6 Bo{nja~ka rije~ Bo{nja~ka rije~ Osniva~ Bo{nja~ko nacionalno vije}e Novi Pazar Izdava~ Centar za bo{nja~ke studije Tutin - Novi Pazar Za osniva~a i izdava~a Esad D`ud`evi} Glavni i odgovorni urednik Muhedin Fijuljanin Redakcija Red`ep [krijelj Esad Rahi} Hodo Katal Faruk Dizdarevi} D`engis Red`epagi} Sekretarijat Nazim Li~ina Zaim Had`isalihovi} Tehni~ki urednici Ned`ad Smailagi} Samer Jusovi} Lektura i korektura Muratka Fetahovi} Hasna Ziljki} Saradnici Munib Maglajli} Ferid Muhi} Senahid Halilovi} Samra Tahirovi} - Ljuca Fehim Kari{ik Ned`ib Vu~elj Alija Matovi} Adresa redakcije 28. novembra bb 36300 Novi Pazar Telefon: 020 336 621 Fax: 020 315 608 E-mail: bnv@verat.net www.cbs.org.yu ^asopis sufinansira Ministarstvo kulture Vlade Republike Srbije Naslovna strana Proslava dana zastave Sa sjednice Skup{tine Srbije [tampa [tamparija “Merak” Dubrova~ka bb, Novi Pazar RIJE^ UREDNIKA BLI@E EVROPI “Nakon iscrpnog, argumentima ~vrsto potkrijepljenog i veoma ubjedljivog nastupa pred Savjetom ministara Evropske Unije, Republika Srbija kona~no postala ~lan zajedni~ke evropske porodice. [ef na{e delegacije Esad D`ud`evi} zadovoljan uspje{nim okon~anjem dugogodi{njih pregovora i naporima Srbije na ispunjenju i prihvatanju standarda i sistema vrijednosti ujedinjene Evrope, kao i iskreno{}u na{ih evropskih partnera, ~estitao gra|anima Srbije i istakao kako ovim ~inom po~inje nova era za Srbiju, era napretka i prosperiteta za sve njene gra|ane…”Dobro ste pro~itali, ali nije ta~no. Za one koji nisu ~itali Nostradamusa - ovo, ni u kojem slu~aju, nije dio njegovih predskazanja. Mo`da bi nam stari, dobri Nostradamus i zamjerio {to se upu{tamo u ne{to {to nije ni na{, a bogami ni njegov fah, ali, futuristi~ki gledano, ovako, ili sli~no, za nekih desetak (nadamo se i manje) godina, mogla bi i glasiti udarna vijest na svim (i bez izuzetka, svim) kanalima na{eg uzavrelog medijskog prostora. “Na svom mobilnom telefonu D`ud`evi} je dobio na stotine poruka, izraza zahvalnosti i ~estitki. “Bra-vo ES-A-DE”, istovjetan je sadr`aj svih njih…” - izgledao bi nastavak pri~e sa po~etka. Izgledao, da nije sve to, za sada, prakti~no samo u domenu nestvarnog. U stvarnosti pri~a je sasvim druga~ija. Jeste da je Srbija uspostavila ne{to bolje odnose sa Evropskom Unijom i prakti~no obnovila pregovore o stabilizaciji i pridru`ivanju, ali to, ni u kom slu~aju, ne mo`emo tuma~iti ni kao neko epohalno dostignu}e, a ni kao uvertiru za mogu}i (imaginaran), naprijed opisani, slijed doga|aja. U SMS porukama koje je gospodin D`ud`evi} dobio, u danima neposredno nakon njegovog izbora za potpredsjednika Narodne skup{tine Republike Srbije, poruke su sasvim druga~ije sadr`ine - stila ne{to prepoznatljivijeg za ovda{nje politi~ke, a i druge prilike - na `alost svih nas (i za poruke, i za navedene prilike). Izbor D`ud`evi}a za potpredsjednika Skup{tine Srbije nosi sa sobom, me|utim, neke sasvim druge implikacije. Posmatrano iz na{e (bo{nja~ke) perspektive, po prvi put u svojoj historiji, Bo{njaci u Srbiji dobili su mjesto “u vrhu politike” - dr`avne - dr`ave koja ih, tek od skora, jo{ uvijek dosta stidljivo, nekako {utke i kriju}i, prihvata kao svoje. Htjeli, ne htjeli priznati, doga|aj je od historijskog zna~aja za sve nas kao narod - iz vi{e razloga. Posmatrano iz perspektive zvani~ne (dr`avne) politike, ovakav ~in mo`da je i presudan. Svakako, jedan je od va`nih u nizu koraka u demokratskom preobra`aju na{e zemlje, preobra`aju koji }e dovesti do `eljenog nam, sa po~etka pri~e zacrtanog cilja, cilja svih nas, naravno. Da smo bli`i evropskim standardima, svakako, dokaz je i nivo zapo~etog procesa ostvarivanja manjinskih prava. Kako god ko to cijenio, u posljednjih nekoliko godina, stanje u tom pogledu bitno se izmijenilo. Kao ilustraciju nave{}emo da su sand`a~ki Bo{njaci, ovogodi{njeg 11. maja, ponovo proslavili svoj najve}i nacionalni praznik - Dan bo{nja~ke zastave, na najvi{em nivou, u miru, zajedno sa drugima, u pjesmi i igri, na drugoj po redu Smotri bo{nja~kih narodnih igara. Vazda nam tako i bilo. A na Dan sje}anja - da ne zaboravimo i da nam se ne ponovi. April - jun 2007. 3 Bo{nja~ka rije~ 6 IZ SADR@AJA Bo{njak predsjedava parlamentom Srbije 6-7 Nastavak saradnje i u~vr{}enje svebo{nja~kih veza Dukat Isa-bega Ishakovi} za Bo{nja~ki institut 12 II SBONI 35 Had`em Hajdarevi} Bo{njaci u Sand`aku proslavili najve}i nacionalni blagdan DAN BO[NJA^KE NACIONALNE ZASTAVE 11 5 PJESNICI - SVOJEVRSNI ^UVARI SVOGA JEZIKA 30 BNV obilje`ilo 11. jul - Dan sje}anja DA SE NE ZABORAVI 8 JEZIK KAO ODRAZ DUHOVNOSTI Medin Halilovi}: Tu`ba porodica otetih Bo{njaka iz Sjeverina ISPIT ZA SRBIJANSKO PRAVOSU\E 9 Bo{nja~ko nacionalno vije}e u osnovalo Bo{nja~ku televiziju ZA INFORMISANJE NA BOSANSKOM 14 Alija D`ogovi} o novoj knjizi akademika J. Red`epagi}a STUDIJA O BO[NJA^KOJ KNJI@EVNOSTI 16 NEIZBRISIVI TRAGOVI DUHOVNOSTI Dr. sc. Sini{a Tatalovi} Prof. [efket Krci} REGIONALNA SURADNJA I ZA[TITA NACIONALNIH MANJINA BO[NJA^KA KULTURNA TRADICIJA Sand`a~ki alpinista Basar ^arovac osvojio najvi{i vrh svijeta PJESMA KAO ODRAZ ZLOKOBNOG VREMENA 26 SAND@AKLIJA “NA KROVU SVIJETA” April - jun 2007. 56 58 60 21 Intervju: Rasim ]elahmetovi} 4 33 Mr. Red`ep [krijelj Prijepolje: Odborni~ke ”igre” sa jezikom JEZIK “PREKO CRTE” Safet Hadrovi} Vrbi~ki 83 6 Bo{nja~ka rije~ AKTUELNO Bo{njaci u Sand`aku proslavili najve}i nacionalni blagdan Dan bo{nja~ke nacionalne zastave Bo{njaci u Srbiji jo{ jednom su, ovoga 11. maja, proslavili svoj najve}i nacionalni blagdan - Dan bo{nja~ke nacionalne zastave. Povodom praznika, u petak 11. maja 2007. godine, u Glavnom uredu Vije}a predsjednik Dr. Sulejman Ugljanin je priredio sve~ani prijem, nakon ~ega je na jarbolu ispred zgrade BNV podignuta bo{nja~ka nacionalna zastava. Sve~anom podizanju bo{nja~ke nacionalne zastave, pored uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva, prisustvovalo je i nekoliko hiljada gra|ana iz cijelog Sand`aka, a ceremoniji podizanja zastave prisustvovali su i reis-ul-lema Islamske zajednice Srbije, Hamdija ef. Jusuf- spahi}, kao i direktor Slu`be za ljudska i manjinska prava, G-din Petar La|evi}. Nekoliko hiljada gra|ana Novog Pazara i ostalih sand`a~- kih gradova priklju~ilo se defileu od prostorija Glavnog ureda Vije}a do koncertne dvorane Doma kulture gdje je i odr`ana druga Smotra bo{nja~kih narodnih igara (SBONI 2007). Dan zastave, pored predstavnika dr`avnih organa Republike Srbije, nacionalnih savjeta svih nacionalnih manjina u Srbiji, ambasada i drugih zvani~nika, predsjedniku Vije}a Dr. Sulejmanu Ugljaninu i svim Bo{njacima Sand`aka, ~estitali su i mnogobrojni pojedinci i predstavnici brojnih lokalnih, regionalnih institucija i udru`enja gra|ana iz zemlje i inostranstva. April - jun 2007. 5 Bo{nja~ka rije~ 6 INTERVJU Esad D`ud`evi} - potpredsjednik Skup{tine Srbije Bo{njak predsjedava parlamentom Srbije Esad D`ud`evi} izabran za potpredsjednika Narodne skup{tine na prijedlog Poslani~kog kluba manjina, Vojvo|anskog kluba i poslanika DSS. Za D`ud`evi}a glasalo 234 poslanika U novom sazivu Narodne skup{tine Republike Srbije, prvi put u historiji parlamentarizma u Srbiji, za potpredsjednika parlamenta izabran je jedan Bo{njak, Esad D`ud`evi}, narodni poslanik Liste za Sand`ak. izbornog cenzusa za samostalan ulazak manjinskih stranaka i koalicija u parlament, {to je omogu}ilo da danas imamo, po prvi put, poslani~ki klub manjina u Narodnoj skup{tini, sastavljen od svih relevantnih predstavnika manjina. Kao takav, ovaj klub predstavlja jedan jo{ uvijek smo daleko od optimalnog i adekvatnog polo`aja manjina u na{em dru{tvu. Za to je potrebno tek da se izborimo zajedno sa drugima, koriste}i situaciju da smo dio demokratskog bloka koji `eli da uvede ovu zemlju u Evrpsku uniju. - [ta zna~i ovaj izbor za bo{nja~ki narod, i posebno za Vas li~no? D@UD@EVI]: Ovo je jedan va`an simboli~ki gest i poruka koja je poslata sand`a~kim Bo{njacima, kao i svim manjinskim narodima u na{oj zemlji. Ovo je i poziv manjinama da u~estvuju u javnom `ivotu i da se bore za ostvarivanje svojih prava kroz institucije. Za mene li~no ovo je jedna velika odgovornost i obaveza vi{e, i naravno, priznanje, na jedan posredan na~in, za moje vi{egodi{nje zalaganje za manjinska prava svih nacionalnih zajednica u na{oj zemlji, posebno Bo{njaka. - Kakvo je trenutno stanje i polo`aj manjinskih naroda u na{oj zemlji? D@UD@EVI]: Poslanici Liste za Sand`ak u prethodnom sazivu izborili su se za ukidanje Predsjedavanje D`ud`evi}a na jednoj od sjednica parlamenta sna`an mehanizam za legalan uticaj i lobiranje kod predstavnika ve}inskih stranaka, odnosno poslani~kih klubova za one zakonske projekte koji su va`ni za o~uvanje i unapre|enje manjinskih prava. Naravno, Esada D`ud`evi}a su kao kandidata za potpredsjednika parlamenta predlo`ile manjinske stranke Savez vojvo|anskih Ma|ara, Koalicija Lista za Sand`ak, Koalicija Albanaca Pre{evske doline i Unija Roma Srbije, koje zajedno ~ine poslani~ki klub i Liga Socijaldemokrata Vojvodine Nenada ^anka. Za izbor D`ud`evi}a na mjesto potpredsjednika skup{tine glasalo je 234 narodnih poslanika. 6 April - jun 2007. - Kako ocjenjujete protekli ~etvorogodi{nji period od kada vodite Bo{nja~ko nacionalno vije}e? D@UD@EVI]: Postoje}i okvirni zakon o manjinama omogu}io je formiranje nacionalnih vije}a za 14 manjina. Dodu{e, ovo ~etvorogodi{nje iskustvo pokazuje da samo pet-{est manjinskih zajednica u na{oj zemlji posjeduje dovoljno demografskog, intelektualnog i organizacionog kapaciteta da mo`e u dovoljno kompetentnoj mjeri 6 da konzumira svoja manjinska prava u one ~etiri klasi~ne oblasti koje reguli{e ma|unarodno pravo. Bo{nja~ka rije~ veoma je va`no osigurati implementaciju dvojezi~nog modela {kolstva u Sand`aku, kakav postoji u Vojvodini. To je Apsolutni prioritet u oblasti za{tite i unapre|enja manjinskih prava u na{oj zemlji je dono{enje zakona o nacionalnim vije}ima koji bi regulisao izbore, nadle`nosti i finansiranje ovih organa manjinske samouprave, kako bi oni kona~no postali kompetentni partneri dr`avi. Na adekvatan na~in potrebno je regulisati i prava poslanika izabranih sa manjinskih lista kako bi oni mogli da djelotvorno i efikasno zastupaju interese manjina koje su ih birale. lnim medijima u Sand`aku. Neophodna je hitna za{tita spomenika kulture sand`a~kih Bo{njaka osnivanjem lokalnih i regionalnih zavoda za za{titu materijalne kulturne ba{tine. U ozbiljnoj opasnosti su ~itavi kompleksi autohtone i autenti~ne arhitektonske bo{nja~ke ba{tine, koji su u nestajanju pred naletima sopstvenog primitivizma potpomognutog i inspirisanim od strane dr`avnih Mi smo u ove 4 godine ozakonili bo{nja~ku nacionalnu zastavu, bosanski jezik i pravo Bo{njaka da mogu da se {koluju i informi{u na svom maternjem jeziku, definisali smo na{u kulturnu ba{tinu i ustanovili kulturne institucije i manifestacije koje }e biti sna`na brana daljim procesima asimilacije sand`a~kih Bo{njaka. Brinu nas dezintegracioni procesi u Islamskoj zajednici, koja je bila sna`no upori{te nacionalnog i kulturnog identiteta Bo{njaka u proteklom periodu. Nadam se da }e oni uskoro biti prevazi|eni u interesu, prije svega, vjernika. - Koji su prioriteti koji se ti~u dalje za{tite i unapre|enja manjinskih prava u na{oj zemlji, a posebno Bo{njaka? D@UD@EVI]: Apsolutni prioritet je dono{enje zakona o nacionalnim vije}ima koji bi regulisao izbore, nadle`nosti i finansiranje ovih organa manjinske samouprave, kako bi oni kona~no postali kompetentni partneri dr`avi. Potrebno je na adekvatan na~in regulisati prava poslanika izabranih sa manjinskih lista Zakonom o narodnoj skup{tini i Poslovnikom o radu parlamenta, kako bi oni mogli da djelotvorno i efikasno zastupaju interese manjina koje su ih birale. Dalje je nu`no usaglasiti ~itav set zakona sa ustavnim rje{enjima iz ove oblasti, kao i sa evropskim standardima. [to se ti~e prava Bo{njaka, [to se ti~e prava Bo{njaka, veoma je va`no osigurati implementaciju dvojezi~nog modela {kolstva u Sand`aku, kakav postoji u Vojvodini. To je najsigurniji na~in za o~uvanje i unapre|enje nacionalnog identiteta sand`a~kih Bo{njaka u Srbiji. najsigurniji na~in za o~uvanje i unapre|enje nacionalnog identiteta sand`a~kih Bo{njaka u Srbiji. Mi bilje`imo pozitivno iskustvo za eksperimentalnim modelom implementacije nastavnog predmeta - Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture od prvog do ~etvrtog razreda osnovne {kole u nekoliko op{tina u Sand`aku, ali to je apsolutno nedovoljno i neadekvatno. Potrebno je obezbijediti formiranje redakcije na bosanskom jeziku na Javnom servisu i redakcija u lokalnim i regiona- institucija. U ovoj oblasti smo jo{ uvijek svjedoci otvorene diskriminacije od strane dr`ave kada je u pitanju za{tita srpske i bo{nja~ke nepokretne kulturne ba{tine u Sand`aku. Moram konstatovati da bo{nja~ki nacionalni identitet, uprkos po~etnim veoma va`nim i historijskim pomacima, jo{ uvijek nije postao neupitan i mi smo tek na po~etku procesa integracije sand`a~kih Bo{njaka u Republici Srbiji. Razgovarao: Muhedin Fijuljanin April - jun 2007. 7 Bo{nja~ka rije~ 6 AKTUELNO BNV obilje`ilo 11. jul - Dan sje}anja DA SE NE ZABORAVI Zarobljenik logora Omarska (foto: Latif Hadrovi}) U okviru obilje`avanja 11. jula Dana sje}anja, u prostorijama Glavnog ureda Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, u utorak 10. jula, sa po~etkom od 19 ~asova, otvorena je izlo`ba fotografija iz Srebrenice, Sjeverina, Bukovice, [trpca i logora Omarska, Manja~a i Trnopolje. Fotografije koje su bile izlo`ene u galeriji Vije}a, a po selekciji akad. slikara D`engisa Red`epagi}a, {efa Resora za kulturu BNV, djelo su autora: Latifa Hadrovi}a, D`emaila Halilagi}a i Jakupa Durguta. Izlo`bu fotografija, koje na veoma potresan na~in govore o stradanju Bo{njaka, u ime Vije}a, otvorio je ~lan Izvr{nog odbora BNV Muhedin Fijuljanin. Fijuljanin je tom prilikom, izme|u ostalog, rekao da sli~ne datume obilje`avaju svi oni narodi koji su u svojoj historiji do`ivjeli bol i patnju i da upravo ti datumi obavezuju na sje}anje. Bo{nja~ko nacionalno vije}e je ustanovilo 11. juli kao Dan sje}anja na sve bo{nja~ke civilne `rtve od 1912. godine pa do genocida u Srebrenici, koji je po~injen 11. jula 1995. godine {to je potvr|eno i presudom Me|unarodnog suda pravde u Hagu. Ovaj datum posve}en je `rtvama koje su stradale 1912. i 1913. godine u pokr{tavanju i genocidu nad Bo{njacima u Plavu i Gusinju. Ovaj datum je sje}anje na nevine bo{nja~ke `rtve ubijene na ku}nom pragu u Star~evi}ima kod Ribari}a u Op{tini Tutin, 11. jula. 1922. godine. Ovo je Dan sje}anja na stotine Bo{njaka ubijenih, 10. novembra 1924. godine, u [ahovi}ima, u op{tini Bijelo Polje. Ovo je na{e sje}anje za stotine strijeljanih sand`a~kih Bo{njaka na Had`etu u Novom Pazaru, od 1944. do 1946. godine od strane komunisti~kih vlasti. Ovaj datum je i sje}anje na sve bo{nja~ke `rtve bestijalnih ubijanja i terora tajne i javne policije, zloglasnog ministra, Aleksandra Rankovi}a, {ezdesetih godina pro{loga vijeka. Jedanaesti juli je prilika da se sjetimo nevinih `rtava re`ima Slobodana Milo{evi}a, ~ije mezare ni danas ne znamo, `rtava otmice u Sjeverinu 22. oktobra 1992. godine, `rtava pljevaljske Bukovice, 16. februara 1993. godine, `rtava otmice u [trpcima u op{tini Priboj, 27. februara 1993. godine. I kona~no 11. jul je dan kada se sje}amo najmanje 8.000 nevino stradalih Bo{njaka u Srebrenici, 11. jula 1995. godine. Molimo Uzvi{enog Boga da svim bo{nja~kim {ehidima podari lijepi d`ennet, a nas `ive uputi na pravi put! N. Li~ina Ku’}a Hasana Mujevi}a u Sjeverinu, spaljena 1993. godine Detalj sa d`enaze u memorijalnom centru Poto~ari - Srebrenica (foto: D`email Halilagi}) (foto: Latif Hadrovi}) 8 April - jun 2007. 6 Bo{nja~ka rije~ AKTUELNO Tu`ba porodica otetih Bo{njaka iz Sjeverina protiv dr`ave za naknadu {tete i tu`ba zbog kr{enja ljudskih prava tokom 90-tih ISPIT ZA SRBIJANSKO PRAVOSU\E U okviru programa podr{ke `rtvama te{kih kr{enja ljudskih prava u ostvarivanju prava na reparacije, Fond za humanitarno pravo je, 26. juna 2007. godine, podnio tu`bu za naknadu {tete protiv Republike Srbije, u ime 25 ~lanova porodica 16 `rtava iz Sjeverina koje su, 22. oktobra 1992. godine, pripadnici Vojske Republike Srpske oteli u Mio~u (BiH), a zatim likvidirali. Bo{njaci, Mehmed [ebo, Zafer Had`i}, Medo Had`i}, Medredin Hod`i}, Ramiz Begovi}, Dervi{ Softi}, Mithat Softi}, Mujo Alihod`i}, Alija Mandal, Sead Pecikoza, Mustafa Bajramovi}, Hajrudin Sajtarevi}, Esad D`ihi}, Ramahudin ]atovi}, Idriz Gibovi} i Melvida Kold`i} su dr`avljani SRJ koji su `ivjeli u selu Sjeverin u op{tini Priboj. Kriti~nog dana, 22. oktobra 19992. godine, neki su krenuli na posao, a |aci u {kolu u Priboj, za njih uobi~ajenim i jedinim mogu}im putem Rudo — Priboj, redovnom autobuskom linijom. Ovaj regionalni put jednim svojim dijelom, u selu Mio~e, prolazi preko teritorije Bosne i Hercegovine. U Mio~u, grupa vojnika Vojske Republike Srpske, na ~elu sa Milanom Luki}em iz Vi{egrada, zaustavila je autobus kojim su putovali Bo{njaci iz Sjeverina. Nakon legitimisanja, iz autobusa su izveli samo Bo{njake, njih 16. Potom su ih kamionom prevezli u Vi{egrad u hotel “Vilina Vlas”, gdje su ih prvo brutalno zlostavljali, a nakon toga odveli na obalu rijeke Drine, gdje su ih sve strijeljali. Tijela ubijenih ni do danas nisu prona|ena. Za ovaj zlo~in, Okru`ni sud u Beogradu osudio je na 20 go- Medin Halilovi} dina zatvora Milana Luki}a i Olivera Krsmanovi}a u odsustvu, Dragutina Dragi}evi}a na 20 godina i \or|a [evi}a na 15 godina. Presudom Okru`nog suda u Beogradu, koja je potvr|ena od strane Vrhovnog suda Srbije, osu|eni su ozna~eni kao pripadnici paravojne formacije “Osvetnici”. Me|utim, brojni materijalni dokazi i iskazi svjedoka nedvosmisleno ukazuju da su ova lica djelovala u okviru Vi{egradske brigade Vojske Republike Srpske. Primjera radi, na su|enju su pokazane potvrde o zadu`enju naoru`anja koje je komanda Vi{egradske brigade izdala Milanu Luki}u. Kako je saop{tio Fond za humanitarno pravo, porodice otetih Bo{njaka smatraju da dr`avne institucije, prije svega Ministarstvo odbrane i Ministarstvo unutra{njih poslova Srbije, sno- se veliku odgovornost za zlo~in nad njihovim najbli`im. Ovi dr`avni organi su, od po~etka oru`anog sukoba u BiH, snabdjevali oru`jem i finansirali Vojsku Republike Srpske. Svjedoci, Dobrila Gaji} Gli{i}, B — 24 i B — 179 na su|enju Slobodanu Milo{evi}u pred Ha{kim tribunalom detaljno su govorili o obimu i na~inu na koji je tada{nja SRJ finansijski i vojno pomagala Vojsku Republike Srpske. Pored toga, op{te je poznata ~injenica da je ~itav oficirski kadar primao plate i penzije iz bud`eta tada{nje SRJ. Pravna i moralna odgovornost dr`avniih institucija proisti~e i iz tzv. ne~injenja jer nisu preduzele ni jednu mjeru kako bi osigurale bezbjednost gra|ana bo{nja~ke nacionalnosti koji su zbog svoje nacionalne pripadnosti bili ugro`eni pri svakom prelasku na teritoriju dr`ave u kojoj traju neprijateljstva me|u etni~kim grupama. Dokazi koji govore u prilog ovoj ~injenici su brojni. Samo ako pogledamo brojne dokaze koji su pred Ha{kim tribunalom izvedeni protiv Slobodana Milo{evi}a, zatim brojni svjedoci koji o tome govore. Treba, tako|e, re}i da je dr`ava Srbija u to vrijeme imala svoju ustavnu i zakonsku obavezu da pru`i za{titu ovim ljudima koji su i{li na teritoriju Srbije, pogotovo imaju}i u vidu da im je izdala neku dozvolu za kretanje, koja, kako se kasnije ispostavilo nije imala nikakav utjecaj na njihovu sudbinu. Sigurno je da je dr`ava trebala da pru`i za{titu tim ljudima jer su postojale indicije i slu~ajevi maltretiranja u pograni~nom dijelu sa BiH. Prije toga desila su se i dva ubistva tako da je bilo mnogo indicija na koje je dr`ava trebalo da odgovori i pru`i za{titu svojim gra|anima, izjavila je za “Bo{nja~ku rije~” koordinator Fonda za humanitarno pravo Sandra Orlovi}. Glavni osumnji~eni za otmicu Milan Luki} nakon {to ga je Ha{ki tribunal optu`io uhap{en je u Argentini i njegovo su|enje se o~ekuje. April - jun 2007. 9 Bo{nja~ka rije~ Fond za humanitarno pravo je, u okviru programa podr{ke `rtvama kr{enja ljudskih prava u pro{losti, podnio Prvom op{tinskom sudu u Beogradu dvije tu`be za naknadu {tete protiv dr`ave Srbije: u ime Sabita Bibi}a iz Sjenice, zbog torture koju su nad njim u decembru 1993. godine izvr{ili policajci OUP-a Sjenica, kao i u ime Fehrata Sulji}a, Bo{njaka kojeg su maltretirali policajci OUP-a Tutin u februaru 1996. godine. Po~etkom decembra 1993. godine, nekoliko NN policajaca iz OUP-a Sjenica do{lo je u porodi~nu ku}u Sabita Bibi}a u selu Ugao i tra`ili od njega da im preda pu{ku i “{korpion”. Iako im je odgovorio da ne posjeduje nikakvo naoru`anje, oni su mu naredili da krene sa njima i slu`benim automobilom su ga odveli u mjesnu zajednicu Karajuki}a Bunari. U toku vo`nje, policajci su ga nekoliko puta udarili vrhom pendreka. Po dolasku u mjesnu zajednicu su ga smjestili u jednu prostoriju u koju su posle pola sata u{li policajci Milorad Jovanovi} i Milinko Veli~kovi}. Oni su mu postavljali pitanja u vezi sa oru`jem koje on navodno posjeduje, a vrlo brzo su po~eli da ga ubje|uju da ukoliko ne posjeduje oru`je, treba da ga kupi i da im ga donese. Nakon izvjesnog vremena, u prostoriju je u{ao inspektor OUP-a Sjenica Mile Nedi} koji je rekao policajcima da “znaju {ta treba da rade”. Kada je izi{ao iz kancelarije, policajci su po~eli da udaraju Sabita pesnicama i pendrecima po glavi, tijelu, rukama i tabanima. Sabit je od siline udaraca izgubio svijest. Do{ao je svijesti kada su ga polili vodom ali su odmah nastavili da ga tuku pesnicama i palicama po tijelu. Prijetili su mu pi{toljem da }e ga ubiti. Poslije nekog vremena pustili su ga da ide. Sljede}eg dana, Sabit Bibi} je doga|aj prijavio sekretaru op{tine Vu~eti Vu~eti}u i na~elniku OUP-a Sjenica Nikoli Lukovi}u, ali mu je nakon nekoliko dana stigao poziv na informativni razgovor, na koji se Bibi} uredno odazvao. Prilikom saslu{anja, po10 April - jun 2007. 6 licajac po nadimku “Penda” ispitivao je Sabita ponovo o naoru`anju. Po{to je Sabit ponovo negirao da ima bilo kakvo oru`je, odveli su ga u }eliju gdje je proveo nekoliko sati a zatim ga pustili na slobodu. Malteriranje Sabita Bibi}a pominje se u izvje{tajima Sand`a~kog odbora o za{titi ljudskih prava na osnovu kojih je Fond za humanitarno pravo i pokrenuo ove postupke. O ovom slu~aju pisale su i Sand`a~ke novine. Sabit je istinu javno prezentovao i u serijalu “Svjedo~enja iz Sand`aka” na Regionalnoj televiziji, obja{njavaju}i {ta mu se sve de{avalo u prostorijama OUPa Sjenica i prostorijama mjesne kancelarije Karajuki}a Bunari. “Ka`e - ovo je vlada naredila. Dragan (glavni policajac u Karajuki}a Bunarima) me ovako, (pokazuje) dohvati za kosu, stavio mi je glavi} od pi{tolja pod grlo. Ka`e, jesul’ ti Ugljani i Doli}ani pri~ali kako ja bijem. Reko’ nikog ni pit’o nijesam niti }u pitat’. Ti zna{ koga si bio i kako bije{. Rekoh, udri! Tvoja dr`ava tvoj zakon, zapalo te. Kad sam mu to rek’o sko~io je i udario me je. Rekoh, malo su me ovi bili nego jo{ ti. Ubij me juna~ki! Nemoj tako da me mu~i{ nego me juna~ki ubij”, govori Bibi} pokazuju}i fotografije sa masnicama po tijelu. Kako se navodi u saop{tenju Fonda, u martu 1996. godine u ku}u Fehrata Sulji}a u selu Dolovo, do{li su policajci Sulejman Hod`i} i Zvonko Milunovi} i naredili mu da krene sa njima na informativni razgovor. Po dolasku u policijsku stanicu u Tutinu, Fehrata su uveli u jednu kancelariju gdje se nalazio policajac Slavi{a Kikovi} koji je odmah po~eo da ga udara pesnicama u grudi i le|a. Kada je Fehrat Sulji} pao na pod, policajci Hod`i} i Milunovi} su nastavili da ga udaraju |onom po le|ima. Nakon batinanja vezali su ga lisicama za radijator u kancelariji, da bi ga poslije izvjesnog vremena pustili. Od posljedica torture kod Fehrata Sulji}a je konstatovano trajno o{te}enje ki~me i pomjeren mu je bubreg. Tokom oru`anog sukoba u BiH, pripadnici MUP-a Srbije su na teritoriji Sand`aka stalno pretresali ku}e Bo{njaka u potrazi za naoru`anjem. Bez obzira {to u ve}ini slu~ajeva nije prona{la oru`je, policija su Bo{njake li{avala slobode i u policijskim stanicama ih batinala u cilju iznu|ivanja priznanja da posjeduju naoru`anje ili da u~estvuju u “aktivnostima protiv dr`ave”. Iako su ovi slu~ajevi prijavljeni nadlje`nim organima, u ve}ini slu~ajeva nikada nije sprovedena ozbiljna istraga, niti disciplinski postupak. Naprotiv, ve}ina policajaca koji su, prema podacima FHP u~estvovali u batinjanju sand`a~kih Bo{njaka i danas rade u MUP-u Srbije. “Poku{avamo da pomognemo `rtvama torture i diskriminacije iz pro{losti da ostvare svoje pravo na obe{te}enje, odnosno na reparaciju. Sudski postupci u ovakvim slu~ajevima se toliko ote`u, odla`u i iznalaze razni izgovori da bi se postupci odugovla~ili kako bi na kraju postupak zastario. Najupe~atljiviji primjer za to je slu~aj Munira [aboti}a gdje je pro{lo vi{e od deset godina i sudski postupak je zastario”, isti~e koordinator i pravnik iz FHP Sandra Orlovi}. Fond za humanitarno pravo jo{ jednom poziva dr`avne organe Srbije da u skladu sa na~elima vladavine prava, `rtvama kr{enja ljudskih prava koje su izvr{ili pripadnici srpske vojske i policije pru`e adekvatno obe{te}enje. Prema podacima Sand`a~kog odbora oko sedamnaest hiljada ljudi u sand`a~kim op{tinama, prete`no Bo{njaka, devedesetih godina, zbog navodnog posjedovanja oru`ja pozivano je u policijske stanice i pro{lo je kroz policijsku torturu. Sand`a~ki odbor je u ime `rtava pokretao sudske postupke, neki od njih i dalje traju, a nakon vi{e od jedne decenije nije poznato da je jedan pripadnik MUP-a zbog zlostave u slu`bi, pozivanja na informativne razgovore i kr{enja zakona pravosna`no osu|en. 6 Bo{nja~ka rije~ DOGA\AJI Povezivanje i me|ubo{nja~ka saradnja Visoka delegacija Bo{njaka Hrvatske u posjeti BNV Nastavak saradnje i u~vr{}enje bo{nja~kih veza Na poziv Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, predstavnici bo{nja~kih asocijacija iz Hrvatske, Grada Siska i Sisa~ko-Moslava~ke `upanije, boravili su u zvani~noj posjeti Bo{nja~kom nacionalnom vije}u i u okviru toga prisustvovali sve~anom obilje`avanju najve}eg nacionalnog blagdana sand`a~kih Bo{njaka, Dana bo{nja~ke nacionalne zastave. U delegaciji Bo{njaka iz Hrvatske su bili: Zlata Mujki} predsjednica @upanijskog vije}a i predsjednica Koordinacije vije}a i predstavnika na nivou Republike Hrvatske, Alija Avdi} - predsjednik Gradskog vije}a, Hajrudin Kula{i} - Predstavnik bo{nja~ke nacionalne manjine za grad Petrinju i Samir Ibrahimagi} - ~lan Odbora Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske za Sisa~ko-Moslava~ku `upaniju. Sisa~ki predstavnici su tom prilikom uru~ili poklone dr. Sulejmanu Ugljaninu, predsjedniku Bo{nja~kog nacionalnog vije}a Zlata Mujki} - predsjednica @upanijskog vije}a i predsjednica Koordinacije vije}a i predstavnika na nivou Republike Hrvatske, uru~uje poklone ~elnicima Vije}a i predsjedniku Izvr{nog odbora Vije}a, Esadu D`ud`evi}u. Ova posjeta Bo{njaka Hrvatske je nastavak saradnje izme|u dva bo{nja~ka entiteta, koja je uspostavljena u Subotici a potom nastavljena u Sisku kada je delegacija iz Sand`aka posjetila sisa~ke Bo{njake. Gosti iz Hrvatske u razgovoru sa najvi{im predstavnicima Bo{njaka u Srbiji Tom prilikom, a o ~emu je na{ ~asopis u jednom od pro{lih brojeva pisao, predstavnici Bo{nja~kog nacionalnog vije}a su predstavili svoj na~in rada, organizaciju, dostignu}a, ali i probleme sa kojima se suo~avaju u radu. Delegacija Bo{njaka Hrvatske je, pored sve~anog prijema, na{la vremena da razmijeni iskustva sa svojim prijateljima a teme su bile raznolike, od kulturnih do politi~kih. Iskustva sand`a~kih Bo{njaka, posebno u oblasti {kolstva i jezika, upotpunila su mozaik bo{nja~kih predstavnika iz Hrvatske. Ni ovaj put nije se mogla zaobi}i tema o formiranju svebo{nja~kog foruma, podr`ana od strane svih prisutnih, a koja je dobila podr{ku i sa najvi{eg mjesta - od zvani~nika u Sarajevu, ta~nije od bo{nja~kog ~lana predsjedni{tva Bosne i Hercegovine, gospodina Harisa Silajd`i}a. April - jun 2007. 