Časopis za istraživanje dječje književnosti i kulture
Journal of Research on Children's Literature and Culture
God. 3 br. 2 • 2014 • Vol. 3 No. 2
Glavna urednica / Editor-in-Chief
Smiljana Narančić Kovač (Zagreb)
Zamjenik glavne urednice / Deputy Editor
Tihomir Engler (Varaždin)
Tajnice uredništva / Journal Administrators
Ivana Milković (Zagreb)
Vladimira Rezo (Zagreb)
Uredništvo / Editorial Board
Robert Bacalja (Zadar), Sandra L. Beckett (St. Catharines), Milena Mileva Blažić (Ljubljana),
Clare Bradford (Melbourne), Penni Cotton (Roehampton), Bernd Dolle-Weinkauff (Frankfurt),
Dragica Dragun (Osijek), Giorgia Grilli (Bologna), Peter Hunt (Cardiff), Andrijana
Kos-Lajtman (Čakovec), Veljko Krulčić (Zagreb), Alica Kulihová (Bratislava), Bettina
Kümmerling-Meibauer (Tübingen), Berislav Majhut (Zagreb), Janelle B. Mathis (Denton,
TX), Cynthia McDermott (Los Angeles), Thomas Möbius (Gießen), Maria Nikolajeva
(Cambridge), Marek Oziewicz (Minneapolis, MN), Kristina Riman (Pula), Dubravka Težak
(Zagreb), Ingrid Tomkowiak (Zürich), Terrell A. Young (Provo, UT), Diana Zalar (Zagreb),
Dubravka Zima (Zagreb), Jack Zipes (Minneapolis, MN)
Mlade urednice / Junior Editors
Silvija Hanžić Deda (Zagreb), Corinna Jerkin (Rijeka), Ivana Milković (Zagreb)
Hrvatska udruga istraživača dječje književnosti • Zagreb
Croatian Association of Researchers in Children’s Literature • Zagreb
Libri & Liberi: časopis za istraživanje dječje književnosti i kulture
Godište 3 – Broj 2 – 2014.
Libri & Liberi: Journal of Research on Children’s Literature and Culture
Volume 3 – Number 2 – 2014
UDK 82-93
UDK 371.3:82
UDK 82.0-93
ISSN 1848-3488
© 2014 Hrvatska udruga istraživača dječje književnosti (HIDK) / Croatian Association of Researchers in
Children’s Literature (CARCL), Zagreb, Croatia
Libri & Liberi znanstveni je i stručni časopis koji izlazi dva puta godišnje u tiskanome i elektroničkome
izdanju (www.librietliberi.org) i objavljuje znanstvene i stručne članke o svim temama koje se tiču dječje
književnosti, književnosti za mladež njihova široko shvaćenoga kulturnoga konteksta i međukulturnih
kontakata u području književnosti i medija, te njeguje interdisciplinarnost i intermedijalnost. Za objavljivanje
u časopisu Libri & Liberi razmatraju se neobjavljeni radovi na hrvatskome, engleskome ili njemačkome
jeziku, a iznimno i na drugim jezicima, uz prijevod na hrvatski. Radovi se dostavljaju na e-adresu
librietliberi@gmail.com. Upute za pripremu rukopisa i detaljan opis časopisa nalaze se na mrežnoj stranici
<www.librietliberi.org>.
Libri & Liberi is an academic journal published twice a year in printed and electronic form (www.librietliberi.
org). It publishes peer-reviewed academic papers on various topics in the field of children’s literature and
young adult literature and on related topics, on their wider cultural contexts, and on their intercultural
contacts in the fields of literature and the media. The journal particularly appreciates interdisciplinary
approaches and intermediality. Original manuscripts in English, German and Croatian are considered
for publication. Manuscripts and inquiries should be submitted electronically to librietliberi@
gmail.com. Guidelines for contributors and more details about Libri & Liberi can be found at
<www.librietliberi.org>.
Prilozi objavljeni u časopisu referiraju se u / Papers published in Libri & Liberi are referenced in:
MLA International Bibliography and MLA Directory of Periodicals; ULRICHSWEB − Global Serials
Directory; CEEOL (Central and Eastern European Online Library); CEJSH (Central European Journal of
Social Sciences and Humanities); Hrčak (Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske / Croatian Portal
of Academic Journals).
Prilozi objavljeni u časopisu dostupni su i putem akademskih baza podataka EBSCOhost.
Articles from Libri & Liberi are also accessible through EBSCOhost research databases.
Adresa uredništva / Address: Libri & Liberi, Savska cesta 77, HR-10000 Zagreb
E-mail: librietliberi@gmail.com; editor@librietliberi.org
Phone: +385 1 6327 323 / +385 1 6327 319
Tajnice / Journal office assistants: Maja Loborec, Dina Alexandra Pavković, Nika Vučić
Design: Antonija Balić Šimrak
UDK izradila / Universal Decimal Classification (UDC): Andreja Tominac
Lektura / Language editing: Mark Davies (engleski / English), Sarina Jobanian (njemački / German)
Korektura / Proofreading: Nika Vučić
Računalni slog i prijelom / Layout: Nataša Vuković
Izdavač / Publisher: Hrvatska udruga istraživača dječje književnosti, Savska cesta 77, HR-10000 Zagreb
Tisak / Printed by: Tiskara Zelina d.d.
Naklada / Print run: 350
Cijena primjerka / Price per copy: 50 kn / 10 EUR
Godišnja pretplata za pojedince: 100 kn; Godišnja pretplata za ustanove: 200 kn
Individual subscription: 20 EUR; Institutional subscription: 50 EUR
Pitanja o pretplati upućuju se na adresu / Subscription inquiries should be sent to subscr@librietliberi.org
Pretplate i donacije primaju se uplatama na žiro-račun kod Zagrebačke banke, IBAN: HR602360000
1102154030 (Hrvatska udruga istraživača dječje književnosti – za Libri & Liberi)
Subscriptions and donations are welcome to the account at ZABA, Swift Code: ZABAHR2X; IBAN:
HR6023600001102154030 (to HIDK – for Libri & Liberi).
Časopis izlazi uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske.
The journal is published with the financial support of the Ministry of Science, Education and Sports of the
Republic of Croatia.
Libri & Liberi • Zagreb
2014 3 (2): 209–494
ISSN 1848-3488
UDK 82.93
UDK 371.3:82
UDK 82.0-93
SADRŽAJ • CONTENTS
215 Uvodnik • Editorial
STUDIJE • PAPERS
Nada Kujundžić
221 Moving (Up) in the World: Displacement, Transformation and Identity in
the Grimms’ Fairy Tales
Izmještanje, preobrazba i identitet u bajkama braće Grimm
Izvorni znanstveni rad / original research paper
Dubravka Zima
239 Ivana Brlić-Mažuranić, članstvo u Akademiji i Nobelova nagrada
Ivana Brlić-Mažuranić, Academy Membership and the Nobel Prize
Izvorni znanstveni rad / original research paper
PRVI RAD • DEBUT PAPER
Nikolina Berta i Lucija Stepanić
263 Objavljivanje i novija kritička recepcija dječjih pjesama Krunoslava Kutena
Publications and Critical Reception of Krunoslav Kuten’s Children’s Poetry
Pregledni rad / review paper
Victor Kennedy
295 Critical, Cultural and Multimodal Approaches to Using Song as Literature
in Language Learning
Kritički, kulturni i višemodalni pristupi pjesmi kao književnome tekstu u učenju
jezika
Mersiha Ismajloska
311 Alice in the Land of Movies
Alica u zemlji filmova
Pregledni rad / review paper
Stručni rad / report paper
BAŠTINA • DUSTY COVERS
321 Krunoslav Kuten – Forgotten and Modified Pieces
Krunoslav Kuten – Zaboravljeni i izmijenjeni radovi
Na koricama su reproducirani detalji ilustracije objavljene uz priču
Krunoslava Kutena „Zečja bolnica“ u Smilju 1. lipnja 1882. godine.
Zahvaljujemo Hrvatskome školskome muzeju u Zagrebu na suglasnosti za
objavljivanje ovih materijala.
The cover illustration represents details from the illustration published with
Krunoslav Kuten’s story “Zečja bolnica” [Rabbit Hospital] in the children’s
magazine Smilje [Immortelle] on 1 June 1882. We wish to thank the Croatian
School Museum in Zagreb for permission to publish these materials.
GRAĐA • FACT FILE
355 Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić for the Nobel Prize
Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić za Nobelovu nagradu
PRIKAZI • REVIEWS
427 A Treasury of 19th Century European Folk and Fairy Tales. Jack Zipes, ed. 2013.
429
432
434
436
439
442
446
449
452
454
457
458 461 464 467
470
473
The Golden Age of Folk and Fairy Tales. (Nada Kujundžić)
Some Caps and Riding Hoods. Sandra L. Beckett. 2013. Revisioning Red Riding
Hood around the World. (Marijana Hameršak)
A Possibility of Children’s Fiction. David Rudd. 2013. Reading the Child in
Children´s Literature. (Dina Alexandra Pavković)
Essays on J.R.R. Tolkien. Peter Hunt, ed. 2013. J.R.R. Tolkien. (Maja Loborec)
Desire: Right or Wrong? Lydia Kokkola. 2013. Fictions of Adolescent Carnality.
(Tea Babić)
Happy Thinking! Thomas E. Wartenberg. 2013. A Sneetch is a Sneetch and Other
Philosophical Discoveries. (Nada Kujundžić)
Rethinking Childhood. Paula S. Fass, ed. 2013. The Routledge History of
Childhood in the Western World. (Sanja Lovrić Kralj)
Picturebooks and Intercultural Education. Anne M. Dolan. 2014. You, Me and
Diversity. (Penni Cotton)
Literature = Education. Janice Bland and Christiane Lütge, eds. 2013. Children’s
Literature in Second Language Education. (Petra Beš)
Literature in English Classes. Janice Bland. 2013. Children’s Literature and
Learner Empowerment. (Silvija Hanžić Deda)
Književni odgoj u kurikulskome kontekstu. Dragutin Rosandić. 2013. Obrazovni
kurikulumi, standardi i kompetencije. (Martina Kolar Billege)
Narječje i standard u istome razredu. Tamara Turza-Bogdan. 2013. Kajkavsko
narječje u nastavi Hrvatskoga jezika. (Tamara Maljcov)
Povratak pričanju priča. Vladimira Velički. 2013. Pričanje priča – stvaranje priča.
(Ivana Cindrić)
Daleko više od izložbenoga kataloga. Štefka Batinić. 2013. Kao Hlapić i Gita.
(Ana Batinić)
Digitalno djetinjstvo i obitelj. Catherine Steiner-Adair. 2013. The Big Disconnect.
(Katarina Dadić)
Rückblick auf die Theorie des ‚guten Jugendbuchs’. Bilanz zur Theorie des ‚guten
Jugendbuchs’. Sonja Müller. 2014. Kindgemäß und literarisch wertvoll.
(Andrea Weinmann)
Vicki Baums Lebensstil. Susanne Blumesberger und Jana Mikota. Hrsg. 2013.
Lifestyle – Mode – Unterhaltung oder doch etwas mehr? (Petra Žagar-Šoštarić)
Medial vermittelte Kinder- und Jugendliteratur. Gina Weinkauff, Ute Dettmar,
Thomas Möbius, Ingrid Tomkowiak. Hrsg. 2013. Kinder- und Jugendliteratur
in Medienkontexten. (Tea Dankić)
KRONIKA • EVENTS
477 Četvrta godišnja skupština Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti, Zagreb,
16. 5. 2014.
479 Svjetlo i sjena urbanih prostora u Galeriji UF, Zagreb, 25. 5. – 18. 6. 2014. (Tea
Nucak)
480 Animafest Zagreb 2014., Zagreb, 3. – 8. lipnja 2014. (Diana Zalar)
483 Peti hrvatski bienalle ilustracije, Zagreb, 17. 6. – 27. 7. 2014. (Vedran Markulin)
484 European Conference on Children’s Film (ECCF) and the KIDS Regio Forum,
Erfurt (Germany), 18 June and 19 – 20 June 2014 (Krunoslav Lučić)
487 Šesti hrvatski slavistički kongres, Vukovar i Vinkovci, 10. – 13. rujna 2014. (Lidija
Cvikić i Sanja Lovrić Kralj)
490 Bilješke o autorima • Notes on Contributors
494 Recenzenti u ovome godištu • Reviewers in This Volume
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 215–218
215
Uvodnik • Editorial
Drage čitateljice i čitatelji,
u ovome broju rubrika Studije obuhvaća radove raznorodne
tematike. Nada Kujundžić piše o prostornim aspektima, preobrazbi
i identitetu u bajkama braće Grimm. Dubravka Zima istražila je
okolnosti u kojima je hrvatska kulturna i znanstvena sredina dala
zasluženo priznanje spisateljici Ivani Brlić-Mažuranić izborom
u Akademiju kao najvišu nacionalnu znanstvenu i umjetničku
ustanovu i nominacijama za Nobelovu nagradu. Iako se do sada mislilo da su
postojala samo dva prijedloga, Gavro Manojlović, a potom i Albert Bazala, ukupno
su četiri puta nominirali autoricu Šegrta Hlapića i Priča iz davnine za tu najvišu
književnu nagradu. U rubrici Građa donosimo faksimile svih četiriju izvornih
prijedloga koje smo dobili od Švedske akademije, na čemu smo posebno zahvalni,
kao i prijevode podnesaka s njemačkoga na hrvatski jezik. Prilozi uključuju i studiju
Gavre Manojlovića o Pričama iz davnine.
Slijedi prvi rad mladih autorica Nikoline Berte i Lucije Stepanić u kojemu
istražuju noviju recepciju dječje poezije najboljega hrvatskoga dječjega pjesnika
19. stoljeća, Krunoslava Kutena. Pokazuje se da je u kasnijim izdanjima preskočeno
desetak njegovih dječjih pjesama, što autorice pripisuju autocenzuri priređivača
zbirki Kutenove poezije u vrijeme socijalističkoga režima. U rubrici Baština
objavljujemo sve Kutenove naknadno izmijenjene i izostavljene dječje pjesme, kao
i zaboravljenu priču „Zečja bolnica“, čime Libri & Liberi također obilježava i 120.
obljetnicu njegove smrti.
Victor Kennedy prikazuje opsežnu literaturu o uporabi pjesme kao književnoga
teksta u učenju stranoga jezika, navodeći velik broj konkretnih primjera, a Mersiha
Ismajloska interpretira film Tima Burtona utemeljen na Alici Lewisa Carrolla
uspoređujući fantastične svjetove filmske adaptacije i književnoga predloška.
Nadalje, donosimo velik broj prikaza knjiga nastojeći potaknuti nove radove u
području dječje književnosti i kulture, naročito u hrvatskoj akademskoj zajednici.
Tako ujedno upućujemo i poziv na suradnju autorima za čiji je rad naš časopis
iznimno zainteresiran.
Za sljedeću godinu priprema se tematski broj o Alici u Zemlji Čudesa, o
Lewisu Carrollu te kulturnome i socijalnome kontekstu povezanome s djecom i
216
Uvodnik • Editorial
djetinjstvom 1860-ih godina. Zanimaju nas radovi koji se bave desetljećem u
kojemu je knjiga objavljena, u različitim nacionalnim sredinama, kako engleskoga
govornoga područja, tako i drugih jezika. Napose su dobrodošli radovi o djelima za
djecu, čitateljskim navikama toga vremena, kao i oni o različitim vidovima recepcije
Alice u Zemlji Čudesa, potom o prijevodima djela, adaptacijama u druge medije te
njegovim kulturnim statusom u zemljama ne-engleskoga govornoga područja.
Također pripremamo i tematski broj posvećen prijevodima Priča iz davnine
i njihovoj recepciji u različitim sredinama i kulturama, u 2016. godini, kada se
obilježava 100. obljetnica njihova pojavljivanja. Vjerujem i nadam se da se i među
vama, našim čitateljima, nalaze naši budući suradnici okupljeni oko te teme.
Smiljana Narančić Kovač
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 215–218
217
Dear Readers,
This time the section Papers comprises contributions on various
topics. Nada Kujundžić writes on the displacement, transformation
and identity of the protagonist in the fairy tales by the Brothers
Grimm. Dubravka Zima explores the circumstances in which the
Croatian cultural and intellectual community gave well deserved
rewards to Ivana Brlić-Mažuranić in the 1930s by nominating her
for the Nobel Prize and by electing her a member of the Academy, the highest
national institution dedicated to sciences and arts. The widespread conviction
that there were two nominations is disproved, as it is four times in all that Gavro
Manojlović, and later also Albert Bazala, nominated the author of Hlapich the
Apprentice and Tales of Long Ago for this highest literary award. Thanks to the
cooperation and support of the Swedish Academy, for which we are very grateful,
we are able to include the facsimiles of the original proposals in the section Fact
File. We also publish the translations of the documents into Croatian, including
Manojlović’s study on Tales of Long Ago.
In their Debut Paper, Nikolina Berta and Lucija Stepanić explore the recent
reception of children’s poetry by Krunoslav Kuten, the finest Croatian 19th century
children’s poet. They reveal that later editions skip almost a dozen of his children’s
poems, and they ascribe this to the self-censorship of the editors of Kuten’s poetry
collections during the communist system. Dusty Covers includes all the poems that
were changed or omitted, as well as Kuten’s forgotten tale “Rabbit Hospital”. Libri
& Liberi marks the 120th anniversary of the poet’s death with these contributions.
Victor Kennedy gives a comprehensive overview of writings on using song as
literature in language learning, accompanied by practical examples, and Mersiha
Ismajloska interprets Tim Burton’s movie about Alice, comparing the fantastic
worlds of the film adaptation and Carroll’s literary original.
We are also publishing a number of book reviews, hoping to promote further
interest in children’s literature and culture, especially in the Croatian academic
community. We also wish these to be understood as an invitation to scholars
worldwide who share similar research interests to consider cooperation with Libri
& Liberi.
In 2015, we are preparing a special issue dedicated to Alice’s Adventures in
Wonderland, Lewis Carroll and cultural and social contexts related to children and
childhood in the 1860s. We therefore invite papers for this special issue, where
particularly welcome will be those on publication and reader practices, as well as
papers on various aspects of the reception of Alice books, translations, adaptations
in other media and their cultural status in non-British contexts.
218
Uvodnik • Editorial
Later, in 2016, we are planning a special issue dedicated to translations of Tales
of Long Ago by Ivana Brlić-Mažuranić and on their reception in target cultures to
mark the 100th anniversary of the first appearance of this collection of original fairy
tales, translated into over 20 languages. I do hope and believe that some of you, our
readers, will join the contributors to this and other issues of Libri & Liberi, and I
am looking forward to our cooperation.
Smiljana Narančić Kovač
Studije
Papers
221
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 221–237
UDK 821.112.2.09-93
Nada Kujundžić
University of Zagreb, Croatia / University of Turku, Finland
nadkuj@utu.fi
Moving (Up) in the World: Displacement,
Transformation and Identity in the Grimms’ Fairy
Tales
Izvorni znanstveni rad / original research paper
Primljeno / received 7. 6. 2014.
The aim of this paper is to examine the significance and functions of
displacement in fairy tales published in the final, seventh edition of
Jacob and Wilhelm Grimm’s Kinder- und Hausmärchen (Children’s
and Household Tales, 1857). I propose that the displacement of the
fairy-tale protagonist is a prerequisite for the encounter between the
realistic and the marvellous which is one of the distinguishing features
of the genre. In addition, the said dislocation necessarily brings about
some kind of transformation of the protagonist, usually manifested as
material gains and improvement in social standing. Special attention is
given to the correspondence between changes in narrative space and
changes of the protagonist’s (social) identity.
Keywords: displacement, fairy tale, Jacob and Wilhelm Grimm,
Kinder- und Hausmärchen, narrative space, transformation
According to Richard van Leeuwen, “the journey is one of the main
metaphoric complexes in human culture” and perhaps “the main metaphorical
reference in literatures all over the world” (2007: 1). Its status as one of the most
fundamental and universal narrative models (Mikkonen 2007: 286; van Baak 1983:
77) is so prominent that, as Dean Duda suggests, the terms ‘to travel’ and ‘to
narrate’ have become almost synonymous (1998: 46). A similar view is expressed
by Carl Malmgren who perceives movement, displacement and the transgression
of boundaries as a prerequisite for narration per se (1985: 113–114). A possible
explanation of the popularity and frequent use of this motif might lie in the fact
222
N. Kujundžić: Moving (Up) in the World: Displacement, Transformation…
that it easily lends itself to different generic and semantic matrices, which, in turn,
results in a variety of literary manifestations (e.g. quest, exploration, pilgrimage,
process of individuation and/or initiation) (Duda 1998: 43). The fairy tale is no
exception to this rule; on the contrary, as I will attempt to demonstrate in this paper,
travelling and displacement in general form the narrative sine qua non for this short
prose narrative genre.1 In his Historical Roots of the Wonder Tale, Vladimir Propp
notes that the narrative structure of the fairy tale relies heavily (if not exclusively)
on the displacement of the protagonist (1990: 77). I would like to expand Propp’s
claim by noting that displacement not only provides a structural framework for the
fairy tale, but also presents its narrative prerequisite. In other words, displacement
of the protagonist necessarily precedes the encounter between the realistic (human)
and the marvellous (supernatural), which, in turn, is one of the distinguishing
features of the fairy-tale genre (cf. Lüthi 1986).
The frequent traverses of fairy-tale protagonist have already been noted and
studied extensively. The journey itself has so far been variously interpreted as a
rite of passage or initiation ritual (cf. Propp 1990), a metaphor for psychological
development or the process of maturation (cf. Bettelheim 2010), or simply as a
narrative framework that lends itself easily to the insertion of new episodes (cf.
Lüthi 1986). My own reading of the fairy-tale protagonist’s displacement will
focus on two things: 1) the importance of displacement as a prerequisite for the
encounter between the realistic and the marvellous, and 2) the transformative
potential of displacement. Namely, changes of narrative space always bring about
some kind of change in the circumstances, status and, by extension, the identity
of the protagonist (van Leeuwen 2007: 41). Given the frequency with which the
proverbial ‘happily ever after’ takes the form of marrying royalty, which results
in the (lowly) protagonist’s elevation to a higher social level, I will also examine
the relationship between spatial movement (moving in/through space) and social
‘movement’ (moving up/down the social ladder).
The corpus selected for the study of displacement in this paper includes fairy
tales published in the seventh (1857), final edition of Jacob and Wilhelm Grimm’s
collection Children’s and Household Tales (Kinder- und Hausmärchen, abbr. KHM,
1812/1815–1857). In this analysis, I propose to adopt a hermeneutic approach and
provide a close reading of the Grimms’ fairy tales, with special emphasis on the
issues of narrative space and displacement. For a theoretical framework, I turn
primarily to authors who have studied the social contexts in which fairy tales have
Despite its status as a prerequisite of the fairy tale genre, displacement should not be mistaken for
the genre’s defining feature, as many other literary genres rely on this particular narrative element as
both the “model narrative” and the “model for narrative” (Mikkonen 2007: 286), e.g. the Arthurian
romance (cf. Vermette 1987), the picaresque novel (cf. Mickelsen 1981), etc.
1
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 221–237
223
(supposedly) originated, as well as their compensatory, escapist and wish-fulfilling
aspects (Apo 1995; Holbek 1987; Lüthi 1986; Zipes 1979).
Terminology: Displacement and Fairy Tales
Displacement
In this paper, displacement is used in a very general sense, as a kind of umbrella
term for any and every kind of movement within a given space, or between different
spaces (Rosowski 1987: 89). The most frequent type of displacement in fairy
tales is travelling (the journey). According to Lana Molvarec, what distinguishes
travelling from other types of spatial movement is the concrete meaning it has for
those who undertake it. Unlike various functional types of movement which are
undertaken with the sole purpose of performing a task or completing a goal (e.g.
a trip to the store, going on a date, etc.), travelling always implies exploration and
interaction with the environment, and often includes a cognitive and developmental
component (2010: 289–90). To this I would add the necessity of a clearly defined
purpose and/or destination. Unlike roaming or wandering which may be defined as
spatial movement without either direction or purpose (Peričić 2010: 334), travelling
presupposes a starting point, destination, and purpose/goal (Duda 1998: 54). It is
worth noting that, while seemingly similar, the terms ‘destination’ and ‘goal’ of a
journey refer to quite different things (although they may occasionally coincide).
The term destination denotes a physical, geographical point in space, while goal
refers to the final ‘point’ (or aim) of a purposeful activity (Peričić 2010: 334). The
latter is especially significant in fairy-tale journeys, which often have protagonists
seeking magical objects or lost spouses in unknown locations.
Since displacement is inextricably linked to narrative space, the latter term
requires some additional explanation. Like ‘displacement’, ‘narrative space’ is also
used quite generally and encompasses a wide range of meanings, primarily spatial
frames (immediate surroundings of events, locations), setting (general social and
geographical environment in which the action takes place), and the narrative (story)
world (cf. Ryan 2012).
Fairy Tales
Even though there is little scholarly consensus on how exactly it should be
defined, it seems that everyone has some kind of intuitive knowledge of what a
fairy tale is. Different scholars provide different definitions of the genre depending
on the criteria they perceive as crucial, be it structure (cf. Propp 1968), style (cf.
Lüthi 1986), content (cf. Bottigheimer 2009), function/use (cf. Bloch 1988; Zipes
224
N. Kujundžić: Moving (Up) in the World: Displacement, Transformation…
1979),2 etc. Another reason for this theoretical gap lies in the sheer diversity and
multiplicity of the genre. To quote Zipes: “There is no such thing as the fairy tale;
however, there are hundreds of thousands of fairy tales. And these fairy tales have
been defined in so many different ways that it boggles the mind to think that they
can be categorized as a genre” (2000: xv).
Fortunately, the situation is not quite as chaotic as the previous paragraph might
suggest, and some semblance of a general agreement on several points regarding
the characteristics of the fairy tale does exist. On the realistic/supernatural divide
which is often taken as the basis for genre classification (Solar 2004: 274–5), fairy
tales are unanimously placed on the side of the supernatural. But other short prose
narratives such as legends, animal tales, or fables also contain supernatural elements.
Clearly, the presence of the supernatural alone does not provide a sufficient basis
for one to be able to designate a given narrative as a fairy tale. Rather, it is the
specific treatment of the supernatural, or, more specifically, the marvellous,3 that
gives fairy tales their unique quality. Namely, an encounter with the marvellous
fails to cause any kind of reaction in the fairy-tale protagonist (human, realistic
character), such as fear or amazement. Max Lüthi explains this inability of the
marvellous to provoke marvel by stating that human characters do not perceive
marvellous characters or occurrences as belonging to “an alien dimension” (1986:
6), i.e. as something that is essentially different from them. It is my understanding
that this “one-dimensionality (Eindimensionalität)” (10) is one of the distinguishing
features of the fairy-tale genre.
“The Hero Leaves Home”: Importance of Displacement in
Fairy Tales
Numerous scholars have already noted the importance of dislocation in fairy
tales; in fact, some definitions of the genre even take the spatial movement of the
protagonist as their starting point. Propp, for instance, views the fairy tale as a
series of dislocations: the hero leaves home due to some lack or damage, goes on
a quest, sometimes returns home, but only to set off on another adventure (1990:
34–5). A similar view is expressed by Maria Tatar (2003: 61):
Fairy tales chart the rise of a single, central hero as he moves throughout a magical
For an overview of different approaches, theories and interpretations of fairy tales, see e.g.
Bošković-Stulli 2012; Brewer 2003; Holbek 1987; Teverson 2013; Zipes 2000, etc.
3
The term ‘marvellous’ as a designation for a specific type of the supernatural (fantastic) comes
from Tzvetan Todorov. In his understanding, the term refers to supernatural characters and events
which exist on the same semantic level as realistic ones, and as such do not provoke wonder, fear
or disbelief (1987: 51–2, 54; see also Holbek 1987).
2
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 221–237
225
foreign realm from an oppressed condition in the drab world of everyday reality to a
shining new reality. The hero of such tales is a ‘traveler between two worlds’, a secular
pilgrim on the road to wealth and marriage. [...] Stories depicting the rising fortunes
of a humble hero as he passes through a supernatural world have come to be known in
popular discourse as fairy tales [...].
Furthermore, the fairy-tale protagonist is often described in reference to his/
her inability to remain in one place as “a free-moving wanderer” (Lüthi 1970: 141)
who is often “forced to travel from one region to another” (Apo 1995: 232).
As I pointed out in previous paragraphs, fairy tales necessarily include two
different realms (cf. Young 1987): the realistic and the marvellous, or, to use
terminology employed by Alfred Messerli, “two nonhomeomorphic worlds –
a magical world of supernatural beings from the beyond, and a nonmagical one
of normal human beings” (2005: 274). Genre conventions dictate that the two
realms must come into contact. In order for this to happen, the protagonist (as
a representative of the realistic, human, or, as Messerli puts it, ‘nonmagical’
realm) has to leave the familiar, ordinary, predictable spaces of the realistic realm,
most frequently manifested as home (cf. Propp’s function XI. The Hero Leaves
Home, 1968: 39). However, leaving home does not necessarily imply undertaking
a journey of epic proportions or venturing into the unknown. In some cases, the
marvellous lies just beyond the threshold (cf. Porteous 1976). Certainly, some fairytale characters have to journey far and wide to encounter the marvellous; others
need only enter the neighbouring garden, as is the case in the Grimms’ “Rapunzel”
(KHM 12).4
In his influential discussion on fairy tales and legends, Lüthi compares the
two types of narratives in terms of what he calls their spiritual and geographical
distance. In legends, the everyday (realistic) world and the otherworldly are
spiritually distant (i.e. human characters recognise marvellous creatures and
events as something completely alien to their ordinary experience, and respond to
them with fear, surprise, wonder, etc.). As such, the two realms do not need to be
geographically distant as well, but rather exist side by side (1986: 4–10). In contrast,
the marvellous in fairy tales “is accepted as part and parcel of everyday reality”
(Tatar 2003: 61), which is to say there is no spiritual barrier separating the realistic
and the marvellous. This necessitates the establishment of concrete, geographical
barriers between the two realms (Lüthi 1986: 9). While I agree with Lüthi’s claim
about the significance of well-defined boundaries separating the realistic and the
marvellous, I do not subscribe to his belief that marvellous creatures “do not dwell
Titles of the tales from the Kinder- und Hausmärchen are followed by an ordinal number (the KHM
number) designating their position within the collection.
4
226
N. Kujundžić: Moving (Up) in the World: Displacement, Transformation…
side by side with the inhabitants of this world” (8). Noting that the folktale hero
“rarely” encounters supernatural creatures in “his house or village” (ibid.), Lüthi
proceeds to discuss journeys to faraway places as the main prerequisite for the
encounter between the realistic and the marvellous. However, I would argue that
the aforementioned boundaries are often much closer to home (literally!) than
Lüthi would care to admit. Many fairy-tale characters inhabit liminal spaces, such
as edges of forests (“Mary’s Child”, KHM 3; “Hansel and Gretel”, KHM 15) or
seashores (“The Fisherman and His Wife”, KHM 19), and need not journey far to
find themselves face to face with the marvellous. The forest in which the spoiled
princess meets the enchanted amphibian in “The Frog King, or Iron Heinrich”
(KHM 1) is in the immediate vicinity of the royal palace (“Not far from the king’s
palace there was a great, dark forest”, Grimm 1983: 3). The eponymous couple in
“The Fisherman and His Wife” live in a ramshackle cottage “not far from the sea”
(70), where the fisherman catches the magic flounder.
In order for the story to unfold, the protagonist must leave home, or, rather, the
familiar, domestic space, the “safe and secure known world” (Vermette 1987: 150).
Such an understanding of displacement in general and leaving home in particular
corresponds to a large extent to John Sallis’ notion of the journey as “transport
beyond the circle of everyday familiarity” and “passage from the domestic toward
the foreign” (2006: 7). It is worth repeating that to leave home (the familiar)
the protagonist does not have to go far. The only thing that matters is that s/he
crosses the boundary between the known and the unknown, the realistic and the
marvellous. Consider the tale “The Three Feathers” (KHM 63): unable to decide
which of his three sons to appoint as his successor, the elderly monarch sends them
on quests for the finest carpet, the most beautiful ring, and finally the most beautiful
bride. As Tatar notes, the success of the brothers is predicated on their adventurous
spirit, rather than diligence or resourcefulness. While the two elder brothers
“remain earthbound, searching only in predictable arenas”, the youngest brother is
able to pass the tests with flying colours because of his readiness to venture “into
terra incognita” (2004: 278). However, the entrance into this terra incognita (an
underground realm inhabited by enchanted toads) is “not far” (Grimm 1983: 239).
Only those characters who refuse to be “confined within the narrow boundaries
of homeland” and set their sights “toward far-distant places” and “remote kingdoms”
(Messerli 2005: 277–8) can be elevated to the status of fairy-tale protagonist. Those
who prefer the warmth of the hearth to the call of the open road are of little or no
narrative interest. This should, perhaps, come as no surprise if we bear in mind that
immobility traditionally connotes stagnancy, predictability, even extinction (van
Leeuwen 2007: 23). At the outset of “The Boy Who Left Home to Find Out About
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 221–237
227
the Shivers” (KHM 4), the reader is introduced to three characters: a father and his
two sons. However, only the younger son who ventures “out into the wide world”
(Grimm 1983: 14) attracts narrative interest; in contrast, the story makes no further
mention of the father and the older son who remain behind in the village. This is
not altogether surprising: after all, it is the novel and the unfamiliar, rather than the
mundane and the familiar, that spark our interest, or, as the saying goes, “He who
takes a trip has something to tell” (Lüthi 1970: 85).5
Displacement as a Prerequisite for Transformation
Displacement presupposes movement, which, in turn, implies mobility,
dynamism and, in a wider sense, change (van Leeuwen 2007: 23). The fairy-tale
protagonist who leaves home and enters the realm of the marvellous is irrevocably
altered by the experience. Given the lack of psychological depth that is characteristic
of the genre (Lüthi 1986: 12), it is clear that the aforementioned transformation
does not manifest itself on the psychological plain, i.e. it does not take the form
of psychological/character development. On the contrary, in order to express this
change, fairy tales rely on the principle of externalisation; in other words, they
express “internal feelings through external events, psychological motivations
through external impulses” (15). The ‘transformation’ of the protagonist thus often
takes the form of acquisition. The protagonist is ‘changed’ because something has
been added to his/her possessions and/or status (van Leeuwen 2007: 41). The newly
gained assets often include riches and/or a bride(groom).
It is worth repeating that the acquisition must necessarily be material in
nature. Immaterial gain, such as experience or knowledge, implies psychological
change and development, which is at odds with the conventions of this particular
genre. Namely, characters who show potential for psychological development are
no longer the flat figures Lüthi mentions as one of the hallmarks of the fairy-tale
genre (1986: 14). ‘True’ fairy-tale characters are unaffected by their experiences
and notoriously unable to learn from their mistakes, as evidenced by stories such
Not all genres in the Grimms’ collection subscribe to such a positive view of displacement and
leaving home. On the contrary, some tales (for the most part, animal and cautionary tales), such
as “The Cat and the Mouse Set Up Housekeeping” (KHM 2) and “The Wolf and the Seven Young
Kids” (KHM 5), portray the ‘non-home’ (cf. Porteous 1976) as perilous and threatening. Here the
familiarity and constancy of the domestic sphere do not imply stagnancy, but security. Several tales
even mock wanderlust, most notably “Traveling” (KHM 143): having been beaten by everyone he
comes across on his trip, the unfortunate protagonist returns home and vows never to go travelling
again. The unusual trio in “The Straw, the Coal, and the Bean” (KHM 18) decide to “set out for
foreign parts” (69) in order to escape the dangers of being burned and eaten at home. Ironically
enough, they meet their end on the road (the irony seems even greater in light of the fact that in the
first (1812) edition of the KHM the title of the story reads: “Strohhalm, Kohle und Bohne auf der
Reise” [The Straw, the Coal and the Bean Go Travelling], Grimm 1812).
5
228
N. Kujundžić: Moving (Up) in the World: Displacement, Transformation…
as “The Golden Bird” (KHM 57), centred on a king’s son who makes the same
mistake not once, but three times!
Although material acquisition is often brought about by the protagonist
marrying into royalty, not all fairy tales end with wedding bells. “Hansel and
Gretel” is a case in point: the “pearls and precious stones” (Grimm 1983: 61)
found in the witch’s house enable the eponymous siblings to transform their initial
situation, characterised by poverty and hunger, into one of material stability and
“pure happiness” (62). “The Magic Table, the Gold Donkey, and the Cudgel in the
Sack” (KHM 36) provides a similar example. Due to false accusations of negligence
made against them by the family goat, the three brothers are forced to leave their
home and seek their fortunes elsewhere. They soon manage to become apprentices
to a carpenter, a miller, and a turner, and with time are rewarded for their hard
work with three extraordinary gifts: a magic table which produces delicious food, a
donkey that spits gold, and a cudgel that beats up anyone who threatens its master.
The marvellous gifts enable them to go back to their father and transform their
parental home into a kind of labour-free utopia (Tatar 2004: 166).
In some cases, displacement also brings about a physical transformation of the
protagonist, especially when s/he appears in the guise of an animal. To assume a
human shape, Hans the hedgehog (“Hans My Hedgehog”, KHM 108) has to leave
his father’s farm and find a new home (and, by extension, a new identity) first in
the forest (where he is a musician and herder of pigs and donkeys), and then at the
royal palace (where he acquires both a new, human form and a new identity: that
of the husband to the princess). The beginning of “The Donkey” (KHM 144) tells
of a queen who gives birth to a little donkey. The cheerful and musically inclined
quadruped is raised at court, but when he catches a glimpse of his reflection in a
spring, he becomes so distressed that he decides to go “out into the wide world”
(Grimm 1983: 481). After some wandering he arrives at another kingdom where
he marries a beautiful princess and is subsequently transformed into “a handsome
young prince” (482). In both cases, the transformation from animal to human form
is predicated on the protagonist’s leaving the initial space of home.
Changing Spaces, Changing Identities
As the previous examples of fairy-tale protagonists whose physical
transformations are brought about by displacement hopefully demonstrate,
narrative space in fairy tales is inextricably linked to characters’ identity. Not only
is each new narrative space a stage for a new episode, it often also brings about a
change in the identity of a given character. This is especially true when it comes to
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 221–237
229
the characters’ social identity. Here it is apposite to quote Bakhtin, whose remarks,
though predicated on his analyses of the Bildungsroman, are applicable to fairy
tales (2010: 20):
All movement in the novel, all events and escapades depicted in it, shift hero in space,
up and down the rungs of the social ladder: from beggar to rich man, from homeless
tramp to nobleman. [...] Events change his destiny, change his position in life and
society, but he himself remains unchanged [...].
The relationship between space and characters in fairy tales is played out in
one or both of the following scenarios: 1) as a result of a change in identity (brought
about by a change in external conditions), the character has to leave a particular
space, i.e. a change in the character’s identity necessitates a change in space; 2) a
change in space brings about a change of identity. Examples of both scenarios can
be found in the Grimms’ fairy tale “Mary’s Child” (KHM 3).
The story of a poor woodcutter’s daughter who is adopted and later tested by
the Virgin Mary develops through several moves (instances of dislocation), each
prompted by/resulting in a change of the heroine’s identity. The beginning of the
story finds the heroine, a three-year old woodcutter’s daughter, living in abject
poverty. The family is so poor they can no longer afford “daily bread” (Grimm
1983: 8), which prompts the Virgin Mary to offer to take the girl up to heaven:
“I shall take her with me and be her mother and care for her” (ibid.). Along with
her family home, the girl leaves behind her ‘old’ identity (in fact, the story makes
no further mention of the woodcutter or his wife) and becomes the titular Mary’s
child. The narrative space of heaven is depicted in stark contrast to the earthly
space of deprivation the heroine had previously inhabited. Here she is clad in
golden garments, feasts on cake and sweet milk, and enjoys the company of angels.
However, having spent eleven joyous and prosperous years in heavenly bliss, the
girl makes one fatal mistake. Before going on a trip, the Virgin Mary entrusts her
with a set of keys to thirteen chambers, allowing her to explore all the chambers
except the last one. As fairy tale convention would have it, temptation is too strong
to resist and the heroine opens the door to the forbidden chamber. Her transgression
and subsequent attempts to deny it make her unfit to remain in heaven: “You’ve
disobeyed me, and what’s more, you’ve lied. You are no longer worthy to be in
heaven” (10). The heroine is thus banished from the celestial realm back to earth,
to a desolate spot in the woods where she spends many years in “hardship and
misery” (ibid.). Feeding on roots, nuts and wild berries and sleeping inside a hollow
tree, she becomes a ‘child of nature’, akin to “a poor little animal” (ibid.). The link
with nature is further emphasised by the fact that she is gradually stripped of her
clothing, until she finally remains in her ‘natural state’, her body covered only by
230
N. Kujundžić: Moving (Up) in the World: Displacement, Transformation…
her long, golden hair. The arrival of a king who gets lost on one of his hunting
trips marks the end of her predicament; the king takes her to his palace where
she is “dressed in beautiful clothes and given plenty of everything” (ibid.). Once
again living in abundance, the heroine marries the king, thus assuming a new set
of identities: wife, queen and (eventually) mother. The link between changes in
fortunes, spaces and identities is represented by the following schema:
Heaven
space of abundance
(golden clothes, cake, sweet milk)
Mary’s child
Forest edge
space of deprivation
(lack of daily bread)
Woodcutter’s child
Royal palace
space of abundance
(beautiful clothes)
Wife, queen, mother
Wilderness
space of deprivation
(roots, berries, lack of clothing)
Child of nature
As the schema shows, not only do the rises and falls in the heroine’s fortunes
correspond to her movements in space, but these physical (spatial) movements
often illustrate her ‘movements’ along the social ladder. Initially living in poverty,
the heroine becomes the Virgin Mary’s protégé and, with her assistance, moves up
in the world: both literally (Mary takes her “up to heaven”, Grimm 1983: 8) and
metaphorically (she gains material security). As a result of her transgression and
subsequent refusal to confess and repent, she falls from grace: again, both literally
(she has to leave heaven and go back down to earth) and metaphorically (she is
forced to lead “a wretched life” in the wilderness, 10).
“Mary’s Child” is by no means a unique example of this type of correspondence
between positioning in space and (social) identity. Faced with the terrifying prospect
of marrying her own father, the heroine of “Thousandfurs” (KHM 65) abandons her
royal identity by rejecting all markers of regal status: she discards her beautiful
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 221–237
231
dresses, puts on a cloak made of a thousand furs, and runs away from the palace.
Leaving the palace behind and settling in a forest, she is no longer a princess, but
Thousandfurs: a “strange animal” with “a thousand different kinds of fur” (Grimm
1983: 246), “a poor child, abandoned by [her] father and mother” (247). One day,
some hunters chance upon her and take her with them to another palace (supposedly
in a neighbouring kingdom), where she assumes the role of a kitchen maid. The low
social standing is paired with a physical low point: the heroine lives “in a den under
the stairs” (ibid.). The prince, on the other hand, dwells in the upper regions of the
castle, so in order to meet him the heroine must go up to the ballroom (the upward
movement is preceded by a change of garment: the kitchen maid temporarily
discards her furry cloak and puts on beautiful dresses). This upward movement
brings about a final rise on the social ladder, as she ultimately manages to regain
her royal identity by marrying the prince.
Having been banished for saying she loves her father like she loves salt, the
youngest princess in “The Goose Girl at the Spring” (KHM 179) undergoes both
a spatial and social transformation. From the royal palace she moves to a cottage
on top of a mountain where she serves as a goose girl to an old woman. Much like
Thousandfurs, this golden-haired beauty also has to hide her appearance beneath a
grey wig and animal skins, which give her the appearance of a “peasant wench, tall
and sturdy, but no longer young and ugly as sin” (Grimm 1983: 549).
The Spatial and the Social
The link between displacement and (social) transformation has already been
commented on by numerous scholars. For instance, Lahorka Plejić Poje notes
that apart from moving through space and (in fantasy and SF discourse) time, one
can also move up and down the social ladder (2010: 74). Van Leeuwen is another
scholar who notes the potential for social transformation implied in displacement.
By abandoning home, i.e. the familiar setting, the protagonist abandons the “social
[...] surroundings” that selfsame setting implies, while simultaneously creating
possibilities for a re-invention of his/her social self (2007: 15):
[The hero] leaves behind the identity belonging to his role in his society and can
adopt various roles and identities in accordance with the spaces which he traverses. He
becomes an ‘unknown’ person, on which no specific identity is inscribed, except that
of the traveler, the stranger and the ‘other’, a status with both positive and negative
connotations.
The two types of fairy-tale plots described by Ruth Bottigheimer are to a
large extent predicated on changes of the protagonists’ (social) identity and their
232
N. Kujundžić: Moving (Up) in the World: Displacement, Transformation…
(social) movement.6 Depending on the initial social standing of the protagonist,
Bottigheimer distinguishes between two types of fairy tales: rise and restoration. In
her own words (2009: 10):
[Restoration tales] begin with a royal personage – usually a prince or princess, but
sometimes a king or queen – who is driven away from home and heritage. Out in the
world, the royals face adventure, undertake tasks, and suffer hardship and trials. With
magic assistance they succeed in carrying out their assigned tasks, overcoming their
imposed hardships, and enduring their character-testing trials, after which they marry
royally and are restored to a throne, that is, they return to their just social, economic,
and political position.
“Snow White” (KHM 53) and “Brier Rose” (KHM 50) are among the best
known examples of this type of fairy tale. Rise fairy tales, on the other hand,
follow the rags-to-riches trajectory, i.e. they start with a lowly protagonist who
goes through various trials and tribulations, only to be united with a royal partner
through marvelous assistance (Bottigheimer 2009: 10–11). “Cinderella” (KHM 21)
comes to mind as a prototypical rags-to-riches narrative. Both rise and restoration
fairy tales rely on movement: “[i]f charted visually, restoration tales start high, fall
low, and then return to their original social level” (11), while “a rise tale begins with
a poor and lowly hero or heroine who rises dramatically up the social ladder” (13).
Apart from the proverbial ‘happily ever after’, the two fairy-tale plots described
by Bottigheimer share two important features: in both cases the narrative ends at
the top of the social ladder, and describes some kind of movement (downward –
upward in the case of restoration tales, and strictly upward in the case of rise tales).
The word ‘movement’ in this case designates both literal (physical, spatial) and
metaphorical (social) displacement.
A similar classification of fairy-tale plots has been suggested by Satu Apo,
whose main point of interest is the comparison between the initial and final
narrative situation in terms of the status of the protagonist. The first type of tales
(marked as ‘plot type A’) is to an extent comparable to Bottigheimer’s concept of
rise fairy tales, as it includes narratives in which the protagonist improves his/her
initial situation (climbs the social ladder) by achieving positive goals. The second
group (‘plot type B’) is reminiscent of restoration tales as the protagonist is faced
with a crisis which s/he manages to overcome during the course of the narrative
(1995: 24–5).
It should be noted that the theories presented in Ruth Bottigheimer's Fairy Tales: A New History
(2009) have caused quite a controversy among folklorists. Many of her theses have been hotly
contested, especially the notion of fairy tales (or, to be more specific, rise fairy tales) as a genre
which originated in written, printed literature (Bottigheimer cites the sixteenth-century Italian
writer Giovan Francesco Straparola as the “inventor” of the fairy tale; also in Bottigheimer 2002)
rather than oral tradition (for responses to and criticism of Bottigheimer, see: the special issue of
The Journal of American Folklore 2010; Zipes 2012).
6
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 221–237
233
The fairy tale’s happy ending often sees the protagonist both in a new social
role and a brand new setting: the lowly farmer’s son or servant girl who starts out in
a ramshackle cottage ends up living the high life in a royal palace. The protagonist
of “The Three Snake Leaves” (KHM 16) feels he can no longer be a burden on his
poor father who has barely enough to feed himself, so he decides to “leave home and
see if [he] can earn [his]own living” (Grimm 1983: 62). His wanderings ultimately
lead him to a battlefield where he shows extraordinary courage, thus earning “great
treasures” and an important position at court (ibid.). His social standing is further
improved once he marries a beautiful princess. In order to go from servant to king,
the hero of “The White Snake” (KHM 17) must first abandon his initial space (the
palace where he is employed as a servant) and travel “a long way” until he reaches
“a big city” (67) where his royal bride-to-be lives. In “The King of the Golden
Mountain” (KHM 92) the merchant’s son is set adrift in a small boat. After an
indeterminate period of time he reaches “a strange place” (322) where he finds
and rescues an enchanted princess, thus becoming the titular King of the Golden
Mountain. The protagonist in “The Miller’s Drudge and the Cat” (KHM 106) may
not end up as next-in-line to the throne, but the story nevertheless sees him rise
to material wealth and independence (Tatar 2004: 329, n. 7). The simpleton who
sleeps in the goose house and whose clothes are so “filthy and ragged” that he is
not allowed to sit at the table ends up dressed in “splendid clothes” and living in a
big castle filled with silver and gold (Grimm 1983: 366). However, before such an
extraordinary transformation can take place, the unlikely hero must first abandon
his initial space (the mill where he serves as a drudge) and go out into the world.
The possibility of changing one’s station in life is explicitly stated at the
beginning of “The Glass Coffin” (KHM 163): “Don’t ever say a poor tailor can’t
rise in the world and win great honours. All he has to do is get to the right place
at the right time and, most important of all, have good luck” (Grimm 1983: 507,
my emphasis). And, one might add, be bold and adventurous enough to leave the
familiar and predictable space of home and wander off into the world, as indeed the
tailor in question does. As a result, he ends up rescuing and marrying the beautiful
daughter of a rich count.7
Although it falls beyond the scope of this paper, a reading of displacement from the point of view
of the characters’ gender promises to be most illuminating. As even the brief analyses and examples
presented in this paper suggest, the gender of the protagonists does (to a certain extent) have some
bearing on the motivation and type of their displacement (e.g. female characters in the Grimms’
tales are never motivated by wanderlust). Ruth Bottigheimer’s discussion (1987) of the relationship
between gender and specific locations in fairy tales, as well as the reasons for the characters’
transportation to these locations, might be a good starting point for examining displacement-related
issues from the point of view of gender.
7
234
N. Kujundžić: Moving (Up) in the World: Displacement, Transformation…
Concluding Remarks
In order for the encounter between the realistic and the marvellous, which
constitutes a defining feature of the fairy tale genre, to take place, the protagonist
has to be displaced from his/her initial, domestic space. This displacement may
take the form of faraway journeys and epic quests, but it can also be realised as the
simple act of crossing one’s threshold. In any case, displacement brings about some
sort of transformation of the protagonist, usually manifested as material possessions
and an improvement of his/her social standing.
The findings and observations presented in this paper are limited to the corpus
of the Grimms’ fairy tales. The next step within this type of research would be to
examine the significance and functions of displacement in other fairy-tale corpora.
Another possibility for future research and further development of the topics
discussed in this paper would be to examine displacement in other genres found in
the Grimms’ collection, e.g. religious tales, animal tales, cautionary tales, etc. Last,
but certainly not least, the importance of displacement, i.e. the role that changes in
narrative space have in structuring the plot and shaping characters’ identities, calls
for a re-examination of the role of narrative space, which has traditionally been
neglected and regarded as nothing more than a backdrop for the action.
References
Apo, Satu. 1995. The Narrative World of Finnish Fairy Tales: Structure, Agency, and
Evaluation in Southwest Finnish Folktales. FF Communications 256. Helsinki:
Academia Scientarium Fennica.
Bakhtin, M. M. 2010. “The Bildungsroman and Its Significance in the History of Realism
(Toward a Historical Typology of the Novel)”. In M. M. Bakhtin. Speech Genres and
Other Late Essays, eds. Caryl Emerson and Michael Holquist, 10–59. Trans. Vern W.
McGee. 12th edn. Austin: University of Texas Press.
Bettelheim, Bruno. 2010. Uses of Enchantment: the Meaning and Importance of Fairy
Tales. New York: Vintage Books.
Bloch, Ernst. 1988. The Utopian Function of Art and Literature: Selected Essays. Trans.
Jack Zipes and Frank Mecklenburg. Cambridge: MIT Press.
Bošković-Stulli, Maja. 2012. “Bajka” [Fairy Tale]. Libri et Liberi 1 (2): 281–291.
Bottigheimer, Ruth B. 1987. Grimms’ Bad Girls and Bold Boys: The Moral and Social
Vision of the Tales. New Haven and London: Yale University Press.
Bottigheimer, Ruth B. 2002. The Fairy Godfather: Straparola, Venice and the Fairy Tale
Tradition. Philadelphia: University of Pennsylvania Press.
Bottigheimer, Ruth B. 2009. Fairy Tales: A New History. Albany: State University of New
York Press.
Brewer, David. 2003. “The Interpretation of Fairy Tales”. In The Companion to the Fairy
Tale, eds. Hilda Ellis Davidson and Anna Chaudhri, 15–37. Cambridge: D.S. Brewer.
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 221–237
235
Duda, Dean. 1998. Priča i putovanje. Hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr.
[Tales and Travels. Croatian Romanticist Travelouge as Narrative Genre]. Zagreb:
Matica hrvatska.
Grimm, Jacob and Wilhelm. 1812. “Strohhalm, Kohle und Bohne auf der Reise”. <http://
de.wikisource.org/wiki/Strohhalm,_Kohle_und_Bohne_auf_der_Reise_(1812)>
(accessed May 25, 2014).
Grimm, Jacob and Wilhelm. 1983. Grimms’ Tales for Young and Old. Trans. Ralph Manheim.
New York: Random House, Inc.
Holbek, Bengt. 1987. Interpretation of Fairy Tales: Danish Folklore in a European
Perspective. Reprinted in 1998. FF Communications 239. Helsinki: Academia
Scientarium Fennica.
The Journal of American Folklore. 2010. Special issue dedicated to the oral/literary origin
of the fairy tale. No. 123, vol. 490.
Lüthi, Max. 1970. Once Upon a Time: On the Nature of Fairy Tales. Trans. Lee Chadeayne
and Paul Gottwald. Bloomington: Indiana University Press.
Lüthi, Max. 1986. The European Folktale: Form and Nature. Trans. John D. Niles.
Bloomington: Indiana University Press.
Malmgren, Carl Darryl. 1985. Fictional Space in the Modernist and Postmodernist
American Novel. London and Toronto: Bucknell University Press.
Messerli, Alfred. 2005. “Spatial Representation in European Popular Fairy Tales”. Marvels
and Tales 19 (2): 274–284.
Mickelsen, David. 1981. “Types of Spatial Structure in Narrative”. In Spatial Form in
Narrative, eds. Ann Daghistany and Jeffrey R. Smitten, 63–78. Ithaca & London:
Cornell University Press.
Mikkonen, Kai. 2007. “The ‘Narrative is Travel’ Metaphor: Between Spatial Sequence and
Open Consequence”. Narrative 15 (3): 286–305.
Molvarec, Lana. 2010. “Putovanje kao izraz krize subjekta-putnika” [Travelling as
Expression of Crisis of the Travelling Subject]. In Dani Hvarskoga kazališta. Sv.
36. Putovanje, lutanje i bijeg u hrvatskoj književnosti. [Hvar Theatre Days, vol. 36.
Journey, Roaming, and Escape in Croatian Literature], eds. Nikola Batušić et al.,
289–313. Split: Književni krug.
Peričić, Helena. 2010. “Putovanje/lutanje/bijeg u poeziji i prozi Sime Mraovića” [Journey
/Roaming/Escape in the Poetry and Prose of Simo Mraović]. In Dani Hvarskoga
kazališta. Sv. 36. Putovanje, lutanje i bijeg u hrvatskoj književnosti. [Hvar Theatre
Days, vol. 36. Journey, Roaming, and Escape in Croatian Literature], eds. Nikola
Batušić et al. 332–346. Split: Književni krug.
Plejić Poje, Lahorka. 2010. “Tko doma ne sidi, a tko sidi? Tema putovanja i ženski likovi u
ranovjekovnoj književnosti” [Who Does and Who Does Not Sit at Home? Travelling
and Female Characters in Croatian Literature of the Early Middle Ages]. In Dani
Hvarskoga kazališta. Sv. 36. Putovanje, lutanje i bijeg u hrvatskoj književnosti. [Hvar
Theatre Days, vol. 36. Journey, Roaming, and Escape in Croatian Literature], eds.
Nikola Batušić et al. 72–87. Split: Književni krug.
Porteous, J. Douglas. 1976. “Home: The Territorial Core”. Geographical Review 66 (4):
383–390.
Propp, Vladimir. 1968. Morphology of the Folktale. Trans. Laurence Scott. Austin:
University of Texas Press.
Propp, Vladimir. 1990. Historijski korijeni bajke. [Historical Roots of the Wonder Tale].
Trans. Vida Flaker. Sarajevo: Svjetlost.
236
N. Kujundžić: Moving (Up) in the World: Displacement, Transformation…
Rosowski, Susan J. 1987. “Willa Cather and the Fatality of Place: O Pioneers!, My Ántonia,
and A Lost Lady”. In Geography and Literature: A Meeting of the Disciplines, eds.
William E. Mallory and Paul Simpson-Housley, 81–94. Syracuse and New York:
Syracuse University Press.
Ryan, Marie-Laure. 2012. “Space”. In The Living Handbook of Narratology, eds. Peter
Hühn et al., Hamburg: Hamburg University. <http://www.lhn.uni-hamburg.de/article/
space> (accessed April 01, 2014).
Sallis, John. 2006. Topographies. Bloomington & Indianapolis: Indiana University Press.
Solar, Milivoj. 2004. Ideja i priča [Idea and Story]. Zagreb: Golden marketing – tehnička
knjiga.
Tatar, Maria. 2003. The Hard Facts of Grimms’ Fairy Tales. 2nd edn. Princeton & Oxford:
Princeton University Press.
Tatar, Maria, ed. 2004. The Annotated Brothers Grimm. Trans. Maria Tatar. New York &
London: W.W. Norton & Company.
Teverson, Andrew. 2013. Fairy Tale. London & New York: Routledge.
Todorov, Tzvetan. 1987. The Fantastic: A Structural Approach to a Literary Genre. 3rd edn.
Trans. Richard Howard. New York: Cornell University Press.
van Baak, Jan Joost. 1983. The Place of Space in Narration: A semiotic approach to
the problem of literary space, with an analysis of the role of space in I. E. Babel’s
‘Konarmija’. Amsterdam: Rodopi.
van Leeuwen, Richard. 2007. The Thousand and One Nights. Space, Travel and
Transformation. London and New York: Routledge.
Vermette, Rosalie. 1987. “Terrae Incantatae: The Symbolic Geography of Twelfth-Century
Arthurian Romance”. In Geography and Literature. A Meeting of the Disciplines, eds.
William E. Mallory and Paul Simpson-Housley. 145–160. Syracuse and New York:
Syracuse University Press.
Young, Katharine Galloway. 1987. Taleworlds and Storyrealms. Dordrecht: Martinus
Nijhoff Publishers.
Zipes, Jack. 1979. Breaking the Magic Spell. Radical Theories of Folk and Fairy Tales.
London: Heinemann.
Zipes, Jack. 2000. “Introduction: Towards a Definition of the Literary Fairy Tale.” In The
Oxford Companion to Fairy Tale, ed. Jack Zipes. xv–xxxii. Oxford: Oxford University
Press.
Zipes, Jack. 2012. The Irresistible Fairy Tale. The Cultural and Social History of a Genre.
Princeton and Oxford: Princeton University Press.
Nada Kujundžić
Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska / Sveučilište u Turkuu, Finska
Universität Zagreb, Kroatien / Turku Universität, Finnland
Izmještanje, preobrazba i identitet u bajkama braće Grimm
Cilj je ovoga rada istražiti značaj i funkcije izmještanja u bajkama objavljenima u
posljednjemu, sedmome izdanju zbirke Kinder- und Hausmärchen [Dječje i kućne bajke]
(1857.) Jacoba i Wilhelma Grimma. Pokazuje se da je izmještanje protagonista/ice glavni
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 221–237
237
preduvjet za susret realnoga i čudesnoga, koji pak predstavlja jedno od razlikovnih
obilježja žanra bajke. Nadalje, spomenuto izmještanje nužno uzrokuje neku vrst preobrazbe
protagonista/ice, koja se uglavnom manifestira u vidu materijalnih dobara i društvenoga
uspona. Posebna pozornost posvetit će se podudarnostima između promjena narativnih
prostora i promjena (društvenoga) identiteta protagonista/ice.
Ključne riječi: bajka, izmještanje, Jacob i Wilhelm Grimm, Kinder- und Hausmärchen,
narativni prostor, preobrazba
Zu Dislokations-, Transformations- und
Identitätsbildungsprozessen in Grimms Märchensammlung
Im Beitrag werden die Bedeutung und die Funktion der Dislokationsprozesse erforscht,
zu denen es in der letzten, siebten Ausgabe der Kinder- und Märchensammlung (1857)
der Brüder Grimm kommt. Diesbezüglich wird darauf hingewiesen, dass die Dislokation
der Gestalten die grundlegende Voraussetzung für die Begegnung des Realen und des
Wunderbaren bildet, worin auch eines der Unterscheidungsmerkmale der Märchen als
literarische Gattung liegt. Die angeführten Dislokationsprozesse führen notwendigerweise
zur Umgestaltung der Protagonisten, die sich im Gewinn an materiellen Gütern sowie im
sozialen Aufstieg der Protagonisten äußert. Ein besonderes Augenmerk wird in diesem
Zusammenhang auf die Übereinstimmung der Veränderungen im Erzählraum und in der
(sozialen) Identität der Protagonisten gelegt.
Schlüsselwörter: Märchen, Dislokation, Jacob und Wilhelm Grimm, Kinder- und
Hausmärchen, Erzählraum, Transformation
238
First Edition of KHM by the Brothers Grimm / Prvo izdanje KHM braće Grimm
Title page of the first volume of the first edition of Kinder- und Hausmärchen (KHM) by
the Brothers Grimm.
Naslovnica prvoga sveska prvoga izdanja Kinder- und Hausmärchen (KHM) braće Grimm.
239
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 239–261
UDK 061.1-028.42-027.6
06.05Nobel:82
Dubravka Zima
Sveučilište u Zagrebu – Hrvatski studiji, Hrvatska
dzima@hrstud.hr
Ivana Brlić-Mažuranić, članstvo u Akademiji i
Nobelova nagrada
Izvorni znanstveni rad / original research paper
Primljeno / received 20. 3. 2014.
U radu se analiziraju dokumenti i zapisnici povezani s primanjem Ivane
Brlić-Mažuranić u Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti u
Zagrebu: zapisnici sa sjednica i urudžbeni zapisnici pokazuju da je
Ivana Brlić-Mažuranić primljena u Akademiju kao dopisna članica
nakon što je ponovljen prijedlog za primanje. Također se analiziraju
pisma i dokumenti povezani s procesom nominacije Ivane Brlić-Mažuranić za Nobelovu nagradu, iz kojih je vidljivo da su ukupno
bile četiri nominacije. Prve dvije nominacije (1931. i 1935.) potpisuje
Gavro Manojlović, u to vrijeme predsjednik Akademije, a druge dvije
(1937. i 1938.) Gavro Manojlović zajedno s Albertom Bazalom, u to
vrijeme predsjednikom Akademije. Nijedna od nominacija nije bila
službena Akademijina nominacija. U završnom se dijelu rada interpretira
studija Gavre Manojlovića o Pričama iz davnine koja je priložena
nominacijskim dokumentima.
Ključne riječi: Ivana Brlić-Mažuranić, članstvo u Akademiji,
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, nominacije za
Nobelovu nagradu, Gavro Manojlović, Priče iz davnine
Koliko je poznato, Ivana Brlić-Mažuranić prva je žena koja je u Hrvatskoj
postala članica Akademije i koja je dvaput bila kandidirana za Nobelovu nagradu za
književnost, no nije je dobila. Godina primanja u članstvo Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti u Zagrebu (JAZU) je 1937., a godine koje se spominju u vezi
s kandidaturom za Nobela su 1931. i 1937. Podatak o nominacijama prvi se put
nalazi u članku Ivana Brlića „Životopis“ (1970) u zborniku radova o Ivani BrlićMažuranić. U članku Ivan Brlić izrijekom navodi sljedeće (1970: 253–254):
240
D. Zima: Ivana Brlić-Mažuranić, članstvo u Akademiji i Nobelova nagrada
God. 1931. učini predsjednik JAZU prof. dr Gavro Manojlović prijedlog Kraljevskoj
švedskoj akademiji, koja u stvari odlučuje, da se I.B.M. dodijeli Nobelova nagrada
za književnost. [...] Godine 1937. ponoviše prijedlog za Nobelovu nagradu dr Albert
Bazala predsjednik JAZU i dr Gavro Manojlović bivši predsjednik njen. Iste godine
1937. bude I.B.M. izabrana za člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
kao prva žena član Akademije u Jugoslaviji. Rješenje drugog prijedloga za dodjeljenje
Nobelove nagrade I.B.M. ne dočeka [...].
Podatak o kandidaturi ili nominaciji za Nobelovu nagradu dalje nalazimo u
„Ljetopisu Ivane Brlić-Mažuranić“ u njezinim Izabranim djelima u izdavačkome
nizu Stoljeća hrvatske književnosti, autora Zvonimira Diklića, koji navodi,
modificirano, da ju je 1931. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti
predložila za Nobelovu nagradu za književnost, a kod godine 1937. navodi
„ponovljen prijedlog za dodjelu Nobelove nagrade za književnost“ (Diklić 1997:
33–34), ali bez podatka o predlagatelju. O nominaciji je riječ i u monografiji
Ivana Brlić Mažuranić Dubravke Zime (2001: 27–29) u kojoj se ponovno sugerira
da je predlagateljica JAZU (u daljem tekstu: Akademija), zatim se isti podatak,
uključujući i Akademiju kao predlagateljicu, nalazi u Dječjim hrvatskim klasicima
Stjepana Hranjeca (usp. 2004: 33), također i u romansiranoj biografiji Sanje
Lovrenčić U potrazi za Ivanom, u kojoj se ponavlja da je Akademija predložila
Ivanu Brlić-Mažuranić za Nobelovu nagradu (usp. 2007: 279–280), kao i u studiji
Jože Skoka o književnom djelu Ivane Brlić-Mažuranić (usp. 2007: 15–16).
Uglavnom, dva se prijedloga za Nobelovu nagradu, bilo s Akademijom
ili bez nje, opetovano spominju u javnome diskursu o Ivani Brlić-Mažuranić, s
ponekim varijacijama, ali i s povelikim, katkada zapanjujućim odstupanjima. Tako,
primjerice, u predgovoru Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića u izdanju Mozaik
knjige 2000. Hrvojka Mihanović-Salopek navodi da je Ivana Brlić-Mažuranić „dva
puta predložena za najveće svjetsko priznanje na području dječje književnosti,
za Andersenovu nagradu. Od tada opravdano nosi počasni naslov hrvatskog
Andersena“ (2000: 5, kurziv H. M-S.). Pritom autorica ne navodi predlagatelja i
zanemaruje činjenicu da je Andersenova nagrada1 ustanovljena 1956., dakle gotovo
dvadeset godina nakon autoričine smrti, kao i to da se Andersenova nagrada prema
propozicijama dodjeljuje živućim autori/ca/ma, odnosno da je IBBY, institucija
koja dodjeljuje Andersenovu nagradu, osnovana tek 1953.
S obzirom na to da do sada nisu bili dostupni precizni podatci o nominacijama
za Nobelovu nagradu ni pisani prijedlozi kojima se Ivana Brlić-Mažuranić predlaže
za nju, Libri & Liberi istražuje dokumente povezane s autoričinim članstvom u
Akademiji i s kandidaturama za Nobelovu nagradu.
O Andersenovoj nagradi vidi <http://www.ibby.org/index.php?id=273>.
1
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 239–261
Sl. 1. Dopis Milivoja Dežmana Tajništvu umjetničkoga razreda Jugoslavenske
akademije od 15. siječnja 1935.
Fig. 1. The letter by Milivoj Dežman to the Secretary of the Art Division of the
Academy dated 15 January 1935.
241
242
D. Zima: Ivana Brlić-Mažuranić, članstvo u Akademiji i Nobelova nagrada
Članstvo u Akademiji
Ivana Brlić-Mažuranić u Akademiju je kao dopisni član (sic!) primljena 1937.,
dakle u godini u kojoj je, prema uvodno spomenutim izvorima, drugi put ponovljen
prijedlog za dodjelu Nobelove nagrade. Njezino primanje u članstvo Akademije
ujedno je konotirano društvenim značenjem, posebice u rodnome kontekstu, s
obzirom na to da se učestalo navodi podatak o prvoj ženi članici Akademije.2
Ono što javni diskurs, međutim, ne otkriva, jest da njezino primanje u
Akademiju nije proteklo posve glatko: prvi je prijedlog za njezino primanje u
članstvo, također kao dopisnoga člana, odbijen 1935. Naime, među zapisnicima
sjednica iz 1934. godine (vjerojatno omaškom pogrešno uložen) nalazi se dopis
Milivoja Dežmana od 15. siječnja 1935., upućen Tajništvu umjetničkoga razreda
Jugoslavenske akademije (Sl. 1.), u kojemu Dežman predlaže, između ostalih
zaslužnih književnika (Janko Leskovar, Branimir Livadić i Mihovil Nikolić), i
Ivanu Brlić-Mažuranić kao dopisnu članicu (HR AHAZU-2: 66):
Gdja Ivana Brlić-Mažuranić iako njihova vršnjakinja, nije iz istog književnog kruga,
ni po svom radu ni po svojim nastojanjima, jer je išla svojim putevima. No i ako gdja
Brlić nije utjecala na hrvatsku književnost, zadužila je svoju domovinu „Pričama iz
davnine“, koje su prevedene na gotovo sve europske jezike i stekle veliko priznanje,
a izazvale velike pohvale za naša kulturna nastojanja. Red je da gdja Brlić i kod kuće
dobije adekvatno priznanje izborom za člana dopisnika.
Umjetnički je razred na sjednici održanoj 15. siječnja 1935., međutim, usvojio
prijedlog da se za članove dopisnike izaberu Janko Leskovar i Branimir LivadićVizner (kako se i sam u to vrijeme potpisivao; danas se navodi kao LivadićWiesner), što se vidi u Izvodu objavljenome u Ljetopisu JAZU za godine 1934./35.
(1936: 28). Iz toga se Izvoda ne vidi da se na istoj sjednici raspravljalo o prijedlogu
za primanje Ivane Brlić-Mažuranić, što otkriva Zapisnik, iz kojega se doznaje da se
o prijedlogu glasalo, te da su prisutni članovi (Martin Pilar, Franjo Dugan, Božidar
Širola, Artur Schneider, Vladimir Becić, Ljubo Babić i predsjednik Akademije,
Alfred Bazala, koji nema pravo glasa na sjednici razreda) tajnim glasanjem
odbili prijedlog (Zapisnik I. sjednice Umjetničkog razreda 15. januara 1935., HR
AHAZU-2: 70):
Predano je 6 glasovnica: za Janka Leskovara 6 „da“; za dra. Branimira Wiesner-Livadića 6 „da“; za Mihovila Nikolića 5 „ne“, 1 prazna, za Ivanu Brlić-Mažuranić 5
„ne“, 1 „da“.
Zapisnici sjednica na kojima se raspravljalo o autoričinu primanju u članstvo potvrđuju da je
