim stablima.
svibanjskoj kitici formira se malo
lišća pa plodovi na njoj ostaju sitni.
Kratki rodni izboj je tanki izboj dužine do 15 cm s razvijenim
kratkim internodijima. Vršni pup
mu je uvijek drveni, a postrano su
smješteni cvjetni pupovi. Nema
većeg značenja za rodnost breskve,
jer nema dovoljno lišća pa plodovi
ostaju sitni.
Mješoviti rodni izboj je dugačak 20-70 cm i dulje, zavisno od
bujnosti, starosti i sorte. To je dugi
rodni izboj. Mješoviti rodni izboj je
najznačajniji za rodnost breskve,
na kome su dobro razvijeni cvjetni
i lisni pupovi, iz kojih se razvijaju
najkrupniji i najkvalitetniji plodovi
i nove rodne mladice. Na vrhu izbo-
ja nalazi se drveni pup.
Ljetni ili preuranjeni izboji razvijaju se iz pupova mladica formiranih u istom vegetacijskom razdoblju. Ovi se izboji razvijaju kod
mladih i bujnih voćaka. U pravilu,
nisu rodni, ali ako se ranije jave u
krajevima s dugom vegetacijom,
mogu se formirati cvjetni pupovi,
pa ovi izboji mogu biti rodni.
Mlazevi ili vodopije se dugi
snažni izboji vertikalnog rasta koji
se razvijaju iz adventivnih ili latentnih pupova starijih grana, ali i
mladih, na mjestima jačeg dotoka
hranjiva i u blizini reza ili povreda.
To su nerodni izboji koje većinom
rezidbom odstranjujemo ili koristimo za formiranje krošnje.
U područjima gdje su
česti proljetni mrazevi
rezidba se obavlja
kasno, najčešće nakon
kretanja vegetacije
kada su već uočljive
štete na pupoljcima
odnosno izbojima.
U tom slučaju veća
je mogućnost izbora
zdravih pupoljaka.
Orezano stablo breskve
Mješoviti rodni izboj
Svibanjska kitica
Kratki rodni izboj
Rodni i nerodni izboji kod
breskve
Kod breskve se razlikuje nekoliko
vrsta rodnih i nerodnih izbojaka.
Svibanjska (majska) kitica je vrlo
kratki izboj reduciranih internodija. Završava uvijek lisnim pupom,
oko kojeg su posrano smješteni u
skupini cvjetni pupovi. Ovaj izboj
je obično dug 2-5 cm, s 3-5 postranih cvjetnih pupova. Rijetko se
javlja kod mladih i bujnih voćaka.
Nema većeg značenja za rodnost
breskve ukoliko se razvilo dovoljno rodnih (mješovitih) izbojaka. Na
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
23
Sušenje
krakova trsa
Sušenje krakova trsa, čiji je uzročnik gljivica
Eutypa lata, prvi je put u našoj zemlji dokazano
1983. godine na trsju pokraj Požege, a naknadno
još u vinogradima Istre i nasadima kraj Ludbrega
(Cvjetković & Isaković, 1990). Zadnjih godina
primjećujemo porast oboljelog trsja vjerojatno
uzrokovanog ovom bolešću, ali ih struka i
proizvođači ne prepoznaju!
Mr. sc. Milorad Šubić
B
olest je naročito raširena u
geografskim širinama gdje
dominiraju oštre zime (npr.
u središnjoj Europi), ali se također
opisuje u toplijim regijama (npr.
mediteranski dio Francuske). Gljivica Eutypa napada 80-tak različitih rodova unutar 27 biljnih porodica. Većina su drvenaste vrste koje
obitavaju u šumskim zajednicama,
a najvažnije poljoprivredne kulture domaćini ove bolesti su vinova
loza, marelica („gumoza marelice“)
i crni ribiz.
Dugo se smatralo da je Eutypa
bolest samo starijih vinograda
(iznad 10 godina), ali također mogu
biti inficirane i podloge preko kojih
se patogen širi na plemke. Uglavnom se znakovi ove bolesti rijetko
primjećuju u nasadima mlađim od
8 godina, a kasnije se u starijim
vinogradima broj loza s negativnim promjenama povećava. Prvi se
simptomi primjećuju već u proljeće
Simptomi sušenja krakova trsa
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
nakon intenzivnog porasta mladica. Pojedini mladi izdanci koji rastu
iz zaraženih krakova imaju kržljav
ili skraćeni rast. Međukoljenca ili
internodiji su vrlo tanki i kratki,
pa takve mladice do kraja sezone
dosežu dužinu od samo 25-40 cm.
Lišće koje se razvija na oboljelim
izbojima je veličinom manje nego
zdravo, klorotično (žućkaste boje),
deformirano, nazubljeno i uvijeno.
Ponekad se na rubovima pojavljuju male nekrotične točkice koje
starenjem lisnog tkiva postaju veća
smeđa područja. Grozdići se normalno razvijaju do cvatnje, a kasnije otpadaju ili se osuše.
Na krakovima mogu svi izdanci
pokazivati opisane simptome ili
pak pojedine mladice normalno
rastu, a pojedine su kržljave ili velike svega nekoliko cm. U pravilu se
znakovi bolesti pojavljuju na jednom kraku, a zatim se prošire na
drugi krak.
Kržljavost se svake godine pojačava do konačnog propadanja
cijelog trsa. Vanjske i vidljive promjene posljedice su razvoja gljivice
Eutypa lata u stablu i krakovima.