11 Bo{nja~ka rije~ Prema rije~ima gostiju iz Hrvatske, posjeta Sand`aku je bila veoma sadr`ajna i korisna a uspostavljeni su kontakti sa mnogim uglednim osobama koji bi trebali rezultirati nastavkom saradnje. Kako su istakli ~lanovi bo{nja~ke delegacije iz Hrvatske, u vezi sa tim, ve} su postignuti i neki konkretni dogovori koji }e se iskristalisati i 6 kona~no formulisati u narednom periodu. Samir Ibrahimagi}, ~lan Odbora Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske za Sisa~koMoslava~ku `upaniju je u svojoj izjavi naglasio: “Prijem na{e delegacije bio je vi{e nego prijateljski i te{ko je iskazati rije~ima tu toplinu, odnos pa`nje i po{tovanja koje su nam na{i prijatelji iskazali. Kako njihov odnos prema nama simbolizuje i odnos prema Bo{njacima u Hrvatskoj, u ime delegacije i svih Bo{njaka koje smo predstavljali srda~no im zahvaljujem. O~ekujemo nastavak saradnje u okvirima manifestacije koja slijedi u Sisku pod nazivom “Dani kulture sisa~kih Bo{njaka” (DAKSBO 2007). Nagrada BNV za ukupno kulturno stvaralala{tvo ”DUKAT” ZA BO[NJA^KI INSTITUT U znak priznanja za doprinos koju Bo{nja~ki institut - Fondacija Adil-bega Zulfikarpa{i}a u Sarajevu pru`a o~uvanju bo{nja~kog nacionalnog identiteta, razvoju i unapre|enju nauke, kulture, tradicije, umjetnosti i duhovnog `ivota bo{nja~kog naroda uop{te, Bo{nja~ko nacionalno vije}e kao najvi{i predstavni~ki organ Bo{njaka u Republici Srbiji, odlukom Izvr{nog odbora, od 20. aprila 2004. godine, dodijelio je ovoj presti`noj instituciji Dukat Isa-bega Ishakovi}a, nacionalnu nagradu koja se dodjeljuje nacionalnim institucijama u oblasti ukupnog kulturnog stvarala{tva. Sve~ano uru~enje nagrade uprili~eno je, 21. maja ove godine, u prostorijama Bo{nja~kog instituta - Fondaciji Adil-bega Zulfikarpa{i}a u Sarajevu, a nagradu je od predsjednika Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, G-dina Esada D`ud`evi}a, primio li~no Adil-beg Zulfikarpa{i}. Uru~uju}i nagradu laureatu D`ud`evi} je tom prilikom rekao da mu je zadovoljstvo {to je ba{ njemu pripala ~ast da u ime Vije}a uru~i ovu veliku nacionalnu nagradu gospodinu Zulfikarpa{i}u, istakav{i da su sand`a~ki Bo{njaci nalazili inspiraciju u svojoj borbi za o~uvanje identiteta i ostvarivanju svojih nacionalnih prava, upravo u djelu Adila Zulfikarpa{i}a. 12 April - jun 2007. Zahvaljuju}i sa na ovom velikom priznanju, Zulfikarpa{i} je istakao da mu je ovo najljep{a i najdra`a nagrada koju je ikada primio. “Jako mi je drago {to sam priznanje dobio od bra}e Sand`aklija. Mi smo jedan narod koji `ivi u dvije zemlje i mislim da mi mo`emo puno nau~iti od na{e bra}e Sand`aklija”, re- knjizi su na ovoj promociji u ime izdava~a govorili predsjednik Izvr{nog odbora BNV Esad D`ud`evi} i knji`evnici Had`em Hajdarevi}, Ljubica Gojgić i Safet Hadrovi} — Vrbi~ki. U obrazlo`enju odluke o dodjeli Dukata “Isa-bega Ishakovi}a” Bo{nja~kom institutu Fondaciji Adila-bega Zulfikarpa{i}a se, izme|u ostalog, ka`e: Predsjednik Izvr{nog odbora BNV, Esad D`ud`evi} uru~uje priznanje zadu`inaru Bo{nja~kog instituta, Adil-begu Zulfikarpa{i}u kao je, izme|u ostalog, u svom obra}anju prisutnima Adil-beg Zulfikarpa{i}. Nakon dodjele Dukata “Isa bega Ishakovi}a”, u prostorijama Bo{nja~kog instituta u Sarajevu, promovisana je knjiga “Alkatmeri u ba{~i sudbine”, autora Rasima ]elahmetovi}a, pjesnika i pisca iz Priboja. O ”Malo je institucija koje su historijski obilje`ile jedno vrijeme i svojim radom ostavile neizbrisiv trag u jednom narodu. Posebno je takvih institucija malo u bo{nja~kom narodu, narodu koji je, velikim dijelom upravo i zbog nedostatka i nepostojanja tih i takvih institucija, u pro{losti ~esto bio `rtva 6 najraznovrsnijih nacional-{ovinističkih ideologija, izlo`en kontinuiranom negiranju, nipoda{tavanju i osporavanju i svog Bo{nja~ka rije~ imena i svog identiteta. Bo{nja~ki institut u Sarajevu, ustanovljen i izgra|en na temeljima u bo{nja~kom naro- Sa dodjele nagrade Dukata Isa-bega Ishakovi}a u Bo{nja~kom institutu du ukorijenjenog dobro~instva, vakufske tradicije i zadu`binstva, jedna je od najzna~ajnijih bo{nja~kih nacionalnih institucija u oblasti nauke, kulture, umjetnosti i bibliotekarstva. Spoj tradicionalnog i modernog, jedinstven sklad Istoka i Zapada, bogatstvo neprocjenjive vrijednosti talo`eno u knji{kom, umjetni~kom i arhivskom fondu od najstarijih vremena do danas, Bo{nja~ki institut ~ine jednom od najve}ih i najzna~ajnijih riznica znanja u bo{nja~kom nacionalnom korpusu uop{te. Temeljni zadaci Bo{nja~kog instituta su promoviranje kulturne ba{tine, povijesne istine i kulture Bo{njaka, kao i drugih naroda sa kojima Bo{njaci stolje}ima `ive zajedno.” MF Promocije knjige Rasim ]elahmetovi}a Miris “Alkatmera” i u Sarajevu Nedavni izlazak iz {tampe zbirke odabranih pjesama Rasima ]elahmetovi}a, "Alkatmeri u ba{~i sudbine", predstavlja krunu ~etrdesetogodi{njeg rada i stvarala{tva ovog autora. Izdava~ ove knjige je Centar za bo{nja~ke studije, a knjiga je, nakon Sarajeva i Plava, polovinom mjeseca juna teku}e godine, predstavljena ljubiteljima pisane rije~i i u Novom Pazaru, u Glavnom uredu Bo{nja~kog nacionalnog vije}a. O knjizi "Alkatmeri u ba{~i sudbine" i o dugogodi{njem knji`evnom stvarala{tvu njenog autora govorili su histori~ar umjetnosti i knji`evnik Faruk Dizdarevi}, knji`evnik i knji`evni kriti~ar Had`em Hajdarevi} iz Sarajeva i knji`evnik Safet Hadrovi} Vrbi~ki iz Ro`aja. Na promociji u Sarajevu, o knjizi su, osim pomenutih, govorili i knji`evnici Ljubica Ostoji} i Almir Zalihi}. Izbor iz bogatog knji`evnog opusa Rasima ]elahmetovi}a, predgovor i sadr`ajan esej o knjizi i sveukupnom knji`evnom stvarala{tvu Rasima ]elahmetovi}a, naslovljen "Dublje od ogledala", uradio je Faruk Dizdarevi}. Govore}i o poeziji Rasima ]elahmetovi}a, knji`evnica Ljubica Ostoji} isti~e, izme|u ostalog, da je simbol zmije, koju autor u vi{e navrata koristi u svojim pjesmama, u stvari, je- dan od primarnih simbola preobra`aja i energije. Okarakteriv{i Rasima ]elahmetovi}a kao hipersenzibilnu du{u i dobrog ~ovjeka, Almir Zalihi}, isti~e da "~im se za~eprka po spolja{njem omota~u njegove poezije na vidjelo izlazi obilje intimnih ~injenica koje djeluku poput tu`nog filma". Sa promocije u Sarajevu April - jun 2007. 13 Bo{nja~ka rije~ 6 AKTUELNO Bo{nja~ko nacionalno vije}e osnovalo ”Bo{nja~ku televiziju” Za informisanje na bosanskom Logo budu}e “Bo{nja~ke televizije” Nakon zavr{enog konkursa za dodjelu regionalnih frekvencija kojeg je sprovela Republi~ka radiodifuzna agencija, raspisan je novi javni konkurs za izdavanje dozvola za emitovanje televizijskog i radio programa za lokalna podru~ja. Tim povodom, Izvr{ni odbor Bo{nja~kog nacionalnog vije}a je donio odluku o osnivanju nove ustanovu ~iji bi djelokrug rada bio bavljenje radiodifuznom djelatno{}u, odnosno emitovanje radio i televizijskog programa. Na Izvr{nom odboru je donijeta jednoglasna odluka da budu}a televizija nosi naziv “Bo{nja~ka televizija” i da se ista javi na ve} raspisani konkurs za dodjelu lokalnih frekvencija. Administracija Bo{nja~kog nacionalnog vije}a je za potrebe budu}e “Bo{nja~ke televizije” prikupila potrebnu dokumentaciju, i kao osniva~, je uredno predala predstavnicima Republi~ke radiodifuzne agencije u predvi|enom roku. Ukoliko dobije frekvenciju, “Bo{nja~ka televizija” }e program po~eti da emituje od septembra mjeseca ove godine preko 9-og kanala u zoni pokrivanja L-35, podru~je Novog Pazara. Kada je u pitanju radijska djelatnost, na isti konkurs, za dodjelu lokalnih frekvencija za podru~je op{tine Tutin, L-38, konkurisao je budu}i “Bo{nja~ki radio” ~iji je osniva~ Centar za bo{nja~ke studije iz Tutina. I “Bo{nja~ka televizija” i 14 April - jun 2007. “Bo{nja~ki radio” }e svoj program emitovati na bosanskom jeziku, uva`avaju}i sve eti~ke i profesionalne programske standarde. Pravo na slobodu izra`avanja na maternjem jeziku predstavlja jedan od temelja me|unarodne za{tite ljudskih i manjinskih prava. Ovo pravo je sadr`ano u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima, Me|unarodnom ugovoru o gra|anskim ljudskim pravima, Evropskoj konvenciji za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Evropskoj povelji o regionalnim i manjinskim jezicima te ostalim me|unarodnim dokumentima koji za cilj imaju unapre|enje ljudskih i manjinskih prava. Dr`ave ~lanice OEBS-a, ~iji je i Srbija ~lan, su se obavezale štititi i stvarati uslove za unapre|enje jezi~kog i drugih vidova identiteta pripadnika nacionalnih manjina na svojoj teritoriji (Dokument iz Kopenhagena, stav 33). Okvirna konvencija u biti propisuje istu obavezu u ~lanu 5 (1). U ~lanu 9 (4) Okvirne konvencije tako|e se zahtjeva da dr`ave ~lanice usvoje "odgovaraju}e mjere kako bi olak{ale pristup pripadnicima nacionalnih manjina sredstvima javnog informiranja, a s ciljem unapre|enja tolerancije i omogu}avanja kulturnog pluralizma". Na osnovu Zakona o za{titi prava i sloboda nacionalnih manjina, Bo{nja~ko nacionalno vije}e je tijelo manjinske samouprave, koje je najviše zastupničko tijelo Bo{njaka, koji `ive na teritoriji Srbije u podru~jima slu`bene upotrebe jezika i pisma, obrazovanja, kulture i informisanja na bosanskom jeziku. ^lanom 17. Zakona o za{titi prava i sloboda nacionalnih manjina predvi|eno je da manjine imaju pravo na potpuno i nepristrasno obavje{tavanje na svom jeziku, koje podrazumjeva i pravo na izra`avanje, primanje, slanje i razmjenu informacija i ideja putem {tampe i drugih sredstava informisanja. Pored toga {to manjine samostalno mogu da osnivaju svoje medije, Zakon predvi|a i obavezu dr`ave da u programima radija, televizije i javnog servisa obezbjedi informativne, kulturne i obrazovne sadr`aje na jeziku nacionalnih manjina. Koriste}i svoja ovla{}enja koja ima na polju informisanja na bosanskom jeziku, Bo{nja~ko nacionalno vije}e je i donijelo odluku da osnuje “Bo{nja~ku televiziju” i da na taj na~in nesmetano afirmi{e, razvija i unapre|uje jezik i kulturu Bo{njaka. 6 Bo{nja~ka rije~ AKTUELNO Potpisan ugovor o saradnji izme|u “Bo{nja~ke rije~i” i Tanjuga Za kvalitetnije informisanje i evropske standarde Na poziv rukovodstva Nacionalne novinske agencije Tanjug, predstavnici redakcije ~asopisa “Bo{nja~ka rije~”, predvo|eni glavnim i odgovornim urednikom Muhedinom Fijuljaninom, Sjedi{te Tanjuga u Beogradu posjetili su agenciju Tanjug i tom prilikom potpisali ugovor o saradnji sa nacionalnom novinskom agencijom Tanjug. Pored potpisivanja ugovora sa glavnim i odgovornim urednikom na{eg ~asopisa, novinska agencija Tanjug je sli~an ugovor potpisala sa jo{ nekoliko medija nacionalnih manjina koji `ive u Republici Srbiji. Potpisivanjem ugovora sa medijima manjinskih naroda, Nacionalna novinska agencija Tanjug `eli da pomogne ovim medijima kako bi {to kvalitetnijim i pouzdanijim vijestima na pravovremen i objektivana na~in informisali svoje ~itala{tvo. Na{em mediju je ovim ugovorom omogu}en besplatan pristup Tanjug-ovim servisima, kao i besplatno kori{}enje usluga Tanjugovog Me|unarodnog press centra u Beogradu. Nacionalna novinska agencija na ovaj na~in `eli da poka`e spremnost i odlu~nost dr`ave da i na informativnom planu nastavi ka svom cilju — ulasku u Evropsku uniju, po{tuju}i i njeguju}i jednu od temeljnih vrijednosti- manjinska prava. Naredni korak, koji je nai{ao na odobravanje svih aktera ovog procesa, je formiranje asocijacije medija nacionalnih manjina, koja bi bila prva ove vrste u Evropi. U cilju ostvarenja tog cilja od predsjednika Vlade Republike Srbije, gospodina Vojislava Ko{tunice i predsjednika Srbije gospodina Borisa Tadi}a je zatra`eno da se u skorije vrijeme odr`i njihov zajedni~ki sastanak sa predstavnicima nacionalne novinske agencije Tanjug i predstavnika jedanaest manjinskih medija koji su u{li u ovaj projekat. O TANJUGU Tanjug (Telegrafska agencija nove Jugoslavije), je osnovan 5. novembra 1943. godine. Osnovni zadatak mu je bio da javnost u okupiranoj Jugoslaviji i saveznike u Drugom svjetskom ratu istinito informi{e o antifa{isti~koj borbi na Balkanu. Tanjug je sve vrijeme postojanja bio svojevrsna {kola u kojoj su se afirmisale generacije novinara i urednika, fotoreportera, prevodilaca, in`enjera i tehni~ara, od kojih su mnogi karijeru nastavili kao uspje{ne diplomate, publicisti, politi~ari. Agencija je prolazila kroz razli~ite faze, a u “zlatnim vremenima” imala je u jednom trenutku ~ak 48 dopisnika {irom svijeta i svrstavana je u 10 najja~ih svjetskih agencija, a u pulu agencija nesvrstanih zemalja je imala vode}e mjesto. Od osnivanja Tanjuga, dogodile su se mnoge politi~ke promjene i kod nas i u svijetu. Zbilo se mnogo krupnih doga|aja - ratova, prirodnih katastrofa, politi~kih ubistava, promjena re`ima, sportskih dostignu}a, o ~emu su izvje{tavale sve svjetske agencije. Tanjug je bio me|u njima, a najmanje 30 puta br`e od svih izvjestio je o doga|ajima koji su zanimali ljude {irom globusa. Tanjug je ~lan EANA (Evropski savez novinskih agencija), AMAN (Savez mediteranskih novinskih agencija) i ABNA (Savez Balkanskih novinskih agencija). Na teritoriji Srbije i Crne Gore Tanjug ima oko 60 stalnih i honorarnih dopisnika. Servise Tanjuga preuzima vi{e stotina pretplatnika - vode}e svjetske agencije, veliki broj doma}ih i stranih medija, inostrani dopisnici u Beogradu, preduze}a i kompanije, ambasade, vladine i nevladine institucije. April - jun 2007. 15 Bo{nja~ka rije~ 6 AKTUELNO Prijepolje: Odborni~ke “igre” sa jezikom Jezik “PREKO CRTE” Stavu odbornika SDA da je jezik Bo{njaka bosanski, na jednom od posljednjih zasjedanja Skup{tine op{tine priklonili se i odbornici SDP, ali je skup{tinska ve}ina i dalje isklju~iva: u Statut op{tine bosanski jezik mo`e samo "preko crte", kao "bo{nja~ko-bosanski", jer je to, kako isti~u, standard srpskog jezika!? Prijepolje je, uz Priboj, jedina sand`a~ka op{tina u kojoj se, uprkos ispunjenju zakonskih uslova, u slu`benu upotrebu jo{ uvijek ne uvode bosanski jezik i latini~no pismo. I dok se u Priboju stvari pomjeraju ka kona~nom uspostavljanju nespornog prava Bo{njaka, odbornici u Skup{tini op{tine Prijepolje nastavljaju sa "jezi~kom klackalicom" koja je, i dalje, vrlo nagla{eno na strani na kojoj su opstrukcija Zakona i prolongiranje ~ina koji u praksi donosi zna~ajne promjene. demokratske partije, ali se sva pri~a zavr{ava - prebrajanjem glasova koje, po pitanju uvo|enja bosanskoj jezika i latini~nog pisma u slu`benu upotrebu, predstavlja prebrajanje po nacionalnoj pripadnosti lokalnih odbornika. Jer, uz 25 odbornika bo{nja~kih stranaka, one mogu ra~unati najvi{e na tri glasa Liberalno-demokratske partije ^edomira Jovanovi}a (vrijedno pa`nje je da svoj glas "za" daje i jedan Srbin na odborni~koj listi LDP), {to je u odnosu na 61 odbornika u Prijepolje "~eka" bosanski Duga je i, u najmanju ruku, vrlo tu`na pri~a o "slamanju politi~kog oko bosanskog jezika" u ovoj op{tini. Prote`e se jo{ od 2002. godine kada je po~ela borba Odborni~kog (sve ove godine i opozicionog) kluba Liste za Sand`ak Dr. Sulejman Ugljanin. Njemu se, u posljednje vrijeme pridru`uje istovjetnim zahtjevima i 13 odbornika Ljaji}eve Sand`a~ke 16 April - jun 2007. Skup{tini nedovoljno za kona~no usvajanje izmjena Statuta op{tine Prijepolje. "Odmah po usvajanju Zakona o za{titi prava i sloboda nacionalnih manjina, Odborni~ka grupa Koalicije "Lista za Sand`ak" uputila je Prijedlog za izmjenu ~lana 5. Statuta op{tine Prijepolje tra`e}i da se njime precizira obaveza uvo|enja slu`bene upotrebe bosan- skog jezika i latini~nog pisma", ka`e Aziz Had`ifejzovi}, predsjednik ove odborni~ke grupe u Skup{tini op{tine Prijepolje. "Eskpresno smo dobili odgovor od tada{nje SPS vlasti u Prijepolju da }e sa~ekati rezultate popisa stanovni{tva jer nisu "sigurni" da li se ispunjava Zakonom propisani minimum od 15 odsto pripadnika bo{nja~ke nacionalne manjine. Po{to je popis stanovni{tva slijedio za nekoliko mjeseci, sa~ekali smo zvani~ne rezultate, koji su pokazali da je Bo{njaka 31,8 odsto, a da se jo{ oko 14 odsto gra|ana izjasnilo kao Muslimani. Me|utim, tada su po~ele nove igre sa na{im ustavnim i zakonskim pravom na jezik i pismo", isti~e Had`ifejzovi}. U "prijevodu na bosanski" to zna~i da je scenario osporavanja prava Bo{njaka na slu`benost jezika i pisma podrazumijevao uporno odlaganje implementacije zakonskih rje{enja. Odborni~ka ve}ina ne{to kasnije {alje inicijativu Odborni~ke grupe Liste za Sand`ak Ministarstvu lokalne samouprave. "Po dobijanju stava Ministarstva Va{ predlog }e biti razmatran od strane nadle`nih tela i organa op{tine", stajalo je u dopisu koji je trebao da do u nedogled odlo`i odlu~ivanje po pomenutoj inicijativi. "Zaista je tako i bilo. Socijalisti su izgurali svoj mandat a da to pitanje, uprkos na{im povremenim inicijativama, nije uspjevalo ni da dobije potrebnu ve}inu da uop{te do|e na dnevni red zasjedanja", ka`e 6 Safet Plani}, tada{nji i sada{nji odbornik u Skup{tini op{tine. "Demokratskim promjenama koje su uslijedile i u op{tini Prijepolje ponadali smo se da }e pitanje slu`bene upotrebe bosanskog jezika i pisma biti lak{e rije{eno. Me|utim, bila je to la`na nada. Sastav lokalne Skup{tine je promijenjen, dru{tveni ambijent je bio tako|e zvani~no daleko fleksibilniji prema rje{avanju polo`aja nacionalnih manjina, ali se u Prijepolju po pitanju prava Bo- Bo{nja~ka rije~ da poka`e ni{ta drugo nego ono {to se znalo: pitanje bosanskog jezika mo`e biti brzo i kvalitetno rije{eno tek kada (i ako) Bo{njaci budu imali skup{tinsku ve}inu. Maksimum {to bi srpski odbornici "prevalili preko jezika" jeste ime jezika Bo{njaka koje bi i{lo "preko crte": bo{nja~ko-bosanski! "Ta varijanta, za koju smo mi dali saglasnost samo kako bi {to prije po~ela procedura promjene Statuta i javna rasprava predvi|ena Zakonom o lokalnoj samoupravi, nije u primjeni nigdje u Sand`aku, mada se na sve nas odnosi ista zakonska regulativa. Zato je i neobi~no, u najmanju ruku, da }e se takva odluka donijeti, pometnju je izazvalo tuma~enje Savjeta za nacionalne manjine Vlade Srbije koji je, istina, u prethodnom sazivu, aktom potpisanim od strane sekretara Petra La|evi}a (predsjednik Savjeta je bio premijer Vojislav Ko{tunica) propisao da se jezik Bo{njaka u Srbiji, prema ... "srpskom jezi~kom standardu naziva bo{nja~ki, a u jezi~kom standardu Bo{njaka bosanski...". Prema tim standardima, a na osnovu mi{ljenja Srpske akademije nauka i umjetnosti, Savet za nacionalne manjine je jo{ dopisom istakao da se ... "donosi odluka da pripadnicima bo{nja~ke nacionalne man- "Odmah po usvajanju Zakona o za{titi prava i sloboda nacionalnih manjina, uputili smo prijedlog za izmjenu ~lana 5. Statuta op{tine Prijepolje tra`e}i da se njime precizira obaveza uvo|enja slu`bene upotrebe bosanskog jezika i latini~nog pisma. Eskpresno smo dobili odgovor od tada{nje SPS vlasti u Prijepolju da }e sa~ekati rezultate popisa stanovni{tva jer nisu "sigurni" da li se ispunjava Zakonom propisani minimum od 15 odsto pripadnika bo{nja~ke nacionalne manjine. Po{to je popis stanovni{tva slijedio za nekoliko mjeseci, sa~ekali smo zvani~ne rezultate koji su pokazali da je Bo{njaka 31,8 odsto a jo{ se oko 14 odsto gra|ana izjasnilo kao Muslimani. Me|utim, tada su po~ele nove igre sa na{im ustavnim i zakonskim pravom na jezik i pismo", ka`e Aziz Had`ifejzovi}, {ef odborni~ke grupe Lista za Sand`ak u prijepoljskom parlamentu. {njaka na jezik i pismo malo {ta promijenilo. Da budem iskren, promjena je bilo, ali samo u metodama srpskih odbornika u Skup{tini, ne i u kona~nom ishodu. Sada smo, umjesto "patriotske retorike" dobijali nazovi stru~nu argumentaciju. To je jedina promjena od pada socijalista sa vlasti", ka`e Plani}. Nova vlast, u kojoj je aktivni sudionik i Sand`a~ka demokratska partija, koja ima najvi{e odbornika i predsjednika op{tine, samo je na papiru ulivala nadu da je spremna da po hitnom postupku uvrsti u proceduru ovo pitanje. Prihvatanje razmatranja inicijative i njen ulazak u skup{tinsku proceduru bili su "dimna zavesa" koja, kad se malo slegla, nije imala se u Novom Pazaru, Sjenici i Tutinu ve} du`e vrijeme odvija nastava za predmet "Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture", a da se u Prijepolju ~ak ni u Statutu ta mogu}nost ne spominje. Uostalom, neke moje odborni~ke kolege Srbi mi, bez uvijanja, ka`u da }e ..."bosanski jezik biti u primjeni tek ako oni budu u manjini, a to se za dogledno vrijeme, a mo`da i nikad, ne}e desiti..."! Iz ovoga je jasno da su u pitanju neki iracionalni a ne stvarni razlozi zbog kojih nas godinama preglasavaju po tom pitanju", isti~e Aziz Had`ifejzovi}. Kada je izgledalo da je sa slu`beno{}u bosanskog jezika i latinice ipak sve u redu i da je samo pitanje sjednice kada jine omogu}i izu~avanje maternjeg jezika njegovim uvo|enjem u {kole tako {to }e se u {kolskoj evidenciji voditi kao bo{nja~ki/bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture". Ova varijanta o~ito je u ozbiljnoj suprotnosti sa tuma~enjem Ministarstva za nacionalne manjine i etni~ke zajednice tada{nje SCG, koje je, tako|e aktom upu}enim Skup{tini op{tine Prijepolje, jezik imenovalo kao bosanski, jer je tako ... "navedeno u saveznom zakonu o ratifikaciji Evropske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima". Na martovskom zasjedanju Skup{tine op{tine, pro{le godine gotovo jednoglasno je usvojeno tuma~enje Saveta za nacionalne manjine i proceduApril - jun 2007. 17 Bo{nja~ka rije~ ra javne rasprave o promjeni Statuta op{tine je po~ela. A javna procedura, o kojoj je rije~, trajala je, bezmalo pola godine da bi, posle niza urgencija, stiglo nekoliko mi{ljenja "za" od strane mjesnih zajednica sa ve}inskim bo{nja~kim stanovni{tvom dok su se druge gotovo po pravilu, oglu{ile i nisu poslale mi{ljenje. Uz saglasnost odgovaraju}ih skup{tinskih tijela i Op{tinskog vije}a, izja{njavanje odbornika o promjenama Statuta koje bi verifikovale uvo|enje bosanskog jezika i latini~nog pisma u slu`benu upotrebu, zakazano je za 5. april ove godine. U skup{tinskom materijalu upu}en je Prijedlog Statuta u kome predlaga~, predsjednik op{tine mr. Ned`ad Turkovi}, jezik Bo{njaka imenuje po tuma~enju Ministarstva, odnosno kao bosanski. Ponovo se povela o{tra polemika, na oko stru~na a u su{tini duboko politi~ka sa jasnom nacionalnom podijeljeno{}u Skup{tine. Po{to je bilo vi{e nego o~igledno da od usvajanja prijedloga predsjednika op{tine ne}e biti ni{ta, predlo`eno je da se ovo pitanje jo{ jednom skine sa dnevenog reda i da se zatra`e dodatna tuma~enja sa nivoa Vlade Srbije i nadle`nih ministarstava. "Vra}amo se, po ko zna koji put, na po~etak. Po{to smo se vi{e puta izja{njavali u lokalnoj skup{tini o ovim pitanjima, te{ko je odgovoriti na pitanje da li }e novi po~etak zna~iti i nove podjele o ovom pitanju. Iskustvo ka`e da ho}e, ali mislim da je vi{e nego potrebno da se ova lakrdija i igranje sa zakonom prekine. ^ak i ako uop{te postoji dilema: {ta je ja~e - zakon ili preporuka, ona se lako rje{ava. A duboko sam ubije|en da takva dilema ne postoji. Postoji neka druga opcija priznati, kona~no, realnost da u op{tini Prijepolje `ivi i radi preko 40 odsto stanovni{tva koje `eli da izu~ava i maternji, uz srpski, jezik i da pi{e lati18 April - jun 2007. 