predmetom rasprave bio njezin spol.
2
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 239–261
243
Kako se dalje vidi iz susljednih zapisnika, ova se činjenica odbijanja tematizirala
u kontekstu izostanaka predlagatelja Milivoja Dežmana sa sjednica,3 gdje se u
zapisniku II. skupne sjednice od 17. ožujka 1937. njegovi izostanci čak dovode u
izravnu vezu s odbijanjem njegova prijedloga.4
Dvije godine nakon ovoga odbijanja Milivoj Dežman ponavlja prijedlog
Umjetničkome razredu, no ovoga puta preko posrednika, Roberta Frangeša, u to
vrijeme bivšega predstojnika toga Akademijina razreda. U zapisniku I. sjednice
Umjetničkoga razreda od 4. siječnja 1937., naime, istaknuto je da je „Milivoj
Dežman poručio po R. Frangešu, da je voljan ponoviti svoj prijedlog, da se za članove
dopisnike izaberu Ivana Brlić-Mažuranić i Mihovil Nikolić“ (HR AHAZU-2: 73).
Taj je Dežmanov prijedlog, ovoga puta opsežniji i pomno sastavljen,5 u cijelosti
i pročitan na II. sjednici Umjetničkoga razreda, već 12. siječnja 1937., te su
prisutna četiri člana (Franjo Dugan, Robert Frangeš-Mihanović, Božidar Širola i
Artur Schneider) predala četiri glasa „za“ i time je jednoglasno zaključeno da se
Ivana Brlić-Mažuranić predlaže za dopisnoga člana (HR AHAZU-2: 73). Mihovil
Nikolić više se ne spominje, a njegovo ime ne nalazimo ni u Zapisniku II. skupne
sjednice Jugoslavenske akademije od 17. ožujka 1937., na kojoj je, nakon nekoliko
javnih izjava zagovornika Ivane Brlić-Mažuranić, prijedlog jednoglasno potvrđen,
zajedno s prijedlogom niza drugih članova dopisnika iz drugih razreda.6
Prema zapisniku je vidljivo da su prisutni akademici zastupali prijedloge za
nove članove: prijedlog za Ivanu Brlić-Mažuranić prvi zastupa Gavro Manojlović,
koji „ističe, da ne može biti zapreke u tome, što je žensko, da se ovaj kandidat
ne izabere, kad su njene pjesničke kvalifikacije tako visoke, a osim toga je kći
Vladimira i unuka Ivana Mažuranića. Mirne duše mogao ju je predložiti za
Nobelovu nagradu.“ (Iz Zapisnika II. skupne sjednice, od 17. ožujka 1937., HR
AHAZU-2: 73). Nakon njega prijedlog zastupa i predstojnik Umjetničkoga razreda
Božidar Širola, koji „izjavljuje da je pri predlaganju Ivane Brlićeve za člana
dopisnika odlučivala umjetnička vrijednost njenih djela“ (isto), te naposljetku
govori Robert Frangeš koji „napominje, da prijedlog razreda prije tri godine u
Usp. u HR AHAZU-2: 73, Zapisnik VI. sjednice Umjetničkoga razreda od 14. prosinca 1937.,
prijedlog da se u Umjetnički razred primi novi član jer „dr. Dežman rijetko dolazi na sjednice“.
Također i u zapisniku I. skupne sjednice Akademije od 16. siječnja 1937., u kojemu se spominje
prijedlog dr. Matičevića da se Dežman sankcionira jer ne dolazi ni na sjednice Umjetničkoga
razreda niti na skupne sjednice.
4
U tome se Zapisniku navode riječi Roberta Frangeša: „Nada se, da ovaj put jednodušni prijedlog
razreda ne će biti odbijen, kao prije tri godine, zbog čega na pr. dr. Dežman rijetko dolazi na
sjednice.“
5
Prijedlog je u cijelosti dostupan u Ljetopisu JAZU za godinu 1936./37., svezak 50. (1937: 124–126).
6
Dr. Vanino, dr. Kos, dr. Maurović, dr. Krbek, dr. Katičić, dr. Bukovski, dr. Kosmat, dr. Petkov, dr.
Samec, dr. Katalinić, dr. Lončar, dr. Feller.
3
244
D. Zima: Ivana Brlić-Mažuranić, članstvo u Akademiji i Nobelova nagrada
glavnoj godišnjoj skupštini nije bio prihvaćen jer svi članovi nisu bili dovoljno
obaviješteni o njezinim djelima, kojima je hrvatsko ime proslavila u stranom
svijetu. I u drugim akademijama /u češkoj i poljskoj/ ima članova žena. Nada se,
da ovaj put jednodušni prijedlog razreda ne će biti odbijen, kao prije tri godine,
zbog čega na pr. dr. Dežman rijetko dolazi na sjednice.“ (isto). Nakon tih zagovora
uslijedilo je glasanje te je jednoglasno prihvaćeno da se Ivana Brlić-Mažuranić
predloži za dopisnoga člana Akademijina Umjetničkoga razreda.
Taj je izbor Akademija morala potvrditi na Glavnoj skupštini, koja je održana
8. svibnja 1937., a iz zapisnika se vidi da je bez rasprave prihvaćen prijedlog novih
članova, među njima i Ivane Brlić-Mažuranić. Novoizabrana je članica već 13.
svibnja nazočila Svečanoj sjednici, na kojoj predsjednik Akademije Albert Bazala
u uvodnome govoru, u kojemu svečano proglašava nove članove, o Ivani BrlićMažuranić navodi (Ljetopis JAZU 1938: 79):
Ivana Brlić-Mažuranić, kćerka je pok. Vladimira Mažuranića, mnogo uvažena člana
i pretsjednika Akademije, i unuka bana Ivana Mažuranića, koji prema istraživanjima
akademika F. Šišića ima velikih zasluga, da je osnivanje Akademije dopušteno.
Produžujući u trećoj generaciji vezu s Akademijom Ivana Brlić-Mažuranić je prva
žena, koja ulazi u red njezinih članova. U taj red dovodi je obilan njezin književni rad
na polju dječje književnosti, koji se od zabavna pričanja i pjevanja s poučavanjem, koje
se drži u granicama djelovanja estetskih sredstava, od živopisnih prikaza u riječima, od
romantičnih dočaravanja, koja provijava dubok životni smisao i plemenito osjećanje,
uspinje do klasičnih „Priča iz davnine“, savršenih slika profinjene mašte, u kojima diše
iskonska neka, naivna priroda, što obilježava genijalno stvaranje, naoko djetinjska, a
ipak umno sazrela, osobita u načinu gledanja i ugođaju, općeljudski pristupačna, po
umilnim i dirljivim sanjarskim prizorima, u kojima otkriva dubine osjećaja i poletne
vidike teženja. „Priče iz davnine“, u hrvatskom jeziku tri puta izdane, prevedene su
na engleski, švedski, danski, ruski, češki i druge jezike, naišle su svuda na najveće
priznanje kao čarobno ogledalo hrvatske duše, pune slavenskoga raspoloženja i
sveljudskog smisla. Sve to, i porodični genij od ilirskih vremena svijetlim plodovima
uma vezan s hrvatskom kulturom i sjaju imena pridružena vlastita zasluga i svijetom
pronesena slava hrvatskog duha s pravom su doveli Ivanu Brlić-Mažuranić u krug
Akademije.
U istome je Ljetopisu JAZU za godinu 1936./37. u cijelosti prenesen već
spominjani prijedlog Milivoja Dežmana (1938: 124–126).
Dakle, od 8. svibnja 1937. Ivana Brlić-Mažuranić dopisna je članica Akademije,
njezina Umjetničkoga razreda. Urudžbeni zapisnik za godinu 1937. bilježi 31.
svibnja, pod brojem 626., dostavu diploma novim članovima, a uz to je zabilježeno
i da je zaprimljena autoričina zahvala. Njezina se pismena zahvala spominje i u
zapisniku V. Akademijine skupne sjednice od 29. listopada iste godine, a u Ljetopisu
JAZU za godine 1936./37. navedena je u popisu članova dopisnika Umjetničkoga
razreda (1938: 9). Također, u lipnju 1938. ponovno je prisutna na Svečanoj sjednici.
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 239–261
245
Podatak o prvoj jugoslavenskoj akademkinji zadobio je i popriličan medijski
prostor: u bibliografiji članaka o Ivani Brlić-Mažuranić u zborniku radova Ivana
Brlić-Mažuranić koju je sastavio Ivan Brlić (1970), zabilježeno je desetak članaka
objavljenih u zemlji i inozemstvu u kojima se izvještava i komentira autoričino
primanje u Akademijino članstvo bilo kao velik korak za žensko pitanje, bilo kao
velika čast za autoricu, za Akademiju ili za književnost.7
U rujnu 1938. u Urudžbenome zapisniku Jugoslavenske akademije, pod
rednim brojem 748 i s datumom 22. rujna, zaveden je primitak smrtovnice Ivane
Brlić-Mažuranić, koju šalju obitelji Brlić, Ružić, Mažuranić i Milčić. U danima
koji slijede u Urudžbenome zapisniku nije zavedeno slanje sućutnice obitelji, no
iz Izvoda sa sjednica objavljenih u Ljetopisu JAZU za godinu 1938./39. vidljivo je
da je na sjednici održanoj 19. listopada 1938. „sa žalošću saslušano saopćenje, da
je 21. rujna o. g. preminuo član dopisnik Ivana Brlić-Mažuranić.“ (Ljetopis JAZU
1940: 27). U nastavku se Izvoda u cijelosti navodi govor Božidara Širole održan na
pogrebu (26–27).
Prijedlozi za dodjelu Nobelove nagrade
Pregledom urudžbenih zapisnika i zapisnika sjednica iz godina 1931. i 1937.
ustanovili smo8 da ne postoji službeni trag o eventualnome Akademijinu prijedlogu
Ivane Brlić-Mažuranić za Nobelovu nagradu niti o diskusiji o tome pitanju. Jedino
mjesto na kojemu se Nobelova nagrada u službenim Akademijinim dokumentima
spominje u vezi s autoricom ovdje je citirana rečenica G. Manojlovića iz 1937.
prilikom autoričina primanja u JAZU: „Mirne duše mogao ju je predložiti za
Nobelovu nagradu.“ (Zapisnik II. skupne sjednice od 17. ožujka 1937., HR
AHAZU-2: 73). Osim u tome kontekstu, Nobelova se nagrada ne spominje ni u
zapisnicima sjednica, kako skupnih, tako ni sjednica Umjetničkoga razreda, niti se
u urudžbenim zapisnicima iz godina 1937. i 1938. može naći traga o eventualnoj
službenoj pošiljci upućenoj Kraljevskoj akademiji u Stockholmu. Ljetopisi JAZU
iz godina 1937. i 1938. također ne spominju eventualnu nominaciju Ivane BrlićMažuranić za Nobelovu nagradu, kao ni spomenuti pogrebni govor Božidara Širole.
Doduše, po propozicijama Švedske akademije, nominacije dostavljaju kvalificirani
Novine koje su objavile vijest o primanju Ivane Brlić-Mažuranić u članstvo Jugoslavenske
akademije redom su: Jutarnji list, Zagreb; Novosti, Zagreb; Glasnik Jugoslovenskog ženskog
saveza, Beograd; Ženski list, Zagreb; Obitelj, Zagreb; Narodna politika, Prag; Pražske Noviny,
Prag; Agencija Reuters; South Slav Herald, Beograd; L’Europa orientale, Rim; Il Piccolo della
Sera,Trst; usp. bibliografiju članaka o Ivani Brlić-Mažuranić ([Zmajević] 1970: 268–286).
8
Pregledani su urudžbeni zapisnici s arhivskim signaturama HR AHAZU-2, JAZU, 9; HR
AHAZU-2, JAZU, 10; HR AHAZU-2, JAZU, 11; HR AHAZU-2, JAZU, 12 i HR AHAZU-2,
JAZU, 13 i zapisnici sjednica sa signaturama HR AHAZU-2, JAZU, 66; HR AHAZU-2, JAZU, 68;
HR AHAZU-2, JAZU, 70 i HR AHAZU-2, JAZU, 73.
7
246
D. Zima: Ivana Brlić-Mažuranić, članstvo u Akademiji i Nobelova nagrada
pojedinci, a među njima su i članovi Švedske i drugih odgovarajućih akademija
znanosti i umjetnosti9 (usp. Nobel Media AB 2014a).
Zanimljivo je, pritom, da Ivan Brlić u uvodno citiranome odlomku navodi da
je Ivana Brlić-Mažuranić drugi put predložena za dodjelu Nobelove nagrade 1937.
te da nije dočekala rješenje toga drugoga prijedloga. Ivana Brlić-Mažuranić umire
u rujnu 1938. te je stoga očito da je u spomenutome Brlićevu navodu došlo do
pogreške, naime, Nobelova nagrada za 1937. godinu dodijeljena je u listopadu iste
godine, odnosno, tu je odluku Ivana Brlić-Mažuranić svakako morala dočekati.10
Ta se omaška, međutim, razjašnjava uvidom u dokumente koji se čuvaju u
Arhivu obitelji Brlić u Slavonskome Brodu i Hrvatskome državnome arhivu, kao
i u ostavštini Ivane Brlić-Mažuranić u Odsjeku za povijest hrvatske književnosti
Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti, odnosno uvidom u rukopisnu zbirku dokumenata o životu
i radu Ivane Brlić-Mažuranić, koju je u nekoliko svezaka sastavio Ivan Brlić.11 U
prvome svesku te zbirke nalaze se strojopisne nepotpisane kopije prijedloga za
dodjelu Nobelove nagrade, i to ukupno njih četiri, datirane 21. siječnja 1931., 19.
siječnja 1935., 15. siječnja 1937. i 20. siječnja 1938. Ivana Brlić-Mažuranić nije
dočekala objavu nagrade za 1938., za koju je, dakle, također bila nominirana.
Svi su prijedlozi pisani njemačkim jezikom. Prvi je prijedlog datiran 21.
siječnja 1931. (rok za dostavu prijedloga ili nominacija, kako se navodi na službenoj
mrežnoj stranici Nobelove nagrade je 1. veljače, Nobel Media AB 2014a), upućen
je Kraljevskoj švedskoj akademiji znanosti (Königliche Schwedische Akademie
des Wissenschaften), a u nadnaslovu je naveden dr. Gavro Manojlović, a potom,
u zagradi „Zagreb, Jugoslavien“ (sic). U strojopisnom je potpisu naveden kao dr.
Gabriel Manojlović, profesor emeritus zagrebačkoga Sveučilišta i predsjednik
Jugoslavenske akademije.
U prijedlogu Manojlović, pozivajući se na Statute Nobelove zaklade
Ivu Andrića i Miroslava Krležu do 1963. godine, do kada su podatci dostupni, predlagalo je Društvo
jugoslavenskih pisaca iz Beograda (1958., 1959., 1960. i 1961.). Međutim, Andrića su predlagali
i ugledni pojedinci: Georges Luciani (profesor slavenskih jezika sa Sveučilišta u Bordeauxu,
Francuska) 1959., [Eyvind] Johnson i Harry Martinson (švedski pisci i članovi Švedske akademije)
1960., a 1961., kada je i dobio Nobelovu nagradu, predložili su ga Elizabeth Hill (profesorica
slavenskih jezika sa Sveučilišta u Cambridgeu, UK), Lennart Breitholtz (profesor književnosti
sa Sveučilišta u Göteborgu, Švedska, koji je 1963. predložio i Jeana Paula Sartra) i Johannes
Edfelt (predsjednik PEN-kluba). Miroslava Krležu u razdoblju do 1963. godine, do kada su arhivi
otvoreni, nije predložio niti jedan individualni predlagatelj (usp. Nobel Media AG 2014b).
10
Nominacije autora/ica za godišnju nagradu moraju prispjeti u Kraljevsku švedsku akademiju u
Stockholmu najkasnije do 1. veljače tekuće godine, a podatak o dobitniku/ici objavljuje se osam
mjeseci poslije, krajem listopada iste godine (usp. Nobel Media AB 2014). Iz toga je jasno da je
Ivana Brlić-Mažuranić morala dočekati objavu o nagradi za 1937.
11
Gradivo Arhiva Odsjeka za povijest hrvatske književnosti Zavoda za povijest hrvatske književnosti,
kazališta i glazbe HAZU, Fond Ivana Brlić-Mažuranić. U daljem tekstu: Zbirka dokumenata, Fond
IBM.
9
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 239–261
247
koji predviđaju da se nominirati mogu i književna djela koja nisu objavljena u
prethodnoj godini, predlaže da se Nobelova nagrada za književnost dodijeli Ivani
Mažuranić, udovici Vatroslava Brlića: „Frau Ivana geborenen Mažuranić, Witwe
des dr. Ignatius Brlić, Advokaten in der Stadt Brod an der Save (Jugoslawien)“
(Zbirka dokumenata, Fond IBM: 477). U prijedlogu Manojlović navodi Priče
iz davnine kao ključno i najvažnije autoričino djelo, opravdava svoj odabir (u
kontekstu vremena objavljivanja zbirke, odnosno činjenice da zbirka nije objavljena
prethodnih godina) te prilaže opsežniju studiju u kojoj interpretira pojedine priče
iz zbirke, poimence „Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica“, „Lutonjica Toporko i
devet župančića“ te „Kako je Potjeh tražio istinu“, posebice ističući visoku etičku
i umjetničku vrijednost priča. Iz kopije se prijedloga ne vidi nikakvo obilježje koje
bi ga označilo kao službeni prijedlog Akademije.
Drugi je prijedlog datiran 19. siječnja 1935. i također upućen Švedskoj
kraljevskoj akademiji u Stockholmu, s istim autorom u nadnaslovu (dr. Gavro
Manojlović), koji u tekstu nekoliko puta preuzima govor u prvome licu jednine
te se na dva mjesta autotematizira kao „potpisnik ovoga prijedloga“ („der
Unterzeichnete“). Drugi dokument nema potpisa na strojopisnoj kopiji koja se
čuva u Arhivu. Navodi se da je prijedlogu priložena brošura na njemačkome,
objavljena u Zagrebu, pod naslovom Die kroatische Märchendichterin Ivana BrlićMažuranić (s. n. 1931), bez oznake autorstva, u kojoj su navedene i djelomice
prenesene inozemne časopisne i novinske kritike autoričinih prijevodnih izdanja.
U drugome prijedlogu Manojlović u Mažuranićkinome djelu prepoznaje dubinsku
srodnost s ruskom devetnaestostoljetnom književnošću te naglašava mogućnost
dodjele Nobelove nagrade kao osobitu čast ne samo autorici, nego i slavenskim
književnostima uopće, jer tom nagradom nikada nije bio nagrađen nijedan
južnoslavenski književnik. Ujedno sugerira da je autoričina zbirka bajki važan,
neizostavan prinos svjetskoj literaturi.
Treći prijedlog u nadnaslovu navodi dr. Alberta Bazalu i dr. Gavru Manojlovića,
a datiran je 15. siječnja 1937. U potpisu su navedeni Bazala i Manojlović.
Posljednji prijedlog koji se čuva u rukopisnoj zbirci dokumenata o životu i
radu Ivane Brlić-Mažuranić ponovno potpisuju Albert Bazala i Gavro, tj. Gabriel
Manojlović, a datiran je 20. siječnja 1938. Te je godine Nobelova nagrada dodijeljena
spisateljici Pearl Buck, no to, međutim, Ivana Brlić-Mažuranić nije saznala. U tome
je smislu podatak koji Ivan Brlić navodi djelomice točan, no neprecizan jer se ne
odnosi na nominaciju za godinu 1937., nego za 1938.
Uvidom u Akademijine urudžbene zapisnike iz godine 1930. (u potrazi za
eventualnim zapisom o primitku dokumenta kojim Kraljevska švedska akademija
iz Stockholma poziva da se nominiraju kandidati za Nobelovu nagradu u jesen
248
D. Zima: Ivana Brlić-Mažuranić, članstvo u Akademiji i Nobelova nagrada
1930.) i 1931. (u potrazi za pošiljkom s kraja siječnja 1931. s Manojlovićevim
prijedlogom), potom iz jeseni 1934. i siječnja 1935., iz jeseni 1936. i siječnja 1937.
te naposljetku iz jeseni 1937. i siječnja 1938., možemo zaključiti da pošiljke s
nominacijama nisu poslane službeno niti su zavedene kao Akademijine pošiljke.
Također nema potvrde da je Akademija službeno primila poziv za nominaciju onih
jeseni koje prethode godinama nominacija.12 To se dodatno potvrđuje uvidom u
arhive Nobelove nagrade, dostupne na službenoj mrežnoj stranici (usp. Nobel Media
AB 2014b), u kojima su za godine 1931., 1935., 1937. i 1938. zavedene nominacije
Ivane Brlić-Mažuranić, a kao predlagatelji se navode Gabriel Manojlović za prva
dva prijedloga i Albert Bazala i Gabriel Manojlović za druga dva, uz posebnu
zabilješku da je riječ o zajedničkom prijedlogu („Ivana Brlic-Mazuranic was
nominated by G. Manojlovic and A. Bazala, both of Zagreb, YU (see entries 13-0
and 13-1)“ za 1937. godinu, odnosno „entries 16-0 and 16-1“ za 1938. godinu, a
kao institucija obaju predlagatelja navodi se „University of Zagreb“, odnosno za
godinu 1935. kao institucija za Gabriela Manojlovića navodi se „Southern Slavic
Academy“ – nominator ili predlagatelj je, međutim, Manojlović osobno.
Uvidom u dokumente koji se čuvaju u Arhivu obitelji Brlić u Slavonskome
Brodu i u Hrvatskome državnome arhivu, a koji su povezani s procesima
nominacija za Nobelovu nagradu za književnost, ovi se podatci mogu nadopuniti. Iz
korespondencije Ivane Brlić-Mažuranić možemo rekonstruirati da je inicijativu za
njezino nominiranje za Nobelovu nagradu za književnost prvi dao Franjo Bučar,13
u razdoblju od 1930. do 1938. predsjednik Švedsko-jugoslavenskoga društva (usp.
Kaminski i Frntić 1989).
U Arhivu obitelji Brlić (AOB) nalazimo kopiju pisma na njemačkome jeziku
od 4. ožujka 1930., koje dr. Artur Almhult piše Franji Bučaru, očigledno kao
odgovor na Bučarov upit o procesu i načinu nominiranja za Nobelovu nagradu
za književnost. Almhult je, kako se razabire iz tona pisma i iz drugih pisama koje
Bučar razmjenjuje s Ivanom Brlić-Mažuranić, Bučarov poznanik, ujedno i profesor
slavistike, te mu u pismu precizno objašnjava kako treba strukturirati prijedloge,
upozoravajući da prijedlozi „von kompetenter Stelle“ (AOB, kut. 79, sv. 62)
moraju stići do kraja siječnja. U istome se svesku čuvaju i dvije kopije pisama,
obje nepotpisane i nedatirane, u kojima se − vjerojatno – Bučar raspituje o istoj
U urudžbenim su zapisnicima uvedene dolazne i odlazne pošiljke, čak i one koje nam se danas čine
marginalnima, poput prepiske o posudbi ili vraćanju knjiga, ponude za čišćenje parketa, odnosno
o sporovima sa stanarima koji stanuju u nekretninama u vlasništvu Akademije ili pošiljka kojom
Akademija naručuje 15 hvati drva, usp. HR AHAZU-2, 11. U tome smislu svakako je očekivano
da bi se službena pošiljka Švedskoj kraljevskoj akademiji uvrstila u urudžbeni zapisnik. Može se
zaključiti da te pošiljke nisu bile odaslane kao službene ili da je došlo do nerazjašnjenoga nemara pri
bilježenju odaslane pošte u godinama 1931., 1935., 1937. i 1938. Razumnijom se pretpostavkom,
međutim, čini prva.
13
Franjo Bučar bio je sportski radnik, književni povjesničar i publicist (usp. Kaminski i Frntić 1989).
12
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 239–261
249
stvari (o procesu predlaganja za Nobelovu nagradu) kod svoje prijateljice, lektorice
švedskoga na kopenhaškome sveučilištu, dr. Valfrid Palmgren-Munck-Petersen te
kod Antona Karlgrena, također poznanika, švedskoga slavista i člana povjerenstva
za Nobelovu nagradu. Karlgren je na pismo odgovorio 26. ožujka 1930., navodeći
da ne postoji formular za nominiranje te da se mogu poslati djela i kritike, kao i da
se od nominatora očekuje da djela nominiranoga autora(ice) doniraju Nobelovoj
knjižnici. Bučar se, kako se razabire iz daljnje korespondencije, ozbiljno prihvatio
posla te u pismu Ivani Brlić-Mažuranić od 7. svibnja 1930. navodi što je sve
napravio (AOB, kutija 80, sv. 39).:
Što se tiče izrezaka iz novina, budite na miru, sada su dobro spremljeni kod brata.
Sada radimo na francuskom, ruskom te slovačkom izdanju, t. j. još samo brata po
mogućnosti tjeram da se stvari naprijed kreću. Sa Vasićem smo dogovorili, da će
on izdati mali prospekt o Pričama s izvadcima nekih najvažnijih kritika. Onda će
se prirediti izložba. Manojlovića drukam, no on veli, da sada još nema vremena, jer
imade mnogo posla sa gradnjom nove zgrade za Akademiju. Ja se spremam na put oko
20. O. M. i to najprije u Berlin, a poslije ćemo eventualno u Kopenhagen sa bratom.
Ja naglašavam eventualno, jer to kod njega uz njegove silne druge poslove nije nikada
sigurno. Kazao mi je nedavno Željko, da će morati po svoj prilici u London i Paris, pa
kad bi se navratio u Berlin, da odemo zajedno u Kopenhagen. Put u Kopenhagen bio
bi od velike važnosti, da uručimo prof. Karlgrenu najbolje inozemne kritike i da se s
njime o svemu detaljno porazgovorimo.
Kako se razabire iz pisma, Bučar je bio taj koji je pokrenuo i nadzirao
cijeli proces, zajedno s autoričinim bratom Želimirom Mažuranićem, čija se
korespondencija o tome također čuva u Arhivu. U kolovozu iste godine Bučar
vrlo opsežno izvještava Ivanu Brlić-Mažuranić o svome putovanju u Kopenhagen,
susretu s Karlgrenom i rezultatima toga susreta (AOB, kutija 80, sv. 39; sve
pogreške u pisanju, uključujući i pogrešno napisana imena, F. B.):
U Kopenhagenu sam ulovio dr. Karlssena upravo pred njegovim odlaskom u
Čehoslovačku. On nije znao kuda će i kako će dugo tamo ostati. Ja sam mu sve
ispripovijedao i dao sve spise i on se je za Vas zainteresirao. Pitao me je n.pr. odmah
koliko Ste stari i dali još radite i obečavate raditi, itd. Rekao mi je da je velika
konkurencija i da imade svake godine oko 30 kandidata i kandidatkinja samo za
nagradu iz lijepe književnosti. Razgovarali smo i ja sam naročito naglasio, kako je
dosada malo Slavena nagrađeno, tek Poljaci Sinkijevič i Raymont. On mije rekao da
su bili predloženi Vrhlicki još za vremena Jensena, koji je međutim umro, te od Hrvata
Kosor, a od Rusa Merežkowski i Gorki. Tko je Kosora predložio, nije se mogao sjetiti,
jer nije imao kod sebe bilješke.14 Gorki ne dolazi u račun jer previše simpatuje sa
sadašnjim režimom u Rusiji a Merežkowski mu se dosta ne sviđa, da bi ga predložio.
Vrlo dobro mi je došlo, što je jedna moja dobra prijateljica Švedskinja Dr. Valfrid
Josip Kosor za Nobelovu nagradu nominiran je triput, 1926., 1927. i 1939. godine. Prva dva puta
nominirao ga je Branislav Petronijević, profesor filozofije na beogradskome Sveučilištu, i sam dva
puta kandidat za istu nagradu. Treći put Kosora je nominirao Branko Popović, profesor povijesti
umjetnosti na istome Sveučilištu (usp. Nobel Media AB 2014b).
14
250
D. Zima: Ivana Brlić-Mažuranić, članstvo u Akademiji i Nobelova nagrada
Palmgren-Munck-Petrssen također njegova prijateljica i da je supruga Karlgrena
kći jednog bivšeg profesora u Stockholmu. Tako sam došao u najintimniji dodir s
Karlgrenom, s kojim sam dosada bio poznat samo iz korespondencije. (…) Ja sam
u Piščanu ostao dva dana i dalje Karlgrena obrađivao, koliko mi je bilo moguće.
Pripovijedao sam mu da će za Vas sastaviti prijedlog Dr. Manojlović itd. On je rekao,
da je već pročitao Priče i da mu se sviđaju, pa neka samo dođe prijedlog navrijeme,
a on da će se već zainteresirati da dođu Priče u prijedlog za nagradu. Tu će svakako
dobro doći i rusko izdanje, koje se već slaže – kako sam se jučer kod Kirina osvjedočio
– jer Karlgren najbolje znade ruski, jer je bio mnogo u Rusiji i o Rusiji također napisao
nekoliko knjiga.
Karlgren mi je također pripovijedao i o postupanju kod podjeljivanja nagrada. Svi
predloženi dolaze pred veći forum. Po referatu predlagača izabire se tada samo neki
najbolji pisci, koji dolaze onda pred uži forum, koji tada konačno odlučuje, koga se da
dopita nagrada. Dakle je tu veliki križni i trnov put […].
Bučar se ponovno javlja autorici u prosincu iste godine navodeći da „kuhinja
Mažuranić-Bučar-Brlić radi ovdje punom parom. Ja sam bio kod Manojlovića i
odnio mu Vašu biografiju i popis djela te excerpte sviju kritika, tako, da mu se
olakša posao. On mi je rekao, da će sada odmah primiti Vašu stvar pod pero, jer i on
uviđa, da je stvar već sazrela. Karlgrenu sam pisao i poslali smo mu dansko novo
i rusko izdanje, pa se nadam, da će mi se sada što javiti“ (AOB, kutija 80, sv. 39).
U siječnju 1931. (pismo od 16. siječnja 1931.) Bučar se žali na Manojlovića
koji još nije obavio što je obećao, ali svejedno umiruje autoricu da će sve biti na
vrijeme („Draga milostiva! Ja sam bio opet jučer kod Čiče15 te ga potjerao. On još
uvijek nije gotov. Pripovijeda kako će on to lijepo udesiti i da će biti sigurno na
vrijeme gotov. Ja sam mu na srce stavio, da je rok već pred vratima, a on veli da radi
i da će mi javiti kada će biti gotov, da se njegov elaborat mašinom preštampa. On
žali da nije sve na njemački već prevedeno, no ja sam ga utješio, da će i ostali ovi
prijevodi dostajati censorima. Kada dođe pak Željko morat će ga i on još natjerati,
pak će sigurno biti sve u redu. Dosta je ako se odavle pošalje i 25. o. m. jer pošta u
Stockholm traje 3 dana“ (AOB, kutija 80, sv. 39).
Nekoliko dana poslije na nedatiranoj dopisnici Bučar javlja da je dokumentacija
poslana.
Manojlovićevu studiju, zajedno s kopijom dokumentacije, Ivani šalje brat
Želimir, što saznajemo iz njezina vrlo zanimljivoga odgovora od 31. siječnja 1931.
(AOB, kutija 79, sv. 62):
Dragi Željko!
Tvoje preporučeno pismo sa Manojlovim podnaslovom stiglo je posve otvoreno. Ili si
15
Iz korespondencije se razabire da je Čiča nadimak kojim Ivana Brlić-Mažuranić i Želimir Mažuranić,
a i Franjo Bučar, nazivaju Gavru Manojlovića.
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 239–261
251
ga zaboravio zaliepiti ili Ti kuverte nevaljaju. Dakle: oprez!
Čičica se je svojim opsežnim, liepim i toplim radom (u kojemu zbilja donosi o ovoj
tako izcrpljenoj temi mojih „Priča“ dosta novih opažaja i ideja) podpuno odužio nama
ali držim da za samu svrhu nije dobro pisano. Svakako je konac podpuno nedovršen
– valjda je morao letiti nekuda radi gradnje palače. Sve u svemu nemogu Ti reći
kako mi je drago bilo čitati ovako potanku kritiku tih priča od jednog čovjeka koji je
predsjednik akademije, a ne novinarsko piskaralo. Ipak sasvim drugčije zvuči. Imaš
pravo da je dosta naivno – no upravo ganutljivo točno proštudirano. Silan posao!
[…]
Ako u Stockholmu budu zaista pročitali onaj moj njemački prospekt onda će biti
Manojlov rad upodpunjen. Prospekt je naime upravo savršen!
Sljedećih je godina, kako smo pokazali, Ivana Brlić-Mažuranić još triput
nominirana za istu nagradu te se u korespondenciji i dokumentaciji u AOB-u nalaze
još neki zanimljivi podatci. Franjo Bučar nominaciju je želio odmah ponoviti,16 no
čini se da nije dobio podršku Želimira Mažuranića koji je želio inicirati i organizirati
objavu još nekih prijevoda, stoga se čekalo s ponovljenom prijavom do siječnja
1935. U međuvremenu je u siječnju 1934. u novinama objavljen podatak da je
za Nobelovu nagradu nominiran Josip Kosor, što Bučar prilično oštro komentira
(AOB, kutija 81, sv. 4):
Milostiva gospođo! Pročitao sam vrlo zanimljiv feljton u Jutru i pokazao ga i Željku,
koji veli da mu je to već poznato, jer da je bilo priopćeno i u nekim hrvatskim novinama.
Možda je to bilo u Novostima, koje ja svaki dan ne čitam, te ću se interesirati da to
pronađem. Ja sam dosta Željka i vas opominjao da se prijedlog ponovi i govorio sam
to i sa Dr. Manojlovićem, koji je bio spreman to učiniti, no Željko je to uvijek otezao i
odbijao, da će se šta druga poduzeti, a na koncu nije učinjeno ništa. Prema tome bi se
naravno taj prijedlog morao opet na godinu ponovno iznijeti. Naravno bi to trebalo na
vrijeme učiniti, jer je rok do konca siječnja svake godine.
Tko je Kosora predložio nije mi Karlgren htio kazati jer da je to tajna.17 Baš sam bio
nedavno gledati njegov „Požar strasti“. Prva tri čina još kako i prilično u našoj lijepoj
opremi, ali motivacija četvrtoga čina je ispod svake kritike ako poznajete taj komad.
To svakako nije komad, koji se ali najviše ističe za Nobelovu literarnu nagradu.
Posebno je zanimljiva, međutim, posljednja nominacija, poslana u siječnju
1938., zato što se iz dokumenata koji prate pripreme za taj prijedlog može
sa sigurnošću opovrgnuti podatak o Akademiji kao predlagateljici. Naime, u
nepotpisanoj kopiji pisma koje je, uz opsežnu popratnu dokumentaciju, u travnju
Usp. pismo Franje Bučara Ivani Brlić-Mažuranić od 29. siječnja 1933.: „Ja sam dosta konferirao
sa Željkom o ponovnom predavanju prijedloga za Nobelovu nagradu, te je on odlučio, da se ove
godine neima prijedlog predati, već opet dogodine, jer da će se on pobrinuti dotle, da od Vas opet
šta više izađe, što bi se onda prijedlogu još dodati moglo“ (AOB, kutija 80, sv. 61).
17
Imena nominiranih književnika i druge informacije o nominacijama, uključujući i predlagatelje, ne
smiju se otkriti dok ne prođe najmanje 50 godina od nominacije. (usp. Nobel Media AB 2014a).
16
252
D. Zima: Ivana Brlić-Mažuranić, članstvo u Akademiji i Nobelova nagrada
1937. upućeno u Beograd Milivoju Pilji, pomoćniku ministra vanjskih poslova,
anonimni potpisnik (vjerojatno Franjo Bučar) upućuje Pilju na Almhulta i Karlgrena,
kao i na konzula Carlssona, kao osobe koje su voljne pomoći oko nominacija.
Milivoj Pilja, kako se dalje saznaje iz korespondencije, u travnju ili svibnju 1937.
zaista je bio u Kopenhagenu, gdje je razgovarao s Arturom Almhultom te o tome
izvještava Bučara (Pismo od 16. svibnja 1937., AOB, kutija 81, sv. 14):
On mi je rekao da kandidovanje jugoslovenskog književnika za Nobelovu nagradu
pri sadašnjem raspoloženju prema našoj zemlji ni malo ne bi bilo bezizgledno, ali on
drži da je definitivno propušten moment (predloge treba podnositi do februara svake
godine), a drugo da neizostavno treba da dodje predlog ili urgencija od jedne jake
kulturne ustanove (n. pr. Akademije). Čak ako bi se ovo posljednje i sada učinilo,
možda stvar ne bi bila nemoguća, premda izgleda da je kandidat već izabran.
[…]
Na osnovu svega gornjeg, mislim da bi neizostavno trebalo preko jedne javne kulturne
ustanove (najbolje Akademije) stvar uputiti Nobelovu institutu. Inače moram da
priznam da pomenuta lica nisu bila spremna na ovu stvar, gotovo svima je ovo bilo
nepoznato. I ako je većina bila upućena u književni rad gospodje u pitanju.
Moje mišljenje je, da ako stvar ne uspe ovoga puta, ona ima veliku šansu za iduću
godinu. Jer raspoloženje je za nas vrlo povoljno.
Kako se iz pisma razabire, Pilja je na razgovor otišao posve nepripremljen,
ne znajući da je te godine poslan prijedlog i insinuirajući da je već (u svibnju)
odabran dobitnik. No Bučara i Mažuraniće, a i Ivana Brlića koji se također
uključio u ovu korespondenciju, više je uzrujala Piljina tvrdnja da je nužno da
kandidatkinju podupre jaka nacionalna institucija poput Akademije jer je očito
poznavao proceduru, tj. mogućnost da predlagatelj bude osoba, a ne ustanova. Ivan
Brlić u siječnju 1938. piše Almhultu s izravnim pitanjem mora li JAZU poduprijeti
kandidata ili kandidatkinju (AOB, kutija 81, sv. 14). :
Nach der Besprechung mit Ihnen schrieb Minister Pilja, dass Sie ihm gesagt hätten,
der Vorschlag für Nobel-Preis müsse von einer angesehenen Kulturinstitution, am
besten von der Jugoslavischen Akademie der Wissenschaften und Künste kommen,
und dass nur die Eingabe von so einer Institution in Erwägung des Nobel-Kommites
gezogen werden kann.18
U nastavku pisma Brlić navodi citate iz Statuta Nobelove nagrade te titule
i pozicije predlagača Gavre Manojlovića i Alberta Bazale, tražeći od Almhulta
precizan odgovor na to pitanje. Almhult odgovara već 26. siječnja, opovrgavajući
18
Nakon razgovora s Vama ministar Pilja napisao je da ste mu rekli kako bi prijedlog za Nobelovu
nagradu morao doći od neke ugledne kulturne institucije, najbolje od Akademije znanosti i
umjetnosti, te da samo zahtjev od takve institucije kod Nobelova komiteta može doći u obzir za
razmatranje.
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 239–261
253
Piljine interpretacije (AOB, kutija 81, sv. 14):
Das Ergebnis der kurzen Unterredung mit Herrn Minister Pilja scheint ein
Misverständniss zu sein; Sie sind aber ganz im Recht: es genügt vollkommen, dass ein
Mitglied der berühmten Akademie in Zagreb einen Vorschlag einreicht, damit dieser
berücksichtigt wird. Leider sind die Aussichten nicht sehr gut, da gewöhnlich nur ein
einziger Preis verteilt wird und die Konkurrenz aus aller Welt furchtbar stark ist.19
Svi ovi dokumenti, dakle, mogu opovrgnuti podatak da je Jugoslavenska
akademija znanosti i umjetnosti Ivanu Brlić-Mažuranić dvaput nominirala za
Nobelovu nagradu. Prijedloga su bila četiri, ali ih nije uputila Akademija službeno,
nego Gavro Manojlović, odnosno Gavro Manojlović i Albert Bazala. Potpisnik ili
potpisnici svih četiriju prijedloga nominiraju Ivanu Brlić-Mažuranić za nagradu
kao ugledne privatne osobe s traženim statusom predlagatelja, što je vidljivo iz
nadnaslova i iz potpisa na onim dokumentima koji sadrže potpis.
Podatak o Akademiji kao predlagateljici u tome se smislu, po svemu sudeći,
može opovrgnuti, tim više što Ivan Brlić, od kojega potječe (nepotpun) podatak
o nominacijama, ne navodi Akademiju kao predlagateljicu. Može se stoga
pretpostaviti da je do pomaka u tumačenju došlo u prenošenju njegova podatka
pa Libri & Liberi donosi potpunu informaciju – koliko je sada poznato, potpuni
podatci o nominaciji Ivane Brlić-Mažuranić za Nobelovu nagradu glase: dr. Gavro
(Gabriel) Manojlović, predsjednik Akademije od godine 1924. do 1933., u siječnju
godine 1931. predlaže Ivanu Brlić-Mažuranić za Nobelovu nagradu za književnost,
a taj isti prijedlog ponavlja u siječnju 1935., tada kao bivši predsjednik Akademije.
Nakon toga ponavlja prijedlog u siječnju 1937. zajedno s Albertom Bazalom,
tadašnjim predsjednikom Akademije, i obojica ponovno potpisuju i šalju posljednji
prijedlog u siječnju 1938. Nijedan od tih prijedloga nije bio službeni prijedlog
Jugoslavenske akademije.
Studija Gavre Manojlovića
Gavro Manojlović,20 koji je po obrazovanju i znanstvenome habitusu bio
povjesničar i bizantolog, književnome djelu Ivane Brlić-Mažuranić očito je
pristupao sa stanovitom filološkom spremom, no u njegovu je čitanju Priča
uočljiviji emfatički, idealistički pristup, na što referira i sama autorica u komentaru
Čini se da je nakon kratkoga razgovora s ministrom Piljom došlo do nesporazuma; Vi ste, naime,
posve u pravu: dovoljno je da član ugledne Akademije iz Zagreba pošalje prijedlog kako bi on bio
razmatran. Nažalost, izgledi nisu osobito povoljni, budući da se uobičajeno dodjeljuje samo jedna
nagrada, a vrlo je jaka konkurencija iz cijeloga svijeta.
20
Gavro Manojlović rođen je u Zadru 1856., umro u Zagrebu 1939. U znanstvenome se radu bavio
poviješću, osobito poviješću staroga vijeka i bizantologijom, a bio je aktivan i u politici. Predsjednik
Jugoslavenske akademije od 1924. do 1933. (usp. Šidak 1956).
19
254
D. Zima: Ivana Brlić-Mažuranić, članstvo u Akademiji i Nobelova nagrada
njegove studije. U vrijeme kada Manojlović piše o Pričama iz davnine (studija
o književnome djelu Ivane Brlić-Mažuranić pridodana je već prvome prijedlogu
1931. i u potpunosti je posvećena Pričama iz davnine, preciznije dvjema bajkama
iz zbirke21), treba podsjetiti, nije još objavljena ni jedna opsežnija studija o tome
djelu. Antun Barac svoj poznati predgovor zbirci objavljuje tek 1942., a do tada
Priče, premda u relativno oskudnoj novinskoj i časopisnoj recepciji dočekane
aklamacijom, nisu još dobile adekvatnoga tumača.
Gavro Manojlović, dakle, Mažuranićkine bajke čita takoreći i čitateljski
i teorijski „nevino“, a izostanak bilo kakvih referencija na hrvatsku recepciju
zbirke u njegovoj studiji to i potvrđuje. Nije naodmet podsjetiti ni na činjenicu
da se proučavanje književnosti u Hrvatskoj u prvoj polovici 20. stoljeća oslanja, s
jedne strane, na filološku posvećenost starijoj hrvatskoj književnosti22 i tekstološka
nastojanja oko izvora te, s druge strane, na književnokritičku, novinsku i časopisnu
komunikaciju, u kojoj je, doduše, književnost Ivane Brlić-Mažuranić apostrofirana
kao vrijedna književna činjenica, no do tridesetih godina još bez ozbiljnije analize.
Neposredno nakon objavljivanja zbirke Ulderiko Donadini objavljuje u
Kokotu kratku noticu pod naslovom „Banovo koljeno“, u kojoj autoricu proglašava
„našim najboljim književnikom“ (Donadini 1968: 268), što potvrđuje i Antun
Branko Šimić u Obzoru kad je uspoređuje s „ono nekoliko srpskih ženskih pisaca“
(Š[imić] 1917: 1) te joj priznaje da nema „kod nas nijedne sebi dostojne literarne
druge“ i da je ova knjiga „jedna od najodličnijih koje smo dobili u posljednjih
nekoliko godina“ – bez obzira na to što priču smatra „priprostim genre-om“ (isto).
Šimić ističe privlačnost priče i pričanja, srodnost s narodnom pričom i profinjenost
i muzikalnost stila te prvi ilustratora Petra Orlića proglašava „lošim“.
Njegovu ocjenu ponavlja i Ljudevit Krajačić u Napretku (1917), koji se
u velikom dijelu svojega teksta bavi poraznim stanjem u aktualnoj omladinskoj
književnosti, kao i Orlićevim ilustracijama koje smatra lošima i neprikladnima
Mažuranićkinim sadržajima. Autoričine priče konvencionalno hvali te ih upisuje
u kontekst mita, odnosa naroda prema mitu i slavenske mitološke građe, pri
21
22
„Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica“, „Kako je Potjeh tražio istinu“.
Usp. Akademijine znanstvene edicije: časopis Rad JAZU, pokrenut već u prvoj godini osnutka
Akademije, 1867., edicija Stari pisci hrvatski, pokrenuta 1869., časopis Građa za povijest hrvatske
književnosti, pokrenut 1897. O proučavanju književnosti u Hrvatskoj, od početaka krajem 19. stoljeća
i tijekom 20. stoljeća usp. Dukić (2009). Dukić sugerira da je prva faza kritičkoga proučavanja
književnosti u Hrvatskoj, tzv. predznanstvena faza, usmjerena na pozitivističko proučavanje i
prikupljanje građe za planiranu sintezu – sveobuhvatnu povijest hrvatske književnosti te da se to
proučavanje odvija gotovo isključivo u okviru Akademije. Novoosnovano Sveučilište u Zagrebu,
koje od prve akademske godine 1874./75. već izvodi nastavu iz slavenskih i klasičnih filologija,
uklapa se u takav obzor proučavanja. Prve se promjene zbivaju, prema Dukićevoj sugestiji, tek u
poratnome razdoblju, točnije početkom pedesetih godina, s nastupom nekoliko važnih znanstvenih
i autorskih likova (Antun Barac, potom Zdenko Škreb, Ivo Frangeš, Ivo Hergešić itd.).
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 239–261
255
čemu razlikuje mitsko i herojsko kao dva autoričina izvorišta. U usporedbi s
Andersenom i Tolstojem koji na sličan način postupaju s narodnom, mitološkom i
herojskom građom, Ivana Brlić-Mažuranić čak i bolje prolazi: Krajačić joj priznaje
individualnost i umjetničku snagu kojom se razlikuje od obojice spomenutih
književnih autoriteta. Ipak, Krajačić svoj prikaz ne završava u jednako pohvalnome
tonu, nego se na kraju vraća lošim Orlićevim ilustracijama, zbog kojih se Priče iz
davnine ne mogu proglasiti najljepšom knjigom za mladež: „Da su kojom srećom
ilustracije prema pričama u najnovijoj knjizi Ivane Brlić-Mažuranić, mogao bih
mirno ustvrditi, da nijesmo imali dosad toliko lijepu knjigu za mladež“ (1917: 123).
Zato je, međutim, prikaz Andrije Milčinovića (lč: 1917) u Savremeniku
aklamativan: premda se i u njemu ističe osobita veza Mažuranićkinih tekstova
s „narodnim pričama“ i slavenskom mitologijom, Milčinović upućuje i na
pripovijedanje i čovjekovu potrebu za pričom kao važnom, ako ne i središnjom
referencijom njezinih tekstova.
Tim su prikazima ocrtane konture početnoga tumačenja autoričinih bajki kao
neke vrste književnoga iskaza koji proizlazi iz slavenske mitološke fascinacije, a to
podcrtava i autorica koja 1929. piše, a 1930. i objavljuje privatno pismo sinu Ivanu
o postanku Priča iz davnine, u kojemu također okvirni kontekst zbirke ocrtava u
oskudnoj (kako je sama procjenjuje) slavenskoj mitološkoj građi. Važno je upozoriti
i na terminološku (ne)dosljednost kod vrstovnoga opisivanja autoričina teksta: u
prvim prikazima neposredno nakon objavljivanja zbirke dosljedno se koristi termin
priča, s tek jednom iznimkom23.
Priče iz davnine dobile su do početka tridesetih godina desetak novinskih
i časopisnih kritika u hrvatskim publikacijama24 te otprilike jednak broj izvan
Hrvatske, u kritikama i prikazima prijevodnih izdanja25. Središnje je mjesto hrvatske
recepcije zbirke, kako smo pokazali, njezina slavensko-mitološka referentnost, koja
Krajačić u svojemu prikazu jedan put upotrebljava termin bajka u kontekstu Priča iz davnine:
„I oko tih bogova, polubogova i ljudi satkala je Ivana Brlić-Mažuranić po uzoru narodnih priča
najsmjelije bajke […]“ (Krajačić 1917: 120), a jednom u kontekstu Šegrta Hlapića: „[...] dotle nam
u knjizi ‘Čudnovate zgode šegrta Hlapića’ svakidašnjost, posve obična svakidašnjost, sa šumama
bez vukodlaka; s poljima bez vila i vilenjaka; s vodama bez čudovišnih nemani; s oblacima bez
zatočnica; svakidašnjost plodnim klasjem usred ljeta bogatim poljima; s gustom hladovinom za
visoke omare bogatim šumama i sa svim vedrim bogatim čuvstvima djece i slaboćama odraslih
– kao lijepa bajka, koja nam je po svojoj istini bliza, i po svojoj čistoj poeziji mila“ (nav. dj.:
122–123). O terminološkim i vrstovnim prijeporima oko bajke, kao i o konstituiranju polja dječje
književnosti i odnosu dječje književnosti prema bajci u 19. stoljeću usp. Hameršak (2011). Termin
bajka u hrvatskoj književno-kritičkoj i književno-znanstvenoj terminologiji u široj je upotrebi tek
od pedesetih godina 20. stoljeća, usp. Maja Bošković-Stulli, Usmena književnost nekad i danas
(1983).
24
Usp. „Literatura o Ivani Brlić-Mažuranić“ ([Zmajević] 1970).
25
Određeni je broj prikaza u inozemnoj periodici objavljen tijekom tridesetih godina, ovisno o
vremenu objavljivanja novih prijevoda, o tome također v. ([Zmajević] 1970).
23
256
D. Zima: Ivana Brlić-Mažuranić, članstvo u Akademiji i Nobelova nagrada
se u anglofonoj i skandinavskoj recepciji iščitava kao egzotična narativna potka te
se naglašava i vrstovna recepcija, odnosno već notorno povezivanje s Andersenom
kao neprijepornim, kanonskim vrstovnim autoritetom.
Manojlović, dakle, svoje čitanje Priča iz davnine 1931. ne može temeljiti na
nekoj opsežnijoj i studioznijoj građi, niti, kako se čini, može imati konkretnije
metodološke alate. Stoga ne čudi što je njegova studija dominantno sadržajno
usmjerena, uz neke zanimljive, odnosno, njegovim riječima, „idealističke“ ali i
sadržajne pomake.
Priče iz davnine Manojlović njemački naslovljava prijevodno nepotvrđenim
naslovom Sagen aus der Vorzeit26 i u uvodnome se dijelu svoga prijedloga poziva
na njihov „idealistički smjer“ („idealistischer Richtung“, Zbirka dokumenata, Fond
IBM: 477), koji dalje razrađuje u studiji. Zanimljiva je njegova kontekstualizacija
Priča kojima uvodno okvir nalazi, uz spominjanje staroilirske kulture Japoda, u
obiteljskoj slavi imena Mažuranić i njihove postojbine u Novome Vinodolskome.
Posebno se apostrofira Ivan Mažuranić, ali i „slavenski duh“ koji se ilustrira ne samo
trinaestostoljetnim Vinodolskim zakonikom, nego i slavenskim apostolima Ćirilom
i Metodom i devetnaestostoljetnom idejom slavenskoga jedinstva te, naposljetku, i
Mažuranićevom Smrti Smail-age Čengića koja je, upozorava Manojlović, prevedena
na švedski u studiji Alfreda Jensena iz 1913. godine.27 Tim se uvodom književnome
opusu Ivane Brlić-Mažuranić uspostavlja kontekst slavenskoga prostora i slavenske
kulture kao najvažnijega označitelja, no u nastavku se dodatno uspostavlja obiteljski
kontekst, posebice habitus uglednoga oca Vladimira, predsjednika Akademije i
znanstvenika, čiji „visoki duh“ Ivana preuzima. Manojlović taj obiteljski „duh“
označava metaforom cvijeta koji je u Ivaninoj „ženskoj duši“ procvao osobitom
nježnim cvatom bajke (Zbirka dokumenata, Fond IBM: 480). Time je ujedno
uspostavljena i terminološka norma koju Manojlović dosljedno primjenjuje,
nazivajući Mažuranićkine tekstove isključivo bajkama (Märchen), što predstavlja,
kako smo vidjeli, terminološki pomak u odnosu na termin priča koji dominira u
svim dotadašnjim kritičkim tekstovima.
Studija se opsežnije bavi samo dvjema bajkama iz zbirke: „Bratac Jaglenac i
sestrica Rutvica“ i „Kako je Potjeh tražio istinu“, uz spominjanje ponekih motiva
iz „Ribara Palunka“ i „Lutonjice Toporka“. Manojlović opsežno i dramatično
prepričava bajku „Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica“, prenoseći ponegdje citate
Njemački je prijevod zbirke objavljen tek dvije godine poslije pod naslovom Aus Urväterzeiten
(Salzburg, 1933. Prevela Camilla Lucerna).
27
Izvorni je naslov studije Montenegros ärekrans: tva sydslaviska hjältedikter.
26
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 239–261
257
iz nje,28 ističući opreku slavensko-poganskoga naspram kršćanskoga, osobito
istaknutu u bajci, no posebno naglašavajući njezinu dramatičnost: na više je mjesta
naziva „bajkovnom dramom“ („Märchendrama“, usp. nav.dj.: 483, 484). Također
navodi i „jednostavnost, ali i epsku živost“ pripovijedanja, osobito u prizoru
Jaglenčeva uspinjanja na Kitež planinu. Jaglenčeva se „čista dječja naivnost“
naziva „anđeoskom“ te se ističu prizori prirode koje Manojlović apostrofira
kao „veličanstvene“ („wunderbar“, svi citati nav. dj.: 483). Završne dijelove
bajke najavljuje kao „scene neusporedivo profinjene uzvišenosti“ („Szenen von
unvergleichlich feiner Hochheit“, nav. dj. 485), upozoravajući na strukturnu
okosnicu priče: dječja anđeoska čistoća i kršćansko pouzdanje nadvladavaju
opasnosti slavenskoga mitskoga svijeta, metonimijski pokazano u sceni dječjega
i Reljina silaska s Kitež planine pomoću svijeće i kandila. U završnoj ocjeni bajku
naziva „remek-djelom“ (Meisterstück, nav. dj. 488).
Na sličan je način prepričana i bajka „Kako je Potjeh tražio istinu“, u kojoj
se također naglašava dramatično, ali i epsko, te se bajka proglašava „apoteozom
jednostavne ljudske kreposti“ (nav. dj.: 492): Potjehova je potraga za istinom
kršćanska, duboko poetična a opet djetinje čista (isto).
Sljedeća je referencija koju Manojlović uvodi klasično-antička, odnosno
Ovidijeve Metamorfoze, s kojima Mažuranićkine bajke povezuju „divne
preobrazbe“ (nav. dj.: 488), posebice preobrazbe fitomorfnoga u antropomorfno
u bajci „Lutonjica Toporko i devet župančića“, koju Manojlović tumači kao divnu
poeziju prirode. No, za razliku od Ovidija, koji je svoju građu preuzeo, Ivana BrlićMažuranić svoje obrate i preobrazbe izmišlja sama. Toporko je ujedno i povod za
napomenu o etičnosti ili mudrosti autoričinih bajki, posebice u vezi s Toporkovom
spoznajom prve i najvažnije životne mudrosti u zatočeništvu kod djeda Neumijke:
sve nevolje i trpljenja bez prigovora podnositi. Neumijka je još jedan od likova
koje Manojlović izdvaja, uz Regoča, Palunkovu ženu i požrtvovnu majku iz „Šume
Striborove“, koje redom apostrofira kao primjere etičkoga djelovanja.
Zaključno, Manojlović u Mažuranićkine tekstove upisuje i jednu dodatnu
nadinterpretaciju: da se rodila kao muškarac, Ivana Brlić-Mažuranić svojim
bi senzibilitetom ispjevala „dramsko-epsku pjesmu narodnoga pravremena“ –
„Eine aussergewöhnliche Persönlichkeit wie die Ivana’s Brlić-Mažuranić hätte,
meines Erachtens, ihre mächtige Impulse und die ihre poetischbewegte Seele
bestürmenden Gedanken und Herzensvisionen, ihr Sehnen nach Natur und
träumerischer Vorzeit, nach allem Edlen und Hohen und Reinen, wenn sie wie
Ivana’s Grossvater zu Mann geboren worden wäre, in einem grossartigen dramatisch Vjerojatno u vlastitome prijevodu na njemački jer prijevod Camile Lucerne još nije bio objavljen.
28
258
D. Zima: Ivana Brlić-Mažuranić, članstvo u Akademiji i Nobelova nagrada
epischen Gedicht aus der nationalen Vorzeit verköpert“29 (nav. dj.: 492, istaknuo G.
M.). U Ivaninu je (ženskom) slučaju, međutim, „epopeja postala bajkom“ (isto).
No, tu bajku još dodatno obogaćuje kršćanski duh u koji su uronjene sve bajke,
koji Manojlović opetovano ističe i koji emanira duh vječne istine u njezinim
tekstovima (nav. dj.: 493). Ova zaključna rodno-emfatička teza neće ostati jedina
takva u tumačenju Mažuranićkina književnoga opusa koji se i za vrijeme autoričina
života, a i poslije, gotovo neizostavno tumači u obiteljskome, a nerijetko upravo i
obiteljsko-rodnome kontekstu.
Manojlovićeva je studija, dakle, na tragu već ocrtanoga recepcijskoga okvira
što ga Pričama oblikuju prva tumačenja, no rekli bismo da su ipak vidljivi neki
pomaci, posebice u naglašavanju dramatičnosti i dramskoga u bajkama, kao i u
izdvajanju prirode kao jednoga od važnih strukturnih elemenata Mažuranićkinih
bajki, što su propustili spomenuti svi njihovi dotadašnji javni čitatelji. Upravo će
tretman prirode, antropomorfizacija i mitizacija prirode postati jedno od ključnih
mjesta čitanja ovih bajki u kontekstu neoromantičarskih poetičkih odrednica, baš
kao i dramatičnost i dramsko u njihovim prostornim koordinatama.
Manojlovićeva studija, međutim, nije objavljena, premda se, primjerice, nakon
izlaska Jaše Dalmatina Manojlović bio u Novostima (1938) oglasio aklamacijom
koja je podudarna njegovom emfatičkom čitanju Priča. Studija je ipak, nažalost,
ostala bez odjeka, kako kod švedskoga nobelovskoga povjerenstva, tako i u
domaćoj recepciji Mažuranićkinih bajki, što, bez obzira na njezin relativno skroman
tumačiteljski doseg, ipak možemo požaliti, makar i samo zbog afirmacije autoričina
žanrovskoga odabira koji još 1917., kako smo vidjeli, Šimić smatra priprostim.
Manojlovićeva transformacija epopeje u bajku, premda nije i prvi terminološki
pomak prema bajci, ipak predstavlja korak dalje u tome pravcu.
Arhivski izvori
Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
HR AHAZU-2, JAZU, 9.
HR AHAZU-2, JAZU, 10.
HR AHAZU-2, JAZU, 11.
HR AHAZU-2, JAZU, 12.
HR AHAZU-2, JAZU, 13.
HR AHAZU-2, JAZU, 66.
HR AHAZU-2, JAZU, 68.
29
Ovakva izuzetna ličnost poput Ivane Brlić-Mažuranić, po mome mišljenju, sve ove moćne poticaje,
snažne misli i vizije koje se roje u njezinoj duši dodirnutoj poezijom, sve čežnje za prirodom i
snovitom pra-prošlošću – sve bi to iskazala u velebnoj dramsko-epskoj pjesmi narodnoga
pravremena, da se poput svojega djeda rodila kao muškarac.
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 239–261
259
HR AHAZU-2, JAZU, 70.
HR AHAZU-2, JAZU, 73.
Gradivo Arhiva Odsjeka za povijest hrvatske književnosti Zavoda za povijest hrvatske
književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Fond Ivana
Brlić-Mažuranić
Hrvatski državni arhiv
AOB, kutija 79, sv. 62
AOB, kutija 80, sv. 39
AOB, kutija 80, sv. 61
AOB, kutija 81, sv. 4
AOB, kutija 81, sv. 14
Popis literature
Barac, Antun. 1942. „Umjetnost Ivane Brlić Mažuranić“. U Ivana Brlić-Mažuranić: Priče iz
davnine, i–xv. Ilustrirao Vladimir Kirin. Zagreb: Knjižara Radoslava Horvata.
Bošković-Stulli, Maja. 1983. Usmena književnost nekad i danas. Beograd: Prosveta.
Brlić, Ivan. 1970. „Životopis.“ U Ivana Brlić-Mažuranić: zbornik radova, uredili Dubravko
Jelčić, Joža Skok, Petar Šegedin, Miroslav Šicel, Miroslav Vaupotić, 249−254.
Zagreb: Mladost.
Brlić-Mažuranić, Ivana. 1930. „Izjava autorice o postanku Priča iz davnine“. Hrvatska
revija 5: 289–290.
Diklić, Zvonimir. 1997. „Ljetopis Ivane Brlić-Mažuranić.“ U Brlić-Mažuranić, Ivana.
Izabrana djela, prir. Zvonimir Diklić, 11–31. Stoljeća hrvatske književnosti. Zagreb:
Matica hrvatska.
Donadini, Ulderiko. 1968. Novele, romani, drame, kritike i eseji. Zagreb: Znanje.
Dukić, Davor. 2009. „Kultura – zapostavljen pojam u počecima moderne hrvatske znanosti
o književnosti”. Umjetnost riječi 53 (3–4): 137–152.
Hameršak, Marijana. 2011. Pričalice. O povijesti djetinjstva i bajke. Zagreb: Algoritam.
Hranjec, Stjepan. 2004. Dječji hrvatski klasici. Zagreb: Školska knjiga.
Kaminski, Martin i Franjo Frntić. 1989. „Bučar, Franjo”. Hrvatski biografski leksikon.
Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Dostupno na <http://hbl.lzmk.hr/clanak.
aspx?id=2986> (pristup 14. listopada 2014.).
Krajačić, Ljudevit. 1917. „Ivana Brlić-Mažuranić: Priče iz davnine. Izdanje Matice
hrvatske.“ Napredak 58 (3): 116–123.
Lovrenčić, Sanja. 2007. U potrazi za Ivanom. 2. izd. Zagreb: Autorska kuća.
lč. [Andrija Milčinović]. 1917. „Brlić Mažuranićkine Priče iz davnine.“ Savremenik 12:
268–270.
Ljetopis JAZU. 1933. = Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti za godinu
1931/32., sv. 45. Zagreb: Nadbiskupska tiskara. Dostupno na <http://dizbi.hazu.
hr/?sitetext=216#gpage_1> (pristup 13. studenoga 2013.).
Ljetopis JAZU. 1936. = Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti za godinu
1934/35. Sv. 48. Zagreb: Nadbiskupska tiskara. Dostupno na <http://dizbi.hazu.
hr/?sitetext=216#gpage_1> (pristup 13. studenoga 2013.).
Ljetopis JAZU. 1938. = Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti za god[i]nu
1936/37. Sv. 50. Zagreb: Nadbiskupska tiskara. Dostupno na <http://dizbi.hazu.
260
D. Zima: Ivana Brlić-Mažuranić, članstvo u Akademiji i Nobelova nagrada
hr/?sitetext=216#gpage_2> (pristup 29. studenoga 2013.).
Ljetopis. 1939. = Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti za godinu
1937/38. Sv. 51. Zagreb: Nadbiskupska tiskara. Dostupno na <http://dizbi.hazu.
hr/?sitetext=216#gpage_2> (pristup 29. studenoga 2013.).
Ljetopis JAZU. 1940. = Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti za godinu
1938/39. Sv. 52. Zagreb: Nadbiskupska tiskara. Dostupno na <http://dizbi.hazu.
hr/?sitetext=216#gpage_2> (pristup 29. studenoga 2013.).
Manojlović, Gavro. 1938. „Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata.“ Novosti 33 (7): 10.
Mihanović-Salopek, Hrvojka. 2000. Ljepota i opasnost pustolovine. Predgovor. U: Brlić-Mažuranić, Ivana. Čudnovate zgode šegrta Hlapića, str. 5–7. Zagreb: Mozaik knjiga.
Nobel Media AB. 2014a. „Nomination and Selection of Literature Laureates.“ Nobelprize.
org. <http://www.nobelprize.org/nomination/literature/> (pristup 29. studenoga 2013.).
Nobel Media AB. 2014b. „Nomination Database.“ Nobelprize.org. <http://www.nobelprize.
org/nomination/archive/list.php> (pristup 29. studenoga 2013.).
Skok, Joža. 2007. Književno djelo Ivane Brlić Mažuranić. Književnopovijesna interpretacijska
studija. Varaždinske Toplice: Tonimir.
s.n. 1931. Die kroatische Märchendichterin Ivana Brlić-Mažuranić (Berlitch-Majouranitch):
aus Urväterzeiten: (Märchen aus slavischer Urzeit), kroatisch: „Priče iz davnine“.
Zagreb: s.n.
Š[imić], A. B. 1917. „Priče iz davnine.“ Obzor 58 (54): 1.
Šidak, J[aroslav]. 1956. Historijski zbornik 9(1–4): 253–255. (Izdaje Povijesno društvo
Hrvatske, Zagreb, naklada Školska knjiga). Dostupno na <http://www.historiografija.
hr/hz/1956/HZ_9_32_BILJESKE.pdf > (pristup 20. ožujka 2014.).
Zima, Dubravka. 2001. Ivana Brlić Mažuranić. Zagreb: ZZOK i FFPress.
[Zmajević, Dubravka]. 1970. „Literatura o Ivani Brlić-Mažuranić”. U Ivana Brlić-Mažuranić:
zbornik radova, uredili Dubravko Jelčić, Joža Skok, Petar Šegedin, Miroslav Šicel,
Miroslav Vaupotić, 268–286. Zagreb: Mladost.
Dubravka Zima
University of Zagreb – Centre for Croatian Studies, Croatia
Abteilung für kroatische Studien der Universität Zagreb, Kroatien
Ivana Brlić-Mažuranić, Academy Membership and the Nobel
Prize
The paper offers an analysis of documents and meeting records related to the election of
Ivana Brlić-Mažuranić to the South Slavic Academy of Sciences and Arts in Zagreb. The
survey of the records and the Academy register reveals that Ivana Brlić-Mažuranić was
accepted as a corresponding member of the Academy when she was nominated for the
second time, in 1937, being the first woman to be awarded the honour. Scrutiny of the
letters and documents related to the Nobel Prize for Literature nominations of Ivana BrlićMažuranić shows that there were four nominations for her in all. The first two nominations
(in 1931 and in 1935) were signed by Gavro Manojlović, President of the Academy at the
time, and the other two nominations (in 1937 and in 1938) were signed both by Manojlović
and by Albert Bazala, who had become President of the Academy by that time. Neither of
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 239–261
261
these proposals was officially initiated by the Academy. The final section of the paper is
dedicated to an analysis of Gavro Manojlović’s treatise on Brlić-Mažuranić’s masterpiece,
Tales of Long Ago, which was included in the Nobel Prize nomination documents.
Keywords: Ivana Brlić-Mažuranić, Academy membership, South Slavic Academy of
Sciences and Arts, nominations for the Nobel Prize, Gavro Manojlović, Tales of Long Ago
Ivana Brlić-Mažuranićs Mitgliedschaft in der Akademie und ihre
Nominierung für den Nobelpreis
Im vorliegenden Beitrag werden Dokumente und Archivquellen zu Ivana BrlićMažuranićs Aufnahme in die Zagreber Südslawische Akademie der Wissenschaften
und Künste besprochen. Aus den Unterlagen geht hervor, dass Ivana Brlić-Mažuranić
erst nach Wiederholung des Vorschlags 1937 als korrespondierendes Mitglied in die
Akademie aufgenommen wurde. Im Beitrag werden auch die in Zusammenhang mit
Ivana Brlić-Mažuranićs Nominierung für den Nobelpreis stehende Briefe und Unterlagen
analysiert. Insgesamt gab es vier Nominierungen: Die ersten zwei aus den Jahren 1931
und 1935 zeichnete Gavro Manojlović als damaliger Präsident der Akademie, während
die nächsten zwei Gavro Manojlović zusammen mit Albert Bazala, dem neuernannten
Akademiepräsidenten, 1937 und 1938 einreichte. Bei den Nominierungen handelt es sich
jedoch um keinen offiziellen Vorschlag der Akademie. Im letzten Teil des Beitrags folgt
die Auslegung der den Nominierungsunterlagen beigefügten Studie von Gavro Manojlović
über Ivana Brlić-Mažuranićs Märchensammlung Aus Urväterzeiten.
Schlüsselwörter: Ivana Brlić-Mažuranić, Mitgliedschaft in der Akademie, Südslawische
Akademie der Wissenschaften und Künste, Nobelpreisnominierung, Gavro Manojlović,
Aus Urväterzeiten
262
Die kroatische Märchendichterin Ivana Brlić-Mažuranić - Aus Urväterzeiten
Naslovnica brošure o inozemnoj recepciji zbirke Priče iz davnine koja je bila priložena uz
nominacije Ivane Brlić-Mažuranić za Nobelovu nagradu.
Title page of the booklet about international reception of the Tales of Long Ago, which was
sent to the Swedish Academy to accompany the nominations of Ivana Brlić-Mažuranić for
the Nobel Prize.
263
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 263–293
UDK 821.163.42.09-93
821.163.42-93“18“
Nikolina Berta i Lucija Stepanić
Sveučilište u Zagrebu – Učiteljski fakultet, Hrvatska
nikolina.berta@gmail.com
luccija93@hotmail.com
Objavljivanje i novija kritička recepcija dječjih
pjesama Krunoslava Kutena
Pregledni rad / review paper
Primljeno / received 1. 11. 2014.
U radu se donosi povijesni pregled izdanja pjesama Krunoslava Kutena
(1855. – 1894.) i literature o njegovu stvaralaštvu te prikaz kritičke
recepcije njegove dječje poezije od sedamdesetih godina dvadesetoga
stoljeća. Kuten je jedna je od najzanimljivijih pjesničkih osobnosti
hrvatske dječje književnosti 19. stoljeća. Dječje pjesme je objavljivao
u časopisu Smilje u razdoblju od 1875. do 1892. godine. Suvremena
kritička recepcija njegove dječje poezije započela je opsežnom studijom
Milana Crnkovića, a o Kutenu je do danas pisalo više istraživača
dječje književnosti. Pregledom brojeva časopisa Smilje u navedenome
razdoblju te usporedbom s prvim i jedinim zbirkama Kutenove poezije
priređivača Milana Crnkovića iz 1988. i Ive Zalara iz 1991., utvrđuju
se izmjene koje su nastale pri ponovnom objavljivanju pojedinih
pjesama. Također se otkriva da jedanaest pjesama nije uvršteno u
kasnija izdanja te se razmatraju mogući razlozi njihova izostavljanja
iz zbirki Kutenovih pjesama i antologija hrvatske dječje poezije, koji
upućuju na autocenzuru priređivača.
Ključne riječi: Krunoslav Kuten, Smilje, dječja poezija, 19. stoljeće,
kritička recepcija dječje poezije, autocenzura u dječjoj književnosti
Krunoslav Kuten (1855. – 1894.), rođeni Vrbovčanin, jedna je od najpoznatijih
i najzanimljivijih pjesničkih figura u hrvatskoj dječjoj književnosti 19. stoljeća.
Za razliku od većine dječjih pisaca u to vrijeme, koji su bili učitelji, radio je kao
činovnik u općinskome poglavarstvu. Za života objavio je zbirku poezije za odrasle,
nekoliko uglavnom prigodničarskih pjesama u časopisima i više radova za djecu u
dječjem časopisu Smilje.
264
N. Berta i L. Stepanić: Objavljivanje i novija kritička recepcija…
Cilj je ovoga rada utvrditi dostupnost Kutenovih dječjih pjesama u današnje
vrijeme i opisati noviju recepciju Kutenove dječje poezije s obzirom na to da se prva
zbirka njegovih dječjih pjesama u 20. stoljeću pojavila gotovo stotinu godina nakon
njihova izvornoga pojavljivanja u Smilju i da do danas nisu ponovno objavljene
sve njegove dječje pjesme. Također, usporedit će se tekstovi objavljeni u zbirkama
Kutenove dječje poezije s izvornim pjesmama, utvrditi razlike i razmotriti razlozi
izmjena u tekstu i izostavljanja pjesama u kasnijim izdanjima.
Popisat ćemo Kutenova objavljena djela pri čemu ćemo staviti naglasak na
objavljivanje njegove dječje poezije. Iznijet ćemo kratku povijest novije recepcije
njegovih djela koja pripadaju korpusu hrvatske dječje književnosti u zbirkama i
antologijama te pregled literature o njegovu pjesništvu od početka 70-ih godina
20. stoljeća, kada se nakon dugoga vremena ponovno pojavljuje interes za Kutena.
Usporedit ćemo utvrđeni popis Kutenovih pjesama objavljenih u Smilju i u kasnijim
zbirkama njegove poezije te utvrditi koje su pjesme izostavljene. Usporedit ćemo
izvorne inačice njegovih pjesama s kasnijim izdanjima kako bismo utvrdili na
koji su način izmijenjeni tekstovi pjesničkoga opusa. Opisat ćemo i kategorizirati
utvrđene izmjene i protumačiti ih. Posebnu ćemo pozornost posvetiti pjesmama
koje su nakon prvoga objavljivanja u 19. stoljeću do danas ostale prešućene te ćemo
protumačiti moguće razloge njihova izostavljanja iz zbirki Kutenove dječje poezije.
Kutenovo književno stvaralaštvo
Prve Kutenove pjesme, „Čobanica i slavulj“ i „Vida“ objavljene su 1874.
godine u časopisu Velebit.1 Te pjesme ne pripadaju dječjoj lirici, nego su to pjesme
za mladež, pa izlaze iz granica ovoga rada, a koliko je bilo moguće utvrditi, nisu do
danas nigdje ponovno objavljene. Kuten je dječju poeziju počeo objavljivati 1875.
godine, kada je u dječjemu časopisu Smilje izišla pjesma „Majčin god“.
Potom Kuten 1879. godine objavljuje zbirku pjesama Primula veris.2 Ta je
zbirka jedina knjiga koju je Kuten objavio za života, no kako obuhvaća poeziju za
odrasle, to djelo također izlazi iz područja zanimanja našega istraživanja.
Milan Crnković, oslanjajući se na Bibliografiju JLZ (Jugoslavenskoga
leksikografskoga zavoda), navodi popis ostalih objavljenih Kutenovih pjesama koje
Velebit – zabavnik hrvatske omladine. Jedini je primjerak časopisa izišao u nakladi Djačkoga družtva
Velebit iz Beča, pod uredništvom Dragutina Albrechta iz Zagreba. U istome svesku nalazimo još
autore poput Huga Badalića, Rikarda Jorgovanića i Ljudevita Varjačića. Časopis se nastavlja pod
imenom Zvonimir: almanak hrvatske omladine, kao trogodišnjak. Izlaze dva broja, 1886. i 1889.
2
Primula veris posvećena je „velečastnomu gospodinu Vatroslavu Švecu, župniku u znak zahvalnosti
i osobitoga štovanja“. Ignjat Švec pomagao je Kutena dok je pohađao gimnaziju u Zagrebu, a Kuten
je uspješno maturirao upravo zahvaljujući toj potpori. O zbirci je pozitivnu kritiku izrekao i August
Šenoa (Crnković 1978: 74).
1
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 263–293
265
ne pripadaju korpusu dječje književnosti. Sve su objavljene od 1880. do 1894. godine,
a među njima je više prigodničarskih pjesama koje su izišle u različitim časopisima.
To su „San i java“, u časopisu Hrvatski dom 1880., potom „U slavu dvadeset god.
pjev. društva ‘Kola’“, „U spomen smrti dra Milana Makanca“ i „U spomen sjajnoga
sprovoda Đure Daničića“, u časopisu Pozor 1882., „Okrutnik. Balada“, u časopisu
Vienac 1882., „Knjizi i prosvjeti“, u časopisu Slava preporoditeljem 1885., „Ribar“,
u časopisu Hrvatska omladina u godištu za 1885. − 1886. godinu, „U slavu 40-god.
vlad. Nj. car. i kr. apost. Vel. F. J. itd“, u časopisu Napredak 1888., kao i pjesme
za koje nije bila sigurna atribucija, nego se pretpostavljalo da su Kutenove: „Budi
mi druga“, „Čistoj ljubavi sloboda su krila“ i „Sve se mienom obara“, u časopisu
Prosvjeta 1894. (Crnković 1975: 45, bilj. 2). Međutim, sigurno je da je zadnja
spomenuta pjesma Kutenova, jer je, za razliku od drugih dviju, uvrštena i u zbirku
Primula veris, kao „Sve se mienja” (Kuten 1879: 25).
Od 1880. godine Kuten se posvetio dječjoj poeziji te u dječjem časopisu Smilje
u periodu od 1875. do 1892. redovito objavljuje radove za djecu, tj. ukupno pedeset
i jednu pjesmu i animalističku dječju priču s elementima fantastike „Zečja bolnica“
(1882b), koja se, kako kaže Ana Batinić, atmosferom „približava nonsensnoj priči“
(2013: 135). Valja napomenuti da ta Kutenova priča do sada nije nigdje bila ponovno
objavljena.3 Objavljena je samo vrlo uspjela ilustracija iz Smilja, ali djelomično i
bez ikakvih podataka o izvoru slike. Detalj se pojavio na koricama knjige o dječjoj
književnosti Murisa Idrizovića iz 1984. godine.
U navedenome je razdoblju Kuten u Smilju objavljivao od jedne do najviše
deset pjesama godišnje, kao što se može vidjeti u Tablici 1., koja prikazuje dinamiku
objavljivanja njegovih dječjih pjesama. Nakon prve pjesme 1875. godine, nastupila
je stanka od četiri godine, a nakon toga, sve do 1892., svake je godine objavio
barem jednu pjesmu.
Iz tablice se također vidi da je Kuten pjesnički bio najplodniji tijekom 1885. i
1886. godine, kada je objavio gotovo dvije petine svih svojih dječjih pjesama.
Osim nekoliko iznimaka, Kutenove su pjesme ostale zaboravljene u Smilju,
sve dok Milan Crnković nije priredio i objavio prvu potpuniju zbirku Kutenovih
dječjih pjesama pod naslovom Stari sat (Kuten i dr. 1988) koja uključuje 37 pjesama.
Crnković je, dakle, izostavio 14 pjesama, a pjesmu „Na božićne dane“ preimenovao
je u „Na blagdanske dane“, o čemu će biti riječi kasnije. Knjiga je izišla u izdanju
zagrebačke Mladosti, a ilustracije je načinio Ivan Antolčić. Uz Kutenove pjesme,
koje dominiraju, objavljeno je i nekoliko pjesama drugih starijih hrvatskih dječjih
pjesnika, tj. Ivana Filipovića (1 pjesma), Ljudevita Varjačića (1 pjesma), Augusta
Priča se u izvornome obliku i s originalnom ilustracijom objavljuje u rubrici Baština u ovome broju
časopisa Libri & Liberi i tako se prvi puta predstavlja suvremenomu čitateljstvu.
3
266
N. Berta i L. Stepanić: Objavljivanje i novija kritička recepcija…
Tablica 1. Dinamika objavljivanja Kutenovih pjesama u Smilju.
God.
Broj
Pjesme
pjesama
1875.
1
Majčin god
1880.
5
Uči, sinko! (SS), Zimska davorija, Duga i diete (PSHK), Spremaj knjige!,
Zimska zabava (PSHK)
1881.
1
Mali ratar (SS, PSHK)
1882.
2
Djeca i maca (SS, PSHK), Dobra odluka (SS, PSHK)
1883.
2
Miš u školi (SS, PSHK), Usred vrta
1884.
5
Strašivica (SS, PSHK), Bolna beba (SS, PSHK), Roda i žabe (SS, PSHK), Mudri
Vladko (SS, PSHK), Mlada gazdarica
1885.
9
Zimska (SS, PSHK), Junaci (SS, PSHK), Drotar (SS, PSHK), Kiša (SS, PSHK),
Radi (SS), Prsti (SS, PSHK), Ajd u školu, Roda (SS), Radini Mio (SS)
1886.
10
Božićna, Tko se ne će… (SS), Što rade lutke? (SS, PSHK), Proljetna pjesma
(SS), Gostba domaće peradi (SS), Pas i macan (SS), Pod stogom (SS), Kovač
(SS), Majka i sin (SS), U jeseni (SS, PSHK)
1887.
4
Tko si…, Na božićne dane (SS), Slavulj (SS, PSHK), Dar (SS)
1888.
3
Gospodarica (SS), Guske (PSHK), Ide Niko
1889.
2
Tri srne (SS), Kosac
1890.
4
Ura (SS, PSHK), Mlin (SS, PSHK), Sbor kukaca (SS, PSHK), Buha (SS, PSHK)
1891.
1
Da sad dodje kući mama! (SS)
1892.
2
Gazda i pastir, Dobra Anka (SS)
Harambašića (6 pjesama), Josipa Milakovića (17 pjesama) i Milke Pogačić (1
pjesma). U Tablici 1. pjesme koje je Crnković uvrstio u zbirku Stari sat označene
su kraticom SS (Stari sat).
Vrlo brzo nakon toga Nakladni zavod Matice hrvatske objavljuje drugu
opsežniju zbirku Kutenove poezije u knjizi Hrvatski dječji pisci III u ediciji Pet
stoljeća hrvatske književnosti. Tu je zbirku priredio Ivo Zalar (Kuten 1991), a ona
sadrži 23 pjesme, tj. manje od polovine Kutenovih dječjih pjesama iz Smilja, pa se ta
zbirka može smatrati i izborom iz Kutenova pjesništva. Naslovi pjesama uvrštenih
u tu zbirku označeni su kraticom PSHK u Tablici 1. Uz Kutenove pjesme, u istoj su
knjizi u zasebnim cjelinama objavljene još i pjesme Zlate Kolarić-Kišur, Grigora
Viteza, Stjepana Jakševca, Ratka Zvrka, Mladena Bjažića i Stanislava Femenića,
hrvatskih dječjih pjesnika 20. stoljeća. U knjizi su sadržani i likovni prilozi Vilka
Glihe Seljana.
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 263–293
267
Popisi Kutenovih pjesama koje su objavili i Crnković (1978: 75) i Zalar (1991a:
25) obuhvaćaju sve Kutenove pjesme iz Smilja, osim pjesme „Gazda i pastir“ koja
je izišla u 5. broju 20. godišta Smilja. Moguće je da su tu pjesmu jednostavno
previdjeli, iako je ona potpisana skraćenim imenom „Kr. Kuten“ (Kuten 1892a:
78), ili su je izostavili jer je riječ o pjesmi koja je po vrsti zagonetka. U popisu
Crnković nastoji prenijeti i pravopisne karakteristike naslova pjesama, dok ih Zalar
u svojemu popisu uglavnom usklađuje sa suvremenim pravopisom.
Time je iscrpljen pregled zasebnih izdanja Kutenova književnoga stvaralaštva.
Recepcija
Kuten je u svoje vrijeme bio popularan, a pjesme su mu izlazile u dječjem
časopisu koji se redovito distribuirao u hrvatskim školama, zahvaljujući poduzetnosti
i umješnosti „tadašnjih hrvatskih učitelja“ (Batinić 2004: 38–39). Smilje je izlazilo
od 1873. do 1945. kao najpopularniji i „najdugovječniji hrvatski dječji časopis“
(38). Pokrenuo ga je i objavljivao Hrvatski pedagogijsko-književni zbor, strukovna
udruga hrvatskih učitelja. U njemu su svoje radove objavljivali upravo učitelji, pa
se Kuten izdvaja kao pjesnik koji nije pripadao učiteljskim krugovima. Biografi
ističu da su njegovi uradci nastali u okruženju obitelji i u komunikaciji s njegovom
vlastitom djecom (Crnković 1988: 86).
Njegove su pjesme značile preokret u odnosu na dotadašnju dječju poeziju
koju je obilježavala perspektiva odraslih s mnogo didaktičkih elemenata. Od
djece se zahtijevala poslušnost, marljivost, rad i rodoljublje (Crnković 1988: 85).
Suprotno tomu, Kuten gleda zajedno s djetetom, poštuje dijete i njegov pogled
na svijet, iako mu od navedenih vrijednosti marljivost i rodoljublje također nisu
strane. Upravo zato nailazi na pozitivnu reakciju kod djece, koja i danas rado čitaju
njegove stihove.
Možda je upravo Kutenova izdvojenost iz učiteljskih krugova razlog da se,
kako kaže Crnković, Smilje nije prema njemu dostojno odnosilo. Crnković navodi
da nisu objavili ni bilješku o njegovoj smrti: „taj njegov list nije ga, čini se dovoljno
cijenio: povodom pjesnikove smrti Smilje ne objavljuje ni najobičniju bilješku a
kamoli nekrolog, životopis ili portret“ (1975: 25)4 kako su to inače činili za svoje
suradnike, iako je Kuten redovito punio časopis svojim stihovima sve do 1892.
godine, kada je, shrvan sinovljevom smrću, prestao pisati.
Kutenove su se pjesme stoga čuvale uglavnom usmenom predajom, pa se neke
i do danas prenose kao malešnice, npr. „Djeca i maca“ (1882a) i „Ura“ (1890a).
Nekrolog Kutenu izišao je, međutim, u časopisu Napredak 1892. godine (Crnković 1978: 74, bilj.
155).
4
268
N. Berta i L. Stepanić: Objavljivanje i novija kritička recepcija…
Danas je Kuten popularan i njegove su dječje pjesme dobro poznate i uvrštene u
mnoge čitanke, pa je teško povjerovati da je do njihova ponovnoga objavljivanja u
antologijskim izborima nakon Smilja prošlo devedesetak godina, a do prve zbirke
Kutenove dječje poezije (Kuten i dr. 1988) i cijelo stoljeće.
Kuten u antologijama i druga pojedinačna objavljivanja pjesama
Kutenove su se pjesme često objavljivale anonimno. Primjerice, „Strašivica“,
„Drotar“ i „Slavulj“ objavljene su još za njegova života, u časopisu Bršljan u
rukoveti pjesama „Pjesmice iz zabavišta“, iz rukopisa o „zabavištima“ Marije
Grubešić5 (1893: 314). O tome piše i Crnković (1975: 26). On navodi i jedan
prijevod Kutenovih pjesama na njemački pod naslovom „Gedichte. Wandlung“.
Prijevod je načinila Marie Horvat-Petheö, a izišao je u Agramer Zeitungu 1902.
godine (Crnković 1978: 74, bilj. 156). Nakon te godine, Crnković nije zabilježio
druge pojave Kutenovih pjesama ili njihova odjeka. Štoviše, također utvrđuje:
„Krunoslav Kuten bit će prešućen u popisima znamenitih Hrvata ili hrvatskih
književnika, kao što su Znameniti i zaslužni Hrvati 925–1925 i enciklopedije JLZ“
(Crnković 1978: 75).
Novija recepcija Kutenova dječjega pjesništva započinje tek 70-ih godina 20.
stoljeća, a njegove se pjesme od tada redovito pojavljuju u antologijama dječje
poezije.
Zvonimir Balog uvrstio je u Zlatnu knjigu svjetske poezije za djecu (1975)
dvije Kutenove dječje pjesme: „Strašivica“ i „Ura“, a objavio je još dvije njegove
kratke pjesme, „Sve se mijenja“ i „Domu“, od kojih je prva, kao što je spomenuto,
izišla i 1894., a obje su bile uključene u zbirku Primula veris (1879: 25 i 11).
Budući da ih je uvrštavanjem u antologiju dječje poezije Balog ujedno uvrstio i
u taj pjesnički korpus, ovdje ih prenosimo u cijelosti, preuzete iz zbirke Primula
veris.
Sve se mienja
Sve se mienom sve obara,
Samo ljubav stalna stoji.