Na uzdužnom se presjeku kroz
stablo loze vide jedna ili više nekroza (odumiranje tkiva), koje se
često mogu protezati od rana uzrokovanih rezidbom ili drugom mehaničkom povredom (npr.tuča), a
šire se poput klina duboko u drvo.
Nekrotično je tkivo čvrste konzistencije, najčešće sivo-smeđe boje,
a nastaje kao rezultat vrlo štetnih
toksina, toksina koje luči uzročnik
ove bolesti.
sporo napreduje u lozi, pa se prve
negativne promjene vide tek dvije
godine nakon infekcije, a najčešće
se opisani simptomi pojavljuju 3 do
4 godine nakon zaraze.
Zbog slabijeg početnog razvoja u
pravilu se prava ekonomska štetnost ove bolesti uočava tek u rodnim vinogradima.
Najveća se opasnost od ove bolesti javlja pri provođenju oštrijih
rezova (npr. promjena uzgojnog
oblika), nakon uvođenja strojne
berbe vinograda ili nakon jačih tučonosnih sezona.
Širenje zaraze
Preventiva i zaštita
U područjima s umjerenim zimama,
gdje temperature padaju na vrijednosti ispod 0˚C, Eutypa lata rano u
proljeće iz plodišta oslobađa infektivne askospore, za što su neophodne slabije proljetne kiše (makar
u količini 1 mm). Plodišta se na taj
način „isprazne“ do kraja jeseni.
One šire zarazu na svježe rane
pri dugotrajnijem vlaženju (barem
11-12 sati), uz optimalne temperature 20 do 25˚C.
Ovo oslobađanje infektivnih
askospora poklapa se sa rezidbom
vinograda. Askospore mogu biti
vjetrom „donesene“ u vinograd iz
udaljenih drugih domaćina (50100 km), a pritom zadržavaju vijabilnost do dva mjeseca. Kličnom
cijevi kroz rane dospijevaju u provodne snopove ili žilno staničje, a
naknadno se šire dublje u drvo.
Mjesta reza ostaju osjetljiva na
infekcije u razdoblju 2 tjedna, ali
nakon mjesec dana opasnost prestaje. Uzročnik bolesti u početku
Najbolji preventivni rezultati dobiveni su premazivanjem rana fungicidima na osnovi benzimidazolkarbamata i slično, odmah nakon
rezidbe (npr. Mikazol Pasta, Biopol
V). Kako ova bolest rijetko inficira
jednogodišnju rozgvu, premazuju
se rane nastale na drvu starijem od
2 godine.
Nijedan fungicid koji se koristi za
zaštitu vinograda prskanjem protiv
uobičajenih bolesti ne daje dovoljno učinkovitu zaštitu protiv gljivice
Eutypa lata (nekad je vrlo učinkovit bio benomil, ali koncentracija
kemikalija u škropivu i kvaliteta
pokrivenosti rana nakon prskanja
najčešće ne sprječavaju relativno
spor i dugotrajan infekcijski proces). Stoga je ova bolest potencijalno vrlo opasna u regijama i na
položajima gdje se nalaze zaraženi
„alternativni domaćini“ (nasadi
kraj šuma, marelica), te se vjetrom i
kišama krajem zime i tijekom proljeća širi u vinograde.
24
Lijeska – stablo ili grm
Lijeska u uzgoju dolazi od nekoliko vrlo srodnih i sličnih vrsta, a to su Corylus avellana, Corylus maxima
i Corylus americana. Sve njih zovemo jednim imenom – lijeska, dok Corylus colurnu zovemo medvjeđa
lijeska, a koristi se samo kao podloga za lijeske u uzgoju. Plod lijeske je lješnjak, koji je odlična dopuna
prehrani, zbog svojeg hranjivog kemijskog sastava, a često se koristi i u farmaceutskoj industriji. Bogat
je vlaknima, vitaminima, mineralima, ne sadrži kolesterol, a dobar je izvor zasićenih masnih kiselina.
Goran Fruk, dipl. ing. agr.
L
ijeska traži sunčana i duboka
ocjedita tla slabo kisele do
neutralne reakcije (pH 6,07,0). Veći dio korijena lijeske nalazi
se na dubini od 1 metra, ali aktivno
korijenje može doseći i dubinu od
2-3 metra i to je razlog zbog kojeg
bi lijesku trebali saditi na dubljim
tlima. Dobro uspijeva i na plićim
tlima uz obvezno navodnjavanje.
Stabla u uzgoju sade se na razmak
od 5 metara, grmovi u uzgoju na 7
metara, a grmovi koji se žele uzgajati kao živica na razmak od 1,5
metara unutar reda.
Cvatnja zimi – razvoj ploda u
proljeće
Lijeska je listopadna voćna vrsta
koja zahtijeva hladne zime kako
bi se prekinulo mirovanje pupova.
Kod većine voćnih vrsta cvatnju i
oprašivanje očekujemo u proljeće.
Kod lijeske to nije tako. Ona cvje-
Lijeska se često uzgaja u obliku grma i u intenzivnim
nasadima. To je ostalo još od starijih vremena kada
se lijeska uzgajala na vlastitom korijenu koji često
stvara jake korijenove izdanke. Tada je bilo najlakše
održavati lijesku kao grm.
ta sredinom zime, što je u našim
krajevima uglavnom u siječnju i
veljači. Tada se odvija i oprašivanje,
tj. prenošenje polena s muških resa
na ženske cvjetove. Iako se u to
doba odvija cvatnja i oprašivanje,
nastavak procesa (oplodnja i rast
ploda) nastavlja se tek u proljeće.