6 ni~nim pismom, uz }irili~no. I naravno, da se u slu`benoj upotrebi ravnopravno tretiraju bosanski i srpski kao i latinica i }irilica", ka`e Safet Plani}. Prije aprilskog zasjedanja Skup{tine op{tine vo|ena je prepiska izme|u Bo{nja~kog nacionalnog vije}a i op{tine Prijepolje koja, na `alost, nije rezultirala usvajanjem prijedloga predsjednika op{tine. Predsjednik Izvr{nog odbora Vije}a Esad D`ud`evi} je nekoliko dana prije sjednice Skup{tine op{tine Prijepolje uputio pismo predsjedniku op{tine Ned`adu Turkovi}u u kome ga je podsjetio da se na popisu stanovni{tva od 1. do 15. aprila 2002. godine 134.749 pripadnika bo{nja~ke nacionalne zajednice, slobodnom voljom i u skladu sa zakonom, izjasnilo da je njihov maternji jezik bosanski. "Na osnovu te slobodno izra`ene volje, a u skladu sa Zakonom o za{titi prava i sloboda nacionalnih manjina ("Sl. list SRJ" br. 11/2002) i Zako- nski, slova~ki, ukrajinski i hrvatski jezik..." i da se primjenjuju odgovaraju}i ~lanovi Povelje. Na osnovu prethodno iznijetih ~injenica, a uskladu sa ~lanom 18. stav 29. Zakona o lokalnoj samoupravi ("Sl. glasnik br. 9/2002), potrebno je da u Statutu op{tine Prijepolje izvr{ite izmjenu odgovaraju}eg ~lana Statuta koja glasi: "Na teritoriji op{tine Prijepolje u slu`benoj upotrebi su: ravnopravno srpski i bosanski jezik, }irili~no i latini~no pismo". Ni ovo upozorenje od strane najvi{eg organa Bo{njaka u Sand`aku nije pomoglo. Prevagnula su tumna~enja a ne zakoni. Prevagnula je bahatost ve}ine nad manjinom i nipoda{tavanje prava manjine. Istina, uz alternativu da se slu`benim proglasi jezik "preko crte" koji bi bio jedinstven u svijetu jer nigdje na drugom mjestu ne postoji bo{nja~ko/bosanski. Pa bi sa aspekta Novog Pazara, Sjenice ili Tutina takav jezik u Prijepolju bio njima nepo- "Vra}amo se, po ko zna koji put, na po~etak. Po{to smo se vi{e puta izja{njavali u lokalnoj skup{tini o ovim pitanjima, te{ko je odgovoriti na pitanje da li }e novi po~etak zna~iti i nove podjele o ovom pitanju. Iskustvo ka`e da ho}e, ali mislim da je vi{e nego potrebno da se ova lakrdija i igranje sa zakonom prekine", ka`e Safet Plani}. na o slu`benoj upotrebi jezika i pisma ("Sl. glasnik RS", broj 45/91, 53/93, 67/93 i 48/ 94) skup{tine op{tina Novi Pazar i Sjenica donijele su, maja 2002. godine, a Skup{tina op{tine Tutin ne{to ranije (27. novembra 1998. godine) odluke da je na teritorijama ovih op{tina u slu`benoj upotrebi ravnopravno srpski i bosanski jezik i }irili~no i latini~no pismo. U ~lanu 3. Zakona o ratifikaciji Evropske povelje o regionalnim ili maninskim jezicima ("Sl. glasnik RS", br. 18, od 23. 12. 2005. godine) Skup{tina dr`avne zajednice Srbija i Crna Gora prihva}eno je ... da se u Republici Srbiji koriste albanski, bosanski, bugarski, ma|arski, romski, rumunski, rusi- znat, odnosno stran, iako je rije~ o istom jeziku kojim se slu`e svakodnevno. U me|uvremenu, izra`avaju}i ogor~enje novim odlaganjem usvajanja izmjena Statuta i "legalizacije" bosanskog jezika i latini~nog pisma, podnijete su krivi~ne prijave protiv predsjednika op{tina Prijepolje i Priboj, a najavljena je, ako zatreba, i arbitra`a Evropskog suda u Strazburu. Sve su prilike da }e "jezi~ke zavrzlame", odnosno opasne odborni~ke igre sa jezikom potrajati do granica strpljenja. Ili do novih izbora. Pa onda u novom skup{tinskom rasporedu, opet iz po~etka!? Muharem M. Mutabd`ija 6 Bo{nja~ka rije~ IZ RADA BNV U prostorijama BNV odr`an seminar na temu ”Regionalna i prekograni~na saradnja” NU@NA REGIONALNA SARADNJA U organizaciji Bo{nja~kog nacionalnog vije}a i Centra za istra`ivanje etniciteta iz Beograda, u Novom Pazaru je, 11. i 12. maja, odr`an seminar na temu “Regionalna i prekograni~na saradnja“. Seminar je organizovan uz podr{ku Evropske unije a preko Evropske agencije za rekonstrukciju. U~e{}e na ovom skupu, pored predstavnika op{tinskih vlasti i nevladinog sektora iz regiona, uzeli su i Prof. Dr. Nedeljkovi} i Dr. Goran Ba{i} iz Beograda, Prof. Dr. Sini{a Tatalovi} i Ru`ica Jake{evi} iz Zagreba, Prof. Dr. Ibrahim Bu{atlija, ispred Vije}a kongresa bo{nja~kih intelektualaca iz Sarajeva, Muhedin Fijuljanin, ~lan Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, te Alija Matovi} ispred Centra za bo{nja~ke studije iz Ro`aja. Uvodni~ari prvog dana seminara bili su Prof. Nedeljkovi} i Samiha Ka~ar, predsjednica Sand`a~kog odbora za za{titu ljudskih prava i sloboda. Dr. Goran Ba{i}, iz Beogradskog Centra za istra`ivanje etniciteta je govorio na temu “Modeli upravljanja u multietni~kim op{tinama u jugoisto~noj i centralnoj Evropi“ i tom prilikom istakao da su u pripremi nacrti novog zakona o nadlje`nostima nacionalnih vije}a u Republici Srbiji. Prof. Dr. Sini{a Tatalovi}, ekspert za manjinska prava iz Zagreba je prezentovao klju~ne aspekte regionalne sigurnosti i saradnje. Prema rije~ima Tatalovi}a, regionalna saradnja u dr`avama Jugoisto~ne Evrope je sve vi{e u funkciji i za{tite manjinskih prava, za {to je kao primjer naveo nekoliko bilateralnih sporazuma izme|u dr`ava u regionu. “U svijetu, a po- sebno u Evropi, granice predstavljaju sve manje prepreke, zbog ~ega je sve va`nija regionalna saradnja”, zaklju~io je Tatalovi}. Asistentica na Fakultetu politi~kih nauka Univerziteta u Zagrebu, Ru`ica Jake{evi} svoje izlaganje je fokusirala na problematiku ostvarivanja prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj i prisutne upoznala ri, Makedoniji i Kosovu, kao i sa trenutnim statusom i polo`ajem Bo{njaka u Bosni i Hercegovini. Predstavnik Bo{njaka iz Crne Gore (Ju`ni Sand`ak) Alija Matovi} je na ovom seminaru govorio o te{kom polo`aju Bo{njaka u dana{njoj Crnoj Gori posebno se osvrnuv{i na trenutni proces dono{enja novog crnogorskog Ustava i budu}i Detalj sa seminara u Glavnom uredu Bo{nja~kog nacionalnog vije}a sa sistemom manjinskih organa samouprave u toj dr`avi. Predstavnik Vije}a kongresa bo{nja~kih intelektualaca iz Sarajeva, prof. dr. Ibrahim Bu{atlija je govorio o iskustvima i praksi prekograni~nih regija u evropskoj praksi, iznose}i ideju o primjeni tih iskustava i na na{em podru~ju. Muhedin Fijuljanin, ~lan Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog vije}a je govorio na temu “Polo`aj Bo{njaka u dr`avama biv{e Jugoslavije“. Fijuljanin je prisutne upoznao sa trenutnim statusom, brojem i stepenom ostvarivanja nacionalnih prava Bo{njaka u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Go- polo`aj istakav{i da su Bo{njaci Crne Gore dio jedinstvenog nacionalnog korpusa biv{e Jugoslavije, i da kao autohtoni narod tra`e svoje mjesto u budu}em ustavu Crne Gore. Pored gore pomenutih izlaga~a u~e{}e u ovom seminaru je uzeo i veliki broj predstavnika nevladinih organizacija i udru`enja gra|ana koji se bave problematikom ostvarivanja ljudskih i manjinskih prava. Prema rije~ima organizaora i u~esnika seminar je bio veoma konstruktivan i plodotvoran, {to je otvorilo mogu}nost pokretanja nekih novih sli~nih okruglih stolova i seminara. Nazim Li~ina April - jun 2007. 19 Bo{nja~ka rije~ 6 IZ RADA BNV Privode se kraju radovi na izgradnji zgrade Centra za bo{nja~ke studije Centralna kulturna institucija Bo{njaka U okviru obilje`avanja 11. maja, Dana bo{nja~ke nacionalne zastave, predstavnici Bo{nja~kog nacionalnog vije}a obi{li su objekat u izgradnji Centra za Bo{nja~ke studije u Tutinu. Tom prilikom je uprili~ena i mala sve~anost za nekoliko stotina zvanica iz cijelog Sand`aka koji su svojim prisustvom dali zna~aj ja~anju ove zna~ajne kulturne institucije sand`a~kih Bo{njaka. Prilikom obilaska ovog objekta, predsjednik Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, dr. Sulejman Ugljanin je povodom najve}eg nacionalnog blagdana Bo{njaka istakao bo{nja~ku nacionalnu zastavu na krovu gra|evine. Tom prilikom dr. Ugljanin je pred okupljenim gra|anima i predstavnicima medija rekao: “Ova institucija je veliki korak za dr`avu u kojoj `ivimo, posebno za ovu Vladu Srbije, koja je, svojim tolerantnom pristupom, omogu}ila Bo{njacima da u jedinstvu razli~itosti poka`u svoj identitet i posebnosti”. Predsjednik Izvr{nog odbora Vije}a Esad D`ud`evi} je istim povodom rekao je da je izgradnja zgrade Centra za bo{nja~ke studije, do sada najve}a investicija Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, izraziv{i nadu da }e ovo postati centralna kulturna institucija Bo{njaka koji `ive na ovim prostorima. Izgradnja zgrade Centra za bo{nja~ke studije, ~ija je korisna povr{ina 710 kvadratnih metara, po~ela je oktobra 2006. godine i ovih dana je, nakon zavr{etka grubih gra|evinskih radova i ukrovljenja, ugra|ena i stolarija. Gra|evinskim projektom, zgrada CBS-a }e imati pet spratova. Predvi|eno je da u zgradi budu smje{teni kafe knji`ara, biblioteka, “Bo{nja~ki radio”, izdava~ka djelatnost i musafirhana - kabinet za gostuju}e istra`iva~e. Centar za bo{nja~ke studije nastao je 2004. godine transformacijom biblioteke "Vehbija Hod`i}" osnovane 13. avgusta 1994. godine u Tutinu. Centar se bavi knji`arskom i Detalj sa sve~anosti povodom ukrovljavanja zgrade CBS-a 20 April - jun 2007. Trenutni izgled zgrade CBS-a bibliote~kom djelatno{}u, nau~no-istra`iva~kim radom, sakupljanjem arhivske i dokumentarne gra|e, video i foto zapisa vezanih za kulturu i tradiciju sand`a~kih Bo{njaka iz dalje i bli`e pro{losti. Centar za bo{nja~ke studije se bavi edukacijom, prije svega, u~itelja i drugih prosvetnih radnika, kao i stipendiranjem na osnovnim i postdiplomskim studijama studenata na fakultetima u oblasti tzv. grupe nacionalnih predmeta. Centar za bo{nja~ke studije okuplja brojne saradnike iz Sand`aka, zemlje, Bosne i Hercegovine i inostranstva i anga`uje ih na pojedina~nim projektima a izdava~ je i ~asopisa za kulturu i dru{tveni `ivot Bo{njaka "Bo{nja~ka rije~". N. Smailagi} 6 Bo{nja~ka rije~ ISTRA@IVANJA Dr. sc. Sini{a Tatalovi}, izlaganje sa znanstvenog skupa REGIONALNA SURADNJA U ve}ini dr`ava u svijetu danas `ivi stanovni{tvo razli~ite etni~ke pripadnosti a ideali jednonacionalne dr`ave ili etni~ke homogenosti su samo davno razu|ene iluzije. U svijetu, a posebno u Europi, granice predstavljaju sve manje prepreke. Regionalna suradnja u dr`avama Jugoisto~ne Europe je sve vi{e u funkciji za{tite i nacionalnih manjina U svijetu, a posebno u Europi, granice predstavljaju sve manje prepreke, zbog ~ega je sve va`nija regionalna suradnja u za{titi nacionalnih manjina. To se potvr|uje i na primjeru regionalne suradnje u dr`avama Jugoisto~ne Europe koja je sve vi{e u funkciji za{tite nacionalnih manjina. Politiku tolerancije, kao alternativu etni~kim sukobima i ratovima, nastoje poticati razli~ite me|unarodne organizacije. Ona je sve ~e{}e i predmet bilateralnih sporazuma kojima zainteresirane dr`ave, pobolj{avaju}i polo`aj etni~kih manjina, razvijaju me|usobne odnose. Tako manjine u odre|enim slu~ajevima postaju ~inilac suradnje a ne sukoba me|u dr`avama i narodima. Sa seminara u Glavnom uredu BNV Klju~ne rije~i: regionalna suradnja, nacionalne manjine, bilateralno sporazumjevanje, etni~ki sukobi, tolerancija, Jugoisto~na Europa, heterogena dru{tva. Uvod U ve}ini dr`ava u svijetu danas `ivi stanovni{tvo razli~ite etni~ke pripadnosti a ideali jednonacionalne dr`ave ili etni~ke homogenosti su samo davno razu|ene iluzije. Ako se poku{a osmisliti i pokrenuti takav proces, on nailazi na osudu i suprotstavljanje me|unarodnih institucija. Danas u europskim dr`avama `ivi veliki broj pripadnika nacionalnih manjina a zbog stalnih migracija taj broj se stalno pove}ava. Zbog stalnog mijenja- nja broj~anog odnosa etni~ke ve}ine i manjina, u korist ovih drugih, u odre|enom broju dr`ava dolazi do ja~anja nacionalizma i ksenofobije, {to utje~e na porast opasnosti od etni~kih sukoba. Ovi sukobi izuzetno optere}uju suvremeni svijet i predstavIjaju uzrok mnogim dana{njim ratovima. Kao odgovor na opasnost od etni~kih sukoba u mnogim dr`avama se inzistira na pravima nacionalnih manjina, koja se ostvaruju kroz razli~ite modele. Budu}i da u svijetu, a posebno u Europi, granice predstavljaju sve manje prepreke, va`na je i regionalna suradnja u za{titi nacionalnih manjina. Ova suradnja se mo`e ostvarivati na bilateralnoj ili multilateralnoj razini. Regionalna suradnja posebno je va`na za dr`ave u kojima `ivi veliki broj nacionalnih manjina, bez obzira na postotak njihovog sudjelovanja u ukupnom stanovni{tvu dr`ave. Isto tako, regionalna suradnja je va`na i za podru~ja koja su u nedavnoj pro{losti bila zahva}ena ratom. Ponovna uspostava povjerenja u takvim regijama nije mogu}a bez suradnje koja obuhva}a i adekvatnu za{titu nacionalnih manjina. Regionalna suradnja u dr`avama Jugoisto~ne Europe je sve vi{e u funkciji za{tite i nacional- * Uvodno izlaganje na znanstvenom skupu Nacionalne manjine u demokratskim dru{tvima na temu: Nacionalne manjine i regionalna suradnja, odr`anog u Begovom Razdolju od 19. do 21. svibnja 2005. u organizaciji Fakulteta politi~kih znanosti i Centra za me|unarodne studiie uz financijsku pomo} zaklade Friedrcch Ebert. ** Dr. sc. Sini{a Tatalovi} je izvanredni profasor na Fakultetu politi~kih znanosti Sveu~ili{ta u Zagrebu. April - jun 2007. 21 Bo{nja~ka rije~ nih manjina. Da spomenemo samo suradnju Hrvatske i Ma|arske, Hrvatske i Srbije i Crne Gore, Albanije i Mekedonije. Za sagledavanje zna~aja regionalne suradnje u za{titi nacionalnih manjina, korisno je analizirati i polo`aj pojedinih dr`ava u regiji u odnosu na za{titu nacionalnih manjina. Posebnu pozornost treba usmjeriti prema bilaterelnom sporazumijevanju o za{titi nacionalnih manjina. U tome kontekstu, va`no je spomenuti i nedavno potpisani bilateralni sporazum o za{titi nacionalnih manjina izme|u Hrvatske i Srbije i Crne Gore. Prekograni~na suradnja nacionalnih manjina, koja je omogu}ena i bilateralnim sporazumima, va`na je za opstanak nacionalnih manjina u dr`avama gdje `ive. Naime, neke od dr`ava u Jugoisto~noj Europi, vrlo su zainteresirane za suradnju s pripadnicima njihove nacionalne manjine koja `ivi u drugim dr`avama. Te dr`ave uglavnom materijalno i na druge na~ine potpoma`u o~uvanje nacionalnog identiteta doti~ne nacionalne manjine. Naj~e{}i oblici i sadr`aji suradnje pripadnika nacionalnih manjina s dr`avama mati~nih naroda su: - stipendije za redovne studije i specijalizacije u dr`avi mati~nog naroda (posebno studije jezika, povijesti, zemljopisa, glazbene i likovne kulture); - studijski boravci u cilju boljeg upoznavanja dr`ave mati~nog naroda, njene kulture, pro{losti i sada{njosti; - sudjelovanje na obrazovnim seminarima, stru~nim i drugim skupovima i kulturnim manifestacijama; - boravak i pomo} stru~njaka iz dr`ave mati~nog naroda udrugama nacionalnih manjina; - materijalna i druga pomo} u izdava~koj i informativnoj djelatnosti pripadnika nacionalnih manjina; - znanstvena istra`ivanja `ivota nacionalnih manjina; - suradnja izme|u kulturnih i 22 April - jun 2007. 6 sportskih udruga; - razmjena izlo`bi, kazali{nih predstava, folklornih skupina, zborova i drugih kulturnih programa. Sigurnosni aspekti regionalne suradnje i za{tite nacionalnih manjina Rasprave o me|unarodnoj sigurnosti, kao konceptu i praksi, postaju osobito va`ne u 20. stolje}u, kad se afirmiraju ideje o globalnoj zajednici dr`ava i o sigurnosti kao temeljnoj vrije- nacionalne manjine u ovim zemljama susre}u se s brojnim problemima sa sigurnosnim implikacijama, koje mo`emo podijeliti na nekoliko skupina, ovisno o intenzitetu i ciljevima pritiska na etni~ku manjinu. U osnovi to su sljede}e skupine problema: diskriminacija, kulturna podre|enost, ekonomska podre|enost i genocidna politika. Poleze}i od navedenih skupina problema, nacionalne manjine se nalaze u razli~itim situacijame u dr`avama u kojima `ive. Politi~ka karta Jugoisto~ne Europe dnosti me|unarodnog sustava kao cjeline. Spomenute se ideje opredme}uju u konceptu kolektivne sigurnosti, najprije u okviru Lige naroda i poslije UN-a. U tom konceptu rje{avanje etni~kih sukoba bilo je od velike va`nosti. To se posebno odnosi na podru~je jugoistoka Europe. U bliskoj pro{losti, ali i danas, Prva je situacija kada je nacionalna manjina uglavnom zadovoljna svojim polo`ajem. Druga situacija je karekteristi~na za nacionalne manjine ~iji su pripadnici u manjim skupinama razasuti u ve}em broju dr`ava i te{ko mogu iskazati nezadovoljstvo svojim polo`ajem i asimilacijskom politikom (Romi). 6 Bo{nja~ka rije~ Etni~ka karta Jugoisto~ne Europe Tre}a je situacija kada je nacionalna manjina nezadovoljna svojim polo`ajem zbog diskriminacije, tra`enja ve}ih (kolektivnih) prava, instrumentaliziranosti od dr`ave mati~nog naroda ili `elje de se priklju~i dr`avi mati~nog naroda. Iskustva zemalja na jugoistoku Europe ukazuju na me|usobni utjecaj etni~kih odnosa i problema te regionalne sigurnosti. Etni~ki sukobi i ve}insko - manjinski odnosi optere}uju sigurnost jugoistoka Europe ve} vi{e od desetIje}a. Oni su istovremeno i unutarnji problem dr`ava, koje su ga morale ili ga moraju rje{avati, rje|e iz vlastitih politi~kih razloga, a mnogo ~e{}e pod pritiskom izvana. Kada se pregleda literatura o tome, dolazi se do zaklju~ka da je, s jedne strane, pitanje ve}inskomanjinskih odnosa ostalo u su{tini nerije{eno na regionalnoj razini, te da se, s druge strane, vrlo malo zemalja mo`e pohvaliti time da je u pro{losti pravil- no postupalo s etni~kim manjinama. I danas, kada su u ve}ini zemalja regije zakoni o etni~kim manjinama "bez gre{ke", ne{to ne valja u praksi, tako da nema nacionalne manjine koja je u potpunosti zadovoljna svojim statusom i koja ne tra`i ne{to vi{e. Poznato je da se dr`ava mo`e raznim instrumentima me|unarodne zajednice prisiliti da korektno regulira polo`aj etni~kih manjina, ali time problemi nisu rije{eni. ^esto se govori da dr`ava i njezina tijela uskra}uju ili kr{e, prava etni~kim manjinama. Time se previ|a bitan dio problema, jer to u ve}oj mjeri mogu ~initi razne skupine, organizacije, stranke i pokreti, pod utjecajem predrasuda i tradicija. Mo`e se dogoditi da je vlada spremna {tititi i unapre|ivati prava etni~kih manjina, ali joj to onemogu}ava pritisak iz dru{tva. Naslije|e ranijih vremena, daljih i bli`ih, u gotovo svim zem- ljama regije je takvo da se pripadnici razli~itih naroda (ve}inskog i manjinskih) ne mogu prostorno razdvojiti na takav na~in da bi se cjelina svih nadlje`nosti mogla prepustiti cjelini svakog naroda ponaosob. U dr`avama koje imaju nacionalne manjine, a takve su sve zemlje na jugoistoku Europe, u teritorijalnom pogledu se ~esto isprepli}e odnos etni~ke ve}ine i manjine. Nerijetko se nacionalna manjina na odre|enom prostoru nalazi u ve}ini, iako je u dr`avi u manjini, {to dodatno ote`ava probleme. Vrlo slo`eni ve}insko-manjinski odnosi poku{avaju se razrije{iti na razli~ite na~ine, od izdvajanja nacionalne manjine u zasebnu dr`avu ili pripajanja nacionalne manjine dr`avi mati~nog naroda, {to je gotovo uvijek popra}eno ratom, do vo|enja politike tolerancije i povjerenja, koja omogu}ava svakom narodu i manjini, bez obzira kako je raspore|ena u prostoru i izmije{ana s drugim narApril - jun 2007. 23 Bo{nja~ka rije~ odima, da odr`ava kulturnu koheziju neophodnu za o~uvanje identiteta. 6 ltikulturalnu prirodu europskih dru{tava, zbog ~ega treba upravljati raznolikostima i koegzis- Detalj sa seminara u Glavnom uredu BNV Regionalna suradnja kao za{tita nacionalnih manjina Politiku tolerancije, kao alternativu etni~kim sukobima i ratovima, nastoje poticati razli~ite me|unarodne organizacije. Ona je sve ~e{}e i predmet bilateralnih sporazuma kojima zainteresirane dr`ave pobolj{avaju}i polo`aj etni~kih manjina razvijaju me|usobne odnose. Tako manjine u odre|enim slu~ajevima mogu postati ~inilac suradnje a ne sukoba me|u dr`avama. U poticanju politike tolerancije posebno su aktivne europske organizacije koje rade na stabilnosti zemalja na jugoistoku Europe, poleze}i od principa pluralisti~ke demokracije, Ijudskih prava i vladavine prava. Polaze}i od aktivnosti u za{titi ljudskih prava, iskustva na obrazovnom, kulturnom, socijalnom i drugim poljima te fleksibilnosti i metodama rada, Vije}e Europe je jedna od najva`nijih organizacija za promicanje prava etni~kih manjina. Djelovanje me|unarodnih, a napose europskih organizacija vezano za nacionalne manjine ostvaruje se posredstvom provedbe "mjera izgradnje povjerenja", a bazirano je na sljede}im principima: - nacionalne manjine ~ine mu24 April - jun 2007. tencijom u europskim multikulturalnim dru{tvima. To je bitno da se izbjegne razdor izme|u Zapadne, Srednje i Isto~ne Europe; - razli~itost upravljanja zahtijeva visok politi~ki pristup. To je pitanje po{tovanja osnovnih principa europskih demokratskih sustava, koji u sebi uklju~uje ne samo slobodu izraza i podupiranje mi{ljenja ve}ine nego, prije svega, po{tovanje mi{ljenja manjine; - mjere za poticanje povjerenja u naj{irem smislu moraju povesti ra~una o obrazovnom i kulturnom pribli`avanju ve}inskih naroda i etni~kih manjina; - mjere za izgradnju povjerenja tuma~e se kao preventivne mjere s namjerom da eliminiraju napetosti koje prijete da se razviju u ozbiljne sukobe. Etnokracije, koje su bile karakteristi~ne za Isto~nu i Jugoisto~nu Europu u pro{lom stolje}u, ugro`avale su opstanak etni~kih manjina, koje su refleksno tome pru`ale otpor. Nacionalne manjine razli~ite veli~ine, smje{tene u razli~ite politi~ke uvjete, te{ko su se mogle povezati i zajedni~ki nastupati u zalaganju za svoja prava. ^ak se mo`e govoriti da su nacionalne manjine u borbi za svoja prava bile ~esto instrumentalizirane, kako od dr`ava mati~nog naroda, tako i od dr`ave u ~ijim granicama `ive. Jedini realan oslonac etni~kim manjinama su me|unarodno pravo i me|unarodne organizacije. To pokazuje i analiza ve}insko-manjinskih odnosa i polo`aja etni~kih manjina u mnogim zemljama. Unutarnji etni~ki sukobi u gotovo svim dr`avama na jugoistoku Europe bitno utje~u na nacionalnu sigurnost tih dr`ava, ali i na stabilnost regije. Ovaj prostor je specifi~an spoj razli~itih naroda, kultura, religija i jezika. Kroz ~itavu svoju povijest to je bio prostor burnih doga|anja i ratova, koji su dovodili do ujedinjavanja i razdvajanja. Samo u dvadesetom stolje}u, dva balkanska, dva svjetska i nekoliko lokalnih ratova potvr|uju, u povijesti poznatu, tezu da "Balkan proizvodi vi{e povijesti, nego {to mo`e savladati." Sve to je kontinuirano uslo`njavalo etni~ke odnose u pojedinim dr`avama na jugoistoku Europe. Danas, ve}ina dr`ava ovog prostora ima mje{ovitu etni~ku strukturu. U njih ~etiri, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Srbiji i Crnoj Gori te Bugarskoj, ve}inska nacionalna zajednica ~ini manje od po 80% ukupnog stanovni{tva. Stoga se u tim zemljama mo`e govoriti o "heterogenim dru{tvima". Jedan od problema dr`ava na jugoistoku Europe su i vjerski sukobi. Nacionalne i vjerske manjine, na ovom prostoru, uz manje iznimke, nikad nisu u punoj mjeri priznavane, niti su u pravnom smislu rije~i u`ivale manjinska prava. U ve}ini dr`ava uglavnom se vodila politika dobrovoljne ili prisilne integracije etni~kih ili vjerskih manjina u ve}inski narod odre|ene dr`ave. To uglavnom pokazuju analize me|uetni~kih odnosa u gotovo svim dr`avama ove regije. Dolaskom komunista na vlast nakon Drugog svjetskog rata u ve}ini zemalja Jugoisto~ne Europe, etni~ki sukobi su nasilno potisnuti, ali ne i ukinuti. Oni su povremeno eskalirali uglavnom 6 u podru~ju kulture, kao na primjer u SFRJ {ezdesetih i po~etkom sedamdesetih godina, da bi kasnije poprimali ekonomska i politi~ka obilje`ja, te eskalirali u oru`ane sukobe. U uvjetima socijalnog bezna|a i nemogu}nosti da ih postoje}i komunisti~ki re`imi, ali i nove demokratski izabrane vlasti uspje{no rije{e, pozivi politi~kih elita na nacionalno jedinstvo i na suprotstavljanje drugim narodima padali su na plodno tlo. Zbog toga je u ve}ini dr`ava jugoistoka Europe do{lo do uspostave demokratskih institucija koje nisu poklanjale potrebnu pozornost etni~koj (i vjerskoj) heterogenosti pojedinih dr`ava. Na nagla{enu ovisnost dr`ava s heterogenom etni~kom ili vjerskom strukturom o dobrim institucijama upozoravali su mnogi. Prema njiho- Bo{nja~ka rije~ vom mi{ljenju, ukoliko je kompleksnije i heterogenije dru{tvo, odr`anje politi~ke zajednice postaje u ve}oj mjeri zavisno od djelovanja politi~kih institucija. Uva`avaju}i ovu pretpostavku, a u cilju smanjivanja mogu}nosti izbijanja etni~kih sukoba, dio dr`ava je svojim ustavima uspostavio odre|ene politi~ke institucije zbog boljeg ostvarivanja prava etni~kih manjina. Iako su sve dr`ave na jugoistoku Europe zasnovane na principima ravnopravnosti i nediskriminacije gra|ana, njihov pristup rje{avanju polo`aja etni~kih manjina je razli~it. Niz problema koje izazivaju jugoisto~no europske transformacije odnosi se i na nerije{ena etni~ka i manjinska pitanja. Ponajprije zbog toga, u dana{njim uvjetima nijedna dr`ava na jugoistoku Euro- pe nije do kraja rije{ila pitanje odnosa sa svojim susjedima. Ovaj dio Europe i dalje }e se pojavljivati kao nestabilno podru~je, ispunjeno ekonomskim te{ko}ama i krizama, nacionalizmima i ksenofobijom. Ho}e li u takvim uvjetima, kad se ve} otvoreno postavljaju Iiste nerije{enih etni~kih pitanja i narastaju razni nacionalizmi, biti mogu}e voditi racionalnu politiku koja bi trebala zemlje Jugoisto~ne Europe voditi u Europsku Uniju? To je pitanje na koje ne tra`e odgovor samo dr`ave ove regije ve} i vode}e europske dr`ave i SAD. Sve to ima za cilj podizanje razine gospodarske razvijenosti ovog prostora i bolje me|udr`avne suradnje, {to su i osnovne pretpostavke rje{avanja etni~kih sukoba i podizanja ukupne razine sigurnosti. Literatura - Ba{i} G., Denzokratija i nacionalne manjine, Centar za istra`ivanje etniciteta, Beograd 2002. - Brown E. M., Cote O. R., Lynn-Jones S. M. and Miller E. S., (ur.) Nationalism and Ethnic Conflict, The Mit Press Cambridge, London 1997. - Gre~i}, V., Nacionalne manjine kao faktor me|udr`avnih odnosa na Balkanu, Me|unarodna politika, broj 1051, 1996. - Horowitz D., Ethnic Groups in Conflict, Berkeley and Los Angeles: University of California Press, 1985. - Klemens L., Leksikon etni~kih manjina u Europi, Panliber, Osijek-Zagreb-Split 2001. - Kymlicka W., Multikulturalno gra|anstvo, Liberalna teorija manjinskih prava, Centar za multikulturalnost, Novi Sad 2002. - Lutovac Z., Manjine, KEBS i jugoslovenska kriza, Institut dru{tvenihtvcnih nauka/ nstitut za me|unarodnu politiku i privredu, Beograd 1995. - McGarry J. and O'Leary B.,: The Politics of Ethnic Conflict Regulation- Case Studies of Protracted Ethnic Conflicts, Routledge, London and New York 1995. - Minorities in Southeast Europe: Inclusion and Exclusion, Minority Rights Group, 1998. - Poulton 1-1., The Balkans, Minority Rights Group, London 1994. - Pregled evropskih zakona o nacionalnim manjinama, Savezno ministarstvo nacionalnih i etni~kih zajednica, Beograd 2001. - Tatalovi} S., Europska sigurnost i etni~ki sukobi, Politi~ka kultura, Zagreb 2003. - Tatalovi} S. i Obradovi} S. (ur.), Nacionalne manjine II. Za{tita manjinskih prava u Hrvatskoj, STINA, Split 2003. - Tatalovi} S., The War in Croafia and Security in Southeastern Europe, u Security and Cooperation in Southeastern Europe (Anton Grizold ur.), Faculty of Social Sciences, Ljubljana 2003. - Vukadinovi} R., Ameri~ka politika na Balkanu, Politi~ka misao, vol. 35, broj 4/1948. Summary In the hole world, but especially in the Europe, the borders started to present less obstacles, which makes the regional cooperation in national minorities protection more important. This is also confirmed by the example of the regional cooperation between the countries of South East Europe which is more and more serving the national minorities protection. Different international organization try to stimulate the policy of toleration, as an alternative to ethnic confrontations and wars. 