Štogod ljudska ruka stvara,
Sve se mienom sve obara.
Što je čast u silna cara,
Što li moć za narod koji!
Sve se mienom sve obara,
Samo ljubav stalna stoji.
Riječ je o rubrici u Bršljanu koja je popraćena uredničkom bilješkom sljedećega sadržaja: „Pod
ovim stupcem priopćivat ćemo pjesmice iz naših zabavišta, uvjereni, da će se njima naslađivati i
djeca, koja ne polaze više zabavišta. Ove smo pjesmice povadili iz većeg rukopisa o zabavištima,
što ga sastavila pokojna učiteljica Marija Grubešićeva, te ga predala uredniku ovoga lista“ (s. n.
1893: 313). U primjerku časopisa koji nam je bio dostupan nedostaju stranice 314 i 315, pa nije
moguće utvrditi je li još koja Kutenova pjesma ušla u taj izbor. Od pjesme „Slavulj“ vidi se samo
kraj, na str. 317.
5
269
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 263–293
Domu
Moje misli svedjte kruže,
Sladki dome, milje moje.
Kano leptir rujne ruže,
Moje misli svedjte kruže.
Il slavulji noćju tuže,
Ili ševa danju poje,
Moje misli svedjte kruže,
Sladki dome, milje moje.
Balog ističe da nije „sklon podjeli poezije na malu i veliku, na poeziju za
djecu i poeziju za odrasle“ (1975a: 5) pa u tome leži razlog da je izabrao i pjesme
koje Kuten izvorno nije napisao za djecu. Antologija obuhvaća tekstove koje
sastavljač drži najboljima, a glavni mu je kriterij uvrštavanja pjesničko nadahnuće i
izostavljanje didaktične poruke. Zlatna knjiga „nešto je između antologije i pjesničke
čitanke, i dok sadrži sve antologijske tekstove, zanemaruje pjesme koje slave lijepo
ponašanje, bezuvjetnu pokornost i poslušnost, knjiško učenje, kao jedini uvjet da se
sretno isplovi iz zlatne uvale djetinjstva. […] Nastojao sam zaobići […] sve pjesme
kojima je osnovni zadatak zamorno pseudoprosvjetiteljstvo“ (Balog 1975b: 616). I
dalje: „Davao sam prednost pjesmama koje su nadahnute djetinjstvom i pjesnicima
koji se trude da uđu u svijet djece, svijet sretniji ali istodobno naivniji, jednostavniji
i gotovo neostvarljiv“ (617).
U antologiji hrvatskoga pjesništva za djecu Dubravka Cvitana Vječnotraž
(1975) Krunoslav Kuten dobio je mjesto sa sljedećim pjesmama: „Dva kosa“,
„Prsti“, „Djeca i maca“, „Ura“ i „Zbor kukaca“. U antologiji izlazi studija
priređivača naslovljena „Problemi hrvatskog pjesništva za djecu“ (Cvitan 1975:
5−42). Naveden je i podatak o Kutenovoj zbirci pjesama Primula veris. Pjesma
„Dva kosa“ još je jedna pjesma koja je prethodno objavljena u zbirci Primula veris
(Kuten 1879: 21−23) te je ovdje donosimo u prijepisu iz te zbirke:
Dva kosa
Kad u zimi kosa dva
Ogladnila jako,
Starijemu drugu si
Mladji kos će tako:
„Zašto da me mladjanog
Usried toga luga,
Mori glad i nevolja,
Mori crna tuga.
Volim da me uhvati
Onaj ptičar mladi,
Neg da ovdje pogibam
S nestaši i gladi.
Dok u pustoj šumici
Ciča vlada zima,
Dosta ti u krljetci
Svake hrane ima.“
Al će njemu stariji
Odgovorit na to:
„Nemoj, nemoj ludovat
Moje milo zlato.
Jer za slasti, što će ti
Ljudska pružit ruka,
Ti ćeš druže kasnije
Strašnih trpit muka.“
270
N. Berta i L. Stepanić: Objavljivanje i novija kritička recepcija…
Al ne sluša kosović
Starijeg si druga,
Rad se dade uhvatit
Sried slobodna luga.
I dok pustom šumicom
Ciča vlada zima,
Kosović u krljetci
Hrane dosta ima
Al kad širom zemljice
Krasna proljet svane,
Kos u liepoj krljetci
Gorko tužit stane:
„Blago mojim drugovom
Na slobòdi biti,
Težko meni mladjanom
U toj uzi bditi.
Oni mile pjesmice
Vani poju sada,
A ja kraj sveg obilja
Plakat moram s jada.“
Često za čas radosti,
Što imamo tude,
Vrieme crne žalosti
Cieli viek nam bude.
Cvitan je također uvrstio tri Kutenove pjesme u svoju antologiju hrvatskoga
dječjega pjesništva na engleskome jeziku Croatian Poetry for Children, s engleskim
naslovima „Fingers“, „The Clock“ i „Insects’ Choir“ (1976: 43), nastojeći prikazati
tradiciju hrvatske dječje književnosti, koja po njemu u to vrijeme traje 130 godina
(Cvitan 1976: 32).
Nedugo nakon toga Joža Skok uređuje knjigu Sunčeva livada djetinjstva
(1979) i u njoj objavljuje pjesme „Zimska“, „Dar“, „Prsti“ i „Zbor kukaca“, a o
samome Kutenu kratku zabilješku (Skok 1979: 49).
Potom izlazi još jedan njegov izbor pjesama, knjiga Lijet Ikara (1987), gdje
je objavljeno šest Kutenovih pjesama, odnosno Skok već navedenim pjesmama
dodaje još dvije: „Djeca i maca“ i „Ura“. U pogovoru pojašnjava da je nastojao
pomiriti raznorodne kriterije izbora pjesama, s namjerom da antologija bude
„ilustracija geneze, književnopovijesnog kontinuiteta i identiteta hrvatskoga dječjeg
pjesništva“ (Skok 1987: 272), koja uzima u obzir aktualnu čitateljsku recepciju te
se nada da je uspio odabrati pjesničku građu „koja svojom selekcijom potvrđuje
osobnu samosvojnost, pripadništvo široj književnoj tradiciji, ali i samosvojnost u
kreiranju dječje pjesme kao općeg i specifičnog lirskog iskaza“ (273).
Ubrzo nakon zbirke Stari sat (Kuten i dr. 1988), pod naslovom Sunčeva
livada (1990) izlazi još jedna Skokova antologija. U toj knjizi uvršten je isti
izbor Kutenovih pjesama kao u knjizi Sunčeva livada djetinjstva, a u uvodnome
tekstu Skok ocjenjuje da su prijašnje antologije dječjega pjesništva neadekvatno
vrednovale hrvatsko dječje pjesništvo. Vrlo važan motiv za objavljivanje njegove
„antologijske čitanke“ je „nedostatak sličnog izbora koji[m] bismo se mogli koristiti,
i kao antologijom, i kao književno-povijesnim pregledom, kojim bi se ilustrirale
određene razvojne linije i tako pružio uvid u jedno područje dječje književnosti
koje se u našim danima sve izazovnije nameće“ (Skok 1990: 5).
Slijedi Antologija hrvatske dječje poezije 1994., koju je priredio Ivo Zalar.
Ondje je uvršteno sedam Kutenovih pjesama: „Djeca i maca“, „Ura“, „Prsti“,
„Junaci“, „Slavuj“, „Duga i dijete“, a među njima i cenzurirana pjesma „Na božićne
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 263–293
271
dane“, pod naslovom „Na blagdanske dane“, koju isti priređivač prethodno nije bio
uvrstio u knjigu Hrvatski dječji pisci iz 1991. godine. Zalar se izjasnio kako želi
da izbor objavljenih pjesama pomogne djeci da uz čitanke upoznaju najvrednije
i najljepše u području dječje književnosti koja nije dovoljno poznata. Želio je
predstaviti i starije pjesnike, čije su izvorne zbirke stihova nepristupačne mladim
čitateljima. Pri izboru pjesama poštovao je „ponajprije estetsko načelo, što, dakako,
ne znači da nisu poštovani i drugi elementi poput širine i reprezentativnosti izbora“,
a izabrao je pjesme koje nose „pečat djetinjskosti, dječje naivnosti, jednom riječju
dječju autentičnost“ (Zalar 1994: 5), ne smatrajući pritom motive odviše važnima.
Novo izdanje Antologije hrvatske dječje poezije priređivača Ive Zalara iz 2007.
godine uključuje istih sedam Kutenovih pjesama i isti predgovor (Zalar 2007: 11–
12).
Urednički trojac: Zvonimir Diklić, Dubravka Težak i Ivo Zalar u antologijski
priručnik Primjeri iz dječje književnosti iz 1996. uključuje Kutenovu pjesmu „Duga
i dijete“.
Nakon toga, još je nekoliko autora uvrstilo pokoju Kutenovu pjesmu u pojedina
izdanja hrvatske dječje poezije. Primjer je ilustrirana knjiga Pokraj peći maca prela
(Harambašić i dr. 2004), u kojoj je, uz pjesme Augusta Harambašića i Ivane BrlićMažuranić, objavljena i Kutenova pjesma „Djeca i maca“ s ilustracijom Sanje
Rešček.
Nadalje, Josip Borković objavio je 2007. godine note pod naslovom Pjevam
poeziju, tj. izbor pjesama koje je uglazbio, a među njima i pjesmu „Junaci“
Krunoslava Kutena (Borković 2007: 6).
Jedno od novijih pojavljivanja stihova Krunoslava Kutena nalazimo 2010.
godine u antologiji Zlatni snovi, u kojoj priređivač Branko Pilaš objavljuje
Kutenovu pjesmu „Zimska“.
Može se zaključiti da se u novije vrijeme, tj. od 1970-ih godina, najčešće
pojavljuje pjesma „Prsti“, koja je zabilježena u osam pregledanih knjiga, slijede
„Ura“ i „Sbor kukaca“ s po sedam pojavljivanja te „Djeca i maca“ i „Zimska“ koje
se nalaze u šest knjiga. Pjesmu „Junaci“ bilježimo četiri puta, a ostale pjesme, ako
se pojavljuju, javljaju se jednom, dvaput ili triput.
Godina 1988., kada izlazi prva potpunija zbirka Kutenovih dječjih pjesama,
od velike je važnosti za razumijevanje poezije Krunoslava Kutena i njezinu
suvremenu prisutnost. U pogovoru Crnković iznosi tvrdnju koja možda najbolje
opisuje liriku Krunoslava Kutena i njegov pjesnički credo: „nikad se ne postavlja
čak ni kao iskusan čovjek iznad djece, nikad ne daje na znanje kako su dječje
radosti male i neznatne. On se naprotiv utopio u djetinjstvu, izjednačio s djecom i
pjeva s djecom, misli s djecom, raduje se s djecom kao da je i sam dijete“ (Crnković
272
N. Berta i L. Stepanić: Objavljivanje i novija kritička recepcija…
1975: 42). I Crnkovićevo i Zalarovo izdanje Kutenove poezije za djecu važne su
prekretnice u recepciji Kutenova djela jer su ta izdanja ponudila širi uvid u njegov
pjesnički rad i jer se nakon njihova pojavljivanja Kutenove pjesme češće javljaju
u antologijama, ali i u školskim čitankama. Čitanke, međutim, ostaju izvan obzora
ovoga istraživanja.
Osim objavljivanja samih pjesama, za recepciju Kutenova pjesništva važna je
i kritička recepcija njegove dječje poezije. Ona započinje nešto ranije nego što se
iznova uspostavlja čitateljsko zanimanje pojavom zbirki njegovih dječjih pjesama.
Prvi, vrlo kratak, kritički zapis o Kutenovu stvaralaštvu donosi Milan Crnković
1972. godine u članku „Sto (i nešto) godina hrvatske dječje književnosti“.
Kritička i stručna recepcija
Milan Crnković prvi je proučavatelj dječje književnosti koji nakon duljega
vremenskoga razdoblja spominje Krunoslava Kutena, i to kao pjesnika koji nije
bio dovoljno zapažen (1972: 12). Već ga tada imenuje pretečom Grigora Viteza. U
vrlo kratkome i jezgrovitome, ali sadržajnome odlomku navodi primjere pjesama
„Dobra odluka“, „Strašivica“, „Radini Mio“, „Ura”, „Božićna“ i „Dar“ (od kojih
pretposljednju nije uvrstio u zbirku iz 1988.) kao primjere Kutenovih pjesama
koje „svojom prirodnošću, zaigranim ritmom i prirodnim funkcionalnim rimama,
nagovještajem nonsensa i igre riječima, konciznošću i brižljivom arhitektonikom
u kojoj se osjeća sklonost za poentu na kraju pjesme, odskaču toliko od jednolične
‘poezije’ ostalih pjesnika da upravo začuđuju“ (Crnković 1972: 13).
Nakon toga, Crnković Kutena spominje u četvrtome izdanju svoje knjige
Dječja književnost (1973) na tri mjesta, iako vrlo kratko.6 Osvrće se na nedostatak
detaljnih studija i razmatra kriterije za vrednovanje starijih pjesnika. Napominje
da bi se „kod nekih od mnogih sastavljača dječjih pjesama moglo naći uspjelih,
dobrih, iskrenih, neepigonskih pjesama (kod zaboravljenog Krunoslava Kutena,
ili A. Harambašića, ili kod kojeg drugog)“ (Crnković 1973: 94). Kutena potom
ubraja u one pjesnike koji se, više na temelju estetskih nego književnopovijesnih
kriterija, „uz neskrivenu sklonost prema određenom tipu moderne dječje poezije
– [nalaze] u užem krugu kao predstavnici stogodišnjeg razvoja hrvatske i srpske
književnosti“ (isto). U odlomku o Augustu Harambašiću, kao najplodnijemu
hrvatskome dječjemu pjesniku 19. stoljeća, koji je utjecao na pjesnike didaktičare,
napominje da Harambašićeve pjesme za djecu nisu ostale popularne, i dodaje
rečenicu o Kutenu, s tvrdnjom da je Kuten „bez sumnje“ bio „[n]ajosebujniji i
najsamosvojniji hrvatski dječji pjesnik u 80-tim godinama 19. st.“ (97).
U prvim trima izdanjima toga „priručnika za studente pedagoških akademija i nastavnike“ o Kutenu
nema spomena (Crnković 1967, 1969, 1971).
6
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 263–293
273
Nadalje, Milan Crnković opširnim esejom „Krunoslav Kuten“ (1975) u
časopisu Umjetnost i dijete započinje temeljitu suvremenu kritičku recepciju
Kutenova pjesništva. Donosi biografske podatke o pjesnikovu životu te se osvrće
na jedinstvenost Kutenove dječje poezije i njegov odnos s djetetom-čitateljem.
Smatra da je Kuten bio pravi dječji pjesnik, ali isto tako i pjesnik kojega hrvatska
dječja književnost nije dovoljno dobro poznavala. Kuten je za Crnkovića pjesnik
djeteta, pjesnik koji se približio djeci i zajedno s njima ušao u njihov svijet.
Nadalje, Crnković konstatira kako je Kuten u Smilju zaboravljen (1975: 25)
i navodi dva razloga mogućega zaborava – prvi je da nije bio dovoljno poznat,
a drugi da je bio ispred svojega vremena, pa je stoga i bio neshvaćen. Njegove
su pjesme svakako bile poznate djeci, što dokazuje činjenica da su uvrštavane u
dječje čitanke, ali su objavljivane bez autorskoga podatka, kao što se, primjerice,
dogodilo i 1893. godine u Bršljanu. Crnković stoga konstatira da se Kutenu dogodio
zanimljiv oblik nepravde: „živjeli su mu stihovi i gotovo prerasli u narodnu dječju
poeziju, a zaboravljeno mu je ime“ (26).
Crnković spominje i srpskoga dječjega pjesnika Jovana Jovanovića Zmaja
(1833. – 1904.), nešto starijega Kutenova suvremenika, kao mogući početni uzor
njegovu pisanju, ali dolazi do zaključka da ta teza ipak ne stoji. Zajednička im je
karakteristika iskreni doživljaj djeteta i djetinjstva i izražavanje svojega doživljaja.
Međutim, u usporedbi sa Zmajem, Kuten ostaje skroman i vjeran svomu načinu
pisanja. Primjerice, Zmaj piše mnoštvo epsko-lirskih pjesama, dok Kuten bježi
od takvoga izraza. Zmaj stvara puno i često nepotrebno razvlači pjesme. Tomu
nasuprot, Kutenova lirika ostaje u relativno uskome krugu i svaka pjesma čini
skladno dovršenu cjelinu. Crnković stoga zaključuje da Kuten nikako nije
„zmajevac“ niti je „izrastao iz Zmaja“ (1975: 45).
Autor, nadalje, u Kutenovoj poeziji razaznaje dva razdoblja: pripremno
razdoblje, od prve pjesme „Majčin god“ 1875., u koje ulazi samo šest pjesama
(1875. – 1880.), do razdoblja zreloga stvaranja u vlastitome stilu, koje počinje
pjesmom „Mali ratar“ 1881. i traje do zadnje objavljene pjesme „Dobra Anka“
1892. godine (Crnković 1975: 27).
U knjizi Crnković detaljno analizira ili spominje mnoge pjesme, ukupno njih
30, pri čemu često navodi i primjere stihova: „Mali ratar“, „Majčin god“, „Uči
sinko“, „Djeca i maca“, „Ura“, „Bolna beba“, „Junaci“, „Gozba domaće peradi“,
„Usred vrta“, „Drotar“, „Miš u školi“, „Kovač“, „Što rade lutke“, „Zbor kukaca“,
„Zimska“, „Kiša“, „Zimska davorija“, „Spremaj knjige“, „Strašivica“, „Dobra
odluka“, „Tko se neće“, „Prsti“, „Božićna“, „Roda“, „Radin[i] Mio“, „Dar“,
„Mlin“, „U jeseni“, „Buha“ i „Pod stogom“. Dakle, tu uključuje i citira i nekoliko
pjesama koje kasnije nije uvrstio u zbirku Stari sat.
274
N. Berta i L. Stepanić: Objavljivanje i novija kritička recepcija…
Crnković drži da u prvome razdoblju Kuten „plaća dug filipovićevskovarjačićevskoj tradiciji hrvatskog dječjeg pjesništva“. Stihove iz pjesme „Majčin
god“ ne navodi, ali joj posvećuje dulji odlomak, u kojemu pjesmi zamjera što je
„natopljena tugom i patetikom, tipičnim tadašnjim pozivom na plač, na suosjećanje“.
U toj i drugim pjesmama nalazi primjere većega broja karakterističnih tema toga
razdoblja: „Dakle: tuga, učenje, poskočnica s nešto domoljublja, obrada narodne
priče, poučna deklamacija, briga za ptice – još da je koja izrazita patriotska
deklarativna tirada – i imamo čitav repertoar ondašnje tipične poezije za ‘mladež’“
(Crnković 1975: 27).
Tomu nasuprot, pjesma „Mali ratar“ više je po Crnkovićevu ukusu, iako i njoj
nalazi zamjerke: „[…] Kuten veselo i zadovoljno stresa sa sebe sav teret literarne
mode, obzira, brige za formalnost, pouku i otvara sasvim vrata igri, dječjem
radosnom poimanju života, čak i nonsensu karakterističnom za dječje uspavanke
i pjesme za igru što ih je stvorio bezimeni (dječji?) narod. […] Početni i završni
stihovi: Oj vi druzi moji, oj! / Krasan li je život moj! sadrže karakteristično ojkanje
poznato iz tolikih drugih pjesama, pogotovo onih u kojima se govori o pastirima i
žeteocima, i svojom namještenom veselošću i patetičnošću sasvim su u neskladu s
jednostavnošću kazivanja dana u tjednu, nonsensnim pojednostavnjivanjem stvari
i veseljem što se osjeća kad se marljiv rad pretvori u skromnu domaću gibanicu.“
Bez obzira na to, pjesmi Crnković daje visok status te oprezno sugerira da je „Mali
ratar“ „prva moderna ili prava dječja pjesma u hrvatskoj dječjoj književnosti“
(Crnković 1975: 28).
Crnković detaljnim i razrađenim prikazom dječjega pjesništva Krunoslavu
Kutenu pridaje poseban značaj, smještajući ga na sam vrh kao začetnika „prave“
hrvatske dječje poezije i razrađujući svoju raniju tvrdnju da je on davni preteča
Grigora Viteza, iako ne i jednako velik pjesnik: „Kuten zapravo započinje poeziju
kakvu će nastaviti tek Vitez. Vitez razvija nonsensnu poeziju polazeći od istih izvora,
Vitez gradi na onomatopeji koju je naslutio Kuten, Vitez voli rimovani dvostih
kojim se služio Kuten, Vitez je kao i Kuten odan lirskom, Vitez pazi da mu rima
i ritam budu funkcionalni kao što je to činio Kuten, Vitez arhitektonski smišljeno
dorađuje pjesme kao što se to moglo zamijetiti u Kutena, Vitez se izjednačuje s
djetetom, ne poučava, a kao i Kuten veseli se s djecom svemu što ih okružuje. […]
Duh, raspoloženje, atmosfera Kutenovih pjesama, njihova iskrenost, jednostavnost,
nepatvorenost, sve je to, u skromnim omjerima, isto kao u Viteza. Ni Kuten ni Vitez
ne lutaju […], nego slijede svoj put. Kuten je daleki preteča Viteza, pjesnik iste
krvi, ali na žalost, pjesnik koga hrvatska dječja poezija nije dovoljno poznavala,
cijenila i slijedila“ (Crnković 1975: 45).
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 263–293
275
Stjepan Hranjec se tridesetak godina kasnije osvrće na tu ocjenu. Smatra da je
donekle preuveličana tvrdnja da je Kuten Vitezov preteča. Misli da bi točnije bilo
ustvrditi kako je Krunoslav Kuten u stvari Vitez 19. stoljeća (Hranjec 2006: 44).
Stoga zaključuje: „zbog izražajne primjerenosti – ritmičke, metričke, rimarijske,
kompozicijske – a osobito zbog postignute bliskosti s djetetom, to jest ostvarene
liričnosti i neposrednosti, a ne isprazne patetike i deklamatorstva, Kutenovi
malobrojni stihovi predstavljaju drukčiji – neposredniji, lepršaviji – poetički
zamišljaj od predstavljenih pjesnika u zadnjim desetljećima 19. stoljeća“ (46).
U studiji Hrvatska dječja književnost do kraja XIX. stoljeća (1978) Crnković
se vraća pjesniku Krunoslavu Kutenu i ponovno objavljuje veći dio rada iz 1975.
godine, izostavljajući tek neke manje dijelove. Razlika između dvaju tekstova je u
tome što esej iz 1975. uključuje kratak uvod o početcima hrvatske dječje poezije i
o njezinim važnijim predstavnicima poput Ljudevita Varjačića, Josipa Milakovića,
Rikarda Katalinića Jeretova i Augusta Harambašića. Također, u ranijem tekstu
Crnković na sljedeći način opisuje karakteristike ondašnje dječje poezije:
„rodoljublje, prigodničarstvo, klišetirani i uopćeni motivi tuge (smrt majke),
radosti (uz blagdane) i prirode, zatim deklamatorika, prevlast patetičnog lirskog i
patroniziranje djeteta, a u izrazu raznolikost kompliciranih metrova i strofa“ (1975:
24). Ipak, oba teksta daju podjednak uvid u život i stvaralaštvo Krunoslava Kutena.
Crnković smatra da je Kuten majstor u zapažanju onoga što je djeci najbliže, a
također uspijeva ne držati im prodiku o marljivosti ili važnosti škole, kloneći se
mudrih savjeta s visine. Raduje se zajedno s njima i ulazi u njihov svijet (1978: 82).
Koliko su ti Crnkovićevi uvidi utjecajni, autoritativni i do danas aktualni,
potvrđuje činjenica da je u priručniku Primjeri iz dječje književnosti (1996: 14–15)
isječak iz toga Crnkovićeva teksta uvršten kao jedan od primjera objavljene kritičke
literature o djelima dječje književnosti, a tekst u cijelosti izlazi i u knjizi Povijest
hrvatske dječje književnosti od početaka do 1955. godine (Crnković i Težak 2002:
171–195).
Dalibor Cvitan se Crnkoviću rano pridružio u interpretaciji Kutenovih pjesama,
u duljoj studiji o hrvatskoj dječjoj poeziji objavljenoj u antologiji Vječnotraž (Cvitan
1975) i potom, u engleskome prijevodu, u službi predgovora antologiji Croatian
Poetry for Children (1976). U njoj izlaže shemu po kojoj se korpus hrvatske
dječje poezije može podijeliti u osam kategorija kombinirajući atribute mitskoleksičko (priča, radnja – jezik), semantično-asemantično (značenje – ne-značenje) i
subjektivnost i objektivnost (ja – diktat bića) (Cvitan 1976: 7). Krunoslava Kutena
Cvitan ubraja u skupinu pjesnika mitske asemantičke objektivnosti, tj. među
pjesnike za koje je karakteristična dominacija priče/zapleta, ne-značenja i diktat
276
N. Berta i L. Stepanić: Objavljivanje i novija kritička recepcija…
bića, tj. pjesnika kojima „biće nalaže priču kojom uzalud nastoje uhvatiti neko
objektivno značenje“, a rezultat je toga da su ti pjesnici „iskreniji“ nego drugi.
Međutim, napominje Cvitan, „ova uzaludna potraga […] može pojačati umjetnički
učinak te u ovoj skupini nalazimo neke vrlo kompetentne pjesnike“ (1976: 17)7.
U svojim je ranijim antologijama Joža Skok Kutenove pjesme popratio
biografskim podatcima o pjesniku. U Sunčevoj livadi djetinjstva to je tek kratka
biografska opaska (Skok 1979: 49), a u sljedećoj, Lijet Ikara, donosi nešto širi
biografski pregled i dodaje da je Kuten bio među najplodnijim suradnicima dječjega
časopisa Smilje te da se „prvi izdvojio kao prepoznatljiva pjesnička ličnost koja
pisanju za djecu daje obilježje kreativnog pjesničkog čina“ (Skok 1987: 260).
U nešto duljem predgovoru Sunčevoj livadi Joža Skok svrstava Krunoslava
Kutena u pionire hrvatske dječje pjesme zajedno s Augustom Harambašićem,
Ljudevitom Varjačićem, Milkom Pogačić, Josipom Milakovićem i Ivanom BrlićMažuranić. Također kaže da se Kuten pjesmama „Strašivica“, „Dar“, „Zimska“ i
„Zbor kukaca“ javlja kao „prethodnik nekih tokova kasnijeg dječjeg pjesništva o
temi prirode i pjesničkog izraza koji je od onomatopeje vodio prema verbalnim
igrama“ (Skok 1990: 44).
Budući da je Crnković iznio najviše podataka i napisao najviše stranica o
Kutenovu stvaralaštvu, ne čudi da su se drugi istraživači oslanjali na njegov rad.
S Crnkovićevim se tezama složio i Muris Idrizović, koji se u svojoj knjizi
Hrvatska književnost za djecu referirao na Crnkovićev tekst iz 1975. Idrizović slijedi
Crnkovića u razmatranju Kutenovih pjesmama: „Majčin god“, „Zimska davorija“,
„Duga i dijete“, „Spremaj knjige“, „Mali ratar“, „Miš u školi“ i „Junaci“. Primarno
se bavi njihovom tematikom, a o Kutenu zaključuje da je „pjevao slobodnije i
ležernije od svojih savremenika u vrijeme kad je preovladavala hladna objektivna
lirska poučna pjesma“ (Idrizović 1984: 57).
Ivo Zalar na početku dijela knjige Hrvatski dječji pisci posvećenoga Kutenovim
pjesmama u kratkome tekstu bez naslova donosi samo osnovne pjesnikove
biografske podatke (1991b: 25), a Kutena kratko spominje i u uvodnome tekstu na
početku knjige, naslovljenome „Hrvatska dječja poezija“ (Zalar 1991c: 11).
Iste te godine Zalar objavljuje i opsežnu studiju Pregled hrvatske dječje
poezije. U njoj također iznosi kratke biografske podatke i nekoliko rečenica o
Kutenovim stihovima koje su mnoge generacije učile u osnovnoj školi. Navodi
kao primjer pjesmu „Ura“ uz koju piše: „Tečni i pravilni trohejski osmerci lako se
zapamte i nauče, i ne zaboravljaju se brzo, ali je zaboravljen njihov autor. Vjerujem
da i danas mnogi znaju te stihove napamet, ali rijetko tko zna da ih je napisao
Uz Kutena u istoj se kategoriji navode još i pjesnici: Stjepan Buzolić, Branko Halusa, Marija
Barbarić-Fanuko, Dubravko Horvatić i Ibrahim Ibn Kajan.
7
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 263–293
277
Krunoslav Kuten, jer djecu previše ne zanima autorstvo. Čini se da je Kuten prvi
od naših dječjih pjesnika uistinu osluškivao ritam i duh narodne dječje lirike, uočio
njezinu ljepotu i značenje, i ona mu je bila pozitivan stvaralački uzor. Otuda naviru
povremeni nonsensni elementi, vrcaju i pršte iskre pravog dječjeg humora, nižu se
šalozbiljne slike i metafore. Jednostavnim stilogenim elementima i nenametljivom
zvukovnom figurativnošću Kuten sklada kratke pjesmice koje sigurno možemo
ubrojiti među najbolja ostvarenja hrvatske dječje poezije u devetnaestom stoljeću“
(Zalar 1991d: 34). Milanu Crnkoviću Zalar opravdano pripisuje zaslugu što je
Kutena otrgnuo zaboravu, ali se ne slaže s njime da je pjesma „Mali ratar“ prva
moderna pjesma u hrvatskoj dječjoj književnosti, kritizirajući Crnkovića što toj
pjesmi daje tako visoki status, nakon što je iz nje izbacio prve i posljednje stihove
(33–34).
Na Kutenove se dječje pjesme u Smilju osvrnula Ana Batinić, koja napominje
da je Kuten ispjevao „stihove primjerene kognitivnoj razini dječje dobi, budući
da ostavljaju dojam da je pjesnik, zajedno s djecom, fasciniran svijetom koji
ih okružuje“ (Batinić 2013: 76). Osvrćući se na pojedinačne pjesme, autorica
ističe jednostavnost, ritmičku pravilnost, onomatopeje, lako pamtljive stihove,
dinamičnost, a naročito šaljivost i nonsensnost (76–77).
U najnovije vrijeme, autori raznih leksikona, priručnika i antologija kao da
žele nadoknaditi što je Kuten tako dugo bio u sjeni ostalih dječjih pisaca te ga
uvrštavaju u gotovo sva djela koja u nekom vidu spominju dječju liriku. Na primjer,
u Hrvatskoj književnoj enciklopediji sažetu biografsku crticu donosi književni
kritičar i prevoditelj Branimir Donat. Iznosi podatke o Kutenovu podrijetlu i prvoj
pjesničkoj zbirci, kao i već poznate kvalifikacije da Kutenove stihove, pisane u
ritmičko pravilnim i jednostavnim trohejskim osmercima, obilježavaju igre
riječima, humor, bogatstvo leksika te bujna imaginativnost (Donat 2010: 467).
Tekstualne intervencije u novijim izdanjima
Nakon Kutenove smrti objavljene su dvije zbirke njegove poezije, u knjigama
Stari sat 1988. godine i Hrvatski dječji pisci 1991. Tekstove pjesama iz tih zbirki,
usporedile smo s izvornim pjesmama iz Smilja. Pregledani su svi brojevi dječjega
časopisa Smilje objavljeni u razdoblju u kojemu je Krunoslav Kuten objavljivao
svoju dječju liriku (1895. – 1892.), osim 10. broja XIV. godišta (1885. – 1886.) koji
nije bilo moguće pronaći. Usporedba je pokazala da u zbirkama postoje odstupanja
u odnosu na izdanja u Smilju. Promjene obuhvaćaju izmijenjenu interpunkciju,
zapis refleksa jata, primjenu fonološkoga pravopisa, druge pravopisne promjene u
svrhu osuvremenjivanja pravopisa, zamjenu arhaičnih gramatičkih oblika, izmjene
278
N. Berta i L. Stepanić: Objavljivanje i novija kritička recepcija…
grafičkoga izgleda pjesama, leksičke intervencije, ispravke, izostavljanje dijelova
pjesama i, konačno, izostavljanje cijelih pjesama.
Interpunkcija
U obrađenim i uspoređenim pjesmama najviše je interpunkcijskih izmjena,
ponajprije razlika u primjeni zareza. Radi preglednosti donosimo usporedne
primjere takvih preinaka.8 Iz Primjera 1 i 2 vidimo da su zarezi u SS uglavnom
izbačeni, iako ne svi, dok je u SS zarez dodan u Primjeru 2 iza riječi „uči“ i na
kraju stiha „Tamo, tamo, zlato moje“, kao i iza riječi „gle“ u Primjeru 3. Točka se
katkada dodaje, pojavljuje se umjesto drugih interpunkcijskih znakova i obrnuto.
Na primjer, u stihu „Što će momu biti sinu!“ točkom je zamijenjen uskličnik (SS,
Primjer 2), a u stihu „To po podu, to po klupa’,“ zarez (SS, Primjer 3), dok je
točka zamijenjena uskličnikom u SS u Primjeru 4. Nalazimo i zamjene upitnika
uskličnikom (PSHK, Primjer 3) i obratno (SS, Primjer 5). Dvotočje iz stiha „Pak
ju pita: šta bi jela“ izbačeno je u PSHK (Primjer 1). Osim toga, tri točke iz naslova
pjesme „Tko se ne će…“ u zbirkama su izostavljene.
Primjer 1: „Što rade lutke?“ (fragmenti)
Da l' po sobi doma skaču,
Ili gdje na stubah plaču,
[…]
Svaka mora doma spati,
[…]
Lutku si iz zibke digne,
Pak ju pita: šta bi jela? (S)
Da l' po sobi doma skaču
Ili gdje na stubah plaču
[…]
Svaka mora doma spati
[…]
Lutku si iz zipke digne
Pak ju pita: što bi jela? (SS)
Da l' po sobi doma skaču,
Ili gdje na stubah plaču,
[…]
Svaka mora doma spati
[…]
Lutku si iz zipke digne,
Pak ju pita šta bi jela? (PSHK)
Primjer 2: „Uči sinko!“ (fragmenti)
Uči, uči sinko zlati,
[…]
Tamo, tamo, zlato moje
[…]
Majstore moj, hajde simo,
Da se brzo pogodimo
Za tu torbu na tom klinu,
Što će momu biti sinu! (S)
Uči, uči, sinko zlati,
[…]
Tamo, tamo, zlato moje,
[…]
− Majstore moj, hajde simo
Da se brzo pogodimo
Za tu torbu na tom klinu
Što će momu biti sinu. (SS)
Pjesma nije objavljena u
PSHK
Izdanja Kutenovih pjesama označena su kraticama: S (Smilje), SS (Stari sat) i PSHK (Pet stoljeća
hrvatske književnosti).
8
279
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 263–293
Primjer 3: „Miš u školi“ (fragmenti)
I gle nasta krič i buka
To po podu, to po klupa',
[…]
„Pa zašt' niste mir mu dali?
[…]“ (S)
I gle, nasta krič i buka
To po podu, to po klupa'.
[…]
Pa zašt' niste mir mu dali?
[…] (SS)
I gle nasta krič i buka
To po podu to po klupa',
[...]
„Pa zašt' niste mir mu dali!
[…]“ (PSHK)
Primjer 4: „Radini Mio“ (fragment)
Ne trpi u zimi glad. (S)
Ne trpi u zimi glad! (SS)
Pjesma nije objavljena u
PSHK
Primjer 5: „Drotar“ (fragment)
U drotara zagledala! (S)
U drotara zagledala? (SS)
U drotara zagledala! (PSHK)
Primjer 6: „Kovač“ (fragment)
„Hvala vam na kovačiji!
To je zanat grozne vrsti,
Gdje bi mi za deset dana
Ostalo svih deset prsti.“ (S)
− Hvala vam na kovačiji!
To je zanat grozne vrsti,
Gdje bi mi za deset dana
Ostalo svih deset prsti. (SS)
Pjesma nije objavljena u
PSHK
Navodni se znakovi često izbacuju. Tako je segment koji počinje stihom „Pa
zašt’ niste mir mu dali?“ prenesen bez navodnika u SS i u PSHK (Primjer 3). U
pjesmi „Kovač“ navodnici su zamijenjeni duljom crtom koja naznačuje upravni
govor (SS, Primjer 6), a slične primjere nalazimo i u drugim pjesmama, na primjer
„Na božićne dane“, „Tri srne“, „Slavuj“, „Roda“, „Gospodarica“ (SS) te „Duga i
diete“ i „Slavulj“ (PSHK). Načelno, u PSHK manje se zadiralo u interpunkcijske
znakove originalnih pjesmama nego u SS.
Zapis refleksa jata
U pjesmama u Smilju refleks jata bilježi se kao „ie“, morfonološkim slovopisom
koji se drži načela čitke tvorbe. Tu promjenu, zbog usklađivanja s fonološkim
(fonemskim) slovopisom, nalazimo podjednako u SS i PSHK, u izmjenama
izvornih oblika, npr.: striela, biela („Junaci“); zrielo („Mali ratar“); doniela, diete,
ciel („Majka i sin“); sniežak („Zimska zabava“) promijenjeno je u strijela, bijela,
zrelo (SS, PSHK); donijela, dijete, cijel (SS); sniježak (PSHK). U pjesmi „Tri srne“
stih „Najveće ću trpit biede“ postaje „Najveće ću trpjet bijede“ (SS). Usamljen
primjer ikavskoga izgovora kratkoga jata u riječi nediljicu („Mali ratar“) u kasnijim
je izdanjima promijenjen u nedjeljicu (SS, PSHK).
280
N. Berta i L. Stepanić: Objavljivanje i novija kritička recepcija…
Preinaka je dosljedno provedena u SS i PSHK u svim uvrštenim pjesmama.
Međutim, ta izmjena, kao ni sljedeće opisane pravopisne preinake nisu utjecale
na smisao i na razumijevanje samih književnih djela jer je riječ o jednostavnim i
uvriježenim prilagodbama u skladu s važećim pravopisom.
Primjena fonološkoga pravopisa
Redovito nailazimo na osuvremenjivanje pravopisa u skladu s današnjim
standardom. Primjeri su provođenja glasovnih promjena sljedeći: zibka („Što rade
lutke?“) – zipka (SS i PSHK); odplovi („Junaci“) – otplovi (SS i PSHK); izpred,
izkuhati („Majka i sin“) – ispred, iskuhati (SS); gladko, sbilja („Slavulj“) – glatko,
zbilja (SS i PSHK). Također, mastni žganci iz pjesme „Ura“ postaju masni žganci
(SS i PSHK), otca u pjesmi „U jeseni“ mijenja se u oca (SS, PSHK), a slaštice iz
pjesme „Na božićne dane“ postaje slastice (SS).
Druge pravopisne preinake
Drugi su primjeri osuvremenjivanja pravopisa spajanje riječi ne ću u neću,
npr. u pjesmi „Zimska zabava“, odnosno ne će u neće u naslovu pjesme „Tko se ne
će…“ koji postaje „Tko se neće“ (SS), razdvajanje bili u bi li u pjesmi „Što rade
lutke?“ (SS i PSHK), nanj u pjesmi „Sbor kukaca“ u na nj (PSHK) i slično.
Nadalje, mio mali („Miš u školi“) postaje mijo mali u SS, ali u PSHK ostaje u
izvornome obliku.
Osuvremenjivanje jezika, standardizacija i uklanjanje arhaičnih oblika
Naslov pjesme „Slavulj“ postaje „Slavuj“ (SS), a šta u „šta bi jela“ („Što
rade lutke?“) mijenja se u što u SS, no obje riječi u PSHK ostaju nepromijenjene.
Sintagma na tla („Mudri Vladko“) mijenja se u na tlo (SS), odnosno u na tle
(PSHK).
Oblik zamjenice akuzativa trećega lica množine je zamijenjen je oblikom ih
(SS, PSHK), na primjer u stihovima „Što je same ostavite“ („Što rade lutke?“) i
„Pak je svojoj majci dati?“ („Mudri Vladko“) koji postaju „Što ih same ostavite“
(SS) i“Pak ih svojoj majci dati?“ (SS, PSHK).
Osim toga, oblik pokazne zamjenice takov („Uči, sinko!“) prelazi u takav (SS).
Tomu nasuprot, oblik stubah („Što rade lutke?“) zadržan je u objema zbirkama (SS
i PSHK).
Promjene grafičkoga izgleda
Neke pjesme, primjerice „Zimska zabava“, „Dobra odluka“, „Roda i žabe“ u
PSHK te „Bolna beba“, i „Mudri Vladko“ u SS i PSHK nešto su drukčije grafički
složene (Primjer 7).
281
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 263–293
Primjer 7: „Mudri Vladko“
Zašto Vladko vrtom šeće,
Gdje je cvieće i drveće,
Valjda kani ruže brati,
Pak je svojoj majci dati?
Zašto Vlatko vrtom šeće,
Gdje je cvijeće i drveće,
Valjda kani ruže brati,
Pak ih svojoj majci dati?
Zašto Vlatko vrtom šeće,
Gdje je cvijeće i drveće,
Valjda kani ruže brati,
Pak ih svojoj majci dati?
Ne će mali Vladko ne će
Vrtom krasno brati cvieće
Već on čeka, dokle s grane
Koja kruška na tla pane.
(S)
Neće mali Vlatko, neće
Vrtom krasno brati cvijeće,
Već on čeka dokle s grane
Koja kruška na tlo pane.
(SS)
Neće mali Vlatko neće
Vrtom krasno brati cvijeće
Već on čeka, dokle s grane
Koja kruška na tle pane.
(PSHK)
Načelno, dakle, u novootisnutim pjesmama nema bitnih semantičkih promjena.
Međutim, ima bitnih iznimaka, tj. pjesama s promijenjenim riječima i naslovima,
ali i onih u kojima nedostaju stihovi.
Leksičke intervencije i ispravci
Izmjene leksika nisu česte. Primjerice, u pjesmi „Majka i sin“, u stihovima
„Pak ne dade parcovima / Odnest s druga kobasice“, riječ drug zamijenjena je
riječju motka u SS radi lakšega razumijevanja, a riječ bumbar u stihovima „Ovdje
stari ležo panj / Prvi bumbar sleti nanj“ iz pjesme „Sbor kukaca“ očito je greškom
zamijenjen riječju bubanj u PSHK.
Međutim, važne su sljedeće leksičke izmjene, koje bitno mijenjaju značenje
pjesama, a očito je da su i učinjene s tom namjerom. Tako se u pjesmi „Da sad dođe
kući mama!“ riječ božić u stihovima „jer na božić njena beba / opravu od svile
treba“ zamjenjuje riječju blagdan (SS).
Najviše je promjena doživjela pjesma „Na božićne dane“, gdje je izmijenjen i
naslov i nekoliko stihova (Primjer 8). U njima je Crnković izmijenio sve pojmove
koji se mogu povezati s religijom i vjerskim blagdanima, tako da božićni dani
postaju blagdanski, a onda je trebalo promijeniti i liepe u zimske da bi se sačuvala
barem referencija na doba godine i opravdao bor koji se spominje pri kraju. Dakako,
izostavljen je i Bog, a cijeli stih prerađen. Zalar je i ovu i prethodnu pjesmu izostavio
(PSHK).
Primjer 8: „Na božićne dane“ (fragment)
Na božićne dane
Na blagdanske dane
Na božićne liepe dane,
Dane Bogom darovane
Na blagdanske zimske dane,
Dane drage darovane
Pjesma nije objavljena u PSHK
282
N. Berta i L. Stepanić: Objavljivanje i novija kritička recepcija…
Te primjere tumačimo cenzurom, bolje reći, autocenzurom priređivača zbirki
koji su nastojali izbjeći referencije na božićne blagdane kao na vjerski, religijski
tematski sadržaj, što je bila uobičajena pojava u vrijeme komunističkoga razdoblja.
Mark I. West navodi uvriježene razloge cenzure dječje književnosti, od kojih su
najčešći različiti pogledi na vjerske teme, politički razlozi, narušavanje obiteljskih
vrijednosti neke zajednice, jaka uvjerenja odraslih osoba o nekim temama, a mnogi
proizlaze iz uvjerenja o dječjoj nedužnosti, pa se tako izbjegavaju teme koje bi
na djecu, po mišljenju cenzora, mogle loše utjecati (West 2004: 680–681). U tu
skupinu spadaju i teme koje su dugo vremena bile tabu u dječjoj književnosti (usp.
Javor 2002). Također, dječji su pisci, skloni autocenzuri (West 2004: 681), a ovdje
vidimo da su joj podložni i priređivači zbirki dječje poezije.
Začuđuje ipak da pjesma „Na božićne dane“, kao i druge srodne pjesme,
izostaju i u zbirci koju je priredio Zalar, iako ta zbirka izlazi 1991., iste godine kada
je proglašena suverena samostalna Republika Hrvatska, u kojoj vjerske slobode
nisu sputane. Osim toga, kad je Zalar pjesmu objavio u Antologiji hrvatske dječje
poezije iz 1994., ostala je cenzurirana, tj. očito je doslovno preuzeta iz Kutenove
zbirke Stari sat iz 1988.
Leksičkim izmjenama možemo pridružiti i rastavljanje riječi svakidanje
u pjesmi „Na božićne dane“ u tri riječi, svaki dan je (SS), koje ne donosi bitnu
značenjsku promjenu.
Nalazimo i pokoji ispravak, na primjer riječ polag u stihu „Uništit će polag
svieta!“ („Junaci“), koja je očito krivo otisnuta, zamijenjena je riječju pola (SS i
PSHK), a se u „na se strane“ („Dijete i duga“) ispravljeno je u sve (SS i PSHK). U
pjesmi „Dobra Anka“ izvorno bilo u stihu „Zar ti ne bi suze bilo“ ispravljeno je u
lilo (SS).
Izostavljeni stihovi
Pjesmi „Radini Mio“, koja u SS postaje „Radini Mijo“, nedostaje devetnaesti
stih, vjerojatno omaškom: „Koše plete, sobu mete.“
Iz pjesme „Mali ratar“ Crnković je izostavio šest stihova jer je smatrao, kao
što je već spomenuto, da oni narušavaju kvalitetu pjesme kojoj je inače dao vrlo
visoku ocjenu (Crnković 1978: 77). To su prva dva stiha na početku pjesme: „Oj
vi druzi moji, oj! / Krasan li je život moj!“ i četiri završna stiha: „Ja pak na nju
čekajući / Glasno pjevam u svoj kući: / Oj vi druzi moji, oj! / Krasan li je život
moj!“. U PSHK ti su stihovi vjerno preneseni.
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 263–293
283
Izostavljene pjesme
Crnković je izostavio tri pjesme koje je Zalar uvrstio: „Duga i dijete“, „Zimska
zabava“ i „Guske“. To znači da je iz razdoblja koje je odredio prvim i slabijim
razdobljem Kutenova pjesničkoga rada, Crnković uvrstio samo jednu pjesmu,
„Uči sinko!“. Razlog izo-stavljanja ranijih Kutenovih pjesama vjerojatno je
njihova naglašena didaktičnost. Uvrstio je, doduše, pjesmu „Dobra Anka“ za koju
pretpostavlja da je napisana ranije, a ne 1892., kad je objavljena, jer je „izrazitije
didaktična od ostalih“ (Crnković 1975: 27). Pjesmi „Duga i dijete“ prigovara da je
u njoj „ispričan motiv trčanja do kraja duge, dakle [je to] priča u stihu“, a pjesmi
„Zimska zabava“ da „propovijeda toliko obrađivanu temu: dobro dijete hranit će
zimi uboge ptičice“ (isto).
Pjesma „Guske“ sigurno ne pripada u skupinu konvencionalne didaktične
poezije. Pjesma nema eksplicitnu poruku, nego u njoj psiče gusan da bi upozorio
guske „Da gospodar poštovani / Sutra guske pozvat kani“, a guske gakanjem plaču
„Što će jednu od njih dati / Za te goste sad zaklati“. Moguće je da se narativni aspekt
te pjesme Crnkoviću učinio neprimjerenim za zbirku poezije. No vjerojatnije je da
ga je mogla zasmetati neskrivena neposrednost i naturalistični pristup. Taj se razlog
može pripisati autocenzuri priređivača, koji izostavlja sadržaje koji ne bi bili u
skladu s uvjerenjima o dječjoj nedužnosti i o potrebi zaštićivanja djece od grubih
životnih činjenica.
Zalar je izostavio ukupno šesnaest pjesama koje je Crnković uvrstio, od
kojih je najviše onih iz razdoblja od 1885. – 1889., tj. iz vremena kada je Kuten
bio najplodniji i, po Crnkoviću, najuspješniji. Međutim, Zalar je u zbirku uvrstio
relativno mali broj pjesama, te je njegov izbor, koji posebno ne obrazlaže,
vjerojatno pretežno motiviran predstavljanjem raznolikosti Kutenova rada. Može se
pretpostaviti da izbjegava pjesme u kojima se ističe i potiče dječji rad, npr. „Radi“,
„Radini Mio“ i „Kovač“ i pjesme u kojima se djeca opremaju za školu, npr. „Uči,
sinko!“, a pritom se ističe razlika između predškolske djece koja se igraju i školske
djece, koja trebaju učiti i prestati se igrati, npr. „Roda“ i „Majka i sin“. Izostavio je i
pjesme s vjerskom tematikom koje je Crnković izmijenio, „Na božićne dane“ i „Da
sad dođe kući mama!“. S druge strane, uvrstio je šest pjesama kojima je nadopunio
Crnkovićev izbor. Moguće je da je neke druge pjesme izostavio upravo zato što su
već 1988. bile objavljene
Ni u jednoj od tih dviju zbirki, kao ni u analiziranim antologijama, ne
nalazimo sljedećih jedanaest pjesama: „Majčin god“, „Zimska davorija“, „Spremaj
knjige“, „Usred vrta“, „Ajd u školu“, „Božićna“, „Tko si..., „Ide Niko“, „Kosac“,
284
N. Berta i L. Stepanić: Objavljivanje i novija kritička recepcija…
„Gazda i pastir“ i „Mlada gazdarica“ (usp. Tablicu 1),9 iako ih je pet, kao što je već
spomenuto, Crnković analizirao ili naveo za primjer u svojoj prvoj studiji o Kutenu
(1975), gdje fragmente navodi vjerno prema Smilju, uključujući i neke ortografske
posebnosti.
O razlozima izostavljanja pojedinih pjesama nema jednoznačnih tumačenja, a
ovdje smo ih razvrstali u četiri kategorije: (1) tabu tema: smrt, (2) vjerske teme, (3)
hrvatsko domoljublje i (4) previd.
Prvoj kategoriji pripada pjesma „Majčin god“ (Primjer 9). U njoj se tematizira
smrt, teška tema koja je u dječjoj književnosti dvadesetoga stoljeća dugo bila
tabu: „U današnjem društvu smrt je još uvijek tabuirana tema o kojoj se ne govori
mnogo, a naročito se ne spominje u razgovoru s djecom. S djecom se ne razgovara
o smrti, niti se djeca na nju pripremaju makar se zna da će se prije ili kasnije susresti
s njom“ (Haramija 2002: 30). Možemo pretpostaviti da je pjesma „Majčin god“
izostavljena iz SS i PSHK i iz kasnijih antologija upravo iz toga razloga, kao i zbog
eksplicitnoga opisa mrtvoga tijela.
Primjer 9: „Majčin god“ (fragment)
U kolibi mrtva majka leži,
A sedmero djece kraj nje bježi,
Pa ledenu piljež grli, ljubi,
I žamorom tihim iz sna budi:
,,Daj stani se majko sladka, stani.
Već dugo su ljudi budni vani.
Umiesila Stanka kolač sama.
Daj hodi ga draga kušat s nama.‟−
Od majčice rieći [sic!] nema, nema;
Ukočena sanak vječni driema.
I plačuć ju svako budi čedo,
Al njojzi je tielo mrtvo, bliedo.
[…]
Osim toga, Crnković je smatrao da je ta pjesma patetična i konvencionalna
te to može biti dodatni razlog njegovoj odluci: „U pjesmi Majčin god, s poznatim
scenarijem, krikovima, plačem, rekvizitima patetične lirske drame, Kuten posvećuje
mnogo mjesta najstarijoj kćerci koja pokušava majku razveseliti i oživiti time što
joj peče kolač“ (Crnković 1978: 77). Sa suvremenoga stajališta pjesma uistinu ima
dozu morbidnosti.
Sve se te pjesme objavljuju u rubrici Baština u ovome broju časopisa Libri & Liberi.
9
285
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 263–293
U ovu kategoriju može se svrstati i spomenuta pjesma „Guske“ koja govori
o smrti životinja na sasvim neposredan način i bez uljepšavanja (već spomenuti
primjer riječi zaklati).
Druga tema obuhvaća cijelu skupinu pjesama s vjerskom tematikom. Crnković
tvrdi da „Kuten […] nije ni deklarativno religiozan pjesnik te nema nijedne pjesme
s poučnom religioznom tematikom, ali je u njegovoj poeziji i te kako prisutan
duh kršćanskog ćudoređa i toplina blagdana“ (1978: 87). Ipak, takve je pjesme ili
izmijenio ili izostavio iz Kutenove zbirke, a isto je učinio i Zalar. Sedam je pjesama
kojima je zajedničko spominjanje vjerskih tema, pa se može pretpostaviti da je
razlog njihova izostavljanja autocenzura.
Pjesme „Božićna“ i „Ide Niko“ govore o kršćanskim blagdanima Božića
(Primjer 10) i Svetoga Nikole (Primjer 11). „Božićnu“ je Crnković naveo kao
dobar primjer Kutenove rime, koju odlikuje „prirodnost, netraženost. Ta rima nije
isforsirana, nije tu po svaku cijenu, nije banalna i otrcana (mog-tvog-svog), nego
je jednostavna i dolazi prirodno kao da se drukčije nije ni moglo reći“ (Crnković
1978: 87). Osim toga, to je jedna od osam kraćih pjesama koje Crnković hvali
zbog arhitektonike i prave mjere te ocjenjuje: „Gotovo sve idu u najbolje Kutenove
pjesme, gotovo je svima potka sasvim lirska, sve se odlikuju konciznošću, neke su
bliske nonsensu“ (89).
Primjer 10: „Božićna“ (fragment)
Spavajte mi djeco draga,
Već je božić blizu praga!
On će s briega preko sniega
Ove noći k nama doći,
Primjer 11: „Ide Niko“ (fragment)
Tiho djeco, tiho sada!
Tamna noć već evo vlada,
Već po gradu Niko bieli
Dobroj djeci dare dieli.
„Usred vrta“ pjesma je o djevojčici koja kroji košuljicu kako bi išla u crkvu i
molila se Bogu, pa također pripada u skupinu pjesama koje, očito, nisu objavljene
zbog svoje vjerske tematike. Osim toga, Crnković je i tu pjesmu pohvalio: „Mnoge su
Kutenove pjesme jednostavno slike ili ambijenti s djecom ili ambijenti privlačni za
djecu […]. Tako pjesma Usred vrta, valjda smišljeno, kako bi se pjevala, izgrađena
u ritmu narodne pjesme Igra kolo, živi od lijepe slike u prvoj strofi: Usred vrta,
usred vrta, / Visok orah stoji, / Pod njim, pod njim Anka mala / Košuljicu kroji“
(1978: 81). I u pjesmi „Mlada gazdarica“ (Primjer 12) nalazimo vjersku tematiku,
tj. spominjanje crkve, Boga i molitve. Kao što se može vidjeti, dovoljna je bila
jedna „nepodobna” riječ ili „nezgodna“ aluzija, pa da pjesma bude izostavljena.
286
N. Berta i L. Stepanić: Objavljivanje i novija kritička recepcija…
Primjer 12: „Mlada gazdarica“ (fragmenti)
A na svetu nedeljicu
Obuć čistu opravicu,
Pak u crkvi polag mene
Molit s knjige molitvene,
Da nam Bog je na pomoći
I u danu i u noći.
[...]
Pak u crkvi polag mene
Molit s knjige molitvene,
Da nam Bog je na pomoći
I u danu i u noći“
[…]
Slično je i s pjesmom „Kosac“ koja govori o smrti i prolaznosti (Primjer 13),
pa to može biti dodatni razlog njezina izostavljanja. Stari gazda nadgleda sjenokošu
na kojoj ima krasnoga cvijeća i trave i zapovijeda koscu gdje da kosi. To je zapravo
alegorija: stari gazda je Bog, sjenokoša je kugla zemaljska, a cvjetovi i trava smo
mi, ljudi, njezini stanovnici. Iako „stari gazda“ voli svaki cvijet i travku jednako
(tj. svakoga čovjeka), ipak odlučuje o njihovoj smrti. Kosac simbolizira smrt, a
kao što je već spomenuto, tema smrti također je dugo bila tabuizirana u dječjoj
književnosti.
Primjer 13: „Kosac“ (fragment)
Gleda i sa svoga dvora
Zapovieda koscu tajnom,
Kud i kada kosit mora
Sjenokošom onom bajnom.
A taj kosac, sluga bliedi,
Uviek vjerno gazdu sluša
Negvoj on se zapoviedi
Protivit još ne pokuša.
U pjesmi „Spremaj knjige“ (Primjer 14) Bog se spominje kao Stvoritelj, iako
ne izravno, a Crnković i inače nema o njoj dobro mišljenje jer drži da je ta pjesma
„dug prigodničarstvu, didakticizmu i deklamiranju“ (Crnković 1978: 77).
Primjer 14: „Spremaj knjige“ (fragment)
A tko tom je nebu gazda,
Tko li našu zemlju sazda,
Liepo će ti sinko moj
Učitelj to kazat tvoj.
Pjesma „Ajd u školu“ potiče djevojčice i dječake na odlazak u školu. Opisuje
što bi svako uzorno dijete u školi trebalo raditi i kakvo ponašanje se od njega
očekuje, a između ostaloga u pjesmi je spomenuta molitva i pjevanje misa, pa je
pjesma očito izostavljena iz toga razloga (Primjer 15). Uz nju i kratka pjesma „Tko
si“, ostaje neobjavljena, vjerojatno i zato što nije bila atraktivna ni sadržajem ni
287
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 263–293
poukom, a uz to promiče i pokoravanje ocu tj. slušanje Božjih zapovijedi kako bi
čitatelji završili u raju (Primjer 16).
Primjer 15: „Ajd u školu“ (fragment) Tamo ćete slušat basne,
Molit boga, knjige štiti,
I kod mise pjevat svete,
Što je želja stare tete.
Primjer 16: „Tko si“
Tko si milu majku sluša,
Blažena je njegva duša;
Tko se otcu pokorava,
Čeka ga u raju slava.
Treća kategorija izostavljenih pjesama izdvaja se izrazitim hrvatskim
domoljubljem i pozivom na boj za slobodu, a uključuje samo jednu pjesmu,
„Zimska davorija“, koja veliča hrvatstvo i srčanost da se obrani svoja zemlja,
narod i identitet kroz dječju igru na snijegu zamišljenu kao boj Hrvata i Turaka
(Primjer 17). Uz to, prema Crnkoviću, u njoj „nalazimo varjačićevsko uzvikivanje
veselja mladosti i patriotskih parola“ (1978: 77), što je u suprotnosti s njegovom
ocjenom da je Kutenova poezija oslobođena patriotskih misli. Ipak, Crnković je i
tu pjesmu tematizirao u svojoj pionirskoj studiji o Kutenu, ističući da je u „Zimskoj
davoriji, unatoč svemu, u prvom […] planu igra“ (isto) i navodeći da je to jedina
pjesma u Kutenovu opusu u kojoj se pojavljuje riječ „Hrvat“. Uz stihove „A junaci
mi Hrvati / Proti Turkom ćemo stati“ komentira da Kuten „iznenađuje potpunom
odsutnošću patriotske tematike, barem deklarativne“ (85). Izostavljanje „Zimske
davorije“ također pripisujemo autocenzuri obojice sastavljača zbirki Kutenovih
pjesama. Borbeno hrvatstvo, čak i kao dječja igra, bilo je izrazito nepoželjno u
vrijeme komunističkoga režima u bivšoj Jugoslaviji, u kojoj su političke silnice bile
usmjerene na potiranje nacionalnih razlika i identiteta i na prikazivanje hrvatskih
nacionalnih osjećaja u negativnome svjetlu.
Primjer 17: „Zimska davorija“ (fragmenti)
Hajdmo braćo na bojište,
Tam gdje ravno leži polje,
Tam na sniežno hrvalište,
Hajdmo braćo brže bolje!
Hajde braćo, hajde simo,
Snieg da bieli ugrudimo;
Sniegom da za narod svoj
Pokušamo prvi boj!
[...]
A junaci mi Hrvati
Proti Turkom ćemo stati;
Nas je braćo veći roj,
Zato naš će biti boj!
288
N. Berta i L. Stepanić: Objavljivanje i novija kritička recepcija…
Ostaje još pjesma „Gazda i pastir“ u zasebnoj, četvrtoj kategoriji. Riječ je
o zagonetki, a odgonetka je: sunce i mjesec. Pjesma je vrlo uspjela, ritmički je
zanimljiva, niz od ukupno šest osmeraca prekidaju 3. i 4. stih koji su sedmerci,
vokabular je brižno izabran, sintaksa je prirodna, a značenje sasvim primjereno
dječjemu svijetu i uzrastu („Ima, djeco, čudan gazda. / Danju šeće poljem vazda, / A
kad b’jel se svrši dan, / Ode gazda snivat san“). Stoga se o razlozima izostavljanja
ove pjesme i ne može ništa zaključiti sa sigurnošću. Kao što je već spomenuto,
najvjerojatniji je razlog izostavljanja ove pjesme previd, s obzirom na to da je
sastavljači nisu uvrstili ni u popis Kutenovih pjesama iz Smilja. Drugi je mogući
razlog taj što je pjesma zagonetka, pa se sastavljačima kao takva nije uklapala
među druge pjesme.
Zaključak
Iako su se pjesme Krunoslava Kutena prenosile usmenom predajom, nakon
smrti pao je u zaborav te je prošlo gotovo cijelo stoljeće prije nego što je izdana
zbirka njegovih dječjih pjesama. Šutnju je prekinuo Milan Crnković 1970-ih
godina, svojom studijom o tome pjesniku, na koju su se kasnije u velikoj mjeri
oslonili drugi istraživači Kutenove dječje poezije.
Dvije zbirke, od kojih je jednu priredio Crnković, a drugu Ivo Zalar, pridonijele
su većoj prisutnosti Kutenove dječje poezije u današnje vrijeme. Istraživanje
relevantnih brojeva časopisa Smilje iz 19. stoljeća i usporedba izvornih Kutenovih
pjesama s onima u navedenim zbirkama pokazala je da su pjesme uglavnom vjerno
preuzete. Pronađeno je najviše razlika u interpunkciji, jer se pojedini interpunkcijski
znakovi u novim izdanjima često uklanjaju, dodaju ili zamjenjuju drugima. Također
su česte promjene koje se odnose na zapis refleksa jata, primjenu fonološkoga
pravopisa i druge pravopisne preinake, a nađeni su primjeri osuvremenjivanja i
standardizacije jezika te uklanjanja arhaičnih oblika. Te su izmjene nastale u
svrhu usklađivanja tekstova sa suvremenim pravopisnim i jezičnim normama
standardnoga hrvatskoga jezika. Promjene grafičkoga izgleda, kao ni prethodno
spomenute jezične i pravopisne preinake, nisu bitno utjecale na smisao ni na druga
bitna obilježja pjesama. Leksičke intervencije i ispravci nisu česti, ali su neke od
promjena leksika usmjerene upravo na promjenu značenja pjesama zbog cenzure
vjerskih sadržaja.
Utvrđeno je, nadalje, da je Crnković skratio pjesmu „Mali ratar“ vjerujući
da tako pridonosi njezinoj kvaliteti te da je pjesmu „Na božićne dane“ sadržajno
promijenio i objavio pod novim naslovom, „Na blagdanske dane“, kako bi iz nje
uklonio religiozne sadržaje. Osim toga, jedanaest je Kutenovih pjesama izostavljeno
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 263–293
289
iz obiju zbirki i iz antologijskih izbora dječjega pjesništva koje su objavljene i prije
i nakon njih, iako je pet od tih pjesama Crnković analizirao i dijelom citirao u
svojoj studiji o Kutenu (1975, 1978) i time ih barem djelomično ponudio na uvid
zainteresiranoj stručnoj i znanstvenoj publici. Za pjesmu-zagonetku „Gazda i pastir“
utvrđeno je da je najvjerojatnije izostavljena zbog previda, a za sve ostale pokazalo
se da su izostavljene iz razloga koji se mogu pripisati autocenzuri priređivača
pjesničkih zbirki Kutenove dječje poezije, pa i antologija hrvatske dječje lirike.
Ta je autocenzura bila dijelom nametnuta idejom o potrebi zaštićivanja djece od
uznemirujućih sadržaja zbog kojih se izbjegava tabuizirana tematika, a većinom
političkim okolnostima u vrijeme kada su zbirke nastale. Stoga su te pjesme bile
prešućivane, a potom i zaboravljene, sve do danas.
Djela Krunoslava Kutena
Harambašić, August, Krunoslav Kuten i Ivana Brlić-Mažuranić. 2004. Pokraj peći maca
prela. Ilustrirala Sanja Rešček. Zagreb: Sretna knjiga.
Kuten, Krunoslav. 1874. „Čobanica i slavulj“, „Vida“. Velebit: zabavnik hrvatske omladine
1: 46–49.
Kuten, Krunoslav. 1875. „Majčin god“. Smilje 3 (7/1. travnja): 97–98.
Kuten, Krunoslav. 1879. Primula veris. Zagreb: Tiskarski zavod C. Albrechta.
Kuten, Krunoslav. 1880a. „Uči, sinko!“. Smilje 8 (5/1. veljače): 65–66.
Kuten, Krunoslav. 1880b. „Zimska davorija“. Smilje 8 (6/1. ožujka): 81–82.
Kuten, Krunoslav. 1880c. „Duga i diete“. Smilje 8 (9/1. lipnja): 145–146.
Kuten, Krunoslav. 1880d. „Spremaj knjige!“. Smilje 9 (1/1. listopada): 65–66.
Kuten, Krunoslav. 1881a. „Zimska zabava“. Smilje 9 (6/1. ožujka): 81–82.
Kuten, Krunoslav. 1881b. „Mali ratar“. Smilje 10 (3/1. prosinca): 33.
Kuten, Krunoslav. 1882a. „Djeca i maca“. Smilje 10 (5/1. veljače): 76.
Kuten, Krunoslav. 1882b. „Zečja bolnica“. Smilje 10 (9/1. lipnja): 134–139.
Kuten, Krunoslav. 1882c. „Dobra odluka“. Smilje 11 (1/1. listopada): 1.
Kuten, Krunoslav. 1883a. „Miš u školi“. Smilje 11 (10/1. srpnja): 145–146.
Kuten, Krunoslav. 1883b. „Usred vrta.“ Smilje 12 (2/1. studenoga): 30.
Kuten, Krunoslav. 1884a. „Strašivica“. Smilje 12 (6/1. ožujka): 94.
Kuten, Krunoslav. 1884b. „Bolna beba“. Smilje 12 (7/1. travnja): 106.
Kuten, Krunoslav. 1884c. „Roda i žabe“. Smilje 12 (9/1. lipnja): 158.
Kuten, Krunoslav. 1884d. „Mudri Vladko“. Smilje 12 (11/1. kolovoza): 168.
Kuten, Krunoslav. 1884e. „Mlada gazdarica“. Smilje 13 (2/1. studenoga): 17.
Kuten, Krunoslav. 1885a. „Zimska“, „Junaci“, „Drotar“. Smilje 13 (5/1. veljače 1885.): 65,
76, 134.
Kuten, Krunoslav. 1885b. „Kiša“. Smilje 13 (10/1. srpnja1885.): 155.
Kuten, Krunoslav. 1885c. „Radi“. Smilje 13 (11/1. kolovoza 1885.): 171.
Kuten, Krunoslav. 1885d. „Prsti“. Smilje 13 (12/1. rujna 1885.): 177.
Kuten, Krunoslav. 1885e. „Ajd u školu“, „Roda“. Smilje 14 (1/1. listopada): 1–2, 10.
Kuten, Krunoslav. 1885f. „Radini Mio“. Smilje 14 (3/1. prosinca): 41–42.
290
N. Berta i L. Stepanić: Objavljivanje i novija kritička recepcija…
Kuten, Krunoslav. 1886a. „Božićna“. Smilje 14 (4/1. siječnja): 55.
Kuten, Krunoslav. 1886b. „Tko se ne će…“. Smilje 14 (5/1. veljače): 75.
Kuten, Krunoslav. 1886c. „Što rade lutke?“. Smilje 14 (6/1. ožujka): 90–91.
Kuten, Krunoslav. 1886d. „Proljetna pjesma“. Smilje 14 (8/1. svibnja): 113–114.
Kuten, Krunoslav. 1886e. „Gostba domaće peradi“, „Pas i macan“. Smilje 14 (10/1. srpnja): 10.
Kuten, Krunoslav. 1886f. „Pod stogom“. Smilje 14 (11/1. kolovoza): 170–171.
Kuten, Krunoslav. 1886g. „Kovač“. Smilje 14 (12/1. rujna): 184–185.
Kuten, Krunoslav. 1886h. „Majka i sin“, „U jeseni“. Smilje 15 (1/1. listopada): 1–2, 15.
Kuten, Krunoslav. 1887a. „Tko si…“, „Na božićne dane“. Smilje 15 (4/1. siječnja): 55, 60–61.
Kuten, Krunoslav. 1887b. „Slavulj“. Smilje 15 (8/1. svibnja): 125.
Kuten, Krunoslav. 1887c. „Dar“. Smilje 16 (1/1. listopada): 1.
Kuten, Krunoslav. 1888a. „Gospodarica“. Smilje 16 (7/1. travnja): 7.
Kuten, Krunoslav. 1888b. „Guske“. Smilje 16 (8/1. svibnja): 8.
Kuten, Krunoslav. 1888c. „Ide Niko“. Smilje 17 (3/1. prosinca): 45.
Kuten, Krunoslav. 1889a. „Tri srne“. Smilje 17 (4/1. siječnja): 59–60.
Kuten, Krunoslav. 1889b. „Kosac“. Smilje 17 (10/1. srpnja): 154–155.
Kuten, Krunoslav. 1890a. „Ura“, „Mlin“. Smilje 18 (9/1. lipnja): 142, 142.
Kuten, Krunoslav. 1890b. „Sbor kukaca“. Smilje 18 (10/1. srpnja): 151–153.
Kuten, Krunoslav. 1890c. „Buha“. Smilje 19 (12/1. rujna): 184.
Kuten, Krunoslav. 1891. „Da sad dodje kući mama!“. Smilje 19 (4/1. siječnja): 55.
Kuten, Krunoslav. 1892a. „Gazda i pastir“. Smilje 20 (5/1. veljače): 78
Kuten, Krunoslav. 1892b. „Dobra Anka“. Smilje 20 (10/1. srpnja): 152–153.
[Kuten, Krunoslav] 1893. „Strašivica“, „Drotar“, „Slavulj”. Bršljan 8 (10/1. listopada):
314, [316]–317.
Kuten, Krunoslav, Ivan Filipović, Ljudevit Varjačić, August Harambašić, Josip Milaković,
Milka Pogačić. 1988. Stari sat. Priredio Milan Crnković. Ilustrirao Ivan Antolčić.
Zagreb: Mladost.
Kuten, Krunoslav. 1991. „Krunoslav Kuten“. U Zlata Kolarić-Kišur, Grigor Vitez, Stjepan
Jakševac, Ratko Zvrko, Mladen Bjažić, Stanislav Femenić. Hrvatski dječji pisci III.
Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 181/3. Izabrao i sve popratne tekstove napisao
Ivo Zalar, 21–50. Likovni prilozi Vilko Gliha Seljan. Zagreb: Nakladni zavod Matice
hrvatske.
Antologije
Antologija hrvatske dječje poezije. 1994. Priredio Ivo Zalar. Zagreb: Školska knjiga. (22007).
Croatian Poetry for Children. 1976. Priredio Dalibor Cvitan. Prev. Gregor McGregor.
Zagreb: The Bridge/Most (50).
Lijet Ikara. 1987. = Lijet Ikara: antologija hrvatskog dječjeg pjesništva. Priredio Joža Skok.
Zagreb: Naša djeca.
Primjeri iz dječje književnosti. 1996. Priredili Zvonimir Diklić, Dubravka Težak i Ivo Zalar.
Zagreb: Divič.
Sunčeva livada djetinjstva. 1979. = Sunčeva livada djetinjstva: antologijska čitanka
hrvatskoga dječjeg pjesništva. Priredio Joža Skok. Zagreb: Naša djeca.
Sunčeva livada. 1990. = Sunčeva livada: antologijska čitanka hrvatskoga dječjeg pjesništva
/ izbor pjesama i kritičkih tekstova, kritički komentar i biografsko-bibliografske
bilješke Joža Skok. Zagreb: Naša djeca.
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 263–293
291
Vječnotraž. 1975. = Vječnotraž: antologija hrvatskog pjesništva za djecu. Priredio Dalibor
Cvitan. Detinjstvo 33. Novi Sad: Radnički univerzitet „Radivoj Ćirpanov“, Zmajeve
dečje igre.
Zlatna knjiga. 1975. = Zlatna knjiga svjetske poezije za djecu. Sastavio Zvonimir Balog.
Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske.
Zlatni snovi. 2010. = Zlatni snovi: izbor hrvatskog pjesništva za djecu. Priredio Branko
Pilaš. Zagreb: Synopsis.
Literatura
Balog, Zvonimir. 1975a. „Predgovor“. U Zlatna knjiga svjetske poezije za djecu, 5–7.
Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske.
Balog, Zvonimir. 1975b. „Pogovor“. U Zlatna knjiga svjetske poezije za djecu, 615–619.
Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske.
Batinić, Ana. 2013. U carstvu životinja : animalističko čitanje hrvatskih dječjih časopisa.
Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.
Batinić, Štefka. 2004. Zabava i pouka dobroj djeci i mladeži : hrvatski časopisi za djecu i
mladež od 1864. do 1945. Zagreb: Hrvatski školski muzej.
Borković, Josip. 2007. Pjevam poeziju. Note. Zagreb: Edicije Spiller.
Crnković, Milan. 1967. Dječja književnost: priručnik za studente pedagoških akademija i
nastavnike. Zagreb: Školska knjiga.
Crnković, Milan. 21969. Dječja književnost: priručnik za studente pedagoških akademija i
nastavnike. Zagreb: Školska knjiga.
Crnković, Milan. 31971. Dječja književnost: priručnik za studente pedagoških akademija i
nastavnike. Zagreb: Školska knjiga.
Crnković, Milan. 1972. „Sto (i nešto) godina hrvatske dječje književnosti“. Umjetnost i
dijete 3 (18): 5–21.
Crnković, Milan. 41973. Dječja književnost: priručnik za studente pedagoških akademija i
nastavnike. Zagreb: Školska knjiga.
Crnković, Milan. 1975. „Krunoslav Kuten“. Umjetnost i dijete 6 (39): 24–46.
Crnković, Milan. 1978. Hrvatska dječja književnost do kraja XIX. stoljeća. Zagreb: Školska
knjiga.
Crnković, Milan. 1988. „Krunoslav Kuten i počeci hrvatske dječje poezije.“ U Krunoslav
Kuten i dr., Stari sat, 85–89. Zagreb: Mladost.
Crnković, Milan i Težak, Dubravka. 2002. Povijest hrvatske dječje književnosti od početaka
do 1955. godina. Zagreb: Znanje.
Cvitan, Dalibor. 1975. „Problemi hrvatskog pjesništva za djecu“. U Vječnotraž, 5–42. Novi
Sad: Radnički univerzitet „Radivoj Ćirpanov“.
Cvitan, Dalibor. 1976. „A discussion of Croatian poetry for children“. U Croatian Poetry
for Children, 5–32. Prev. Gregor McGregor. The Bridge/Most (50).
Donat, Branimir. 2010. „Krunoslav Kuten“. U Hrvatska književna enciklopedija. Sv. 2,
ur. Velimir Visković, Zoran Kravar i Vesna Radaković-Vinchierutti, 467. Zagreb:
Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
Haramija, Dragica. 2002. „Smrt u prozi za djecu i mladež.“ U Tabu teme u književnosti za
djecu i mladež, ur. Ranka Javor, 30–38. Zagreb: Knjižnice grada Zagreba.
Hranjec, Stjepan. 2006. Pregled hrvatske dječje književnosti. Zagreb: Školska knjiga.
292
N. Berta i L. Stepanić: Objavljivanje i novija kritička recepcija…
Idrizović, Muris. 1984. Hrvatska književnost za djecu: sto godina hrvatske dječje knjige.
Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske.
Javor, Ranka, ur. 2002. Tabu teme u književnosti za djecu i mladež. Zagreb: Knjižnice grada
Zagreba.
Skok, Joža. 1979. „[Krunoslav Kuten]“. Sunčeva livada djetinjstva: antologijska čitanka
hrvatskoga dječjeg pjesništva, 49. Zagreb: Naša djeca.
[Skok, Joža]. 1987. „Antologičareva riječ na kraju ili U potrazi za genezom i identitetom
hrvatskoga dječjega pjesništva“. U Lijet Ikara: antologija hrvatskog dječjeg pjesništva,
269–273. Zagreb: Naša djeca.
Skok, Joža. 1990. „Uz izbor hrvatskoga dječjeg pjesništva“. U Sunčeva livada: antologijska
čitanka hrvatskoga dječjeg pjesništva, 5–13. Zagreb: Naša djeca.
s.n. 1893. „Pjesmice iz zabavišta“. Sastavila Marija Grubešić. Bršljan 8 (10/1. listopada):
313–318.
West, Mark I. 2004. „Censorship“. Svez. 2, pogl. 52 u International Encyclopedia of
Children’s Literature, ur. Peter Hunt, 680–690. London and New York: Routledge.
Zalar, Ivo. 1991a. „Bibliografija“. U Krunoslav Kuten i dr. Hrvatski dječji pisci, 3. sv. –
Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 181/3, 25–26. Zagreb: Nakladni zavod Matice
hrvatske.
Zalar, Ivo. 1991b. „[Krunoslav Kuten]“. U Krunoslav Kuten i dr. Hrvatski dječji pisci, 3.
sv. – Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 181/3, 23–24. Zagreb: Nakladni zavod
Matice hrvatske.
Zalar, Ivo. 1991c. „Hrvatska dječja poezija“. U Krunoslav Kuten i dr. Hrvatski dječji pisci,
3. sv. – Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 181/3, 11–12. Zagreb: Nakladni zavod
Matice hrvatske.
Zalar, Ivo. 1991d. Pregled hrvatske dječje poezije. Zagreb: Školska knjiga.
Zalar, Ivo. 1994. „Hrvatska dječja poezija“. U: Antologija hrvatske dječje poezije, 5–7.
Zagreb: Školska knjiga.
Zalar, Ivo. 2007. „Hrvatska dječja poezija“. U: Antologija hrvatske dječje poezije, 11–12.
Zagreb: Školska knjiga.
Nikolina Berta & Lucija Stepanić
University of Zagreb – Faculty of Teacher Education
Universität Zagreb – Fakultät für Lehrerbildung
Publications and Critical Reception of Krunoslav Kuten’s
Children’s Poetry
This paper presents a historical overview of the publications and critical reception of the
children’s poetry of Krunoslav Kuten (1855 – 1894) from the 1970s on. Kuten was one
of the most remarkable representatives of Croatian 19th century children’s literature. He
published his children’s poems exclusively in the children’s magazine Smilje [Immortelle]
in the period 1875 – 1892. Recent critical reception of his children’s poetry was initiated by
an extensive study by Milan Crnković, followed by the writings of several other scholars.
The examination of the issues of Smilje and the first and only collections of Kuten’s poetry
edited in 1988 by Milan Crnković and in 1991 by Ivo Zalar reveals several changes in the
texts of individual poems in their re-publication. In addition, eleven poems were omitted
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 263–293
293
from these collections, and thus remained unknown to contemporary readers. Reasons are
considered for these omissions and for the lexical changes in some of the included poems.
The findings indicate self-censorship in the selection and publication of Kuten’s verses.
Keywords: Krunoslav Kuten, Smilje, children’s poetry, critical reception of children’s
poetry, self-censorship in children’s literature
Veröffentlichung und zeitgenössische kritische Rezeption der
Kindergedichte von Krunoslav Kuten
Im Beitrag wird ein historischer Überblick über die Veröffentlichungen der Kindergedichte
von Krunoslav Kuten (1855–1894) dargeboten, ergänzt durch Angaben zur Sekundärliteratur
und zur kritischen Rezeption von Kutens Kinderpoesie seit den 1970er Jahren. Kuten ist
eine der interessantesten Dichtergestalten in der Kinderliteratur des 19. Jahrhunderts.
Kindergedichte veröffentlichte er in der Zeitschrift Smilje von 1875 bis 1892. Am Anfang
der zeitgenössischen kritischen Rezeption seiner Kinderpoesie steht die umfangreiche
Studie von Milan Crnković, woraufhin sich mehrere Kinder- und Jugendliteraturforscher
mit Kutens Schaffen auseinander setzten. Im Beitrag wird aufgrund des Vergleiches der in
den einzelnen Ausgaben der Zeitschrift Smilje veröffentlichten Gedichte mit jenen aus den
ersten und einzigen Sammlungen von Kutens Poesie, die 1988 Milan Crnković und 1991
Ivo Zalar herausgegeben haben, festgestellt, dass sich einzelne Gedichte im Wiederdruck
von den ursprünglichen unterscheiden. Außerdem werden im Beitrag Gründe dafür
erörtert, warum elf Gedichte weder in späteren Veröffentlichungen von Kutens Gedichten
noch in Anthologien kroatischer Kinderpoesie aufgenommen wurden. Diesbezüglich wird
angenommen, dass es sich um die Selbstzensur der Herausgeber handelt.
Schlüsselwörter: Krunoslav Kuten, Smilje, Kinderpoesie, 19. Jahrhundert, kritische
Rezeption der Kinderpoesie, Selbstzensur in der Kinderliteratur
294
Dvije Kutenove pjesme za mladež
Dvije Kutenove pjesme za mladež iz 1874. godine
Čobanica i slavulj.
Vezak vezla čobanica
Na rudini u planini,
Vezak vezla pa mozgala:
Što će proscu dati svome
U jeseni kada dodje?
Da li ovaj vezak sitni,
Ili škrinju ruha nova,
Svilom mekom navezena.
Doletio slavić drobni
Do grmića gdje no sjedi
Čobanica kod ovaca.
Doletio, zapjevao:
Oj ljepoto djevojčice!
Zaludo ti vezak sitni,
Zaludo ti škrinje ruha,
Kada k tebi prosac dodje,
Ako njemu ne daruješ
Ono nešta ne cienjena,
Ono nešta premalena,
Što u grudih s lieve strane
Neprestano pokuckava,
Ono nešta dragocjena,
Što ljubavlju uviek titra
Kano traci sunca žarka!
Velebit, 1874: 46.
Vida.
Planu zora sa iztoka,
Tjera Vida crnooka.
Tjera, stado sviloruno
Na poljane svoga babe.
Stado tjera, pak si pjeva
Viernu ljubav obećanu
I u grudih zakopanu,
Al’ ne dragom od srdašca,
Veće bratcu od poroda.
Pjeva pjesmu ne pjevanu,
Pa ju tako dovršuje:
,,Oj vi biele gorske vile!
Dajte meni oštre oči,
Oštre oči sokolove
I labudja biela krila,
Da ja vidim na daleko,
Da ja letim k bratcu preko
U daleke turske strane,
Gdje on s Turci bojak bije,
Da mu tisnem cjelov vrući
Na rumena njegva usta,
Da mu nosim košuljicu
Zlatom sjajnim navezenu.“
Što je Vida zamolila,
Tog’ se ona domolila.
Čule molbu gorske vile,
Pa joj viču sa planine:
,,Oj neznana čobanice!
Imaj oči sokolove
I labudja biela krila,
Pa poleti kano utva
U daleke turske strane,
Gdje tvoj bratac mejdan dieli.
Mi ćemo ti pripaziti
Na stadašce sviloruno
Iz pohoda dokle dodješ.“
Čula rieči čobanica,
Čula rieči, pa se digla,
Lahka kano lastavica,
Do oblaka nebeskijeh
Na labudjih bielih krilih.
Baci oči sokolove
Prema turskoj zemlji krvnoj,
Glednu i dva i tri puta,
Vidi bojak ognjeviti. –
Zveče sablje zlokobnice,
Teče krvca prolivena,
Krešu iskre bezbrojnice,
Ruče stare jednocievke,
Tutnje topi pripaljeni,
Pada Turad hrpimice.
Jedni viču: ,,Isuse bože!“
Drugi: ,,Allah!“ da pomože.
Gleda Vida crnooka,
Gleda čudo ne vidjeno,
Pak će strieljat očim’ crnim’
Vidovina dokle stiže,
Nebi l’ gdjegod uočila
Svoga bratca na megdanu
Sa Turčinom prokletnikom.
Dugo gleda, al’ što sgleda?
Grobak zelen na briežuljku
I na njemu križac crni,
A na križu slova zlatna,
Slova zlatna – ali jadna:
,,Lahka Ivi zemlja crna!“ –
Kad je rieči razumila,
Ciknu vila košutica,
Kano sinja kukavica,
U gorici kada kuka.
Sunu nebom strielimice,
Ko sur oro kroz oblake.
Leti dolom, leti gorom,
Kud god idje, k grobu sidje.
Tisnu glavu u travicu,
Što je grobak okitila.
Trga kose gavranovke
Od žalosti ojadnele,
Toči suze jadikovke,
Toči suze – al’ ne dugo.
Zaspalo je žarko sunce,
Izdahnula Vida jadna!
Došle vile iz gorice,
Pokopale liepu Vidu
Do njezinog’ bratca draga, –
A stado si prisvojile. –
Gdje je Vida nakvasila
Gorkim’ suzam’ grobak bratcev,
Strmogledka tuj je nikla,
A pod njome pasuć stado,
Nedeljica kad je mlada,
Za jutarnja zore zlatne
Kolo vode tužne vile,
Kolo vode – gorko cvile.
Velebit, 1874: 47–49.
295
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 295–310
UDK 37.091.3:811.111
811:316.72
Victor Kennedy
University of Maribor – Department of English and American Studies, Slovenia
victor.kennedy@um.si
Critical, Cultural and Multimodal Approaches to
Using Song as Literature in Language Learning
Pregledni rad / review paper
Primljeno / received 24. 9. 2014.
This paper provides an overview of recent scholarship on the value of
using literature and song lyrics to help students of English as a Foreign
Language improve their pronunciation, vocabulary, grammar and
accuracy, linguistic competence and confidence, motivation, cultural
knowledge, empathy and objectivity, and literary awareness. Literature
and multimodal materials can help to promote better understanding of
the cultural background of the target language, resulting in improved
comprehension of context, dialect, and idioms through the use of
language as it is spoken by native speakers. Students are more likely
to learn if they are given materials that they enjoy, and if they can
see immediate benefits from studying, so teachers are encouraged to
promote cross-curricular applications of the skills taught in language
classes. The paper then provides a case study to illustrate these
principles with an analysis of the popular song “Let It Go” from the
recent Disney film Frozen.
Keywords: EFL, language and culture, literature and music, song
lyrics
Introduction
The aim of this paper is to present an overview of the state of the art and
research on using songs and lyrics in teaching languages, their role as cultural
reflections of language at all levels including culture in the traditional sense, and
a study of culture-related aspects of language learning, such as pronunciation,
accuracy, and confidence in the use of language at various levels.
296
V. Kennedy: Critical, Cultural and Multimodal Approaches to Using Songs…
Literature is useful in teaching English as a Second Language: it provides students
examples of the language as it is used, increases vocabulary and knowledge of
language rules and syntax, promotes knowledge of other cultures, gives examples
of dialects and idioms, encourages reading proficiency and analytical tools, can
help motivate students to read and learn, and, as Sandra McKay notes, citing
Northrop Frye, it exercises the imagination (McKay 1982: 531). Furthermore, in
order to speak a foreign language well, students need to move beyond the ability
to translate words and phrases literally, and learn to use idioms correctly, which
requires a thorough knowledge of the culture of the target language. Educators
today have seen a movement away from passive toward active learning; many
studies such as Otrok v svetu glasbe, plesa in lutk (Borota et al. 2006) show that
students learn more effectively when their teachers use a combination of teaching
methods. Language acquisition benefits from incorporating a variety of learning
strategies, supplementing more traditional methods that use text and storybooks
with a combination of songs, dance, even puppet theater. Many scholars advocate a
“multimodal learning system” (Becerra Vera and Muñoz Luna 2013: 16) that takes
into account the close connection between linguistic and musical centers in the
brain, described by Sacks (2008) and Levitin (2007). Early learners in particular are
able to benefit from combining modes of learning.
Using songs in the classroom to teach a foreign language is an effective way of
improving pronunciation, vocabulary, linguistic competence and confidence, even
grammar. Not only can students imitate singers to achieve native-like pronunciation,
listening to songs can help in recognizing dialects. Also, at more advanced levels,
popular songs illustrate important cultural layers of language.
Listening to familiar songs can help motivate students to learn; songs from
other countries and cultures can help improve students’ awareness of different ways
of thinking, while also helping them to understand and properly use diction and
idioms in the target language; finally, and this is something that is often overlooked
in language classrooms, song lyrics are works of literature, and learning about them
will help students to understand literature and culture, and improve their analytical
skills.
Pronunciation
Most popular songs are lexically and semantically simple and easy to understand.
Students can listen to songs over and over again, and can sing or speak along with
them to improve their pronunciation. Using songs to improve pronunciation is a
traditional technique in foreign language teaching; Elizabeth Eva Leach points out
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 295–310
297
that songs were used to teach French in 14th-century England (2005), and Signe
Denbow shows how songs are used to teach French pronunciation and grammar
to singers today (1994). Also, remembering new words in a foreign language can