Iako je lijeska otporna na niske
temperature, one ispod -9˚C u vrijeme cvatnje, mogu oštetiti ženske
cvjetove. Potrebna godišnja količina padalina je 900 mm, no ipak je i
u tim područjima potrebno natapanje tijekom sušnih ljetnih mjeseci.
Kako su kultivirane sorte lijeske
samoneoplodne, važno je imati drugu sortu koja će služiti kao
oprašivač. Dobro je da oprašivač
bude zastupljen sa 20% u nasadu
te da je posađen najviše 20 metara
od glavne sorte nasada (proizvodnje). Također, kod lijeske dolazi i
do problema različitog vremena
cvatnje muških i ženskih cvjetova,
što također izbjegavamo sadnjom
različitih sorata. Pri tome treba biti
oprezan i saditi sorte koje cvatu u
isto vrijeme, ali i koje se međusobno mogu oploditi zbog ranije navedenih problema.
Lijeska prirodno tvori grm ili nisko drvo s nekoliko debala i rađa
na jednogodišnjim izbojima te
kada se formira uzgojni oblik nije
ju potrebno rezati svake godine.
Kod rezidbe svake godine postavlja
se pitanje isplativosti jer je razlika
između uloženog i dobivenog zanemariva. Rezidba se obavlja ručno, a
cijena sata radnika je visoka. No,
nakon 2-3 godine kada padne rodnost, ta razlika više nije zanemariva te je nužno obaviti rezidbu kako
bi se potaknuo jači vegetativni rast
čime bi se i otvorila mogućnost bolje rodnosti.
Uzgoj u obliku grma
Stablo lijeske
Lijeska na vlastitom korijenu stvara mnogo korijenovih izdanaka
te je uzgoj na vlastitom korijenu
pogodan za uzgoj u obliku grma ili
kao živa ograda. Međutim, ako lijesku odlučimo uzgajati kao stablo,
ono na što treba paziti jest da redovito odstranjujemo vodopije i korijenove izdanke pogotovo ako su na
vlastitom korijenu. Za uzgoj u obliku stabla više se preporuča lijesku
cijepiti na medvjeđu lijesku koja
stvara manje korijenovih izdanaka.
No, kod ove podloge javlja se problem što njoj ne odgovaraju teška
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
25
Plodovi lijeske
tla koja su česta u kontinentalnoj
Hrvatskoj, već ocjedita ilovasta tla.
Međutim, medvjeđa lijeska dobro
podnosi ekstremne uvjete i sušu.
Rezidbu treba obaviti tijekom
zime dok lijeska miruje. Tako ćemo
smanjiti potrošnju hranjiva na nepotrebne izboje koji nam smetaju
i tako potaknuti cvatnju. Također,
rezidbom trebamo odstraniti i bolesne, oštećene ili suhe grane kako
bismo smanjili mogućnost napada
bolesti i štetnika.
Lijeska se često uzgaja u obliku
grma i u intenzivnim nasadima. To
je ostalo još od starijih vremena
kada se lijeska uzgajala na vlastitom korijenu koji često stvara
jake korijenove izdanke. Tada je
bilo najlakše održavati lijesku kao
grm. Također se smatralo da lijeska tako bolje rodi zbog veće rodne površine.
To možda i jest tako ako se gleda prinos po biljci koja je i sama po
sebi veća te traži više mjesta.
Ali ako se gleda po jedinici površine, veći urod se može očekivati samo kod uzgoja lijeske kao
stablašice, jer je tako moguć gušći
sklop. Stabla lijeske dolaze u punu
rodnost nakon 6 godina, a trajnost
nasada može dostići i do 40 godina,
pa i duže. To pokazuje koliko je bitno detaljno planiranje prije sadnje
kako bismo u potpunosti iskoristili
potencijal lijeske i našu proizvodnju učinili što isplativijom.
Grm se, također, može formirati
i iz sadnica koje su cijepljene na
medvjeđu lijesku ako se 3-4 sadnice posade na isto mjesto (grmolika
vaza). Tako ćemo dobiti grm koji će
imati 3-4 glavne grane i koji ćemo
lakše održavati s obzirom na to da
neće imati mnogo korijenovih izdanaka kao lijeska na vlastitom
korijenu. Ovakav uzgoj je moguć i
isplativ samo u ekstenzivnim nasadima, tj. na okućnicama. Za intenzivnu proizvodnju on je preskup
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
i nije rentabilan, zahtijeva više sadnica, a ušteda s obzirom na uzgoj u
obliku grma na vlastitom korijenu
nije značajna.
Uzgojni oblik grma se formira
skraćivanjem sadnice na 20-30
cm kako bi se potaknulo stvaranje korijenovih izdanaka. Od novostvorenih korijenovih izdanaka
treba ostaviti 3 do 4 koji će tvoriti
osnovne grane. Ostale izboje treba
redovito odstranjivati, osim ako ih
se želi iskoristiti za obnovu grma
ili formiranje gušćeg grma (živa
ograda).
Lijeska stablašica
Uzgoj lijeske kao stablašice (cijepljene na medvjeđu lijesku) sve
više ulazi u intenzivni uzgoj zbog
svoje ekonomske opravdanosti.