'This policy is becoming more often a subject of bilateral agreements, with which the involved countries, improving the position of ethnic national minorities, are developing mutual relations. In some cases it makes the minorities to become an actor of cooperation instead of conflict between states and nations. April - jun 2007. 25 Bo{nja~ka rije~ 6 INTERVJU Rasim ]elahmetovi} PJESMA KAO ODRAZ ZLOKOBNOG VREMENA - Ka`u da su stihovi odraz ~ovjekove du{e, njegovog ega, unutra{nji odsjaj ~ovjekov koji izbija vani i svijetu se pokazuje kao trag jednog vremena - neizbrisiv, osobit, tajanstven, jedan. Alkatmeri u ba{~i sudbine — jedinstvena zbirka, bolje re~eno izbor, pjesama sand`a~kog pjesnika par exelans Rasima ]elahmetovi}a, koja je nedavno predstavljena javnosti, najbolji je dokaz da vrijeme ima svoje trajanje, da neumitno hodi i za i sa sobom nosi sve svoje i dra`i i jadi, i ljubav i boli, i ~emer i `u~, isto kao i ljepotu kojom ispunjava na{e srce i hrani nam du{u. G-dine ]elahmetovi}u, da li sam pogodio su{tinu Va{eg stvarala{tva? ]ELAHMETOVI]: Poezija se ne mo`e nikada, ba{ nikada, do kraja odrediti, definisati. Ona je poziv u nepoznato, budnost je sna, basamak iz o~aja, plami~ak u promrklici bezna|a, uzdarje Bo`ijeg rahmeta, d`evahir kutija koju vijek vijeku u amanet pe{ke{i. Neko re~e: “Stvarala~ki ~in, knji`evno djelo, nastaje iz danono}nog oslu{kivanja samoga sebe, uho|enja sebe. Taj ~in ra|a se iz precjenjivanja svojeg vlastitog slu~aja.“ To je apsolutno ta~no. To ste i Vi, dobrim dijelom, naglasili u Va{em pitanju. Svaki ~ovjek je svijet za sebe. On se ra|a bez svoje volje, u su|eni tren. Odre|eno mu je kada }e ugledati par~e zavi~ajnog neba, kojim }e jezikom zboriti, koju }e boju ko`e nositi, sve od kolijevke do kabura. U krajoliku njegovog dunjaluka prati}e ga naslije|ena sre}a i kob, zemaljski i nebeski zako26 April - jun 2007. nici. Preostaje mu da cijeli `ivot odgoneta: ko to odre|uje, za{to je to tako, mo`e li insan na to uticati, mo`e li ne{to, za svoj hajir, izmijeniti? - U Va{em slu~aju, kada je po~elo to odgonetanje? ]ELAHMETOVI]: Davno, davno. Onda, kada su bokorili |ulovi u ru`i~njaku mojeg djetinjstva. U Priboju, izme|u Lima i neba, daleke 1966. godine osnovali smo Klub pisaca i ljubitelja pisane rije~i, a ne{to kasnije utemeljili smo i knji`evnu manifestaciju Limske ve~eri poezije. Aktivni ~lanovi Kluba bili su: Ru`dija Krupa, Milutin Romandi}, Esad Ahmetagi}, Mirko Ikoni}, Rade Veseli~i}, Muharem U{tovi}, Milanko @arkovi}, Vidoje Pjev~evi}, Ana Grdini}, Gordana Selakovi}, Radmila Ranitovi} i ja. Znali smo da grad bez pjesme i pjesnika i nije grad. Ukupnom preporodu i d`inovskom razvoju Priboja pridodavali smo zna~ajnu duhovnu komponentu, poetski segment. Sastanci su bili neformalni. ^esto su odr`avani ispod vedrog neba me|u raspjevanim borovima, u blizini Sarajevske vode, na Osovniku. Nisu nam bile potrebne pozivnice, dozivali smo se linijom srca, ~arolijom poezije. Tada nismo mogli ni sanjati dokle }e ko od nas imati uzlet, koliko ostaviti vidljivog traga u literaturi Priboja, Polimlja, Srbije. Danas u Priboju `ivi i stvara {est ~lanova Udru`enja knji`evnika Srbije. Gotovo sve njih iznjedrio je Klub pisaca ili su stasavali pod okriljem Limskih ve~eri poezije. Ve} 1967. godine, za pjesmu “Ideja“ dobijam prvu nagradu na glasovitom knji`evnom konkursu “Bla`o [}epanovi}“. Od tada, pa do danas, proteklo je ~etiri decenije mojeg istrajavanja u literaturi. Ta 1967. godina, moglo bi se re}i, po~etak je odgonetanja znakova na putu, pored puta, po dunjalu~kim i nebeskim krajolicima. - Iza Vas je veliki broj zbirki. Tu su: “Preprane vatre“, Zimzelene tuge“, “Kazivanje o crnim gujama“, “Pisma sinu Samiru“, “Nepomenice“, “Za vodom bi krenule obale“. [ta je povod i otkud ideja za “Alkatmerima”? ]ELAHMETOVI]: Ja ne pi{em brzo, iz “zaleta”. Naprotiv, pi{em natenane, diktatom srca i razuma, ali istrajno. Pojava svake moje zbirke pulsirala je nekim novim porukama, donosila neku novu poetsku filozofiju, motivsku raznolikost ili oba{ka skrojeno poetsko ruho. Zbirke su `ivjele svoj puni `ivot. Nije jedna drugu zatrpavala. Na odre|enim prostorima moje knjige do~ekivane su sa ushi}enjem, budile su istinsku ~itala~ku radoznalost. Knjige bi pojavom naprosto “planule“. Veoma brzo, veoma lahko, nalazile su put do odanih ~italaca. Neke su {tampane u vi{e izdanja. Svejedno, bilo ih je ne- 6 dovoljno u odnosu na znati`elju. Tako je potekla ideja da se sa~ine izbori iz mojeg stvarala{tva. Najprije poetskog, svijenog u knjizi “Za vodom bi krenule obale“, ~iji je prire|iva~ bio gospodin Petar V. Arbutina, kni`evnik i knji`evni kriti~ar iz Beograda, a u izdanju Narodnog muzeja iz U`ica i Doma kulture “Pivo Karamatijevi}“ iz Priboja. Potom, ovaj izbor iz mojeg cjelokupnog knji`evnog stvarala{tva, simboli~no naslovljen “Alkatmeri u ba{~i sudbine“. Izbor je sa~inio gospodin Faruk Dizdarevi}, knji`evnik, publicista i histori~ar kul- Bo{nja~ka rije~ {to zasijano, dobro njegovano, plodno. [ta se krije u svim Va{im igrama rije~i? ]ELAHMETOVI]: Sve ima svoje {ifre, zna~enja, simboliku. Najte`e je u poeziji dosegnuti jednostavnost koja ima vi{estruka zna~enja, asocijativne vibracije, u kojoj je sve naoko plitko, a opet do neslu}enih granica duboko. - Ime Rasima ]elahmetovi}a prepoznatljivo je u knji`evnim krugovima. Simboli smrti, vode, vatre, Sand`aka i zmije prisutni su u Va{em pjesni~- Alkatmeri su dragocjenosti iz sehare, sve ono {to krasi zavi~aj i obrazli narod kojem pripadam... Iz klanca sudbine, umjesto Sand`aklija, u more beskona~nosti ja samo bacam u bocama zapise, poetske poruke: kako `ivot nalikuje {ahovskoj tabli sa podjednakim brojem crnih i bijelih polja, taman onoliko, taman tako kako nam je Neko dobrotu i zlo nasijao - Rasim ]elahmetovi} u razgovoru sa urednikom “Bo{nja~ke rije~i” ture iz Priboja. Ovom knjigom najavljena je nakana Centra za bi{nja~ke studije iz Novog Pazara da se istrajnije bave izdava~kom djelatno{}u, odnosno da bude duhovni sto`er ovih prostora. - Nepomenice, Preprane vatre, Sudbina i ba{~a…!? U Va{im pjesmama za sudbinu nalazimo epitete zla kob, avet crna, plava smrt… Ba{~a asocira na ne{to ukorijenjeno, utemeljeno, isto kao i na ne- kom stvarala{tvu i daju pe~at Va{im stihovima. [ta je sa “Alkatmerima”? ]ELAHMETOVI]: Alkatmeri sve to, kao na{a sudbina, povezuju. Alkatmeri su najomiljenije cvije}e koje je moja rahmetli majka uzgajala u na{em |ulistanu. O tim sitnim a mirisnim crvenim karanfilima brinula je danono}no. Bili su joj, nekako, prirasli za srce kao dragocjenosti iz sehare koju je babu u miraz donijela, kao ro|eni evlad. Otuda za mene alkatmeri nisu samo prekrasno cvije}e, ve} sve ono {to je moja majka voljela, {to krasi zavi~aj i obrazli narod kojem pripadam. - Promocije Va{e nove zbirke odr`ane su do sada u Novom Pazaru, Sarajevu, Plavu. Kako je ~itala~ka publika prihvatila ovu Va{u zbirku? ]ELAHMETOVI]: Sale su bile prepune. Zaista je bila sr~ana reakcija na pojavu ovog najnovijeg izbora iz mojeg knji`evnog stvarala{tva. Radost se rastakala kao mnehlemna voda na{eg Lima. Kanula je i poneka suza. [ta }e{, ova poezija nalikuje na{oj sudbini, prokletstvu koja se ukleto obnavlja, ali i nadi “da voda mora te}i kuda je i tekla“. Neizmjerno sam zahvalan Bo{nja~kom nacionalnom vije}u koje je organizovalo ove tri promocije i na najbolji mogu}i na~in popularisalo svoj i moj ponos - ljepotu pisane rije~i. Hvala promoterima koji su iskazali svoje prve inpresije o ovom izboru iz mojeg stvarala{tva. - Tuga, pa zimzelena, nikad neprolazna, stalna. Toliko se toga skupilo u njoj. G-dine ]elahmetovi}u, Va{u poeziju prepoznaju i po tom ~udnom skladu, gotovo ravnote`i ljubavi i boli. Kako prona}i mjeru? ]ELAHMETOVI]: Zbirku poezije “Zimzelene tuge“ pisao sam punih {esnaest godina. Isplatilo se. Ba{ za ovaj rukopis mnogi su rekli da je to knjiga koja se na ovim prostorima i{~ekivala, bezmalo, trista godina. Tu sam prepoznavao i izdvajao ljepotu zavi~aja, vjere, obi~aja, dobrotu ljudi i snagu njihovog sabura, njihovih prkosa. Naslu}eni su nai~li bezdani. Sve se doznalo, poetski rastabirilo. Ipak, ostalo je nejasno ~iji intenzitet bola je ve}i: ~ovjeka u bezna|u, rijeka kojima su oduzeli mu{kost i pjesmu ili riba koje skon~avaju u katranskom glibu. Dovoljno je u peksim-zeApril - jun 2007. 27 Bo{nja~ka rije~ manu sa~uvati samo dva prsta po{tenog obraza i ravnote`a ljubavi i boli se uskla|uje sama po sebi. Ne, to ja pojednostavljujem dramu bivka, dotjerujem `ivotni igrokaz do `eljene forme, ne dozvoljavaju}i svojim zemljacima da utonu u bolest, u neminovno, u smrt. Ima da `ive makar muci iz inata. U Kur’anskoj suri “Vel asri”, koju je Me{a Selimovi} uzeo za prolog svojeg romana “Dervi{ i smrt”, re~eno je: “Tako mi vremena, insan je svojim ro|enjem odmah na gubitku”. I ovdje, u Sand`aku, traje drama koja je odavno odigrana. Na`alost, ~ovjek - jedino umno bi}e - ide onom stazom, onom stranputicom unaprijed odre|enom, bez mo}i ikakvog izbora. Iz klanca sudbine, umjesto Sand`aklija, u more beskona~nosti ja samo bacam u bocama zapise, poetske poruke: kako `ivot nalikuje {ahovskoj tabli sa podjednakim brojem crnih i bijelih polja, taman onoliko, taman tako kako nam je Neko dobrotu i zlo nasijao. 6 selamet ovamo, uputiti savjet i poruku. Svaki Samirov uzdah u muhad`erluku postajao je pjesma. Moja briga da ne zaboravi maternji jezik bivala je pjesma. Maj~ine suze, iskapane za njenim ponosom - sinom Samirom, bivale su rijeka boli od Priboja do Be~a koja je uranjala u stihove i vriskom o~ajnika porila krhka nebesa. Tuga je sama ispisivala pjesme, nazovi pisma. U tom rukopisu Samir je postajao simbol i personifikacija svih stradalnika na zemaljskoj kugli. Otuda se te pjesme tako i toliko emotivno do`ivljavaju. kta praiskona, do avlija mudrosti, do vakta u kojem se znala tajna nemu{tog jezika. I bi sve u ravnote`i, prirodnom skladu ili pretvaranju bar. Znao je ~ovjek {ta travka, rijeka, kamen, gora i svaki `ivi stvor osje}a, smijera i zbori u potaji. Va`ilo je svuda, posvuda, pravilo zbora i dogovora. Asli, dobrota prekratko traje. Zloba ima du`i jezik i halaljivije pipke. Obrnu {ejtan svoje kolo, gori{-doli{, pa u sva~iju i ni~iju zemlju, bup, kod nas, u Sand`ak. Od tada nas ista vatra pr`i bez prestanka. Sve se razdijelilo, izbucalo, brat je bratu katil najgr|i. Niti ma- - “Pisma sinu Samiru”, pjesme su koje, ne samo {to poga|aju, nego mrve i najtvr|e srce. Ne mogu a da Vas ne pitam - kako je nastala ova biser-zbirka? ]ELAHMETOVI]: Mnoge knjige i moje pjesme volio bih da nikad nisam napisao. Njih je naprosto izdiktiralo zlokobno vrijeme, ono {to je projezdilo kroz na{e `ivote i sudbine posljednjih petnestak godina. Strah od rata u okru`enju primorao je mojeg sina - jedinca Samira da u ljeto 1992. godine prekora~i rodni prag - najve}u dunjalu~ku planinu i skloni se na sigurno, kod familije u Be~. Imao je samo ~etrnaest godina. Ostali smo bez o~injeg vida, bez svoje zakletve, a on bez roditeljske brige, pa`nje i ljubavi. Poku{avao sam doku~iti: kolika mu je bol, kolika `udnja za nama, za zavi~ajem; {ta misli, {ta osje}a? @elio sam ga osokoliti, ispri~ati mu na{ 28 April - jun 2007. Svi pjesnici svijeta pi{u jednu te istu pjesmu. Jo{ je nisu napisali. I dobro je da nisu. Ima nade za insanske uzlete, za novi stvarala~ki hod. Mnoge knjige i moje pjesme volio bih da nikad nisam napisao. Njih je naprosto izdiktiralo zlokobno vrijeme, ono {to je projezdilo kroz na{e `ivote i sudbine posljednjih petnestak godina - Rasim ]elahmetovi} - Tragaju}i za pro{lo{}u, u svojim stihovima plovite kroz vrijeme, vodom, nekad podivljalom, nekad mirnom, gore}i na vatri, izlo`eni gujama. Puno toga se zgomilalo u tako malo prostora? ]ELAHMETOVI]: Amaneti predaka upu}ivali su me do no- nje rane, niti ve}e boli. Moraju se prona}i zaturene ~itanke da se zaboravljeni nemu{ti jezik nau~i i obnovi. - “Sand`ak, to je srce umornog pastira…” po~etni su stihovi jedne iz niza zavi~ajnh pjesama Va{eg bogatog stvarala~kog opusa. Puno je simboli- 6 Bo{nja~ka rije~ ke u ovoj i ostalim Va{im pjesmama sa ovom tematikom? ]ELAHMETOVI]: Svi pjesnici svijeta pi{u jednu te istu pjesmu. Jo{ je nisu napisali. I dobro je da nisu. Ima nade za insanske uzlete, za novi stvarala~ki hod. Za Sand`ak sam rekao da je: “gasulhana svijeta“, “kameni okean“, “gnijezdo za zvijezde“, “majka sa trudom i kremenom“, “rana ljuta“, “kotur sunca“, “hand`ar za pasom“, “no`em ogra|ena me|a“, “biser koji ~uvam sinu“ i tome sli~no. Sve je to malo, nedovoljno, u odnosu na moju i na{u ljubav prema tom ~aperku dunjalu~kog d`eneta. Ako Bog da, bude li `ivota i zdravlja, doku~i}u sve izazove dostojne ~ari zavi~ajnog krajolika, bez kojeg ne bi mogli `ivjeti, pjevati, ni umirati. - ^udan, naizgled neobja{njiv, a mo`da vi{e prirodan, savez guje i ~ovjeka prisutan je u Va{im stihovima. Borba izme|u dobra i zla. [ta je to {to spaja i razdvaja ova dva svijeta? ]ELAHMETOVI]: Zmija nosi insanske grijehove zato se nikad ne mo`e uspraviti ve} vijuga kroz `ivot puze}i, povijena, posramljena. Istina, ona nosi si~an u zubu, ali ~emerniji otrov je u njenoj du{i, u poganoj nakani. I ovdje, nemu{ti jezik re{io bi tajnu dva suprotstavljena svijeta. Zlo bi podvilo noge, a dobrota bljesnula u dunjalu~kom bensilahu. - Nedavno ste u~estvovali na Balkanskim knji`evnim susretima u Istanbulu. Utiske o susretima i samom boravku u Gradu na Bosforu imali smo prilike pro~itati u pro{lom broju na{eg ~asopisa. Mo`ete li nam za ovu priliku prenijeti sam umjetni~ki dio ovih susreta — kako su, po Va{oj ocjeni, protekli susreti u u`em knji`evnom smislu? ]ELAHMETOVI]: Susreti su bili ~arobni, dirljivi, nezaboravni. Poezija, mehlemna svje`ina, potka du{e, povezivala je raskinuto, odavno prekinuto. U Istanbulu, kapiji sudbine, ~udotvornom mostu izme|u Istoka i Zapada, dokazivalo se da pjesma ne pripada nikakvim atarima ve} da je svojina i dragocjenost cijelog svjeta. Na poetsku siniju svako je prinosio namigi{li pe{ke{e iz svojeg dunjalu~kog krajolika. - Va{a poezija prati neke aktuelne doga|aje u Sand`aku. U nedostatku savremene historije o Bo{njacima na ovim prostorima, mnoge va{e zbirke su hronike o jednom i{~a{enom vremenu. Da li sam u pravu? ]ELAHMETOVI]: Poezija, po pravilu, ne doti~e te teme. Me|utim, ovdje na balkanskim prostorima to odavno nije tako, pa ni u mojem slu~aju. Uvijek te`e prete`e. Moje vlastito JA zapreteno vrtlogom kijameta, kobi koja se ukleto obnavlja, udesom i sudbinom naroda kojem pripadam. U olujnom, smutnom i bremenitom vremenu, kao {to je bilo ovo skora{nje, u kojem su misli naroda bile sku~ene, emocije uni{tene, a ljudska volja dovedena do uni{tenja donekle se izmjeni su{tina stvarala~kog ~ina. Osjetio sam potrebu da ne opisujem patnju i tugu svojeg naroda, ve} da pjevam njom samom, kako je to dobro primetio moj brat po peru Dragomir Brajkovi}. Naprosto, moralo se tako. Svjesno sam lirsku sr` `rtvovao u korist zapisa, fakta, potpune istine, ali idu}i samo onim putem sa kojeg doziva poetska ~arolija. - Ljubav, motiv kojeg pjesnici u svojim stihovima uzdi`u do neba, u pjesmama Rasima ]elahmetovi}a ima neku posebnu odrednicu, ljubav prema voljenoj, roditeljska ljubav, ljubav prema rodnom kraju. G-dine ]elahmetovi}u, kako to vole Sand`aklije? ]ELAHMETOVI]: Ljubav je pokreta~ka snaga svijeta, lahor {to budi latice ~ula, ona je podmla|ivanje nade, oslonac bivku i samoodr`anju. Bo{njaci iz Sand`aka cijene, vole i po{tuju Jednog Jedinog — Milostivog i samilosnog — Allaha d`. {. Ljubav prema dragim bi}ima: roditeljima, bra~nom drugu, evladu, familiji i prijateljima je tajnovita, suzdr`ana. Oni ljepotu ne gledaju o~ima, ve} je do`ivljavaju i osje}aju srcem, raznje`enom du{om. Vi{e cijene dobrotu, nam, karakter i obraz od pukog izgleda, od vidljive rasko{i i varljivog sjaja. Pored ove vjerske komponente, ljubavna osje}anja Sand`aklijama diktira i odre|uje {apat vjekova, amanet predaka. Su{tina te upute mogla bi da glasi: “A{i}are iskazivanje ljubavi raznje`uje, ~ini bi}e pretjerano “svilenkastim” nepripravljenim za `ivotnu surovost, za mlin sudbine.” Tu i takvu ljubav do~aravaju moji stihovi, tom aromom mire “Alkatmeri u ba{~i sudbine”. Na kraju ovaj na{ razgovor `elio bih zavr{iti svojom neizmjernom zahvalno{}u: izdava~u — Centru za bo{nja~ke studije iz Novog Pazara u liku finoga efendije Esada D`ud`evi}a; uredniku edicije Bo{nja~ka knji`evnost - izabrana djela, akademiku Ja{aru Red`epagi}u; prire|iva~u izbora, gospodinu Faruku Dizdarevi}u; dizajneru korica, akademskom slikaru iz Novog Pazara, gospodinu D`engisu Red`epagi}u; toplu zahvalnost Ned`adu Smailagi}u; Muratki Fetahovi}, Zajimu Had`isalihovi}u, Ibrahimu ]ati Hasanagi}u, Miroslavu Vergovi}u, Milutinu Juju Rvovi}u - koji su, svi na svoj na~in, doprinjeli pojavi ove knjige, njenom izgledu i ljepoti. Prilika je da se zahvalim i izdava~ima svih mojih zbirki poezije i knjige pri~a, bez kojih ne bi bilo ni “Alkatmera u ba{~i sudbine“. Intervju vodio: Muhedin Fijuljanin April - jun 2007. 29 Bo{nja~ka rije~ 6 OSVRT Had`em Hajdarevi} Pjesnici - svojevrsni ~uvari svoga maternjega jezika "Uvijek se mo`emo pitati {ta je to pjesma, {ta je to poezija, {ta je to knji`evna rije~ {to nas, na neki na~in dr`i, na okupu. Ima jedna velika misao Danila Ki{a koji je rekao da je poezija aristokracija duha, da u poeziji ~ovjek ima neku druk~iju viziju svijeta, sebe u tom svijetu, viziju stvarnosti svoga vlastitoga odnosa prema jeziku, tako da je najbolja definicija za pjesnike ona koja ka`e da su pjesnici vrtlari svome maternjeme jeziku. To pjesni~ko carstvo na najbolji mogu}i na~in o~uvava jezik i kod onih koji ~itaju poezi- to svojevrsni ~uvari svoga maternjega jezika. Vi ovdje (u Sand`aku), na neki na~in, ve} govorite svojim maternjim, bosanskim jezikom; jezik imenujete kao bosanski. Bosanski jezik je, ina~e, jedna od tih najstarijih i najrelevantnijih lingvisti~kih ~injenica na ovim prostorima. Od ma|arske granice do Jadranskoga mora sve do sredine XIX stolje}a nije postojalo nijedno drugo ime za jezik osim bosanski. Nedavno sam na{ao jedan ud`benik iz matematike {tampan u Bosni 1827. godine, gdje upravo pi{e na koricama da je ud`benik dat Sa promocije "Alkatmera" u Bo{nja~kom nacionalnom vije}u, u Novom Pazaru: ju, a i kod onih koji }e kroz razli~ite generacije susretati se sa pjesni{tvom kako Rasima ]elahmetovi}a, tako bilo kojeg drugoga autora. Jezik je ne{to {to je najvlastitije, {to je najli~nije, najprirodnije, najpriro|enije samome ~ovjeku. Prostori jezika su prostori ~ovjekove slobode. ^ovjek je, ina~e, slobodan samo onoliko koliko je kadar da se izrazi na svome i na svakome drugom jeziku. Zato se za pjesnike ka`e da su 30 April - jun 2007. na bosanskome jeziku. Me|utim, kako je prostor jezika prostor osovina ~ovjekove slobode, onda je sasvim logi~no da svoj jezik imaju na bosanski, ali da svako svoj jezik imenuje onako kako ga on li~no osje}a. U tom smislu, Bo{njaci imaju dodatni razlog za ponos iz prostoga razloga {to nemaju nikakvih agresivnih emocionalnih poticaja da drugima nije~u pravo da oni svoj jezik nazivaju kako ga treba nazivati, ali, u isto vri- jeme, bitno je imati unutar dovoljno energije, snage, volje, kura~kih principa da se ne da da bilo ko i bilo kad i bilo kako nama}e to osje}anje jezika koje mi sami u sebi nosimo. Zapravo, sve {to mislimo, osje}amo, radimo - sve nam je pohranjeno u jeziku i sve je u jeziku. Mnogi su ~uli onu ~uvenu Heidegger-ovu (Hajdegerovu) misao da je jezik ku}a bitka - da su, zapravo, sve na{e znanje, sva na{a memorija, sve na{e sje}anje pohranjeni u jeziku; da nas on ve`e sa pro{lo{}u, da nas ve`e sa budu}no{}u. S pro{lo{}u nas ve`e putem uspomena, sje}anja i historiografskih zapisa, a sa budu}no{}u nas ve`e sa onim {to mi planiramo uraditi za sutra. Zato je svaka nova knjiga, pa i ova knjiga Rasima ]elahmetovi}a: Alkatmeri u ba{~i sudbine, neka vrsta himne jeziku, oporuke jeziku, muzeja jezika u vremenu, jedan prostor u kojemu ne samo da pisac sudjeluje najdirektnije, nego i sretni ~italac biva sustvarala~ki upu}en u ono {to sam jezik - ostvaren kroz poeziju, kroz prozu, kroz knji`evno djelo op}enito - sa sobom donosi. Ono {to mi je prvo privuklo pa`nju kod knjige Rasima ]elahmetovi}a jeste sam naziv: Alkatmeri u ba{~i sudbine. [ta bi bio alkatmer? Alkatmer je vrsta karanfila karanfil koji ima sve crvene cjetove, i to je, kako bih rekao, pojedina~nost; to je skup pojedina~nosti u nekoj ba{~i vremena, u nekoj ba{~i sudbine, u nekoj ba{~i povijesti. Svi smo mi tokom ove nemilosrdne povijesti kako posljed- 6 njih decenija, tako i op}enito, bili svedeni na te neke svoje pojedina~nosti. A ba{~a je ta neka op}ost, neko zajedni{tvo, neki prostor koje mu mi osiguravamo, tra`imo i na neki na~in poku{avamo o~uvati tu svoju, kakvu-takvu, sigurnost. Me|utim, i alkatmeri i ba{~a ne mogu bez neke svoje sudbine. Zato te pojedina~nosti u toj jednoj op}osti vezani su sudbinom kao nekom bremenskom dato{}u koju mi moramo dovoljno sna`no da osvojimo bilo jezikom, bilo konkretnim sje}anjem, bilo odlu~no{}u da, {to bismo ono ~esto rekli, budemo svoji na svome. Me|utim, {ta se doga|a danas uop}e u razumijevanju knji`evnosti uop}e, u razumijevanju jezika, u razumijevanju svega onoga {to mi kao stijene nosimo i ho}emo da ponesemo kao emanet na neke budu}e generacije? Doga|a se jedna strahovita raslojnost tih na{ih alkatmera u tim ba{~ama na{e povijesne i svake druge sudbine. Doga|a se jedna nevjerovatna kulturalna raslojenost, jedno stanje nedovoljne svijesti o prostoru i o vremenu u kojemu se `ivi. Ja sam, recimo, gledano iz sarajevske perspektiva, vrlo ~esto nesretan {to osje}am da su Bo{njaci mo`da jedan od kulturno najzapu{tenijih naroda u Evropi, ali, u isto vrijeme, imaju jednu od najimpresivnijih i kulturnih tradicija. Kada pogledamo bo{nja~ku knji`evnost u povijesti, mo`emo samo da budemo sretni {to ona djeluje poput mo}nog Arhipelaga, {to povezuje Istok i Zapad, {to su Bo{njaci kao narod svoju pismenost ostvarivali na nekoliko jezika: bosanskom, arapskom, turskom, perzijskom. [to su svoju pismenost ostvarivali na ~etirima pismima: na arebici, na bosan~ici, na latinici, na }irilici, {to knji`evnost na nevjerovatan na~in impretira na jednim ogromnim iskustvom. ^uveniji francuski filozof @an Polstrat je izrekao jednu mudru Bo{nja~ka rije~ misao: "Iskustvo je najbolja {kola, samo je {kolarina preskupa." Problem u toj rasprostranjenosti bo{nja~ke komponente, bilo u Bosni bilo u Sand`aku, bilo u drugom svijetu, jeste {to nije na kvalitetan na~in ovladano tim iskustvom i sje}anjem na na~in da tu ne postoji nikakva nacionalno-pateti~na nacionalna-romanti~arska mora, ve} da postoji na kvalitet. Pisci i pjesnici poput Rasima ]elahmetovi}a su upravo oni koji poku{avaju da u svojim stihovima, u svojim knji`evnim umjetninama, o~uvaju ono {to se zove jezik, {to se zove sje}a- Had`em Hajdarevi} nje, {to se zove sudbina, koja je, na kraju krajeva, i u na{im li~nim i u svim na{im zajedni~kim ba{tama i vrtovima. Rasim ]elahmetovi} je pjesnik koji poredi knji`evnosti na jedan starinski na~in. Njemu nije stalo toliko da se dopadne generacijama koje dolaze, generacijama koje imaju neku vrstu takti~kog pokreta protiv metafore, koji poku{avaju da ogole i na neki na~in dehumaniziraju to ~ovjekovo iskonsko osje}anje prema mitskim aurama svega onoga {to ~ovjek topoti svojim ~ulima, svojim pogledom. Rasim ]elahmetovi} ho}e da stvari prika`e onakvima kakve one jesu u tom nekom svom iskonskom treperenju, zna~enju. Njegove pjesme, a {to je dobro primijetio Faruk Dizdarevi} u ovom svome tekstu u povodu izdanja Alkatmeri u ba{~i sudbine jeste da su njegovi dominiraju}i simboli vatra, voda, zmija, Sand`ak, onaj hus vremena koji je natalo`en i u vlastitome sje}anju i iskustvu i u sje}anju naroda kojemu pripada. A da u isto vrijeme i ta voda i ta vatra i taj Sand`ak i zmije o kojima pi{e ne bude ne{to {to ima demanolo{ku mitsku dimenziju, pa da to sve sebe proguta, nego jednostavno to je sastavni dio jednoga iskustva, jednoga vremena, jednog natalo`enog i predivnog vremena koje on kao pojedinac, a i narod koji mu pripada, nose kroz sva ova stolje}a. On se u svojim pjesmama ne libi da ponekad bude okrenut i prema predmetima..., prema predmetima svog poetiziranja stvarnosti, na na~in da im pomalo tepa, da ima jedan odnos nje`an, da poku{ava da ih razumije. Ali, dok ~itate ove pjesme, vidite kako stvari izmi~u, kako nestaju, i kako mu jedna poezija koja je puna sjete, nagomilane sjete o stvarima koje prolaze, o vremenu kojeg nestaje, i o onome da ono iskustvo koje smo stekli kroz sve ovo vrijeme, kroz sve generacije, nismo dovoljno u sebi o~vrsli, nego jednostavno pu{tamo da ono samo klizi iz na{ih ruku, da samo klizi izme|u prstiju i da nepovratnoga vi{e nikada nema, da on vi{e i ne postoji. Posebno su ovdje zanimljiva „Pisma sinu Samiru“, te fine lirske sekvence koje prepoznaju ono najroditeljskije koje ~ovjek mo`e nositi u sebi. Ovdje Rasim ]elahmetovi} prestaje biti samo pjesnik, on postaje otac, ali jedan univerzalni otac, zabrinut ne za sudbinu svoga sina kao pojedinca, nego za sudbinu jedne ~itave generacije koja odlazi sa ovih prostora, gubi se negdje u tim dalekim svjetovima, i pitanje je da li }e ti njegovi alkatmeri, te njegove ba{~e, ti njegovi vrtovi ikada April - jun 2007. 