be difficult, and the melody, rhyme, and structure of a song are effective memory
aids. Listening to the sounds of words in songs provides a model for improving
pronunciation. Repeated listening to a song can help students become accustomed
to unfamiliar language sounds like consonantal clusters, diphthongs and phrasal
intonation.
Songs can be used to help familiarize students not only with standard
pronunciation, but also with a variety of accents and regional dialects. Most
modern English-language pop songs are sung in a standard mid-Atlantic accent,
no matter where the song was recorded or the native language of the singer, but
there are many exceptions: Londoner Mick Jagger sang “you cain’t always git what
you wawnt” in an exaggerated American dialect (Jagger and Richards 1969). Bob
Marley sang in a light Jamaican accent that was easily understood by most nonJamaicans, and easily copied by Cockney Eric Clapton, whose cover of Marley’s “I
Shot the Sheriff” (1973) was a big hit in 1974.
Rap and hip-hop songs, on the other hand, are often recorded in more or
less authentic dialects, complete with idioms, colloquialisms and slang, sparking
an interest in other cultures. Slovenian rap lyrics, for example, recorded mainly
in Slovene, are sprinkled with English swear and curse words such as “Bitch,”
“Nigga,” and “madafaka” (Šabec 2013: 94).
Tim Murphey notes that a common feature of pop recordings is that, for one
reason or another, the pronunciation of some words and phrases is incomprehensible
(1990: 25). This can be a challenge to students of a foreign language, as well as to
native speakers. Hugo Keiper claims that this is not always a bad thing: mondegreens
can be used creatively to help understand the distortion and the reasons for it (2008:
32).
Vocabulary
Teachers can choose to use both current and older pop songs in the classroom.
Students listen to current pop songs outside school, so discussing them in class has
the benefit of not only using materials with which they are already familiar, but also
by actively, rather than passively listening, working toward a deeper understanding
of them. Listening to song lyrics carefully and learning the unfamiliar words in
them can help students expand their vocabularies. Eleanor Barkhorn and Spencer
Kornhaber claim that “Top 40 radio can make people smarter – by teaching them
298
V. Kennedy: Critical, Cultural and Multimodal Approaches to Using Songs…
new words” (2011). Similarly, Paula Chesley demonstrates how young adults
acquire vocabulary by listening to hip-hop music (2011), and Barbara Majcenovič
Kline shows how rap music can be used to teach English and American vocabulary
and culture to European students (2013).
In addition to helping students expand their vocabularies of commonly used
words and practice their conversational language skills, song lyrics can help
students learn specialized vocabulary. In “Sing a Song of Science,” Jane Gaboury
asserts that there is a place for song lyrics in science education (2001). Likewise,
Gregory Crowther argues that songs can be used to teach science vocabulary and
concepts in college classrooms in “Using Science Songs to Enhance Learning: An
Interdisciplinary Approach” (2012). For example, in the 1960s, many songwriters
were inspired by the space race to write songs about rockets and astronauts, such
as David Bowie’s “Space Oddity” (1969) (including vocabulary items like “ground
control,” “countdown,” “ignition,” “capsule,” “spaceship,” and “circuit”; for
European students, the concept of “miles” in the line “Though I’m past one hundred
thousand miles” could also be the starting point of a useful discussion). Similarly,
in the 1970s, the Canadian band Rush had a major hit with the technically dense
and scientifically correct ode to a black hole, “Cygnus X-1” (Peart 1977), which
uses such words as “void,” “infinity,” “x-ray,” and constellation names including
“Cygnus,” “Lyra,” “Pegasus,” “the Milky Way,” “the Northern Cross,” and star
names like “Deneb”; the song could form the basis of an introductory astronomy
class.
Grammar and Accuracy
Pop songs may not be the first source most teachers approach when seeking
good examples of grammar; the syntax and diction of song lyrics are, as in other
forms of poetry, often different from that of spoken language in order to create effect
or to fit the needs of rhythm and meter. Some songs, however, contain instances of
difficult grammatical concepts that can be useful in the classroom. Tadej Braček
makes a convincing argument for using pop lyrics to teach English grammar in
“Pop Lyrics for Grammar Teaching in a Primary Classroom” (2013). Braček uses
the songs “What If” (Mac and Hector 2001) sung by Kate Winslet and the hip-hop
song “I Wish” by Skee-Lo (Khan 1995) to teach conditional verb forms; he also
notes that songs are useful for familiarizing students with unusual verb tenses and
archaic forms of English verbs and pronouns, such as “thee” and “thou,” in older
folk songs and ballads.
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 295–310
299
Linguistic Competence and Confidence
Confidence is needed in order to move from linguistic competence to
communicative competence (Rivers 1973). Confidence comes through familiarity
and practice, and learning and even performing song lyrics provides both. The
melody and structure of songs aid memorization. Jalongo and Bromley show how
very young children can acquire linguistic competence by singing along with song
lyrics in “Developing Linguistic Competence through Song Picture Books” (1984).
Strangely, most students hesitate, but eventually agree, to read a text passage or
recite a poem in class, but in my experience, students are reluctant to sing a song
in class, even one that they claim is a favorite. In the past, students remained quiet
in class while the teacher lectured. When asked to recite a memorized poem or text
passage, they rattle through it as quickly as possible to get it over with. Playing
songs in class and then asking them to comment can help overcome students’
shyness and reluctance to expose themselves to criticism. Very few young adult
students are eager to sing or recite in public, but they are willing to talk in English
about familiar songs.
Motivation
In 1960, Dorothea Blyler wrote about the difficulties of motivating students
in English class and her successes in encouraging them to read and speak with
contemporary music lyrics.1 Helen English described a similar exercise in “The
Song Choices of Children in the Elementary Grades” (1970). More recently, Tim
Murphey (1990 ) cites three very good reasons why song lyrics are appropriate for
teaching foreign languages to both adults and children: they tend to be simple in
both grammar and vocabulary, conversational in style, and interesting in subject
matter. People enjoy doing things they do well; popular songs are written to be
clear, catchy, and memorable, so with a little practice they are easy to master, and
the results are easy to hear.
Not only does listening to songs lyrics benefit students’ learning efforts, music
itself has been shown to have a positive effect on learning. Although Joan Serrà and
her colleagues have shown that popular music has become simpler in its structure
over the years (2012), a series of papers by psychologist Frances Rauscher and her
colleagues argued that listening to some kinds of classical music by itself could
improve cognitive functioning (Rauscher, Shaw and Ky 1993, 1995); Norbert
Jaušovec and Katarina Habe empirically established a link between auditory and
Blyler’s students were native English speakers.
1
300
V. Kennedy: Critical, Cultural and Multimodal Approaches to Using Songs…
visual functions (2004). Although the full implications of this topic are beyond the
scope of this paper, the by-now well-established links between music, cognitive
function, and language learning are important considerations supporting the use of
songs and song lyrics in language class.
Cultural Layers of Language
Going beyond aspects of basic language acquisition to the topics of cultural
awareness and idiomatic language use, B. Lee Cooper argues that studying song
lyrics can help American students’ understanding of their own popular culture
and history in “Learning from Popular Music” (1991). Song lyrics can be used as
topics for discussion in advanced classes in language and literature at the secondary
and university levels. For example, lyrics from folk songs of the 1960s criticized
prevailing political and philosophical opinions and beliefs, such as Country Joe
McDonald’s satirical anti-Vietnam War protest song “I Feel Like I’m Fixin’ to Die
Rag” (1967) (“Well it’s one-two-three what are we fighting for?/don’t ask me, I
don’t give a damn/next stop is Vietnam/well it’s five-six-seven open up the Pearly
Gates/ain’t no need to wonder why/Whoopee! We’re all going to die”), while other
songs were written in support of mainstream positions, such as Merle Haggard’s
country music hit “Okie from Muskogee” (Burris and Haggard 1969) (“I’m proud
to be an Okie from Muskogee/a place where even squares can have a ball/they still
fly Old Glory down by the courthouse/and white lightning’s still the biggest thrill of
all”), and Sgt. Barry Sadler’s “Ballad of the Green Berets” (Moore and Sadler 1966)
(“Silver wings upon their chest/These are men, America’s best”), which ignored the
political aspects of the war and focused instead on a “support our troops” theme.
Nursery rhymes such as “Little Red Riding Hood” and “Cinderella,” like
Biblical parables, inculcate in young children the mores and norms of society. For
example, the theme of “Little Red Riding Hood” is that it is dangerous for young
girls to go out into the woods (symbolizing the wide world) alone. If they do they are
likely to run into danger, but if they are lucky, a strong man will come along to save
them; similarly, in “Cinderella,” a pretty young girl can only rise in society if she is
able to attract a man from a higher class. However, this is so unusual, it requires some
form of magic to work. These overt messages in stories from an older, patriarchal
time still pervade the early conditioning of children. Commercial adaptations of
these stories build on their basic mores and norms, using them implicitly to impart a
different message. Sometimes, these mores and norms become items of propaganda
in the culture wars, as in Disney movies and other Hollywood films such as Clint
Eastwood westerns and the Rambo series. Discussion and analysis of the overt
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 295–310
301
and covert messages in such songs and films can help students develop both their
understanding of their own and other cultures, and hone their analytical skills in
identifying and decoding hidden messages and agendas. This kind of analysis is
the basis of much of late twentieth century philosophical and literary scholarship,
such as the deconstruction of Jacques Derrida and the cultural analysis of writers
like Roland Barthes. Young children learn how to read the multiple meanings in
commercial entertainment; class discussion can help them sharpen their critical
skills, and avoid jumping to conclusions and mistaking opinion for fact.
In “A Conspicuous Gap in Cultural Studies: Popular Music in the English
Studies Classroom”, Jim Knippling claims that “the key analytic question about a
popular song is not ‘What does it mean?’ or ‘What hidden or coded meaning does
it express?’ but ‘What does its popularity tell us about the cultural moment when it
resonated with its public?’” (2013: 263). His students write essays about songs in
an attempt to understand not just the words of the lyrics, but the things people were
thinking about in the time and place in which they had been written.
Knippling writes about ways that his American students learn about their own
history and culture by listening to and thinking about popular songs, but listening
to song lyrics is also useful for learning about other cultures. In “Defining the ‘Self’
and the ‘Other’ in Disney Song Lyrics”, Souad Belkhyr (2013) shows how song
lyrics can be used to teach awareness and appreciation of other cultures, both from
the perspective of the culture that produced the song and from that of the culture
receiving it. Belkhyr points out how the lyrics in songs from Disney’s films often
ironically undercut the visual images and dialogue in the animated films (2013:
1377); for example, images of the idealized “Orient” in Aladdin (Clements and
Musker 1992) contrast with the American accents and idioms of the soundtrack.
Belkhyr also examines the soundtrack in the Disney films Mulan (Bancroft and
Cook 1998) and Pocahontas (Gabriel and Goldberg 1995), which present an
idealized, Americanized conception of historic Far Eastern and native American
cultures, with spunky heroines anachronistically orating about life, liberty, and the
pursuit of happiness.2 For example, Belkhyr notes the racist cultural stereotypes
presented in “Arabian Nights” (Menken and Ashman 1992), the theme song from
Aladdin:
Oh, I come from a land, from a faraway place
Where the caravan camels roam
Where they cut off your ear
If they don’t like your face
It’s barbaric, but hey, it’s home
See Roland Barthes’ Mythologies (1972) and Edward Said’s Orientalism (1978) for a full account
of the phenomenon.
2
302
V. Kennedy: Critical, Cultural and Multimodal Approaches to Using Songs…
Similarly, in Disney’s Brave (Andrews and Chapman 2012), the medieval
Scottish princess Merida, while speaking in an authentic but anachronistically
modern Scots English accent (a real Merida would have spoken Gaelic), acts and
speaks like a modern American girl; one of the songs she sings, “Into the Open
Air” (Mandel 2012), is a modern love song, not exactly the kind of sentiment that
would have been expressed or probably felt by a medieval Scottish princess in
an atmosphere of dynastic succession. In real medieval Scotland, Merida would
probably have whiled away her short life in a dungeon for resisting her parents’
plans to marry her off to a political ally. In interpreting such texts, the listener
makes an automatic shift towards the normative ideological situation of his or her
own society; if it’s normative, it’s invisible. Therefore, ancient Scottish society
is signified by a few carefully selected signifiers – red hair, kilts and claymores –
and the viewer accepts the scheme. Disney’s layering of modern American social
norms onto the cultures of other times and places is heavy-handed, but given the
commercial success of their products, it evidently works.
Kirsten Hempkin performs a similar analysis of comparative cultural
stereotyping and awareness in “Scottish and Slovene Songs in the Intercultural
Classroom,” but using authentic Scottish and Slovenian folk songs, rather than
commercial song lyrics (2013). Hempkin points out that although the language of
Robert Burns is difficult for Slovene students at first, after a while the students come
to appreciate the similarities between the two different cultures, and moreover, in
the comparison they come to clearly understand how cultural stereotypes work.
Quoting Byram, Gribkova and Starkey (2002), Hempkin states that this kind of
intercultural competence is essential for learning a second language properly
(2013: 175).
As I have pointed out elsewhere, traditional folk songs take on new meanings
as they are adapted over time and performed in different places (Kennedy 2014) .
Even in basic language classes, students can discuss how songs can be interpreted
and how the same lyrics can mean different things to different people.
Empathy and Objectivity
Learning how to listen to songs carefully can improve the ability to discern
levels of meaning from context. Just as students learn to differentiate between
levels of ambiguity and irony, and perceive hidden meanings when analyzing
poetry, careful attention to not just the lyrics but also the subtle cues in music can
improve students’ ability to appreciate nuance in texts. In “Children’s Judgements
of Emotion in Song”, Bruce Morton and Sandra Trehub (2007) argue that children
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 295–310
303
learn to discern emotions by listening to cues in the performance of songs. Their
study found that children depend more on the content of song lyrics to interpret the
emotional content of the song, while adults can more easily distinguish emotional
content from cues such as pitch level, tempo, and vocal tone. In a subsequent study,
Trehub, Erin Hannon and Adina Schachner concluded, “Even in maturity, responses
to music retain their basic social function of promoting emotional regulation,
including self-regulation, and connections with others” (2010: 661).
Comparing songs and stories from other cultures to situations in one’s own
life can also increase students’ understanding and empathy. Michelle Gadpaille
asks her Slovenian students to read passages of West Indian literature, and then
write an adaptation of their own. She concludes that doing this “triggers in students
a realization about what deep cultural information must also lie behind their
texts.” Their own stories “become examples of artificially created otherness and
function as maps to the natural otherness of English language texts” thus creating
“both empathy and understanding, while allowing self-expression to coexist with
predetermined form” (Gadpaille 2006: 597–98).
Literary Awareness
As a teacher of English literature, I try to persuade people of the benefits
of studying literature: it is a reflection of the culture that produced it, it teaches
vocabulary and idiom, and most importantly, it hones analytical skills and critical
thinking. In the Canadian education system in which I grew up, literature has always
been a regular part of the English school curriculum. When I came to Slovenia in
1996, I was surprised to discover that many students and their teachers thought that
literature was a distraction from the real work of the English curriculum, which
was memorizing rules of grammar. This idea appears to have changed in Central
European schools and universities: in a recent article in Libri & Liberi, American
scholar J. Cynthia McDermott argues that stories are useful for teaching abstract
concepts of justice to elementary school students (2013), and several Croatian
scholars have written about using modern and classic literature in EFL classes,
integrating EFL classes with other subjects in the curriculum, the usefulness of
multimodal texts such as picture-books, and the value of literary texts in promoting
intercultural awareness in the language classroom (Cindrić 2005, Radišič 2001,
Narančić Kovač and Likar 2001, Narančić Kovač 2001, 2006, Narančić Kovač and
Kaltenbacher 2006).
Song lyrics can be used in the language classroom as valuable examples of
literary texts. Song lyrics are poems set to music, and many of the canonical British
304
V. Kennedy: Critical, Cultural and Multimodal Approaches to Using Songs…
poets, such as Robert Burns, William Blake, and William Shakespeare, wrote
songs; everyone who went to school in the English-speaking world has heard “My
Love is Like a Red, Red Rose,” “Jerusalem,” and at least some of the songs from
Shakespeare’s plays. Not all song lyrics are great poems, but all have the same
elements as poems, such as rhythm, rhyme, imagery, symbolism, metaphor, and
irony (Kennedy 2013).
Popular, as well as high culture abounds in song lyrics that can be considered
poetry. Many simple folk and blues lyrics have profound poetic effects. J.N.
Nodleman argues that blues lyrics can be analyzed like lyric poetry in “Rhetorical
Sophistication in Robert Johnson’s ‘Terraplane Blues’” (2004). Similarly, Kristina
Kočan treats blues lyrics as poetry in “Sadness, Superstition and Sexuality in Blues
Poetry,” demonstrating how leading black American poets write poems based on,
and incorporating many of the structures and themes of blues songs (2013).
Listening to songs and analyzing their lyrics and structure are useful, but
there is nothing like learning to do it yourself to allow one to better appreciate
and understand. Sometimes my students tell me they enjoy and admire literature,
but say they could never write stories or poetry themselves. This is a widespread
myth about what it takes to be a poet. However, teachers can start students off by
writing parodies. Stacey Harwood demonstrates how learners can improve their
language and literary abilities by writing parody song lyrics in “Fractured Song
Lyrics” (2009). Michelle Gadpaille uses a similar technique to encourage students
to write prose poems based on advertisements and asks the students to analyze their
responses (Gadpaille 2011, 2005). In my writing courses, I use sample assignments
from Campbell and Brody’s Rock and Roll: An Introduction (1999) to get students
to write lyrics to simple blues songs, as well as well as other assignments to write
haikus and even sonnets. Sharing the experience of creating literature and lyrics in
a foreign language thus helps students better understand aspects of the culture of
the language in question.
Example: Cultural and Literary Understanding of Songs
I use popular songs along with more traditional literary texts in my university
literature classes to help students grasp some of the principles of literary and
cultural studies. For example, Wikipedia’s synopsis of Disney’s 2013 film
Frozen at first glance looks like a parody of Disney’s commercial hit formula
(Wikipedia contributors 2013):
Frozen tells the story of a fearless princess who sets off on an epic journey alongside
a rugged iceman, his loyal pet reindeer, and a hapless snowman to find her estranged
sister, whose icy powers have inadvertently trapped the kingdom in eternal winter.
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 295–310
305
On closer examination the film has many interesting features for class analysis.
Disney capitalized on its popularity and released versions of the film around the
world for theatrical performance with on-screen subtitles and a bouncing snowflake
over the words so audiences could sing along, and made videos available on
YouTube for promotional purposes. One song from the film, “Let It Go” by Robert
and Kristen Anderson-Lopez (2013), is a good example of a song designed to
appeal to both children and adults, and the commercial version is ideal for learning
English, as well as the other languages into which it was dubbed.
In class discussion, the song can be used to illustrate many principles of
language and literary analysis. “Let It Go” uses idiomatic American English
syntax and diction for the most part, with a few advanced words thrown in, such
as “fractals” and “crystallizes.”3 The theme of the film, and the song, both contain
obvious attempts to portray gender equality: “It’s time to see what I can do / To
test the limits and break through / No right, no wrong, no rules for me, I’m free!”4
Using some basic tools of poetic analysis reveals some of the song’s literary
devices, such as irony: this is the Queen singing, so “no rules for me” is more of a
rationalization for dictatorship; imagery: “The snow glows white on the mountain
tonight” (and internal rhyme); metaphor: “let the storm rage on” for her emotional
turmoil; analogy: “soul is spiraling in frozen fractals” (with alliteration); simile:
“one thought crystallizes like an icy blast”; symbol: cold for heartless selfishness;
style: in the film, the audience can listen to and compare two versions of the song,
one sung by actress Idina Menzel during the film, and another by Demi Lovato over
the final credits.
My students are undergraduates and postgraduates, many of whom are training
to be English teachers. Especially in our Bologna second-cycle courses, exercises
and class activities such as the one described above are structured so that they can
be adapted into classroom exercises for when the students go on their teaching
practice. Class discussion of a song like “Frozen” can cover topics as varied as
basic diction and syntax, use of poetic devices, idiomatic use of language, regional
variations in idiom, historical developments in language, comparison and contrast
of different cover versions, reasons for those differences, and many more.
The songwriters were told by Disney to keep the language simple to avoid problems translating the
lyrics into foreign languages.
4
Although Mayim Bialik argues that the main theme of the movie is the hunt for a man/prince/love,
and the gender equality in the film consists mainly of “man-bashing” (2014).
3
306
V. Kennedy: Critical, Cultural and Multimodal Approaches to Using Songs…
Conclusion
In The Idea of a University, 1852, John Henry Newman distinguished between
what he called mechanical and philosophical education (1960). Newman argued
that while mechanical education merely provides its students with the tools of a
trade, philosophical education provides intellectual tools that encourage students to
think. Newman elsewhere calls the latter “liberal” education.
More than 160 years later, the distinction is still apt and the debate continues.
Northrop Frye, in a series of talks entitled The Educated Imagination, discussed
the value of teaching beyond the basic “3 Rs” (Reading, wRiting, and aRithmetic)
(1964). Today, however, universities and schools around the world face “austerity
measures” designed to cut costs, yet at the same time are required to increase
enrolments. In Slovenia, a small European country whose economy is dependent
on international trade and tourism, there is even pressure within the university
to eliminate or drastically curtail instruction in foreign languages in the name of
austerity and protection of the official language.5
In an educational institution focused mainly on teacher education, succumbing
to such pressures does a disservice not only to students, but also to society at large.
Acquiring the basic skills of language is essential, but it is not the only important
aspect of language education. Focusing exclusively on the “3 Rs” may teach
students how to write and how to speak, but it does not give them anything to
say. At every level of education, we must encourage our students not only to read
and write, but also to think. Students spend a large part of their lives sitting in
classrooms, and unfortunately, they can get tired and bored. Giving them the tools
and techniques to think critically about materials they already enjoy is one way to
help keep them motivated, and those tools and techniques can be applied to their
other texts and courses as well.
Discography
Bowie, David. 1969. “Space Oddity.” Phillips/Mercury/RCA.
Burris, Roy Edward and Merle Haggard. 1969. “Okie from Muskogee.” Capitol.
Khan, Walter “Kandor” (Skee-Lo). 1995. “I Wish.” Altra Moda Music.
Jagger, Mick and Keith Richards. 1969. “You Can’t Always Get What You Want.” Decca.
Lopez, Robert and Kristen Anderson-Lopez. 2013. “Let It Go.” Frozen. Disney.
Mac, Steve and Wayne Hector. 2001. “What If.” EMI/Liberty.
Educational and political authorities often attempt to protect against what they see as threats to their
languages; Murphey points out the pressure exerted in Europe during the 1980s to limit the amount
of English programming by French, German, and Italian public broadcasters (Murphey 1990: 9).
Similarly, in Canada, The Broadcasting Act (Section 3.1 (d)(ii)) aims to protect Canadian culture
from American mass market entertainment (Government of Canada 2014).
5
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 295–310
307
Mandel, Alex. 2012. “Into the Open Air.” Brave. Disney.
Marley, Bob. 1973. “I Shot the Sheriff.” Island.
McDonald, Country Joe. 1967. “I Feel Like I’m Fixin’ to Die Rag.” Vanguard.
Menken, Alan Irwin and Howard Ashman. 1992. “Arabian Nights.” Wonderland Music
Company/Walt Disney Music Company.
Moore, Robin and Barry Sadler. 1966. “Ballad of the Green Berets.” RCA Victor.
Peart, Neil. 1977. “Cygnus X-1.” A Farewell to Kings, (Recorded by Rush). Mercury
Records.
References
Andrews, Mark, and Brenda Chapman. 2012. Brave. United States: Pixar Animation
Studios/Walt Disney Pictures.
Bancroft, Tony, and Barry Cook. 1998. Mulan. United States: Walt Disney Pictures/Buena
Vista Pictures.
Barkhorn, Eleanor, and Spencer Kornhaber. 2011. “24 Songs That Prematurely Expanded
Our Vocabularies.” The Atlantic. <http://www.theatlantic.com/entertainment/
archive/2011/08/24-songs-that-prematurely-expanded-our-vocabularies/243717/ >
(accessed September 22, 2014).
Barthes, Roland. 1972. Mythologies. Translated by Annette Lavers. London: Cape. Original
edition, 1957.
Becerra Vera, Beatriz, and Rosa Muñoz Luna. 2013. “Teaching English Through Music:
a proposal of multimodal learning activities for primary school children.” Encuentro
22: 16–28.
Belkhyr, Souad. 2013. “Defining the ‘Self’ and the ‘Other’ in Disney Song Lyrics.”
International Journal of Human Sciences 10 (1): 1366–1378.
Bialik, Mayim. 2014. “Why My Sons and I Hate the Movie Frozen.” Kveller: a Jewish
twist on parenting. < http://www.kveller.com/mayim-bialik/mayim-bialik-why-mysons-and-i-hate-frozen/> (accessed September 22, 2014).
Blyler, Dorothea. 1960. “The Song Choices of Children in the Elementary Grades.” Journal
of Research in Music Education 8 (1): 9–15. DOI: 10.2307/3344232.
Borota, Bogdana, Vesna Geršak, Helena Korošec, and Edi Majaron. 2006. Otrok v svetu
glasba, plesa in lutk. Koper: Univerza na Primorskem.
Braček, Tadej. 2013. “Pop Lyrics for Grammar Teaching in a Primary Classroom.” In Words
and Music, edited by Victor Kennedy and Michelle Gadpaille, 170–174. Newcastle
upon Tyne: Cambridge Scholars Publishing.
Byram, Michael, Bella Gribkova, and Hugh Starkey. 2002. Developing the Intercultural
Dimension in Language Teaching: A Practical Introduction for Language Teachers.
Strasbourg: Council of Europe. <http://Www.Coe.Int/T/Dg4/Linguistic/Source/
Guide_Dimintercult_En.Pdf>
Campbell, Michael, and James Brody. 1999. Rock and Roll: An Introduction. New York:
Schirmer Books.
Chesley, Paula. 2011. “You Know What It Is: learning words through listening to hip-hop.”
PLos ONE 6 (12): e28248.
Cindrić, Ivana. 2005. “Tongue Twisters in EFL University Pronunciation Courses.”
Metodika 6 (11/2): 320–317.
Clements, Ron, and John Musker. 1992. Aladdin. United States: Walt Disney Pictures/
Buena Vista Pictures.
Cooper, B. Lee. 1991. “Learning from Popular Music.” Music Educators Journal 77 (8): 56–60.
308
V. Kennedy: Critical, Cultural and Multimodal Approaches to Using Songs…
Crowther, Gregory. 2012. “Using Science Songs to Enhance Learning: An Interdisciplinary
Approach.” CBE – Life Sciences Education 11 (1): 26–30.
Denbow, Signe. 1994. “Teaching French to Singers: issues and objectives.” The French
Review 67 (3): 425–431.
English, Helen W. 1970. “Rock Poetry, Relevance, and Revelation.” The English Journal
59 (8): 1122–1127. DOI: 10.2307/813525.
Frye, Northrop. 1964. The Educated Imagination. Bloomington, Ind.: Indiana University Press.
Gaboury, Jane. 2001. “Sing a Song of Science.” Solutions 33 (4): 6.
Gabriel, Mike, and Eric Goldberg. 1995. Pocahontas. United States: Walt Disney Pictures/
Buena Vista Pictures.
Gadpaille, Michelle. 2005. “Cutting Edge Culture for Novice Translators.” ELOPE 2 (1–2):
246–253.
Gadpaille, Michelle. 2006. “Intercultural Texts for Teaching Writing Skills.” In HUSSE
Papers 2005: Proceedings of the Seventh Biennial Conference, edited by Jenö Bárdos,
594–599. Veszprém, Hungary: University of Veszprém.
Gadpaille, Michelle. 2011. “The Creativity Competence: teaching the unteachable at the
Faculty of Arts, Maribor.” Paper read at Modernisation of Literary and Cultural
Studies at Banja Luka.
Government of Canada. 2014. Our Mandate for Canadian Content. Canadian Radiotelevision and Telecommunications Commission 2014. <http://www.crtc.gc.ca/eng/
cancon/mandate.htm> (accessed August 20, 2014).
Harwood, Stacey. 2009. “Fractured Song Lyrics.” Humor 22 (3): 361–370.
Hempkin, Kirsten. 2013. “Scottish and Slovene Songs in the Intercultural Classroom.”
In Words and Music, edited by Victor Kennedy and Michelle Gadpaille, 175–184.
Newcastle, England: Cambridge Scholars Publishing.
Jalongo, Mary Renck, and Karen D’Angelo Bromley. 1984. “Developing Linguistic
Competence Through Song Picture Books.” Reading Teacher 37 (9): 840–845.
Jaušovec, Norbert, and Katarina Habe. 2004. “The Influence of Auditory Background
Stimulation (Mozart’s Sonata K. 448) on Visual Brain Activity.” International Journal
of Psychophysiology 51 (3): 261–272.
Keiper, Hugo. 2008. “‘It’s a Hard Egg’: Mondegreens and other (mis)construals of pop
lyrics - and what they can teach us.” In English Language, Literature and Culture in a
Global Context, edited by Nada Šabec, 32–45. Maribor, Slovenia: Zora.
Kennedy, Victor. 2013. Strange Brew: Metaphors of Magic and Science in Rock Music.
Newcastle: Cambridge Scholars Publishing.
Kennedy, Victor. 2014. “Aspects of Evil in Traditional Murder Ballads.” ELOPE 11
(Spring): 93–109.
Knippling, Jim. 2013. “A Conspicuous Gap in Cultural Studies: popular music in the
English studies classroom.” CEA Forum 42 (1): 262–271.
Kočan, Kristina. 2013. “Sadness, Superstition and Sexuality in Blues Poetry.” In Words and
Music, edited by Victor Kennedy and Michelle Gadpaille, 42–49. Newcastle, England:
Cambridge Scholars Publishing.
Leach, Elizabeth Eva. 2005. “Learning French by Singing in 14th-Century England.” Early
Music 33 (2): 253–270. DOI: 10.2307/3519451.
Levitin, Daniel J. 2007. This Is Your Brain on Music: The Science of a Human Obsession.
New York: Plume/Penguin.
Majcenovič Kline, Barbara. 2013. “2pac or 6Pack: Slovene gangsta rap from a sociolinguistic
perspective.” In Words and Music, edited by Victor Kennedy and Michelle Gadpaille,
99–114. Newcastle, England: Cambridge Scholars Publishing.
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 295–310
309
McDermott, J. Cynthia. 2013. “Using Literature to Define Justice.” Libri & Liberi 1 (2):
245–252.
McKay, Sandra. 1982. “Literature in the ESL Classroom.” TESOL Quarterly 16 (4): 529–
536.
Morton, J. Bruce, and Sandra E. Trehub. 2007. “Children’s Judgements of Emotion in
Song.” Psychology of Music 35 (4): 629–639.
Murphey, Tim. 1990. Song and Music in Language Learning: An Analysis of Pop Song
Lyrics and the Use of Song and Music in Teaching English to Speakers of Other
Languages, European University Studies Ser. 11. Bern [u.a.]: Lang.
Narančić Kovač, Smiljana. 2001. “Learning English and Understanding Literature.”
In Have Fun Learning English, edited by Jasna Jemeršić, Mark Davies and Renee
Davies, 36–41. Zagreb: The British Council.
Narančić Kovač, Smiljana. 2006. “Examples of Teaching Materials Based Upon Authentic
Literature.” In Coherence of Principles, Cohesion of Competences: exploring theories
and designing materials for teacher education, edited by Anne-Brit Fenner and David
Newby, 175–181. Strasbourg: Council of Europe Publishing.
Narančić Kovač, Smiljana, and Martina Kaltenbacher. 2006. “Promoting Intercultural
Awareness Through Literature in Foreign Language Teacher Education.” In
Coherence of Principles, Cohesion of Competences: exploring theories and designing
materials for teacher education, edited by Anne-Brit Fenner and David Newby, 78–
94. Strasbourg: Council of Europe Publishing.
Narančić Kovač, Smiljana, and Danijel Likar. 2001. “Reading Authentic Stories in English
as a Foreign Language with Seventh Graders.” In Children and Foreign Languages/
Les enfants et les langues etrangeres/Kinder und Fremdsprache/Bambini e lingue
straniere, edited by Yvonne Vrhovac, 149–167. Zagreb: Filozofski fakultet.
Newman, John Henry. 1960. The Idea of a University Defined and Illustrated: In Nine
Discourses Delivered to the Catholics of Dublin. In Occasional Lectures and Essays
Addressed to the Members of the Catholic University, Rinehart Editions. New York:
Rinehart.
Nodleman, J.N. 2004. “Rhetorical Sophistication in Robert Johnson’s ‘Terraplane Blues’.”
Arkansas Review: A Journal of Delta Studies 35 (2): 83–91.
Radišić, Mirna. 2001. “Children’s Literature and Cross-Curriculum Teaching.” In Have
Fun Learning English, edited by Jasna Jemeršić, Mark Davies and Renee Davies,
42–47. Zagreb: The British Council.
Rauscher, Frances H., Gordon L. Shaw, and Katherine N. Ky. 1993. “Music and Spatial
Task Performance.” Nature 365 (6447): 611.
Rauscher, Frances H., Gordon L. Shaw, and Katherine N. Ky. 1995. “Listening to Mozart
Enhances Spatial-temporal Reasoning: towards an neurophysiological basis.”
Neuroscience Letters 185 (1): 44–47.
Rivers, Wilga M. 1973. “From Linguistic Competence to Communicative Competence.”
TESOL Quarterly 7 (1): 25–34.
Sacks, Oliver. 2008. Musicophilia: Tales of Music and the Brain. New York: Vintage.
Said, Edward W. 1978. Orientalism. London: Routledge & Kegan Paul.
Serrà, Joan, Álvaro Corral, Marián Boguñá, Haro Martín, and Josep L. Arcos. 2012.
“Measuring the Evolution of Contemporary Western Popular Music.” Scientific
Reports 2, 521. DOI: 10.1038/srep00521.
Šabec, Nada. 2013. “The Influence of English on Slovene Rap Lyrics.” In Words and
Music, edited by Victor Kennedy and Michelle Gadpaille, 85–98. Newcastle, England:
Cambridge Scholars Publishing.
310
V. Kennedy: Critical, Cultural and Multimodal Approaches to Using Songs…
Trehub, Sandra E., Erin E. Hannon, and Adena Schachner. 2010. “Perspectives on Music
and Affect in the Early Years.” In Handbook of Music and Emotion, edited by Patrik
N. Juslin and John A. Sloboda, 645–668. Oxford: Oxford University Press.
Wikipedia contributors. 2013. “Frozen (2013 film)”. Wikipedia, the free encyclopedia.
<http://en.wikipedia.org/wiki/Frozen_(2013_film)> (accessed September 22, 2014).
Victor Kennedy
Sveučilište u Mariboru – Odsjek za engleske i američke studije, Slovenija
Universität Maribor – Abteilung für Anglistik und Amerikanistik, Slowenien
Kritički, kulturni i višemodalni pristupi pjesmi kao
književnome tekstu u učenju jezika
U radu se donosi pregled novije znanstvene i stručne literature o uporabi književnosti
u riječima pjesama kako bi se pomoglo učenicima engleskoga kao stranoga jezika da
unaprijede svoj izgovor, rječnik, gramatičku točnost, jezičnu kompetenciju i samopouzdanje,
motivaciju, poznavanje kulture, empatiju i objektivnost, kao i književnu svjesnost. Književni
i višemodalni materijali mogu pomoći promicanju boljega razumijevanja kulturne podloge
ciljnoga jezika, što također vodi boljemu razumijevanju konteksta, dijalekata i idioma u
jezičnoj uporabi izvornih govornika. Uspješnost učenja jezika potencijalno je veća ako se
učenicima ponude materijali u kojima nalaze zadovoljstvo i ako pritom iskuse neposrednu
korist od učenja. Stoga se učiteljima preporuča poticanje primjene vještina usvojenih
na nastavi jezika u drugim predmetima. Rad uključuje i analizu pojedinačnoga slučaja
popularne pjesme „Let It Go“ iz nedavnoga Disneyeva filma Frozen, kojom se ilustriraju
navedena načela.
Ključne riječi: engleski kao strani jezik, jezik i kultura, književnost i glazba, riječi pjesama
Kritische, kulturelle und multimodale Zugangsweisen
zur Verwendung von Songs als literarische Texte im
Fremdsprachenlernen
Der Beitrag bietet einen Überblick über die Ergebnisse der wissenschaftlichen Forschung
zur Verwendung von literarischen Texten bzw. Songs als Hilfe beim Erwerb der korrekten
Aussprache, des Vokabulars, der Grammatik, der Sprachkompetenz und des Selbstvertrauens,
der Motivation, der kulturellen Kompetenzen, der Empathie und der Objektivität sowie der
Förderung von literarischen Kompetenzen im Rahmen des englischen FSU. Literarische
und multimodale Unterrichtsmaterialien können zum besseren Verständnis des kulturellen
Hintergrunds der Zielsprache beitragen, wodurch auch ein besseres Verständnis des
Kontextes, der Mundart und der seitens der Muttersprachler verwendeten Idiome gefördert
wird. Dabei ist der Erfolg beim Erlernen einer Fremdsprache potenziell größer, bietet man
den Schülern Unterrichtsmaterialien an, an denen sie Gefallen finden und anhand deren der
Lernnutzen unmittelbar erfahrbar ist. Deshalb wird den Lehrenden empfohlen, die in anderen
Fremdsprachen erworbenen Fähigkeiten und Fertigkeiten der Lernenden aufzugreifen. Im
Beitrag wird als Beispiel für die Anwendung der angeführten Grundsätze die Analyse der
neuerdings durch den Disney-Film Frozen populär gewordene Song „Let It Go“ vorgelegt.
Schlüsselwörter: englischer FSU, Sprache und Kultur, Literatur und Musik, Songtexte
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 311–318
311
UDK 791.094
Mersiha Ismajloska
University for Information Science and Technology “St. Paul the Apostle”, Ohrid,
Macedonia
mersiha.ismajloska@uist.edu.mk
Alice in the Land of Movies
Stručni rad / report paper
Primljeno / received 20. 7. 2013.
The paper focuses on Tim Burton’s movie adaptation of the Alice
books by Lewis Carroll. The distinction between the magical and the
fantastic, and the miraculous and the wonderful that is resolved within
the movie Alice in Wonderland (2010), carried within the infant nature
present in Tim Burton’s grown-up Alice, redefines the standpoints of
the fantastic, making child’s fantasy a literary-screen reality. In both
cases, the frames of the fantastic, starting from a hint of the fictional and
the wonderful, make a crossover towards the miraculous. According
to Roger Caillois (1972), the fantastic expresses a scandal, a break, a
strange, almost unbearable, penetration into the real world, and with
its penetrations of the other side into the real world, it transforms itself
into a poetics of the miraculous.
Keywords: Alice in Wonderland, Tim Burton, fantastic, miraculous,
film adaptation, Lewis Carroll
The grass was greener
The light was brighter
With friends surrounded
The nights of wonder
Pink Floyd: “High Hopes”
No one knows better than Lewis Carroll’s Alice the greenness on the other
side, the side that connects with her childhood – the period in which fantasy more
than ever replaces reality. Enjoying the privileges of the childhood of this very
sincere child, in Alice’s Adventures in Wonderland (1865) Lewis Carroll creates a
world in which Alice herself initiates her own crossover from childhood to youth.
312
M. Ismajloska: Alice in the Land of Movies
This world has been reconstructed by Tim Burton in his movie Alice in
Wonderland (2010), accordingly adapted to the conventions of another medium.
This paper aims to analyse the fantasy world of the movie in comparison with
that of Carroll’s book, and to establish the similarities and differences between the
two realisations of Wonderland. The issues involved in the construction of Alice’s
character in these narratives are also taken into account.
Built with mathematical precision, the time-space, or rather the chronotope,
of Wonderland functions according to the logic of Einstein, proving the absurdity
of one-dimensional reality, but at the same time confirming the magic of Carroll’s
maths in Alice’s Adventures in Wonderland. In it, the child’s consciousness directly
uses its creative mechanisms to mark time and space.
It is the plan to play with time and space that complicates the relation between
writing and memory (Kapuševska 1998: 153). Moreover, Alice’s memory is
confronted with her age and the pledge that she will write her own story when she
grows up, adding immediately that she is grown up already (Carroll 2004: 30):
“And when I grow up, I will write it myself. There ought to be a book written about
me, that there ought! And when I grow up, I’ll write one – but I’m grown up now,” she
added in a sorrowful tone.
Having in mind that fantasy and memory, as founding anthropological
categories, together with rhetoric, are a subject of interest for Renate Lachman,
memorising and the attitude to time may be classified as remembering or losing
the world, an issue considered in Lachman’s Phantasia/Memoria/Rhetorica (2002).
Insecure even in the memory of her own body, Alice is trying to restructure the lost
world, this time through the construction of her identity, incorporating at the same
time consciousness of herself. That Alice’s adventure is a playful one and that she
is aware of this are shown by her dialogue with the Caterpillar when the simple
question “Who are you?” becomes an initiation question for her. From this point,
she starts playing with her previous concepts of herself.
Tim Burton’s movie Alice in Wonderland deals with the multiple concepts of
one persona by creating, from an already grown-up Alice, a character conscious
of herself and of the consequences of becoming mature. Burton’s Alice functions
in accordance with Lachman’s ideas much more than with Carroll’s poetics,
proving that a dream is not a dream, but a memory of Wonderland. Renamed as
Underworld this time, Wonderland emits endless lucidity, in which time is strange,
and the Caterpillar, now named Absalom, helps in understanding the hypertrophy
of memory. As the text of “Alice in Wonderland Production Information” by Disney
Enterprises, Inc. (2010) says, losing this real world in contrast to gaining the other,
fantastic one, for both Alices represents a game with memory and a subtle blend
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 311–318
313
of two worlds. It is no coincidence that Tim Burton’s film was awarded Oscars for
best Art Direction and Costume Design, and for the latter it also won the BAFTA
award in 2011.
Similar to Dorothy’s world in L. Frank Baum’s The Wonderful Wizard of Oz
(1900), here, too, one world blends with the other, harsh rules for food and liquid
consumption do not apply to this world of wonders, lessons learned metamorphose
as if they themselves had tried some magic cookie, Tweedledee and Tweedledum
are Burton’s sisters from the normal world, and the blue caterpillar on the Hatter’s
shoulder is the wise Absalom from the Underworld.
The distinction between the wonderful, i.e. the miraculous, and the fantastic,
as defined by Todorov (1987), resolved within the title itself, is contained within the
infant nature present in Burton’s grown-up Alice. This redefines the standpoints of
the fantastic, turning the child’s fantasy from the literary-screen realm into reality.
In both cases it is possible to discuss the frames of the fantastic, starting from a hint
of the fictional and magical to make a crossover towards the miraculous. According
to Roger Caillois, the fantastic expresses a scandal, a break, a strange, almost
unbearable penetration into the real world (1972: 728), and with its penetrations of
the other side into the real world it transforms itself into a poetics of the miraculous.
Although Alice’s penetration into Wonderland functions in the other direction as
well, as an irruption of the real into the other side, she is, with her ample and
suggestive imagination, an affirmation of fantasy as an ability to connect the firsthand experience, emotions and symbolical presentation of spiritual creations and
constructive creativity, just as fantasy is defined in a glossary of literary terms
(Živković 2001: 213).
The presentation of the spiritual creation of Lewis Carroll through little Alice,
a character related to Alice Liddell, the little princess, the daughter of his dean, is
neither more nor less than a jocular creation with children’s rhymes, a play with
William Wordsworth, Alfred Lord Tennyson, Isaac Watts, Robert Saudi and Sir
Walter Scott, a play with the social context to twist, re-code and present it again
through a child’s perspective, that is, through eyes that possess the child principle.
It is that child’s perspective that justifies both memory and the loss of the world, in
order to create new ones; a new memory and a new world. Marija Todorova, in her
book Literature for Children and Cultural Diversity (2010), clearly explains the
psychological importance of the experience of another world for a child, where the
child is free to express her or his imagination and freedom.
The chess table, similar to a labyrinth, one of the “wonders of culture”
(Lachman 2002: 263), is found when Alice passes through the mirror. The image
seen from the new Alice’s perspective brings a new life, a new dimension and
314
M. Ismajloska: Alice in the Land of Movies
some new content into Alice’s world. This is the quality of a new land, a land of
wonders. Functioning almost as her intimate, private world, the world of wonders
affirms itself just because it carries the epithet of being wonderful. It is a world in
which the watch of the polite and neat Rabbit redefines time. Only when the child’s
perspective of the world is lost is this world lost, too. Alexander Romanovich Luria,
in his book A Little Book About a Vast Memory (as quoted in Lachman 2002: 263),
alludes to this lost world using Alice as a guide through the mirror, a guide of the
reader in a world of wonders where everything is known and close and yet strange
and unusual. Just as strange as the reflections in the mirror is the dark matter of the
imaginary beyond the obvious in physics, as the objects change their reflections
in the spherical mirror. This is how a new world is brought before children, a new
world which is provoked by the uncanny and by curiosity.
Participating in different chats with her newly discovered friends, Alice,
among many voices, chooses to follow her own, creating from the narration a
rather poetic but also deep paraphrase of her childhood in a context that Burton
presents in an original, authentic way. Similar to Burton’s Alice, Carroll’s Alice
makes a paraphrase of the world of wonderland of her childhood which is brought
back into her memory after her adventures in Underworld. Wonderland, identified
with Underworld, confirms the lucid and, at some moments, bizarre Burton poetics,
and the choice of the term Underworld may be suggestively connected to the
subconscious, the undiscovered, which can be sensed in dreams, imagination and
fantasy.
Directly, almost mystically uncovering Alice’s journey, Lewis Carroll,
and later Tim Burton, discover the essence of children’s consciousness, and the
recognition that children’s worlds resize and discover concepts of reality in a much
more original way and more directly than adults, who forget their childlike nature.
This is why the sensibility of Lewis Carroll is close to a child’s sensibility. Burton
transformed it into a young girl’s sensibility whose principles are not those of good
and bad, but those of either less or “more” bad. Thus, Burton’s characters take
their side in the battle, becoming the followers of the White Queen versus the Red
Queen, placing the fight in the central position and accepting the sacrifice to be
forgotten after the dream has finished. This is an inevitable destiny if one is part
of the land of dreams. Underworld, dreams and land of wonders all coordinate
the secret areas of consciousness in which Alice the child is indirectly living the
concept of another, maybe more realistic, time-space, in which everything that is
wonderful is also possible.
After reading the ciphered world of Lewis Carroll, ciphers are demystified by
becoming imaginary images of what Jorge Luis Borges calls ‘beyond-memory’, a
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 311–318
315
new reality beyond remembering. It is the mnemonic capability that metamorphoses
into children’s rhymes; the caterpillar becomes a butterfly, and the wood where
things have no names seems to be in a state of constant expectation to be named.
The text of words and the text of images, which are the book and the film,
the literary and the visual, demonstrate that the text is not compromising memory,
and that the semiotic layers that function through it confirm the memory of the
dream as authentic, and make it a children’s novel of a dream. Playing with the
English language only enriches the book with layers, and witnesses a new kind of
grammar, as if it were the grammar from the schools in Wonderland, tailored to fit
Alice’s measures. From them, she learns of herself, becoming a teacher, and finally
becoming equal with all her companions, not only there, but also in the real world
where her friend the professor and her sister respect her imagination and liberty.
Crossing the limit of the usual, Alice renames it as a challenge to go further, but
also to be back and pass on her experience about the wonderful and fantastic, so
skilfully integrated in Carroll’s poetic, and visually brought out by Walt Disney.
Child experience put in aesthetic frames makes fiction something that is
easiest to connect with, through the naïve but sharp and honest eyes of children.
Alice removes the limits to move along her the path in her chronotope with her
multidimensional existence, the one at the same time here and now, but also then
and there, deprived of the defining features of space and time. Discovered truths in
the land of wonder correspond with the truths of time and space, of consciousness
and personal experience as the most reliable. The imaginary and the real change
their roles, being part of Alice’s game itself, a game between the finite and the
infinite, a game behind the mirror, in which Alice, instead of seeing her reflection,
sees through her imagination, so she can finally see herself. Superior, yet fragile
under the laws of nature, she gives life to the figures on the chess table, becoming
a player herself in the game where rules change constantly, proving that life has no
rules after all.
Faced with the realisation that the dream is a confirmation of the memory
of both Alices, from the land of wonder they create a chronotope so much like
Neverland and all wonderful lands from never ending stories that transcend reality
into a new reality of fantasy. Peter Pan in Neverland and Alice in Wonderland, both
child heroes, both in their respective passages to individuation, both in fantasy
worlds; they present the dream of every child-reader.
Fantasy, as unique as a fingerprint, so distinct to everyone, confronts Carroll
with Burton, proving that a motive or inspiration may emerge in an artist’s
imagination, just as faces reflect differently, depending on the type of mirror,
similar to the different contexts in which artists create.
316
M. Ismajloska: Alice in the Land of Movies
In the field that looks like a chess table, one Alice is trying to give a name to
her world, thus making it real, while the other Alice is fighting for the Underworld,
all for the purpose of making it real for herself. Playing with the very concept of
memory, Lewis Carroll, in Through the Looking Glass (1871), in the world beyond
the mirror, explains the advantage of life backwards through the White Queen,
when the memory functions both ways, so that Alice can verify the ‘real’ memory:
“I’m sure my memory functions one way only. I can’t remember the things before
they happen” (Carroll 2004: 75). With this, Alice, as an extraordinary child, walks
many paths of the miraculous, retelling the story of one world here, and another
there, a world caught by many images, word games and all that childish creative
naivety that can be read between the lines as laughter caught in an onomatopoeic
literary expression. If we analyse Alice through Lacan’s term of mirror stage (cf.
Lacan 2006), we can say that her adventures are part of her initiation and shift
to a new, higher identity. The sweet horror that exists in Burton is hypertrophied
with the fact that in the course of her adventure Alice crosses over through an
initiation from a girl into a woman, aware of her ambitions and a chance for the
realisation of her ideas. All this happens through reminiscence about who her father
is and, finally, who she is herself. As Burton says in an interview with Bruce Edwin,
“In any fairy-tale land there is good and bad. What I liked about Underland is
that everything is slightly off, even the good people. That, to me, is something
different” (2010). In these few words, Burton’s poetics is sublimated. For him, the
prospect of being able to put his own fresh spin on such a timeless classic as Alice’s
Adventures in Wonderland was impossible to resist.1 Burton’s films present an
original approach to surrealism, characterised also by hyperbolic images and genre
mixing. Surrealistic influence is reflected in the creation of new postmodern cinema
worlds, which exist in the movie canvas and which may not be movies for children,
but, by watching them, adults become like children. The fantastic provokes in the
spectator the feeling that he or she is part of Burton’s created world, becoming
“curiouser and curiouser” to know more about it and to participate in it even more.
The surrealistic pleasure that both Alices bring corresponds with their
‘otherness’ brought rather subtly into the real world. Recognised as otherness,
it re-encodes the known world, proving that in this real, visible world there is a
possibility for the existence of many other layers of the wonderful and the fantastic.
Right there, in some of those worlds, both Alices shall meet, Lewis Carroll’s and
Tim Burton’s, and thus enable the phenomenon of Alice, the phenomenon of the
all-possible, to be re-inaugurated.
It should also be noted that Johnny Depp and Helena Bonham Carter, Barton’s wife, actually act
in almost every movie Barton makes. Depp and Carter, as an actor − actress couple, are strongly
connected with Burton’s movie poetics.
1
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 311–318
317
References:
Primary sources:
Burton, Tim. Director. 2010. Alice in Wonderland [Movie].
Carroll, Lewis. 2004. The Complete Illustrated Works of Lewis Carroll. London: Bounty
Books.
Secondary sources:
Alice in Wonderland (2010) - IMDb. 2010. <http://www.imdb.com/title/tt1014759/?ref_=sr_1>
(accessed 9 September 2013).
Burton, Tim. 2010. „An Interview with Alice in Wonderland director Tim Burton.“
Interview by Bruce Edwin. <http://newsblaze.com/story/20100404063801ente.nb/
topstory.html> (accessed 9 September 2013).
[Caillois, Roger] Кајоа, Роже. 1972. “Од бајките до научната фантастика” [From Fairy
Tale to Science Fiction]. Разгледи (7): 727–764.
Disney Enterprises, Inc. 2010. “Alice in Wonderland Production Information.” [DVD
covers].
[Kapuševska Drakulevska, Lidija] Капушевска Дракулевска, Лидија. 1998. Во
лавиринтите на фантастиката [In the Labyrinth of Fantasy]. Скопје: Магор.
Lacan, Jacques. 2006. Écrits. New York and London: W.W. Norton.
Lachman, Renate. 2002. Phantasia / Memoria / Rhetorica. Zagreb: Matica hrvatska.
Todorov, [Tzvetan] Cvetan. 1987. Uvod u fantastičnu književnost [Introduction to Fantastic
Literature]. Beograd: Rad.
Todorova, Marija. 2010. Литературата за деца и културната разноликост. [Literature
for Children and Cultural Diversity]. London: Vermillion.
Živković, Dragiša, ur. 2001. Rečnik književnih termina [A Dictionary of Literary Terms].
Beograd: Institut za književnost i umetnost, Banja Luka: Romanov.
Mersiha Ismajloska
Sveučilište informacijskih znanosti i tehnologije Sv. Pavao Apostol, Ohrid, Makedonija
Hl.-Apostel-Paulus-Universität für Informationswissenschaften und -technologien, Ohrid
Mazedonien
Alica u zemlji filmova
Analizira se uradak Tima Burtona, filmska adaptacija knjiga o Alici Lewisa Carrolla.
Razlikovanje čarobnoga i fantastičnoga, kao i čudotvornoga i čudesnoga koje se razrješuje
u samome filmu Alice in Wonderland (2010), sadržano u dječjoj naravi odrasle Alice Tima
Burtona, redefinira polazišta fantastičnoga, čineći dječju fantastiku književno-filmskom
stvarnošću. I u književnoj i u filmskoj pripovijedi okviri fantastičnoga, polazeći od naznaka
fikcionalnoga i čudesnoga, čine prijelaz prema čudotvornome. Prema Rogeru Cailloisu
(1972), fantastično izražava skandal, raskid, čudno, gotovo nepodnošljivo prodiranje u
stvarni svijet, a u tome prodiranju druge strane u stvarni svijet on se preobražava u poetiku
čudotvornoga.
Ključne riječi: Alice in Wonderland, Tim Burton, fantastično, čudotvorno, filmska
adaptacija, Lewis Carroll
318
M. Ismajloska: Alice in the Land of Movies
Alice im Land der Filme
Im Beitrag wird Tim Bartons Verfilmung von Lewis Carrolls Alice-Büchern besprochen.
Die im Film Alice in Wonderland (2010) aufgelöste und in der Kindernatur von Bartons
erwachsenen Alice enthaltene Unterscheidung zwischen dem Magischen und dem
Fantastischen, dem Wunderbarem und dem Wundersamen, bestimmt aufs Neue die
Standpunkte des Fantastischen, weil im Film die Kinderfantasie in literarisch-filmische
Wirklichkeit verwandelt wird. In beiden Medien bilden die Rahmen des Fantastischen den
Übergang zum Wunderbaren, indem sie die Spuren des Fiktionalen und des Wundersamen
verfolgen. Laut Roger Caillois (1972) drückt das Fantastische einen Skandal aus, einen
Bruch, ein befremdendes, beinah nicht auszuhaltendes Vordringen in die wirkliche Welt,
wobei dann durch das Vordringen der anderen Seite in die wirkliche Welt diese zur Poetik
des Wunderbaren umgewandelt wird.
Schlüsselwörter: Alice in Wonderland, Tim Burton, Fantastisches, Wunderbares,
Verfilmung, Lewis Carroll
Baština
Dusty Covers
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 321–352
321
Krunoslav Kuten – Forgotten and Modified Pieces
Krunoslav Kuten (19 December 1855 – 17 June 1894), one of the most
appreciated Croatian children’s poets of the 19th century, was born in the town of
Vrbovec into the modest family of a cooper. He finished grammar school in Zagreb
and afterwards was employed as a municipal clerk. He published children’s poetry
in the children’s magazine Smilje [Immortelle]. He was also the author of several
occasional poems and a poetry collection titled Primula veris (1879), praised by the
renowned Croatian novelist August Šenoa (1838 – 1881). Kuten died in Zagreb 120
years ago, at the age of 37.
The children’s poems which he considered worthy of making public, 51 in all,
were all published in Smilje in the period between 1875 and 1892, as was his story
“Zečja bolnica” [Rabbit Hospital] (1882). Emotionally devastated by his son’s
death, he brought his poetical career to an end after 1892.
Kuten had been neglected and almost forgotten in overviews of Croatian
children’s literature, although his verses lived on in oral tradition and some were
handed down as nursery rhymes. His children’s poetry was re-discovered by
Milan Crnković (1925 – 1998) in the early 1970s. He allotted Kuten the welldeserved place in the history of Croatian children’s literature as the poet who raised
national children’s poetry to an artistic level. Crnković also ascribed to him the
role of precursor to Grigor Vitez (1911 – 1966), the poet considered to be one
of the initiators of modern children’s literature in Croatia. Collections of Kuten’s
poetry were only published in 1988 and in 1991, but they did not include all of his
children’s poems.
Krunoslav Kuten was neither a teacher nor a pedagogue, as most of his
contemporaries who wrote for children were. He created poems for his own children
and in direct contact with them. The children’s literature of his time used to present
an adult view of the children’s world and include didactic elements, demanding
obedience, diligence and work from its young readers. Kuten, in contrast, shared
the child’s point of view, wrote about everyday things and even slight mischief, but
did not avoid serious topics like death or injustice, either. His verses are of regular
rhythmic patterns, straightforward, and yet rich in vocabulary, onomatopoeia, and
puns, following the nonsensical patterns of folk poetry in an original way.
For the first time since 1882, this issue of Libri & Liberi presents Kuten’s story
“Rabbit Hospital” and its original illustration. The story is equally interesting for
adults and children, and reveals Kuten’s skill as a distinguished and witty storyteller.
Facsimiles of sixteen poems follow the story, in chronological order. Eleven
of these are poems that have not been published since their appearance in Smilje:
322 Krunoslav Kuten – Forgotten and Modified... Krunoslav Kuten – Zaboravljeni i izmijenjeni...
“Majčin god” [Mother’s Name Day], “Zimska davorija” [Winter March], “Spremaj
knjige” [Get the Books Ready], “Usred vrta” [Amidst the Garden], “Ajd u školu”
[Off to School], “Božićna” [Christmas Poem], “Tko si…” [Who obeys…], “Ide
Niko” [Niko is Coming], “Kosac” [The Reaper], “Gazda i pastir” [The Master and
the Shepherd], and “Mlada gazdarica” [The Young Mistress of the House]. “Gazda
i pastir” seems to have been overlooked, and the remaining eleven were skipped
due to the self-censorship of individual editors, either because of conventional
taboos in children’s literature (death) or because of religious topics which were not
welcome by the communist regime of the Former Yugoslavia of which Croatia was
one of the federative states (1945 − 1991).
We also publish facsimiles of two poems that indeed were republished after
their appearance in Smilje, but they were censored. In the poem “Da sad dođe kući
mama” [If Mum Came Home Now], the word “Christmas” was replaced by the
word “holiday”, and the poem “Na božićne dane” [On the Days of Christmas], was
modified in several spots and published under the title “Na blagdanske dane” [On
Days of Holiday].
Besides, the poems that were later reprinted were never accompanied by their
original illustrations from Smilje. Therefore, three poems are added to the selection
as representatives of all such poems, since the illustrations could be interesting to
a contemporary reader: “Pod stogom” [Under the Haystack] , “Sbor kukaca” [An
Insect Choir], and “Dobra Anka” [Good Anka].
At the end of this Dusty Covers section, all Kuten’s contributions to Smilje
are listed in alphabetical order of the poem titles, with notes about the publication
history of individual pieces.1
Nikolina Berta and Lucija Stepanić
We wish to express our gratitude to the Croatian School Museum in Zagreb for permission to
publish these facsimiles and for its help and support in preparing the materials for publication.
1
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 321–352
323
Krunoslav Kuten – zaboravljeni i izmijenjeni radovi
Krunoslav Kuten (19. prosinca 1855. – 17. lipnja 1894.), jedan od najboljih
hrvatskih dječjih pjesnika 19. stoljeća, rođen je u Vrbovcu u skromnoj obitelji oca
bačvara i majke domaćice. Gimnaziju u Zagrebu završio je uz potporu svećenika
Ignjata Šveca, a nakon toga se zaposlio kao činovnik u općinskome poglavarstvu.
Dječje pjesme objavljivao je u dječjemu časopisu Smilje, a za odrasle napisao
je nekoliko prigodnih pjesama i pjesničku zbirku Primula veris (1879.) koju je
pohvalio i August Šenoa. Umro je u Zagrebu prije 120 godina, u 38. godini života.
Dječje pjesme koje je smatrao vrijednima, ukupno 51 pjesmu, objavio je u
Smilju od 1875. do 1892. godine, a uz njih i priču „Zečja bolnica“ (1882.). Shrvan
tugom prestao je objavljivati kada mu je preminuo sin Krunoslav.
Kuten je dugo bio zanemaren i gotovo zaboravljen u pregledima hrvatske
dječje književnosti iako su njegovi stihovi živjeli u usmenoj predaji te se prenosili i
kao malešnice. Ponovno ga je otkrio Milan Crnković ranih 1970-ih godina. Dao mu
je zasluženo mjesto u hrvatskoj dječjoj književnosti kao pjesniku koji je hrvatsku
dječju liriku uzdigao na umjetničku razinu. Istaknuo ga je i kao prethodnika Grigora
Viteza. Zbirke njegovih dječjih pjesama objavljene su tek 1988. i 1991., ali u njima
mjesto nisu našle sve pjesme.
Krunoslav Kuten nije bio učitelj, profesor ili pedagog kao većina njegovih
suvremenika koji su pisali za djecu. Pjesme je stvarao ponajprije za svoju djecu
i u neposrednome dodiru s djecom. Dotadašnju dječju liriku obilježavalo je
vrednovanje dječjega svijeta mjerilima odraslih s mnogo didaktičkih elemenata pri
čemu se od djece zahtijevala poslušnost, marljivost i rad. Kuten, tomu nasuprot,
nastoji prikazati autentični dječji svijet, poštuje dijete i njegov pogled na svijet,
pjeva o svakodnevnim stvarima i nestašlucima, a ne preže ni od ozbiljnih tema kao
što su smrt ili nepravda. Njegovi su stihovi, iako ritmički pravilni i jednostavni,
ujedno leksički raznovrsni i bogati onomatopejom i igrama riječi te na izvoran
način slijede nonsensne obrasce narodne poezije.
U ovome broju, prvi put nakon 1882., objavljujemo priču „Zečja bolnica“ s
popratnom ilustracijom, podjednako zanimljivu i odraslima i djeci, koja otkriva
Kutenovo umijeće vrsnoga i duhovitoga pripovjedača.
Također donosimo faksimile šesnaest pjesama iz Smilja, kronološkim redom.
Jedanaest je pjesama koje nakon Smilja do danas nisu objavljene: „Majčin god“,
„Zimska davorija“, „Spremaj knjige“, „Usred vrta“, „Ajd u školu“, „Božićna“,
„Tko si…“, „Ide Niko“, „Kosac“, „Gazda i pastir“ i „Mlada gazdarica“.
Objavljujemo i dvije pjesme koje su u kasnijim izdanjima bile cenzurirane,
tj. pjesmu „Da sad dođe kući mama“ u kojoj je riječ „božić“ zamijenjena riječju
324 Krunoslav Kuten – Forgotten and Modified... Krunoslav Kuten – Zaboravljeni i izmijenjeni...
„blagdan“, te pjesmu „Na božićne dane“, koja je izmijenjena i objavljena pod
naslovom „Na blagdanske dane“.
Nadalje, uz one pjesme koje su se naknadno i pojavile nikada kasnije nisu
uvrštene i izvorne ilustracije. Stoga ovdje također donosimo pjesme „Pod
stogom“, „Sbor kukaca“ i „Dobra Anka“, kao primjere pjesama koje su u Smilju
bile popraćene ilustracijama ili likovnom opremom, što može biti zanimljivo
suvremenome čitatelju.
Opsežnije o objavljivanju i kritičkoj recepciji Kutenove poezije pišemo u
rubrici Studije.
Na kraju se nalazi potpun popis Kutenovih priloga u Smilju s bilješkama o
objavljivanju, abecednim redom po naslovu pjesama.2
Nikolina Berta i Lucija Stepanić
Zahvaljujemo Hrvatskome školskome muzeju u Zagrebu na suglasnosti za objavljivanje ovih
faksimila i na pomoći i podršci u pripremi materijala za objavljivanje.
2
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 321–352
325
326 Krunoslav Kuten – Forgotten and Modified... Krunoslav Kuten – Zaboravljeni i izmijenjeni...
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 321–352
327
328 Krunoslav Kuten – Forgotten and Modified... Krunoslav Kuten – Zaboravljeni i izmijenjeni...
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 321–352
329
Krunoslav Kuten. 1882. „Zečja bolnica“. Smilje 10 (9): 134–139.
330 Krunoslav Kuten – Forgotten and Modified... Krunoslav Kuten – Zaboravljeni i izmijenjeni...
331
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 321–352
Krunoslav Kuten. 1875. „Majčin god“. Smilje 3 (7): 97–98
332 Krunoslav Kuten – Forgotten and Modified... Krunoslav Kuten – Zaboravljeni i izmijenjeni...
Krunoslav Kuten. 1880. „Zimska davorija“. 1880. Smilje 8 (6): 81–82.
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 321–352
333
334 Krunoslav Kuten – Forgotten and Modified... Krunoslav Kuten – Zaboravljeni i izmijenjeni...
Krunoslav Kuten. 1880. „Spremaj knjige“. Smilje 9 (1): 65–66.
Krunoslav Kuten. 1883. „Usred vrta“. Smilje 12 (2): 30.
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 321–352
Krunoslav Kuten. 1884. „Mlada gazdarica“. 1884. Smilje 13 (2): 1.
335
336 Krunoslav Kuten – Forgotten and Modified... Krunoslav Kuten – Zaboravljeni i izmijenjeni...
337
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 321–352
Krunoslav Kuten. 1885. „Ajd u školu“. Smilje 14 (1): 1–2.
Krunoslav Kuten. 1886. „Božićna“. Smilje 14 (4): 55.
338 Krunoslav Kuten – Forgotten and Modified... Krunoslav Kuten – Zaboravljeni i izmijenjeni...
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 321–352
Krunoslav Kuten. 1886. „Pod stogom“. Smilje 14 (11): 170–171.
339
340 Krunoslav Kuten – Forgotten and Modified... Krunoslav Kuten – Zaboravljeni i izmijenjeni...
Krunoslav Kuten. 1887. „Tko si…“. Smilje 15 (4): 55.
Krunoslav Kuten. 1887. „Na božićne dane“. Smilje 15 (4): 60–61.
341
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 321–352
Krunoslav Kuten. 1888. „Ide Niko“. Smilje 17 (3): 45.
342 Krunoslav Kuten – Forgotten and Modified... Krunoslav Kuten – Zaboravljeni i izmijenjeni...
343
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 321–352
Krunoslav Kuten. 1889. „Kosac“. Smilje 17 (10): 154–155.
344 Krunoslav Kuten – Forgotten and Modified... Krunoslav Kuten – Zaboravljeni i izmijenjeni...
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 321–352
Krunoslav Kuten. 1890. „Sbor kukaca“. Smilje 18 (10): 151–153.
345
346 Krunoslav Kuten – Forgotten and Modified... Krunoslav Kuten – Zaboravljeni i izmijenjeni...
Krunoslav Kuten. 1891. „Da sad dodje kući mama!“ . Smilje 19 (4): 55.
347
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 321–352
Krunoslav Kuten. 1892. „Gazda i pastir“. Smilje 20 (5): 78.
348 Krunoslav Kuten – Forgotten and Modified... Krunoslav Kuten – Zaboravljeni i izmijenjeni...
Krunoslav Kuten. 1892. „Dobra Anka“. Smilje 20 (10): 152–153.
Smilje 8 (9): 145 – 146. (1. lipnja 1880.)
Smilje 20 (5): 78. (1. veljače 1892.)
Smilje 16 (7): 7. (1. travnja 1888.)
Duga i diete
Gazda i pastir
Gospodarica
Smilje 16 (8): 8. (1. svibnja 1888.)
Smilje 17 (3): 45. (1. prosinca 1888.)
Smilje 13 (5): 76. (1. veljače 1885.)
Guske
Ide Niko
Junaci
Smilje 14 (10): 10. (1. srpnja 1886.)
Smilje 13 (9): 134. (1. lipnja 1885.)
Drotar
Gostba domaće peradi
Smilje 11 (1): 1. (1. listopada 1882.)
Dobra odluka