Stablo lijeske ne zauzima puno
prostora kao što je to slučaj kod
grma, čime je mogući gušći sklop i
Lijeska uzgojena kao grm
veći urod po jedinici površine. Ne
zahtijeva toliko rada oko čišćenja
korijenovih izdanaka, deblo je visine 50-80 cm što omogućuje veću
upotrebu mehanizacije. Stabla su
bolje osvijetljena nego grm čime se
postiže veća količina i bolja kvaliteta ploda, a samim time i viša cijena.
Vaza kao uzgojni oblik je vrlo
pogodna za lijesku jer daje dobru
osvijetljenost krošnje, što je bitno
jer plodovi zahtijevaju mnogo sunca, a lijeska rađa na jednogodišnjim
izbojima. Vaza se formira sa 3 do 4
osnovne grane za koje se ne preporuča grananje debla na istom mjestu već na razmaku od 20-ak cm
kako bi spojno mjesto grane i debla
bilo čvršće.
Neke od prikladnih sorata za uzgoj u Hrvatskoj su Istarski duguljasti, Rimski ukusni, Okrugli difonski
i Barcelona.
Istarski duguljasti je sorta lijeske
vrlo popularna i zastupljena u uzgoju u Hrvatskoj. Redovito i obilno
rađa. Plodovi su krupni (3-3,5 g) i
duguljasti. Zbog tvrde ljuske, plodovi su otporniji na napad ljeskotoča. Zreli plodovi teško se odvajaju od omotača. Randman Istarskog
duguljastog je 43%. Dobri oprašivači za Istarski duguljasti su sorte
Rimski i Ludolfov.
Rimski ukusni (Tonda Gentille
Romana) talijanska je sorta. Dobro
rađa. Dobar oprašivač je Okrugli
difonski (Tonda di Giffoni). Plod
je okruglasti, srednje krupan (2,5
g). Randman je 45,0%. Zbog svoje
kvalitete i odličnog okusa (kao što i
sam naziv kaže) tražena je sorta za
konditorsku industriju.
Okrugli difonski (Tonda di Giffoni) također je talijanska sorta
okruglastog srednje krupnog (2,5
g) ploda. Dobre je rodnosti i kvalitete često korišten za konditorsku
i farmaceutsku industriju. Osjetljiva prema kasnim mrazevima zbog
čega se ne preporuča za kontinentalno područje.
Barcelona (Fertile de Coutard)
francuska je sorta vrlo zastupljena
u uzgoju u SAD-u. Plodovi su krupni (3,3 g). Otporna je na bolesti i
nametnike. Pogodna je za prerađivačku industriju.
Iako zaštita lijeske nije zahtjevna,
ona zauzima važno mjesto u uzgoju.
Poznati štetnici lijeske su ljeskotoč,
bademov moljac, lijeskina uš i grinje. Oni mogu počiniti velike štete.
Tako se npr. grinje zavlače u pupove,
te ih uništavaju. Ako unište cvjetni
pup, nema cvatnje pa ni ploda. Ako
unište vegetativni pup, nema vegetativnog rasta, a time ni budućeg
roda. Od bolesti lijeske, u Hrvatskoj
je najznačajnija palež cvijeta i sušenje mladica (Monilinia coryli), a
prisutne su i pepelnica (Phyllactinia coryli) te gljive čađavice, koje se
najčešće ne suzbijaju.
26
SORTIMENT
Shinsui (Hladna voda)
Propada skupini japanskih sorata
koje se najviše uzgajaju. Slabije je
do srednje bujnosti. Srednje je rodnosti a plodovi su relativno mali
(100-160 grama). Oblik ploda je
spljoštenookruglast, jantarnobrončane boje. Meso ploda je čvrsto i
sočno. Dozrijeva dva dana prije Viljemovke.
Kosui (Blagotvorna voda)
“Nashi” kruške
nešto sasvim novo
U potrazi za neobičnim i nesvakidašnjim voćnim vrstama, “Nashi” kruške
su pravi izbor. Domovina “Nashi” krušaka je Kina i Japan, odakle se polako
šire u ostala područja. U Kini su poznate kao “Li” ili “Cha-li” sorte, a zapadna
literature ih zajedničkim imenom naziva “Nashi”.
Mladen Karačić, dipl. ing.
Uvjeti uzgoja
E
Nashi kruškama pogoduju područja s dovoljno toplim ljetima,
ujednačenim rasporedom oborina
tijekom godine i nešto većom relativnom vlagom zraka. Što se tiče
tla, nemaju posebnih zahtjeva.
Pogoduju im tla koja se koriste i za
uzgoj europske kruške.
Stabla Nashi krušaka su nešto
bujnija od evropskih. Većina sorata
rađa na dvogodišnjem drvetu, no
ima i onih koje rode na jednogodišnjem odnosno trogodišnjem. Sorte
koje rađaju na starijem drvetu traže
nešto oštriju rezidbu.
Nashi kruške cvatu dosta rano.
Skoro sve sorte cvatu prije Viljemovke. Većinom su samooplodne,
uropa je za njima pokazala interesiranje tek zadnjih
dvadesetak godina, prije svega zbog neobičnog, za većinu naših
potrošača nedojmljivog ukusa. Za
razliku od europskih sorata kruške drugačijeg su oblika ploda zbog
kojega se uvriježilo mišljenje da su
nastale križanjem jabuke i kruške.