31 Bo{nja~ka rije~ briznuti u ovim na{im sand`a~kim, bosanskim i svim drugim ba{~ama, nego }e jednostavno oti}i i izgubiti se u nekim drugim i dalekim svjetovima. Ono {to, po meni, posebno karakterizira pjesni{tvo Rasima ]elahmetovi}a jeste dijalo{ka narav koju to pjesni{tvo nosi, jedna neoptere}enost, jedna fino}a. Laku poeziju je mogao da pi{e samo dobrar i fini ~ovjek koji stvarima prilazi na mehak na~in, po{tuju}i i stvar i tu komunikaciju sa stvarima, po{tuju}i jednostavno smisao onoga {to prepoznajemo kao neposrednog u Bo`ije stvaranje u svemu ~ega se dotaknu na{e o~i, na{a ~ula, na{ odnos prema svijetu i prema stvarnosti. Ako poku{amo malo pa`ljivije u}i u strukturu njegovih pjesama, vidjet }emo da se ispod te jedne fine krinke mehko}e i nje`nosti, ispod tih lirskih finih tkanica, krije iznutra jedna velika drama - drama identiteta, sigurnosti, nesigurnosti, iskustvo granice. I to iskustvo granice, iskustvo nesigurna jutra, nesigurna kona~enja, iskustvo nesigurne komunikacije - upravo, to je jedno iskonsko iskustvo granice, i ta drama se ogleda ne samo u pjesmi kao konkretnom predlo{ku, nego ~ak i u samome jeziku. Vi }ete primijetiti kako dok ~itate neke rije~i gotovo da drhture u toj svojoj semanti~koj nesigurnosti, kao da jednostavno ho}e da iskliznu iz tog svog nekog ontolo{kog jezgra, da se iskupe ili da same sebe iz nekog prikrajka promatraju da li dovoljno zna~enjski funkcioniraju u kontekstu koji je pjesnik sam sebi zadao. To iskustvo granice je jedna od najbolnijih mogu}ih tema ovog na{ega podneblja i na{ega vremena. Vidjet }ete dok budete ~itali ovu knjigu {ta zna~i to osje}anje kad ne znate ho}ete li izoriti ako ste negdje omrknuli, ho}ete li do~ekati sutra{nji dan, na koji }e na~in i same predstave u svijetu i u `ivotu djelovati u samima vama, a kako }e djelovati u 32 April - jun 2007. 6 onima koji su pored vas. Me|utim, ni tu Rasim ]elahmetovi} kao pjesnik nije izgubio tu dijale{ku narav, taj obzir, taj merhamet, tu dobrotu, ali u isto vrijeme nije stvari neimenovao, nego je, ipak, rekao onakve kakve jesu. Ina~e, ~itava bo{nja~ka knji`evna tradicija, u koju se Rasim ]elahmetovi} jako dobro uklapa, puna je upravo te ispovijednosti. Ispovijednost je neka vrsta udesa u ba{~i bo{nja~ke knji`evnosti. Ako ~itate, naprimjer, djelo: Dervi{ i smrt? Ahmed Nurudin {ta radi? On se samo ispovijeda. ^itate li bilo kojega danas modernoga bosanskoga pisca: Ir fana Horozovi}a, D`evada Karahatmana, pa i poezija od Abdulaha Sidrana i drugih sve je to poezija koja se nekome i ne~emu ispovijeda. U bo{nja~koj knji`evnoj tradiciji ta ispovijednost postaje neka vrsta sudbine, od ~ega, u ovom slu~aju, nije mogao pobje}i ni sami Rasim ]elahmetovi}. Mi smo svi u situaciji nekog stalnog izvinjavanja i nesigurnosti. I to treperenje u psihozi granice - kad }e to pro}i? I da li to uop}e treba pro}i, i na koji na~in se to mo`e - to, naravno, ne zavisi od pjesnika. Pjesnici ne mogu uop}e pobolj{ati krvnu sliku na{e trenutne politike, ne mogu razrijediti politi~ki mrak koji vrlo ~esto zna do}i u bo{nja~ke glave Sa promocije i u bo{nja~ke politi~ke kontekste, ali mogu koliko toliko tom svije{}u o jeziku razrijediti tu mra~ninu, mogu pokazati, mogu fotografirati vrijeme i mogu pravom i istinskom ~itaocu otvoriti o~i. I danas, povijest svijeta bolje }ete izu~iti ~itaju}i knji`evnike, nego li ~itaju}i {ta se dogodilo u odre|enim bitkama i kako je tekao neki povijesni sloj u vremenu. Za{to? Zato {to historiografi pi{u onako kako im odgovara; pobjednici ili pora`eni uvijek pi{u historiju na svoj na~in, iz svoga ugla. A knji`evnici su ti koji poku{avaju fotografirati vrijeme kroz jezik i o~uvati ga upravo u ba{~i jezika. Zato, Rasim ]elahmetovi} na najbolji mogu}i na~in pripada toj bo{nja~koj finoj tkanici bo{nja~ke du{e; njegova knji`evnost puna je upravo tog iskustva koje nosi ovaj narod i ona se na najbolji mogu}i na~in uklapa u taj bo{nja~ki knji`evni arhipelag, i dalje potvr|uju}i tu svoju otvorenost, iskustvo granice i vjeru da je o~uvanje jezika o~uvanje identiteta. O~uvanje pameti i sigurnosti na najbolji mogu}i na~in mogu}e je upravo u jeziku, u pisanoj rije~i u onome {to prepoznajemo upravo iz ove knjige kao Bo`iji dar koji je progovorilo kroz svakog pisca koji poku{ava da oslika vrijeme u kojemu `ivi i u kojemu mi svi `ivimo. 6 Bo{nja~ka rije~ OSVRT Safet Hadrovi} Vrbi~ki Jezik i stil u knji`evnom djelu Rasima ]elahmetovi}a Jezik kao odraz duhovnosti bo{nja~kog naroda Po{tuj, sine Samire Budi ~ovjek Slijedi vje~nu uputu Sjeti se uvijek i u~i po redu, ovako: U~ini me strpljivim U~ini me zahvalnim U~ini me preda mnom malenim U o~ima svijeta velikim Ni malo ti Ni mnogo ti Za jedan `ivot cijeli Cijenjene dame ! Po{tovana gospodo ! Namjerno sam izabrao i izdvojio ovu pjesmu, da Vas njenim stihovima koji su zastupljeni me|u koricama knjige: "Alkatmeri u ba{~i sudbine", uvedem u svijet poezije, bolje re}i u ba{~u alkatmera, pjesnika Rasima ]elahmetovi}a, ~ijem je knji`evnom stvarala{tvu ovo ve~e posve}eno. Ova pjesma nije slu~ajno odabrana kao prva me|u jednakima. Cjelokupnom svojom sadr`inom ona odslikava duh i duhovnost, ne samo njenog autora, ve} i cjelokupnog naroda kojem pripadaju, kako njen autor, tako i njegovo cjelokupno knji`evno djelo. Knjiga "Alkatmeri u ba{~i sudbine", pjesnika, prozaiste, bolje re}i hroni~ara jednog vremena i jednog podnebija, Rasima ]elahmetovi}a iz Priboja, zaslu`uje da se o njenoj sadr`ini progovori i sa zadovoljstvom i sa obavezom. Sa zadovoljstvom, zato {to je u pitanju knjiga koja se ve} sada mo`e svrstati u red onih rijetkih, odabranih knjiga koje uvijek valja dr`ati na pe{tahti ili na visokom rafu me|u draguljima, a sa obavezom da ne ostane naprosto pre}utano ono {to knjiga me|u svojim koricama nosi, kako se, ko zna koliko puta de{avalo i de{ava sa mnogim piscima i njihovim knjigama, tamo u onom dijelu Sand`aka odakle ja dolazim. Kao {to lijepo njegovanu ba{~u kite buketi mirisnih rascvjetanih alkatmera, tako i ovu knjigu ~ine odabrane cjeline koje svojim sadr`ajem odslikavaju i do~aravaju ono {to je pjesnik ]elahmetovi} odabrao tj. u knji`evnoj formi obradio kao najvrednije, ono {to je bilo i ono {to jeste dobrim dijelom sudbina pjesnika, i njegovog, odnosno na{eg Sand`aka. To ponajbolje do~aravaju pjesme i pri~e zastupljene u ovoj knjizi, {to }e potpunije spoznati svi oni koji knjigu budu pro~itali. Na svu sre}u, pjesnik ]elahmetovi} se nije ponio za idejom prihvatanja kakvog novog knji`evnog pravca, kakvog modernizma, kako su to u~inili mnogi, i time utopili sebe u skupinu osrednjosti koja ne ostavlja nikakva traga u kulturi svog naroda, ve} je iskreno slijedio sebe, svoj genetski kod, i tako u potpunosti uspio da izgradi svoj stil, da za`ivi svoj jezik, po ~emu je i prepoznatljiv, {to njegovo djelo svakako izdvaja i uzdi`e kao zasebnost i kao vrijednost. Samo u krajnjem savr{enstvu misli i oblika kojim se te misli iskazuju hrane}i se "hladnom vatrom poezije", nastaje to divno ~udo koje se zove knji`evno djelo i koje se kao zaokru`ena cjelina odlikuje svojom neponovljivo{}u i svojom ljepotom. Kroz svaku svoju pjesmu, kroz svaki svoj stih, zapis, pri~u, pripovjetku, ]elahmetovi} je govorio o nama, Bo{njacima, o na{im svakodnevnim brigama i neda}ama, koje nas po~esto susti`u i zaokupljaju, koje padaju na na{a ple}a kao teret, kao neminovnost, ~esto puta i kao usud. Znaju}i da je "jezik `iva snaga sa kojom je vezana ne samo kultura nego i samo postojanje jednog naroda", pjesnik ]elahmetovi} je kroz cjelokupno svoje stvarala{tvo, svoje misli i svoja osje}anja iskazivao na svom maternjem bo{nja~kom tj. bosanskom jeziku, kojim su govorili svi na{i preci, na{e nene i na{i djedovi, svi na{i dobri stari Bo{njani, {to doista potvr|uje i sadr`ina knjige "Alkatmeri u ba{~i sudbine". Iako naizgled kratke po svojoj formi, pjesme i pri~e pisane tim jezikom su po svojoj sadr`ini krajnje jasne, ~ak i najneupu}enijem ~itaocu koji ponajmanje dru`i sa knjigom, ~ime su ponajbli`e onom izvornom narodnom kazivanju koje mi nazivamo hi}aja, a {to mo`e posti}i samo dobar poznavalac jezika i majstor rije~i, kakav je gospodin ]elahmetovi}. Od preko sto {ezdeset pjesama zastupljenih me|u koricama ove knjige, napomenu}u samo neke pjesme koje su svojom sadr`inom, jezikom i stilom prepoznatljive upravo s toga {to su pisane izvornim bosanskim jezikom i {to su kao takve svojstvene samo duhu Bo{njaka, {to u su{tini ~ine njegovu najve}u vrijednost, njegovu duhovnost: pjesme Sal~u dok je trajao Ramazan, Kako je babo klanjao Ramazanski bajram, Abdest, Ikindija, April - jun 2007. 33 Bo{nja~ka rije~ Ak{am, Jacija, ^arolija ikindije, Dok d`enaza traje, Lo{e kom{ije, Kako je Sal~o odbio duhan, Na{e snahe, Tu|i hak, Kako se nekad do~ekivao gost, Duhanska kutija, \er|ef, [amija, Ste}ak, \erdani, Tepeluk, Sablja, Sahat kula, ^ibuk, Sehara, \ulsija, Baklava, Poste}ija, Tekija, Fild`an, Belenzuke i dr., te pri~e iz ciklusa Nepomenice, kojih u ovoj knjizi ima preko dvadeset. Za ovu priliku, odabrao sam da vam predstavim samo jedan dio koji ~ini sadr`inu ove knjige, ciklus pjesama naslovljen "Zeman jami zla}anu jabuku", koji ~ini samo dio prepoznatljive Rasimove zbirke pjesama "Pisma sinu Samiru". Ove pjesme su svojevrsna hronika jednog i{~a{enog vremena, koje je sobom donijelo "poreme}aj ravnote`e", "poreme}aj sklada i harmonije", kako bi to najslikovitije rekao pjesnik Meho Barakovi}. To je ono vrijeme na ~iji nas je dolazak blagovremeno upozorio Mehmed Alija Mak Dizdar svojom pjesmom "^etvrti jaha~". "Vrijeme je da se misli o vremenu Jer trule` do besvijesti bazdi sa smrti gnjile Vrijeme jest da se razmisli o vremenu Jer velike vode na nas brode Gle kako deru i `deru njine vilne sile Vrijeme jest ubo da se zamisli u vremenu Jer vjetar hitri vjetar zmajeviti Na nas }e hudo danas da poleti Vrijeme je vatra jer neka sa`ga nas i satra Vrijeme jest ubo da u|e se u ovo vrijeme Jer vremena ima tako malo I vremena ne}e vi{e biti". Dakle, pjesme se odnose na vrijeme kada su iz svojih memlivih brloga, iz svojih zvjerinjih jazbina iza{le bradate spodobe sa jasnom namjerom da zatru svaki trag bitisanja svega {to ima bilo kakav predznak bo{nja{tva, bo{nja~ki znak ili bo{nja~ko ime. 34 April - jun 2007. 6 Te iste pjesme odslikavaju najdublja ljudska osje}anja, strepnje, zebnje i strahove, neskriveni ljudski bol i ljudsku nemo}, koje pjesnik iskazuje krajnje iskreno, imenuju}i ih kao svoja pisma pisana svom sinu jedincu, Samiru, sa kojim se po sili nu`de tada morao rastaviti, a svaki rastanak je polovina smrti. Ovaj rastanak je bio kudikamo te`i. Rastanak dva najbli`a ljudska bi}a, oca i sina, desio se u vrijeme kada se nije znalo niti moglo znati "{ta dan kuha, {ta zora ra|a". "Ovo {to se nama de{ava Sada i ovdje Nikad se prije desilo nije" ("Sine") ^itaju}i ove pjesme, kao da gledamo kakav dokumentarni film. Pjesnik nas preko svojim pjesama - pisama hronolo{ki, faktografski upoznaje sa tada{njim de{avanjima u i okolo Priboja, tj. cijelog Sand`aka, jer ono {to se njemu de{avalo - de{avalo se svima nama i svi smo tu te{ku bolest strahova i strepnji tada bolovali podjednako. Kada se ve} desio neminovni rastanak, kada se nije znalo niti moglo znati ho}e li do susreta ikada vi{e do}i, pjesnik priznaje gorku istinu: Ne krijem suze, pod starost pla~em I majka ti, kako ona to zna, pla~e Od na{ih suza Od na{eg jada Uz ak{ame Lim narasta ali i u tome nalazi utjehu, pa ka`e: Neka Prije }e tako do Bosne i Drine Uz selame odnijeti haber: Sad u Sand`aku tuga je golema. ("Ku}o moja"). U pjesmi "Samire, o~i moje", pjesnik ka`e: "Za nas ne brini - ovamo je mirno Premirno Odavno Ni srce ne smije ja~e zakucati I strepimo i ne strepimo Znamo, pro}i }e i ovo Od uvijek je Od pamtivijeka je Do zore kroz no} nama stizati. Takvih pjesama u ovoj knjizi je 26, i o svakoj od njih mogao bi se napisati zaseban osvrt. Toliko su te pjesme sadr`ajne, jezgrovite, pune nekog pritajenog bola, pune neporecive istine, {to sve skupa mo`e doku~iti samo pravi pjesnik po ro|enju, kakav je i gosp. ]elahmetovi}. Prema u~enju klasi~ne kineske filosofije (taoizma) na ovom svijetu }e na}i svoju sre}u i mir samo onaj koji na vrijeme otkrije svoj put (tao), koji je spreman da taj put u potpunosti slijedi. ]elahmetovi} je doista uspio da na vrijeme prona|e svoj put koji ga je odveo u svijet knji`evnosti; da se u tom svijetu iska`e i doka`e - prije svega kao pjesnik, liri~ar, sa filigranski izgra|enom mjerom za vrijednosti rije~i i smisaono zna~enje stiha; da se u toj ravni iska`e i kao prozaista (zbirka pripovjedaka "Nepomenice"), a nadasve; najja~i odraz i najve}a vrijednost njegova djelovanja na tom putu, koji je izme|u bezbroj izazova koje `ivot nudi prihvatio kao svoj `ivotni poziv, jeste u tome {to je uspio da, kroz svoje `ivotno stvarala{tvo, povrati u `ivot i za potomstvo sa~uva na{u najve}u dragocjenost, na{ jezik, koji nas izdvaja kao zasebnost i svojom mudro{}u uzdi`e kao neuni{tivu vrijednost. Prate}i njegovo knji`evno stvarala{tvo (pjesme, pri~e, putopise, zapise, osvrte, eseje) uo~ava se da taj jezik kojim ]elahmetovi} pi{e nije nikakva vje{ta~ka tvorevina nastala po ne~ijoj pukoj `elji, kakvim ga `ele prikazati tamo gdje ja `ivim (u Crnoj Gori), ve} je, bio i jeste, odraz duha i sveukupne duhovnosti onog naroda koji tim jezikom govori i pi{e, i onog o ~emu se pi{e, tj. svih nas Bo{njaka, ma gdje `ivjeli. 6 Bo{nja~ka rije~ MANIFESTACIJE Povodom 11. maja - Dana bo{nja~ke nacionalne zastave, u Novom Pazaru odr`ana Druga Smotra bo{nja~kih narodnih igara (SBONI) Smotra mladosti, igre i pjesme Niti boljeg povoda, niti bolje manifestacije. Najve}i bo{nja~ki blagdan, Dan bo{nja~ke nacionalne zastave, i ove godine su obilje`ili igra, pjesma i mladost. Druga po redu Smotra bo{nja~kih narodnih igara (SBONI) ove godine je okupila jedanaest folklornih ansambala iz Republike Makedonije, Kosova, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Sand`aka, a poseban i drag gost bilo je i Kulturno umjetni~ko dru{tvo "Cirkalom" iz Ba~ke Topole. SBONI je ove godine imala i svoju folklornu uvertiru {to samo govori o tome koliko je zaista pogo|eno u centar kada je ideja o organizovanju jedne ovako grandiozne smotre folklornog stvarala{tva po~ela da se ostvaruje. U predve~erje 10. maja, Dana bo{nja- ~ke nacionalne zastave, u Koncertnoj dvorani Doma kulture "Oslobo|enje" u Novom Pazaru, nastupilo je KUD "Cirkalom" Ma|arskog umjetni~kog centra "Zoltan Kodai" iz Ba~ke Topole, koje je izvelo svoj cjelove~ernji program. Folklorni ansambl, koji je pro{le godine proslavio dvije decenije postojanja i rada i koga ~ine srednjo{kolci, studenti i radnici, njeguje kulturu i obi~aje narodnih igara na podru~jima gdje `ivi ma|arsko stanovni{tvo u na{oj zemlji. Dru{tvo od 1993. godine redovno u~estvuje na festivalu folklora u Rumi, kojeg organizuje Muzi~ki savez Vojvodine, gdje su ve} osvojili niz najsjajnih odli~ja. Od 1997. godine u zajedni~koj organizaciji Udru`enja narodnih igara "Martin \er|" i Centra za vojvo|anski ma|arski folklor, na dr`avnom takmi~enju folklornih igara, osvojili su pet puta zaredom zvanje majstora izuzetnog kvaliteta i plaketu "Martin \er|". Goste iz Ba~ke Topole prigodnim je rije~ima, pred po~etak koncerta, pozdravio i u ime Bo{nja~kog nacionalnog vije}a im se zahvalio na dolasku i koncertu kojim daju svoj izuzetno vrijedan doprinos obilje`avanju najve}eg blagdana Bo{njaka - Dana Bo{nja~ke nacionalne zastave, Esad D`ud`evi} predsjednik Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog vije}a. Folklorni ansambl "Cirkalom", kojim rukovode Arpad Ki{imre i Laslo [avelin, je, u muzi~koj pratnji Ferenca ^onke i prijatelja, na velikoj sceni Koncertne dvorane izveo nekoliko spletova igara iz Transilvanije, Slova~ke i Ma|arske kao {to su: igre iz Sas~ava{a, igre iz Erdenge{fize{a, igre iz Gamera, Kalotasega, Na|e~eda itd. Gost KUD-a "Cirkalom" bio je jedan od najboljih folklornih ansambala u na{oj zemlji Kulturno umjetni~ko dru{tvo "Ras" iz Novog Pazara koje je za pet godina svojeg postojanja uspjelo da proputuje pola Evrope a da me|u velikim brojem nagrada i priznanja koje su osvajali i u zemlji i u inostranstvu posebnu vrijednost ima zvanje {ampiona koje su osvojili na ovogodi{njoj smotri folklornog stvarala{tva "Zlatni opanak" u Valjevu. KUD "Ras" je izvelo {ampionsku koreografiju "Grdeli~ka svadba" a `enska pjeva~ka skupina "Ra{anke", koje tako|e sa velikim uspjehom djeluju u okviru ovog kulturno-umjetni~kog dru{tva, su otpjevale izvor- April - jun 2007. 35 Bo{nja~ka rije~ nu narodnu sand`a~ku pjesmu "Sjela Hajra kraj bunara". Bolje uvertire za drugu po redu SBONI-a nije trebalo. SBONI - drugi dan Stvari su tog 11. maja tekle svojim uobi~ajenim redom. Svoju razdraganost, igru, pjesmu i mladost folklorni ansambli su podijelili sa Novopazarcima u ve} tradicionalnom sve~anom defileu glavnom novopazarskom ulicom, neposredno prije po~etka Smotre. Stvari su tog 2. maja tekle svojim uobi~ajenim redom. Svoju razdraganost, igru, pjesmu i mladost folklorni ansambli su podijelili sa Novopazarcima u ve} tradicionalnom sve~anom defileu glavnom novopazarskom ulicom, neposredno prije po~etka Smotre. U duhu narodne tradicije i kao nezaobilazni dio folklora sand`a~kog, na ~elu kolone je ove godine bio D`evd`et Etemovi}, binjad`ija, na {ampionskom grlu pobjedniku ovogodi{njih ko{ija u Karajuki}a Bunarima i Ko{tanpolju, dvjema svijetlim ta~kama gdje ljubav prema sportskim nadmetanjima i konjima ima duboke korijene u tradiciji gor{taka sa Pe{teri. 36 April - jun 2007. 6 Koncertna dvorana prepuna ljudi koji su sa velikim nestrpljenjem o~ekivali da na djelu vide majstore folklora devet folklornih ansambala iz Ljubljane, Gora`da, Donjeg Vakufa, Ro`aja, Skoplja, Prizrena, Tutina i Novog Pazara. ^ast da otvori II Smotru bo{nja~kih narodnih igara pripala je gospodinu Petru La|evi}u, direktoru Slu`be za ljudska i manjinska prava u Vladi Republike Srbije, koji je, prije svega, svim Bo{njacima ~estitao veliki blagdan, Dan bo{nja~ke nacionalne zastave, a onda naglasio da su ovakve smotre folklornog stvarala{tva, kakva je Smotra bo{nja~kih narodnih igara u Novom Pazaru, na~in gra|enja mostova prijateljstva i zajedni{tva me|u svim ljudima koji `ive na ovim prostorima. Svojom igrom II Smotru bo{nja~kih narodnih igara otvorilo je Kulturno udru`enje “Sand`ak” koje djeluje u Sloveniji ~ijim je osnivanjem 1997. godine po~eo da se ostvaruje dugogodi{nji san Sand`aklija da se u ovoj ex jugoslovenskoj, sada evropskoj, zemlji udru`e u zajednicu u kojoj }e njegovati svoju kulturu i ~uvati svoju tradiciju. ^lanovi ovog ansambla, svi do jednog ro|eni u Sloveniji, pro{etali su nas igrom i pjesmom Sand`aka donose}i dah Zapada oboga}enog duhom, pjesmom i igrom Sand`aka. Zaboravljene igre “Trusu” i “Sarajku”, koje su u muhad`irluk kao dio svoje tradicije, svoje veze sa rodnim krajem, kao tajni, dragi sadr`aj sehare rodne grude ponijeli na{i Bo{njani onijeh tu`nih godina kada su kretali na put muke, neizvjesnosti i stradanja, kao dio nade i stalne vjere da }e se jednom vratiti svom Sand`aku, na binu novopazarskog Doma kulture donijeli su, nezaboravnim nastupom, ~lanovi folklorne grupe “Behar” koja radi u okviru Kulturnog cen- 6 tra Bo{njaka u Republici Makedoniji. Nastavlja~i duge i uspje{ne tradicije sjajnih novopazarskih folklornih ansambala, ~lanovi KUD “Senko Ra{ljanin” izveli su splet igara pod nazivom “Sand`ak”. Upravo na Drugoj Smotri bo{nja~kih narodnih igara svoj jubilej, deset godina uspje{nog postojanja i rada, proslavio je i Ansambl narodnih igara i pjesama iz grada heroja - Gora`da, koji djeluje u okviru Cntra za kulturu, koji tako|e ove godine slavi veliki jubilej - 50 godina rada i postojanja. ^lanovi Ansambla narodnih igara i pjesama iz Gora`da tokom decenije postojanja su pa`ljivo ~uvali i njegovali kulturu i tradiciju naroda Bosne i Hercegovine. Iza ovog ansambla su brojni nastupi {irom BiH, Evrope i svijeta na kojima su blistali i osvajali velika priznanja kao {to je nastup 2000. godine u Austriji na Olimpijadi folklornog stvarala{tva, gdje su osvojili drugo mjesto. Gora`dani su i rije~ima, ali i igrom i pjesmom, kazali i pokazali da im je posebna ~ast nastupati u Sand`aku a mi njima poru~ujemo da je zadovoljstvo na{e {to su od po~etka u~esnici Smotre i da se nadamo da }e tako biti i u budu}nosti jer je ve} sada SBONI bez njih nezamisliva. Bo{nja~ka rije~ Sre}ni jubileji Gora`dani! Ove godine na II Smotri bo{nja~kih narodnih igara nastupili su i na{i prijatelji iz grada sa bogatom folklornom tradicijom, iz susjedne Crne Gore, ~lanovi KUD “Ro`aje” iz istoimenog grada na Ibru. Ma{tovitost, filigranska izvedba i radost igre je ono {to su oni donijeli svojim folklornim nastupom na Smotri. Debitanti na Smotri su bili i ~lanovi KUD-a “Janj” iz `ivopisnog bosansko-hercegova~kog gradi}a Donjeg Vakufa. Dru{tvo, koje je osnovano jo{ 1982. godine, u~esnik je svih smotri folklora u Bosni i van njenih granica. Nastupali su u Turskoj, [vedskoj, Italiji, Njema~koj, Austriji, a publici u Sand`aku su se Senad Beganovi}. Neiscrpno bogatstvo kulturne ba{tine, ljepotu folklorne tradicije i prekrasni kolorit `ivopisnih narodnih no{nji Sand`aka na svakom od svojih 360 javnih nastupa prezentiralo je Kulturno umjetni~ko dru{tvo “Sand`ak” ~iji je umjetni~ki rukovodilac i koreograf Mahmut Gici}-]a}e. Svojim u~e{}em na velikom broju me|unarodnih smotri folklora, gdje su redovno osvajali titule {ampiona, pronijeli su ne samo ljepotu sand`a~ke folklorne tradicije ve} su doprinjeli da se 11. maja, na veliki blagdan, bo{nja~ka zastava zavijori i u Istanbulu, Pendiku, Jalovi, Tuzli, Ankari, Izmiru, Kartalu, dakle, u gradovima gdje je na velikim folklornim festivalima Kulturno umjetni~ko dru{tvo “Sand`ak” nastupalo i pobje|ivalo. Da je SBONI internacionalna, me|unarodna i multikulturalna folklorna manifestacija pokazali su i ~lanovi KUD-a “Tutin” koji su izveli Splet igara iz Vranja. Dru{tvo koje je za samo tri godine svojeg postojanja uspjelo da osvoji veliki broj priznanja kao {to su zvanje {ampiona na me|unarodnim festivalima folklora u Gora`du i Sopotnici, na sceni Doma kulture u Novom Pazaru odigralo je jednu od najatraktivnijih i za predstavili igrama iz Srednje Bosne za koju su izvanrednu koreografiju napravili Amela i publiku najspektakularnijih ta~aka - igre iz Vranja, upravo tako atraktivno i spektakularno. April - jun 2007. 37 Bo{nja~ka rije~ Da konac djelo krasi pokazali su nam na najbolji mogu}i na~in ~lanovi Bo{nja~kog kulturno umjetni~kog dru{tva “Podgorski biseri” iz Prizrena, ~uvari bo{nja~ke tradicije i nacionalne kulture Bo{njaka na Kosovu. Spletovi igara “Nad`ije” i “^o~ek”, zvuk go~a, timpana i zurli, podigli su na noge sve koji su imali zadovoljstvo da budu dio prepunog gledali{ta u Koncertnoj dvorani, ali su i sve sna`no uvjerili da duh bo{nja~ke nacionalne kulture, pjesme, igre i obi~aja ima ko da sa~uva od zaborava i ima ko da unese ne samo u svaki dom na Kosovu ve} i mnogo {ire. Velike zasluge za to pripadaju i umjetni~kim rukovodi o cima i koreografima Miftaru Maksutiju i profesor u Sadriji Bajra 38 April - jun 2007. 6 koji se ve} 35 godina bavi njegovanjem kulturne ba{tine Bo{njaka. Bo{nja~ko nacionalno vije}e, kao osniva~ Smotre bo{nja~kih narodnih igara, Op{tina Novi Pazar, kao generalni pokrovitelj ove manifestacije, i Ministarstvo za kulturu Republike Srbije, koje je i Dan bo{nja~ke nacionalne zastave i Smotru bo{nja~kih narodnih igara uvrstilo u stalni kalendar kulturnih zbivanja u na{oj zemlji, u~inili su sve da Druga po redu Smotra bo{- nja~kih narodnih igara protekne u najboljem redu i da sve funkcioni{e na najbolji mogu}i na~in a sve folklorne ansamble nagradili su specijalnim priznanjima za u~e{}e na ovoj velikoj manifestaciji. Smotra bo{nja~kih narodnih igara i ove je godine, u dva dana svojeg trajanja, imala revijalni karakter. Pobjednici su svi koji su u~estvovali na Smotri i koji svojim postojanjem i radom ~uvaju i njeguju duh bo{nja~ke folklorne tradicije i kulture. Fehim Kari{ik 6 Bo{nja~ka rije~ April - jun 2007. 39 Bo{nja~ka rije~ 40 April - jun 2007. 6 6 Bo{nja~ka rije~ JEZIK I OBRAZOVANJE Mr. Samra Tahirovi} - Ljuca GLOBALIZACIJA i njen uticaj na socio-kulturolo{ki aspekt malih nacija (IV) Identitet je proizvod svjesne kulturne konstrukcije i odr`avanja kroz institucije dr`ave: zakon, obrazovni sistem i medije. Od druge polovine XVIII stolje}a princip nacionaliteta postaje glavna motivacija politi~kog `ivota u najve}em dijelu Evrope, kada prisustvujemo novom odnosu izme|u dr`avenacije i jezika, tj. nacionalnih jezika ako se globalizacija ocjenjuje kao generalni proces gubljenja kulturnih posebnosti, neke zajednice su pro{le bolje, a neke lo{ije. Naime, zemlje pripadnici glavnog pravca toka kapitalizma - zapadne zemlje i, posebno, Sjednijene Ameri~ke Dr`ave, globalizaciju prepoznaju kao standardni na~in izvoza svojih kulturnih vrijednosti {irom svijeta.(90) S druge strane, kao kulturno najugro`enije zemlje sebe su prepoznale zemlje u razvoju. Prema tome, ekonomska ranjivost nezapadnih zemalja se poklapa sa njihovom kulturnom ranjivo{}u. Sasvim sigurno, kuturni identitet je izlo`en riziku svugdje gdje hara proces globalizacije, ali zemlje u razvoju su u posebno te{koj poziciji.(91) Tomlinson nudi i kontradiktornu tezu koja se mo`e izre}i na sljede}i na~in: globalizacija, osim {to je razaraju}a, mo`e biti i najzna~ajnija snaga za kreiranje i proliferaciju kulturnog identiteta. Ova teza u sebi uklju~uje druga~ije poimanje ideje identiteta od onog koje uklju~uje individualno ili kolektivno posjedovanje. Kao primjer, navest }emo poznatu analizu “The Information Age” Manuela Castellsa, koji je ustvrdio da su: “na{ I svijet i na{i `ivoti oblikovani konfliktnim trendovima globalizacije i identiteta”. Prema Castellsu, primarna opozicija snazi globalizacije le`i u “sveprisutnom izvoru sna`nih izra`aja kolektivnog identiteta koji se suprotstavlja globalizaciji… u ime kulturnih singulariteta i kontro- le ljudi nad svojim `ivotima i svojim okru`enjem”.