Smilje 20 (10): 152 – 153. (1. srpnja 1892.)

Dobra Anka

Smilje 10 (5): 76. (1. veljače 1882.)

Djeca i maca



Smilje19 (12): 184. (1. rujna 1890.)
Buha
Smilje 16 (1): 1. (1. listopada 1887.)
Smilje 14 (4): 55. (1. siječnja 1886.)
Božićna

Dar
Smilje 12 (7): 106. (1. travnja 1884.)
Bolna beba

Smilje 14 (1): 1 – 2. (1. listopada 1885.)
Ajd u školu
1975 / 1975 / 1976 / 1979 / 1987 / 1988 /
ZK
VT
CPC SLD
LI
SS
Balog Cvitan Cvitan Skok Skok Kuten
Da sad dodje kući mama! Smilje 19 (4): 55. (1. siječnja 1891.)
Prvo objavljivanje
First publication
Pjesma
Poem















1990 / 1991 / 1994 / 1996 / 2004 / 2007 / 2010 /
SL
HDP AHDP PDK PPMP
PP
ZS
Skok Kuten Zalar Diklić Kuten Borković Pilaš
Pregled objavljivanja Kutenovih pjesama • Publication History of Kuten's Poems
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 321–352
349
Prvo objavljivanje
First publication
Smilje 13 (10): 155. (1. srpnja 1885.)
Smilje 17 (10): 154 – 155. (1. srpnja 1889.)
Smilje 14 (12): 184 – 185. (1. rujna 1886.)
Smilje 3 (7): 97 – 98. (1. travnja 1875.)
Smilje 15 (1): 1 – 2. (1. listopada 1886.)
Smilje 10 (3): 33. (1. prosinca 1881.)
Smilje 11 (10): 145 – 146. (1. srpnja 1883.)
Smilje 13 (2): 17. (1. studenoga 1884.)
Smilje 18 (9): 142. (1. lipnja 1890.)
Smilje 12 (11): 168. (1. kolovoza 1884.)
Smilje 15 (4): 60 – 61. (1. siječnja 1887.)
Smilje 14 (10): 10. (1. srpnja 1886.)
Smilje 14 (11): 170 – 171. (1. kolovoza 1886.)
Smilje 14 (8): 113 – 114. (1. svibnja 1886.)
Smilje 13 (12): 177. (1. rujna 1885.)
Smilje 13 (11): 171. (1. kolovoza 1884.)
Smilje 14 (3): 41 – 42. (1. prosinca 1885.)
Smilje 14 (1): 10. (1. listopada 1885.)
Smilje 12 (9): 158. (1. lipnja 1884.)
Pjesma
Poem
Kiša
Kosac
Kovač
Majčin god.
Majka i sin
Mali ratar
Miš u školi
Mlada gazdarica
Mlin
Mudri Vladko
Na božićne dane
Pas i macan
Pod stogom
Proljetna pjesma
Prsti
Radi
Radini Mio
Roda
Roda i žabe




















1975 / 1975 / 1976 / 1979 / 1987 / 1988 /
ZK
VT
CPC SLD
LI
SS
Balog Cvitan Cvitan Skok Skok Kuten










1990 / 1991 / 1994 / 1996 / 2004 / 2007 / 2010 /
SL
HDP AHDP PDK PPMP
PP
ZS
Skok Kuten Zalar Diklić Kuten Borković Pilaš
350 Krunoslav Kuten – Forgotten and Modified... Krunoslav Kuten – Zaboravljeni i izmijenjeni...
Smilje 18 (10): 151 – 153. (1. srpnja 1890.)
Smilje 15 (8): 125. (1. svibnja 1887.)
Sbor kukaca
Slavulj
Smilje 14 (6): 90 – 91. (1. ožujka 1886.)
Smilje 14 (5): 75. (1. veljače 1886.)
Smilje 15 (4): 55. (1. siječnja 1887.)
Smilje 17 (4): 59 – 60. (1. siječnja 1889.)
Smilje 15 (1): 15. (1. listopada 1886.)
Smilje 8 (5): 65 – 66. (1. veljače 1880.)
Smilje 18 (9): 142. (1. lipnja 1890.)
Smilje 12 (2): 30. (1. studenoga 1883.)
Smilje 13 (5): 65. (1. veljače 1885.)
Što rade lutke?
Tko se ne će…
Tko si…
Tri srne
U jeseni
Uči, sinko!
Ura
Usred vrta
Zimska
Primula veris (Kuten 1879: 11)*
Primula veris (Kuten 1879: 25)
Primula veris (Kuten 1879: 21–23)
Sve se mijenja
Domu
Dva kosa
























1975 / 1975 / 1976 / 1979 / 1987 / 1988 /
ZK
VT
CPC SLD
LI
SS
Balog Cvitan Cvitan Skok Skok Kuten
*Kuten, Krunoslav. 1879. Primula veris. Zagreb: Tiskarski zavod C. Albrechta.
Smilje 9 (6): 81 – 82. (1. ožujka 1881.)
Zimska zabava
Zimska davorija Smilje 8 (6): 81 – 82. (1. ožujka 1880.)
Smilje 12 (6): 94. (1. ožujka 1884.)
Strašivica
Spremaj knjige! Smilje 9 (1): 65 – 66. (1. listopada 1880.)
Prvo objavljivanje
First publication
Pjesma
Poem