U nastanku nashi krušaka korištene su autohtone vrste i podvrste
roda Pyrus. Najcjenjenije sorte su
nastale od Pyrus serotine i Pyrus
bretschneideri, kineskih autohtonih sorata. Kao podloge za cijepljenje koriste se sjemenjaci navedenih
autohtonih sorata.
Nalazi se među pet vodećih sorata u Japanu. Stablo je dosata
bujno. Plod je velik (150-200 grama), spljoštenookruglastog oblika. Meso ploda je žućkasto, dosta
žitno. Sorta dozrijeva deset dana
prije Viljemovke.
Hosui (Obilnost)
Jedna od vodećih sorata u Japanu,
Kini i SAD, a kao dobra sorta pokazala se i u Europi. Stablo je bujne
široke krošnje s granama koje se
savijaju prema tlu. Obilato rađa.
Plod je vrlo velik (150-250 grama),
okrugao, privlačnog izgleda. Meso
ploda je vrlo kvalitetno. Dozrijeva
10 dana poslije Viljamovke. Podnosi skladištenje 4-5 mjeseci.
Shinseiki (Novo stoljeće)
no ima i onih koje trebaju drugu
sortu za oplodnju, pri čemu treba
voditi računa kod nabavke sadnog
materijala. Većina sorata izuzetno
dobro rađa, a karakteristično je da
lipanjskog opadanja plodova gotovo da i nema, te je stoga potrebno
provoditi prorijeđivanje plodova.
Dozrijevanje plodova je sukcesivno i, u pravilu, traje do 14 dana.
Pokožica plodova Nashi krušaka je
vrlo osjetljiva, vrlo lako se oštećuje,
stoga teško podnose transport. Plodovi Nashi krušaka po okusu se
ne mogu uspoređivati s europskim
sortama, koje su mnogo plemenitijih organoleptičkih svojstava. Ovisno o uvjetima skladištenja plodovi
se mogu čuvati 2 - 6 mjeseci.
Japanska sorta koja je u Italiji i
francuskoj preporučena za komercijalni uzgoj. Stablo je srednje
bujno, razgranate krošnje. Najviše
rađa na dvogodišnjem drvetu. Plod
je srednje velik do velik (150-250
grama), spljoštenookruglastog oblika, žutozelene boje. Meso je tvrdo
i sočno. Dozrijeva pet dana poslije
Viljemovke.
Hayatama (Rani dragulj)
Japanska sorta umjereno bujnog
stabla. Plod je malen do srednje
malen (120 grama). Boja ploda je
brončanojantarna. Meso ploda je
grube teksture, čvrsto. Dozrijeva
16 dana iza viljemovke. Plodovi se
mogu čuvati 2-3 mjeseca.
Na području BiH uzgoj “Nashi“ krušaka moguć je samo u njenim
južnim područjima (južna Hercegovina) zbog posebnih klimatskih
zahtjeva. Budući da su po izgledu i okusu ploda ”nešto sasvim drugo”
od nama bliskih europskih krušaka - ni potrošači nisu za njih posebno
zainteresirani.
U sjemenarninin Agrocentrima u Mostaru i Širokom Brijegu možete
nabaviti sadnice Naši ili japanske kruške.
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
27
Kinesko - japanske
sorte šljive
Šljiva je vodeća voćna vrsta u BiH. Sve do 80-tih godina prošlog stoljeća
doslovce se uzgajala samo sorta Požegača. Ipak, posljednjih godina se
sortiment šljive bitno promijenio tako da danas postoji veliki broj sorata.
Mladen Karačić, dipl. ing.
B
osna je oduvijek bila poznata po proizvodnji šljive kojoj
itekako godi njena umjereno
kontinentalna klima. Tako su glavna
proizvodna područja šljive u našoj
zemlji na području sjeveroistočne
Bosne (područje Majevice, Bijeljine,
Brčkog, Gradačca i Doboja) te sjeverozapadnoj Bosni (Potkozarje), iako
je njen uzgoj zastupljen i u slijevu
rijeke Bosne te istočnim područjima
(Goražde, Višegrad i Zvornik).
S druge strane, u Hercegovini se
šljiva proizvodi više za osobne potrebe, premda postoje i malo veća
proizvodna područja, poput istočne
Hercegovine (Nevesinje) i područje Rame, odnosno, Prozora. Koliko
se šljiva cijeni u Bosni, najzornije
pokazuje podatak da je sajam u
Gradačcu (kraj kolovoza) posvećen
upravo njoj. Kako se u Hercegovini
svake godine održava sajam treš-
nje, možemo povući paralelu kako
je Bosancima šljiva ono što je nama
Hercegovcima trešnja.
Na području Hercegovine zadnjih desetak godina bilježi se porast sadnje ljetnih i ranih jesenskih
sorata. Osim njih sve češće se traže
i kinesko-japanske sorte. Razlog
tomu je blizina jadranske obala
gdje najčešće i završavaju plodovi
ove cijenjene voćne vrste.
Bleck Beaut
Friar
Sorta je porijeklom iz Amerike
(Kalifornija). Dozrijeva početkom
srpnja. Plodovi su osrednje krupni.
Pokožica ploda je tamne ljubičastocrne boje, a meso ploda je žutocrveno, čvrsto i odlične kakvoće.
Sorta je bujnog rasta, ne baš obilne
rodnosti i samoneopodna. Kao dobri oprašivači za ovu sortu preporučuju se: July Sun, Santa Rosa.
Friar je američka sorta koja dozrijeva oko 10 kolovoza. Plodovi
su krupni, tamnoljubičaste boje
pokožice s tamnim lenticelama te
s mnogo maška u vrijeme berbe.