(92) U ovakvom pristupu, identitet je vi|en kao nepresu{ni izvor snage lokalne kulture koja pru`a otpor centrifugalnoj snazi kapitalisti~ke globalizacije. Ovako slo`eni odnosi ukazuju da kulturni identitet najvjero- 90. Schiller Herbert smatra da je mo} distribucije kultunih dobara projektirana ka distribuciji kapitalisti~ke monokulture, vidjeti u Tomlinson John, Global Culture: Dreams, Nihgtmares and Scepticism, Cambridge: Polity Press, 1999, str. 81. 91. Ibid. 92. Tomlinson John, Globalisation and cultural identity, vidjeti na <http://www.polity.co.uk/global/pdf/GTReader2eTomlinson.pdf> April - jun 2007. 41 Bo{nja~ka rije~ vatnije ne}e postati lak plijen globalizacije. Izme|u ostalog, i zato {to identitet nije samo krhki komunalno-psiholo{ki dodatak, ve} va`na dimenzija institucionaliziranog `ivota u savremenim dru{tvima. Posebno u dominantnoj nacionalnoj formi, identitet je proizvod svjesne kulturne konstrukcije i odr`avanja kroz institucije dr`ave: zakon, obrazovni sistem i medije. Primjetimo, tako|er, da nijedan od problema u odnosima identiteta spram globalizacijskih procesa ne uklju~uje kona~ni scena- 6 Me|utim, pisani jezik je poznavalo samo nekoliko pisara i predstavnika dr`ave. Kralj Aleksandar je koristio atenski (ne makedonski), dijalekt za sopstvene i birokratske usluge. I taj }e pisani jezik, tj. koiné jednog carstva koje se {irilo na manjinsku populaciju helenofona postati la lingua franca cijelog orijentalnog Mediterana.(93) Naime, pisani je jezik bio zna~ajno oru`je dr`ave te se i razvijao uporedo s njom. Stoga su i kasniji procesi razvijanja jezika imali potrebu dr`ave, po~ev od teri- Procesi dinami~kog razvijanja kako jezika tako i dr`ava imali su svoje prvobitno i najzna~ajnije jezgro u zapadnoj Evropi, koja }e od nekada{nje imperijalne i romanizirane postimperijalne organizacije postati moderna Evropa, konstituirana od teritorijalnih dr`ava koje su manje-vi{e bile vezane za odre|en broj zajedni~kih jezika i koji su imali namjenu da konkuriraju latinskom jeziku sve{tenstva. rio destrukcije identiteta od strane globalizacije. Umjesto toga, problemi ukazuju na potrebu poja~avanja zna~aja pozicije identiteta u odnosu prema globalizaciji. Glava IV Od zajedni~kog do globalnog jezika “Jezik je dijalekt sa armijom, podmornicom i avijacijom”. Robert J. Hill 1. Prva i druga ekolingvisti~ka revolucija Procesi nastanka nacionalnog jezika djelimi~no su vezani sa procesima nacionalnog konstituiranja. Jo{ od najstarijih carstava (egip}ansko, kinesko, rimsko...) dr`ava je izvr{avala svoju mo} uz pomo} birokratije koja je upotrebom pisanih informacija (dekreta, registara…) koordinirala kontrolu dr`ave. torijalne dr`ave i zajedni~kih jezika pa sve do dr`ave-nacije i nacionalnih jezika, tj. supra nacije i multilingvizma. Sve do XV stolje}a intelektualni svijet zapadne Evrope koristio je samo jedan jezik obrazovanja i vjere: latinski jezik sve{tenstva ~ija su upotreba i grafika bili fiksirani striktnim pravilima i ~ije se u~enje jednostavno nazivalo grammatica(94), tj. umjetnost pisanog jezika. Latinski je jezik bio gramatiziran, ali nije bio maternji jezik, tj. vernakularni jezik tada{njeg naroda. Po~eci elaboriranja standardnog jezika (fiksiranih, propisanih jezika), po~ev od gramatizacije evropskih vernakulara(95), s umanjenim uticajem grammatica latine, predstavljaju “prvu ekolingvisti~ku revoluciju” koja se odvija u periodu izme|u 1550. i 1650. godine u zapadnoj Evropi.(96) Ekolingvisti~ka revolucija se zasniva na substituiranju dominatne uloge latinskog jezika, koegzistenciji latinskog i zajed- ni~kog jezika manje-vi{e teritorijaliziranih prostora. Me|utim, nastanak i ravoj zajedni~kih jezika podrazumijeva prethodnu elaboraciju jednog knji`evnog jezika ili scripta, koji je manjevi{e stabiliziran, standardiziran. Procesi dinami~kog razvijanja kako jezika tako i dr`ava imali su svoje prvobitno i najzna~ajnije jezgro u zapadnoj Evropi, koja }e od nekada{nje imperijalne i romanizirane postimperijalne organizacije postati moderna Evropa, konstituirana od teritorijalnih dr`ava koje su manje-vi{e bile vezane za odre|en broj zajedni~kih jezika i koji su imali namjenu da konkuriraju latinskom jeziku sve{tenstva. Od druge polovine XVIII stolje}a, me|utim, princip nacionaliteta postaje glavna motivacija politi~kog `ivota u najve}em dijelu Evrope, kada prisustvujemo novom odnosu izme|u dr`avenacije i jezika, tj. nacionalnih jezika. Zajedni~ki projekt kori{tenja jednog nacionalnog jezika, na datom nacionalnom prostoru, podrazumjeva vertikalnu i horizontalnu uniformizaciju dru{tvene komunikacije koja se ogleda u upotrebi, ne velikog broja jezika koje individua koristi u raznim situacijama (npr. zajedni~ki jezik u formalnoj upotrebi, dijalekt ili regionalni u porodi~nom okru`enju), ve} jednog nacionalnog jezika sa registrom pisanog koda.(97) Jer, da bi postao nacionalni, zajedni~ki jezik mora raspolagati stabiliziranim registrom koji poma`e edukaciji i akulturaciji {irih narodnih masa. Taj proces transformiranja zajedni~kih u nacionalne jezike, tj. teritorijalnih dr`ava u dr`ave-nacije tokom XIX i XX stolje}a predstavlja nastanak druge ekolingvisti~ke revolucije (1800 - 1980). U to vrijeme, kao {to smo ve} rekli, nacionalizmi uzimaju 93. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997, str. 68. 94. Ibid, str. 68-102. 95. Vernakularni (lat. vernakulus, fr. vernaculaire, en., verrnacular) jezik je prvobitno ozna~avao govorni maternji jezik individua unutar dru{tva gdje je dominirao jezik, fiksiran pisanom normom. 96. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997, str. 73. 97. Ibid, 213. 42 April - jun 2007. 6 maha, a nacionalisti~ka ideologija, bila njema~ka ili francuska(98), te`i realiziranju modela: jedna nacija, jedna dr`ava, jedan jezik. Daniel Baggioni jezike Evrope dijeli u tri grupe. Prvu grupu ~ine veliki jezici zapadne Evrope koji su rano imali oblikovanu formu i korpus referentnih tekstova te su se nametali kao jezici visoke kulture u ostalom dijelu Evrope i svijeta. U ovu grupu spadaju ~etiri “velika” romanska jezika: francuski, {panjolski, italijanski, portugalski te dva “velika” germanska jezika: engleski i njema~ki koji su se demografski prostirali u Evropi i izvan nje. S druge strane, mali evropski jezici sjeverozapadne Evrope (holandski, danski, finski i {vedski) su iz historijskih i demo-lingvisti~kih razloga imali manji zna~aj te su bili “odba~eni”, i tako svrstani u grupu “malih jezika” zapadne Evrope. Me|utim, dinamika razvoja svih Bo{nja~ka rije~ evropskih jezika i dr`ava nije se odvijala na isti na~in i u isto vrijeme, osobito u zemljama Srednje i Isto~ne Evrope koje su, kako smo ve} naveli, zbog hegemonisti~kog uticaja isto~nih carstava (habsbur{kog, otomanskog, ruskog, pruskog) bile tek na po~etku XIX i tokom XX stolje}a konstituirane kao samostalne i neovisne politi~ke jedinice. I dok je period Renesanse u zapadnoj Evropi iznjedrio odre|en broj dr`avnih konstrukcija koje su nazna~ile konture budu}ih nacionalnih jezika zapadne Evrope, kraljevstva ^e{ke, Ma|arske i Poljske su predstavljala cjeline koje su politi~ki i teritorijalno bili nedefinirane(99), te ih ubrajamo u grupu “perifernih jezika”. 2. Veliki jezici zapadne Evrope (od zajedni~kog do nacionalnog) “Pod nacijom podrazumijevamo univerzalnost gra|ana koji Jezici u Evropi govore istim jezikom i koji su udru`eni jednako{}u civilnih i politi~kih prava u zajedni~koj namjeri da pobude i usavr{e dru{tvene snage”(100). Alessandro Manzzoni 2.1 Romanski jezici Pitanje jezika u Italiji je, za razliku od ostala tri romanska velikoevropska jezika, ovisilo o sociopoliti~kom prostoru, unutar kojeg je zajedni~ki jezik nalazio svoj raison d'etre. Italija je bila politi~ki neujedinjena, sa~injena od velikog broja provincija, tako da je i proces lingvisti~ke unifikacije bio problemati~an i trajao je negdje oko 400 godina. Pored toga, lingvisti~ka politika elaboracije italijanskog nacionalnog jezika oscilirala je izme|u manzonijanskog programa (La soluzine manzoniana) o pro~i{}avanju jezika i liberalisti~kog pristupa koji prihvata prisustvo dijalekata. Toskanski koiné bit }e od velikog zna~aja na putu razvoja italijanskog standardnog jezika, koji u XIX stolje}u postaje nacionalni italijanski jezik. U slu~aju Francuske i [panije, me|utim, razvoj zajedni~kog jezika je bio usko vezan za konstruiranje monarhijske centralizirane dr`ave, a knji`evni romanski dijalekti: oksitanski i katalonski su, zbog nemogu}nosti da se pridru`e monarhiji, izme|u XV i XVI vijeka u{li u dekadenciju. Razvoj francuskog koiné (knji`evnog jezika presti`a), po~ev od kraljevskog dvora prema kultiviranim elitama, po~inje u periodu izme|u XIII i XIV vijeka.(101) Procesi normalizacije / standardizacije jezika se nastavljaju u XVI vijeku kada se javljaju gramatike, rje~nici, a 98. U francuskom konceptu, nastao za vrijeme revolucije, pod pojmom Velika nacija podrazumijeva se suveren narod koji proklamira postojanje jedne i nedjeljive Nacije. Dakle, dr`ava kao politi~ka jedinica daje ro|enje naciji. U njema~koj koncepciji, me|utim, nacija prethodi dr`avi. Ono {to definira njema~ki Volk (narod, etnija) je jedinica koja je nastala iz zajednice jezika i kulture. U njema~kom slu~aju jezik i kultura se odvajaju od dr`ave, prethode joj. 99. Bibo I{tvan, Beda malih isto~noevropskih dr`ava, Novi Sad: Izdava~ka knji`arnica Zorana Stojanovi}a, 1996. 100. Par nation, nous entendons l'univesalité des citoyens parlant la même langue, associés, avec egalité de droits civils et politiques, dans l'intention commune d'éveiller et de perfectionner progressivement les forces sociales, Weill, citat preuzet iz Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997. 101. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997. April - jun 2007. 43 Bo{nja~ka rije~ najve}i doprinos o~uvanju i stabiliziranju francuskog jezika dala je Francuska akademija 1635. godine.(102) Me|utim, da bi postao nacionalni, francuskom je jeziku bilo potrebno ne samo da se geografski pro{iri ve} i da prihvati sve sociolo{ke funkcije jezika. Francuski jezik je u XVIII stolje}u bio jezik franca gotovo u svim evropskim zemljama.(103) Dvije iberijske monarhije od kojih su nastale moderne evropske dr`ave [panija i Portugalija, pojavile su se usljed ujedinjavanja i razjedinjavanja razli~itih politi~kih entiteta, od kojih }e ~etiri nastati na kraju XV stolje}a: Portugal, Kastilja, Navarska i Aragon. Katalonija je ve} tada bila pripojena Aragonu, a portugalska je dinastija bila odvojena od Galicije, sa te`i{tem u Lisbon-Coïmbru. Navarska se dinastija reducirala na francusku teritoriju i ubrzo je pala pod utjecaj francuske krune (Henri IV). [tavi{e, brak izme|u Isabelle I i Ferdinanda 1469. godine uticao je na nastanak kraljevine [panije (1469) koja }e nakon pada Grenade i otkri}a Novog svijeta (Cristopher Columbo) zadominirati cijelim poluostrvom. Konture {panskih granica bit }e fiksirane 1640. godine, kada portugalsko kraljevstvo dobija neovisnost, nakon 60 godina kastiljanske imperije. Me|utim, iako predstavlja malu katoli~ku romaniziranu zemlju sa broj~ano skromnom populacijom, Portugal spada u velike nacije jer posjeduje prekomorske kolonije koje daju poseban zna~aj o~uvanju politi~ke mo}i ove zemlje. [panski, ili prije kastiljanski dijalekt koji je poslu`io kao norma {panskom, imao je uticaja samo u sjevernom dijelu poluostrva, jer je ju`ni dio bio domi- 6 niran arapskim kao jezikom kulture i obrazovanja (kao {to je bio latinski u zapadnoj Evropi). Me|utim, {panska }e Reconquista, nakon pada Grenade, uve}ati teritorij te uticati na {irenje knji`evnih jezika poluostrva: - Kastiljski jezik je bio elaboriran oko Toleda u XII stolje}u to je bilo mjesto visoke kulture vezane za kastiljsko kraljevstvo, ~ija }e dinastija (bra~nim vezama) pro{iriti svoju nadmo} na cjelovitom podru~ju [panije - Aragonski ima zna~ajan uticaj kao knji`evni jezik - Pod uticaj aragonskog jezika }e pasti katalonski (zna~ajan knji`evni jezik), a onda }e i Aragon 1479. godine biti pripojen Kastilji. Od tog perioda katalonski jezik gubi na zna~aju, da bi kao slu`beni jezik prestao postojati po~etkom XVII vijeka.(104) rane, ekonomsko i socijalno zaostajanje, uklju~uju}i urbanizaciju, industrijalizaciju, edukaciju (osim Barselone, gdje bur`oazija postaje svjesna da katalonski jezik postaje va`an simbol revandikacije protiv dominacije Madrida), obja{njava djelimi~no slabu difuziju jednog jezika kojeg oklijevamo nazvati “nacionalnim jezikom”.(105) 2.2 Germanski jezici Germanski veliki jezici su se razvili u isto vrijeme kad i romanski s tim {to proces standardiziranja njema~kog jezika mo`emo poistovjetiti sa razvojem italijanskog jezika (zbog sli~ne nedefinirane politi~ke organizacije). Njema~ka je bila podijeljena na veliki broj razli~itih provincija, {to je ometalo unifikaciju i standardizaciju njema~- Da bi postao nacionalni, zajedni~ki jezik mora raspolagati stabiliziranim registrom koji poma`e edukaciji i akulturaciji {irih narodnih masa. Taj proces transformiranja zajedni~kih u nacionalne jezike, tj. teritorijalnih dr`ava u dr`ave-nacije tokom XIX i XX stolje}a predstavlja nastanak druge ekolingvisti~ke revolucije (1800-1980). U to vrijeme nacionalizmi uzimaju maha, a nacionalisti~ka ideologija, bila njema~ka ili francuska, te`i realiziranju modela: jedna nacija, jedna dr`ava, jedan jezik. U trenutku nastanka nacionalnog portugalskog jezika, Portugal je predstavljao homogenu dr`avu-naciju, slabog ekonomskog razvoja i dru{tvenih struktura. Na po~etku XVII vijeka [panija po~inje naglo da slabi kako u ekonomskom tako i u socijalnom pogledu, {to }e imati negativnog uticaja na {irenje {panskog jezika izvan granica. U seoskim dijelovima [panije te u urbanim predjelima naseljenim ve}inskom masom, u XIX i XX vijeku su dominirali dijalekti i regionalni jezici (katalonski, baskijski, galicijski). S druge st- kog jezika. Najve}u ulogu za unifikaciju dijalekata imali su pisci. Prvi dokument koji je preveden na njema~ki jezik bio je Martin Lutherov prijevod Biblije (Novi testament 1521. i Stari Testament 1534), baziran na gornje-isto~no i srednje-isto~no njema~kom dijalektu te na gramati~kom sistemu srednje-visokog njema~kog dijalekta. Nastanak standardnog knji`evnog jezika u Njema~koj je tekao sporo, a bit }e okon~an tek sredinom XVIII vijeka.(106) Krajem XIX vijeka ortografija njema~kog jezika se name}e cjelokupnoj ge- 102. French: language history < http://www.orbislingua.com/eaca.htm> 103. Kalve Luj-Žan, Rat me|u jezicima, Beograd: Prosveta, 1995, str. 280-290. 104. L'étude Euromosaic, http://europa.eu.int/comm/education/policies/lang/languages/langmin/euromosaic/ es8_fr.htm 105. Ibid, 239. 106. German language, Wikipedia encyclopedia, < http://en.wikipedia.org/wiki/German_language> 107. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997, str. 198. 44 April - jun 2007. 6 Bo{nja~ka rije~ (107) rmanofonoj populaciji. Porijeklo engleskog jezika datira od V vijeka, kada je iz sjevernih dijelova Evrope po~eo da se {iri oko Britanskih otoka, nastaniv{i se oko Walesa, Cornwalla, Cumbrie i ju`ne [kotske unutar kojih su se koristili keltski jezici. Invazijom Normana 1066, ve}ina plemstva bje`i iz Engleske u [kotsku i {iri svoj ~inje od XV vijeka kada se pojavljuje kao knji`evni, tj. kao savremeni jezik XX vijeka, odnosno kao globalni jezik dana{njice. 3. Mali jezici Evrope (od zajedni~kog do nacionalnog) Veliki jezici zapadne Evrope su iz geografskih, demografskih, Zajedni~ki projekt kori{tenja jednog nacionalnog jezika, na datom nacionalnom prostoru, podrazumjeva vertikalnu i horizontalnu uniformizaciju dru{tvene komunikacije koja se ogleda u upotrebi, ne velikog broja jezika koje individua koristi u raznim situacijama (na pr. zajedni~ki jezik u formalnoj upotrebi, dijalekt ili regionalni u porodi~nom okru`enju), ve} jednog nacionalnog jezika sa registrom pisanog koda. jezik (naravno, sa {kotskim akcentom), a keltski jezik se sve vi{e marginalizira.(108) Od tada }e Normani po~eti nametati Saksoncima francuski kao jezik presti`a i kao slu`beni jezik administracije. Sve do XVII stolje}a engleski jezik je bio pod uticajem latinskog i francuskog jezika. Godine 1750, uslijed razvoja industrije i urbanizacije te agrarne reforme, u Velikoj Britaniji po~inje se sprovoditi politika akulturacije keltskog ruralnog stanovni{tva.(109) Keltomanija romanti~kih pisaca je ~esto bila izra`ena na engleskom jeziku. Me|utim, kori{tenje regionalnih jezika nije nikada izazvalo, kao na primjer u Francuskoj, netoleranciju od strane autoritativne vlasti. Jer, politi~ka koncepcija nacije u Velikoj Britaniji definira pojedinca kao gra|anina sa neotu|ivim pravima, pravom na zajedni~ki identitet i razli~ita kolektivna izra`avanja (religiozna, lingvisti~ka).(110) Razvoj engleskog jezika po- historijskih i sociolo{kih razloga ostavili u sjeni zemlje skandinavskog podru~ja kao i one iz srednje, isto~ne i ju`ne Evrope. Holandski jezik, iako ne pripada grupi skandinavskih zemalja ([vedska, Danska, Norve{ka, Finska), ve} koristi izuzetan geografski polo`aj izme|u susjednih velikih dr`ava, svrstava se, tako|er, u male jezike, {to zbog neuvjetnih demolingvisti~kih faktora, {to zbog slabe prekomorske difuzije. flamanski, govorio se u regiji zapadne i isto~ne Flandrije (Ghent, Bruges, Courtray); zatim brabantski dijalekt koji je pokrivao prostor moderne holandske provincije sjevernog Brabanta i belgijskih provincija Brabant i Antwerp; holandski je uglavnom bio kori{ten u dana{njim provincijama sjeverne i ju`ne Holandije i djelovima Utrechta, dok su narodi u distriktu holandskog i belgijskog Limburga komunicirali na limbur{kom dijalektu. Posljednja grupa, srednje -isto~no holandski, koristio se u modernim provincijama Gelderlanda, Overijssela, Drentea i dijelova Groningena.(111) Na kraju XVI vijeka, padom Antwerpena (Anversa) 1580. godine i bijegom flamanske elite protestanata, katoli~ki Flamanci, pod~injeni Habsburgovcima i kontra-reformi, gube zajedni~ki flamanski jezik.(112) Flamanska je bur`oazija po~ela da se francizira, a latinski je zauzeo mjesto jezika religije. Pobunom ujedinjenih provincija na sjeveru i tra`enjem neovisnosti (koju }e posti}i 1609) dolazi do preokreta i to u korist Holandske provincije, ~iji }e dijalekt poslu- Veliki jezici zapadne Evrope su iz geografskih, demografskih, historijskih i sociolo{kih razloga ostavili u sjeni zemlje skandinavskog podru~ja kao i one iz srednje, isto~ne i ju`ne Evrope. Holandski jezik svoja prva knji`evna ostvarenja kao zajedni~ki jezik ostvaruje u gradovima Flandrije. Holandski srednjovjekovni jezik je predstavljao kolektivno ime za pisane i govorne dijalekte u periodu izme|u 1150. i 1500. godine. Dijalekti su bili podijeljeni u pet grupa i to: flamanski dijalekt, katkad podijeljen na zapadni i isto~no `iti za nastanak nacionalnog holandskog jezika. Zlatni vijek za razvoj holandskog jezika se smje{ta u periodu izme|u 1600. i 1680. godine.(113) Iako je standardizacija holandskog jezika nastupila relativno rano (17. i 18. vijek)(114), ovaj se jezik nije mogao svrstati me|u velike jezike jer je unutar granica bio u konkurenciji sa francuskim, koji 108. Crystal David, English as a global language, Cambridge: University Press, str. 30. 109. Ibid. 110. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997, str. 237. 111. Bloomfield, Leonard, History of the Dutch Language in Middle Dutch Diversity http://www.ned.univie.ac.at/publicaties/taalgeschiedenis/en/ 112. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997, str. 159. 113. Ibid. 114. Bloomfield, Leonard, History of the Duthe Language in Middle Dutch Diversity http://www.ned.univie.ac.at/publicaties/taalgeschiedenis/en/ April - jun 2007. 45 Bo{nja~ka rije~ se u XVII vijeku nametnuo ~itavoj kultiviranoj Evropi. U Amsterdamu se vjeroispovijest provodila na francuskom, a francuske su {kole privla~ile elitu. Nacionalni je jezik bio potisnut latinskim jezikom obrazovanja te drugim stranim jezicima koji su se koristili u {kolama. 3.1 Skandinavska grupa jezika Skandinavski jezici najprije nastaju u formi dva (danski i {vedski), zatim tri (revandikacijom Norve`ana na po~etku 1814. za promoviranjem landsmal dijalekta), odnosno ~etiri (sa islandskim) standardna jezika. Sva su ~etiri jezika bila bazirana na knji`evnom jeziku, runskog njema~kog pisma koje je izvedeno od etrurskog.(115) Ovo je pismo bilo napu{teno u korist latinskog, koje }e onda ustupiti mjesto bogatoj vikin{koj literaturi, baziranoj na islandskom dijalektnom varijetetu, koji je bio najkonzervativniji sjeverni varijetet, mada blizak svima u vrijeme ure|ivanja runskih tekstova i natpisa. Islandski jezik je bio od velikog zna~aja za sve sjevernozapadne jezike (na isti na~in kao {to je bio latinski za romanske jezike). U simboli~kom zna~enju, ovaj jezik predstavlja dragocjeno sredstvo za preno{enje mitskih skandinavskih pri~a i lirske poezije kojom se di~e svi germanski narodi sa Sjevera, a danas predstavlja primjer malog jezika koji je uspio oduprijeti “prodoru” globalizacije, odnosno kori{tenju engleskog kao tehni~kog jezika. Razvoj knji`evnih, odnosno nacionalnih jezika u skandinavskim zemljama baziran je na 6 kompleksnosti i uzajamnom kontaktu danske, norve{ke, {vedske i finske kulture i jezika: u Danskoj dvor govori njema~kim; u Norve{koj slu`beni jezik je danski; u [vedskoj koegzistiraju jezik plemstva i vulgarni jezik; u Finskoj, {vedski postaje jezik kulture i vlade, dok finskom prijeti utjecaj ruskog. Pitanje jezika u navedenim zemljama je prije svega politi~ko ali ne socijalno i svaka od navedenih zemalja funkcionira na sopstven, sebi odgovaraju}i na~in. Dvije zemlje su dominirane: Norve{ka i Finska, a jedna je dominator: [vedska, dok je ~etvrta izolovana: Danska.(116) U Danskoj je na po~etku XIX vijeka zemlja bila podijeljena na tri sektora: danski - kao prostor na kojem se koristio danski jezik sa prisustvom diglosije grad - selo tj. standardnog jezika (rissproget) i narodnih varijeteta (rigssmolet); dvor i vojvodstvo (Schleswig i Holstein) - gdje se govori samo njema~ki(117). Od 1815. do 1848. Danska je bila pod apsolutisti~kim kraljevstvom. Borba za jezi~kom dominacijom povla~ila je za sobom nacionalne tenzije i bu|enje intelektualaca i pisaca u odbranu narodnih jezika. Poslije smrti Christiana VIII, njegov sin Frederic VII pridru`uje se bur`oaziji i uvodi konstitucionalni re`im kojim marginalizira plemstvo i dvor, dok tenzije i ratovi sa Njema~kom daju prioritet odbrani nacionalnog jezika. Pitanje jezika u Danskoj }e biti rije{eno 1875. godine kada i pisani i govorni jezik dobivaju statut slu`benog jezika. U [vedskoj je borba za opstanak dominatnog jezika `ustrija i ne}e imati nikakvih posljedica sve do 1905. Naciona- listi~ki lingvizam u [vedskoj se manifestovao borbom protiv germanizama (pozajmljenica, posebno leksi~kih) te revalorizacijom selja~kog govora, koji je bio bli`i norve{kom nego jeziku Stockholma. Taj se pokret okona~ao priznavanjem, kodifikacijom i integracijom selja~kog jezika u {vedski jezik. Pitanje jezika u Norve{koj, ba{ kao i u [vedskoj otkriva diglosiju118 izme|u slu`benog jezika (riksmaal, jezika dr`ave ili dansko-norve{ki) i selja~kog jezika (landsmaal, nynorsk, norve{ki).(119) Pored toga, u Norve{koj je jo{ za vrijeme norve{kodanske unije koja je trajala gotovo ~etiri vijeka, veliki uticaj imao danski jezik, tako da je u tom periodu, u urbanim dijelovima Norve{ke, norve{ko-danski bio op}enito kori{ten. Me|utim, norve{ki }e pisci i intelektualci po~eti oplemenjivati jezik seljaka i izdavati prve rje~nike na landsmaal jeziku {to }e u drugoj polovini XIX vijeka kulminirati i izazvati netrpeljivosti izme|u te dvije strane. Ipak, oba su jezika ravnomjerno priznata i za{ti}ena od strane lingvisti~kog Savjeta jo{ od 1908. kada se i po~inju koristiti u javnom `ivotu i edukativnim institucijama.(120) U Finskoj je jezi~ki rat trajao tokom XIX i po~etkom sljede}eg vijeka. Govornicima narodne ve}ine suprotstvaljaju se govornici gornjeg sloja elite ~iji je jezik prvenstveno zastupljen u gradovima. Finski je bio obezvrije|en i nije imao slu`beni status, a govorila ga je selja~ka i radni~ka ve}ina populacije. Kao slu`beni jezik koristio se {vedski i to samo u urbanim dijelovima te zemlje. Nastavi}e se. 115. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997, str. 162. 116. Jean-Jacques Fil, Les Pays nordiques aux XIXe et XXe siecle, Paris: PUF, 1978, p. 100. 117. Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Rivages, 1997, str. 242. 118. Diglosija je variranje izme|u vi{e oblika govora, kao izme|u knji`evnog i kolokvijalnog jezika, preuzeto sa http://infoz.ffzg.hr/ljubesic/Osnovni_pojmovi_leksikografije.pdf> 119. Ibid. 120. The Columbia Electronic Encyclopedia, 6th ed. Copyright © 2005, Columbia University Press < http://www.infoplease.com/ce6/society/A0836049.html> 46 April - jun 2007. 