1990 / 1991 / 1994 / 1996 / 2004 / 2007 / 2010 /
SL
HDP AHDP PDK PPMP
PP
ZS
Skok Kuten Zalar Diklić Kuten Borković Pilaš
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 321–352
351
352 Krunoslav Kuten – Forgotten and Modified... Krunoslav Kuten – Zaboravljeni i izmijenjeni...
Kratice • Abbreviations
1975 / ZK = Zlatna knjiga. 1975. = Zlatna knjiga svjetske poezije za djecu. Sastavio
Zvonimir Balog. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske.
1975 / VT = Vječnotraž 1975. = Vječnotraž: antologija hrvatskog pjesništva za djecu.
Priredio Dalibor Cvitan. Detinjstvo 33. Novi Sad: Radnički univerzitet „Radivoj
Ćirpanov“, Zmajeve dečje igre.
1976 / CPC = Croatian Poetry for Children. 1976. Priredio Dalibor Cvitan. Prev. Gregor
McGregor. Zagreb: The Bridge/Most (50).
1979 / SLD = Sunčeva livada djetinjstva. 1979. = Sunčeva livada djetinjstva: antologijska
čitanka hrvatskoga dječjeg pjesništva. Priredio Joža Skok. Zagreb: Naša djeca.
1987 / LI = Lijet Ikara. 1987. = Lijet Ikara: antologija hrvatskog dječjeg pjesništva. Priredio
Joža Skok. Zagreb: Naša djeca.
1988 / SS = Kuten, Krunoslav, Ivan Filipović, Ljudevit Varjačić, August Harambašić, Josip
Milaković, Milka Pogačić. 1988. Stari sat. Priredio Milan Crnković. Ilustrirao Ivan
Antolčić. Zagreb: Mladost.
1990 / SL = Sunčeva livada. 1990. = Sunčeva livada: antologijska čitanka hrvatskoga
dječjeg pjesništva / izbor pjesama i kritičkih tekstova, kritički komentar i biografsko –
bibliografske bilješke Joža Skok. Zagreb: Naša djeca.
1991 / HDP = Kuten, Krunoslav. 1991. „Krunoslav Kuten“. U Zlata Kolarić-Kišur, Grigor
Vitez, Stjepan Jakševac, Ratko Zvrko, Mladen Bjažić, Stanislav Femenić. Hrvatski
dječji pisci III. Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 181/3. Izabrao i sve popratne
tekstove napisao Ivo Zalar, 21–50. Likovni prilozi Vilko Gliha Seljan. Zagreb:
Nakladni zavod Matice hrvatske.
1994 / AHDP = Antologija hrvatske dječje poezije. 1994. Priredio Ivo Zalar. Zagreb:
Školska knjiga. (2. izdanje 2007).
1996 / PDK = Primjeri iz dječje književnosti. 1996. Priredili Zvonimir Diklić, Dubravka
Težak i Ivo Zalar. Zagreb: Divič.
2004 / PPMP = Harambašić, August, Krunoslav Kuten i Ivana Brlić-Mažuranić. 2004.
Pokraj peći maca prela. Ilustrirala Sanja Rešček. Zagreb: Sretna knjiga.
2007 / PP = Borković, Josip. 2007. Pjevam poeziju. Note. Zagreb: Edicije Spiller.
2010 / ZS = Zlatni snovi. 2010. = Zlatni snovi: izbor hrvatskog pjesništva za djecu. Priredio
Branko Pilaš. Zagreb: Synopsis.
Građa
Fact File
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
355
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić for the Nobel Prize
Ivana Brlić-Mažuranić (1874 − 1938) was nominated for the Nobel Prize four
times for her literary merit. She was a Croatian author whose works include two
exceptional and praised children’s books of lasting value: Čudnovate zgode šegrta
Hlapića [The Strange Adventures of Hlapich the Apprentice] (1913), and Priče
iz davnine [Tales of Long Ago] (1916). They appeared in English as The Brave
Adventures of a Shoemaker’s Boy (1971), also as The Brave Adventures of Lapitch
(1972), and as Croatian Tales of Long Ago (1924). Both books have been translated
into numerous other languages and are recognised as international classics. Widely
read and admired for a whole century, they remain as appealing and relevant today,
if not even more so, than when they first appeared. Besides, Brlić-Mažuranić’s
literary work raises nowadays the considerable interest of literary scholars and
critics, and stands the test of time and of new critical approaches.
In 1937 Ivana Brlić-Mažuranić became the first woman in Croatia to be elected
member of the South Slavic Academy of Sciences and Arts in Zagreb (the Croatian
Academy of Sciences and Arts since 1991).1
She was nominated for the Nobel Prize for Literature in 1931 and 1935 by
Gavro Manojlović, and in 1937 and 1938 by Gavro Manojlović and Albert Bazala,
both professors at the Philosophical Faculty of the University of Zagreb, and, in
their times, presidents of the Academy. Manojlović (1856 – 1939), a historian
with literary and philosophical interests, was President of the Academy from 1924
to 1933.2 Bazala (1877 – 1947), a prominent Croatian philosopher, succeeded
Manojlović as head of the Academy between 1933 and 1941.
Their Nobel Prize proposals are written in German. The nominating documents
include formal data and general information about Ivana Brlić-Mažuranić’s life
and her writings, and also incorporate a study written by Gavro Manojlović, on
the occasion of the first nomination, which was slightly modified in succeeding
The Academy was founded by the Croatian Parliament in 1861, upon the proposal of Bishop Josip
Juraj Strossmayer (1815 − 1905). His idea was to establish an institution which would gather all the
best intellectuals in the Slavic South in the interests of the individual nations. Thus, the Academy
was named, in Latin, Academia scientiarum et artium Slavorum meridionalium, i.e. The Academy
of Sciences and Arts of the South Slavs. As Croatia was part of the Austro-Hungarian Empire at
the time, the Acts of the Academy needed to be approved by the Emperor Franz Joseph I, which
happened in 1866. The Academy adopted the Croatian name in 1991, as soon as Croatia proclaimed
independence.
2
Around the time when Manojlović was preparing the first nomination of Ivana Brlić-Mažuranić, he
was also defending the autonomy of the Academy. At that time, Croatia was part of the Kingdom
of Serbs, Croats and Slovenes (1918 – 1939). There was political pressure to merge this institution
with the Serbian Academy, established in 1886, and move the head office to Belgrade. The idea
was to establish a united Academy with divisions in Croatia and Slovenia. Due to firm resistance in
Croatia, the scheme was abandoned.
1
356
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
proposals. The study focuses on the collection Tales of Long Ago. The author, who
was a historian and a Byzantologist, offers a somewhat ardent interpretation of BrlićMažuranić’s tales. The nomination also mentions her other works, but the study
itself focuses on her fairy tales. The interpretive core of Manojlović’s approach is
an “idealistic” reading of text which lays emphasis on the imposing ethical, ethicalesthetical and dramatic aspects of the tales. The author consistently uses the term
Märchen (fairy tales, wonder tales), which is not used with the meaning it has today
in any of the previous – rather rare – critical readings of Tales of Long Ago. Thus,
Manojlović anticipates the contemporary terminological codification of the tales
included in this collection.
The facsimiles of the original texts of these four proposals and the first version
of Manojlović’s study, as they were received by the Swedish Academy, are reprinted
in this issue of Libri & Liberi, accompanied by a translation in Croatian.
We wish to express our gratitude to the Swedish Academy for permission to
publish these materials and especially to Mrs. Madeleine Engström Broberg at
the Archives of the Swedish Academy for her exceptional kindness and help in
preparing the documents for publication.
Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić za Nobelovu nagradu
Ivana Brlić-Mažuranić (1874 − 1938) bila je nominirana za Nobelovu nagradu
za književnost četiri puta. Njezin opus uključuje dva sasvim iznimna i hvaljena djela
dječje književnosti trajne vrijednosti, Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1913.) i
Priče iz davnine (1916.). Obje su knjige prevedene na mnoge jezike i cijenjene kao
međunarodni klasici dječje književnosti. Ostale su trajno i omiljeno štivo već cijelo
stoljeće, podjednako prihvaćene, pa čak i još popularnije danas nego onda kada su
se prvi put pojavile. Književni rad Ivane Brlić-Mažuranić također u naše vrijeme
privlači veliko zanimanje književnih znanstvenika i kritičara, odolijevajući provjeri
vremena i novih književnopovijesnih i teorijskih pristupa.
Ivana Brlić-Mažuranić postala je 1937. godine i prva žena koja je izabrana
za članicu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (od 1991.
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti)3.
Kao što je poznato, Akademiju je 1861. godine osnovao hrvatski Sabor, na prijedlog biskupa Josipa
Jurja Strossmayera (1815. – 1905.). Njegova je namjera bila uspostaviti ustanovu koja bi sabrala sve
najbolje umove sa slavenskoga juga, na korist pojedinim narodima. Stoga je Akademija nazvana,
na latinskome, Academia scientiarum et artium Slavorum meridionalium, tj. Akademija znanosti i
umjetnosti Južnih Slavena. Budući da je Hrvatska u to vrijeme bila dio Austro-Ugarske monarhije,
Pravila Akademije trebao je odobriti car Franjo Josip I., što se i dogodilo 1866. Akademija nosi
hrvatsko ime od 1991. godine, uvedeno odmah nakon proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske.
3
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
357
Spisateljicu je za Nobelovu nagradu 1931. i 1935. godine nominirao Gavro
Manojlović, a 1937. i 1938. zajednički Gavro Manojlović i Albert Bazala, obojica
profesori Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i, svaki u svoje vrijeme,
predsjednici Akademije. Manojlović (1856. – 1939.), povjesničar s književnim i
filozofijskim interesima, bio je predsjednik Akademije od 1924. do 1933.4 Bazala
(1877. – 1947.), istaknuti hrvatski filozof, naslijedio je Manojlovića kao čelnik
Akademije u razdoblju između 1933. i 1941.
Njihovi su prijedlozi kojima se Ivana Brlić-Mažuranić kandidira za Nobelovu
nagradu za književnost na njemačkome jeziku. Nominacijski dokumenti, uz
formalne i općenite podatke o njezinu životu i pisanju, sadrže i studiju Gavre
Manojlovića, napisanu već za prvu nominaciju 1931. i ponešto nadopunjavanu
u susljednim nominacijskim postupcima. U studiji autor, koji je po obrazovanju
i znanstvenoj stručnosti povjesničar staroga vijeka i bizantolog, interpretira –
ponešto emfatički – Brlićkine bajke iz zbirke Priče iz davnine. U nominacijskome
se pismu spominju i neki drugi autoričini tekstovi, no studija je u cijelosti posvećena
samo bajkama, pri čemu se kao interpretativno središte prepoznaje „idealističko“
čitanje teksta u kojemu se naglašavaju dojmljivi etički, etičko-estetički i dramski,
odnosno dramatični aspekti autoričina djela. Manojlović se ujedno, s obzirom na
njemački kao izvorni jezik prijedloga, koristi terminom Märchen (bajka), kojim se
u dotadašnjim – relativno oskudnim – čitanjima Priča iz davnine autori ne koriste u
danas aktualnome smislu, te time anticipira i suvremenu terminološku kodifikaciju
tekstova iz zbirke.
Faksimile originalnih tekstova četiriju prijedloga i prvu inačicu Manojlovićeve
studije, u obliku u kojemu su ti dokumenti zaprimljeni u Švedskoj akademiji,
donosimo u ovome broju časopisa Libri & Liberi, popraćene hrvatskim prijevodom.
Opširnije o okolnostima u kojima je Ivana Brlić-Mažuranić izabrana za članicu
Akademije i nominirana za Nobelovu nagradu piše Dubravka Zima u ovome broju
časopisa, u rubrici Studije.
Zahvaljujemo Švedskoj akademiji na suglasnosti za objavljivanje ovih
materijala, a naročito gospođi Madeleine Engström Broberg iz Arhiva Švedske
akademije na njezinoj iznimnoj susretljivosti i pomoći u pripremi dokumenata za
objavljivanje.
Otprilike u vrijeme kada je Manojlović pripremao prvu nominaciju Ivane Brlić-Mažuranić,
također je branio i autonomiju Akademije. Tada je Hrvatska bila sastavnicom Kraljevstva, odnosno
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1918. –1939.). Postojali su politički pritisci da se zagrebačka
„Južno-slavenska“ akademija spoji sa Srpskom Akademijom, koja je osnovana 1886. godine, i da
se sjedište ustanove premjesti u Beograd. Namjera je bila uspostaviti sjedinjenu „Jugoslovensku“
akademiju s podružnicama u Hrvatskoj i Sloveniji. Zbog čvrstoga otpora u Hrvatskoj od te se
koncepcije na kraju odustalo.
4
358
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
359
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
-1U Zagrebu 21. siječnja 1931. godine
/Jugoslavija/
Štovana
KRALJEVSKA ŠVEDSKA AKADEMIJA ZNANOSTI
u
STOCKHOLMU
Na temelju Statuta Nobelove zaklade i natječaja raspisanoga
na osnovi toga Statuta, sukladno kojemu bi u 1930. godini „jedan dio“
prihoda Zaklade trebao biti dodijeljen onom natjecatelju koji je „ostvario
najizvrsnije u idealističkome smislu na području književnosti“ /§ 1./,
a čiji „predmet nagrađivanja“ sukladno dotičnome mjestu u 3. stavku
2. § ne predstavljaju samo „djela objavljena u prethodnoj godini“, već
uopće „najnovija djela među radovima s kulturnih područja navedenih
u /Nobelovu/ testamentu“, čast mi je Švedskoj akademiji znanosti kao
dodjeliteljici nagrade dostaviti molbu,*)1 da se ovogodišnja dotična
Nobelova nagrada za književnost dodijeli gospođi Ivani rođenoj
Mažuranić, udovici dr. Ignatiusa Brlića, advokata u gradu Brodu na
Savi /Jugoslavija/, za njezina izvrsna postignuća na području lijepe
književnosti, u „idealističkome smislu“, a osobito za njezine „Priče iz
davnine“ /na njemačkome „Sagen der Vorzeiten“/, III. izdanje 1926.
godine. –
*)U prilogu se nalazi biografska skica, nadalje tiskana brošura
koja sadrži izvatke iz različitih kritika2 i dva daktilografska izvatka iz
dviju kasnije objavljenih kritika.
U prijevodu su kurzivom naznačeni dodatci koji su u tipkani tekst naknadno uneseni
rukom. Za razliku od njih, ispravci zatipaka nisu naznačeni, kao ni ispravci gramatičkih
ili pravopisnih grešaka. Naglašavanje podvlačenjem vjerno je preneseno iz izvornika.
2
Radi se o brošuri naslovljenoj Die kroatische Märchendichterin Ivana BrlićMažuranić (Berlitch-Majouranitch): aus Urväterzeiten: (Märchen aus slavischer
Urzeit), kroatisch: „Priče iz davnine“. Objavljena je u Zagrebu 1931. godine bez
imena autora, u nakladi Narodnih novina.
1
360
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
361
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
-2-.-
To je djelo, koje je po svojim karakteristikama u novijoj
srpsko-hrvatskoj književnosti jedinstveno, doduše, starijega datuma,
ali su ga neposredno nakon njegova pojavljivanja u južnoslavenskome
govornome području i izvan njega poznavatelji standardnoga jezika
ocijenili izvanrednim.
No, nedavno je to djelo, nakon njegova prijevoda najprije
na engleski jezik, a ubrzo potom i na druge jezike – između ostalih i na
švedski i danski jezik – poželo silne pohvale u okviru velikih europskih
književnosti, kao što to dokazuju priloženi izvadci iz kritika. Shodno
tome na moju bi se molbu trebao primijeniti posljednji stavak 2. §
Nobelove zaklade: da se „uvaže i starija djela ukoliko se njihov značaj
pokazao tek u novije doba“. Uskoro će također biti objavljen i njemački
i francuski prijevod toga djela.
x
x x
Moju prethodno navedenu molbu htio bih potkrijepiti
sljedećom studijom:
O
„PRIČAMA IZ DAVNINE“
Ivane B r l i ć - M a ž u r a n i ć
U priobalnome području ilirskih Japoda iz rimskoga doba,
kao i zapadno od njih, obuhvaćajući kvarnerske otoke i veći dio poluotoka
Istre, od samih su početaka takozvane seobe naroda živjeli najrobusniji
elementi hrvatskoga naroda usred svojih tako dražesnih vinograda,
gajeva s maslinama, ali i povrh toga područja, u pošumljenim ili golim
planinama. Sinji valovi Jadranskoga mora neke su od njih kao odvažne
pomorce odveli daleko u svijet, dok je neke obilje riba zadržalo kod
kuće. Neki pak od njih ostali su u tim istim japodsko-ilirskim gradićima
i gradinama, kao i u novonastalim gradskim
-.-
362
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
363
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
-3-.-
naseljima, stasajući u intelektualce koji su tada npr. sudjelovali u
sastavljanju starih pravnih i slobodarskih statuta: u „Vinodolskom
statutu“; s druge strane i u sastavljanju nekih drugih pravnih uredbi ili
povijesnih i književnih dokumenata.
Vinodolski statut nastao je podno „Nove Gradine“ /“Novigrad“/ grofovske obitelji Frankopan koja se istaknula u hrvatskoj
povijesti / iščezla 1671. godine/. Još se i danas posivjeli dvorac i gradsko
naselje Novi, smješteno oko dvorca, nalaze na strmim uzvisinama
rubova plodnoga „Vinodola“ /“Vinske doline“/ s obalne strane te i danas
k sebi srdačno pozivaju turiste i posjetitelje morskih kupališta.–
Ondje, u Novom Vinodolskom, od davnina živi vrlo
razgranata robusna obitelj Mažuranićevih. Ondje je rođen i Ivan
Mažuranić, u doba kada je starom Europom lepršao novi slobodarski
duh koji je stare svijetle slutnje donio i u negdašnje ilirske zemlje, a
novi su svjetonazori i ustanove pod Napoleonovim stjegovima prodrli i
u Hrvatsku. Tada je i kod nas zabrujalo znamenito geslo: „Napoleon je
uzviknuo: ustani, Ilirijo.“ – tj. Južnoslavijo.
Taj je poziv kod nas naišao na zvučni, romantično-nacionalni odjek. Tako i u mladoga Ivana Mažuranića, tim više što je
u njegovu rodnome mjestu i u cjelokupnome hrvatskome priobalju već
od prvih desetljeća nakon smrti slavenskih apostola, sv. Ćirila i Metoda
/869., 885./, u katoličkim biskupijama isključivo prevladao slavenski
jezik kao crkveni jezik. Sva je južnoslavenska područja počeo osvajati
novi slavenski duh, zajedno s cjelokupnom bolnom prošlošću i slatkim
snovima
-.-
364
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
365
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
-4-
o velikoj budućnosti koja se iščekivala. Tom duhu ni u političkome ni
u kulturno-povijesnome smislu ništa više nije bilo strano: Bugarska,
Makedonija, Srbija, Bosna, Hercegovina i Crna Gora /“Montenegro“/,
Dubrovnik i Split, Slavonija i Hrvatska, Istra, pa čak ni Albanija, gdje
su još uvijek brujali odjeci stare slavenske prošlosti. Iz te sjajne duhovne
panorame proizašao je i jezgrovito-zgusnuti veličanstveni epski spjev
Ivana Mažuranića „Smrt Čengić-age“ /koji je na švedski jezik preveo
profesor Jenssen (sic!)3 u svome djelu „Montenegros ärekrans” /1913./.
Toga Ivana Mažuranića, kasnijega dvorskoga kancelara
i bana* /1873.–1889./, unuka je Ivana Mažuranić, udana Brlić, naša
najznačajnija živuća spisateljica. Taj visoki djedov duh, koji je prenio i
njezin vrlo znameniti otac Vladimir Mažuranić /Predsjednik ovdašnjega
apelacijskoga suda, 1921.–1924., Predsjednik Južnoslavenske akademije
znanosti, autor bogatoga hrvatskoga pravno-povijesnoga leksikona/,
preuzela je Ivana, u čijoj je ženskoj blagoj duši taj duh zauvijek
procvao u predivni cvijet neusporedivo nježnoga, a ipak plemenitoga
svijeta bajki. Taj je svijet tim dublje doživljen i nošen kao na krilima
orla budući da su te pomno osmišljene i naoko priproste bajkovite
sanjarije protkane neusporedivo ozbiljnim etičkim svjetonazorom, koji
neposredno nije izrečen, a ipak ga se posvuda može naslutiti, niknuvši
na posve originalan način iz mitskih regija slavenske pra-prošlosti.
*)Čast bana Kraljevstava Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i u najnovije
doba /1868.–1918./ predstavlja međupoložaj između vicekralja i
namjesnika, ustavnopravno odgovornoga Saboru.
Alfred Jensen (1859. – 1921.) bio je švedski slavist i prevoditelj, osvjedočeni znalac
književnosti na slavenskim jezicima, uključujući i hrvatski. Švedska akademija
oslanjala se na njegovu ekspertizu u procjeni književnoga rada autora predloženih za
Nobelovu nagradu, koji su pisali na nekome od slavenskih jezika.
3
366
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
367
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
-5-
x
x
x
U vezi s tom opsegom nevelikom zbirkom, koja, međutim,
u sadržajnome pogledu u sebi nosi cijeli svijet misli i osjećanja, neka mi
bude s dužnim poštovanjem dopušteno istaknuti neke stvari. Na primjer:
BRATAC JAGLENAC I SESTRICA RUTVICA – –
Turski su neprijatelji na prepad osvojili glavnu gradinu
plemenite dobrodušne kneginje. Izbjegla je sa svojim ni godinu dana
starim dječarcem sve do kraja svoje sada izgubljene kneževine, sve
do granice, gdje stravično u vis strši jezovita planina, Kitež, jer je u
njoj živio strašan zmaj sa svojih sedam čarobnih vila /„Zauberfeen“/.
Njezin jedini spašeni posjed sastojao se od zlatnoga pojasa i zlatnoga
križa njezina sinčića. Prvu je noć smještaj pronašla u zabačenoj, uskoj
dolini kod usamljene pastirice Milojke. Budući da je sa svojim sinčićem
morala bježati dalje, obje je dragocjenosti predala djevojci na pohranu.
Potom se godinama o njoj i princu ništa nije moglo doznati – – – –
– – Kada se, međutim, u Milojkinoj okolici proširila vijest o njezinim
dragocjenostima, mnogi su je dični seoski momci salijetali ženidbenim
ponudama; ona je, međutim, za muža odabrala nekoga siromašnoga,
čednoga mladića. Nakon nekoliko godina umre muž, a i Milojka osjeti
da joj se bliži kraj. Stoga je pozvala k sebi svoje dvoje djece: kćerkicu
Rutvicu i još mlađega Jaglenca, prvoj zakopča zlatni pojas oko bokova,
a dječarcu stavi oko vrata zlatni križ s crvenom svilenom vrpcom.
Pritom ih opomene da vjerno čuvaju predane dragocjenosti i da se u
svim stvarima uzdaju u Boga – – – – – – – – – No kada su jadni maleni
nakon majčina pogreba sjedili pred svojom kolibom i čekali na povratak
ljubljene majčice, strmoglavio se orao
-.-
368
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
369
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
-6-
iz visina, bacio Rutvicu na tlo, uhvatio je za pojas i nestao u oblacima
kako bi je odnio u svoje gnijezdo na Kitež-planini.– „Rutvica se
ne ražalosti jer je tako lako lebdjela u visini; samo joj je žao, što je
rastavljena od bratanca, i sve misli: Zašto nije orao i Jaglenca ponio
sa sobom?“ – – Rutvica je sada već lebdjela ponad Kitež-planine i
ugleda ono što nijedan smrtnik još nije vidio jer se nitko od onih, koji
su onamo zalutali, više nije vratio: na jednoj stijeni okupljeno sedam
vila, uzdignuta pogleda i ispruženih ruku prema orlu – koje su se kao
posljednje iz svoga roda i kao zaprisegnuti borci Zmaja Ognjenoga
zaklele na vječnu osvetu ljudskome rodu. Nadale su se da će orao po
starome običaju plijen podijeliti s njima; no orao, kojemu se dopala
djevojčica, radije odluči da je kao igračku baci svojoj mladunčadi u
gnijezdo koje se nalazilo s onu stranu planinskoga grebena.
Sada se, međutim, usred jezovite, ostatcima slavenskih
poganskih vremena obilježene Kitež-planine iznenada pojavljuje
predivna kršćanska sveta idila. Na najvišoj visini začaranoga planinskoga
masiva svjetlucalo je malo jezero, usred njega mali otok, a na njemu
prastara crkvica. Samo jezero obrubljeno je zelenom livadom, a ta
ograđena brazdom povučenom prije mnogo godina. Oko jezera cvate
i miriše cvijeće, pribježište grlicama i slavujima, kao i svim umilnim
bićima s planine. Preko granične brazde nisu smjeli ni zmaj, ni čarobne
vile, ni bilo koje druge hudobe. „Kada je orao doletio s Rutvicom nad
jezero, opazi Rutvica crkvu. A kada ona vidi crkvu, sjeti se majke, a
kada se sjeti majke svoje, uhvati se za srdašce svoje, a kada se uhvati za
srdašce, raskopča se majčin darak, zlatni pojas, na Rutvici“. Uto ispadne
-.-
370
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
371
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
-7-
Rutvica iz orlovih kandži i padne u jezero; a za njom i pojas. Rutvica
ga dohvati i prijeđe, gazeći kroz trstiku i travu, na otok i sjedne pred
crkvom na kamen. Spašena je Rutvica, ali bijaše sama i napuštena:
niti je netko mogao k njoj, niti je ona mogla izaći iz svetoga uskoga
područja.– – – – – –
Sada s profinjenim crescendom započinje kulminacijska
scena bajkovite drame. Nakon što je mnoštvo, okupljeno nakon majčina
pogreba u tugujućoj kolibi, prečulo tepajućim dječjim glasom jedva
razumljivo izrečenu molbu dečkića da mu dadu vodu, žeđajući je dečkić
naposljetku sam utažio žeđ i sebi samom neponovljivom naivnošću
doviknuo: „Nema veze. Sam sam sada na svijetu.“ Potom se uputio u
potragu za sestricom, prateći neprestano smjer sunca, kamo je Rutvica
bila odnesena.– – Najtankoćutnijim nam se majstorstvom sada prikazuje
hodočašće dječarca strašnom Kitež-planinom, i to u jednostavnoj, a ipak
živopisnoj epskoj širini, premda s mnoštvom dramatičnih momenata.
Svim se opasnostima sirove prirode, svim zamkama čarobnih vila, pa
čak i samome ognjenome dahu zmaja, dijete uvijek iznova nesvjesno
suprotstavlja s jednom jedinom stvari: svojom čistom dječjom naivnošću
koja miriše anđeoskom čistoćom i nagonom za ljudskim srodstvom.
Čudesne se prirodne scene odvijaju pred našim očima. Kada je, napokon,
zmajev ognjeni dah dečkića uzdigao sve do brazde te ga otpuhnuo na
sveto područje, konačno se „nasmija Jaglenac, što je onako brzo poletio.
Nasmije se on jednom, nasmije se dva puta.“– – I tako živjehu sestrica
i bratac dan za danom na jezeru svetom, ničim nezabrinuti. „Sretan je
Jaglenac, bolje mu sreće i ne treba. Na jezeru ima bistre vode i slatkih
malina. Po livadi obdan cvijeće i leptiri,
-.-
372
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
373
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
-8-
a obnoć krijesnice i rosa. U grmlju slavuji i grlice…..“ /na što slijedi
subjektivni usklik autora/ „Blago si ga Jaglencu, kad je tako mlad.“
Samo se Rutvica brinula, „kako li će očuvati Jaglenca, kako li će ga
prehraniti jer je Bog odredio da nikada mlađi ne pojede, što stariji nije
promislio“. No, oba su djeteta morala još izbjeći alegorijska iskušenja
predivne najmlađe vile, koja je Rutvici htjela preoteti čudesni zlatni
pojas. Sedam je dana vila obećavala Rutvici, koja je, brinući se već sada
kako će u nadolazećoj zimi doći do hrane, čeznula za svojom kolibom u
dolini, da će djecu iznijeti iz planine. Rutvicu su ta iskušenja već zamalo
posve izjela; no ostala je ustrajna, prisjećajući se majčine opomene,
kako nikome ne smije prepustiti pojas. – –
Za to je vrijeme mladi knežev sin /treći dio drame/ stasao
u snažnoga, lijepoga momka. Oboje, majka i sin, živjehu kao tuđinci
u siromaštvu od rada njezinih ruku, tim više što je kneginja, bojeći se
neprijateljskoga uhođenja, čak i svome sinu zatajila njihovo podrijetlo.
No „siromašni je Relja“ – kako su ga posvuda zvali – bio nagloga i
teškoga temperamenta. Kada je jednom sin nekoga viteza uvrijedio
njegov urođeni ponos, navalio je toliko na majku da mu je ona razotkrila
njegovo kneževsko podrijetlo i spomenula zlatni pojas i zlatni križ, koje
je – kao njegovo jedino preostalo nasljedstvo – ostavila pohranjene kod
jedne mlade pastirice. Kneževski se sin Relja odmah otpravio na put.
Nakon što je pronašao tragove dragocjenosti, oboružan tek kosom, koju je
u nuždi pretvorio u sablju, a koja je do tada služila tek obavljanju poljskih
poslova,
-.-
374
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
375
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
-9-
uspješno je okončao jezovitu borbu sa Zmajem Ognjenim u Kitežplanini; raskoljene lubanje ležaše sada neman mrtva pred njegovim
nogama. No što sada?– Tada im je protiv vlastite volje u pomoć
priskočila ona najmlađa čarobna vila spletkaruša, koja se bezuspješno
trudila kako bi Rutvici preotela zlatni pojas. Od nje je princ doznao za
ono sveto jezero i za dijete koje posjeduje pojas, dok je vila naumila
pobjednika nad zmajem upotrijebiti kao oruđe kojim bi se domogla
dragocjenosti. U pratnji vile princ neometen drugim vilama i raznim
hudobama one začarane planine dospije do vrha.– – No, kako da se
vrati preko inače neprekoračive granične brazde? Tu se vila, međutim,
obuzeta žudnjom za dragocjenostima, Relji izbrbljala: „Priprostoj djeci
mudrosti su skrivene. Da ih znaju, već bi nam davno umakla. U onoj
crkvici ima svijeća i kandilo. Kada bi djeca kremenu izmamila iskru,
zapalila svijeću i kandilo, tada bi sa svijećom i kandilom u ruci prošli
cijelom planinom kao da je silna crkva. Staze bi se pred njima otvarale,
drveće bi im se svojim krošnjama klanjalo. A jao nama! Mi i sve hudobe
Kiteža bismo poginule, kud god bi prodro miris svijeća i kandila– –“
A sada slijede scene neusporedivo profinjene uzvišenosti.
Kada se već zamalo od gladi umiruća Rutvica čistim
i odriješenim Ne suprotstavila ponovnome zahtjevu vile da joj preda
dragocjenosti, u Relje je prevladala njegova plemenita kneževska krv te
se uskipjela diveći se toj dvoje siročadi koje se usprkos svim strahotama
i kušnjama
-.-
376
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
377
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
-10-
veličanstvenom dječjom naivnošću othrvalo njima nedokučivoj smrti.
Duboko dirnut, Relja je glasno uzviknuo: „Mili Bože! Kneginja je
oboružanoj vojsci i tvrdim gradinama povjerila svoju kneževinu, i
propade kneževina. A evo! ta su djeca ostala sama i od svih napuštena
na tom velikom svijetu; dopala su među vile i zmajeve, a ipak im ni
vile ni zmajevi nisu mogli oteti, što im je majka povjerila.“ Reljina se
tvrdokorna duša iznenada prelomi na dobro i uzvišeno.– No u njemu
ostade još samo jedna, posljednja tvrdokornost: prkos junaka. Jadnu
ljupku siročad, zajedno s obje naslijeđene dragocjenosti, ne htjede
odvesti kroz strašnu planinu dolje u ćudoredni svijet pomoću mirisa
svijeće i tamjana već samo svojom mladom muškom snagom: „Ludosti
li, ludo djevojče! Nije me majka rodila junaka, da me vodi svijeća i
kandilo, sve dok nosim golu sablju.“– Na to, međutim, odgovori blijeda,
ispaćena djevojka: „Ne vodi te svijeća ni kandilo; nego božja volja i
zapovijed“, i uputi mu anđeoski pogled. Tako mlado srce junaka nije
omekšala velika vjerojatnost da će poginuti u borbi sa svim hudobama
na planini već sažaljenje nad jadnim malim bićima, Božje ime i njegova
zapovijed.
Malo kasnije na jezovitom se Kitežu moglo vidjeti do tada
neviđeno čudo: „Otvorila se široka staza niz planinu, a po stazi polegla
poput svile meka trava. S desne ide mali Jaglenčić u svojoj bijeloj
košuljici, a u ručici drži drevnu voštanicu; tiho gori i praska tiho, kao da
suncu gore šapće nešto neopisivo. S lijeve ide Rutvica, zlatim pojasom
-.-
378
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
379
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
-11-
opasana; u ruci joj se njiše srebrno kandilo iz kojega se vije profinjeni,
slatki miris. Među dražesnom djecom stupa mladi, silni Reljin lik. Čudno
je mladome junaku, što ga vode svijeća i kandilo, a ne vodi ga gola sablja.
Al’ se djeci cijelim svojim bićem nasmijava.“ Usred prašume čini im se
kao da sveta procesija korača zanesenim dvoranama nekoga vječnoga
svijeta….. A kudgod se širio slatki dim i miris, ondje su čarobne vile
problijedjele i umrle: jedna se pretvori u sivi kamen, padne sa stijene u
ponor; druga se rasplamsa u crveni žar i umre u zraku; treća se rastepe
u sitnu šaroliku prašinu pa se rasu po kamenju i paprati… A ljudsko
trojstvo, sada posvećeno Bogu, stupi naposljetku u staru osamljenu
kolibu blažene majke Milojke.
Usred svih opasnosti staroslavenskoga mitskoga prasvijeta
pobijedilo je uzvišeno kršćanstvo, i to zahvaljujući anđeoskoj kristalnoj
čistoći dviju jednostavnih dječjih duša.– –
Lako nam je sagledati materijalni završetak te jedinstvene
bajkovite drame: Relja se vratio natrag majci. Nevjerni neprijatelji i
nesavjesni kneginjini vazali, napušteni od svih, nakon što su protratili
svekoliko kneževsko blago te se uzajamno zavadili jadno propadoše
na posljednjoj gozbi pod ruševinama stropa dvorane i potkopane kule
koja se srušila na njih. A nitko se više nije ni usudio približiti izumrloj
kneževskoj gradini.– – – Na to se usred kličućega naroda pojavila
negdašnja kneginja u pratnji prekrasnoga sina i oboje dražesne siročadi.
Plemenita kneževska trpiteljica uzvikne pobožno: „Sretne li kneževine,
čije blago ne čuvaju ni silne vojske ni čvrste gradine
-.-
380
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
381
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
-12-
već majke i djeca u pastirskim kolibama! Vječno će trajati.“
Godinama potom plemeniti Relja i dražesna Rutvica
postali su sretan bračni par. A „Jaglenac je odrastao u predivnoga
hitroga momka; često je razigravao svojega šarenoga jahaćega konja
i prolazio prozračno-zelenom Kitež-planinom, na čijemu su najvišemu
vrhu radosni radnici zidali novo opremljenu crkvicu na svetom jezeru“.
x
x
x
I sva su ostala djela poput gornjega remek-djela. Kao da je
ovdje, u tim poetskim proizvodima, koje teško da je moguće još finije
potencirati, u tim dražesno umanjenim projekcijama svekolike veličine,
ljepote i dramatičnosti makrokozmosa i mikrokozmosa sadržan neki
velikodušni svjetonazor – – uz dubokoumno suproživljavanje svekolikih
borbi i suprotnosti sadržanih u prirodi, u duboko dirnutom ljudskom
društvu, ali i u pojedinome ljudskome životu sa svim njegovim
najdubljim i najblažim osjećajima. A priroda nam se, ona vječna i
jedina, nepatvorena i isprepletena s čovjekom u jednu cjelinu, u svim
tim slikama čini i prastarom i vječno mladom. Klasično mirna bila je,
primjerice, Ovidova poezija u njegovim „Metamorfozama“. Pritom je
Ovid, međutim, građu, razvoj događaja i ono poetsko već zatekao. Ivana
Mažuranić je oboje stvorila iz vlastitih prsa. Jedinstveno profinjene su
npr. Ivanine metamorfoze biljaka u ljude, pa čak i preobrazbe mladoga
grabovoga debla, već prerađenoga u držalo sjekire, u vragolastoga,
domišljatoga dječarca Toporka, koji svojom naivno-duhovitom
okretnošću dominira nad cjelokupnom dramskom situacijom u bajkovitoj
drami „Lutalica TopoRko i devet županovih sinova“.
-.-
382
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
383
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
-13-
Tome je tako i u slučaju nadasve smislene i krajnje originalno
novostvorene mitološke personifikacije meteorološkoga blagoslova
prirode putem kiše, rose, magle, sunčeva sjaja, vjetra i oblaka, zbog
kojih raste biljni i ljudski svijet, u obliku nezgrapne, oporo komične
i dobrohotne osobnosti Neumijka /“Neopranka“/. U nekoliko silnih
koraka on prekoračuje nebeski svod, iza njega na bijelim se oblačićima
devet profinjenih županovih sinova zajedno sa sitno malenim Toporkom
na tankome pramenu magle spuštaju na zemlju, gdje se Toporko svojom
domišljatom jednostavnom mudrošću upliće i u ljudski život. A među
sedam mudrosti, koje je najavio Neumijka, dovitljivo biljno i ljudsko
djetešce Toporko prepoznaje odmah u prvoj onu koja obuhvaća i sve
ostale: da se sve nedaće moraju otrpjeti bez gunđanja.– – – Tako je
sićušni Toporko pokretačka snaga i u toj krajnje dirljivoj bajkovitoj drami
kojom usprkos svekolikoj dražesnosti fabuliranja odzvanja ozbiljna,
ali tek naznačena temeljna etička misao. A Toporko, personifikacija
jednostavne dovitljivosti, izvor je i sretnoga završetka.
Drukčije je to u prvoj bajkovitoj drami „POTJEH U
POTRAZI ZA ISTINOM“.– – U davno je doba na jednoj krčevini u staroj
bukovoj šumi živio starac sa svoja tri unuka koji su odrasli u mladiće:
Ljutišom, Marunom i Potjehom. Jednoga jutra sva su trojica poslana
duboko u šumu, u potragu za šumskim medom. Nikada ih put nije bio
nanio izvan šume. Još nikada nisu ništa bili doznali ni o velikome svijetu
ni o njegovoj zamršenoj vrevi, kao ni o silnim osjećajima u svojim
mladim prsima. Tako mladi i neiskusni počeli su pjevajući uz svježi
jutarnji povjetarac dozivati mladoga boga sunca Svarožića i čeznuti za
velikim, bijelim svijetom.
-.-
384
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
385
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
-14-
S nekoga proplanka ugledaše sada navrh brda preko puta njima do
sada neviđen sjaj od kojega su protrnuli. U tren oka stajaše pred njima
sunčanim zrakama okupan čudesno lijep momak u blistavu odjelu,
zaogrnut u zlatnu trepćuću kabanicu. Bijaše to jutarnje sunce. „Zovete
me, a da se pritom ipak bojite. Čeznete za velikim, bijelim svijetom, a
da ga ne poznajete. No dobro, pokazat ću vam ga, i nebo i zemlju, i vaš
usud.“ I podiže ih visoko gore u vrtlogu, na vrh cijeloga svijeta. Braći
se vrti – – – naposljetku se ponovno nađu na onoj istoj zelenoj tratini,
odakle su poletjeli. A mladi bog Sunca im dovikne: „Da biste bili sretni,
ostanite na krčevini vašega djeda i u djedovoj kolibi. Ne ostavljajte
djeda sve dok on vas ne ostavi i ne idite u svijet ni za dobrim ni za lošim
poslovima sve dok djedovoj ljubavi niste ljubavlju uzvratili.“– – – To
sve slušao je sada Bjesomar, vladar zlih šumskih duhova. Već odavna
mrzio je pravednoga staroga Vjesta, dočim više kada je starac na svojoj
krčevini zaveo kult svete vatre koja se nikada ne bi trebala ugasiti.
„A Bjesomaru se“, dodaje Ivana Mažuranić posve na homerski način,
„ljuto kašljalo od svetoga dima“. Na to slijedi ljuto iskušenje priprostih
momaka na koje kralj zlih duhova, protivnik boga Sunca, šalje svoje
odane sluge, krajnje male, sićušne vragoljaste spodobe.– –
Odveć bi mjesta ovdje zauzeo prikaz nastavka ove drame.
No samo toliko: U jednoga od dvojice starijih unuka zbog zlobnoga
došaptavanja zlih duhova usplamtjela požuda za bogatstvom, u drugoga
goruća žeđ za vlašću, a obojica su se – kako bi odlutali u daleki svijet –
htjeli najprije riješiti djeda.
-.-
386
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
387
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
-15-
I treći unuk, po sebi čist Potjeh, dopustio je da mu zli duh u dušu usadi
po sebi čistu strast za istinom, kojom je jedino htio služiti voljenome
djedu, te je, neprestano ometan zlim dusima, proveo uzalud čitavu
godinu daleko od djeda u planini.
Time je i Potjeh unatoč plemenitim motivima prekršio
zabranu mladoga boga Sunca da ni u kojem slučaju ne napusti djeda prije
njegove smrti. Mladi bog Sunca, koji mu se onomad iznova objavio,
objasnio mu je završnu riječ mudrosti / Goethe „Faust“/: „Kinjiš se i
mučiš i dozivaš mudrost godinu dana da doznaš istinu. A da si slušao svoje
srce, kada ti je na pragu kolibe govorilo, da se povratiš i da ne ostavljaš
djeda, posjedovao bi, jadničak, istinu i bez mudrosti.“– No starija su dva
brata, da bi se riješila djeda i da bi mogla, povodeći se za svojom strašću,
otići u daleki svijet, u noći zapalila kolibu zajedno s djedom koji je u
njoj spavao – – Sada, međutim, kada su ih zli dusi napustili, obojica se
pokajaše……. no najmlađi se već utopio u bunaru…….. Djeda su, kada
su oba starija unuka pohitala do goruće kolibe, pronašli još na životu – iz
kojega je, nepojmljivo za zemaljsko oko, postupno nestajao da bi se kao
blaženik na posljetku pojavio u nebeskome dvoru boga Sunca. Na takav
se veličanstven način dalje odvija radnja, uzvišena u svome mitskome
nimbusu, dražesno prenesena u nebeski dvor mladoga boga Sunca, u
ostvarenje blaženih koncepcija nadzemaljske nagrade za čist zemaljski
život, koje su poganski zamišljene, a ipak kršćanskom mišlju prožete,
krajnje poetične a ipak dječje čiste – prava apoteoza jednostavne ljudske
vrline.– A sve tako plastično u punome sjaju nadnaravnoga svijeta koji
stoluje nad ružičastim
-.-
388
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
389
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
-16-
oblacima.
Vjerojatno bi bilo previše kada bih se pobliže upustio i u
poetske i etičke ljepote „RIBARA PALUNKA I NJEGOVE ŽENE“,
„REGOČA“ i tako dalje. Još bih samo o bajkovitoj drami „ŠUMA
STRIBOROVA“ htio reći da je to neusporedivo profinjeno majstorsko
djelo, po ljiljanima mirišuća bajkovita himna samozatajnoj majčinskoj
ljubavi u najjednostavnijemu miljeu bajke, koja je sama sebe jedva
svjesna, uvijek sebi ista i spremna na svaku žrtvu sve do vlastite negacije.
Idila je to o davnim vremenima, u kojoj se čovjek i priroda stapaju u
jedno da bi iz toga bajkovitoga jedinstva svjež moral, jasan poput
kristala, očaranome slušatelju došapnuo svoj šapćući pjev trijumfa.
x
x
x
Sve u svemu: Izvanredna bi osobnost poput one Ivane
Mažuranić-Brlić svoje silne impulse, misli i vizije srca koje pokreću
njezinu poetsku dušu, svoju čežnju za prirodom i snatrećim pradavnim
vremenima, svoju plemenitost i uzvišenost i čistoću, po mome sudu, da
se poput svojega djeda rodila kao muško, utjelovila u veličanstvenome
dramsko-epskome spjevu o nacionalnoj prošlosti. No, kao žena i majka,
okružena svojim dražesnim potomstvom, Ivana je veličanstvenost koju je
sagledavala pred sobom kao široko prostranstvo svijeta i mnogostrukost
vječno nemirnoga čovječanstva pustila da se prosijava kroz magičnu
leću uobrazilje koja sve smanjuje….. tako da je epopeja postala
bajkovitim svijetom. No, taj je bajkoviti svijet još uvijek prožet epskom
veličanstvenošću koja njezinu aktualnome pjesničkome proizvodu u
ruhu bajke daruje nadasve čarobno obličje ustegnute izvrsnosti kao tek
u malo projicirani
-.-
390
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
391
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
-17-
odraz dramatičnosti realnoga svijeta.– – Nadalje: Radnja je pojedinih
djela – odmaknuta u mitsko slavensko pradoba koje autorica tako
tankoćutno osjeća, a koje je bez obzira na ostatke zametaka i nazora koji
su još uvijek prisutni u narodu samostalno osjetila i stvorila – prožeta
dubinskim kršćanskim duhom koji cjelokupnu poeziju Ivane Mažuranić
ispunjava svetom čarolijom. Pritom je majstorsko pero spisateljice znalo
ono veličanstveno posvuda oslabjeti u ono dražesno – koje je kadro
razveseliti dječje duše − a dražesno ondje preobličiti u krasotu /vidi npr.
nebeski dvor mladoga boga Sunca u „Potjehu u potrazi za istinom“/,
gdje ju je na to silio njezin estetski poriv. Uz to nam odasvuda u susret
struji sveti životni dah etičnosti koji jedini svakoj pravoj poeziji daruje
njezin vječni život.
I doista, zahvaljujući svim tim prednostima nad djelom
Ivane Mažuranić-Brlić stoluje i duh vječne istine.
Dr. Gabriel Manojlović
Professor emeritus opće povijesti
Sveučilišta u Zagrebu;
Predsjednik Južnoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti.
Prebivalište: Zagreb
Trg Kralja Tomislava 8.
392
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
393
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
DR. GAVRO MANOJLOVIĆ
Zagreb
Primljeno 25. siječnja 1935.
od strane sekretarijata Akademije
[nečitljiv potpis]
Zagreb, 19. siječnja 1935.
Štovana
KRALJEVSKA ŠVEDSKA AKADEMIJA ZNANOSTI
u
STOCKHOLMU
Na temelju Statuta Nobelove zaklade i natječaja
raspisanoga na osnovi toga Statuta, sukladno kojemu bi u 1934.
godini „jedan dio“ prihoda Zaklade trebao biti dodijeljen onome
natjecatelju koji je „ostvario najizvrsnije u idealističkome
smislu na području književnosti“ /§ 1./, te čiji „predmet
nagrađivanja“ sukladno dotičnome mjestu u 3. stavku 2. § ne
predstavlja samo „djela objavljena u prethodnoj godini“, već
uopće „najnovija djela među radovima s kulturnih područja
navedenih u /Nobelovu/ testamentu“, čast mi je Švedskoj
akademiji znanosti kao dodjeliteljici nagrade dostaviti molbu,
da se ovogodišnja Nobelova nagrada za književnost dodijeli
gospođi Ivani rođenoj Mažuranić, udovici dr. Ignatiusa Brlića,
advokata u gradu Brodu na Savi /Jugoslavija/, za njezina
izvrsna postignuća na području lijepe književnosti, a naročito
za njezine „Priče iz davnine“ /„Aus Urväterzeiten“/.–
Velike i jedinstvene odlike sveukupne književne
djelatnosti ove spisateljice zauzele su visoko mjesto u
jugoslavenskoj književnosti. Neka od tih djela jedinstvena
su u jugoslavenskome govornome području, a dva su njezina
djela /“Čudnovate zgode šegrta [1]4
-.-
Kraj stranice, u ovome i sljedećim dokumentima nema numeracije.
4
394
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
395
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
-.-
Hlapića“ i bajke „Priče iz davnine“/, osigurala svoje počasno
mjesto i u svjetskoj književnosti.
Bio sam toliko slobodan u prilogu Vam dostaviti
i brošuru pod nazivom „Hrvatska spisateljica bajki Ivana
Berlić-Mažuranić“, objavljenu u Zagrebu. Iz te brošure i u
njoj sadržanoga izbora inozemnih kritika može se približno
razabrati, kakav su velik uspjeh i dugotrajan utjecaj postigla ta
djela u jezičnim sredinama drugih europskih nacija.
U vremenu nakon objavljivanja te brošure
važnost je naše spisateljice još porasla. Pod 2/ prilažem
dodatak brošuri iz kojega je vidljivo da su u međuvremenu
objavljena dva daljnja potpuna prijevoda, i to na slovačkome i
njemačkome jeziku, a koja su postigla veliki uspjeh.
Uz to je djelo „Čudnovate zgode šegrta
Hlapića“ dramatizirano te je s iznimnim uspjehom izvedeno
u Nacionalnome kazalištu u Zagrebu i u Pragu /na češkome
jeziku/.
x
x
x
Potpisnik je već u siječnju 1931. imao čast
štovanoj Akademiji preporučiti da se istoj spisateljici dodijeli
Nobelova nagrada za književnost.
Prijedlogu je bila priložena podrobna analiza
glavnoga djela te spisateljice.
Potpisnik je uvjeren da je to djelo – glavno djelo
spisateljice – od trajne vrijednosti za svjetsku književnost. U tim
se bajkama, usprkos svim posebnostima, obrađuju općeljudski
problemi na takav način da ih se može ravnopravno staviti uz
bok najvećim dostignućima ljudskoga duha na književnome
području.– [2]
-.-
396
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
397
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
-.Slijedimo li spisateljicu u začaranu zemlju
odavno utihnulih poganskih livada, gdje je – nekoć davno –
Potjeh u potrazi za istinom prečuo glas svoga čistoga srca;
gdje je vjerna supruga ribara Palunka izbavila nerazboritoga iz
začaranoga dvorca morskoga kralja; i dospijemo li naposljetku
na Kitež-planinu, na kojoj se upravo gradi skromna crkva novih
vremena; tada će osobito poznavatelji slavenske književnosti
ostati radosno iznenađeni nad tim novim dokazom, koliko je
duboko ukorijenjena srodnost južnoslavenskoga duševnoga
stvaralaštva s najljepšim – doista vječnim – cvjetovima ruske
književnosti iz prošloga stoljeća. Organsko jedinstvo velikoga
slavenskoga rodoslovlja očituje se ovdje i u prostorno
najudaljenijim porivima, usprkos tisućljećima vremenske
razdvojenosti i tisućama milja udaljenosti…
Uz to vjerujem da je potrebno spomenuti, kako
do sada nijedan slavenski pisac nije bio dobitnik vrijedne
Nobelove nagrade.
Poluči li moj prijedlog uspjeh, ta će vrijedna
nagrada pjesnička krila podariti ne samo Ivani BrlićMažuranić, već će i najboljim budućim dušama cjelokupne
naše nacije ukazati na putove još radosnijega leta prema onim
visokim estetskim idealima koji su plemenitome darovatelju
Nobelove nagrade bile na pameti.–
Dr. Gabriel Manojlović
Professor emeritus opće povijesti na Sveučilištu u Zagrebu,
tijekom troljeća 1924.–1927., 1927.–1930., 1930.–1933.
Predsjednik Južnoslavenske akademije znanosti
i umjetnosti (Zagreb).
398
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
399
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
Dr. Gabriel Manojlović
Professor emeritus opće povijesti
na Kralj. sveučilištu u Zagrebu.
Bivši Predsjednik i redoviti član
Jugoslavenske akademije znanosti
i umjetnosti, razred: povijesno-filološki.
Dr. Albert Bazala
Red. profesor filozofije i estetike
na Kralj. sveučilištu u Zagrebu.
Predsjednik Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti.
Red. član Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti,
razred: filozofsko-pravni.
Štovana
Kraljevska švedska akademija znanosti
u
STOCKHOLMU
Zahtjev:
za dodjelu
Nobelove nagrade za književnost
jugoslavenskoj spisateljici:
IVANI BRLIĆ-MAŽURANIĆ
/Berlitsch-Mazuranitsch/
u Zagrebu, /Hrvatska, Jugoslavija/.
[naslovni list]
400
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
401
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
Zagreb, 15. siječnja 1937.
Ja potpisnik dr. Gabriel Manojlović imao sam već čast
na temelju Statuta Nobelove zaklade KRALJEVSKOJ ŠVEDSKOJ
AKADEMIJI ZNANOSTI predati zahtjev da se Nobelova nagrada za
književnost dodijeli
gospođi IVANI rođenoj MAŽURANIĆ, udovici dr.
Ignatiusa BRLIĆA, advokata i saborskoga zastupnika, trenutno s
prebivalištem u Zagrebu /Jugoslaviji/
za njezin izvanredan doprinos na području lijepe književnosti, a osobito
za njezino djelo: „Priče iz davnine“ /„Märchen aus Urväterzeiten“/. Još
bih spomenuo da sam svoj prvi prijedlog od 21. siječnja 1931. ponovio u
dopisu od 19. siječnja 1935., kojemu su dodani tada najaktualniji prilozi.
Ovim dopisom oba potpisnika: prof. dr. Gabriel Manojlović
i prof. dr. Albert Bazala imaju čast zajedno ponoviti taj zahtjev jer je
djelo IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ od posljednjega zahtjeva poraslo u
opsegu i raznolikosti, a naročito pozitivna jednoglasnost o slavi njezina
umjetničkoga imena u domaćoj i inozemnoj književnoj i znanstvenoj
kritici.
Ovime želimo iskazati i naše mišljenje da djela IVANE
BRLIĆ-MAŽURANIĆ, a osobito njezino standardno djelo, originalna
i književno izrazito vrijedna knjiga bajki iz slavenske „davnine“ /“Priče
iz davnine“/, spadaju među najbolja djela svjetske književnosti.
Kako
je
štovanoj
KRALJEVSKOJ
ŠVEDSKOJ
AKADEMIJI znanosti Statutima Nobelove zaklade povjeren uzvišen
zadatak da utvrdi – „najizvrsnije [1]
402
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
u idealističkome smislu na području književnosti“ /§ 1/ − i samo
„izvanredno“ okruni Nobelovom nagradom /§ 5/, dakle iz redova
najboljih djela svjetske književnosti odabere najizvrsnije, potpisnici
imaju čast nadležnu komisiju za dodjelu Nobelove nagrade iznova
uputiti na već spomenuto cjelokupno djelo jugoslavenske spisateljice
bajki IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ te ujedno postavljaju zahtjev da
se cjelokupno to književno djelo prihvati kao izvrsno, a da se knjiga
bajki „Priče iz davnine“ /„Aus Urväterzeiten“/ kao „naizvrsnije u
idealističkome smislu“ okruni Nobelovom nagradom za 1936. godinu.
S prijašnjim su zahtjevima štovanoj KRALJEVSKOJ
AKADEMIJI znanosti već poslani sljedeći prilozi:
1./ 1 primjerak III. hrvatskoga originalnoga izdanja „Priča iz
davnine“ /Märchen aus Urväterzeiten/
2./ 1 primjerak engleskoga prijevoda „Priča iz davnine“ /–
Croatian Tales of Long Ago–/
3./ 1 primjerak češkoga prijevoda „Priča iz davnine“ /–
Pohadky z davnych dob–/
4./ 1 primjerak danskoga prijevoda „Priča iz davnine“ u
dva sveska /–Lavendel og Rosmarin – i –Guldenlok og
Kaempen–/
5./ 1 primjerak švedskoga prijevoda „Priča iz davnine“ /–
Lavendel och Rosmarin–/
6./ 1 primjerak ruskoga prijevoda „Priča iz davnine“ /–Skazki
davnjago vremeni–/
Kako su otada objavljeni daljnji prijevodi, čast nam je u
posebnoj poštanskoj pošiljci dostaviti:
7./ 1 primjerak slovačkoga prijevoda „Priča iz davnine“ /–
Povesti z pradavna–/
8./ 1 primjerak njemačkoga prijevoda „Priča iz davnine“ /–
Aus Urväterzeiten–/
te s time u vezi želimo napomenuti da su pojedine bajke, poput,
primjerice „Šume Striborove“ iz antologije „Les Conteurs Croates“ /pod
naslovom: La forrêt de Stribor/, objavljene u francuskome prijevodu,
kao i u drugim izdanjima na ukrajinskome, slovenskome, poljskome [2]
403
404
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
i mađarskome jeziku. Štovanoj je AKADEMIJI, nadalje, svojevremeno
poslano sljedeće:
9./ 3 primjerka monografije na njemačkome jeziku: „Die
Kroatische Märchendichterin Ivana Brlić-Mažuranić“ [hrv.
„Hrvatska spisateljica bajki Ivana Brlić-Mažuranić“, op.
prevoditelja] s onodobno cjelovitim podatcima o autorici,
njezinim djelima i najvažnijim kritikama
10./ 3 primjerka iste monografije na ruskome jeziku
11./ 1 prijevod domaće kritike profesora Vase Stajića iz srpske
književne revije: „Letopis Matice Srpske“
12./ 1 prijevod kritike Ivana Lukascha u pariškome časopisu na
ruskome jeziku: „Vozrojdenié“
13./ 1 primjerak djela iste autorice „Pjesme-Slike“ /–GedichteBilder–/
14./ 1 primjerak djela iste autorice „Knjiga omladini“ /–Das
Buch der Jugend–/.
Posjedujući obiteljski arhiv obitelji pokojnoga supruga,
koji je za hrvatsku: jugoslavensku povijest od velike vrijednosti, IVANA
BRLIĆ-MAŽURANIĆ radila je u posljednjim godinama na objavi
arhivskoga materijala i napisala književno i povijesno izvrsnu, premda
obujmom neveliku monografiju o Andreasu Torquatusu Brliću, koji je
1848.–1849., u tim za hrvatsku i jugoslavensku nacionalnu povijest tako
odlučujućim godinama, u svojstvu tajnika i suradnika hrvatskoga bana1)
grofa Jelačića te prijatelja slavnoga hrvatskoga biskupa Strossmayera
bio u prvim redovima nacionalne borbe. U zasebnoj pošiljci šaljemo
Vam i te tri dotične brošure, i to–
15./ 1 primjerak: „Iz arhiva obitelji Brlić, uvod k zbirci starih
pisama od god. 1848.–1852.“ /–Aus dem Archiv der
Familie Brlić; Einleitung zu einer Sammlung alter Briefe
aus den Jahren 1848.–1852.–/
16./ 1 primjerak: „Iz arhiva obitelji Brlić II. –A.T. Brlić u
Slovačkom ustanku i Banovu Taboru“ /–Aus dem Archiv
der Familie Brlić II. –A.T. Brlić im slovakischen Aufstande
und im Kriegslager des Banus Jellačić−/. [3]
1) Čast bana Kraljevstava Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i u novije doba
/1868.−1918./ predstavlja međupoložaj između vicekralja i namjesnika,
ustavnopravno odgovornoga i Saboru.–
405
406
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
407
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
17./ 1 primjerak „Iz arhiva obitelji Brlić III. –A.T. Brlić kao
Banov emisar u Parisu.“ /–Aus dem Archiv der Familie
Brlić III. –A.T. Brlić in Paris, als Emissär des Banus
Jellačić.–/
Nadalje, želimo upozoriti i na letak iste autorice „Mir u
duši“ /–„Friede in der Seele“–/, napisan povodom sata prisjećanja na
žrtve rata koji se u cijelome svijetu održava svake godine 11. XI. u 11
sati, a koji se otada svake godine čita 11. XI. na radiju, na skupovima i
dr. u Jugoslaviji i koji resi velika moralna i estetska ljepota. Švedsko i
francusko izdanje toga teksta su u pripremi. Stoga se dostavlja i
18./ 1 primjerak teksta „Mir u duši“ /–„Friede in der Seele“–/
Uz to je pošiljci s prilozima pridodan:
19./ 1 primjerak svečanoga broja časopisa „Posavska štampa“ u
spomen 25-godišnjega spisateljskoga jubileja autorice.
20./ 1 primjerak jubilejnoga broja književne revije „Hrvatska
Revija“ /–Kroatische Revue–/, No. 5/MCMXXX u
spomen 25-godišnjega spisateljskoga jubileja Ivane BrlićMažuranić.
Nadalje je potrebno spomenuti da aktivnosti IVANE
BRLIĆ-MAŽURANIĆ
nisu
samo
na
književnome
području.
Desetljećima je djelovala u dobrotvornim i društveno korisnim
udruženjima i institucijama, niz je godina bila predsjednica Udruženja
za pomoć ženama i društva „Crvenoga križa“. Osobito je bila aktivna u
mračno doba svjetskoga rata te je za tu svoju djelatnost nagrađena
Medaljom Crvenoga križa.
U zemlji je općenito vrlo cijenjena osoba. – Povodom njezina 60.
rođendana Nacionalno kazalište organiziralo je svečanu večer u sklopu
koje je postavljena dramatizacija njezina dječjega romana: „Čudnovate
zgode šegrta Hlapića“ /koji je također preveden na strane jezike/. Tom
je prigodom postala:
Komandir jugoslavenskoga reda Sv. Save,
Oficir francuskoga reda „la Palme“, i
počasni član P.E.N.-kluba, Centar Zagreb. [4]
408
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
Smatramo nepotrebnim ovdje iscrpnije iznositi prikaz
domaće i inozemne kritike spisateljičina opusa, kao i zasebno njezina
standardnoga djela „Priče iz davnine“, budući da su iste detaljno
obrađene u brošuri „Hrvatska spisateljica Ivana Brlić Mažuranić“.
Eventualno bismo napomenuli da je kritika jednoglasno pozitivna, a
većinom krajnje pohvalna.
Engleski časopisi: „The Slavonic Rewiew [sic; Review]“–„Daily
Telegraph“–„Country Life“–„Saturday Revue [sic; Review]“–
„Western Daily Press“–„Church Times“–„Time and
Life“–„Jorkshire [sic; Yorkshire] Post“–„Daily Dispatch“–
„Westminster Gezette [sic; Gazette]“–„Church Times“–
„Morning Post“–„Daily chronicle“–„Evening Standard“–
„Manchester Guardian“ itd., više od 40 engl. časopisa.
Švedski
časopisi „Götteborgd Handelstidning“–„Dagens Hyheter“–
„Sydsvenska Spällposten“–„Stockholms Tidning“– „Svenska
Dagbladet“– i dr.
Češke, danske, njemačke, ruske, francuske, slovačke i mađarske novine
hvale, svaka na svoj način, djelo IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ. Izvadci
iz tih kritika sadržani su u spomenutoj brošuri.
Pisci poput: Rud. Kiplinga, A. I. Kuprina, J. N. Čirikova,
Gippiusa i Merežkovskoga, Otendahla i Lindera pišu pisma ili članke s
izrazitim priznanjem. Čirikov piše da bajke imaju „nešto od Tolstojeva
kršćanskoga morala“ te dodaje: „ali bolje nego kod njega jer nema
nikakve nametljive tendencioznosti.“
Željeli bismo još spomenuti da bajke „Priče iz davnine“ /
„Aus Urväterzeiten“/ nisu zbirka ili prerada postojećih narodnih bajki,
već predstavljaju pjesnički potpuno samostalna i originalna književna
djela oblikovana na temelju staroslavenske mitologije.
Potpisani žele istaknuti svoje mišljenje da su bajke „Priče
iz davnine“ za svjetsku književnost od trajnoga značenja. U bajkama se
IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, usprkos svim posebnostima, obrađuju
općeljudski problemi na takav način da ih se može ravnopravno [5]
409
410
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
411
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
staviti uz bok najvećim dostignućima ljudskoga duha na području
svjetske književnosti.
Uz to, vjerujemo da je potrebno spomenuti, kako do sada
nijednome južnoslavenskome piscu nije pripala čast da dobije Nobelovu
nagradu.
U slučaju da naš prijedlog bude uspješan, ta će vrijedna
nagrada pjesnička krila podariti ne samo Ivani Brlić-Mažuranić, već će i
najboljim budućim dušama cjelokupne naše nacije ukazati na putove još
radosnijega leta prema onim visokim etičkim i estetskim idealima koji
su plemenitome darovatelju Nobelove nagrade bili na pameti.–
Dr. Gabriel Manojlović
Dr. Albert Bazala
Dr. Gabriel Manojlović
Dr. Albert Bazala
Professor emeritus opće povijesti
na Kralj. sveučilištu u Zagrebu.
Bivši Predsjednik i redoviti član Jugoslavenske akademije znanosti
i umjetnosti, razred: povijesno-filološki.
Red. profesor filozofije i estetike
na Kralj. sveučilištu u Zagrebu.
Predsjednik Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti. Red. član
Jugoslavenske akademije znanosti i
umjetnosti, razred: filozofsko-pravni.
412
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
413
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
Dr. Albert BAZALA
Predsjednik Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti.
Red. profesor filozofije i
estetike na Kralj. Sveučilištu u Zagrebu.
Red. član Jugosl. akademije
znanosti i umjetnosti, Razred: filozofsko-pravni.
Dr. Gabriel MANOJLOVIĆ
Redoviti član Jugosl. akademije
znanosti i umjetnosti, Razred: povijesnofilološki.
Professor emeritus opće povijesti
na Kralj. sveučilištu u Zagrebu.
Bivši predsjednik Jugosl. akademije
znanosti i umjetnosti.
Štovana
KRALJEVSKA ŠVEDSKA AKADEMIJA ZNANOSTI
u
STOCKHOLMU
Zahtjev:
za dodjelu Nobelove nagrade za
književnost jugoslavenskoj pjesnikinji:
IVANI BRLIĆ-MAŽURANIĆ
/Berlitsch – Mazuranitsch/
u Zagrebu, /Hrvatska, Jugoslavija/.
[naslovni list]
414
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
415
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
Zagreb, 20. siječnja 1938.
Mi potpisnici, sveuč. prof. dr. Albert
Bazala i sveuč. prof. dr. Gabriel Manojlović, imali smo
već čast putem našega dopisa od 15. siječnja 1937. na
temelju Statuta Nobelove zaklade KRALJEVSKOJ
ŠVEDSKOJ AKADEMIJI ZNANOSTI predati zahtjev
da se Nobelova nagrada za književnost dodijeli
gospođi IVANI rođenoj MAŽURANIĆ,
udovici dr. Ignatiusa BRLIĆA, advokata i saborskoga
zastupnika, trenutno s prebivalištem u Zagrebu /
Agramu/ u Jugoslaviji, za njezin izvanredan doprinos
na području lijepe književnosti, a osobito za njezino
djelo:
„Priče iz davnine“
/„Märchen aus Urväterzeiten“/.
U spomenutome dopisu od 15. siječnja
1937. izrazili smo mišljenje da djela IVANE BRLIĆMAŽURANIĆ, a osobito njezino standardno djelo,
originalna i književno iznimno vrijedna knjiga bajki iz
slavenske „davnine“ /Priče iz davnine/, spadaju među
najbolja djela svjetske književnosti.–
Obojici je potpisnika ovim dopisom
čast da zajedno ponove taj zahtjev te da štovanoj
KRALJEVSKOJ AKADEMIJI ZNANOSTI, kao i
nadležnoj KOMISIJI ZA DODJELU NOBELOVE
NAGRADE iznova svrnu pažnju na izvrsno cjelokupno
djelo jugoslavenske [1]
-.-
416
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
417
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
-.-
spisateljice bajki, IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, te da
istovremeno
formalno postave zahtjev da se cjelokupno
to književno djelo u smislu 5. § Statuta prihvati kao
izvrsno, a da se knjiga bajki „Priče iz davnine“ /„Aus
Urväterzeiten“/ kao „najizvrsnije u idealističkome
smislu na području književnosti“ /1. § Statuta/ okruni
Nobelovom nagradom za 1937. godinu.
Pored sve veće slave i sve raznovrsnije
spisateljske djelatnosti IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ,
potpisnike je na novi zahtjev potaknulo novo, nedavno
izdano
djelo
spisateljice,
povijesna
pripovijest,
objavljena pod naslovom: „Jaša Dalmatin potkralj
Gudžerata“
/Giacomo
Raguseo
Vizekönig
von
Gudscherat/, a u nakladi Dvorske tiskare Z. V. Vasić u
Zagrebu u prosincu 1937. godine.
To novoobjavljeno djelo nacionalne i u
inozemstvu poznate spisateljice primljeno je od strane
kritičara s uzvišenim pohvalama, a od strane publike
s najvećim oduševljenjem. U dnevnim novinama:
„Morgenblatt“, „Obzor“, „Jutarnji List“, „Novosti“,
„Novo Doba“ i mnogim drugima, odmah su objavljeni
osvrti i kritike, koji djelo jednoglasno hvale kao
izvanredno. – Mene je osobno, potpisnika dr. Gabriela
Manojlovića, to novo vrhunsko ostvarenje spisateljice
potaknulo da o njemu pišem u zagrebačkim dnevnim
A./
novinama „Novosti“ od 8. siječnja 1938. i da ga javno
nazovem [2]
-.-
418
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
419
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
-.-
genijalnim. Taj osvrt priložen je ovome dopisu u
originalu i u njemačkome prijevodu pod A./.–
Našemu prošlogodišnjemu dopisu od
15. siječnja 1937. godine priložili smo 20 /dvadeset/
priloga koji karakteriziraju cjelokupno književno
djelo IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ. Ponovljenome
dopisu prilažemo novo djelo autorice, „Jaša Dalmatin
potkralj Gudžerata“ /Giacomo Raguseo Vizekönig
B./
von Gudscherat/, u originalu pod B./, kao i nekolicinu
C./
domaćih kritika pod C./. – Čast nam je pozornost
štovanoga
POVJERENSTVA
NOBELOVE
NAGRADE
ZA
iznova
DODJELU
usmjeriti
na
cjelokupno djelo IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, usred
kojega kao dragulj najčišćih voda stoji knjiga bajki
„Priče iz davnine“ /Aus Urväterzeiten/.–
Kao što je već ranije spomenuto, ta je
izvrsna knjiga objavljena na: engleskome, švedskome,
danskome,
češkome,
ruskome,
njemačkome,
slovačkome u punome izdanju te na francuskome,
ukrajinskome i slovenskome u djelomičnome izdanju.–
Stotine su se domaćih i inozemnih novina,
koje smo samo okvirno naveli u našemu dopisu od
15. siječnja 1937., osvrnule na to vrhunsko djelo,
uglavnom s najuzvišenijim riječima hvale, jednoglasne
u pozitivnoj kritici djela.–
S obzirom na njezino književno, estetsko
i etičko, kao i povijesno i društveno djelovanje
najviša je znanstvena institucija: JUGOSLAVENSKA
AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI na
svečanoj sjednici od 9. svibnja 1937. IVANU BRLIĆMAŽURANIĆ imenovala [3]
-.-
420
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
421
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
-.-
svojim članom.
Ona je ujedno i prva žena u Jugoslaviji
koja je postala članom Akademije.
Spominjući ovdje tek dio spisateljskoga i
kulturnoga djelovanja IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ,
čast nam je u vezi s ostalim stvaralaštvom upozoriti
na ranije upućene dopise štovanoj ŠVEDSKOJ
AKADEMIJI ZNANOSTI od 21. siječnja 1931., 19.
siječnja 1935. i 15. siječnja 1937., kao i na priloge
predane uz te dopise.–
IVANA BRLIĆ-MAŽURANIĆ u sjevernim
je zemljama prozvana „Hrvatskim Andersenom“, a ruski
pisac Čirikov bajke iz „Priča iz davnine“ uspoređuje
s Tolstojevim djelima, nalazeći u njima nešto „od
Tolstojeva kršćanskoga morala“, a da pritom dodaje:
„ali bolje nego kod njega jer nema nikakve nametljive
tendencioznosti.“
Ukratko rečeno, potpisnici žele istaknuti
svoje mišljenje, da cjelokupno djelo IVANE BRLIĆMAŽURANIĆ
predstavlja
kulturno
postignuće
visokoga stupnja, dok su bajke „Priče iz davnine“ od
trajnoga značaja za svjetsku književnost. Potrebno je
još dodati da te bajke nisu zbirka ili prerada postojećih
narodnih bajki, već predstavljaju pjesnički potpuno
samostalna i originalna književna djela oblikovana na
temelju staroslavenske mitologije .–
Predajom zahtjeva da se Nobelova nagrada
za književnost dodijeli jugoslavenskoj spisateljici
IVANI BRLIĆ-MAŽURANIĆ, potpisnici žele [4]
-.-
422
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
423
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 355–424
-2-
spomenuti kako do sada nijednome južnoslavenskome
piscu nije pripala čast da dobije Nobelovu nagradu.–
Stoga ponavljamo ono, što smo u vezi s
tim isticali i u prijašnjim dopisima:
U slučaju da naš prijedlog bude uspješan,
ta će vrijedna nagrada pjesnička krila podariti ne samo
IVANI BRLIĆ-MAŽURANIĆ, već će i najboljim
budućim dušama cjelokupne naše nacije ukazati na
putove još radosnijega leta prema onim visokim etičkim
idealima koji su plemenitome darovatelju Nobelove
nagrade bili na pameti.– 5
Dr. Albert Bazala Predsjednik Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti,
red. profesor na Kralj. sveučilištu u Zagrebu, red. član Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti,
Razred: filozofsko pravni.
Dr. Albert Bazala Dr. Gabriel Manojlović
Red. član Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti, Razred:
povijesno-filološki, professor
emeritus opće povijesti na
Kralj. sveučilištu u Zagrebu,
bivši predsjednik Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti.
Dr. Gabriel Manojlović
[S njemačkoga jezika preveli Stephanie Jug i Tihomir Engler]
Zadnja je, peta stranica samoga prijedloga greškom numerirana kao druga.
5
424
Nominations of Ivana Brlić-Mažuranić… • Nominacije Ivane Brlić-Mažuranić…
Ivana Brlić-Mažuranić
Gavro Manojlović
Albert Bazala
Prikazi
Reviews
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 427–474
427
A Treasury of 19th Century European Folk and Fairy Tales
Jack Zipes, ed. 2013. The Golden Age of Folk and Fairy Tales. From the
Brothers Grimm to Andrew Lang. With Introduction and Translations by Jack
Zipes. Indianapolis and Cambridge: Hackett Publishing Company, Inc. 752 pp.
ISBN: 978-1-62466-032-0
Leafing through the latest offering by one of the leading experts in the field of fairy-tale
studies, Professor Emeritus Jack Zipes, one is instantly reminded of this amazingly prolific
scholar’s 2001 anthology, The Great Fairy Tale Tradition: From Basile and Straparola to
the Brothers Grimm. Indeed, The Golden Age of Folk and Fairy Tales is, by the author’s
own admission, intended as a “complement” (xxxv) to the previous collection and, in
a sense, picks up where its predecessor left off. Both books are collections of folk and
fairy tales, but with different thematic and temporal focuses: while The Great Fairy Tale
Tradition brings together literary fairy tales spanning three centuries (from G. F. Straparola
in the 16th to the Brothers Grimm in the 19th century), The Golden Age contains oral tales
written down and published during the “long” 19th century (more precisely, between 1812
and 1912). The reason for choosing this particular time frame is that it constitutes a period
when “hundreds of educated European collectors, who called themselves antiquarians,
philologists, traditionalists, and later folklorists, began taking an intense interest in the tales
of the folk […] and gathering all sorts of oral stories, writing them down, and publishing
them so that they would not perish” (xvii). A narrower time span allows Zipes to bring
numerous lesser known (some even previously unavailable in English) tales and authors/
collectors to the reader’s attention (in contrast, the previous anthology mostly consists of
Italian, French and German “classics”). In addition to his invaluable work as an editor and
collector, Zipes should also be commended for his translation efforts (he is responsible for
most of the translations from German, French and Italian).
Both informed and informing, this anthology does a great service to the scholarly
community by bringing together a large number of texts (182 tales, to be exact) and making
them conveniently accessible by organizing them into 18 comprehensive sections, each
built around one or more tale types. This kind of organization is particularly conducive
to comparative readings and analyses which simultaneously highlight the national/cultural
differentia specifica of each tale, as well as the common features shared by all tales belonging
to the same type. Each of the 18 sections opens with a contemporary black-and-white
illustration of the tale type in question, made by a student at the Art Department of Anglia
Ruskin University, and a succinct introductory text by Zipes himself. The introductions
generally begin with a brief description of the tale type(s), and then proceed to discuss
the historical and cultural background of the tales presented in the section, their variants,
sometimes even contemporary (literary, film, etc.) retellings. The texts usually conclude
with comments on the Grimms’ tales featured in that section (it should be noted that many
of the sections, as well as substantial portions of the introductory texts, overlap with those
found in The Great Fairy Tale Tradition).
428
Prikazi • Reviews
Though the reader is treated to a variety of tales from different (European) sociocultural contexts and storytelling traditions, the staple of the collection is Zipes’ pet topic,
the Brothers Grimm. Tales from their collection Children’s and Household Tales (Kinderund Hausmärchen (hereinafter: KHM) are featured in every section, appearing in both their
final (1857) and first published versions (varies depending on the tale, but usually 1812,
1815 or 1819). Zipes’ decision to include the lesser-known original versions of the KHM
tales is predicated on the fact that these older variants are much closer to the oral tradition
the Grimms were (by their own admission) trying to capture. Furthermore, he wanted to
give his readers a glimpse of the complex editorial history of the KHM.
The 18 sections which form the central part of this anthology are framed by a general
introduction and two appendices (sections containing biographical and bibliographical
information). The majority of Zipes’ introductory text entitled “The Golden Key to Folk
and Fairy Tales: Unlocking Cultural Treasures” is dedicated to the Grimms and their
collection, which is viewed as a metaphorical golden key which “opened the golden casket
so wide that thousands if not hundreds of thousands of wonderful folk tales came pouring
out into books throughout Europe, and they have kept coming” (xvi). After outlining a brief
history of the KHM and debunking some of the most popular and persistent myths about the
Märchenbrüder and their work, Zipes discusses the influence which the Grimms’ tales as
well as their pioneering work in the emerging field of folkloristics had on other European
scholars and collectors. Stating the importance of ideological, social and political aspects of
the process of collecting and publishing tales in the 19th century, Zipes ends the introduction
with a brief discussion of the problems brought on by attempts to draw up a classification
of folk and/or fairy tales.
The section entitled “Short Biographies” includes biographical notes on the 81
authors/collectors whose work is featured in the anthology. The extensive bibliography
section (which contains some minor, technical errors, such as omissions of authors’
names) is divided into two parts: the lengthier 17-page part lists numerous collections of
folk tales, legends, myths, fairy tales and other types of folk narratives from all over the
world. Regardless of how exhaustive they are, lists such as this one (understandably) cannot
encompass the full extent of available publications, so a certain degree of omissions and
even “imbalances” in representations of specific countries/parts of the world (depending
on the author’s field of expertise, linguistic competences, etc.) is to be both expected and
excused. The second part of the bibliography section includes a useful list of select works
of criticism.
With the publication of The Golden Age of Folk and Fairy Tales, Zipes has presented
us with a rich and comprehensive anthology which functions equally well as a reference/
resource book and a textbook, thus being well-suited for both the seasoned researcher and
the novice scholar. Like The Great Fairy Tale Tradition before it, it seems to lend itself
particularly well for use in the classroom. This accessible and highly useful volume will
certainly make an excellent addition to the library of any scholar or student interested in
folk narratives in general, and folk and fairy tales in particular.
Nada Kujundžić
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 427–474
429
Some Caps and Riding Hoods
Sandra L. Beckett. 2014. Revisioning Red Riding Hood Around the World: An
Anthology of International Retellings. Detroit: Wayne State University Press.
401 pp. ISBN-13: 978-0-8143-3479-9
The story of Cinderella, which, according to some interpretations, is widespread all
over the world (from Asia to the Americas) and across history (from the oral traditions
of Herodotus’ time, to the film, electronic and printed interpretations of our age), has
long enjoyed the status of undisputed global literary inspiration and a favourite text for
analysis. Today, however, it shares this status with several fairy tales and stories, including
“Little Red Riding Hood”, or “Little Red Cap”, which, as early as the 1980s, was in the
spotlight of a few monographic studies and selections considered seminal today. First, in
1982, Jack Zipes published a book in German on “Little Red Cap”, which in the following
year appeared in an extended edition in English. Besides thirty or so variants of the Red
Riding Hood story, coming from different literary traditions and periods, Zipes’ book also
contains a comprehensive and detailed introductory study, which has also proved to be very
influential. In 1987, Danish folklorist Bengt Holbek published an exceptional monograph
on fairy tales, though it remained mainly unknown outside a narrow circle of folklorists. In
this book, mythological reconstructions, ritualistic aspects, archetypal and psychoanalytic
criticism, the morphological, structuralist and other relevant approaches to the fairy tales
of the 19th and 20th centuries are postulated through different passages and summaries of
studies on “Red Riding Hood”. Finally, at the very end of the decade, in 1989, a casebook
edited by American folklorist Alan Dundes was published, bringing a snapshot and a
selection of analytical texts on “Red Riding Hood”.
Meanwhile, numerous studies on “Red Riding Hood” have been written, approaches
have been expanded by feminist, iconographic and other readings, and a number of authors
have devoted several studies or even books to “Red Riding Hood”, or, better to say, “Red
Riding Hoods”. These inevitably include the name of Sandra L. Beckett, professor at Brock
University in Canada, who published not one, but two books on “Red Riding Hoods” in
the first decade of the 21st century. In her book Recycling Red Riding Hood (2002), Beckett
investigates contemporary literary interpretations of the title heroine, whereas in her book
Red Riding Hood for All Ages: A Fairy-Tale Icon in Cross-Cultural Contexts (2008) she
deals with the articulation of “Red Riding Hood” in different cultural and literary traditions.
Part of the literary texts analysed by Beckett in the latter work represent the basis for
her most recent book, Revisioning Red Riding Hood Around the World: An Anthology of
International Retellings, published in 2014 in the propulsive Series of Fairy-Tale Studies
by Wayne State University Press. For this occasion, those texts, along with the added
ones, were translated into English for the first time from as many as fifteen languages.
Many of the translations are her own, a significant number of texts were translated by
the contributors and some of them by the authors themselves. As can be seen from the
introductory acknowledgments, notes and the list of originals, numerous collaborators,
scholars, literary authors, writers and illustrators from all over the world contributed to the
430
Prikazi • Reviews
making of the anthology. Thus, the introductory reviews of individual texts, including some
of Beckett’s translating solutions, are the result of cooperation with authors, translators and
others with specialist knowledge of the context in which the texts were originally published.
The anthology Revisioning Red Riding Hood Around the World contains fifty or so
texts of different genres, ranging from fairy tales, through poems, to novels, and almost a
hundred illustrations. The originals come from different parts of the world, from almost every
continent, precisely from twenty-four countries, including Croatia, which is represented
by the writers Zoran Pongrašić and Damir Miloš and by the illustrators Ivana Guljašević,
Radovan Devlić and Krešimir Skozret. In the anthology, Pongrašić is represented by “Little
Red Cap Another Way”, and Ivana Guljašević by her illustration of his tale (Zašto (ne)
volim bajke [Why I (Don’t) Like Fairy Tales], 2010), whereas Miloš, Devlić and Skozret are
portrayed with “Two Stories about the Little Red Cap” from Snježni kralj [The Snow King]
(1986). In sum, the volume comprises texts published in a time span between the beginning
of the 20th and the beginning of the 21st century, with an emphasis, as the author’s choice of
the “Red Caps” stories from Croatian literature suggests, on texts published at the turn of
the 21st century.
Most authors are represented in the anthology by one text, or, in the case of a longer
one, by a passage from a text. However, the number of authors exceeds the number of
texts, as multi-authored genres, such as picturebooks, rightfully include illustrators. Since
the majority of the represented authors are, with just a few exceptions, such as Vladimir
Mayakovsky or Janosch, unfortunately not known to Croatian readers, and, since the list
of contents of the book is easily available on the internet, I will not, due to limited space,
and in the name of information flow, enumerate their certainly relevant names. Starting
from the assumption that a short text such as a book review cannot present in detail the
imposing number of authors and texts included in the anthology Revisioning Red Riding
Hood Around the World: An Anthology of International Retellings, I will hereafter focus on
the structure of the book and the features of the selection.
The anthology opens with an introductory text in which Beckett describes the genesis
and structure of the book, as well as the key relationships and differences among the chosen
literary texts. This is followed by the literary texts, grouped into seven thematic and stylistic
sections, all but the third and fourth sections corresponding to those introduced by Beckett in
her study Red Riding Hood for All Ages. Every literary text is preceded by an interpretative
introduction, frequently longer than the text itself, which presents and contextualises the
author of the text, the characteristics of the original and its translation, their differences, as
well as the connections with other “Red Riding Hoods” included in the anthology.
Since the book, according to its subtitle, defines itself as an anthology of international
literary adaptations of “Red Riding Hood”, it is important to point out that in the context
of this anthology the term “international” is used in a narrower sense than the one we
are, thanks to Jella Lepman and other “internationalists”, accustomed to in the field of
children’s literature which also comprises a large number of the “Red Riding Hoods” that
appear in the book. Although international by vocation, this anthology does not contain
any text initially written in English, so its international dimension is recognised primarily
from the Anglophone perspective. Readers can, indeed, depending on which part of the
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 427–474
431
world they belong to, quite easily complement the selection presented in the anthology with
an insight from anthology selections of “Little Red Riding Hood” originally appearing in
English. On the other hand, this volume’s international dimension would have been more
complete had the “Red Riding Hoods” of, say, Roald Dahl, Angela Carter, Anne Sexton or
Anthony Browne been included along with the translated ones. The mentioned texts and
similar ones are even more missed, as this anthology goes beyond the modes of exotisation
of otherness at other levels, and does not group the selected texts according to language,
country or chronology but according to their literary features, themes, procedures and
mutual relationships.
Despite its thus not fully extended international range, Revisioning Red Riding Hood
Around the World offers, through its selection, variety and way of presenting literary texts,
an impressive insight into the complexities and scope of the recent literary production of
“Little Red Riding Hoods”. In a nutshell, it brings texts that, according to the demands of
high literature, tell their story with awareness and care, addressing sometimes directly only
children, at another time exclusively adolescents, sometimes only adults, and at another
time all of them, with or without distinction.
On the other hand, not at all less relevant for further consideration, all the included
texts rely, at least remotely, on either of two single sources, namely Perrault’s and/or the
Grimms’ variants of “Red Riding Hood”. Those variants established themselves from as
early as the 19th century as global urtexts of “Red Riding Hood” in the context of a growing
mass, popular culture, and have thus become the dominant starting point for different
interpretations, including literary ones. These interpretations which, as demonstrated in the
texts selected for this volume, successfully follow and question not only the originals but
also the literary traditions, tendencies and movements, other “Red Riding Hoods”, such
as Angela Carter’s, as well as political and social imperatives, including interpretations of
fairy tales, among which Bruno Bettelheim’s simplified and controversial, yet obviously
popular interpretations, hold a significant position.
On the whole, the texts included in this anthology redefine all the levels of “Red
Riding Hood”: from the age and types of the protagonists to the motivational links and
functions of the story itself. The Red Riding Hoods of this anthology are not always girls,
but sometimes boys, too, and sometimes almost grandmothers. They sometimes take cakes
to grandmas, another time it is pizza or KFC (Kentucky Fried Chicken) meals. Their caps
or hoodies are not necessarily red, but can be yellow, grey, black or green. Sometimes
their stories are politically hypercorrect, another time exactly the opposite. They sometimes
speak the language of political satire, another time the language of moral tales. They may
be an amalgam of several fairy tales, but may also have no common points with fairy tales.
Some of them investigate sexuality, others do not notice the wolf at all. In some stories,
mum is to blame for everything, in others, no one is to blame.
As suggested by a whole series of recent titles, the most prominent among them
being Vanessa Joosen’s Critical and Creative Perspectives on Fairy Tales: An Intertextual
Dialogue between Fairy Tale Scholarship and Postmodern Retellings (2009) and the
collection Fairy Tales Reimagined: Essays on New Retellings edited by Susan Redington
Bobby (2009), literary interpretations of fairy tales and stories have become a major topic
432
Prikazi • Reviews
of fairy-tale studies this century. Anthologies such as Revisioning Red Riding Hood Around
the World best show by the number, innovativeness and the thought-provoking qualities of
the literary texts themselves why this is the case.
Marijana Hameršak (translated by Marija Andraka)
A Possibility of Children’s Fiction
David Rudd. 2013. Reading the Child in Children’s Literature: An Heretical
Approach. Hampshire: Palgrave Macmillan. x+238 pp. ISBN 978-1-137-32234-0
This is the most recent publication of David Rudd, Professor of Children’s Literature
at the University of Bolton, UK. He has published numerous articles, mainly in the field of
children’s literature, but also on other subjects, including education, information science,
media and film. His earlier works include A Communication Studies Approach to Children’s
Literature (1992) and Enid Blyton and the Mystery of Children’s Literature (2000). He is
also the editor of The Routledge Companion to Children’s Literature (2010).
In this book, Rudd examines and discusses some key ideas of several scholars in
the field of children’s literature, including Jacqueline Rose, Bruno Bettelheim, Jack Zipes,
Perry Nodelman and Maria Nikolajeva. He also offers close readings of a few classic works
of children’s literature, Peter Pan, Alice in Wonderland, and Where the Wild Things Are,
among others.
In the introduction, Rudd makes an interesting point by claiming that “we sometimes
seem to be trying too hard, that we have become too ponderous in our deliberations about
children’s books (we murder to dissect) such that we lose the actual excitement of reading”
(1). He further suggests our analysis should be based more on ‘energetics’, and less on
‘mechanics’, and argues for more openness in the field of children’s literature.
The rest of the book is organised in four parts, centred on key notions of the French
psychoanalyst Jacques Lacan, who claimed that we as human beings exist within three
overlapping orders: the Real, the Symbolic, and the Imaginary. These terms are additionally
explained in the book’s glossary.
The first part of the book (the first two chapters) is concerned with the Imaginary. In
Chapter 1, Rudd examines the influential 1984 book by Jacqueline Rose, The Case of Peter
Pan, or The Impossibility of Children’s Fiction. Although he agrees with many of Rose’s
ideas, he rejects her conclusion that children’s fiction is impossible, opposing it with a more
interactive model of Mikhail Bakhtin, in which “children’s fiction is always and forever
possible, though its effectivity can never be fully gauged” (23). Chapter 2 offers a close
reading of Peter Pan in the light of several Lacanian concepts. While the protagonist of
Barrie’s novel, an idealised image of eternal youth and innocence, “seems to incarnate the
Imaginary, Captain Hook epitomises the Symbolic” (42). Rudd’s detailed analysis shows
deeper layers under the seemingly perfect surface of Neverland, and reinforces many of
the disturbing issues from the book by examining Geraldine McCaughrean’s 2007 official
sequel to Peter Pan, i.e. Peter Pan in Scarlet. This section, among other ideas, draws a
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 427–474
433
parallel between Peter Pan and Jesus Christ, and will be especially interesting for those who
have not thought of this classic in psychoanalytic terms.
In the second part of the book, the focus moves from the Imaginary to the Symbolic. In
Chapter 3, Rudd asks an important question: “are we content to expose children to the world
of books (adult and children’s), as so many of us, as avid young readers, probably were,
or do we want to try to control this reading, to try to inoculate children against devouring
books indiscriminately and illicitly, though often passionately?” (58). After giving examples
of Roald Dahl and Enid Blyton, popular children’s writers who are often dismissed, he
suggests “a need for more openness; for an approach that avoids finding texts, after being
sieved through a particular theoretical grid, as either progressive or reactionary” (61), which
can be problematic because “Valéry always seems to end up as petit bourgeois, just as
Tolkien is reduced to being ‘a conservative upper-middle class English male’” (ibid.). The
section continues with an analysis of Milne’s Pooh stories and Louis Sachar’s Holes, in
which Rudd contrasts his interpretation with those of other critics. Chapter 4 is dedicated to
Perry Nodelman’s magnum opus, The Hidden Adult (2008). Rudd argues that “the notion of
a shadow text, attractive as it seems, is actually itself very amorphous” (97), and suggests a
more open approach than his binary adult-child model, in which shadows, who indubitably
exist in all texts, do not necessarily correlate with the adult position.
In Chapter 5 the emphasis is on the Real, the third order of human existence according
to Lacan. It examines the notion of the uncanny in children’s literature, as seen by other
critics, and then proceeds to exploit it in another classic, Alice in Wonderland, a book in
which uncanny images abound.
Chapters 6 and 7 make up the final, fourth part of the book, in which all the three
orders, Real, Symbolic and Imaginary, are discussed. Chapter 6 is dedicated to the division
between fantasy and realism which, according to Rudd, are far more interlinked than we
might imagine. In the rest of the chapter, he offers analyses of two picturebooks, Anthony
Browne’s Zoo, and Maurice Sendak’s Where the Wild Things Are. In Chapter 7, the focus
is on The Children’s Book by A.S. Byatt which, despite the title, is anything but a book
suitable for children. Rudd uses it to show the difficulties in drawing a line between works
for adults and children. He claims that the novel shows “how children’s literature can never
be pure, but neither can it be impossible: it is always a hybrid, negotiated place” (187).
Rudd gives a fresh perspective on various topics in the field of children’s literature,
even ideas that are taken for granted, examining questions of children’s literature as a genre,
adult-child and fantasy-realism binaries, among others.
His goal seems to be to create a more open approach by encouraging further discussion.
With his unique style of writing (“‘How does this have anything to do with the Möbius
strip?’ I might hear you asking (although disembodied voices, dear reader, are a sign of
psychosis, to say nothing of that habit of apostrophising absent beings)”), he captures
readers’ attention, while at the same time giving the reader many concepts to study further.
Dina Alexandra Pavković
434
Prikazi • Reviews
Essays on J.R.R. Tolkien
Peter Hunt, ed. 2013. J.R.R. Tolkien: The Hobbit and The Lord of the Rings.
Basingstoke: Palgrave Macmillan. 178 pp. ISBN 978-0-333-71702-8
J.R.R. Tolkien is one of the most popular and influential fantasy writers. His position
in literature is controversial but his popularity is never ending. His works have sparked
many discussions and are constantly critically examined because of the issues surrounding
the status of the fantasy genre and the never-ending debate of quality and popularity. The
latest examinations and discussions are due to the development of children’s literature
studies and approaches to children’s and young adult texts.
The recently issued collection of critical essays in the New Casebooks series by
Palgrave Macmillan, edited by Peter Hunt, focuses on J.R.R. Tolkien and two of his most
popular books, The Hobbit and The Lord of the Rings. This interesting collection of original
essays explores these works from various perspectives and examines numerous issues such
as gender, language, worldbuilding, the placement of Tolkien within the field of children’s
literature, and the visual representation of his works, including Peter Jackson’s movies. The
authors of the essays reflect a critical attitude that accepts the value of Tolkien’s work and
attempt to connect it to its linguistic and cultural roots and to the politics and literature of
its time. The authors also consider the relevance of the work to contemporary discussions
of fantasy, gender, cultural theory and film.
In the Introduction, Peter Hunt examines the critic’s confusion with The Hobbit and
The Lord of the Rings (LOTR) regarding how to place them in literature. He states that one
of the problems critics had with these works was the fact that normal critical tools were
not appropriate. Since then, the critical landscape has shifted and developed, fantasy has
become part of the mainstream, and children’s literature a respectable academic discipline.
The readership of these books is what defines them. They are both read by adults and
children, but the ‘story shapes’ are what distinguishes The Hobbit as a children’s book and
LOTR as a book for adults. Hunt ends the Introduction to this collection by commenting
on the complexity of Tolkien’s works and their importance in the discussion of fantasy
literature, children’s literature and contemporary popular culture.
The first essay deals with The Hobbit’s precarious position in literature thought
appropriate either for children or for adults. Children are the implied reader of the story, and
the story has a simple narrative structure which deals with the maturation of a child-like
protagonist. The author, Keith O’Sullivan, covers various critical viewings of this story:
as a bildungsroman and as a quest-story. He also states that The Hobbit is comprised of
writings for both children and adults and as such encourages crossover readings, meaning
it can be read by both adults and children. The second essay, by Maria Sachiko Cecire,
deals with Tolkien’s influences. Tolkien’s interest in northern European languages and
mythology, medieval literature and fairy stories is well known and has influenced his work
greatly. The author of this essay also reflects on Tolkien’s teachings at Oxford and the
curriculum he designed to do so. Tolkien’s influence on other authors is another issue that
is explored in this essay.
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 427–474
435
The third essay, written by Hazel Sheeky Bird, explores escapism and ‘pastoralism’
in The Hobbit and its influence on Britain during the interwar period. The author of the
essay claims that the story of The Hobbit offers a means of facing the future with renewed
optimism and strength by affirming principles of friendship, mutual understanding and
cooperation. The issue of pastoralism in The Hobbit comes from the enduring equation
between the Shire and England. The mythical English national countryside was often used
in these kinds of stories as a refuge from the modern world. With other examples of British
interwar children’s fantasy and ‘camping and tramping’ fiction, the author of the essay
demonstrates the ability of such works to use escapism and pastoralism in a dynamic way.
The fourth essay, by C.W. Sullivan III, explores Tolkien’s story as a traditional dragon
tale. In it the author argues that Tolkien was a traditional storyteller in the ancient sense,
meaning he created and shaped his narrative in an individual way, creating a variation on
a formula like all the traditional storytellers before him. Only Tolkien did so in a modern
medium. As a traditional storyteller, Tolkien recreated and told an old dragon-slayer story
but then made it his own when he made Bard the dragon-slayer and not Bilbo, the main
character of The Hobbit.
Several essays in this collection deal with Tolkien’s creation of Middle-earth.
Catherine Butler explores the implications and ramifications of worldbuilding, the art of
constructing a universe with its own history and geography, cultures and languages, and
other components. Tolkien famously worked on the creation of Middle-earth for sixty years,
even after the publication of The Hobbit and The Lord of the Rings. He made sure that
every detail fitted into the total pattern where everything had to be entirely consistent. Jane
Suzanne Carroll deals with the topoanalytical readings of landscapes in Middle-earth. She
explores the role of the spatial-cultural intertext in Tolkien’s fiction and does so by focusing
on a single topos, a topological commonplace, the sanctuary. The essay explores the homes,
halls and strongholds of Tolkien’s fiction, and the author shows how medieval literature
influenced Tolkien and his topoi. Tolkien did not just copy the landscapes of older literature
but adapted and modified them to fit into his world. In the last essay concerning Tolkien’s
worldbuilding, Shelley Saguaro and Deborah Cogan Thacker focus on the importance of
trees in Tolkien’s novels. Tolkien, a lover of trees, littered his world with them, for they
stand for attitudes towards nature, offering real or imaginary respite from the modern world.
In his work, Tolkien created magical ancient tree beings (Ents) under the influence of older
literature, like the Grimms’ fairy tales, all infused with the view that a tree is a beautiful
aspect of creation.
Louise Joy deals with language and Zoë Jaques with gender in Tolkien’s work. While
writing The Hobbit, Tolkien understood he was writing for children and thus modified his
language to fit his audience. But this does not mean he limited his vocabulary. Joy explores
especially the language used by Bilbo Baggins. Jacques states that Tolkien’s work has been
criticised for depicting outdated or stereotypical models of gendered behaviour and for
the shortage of female characters. However, if one considers gender a mode of behaviour
separate from a certain sex, then Tolkien’s characters (the Hobbits) are given various
opportunities for gendered development on their journey through Middle-earth.
436
Prikazi • Reviews
In the last essay in this collection, Kate Harvey explores different methods used by
adapters of Tolkien’s work to address specific audiences through a range of visual media.
The Alan Lee illustrated edition is the best known and has influenced and is referenced in
all the other works mentioned in this essay. Other adaptations of Tolkien’s work into visual
media i.e. comic books, graphic novels, animation and films, face a problem in transforming
the text from a verbal to a graphic medium since efforts are generally made to fit as much of
the original text as possible into the new pages, illustrations, animations and film.
This interesting and compelling collection of essays deals with various issues in J.R.R.