Meso ploda je svjetlo žuto i vrlo
čvrsto. Sorta rano prorodi a redovito rađa. Samoneoplodna je te su
joj potrebni oprašivači (Santa Rosa,
Morettini 355, Bleck Amber)
Sorte koje se najčešće uzgajaju
Queen Rose
Freedom
Queen Rose je američka sorta koja
dozrijeva oko 20. srpnja. Odlika
sorte su krupni (oko 150 gr) plodovi, crvenoljubičaste boje pokožice
te žutog i srednje čvrstog mesa,
odlične kakvoće. Sorta je bujnog
rasta ali u punu rodnost dospijeva
vrlo sporo. Rađa redoviti i obilno.
Sorta je samoneoplodna a kao dobri oprašivači preporučuju se: Friar,
Midnight Sun i Green Sun.
Sorta je porijeklom iz Amerike
(Kalifornija) koja dozrijeva oko 10.
rujna. Plodovi su izrazito krupni,
plavoljubičaste boje pokožice s naglašenim lenticelama. Meso ploda
je čvrsto i žuto obojeno. Sorta rano
prorodi, a karakterizira je srdnje
bujan rast. Samoneoplodna je te
se sadi uz oprašivače (Friar, Black
Amber, Santa Rosa).
Bleck Amber
Američka sorta koja sazrijeva oko
20. srpnja. Plodovi su krupni, skoro crne boje, svijetložutog i čvrstog
mesa. Meso je protkano crvenim
šarama i odlične je kakvoće. Sorta
je srednje bujnog rasta, visoke rodnosti . Bleck ambert je samoneoplodna sorta te se preporuča sadnja
oprašivača (Friar, Santa Rosa, Golden Plum).
Atraktivni plodovi kinesko-japanskih sorti šljiva
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
28
Novi načini vezanja
vinove loze i voćaka
Kod vinove loze razlikujemo vezivanje mlade loze, vezanje jednogodišnjih rodnih lastara (lukova) pri
dugoj rezidbi i vezivanje zelenih lastara. Ali, trebate znati da kod mukotrpnog vezanja loze posao može
biti znatnije olakšan primjenom profesionalnih traka kao i ručnih rezača
Mladen Karačić, dipl. ing.
U
nasadu vinograda često
svaki trs ima svoj vlastiti kolac. Uz kolac se veže
stablo trsa, a krakovi se vežu uz
glavnu žicu. Cilj samog vezanja
je da se dobije uspravno stablo i
pravilni krakovi na kordunicama.
Stablo se vezuje špagom ili odgovarajućim plastičnim materijalima.
Međutim, općenito gledano, za vezivanje stabla, krakova i lucnjeva
upotrebljavaju se veziva od različitih materijala kao što su: kudeljni
konopac (špaga), rafija, plastični
lik, plastični lančići ili prstenovi od
čelične žice.
Profesionalne trake za vezanje
vinove loze
Iako se u Hercegovini, u svrhu vezanja, ponajviše koristi lik posljedŠkare za vezanje vinove loze
njih se godina uočila i prednost
profesionalne trake za vezanje
vinove loze. Naime, pojedini vinogradari su zamijetili da uslijed
stalnog debljanja i jačanja stabla
vez kontinuirano treba i popuštati,
odnosno, obnavljati iz razloga što
se vezivo lako usijeca u stablo. Na
taj način dolazi do poremećaja u
kolanju sokova, što pak može imati
nesagledive posljedice po cijeli trs s
obzirom na činjenicu da se vezanje
loze vrši na nekoliko mjesta. Kako
bi udovoljili potrebama vinogradara, a u svrhu vezanja vinove loze,
nabavljene su ranije spomenute
profesionalne trake koje su načinjene od plastično-gumiranog
materijala sa praznom sredinom.
Zahvaljujući tomu, navedene trake
se lako rastežu te se zbog toga i ne
usijecaju u dijelove trsa. Kako svoju
funkcionalnost profesionalne trake
Vezivo za vezanje vinove loze
zadržavaju nekoliko godina tako se
i samo mukotrpno vezanje smanjuje čime je i cijeli posao učvršćivanja loze bitno olakšan. Iste te
trake mogu se, osim u vinogradima,
koristiti i u voćnjacima.
Ručni rezači
Pošto se sav posao oko vezanja vinove loze uglavnom svodi na ručni
rad, proizvedeni su i odgovarajući
rezači čijom se primjenom i cijeli
posao oko vezivanja loze pojednostavnjuje. Naime, radi se o jednoj
vrsti prstenja koji s gornje strane
imaju načinjene savinute oštre rezače. Na taj način, čim se loza poveže dovoljno je samo lagano zamahnuti rukom i zavezani dio trake je
otkinut te se bez dodatnog zadržavanja može preći na pričvršćivanje
sljedećeg trsa. Međutim, dok se
profesionalna traka za vezanje loze
poprilično udomaćila u hercegovačkim vinogradima, ručni rezači
su još uvijek apstraktni pojam. Ali,
ne zbog svoje nefunkcionalnosti,
već isključivo zbog neznanja vinogradara. Stoga se nadam da će i ovaj
članak potaknuti naše vinogradare
da u poljoljekarnama uz profesionalnu traku za vezanje loze potraže
i spomenute ručne rezače.