6 Bo{nja~ka rije~ ISTRA@IVANJA Mr. Red`ep [krijelj Pe{terski guslari (II) "Oj djevojko, fistan ti se b’jeli! Da Bog da te na Pe{ter odveli?" Kao ugledna i bogata li~nost koja je na sve strane pronosila slavu bo{nja~kog naroda, ]or Huso je mogao ste}i neprijateje i biti `rtva razbojnika ili stradati u mnogim krvavim akcijama.44 Jedan od strastvenih predstavnika ove {kole i zaljubljenika u dobru bo{nja~ku epsku pjesmu, a mo`da i najstariji pe{terski guslar, je Ru{o [krijelj (1806 - 1918) ili ]or Fejzo.45 U narodu se za njega pri~alo da, kada bi uku}ani zbog nemara ili zauzetosti poslom zaboravili da zatvore vrata na stanovima46, ljetni povjetarac bi raspirio vatru i buknuo bi jak po`ar, a prvo {to bi Ru{o potr~ao da spasi bile su gusle. Pe{terci su mogli u~iti i o guslama saznati od Kasuma Rebronje (1864—1946), “Druida bo{nja~kog” - kako ga naziva njegov najbolji biograf, na{ veliki pjesnik, Ismet Rebronja. Kasum je bio rado vi|eni musafir me|u “gusala `eljnim” Pe{tercima, naj~e{}e u selima Gornje Pe{teri, a naro~ito u selu Ugao (zaseok Glavica) kod daid`a Seferovi}a.47 Usmeno epsko blago iz narodne poetske riznice na Pe{teri bri`ljivo je prvi tonski zapisivao i skupljao prof. Milman Parry, profesor na Katedri za klasi~ne jezike i knji`evnost na Univerzitetu Harvard. To pisanje je otpo~eo 1933. godine, o ~emu govori prologomena njegove nedovr{ene studije: “]or Huso, studija o jugoslovenskoj epskoj pjesmi”48. Rad i istra`ivanja nekolicine drugih istra`iva~a (Matija Murko, Alojz [maus) po~etkom 30-tih godina XX rosio milostinju (klanjalica, slijepa~ka pjesma),49 nego je rije~ o mudracu i dostojanstvenom umjetniku, koji je bio uzor mnogim potonjim pe{terskim guslarima, a slobodno se mo`e re}i i za~etnik jedne nove {kole sand`a~ko-pe{terskog na~ina epskog pjevanja, koji se u mnogome bitno razlikuje od drugih guslarskih sredina. ]or Bejto Smaki}’ sa stadom ispred svoje ku}e u Osman-begovom selu (Korita) (snimak: kolekcija R. [krijelj) stolje}a imaju nemjerljiv zna~aj za nacionalnu bo{nja~ku i sveukupnu balkansku epsku kulturu. Nije, dakle, rije~ o guslaruslijepcu koji je, pored pjevanja epskih pjesama, njegovao specifi~an vid pjevanja ne bi li isp- Huso je u ovim krajevima bio toliko ~uven i prepoznatljiv da je, prema pri~anju Saliha Ugljanina, bio i na dvoru Franca Jozefa (“des Wieners Kaisers”be~kog }esara) u Be~u, koji ga je bogato nagradio. Oprema njegovog konja, njegovo ruho i nje- 44. Imalo je kola{inskih muhad`ira i na Kosovu (Suhodol kod Lipljana, [timlje, Prizren i dr.). U putopisu Todora Stankovi}a pominje se han guslara, Mustafe Husovi}a iz Starog kola{ina u [timlju: “Na zidovima u kafani behu izlepljene slike Carigrada, neke d`amije i slike Medine, a u jednom }o{ku visahu gusle. Na pitanje moje ko gudi u gusle, Mustafa mi odgovori: “A ja Boga mi, Gospodine, no, eto, ov|e mi se i ne gudi, jer sam se za`elio svoga vilajeta, pa mi se ov|e me|u ovim Arnautima ni{ta ne mili”. (vidi: Todor P. Stankovi}, Putne bele{ke po Staroj Srbiji (1871 - 1898), Beograd 1910, 62) 45. Nadimak ste~en po istoimenom komitskom buljukba{i. Prema pri~anju Hilma [aboti}a (1927), Ru{o koji je iz Bra}aka pre{ao u Bioc, a kasnije umro u Me|ugoru 1918. godine u 135-oj godini. 46. Ljetne ku}ice na stajama ili seli{tima, koje se na Pe{teri zbog ljetnih vru}ina grade od pletenog pru}a sa jakom drvenom osnovom. Oblepljuju se balegom, a u novije vrijeme i drugim tehnikama. Na Pe{teri su dugo po ljepoti i brojnosti najpoznatiji “Tuzinjski stanovi”. Danas ne postoji briga za o~uvanjem ove vrste kulturnog i arhitektonskog blaga, {to se mo`e vidjeti na osnovu dotrajalosti ove stare naseobine. 47. Ismet Rebronja, Kasumov anti~ki {tap, Almanah, br. 15-16, Podgorica 2001, 57-60. 48. Serbocroation Heroic Songs (Collected, Milman Parry edited, Albert Bates Lord) vol. II, Belgrade and Kambridge 1953, XV. 49. Radmila Pe{i}, Nada Milo{evi}-\or|evi}, Narodna knji`evnost, IRO “Vuk Karad`i}” - Beograd 1984, 94. April - jun 2007. 47 Bo{nja~ka rije~ 6 gova fizi~ka pojava plijenili su svuda zaslu`enu pa`nju.50 Na Pe{teri je dugo me|u svojim jatacima boravio vo|a bo{nja~kog komitskog pokreta Jusuf Mehonji}: “...u Sand`aku je pisao }irilicom dnevnik u desetercima o svojim podvizima protiv Srbije, Crne Gore, Austrije i Jugoslavije.”51 I sam, poznat kao dobar junak i guslar bio, je opjevan od strane Pe{teraca.52 ameri~kih stru~njaka je budno motrila na njegovo umije}e i u nekoliko navrata napravila vi{e nezaboravnih fonografskih zapisa. Zadnji put je to bilo osamdesetih godina 20. stolje}a kada je napravljen izvanredan dokumentarni zapis o Bejtu Smaki}u.53 Svjedoci smo da bi Bejto, dok bi istjerao omiljenu kraje{nicu, duboko zanesen pjesmom tri puta spu{tao do sobnih vratiju. Bejto Smaki} (1882 - 1994), je, sude}i po vokalnim kvalitetima i na osnovu tvrdnje mnogih njegovih savremenika, bio jedan od najboljih bo{nja~kih guslara u Sand`aku. Budu}i da je ~esto obilazio mnoga pe{terska sela i rodbinu u Boljrama na Pe{teri, kao “maestro guslar” bio je uzor mnogim ljubiteljima dobrog pjevanja, koji su se u to vrijeme tek formirali. Bejto Smaki} nastavlja tradiciju dugovje~nosti koja je pratila mnoge pe{tersko-kori}anske guslare. Prema podacima iz mati~nih knjiga, ro|en je 1882. godine u Osman-begovom selu (Korita), od oca [e}a i majke ]ame. Njegova majka je bila sestra ~uvenog imama u Koritima, Ibrahima Meki}a iz Korita. Bejto je imao tri brata (Zejto, Smajo i Zenun). Bio je cijenjen i po{tovan u ~itavom okru`enju, a naro~ito na Gornjoj Pe{teri gdje je ~esto boravio. Umro je 1994. u 112-oj godini `ivota. Sa suprugom Had`irom Musi} imao je desetoro djece (pet sinova i pet k}eri). Grupa Alija Fijuljanin (1905 - ....) zemljoradnik i sto~ar iz sela Leskova na Gornjoj Pe{teri, jedan od veterana, iz generacije prvih Pe{teraca koji su 1934. Re{o Alihod`i}, snimljen u Sjenici 30-tih godina 20. stolje}a godine uvr{teni u kolekciju snimaka Milmana Perija. Pri~ao je da mu je djed dao gusle kada mu je bilo 10 ili 12 godina i da je ve}inu svojih pjesama na- 54 u~io od tri guslara. Nekada bi tra`io od guslara da ga nau~i neku od omiljenih pjesama. Najva`niji momenat je bio kada se debitovalo pred tzv. “kriti~kom audijencijom”. Istoj generaciji predstavnika ovog talasa pripadaju: [aban Seferovi} iz zaseoka glavica (Ugao), Selim Gegi}, poznatiji kao Selim Gega iz sela Re`evi}a, Hako Turkovi} iz Krnje Jele, Ziko Osmanli} iz Rastenovi}a ^itlu~ka {kola ^itlu~ka {kola ili duhovna akademija Derva i Zena Burovi}a iz sela ^itluka, koju slijedi Abdulah Kurtagi}, a nastavlja njegov unuk Murataga Kurtagi} - Gazija (1905 - 1999). Dervo Burovi} (1850 - 1938) iz ^itluka, duhovni u~itelj mnogih pe{terskih guslara. Zadnje dane `ivota proveo je u gostima selu Me|ugor, gdje je mjesec dana gudio musafirima Demira [krijelja. Umro je na putu za svoj rodni ^itluk, u selu Kame{nica55 a ukopan je na mezarju u ^itliku.56 Imao je brata Zena koji je tako|e bio vrstan guslar. Bio je u~itelj i daid`a Huseinu - Husu Daglaru. Selo ^itluk, odakle su Kurtagi}i (a ne obli`nje Rasno kako se pogre{no tuma~i), je prava postojbina i najvjerovatnije mjesto ro|enja Muratage Kurtagi}a (1905 - 1999). Tamo je u~io guslati od djeda Abdulaha — Avdulja iz ^itluka, a kasnije od Sulj Make, Re{a Ali Had`i}a, Arifa Karalje{kovi}a i Sulejmana Pivljanina.57 50. Albert B. Lord, The Singer of Tales, Cambridge-Masachusets 2001, 19. 51. Matija Dr. Murko, Nekoliko zada}a u prou~avanju narodne epike, Prilozi prou~avanju narodne epike, god. 1, sv. 1, Beograd, novembar 1934, 2. 52. Red`ep [krijelj, Zaim Azemovi}, Uloga Jusufa Mehonji}a u ja~anju komitskog pokreta u Sand`aku, Tutinski zbornik br. 4, Tutin 04. 53. Bejto je bio u~esnik oba svjetska rata, a u drugom se istakao kao veliki patriota i za{titnik svog naroda. U~estvovao je u okr{aju Bo{njaka sa ~etni~kim jedinicama kod \alovske klisure 1943. godine.Poslije II svjetskog rata biran je za odbornika svog okruga. Godine 1948. uhap{en je i u zatvoru u Bijelom Polju odle`ao je dvije godine robije. Osu|en je zajedno sa uglednim Kori}anima: Taibom Alihod`i}em, [efkijom Meki}em, Jusufom-Julom Herovi}em, Galjanom Smaki}em i jo{ nekolicinom. Nakon prvog pu{tanja 1950. godine, bio je hap{en jo{ nekoliko puta. Bilo mu je pripisivano ubistvo 24 osobe iz reda ~etnika, ali je Bejto, kori{}enjem svoje izuzetne memorije, uspio dokazati nevinost i obezbijediti svoje osloba|anje. 54. Albert B. Lord, The Singer of Tales … 23. 55. Na{li su ga mrtvog pomenuti Demir i njegova k}i Hana na potesu Zavojica pored Kame{ni~ke rijeke. Umro je u toku obavljanja ikindije namaza. 56. Mjesto porijekla Murat-age Kurtagi}a. 57. Vidjeti: Vuk Mini}, Staro i novo u umjetnosti Crnogoraca i Muslimana, Makedonski folklor, br. 47, Skopje 1991. 48 April - jun 2007. 6 Bo{nja~ka rije~ Sulejman Maki} (Sulj Maka) iz To~ilova To~ilovsko-Guji}ka {kola To~ilovsko-Guji}ku guslarsku {kolu (grupu), ljubitelji guslarstva prepoznaju po Sulejmanu Maki}u i Re{u Ali Had`i}u. Re{o Had`i} ili Alihad`i} (ro|en 1865. godine), iz Guji}a, po pri~anju Ibra (Honti}a) Hajrovi}a (1922) iz Melaja “bio je vi|en i ugledan ~o’ek srednjeg rasta, {irok i kako ga ja znam sijed, sa brkovima. Bio je i muslihun. Gudeo je u hanu kojeg je dr`ao Red`ep Duka|inac u selu Melaje. Prekrstio bi noge na pala~e i pevao do dockan, do u neki vakat.”58 Prema pisanju Vehbije Muratovi}a, Re{o Ali Had`i} je bio daleko najbolji guslar na Donjoj Pe{teri. @ivio je u imu}noj porodici i sa svojih deset godina imao priliku u svojoj ku}i u~iti pjesme. Otac59 i daid`e Re{ovi, hercegova~ki muhad`iri iz Gacka su tako|e bili guslari.60 Njegov u~itelj, koga je dr`ao kod ku}e tri i po godine bio je tada “najbolji guslar” Hamza Aliba{i}, rodom iz Suhodo- la (Gornja Pe{ter), siroma{ak koji je radio kao ~ip~ija i umro po~etkom 30-tih godina 20. stolje}a, u 70-toj godini `ivota u Novom Pazaru. “Re{o oholo zauzme svoju pozituru. Beli mu se brci oslanjaju na ramena , a krupnoga je stasa i o{troga pogleda. Ima oko 60-godina, ali se jo{ “vu~ki dr`i”.61” Pjevao je originalno i nije ~itao iz knjiga. Sulejman Sulja Maki} (1884 - 1948 ), sto~ar i drvosje~a iz To~ilova, a ne iz Rasna, kako je stidljivo govorio u mikrofon Nikoli Vujinovi}u tokom pripremanja fonografskih snimaka za kolekciju Milmana Perija 1934. Popularni Sulj Maka je jedan od u~itelja Muratage Kurtagi}a-Gazije, koji je o njemu govorio sljede}e: “Posljen, pevo je Sulja Maki} u skupove. Uzimali su ga. Kupili se. Na svako mesto sam morao da se sna|em kako mogu prisustvovat. I pratio sam Suljine pesme. To mi je samo ta put oti{lo, ta briga za tijem pesmama... Po no}i ne bi spavo, no bi ponavljo. I izjutra, i onda razabiro da nema |e skup, da nema |e ko od ovija guslara … Opasan guslar. Opasan stru~njak za gusli, opasno znavo Suljo istoriju. Nikaka njihna pesma nema da je doturena, ni doba~eno ni izba~eno…”62 Gudeo je naj~e{}e u selu Rasno u vrijeme ramazana, a po pri~anju njegovih savremenika, 30 kraje{nica za 30 dana ramazanskog posta. Jedan od u~itelja Sulja Maki}a je bio pomenuti i nadaleko ~uveni Arif Karalje{kovi}. Sulj Makino ime je bilo poznato na Pe{teri jer su ga pozivali svi iz obli`njih sela (Melaja, Guji}a, (H)arapovi}a, Ba}ice, @abrena, Aliverovi}a, Rasna, Me|ugora, Ra{kovi}a i dr.). Odijevao se skladno vladaju}em pe{terskom “modnom trendu”- dugi bijeli {al, ~ak{ire sa gajtanima, a na nogama ru~no pleteni ko`ni opanci, iznad kojih dolaze neizbje`ne {arene vunene gete (nogavice). Jusuf Maki} ispred Begove d`amije u Sarajevu (jedan od Lord-Bynam-ovih pjeva~a) 58. Poslije krvne sva|e sa kom{ijama, pre{ao je u Gornje Guji}e, a njegov sin Mujo je bio osu|en i umro u zatvoru. 59. Re{ov otac Ali Had`a je imao tri `ene: prva iz Gacka (Re{ova majka), druga iz Bujkovi}a, Kocanka od Hota (Avdurahmanova - Ra{ova majka, koji je bio |urumlija na Galiciji) i tre}a iz Kame{nice (majka Amira Had`i}a, predsjednika suda u Tutinu, Mehmed-Mete, Suljke (Ukinica) i Duze u Ba}ici - udata za Hajrana Maki}a, ro|ena amid`inica mula Ibrahima (Mus tafinog), oca Jusa Maki}a. 60. Dr Matija Murko, Tragom srpsko-hrvatske narodne epike (Putovanje u godinama 1930-1932), Zagreb 1951, 96. 61. V. Muratovi}, Epska pesma kod Muslimana oko Novog Pazara, Prilozi prou~avanju narodne poezije, knj. 2, sv. 1-2. Beograd 1935, 113. 62. Vidjeti: Z. ^olakovi} - Marina ^olakovi}-Rojc, Mrtva glava jezik progovara … 494. April - jun 2007. 49 Bo{nja~ka rije~ Jusuf Maki} (1932 - 2005) iz sela Ba}ica (Tutin), je jedan od istaknutijih pretstavnika ove {kole ili pravca. Vodi porijeklo iz alimske obitelji (otac Ibrahim). Imao je islamsku naobrazbu (Sarajevo i Pri{tina) i od 1964. godine obavljao je imamsku slu`bu. Godine 1966. bio je imenovan za glavnog imama u selu @ito{e u Prilepskom Polju (Makedonija), da bi 1978. pre{ao u Novu Varo{, gdje ostaje sve do 1991. godine. Poslije prelaska u Sarajevo bio je imam u mesd`idu Lasica (1992 - 1996).63 Ispra}aju}i kao imam nedu`ne sarajevske {ehide, na jednoj od brojnih d`enaza u Hrasnici bio je te{ko ranjen 1993. godine. Ste~enu povredu sa jakim posljedicama vukao je sve do smrti, 10. aprila 2005. godine. Uz [efka Ibrovi}a, bio je doskora jedan od dvojice `ivih Lord-Bajnamovih omiljenih guslara (“Mujo Hrnjca brani Udbinu”; “Pa{ina Fatima i Novljanin Alija zauzimaju Bagdad”; “Ibri} bajraktar izbavlja sestru i brata iz ropstva u Janoku”; “Velagi} Ibro u ropstvu”; “Sirotan Alija u Timoku”; Katal-ferman na \er|elez Aliju” i “Halil Hrnjica i ]irko od D`iljita”). Had`i}-Ljuljo (1920 - 199?), sinovac Re{ Had`e iz Guji}a je bio poznat i kao Hajran. Znao je mnogo kraje{nica i bio dobar “guslar”, brat ~uvenog guji}kog muslihuna Etema-Tema Had`i}a.64 Jusa Fetahovi} (1918 -1993) iz Ba}ice, poznatiji kao Jusa Murat-Uljov. [ezdesetih godina, putuju}i prema Turskoj sa svojom porodicom ostaje da `ivi i 6 radi kao imam u selu Jakrenovo (Prilep, Makedonija). Poznat je kao dobar guslar. Kraje{nice sa njegovim snimcima se mogu na}i ~ak i me|u Bo{njacima u Turskoj. Dervo Trtovac iz Melaja je, zajedno sa Hamdom \ondi}em65 iz Guji}a, bio jedan od zadnjih pretstavnika ove poznate i ugledne {kole pjevanja. Imao je izvanredan glas. Umro je osamdesetih godina 20. stolje}a, kada mu je bilo vi{e od 70 godina. jesni Huzeir Bali}, poznatiji kao Husbalija iz Dobrog Duba, nastavio Mula Rizo Kuki}, muhad`ir iz nik{i}ko-kola{inske regije, a proslavili D`email Zogi} i Ramo Babi}. Tridesetih godina 20. stolje}a bilo je jo{ nekoliko dobrih guslara. Bilo ih je u selu ]ukote (Sinan Hod`i}, Azem Halilovi}, Etem Be}ovi}, Nuradin Husovi}, Delija Ademovi}), Delime|u (Jusuf D`emovi}, Desto i Zeko66 Nurkovi}). U~io ih je stari guslar, siroma{ni mje{tanin Em~o Zahitovi} (1870 - ) koji Fotografija D`emaila-D`ema Zogi}a u narodnoj no{nji (miljtan) u parku u Novom Pazaru sa potpisom Alberta B. Lorda (snimljeno 1962.godine) U to vrijeme je D`email Zogi} (1896) imao 66 godina. (snimak: kolekcija R.[krijelj) Me|u kvalitetnijim predstavnicima ovog pjeva~kog vala bio je i Lord-Bajnamov pjeva~ (“Katal-ferman na Muja Hrnjicu”, 1962), Hamdo \ondi} iz Guji}a. Glogovi~ko Delime|anska {kola Glogovi~ko-Delime|ansku {kolu, koju je mo`da za~eo izv- bi se pjevaju}i rasplakao.67 Tu treba uvrstiti i Iljaza Bali}a iz Dobrog Duba.68 D`email - D`emo Zogi} (1896 - 1965) je ro|en u pe{terskom selu Glogovik u blizini Delime|a. Bio je poznat i omiljen kao ugledan ~ovjek i dobar guslar. Od trenutka kada je otvorio kahve~ajnicu u Novom Pazaru, ona je postala sastajali{- 63. Sead Ibri}, Preselio na ahiret Jusuf-ef. Maki} - bajraktar Islama, Glas Islama, br. 102, Novi Pazar, maj 2005, 29. (Guslarsko umije}e rahmetli Jusufa ef. Maki}a smo imali priliku vidjeti u na{oj porodi~noj ku}i u Skoplju. Bio je ahbab autorova rahmetli oca [u}ra [krijelja.) 64. Umro je u brija~nici u zanatskom centru u Novom Pazaru u 85-toj godini. 65. Murataga Kurtagi} evocira u svom intervjuu sa Dr. Zlatkom ^olakovi}em uspomene na Hamda \ondi}a, ali ga gre{kom naziva Mehdo. (Vidjeti: Z.^olakovi} - Marine ^olakovi}-Rojc, Mrtva glava jezik progovara … 20. 66. Prema pri~anju Ibra Hajrovi}a, Zeko je `iveo u malehnoj ku}ici (“od plota sa ognji{tem”), na putu prema Op{tini Delime|e. 67. V. Muratovi}, Epska pesma kod Muslimana oko Novog Pazara, Prilozi prou~avanju narodne poezije, knj. 2, sv. 1-2, Beograd 1935, 111. 68. Ibidem, 112. 50 April - jun 2007. 6 te mnogih Pe{teraca. Zbog tih svojih sposobnosti ~esto je mje{tanima i drugim nusafirima pjevao. Iz velikog zadovoljstva guslao je i svom bli`em dru{tvu, ali je to ~inio rijetko Bo{nja~ka rije~ me mjeseca ramazana. Tada su sa~injeni i prvi tonski snimci D`emaila Zogi}a za kolekciju ~uvenog homerologa Milmana Perija (1902 - 1935). Umro je u 69 godini u Novom Pazaru.71 Ramo Babi}, snimljen ispred svoje vodenice na Pojilima u Novom Pazaru sa potpisom Alberta B. Lorda, snimljeno 1962. godine. (snimak: kolekcija R. [krijelj) jer je bio zauzet slu`enjem kahve i do~ekom gostiju i ~esto je vodio ra~una da dovede pjeva~e u svoju “kahvu” radi zabavljanja gostiju.69 U kahve~ajnici D`ema Zogi}a u Novom Pazaru su ~esto guslali Salih Ugljanin i Sulejman Maki}70, naro~ito u vrije- Kako je sam govorio, najomiljenija pjesma D`ema Zogi}a je bila “Boji~i} Alija izbavi |ecu Alibegovu”.72 Ramo Babi} (1902 - 1985)73 je ro|en u selu Gluhavica, op{tina Tutin. U~enik je ~uvenog guslara Riza Kuki}a.74 Imao je 12 godina kada je od pomenutog hod`e mula Riza, koji je umro 1918. ili 1919. godine, nau~io da pjeva uz gusle.75 U Novi Pazar je sa porodicom76 do{ao 1930. godine kao otpu{teni `andar, osoba koja je u to vrijeme bila progla{ena za nepouzdanu li~nost naklonjenu komunisti~koj partiji. Dr`ao je dugo vodenicu na Pojilima u Novom Pazaru gdje je svojim prijateljima i posjetiocima ~esto pri~ao i gudeo o bo{nja~kim epskim junacima i njihovim podvizima u borbama sa bjelosvjetskim kraljevima i carevima, vojskama i |emijama, gospodarima i slugama, }esarima i vezirima. Bio je omiljeni guslar Alberta Lorda77 koji mu je jednom prilikom poslao i fotografiju sa posvetom na pole|ini. ”Pri pjevanju on izgovara veoma jasno i pjeva u prijatnom ritmu i sa prijatnom melodijom”78 - pi{e Alberd B. Lord o Ramu Babi}u. Guslao je svuda i od 1950. do 1951. godine bio rado vi|en u dru{tvu istra`iva~a i sakuplja~a umjetni~kog blaga usmenog narodnog kazivanja. Svi pe{terski guslari su snimani tonski na gramofonskim plo~ama,79 magnetofonskim i filmskim vrpcama. 69. Ibidem 16. 70. Dobijali su 100 dinara ili 100 oka `ita za izdr`avanje porodice, a guslar je stanovao i hranio se u ku}i kod D`ema. Prihod od bak{i{a nije bio zanemarljiv i kretao se do 60 dinara za jednu no}. (Serbocroation Heroic Songs (Collected by Milman Parry edited by Albert Bates Lord) vol. II … XV.) 71. Bio je o`enjen Had`imanom Ma{ovi} iz Gucevi}a sa kojom je imao dvije k}eri: Ramizu i Hasniju (1956) koja je udata za Hasiba Demirovi}a iz Potreba. Hasiba `ivi u naselju Selakovac u Novom Pazaru. 72. Aida Vidan, Embroidered with Gold, Strung with Pearls (The Traditional Ballads of Bosnian Women), no. I, Milman Parry Collection of Oral Literature publications, Cambridge, Massachusetts 2003, 39. 73. Babi}i su u oblast Novopazarskog sand`aka do{li kao muhad`iri iz Nik{i}a poslije njegovog zauze}a 1877/78. godine Tamo se me|u buljukba{ama, uz Had`imani} Dura i Hasana D`idi}a, pominje i Ja{ar Babi}: U Nik{i}u, gradu krvavome. Svak se boji Had`imani} Dura, A sam Duro, Babi}a Ja{ara — Obojica D`idi}a Hasana. Prema pisanju Obrada Cicmila: “Bojali su ih se kako grani~ari Crnogorci, tako i nik{i}ki Turci”. (Obrad Cicmil, Pevanje “izglasa”, Prilozi prou~avanju narodne poezije, god. 1. sv. 2, Beograd, novembar 1934, 246). 74. Kuki}i su porijeklom od Nik{i}a, odakle su pred kraj 19. stolje}a do{li u Crnokrpe kod Bi{eva (Ro`aje), a odatle u s. Raduhovce, nakon ~ega su pre{li u selo Gluhavicu. Danas se prezivaju po ~uvenom Rizu - Rizovi}i. 75. Serbocroation Heroic Songs (Collected by Milman Parry edited by Albert Bates Lord) vol. II … XXIX. 76. Ramo je u to vrijeme imao suprugu i sina Muharema (1928), a kasnije su mu u Novom Pazaru ro|eni i sin D`emailD`emko (1937) i k}er Kimeta (1941 - 2005). Ramov sin Muharem je 1958. oti{ao u Tursku. 77. Ramo Babi}, je u Novom Pazaru 1962. A. B. Lordu ispjevao svoju verziju “@enidbe Smailagi} Meha”. (Vidjeti: Z. ^olakovi}, Marina Rojc ^olakovi}, Mrtva glava jezik progovara … 595.) 78. Serbocroation Heroic Songs (Collected by Milman Parry edited by Albert Bates Lord) vol. II… XXX. 79. Zahvaljuju}i stipendiji “Harwards Society of Fellows” iz fonda koji je snosio tro{kove dolaska Nikole Vujinovi}a na Harvard, prepisani su (1937) snimci je sa gramofonskih plo~a snimljenih 1933. i 1943. u Jugoslaviji. April - jun 2007. 51 Bo{nja~ka rije~ Vehbija Muratovi} pominje guslare me|u `enama, koje su pjevale i pred ozbiljnim skupinama ljudi. Pominje se Arifa [alja iz Koni~a koja je dobro gudjela i pjevala, naro~ito me|u rodbinom, djecom i `enama. Umrla je u 55-toj godini `ivota, oko 1934. godine. Druga je Kada Kola{inac iz sela Glogovik, dobar guslar koja je znala mnogo pjesama. Oko 1935. godine imala je vi{e od {ezdeset godina.80 Brnji~ko-Kladni~ka {kola Brnji~ko-Kladni~ka {kola, koju predstavljaju Arif Karalje{- 6 kovi} (Brnjica), Halid Bihorac (1864) iz Zaje~i}a,81 Huso Daglar (1880 - 1961) iz Ursula, Ra{id Hasoti} (1872) iz Vape, Ramo Tokovi} (1900 - 1985) iz Sjenice i mnogi drugi. ^uveni brnji~ki guslari Karalje{kovi}i (Aljo ]oro i sinovi Halim i Hasim), iz s. Ko{kova kod Bijelih Voda (Novi Pazar) potomci nadaleko znanog epskog pjeva~a Arifa Karalje{ka. Neki od njih su bili Himove daid`e. Vrlo uzbu|eno o njemu govori i Murataga Kurtagi}: “Ej, i on je bio (pljesak ruku). Vala je ta …”82 Arif Karalje{ko83 ili Karalje{ak je ~esto boravio u ku}i i radio na imanju Maki}a u selu To~ilovu. Kad je Sulju Maki}u bilo 15 godina, Arif ga je u~io gudjeti i pjevati. Maki} svjedo~i da je najprije opona{ao svog u~itelja koji mu je pjesmu pokazivao najvi{e tri puta i to ne tako detaljno, jer, postojao je merak za stare kraje{nice i rad: “goni, goni, goni”.84 O Karalje{ku govori i Sait Ljaji} (1882 -...), vodeni~ar i ljevoruki guslar iz sela Rogatac, kojeg nalazi Matija Murko. On je isticao da je nau~io guslati od Arifa Karalje{kovi}a i nekih pe{terskih guslara.85 sa jo{ najmanje 70 rodova Brnji~ana, Ra{id (H)Asoti} iz Vape (Sjenica), u pe{terskoj no{nji sa kra}im {alom (snimak iz kolekcije Matije Murka) “Lako ti je pre}i [are i Ljutaje, alj’ je te{ko pre}i Karalje{ planinu.” Karalje{kovi}i su, izme|u 1924/25. i 1934/35. godine do`ivjeli egzodus. Pre{li su da `ive na vrh sela Ko{kovo u blizini Bijelih Voda. @ivjeli su vrlo te{ko i komitski. Kao svjedo~anstvo o tome ostali su samo stihovi: Husein - Huso Daglar (1880-1961), ~au{ i borozan (truba~) [emsi Pa{e Bi{evca (1840 - 1908) i vrsni kladni~ki, brnji~ki, ~itlu~ki i me|ugorski guslar (snimak: kolekcija R. [krijelj) Huso Daglar (1880 - 1961), je ro|en u selu Ursule, Sjenica. Bio je najprije borozan (truba~) u vojsci [emsi-pa{e Bi{evca.86 Gusle je u~io gudeti i graditi od o~evih daid`i}a Derva i Zeka Burovi}a iz sela ^itluka. Proslavio se po pe{terskim selima (Dra`evi}u, @itni}u, Kame{nici, Me|ugoru, Ba}ici). O njegovim naratorskim sposobnostima svjedo~e brojni neobjavljeni zapisi. Sa grupom vi|enijih Bo{njaka iz sjeni~kog kraja u~estvovao u brojnim operacijama osmanlijske vojske. Bio je omiljen i vrlo cijenjen u narodu. Permanentno je boravio u selu Me|ugoru, {to je uzrokovalo da se oko njega formira grupa tada mladih epskih pjeva~a i guslara. 80. V. Muratovi}, Epska pesma kod Muslimana oko Novog Pazara, Prilozi prou~avanju narodne poezije, knj. 2, sv. 1-2, Beograd 1935, 113. 81. Kada je ekipa Milmana Perija 1934. godine snimala Halida, bilo mu je vi{e od 70 godina. 82. Zlatko ^olakovi}; Marina Rojc ^olakovi}, Mrtva glava jezik progovara … 20. 83. Karalje{ko, od tur. kara-crn, mrk; i alb. lesh - vuna, vlas. 84. Serbocroation Heroic Songs(Collected by Milman Parry edited by Albert Bates Lord) vol. II… XXX. 85. Dr. Matija Murko, Tragom srpsko-hrvatske narodne epike… 95. 86. Husein je bio i izvanredan svira~ na gajdama od jare}e ko`e, kojima je sam izra|ivao piskove. Gajde je, prema pri~anju njegovog sina Rasima (1912), nosio 12 godina. Svirao je i frulu bez danceta. Kao privr`enici sultana Abdulhamida II (1876 - 1909), u~esnik je u borbama protivu mladoturaka na Baba Tepe kod Manastira (Bitolj). Spasao je svoje saborce od iznenadnog upada Mladoturaka “puhnuv{i sna`no u boriju”. Zasvirao je toliko sna`no da mu je pukla krv na usnama. Zbog toga je li~no od [emsi-pa{e unaprije|en u ~au{a. Umro je i ukopan na mezarju u Bijelim Vodama, Novi Pazar. Godine 1937. poku{ava da ode u Tursku, ali zbog komplikacija oko naplate zemlji{ta ostaje da `ivi u mjestu Jedra blizu sela Muhovo (Novi Pazar). Njegov sin Rasim sa porodicom odlazi 1999. godine u Sarajevo. 52 April - jun 2007. 6 Ramo Tokovi} (1900 - 1985) iz Sjenice, porijeklom iz Vrsjenica, bio je jo{ jedan od odabranih Lord-Bajnamovih pjeva~a.87 Bo{nja~ka rije~ vnika ove grupe je bio Muslija ^olovi} iz Dujaka (1902-1985) koji je kao samac, nadni~ar, bez porodice ve}i dio `ivota je proveo i umro u selu Kame{nica.88 Me|ugorska {kola Me|ugorska pjeva~ka skupina je nastala pod utjecajem dviju {kola: Brnji~ko-Kladni~ke i ^itlu~ke. Ovu grupu guslara predvodi njen najizrazitiji predstavnik Himo Ibrovi}. Ramo Tokovi}, 12. novembra 1967. (snimak: kolekcija R. [krijelj) U periodu 1941 - 1944) je bio komandir muslimanske `andarmerije, i jedan od najzaslu`nijih pojedinaca za spre~avanje me|unacionalnih sukoba na prostoru izme|u gornje-pe{terskih sela Bu|eva, Suhodola i \erekara. Bio je omiljen u narodu i poznat kao o{trouman i pravedan muslihun. Do smrti je radio kao mutevelija (ekonom) d`amije Valide Sultan u Sjenici. Bio je vrstan kosa~ i kao kosba{a bio ~uven u sjeni~kom kraju. U ovu skupinu pjeva~a pripada i Hazir ^olakovi} iz Kladnice, koji je Lord-Bajnamovoj ekipi 1965. godine ispjevao: “Dvije sultanije i Murat bajraktar u Indiji” i “ Nahod Husein i Nahod Radovan, sinovi Alijini”). Jedan od izrazitih predsta- gov sin Idriz (1942). Uticaj Me|ugorske guslarske {kole i njena popularnost reflektovala se na mje{tane sela Ra{kovi}e u kome su guslali Najo Sejdovi} i Hivzo Fetahovi}. Svaka ku}a je u ovim selima radi ~estih posjedaka ili “guslarskih muhabeta” imala gusle, tako da je ostala izreka: “Silnoga li u Ho}ana mala sedam ku}a, a devet gusala.”89 Me|u predstavnicima ove {kole posebno mjesto zauzima izvrsni [efko Ibrovi} (1932 2007), tako|er rodom iz sela Me|ugora, od oca Ibra i majke [efke. Guslati je u~io od svog ami`de Hima. Izvjesno vrijeme provodi u Francuskoj. Po preporuci rahmetli [efkovog starijeg brata, rahmetli Alja iz Novog Pazara, pjevao je 1962. godine u zadru`nim domu u Dugoj Poljani, pjesme: “@enidba Ajanovi} Meha” i “Ropstvo ki}ene Fatime.” Himo Ibrovi} (1912 - 1981) je ro|en u selu Me|ugor. Ovaj izvanredni svira~ (svirala bez dna - brenceta, gajde), pjeva~ i guslar, plenio je pa`nju po pe{terskim posjedcima. Gudeo je svuda, ~ak i u Makedoniji, a naj~e{}e kod Duljevi}a u Me|ugoru (kod Desta i Feha Duljevi}a - oti{li u Tursku). Nastavi}e se. Gudeo je u zadru`nom domu u Dugoj Poljani (danas je tamo pijaca), Rasnu, Novom Pazaru. U~enik je Sulj Make, Re{a Ali Had`i}a, Husa Daglara, Derva Burovi}a i svojih daid`a Karalje{kovi}a. Godine 1963. je pjevao u Dugoj Poljani, ekipi snimatelja pod rukovodstvom A. Lorda i D. Bajnama (“Pa{i} Husein i Tokalija Ban”; “Vili} Husein i ban od Jegeta”; “Sirotan Alija izbavlja sestru” i “@enidba Ajanevi} Meha) i u hanu Avdovi}a u selu Rasnu 1965. godine (“Sestra izbavlja Boji~i} Aliju iz ropstva” i “Ajkuna izbavlja bra}u Hrnjice iz ropstva u ]orfezu”). Uz dobro ovlada- [efko Ibrovi} iz Me|ugora sa guslama (lijevo, nu tehniku disanja, mo- snimljeno 1975. u Milhauzenu, Francuska). skora bio jedini medu `ivim pjeva~ima gao je da svira po sahat Do Lord-Bynama (snimak: kolekcija R. [krijelj) bez predaha, pri~a nje- 87. Godine 1962. je u restoranu Bori}i (Sjenica) spjevao pjesme: “Halil na ko{iji izbavi Ahmed-begove k}eri” i “Smrt Sirotan Alije”. 