Tolkien’s work and offers a new critical approach through the lens of children’s literature
studies and looks at some problems through adult and fantasy literature. This collection will
be attractive to students of children’s literature, fantasy, illustration, film and anyone who
has an interest in Tolkien’s work.
Maja Loborec
Desire: Right or Wrong?
Lydia Kokkola. 2013. Fictions of Adolescent Carnality: Sexy sinners and
delinquent deviants. Amsterdam: John Benjamins Publishing Company. 236 pp.
ISBN 978-90-272-0155-3
In this study, Lydia Kokkola explores one of the most controversial topics in young
adult literature: carnal desire. Reviewing about 200 Anglophone novels and short stories
published in more than one English speaking country and featuring sexually active teenage
characters, Kokkola has arrived at interesting generalisations about Anglophone society’s
attitudes to adolescence, adolescent sexuality, and the messages adult writers convey to
their young readers on the topic. The author points out that though this is a literary enquiry,
the root phenomenon is of a social character because teen fiction does not reflect real teens
but rather what adults think about them and what they should be, proving that despite the
liberal democratic stance Anglophone society takes, it remains conservative regarding
adolescent sexuality.
In the introductory chapter, the author starts off by examining the social beliefs
embedded in the concepts of childhood, adolescence and adulthood. She states that
“adolescence is a social construction” (2) just like the myth of innocent childhood, both
existing because of adults’ urge to “privilege adulthood as a period of balanced maturity” (6).
In Anglophone cultures, Kokkola argues, adolescent sturm und drang is actually invented
by adults for this very reason. Focusing on inner turmoil, the angst-ridden teen is celebrated
through the media and literature, actually perpetuating stereotypes in order to serve broader
social purposes, as this enables the younger child to remain innocent for longer.
Kokkola claims that the “aetonormative” order of society, as Maria Nikolajeva terms
adults’ power over children, allows adults to decide what constitutes age-appropriate
behaviour and to convey it to their offspring via literature for youth which offers an “ideal
site for indoctrination” (14). Thus, instead of reflecting reality, literature has been used as a
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 427–474
437
didactic tool, “a means by which adults attempt to educate and guide young people” (12).
To prove her point, the author points out the problem with problem novels which place
sex as the problem that requires resolution, especially in novels featuring gay and lesbian
characters, thus conveying society’s view that there is something wrong with this.
In the chapter “Adolescence, innocence and power”, Kokkola explores child-adult
boundaries and how they were constructed. She focuses on the concept of innocence and
argues that it is a socially assigned property of childhood. Placing it in a socio-historical
context, the author attempts to demonstrate how the Victorian era turned the Romantic myth
of childhood innocence into a concept specifically implying sexual innocence.
Kokkola quotes the words of Marah Gubar: “innocence is all about what you lack”
(35) and goes on to say that knowledge about sexuality can transmute a child into an adult
through a single act, a situation that constantly repeats itself in almost all literature for
youth. A “knowing child”, in Anne Higonnet’s terms, is no longer a child but is instantly
reclassified as a teenager, a person whose identity is synonymous with trauma and stress.
Biologically, the transition is also marked by the onset of sexual desire, and time and time
again adolescent literature portrays adolescent sexuality with pain and punishment. “By
observing trends which occur across numerous titles, we can investigate the social ideology
underlying the text” (39) and in the author’s opinion the ideology is that “adolescent
sexuality is deviant” (39).
The following chapter, “The calamitous consequences of carnality” deals with the
consequences that befall teen characters when they act upon their sexual drives. These
consequences usually involve unplanned pregnancies, damaged relationships and emotional
pain, sexually transmitted diseases and death. The author is highly concerned with the
emphasis which literary texts place on these calamitous consequences, although she admits
there is the possibility of an underlying real-world trend being reflected. However, she
also states that the obviously didactic nature of the novels is impossible to ignore and that
“this didacticism may even be contributing to the problem it purports to address” (52).
Thus, instead of reflecting the reality and providing useful information and valuable life
insights, the author deems this literature to be judgemental, with the main goal of repressing
teens’ carnal desire through exaggerated emphasis on punishment. For instance, a shocking
revelation, especially bearing in mind the liberal commitment of the Anglo-Saxon world,
concerns the intimate link between teen homosexuality and death, again conveying the
message that “sex can kill you” (93).
The chapter “Teen carnalities” juxtaposes teen with queer carnalities and demonstrates
how society treats teens as deviant in much the same way. By extension, the author finds
queer where it is not obvious, by reading through a queer lens, and suggests that “the reading
teen can be empowered by learning to read against the grain, seeking out queer expressions
desire” (100). She also points out the double marginalisation that queer adolescents face for
being not only desiring teens, but also for experiencing queer desires.
In what follows, the author points out the common queer stereotypes in adolescent
fiction, such as the stereotype of the typical gay/lesbian physical appearance or the
insatiability of gay sexual desire. Another stereotype reflected concerns cross-generational
relationships and the notion of informed consent. In the depictions of these relationships,
438
Prikazi • Reviews
teenage characters are always represented as the victims, regardless of their, at times,
manipulative behaviour to seduce the older partner. The author also finds that lesbian
characters are “ghosted” in adolescent literature in order to avoid their direct representation.
In the chapter “The beastly bestiality of adolescent desire”, Kokkola comes to an
interesting conclusion that the Romantic child is often set in a pastoral surrounding to
emphasise “natural” child innocence, whilst the typical settings for teenagers are quite
different. Either the setting is an urban area, implying that sexuality belongs to the civilised
world, as opposed to the natural, or the teen story is set in the wild and violent natural world,
suggesting that adolescent sexuality is bestial, less mature and shorter lasting than that of
adults, and cannot be tamed once it is released.
Indeed, there are many examples of depictions of adolescent sexuality that draw
parallels with the animal world in the corpus, such as the metamorphosis of teenage characters
into animals. In the author’s opinion, this trope can be used to promote cross-generational
communication on the topic of adolescent sexuality while staying in the readers’ comfort
zone, as sexuality is often only evident to those readers who have already recognised their
own sexual desires. However, at the same time, the trope also sends ambiguous messages,
blurring the line between the adolescent and the beast, once again sending a message of the
bestiality of adolescent sexuality. In addition, the metamorphosis is also employed to depict
the abuse of the teenage character, which, unfortunately, often contributes to the blaming of
the victim due to the vileness of the image of the abused character.
“The abjection of abused adolescents” discusses the depictions of the taboo theme of
sexual abuse in teenage literature. The number of novels tackling this topic has increased
significantly in recent years, which may suggest that social change is taking place, signalled
by the willingness of adults to speak to teenagers as their equals on such difficult topics.
However, Kokkola does not consider that this author-reader relationship is as candid and
benevolent as it seems. On the contrary, she feels that it only confirms the aetonormative order
as these representations “do not offer an apology for the fictional adults’ behaviour” (204).
Moreover, she states that “there is still a strong tendency to blame the teenage characters
for failing to protect themselves” (205). In this sense, it may be suggested that trauma
novels conflate abjection with adolescence, as the abuse renders the character unstable, and
recovery with adulthood, which all aligns with Kokkola’s theory of childhood innocence
as a product of the aetonormative social order. Therefore, the author lauds the existence
of novels which acknowledge that recovery is not always possible, thus also fostering the
process of forming skilful and ruminative young readers. That being said, Kokkola also
points out that young adult literature fosters stereotypes by connecting victimhood with
racial and/or ethnic minorities, usually the Black and, almost always, the poor.
In the final chapter “The end of innocence and the on-set of knowledge?” Lydia
Kokkola summarises her points about adult views of adolescence in today’s society
expressed in teenage literature and discusses the so-far proposed solutions. In her opinion,
promoting abstinence and keeping sexual secrets is not the way to go, since such moves
instead place children in danger, as teenage pregnancy, abortion, rape, incest, child abuse
and other related problems are spiralling and society is facing a crisis revolving around
adolescent sexuality.
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 427–474
439
Thus the author offers a different solution: “radical teenage literature”. Adopting the
term from Kimberly Reynolds, Kokkola explains that radical literature is “a literature that
tries to get to the root phenomenon of desire and would situate that desire within the entirety
of the society they [the readers] inhabit. It would be literature that endeavours to speak
honestly and openly to its readers, which invites dialogues and refuses to either condescend
or to pander to the youngster’s lack of experience and/or knowledge” (211). In the corpus,
Kokkola has found three works that match these requirements, all of which are shockingly
among the oldest novels included in this study: Forever by Judy Blume (1973), It’s OK If You
Don’t Love Me by Norma Klein (1977) and Breaktime by Aidan Chambers (1978).
Although newer novels do show some tendency towards radical literature, there is no
smooth movement towards this comprehensive new view of adolescence. On the contrary, in
Kokkola’s opinion the majority of authors view adolescents as “sexy sinners and delinquent
deviants” (214).
As has been said, this study scrutinises the depictions of teenage sexuality in literature
intended for this audience and has come to some intriguing conclusions about our society
in general, which makes this a social study as well as a literary one. In the author’s opinion,
a crisis is taking place in the way adolescence is perceived and treated in Anglo-Saxon
society, especially in terms of sexuality. However, some may argue that this crisis is not only
taking place in the realm of childhood/adolescence, but throughout society in general. Some
believe we are facing a moral crisis in which sexuality, among other aspects of the human
being, is taken out of context and mistreated to serve political or financial ends, which is then
consequently passed on to the next generation.
As society has not yet come up with the means to deal with the large-scale crisis, the
easiest solution is to try and stop it from spreading, cautioning the young via literature not to
go in that direction. Hypocritical or not, society’s intention, as Kokkola also admits, is not
ill-intended, although we can easily agree it is obviously not the most effective one.
However, I am doubtful that the crisis in the way society perceives and treats adolescent
sexuality can be solved without addressing the root issue of the way society perceives and
treats a human being in all his or her integrity and complexity. This change will follow when
large-scale social change takes place: a radical change that will bring people back to their
roots and stimulate them to embrace the entirety of the human being. In this sense, the radical
literature Kokkola proposes could be a welcome stepping stone towards a more pleasant
society.
Tea Babić
Happy Thinking!
Thomas E. Wartenberg. 2013. A Sneetch Is a Sneetch and Other Philosophical
Discoveries: Finding Wisdom in Children’s Literature. Illustrations by Joy
Kinigstein. Chichester: John Wiley & Sons Inc. 176 pp. ISBN 978-0-470-65678-5
Does the end always justify the means? Is temptation a prerequisite for will power? Is it
important to be an individual, and if so why? These are just some of the numerous thought-
440
Prikazi • Reviews
provoking questions raised in the new book by Thomas E. Wartenberg A Sneetch Is a
Sneetch and Other Philosophical Discoveries. While the questions themselves, having been
a staple of philosophy for hundreds of years, hardly seem innovative or revolutionary, what
is truly innovative is Wartenberg’s claim that the discussion of these and similar conundrums
should be expanded to include children, who are “natural-born philosophers” (x). Not only
do children naturally possess the inquisitiveness which is a sine qua non of philosophical
thought, but child-friendly and engaging material ideally suited to initiate them into the
field is already at our disposal in the form of illustrated children’s books. The author claims
that children’s books – really “philosophical texts in the guise of simple children’s stories”
(143) – are a source of prompts that parents, teachers and other professionals working with
children can use to initiate discussions about various philosophical concepts and questions.
The raison d’être of Wartenberg’s book is thus to provide the adult reader with the knowledge
and tools necessary to fully utilise this philosophical potential. Rather than an introduction
to philosophy per se, A Sneetch Is a Sneetch is an introduction to philosophical thought,
inviting readers to “do” philosophy by questioning and reflecting on the various aspects of
their daily existence, while encouraging their children to do the same.
Each of the 16 chapters that comprise this book uses a different children’s text to
present and discuss various philosophical problems, tackling issues such as the relationship
between imagination and reality (Crockett Johnson, Harold and the Purple Crayon),
features of language (William Steig, Shrek!), means and (im)possibilities of communication
(Mo Willems, Knuffle Bunny), the relativity of knowledge (James Thurber, Many Moons),
(a)theism (William Steig, Yellow and Pink), artistic standards (Peter Catalanotto, Emily’s
Art), deceit (Harry Allard, Miss Nelson is Missing!), environmental ethics (Shel Silverstein,
The Giving Tree), willpower (Arnold Lobel, Cookies), discrimination (Dr. Seuss, The
Sneetches), feminism (Robert Munsch, The Paper Bag Princess), (non-)conformity (Daniel
Manus Pinkwater, The Big Orange Splot), etc.
Each chapter is framed by an introductory overview of the plot of the book in
focus and a final list of suggestions for discussions with children. In line with the book’s
educational agenda, the names of prominent philosophers and key terms are written in bold
font, while the notions and schools of thought central to each chapter are explained in a
separate text box, intended for those “interested in learning about philosophy in a bit more
depth” (5). Despite the author’s invitation to do so, the reader is advised not to read the
(semi-independent) chapters out of order: seeing that they are heavily cross-referenced,
the non-linear reader might find him/herself having to peruse the rest of the book to find
explanations for relevant terms and concepts.
The chapters are followed by an afterword and several appendices: a list of “thumbnail
biographies” of relevant philosophers, a glossary of key philosophical terms and two
reading lists intended for those who wish to read more “philosophical picture books” and
those interested in expanding their knowledge of philosophy. Unfortunately, the reading
list on philosophy is disappointingly brief and consists mostly of general introductions and
informative websites, rather than actual philosophical writings.
Wartenberg’s reader-friendly text is filled to the brim with examples, clear and careful
explanations of abstract concepts and guided questions which help the reader follow the
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 427–474
441
author on the road to philosophical thinking. The simple, straightforward language and
conversational tone help make the book a most interesting and engaging read. The only
thing that occasionally interrupts the otherwise flowing style is the author’s self-conscious
attempts at humour. Not that the word games the author seems quite fond of are not amusing
or witty in themselves, it is just that the he insists on following up on the jokes by stating
that he has in fact made a joke. Consider this example from the chapter on Harold and the
Purple Crayon: “[Harold’s] final act is to draw up the covers of his bed – notice the pun
on ‘drawing’ here” (13). Finally, this reviewer has spotted some factual mistakes, such as
calling Viola Swamp (a character in H. Allard’s Miss Nelson is Missing!) Viola Sharp (82,
88).
By demonstrating both the ‘seriousness’ of philosophy hidden in children’s books
and the childlike wonder found in the very foundations of philosophy, Wartenberg’s book
posits itself on the intersection between children’s literature and philosophy. However,
it is certainly much more (if not exclusively) about philosophy and less about children’s
literature, which is primarily treated as a platform for teaching and discussing all things
philosophical. Scholars of children’s literature might thus be disappointed to find that the
texts themselves are not discussed for their literary merit, but are more or less reduced
to entertaining teaching tools. While this might be expected in a study intended as an
introduction to philosophical thought, the insistence that children’s book should be taken
‘seriously’ (just) because they teach ‘serious’ lessons is not without its problems.
Another thing that might surprise the children’s literature specialist is Wartenberg’s
treatment of the fact that children’s books have ‘deeper meaning’ as something of a
revelation. Admittedly, the idea that philosophy and children’s literature go hand in hand
may be a relatively novel one, but the idea that children’s books are not ‘just for fun’ (or
‘just for children’, for that matter) is not. Though each of the books Wartenberg discusses
has been carefully selected to illustrate a specific philosophical concept, this one-conceptper-book approach might have profited from at least a hint of alternative possibilities of
interpretation. The suggestions section at the end of each chapter might be a good place
to draw the reader’s attention to the fact that the books under discussion do not have one
definitive meaning, but can in fact be read from different perspectives and with other issues
in mind.
Wartenberg’s comprehensible and engrossing book is likely to appeal to both the
seasoned philosopher and the uninitiated. The one-sidedness and lack of focus on the
books themselves might result in a somewhat limited appeal for the scholar of children’s
literature, but the author’s enthusiasm and novel approach should certainly be commended.
Wartenberg effectively argues for liberating philosophy from academia’s ivory tower and
presenting young minds with intellectual challenges. Despite some flaws in its execution,
his mission to teach children philosophy and his battle against false assumptions regarding
both philosophy and children(‘s literature) is a most welcome one.
Nada Kujundžić
442
Prikazi • Reviews
Rethinking Childhood
Paula S. Fass, ed. 2013. The Routledge History of Childhood in the Western
World. London: Routledge. 531 pp. ISBN 978-0-415-78232-6
The Routledge History of Childhood in the Western World is designed and written with
the intention to create a new history of childhood to supersede Philippe Ariès’s Centuries
of Childhood (1960), the ultimate seminal book in this area of research. In one way, the
appointed task was necessary because after fifty years there was a need to revise Centuries
of Childhood and to rethink Ariès’s key concepts. On the other hand, as Paula S. Fass
emphasises in the book’s introduction titled “Is there a story in the history of childhood?”, it
is hard to bring new research results and scholarship to a large audience, since Ariès’s book
has become essential reading and has been incorporated in so many other studies in various
fields of interest.
The book reviewed here is divided into three parts: the first deals with childhood
in Ancient times, the Middle Ages and in Early Modern Europe. The second covers the
creation of childhood in the Western World since 1500 and thematically focuses on different
aspects of childhood experience in the past, such as growing up in the countryside and in the
city, war, emotions, legislation, labour, schooling, adolescence, sex, games and toys, fine
art, literature and children as consumers. The last part of the book focuses on childhood at
different times and in different places (children as slaves in North America, childhood in
Sweden, social welfare and children’s rights, children and crime, scouting organisations,
childhood in the Great Depression, childhood in Nazi Germany and in Latin America, as
well as international child saving).
The authors whose papers are gathered in the book extract some key problems from
Ariès’s concepts and offer a theoretically founded alternative that is likely to become a
new paradigm of the history of childhood. The first and the biggest objection they make
to Ariès’s concept of childhood is concerned with his approach. Fass claims that Ariès
wrote a brilliant, compelling and even sensational story accompanied by simple and vivid
arguments, but that he made rough generalisations. As opposed to Ariès, the authors of the
chapters of this book emphasise the great variety of childhood experiences due to status,
class, wealth, poverty, gender, race, geographical location (continents, north/south, east/
west, urban/rural, etc.) and other environmental and cultural differences. Accordingly, it is
not possible to say (as Ariès did) that childhood emerged in the 16th century when social,
cultural and economic conditions turned childhood into a privilege because these conditions
were available only to a few. The privilege of childhood as a general ideal emerged not
earlier than the 19th century “when nation states inserted it among the ideals of citizenship”
(3). In addition, considering childhood as a privilege, which became not only an ideal but a
requirement of proper development, is the basic assumption that helped create the paradigm
of childhood in the modern Western world.
The authors of this book aim to change this paradigm. They stop searching for various
shapes of what we consider as (desirable) childhood in the past and turn to traces that confirm
that people in the past recognised the child as different and that they treated childhood as a
special stage of life. This approach resulted in a completely new insight, which Ariès never
included in his study, i.e. that forms of childhood can be found well before the modern
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 427–474
443
period: in the ancient classical world and in the ancient Middle East where the dominant
western religions of Judaism and Christianity were born, and also in the medieval period,
as well as in early modern and modern times. The main and perhaps the most important
conclusion Fuss arrives at is that our modern concept of childhood is culturally constructed.
Our view “of child and the values we attach to childhood were subject to change” (5).
Therefore, the assumption of the book is that our present-day paradigm of privileged
childhood prevents us from seeing other forms of childhood in the periods when childhood
had different values attached to it. This does not mean that before the 16th century the notion
of childhood did not exist, but that the concept of childhood then was different.
The second big complaint to Ariès’s study is his statement that parents did not love
their children before early modern times (16th century). Unlike Ariès, Keith Bradely, Steven
Mintz, Margaret L. King, Joanne M. Ferraro, and Bengt Sandin emphasise in their respective
chapters that the affection of parents to their child cannot be measured and valued by our
modern concepts of parental love. Historical research shows that the conditions in which
children grew up from ancient until modern times were marked with a high degree of child
mortality (around 50%) which was the consequence of poor living conditions: diseases like
the plague, malaria, typhoid, tuberculosis were rife, and medicine was largely ineffectual,
water was contaminated, there were food shortages, etc. The death of a child used to happen
pretty often, but the question is how parents coped with this loss. Bradely writes that “Grief
could be intense, at all social levels […]. The notion that the ancient Persians did not see
their children at all until they were well beyond infancy, so that loss could be borne more
easily if the children died beforehand, whether true or not, is comprehensible” (29).
Ferraro points out that most historians studying childbirth and the nourishment of
infants generally conclude that parents were attached to their babies, irrespective of the high
death rates (6). Also, as Grant claims, “the fact that more children died at a younger age
does not mean that parents were dispassionate about their deaths” (106).
However, the situation was not universal and it cannot be applied to every time and
to every child. There was a great difference in behaviour towards children of free people
and the children of slaves. Furthermore, infanticide was quite common, even until the 18th
century, and almost legal. As Ferraro points out, judges were reluctant to view infanticide
as homicide (69) and in ancient Rome, King reports, the pater familias could decide –
shortly after the birth of a child (eight days for males and nine for females) – whether the
family would raise the child or let it be murdered (46). Bradley lists possible reasons for
such an act, which is nothing but monstrous today: physical defectiveness, illegitimacy,
parental disputes, the need to divide estates among sons, and the need to bestow a dowry
on daughters (30). On the other hand, in Judaic and Christian communities, infanticide and
abortion were strictly prohibited by religion.
Another problem was abandoning children due to famine and, again, poor living
conditions. Ferraro explains that parents used to leave children to foundling homes or
orphanages, or would farm them out as domestic labour (62). However, it is clear that
parents did love their children before modern times. Grant clarifies that the inhibition of
mourning was sometimes just the easiest way for those suffering such a loss to cope, and
sometimes it was part of religious belief which “attempted to constrain their grief by urging
them to regard their children’s death as a ‘gift of God’” (106).
444
Prikazi • Reviews
Unlike modern child-oriented societies, Ferraro writes, childhood prior to the 19th
century was considered a transitory period, a preparatory stage of life (72), i.e. children
were expected to take responsibility in family life from an early age. Their responsibilities
grew exponentially through the years (65) and their chores were gender differentiated in
order to prepare for future adult roles. Toys and games were used for this purpose, and
for developing the child’s skills. In medieval and early modern societies, boys usually
“undertook athletic and military training that fostered teamwork and built moral character”
(64). In contrast, girls were prepared for domestic responsibilities.
Schooling was usually a privilege of the elite classes, while the remaining majority
of the unprivileged had to work, and children were involved in everyday family chores
(herding livestock, weeding, cleaning, carrying water or preparing food) at a very early
age, from about six. Colin Heywood questions the widespread opinion about child labour
during the Industrial Revolution. Childhood until the early modern period (c. 1500 –
1800), which implied working from a very early age on farms or in domestic workshops,
is compared to childhood of the 19th century when children worked in tough conditions and
had full-time jobs in industry. The difference accentuates leisure time: children working on
family farms could still play as well as work, but working in a factory reduced leisure time.
Heywood illuminates the problem from another perspective; aware of our contemporary
negative attitude towards child labour, he tries to avoid the snare of a presentistic judgment
of historical facts, and concludes that work was always an inseparable part of childhood.
It made children useful to their families, and they wanted to be useful. Furthermore “Work
would mean long hours out in the fields in all weathers […] or the monotony of sewing,
hammering, turning wheels, and so forth, but it also brought a rise in status within the family
and the local community” (137). From the historical point of view, labour was necessary for
survival, regardless of the conditions that we today consider brutal. The great turnaround in
the history of child labour happened with the introduction of compulsory schooling, and it
leads to our modern image of childhood. This was the moment when school replaced work
in a child’s life (125).
The changing perspectives in telling the story about childhood, based upon the
historicist point of view and the abandonment of presentism, are the central idea of The
Routledge History of Childhood in the Western World. The question is posed whether it is
applicable to the story of children’s literature. Maria Nikolajeva sets fundamental premises
on the nature of children’s literature and its cyclical historical development. Defining
the borders of children’s literature is a delicate task, as they are blurred and overlap with
literature in general, and defining the beginnings of children’s literature is equally as
elusive, considering the crossover readership of folk tales and the utilitarian purposes of
children’s books in history. Still, children’s literature is defined by its audience. Nikolajeva
applies this principle to the literature of other (disempowered) social groups: women, the
working classes, sexual minorities, ethnic minorities and indigenous people of colonised
territories (313). However, it is just a formal similarity. While these disempowered social
groups nowadays write their own literatures and histories, children’s literature is the only
marginalised category in which literature for the disempowered (children) is written and
marketed by the empowered, i.e. adults. The result is that “every book addressing a young
audience inevitably has its shadow text that reflects the beliefs and opinions of the adults
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 427–474
445
behind” (313). This implies that adults are using children’s literature for a transfer of social
norms and behaviour codes, to instruct and educate children, and this is the reason why
“storytelling is a powerful factor in ideology and education” (313). Nikolajeva argues that
forms of children’s literature can be traced in oral and written storytelling, in accordance
with “today’s evolutionary literary theory criticism [which] claims that storytelling played
a significant role in our ancestors’ survival strategies” (313). Contrary to the concept of
this book, Nikolajeva concludes that children’s literature could not have existed before
the invention of printing and that it is a phenomenon of the modern and post-modern era.
Her arguments to support this include the economic development of printing and the book
market, the “consolidation of the middle class with economic potential for buying books
and sufficient leisure for perusing them; the general rise of literacy and the establishment
of mandatory schooling” (314). Inclining towards a constructivist view of childhood,
Nikolayeva stays within the scope of today’s views on children’s literature.
However, the question remains whether it is possible to go beyond this framework.
Is it acceptable to define the beginning of a phenomenon by establishing all contextual
conditions (for instance, market development and the rise of literacy) for its massive
development, or can it be traced by some rudimentary forms before these conditions are
fully met? Perhaps the contextual conditions only accelerated the rise of already existing
forms of children’s literature. Besides, perhaps our present-day demands for artistry in
children’s literature prevent us from seeing and acknowledging other types of literary texts
for children. These interrogations can also be transferred to the problem of adolescent or
young adult literature. Nikolajeva claims that The Adventures of Tom Sawyer by Mark
Twain (1876) is “a forerunner of the novel of adolescence” (317) while she is aware of
the existence of a whole genre of instructional reading for young girls (or boys) before
it, such as The Governess or The Little Female Academy by Sarah Fielding (1749). Such
literary texts had the task of educating and socialising young girls “into conventional gender
roles of obedient daughters, wives, and mothers” (318), which implies that those texts were
written for adolescents, pre-marriage girls or boys, to prepare them for adulthood. Why
then is The Governess, published a century before The Adventures of Tom Sawyer, not the
forerunner of adolescent literature? Is the lack of literary value a strong enough reason to
neglect historical facts? Perhaps the book had literary value for people of that time, but our
criteria are different today.
Obviously, this shift in values of a literary text is closely connected to the changed
perspective of childhood. While earlier in history childhood was, as Ferraro suitably
highlights, a “preparatory stage of life” (72), a stage that should be quickly passed, during
which children were supposed to adopt as soon as possible a useful role in the family and in
society, the modern paradigm of long, playful and never-ending childhood tends to prolong
the period of childhood and promote its own values against the values of adulthood.
The choices that Nikolajeva makes are strongly founded in the decades where the
scholars of children’s literature struggle to separate children’s literature from literature
in general. Children’s literature has often been identified as a lower genre of mainstream
literature, as a less worthy copy of “real literature”, and the child reader has often been
bundled with readers of “simple taste”. Scholars of children’s literature have put a lot of
effort and energy into proving the autonomy of the field. The main and most frequently
446
Prikazi • Reviews
emphasised differences that distinguish children’s literature from mainstream literature are:
a different history (the emergence of children’s literature is connected with the emergence
of the child reader), differently defined historical periods (children’s literature emerged later
and developed in a specific exchange of periods, mainly due to the oscillation between the
two extremes of education and pleasure), the canon (children’s literature has its own canon,
independent of mainstream literature, and its own distinction of lower and higher genres)
(315, 319).
The biggest burden for children’s literature is the claim that it is not artistic. To
emphasise the opposite, scholars have been writing a history of children’s literature focusing
on highly appreciated children’s books (establishing the canon), and everything else created
and published for children has been judged according to this. But if the immanent literary
critic is put aside and the problem of children’s literature (as defined by a specific group of
readers) is reconsidered from the perspective of contextual literary criticism and childhood
studies, it is obvious that the development of children’s literature imitates the flow of
changing paradigms of childhood at a particular time in history. At once, all those didactic
and moralistic stories find their proper place and purpose in the ideologies dominant at
certain points in time.
Following this sequence of thought, Nikolajeva arrives at a surprising conclusion.
Commenting on the cultural and literary phenomenon of Harry Potter, she notices a cyclic
pattern of the evolution of children’s literature: “Nevertheless, scholars are inevitably redefining children’s literature from the vantage point of the twenty-first century. With today’s
conspicuous crossover literature, the evolution has gone full cycle, back to the situation
when adults and children shared their reading matter. […] It shows that young readers
can easily manage books of well over five hundred pages if these are engaging enough;
that children’s books can be popular without losing complexity and artistic quality; that
children’s books can be enjoyed by readers of all ages and transcend cultural borders” (325).
The Routledge History of Childhood in the Western World certainly accomplishes the
set task: to impose a new perspective on childhood research, to question Aries’s almost
axiomatic thoughts on childhood, and to encourage the application of a new paradigm in
other studies and fields of research.
Sanja Lovrić Kralj
Picturebooks and Intercultural Education
Anne M. Dolan. 2014. You, Me and Diversity: Picturebooks for Teaching
Development and Intercultural Education. London: IOE Press and Trentham
Books. 192 pp. ISBN 978-1858565224
You, Me and Diversity, with its engaging title, draws one into the world of development
and intercultural education and Dolan’s project merits its DICE funding in selecting
appropriate material for classroom use. She proposes a very helpful three-part framework
for teachers to follow and devotes a chapter for each, suggesting themes that could be
introduced. Every topic is extremely well researched and she details much historical
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 427–474
447
information when explaining her choices. She then lists a large number of picturebooks
which could support the relevant themes, some of which are discussed in more detail than
others, and makes many important textual quotations. What she doesn’t do, however, is refer
to the skilful ways in which the illustrators implement specific visual codes to make these
picturebooks so powerful. Although she uses the current term ‘picturebook’ – signifying the
unity of picture and text – a great deal of her references could be to picture-less short novels.
Her first chapter provides nothing new in terms of picturebook research, but she
investigates the subject well and provides a basis from which she can launch her theories and
allow her argument to develop. Her aim is to demonstrate how carefully selected picturebooks
can “promote critical thinking and action-based projects in line with contemporary thinking
in development and intercultural education” (1). After her initial research trawl, she begins
to find her voice and focus on classroom teachers whose influence she says is “paramount in
determining the means through which the child interacts with the picturebook” (13). None
would dispute this, but her essential premise revolves around the need for enquiry-based
learning and she believes that “the challenge for teachers is to interrogate the picturebook
images” in order to promote this (16). Her point of departure differs from many researchers
in as much as her geographical background leads her to believe that “picturebooks have
the potential to supplement the work of the teacher in the development of a variety of
development education concepts and skills” (17). From here she lists numerous examples
of picturebooks which could be used for her purpose, concluding with Desmond Tutu’s
Desmond in the very mean world (21) where Desmond learns the power of words and the
meaning of forgiveness. She then sets out her “core-values for development and intercultural
education” which she believes can “help and extend children’s perspectives in preparation
for active citizenship in a global society” (24).
In her second chapter, Dolan provides the much needed definitions for her terminology
which help the reader to understand her argument better. The observable and non-observable
aspects of culture (25) are very useful, as are her definitions of the terms “multicultural” and
“intercultural”; and her explanation of development education is vital for comprehension
of what is to follow. She presents her core themes for culturally responsive teaching in a
very interesting and informative discussion on development education, particularly child
labour (31). This focuses on a number of picturebooks which give the reader insights into
the variety of stories available on themes such as justice, equality, refugees and hunger. The
books listed show extensive research and help to explain her standpoint. The follow-up
work for use in schools, which is based on the books, is excellent although the activities
could be done with any book format. Her argument would have been strengthened if she
had given some indication as to why picturebooks are so special and how they can help us
to “read” a character’s feelings through facial expressions or body gestures; how specific
circumstantial details can help us to “experience” the squalor of their surroundings; or
how a tightly framed image can help us to “understand” the claustrophobic nature of some
children’s work conditions.
Chapter Three provides much helpful information on how to create a culturally diverse
classroom and, as well as listing numerous books that can facilitate this, Dolan explains
what a number of issues mean to her. These include diversity (of the book’s title), gender,
integrating quality multicultural literature into the curriculum, identity and cultural identity.
448
Prikazi • Reviews
She also discusses the importance of authenticity in multicultural picturebooks, authors/
illustrators and criteria for selection. Each of these sections is heavily supported by relevant
research and, occasionally accompanied by reference to the illustrations; such as those
when she talks about Africa not being a country but a continent. Here she suggests that
“realistic illustrations are used to explore the cultural, environmental and social diversity
of Africa” and “show people having breakfast, going to school, doing homework, shopping
and playing” (51). Rather than stating that this is a “colourful, easy to read book” and
that the “vast and varied continent is shown with different people inhabiting different
environments”, she might have explained how the illustrations convey this and bring the
book to life.
In Chapter Four, Dolan presents a number of terms relating to critical literacy and the
concept of development and intercultural education which she believes are necessary in
order to prepare learners to participate effectively in society (60). She includes a helpful
framework for exploring this and believes that challenging picturebooks can help children
to “view themselves in a different and more informed manner than they did previously” and
provide “a lens” through which they can do this (64). She supports her ideas with references
from Mallan (68) and Smidt (72), textual examples from a variety of picturebooks, and visual
remarks about Anthony Browne’s books (68, 71). Her comments about these picturebooks
being unique, beautiful, works of art, extraordinary, good or beautifully illustrated (65) don’t
really support her argument for using them; but the curriculum framework she presents for
teaching development and intercultural education through picturebooks is sound, and the
specific sections very useful to teachers.
In the following chapters, Dolan examines the concepts of Respect, Understanding
and Action – the three parts of her framework. Respect is seen in terms of self-respect
and she suggests that it is a “key part” of development and cultural education – the “first
rung” on the ladder of intercultural relations (93). In presenting a selection of picturebooks
that deal with self-esteem, self-respect, identity, bullying, human rights and environmental
issues, Dolan supports her argument and suggests ways in which teachers might make
use of certain books. Her choice is excellent, in terms of the themes that she covers and,
when discussing environmental issues, she begins to acknowledge the importance of the
visual narrative in books like The Window which “uses several visual devices to indicate
the passage of time” (88). What she does well in this chapter is to demonstrate the ways in
which some of her chosen stories fit her thesis, although at times listing books which would
have been better placed in an appendix. Understanding, the second part of her framework,
is explained by looking at social movements which can help children to learn and appreciate
complex development and intercultural issues. Dolan chooses specific picturebooks to
support topics such as: climate change; deforestation; slavery; gender inequality; apartheid
and the Holocaust and supports each of these with very vivid accounts of events relating
to each. These accounts are again very informative and well researched, providing perhaps
an “eye-opener” for many readers. After each section, she again lists many picturebooks
which she feels develop greater understanding of these happenings and recounts, in some
cases, their storylines. Chapter Seven addresses Action, the third part of her framework,
and indicates how children can learn about different kinds of action through the ways in
which picturebook authors and illustrators allow their young readers to “dream” and create
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 427–474
449
a vision for a better society (136). Whilst this is a vast expectation, Dolan nevertheless puts
forward a number of helpful and informative themes to support her belief. The books she
introduces to exemplify this, however, are still presented in list format and she doesn’t often
refer to specific illustrations.
In her final chapter, Dolan focuses on picturebooks that she feels “embrace” the
refugee experience, enlighten children about their plight and reassure refugee readers that
there is life and hope for them. She defines refugee and asylum seekers for her adult readers
and suggests a range of picturebooks which she feels share these themes. As with the other
chapters, her research is sound, informative and followed by examples of carefully chosen
picturebooks that could be used by teachers. Occasionally she does mention how visual
cues are used to convey meaning, such as during her discussion about Shaun Tan’s The
Arrival (147) but these moments are rare. This is in fact the first chapter that includes any
illustrations and none are from inside the books. A great pity, as this would have enabled her
to illustrate in depth why picturebooks are so powerful in conveying the sometimes harsh
reality.
You, Me and Diversity is a well-researched, illuminating book which sets out the
aims of developmental and intercultural education clearly and fulfils its aim in suggesting
themes and picturebooks that will help teachers to guide children on the path to learning
about controversial and complex social issues. In her concluding chapter, Dolan states that
teachers cannot expect picturebooks alone to teach a theme and hopes that You, Me and
Diversity will help them (151). This is certainly likely to be the case in terms of knowledge
but teachers may still need guidance on how to discuss the picture-text relationships
semiotically in order to make full use of the picturebooks. To complement her approach, the
methodology used in a number of academic picturebook projects, to help both teachers and
children to learn more about intercultural themes through visual narratives, might be useful.
Penni Cotton
Literature = Education
Janice Bland and Christiane Lütge, eds. 2013. Children’s Literature in Second
Language Education. London: Continuum. 224 pp. ISBN 978-1441183521
If you look up the term ‘literature’ in a dictionary, you will find these definitions.
Literature is “the production of literary work” or it presents “writings in prose or verse
which have excellence of form or expression that support ideas of universal interest”
and of course it is “the body of written works in a particular language, country or age”.
Literature, naturally, is a form of art, and because it is a form of art it is hard to explain why
something should be considered literature, and why something else should not. If you take
the definition of literature from the Merriam Webster English Learner’s Dictionary, you will
find that: “literature presents written works that are considered to be very good and to have
lasting importance”. In this arena we come across “children’s literature”, and, as Bland puts
it in her introduction, for a long time this term has been used generally to describe any kind
of literary work, either written, illustrated or an oral interpretation, aimed at children and
450
Prikazi • Reviews
teenagers. Fairy tales, nursery rhymes, graphic narratives and young adult literature have
all been considered to reflect children’s vast interests. However, what is children’s literature
exactly? Is it only aimed at a child audience, and can we use it to teach language? These
questions are raised in the volume of work titled Children’s Literature in Second Language
Education.
This book, edited by Janice Bland and Christiane Lutge, offers a collection of studies
by various authors as well as the editors’ own reflections on the subject that focus on using
literary texts as both literature and language-acquisition input. This is something that, until
very recently, has been uncommon in modern research studies on the nature of English as
a foreign language (FL) or second language (L2). The book is organised so that it offers a
number of different approaches that show the advantages or potential disadvantages of using
literature for L2 education. Bland and Lütge divide the studies of their fellow researchers
and approaches into four major focal points, each addressed in detail within the individual
authors’ own chapters. The tone set in one chapter defines the next, guiding readers to see
the quantifiable benefits of using literature to teach language.
Part one, “Extensive reading with children’s literature”, deals with the approach to
extensive or free reading (reading for pleasure) inaugurated and studied by Stephen Krashen.
Krashen’s chapter “Free Reading: Still a Great Idea” presents the background for other
studies in the first part of the book. He presents an extensive collection of the most recent
empirical studies combined with his own research on free reading as a highly beneficial
approach to learning. The findings show how this approach to reading leads to multiple
benefits, such as better reading and writing skills. The other authors whose contributions
are included in the first part, such as Beniko Mason, all expand upon Krashen’s views and
further validate them. Mason, in her text, makes a positive correlation between free reading
and listening to stories, while other authors recommend an early start to free reading,
deeming it highly beneficial since it allows the child to create language patterns and simply
to enjoy language. The contributors generally agree with the claim that if children have
learned to read properly in their first language, then extensive reading is appropriate at all
stages of language learning. The never-too-early or too-late attitude, a wide range of reading
material, as well as interest and enthusiasm coming from the teacher, can greatly help in
motivating children to read.
The first part also includes a chapter on extensive reading of picturebooks in primary
EFL (English as a Foreign Language) classes by Annika Kolb and an account of a project
on extensive reading by Johan Strobbe.
Part two, “Visual literacy with picturebook and graphic novels in ELT” (English
Language Teaching), directly picks up on ideas presented in part one. For a child to become
an avid reader, it is necessary for initial exposure to literature through picturebooks and
graphic novels to be positive, interesting and motivating. Thus, the second part stresses
the need for a “visual turn” in language teaching. The goal, of course, is not only to help
the child develop into someone who loves to read, but also to think about what he or
she is reading. In this sense, picturebooks are a nurturing ground for children to develop
cognitively and to practise inferential thinking. Individual chapters focus on specific aspects
of this topic. Eva Burwit-Melzer discusses the role of picturebooks and graphic novels in
improving literary and language competence in EFL teaching, Sandie Mourão explores the
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 427–474
451
picturebook as an object of discovery, and Janice Bland focuses on fairy tales, especially
postmodern versions, in the primary and secondary ELT classroom.
“Intercultural encounters with children’s literature”, focusing on intercultural
communicative competence, presents the central point of the third part of this book.
Here, the authors make connections between imagined storyworlds and intercultural
competences. Literature can be a useful tool for children to develop the feeling of
“otherness” and discover and appreciate diversity. This part also deals with (cultural)
identity and context, themes often found in young adult literature. Specific topics comprise
otherness in children’s and young adult literature, including the fantastic world of the Harry
Potter books as a special case, i.e. “otherness turned magic” (101), addressed by Christiane
Lütge, transcultural learning through young adult fiction addressed by Susanne Rechl,
intercultural competence achieved through graphic narratives, addressed by Carola Hecke,
as well as studies related to individual cultures as presented and conveyed by literature.
Sigrid Rieuwerts analyses culture and ethnicity in Benjamin Zephaniah’s novels, raising
the issues of British inclusiveness and London as a multicultural city. Li-Feng Lee shares
the results of a reader response study of Taiwanese adolescents reading American young
adult literature, showing that the students included in the study increased their intercultural
understanding through literature, and that they “adopted a strategy of cognitive progression
from wondering to reflection as they tried to understand a different culture” (147). Girt Alter
“uncovers the problematic representation of First Nation and Native American cultures by
analysing a selection of contemporary children’s books” (151) that frequently distort the
image of the other by naming Canadian aboriginal peoples and Native Americans “savages”
and “Indians”. The author suggests using authentic literature written by First Nation and
Native American authors themselves in order to develop intercultural competence in young
learners of English.
The final part of the book, “Empowerment and creativity through story”, highlights
creative writing performance and active literary interpretation as vital steps towards
linguistic creativity. Alan Maley focuses on creative writing with second language students,
while Maria Luisa García Bermejo and Maria Teresa Eleta Guillén apply story making
and storytelling and creative story writing in the EFL classroom. Maria Eisenmann
describes how literary proficiency can be promoted in mixed-ability classes, and Paola
Traverso focuses on a multi-sensory approach to storytelling and the potential of stories
and children’s literature in general to enhance self-esteem in students. This part of the book
stresses the important role of the teacher in the process of empowering children to express
and create. Teachers themselves must improve their skills and knowledge, such as creative
story making and storytelling, in order to help their pupils develop their creative expression.
Although all four parts have their own focus, the main questions posed throughout the
book are on why we should use literature in primary and secondary school and what exactly
hinders us from using it in language education. Questions of the availability of reading
materials and access to motivating books are also commented on, as is children’s culture
in teacher education. The contributors debate how much of the canon (works with the most
artistic and educational merit) is usable in today’s classrooms, and ponder whether teachers
should allow other works of literature that are more popular to be used to teach language
or understand culture. The editors of this collection of works seek to provide readers with
452
Prikazi • Reviews
arguments for the use of children’s authors and works of literature that go beyond the canon
at schools.
In her concluding chapter, Christiane Lütge gives a brief overview of the main focal
points addressed in the book, i.e. extensive reading, visual literacy, inter- and transcultural
learning and empowerment, and creativity, emphasising the potential that children’s
and young adult literature has for the an EFL or an ESL classroom. Finally, she opens a
window on the future of children’s literature research and second language education, and
foresees an interest in electronic fictions for children, considering that “the connection with
media literacy and the concept of multiliteracies may be of special importance for future
developments in EFL contexts” (221).
Children’s Literature in Second Language Education is perfect reading material for
older and new generation teachers because it offers practical examples they can transfer
into their classrooms. Students of primary education, as well as literature and language
students and scholars, can find the described studies interesting and motivating. The book
itself is written in an academic style, with some amount of education-related terminology,
but it is not difficult to understand the underlying principles. In my opinion, younger,
older, academic or non-academic readers can try this book and take advice from it. The
most important being that our education lasts a life time, and it is never too late to learn
something new.
Petra Beš
Literature in English Classes
Janice Bland. 2013. Children’s Literature and Learner Empowerment:
Children and Teenagers in English Language Education. London: Bloomsbury
Academic. 344 pp. ISBN 978-1-4411-4441-6
It is quite natural to expect a book like this from Janice Bland since she is a wellexperienced scholar and teacher of English for all ages, and literature has been frequently
present in her teaching materials; she has published numerous papers and written her own
drama scenarios, picturebooks and textbooks.
This hardcover book is divided into four main parts where the author’s key ideas
are laid out and developed: an introduction, and three chapters on visual literacy, literary
literacy, and critical cultural literacy in the EFL (English Language Teaching) classroom.
The book also includes a bibliography, references and an index.
There are similar books that advocate the use of literature in second language teaching
(e.g. Parkinson and Reid-Thomas 2000) or first language teaching (e.g. Collie and Slater
1987; Lazar 1993). In this book, Janice Bland writes about including original pieces of
children’s literature in teaching students who learn English as a foreign language and covers
a broad review of abundant previous scholarship on this topic, as well as example analyses,
providing strong arguments for implementing children’s literature in the (foreign) language
education of both children and teenagers.
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 427–474
453
The introductory part outlines the contents of the following pages, opening with a
brief theoretical rationalisation on how EFL students should be exposed to selected pieces
of literature to develop their language skills. Further, the author examines the “implications
of ever-younger EFL classrooms” (2), which evokes the use of age-appropriate books like
picturebooks and fairy tales in teaching. In the next segment, two ends are opposed: “wellcrafted versus poorly crafted texts, language and content” (7). The next stage describes
the “literacy spectrum” which includes three main aspects of literacy: visual, literary, and
critical cultural literacy. The introduction is completed with the assurance that this book
brings “innovative approaches for achieving language, literary and educational goals in the
EFL-literature classroom” (28).
The main body of the book is based on three large parts discussing the aforementioned
visual, literary, and critical cultural literacy in the EFL classroom. Every part has literary
examples that can be used in the classroom, and they are presented chronologically,
according to the learners’ ages.
Part one explains the importance of visual input that is widely present in teaching
with picturebooks. In this chapter, Bland explains the scope of picturebooks according
to Lawrence Sipe: wordless, nearly wordless, playful postmodern and those which deal
with serious social issues. Besides, she introduces the role of graphic novels in the EFLliterature classroom, and how they help students cross the “curricular gap between the study
of language and the abrupt start to literary studies employing adult literature” (75). In short,
they are the link between the visual and the abstract.
Part two describes post-modern fairy tales that have the property of co-constructing
meaning, and graphic novels (with special regard to engaged reading, participatory reading
and reading against the text). There are also examples that can be exploited in teacher
education (e.g. the use of poetry and creative writing, different levels of language play,
language patterning, children’s plays).
Part three deals with critical cultural literacy, providing arguments that support
engaged reading with students. For example, heteroglossia, which implies the plurality of
voices within a novel, the intercultural involvement of the reader in life stories that can
increase cultural awareness from an early age, the dialogic relationship of the particular and
the universal, an appeal to the idealism of the pre-adult reader, textual and cultural hybridity,
and allowing the unmasking of bias with the meta-cognitive skill of critical cultural literacy.
Other issues addressed in what follows are critical language and critical cultural awareness,
human rights and global issues in the EFL classroom. Furthermore, the critical cultural
element is shown in the example of popular fantasy novels like the Harry Potter series.
In her conclusion, Janice Bland clearly states that original pieces of children’s
literature are far more appropriate for foreign language teaching than graded readers. Bland
agrees that, on the one hand, the authors of these original pieces “are writing for a critical
audience of young people, as well as meeting the important criteria of high readability, ageappropriate topics and high literary quality” (295), and, on the other hand, graded readers
“don’t always respect the semiotic domains of the child” (294).
Having read all the examples, references, statements and conclusions, one might
observe that Janice Bland could have added some original students’ responses (especially
454
Prikazi • Reviews
in Part I) to the pieces of children’s literature they were exposed to. If that were so, this
book would not only promote learner empowerment in such a teaching environment, but
it would also contribute to the digestibility of the text, and it would certainly make a more
powerful point while convincing readers to include the author’s recommendations in their
EFL teaching.
However, the study is very carefully structured. Page after page, it feels as though
the author is steering the reader towards the idea that there is an original piece of literature
for every level of EFL learner. As opposed to the idea that picturebooks are mostly for
very young learners, Bland finds and presents examples that can be used for teaching
more mature learners. It is also up to teachers how they use the materials, that is, what
their teaching goals are, and how they can use, for example, picturebooks to stimulate the
students’ use of language. In short, the proper consumption of children’s literature should
bring students to the point where they are ready to enjoy adult literature.
Janice Bland communicates her ideas fluently by means of academic discourse,
and she offers abundant references that are often interwoven with her own thoughts. She
nevertheless manages to construct a clear message that certainly finds its way to the reader
who engages with the topic.
As advertised, this book aims at practising teachers who are looking to advance their
FL (foreign language) teaching with useful literature pieces, and those who wish to expand
their existing knowledge and possibly find an inspiration for further research regarding
children’s literature in the EFL classroom. Numerous researchers are cited on every page,
so it is evident that the author of this book is thoroughly acquainted with research in her
field. For this reason, this book inclines more to scholars than to classroom teachers who
usually look for hands-on teaching ideas. In essence, teacher trainers would benefit from
this book the most: they could use at least some of the chapters to foster the use of children’s
literature in foreign language teaching. In this way, student teachers are led in a valuable
direction: they would grow more sensitivity to the three literacy aspects that Janice Bland
promotes in her three central chapters. At the same time, as she claims, “a literary study
of children’s literature in teacher education is necessary to equip ongoing teachers with
sufficient know-how to select suitable texts and to analyse their potential for visual and
literary literacy” (297). In addition, a pedagogical study of children’s literature leads to the
third issue, “critical cultural literacy”, as promoted in this book.
Silvija Hanžić Deda
Književni odgoj u kurikulskome kontekstu
Dragutin Rosandić. 2013. Obrazovni kurikulumi, standardi i kompetencije: s
posebnim usmjerenjem na jezično-književno područje. Zagreb: Naklada Ljevak.
325 str. ISBN: 978-953-303-592-5
Knjiga Dragutina Rosandića Obrazovni kurikulumi, standardi i kompetencije: s
posebnim usmjerenjem na jezično-književno područje objavljena je u trenutku kad se u
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 427–474
455
obrazovnome sustavu Republike Hrvatske intenzivno promišlja o kurikulu, standardima
i kompetencijama. Novoizišlo djelo omogućuje uvid u kurikulske teorije i metodologiju
izrade kurikula te daje pregled razvoja kurikulske teorije tijekom povijesti.
Knjiga obuhvaća petnaest poglavlja i sažetak. Prvo je poglavlje „Kurikulumska teorija
i metodologija“ – u njemu autor definira znanstveni pojam kurikula, izlaže razvoj teorije
kurikula i identificira načela kurikulske metodologije. U poglavlju „Metodološki modeli“
opisane su kurikulske odrednice, ustrojstvo kurikula te se prikazuje kurikul na školskoj
razini.
„Kurikulum u hrvatskoj teoriji i metodologiji“ opširno je poglavlje u kojemu se jasno
ističu hrvatski znanstvenici koji su se bavili teorijom i metodologijom kurikula. Autor
povezuje prve informacije o teoriji kurikula u Hrvatskoj s člankom Marijana Koletića
(1976.), a navodi važnija djela i autore do 2012. godine (Poljak, Jurić, Miljak, Mijatović,
Pastuović, Pelekčić, Bašić, Matijević, Rosandić, Žužul, Milat, Hrvatić, Sekulić-Majurec,
Slunjski, Cindrić, Miljković, Strugar). U istome se poglavlju ističu prijepori oko termina
„kurikul“ ili „kurikulum“, a autor se nakon objavljivanja dokumenta Okvirni nacionalni
kurikulum opredijelio upravo za taj službeni naziv. (Autorica se ovoga prikaza opredijelila
za termin „kurikul“ osim kad doslovno navodi riječi autora knjige. Termin „kurikul“ smatra
se u standardnome hrvatskome jeziku u cijelosti prilagođenom posuđenicom, a termin
„kurikulum“ djelomično prilagođenom posuđenicom. To je normirao i novi Hrvatski
pravopis iz 2013. godine u izdanju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.)
Osobit interes čitatelja u Hrvatskoj potiče prikaz prvoga pokušaja stvaranja
hrvatskoga nacionalnoga kurikula te nacrt koji mu je prethodio još 1989. godine, a autor
mu je Dragutin Rosandić. Autor zaključuje da utvrđivanje strategije preobrazbe i razvoja
hrvatskoga školskoga sustava treba temeljiti na znanstvenoj metodologiji koja obuhvaća
sustav različitih postupaka i sredstava među kojima ističe raspravu, valorizaciju, recenzije,
ankete i normative. Vrijedno je istaknuti da autor navodi temeljne međunarodne i nacionalne
dokumente na kojima se treba temeljiti izrada nacionalnoga kurikula, odnosno dokumente
koji temeljito opisuju i reguliraju različite aspekte odgojno-obrazovne djelatnosti.
Temeljne koncepcijske značajke i reformski kontekst kurikula u Hrvatskoj navode se u
poglavlju „Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i opće obrazovanje u osnovnoj
i srednjoj školi“ u kojemu se opisuje istoimeni dokument. U poglavlju „Pedagogijski,
edukologijski, didaktički i metodički prinosi kurikulumskoj teoriji i metodologiji“ autor na
temelju prikaza djela Osnove suvremene pedagogije, urednika Antuna Mijatovića (1999.),
Edukologija Nikole Pastuovića (1999.) i Kurikulum: teorije, metodologija, sadržaj,
struktura, urednika Vlatka Previšića (2007.), pruža pouzdane znanstvene informacije o
svim odrednicama kurikula.
U poglavlju „Vrste kurikuluma“ Rosandić daje prikaz austrijskoga, talijanskoga,
njemačkoga, švedskoga i finskoga kurikula za materinski jezik. Sastavljačima kurikula
preporučuje finski model predmetnoga kurikula za materinski jezik u kojemu se jasno
definiraju ove odrednice: ciljevi koji su usmjereni na povećanje komunikacijskih vještina,
vještina čitanja i pisanja te oblikovanja učeničkoga odnosa s književnošću i jezikom.
Knjiga zahvaća korpus znanstvene i stručne literature o kurikulu, a autor također
izdvaja najvažnija djela koja mogu biti uporište za oblikovanje i stvaranje kurikula. U tu
456
Prikazi • Reviews
svrhu u poglavlju „Kurikulumski teorijsko-metodološki predlošci za stvaranje kurikuluma“
ističe prvu cjelovitu monografiju o promjenama hrvatskoga obrazovnoga sustava autora
Vladimira Strugara Znanje, obrazovni standardi, kurikulum: teorijsko-kritički pristup
obrazovnoj politici u Hrvatskoj (2012.). Potom prikazuje predloške Vesne Grahovac-Pražić
i Sanje Vrcić-Mataije, Vladimira Jurića, Valentina Puževskoga, Milana Matijevića i Diane
Radovanović, Marka Pranjića te Ante Bežena.
U poglavlju „Jezično-komunikacijsko područje“ može se pronaći opis Hrvatskoga
jezika kao nastavnoga predmeta i važnost sadržaja predmetnih područja u stjecanju jezične
komunikacijske kompetencije.
Nadalje, Rosandić prikazuje kronologiju promjena u hrvatskome školstvu u
poglavljima „Metodologija promjena hrvatskoga školstva“ i „Promjene hrvatskoga odgojnoobrazovnoga sustava“. Može se istaknuti teza o nepouzdanoj provjeri kvalitete hrvatskoga
školstva u poglavlju „Vrednovanje odgojno-obrazovnoga sustava“. Autor navodi didaktičke
teorije vrednovanja te opisuje praćenje, vrednovanje i ocjenjivanje učeničkoga znanja.
U poglavlju „Internacionalizacija sustava“ autor navodi i opisuje važnost i
karakteristike međunarodnih projekata vrednovanja čitalačke, matematičke i prirodoslovne
pismenosti (PISA 2000., 2003., 2006. i 2009.).
„Uzorak obrazovnoga standarda za materinski jezik“ poglavlje je u kojemu se prikazuje
austrijski primjer s ciljem usporedbe i usklađivanja hrvatskoga obrazovnoga standarda
s europskim standardima za materinski jezik, a poglavlje „Ususret novim promjenama
hrvatskoga odgojno-obrazovnog sustava“ obuhvaća elemente koje valja uvažavati pri
oblikovanju strategije formiranja novoga odgojno-obrazovnoga sustava. Autor ističe da oni
trebaju biti utemeljeni na znanstvenim, stručnim, društvenim i gospodarskim uporištima, a
ne na voluntarizmu, populizmu i stranačkoj uskogrudnosti.
U posljednjemu se poglavlju, „Učenje kompetencija“, daje prikaz novoga modela
kompetencijskoga učenja u kojemu se prikazuje odstupanje od tradicionalne paradigme
u učenju. Kompetencijsko učenje omogućuje stjecanje kompetencija, a učenik je u tome
modelu glavni subjekt odgojno-obrazovnoga procesa.
Kao hrvatski metodičar materinskoga jezika Rosandić knjigu završava sažetkom u
kojemu identificira temeljne nositelje promjena hrvatskoga školskoga sustava pa je knjiga
namijenjena institucijama koje se bave odgojem i obrazovanjem uključujući resorno
ministarstvo i agencije te druge nezaobilazne subjekte: roditelje, učenike, društvenu i
kulturnu javnost.
Knjiga daje pregled važnih djela i autora koji su pisali o kurikulskim teorijama
i metodologiji promjena u hrvatskome obrazovnome sustavu s posebnim naglaskom na
jezično-komunikacijsko područje. Osobito su vrijedni uzorci europskoga obrazovnoga
standarda za materinski jezik te popis temeljnih dokumenata koji otvaraju internacionalne
obzore u odgoju i obrazovanju.
Martina Kolar Billege
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 427–474
457
Narječje i standard u istome razredu
Tamara Turza-Bogdan. 2013. Kajkavsko narječje u nastavi Hrvatskoga
jezika: prilozi za osnovnoškolsku nastavu. Čakovec: Matica hrvatska – Ogranak
Čakovec. 208 str. ISBN 978-953-6138-47-0
Knjiga Tamare Turza-Bogdan Kajkavsko narječje u nastavi Hrvatskoga jezika: prilozi
za osnovnoškolsku nastavu rezultat je dugogodišnjega istraživanja započetoga autoričinim
interesom za kajkavsko narječje u okvirima metodike nastave Hrvatskoga jezika. Cilj
istraživanja početne recepcije djela na kajkavskome narječju jest osvješćivanje važnosti
učenja i prihvaćanja svih narječja hrvatskoga jezika, ali i važnosti standardnoga jezika kao
službenoga komunikacijskoga sredstva. Knjiga, osim što potiče na daljnja istraživanja,
služi i kao pomoć svima koji se bave narječjima, no namijenjena je posebice učiteljima i
nastavnicima hrvatskoga jezika.
Autorica na početku daje pregled starije i moderne kajkavske književnosti te kajkavske
dječje književnosti osvrćući se na pisce, jezikoslovce i institucije koje u svojemu radu
rabe i njeguju kajkavski jezik, čak i nakon što on prestaje biti standardni. Naglašava kako
važan dio proučavanja kajkavske književnosti pripada dječjemu stvaralaštvu koje je svoje
uvažavanje dobilo pokretanjem dječjih časopisa Radost (1951.) i Modra lasta (1960.) (25).
U nastavku razmatra ulogu škole u razvijanju komunikacijske kompetencije na
jezičnome standardu i narječjima. Iako je u prošlosti bio zanemarivan, danas se smatra da
idiom s kojime učenik dolazi u školu treba biti njegovan i kao takav sastavni dio nastavnoga
programa koji, kao jedan od ishoda učenja hrvatskoga jezika, navodi osposobljavanje
učenika za jezičnu komunikaciju u svim priopćajnim situacijama (31).
S obzirom na činjenicu da je čitanje teksta komunikacijski proces, autorica naglašava
važnost početne recepcije teksta kako bi interpretacija teksta bila uspješna te potaknula
učenika na jezično izražavanje. Tamara Turza-Bogdan, u radu sa studentima Učiteljskoga
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – Odsjeka u Čakovcu, provodi prvo sustavno istraživanje
o recepciji kajkavskih djela (osnovnoga osjećaja teksta, vlastita odnosa prema tekstu,
motivsko-tematskoga sloja i jezično-stilskoga sloja). Za ispitanike uzima nastavnike
i učenike osnovnih škola, od prvoga do osmoga razreda, koji pripadaju ili ne pripadaju
kajkavskomu govornomu idiomu. Dvije su glavne hipoteze da govorni idiom učenika
utječe na osobitosti početne recepcije odabranih djela na kajkavskome narječju i na odnos
prema kajkavskome narječju u nastavi te da govorni idiom nastavnika utječe na konotaciju
pojma kajkavskoga narječja i na odnos prema nastavi kajkavske književnosti. Detaljno su
objašnjene ostale hipoteze, tijek i način istraživanja po razredima te metodičke mogućnosti
svake pjesme ili proznoga teksta koji je tijekom istraživanja obrađen u pojedinome razredu.
U poglavlju „Odnos učenika i nastavnika prema kajkavskome narječju“ obrazlažu
se dobiveni rezultati istraživanja koji pokazuju da ispitani učenici koji ne pripadaju
kajkavskomu govornomu idiomu ne osjećaju prevelike poteškoće zbog nerazumijevanja
teksta te da je njihov odnos prema kajkavskome narječju pozitivan. Interes svih ispitanih
učenika za kajkavsko narječje pokazao se većim no što ga prepoznaju njihovi nastavnici.
Potvrdila se hipoteza da je odnos prema kajkavskome narječju pozitivniji kod nastavnika
458
Prikazi • Reviews
koji pripadaju kajkavskomu govornomu području. Budući da nastavnici imaju utjecaj na
stvaranje budućih recipijenata kajkavske književnosti, vrlo je važna izobrazba nastavnika
da ne bi imali predrasude prema narječjima te kako bi bili dovoljno kompetentni u izvođenju
nastave na kajkavskome, ali i ostalim narječjima.
Problematiku uvođenja narječja u nastavu Hrvatskoga jezika autorica zaokružuje
dajući primjere metodičke interpretacije kajkavske književnosti, naglašavajući važnost
povezivanja svih nastavnih područja Hrvatskoga jezika, kao i jezičnih aktivnosti govorenja,
slušanja, čitanja i pisanja kako bi učenici dobili potpuniju, cjelovitiju sliku jezika te kako
bi im proces svakodnevnoga prijelaza iz zavičajnoga govornoga idioma u standardni jezik
(i obratno) postao prirodan. Završava nekim smjernicama za budućnost, kao što su stalno
praćenje učenikova interesa, korištenje zvučnim snimkama kada učitelj nije siguran u
točnost svoje interpretacije, i naglašavanjem kako učenika ne treba siliti da se izražava na
idiomu koji je različit od njegova govornoga idioma.
Knjiga, osim što služi kao poticaj i pomoć učiteljima i donosi rezultate istraživanja
koje u nas otvara novu problematiku, ima i važnu misiju, a ta je da se zavičajni dio u
većoj mjeri uvede u kurikul osnovne i srednje škole. Takav pothvat zahtijeva veliki trud i
angažman studenata i nastavnika na fakultetima i u školama. Koliko god zahtjevan bio, on
bi se bogato nagradio, znajući da uporabom zavičajnoga idioma u nastavi čuvamo hrvatski
jezični identitet, ali i osobni učenički identitet, i time pomažemo učenicima na putu k
višejezičnosti. Početak toga puta naći ćemo u autoričinim primjerima za nastavu koji će,
vjerujem, biti odskočna daska mnogim učiteljima, metodičarima, ali i studentima, za daljnje
kreativno promišljanje i istraživanje.
Tamara Maljcov
Povratak pričanju priča
Vladimira Velički. 2013. Pričanje priča – stvaranje priča: Povratak
izgubljenomu govoru. Zagreb: Alfa. 181 str. ISBN 978-953-297-421-8
Cilj je knjige Pričanje priča – stvaranje priča ponuditi odgovor na pitanje zbog čega
je djeci važno pričati. Autorica je svoj cilj postigla, ali je uz to također objasnila i osvijestila
utjecaj priča i bajki na dječji život te je ponudila konkretne poticaje za pričanje u pedagoškoj,
odnosno metodičkoj praksi (studenti, dječji vrtići, osnovna škola) i u obitelji. Osim na bajke
knjiga se osvrće i na druge kvalitetne narativne tekstove koje možemo usmeno prenositi
djeci te opisuje moguće načine učenja vještine pričanja priča.
Djelo je namijenjeno ponajprije praktičarima i općoj publici, a može biti korisno i
studentima učiteljskih i odgojiteljskih studija, kao poticaj na obnavljanje i prakticiranje ove
gotovo zaboravljene, a sigurno zanemarene djelatnosti.
Knjigu čini trinaest cjelina. Nakon uvodnoga i sedam središnjih poglavlja slijedi
dodatak koji sadrži primjere priča i bajki, potom sažetak na engleskome jeziku, pojmovnik,
kazalo prezimena i na kraju popis literature kojim autorica zaokružuje svoju knjigu.
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 427–474
459
Uvodnim razmatranjima autorica nas usmjerava na promišljanje o bajkama kao
putovima kojima dopiremo do djece. Pričanjem priča spašavamo umjetnost pričanja od
zaborava te doprinosimo stvaranju kulture pričanja, odnosno razvijamo dobru govornu
komunikaciju.
Poglavlje „Bajka ili put do djeteta“ upoznaje nas s bajkama, odnosno s načinima
kako ih približiti djeci. Saznajemo što su zapravo bajke i zašto su bitne. Prenijeti djeci
uvjerenje da je svijet dobar i prožet smislom, a život vrijedan truda te da i život svakoga
djeteta ima smisla, jedan je od najvažnijih pedagoških ciljeva i izazova. Autorica drži da
je upravo bajka posrednik u ostvarivanju toga cilja. Dalje se tematizira podrijetlo bajki
i njihova istinitost koja se očituje u stvaralačkoj snazi i govoru. Sposobnost spontanoga
razumijevanja slika koje se pojavljuju u bajkama različito je razvijena u ljudi, ovisno
o načinu spoznaje. Kako bi se jasnije i bolje razumjelo bajke, potrebno je povezati ih s
tradicijom i kulturološkim tematskim krugom jer se bajka uobličuje tek u vlastitome
kulturnome kontekstu. U razumijevanju simbolike bajki i otkrivanju njihova značenja često
će nam pomoći i podudarnost s biblijskim simbolima (zmaj, bijela golubica, majka, pepeo
itd.). Nadalje, autorica upućuje na značenje koje priče i bajke imaju u djetetovu životu,
razmatra razloge zbog kojih je danas potrebno pričati priče i bajke te odgovara na pitanje
zašto se zalažemo za osobno pričanje. Odgovor je spreman: pripovjedač je nesputan, a
ispričana je priča spontana, neposredna u odnosu s publikom i posredovana osobnošću
pripovjedača.
Treće poglavlje definira pojmove pričanja, pripovijedanja, i prepričavanja i usko
je povezano s četvrtim poglavljem koje je usmjereno na pripovjedačeve vještine i
kompetencije. Pripovjedač je osoba koja posjeduje talent i koja je svladala umijeće kako bi
stekla vještinu pripovijedanja, a zadaća mu je prenijeti poruku da se teškoće mogu svladati.
Zajedno sa slušateljima pripovjedači prolaze put izazova do sretnoga kraja. Ključ je dobro
ispričane priče voljeti tu priču, a zatim držati se nekih pravila, poput ovih: shemu priče znati
napamet, uklopiti ponavljanja, održavati kontakt očima, uvažavati vrjednote govorenoga
jezika itd. Oslanjajući se na Johannesa Merkela, autorica navodi popis od ukupno petnaest
takvih pravila „koja bi dobar pripovjedač priča morao uvažiti, odnosno kompetencije
koje bi morao posjedovati“ (44). Iz toga slijedi da je usvajanje navedenih pravila put k
stjecanju pripovjedačkih vještina, a da se pripovjedačeve kompetencije, kako ih vidi
Vladimira Velički, neposredno povezuju s nabrojanim vještinama. Stoga se razvijanje tih
vještina smatra pripovjedačevim kompetencijama. Doduše, u engleskome se prijevodu
sadržaja pojavljuje riječ „skills“, vještine, koja bi i bolje odgovarala navedenomu popisu i
u hrvatskome tekstu.
U petome se poglavlju autorica usmjerava na metodičke aspekte, neadekvatno
prevedene kao „methodical aspects“. Šteta je da se ta nespretnost i neke druge nespretnosti
u engleskome prijevodu sadržaja i u engleskome sažetku nisu izbjegle, što je sigurno bilo
moguće kvalitetnom lekturom, no taj nedostatak valja pripisati ponajprije nakladniku. Peto
poglavlje opisuje načine pričanja priča i bajki, a pojedina potpoglavlja nude upute iz kojih
saznajemo što činiti prije samoga pričanja i koje predvježbe primijeniti kako bi ispričano
izazvalo očekivanu reakciju kod slušatelja i kako bi slušatelji zapamtili priču. Odabir priče
„nije lak zadatak“ (50). Kriteriji odabira zasnivaju se na temeljnome polazištu, uvidu da se
djeca užive u jednu priču i poistovjećuju s njom samo onda kada pripovjedač predočava
460
Prikazi • Reviews
svijet iz dječje perspektive, uvažava jedinstvenost dječjega svijeta, kad mu je polazište za
pričanje dječja stvarnost, a da pritom ne ode u krajnost i ne izobliči taj svijet prilagođavajući
ga djeci. Kod odabira priče treba uzeti u obzir dostupan korpus iz kojega možemo izabrati
priče, autentičnost priče, valja voditi brigu o jeziku (bogatstvu jezika i izražavanja), kao i
o djetetovoj dobi.
Potpoglavlje „Izbor bajke i priče s obzirom na dob djeteta“ opisuje okvirne
karakteristike priča primjerenih određenoj dječjoj dobi te upućuje čitatelje kako priču
prilagoditi specifičnim potrebama pripovijedanja nekoj skupini djece. Priče koje se
posreduju djeci okvirno su podijeljene na malešnice, tj. rimovane priče, priče o okolini i
pojedinim područjima znanja, problemske priče, fantastične priče i bajke. Autorica nadalje
nudi nekoliko rješenja povezanih s problemom kako napisanu priču pretvoriti u priču za
pričanje. Prvi je korak biranje teksta, odnosno predloška. Prikazuje se metoda koja otkriva
što nakon odabira teksta, odnosno kako priču prilagoditi malomu slušatelju. Rješenja su
osigurati dovoljno vremena i izabrati pravo vrijeme za pričanje, obratiti pozornost na
govornu interpretaciju, osluškivati priču (otkriti kako će nam pomoći u odgoju), iznova se
vraćati priči, i posljednje, ali sigurno jednako važno, ne učiti tekst priče napamet.
Metoda pripreme za pripovijedanje koju autorica opisuje kreće od izrade sheme
(konkretnoga tijeka radnje), preko pronalaženja logike radnje u priči, praćenja radnje u
slikama, prikazivanja gestama, do pronalaženja i formiranja formula. Skraćeno, metoda se
može svesti na tri glavna pojma: shema – gesta – formula. Atmosferu će obilježiti bajkoviti
prostor, bajkoviti pomagači, vizualno okruženje, slušno okruženje te mirisi i okusi kao dio
okruženja. Važnost rituala kod pričanja djetetu će i otvoriti prostor za govor i ponuditi mjesto
tišine te će omogućiti njegovo aktivno slušanje. Donose se prijedlozi rituala koji se mogu
primijeniti tijekom uvoda u pričanje, na početku pričanja (na primjer vježba zamišljanja
ili put preko duge), kao i oni za kraj pričanja. Autorica također donosi metodičke upute
za priređivanje „stolne predstave“, tj. lutkarske predstave koja se izvodi na klupi ili na
stolu. Odgovorima na pitanje kako priču pretvoriti u doživljaj autorica zaokružuje iscrpno i
nadasve bitno poglavlje o metodici pričanja.
Nakon toga metodičkoga ogleda autorica se u šestome poglavlju okreće stvaranju priča
s djecom, tj. kreativnim aktivnostima i razvoju kreativnosti koju različite teorije različito
definiraju. Iznose se i razmatraju pojedina gledišta i najutjecajniji pristupi kreativnosti. To
je ujedno uvod u opis metodičkih postupaka za poticanje govornoga stvaralaštva, kao što
su upotreba slika i ilustracija kao poticaj za stvaranje priče, primjena igračaka i različitih
uporabnih predmeta kao poticaj za pričanje, pričanje bez pomagala, stvaranje priča uz
pomoć osjetila te aktivnosti i igre okupljene i opisane pod naslovom „Pokretom do priče,
pričom do pokreta“.
Sedmo poglavlje, „Stvaranje priča za djecu“, nastavlja s praktičnim metodičkim
temama. Kao mogući model za sastavljanje priče s djecom nudi model terapeutske priče
koji je razvila Susan Perrow, a koji ima trodijelnu strukturu: metafora, putovanje i rasplet.
U sljedećemu poglavlju donose se završna promišljanja o pretpostavkama,
mogućnostima te emocionalnim i razvojnim potencijalima pričanja kao načina kreativnoga
izražavanja.
Nakon opisa velikoga broja praktičnih aktivnosti i navođenja poticajnih primjera za
rad s djecom u prikazanim poglavljima autorica u dodatku donosi sedamnaest priča i bajki
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 427–474
461
za pričanje djeci vrtićke i mlađe školske dobi. Pri odabiru uzela je u obzir zadovoljavanje
mjerila za odabir primjerenih bajki i priča (linearna radnja od prošlosti prema budućnosti,
gledište pripovjedača ne oscilira, a likovi su jasno ocrtani). Bilo bi korisno, međutim, da
su navedeni izvori iz kojih su priče preuzete, imena prevoditelja i drugi podatci. Autori se,
doduše, navode, ali je čitatelju nedostupan put do izvornika. Sažetak na engleskome jeziku,
pojmovnik, kazalo prezimena te literatura omogućuju lakše snalaženje u knjizi, a ti dodatci
također pružaju putokaz za daljnje udubljivanje u pojedine segmente i teme.
Bilo da je čitatelj student, odgajatelj, učitelj ili roditelj, naći će u ovoj knjizi odgovore
na pitanja zašto čitati i pričati bajke, na koji način to učiniti, kako ih izabrati, a uz to će
na jednome mjestu naći primjere prikladnih priča i bajki. Uz praktičnu vrijednost knjige,
na drugoj, paralelnoj razini, ovo djelo čitatelja osvještava o važnosti održavanja kulture
pričanja bajki i priča neovisno o kontekstu (vrtić, škola, dom) i o važnosti njihovih
implicitnih vrijednosti za dijete, odrasloga čovjeka, društvo u cjelini. Brojnim primjerima
autorica zorno pokazuje da želimo li s djecom ostvariti odnos, smislenost bivanja, potaknuti
njihovu kreativnost, sposobnost izražavanja, ali i dijeljenja sebe i vlastita iskustva i osjećaja
kako bismo „život učinili ljudskim“ (135), u djetinjstvo i život trebali bismo uključiti
priču, bajku, poeziju, kreativne jezične igre. Upravo knjige poput ove dat će podlogu za
propitivanje i traženje smisla, za percepciju slušanjem te za slikovit i razumljiv govor.
Ivana Cindrić
Daleko više od izložbenoga kataloga
Štefka Batinić. 2013. Kao Hlapić i Gita. Siročad u Hrvatskoj potkraj XIX. i
početkom XX. stoljeća. Zagreb: Hrvatski školski muzej. 147 str. ISBN 978-9537262-15-0
Izložba Kao Hlapić i Gita. Siročad u Hrvatskoj potkraj XIX. i početkom XX. stoljeća
otvorena je 14. studenoga 2013. u zagrebačkome Hrvatskome školskome muzeju. Autorica
koncepcije izložbe, kao i teksta kataloga, Štefka Batinić, viša je knjižničarka u Muzeju, a
izložba je priređena povodom obilježavanja stote obljetnice tiskanja romana Čudnovate
zgode šegrta Hlapića (1913. – 2013.) Ivane Brlić-Mažuranić, koji pomoću protagonista –
dječaka Hlapića i njegove prijateljice Gite – tematizira život siročadi u našemu socijalnome
okruženju na prijelomu XIX. i XX. stoljeća. Prema riječima Štefke Batinić lik siročeta bio
je omiljena tema u dječjoj prozi čiji su autori mahom bili učitelji kao najčešći stvaratelji
uglavnom tendenciozno pedagoški i moralistički obojene dječje književnosti do otprilike
sredine prošloga stoljeća. U hrvatskoj dječjoj književnosti zasigurno su najpoznatiji siročići
Hlapić i Gita, no likovima siročadi bavili su se i prije Ivane Brlić-Mažuranić književnici
poput Jagode Truhelke, Vjekoslava Koščevića, Josipa Žeravčića, Mihovila Labudića i
Branka Vuletića. Fikcijski prikaz siročeta u ulozi šegrta itekako je, pokazuje nam tekst
ovoga kataloga, utemeljen u stvarnosti.
S navršenih 13 godina i nakon završene pučke škole dječaci su bili osposobljavani
za zanat i predavani majstoru/gospodaru – tek su darovitiji uz dopuštenje Kraljevske
zemaljske vlade mogli pohađati srednju školu. Djevojčice su sirotište napuštale s 15 ili sa
462
Prikazi • Reviews
16 godina te su se zapošljavale kao služavke ili sobarice. Pojam siročadi, kojim autorica,
smatrajući ga socijalnom kategorijom, obuhvaća ne samo djecu čiji su roditelji preminuli,
nego i svu ostavljenu, zanemarivanu, eksploatiranu ili zlostavljanu djecu, dakle onu koja
odrastaju bez prikladne roditeljske skrbi, označava nesretan društveni fenomen prisutan u
svim društvima.
Nije nimalo neobično što su upravo učitelji bili pokretači i organizatori prve sustavnije
odgojno-socijalne skrbi za ugroženu djecu u Hrvatskoj početkom XX. stoljeća. Europska
je situacija krajem XIX. stoljeća obilježena ponajprije industrijalizacijom, urbanizacijom,
poboljšanom medicinskom skrbi te velikim demografskim rastom što dovodi do stvaranja
novoga društvenoga sloja: gradskoga radničkoga proletarijata. Hrvatski su krajevi u to doba
bili pod Austro-Ugarskom Monarhijom, no liberalne su reforme bana Ivana Mažuranića
donijele reformu osnovnoga školstva i obrazovanja učitelja, čime su postavljeni temelji
modernomu školstvu.
Sustavno istraživši ovu dosad nedovoljno obrađenu tematiku, autorica donosi
zanimljive podatke o povijesnome razvoju skrbi za siročad, koji je općenito bio pod
utjecajem Crkve, privatnih humanitarnih zaklada i dobrotvornih organizacija, no u našim
je krajevima bio regionalno specifičan, pa se, primjerice, za razliku od kontinentalnoga
dijela zemlje, u Dalmaciji već od XV. stoljeća osnivaju nahodišta: ustanove za zbrinjavanje
neželjene novorođenčadi.
Do početka XX. stoljeća brigom za siročad bavili su se filantropi, milosrdni pojedinci,
dobrotvorna društva i crkveni redovi jer organizirane javne državne socijalne skrbi praktički
nije bilo. Prva službena čuvališta (indikativni su i ostali nazivi koje autorica navodi:
hranilište, pjestovalište, sklonište, zaklonište, djetište, uboški dom, privatni/javni/državni
dječji vrt) osnivaju se u Karlovcu (1842.) i Zagrebu (1855.). Tijekom druge polovine XIX.
stoljeća osnovana su i sirotišta za trajni boravak – Huttler-Kohlhoffer-Monspergerovo
sirotište u Osijeku (1869.) i Sirotište Eduarda baruna Jelačića Bužinskoga na Josipovcu
u Zagrebu (1888.). Od brojnih zanimljivih podataka iz povijesti hrvatskoga školstva,
izdvojimo, primjerice, da je 1893. pri gornjogradskoj dječačkoj školi u Zagrebu osnovana
Škola za zapuštenu djecu, tzv. fakinska škola.
U katalogu nadalje nalazimo i detaljan pregled cijeloga niza ustanova socijalnoga
karaktera pod skrbi sestara milosrdnica, a čitatelja se upoznaje i s djelovanjem pravnika
i učitelja koji su se prvi bavili problematikom zapuštene djece te sankcioniranjem njihova
neprihvatljiva ponašanja (Stjepan Kranjčić, Josip Šilović), premda je odgoj siročadi tijekom
XIX. stoljeća bio marginalan u okviru interesa hrvatske pedagogije. Osobito je zanimljiv
prikaz naprednoga pedagoškoga rada učitelja Ivana Tomašića, koji je u pučkoj školi u
zagrebačkome Trnju provodio pedagoške inovacije te predlagao kako u Zagrebu, na Sv.
Duhu, organizirati kompleks socijalno-odgojnih ustanova.
Štefka Batinić osvrnula se i na djelovanje Marije Jambrišak, učiteljice u zagrebačkome
ženskome liceju, u kojemu je, među ostalima, predavala i Ivani Brlić-Mažuranić, Jagodi
Truhelki i Zdenki Marković. Nezaobilazan je trag ostavila i Milka Pogačić, jedna od naših
najpoznatijih učiteljica s prijelaza XIX. u XX. stoljeće, koja je svoj posao doživljavala ne
samo kao službu, nego kao poziv. U svojim javnim istupima – primjerice u predavanju
„O pravu djeteta“ koje je 1905. održala u Klubu učiteljica – zagovarala je dječja prava,
pozivajući se na tada novu – a mislim da bi se moglo reći i danas aktualnu – knjigu Stoljeće
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 427–474
463
djeteta (1900.) švedske učiteljice Ellen Key. Kao predsjednica Udruge učiteljica Kraljevine
Hrvatske i Slavonije te urednica časopisa „Domaće ognjište“ poticala je mnoge uspješne
akcije prikupljanja financijskih sredstava u dobrotvorne svrhe i ostvarila goleme pomake na
području socijalne skrbi za djecu. Tako je donacijama od Dječjega dana – manifestacije u
okviru koje je u četiri godine prikupljeno oko dvjesto tisuća kruna – i donacijama Udruge
učiteljica u Zagrebu izgrađen Dječji dom, svečano otvoren 31. svibnja 1912. Od osoblja
se Dječjega doma, ističe Štefka Batinić, očekivao maksimalan angažman oko djece, što
znači da je bila zabranjena bilo koja druga aktivnost osim bavljenja djecom, a tjelesno
kažnjavanje djece nije dolazilo u obzir.
Nimalo lakim radom punim odricanja, kakav je uostalom svaki pionirski rad, ali
nošeni entuzijazmom, učitelji i učiteljice osigurali su temelje daljnjemu razvoju socijalnoga
rada u Hrvatskoj, posebice tijekom Prvoga svjetskoga rata i nakon njega.
Većina je dobrotvornih organizacija tijekom rata postala još aktivnija, a posebno su
važne uloge u skrbi za ratnu siročad i obitelji mobiliziranih i stradalih vojnika imali Liga
za zaštitu djece te Središnji zemaljski odbor za zaštitu porodica mobilizovanih i u ratu
poginulih vojnika iz Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Sva dobrotvorna
društva, njih stotinjak, od 1920. godine okupljena su u savezu pod nazivom Narodna zaštita.
Siročad i siromašna djeca općenito nisu imala previše izbora što se tiče školovanja,
koje se najčešće svodilo na šegrtovanje ili obavljanje raznih pomoćnih poslova bez ikakve
obuke jer je to pružalo najbržu mogućnost osamostaljivanja. Bilo je to, kako navodi Štefka
Batinić, više u svrhu pukoga preživljavanja nego želje da se toj djeci kvalitetno prenesu
znanja i umijeća – tim više što dječji rad u to vrijeme nije bio zakonski reguliran. Život je
malih šegrta u rukama posjedničkih majstora često bio vrlo težak te izložen okrutnostima,
strogosti i zlostavljanjima jer majstori, koliko su god bili kvalitetni u svojoj struci, većinom
nisu bili dobri odgajatelji. Problem zapravo nije bio dječji rad, nego neprimjereni, odnosno
izrabljivački radni uvjeti. Djeca su bila najugroženija populacija u društvu, a problem
siročadi, navodi autorica, ponajprije je problem koji se javlja u urbanim sredinama, a takva
su zapuštena i ulici prepuštena djeca izazivala dvojake osjećaje odbojnosti i suosjećanja.
Posebno je zanimljivo poglavlje „Siročad u hrvatskoj dječjoj i omladinskoj
književnosti na prijelomu stoljeća“ u kojemu autorica na primjeru nekoliko dječjih romana
uspostavlja poveznicu između stvarnoga i književnoga svijeta „polazeći od pretpostavke
da je književni konstrukt imao svoje ishodište u realnom socijalno-pedagoškom i širem
društvenom kontekstu“ (92). Kao Hlapićeve i Gitine „supatnike i suputnike“ Štefka Batinić