Škare za vezanje vinove loze
Unazad nekoliko godina na tržištu
su se pojavile namjenske „škare“
za vezanje vinove loze koje su se
pokazale izuzetno praktičnim
alatom koji omogućava brzo vezanje vinove loze. Za vezanje vinove loze, pomoću škara, potreban
je samo jedan radnik. Navedene
škare moguće je kupiti u svim bolje opskrbljenim poljoprivrednim
ljekarnama.
„Prstenovi“ za rezanje veziva
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
Bolesti kukuruza
u skladištu
Na zrnu kukuruza u polju tijekom vegetacije, a pogotovo kasnije, tijekom
skladištenja, javlja se veći broj gljivica, koje značajno mogu utjecati na urod,
a naročito na kvalitetu zrna kukuruza.
Dr. sc. Tihomir Miličević
N
ajvažniji problem koji se
veže uz te parazitske gljivice jest stvaranje određenih
spojeva koji imaju izrazito štetno
djelovanje na ljude i životinje ako
se hrane takvim zaraženim kukuruzom.
Spojevi koje stvaraju te gljivice
nazivaju se mikotoksini i oni mogu
uzrokovati vrlo opasne bolesti zvane mikotoksikoze, kako na čovjeku
tako i na životinjama koje se hrane
zaraženim kukuruzom. Mikotoksini
su vrlo opasni za zdravlje čovjeka i
životinja i stoga je vrlo važno uočiti
prisutnost tih gljivica i takav kukuruz potpuno izbaciti iz prerade za
hranu ljudi i domaćih životinja. Kod
nas se čini upravo velika greška jer
se vrlo često baš takav zaraženi kukuruz koristi za hranjenje domaćih
životinja, prije svega svinja, a onda
preko mesa koje konzumiramo od
životinja hranjenih takvim kukuruzom, mikotoksini koji se tada već
nalaze u mesu, uzrokuju bolesti
zvane mikotoksikoze i na ljudima.
Može se reći za sve
spomenute gljivice da
su one uvijek prisutne
u prirodi na poljima
kukuruza, a intenzivnije
se javljaju u uvjetima
vlažnog vremena, s
time da je vlažno i
toplo vrijeme pogodnije
za širenje bolesti koji
uzrokuju gljivice iz roda
Fusarium, a vlažno i
hladno vrijeme za druge
spomenute gljivice.
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
Simptomi napada gljivica iz roda Aspergillus
Simptomi napada gljivica iz roda Fusarium
29
Razvoj i simptomi pljesnivosti
Pljesnivost kukuruza je, znači, zajednički naziv za bolesti na zrnu
kukuruza, koje uzrokuje više vrsta
patogenih gljivica i ova bolest je najštetnija i najopasnija bolest na kukuruzu u našim uvjetima, ali i u cijelom
svijetu. Bolest se javlja krajem vegetacije još u polju na klipu kukuruza,
ali i kasnije u tijeku skladištenja u silosima. Najvažniji uzročnici su dobro
poznate gljivice iz roda Fusarium.
Jedna od njih uzrokuje tzv. ružičastu pljesnivost kukuruza. Obično
se simptomi javljaju ili na dnu ili na
vrhu klipa kukuruza, a između redova zrna pojavljuje se karakteristični
svijetloružičasti micelij po kome se
bolest i naziva ružičasta pljesnivost
i vrlo se lako raspoznaje. I druge vrste gljivica iz roda Fusarium također
uzrokuju pljesnivost, pa se naziva
fuzarijska pljesnivost. Simptomi
se javljaju obično na pojedinačnim
zrnima ili skupini zrna, a preko njih
se formira karakteristična brašnasta
bijela prevlaka. Time se ovi simptomi razlikuju od simptoma ružičaste
fuzarijske pljesnivosti, koja se javlja
na dijelovima klipa (vrhu ili dnu) ili
čak na cijelom klipu i stvara ružičasti
micelij. Uz gljivice iz roda Fusarium
pljesnivost na kukuruzu mogu izazvati i druge gljivice. One obično naseljavaju mehanička oštećenja zrna
kukuruza, stvarajući karakteristične
prevlake. Ako se radi o gljivicama iz
roda Aspergillus, onda su to crne ili
zeleno-žute prevlake, a ako se radi o
rodu Penicillium, onda su to prevlake plavo-zelene boje. Može se reći
za sve spomenute gljivice da su one
uvijek prisutne u prirodi na poljima
kukuruza, a intenzivnije se javljaju
u uvjetima vlažnog vremena, s time
da je vlažno i toplo vrijeme pogodnije za širenje bolesti koji uzrokuju
gljivice iz roda Fusarium, a vlažno i
hladno vrijeme za druge spomenute gljivice. Iz polja ove gljivice nastavljaju razvoj na zrnu kukuruza i
tijekom skladištenja, pogotovo ako
uvjeti u skladištima odgovaraju za
njihov razvoj, a to se obično događa
ako se skladišti kukuruz koji je još
vlažan. Zaštita od pojave ovih izrazito štetnih i za zdravlje ljudi i životinja
opasnih gljivica provodi se uzgojem
otpornijih kultivara, a bitno je da
kukuruz koji ide u skladišta bude
s malim postotkom vlage i da skladišta imaju mogućnost za prozračivanje, čime se smanjuje mogućnost
razvoja ovih gljivica, a time i pojave
mikotoksina.
30
Okra – uporaba u kuhinji
Okra je jednogodišnja biljka koja se prvenstveno uzgaja u tropskim i suptropskim
područjima. Biljka odumire nakon zriobe
plodova. Nezreli plodovi se obično jedu kuhani kao povrće, no mogu se jesti i sirovi.