navodi Tugomilu, Ivana, Milka i Vojka – likove iz romana Jagode Truhelke (Tugomila,
1894.), Vjekoslava Koščevića (Sretni kovač, 1895.), Mihovila Labudića (Bez oca i majke,
1906.) odnosno Dragoslava Heiligsteina (Zlatne ruke, 1930.). Poslušnost, marljivost i
zahvalnost provlače se kao najpoželjnije dječje vrline, koje su propagirane i u ćudorednome
devetnaestostoljetnome štivu i onome s početka dvadesetoga stoljeća. Po(r)uka je tih
romana jasna: sretna su djeca koja imaju roditelje, a onima koja nisu te sreće ostaje nada da
će naći dobročinitelja ili zaštitnika – no samo pod uvjetom da posjeduju navedene vrline. U
tome smislu, ističe autorica, siroče-šegrt kao književni lik rabio se kao sredstvo prenošenja
pedagoških poruka.
Istraživački utemeljen na raznolikim informacijskim vrelima – sačuvanoj
dokumentaciji, kao i na dosadašnjim filološkim spoznajama – tekst kataloga ove izložbe čita
464
Prikazi • Reviews
se kao marno ilustrirana znanstvena studija. Autorica se oslanja na relevantna znanstvena
istraživanja te na izvore pomoću kojih je moguće rekonstruirati ondašnju socijalno-kulturnu
sliku: na dnevne listove poput Jutarnjega lista i Narodnih novina te na stručnu periodiku
poput Domaćega ognjišta, Zore, Učiteljskoga glasa, Napretka i Školstva.
Bogato opremljen reprodukcijama fotografija, koje, vjerujem, šira javnost dosad
nije imala prilike vidjeti, te uz obilje dragocjenih podataka crpljenih iz arhivske građe
pohranjene u Arhivskoj zbirci Hrvatskoga školskoga muzeja, ovaj nas rad Štefke Batinić
na čudesno lijep način uvodi u svijet koji nije ni čudesan ni lijep – svijet djece gladne ne
samo u doslovnome smislu, nego gladne ljubavi i pažnje, odgovarajuće roditeljske zaštite
i primjerene skrbi.
Ova pedagoško-socijalno-književna „šetnja“ manje poznatom stranom povijesti
izaziva dvostruke osjećaje. S jedne strane, zahvalnost i divljenje prema predanosti i
nastojanjima svih onih pedagoških djelatnika koji su pozitivnom energijom, odricanjima
i trudom ostvarili neprocjenjive pomake nabolje, osiguravši budućim generacijama
mogućnost za kvalitetniji život. S druge, podsjeća nas na činjenicu da je čak i u današnje
vrijeme svakodnevica mnoge djece i suviše nalik na onu odbačenih, nezaštićenih i
obespravljenih mališana na koje nam je pozornost skrenula Štefka Batinić. Na kraju valja
pohvaliti i vrlo uspjelo likovno oblikovanje kataloga za koje je zaslužan Ivan Antunović te
zaključiti kako ovo znalački priređeno i raskošno opremljeno izdanje nudi mnogo, mnogo
više od uobičajenoga izložbenoga kataloga.
Ana Batinić
Digitalno djetinjstvo i obitelj
Catherine Steiner-Adair. 2013. The Big Disconnect: Protecting Childhood
and Family Relationships in the Digital Age. New York (SAD): Harper Collins
Publishers. 374 p. ISBN 978-0-06-208242-8
Catherine Steiner-Adair međunarodno je priznata klinička psihologinja i pedagoginja
koja radi kao terapeutkinja s djecom i obiteljima, ali i kao školska savjetnica. Zaposlena je
na Odsjeku za psihijatriju ugledne ustanove Harvard Medical School. U svojoj novoj knjizi
Prekinuta veza: zaštita djetinjstva i obiteljskih odnosa u digitalnome dobu upozorava nas
na činjenicu da je tehnologija u velikoj mjeri prisutna u našim životima. Odrasle osobe u
procesu su adaptacije na tehnologiju, za razliku od djece koja pokazuju prirođene navike
na nju. Tehnološke su stimulacije i interaktivni sadržaji poput „čokolade za dječji mozak“.
Tehnologija bi, smatra autorica, trebala služiti za informiranje, zabavu ili rad, a ne kao
sredstvo kojime se osoba definira. Catherine Steiner-Adair o tehnologiji zauzima krajnje
kritički stav. Detaljno opisuje na koji način tehnologija raslojava američku obitelj, zbunjuje
roditelje i čini djecu usamljenom. Knjiga sadrži osam poglavlja u kojima autorica donosi
niz dobrih i praktičnih odgojnih primjera s ciljem zaštite dječjega razvoja.
U prvome poglavlju, naslovljenome „Izgubljeni u prijevodu“, autorica ističe da su već
prije petnaest godina roditelji počeli pokazivati veliku zabrinutost zbog rušenja kulturalnih
normi, rastuće potrošnje, neprihvatljiva ponašanja svoje djece i njihove sklonosti zabavnim
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 427–474
465
sadržajima. Uzrok negativnim pojavnostima povezivali su s izloženošću djece tehnologiji
i njezinoj pretjeranoj upotrebi. Tehnologija je u dječjim životima počela zauzimati važno
mjesto što je utjecalo na njihov socijalni i emocionalni razvoj, obiteljsku interakciju, ali i
na ozračje u školskoj zajednici. Učitelji su dijelili zabrinutost s roditeljima jer su zamijetili
da se tehnološkim inovacijama znakovito počelo mijenjati njihovo socijalno okruženje.
Autorica u ovome poglavlju ističe paradoks koji se odnosi na upotrebu tehnologije. Ona
može na nezamislive načine obogatiti dječje živote, ali u isto vrijeme uvući djecu u
nevolje. Upotrebom tehnologije djeca se mogu povezivati s vršnjacima i izravno pristupati
izvanrednim izvorima znanja. Tehnologija je u tome smislu promijenila položaj učenika, ali
i procese učenja i obrazovanja.
U drugome poglavlju, pod naslovom „Savršeni dječji mozak“, autorica naglašava
važnost roditelja u dječjemu razvoju. Stabilna i sigurna veza između roditelja i djeteta u
ranoj dobi ključna je za razvoj interakcija u kasnijoj dobi, ali i za proces učenja. Autorica
navedeni odnos promatra i u kontekstu uporabe tehnologije. Česta aktivnost roditelja na
Facebooku može postati cjeloviti dio djetetova doživljaja roditelja kao osobe. Tehnologija
ne mijenja samo sliku odnosa između roditelja i djece u ranome djetinjstvu, nego mijenja
i njihov odnos. Unatoč tomu što autorica pokazuje razumijevanje za borbu s prilagodbama
koje zahtijeva roditeljstvo, protivi se tehnologiji koja služi u svrhu roditeljske zamjene. U
prilog tomu navodi istraživanja koja potvrđuju da 74 % američke djece do dvije godine već
gleda televiziju.
U trećemu poglavlju, „Mary je imala mali iPad“, autorica ističe važnost učenja dodirom.
Opisuje jedinstvenost trodimenzionalnoga iskustva za dječji razvoj. Ono je u potpunosti
doživljajno različito od dvodimenzionalnoga ekranskoga prikaza. Za djecu je najbolji način
učenja dodirivanje i kretanje. Interakcije s drugom djecom i odraslim osobama iznimno su
važne zbog kontakta očima, izražaja lica, glasa i sl. Razvoj mišljenja, koje u djetetovim
najranijim godinama služi za prepoznavanje obilježja stvarnoga svijeta, označava veliki
korak u dječjemu životu. Interakcijom s roditeljima, prijateljima ili u zamišljenoj igri s
igračkama dijete uči i doživljava stvarni svijet. Za razliku od takva pristupa autorica
naglašava i činjenicu da su današnji trogodišnjaci, umjesto stvarnim osobama i igračkama,
okruženi brojnim medijskim sadržajima i tehnologijama. Poglavlje završava pitanjem:
„Hoće li vaše dijete provesti djetinjstvo na igralištu ili na iPadu?“
U četvrtome poglavlju, pod naslovom „Napredno djetinjstvo“, autorica nas upoznaje
s američkim školama u kojima se učenicima promovira odgovorna uporaba tehnologija.
Učenici u debatama koje se organiziraju u njihovim školama uče kako biti dobar digitalni
građanin. Nasuprot brojnim pozitivnim primjerima američkih škola autorica ističe brojnu
djecu kojoj su računala zamijenila igrališta. Pita se kako izgleda njihova igra, koga
upoznaju tijekom igre, ali i kakve sadržaje uče u njoj. Nestrukturirana igra koja se odvija
u virtualnome prostoru upućuje na činjenicu da djeca gube vrijeme za osobni kontakt sa
stvarnim osobama. Djeca svakodnevno trebaju emocionalno i misaono procesuirati svoja
iskustva na osnovi kojih će usvajati nove informacije o sebi i svojemu okruženju. U idealnim
uvjetima taj se proces odvija s roditeljima i vršnjacima, u obitelji i školi.
U petome poglavlju, „Prvi put, drugi put, prodano“, autorica ističe kako je adolescentskoj
populaciji srednja škola nekada bila u drugome planu zbog zabava i druženja, za razliku od
466
Prikazi • Reviews
danas kada je to zbog upotrebe tehnologije i medija. U razdoblju koje je iz razvojnoga
kuta važno za razvoj vještina u međuodnosima adolescenti zaziru od komunikacije licem
u lice. Autorica ističe podatak da 7,5 milijuna američkih adolescenata provodi vrijeme na
društvenim mrežama. Virtualni prostor ne rabe isključivo za razmjenu poruka, nego kao i
primarni izvor za informiranje o seksualnosti, urbanim trendovima i sl. Autorica naglašava
važnost srednje škole, koja u životima adolescenata treba imati važniju ulogu kada je riječ
o dobivanju za njih značajnih informacija.
U šestome poglavlju, „Adolescenti, tehnologija, iskušenje i nevolja“, autorica nas
upoznaje s nizom lažnih priča o ljubavi i odnosima mladića i djevojaka koje se u medijima
doimaju kao iluzija. Adolescenti su skloni, smatra ona, definirati se načinima koji su im
medijski predstavljeni i na temelju njih izgrađivati svoje odnose s drugima. Adolescentsko
je razdoblje vrijeme za istraživanje i eksperimentiranje s ciljem samootkrivanja u
kontekstu međuljudskih odnosa. Međuodnosi u kojima su se socijalna iskustva stjecala
međusobnim kontaktima zamijenjeni su računalima koja su postala nova doživljajna mjesta
adolescentima. Računala tako ne pridonose njihovoj stvarnoj međusobnoj povezanosti ni
njihovim istinskim potrebama. Adolescenti tako ne moraju napuštati svoje domove da bi
razgovarali, razgledavali, šetali ili se družili s kim god požele. Na društvenim mrežama
stvaraju identitete koje žele, a s obzirom na upotrebu tehnologije koja je preuzela veliku
ulogu u njihovim životima autorica ističe mogućnost velika otuđenja.
U sedmome poglavlju, „Zastrašen ili beznačajan“, autorica donosi podatke koje je
prikupljala tijekom svojega dugogodišnjega terapeutskoga rada s djecom i obiteljima na
temelju kojih izvodi svoje zaključke. Smatra da dječje povjerenje u roditelje proizlazi iz
kvalitete odnosa koji se njeguje od najranije dječje dobi. Upotreba tehnologija povećala je
potrebu za kvalitetnijim i dubljim odnosom zbog roditeljskoga straha za dječju sigurnost i
njihovu budućnost s obzirom na to da im je život ispunjen tehnologijama. Današnji roditelji
jasno pokazuju potrebu da budu dio života svoje djece i aktivno sudjeluju u njemu. Digitalno
doba pred roditelje i roditeljstvo postavlja velike izazove, a autorica u poglavlju donosi niz
smjernica za njihovo savladavanje.
U osmome poglavlju, „Održiva obitelj: uporaba tehnologije za razvoj bliskosti,
kreativnosti i zajedništva“, autorica kao obiteljska terapeutkinja primjenjuje metaforu
vrtlarenja i ekosustava na obitelj da bi pobliže opisala dobre i kvalitetne obiteljske odnose.
Vrtlarenjem se čisti prostor za novi rast i za nove vještine do kojih se može doći isključivo
obiteljskim zajedništvom. Cilj procesa rasta jest samostalnost koju djeca trebaju postići da
bi obrađivala svoj novi vrt. Svako godišnje doba unutar obitelji donosi nešto novo, katkada
i iznenađujuće, ali isto tako i brige i umor. Roditeljstvo ponekad, baš kao i održavanje vrta,
postane teško i naporno jer roditeljske namjere ne urode uvijek očekivanim plodom. No
tada je, tvrdi autorica, zemlji potrebna obnova. Vrt nas uči kako ustrajati i biti pun nade kada
stvari krenu krivim smjerom. Metaforu vrta u obiteljskome kontekstu autorica upotpunjuje
metaforom ekosustava. Obitelj je ekosustav jer njezini članovi stvaraju, ali i dijele okolinu u
kojoj su međusobno povezani. Dvjema navedenim slikama autorica suprotstavlja pretjeranu
upotrebu tehnologija i medija za koje tvrdi da narušavaju blagostanje djece i njihovih
obitelji. Na kraju zaključuje da se samo održiva obitelj zna i može nositi s tehnologijama
s obzirom na izgrađenu snažnu strukturu zajedništva. Takvoj je obitelji u središtu dijete i
stvaranje pogodnih uvjeta za zdravi rast i razvoj, a ne tehnologijsko-medijsko zaokupljanje
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 427–474
467
koje ponekad, ako zajedništvo nije snažno izgrađeno, može postati cijenom dječjega
emocionalnoga razvoja.
Knjiga Prekinuta veza: zaštita djetinjstva i obiteljskih odnosa u digitalnome dobu
usmjerena je razvoju kvalitetnih i čvrstih odnosa unutar obitelji na osnovi kojih će se i
pojedini članovi obitelji i obitelj kao zajednica moći lakše snalaziti u vrijeme nekontrolirane
upotrebe tehnologija i medija. Knjiga nije namijenjena samo roditeljima i djeci nego i
praktičarima i istraživačima u sustavu odgoja i obrazovanja kojima će služiti kao priručnik
za stručno djelovanje. U toj se svrsi ogleda najvažniji doprinos ove knjige. Autorica na
zanimljiv način sintetizira teorijsko znanje i podatke koje je dugi niz godina prikupljala
svojim terapeutskim radom s djecom i obiteljima. Intenzivno naglašava da je suvremena
obitelj u krizi zbog napretka tehnologije što na nju i njezine članove, bez izgradnje zaštitnih
mehanizama, može ostaviti dugotrajne i ozbiljne posljedice. Tehnologija ne može biti
zamjena za jedinstvene i bliske interakcije među osobama. U svim poglavljima autorica,
osim što prezentira niz primjera iz stvarnoga života, nudi i konkretne savjete u obliku
smjernica roditeljima s ciljem izgradnje autoriteta, potpunijega razumijevanja djece i
autonomije u kulturi življenja i načinu uporabe tehnologije i medija. Partnerski pristup
škole, roditelja i širega okruženja može služiti kao preduvjet za kulturu socijalne interakcije
koja će prednjačiti nad nekontroliranom uporabom tehnologije i medija i zaokupljenošću
njima. Pristup Catherine Steiner-Adair svakako proizlazi iz osobnih kompetencija koje
stavlja u funkciju dobrobiti obitelji s ciljem njezine zaštite u digitalnome dobu.
Katarina Dadić
Rückblick auf die Theorie des ‚guten Jugendbuchs’
Sonja Müller. 2014. Kindgemäß und literarisch wertvoll. Untersuchungen zur
Theorie des ‚guten Jugendbuchs‘ – Anna Krüger, Richard Bamberger, Karl
Ernst Maier (Bd. 88: Kinder- und Jugendkultur, -literatur und -medien; Theorie
– Geschichte – Didaktik). Frankfurt/Main: Peter Lang. 321 S. ISBN 978-3-63164501-7
Mit der vorliegenden Studie, die 2012 als Dissertation an der Goethe-Universität
Frankfurt am Main eingereicht wurde, liegt ein wichtiger Beitrag zur Theorie der (west-)
deutschen und österreichischen Kinder- und Jugendliteratur und zur Geschichte der
Kinderliteraturforschung nach 1945 vor. Mit ihr wird ein zeitlich begrenzter Abschnitt
(1952–1968) der Fachgeschichte aufgearbeitet, der, so Müller, für die nachfolgende Kinderund Jugendliteraturforschung bedeutsamer war, als bislang angenommen. Die Arbeit versteht
sich ausdrücklich als „kritische Würdigung der wissenschaftlichen Konstitutionsphase
der gegenwärtigen deutschsprachigen Kinder- und Jugendliteraturwissenschaft“ (21).
Als meinungsbildende Hauptvertreter der Theorie des ‚guten Jugendbuchs‘, wie diese
literaturtheoretische Strömung im Rückblick genannt wurde, werden Anna Krüger, Richard
Bamberger und Karl Ernst Maier genannt. Die Auseinandersetzung mit ihren Positionen
zum ‚guten Jugendbuch‘ nimmt daher einen entsprechend breiten Raum ein. Obwohl deren
Monographien noch bis weit in die 1980er Jahre hinein als Standardwerke galten, sind die
468
Prikazi • Reviews
Theoriediskurse der 1950er und 1960er Jahre den meisten Vertreterinnen und Vertretern
der aktuellen Kinder- und Jugendliteraturforschung nicht mehr präsent. Zentrales Anliegen
der Arbeit ist es, die in Vergessenheit geratenen Theoriediskurse dieser Epoche einer
detaillierten Analyse zu unterziehen (279). Hier war noch ganze Arbeit zu leisten, denn
nach dem Paradigmenwechsel um 1970 wurde diese Theorieströmung von der unmittelbar
folgenden Forschergeneration vielfach abgewertet oder schlicht ignoriert; einzelne Aspekte
des neuen Konzepts wurden geradezu tabuisiert. Die Aufarbeitung dieser Theorieströmung
begann in der zweiten Hälfte der 1990er Jahre, eine umfassende Darstellung lag aber
bis dato nicht vor. Mit der vorliegenden Arbeit wird diese Forschungslücke nun endlich
geschlossen.
Gegenstand der Studie sind die „theoretischen Diskurse über Kinder- und
Jugendliteratur, die zwischen 1950 und 1970 […] in zeitgenössischen Publikationsorganen,
in Zeitschriftenbeiträgen, Aufsätzen und Monographien, in kinderliterarischen
Institutionen und an universitären Einrichtungen geführt wurden” (1). Nach der
Einführung in den Forschungsstand (6–21) rekapituliert Müller die Entwicklung der
Kinder- und Jugendliteraturforschung von einer normativen, präskriptiven Wissenschaft
hin zu einer historisch-analytischen (21–28). Als entscheidende Wende wird hierbei das
Erscheinen von Göte Klingbergs Einführung „Kinder- und Jugendliteraturforschung“ in
deutscher Übersetzung (1973) angesehen. Klingbergs Ansätze wurden 2000 bzw. 2012
von Hans-Heino Ewers weiterentwickelt und, unter Verwendung aktueller literaturund kulturtheoretischer Ansätze, präzisiert. Ewers Ausführungen über grundlegende
Kinder- und Jugendliteraturnormen und -konzepte liefern Müller das Rüstzeug für ihre
Untersuchung. Mit dem Instrumentarium der jüngsten, historisch-deskriptiven Kinder- und
Jugendliteraturforschung analysiert sie die für den Theoriediskurs relevanten Texte.
Im ersten Kapitel (29–68) schildert Müller zunächst die Ausgangslage, auf die die
Theoretiker des ‚guten Jugendbuchs‘, allen voran Anna Krüger, zu Beginn der 1950er Jahre
trafen. Müller rekapituliert hier einmal mehr die institutionellen Anfänge nach 1945. In
dieser Phase, die noch ganz vom Kampf der Literaturpädagogen gegen die als Schmutz und
Schund bezeichnete Heft- bzw. Serienliteratur beherrscht war, war die Rede vom ‚guten
Jugendbuch‘ „in aller Munde, wenn auch die genaue Bestimmung dieses Begriffs zunächst
wage blieb“ (74). Eine grundlegende Neuorientierung sei in dieser Phase kaum zu erwarten
gewesen, vielmehr besann sich die Literaturpädagogik auf Ansätze aus der Zeit vor 1933,
was Müller am Beispiel der Positionen von Wilhelm Fronemann (36–40) und Joseph
Antz (40–47) zeigt. Ferner wurde in dieser Phase auf Arbeiten aus den 1920er und 1930er
Jahren zurückgegriffen, etwa auf die Lesealtertheorien von Charlotte Bühler und Elisabeth
Schliebe-Lippert (50–57) sowie auf Arbeiten von Erwin Ackerknecht (57–61).
Einen Wendepunkt stellen erst die Publikationen von Anna Krüger dar. „Mit ihren
ab 1952 erschienenen Texten positionierte sich Krüger gegenüber den damals gängigen
Ansichten der Literaturpädagogik neu“ (3). Das zweite Kapitel behandelt die Grundlegung
einer Theorie des ‚guten Jugendbuchs‘ durch Anna Krüger (69–114), die in den Abschnitten
über das Konzept (81–86) und die Ausgestaltung der Theorie des ‚guten Jugendbuchs‘ (86–
97) systematisch entfaltet wird. Für Krüger soll die Kinder- und Jugendliteratur eine an der
Hochliteratur orientierte kind- und jugendgemäße Literatur sein, die „strikt kindgemäß und
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 427–474
469
literarisch wertvoll“ (108) ist. In der von Krüger präsentierten Konzeption sieht Müller den
Prototyp der Theorie des ‚guten Jugendbuchs‘ (110).
Im dritten Kapitel geht es unter der Überschrift „Eine literaturtheoretische Strömung
etabliert sich (1952–1968)“ zunächst um Veränderungen des kinder- und jugendliterarischen
Handlungssystems (Veränderungen des kinder- und jugendliterarischen Marktes; Etablierung
neuer Institutionen und Organisationen). In dieser Phase wurde in einer Vielzahl von Texten
versucht, genauer zu bestimmen, was unter einem ‚guten Jugendbuch‘ zu verstehen ist.
Dabei orientierten sich die Theoretiker zum einen an der zeitgenössischen Literaturtheorie
(Kayser, Ingarden) und zum anderen an Erkenntnissen der Entwicklungspsychologie.
Einfluss gewann ferner die Jungleserforschung, die sich in diesen Jahren verstärkt darum
bemühte, die Interessen und Bedürfnisse der jungen Leser auch empirisch zu ermitteln
(155).
In diesem Teil kommen weitere Literaturpädagogen (Fritz Pfeffer, Walter Scherf,
Johannes Langfeldt, Fritz Westphal, Josef Peters und der frühe Malte Dahrendorf) mit
ihren teils konservativen, teils progressiven Positionen zur Sprache (128–152). So zeigt
sich, dass die Theoretiker des ‚guten Jugendbuchs‘ zwar einheitliche Grundpositionen
vertraten und untereinander in wissenschaftlichem Austausch standen, dass aber aufs Ganze
gesehen individuelle Ausprägungen und Akzentsetzungen überwogen. Ein Ergebnis dieses
Abschnitts ist, dass es sich bei der Theorie des ‚guten Jugendbuchs‘ nicht um eine in jeder
Hinsicht kohärente Bewegung handelte, sondern um eine literaturtheoretische Strömung
(170–179). Ab Mitte der 1950er Jahre, so Müller, konnte sich dann das Konzept des
‚guten Jugendbuchs‘ in seiner spezifischen Form etablieren: „Die Forderung nach äußerer
Angemessenheit, nach Kind- und Jugendgemäßheit wird spätestens ab Mitte der 1950er
Jahre zur primären Bestimmung von Kinder- und Jugendliteratur“ (153). Bis Mitte der
1960er Jahre bestand Konsens in Fragen der Bewertung von Kinder- und Jugendliteratur,
bevor in der zweiten Hälfte der 1960er Jahre erste kritische Stimmen gegen die Konzeption
des ‚guten Jugendbuchs‘ laut wurden (vgl. 163–170). In diesen Jahren begann sich auch die
Kinder- und Jugendliteraturforschung zu etablieren (157–163).
Im vierten Kapitel geht Müller auf den österreichischen Beitrag zur Theorie des ‚guten
Jugendbuchs‘ ein, der von Richard Bamberger repräsentiert wurde. Sie arbeitet Bambergers
Haltung zur Entwicklungspsychologie und Jungleserforschung heraus und zeigt, wie
Bambergers Kinderliteraturkonzept konkret aussah (191–197) und wie es Eingang in die
gängige Beurteilungspraxis fand (197–225). Sie kommt zu dem Schluss, dass Bambergers
Ansätze zur Lese- und Literaturerziehung aus heutiger Sicht „nicht nur idealistisch überhöht,
sondern in Teilen gar tendenziell autoritär“ erscheinen (283). Bei Karl Ernst Maier, dem
sich das fünfte Kapitel widmet, komme es dann zu einer Rückkehr pädagogischer Aspekte
(233–277).
Abschließend würdigt Müller die Leistungen der Theorie des‚ guten Jugendbuchs‘, etwa
deren Bemühungen Entwicklungspsychologie und Kindgemäßheit zusammenzubringen.
Die darin verankerte Leserorientierung verweise auf die rezeptionsästhetischen Ansätze
der 1970er Jahre und leite ein unverkrampftes Verhältnis zur Unterhaltungsliteratur sowie
eine Erweiterung des Literaturbegriffs hin zu trivialeren Formen ein (286f.). Daneben zeigt
Müller aber auch ganz klar die Grenzen und Defizite dieser literaturtheoretischen Strömung
470
Prikazi • Reviews
auf, die beispielsweise die fehlende Auseinandersetzung mit der unmittelbaren deutschen
Vergangenheit betreffen. Auch nimmt die Theorie des ‚guten Jugendbuchs‘ zur ästhetischen
und gesellschaftlichen Moderne eine konservative Haltung ein; die Entwicklungen der
literarischen Moderne wurden für die Kinderliteratur weitgehend ausgegrenzt (285). Müllers
Ausführungen zeigen ferner, dass die Auseinandersetzung mit den Kinderliteraturkonzepten
dieser Epoche sowohl für die aktuelle (nationale wie internationale) Theoriebildung als
auch für die Literaturdidaktik in vielerlei Hinsicht gewinnbringend sein kann. So kann
abschließend die Bedeutung von Sonja Müllers Studie kaum hoch genug eingeschätzt
werden. Ihr sind zahlreiche Leserinnen und Leser, nicht zuletzt aus den Reihen der jüngeren
und jüngsten Forschergeneration, zu wünschen.
Andrea Weinmann
Vicki Baums Lebensstil
Susanne Blumesberger und Jana Mikota (Hrsg.): Lifestyle – Mode –
Unterhaltung oder doch etwas mehr? Die andere Seite der Schriftstellerin Vicki
Baum (1880-1960). Wien: Praesens Verlag. 282 S. ISBN 978-3-7069-0738-5
Der vorliegende Band wurde von Susanne Blumesberger und Jana Mikota anlässlich
der am 26. und 27. November 2010 am Wiener Institut für Wissenschaft und Kunst
stattgefundenen Tagung “Lifestyle – Mode – Unterhaltung oder doch etwas mehr? Die
andere Seite der Schriftstellerin Vicki Baum (1880 – 1960)“ herausgegeben. Der Anlass
zu dieser Tagung war der 50. Todestag der vielseitigen Schriftstellerin Vicki Baum, die zu
ihrer Lebenszeit zu den meistgelesenen Autorinnen zählte. Mit ihrem Roman Menschen
im Hotel, der u. a. in Hollywood mit Greta Garbo und Joan Crawford unter der Regie
von Edmund Goulding unter dem Titel Grand Hotel verfilmt wurde, schuf sie einen der
weltweit bekanntesten Romane.
Vicki Baum schrieb um die dreißig eigenständige Werke, zahlreiche Erzählungen
und journalistische Beiträge, Drehbücher, Theaterstücke – u. a. auch für Kinder, die fast
unbekannt blieben, hätte der vorliegende Band nicht das Augenmerk auf das Gesamtoeuvre
dieser Schriftstellerin gerichtet.
Ungerechterweise wurde sie immer wieder als „Unterhaltungsschriftstellerin“ (11)
bezeichnet, was nicht zutreffen konnte, denn Vicki Baum war eine selbstbewusste, kritische
und politisch interessierte Autorin, die schwere und ernsthafte gesellschaftliche und politische
Lebensthemen auf unterschiedlichsten Ebenen (bis hin zu jener der Kinderliteratur) gut
zu verarbeiten und diese einem breiteren Publikum zugänglich zu machen wusste. In den
1920er Jahren spielte sie eine nicht wegzudenkende und wichtige Rolle im Literaturbetrieb.
Sie besaß die Fähigkeit schon damals neue und unterschiedliche Frauenbilder ans Licht zu
bringen, indem sie immer wieder auf zeithistorische Phänomene verwies.
Die zwölf Beiträge der WissenschaftlerInnen in diesem Band setzen sich mit
unterschiedlichen und bis heute weitgehend unbekannten Aspekten des Schaffens dieser
Schriftstellerin auseinander. Mit einer Zeittafel, einer Auswahlbibliografie und einem
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 427–474
471
Personenregister ist die Gestaltung des Bandes äußerst benutzerfreundlich. Damit rundet
der Band das Gesamtbild um das Leben und Werk von Vicki Baum ab.
Die Beiträge widmen sich im Einzelnen der “medialen Ästhetik der Kurzprosa und des
journalistischen Werks [von Vicki Baum], das als Reaktion auf das Tempo, die Vielfalt und
die nur noch ausschnitthaft zu erfassende Realität in den 20er Jahren an Popularität gewinnt”
(8). Einige davon befassen sich auch mit den bis jetzt kaum beachteten Kindererzählungen
und -stücken der Autorin. Die beiden Schlussbeiträge beziehen sich ferner auf ihre
autobiografischen Notizen. Auf beinah dreihundert Seiten wird die „andere Seite“ dieser
äußerst interessanten und für den Literaturmarkt wichtigen Autorin festgehalten und
analysiert.
So richtet Julia Bertschick in ihrem Beitrag das Augenmerk auf die Frage, inwiefern
der Habsburger Mythos eine Rolle in der zeitgenössischen Modeauffassung spielt. Im
Zentrum dieser Arbeit steht Vicki Baum als Mitarbeiterin der illustrierten Modezeitschrift
Die Dame, die zwischen 1911 und 1943 im Ullstein-Verlag erschienen ist. Die Zeitschrift
galt damals mit ihren „zeichnerischen und fotografischen Abbildungen der jeweils neusten
Mode für Damen, Herren und Kinder sowohl mit Fotografien attraktiver Häuser und
exklusiver Inneneinrichtungen, wie mit Essays und Bildern über Theater, Film, Kunst und
Literatur“ (13) zu den exklusivsten Frauenzeitschriften jener Zeit.
Veronika Hofeneder setzt das Thema fort und geht der Rolle der Autorin im Journalismus
nach, die sich als Schriftstellerin, Mutter und Familienfrau in der Gesellschaft durchzusetzen
vermochte. Hofeneder richtet vor allem ihr Augenmerk auf das veränderte Frauenbild im
Rahmen der Zeit- und Gesellschaftskritik nach dem Ersten Weltkrieg. Vicki Baum wird
hier als eine kritische Gesellschaftsbeobachterin verstanden, die ihre Beobachtungen in der
Zwischenkriegszeit im journalistisch-literarischen Bereich schriftlich festhält.
Cordula Seger führt die Frage nach der Rolle der Frau im Hinblick auf die Ehe, in
Bezug zum Ehemann und zur Gesellschaft im Roman Menschen im Hotel fort.
Johannes Pankau befasst sich mit demselben Roman aber aus einem anderen
Blickwinkel. Er geht der Frage der Romanrezeption im Rahmen der Neuen Sachlichkeit
nach, indem er Elemente der Unterhaltung und des Schauplatzes im neusachlichen Kontext
analysiert und darin den Roman zu verorten sucht.
Derselbe Roman bildet auch den Ausgangspunkt des Beitrags von Nicole StreitlerKastberger, worin der Frage nachgegangen wird, „warum das Hotel so gerne als Schauplatz
der Literatur gewählt wurde und wird?“ (113). Die Beitragsautorin erblickt den Grund dafür
darin, dass sich gerade im Hotel Menschen unterschiedlicher Herkunft und Schicksale
beobachten und literarisch veranschaulichen lassen.
Die Bedeutung der Adoleszenzphase in der Ausgestaltung von Romanfiguren in
Baums Bubenreise untersucht Susanne Blumesberger in ihrem Beitrag. Darin bespricht sie
den Übergang zum Erwachsenwerden am Beispiel von Romanprotagonisten im Kontext
ihres Kennenlernens von fremden Welten, deren Kenntnis als Auslöser des Übergangs zum
Erwachsenwerden bzw. Erwachsensein verstanden wird.
Die Welten der Kinder und der Erwachsenen thematisiert Ernst Seibert in seinem
Beitrag anhand der weitgehend unbekannten Kinderstücke von Vicki Baum. Er nimmt
eine der „verlässlichsten Bibliographien zur Geschichte der Kinder- und Jugendliteratur“
472
Prikazi • Reviews
unter die Lupe (141). Es ist das fünf Bände und zwei Registerbände für den Zeitraum von
1840–1950 umfassende Verzeichnis zu Vicki Baum von Aiga Klotz. Seibert bewertet die
Inhalte dieser Literatur, worin sich Baums Denkweisen und Denkmuster zwischen ihren
35. und 40. Lebensjahr wiederspiegeln. In seiner Analyse von vier Kinderwerken dieser
Autorin (Die Bubenreise. Eine Erzählung für junge Menschen; Das Christsternlein. Ein
Märchenspiel; Halloh, wer fängt Flip und Flap – oder Das große Abenteuer von Bastelhans
und Quasselgrete. Ein Kinderstück in 6 Bildern; Das dumme Englein. Ein Märchenspiel)
zeigt Seibert, dass Vicki Baum über die Ebene der Kinderstücke gerade dort hinausgeht, wo
das Spannungsverhältnis zwischen der Kinder- und Erwachsenenwelt im Ton „zwischen
Klamauk und nestroyanischer Komik“ (141) diskursiviert wird.
In ihrem Beitrag behandelt Jana Mikota die Bilder von Weiblichkeit und Männlichkeit
aus vier Romanen (Leben ohne Geheimnis; Die Karriere der Doris Hart; Rendezvous in Paris;
Der große Ausverkauf), die Vicki Baum zwischen 1932 und 1937 geschrieben hat. Dabei
geht es um die bisher wenig beachtete Exilliteratur der Autorin. Mikotas Interesse gilt den
Auswirkungen von Baums Auswanderung nach Amerika im Spiegel der Geschlechterrollen.
Dieser Beitrag zeigt auf, wie die Autorin in ihrem Werk mit unterschiedlichen Bildern der
“neuen Frau“ (166) spielt. Mikota kommt letztlich zur Erkenntnis, dass Vicki Baum in den
besprochenen Romanen nicht das eigene gelebte Bild der neuen Frau literarisch verarbeitet,
sondern diesbezüglich nach dem klassischen Frauenbild aus den 1920er Jahren greift.
Jörg Thunecke knüpft in seinem Beitrag an Baums Aufenthalt in Amerika an,
wobei er sich mit der in ihrem Roman Kristall am Lehm (1953) enthaltenen Kritik an der
amerikanischen Gesellschaft auseinandersetzt. Thunecke geht dabei dokumentarisch vor,
indem er darauf hinweist, dass sich Vicki Baum in „Nebenplots“ (189) den Alltagsthemen wie
z. B. Angstzuständen, Drogenkonsum, Homosexualität, Alkohol, Rassismus und Impotenz
widmet. Diese Themen veranschaulichen nicht nur die Probleme der Romanfiguren,
sondern vielmehr die Probleme Amerikas, und zwar aus einer gesellschaftskritischen und
politischen Sicht, die ihre Gültigkeit noch heute nicht eingebüßt hat.
Mit dem intertextuellen Zusammenhang des Romans Hotel Shangai von Vicki
Baum und des Romans Das siebte Kreuz von Anna Seghers beschäftigt sich Fangfang
Xu. In seinem Beitrag schlussfolgert er, dass diese zwei bedeutenden Zeitromane aus der
Exilliteratur auf Parallelen hinauslaufen, die bisher nicht beachtet wurden. Dabei handle
es sich seiner Meinung nach um die Beziehung zwischen den angeführten Texten und der
sozial-geschichtlichen Realität, die im Beitrag von der Struktur der besprochenen Romane
und der darin enthaltenen Figurenkonstellationen aus untersucht wird. Abschließend
stellt Xu fest, dass Einzelschicksale auf ein gemeinsames gesellschaftliches Schicksal
hinauslaufen, das letztlich erst durch Unglück aufgelöst werden kann.
Alexandra Tyrolf beschäftigt sich in ihrem Beitrag mit Baums Autobiografie. In zwei
Schritten erforscht sie die autobiografischen Reflexionen von Vicki Baum vor dem Horizont
ihrer Geschichtserfahrung vor der Emigration in die Vereinigten Staaten im Jahre 1932.
Anhand des Begriffs der reflektierenden Nostalgie von Svetlana Boym kontextualisiert
sie die Merkmale von Baums Erinnerungen in Bezug auf ihren Umgang mit Raum (z. B.
Dorf der Kindheit; Peigarten und der Berliner Ullstein Verlag) und Zeit. Verlorene Orte und
Zeiten werden im Kontext von Baums Sehnsucht unter dem Begriff „reflective nostalgia“
(235) untergebracht.
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 427–474
473
Den kritischen Bezug von Vicki Baum zu Amerika behandelt Christa Gürtler. In ihrem
Beitrag zeigt sie auf, wie die Autorin in Amerika anfangs selbst ins Schwanken geriet und
virtuelle Welten von jenen realen nicht mehr zu trennen vermochte. Sie weist aber zugleich
darauf hin, dass es Vicki Baum dennoch gelang, sich dank ihrer Anpassungsfähigkeit und
ihres beobachterischen Scharfsinns vorzukämpfen, sodass sie schließlich in Amerika ein
Publikum fand und sich dort finanziell etablieren konnte.
Diesen zwölf Beiträgen aus dem Sammelband gelingt es tatsächlich, die Schriftstellerin
Vicki Baum anders als bisher gewohnt darzustellen bzw. sie von einer anderen Seite zu
zeigen. Diesbezüglich ist insbesondere die weitgehend unbekannte Seite der Schriftstellerin
als Kinder- und Jugendbuchautorin hervorzuheben, weshalb sie neben ihrer vielseitigen
Tätigkeit als Musikerin (Harfenistin), Journalistin und Drehbuchautorin gewiss auch einen
Platz in der Kinder- und Jugendliteratur hat.
Petra Žagar-Šoštarić
Medial vermittelte Kinder- und Jugendliteratur
Gina Weinkauff, Ute Dettmar, Thomas Möbius, Ingrid Tomkowiak
(Hrsg.). 2013. Kinder- und Jugendliteratur in Medienkontexten. Adaption –
Hybridisierung – Intermedialität – Konvergenz. Frankfurt am Main: Peter Lang.
Band 89. 287 S. ISBN 978-3-631-62688-7
Die Publikation Kinder- und Jugendliteratur in Medienkontexten. Adaption –
Hybridisierung – Intermedialität – Konvergenz setzt sich mit dem Thema der Kinderund Jugendliteratur im Kontext der digitalen Medien auseinander. Der Band besteht aus
einer Reihe von verschiedenen Beiträgen, die sich aus einer sowohl historischen als auch
aktuellen Perspektive mit der Verbindung von Medien und bekannten Werken für Kinder
und Jugendliche befassen.
Die immer wachsende Rolle von Medien im Alltag von Kindern und Jugendlichen
sowie der mit der Ausdifferenzierung der Medien verbundene Formwandel in der Kinderund Jugendliteratur bilden die Ausgangsposition der in diesem Sammelband enthaltenen
Beiträge. Kommunikation, Sozialisation und Identitätsbildung geschehen in der heutigen
Gesellschaft nicht nur in realen Situationen, sondern immer öfter durch Vermittlung von
virtuellen Medienwelten. Dieses Phänomen beschäftigt nicht nur die Soziologen, sondern
auch die Pädagogen, was zum Ausbau neuer Rahmenbedingungen für die Kinder- und
Jugendliteratur führt. Literarische Werke werden durch verschiedene Medien wie Film,
Theater, Computerspiele, Smartphone oder Apps wiedergegeben und vermarktet. In
Bezug auf diese Phänomene werden in der vorliegenden Publikation die Zusammenhänge,
Entgrenzungsprozesse und Wechselbeziehungen zwischen Kinder- und Jugendliteratur
und Medien besprochen. Der Sammelband ist in drei Teile gegliedert: „Text – Bild – Film
– Musik in Original und Adaption“, „Medienverbunde und ihre Auswirkungen auf das
kinderliterarische Symbolsystem“ sowie „Veränderung des Handlungssystems im Zeichen
der Medienkonvergenz“.
474
Prikazi • Reviews
Der erste Teil führt die Leser ins Thema der Umgestaltung von literarischen Werken
ein. Dabei unterscheidet man zwischen Werken, die zuerst in Druckform produziert
und danach umgestaltet wurden, und denjenigen, die gleichzeitig in mehreren medialen
Versionen produziert wurden. Dabei werden Adaptionen wie Comics, Filme, Mangas u.ä.
besprochen. So untersucht Felix Giesa in seinem Beitrag die Comic-Adaption von Pergauds
Krieg der Knöpfe, sowie jene des Romans von Kästner Der 35. Mai oder Konrad reitet
in die Südsee und Strouds Bartimäus – Das Amulett von Samarkand. Andre Kagelmann
berichtet über die Verfilmung von Emil und die Detektive, während sich Petra Schrackmann
mit dem plurimedialen Werk The Invention of Hugo Cabret beschäftigt.
Der zweite Teil des Bandes befasst sich mit Medienverbünden und deren Auswirkung
auf die Kinderliteratur. In diesem Zusammenhang wird die ästhetische Gestaltung
verschiedener Werke in unterschiedlichen Medien untersucht, wobei auch die ökonomische
Perspektive berücksichtigt wird. So stellt Gina Weinkauff mehrere Transformationen von
Sams-Stoffen von Paul Maar dar. Sie hebt hervor, dass verschiedene mediale Versionen ein
und desselben Werkes nicht unbedingt dem künstlerischen Ausdruck des Autors entsprechen,
sondern vielmehr einer mehrsinnigen Rezeption dienen. Karin Vach beschäftigt sich mit
der Medientransformation von Ungerers Bilderbuch Die drei Räuber. Hierzu liefert sie
eine ästhetisch-mediale Analyse des Hörspiels und des Animationsfilms. Anschließend
präsentiert Iris Kruse ihren Entwurf zu intermedialen Lehr- und Lernverfahren, die vom
klassischen buchdominierten Literaturunterricht abweichen.
Im dritten Teil werden die Veränderungen innerhalb des Handlungssystems der Kinderund Jugendliteratur im Rahmen der Medienkonvergenz vorgestellt. Zunächst skizzieren
Thomas Möbius und Petra Josting die theoretische Grundlage zur Medienkonvergenz und
deren kulturelle Folgen. Darauf folgen Berichte zur Internetvermarktung jugendliterarischer
Werke von Iris Schäfer und Birgit Schlachter. Abschließend stellen Angelina Probst und
Elisabeth Hollerweger den deutschsprachigen Lesern des Sammelbandes die in Japan
bekannte Handyliteratur vor.
In diesem Sammelband wird auf eine ganze Palette unterschiedlicher
Erscheinungsformen von Kinder- und Jugendliteratur im Kontext der digitalen Medien
hingewiesen. Insofern ermöglichen die Beiträge nicht nur eine Einsicht in die zeitgenössische
multimedial vermittelte Welt der Kinder- und Jugendliteratur, sondern auch in die damit
verbundenen Auswirkungen auf die Strukturierung literarischer Werke und derer Adaptionen.
Es werden zahlreiche Erscheinungsformen von kinder- und jugendliterarischen Werken
analysiert sowie Empfehlungen für den Literaturunterricht gegeben. Die dabei vorgestellten
konkreten Beispiele scheinen insbesondere dazu prädestiniert zu sein, Lehrkräfte zu neuen
Unterrichtsideen anzuregen, anhand deren die medial vermittelten Formen der Kinder- und
Jugendliteratur durchaus in den Unterricht einzubinden wären.
Tea Dankić
Kronika
Events
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 477–489
477
Četvrta godišnja skupština Hrvatske udruge istraživača dječje
književnosti
Zagreb, 16. svibnja 2014.
Četvrta godišnja skupština Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti održana je
16. svibnja 2014. u Slavonskome Brodu. Berislav Majhut, predsjednik HIDK-a, izvijestio
je o radu Udruge u prethodnoj godini ističući raznoliku i uspješnu djelatnost te je zahvalio
svim sudionicima. O pojedinim aktivnostima i projektima izvijestili su članovi koji su bili
zaduženi za njihovu realizaciju.
Izvješće o manifestaciji Hlapić 2013. pripremila je Ivana Faletar Horvatić, tajnica
manifestacije. Središnji organizacijski odbor (Berislav Majhut, Smiljana Narančić Kovač,
Ivana Faletar Horvatić) koordinirao je djelatnosti i ostvarivao kontakte s partnerima.
Vizualni identitet manifestacije osmislio je Ivan Antunović. Manifestacija je bila vrlo dobro
prihvaćena, a nizom aktivnosti i događanja obuhvaćen je širok krug krajnjih korisnika koji
pripadaju različitim društvenim i dobnim skupinama. Više od sto i pedeset sudionika (156)
prijavilo je ukupno 212 aktivnosti. Prijavitelji se prema osnovnoj djelatnosti mogu svrstati
u nekoliko područja: obrazovne institucije (dječji vrtići, osnovne i srednje škole, ustanove
za visoko obrazovanje), kulturne institucije (narodne i školske knjižnice, kazališta, muzeji,
arhivi i centri za kulturu), organizacije civilnoga društva (različita strukovna udruženja),
pojedinci, lokalna zajednica, državne agencije i turističke zajednice te ostali. Najveći
je broj prijava bio iz obrazovnoga (91) i kulturnoga (42) područja. Svečana proslava u
Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu, 17. travnja 2013. godine, bila je
službeno otvorenje manifestacije i ujedno svečani početak Međunarodne znanstvene
konferencije Od čudnovatog do čudesnog, središnje aktivnosti cijele manifestacije, koja se
nastavila u Slavonskome Brodu od 18. do 20. travnja 2013. Iako je manifestacija službeno
otvorena tek tada, početak je upriličen već 13. prosinca 2012. godine izložbom Hlapić u
božićnim jaslicama u Villi Ružić, Spomeničkoj knjižnici i zbirci Mažuranić-Brlić-Ružić u
Rijeci. Manifestacija Hlapić 2013. bila je dio i drugih manifestacija, kulturnih događanja
i kampanja, a pojedine su se aktivnosti održavale i izvan granica Republike Hrvatske, u
Švicarskoj te u Bosni i Hercegovini. Članovi organizacijskoga odbora nekoliko su puta
gostovali u radijskim programima i u programima nacionalne televizije, lokalne televizijske
i radijske postaje pratile su lokalne programe, a objavljen je i velik broj članaka u novinama
i časopisima. Detaljniji opis aktivnosti može se naći u 2. broju časopisa Libri & Liberi za
2013. godinu, kao i na službenoj stranici manifestacije Hlapić 2013. na Facebooku.
Tajnica Međunarodne znanstvene konferencije Od čudnovatog do čudesnog, Sanja
Lovrić Kralj, izvijestila je o Konferenciji održanoj na dvjema lokacijama (u Zagrebu i u
Slavonskome Brodu) u travnju 2013. Na spomenutome svečanome otvorenju Konferencije,
održanome u atriju Palače Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 17. travnja 2013.
pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, moglo
se poslušati prigodne govore uvaženih gostiju te plenarna izlaganja akademika Dubravka
Jelčića i prof. Hansa-Heina Ewersa, ravnatelja Instituta za istraživanje dječje književnosti
u Frankfurtu na Majni. Na Konferenciji u Slavonskome Brodu (18. – 20. travnja 2013.)
sudjelovalo je više od osamdeset izlagača različitih područja interesa iz Hrvatske i
478
Kronika • Events
inozemstva (Njemačke, Slovenije, Mađarske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore), s
ukupno 67 izlaganja. Konferencija je pokazala kako su Čudnovate zgode šegrta Hlapića
ne samo književni već i kulturni fenomen. Pripreme su za objavljivanje zbornika radova u
tijeku. Svi su primljeni radovi prošli međunarodni recenzentski postupak.
Glavna urednica časopisa Libri & Liberi, Smiljana Narančić Kovač, izvijestila
je članove da je u prvome mandatu Uredništva (2011. – 2013.) razrađena koncepcija
i dizajniran je izgled časopisa (kreirala ga je Antonija Balić Šimrak), okupljeno je
međunarodno uredništvo, časopis je registriran, pribavljene su oznake ISSN i UDK i svi
potrebni dokumenti te je pokrenuta zasebna mrežna stranica za mrežno izdanje časopisa.
Objavljena su ukupno dva godišta (četiri broja) časopisa, za 2012. i 2013. godinu. Uredništvo
je konstituirano 6. srpnja 2011. i redovito se sastajalo jednom mjesečno. Do Skupštine
zaprimljeno je više od 120 rukopisa, od toga 46 članaka za rubriku Studije. Za objavljivanje
u toj rubrici prihvaćena su 24 rada, a u prvim dvama godištima časopisa objavljena je 21
studija, 33 prikaza knjiga i 28 prikaza skupova i drugih događaja. Na stranicama časopisa
svoje je radove objavilo 65 autora. Složene organizacijske poslove iznimno je uspješno
obavljala Ivana Milković, tajnica uredništva. Časopis se referira u sljedećim bazama: MLA,
ULRICHSWEB, EBSCOhost, CEEOL i Hrčak. Uspostavljena je razmjena s 15 inozemnih
i pet hrvatskih časopisa. Posjećenost časopisa na portalu Hrčak do Skupštine iznosi više od
11 000, a na mrežnoj stranici <www.librietliberi.org> bilježi se prosječno stotinu posjeta
tjedno. Unatoč dobrome odzivu autora i vrlo dobroj recepciji časopisa, poslovanje časopisa
u prvim se dvjema godinama financijski oslanjalo na sredstva Udruge i na nekoliko manjih
donacija dobivenih u vrijeme pokretanja časopisa.
Marina Gabelica, urednica mrežne stranice, izvijestila je da je stranica (portal HIDK-a)
<www.hidk.hr> obnovljena i redizajnirana, a novu je stranicu izgradio informatičar
Ndoc Deda. Marina Gabelica održava i stranicu HIDK-a na Facebooku na kojoj redovito
komunicira gotovo 250 virtualnih prijatelja.
Izvješće o projektu „Hlapić – promicatelj hrvatske kulture“ dala je voditeljica projekta
Smiljana Narančić Kovač. Za taj je projekt HIDK dobio sredstva od Ministarstva kulture
Republike Hrvatske te je pokrenuta mrežna stranica na adresi <http://hlapic-org> na kojoj
se bilježe i dokumentiraju prijevodi Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića na druge jezike.
Tajnica je projekta Silvija Hanžić Deda, a broj je suradnika u porastu.
Predsjednik Udruge Berislav Majhut potom je detaljnije izvijestio kako su u lipnju
2013. članovi Udruge (Željka Flegar, Martina Jurić, Sanja Lovrić Kralj, Berislav Majhut
i Smiljana Narančić Kovač) otputovali u Biloxi, Mississippi (SAD) na konferenciju
američkoga Društva za dječju književnost (Children’s Literature Association). Njihovim
izlaganjima, ali i brojnim dječjim knjigama i slikovnicama te kraćim filmom o Hrvatskoj koji
je priredila Marina Gabelica, nastojalo se što primjerenije predstaviti Hrvatsku i hrvatsku
dječju književnost inozemnoj publici. Nadalje, u listopadu 2013. članovi su HIDK-a
okupljanjem u Kazalištu Trešnja proslavili Hlapićev rođendan, „poklonivši“ mu prvo
dječje izdanje romana temeljeno neposredno na rukopisu Ivane Brlić-Mažuranić i urešeno
ilustracijama Josefa Lade, onim ilustracijama koje je sama autorica smatrala najuspjelijima.
Prihvaćen je Strateški plan HIDK-a za naredno razdoblje. U planu je suorganizacija
međunarodne znanstvene konferencije, pod radnim naslovom Dječji studiji, u suradnji s
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 477–489
479
Učiteljskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu 2015. godine te organizacija međunarodne
znanstvene konferencije povodom stote obljetnice objavljivanja Priča iz davnine Ivane
Brlić-Mažuranić tijekom 2016. godine.
Budući da je članovima prvoga uredništva časopisa Libri & Liberi istekao trogodišnji
mandat, izabrani su članovi novoga uredništva. Ono broji jedanaest hrvatskih članova,
kojima se pridružuju i dvije nove mlade urednice.
Na Skupštini je također prihvaćeno Financijsko izvješće HIDK-a za 2013. godinu
i Financijski plan HIDK-a za 2014. godinu. Članovi su izrazili zadovoljstvo uspjelim i
raznovrsnim znanstvenim i stručnim aktivnostima HIDK-a tijekom 2013. godine.
Svjetlo i sjena urbanih prostora. Vedran Markulin u Galeriji UF
Zagreb, 25. svibnja – 18. lipnja 2014.
Vedran Markulin, rođen 1985. godine u Zagrebu, mladi je slikarski dizajner, odgojitelj
predškolske djece i magistar primarnoga obrazovanja. No Markulin je i više od toga –
promatrač, kreator i samozatajni umjetnik čiji „unutrašnji čip“ sadrži ugrađeni slikarski
nemir. Taj je nemir vođen željom za redom i dosljednošću u tome redu.
Iz Markulinovih slika izloženih u Galeriji UF na Učiteljskome fakultetu u Zagrebu
u svibnju i lipnju 2014. godine vidljiva je težnja za savršenim kompozicijskim skladom
izgrađenim bojom. Za razliku od turista koji na ljetovanju neumorno „škljocaju“ svojim
fotoaparatima ne bi li sa sobom kući ponijeli zalazak sunca, Markulin u tišini zagrebačkoga
stana promatra sunce s balkona. Svjetlo i sjene izgrađuju njegov unutrašnji prostor, njegove
spoznaje dobivaju uvijek nove dimenzije te su mu slike kao lanac – skup nanizanih karika
sastavljenih od doživljaja svjetlosti – koji pred promatrača iznosi svojevrsnu geometriju
prostora. Prostori su to koji se sijeku, dodiruju, uvlače jedni u druge, poput kozmičkoga
prostora u kojemu nikada nismo sami i netaknuti.
Gledajući iz izoliranoga mjesta, s nekoliko kvadrata koji u obliku malenoga balkona
izlaze u slobodan prostor iz stranice stambene zgrade, osluškujući promjene svjetlosti,
Markulin je prostor vidio u skalama od toplih i hladnih niti boje te ga tako oživio kao
ljetni oltar. Izmaštao je svoj prostor, stopio se s njim dok ga prostor nije posve upio u svim
rasponima valera što ih je zapazio tijekom promjene i kretanja svjetlosti u vremenu. To je
praćenje svjetlosti i impresionističko, snažno u svojoj dosljednosti.
Slike otkrivaju zaigranu, nemirnu, istraživačku prirodu ovoga slikara, pa su i kontrasti
u njima često toplo-hladni i komplementarni. Njegov odnos prema boji i koloristički rezultat
mogu se objasniti temeljitim istraživanjem i promatranjem umjetničkih djela i slikarskom
marljivošću. Iako bismo za ove slike odlučno mogli reći kako je riječ o apstrakcijama, one
su ipak ujedno i jasno izgrađene plohe koje je slikar uočio u konkretnome vremenu i u
konkretnome prostoru, u zbilji u kojoj žive i on i njegova publika te nam je tako darovao
senzaciju koja inače, nezapažena, svakodnevno prolazi mimo naših dnevnih običajnosti. U
umjetnikovu miru u „atelijeru balkona“ začetak je Markulinova začaranoga svijeta svjetla
i sjene, u kojemu je vidljiva snažna želja za suživljavanjem s naoko najbanalnijim – sa
svjetlosnim mijenama.
480
Kronika • Events
Izložene su slike iskaz snažne volje, preplavljenosti bojom i rastom duše. Nije stoga
neobično da je izložba Svjetlo i sjena urbanih prostora bila vrlo dobro posjećena, a nove se
izložbe ovoga mladoga umjetnika očekuju sa zanimanjem.
Tea Nucak
Animafest Zagreb 2014.
Zagreb, 3. – 8. lipnja 2014.
Na svjetskome festivalu animiranoga filma koji se svake dvije godine održava u
Zagrebu, dio natjecanja namijenjen je prvenstveno djeci. 24. Animafest Zagreb 2014. održan
je od 3. do 8. lipnja s podnaslovom Kratkometražno izdanje. Glavnu je nagradu osvojio film
Ljubavne igre korejske autorice Yumi Joung. U konkurenciji filmova za djecu najboljim je
proglašen film Stonoga i žaba autorice Anne Khmelevskaye (Francuska, 2013., 10’00’’)
za djecu od 14 godina naviše, a posebna su priznanja žirija dobili filmovi Moj čudni djed
(Dina Velikovskaya, Rusija, 2012., 8’40’’), Zec i Jelen (Mađarska, 2013., 16’15’’) za djecu
od 7 do 10 godina i Virtualna virtuoznost (Maja Oschmann i Thomas Stellmach, Njemačka,
2013.) za djecu od 14 godina naviše.
U nastavku se osvrćemo na izabranih pet filmova za djecu od 7 do 10 godina, od kojih
su dva prethodno navedena dobila posebno priznanje, a tri su ostala bez nagrada: Nova vrsta
(Katerina Karhankova, Češka, 2013., 6’18’’), Moja mama je avion (Julia Aronova, Rusija,
2013., 7’) i Zamka za trolove (Klaus Morschheuser i Johannes Weiland, Njemačka, 2013.,
7’38’’).
Nova vrsta kratki je film o dječjemu pronalasku mumificirane kosti u zemlji u
dvorištu. Djeca maštaju kome bi mogla pripadati kost neobična oblika i pokušavaju za
svoje otkriće zainteresirati odrasle. Čak odlaze u posjet slavnomu arheologu u njegov
laboratorij. Međutim, nitko od odraslih nije istinski zainteresiran za čudan pronalazak, nego
se samo pretvaraju da ih slušaju. Tako i djeca postaju nezainteresirana za povjeravanje i
komunikaciju s odraslima te se povlače u svoj svijet. Maštovitost u zamišljanju životinje
koja bi mogla biti vlasnik nađene kosti jedna je od uspješnijih komponenti ovoga filma
jer su stvorenja koja djeca zamišljaju zadivljujuća. Na koncu djeca odlaze natrag u park i
zakapaju kost sa svim grobnim počastima, gradeći humak. To je, čini se, i završetak njihove
volje za istraživanjem. U završnome prizoru vidimo „skeniran“ presjek tla u kojemu je
pronađena kost, skriven ljudskomu pogledu. Tamo leži čudesan kostur nepoznate životinje
koja je mogla biti veliko otkriće. Film se koristi efektima flash animacije koji u prvi plan
izvlače izraze lica likova, uslojavanje imaginacije i jednostavnost prikaza.
Moj čudni djed govori o ljetovanju unuke koja živi s djedom izumiteljem kojemu baš
uvijek i ne polazi za rukom svaki pokus. Zašto je djed tako nespretan, pita se djevojčica
svako jutro, dok se srami djeda pred vršnjacima. Osjeća se izdvojenom u društvu zbog
„neozbiljnoga“ djeda, jer su djeca sklona i nju smatrati „čudakinjom“. Djed to razumije, pa je
tješi i pokazuje beskrajno strpljenje za njezina neraspoloženja, „otresanja“ i jutarnje šutnje.
U međuvremenu, kao pravi samozatajni znanstvenik sakuplja predmete iz kuhinje i drugih
svakodnevnih mjesta koji bi mu mogli zatrebati za pokuse. Jednoga jutra djedov veliki izum
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 477–489
481
ugleda svjetlo dana. To je posve neobičan robot – vjetrokaz, skupljač zanimljivoga smeća
na plaži i pokretni tobogan – naprava korisna i zabavna, smiješna izgleda i ponašanja,
gotovo bi se moglo reći: kućni ljubimac. Ujedno, robot je razlog za ponos pred začuđenom
i zadivljenom djecom. Ipak, veselje traje kratko, do početka morske oluje koja pohara
plažu, ali i djedov izum. Komadiće razletjeloga uređaja djevojčica i druga djeca skupljaju
po pješčanim dinama. Tada je došlo vrijeme da netko utješi ražalošćenoga djeda. U filmu,
lutkarskoj animaciji, upotrijebljene su izrazito tople, žive pastelne boje. Zbog toga je opća
atmosfera intimna i vedra. Od šumova se najviše čuje kliktanje galebova i zapljuskivanje
morskih valova, što u prvi plan dovodi kontemplativnost priče.
Za razliku od prethodnih dvaju filmova, Moja mama je avion vrlo je veselo ostvarenje.
Animirani film ostvaren živim i svijetlim bojama, zaokružene kompozicije koja nas
u početku odvodi u jedan kišni dan u gradu, a na kraju nas tamo i vraća. Protagonist je
dječačić koji nam predstavlja svoju sasvim posebnu mamu. Dječak nabraja mame „koje
su sve vrijedne i dobre“: balerina, tipkačica, sportašica itd., svaka duhovito prikazana u
prizorima koji su pravi mali skečevi unutar cjelovite kompozicije filma. Na kraju s ponosom
pokazuje i svoju mamu. Ona je zbilja putnički avion, sa ženskom glavom i nogama na
kojima su prikopčani kotači, dok su ruke oblikovane u krila. Smjelo leti nebom noseći ljude
i poštu, suprotstavljajući se olujama i zračnim turbulencijama. Znakovito je da dječak leti
na njezinim leđima kad god može, pomažući i dijeleći maminu sudbinu. Antropomorfizacija
mame-zrakoplova vrlo je duhovita. Na kraju, kad se svlada oluja u zračnim visinama,
uz kišne kapi započinje promenada na gradskim ulicama, a mame i njihova djeca nose
kišobrane. Dječak, očigledno pri pogledu na kišu, pomišlja na more, pa nam s ponosom i
veseljem predstavlja i svojega tatu: „Moj tata je parobrod!“. Tata je krasan bijeli parobrod
s hlačama i cipelama u dubini mora. Svi likovi zrcale vedrinu, sreću i veselje: autori to
postižu ne samo bojom i karakterima likova, već i jasnim stavom prema predstavljenome.
Uopće je transparentan koloristički pristup životu, makar padala kiša i sijevale oluje, a
filmom dominira sjajan umjetnički crtež na tragu stripskoga. Ideja u kojoj dijete predstavlja
roditelje kao prometala nije jednoznačna. U očima predškolskoga djeteta roditelji mogu biti
slični zaposlenim prometalima jer uvijek nekamo žure, jure, odvoze se i dovoze. Uz to je
situacija i amblematična: teško da se parobrod i zrakoplov mogu sresti i ostvariti zajednički
život, pa postaje jasno da bi dječak mogao biti dijete rastavljenih roditelja, što nije nužno
jednako tužnomu i neispunjenomu; protagonist je veselo dijete koje voli i mamu i tatu.
Zamka za trolove film je ostvaren plošnom računalnom animacijom gustih boja, i to
stvara poteškoće pri percepciji jer se prizori doimaju kao da su svi planovi tapete nalijepljene
jedna preko druge. To je loša strana uratka, a ona bolja odnosi se na priču. Djevojčica živi u
cirkusu s ocem, latentnim tiraninom. On je krotitelj lavova s čijim se metodama ona ne može
složiti, ali ih mora bespogovorno podnositi (primjerice, uvježbavajući lava koji nepomično
sjedi na uskome postolju, otac za upozorenje na poslušnost „skida glave“ cvijeću „bičujući“
ga pred svojom kćeri). Djevojčičin je zadatak da u šumi postavlja zamke za medvjeda
kojega otac želi u svojemu cirkusu. Ona to čini svakoga dana, iako nevoljko. Kada u šumi
nabasa na dva nestašna trola, sve se mijenja. Vječno gladni nevaljalci „igraju“ na očiglednu
suosjećajnost djevojčice pa se pretvaraju da su se uhvatili u zamku za medvjede kako bi im
ona donosila šećernu vatu. Kad otac dozna za trolove, uzima kavez, ali ga kći nadmudri.
Sjetivši se da trolovi mrze vodu i pranje, viče u šumi da su kod vode kako bi „uputila“
482
Kronika • Events
oca, a oni prestrašeni bježe da se ne bi morali okupati. Otac na kraju pomišlja da su trolovi
samo proizvod kćerine mašte, pa se vraća u cirkus neobavljena posla. Film spretno pruža
ohrabrujuću poruku djeci, „iza leđa“ odraslima koji se neprihvatljivo ponašaju i zaslužuju
da ih se lukavstvom nadmudri. Sukob izostaje i svi su zadovoljni.
Zec i Jelen najuspješniji je animirani film u predstavljenoj skupini. Riječ je o crtežu
tušem i lutkarskoj animaciji, a globalna metafora koju postiže služeći se dvjema različitim
tehnikama zaista je zadivljujuća. Priča nas smješta u dom dvojice prijatelja, Jelena i Zeca.
U prvome dijelu filma likovi su nacrtani, izrazito plošni i nema lutkarske animacije. Njihov
se život odvija u crno-bijelome skladu i veselju do trenutka kada se među njima pojavi
Rubikova kocka u bojama. Ona utječe na ponašanje Jelena, koji na koncu danima i noćima
ne diže pogled s računalnih igrica, ne zamjećujući napore prijatelja Zeca da na sebe ponovno
privuče njegovu pozornost. Rubikova kocka prethodila je nastanku računalne zabave i
bila je iznimno uspješna (izumio ju je mađarski kipar i profesor arhitekture Ernő Rubik
i licencirao 1980., diljem svijeta proglašena je igračkom godine, a prodana je u stotinama
milijuna primjeraka). Prijateljstvo između Jelena i Zeca na opasnoj je kušnji jer prvi drugoga
više uopće ne zamjećuje, sve do velikoga preokreta – strujni udar ugasi računalo i protrese
kuću te katapultira Jelena u treću dimenziju. Od toga trenutka dijelovi animacije na ekranu
koji pripadaju Jelenovu svijetu odvijaju se u lutkarskoj trodimenzionalnosti, a dijelovi koji
se odnose na Zečev život u crno-bijeloj, crtački izrazito plošnoj dvodimenzionalnosti. To
otvara prostor za izvanrednu igru značenjima i duhovito mijenjanje odnosa među likovima.
Iako više fizički ne mogu pripadati istomu prostoru, oni vide jedan drugoga jer pripadaju
istomu prizoru. U Jelenu se događa emocionalni i intelektualni preokret. On ubrzo postaje
duboko svjestan gubitka jer više ne može u potpunosti komunicirati s voljenom osobom.
Zato se dosjeti jadu pa izreže Zeca s papirnate pozadine crteža. Na taj se način crtež
oslobađa u prostoru, a gledatelj se istodobno kroz izrezanu rupu u papiru uvodi u eksterijer
koji okružuje dom naših protagonista. Nakon uzbudljivih događaja uvjetovanih ovim
promjenama perspektiva i iznenadnom olujom, film završava scenom sušenja pokisloga
Zeca fenom dok za uši visi na sušilu za rublje i „popravkom“ štete uz pomoć gumice i olovke.
Najljepša poruka ovoga filma dolazi na kraju: život je, naime, moguće nastaviti tako da oba
lika žive u svojim prostornim dimenzijama (nacrtani i trodimenzionalni kuhinjski stol mogu
se spojiti u jedan, a kad Zecu nestane soka u čaši Jelen mu može nacrtati novi). Moguć je
zajednički život, koliko god se on razlikovao u individualnim percepcijama. Ili možda:
živimo s mišlju na one koji su nekamo morali otići (možda i u smrt?), a oni koji su otišli
žive s mislima na one koji su ostali. Pitamo se na kraju – koji su koji? Tanka je crta koja ih
razdvaja. Pullmanovski rečeno: paralelni svjetovi svugdje su oko nas i utječu na naše živote
više negoli mislimo. Na ovaj se način duhovita priča, u početku posve nepretenciozna, širi
u metafizičke prostore i prema kraju polako raste u neku vrstu blage utjehe, iako se činilo
da je riječ o posve nedužnoj igri animacijskim tehnikama.
Dio programa Animafesta Zagreb posvećen filmu za djecu, donosi, dakle, uvid u mnoge
svjetske kreativne projekte, stoga ne samo dječja publika, nego i zajednica stručnjaka,
profesionalaca i istraživača dječjega filma s radoznalošću očekuje nove filmske smotre u
godinama koje dolaze.
Diana Zalar
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 477–489
483
Peti hrvatski biennale ilustracije
Zagreb, 17. lipnja – 27. srpnja 2014.
Među mnogobrojnim izložbama jedna je svakako nezaobilazna i uvijek s nestrpljenjem
očekivana, međunarodni bijenale ilustracije u Galeriji Klovićevi dvori, ove godine održan
peti put od 17. lipnja do 27. srpnja.
Ta već tradicionalna manifestacija daje dostojanstveno mjesto ilustraciji i popratnim
temama te vrijedne i jedinstvene likovne discipline. Ilustracija, koja na prvi pogled nema
potpunu slobodu, odnosno određena je ograničenim suverenitetom vlastita likovnoga
područja, može djelovati kao samostalno djelo. Ipak, najčešće je povezana s nekim već
postojećim literarnim predloškom na temelju kojega autor, tj. ilustrator, treba „čitati
zadani tekst“, odnosno protumačiti, objasniti, nadopuniti, interpretirati i vizualno približiti
upravo taj već prethodno oblikovan tekstualni predložak. Knjiga, novine, časopis ili plakat
mnogo su učestaliji i primjenjiviji mediji ilustracije nego galerija, izložba ili umjetnički
salon. Peti hrvatski biennale ilustracije, poput prethodnih, nastoji preispitati status toga
specifičnoga literarno-likovnoga problema te utvrditi mjesto ilustracije u suvremenoj i
aktualnoj tehničko-tehnološkoj produkciji i izlagačkoj praksi. Uz navedeno nastoji se, uz
najizraženiju dječju, poticati i druge vrste ilustracije: reklamnu, novinsku i književnu te
promovirati, to jest afirmirati nove, „mlade i svježe“ autore koji se ne koriste ilustracijom
isključivo kao medijem namijenjenim tiskovnoj formi, već idu puno dalje rabeći i druga
izražajna likovna sredstva.
Izložba je međunarodnoga karaktera, a u prostorima Galerije Klovićevi dvori ugostila
je 88 autora iz 14 država: Australije, Austrije, Brazila, Češke, Francuske, Grčke, Hrvatske,
Irana, Italije, Rumunjske, Rusije, Slovenije, Španjolske i Urugvaja.
Partnerska je zemlja I. R. Iran, posebno izdvojena jer se prvi put mogao vidjeti
sažet pregled suvremene iranske ilustracije, koju su kreirala trinaestorica mladih iranskih
umjetnika čiji pogledi u potpunosti prate svjetske trendove, ali i povijesni pregled ilustracije
u tekstu o likovnoj umjetnosti Irana koja datira još iz 14. stoljeća, a nalazi se u mnogim
značajnim književnim oblicima diljem svijeta.
Uz Iran posebno mjesto zauzeli su i studenti Umjetničke akademije iz Osijeka te
njihovi francuski kolege. Sedamnaest studenata (9 osječkih i 8 francuskih) u suradnji sa
svojim mentorima ilustriralo je na zajednički izabranu temu, Basne Jeana de La Fontainea.
Za Umjetničku akademiju u Osijeku ovaj bijenale ima i dodatni značaj jer su izložene
radove odlučili i dodatno predstaviti u prostorima vlastite akademije. Njihova je izložba
„Peti hrvatski biennale u gostima“ realizirana povodom pokretanja još jednoga, na ovim
prostorima svakako jedinstvenoga diplomskoga studija – studija ilustracije.
Također, ne treba izostaviti ni dvojicu španjolskih umjetnika ilustracije – to su Jose
Antonio Tassies Panella i Javier Angel Zabala Herrero koji su dali i edukativni doprinos u
sklopu tematskih likovnih radionica i predavanja za odrasle. Sudjelovali su profesionalni
ilustratori, studenti i drugi zainteresirani posjetitelji .
Treba napomenuti kako je svaki dosadašnji bijenale, pa tako i ovaj, završio dodjelom
nagrada. Ovogodišnja „Velika nagrada“ – „Grand prix“ za najzaslužnijega predstavljenoga
autora pripala je slikaru, grafičaru, kiparu, književniku te utemeljitelju suvremene dječje
484
Kronika • Events
poezije i najnagrađivanijemu hrvatskome dječjemu piscu Zvonimiru Balogu (30. svibnja
1932. – 2. studenoga 2014.). Manifestacija Peti hrvatski biennale ilustracije dosljedno
prati početni koncept koji se sastoji od realizacije određene ideje, predstavljanja izabranih
majstora ilustracije te sljedećih godina zasebnim izložbama daje priliku publici upoznati
se s cjelokupnim opusom prvonagrađenoga autora. Na protekla četiri bijenala to su bili
Svjetlan Junaković (2007., Hrvatska), Dušan Kallay (2009., Slovačka Republika), Alenka
Sottler (2011., Slovenija) i Tomislav Torjanac (2013., Hrvatska). Tijekom narednih dviju
godina, do sljedećega bijenala, možemo stoga očekivati predstavljanje Balogova opusa.
Iako se glavni program održavao u Galeriji Klovićevi dvori, također treba istaknuti
i izložbu plakata kluba Močvara održanu u sklopu manifestacije, na kojoj su ilustracije
predstavljene u Kuli Lotrščak od 17. lipnja do 13. srpnja 2014. godine. Ta izložba
uključila je mali, probrani izbor plakata Kluba koji je u proteklih petnaest godina rada,
pored važnoga kulturnoga i socijalnoga utjecaja, svoju prepoznatljivost u javnosti izgradio
upravo uz pomoć jedinstvenoga oblikovanja promotivnih tiskovnih vizualnih materijala,
odnosno plakata. Mnogi izloženi plakati prepoznati su i na međunarodnoj razini – neki od
njih objavljeni su u raznim inozemnim publikacijama kao plakati svjetske klupske scene.
Ponuđenim bogatstvom kulturnih, likovnih i edukativnih sadržaja međunarodna
izložba Peti hrvatski biennale ilustracije privukla je pozornost brojnih posjetitelja, a
važnošću sadržaja itekako je doprinijela promoviranju vizualne kulture te ilustracije kao
vrijedne i jedinstvene likovne discipline.
Vedran Markulin
European Conference on Children’s Film (ECCF) and the KIDS
Regio Forum
Erfurt, Germany, 18 June and 19 – 20 June 2014
The first European Conference on Children’s Film – Spotlight on Children’s Film
Research took place on 18 June 2014 in Erfurt, Germany, and was followed by the KIDS
Regio Forum which took place from 19 to 20 June also in Erfurt. The first conference was
of a scholarly and academic nature, focusing on research questions regarding the status
and different aspects of (mostly European) children’s films. The conference was organised
through the collaboration of the University of Erfurt and Eberhard Karls University
Tübingen. The papers at the conference were presented by 12 scholars from 8 countries
(Germany, Sweden, Denmark, Croatia, Great Britain, Netherlands, France and Italy) and
from 11 different European academic institutions.
The conference started with the welcoming note by Prof. Dr. Sven Jöckel from the
University of Erfurt, Faculty of Philosophy (Department of Media and Communication)
and was followed with the “Keynote on the Status Quo of European Children’s Film
Research” by Franziska Matthes where different disciplines of children’s film scholarship
were delineated. The disciplinary context and focus of the papers presented at the
conference included film studies, media education, literature studies, film sociology and
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 477–489
485
communication, as well as media studies, all of which try to problematise the broad area of
children’s film from many specific and different methodological perspectives.
The focus of the 11 presented papers was therefore very broad but nevertheless had
one common ground – the specific features of children’s film in general and its relation
to adult cinema and child spectators, as well as the European children’s film heritage and
production.
The paper “Children’s Cinema as National Cinema: The Case of Sweden 1944 – 2006”
by Anders Willem Åberg (University of Växjö) discussed the relation between cinema and
nation using children’s film as an example and focusing on the way the image of the ideal
childhood is used and created for building the prevalent national Swedish discourse. The
issues of nation and ethnicity were analysed in the context of works by Astrid Lindgren and
also by a comparative analysis of two Swedish children’s films, Guttersnipes (1944) and
Kidz in da Hood (2006).
The paper “A Historical Approach to Childhood and Children in Danish Children’s
Film and Television” by Christa Lykke Christensen (University of Copenhagen) focused
on the historical development of the notion of childhood in Danish children’s film and
television from 1950 to 2013. Accentuating the importance that children’s film production
has in the Danish media and cultural life, the author provided an overview of the changing
image of childhood and children through three different phases in the history of Danish
children’s film and television: the ‘traditional’ period (1951 – 1966), the ‘radical’ period
(1967 – 1990), and the ‘neoliberal’ period (1991 – 2014).
The paper “Narrative, Style and Ideology in Croatian Children’s Fiction Film from the
Yugoslav Period” by Krunoslav Lučić (University of Zagreb, co-authored by Nikica Gilić)
analysed various narrative, stylistic, ideological and cultural aspects of Croatian children’s
fiction films from 1945 to 1991, with special focus on films produced by the companies
Zora Film, Croatia Film and Jadran Film and directed by Ivan Hetrich, Nikola Tanhofer,
Branko Majer, Srećko Weygand, Fedor Škubonja, Vladimir Tadej, Mate Relja, Branko
Bauer, Obrad Gluščević and Dušan Vukotić. The paper correlated the structure of Croatian
children’s films with the notion and procedures of the classic film style and elements of
classic film narration and also articulated the motifs of socialist and postwar, antifascist
ideology in the films of the given period.
The paper “Political Implications of Performative Practices in Children’s Film”
by Christian Stewen (University of Bochum) addressed the issue of different signifying
practices that are responsible for constructing and negotiating the status of child’s identity,
with special attention given to the popular children’s fantasy film The Chronicles of Narnia.
The author argues that children’s film in general has the potential of making visible and
transforming basic cultural and medial practices of signification and therefore has a political
potential.
The paper “‘Some Secret Language’ – Toddlers Learning to Understand MovingImage Media” by Cary Bazalgette (University of London) presented an explanation of the
relationship between children and moving-image media, based on a two-year longitudinal
study of a pair of non-identical, boy and girl twins, which started when they were 18 months
old. The author argued against the mainstream explanation of developmental psychology
486
Kronika • Events
and drew on film theory to make the case for film-watching as a learned, rather than
instinctive, activity, with many social benefits and implications for the evolving cultural
identities of children.
The paper “Parenting Children with Film: the Dutch Situation” by Peter Nikken
(Netherlands Youth Institute, Utrecht) presented the problem of guiding the appropriate use
of movies among children and young adults who are more than at any other time surrounded
by and exposed to diversified and potentially harmful content and experience. The author
provided an analysis of different filter systems by means of which parents and children’s
caretakers are able to perform the task of giving children an appropriate movie selection in
the Dutch media context.
The paper “Committed Films for Children: From Social Realism to Poetic Stylization”
by Anne Schneider (Caen University) focused on exploring the social, economic and
political conditions of the narrative world of children’s films where the key components
are channelled through the actions of children’s gangs in a brutal context of poverty and
violence, all of which is poeticised by different film techniques, leaving space for the
formation of positive childhood values.
The paper “Animal Protagonists and Child Audiences in the Anthropocene” by David
Whitley (University of Cambridge) examined the ways narratives for children with a
significant focus on animals may adapt to the challenges inherent in a period (the so-called
‘Anthropocene’) when environmental change is driven primarily by human agency. The
main argument of the paper developed through an examination of significant examples from
recent European films and by relating them to the concept of modern childhood where the
figure of the animal has a completely different, more mediated status with respect to the
child’s experience.
The paper “Moving Stories: The Creation of Emotion in Children’s Film and Literature”
by Johanna Tydecks (Eberhard Karls University, Tübingen) provided a comparative
analysis of emotional impact and potential channelisation through two different media –
picturebooks and films. The author gave an overview of emotion-based research in film
theory from the cognitive standpoint and applied its insights to a comparative analysis of
the picturebook The Gruffalo (1999) and the film adaptation of the same name from 2009.
The paper “Unreliable Narration in Children’s Films” by Bettina KümmerlingMeibauer (Eberhard Karls University, Tübingen) proposed a somewhat neglected view of
the notion of narrative unreliability in children’s film, even though child narrators and child
focalisers might be considered predestinated to be unreliable narrators due to their restricted
world knowledge and yet not fully developed cognitive, emotional and social capacities.
The author paid special attention to films that focus on untruthful and mentally disturbed
child characters and on children’s films that present a fantastic secondary world whose
epistemic status is disputed.
The last paper of the conference, “Some of the Keys of Pixar’s Worldwide Success” by
Armando Fumagalli (Catholic University of Sacre Coeur) investigated the conditions and
reasons for the success and universal emotional appeal of animated films by Pixar Animation
Studios. The author explained the importance of story development and structure in Pixar
films and also underlined the difference between the technological and narrative premises
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 477–489
487
of Pixar animated films and films created within the context of the Hollywood film industry.
The second KIDS Regio Forum 2014 Children as Audience: From the Perspective of
Research and Practice (the first was also held in Erfurt, 24 – 25 June 2009) took place over
two days immediately after the ECCF conference. It was a European industry conference
that brought together various representatives of the media sector with film scholars in order
to provide insights and to foster collaboration on research and practice regarding children as
a film audience. The conference was organised by the German Children’s Media Foundation
Golden Sparrow in close collaboration with KIDS Regio, the University of Erfurt, the
Financing Forum for Kids Content, as well as the Creative Europe Desk Germany. It was
supported by the Central German Regional Film Fund, the State Chancellery of Thuringia
and Film i Skåne. The conference addressed scriptwriters, directors, producers, distributors,
sales agents, television editors, exhibitors, as well as politicians, but also representatives of
funding institutions, of lobby initiatives and of universities or other research institutions
from 18 European countries and included 86 participants.
The conference laid focus on two main concepts, discussed on one conference day
each. The first was raising the visibility and profile of European children’s film and the other
was improving access to those films by young audiences, given their changing consumption
habits, interests and needs. Although the conference was conceived as a series of round
tables, think tanks, presentations of best practices from around Europe and parallel group
work on the issues in question, it also had an academic perspective. During the two-day
conference, scholars from different institutions gave five keynote lectures that included
various topics and perspectives on children’s film. Franziska Matthes from the University
of Erfurt presented the papers “Film Consumption and Preferences of European Children”
and “Children’s Films on TV and Online”, Tobias Kurwinkel and Philipp Schmerheim from
the University of Bremen presented a paper “The Significance of Sound Design Regarding
Children as Addressed Audience”, Martin Kanzler from the European Audiovisual
Observatory presented a quantitative analysis of the “Theatrical Circulation of European
Children’s Films” and Lidia Peralta García from the Universidad Autónoma de Barcelona
gave a lecture on “Children’s Films in Schools”.
Given the highly interactive character of the second conference and its direct link
to the ECCF, the KIDS Regio Forum provided a good example of the synergy that can
be established between a scholarly focus on children’s film research and its practical and
industry oriented counterpart.
Krunoslav Lučić
Šesti hrvatski slavistički kongres
Vukovar i Vinkovci, 10. – 13. rujna 2014.
Šesti hrvatski slavistički kongres, međunarodni znanstveni skup hrvatskih i inozemnih
kroatista, slavista, filologa i drugih znanstvenika održan je od 10. do 13. rujna 2014. godine
u Vukovaru i Vinkovcima. Bio je to drugi put da se Hrvatski slavistički kongres održava
na istoku Hrvatske, no prvi put na području Vukovarsko-srijemske županije. Tematski,
488
Kronika • Events
kongres je obilježio stotu godišnjicu Hrvatske mlade lirike i stotu obljetnicu smrti Antuna
Gustava Matoša. Koliko je skup važan za područje hrvatske filologije pokazuje broj izlagača
i prijavljenih radova, kojih je bilo više od dvije stotine, kao i činjenica da su kongres,
među ostalima, podržali Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvo kulture,
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica hrvatska, dva hrvatska sveučilišta
(Sveučilište u Zagrebu i Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku), kao i Vukovarskosrijemska županija te gradovi domaćini, Vinkovci i Vukovar, koji su još jednom pokazali
izrazitu gostoljubivost i srdačnost.
Kongres je započeo svečanim otvaranjem u Dvorcu Eltz u Vukovaru gdje su
uvodnim riječima okupljene u ime organizatora pozdravili prof. dr. sc. Ivana Vidović
Bolt, predsjednica Hrvatskoga filološkoga društva i prof. dr. sc. Stipe Botica, predsjednik
Organizacijskoga odbora kongresa, kao i predstavnici ustanova koje su bile pokrovitelji
skupa. Tijekom svečanoga dijela kongresa dodijeljene su nagrade za životno djelo. Medalja
Stjepana Ivšića dodijeljena je akademiku Stjepanu Babiću za njegov znanstveni doprinos u
području jezikoslovne kroatistike. Professor emeritus dr. sc. Stanislav Marijanović primio
je medalju Antuna Barca za područje hrvatske književne znanosti, a dr. sc. Svjetlana
Olegovna-Vjalova dobila je medalju Vatroslava Jagića koja se dodjeljuje zaslužnomu
inozemnomu slavistu-kroatistu. Nakon svečanoga dijela uslijedila su plenarna izlaganja.
Dr. sc. Marko Samardžija, redoviti profesor Filozofskoga fakulteta u Zagrebu održao je
izlaganje o slavonskim doprinosima opisu i kodifikaciji općehrvatskoga standardnoga
jezika do polovice 20. stoljeća. Akademik Pavao Pavličić svoje je izlaganje tematski
povezao s gradom domaćinom, Vukovarom, i podsjetio na njegove književne i kulturne
velikane, a izvanredna profesorica sa Sveučilišta Svetoga Klimenta Ohridskoga u Sofiji
dr. sc. Margaret Dimitrova govorila je o prevoditeljskim strategijama i izborima u mlađim
prijevodima hrvatskih glagoljaša s latinskoga jezika.
Radni dio Šestoga hrvatskoga slavističkoga kongresa nastavio se 11. rujna radom
u sekcijama. S obzirom na brojnost sudionika rad se odvijao u pet usporednih sekcija.
Izlaganja iz područja književnosti i kulture bila su usmjerena na tri tematske cjeline:
književnopovijesne i književnoteorijske teme (problemi hrvatske književne historiografije,
starija hrvatska književnost i poetike 20. st.), stvaralaštvo Antuna Gustava Matoša
(proza i lirika A. G. Matoša) te teme lokalnoga karaktera (slavonska tradicijska kultura i
slavonska književnost). Iz područja jezikoslovlja bili su zastupljeni dijalektološki radovi
(opća dijalektologija, slavonski govori, čakavsko narječje), zatim paleoslavističke teme i
teme o hrvatskome glagoljaštvu i povijesti hrvatske pismenosti. Također se raspravljalo o
poučavanju hrvatskoga jezika, i kao materinskoga i kao inoga, o jezičnoj politici i javnoj
komunikaciji. U poslijepodnevnim je satima organiziran stručni izlet u Vukovar s posjetom
Spomen domu Ovčara i Mjestu sjećanja – Vukovarskoj bolnici.
U petak 12. rujna radni je dio kongresa nastavljen u okviru tema otvorenih prethodnoga
dana i izlaganjima o novim temama. Tako su iz područja jezikoslovlja otvorene teme i
rasprave o hrvatskoj fonologiji, morfologiji, leksikografiji, frazeologiji i onomastici. U
dvjema je sekcijama raspravljano o općeslavističkim jezikoslovnim temama, a jedna
je sekcija bila posvećena Bibliji. Iz područja književnosti i kulture izloženi su radovi na
temu stvaralaštva A. G. Matoša s naglascima na glazbu, putopise, autobiografiju, Matoševe
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 477–489
489
kritičke osvrte kao i na kritike o Matošu. Književnoteorijska rasprava vodila se na temu
suvremene hrvatske proze, a slavonski je lokalitet zahvaćen s aspekata kulture, književnosti,
kazališta i časopisa. Drugoga dana kongresa dodane su i dvije nove teme: općeslavističke
književne teme i hrvatska dječja književnost.
Studijski je dio kongresa drugoga dana bio u znaku književnosti jer je organiziran
posjet Matoševoj rodnoj kući u Tovarniku gdje su Matoševe stihove čitali glumci Gradskoga
kazališta Joze Ivakića iz Vinkovaca, a nakon toga akademkinja Dubravka Oraić-Tolić
održala je prigodno predavanje o Matošu. Nakon posjeta Tovarniku uslijedio je izlet u Ilok.
Završnoga dana kongresa održana su predavanja u deset sekcija. Iz područja
jezikoslovlja govorilo se o povijesti hrvatskoga jezika, općeslavističkim jezičnim temama
te o jezičnim temama povezanima sa Slavonijom (slavonski govori u prošlosti i sadašnjosti).
U sekcijama iz područja književnosti i kulture nastavilo se s općeslavističkim temama,
u književnoteorijskim i književnopovijesnim raspravama teme su bile iz novije hrvatske
književnosti i suvremene problematike hrvatske književnosti, a govorilo se i o književnosti
i sjećanju. Kao novu temu treba izdvojiti temu hrvatskoga iseljeništva s naglascima na
tradicijskoj kulturi i književnosti. Kongres je završio svečanim zatvaranjem u Županijskoj
vijećnici u Vinkovcima, a za sudionike je organiziran posjet Đakovu.
Na kraju je potrebno posebno istaknuti kako je na ovogodišnjemu Šestome hrvatskome
slavističkome kongresu hrvatska dječja književnost bila tema zasebne sekcije, što je
za istraživače dječje književnosti posebno važno. Naime, donedavno su teme iz dječje
književnosti na velikim skupovima bile tek rubna područja većih cjelina pa se ovakvo
prepoznavanje u širem kontekstu može tumačiti kao rezultat djelovanja sve većega broja
znanstvenika u Hrvatskoj koji se bave dječjom književnošću i koji su svojim radom dječju
književnost uspjeli afirmirati u široj znanstvenoj zajednici. Osim tematski istaknute sekcije
istraživači dječje književnosti imali su zapažena izlaganja koja su potaknula živu diskusiju
i u sekcijama koje su bile usmjerene na probleme književne historiografije, suvremenu
hrvatsku prozu i poučavanje hrvatskoga jezika, književnosti i kulture.
Lidija Cvikić i Sanja Lovrić Kralj
490
Bilješke o autorima • Notes on Contributors
Tea Babić (1984) obtained her master’s degree at the Faculty of Teacher Education in
Zagreb and is currently working as a substitute English teacher in Petar Zrinski Primary
School in Zagreb. Her academic interests include the use of literary works in the classroom.
This issue of Libri & Liberi contains her first published book review. <babic.tea@gmail.com>
Dr. sc. Ana Batinić zaposlena je kao znanstvena novakinja-viša asistentica u Odsjeku
za povijest hrvatske književnosti Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i
glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Objavljuje radove iz novije hrvatske
književnosti, dječje književnosti te književne animalistike. <abatinic@hazu.hr>
Nikolina Berta studentica je četvrte godine Učiteljskoga fakulteta u Zagrebu. Članak u
časopisu Libri & Liberi njezin je prvi objavljen članak. <nikolina.berta@gmail.com>
Petra Beš is currently writing her master’s thesis titled “Comparing Chinese and Croatian
learners of English” to graduate from the Faculty of Teacher Education in Zagreb. She
also studies Sinology at the Faculty of Humanities and Social Sciences and is especially
interested in all aspects of the Chinese language and culture. Her other interests include
literature, art, the guitar, photography, and travelling. She also enjoys working on projects
in education (e.g. the Art@muse project). <ladyalexiel66@gmail.com>
Ivana Cindrić, PhD, is a senior research and teaching assistant at the Faculty of Teacher
Education, University of Zagreb. She teaches courses relating to teaching methodology
with a focus on assessment, teaching culture to young learners, creative teaching activities
and content-based language teaching and learning. Her research interests lie in the areas of
assessment, teaching English to young learners, and literature. <ivana.cindric@ufzg.hr>
Dr. Penni Cotton is Senior Research Fellow at the National Centre for Research in Children’s
Literature, University of Roehampton, UK, where she is responsible for European research
projects. She is Director of the European Picture Book Collection (EPBC: www.ncrcl.ac.uk
/epbc) and the European School Education Training course (ESET: www.ncrcl.ac.uk/eset).
She has worked on several other EC projects related to European children’s literature and
has published many articles on the subject. Her first book Picture Books sans Frontières
(2000) explains the rationale behind her work. <p.cotton@roehampton.ac.uk>
Dr. sc. Lidija Cvikić docentica je na Učiteljskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu,
Odsjek u Petrinji, gdje predaje predmete iz hrvatskoga jezika. Glavno je područje njezina
istraživačkoga zanimanja ovladavanje hrvatskim kao materinskim i inim jezikom
(drugim, nasljednim i stranim), o čemu je objavila tridesetak radova u zemlji i inozemstvu,
uključujući i udžbenike te uredničke knjige. Sudjelovala je na nekoliko međunarodnih i
nacionalnih znanstvenih i stručnih projekata. Jedna je od suautorica prvoga e-tečaja
hrvatskoga kao inoga jezika HiT-1. <lidija.cvikic@ufzg.hr>
Katarina Dadić (1982.) znanstvena je novakinja na Odjelu za edukacijske znanosti
i izobrazbu nastavnika na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i studentica
Poslijediplomskoga doktorskoga studija pedagogije na Filozofskome fakultetu Sveučilišta
u Zagrebu. Njezino je znanstveno zanimanje usmjereno na istraživanje pedagoških
pristupa suvremenome djetetu i djetinjstvu u potrošačkome okruženju, komercijalizaciji i
komodifikaciji suvremenoga djetinjstva te ulozi medija u konstrukciji slike suvremenoga
djeteta. <kdadic@hrstud.hr>
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 490–493
491
Tea Dankić (1989) hat ihren Masterabschluss an der Fakultät für Lehrerbildung der
Universität Zagreb absolviert und arbeitet zur Zeit als DaF-Lehrerin an der Deutschen
internationalen Schule in Zagreb. Diese Ausgabe von Libri & Liberi enthält ihren ersten
veröffentlichten Artikel. <tea.dankic@gmail.com>
Dr. sc. Marijana Hameršak (1977.) znanstvena je suradnica u Institutu za etnologiju i
folkloristiku. Njezina istraživanja obuhvaćaju teorijske, materijalne i institucionalne
aspekte dječje, popularne i usmene književnosti te popularne (dječje, medijske i dr.)
kulture, kao i teorijske i metodološke aspekte historiografije, etnologije i folkloristike.
Autorica je knjige Pričalice: o povijesti djetinjstva i bajke (2011.) te suurednica zbornika
Folkloristička čitanka (2010.) i Proizvodnja baštine (2013.). Na Filozofskome fakultetu u
Zagrebu predaje kolegije iz dječje književnosti i folkloristike. <marham@ief.hr >
Silvija Hanžić Deda (1983) is a doctoral student at the Faculty of Humanities and Social
Sciences at the University of Zagreb, and she works as a primary teacher and an English
teacher in the international department of Matija Gubec Primary School in Zagreb. Her
research interests include foreign language learning, bilingualism, plurilingualism,
children’s literature, reading strategies, and classroom discourse. <silvija@ndeda.com>
Mersiha Ismajloska, MSc, Teaching Assistant at the University of Information Science
and Technologies “St. Paul the Apsotle”, Ohrid, teaches courses on the visual arts and
literature studies. She has worked on projects that connect creative writing and game
development, digital storytelling, and cultural heritage with IT. She has published a book of
short stories titled New Story and a book of essays titled Tangent. Her texts are published in
Macedonian and other languages. She has taken part in many workshops and conferences.
<mersiha.ismajloska@uist.edu.mk>
Dr. sc. Martina Kolar Billege znanstvena je novakinja na Učiteljskome fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu i izvoditeljica nastave na kolegijima Metodika hrvatskoga jezika
1, 2, 3 i 4 te Suvremene metodičke teorije. U znanstvenome se radu bavi sadržajem
poučavanja i ocjenjivanjem u nastavnome predmetu Hrvatski jezik u primarnome
obrazovanju. Samostalno i u suautorstvu objavila je desetak znanstvenih radova, jednu
knjigu te nekoliko višedijelnih udžbenika i metodičkih priručnika za Hrvatski jezik.
<martina.kolar@ufzg.hr>
Nada Kujundžić (1983) is a doctoral student at the Faculty of Humanities and Social
Sciences of the University Zagreb and the Faculty of Humanities of the University of Turku.
She has published articles, essays and book reviews in several Croatian journals (Hrvatski
filmski ljetopis, Književna smotra, Narodna umjetnost, Treća, Zarez). Her research interests
include oral narratives, fairy-tale studies (in particular the Brothers Grimm, literary and
cinematic adaptations or re-tellings of fairy tales), children ś literature, film, popular
genres and women’s writing. <nadkuj@utu.fi>
Maja Loborec diplomirala je Učiteljski studij s engleskim jezikom na Učiteljskome
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radi kao učiteljica engleskoga jezika u OŠ Bedenica.
<loborec.maja210@gmail.com>
Dr. sc. Sanja Lovrić Kralj (1983.) poslijedoktorandica je na Učiteljskome fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek u Petrinji, gdje drži nastavu iz kolegija dječje književnosti
i medijske kulture. Obranila je doktorski rad pod nazivom Paradigme tridesetih godina
20. st. u hrvatskoj dječjoj književnosti. Objavljuje radove iz povijesti hrvatske dječje
književnosti. Tajnica je Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti. <sanja.lovric@
ufzg.hr>
492
Bilješke o autorima • Notes on Contributors
Krunoslav Lučić, PhD (1981) is a junior researcher at the Faculty of Humanities and
Social Sciences at the University of Zagreb (Department of Comparative Literature) where
he teaches Film Studies. His interests include film theory, history of film theory, film style
in Croatian and world cinema, and also children’s film. His research has been published
in Croatia and abroad and he has also participated in several domestic and international
conferences (Zagreb, Split, Graz, Erfurt). <klucic@ffzg.hr>
Tamara Maljcov (1990.) nedavno je stekla akademski naziv magistre primarnoga
obrazovanja na Učiteljskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radi kao učiteljica na
zamjeni u OŠ Voltino. Njezin je znanstveni interes usmjeren na dječju književnost u nastavi
engleskoga jezika. Ovo izdanje časopisa Libri & Liberi sadrži njezin prvi objavljeni prikaz
knjige. <tamara19.07@hotmail.com>
Vedran Markulin (1984.) slikarski je dizajner te grafički dizajner – specijalist digitalnoga
izdavaštva, odgojitelj predškolske djece i magistar primarnoga obrazovanja. Član je
Hrvatskoga društva likovnih umjetnika. Područja su njegova interesa likovna umjetnost
(slikarstvo, ilustracija, karikatura i grafički dizajn) te stvaralaštvo u odgoju i obrazovanju.
Održao je četiri samostalne izložbe i izlagao na više domaćih i međunarodnih skupnih
izložaba, sudjelovao u likovnome i grafičkome opremanju knjiga, bio urednik kataloga,
postavljao izložbe i organizirao likovne manifestacije. <vedran.markulin@gmail.com>
Tea Nucak magistra je primarnoga obrazovanja i studentica diplomskoga studija smjera
Animirani film na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Dvogodišnji
rad u Galeriji Učiteljskoga fakulteta približio ju je kritičkome gledanju grana likovnih
umjetnosti. Područja su njezina interesa slikarstvo, animacija, fotografija te proučavanje
biografija umjetnika i njihova umjetničkoga rada i stvaralaštva. <tea.nucak@gmail.com>
Dina Alexandra Pavković (1991) recently graduated from the Faculty of Teacher
Education in Zagreb. Her interests include children’s literature and picturebooks and their
uses with young learners. <alexandra.pavkovic@gmail.com>
Lucija Stepanić (1993.) studentica je četvrte godine primarnoga obrazovanja i smjera
engleskoga jezika na Učiteljskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Sudjeluje u projektima
koji joj omogućuju učenje novih znanja i usvajanje novih vještina. Osobito želi sudjelovati
u očuvanju narodne tradicije i baštine. U ovome broju časopisa Libri & Liberi objavljuje se
njezin prvi rad. <luccija93@hotmail.com>
Dr. Andrea Weinmann, wissenschaftliche Mitarbeiterin am Institut für Jugendbuchforschung der Goethe-Universität Frankfurt/Main. Promotion über „Kinderliteraturgeschichten. Kinderliteratur und Kinderliteraturgeschichtsschreibung in Deutschland seit
1945“. Schwerpunkte in Forschung und Lehre: Theorie und Geschichte der westdeutschen
Kinder- und Jugendliteratur seit 1945: Autoren (Otfried Preußler, James Krüss, Michael
Ende, Paul Maar, Kirsten Boie u.a.) Gattungen (Kinderliterarische Phantastik, Fantasy,
Science Fiction, Grusel und Horror u.a.), Motive. <Weinmann@em.uni-frankfurt.de>
Dr. sc. Diana Zalar izvanredna je profesorica na Učiteljskome fakultetu u Zagrebu gdje
predaje dječju književnost i književnost za mlade. Područja su njezina interesa dječja
poezija, fantastična književnost i slikovnica. Autorica je knjiga Poezija u zrcalu nastave
(2002.) i Potjehovi hologrami (2014.) te suautorica monografija Ivan Kušan – dijalog s
motivom (2013.), Izlet u muzej na mala vrata – prema teoriji slikovnice (2014.) i dr. Autorica
je čitanki i radnih bilježnica za sve niže razrede osnovne škole, a također je i priređivačica
antologija bajki i poezije. <diana.zalar@gmail.com>
Libri & Liberi • 2014 • 3 (2): 490–493
493
Dr. sc. Dubravka Zima docentica je na Odjelu za kroatologiju na Hrvatskim studijima
Sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje kolegije iz dječje književnosti, novije hrvatske i
svjetske književnosti. Objavila je knjige Ivana Brlić Mažuranić (Zagreb: ZZOK, 2001.)
i Kraći ljudi. Povijest dječjeg lika u hrvatskom dječjem romanu (Zagreb: Školska knjiga,
2011.). <dzima@hrstud.hr>
Dr. Petra Žagar-Šoštarić, Dozentin für Neuere deutschsprachige Literatur an der
Abteilung für Germanistik der Philosophischen Fakultät, Universität in Rijeka. Seit 2001
beeidete Gerichtsdolmetscherin für die slowenische und deutsche Sprache. Zahlreiche
Studien- und Forschungsaufenthalte im Ausland, u.a. in Berlin, Wien, Gießen, Münster,
Klagenfurt. Seit 2013 wissenschaftliche Betreuerin der Österreich-Bibliothek in Rijeka.
Koordinatorin des internationalen translations- und kommunikationswissenschaftlichen
Netzwerks an der Abteilung für Germanistik in Rijeka. <pzagar@ffri.hr>
494
Recenzenti • Reviewers
Recenzenti u ovome godištu • Reviewers in this Volume
Zahvaljujemo kolegicama i kolegama na recenziranju radova ponuđenih za tisak u trećemu
godištu časopisa Libri & Liberi.
We wish to thank these colleagues for their contribution to the journal by reviewing the
manuscripts submitted for the third volume of Libri & Liberi.
Dr. sc. Marija Andraka, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (Zagreb, Hrvatska)
Prof. dr. sc. Vinko Brešić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (Zagreb, Hrvatska)
Dr. sc. Ivana Cindrić, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (Zagreb, Hrvatska)
Dr. Ian Copestake, editor, William Carlos Williams Review (Frankfurt am Main,
Germany)
Dr. sc. Adnan Čirgić, Institut za crnogorski jezik i književnost (Podgorica, Crna Gora)
Prof. Dr. Sci. Gordana P. Crnković, University of Washington (Seattle, USA)
Dr. Penni Cotton, Senior Research Fellow, National Centre for Research in Children’s
Literature (NCRCL) University of Roehampton (London, UK)
Dr. sc. Marina Gabelica, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (Zagreb, Hrvatska)
Prof. emer. dr. Anthony Jackson, The University of Manchester (Manchester, UK)
Doc. dr. sc. Katarina Ivon, Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja, Sveučilište u
Zadru (Zadar, Hrvatska)
Dr. Jeana Jorgensen, Butler University (Indianapolis, IN, USA)
Dr. Jeanne Klein, Associate Professor, University of Kansas (Kansas, USA)
Dr. sc. Ivana Klinčić (Zagreb, Hrvatska)
Prof. dr. sc. Nike Kocijančič Pokorn, Filozofska fakulteta Univerza v Ljubljani
(Ljubljana, Slovenija)
Dhr. dr. R.L.A. Richard van Leeuwen, Faculteit der Geesteswetenschappen,
Universiteit van Amsterdam (Amsterdam, Nederland)
Prof. art. Joško Marušić, Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu
(Zagreb, Hrvatska)
Doc. dr. sc. Zoltán Medve, Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku
(Osijek, Hrvatska)
Dr. Jennifer Miskec, Longwood University (Farmville, Virginia, USA)
Dr. Sonja Müller, Institut für deutsche Literatur und ihre Didaktik, Goethe-Universität
Frankfurt/M. (Frankfurt/M., Deutschland)
Professor Tim Murphey, Ph.D., Kanda University of International Studies (Mihamaku, Chiba, Japan)
Doc. dr. sc. Edina Murtić, Filozofski fakultet u Sarajevu (Sarajevo, Bosna i
Hercegovina)
Dr. Hajnalka Nagy, Institut für Deutschdidaktik, Alpen-Adria-Universität Klagenfurt
(Klagenfurt, Österreich)
Associate Professor Lejla Panjeta, PhD, Faculty of Arts and Social Sciences,
International University of Sarajevo (Sarajevo, BiH)
Prof. dr. sc. Karol Visinko, Odsjek za kroatistiku, Filozofski fakultet Sveučilišta u
Rijeci (Rijeka, Hrvatska)

Hrvatska udruga istraživača dječje književnosti

Upute autorima - Libri & Liberi

UDC 616.89 SPSIDE 40 (2) 85–158 (2012) ISSN 0303

pdf

DOBRO DOŠLI U ŽIVOT - Zwei und mehr

DOBRO DOŠLI U ŽIVOT - Zwei und mehr

5. K-informatika

Save the Children za sjeverozapadni Balkan

pdf

Libri & Liberi 2 (1)

Libri & Liberi 2