Zbog svog visokog sadržaja sluzi smatra se
da imaju izrazito blagotvorni učinak na želudac. Biljka se može nabaviti i kod nas. Okri
je slična vrsta A. moschatus, jače obrasla
dlačicama, većih cvjetova i jajolikih plodova,
uzgaja se zbog svojih sjemenki koje imaju
miris po mošusu za potrebe parfumerijske
industrije.
Lotusov cvijet – sveti cvijet hindusa i
budista
Lotusov cvijet je, kao simbol ponovnog rođenja i čistoće, sveti cvijet hindusa i budista.
No to ne sprječava njegovo korištenje. Jede
se korijen, mladi listovi te prije svega plodovi
bez gorkog embrija. Iako lotusov cvijet cvate
u muljevitim močvarama, uvijek je vrlo čist.
Submikroskopski male voštane strukture
na njegovoj površini brinu se da se prljavština ne može prihvatiti, već je uvijek ispire
kiša. Taj »lotusov efekt» se u novije vrijeme
«imitira» kod sanitarne keramike i boja.
Naj, naj,
naj …..
prenosimo iz Guinnessove
knjige rekorda
Najjača mlazna struja
Mlazne struje su uske i brze
struje zraka u gornjoj atmosferi.
Najbrže mlazne struje vjetrova
ikad zabilježene izmjerene su u
Japanu tijekom zime, kad tropski zrak iz sjeverne Indije putuje preko otoka u sjeveroistočnom smjeru, a kreću se brzinom
od 500 km/h.
Planet s najdužim danom
Dok se Zemlja oko svoje osi
okrene za 23 sata, 56 minuta i 4
sekunde, Veneri je za to potrebno 243,16 «Zemljanih dana».
Budući da je Venera bliža suncu
nego Zemlja, njezina je godina
kraća od Zemljine godine i traje
224,7 dana. Stoga dan na Veneri
traje duže od godine na Veneri.
Vodeni zumbul – hrana za svinje
Vatra koja najduže gori
Vodeni zumbul, porijeklom iz južne Amerike, uvezen je u tropska područja zbog svojih
lijepih cvjetova. Nakon početnog oduševljenja postao je «živa muka». Još više nego
sjemenkama razmnožava se izbojcima i
skoro svaki odlomljeni dio može izrasti u
novu biljku. Na taj način jedna jedina rozeta
može tijekom jedne godine dati preko 3000
mladih biljaka. Posebice u Starom svijetu,
gdje nedostaju prirodni neprijatelji, vodeni
zumbul stvara tako guste mreže nasada da je
onemogućena čak i plovidba brodovima. U
jugoistočnoj Aziji služi kao skoro neiscrpni
izvor hrane za svinje.
Vatra koja najduže na svijetu
gori zapravo je sloj zapaljenog
ugljena koji gori ispod planine
Wingen u australskoj državi
Novi Južni Wales. Vjeruje se da
je počela gorjeti prije otprilike 5000 godina kada je munja
udarila u sloj ugljena na zemljinoj površini. Danas vatra gori na
otprilike 30 m ispod površine i
polako si probija put prema dubljim slojevima ugljena.
Noćurak cvate u poslijepodnevnim satima
Noćurak je višegodišnja biljka, no i kod nas
se može uzgajati kao jednogodišnja zeljanica. Svoj naziv zahvaljuje mnoštvu boja svojih cvjetova. Većina naziva u drugim jezicima povezana je, međutim, s činjenicom da
se cvjetovi otvaraju tek kasno poslijepodne,
a pred jutro se ponovno zatvaraju. Njegova
navodna čaška je zapravo ovoj pricvjetnih
listova. Korijen daje izrazito jako laksativno
sredstvo, a cvjetovi u Aziji služe za bojenje
živežnih namirnica.
Najviši tsunami
Najviši tsunami bio je visok 524
metra, a pojavio se 9.7. 1958.
godine u zaljevu oblika fjorda
Lituya bay, Aljaska, USA. Divovski odron zemlje uzrokovao
je nastanak tsunamija koji se
kretao brzinom od 160 km/h.
Val je bio tako visok da je s lakoćom mogao preplaviti zgrade
Petronas Towers u Kuala Lumpuru u Maleziji, koje su zbog
svoje visine od oko 452 m, najviše poslovne zgrade na svijetu.
B RO J 7 2 • S I I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 1 .
Pokažite mu koliko
ga volite!
s
o
n
e
j
l
v
a
r
p
a
N ubavlju
lj
Pronad¯ite NOVU ukusnu recepturu
u najbližim prodajnim mjestima!

vineta n - Agrico trade doo

Marabel bi trebalo da se sadi na zemlji sa dobrim uvjetima

NANDINA

Bellarosa ima niske do srednje zahtjeve kada su u pitanju zemljište i

Red Fantasy ima srednje zahtjeve kada su u pitanju zemljište i

Laura ima srednje zahtjeve prema zemljištu i snabdjevanju vodom

Očuvanje ugroženih domaćih sorata vinove loze

ovdje - Sjemenarna

ovdje - Sjemenarna

STROJEVI NASTALI PREMA POTREBAMA PROIZVOĐAČA

Hi-Phos - tekuće folijarno gnojivo

JAERLA JAERLA

Ovdje - Sjemenarna