88. Prema kazivanju Jonuza Ibrovi}a (1924) iz Kame{nice. 89. Ho}anin, -i (mn.), popularni naziv za stanovnika sela Ra{kovi}e na Pe{teri (Sjenica). Ime ( prema kazivanju starijih) dolazi od jednog od njihovih predaka iz plemena Hoti. April - jun 2007. 53 Bo{nja~ka rije~ 6 DOGA\AJI Promocija knjige Akademika Ja{ara Red`epagi}a “Na raskr}u vremena - Od Kapetanovi}a do Mu{ovi}a” Prikaz ljudi i vremena U okviru programa obilje`avanja najvi{eg bo{nja~kog nacionalnog blagdana, Dana bo{nja~ke nacionalne zastave, u Glavnom uredu Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, u Novom Pazaru, 10. maja 2007. godine odr`ana je promocija najnovije knjige akademika Ja{ara Red`epagi}a: “Na raskr{}u vremena - Od Kapetanovi}a do Mu{ovi}a”. ma teorijske i komparativne pedagogije i metodologijom pedago{kih i albanolo{kih istra`ivanja. Zanimala su ga i neka susjedna podru~ja, fundamentalni problemi iz psihologije, knji`evnosti za djecu, a poodavno i islamsko-perzijska kultura. Interesuje se za poeziju, nau~nu i knji`evnu kritiku”, kazao je, najavlju}i promotere knjige akademika Red`epagi- Sa promocije u Glavnom uredu BNV - Fuad Ba}i}anin, [efket Krci}, Ja{ar Red`epagi}, Alija D`ogovi} i Red`ep [krijelj Na promociji ovog izuzetnog djela pored autora, akademika Red`epagi}a, govorili su Alija D`ogovi} - predsjednik Foruma Bo{njaka Kosova, histori~ar iz Novog Pazara mr. Red`ep [krijelj, a nau~no-knji`evnu analizu bo{nja~kih raskr{}a akademika Ja{ara Red`epagi}a iznio je prof. dr. [efket Krci}. Najavljuju}i autora i njegovu knjigu, moderator promocije direktor novopazarske gradske biblioteke Fuad Ba}i}anin je istakao da je lepeza interesovanja i djelatnosti akademika Ja{ara Red`epagi}a izuzetno velika. “Akademik Red`epagi} se bavio op{tom i nacionalnom historijom pedagogije, problemi54 April - jun 2007. }a, Fuad Ba}i}anin. On je, dalje, naveo da je Ja{ar Red`epagi} autor preko dvadeset knjiga i vi{e od 400 nau~nih i stru~nih radova (od ~ega je veliki broj njih objavljen na albanskom, arapskom, francuskom, ma|arskom, makedonskom, persijskom, slovena~kom i turskom j eziku) i u~esnik brojnih nau~nih i stru~nih skupova u zemlji, kao i me|unarodnih nau~nih konferencija u Pragu, Moskvi, Ankari, Maha~kali, Sarajevu, Tirani, Teheranu. Govore}i o knjizi akademika Red`epagi}a, recenzent prof. Alija D`ogovi} istakao je, izme|u ostalog, da je ona izuzetno zna~ajno djelo nastajalo na temeljima na kojima su nastajala djela, i drugi radovi, posmatranih pisaca iz konteksta bo{nja~ke knji`evnojezi~ke kulture, te da je ona veliki doprinos cjelokupnom bo{nja~kom knji`evnom korpusu i da se iz njega ne mo`e izdvojiti ni po kojem razlogu ili ne~ijem li~nom stavu. Stoga }e ona, kako je to zaklju~io knji`evnik D`ogovi}, biti i neophodan priru~nik nastavnicima da svoja znanja o bo{nja~koj knji`evno-jezi~koj kulturi pro{iruju i, mo`da u nekim slu~ajevima, koriguju i ispravljaju ono {to im je nu|eno iz perspektive politi~ke knji`evne nauke, politi~ke historiografije i velikodr`avne namjetljivosti i agresivnosti po na~elima "uzmi, jer mora{"... Govore}i o knjizi, histori~ar mr. Red`ep [krijelj istakao je, izme|u ostalog, da ovu zanimljivu studiju akademika Red`epagi}a tematski i koncepcijski mo`emo posmatrati kao posebno zna~ajan prilog podrobnijem pristupu i analizi razvoja knji`evnosti i folozofsko-psiholo{ke misli me|u knji`evnim stvaraocima Bo{njacima. On je u svojoj prezentaciji naglasio da je ona po svojoj koncepciji filozofska, eti~ka, sociolo{ka i kao literarna forma, svojom konceptualno{}u primarno kulturolo{ka studija, te da “sa sobom nosi heterogenost i snagu svoje poruke koja dose`e u sve pore insanskog `ivota, nude}i potrebne eti~ke postulate na kojima je nastajala na{a kulturna i znanstvena potka na kojoj mi danas izgra|ujemo odgovornost i dostojanstvo `ivljenja”. Isti~u}i u svojoj analizi da su svi Red`epagi}evi prilozi u ovom djelu ustvari, knji`evni i umjetni~ki prorteti knji`evnih stvaralaca koji su ostvarili zna~ajan trag u svom vremenu, 6 prof. dr. [efket Krci} kazao je da je Red`epagi}eva knjiga “istinska metodolo{ka analiza djela bo{nja~kih stvaralaca, kako bi se prona{le kop~e izme|u njihovih koncepcija i na primjeran na~in predstavili javnosti, tj. bili dostupni onima kojima su najpotrebniji, a to je {kolskoj i studentskoj populaciji, kojoj treba pomo}i da na adekvatan pedago{ko-psiholo{ki na~in, kakav njeguje akademik Red`epagi}, sa~uva svoj kulturni i nacionalni identitet. Izra`avaju}i zahvalnost organizatoru promocije, prije svih predsjedniku Bo{nja~kog nacionalnog vije}a dr. Sulejmanu Ugljaninu i predsjedniku Izvr{nog odbora Esadu D`ud`evi}u, kao i promotorima njegove knjige — recenzentu prof. Aliji D`ogovi}u, prof. dr. [efketu Krci}u i Mr. Red`epu [krijelju, akademik Red`epagi} je kao motiv za svoje posljednje djelo istakao nedovoljnu istra`enost i prou~enost misli, ideja i koncepcija petnaestorice autora, kako je to u naslovu kazao, “Od Kapetanovi}a do Mu{ovi}a”. “Nije pretjerivanje ako ka`em da svi oni zaslu`uju posebne monografske studije. Zavrijedili su posebice za bo{nja~ki narod, a niz knji`evnika i nau~nih pregalaca (npr. Mehmed-beg Kapetanovi}, dr. Safvet-beg Ba{agi}, dr. Fehim Bajraktarevi}, dr. [a}ir Sikiri}, akad. ]amil Sijari}, akad. Husein Ba{i}, akad. Zuvdija Hod`i} i drugi) i za druge narode: Turke, Arape, Perzijance, Srbe, Hrvate, Albance, Crnogorce, Rome i ostale narode — njihovu historiju, obi~aje, jezik, eti~ke osobenosti i kulturu”, rekao je obrazla`u}i svoju knjigu akademik Red`epagi}, isti~u}i da, bude li ona podsticaj daljim traganjima o tim i drugim stvaraocima, a srednjo{kolcima, studentima i nastavnom osoblju na bosanskom jeziku, razumije se, i drugim gra|anima, prije svega ove etni~ke populacije, od pomo}i kao priru~na ud`beni~ka literatura, ve} time }e se potvrditi opravdanost objavljivanja radova ove vrste. Bo{nja~ka rije~ Sa promocije u Glavnom uredu BNV Akademik Ja{ar Red`epagi} Akademik Ja{ar Red`epagi} je ro|en 16. januara 1929. godine u Plavu, gdje je zavr{io osnovnu {kolu. Gimnaziju je poha|ao u Beranama i Pe}i. Studirao je na pedago{koj grupi predmeta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao 1953. godine, a i doktorirao 1965. godine. Radio je kao redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Pri{tini gdje je i penzionisan 1990. godine. Redovni je ~lan Akademije nauka i umjetnosti Kosova, a u dva navrata je bio generalni sekretar i dva puta potpredsjednik ove nau~ne institucije. Akademik Red`epagi} je dobitnik brojnih priznanja za nau~ni, pedago{ki i dru{tveni rad. Tokom svog radnog vijeka obavljao je mnoge zna~ajne funkcije: bio je predsjednik Sindikata prosvjetnih i nau~nih radnika Kosova, predsjednik Izvr{nog odbora Pokrajinske zajednice za nau~ni rad, ~lan Odbora za koordinaciju nauke i tehnologije SFRJ, ~lan Prosvjetnog savjeta Kosova, predsjednik Odbora za pedagogiju i psihologiju ANUK, a djelovao je i na mnogim drugim zna~ajnim funkcijama. Akademik Ja{ar Red`epagi} `ivi i radi u Pri{tini. Sa promocije u Glavnom uredu BNV April - jun 2007. 55 Bo{nja~ka rije~ 6 Alija D`ogovi} Vrijednosti i funkcija knjige “Na raskr}u vremena - Od Kapetanovi}a do Mu{ovi}a” Studija o bo{nja~koj knji`evnosti Evo primjera da mi Bo{njaci mo`emo da potvrdimo da smo narod knjige, ravan sa svim drugima oko nas, da smo narod veliki duhom i pisanom rije~ju. Prof. dr. Ferid Muhi}, koji je trebao da govori o Ja{aru Red`epagi}u, iz opravdanih razloga nije stigao. On je lijepo govorio o dobroj knjizi koja je predmet ove sve~anosti. @ao mi je {to njegovu besjedu ne}emo ~uti, ali vas upu}ujem na tekst njegove recenzije na kraju ove knjige. Ferida sam, govore}i o njegovim knjigama, nazvao putuju}om akademijom, ~ovjekom najvi{eg eti~kog Vrha, onog kako sam veli: "Ako nema Vrha, nema ni{ta..." Bilo bi lijepo ~uti sud o Ja{arovoj knjizi i njenoj kulturnoj semiotici i misiji od tog na{eg (bo{nja~kog) Vrha... Feridova ocjena, a naravno i moja je, bez dileme - da je ova Ja{arova knjiga djelo visoke nau~ne i knji`evno-historijske vrijednosti. Imao sam prilika da o Ja{aru Red`epagi}u, pjesniku i nau~niku, doktoru pedago{kih nauka, akademiku, pi{em i govorim vi{e puta za relevantne knjige i prilike i za skupove prigodnog karaktera. Ipak, najvi{e sam o Ja{aru govorio i pisao kao o pjesniku koji je objavio nekolike zbirke poezije. O njemu sam govorio kao o pjesniku originalnog izraza i lijepe poetske lingvistike, dakle jezika u funkciji poetike iz one leksikom bogate i semiotikom slo`ene dijalekatske plavske izoglose. Tu, kod Ja{arovog jezi~kog izraza, kod one bajkovite i {arolike stilofonije, uvijek sam zastajao i oslu{kivao zna~enja Ja{arovih stihova, stile56 April - jun 2007. ma u njihovom kontekstu, i fonova koji struje iz one narodne plavsko-limske fonologije i morfonoligije. Taj {um je bio i {um pjesnikove du{e i {um Lima, koji se tik ispod mosta ni`e Plava rastavlja sa jezerom. Iz tih pro~itavanja i oslu{kivanja i Ja{ara, i Plavskog jezera i Lima, kao da sam formirao stav, svakako subjektivnog znaka, da je Ja{ar pjesnik finog senzibiliteta, nje`ni i tihi pjesnik, nenamjetljiv i skroman, zaljubljenik u rije~i kojima se gradi pjesma, i zaljubljenik u pjesme koje pjevu{e njegovi sunarodnici i zavi~ajci u Plavu. Velika je Knjiga `ivota koju je Ja{ar ponio iz Plava, da se od nje nikada ne rastane, ni u Zagrebu gdje se usmjerio na izu~avanje pedago{kih znanja, biografije, i bibliografije, koje bi za ovakav razgovor zahtijevale i druga~iji vremenski prostor, i trud da se istra`i sve {to je napisao u oblasti poetike i u oblasti nauke. A to je zaista veliko, pa se ~itaoci moraju pobrinuti da sve to urede po svojem interesovanju i potrebama. Nisam mogao da izbjegnem utisku da o Ja{aru ne ka`em i ovo {to je diskurs njegove pjesni~ke li~nosti i njegove lirske intime. To sam u~inio jer mislim da je iz takvog odnosa proistekla Ja{arova ljubav prema pedago{kim naukama, sa namjerom da svoj sentiment i naslije|eni vaspitni kod preto~i u knjige o dobrom vaspitanju i u knjige o tome koliko je vaspitanje dio kulture svakog pojed- Alija D`ogovi} i Ja{ar Red`epagi} ni u Pri{tini gdje je ta znanja prenosio na studente vi{e od jednog radnog vijeka, te ni na putovanjima od Pariza, Moskve, [iraza (zemlje Firdusija i Kajama), te po cijeloj Gr~koj i jo{ nekim zemljama Starog Mediterana... Neka ova referenca bude kao ne{to umjesto uobi~ajene inca, {ta se sve u dru{tvu posti`e vaspitanjem, a u ovom kontekstu i obrazovanjem. Ove su ga nauke sasvim osvojile, a ja bih rekao da je on osvajao njih dugom i predanom borbom, zapravo posve}enjem ovim naukama. U svojem dugogodi{njem pedago{kom radu, Ja{ar je ne 6 samo u~io druge kako da vaspitavaju i obrazuju, ve} je na njih prenosio i znanja i iskustva, pa su mnogi njegovi studenti po{li istim stazama i danas su doktori pedago{kih nauka, magistri, predava~i na fakultetima i u odgovaraju}im {kolama. Ali, ovo nije sve. Ja{ar se za vrijeme od zavr{etka studija u Zagrebu, pa do danas, bavio nau~nim radom, knji`evnim-ne uzgred ve} uvijek motivisan i s razlozima pisanja. Bavio se i dru{tvenim radom obrazovnog, reformatorskog i organizacionog karaktera. Tema ovih dana{njih razgovora je jedna Ja{arova nova knjiga, ~iji je naslov prezentiran u sintaksi~koj stilemi pro{irene strukture i zna~enja "Na raskr{}u vremena od Kapetanovi}a do Mu{ovi}a". U nedostatku ud`benika i adekvatne literature, ova knjiga dolazi u pravi trenutak u proces obrazovanja u mnogim {kolama u kojima se izu~avaju bosanski jezik i knji`evnost, a to su bo{nja~ke dru{tvene sredine u kojima je ovaj nastavni predmet relativno nov. Te su nam sredine dobro poznate, pa ih nije potrebno posebno apostrofirati. Va`no je da smo dobili knjigu koja je i nau~no i knji`evno djelo, ali i djelo ud`beni~ke sadr`ine i funkcije. Zato se mo`e upotrebljavati u nastavi i kao ud`benik i kao pomo}na literatura pri obradi pojedinih pisaca ili knji`evnih oblasti i stilskih formacija, kao na primjer: savremena bo{nja~ka knji`evnost, socijalne knji`evne teme u korpusu bo{nja~ke knji`evnosti, bo{nja~ki pisci u postalhamijado knji`evnosti, savremeni tokovi u bo{nja~kom knji`evnom sistemu, usmjerenost ka evropskim knji`evnim konceptima, i sl. Za ovu Ja{arovu knjigu moglo bi se re}i da je studija o bo{nja~koj knji`evnosti na cijelom prostoru bo{nja~ke kulture i predstavlja djelo koje se uklapa u cjelokupni bo{nja~ki knji`evni sistem i knji`evnu tra- Bo{nja~ka rije~ diciju, dakle-panorama koja je ovom sistemu nedostajala i iz ove na{e bo{nja~ke, vanbosanske, perspektive. Ipak, ova knjiga nije subjektivno gledi{te na pojedine pisce i vrijeme u kojem su stvarali, ve} je ova knjiga objektivni pristup bo{nja~kim knji`evnim standardima i refleksima u sferama izvan tradicionalnih centara i utvr|enih stilskih pravaca. To je razlog da se ovoj knjizi dodijele najve}i poeni za njeno pisanje, za njenu funkciju i pohvale autoru da uradi ovaj veliki knji`evno-kulturni projekat. Ja{ar Red`epagi}, kao iskusan pedagog i metodi~ar, osmislio je ovu knjigu ba{ onako kako ona treba da vr{i svoju misiju: knji`evno-ud`beni~ku, a posebno onu privla~nu za sve kategorije ~italaca, osobito one najmla|e koji ulaze u svijet knji`evnosti, uglavnom preko tu|ih knji`evnih resursa, pa ovim djelom dobijaju potvrdu i o postojanju bo{nja~ke knji`evnosti visokih vrijednosti. To je i osobita hrabrost da ova knjiga do|e u ruke bo{nja~ke djece, danas kada je svaka rije~ na ni{anu. I kada se svaka rije~, ako nije argumentirana, mo`e pretvoriti u kvaziknji`evnost, la`nu historiju ili patetiku... Ova knjiga podijeljena je na ~etiri ciklusa, ili odjeljka o piscima koji su, u okvir u svojeg kruga, bliski po generacijskom klju~u, po tematskim i stilskim zna~enjima. U tri ciklusa autor Red`epagi} je smjestio studije o petnaestorici bo{nja~kih pisaca, dok se u ~etvrtom ciklusu nalaze eseji o pojedinim aktuelnim temama kod Bo{njaka i njihovih susjeda. Red`epagi} je nau~nom opservacijom i metodologijom po{ao od knji`evnog "raskr{}a" koje, po njegovoj argumentaciji po~inje od Kapetanovi}a i Ba{agi}a i ispoljava se kao stilska formacija ka novom knji`evnom izrazu i evropeizaciji bo{nja~ke knji`evne misli. Red`epagi} je posebnu pa`nju posve- tio dvojici pjesnika s po~etka XX vijeka — Rifatu Burd`ovi}u i Hivzi Sulejmaniju, kao za~etnicima socijalne sand`a~ke bo{nja~ke knji`evnosti. (Hivzi Sulejmanija, isto onako kao i Esada Mekulija i kompozitora Red`a Muli}a, mo`emo smatrati i bo{nja~kim kada se posmatra njihovo "rano stvarala{tvo".) Ja{ar je prvi dao cjelovitiju sliku knji`evnog stvarala{tva Rifata Burd`ovi}a i Hivzi Sulejmanija. O Rifatu se govorilo samo kao o revolucionaru Tr{i, a sada znamo da je bio i falco peregrinus, kako bi rekao Ferid Muhi}, dakle pjesnik koji je uzletio, kao onaj Bodlerov galeb, prema Suncu. U ovom kontekstu je sand`a~ki feniks i "traga~ za izgubljenim vremenom" Muhamed Abdagi} — pjesnik stilskog izraza od folklora ka modernizmu. A zatim i Huso Ba{i}, bard sand`a~ke knji`evnosti, histori~ar vremena za dva zadnja stolje}a, interpretator lingvisti~kog resursa plavskogusinjske dijalekatske izoglose. Red`epagi} je s posebnim entuzijazmom istra`ivao umjetni~ke vrijednosti djela Mehmeda Me{e Selimovi}a i ]amila Sijari}a, vrhova bo{nja~ke knji`evnosti, osloba|aju}i Me{u od onih teza koje su mu dopisivali re`iseri genocidnih politi~kih namjera. (A Me{a je Bo{njak svim svojim bi}em: genetskim, duhovnim, jezi~kim, filozofskim... Bez dileme i oponencije.) Ja{ar, u daljem nau~nom postupku opservira i pisce novije knji`evne formacije — one vitmenovskog stilskog manira, kao i one stvaraoce koji jo{ njeguju klasi~ne poetske i stilske standarde. Opserviraju}i ove knji`evne teme, `ivotopise pisaca i njihova djela, autor je bio objektivan u davanju sudova o umjetni~koj vrijednosti svakog apsolviranog djela, o mjestu pisaca u bo{nja~koj historijskoj dijahroniji i sinhroniji, te o svim drugim zna~enjima ove knji`evne April - jun 2007. 57 Bo{nja~ka rije~ materije. Svoje esejisti~ko-kriti~ke opservacije usmjeravao je po metodologiji dobrog profesora, da bi sve to ~itaocima bilo pristupa~no i jasno, dakle jezikom i stilom po metodu: jasno u knjizi — jasno u glavi ~italaca. Nije potrebno separirati ovu cjelinu i ukazivati na to koje je sve pisce Ja{ar elaborirao. To, naravno, ostavljamo ~itaocima, da motivi{emo njihov interes da knjigu imaju i da se uklju~e u onaj oblik kreacije koji se naziva ~itanje i do`ivljavanje, jer to je i zadatak knji`evnosti i nauke o knji`evnosti... Htio bih da potvrdim ono {to sam rekao u recenziji: Ova knjiga je vi{estruko zna~ajno djelo. Nastajalo je na temeljima na kojima su nastajala djela, i drugi radovi, posmatranih pisaca iz konteksta bo{nja~ke knji`evnojezi~ke kulture. Ona je veliki doprinos cjelokupnom bo{nja~kom knji`evnom korpusu i iz njega se ne mo`e izd- 6 vojiti ni po kojem razlogu ili ne~ijem li~nom stavu. Da potvrdim i ono {to sam ve} rekao u prethodnim sekvencama ovoga saop{tenja, a to je da je ova Ja{arova knjiga neophodna ud`beni~ka literatura za nastavne procese u srednjim {kolama ali i na fakultetima gdje se izu~avaju knji`evnost i jezik Bo{njaka. Ujedno }e ovo djelo biti i neophodan priru~nik nastavnicima da svoja znanja o bo{nja~koj knji`evno-jezi~koj kulturi pro{iruju i, mo`da u nekim slu~ajevima, koriguju i ispravljaju ono {to im je nu|eno iz perspektive politi~ke knji`evne nauke, politi~ke historiografije i velikodr`avne namjetljivosti i agresivnosti po na~elima "uzmi, jer mora{"... Ova Ja{arova knjiga je djelo uspjele nau~ne, literarne i jezi~ke literature, pedago{kog zna~aja, kulturolo{kog i historijskog, i posebno metodolo{kog u pristupu osvjetljavanja lika pisaca i analiti~ke opservacije njihove umjetnosti. Imaju}i u vidu sve ove vrijednosti, djelo se samo nudi ~itaocima i onima koji interpretiraju umjetnost rije~i, dakle knji`evnost. Djelo je pisano standardnim bosanskim jezikom, uz primjenu pravopisnih normi ovoga jezika. Ima razloga da Ja{ar napi{e i drugu knjigu iz ove oblasti i periodike bo{nja~ke knji`evnosti. Jo{ jedna grupa pisaca i knji`evnih tema ~eka na Ja{ara, a on to mo`e dobro uraditi. Time bi bo{nja~ka knji`evnohistorijska literatura bila kompletnija, osobito ona izvan dr`ave Bosne i Hercegovine. I na kraju, po`elimo Ja{aru da u ovim lijepim godinama radi sa jo{ ve}im elanom i entuzijazmom, i da o nekoj njegovoj novoj knjizi opet razgovaramo kao o djelu bo{nja~ke knji`evne kulture i bosanskoga jezika. Mr. Red`ep [krijelj Osvrt na knjigu “Na raskr{}u vremena - Od Kapetanovi}a do Mu{ovi}a” Neizbrisivi tragovi duhovnosti Knjiga naslova “Na raskr{}u vremena - od Kapetanovi}a do Mu{ovi}a", akademika Ja{ara Red`epagi}a, predstavlja jedan divan poku{aj da ista poslu`i kao svojevrsan egzemplar, ali i validan prilog prou~avanju bo{nja~kih knji`evnih stvaralaca po redoslijedu koji je sugerisan u njenom naslovu. Istina, javnost u Sand`aku, Bosni i Hercegovini, zemljama na{e biv{e jugoslovenske zajednice i {ire, veoma dobro poznaje pedago{ki i nau~ni put akademika i jednog od vode}ih nau~nih djelatnika na na{im prostorima, impozantnog bibliografskog potencijala, autora dvadesetak knjiga i vi{e od 400 nau~nih i stru~nih studija; histori~ara pedagogije i njenih prate}ih disciplina: teorijska i 58 April - jun 2007. komparativna pedagogija, didaktika, {kolska i porodi~na pedagogija. Ovu zanimljivu studiju akademika Red`epagi}a tematski i koncepcijski posmatramo kao posebno zna~ajan prilog podrobnijem pristupu i analizi razvoja knji`evnosti i folozofske-psihilo{ke misli me|u knji`evnim stvaraocima Bo{njacima. Rije~ je o literarnim majstorima koji za sobom imaju impozantan stvarala~ki opus koji, kako i sam pisac na nekoliko mjesta nagla{ava, zaslu`uju poseban znanstveni pristup. Ona je po svojoj koncepciji filozofska, eti~ka, sociolo{ka i kao literarna forma, svojom konceptualno{}u primarno kulturolo{ka. Niz prozno-poetskih koncepata plejade autora Safvet-be- ga Ba{agi}a, Mehmeda Selimovi}a, ]amila Sijari}a, Saita Orahovca, Huseina Ba{i}a, Zuvdije Hod`i}a, Muhameda Abdagi}a, Zaima Azemovi}a i dru- Mr. Red`ep [krijelj 6 gih dotaknuti su najslo`eniji misaono znanstveni horizonti. Istaknuti pedagog akademik Red`epagi} na{oj nau~noj javnosti nudi rasprave, niz svog originalnog nau~no-istra`iva~kog rada koji zahvata oblasti pedagogije, filologije, kulturne istorije, esejistike, ali i prikaza i recenzija o kojima je svoj stav i ocjenu izrekao niz meritornih i referentnih recenzenta. Tematski zanimljivo, autor ovu egemplarno sna`nu i faktografski ubjedljivu studiju posve}uje koherentnosti bo{nja~ke misli sa korijenima njenog historijskog pojavljivanja; jedne od metafora na{eg identiteta, na osnovu kojeg, koriste}i niz ~injenica, gradimo predstavu o razvojnim fazama moderne bo{nja~ke kulturne historije, koja, na na{u sre}u ili nesre}u, ne po~inje ustancima, ve} je rezultat nepravilnih prekrajanja i reformskih paketa evropskih sila koja su vijek i pol produkovale seobe i raslojavanje Bo{njaka. U takvim okolnostima, pravo je ~udo da se {to{ta i o~uvalo, pa nam pri recepciji ove lijepe studije nimalo ne smeta {to se autor bavi samo Bo{njacima. Tako se postepeno ukazuje prilika da ponudimo odgovor i konstataciju: da je ostalo iza nas vrijeme praznih i bajatih naklapanja o postojanju nekakvih “sinteti~kih nacija" kao “teorijske mistifikacije" kojima je osim nevi|ene netrpeljivosti prema drugim subjektima i narodima preostalo da prizivaju nacionalizme sudnjeg dana, ne poznaju}i realnost trenutka u kom smo svi skupa zate~eni. Taj hod po historiji nastajanja svebo{nja~ke sand`a~ke duhovnosti, kombiniran ozbiljnom rekonstrukcijom segmenata nacionalne i intimne historije Bo{njaka sa portretima kni`evnih i historijskih likova, generacijama mladih intelektualaca, ovu esejisti~ku besjedu Ja{ara Red`epagi}a vidimo kao podsticaj za bu|enje novih Bo{nja~ka rije~ duhovnih apetita. Ovakva je studija i svojstvena jednom pedagogu, uticajnom znanstveniku i knji`evniku zavidnog bibliografskog opsega, koja ima adekvatnu “recepturu" i znanstvenu te`inu u na{oj kulturnoj javnosti. Njom je postignut osnovni zadatak iscrpnog i kriti~kog predstavljanja djela na{ih duhovnih vrijednosti, koja ~ine sjajnu auru oko svebo{nja~ke kulturne scene. Tu se, kako ocjenjuje akademik Muhamed Filipovi}, oslikava duh jednog naroda kao subjektivan izraz cjelokupnosti uvjeta njegova `ivota, i onog specifi~nog odnosa prema `ivotu koji konstituira narod kao specifi~nu povijesnu opstojnost, jer povijesna tvorevina, i povijest, je njegov pravi izvor i medij u kojem se on javlja. Zbog toga se on najpotpunije i najsna`nije izra`ava, s jedne strane, u jeziku jednog naroda kao `ivom nosiocu povijesnog iskustva i na~ina do`ivljavanja svijeta i sudbine koja karakterizira taj narod i, s druge strane, u filozofiji, kao misaonom sabirali{tu povijesnog iskustva, kao zbori{tu njegovih op}ih odlika. U svim drugim tvorevinama kulture ovaj duh se izra`ava samo parcijalno, tj. samo onda i kada te tvorevine, a najvi{e posredstvom jezika, bivaju u sna`nom kontaktu sa povije{}u kao pravom osnovom `ivota svakog naroda. Literatura uop}e, a poezija posebno, samo je dijelom nosilac ovog duha. I ina~e je ovaj duh samo parcijalno prisutan u djelima duhovnog stvaranja, jer kao totalitet on se skriva u svim vidovima `ivota. Kako mi nemamo svoje filozofije - nastavlja Filipovi} - tj. kako nismo stvorili osobeni filozofski duh, to bi izgledalo da mi nemamo ni narodnog duha uop}e. Na{ narodni duh se tako gubi u nacionalnom duhu, koji je definiran nacionalnim jezikom i nacionalnom literaturom, a ispoljava se u na- cionalnoj povijesti. (Muhamed Filipovi}: “Bosanski duh u knji`evnosti — {to je to?”, @ivot, Sarajevo, 1966.) Jednom metodolo{ki oprobanom kompozitno{}u, akademik Ja{ar Red`epagi} znanstvenoj javnosti sebe prikazuje i dokazuje kao analiti~ara, esejistu i znanstvenika jasno intonirane ideje, ali i kao knji`evnika i znalca svih bitnijih komponenata, pravaca, u na{em ovoregionalnom vremenskom trajanju. Jedna od tako|e primordijalnih premisa autora Red`epagi}a je prezentacija reprezenata na{e pisane rije~i, koji }e u nizu dolaze}ih generacija na{ih knji`evnika imati ozbiljnih konkurenata. Ne skriva autor ni svoju namjeru da vrlo neinformisanom dijelu bo{nja~ke javnosti, posve plasti~no, pribli`i misaonoliterarni svijet pisaca i ba{tinika - osnovopolo`nika i nastavlja~a bogate bo{nja~ke pisane rije~i. Iskori{tena je prilika da se prika`e historijski razvoj svih primarnih segmenata na{e knji`evne teorije koji su od nemjerljivog zna~aja za mnoge grane mlade sand`a~ke i op{te bo{nja~ke znanosti, uklju~uju}i historiografiju, filozofiju, pedagogiju, etiku, psihologiju i ostale prate}e discipline. Zastupljeni su veliki znalci i knji`evnici iz Sand`aka i djelimi~no Bosne i Hercegovine: Mehmed-beg Kapetanovi} Ljubu{ak, dr. Safvetbeg Ba{agi}, Fehim Bajraktarevi}, [a}ir Sikiri}, Me{a Selimovi}, ]amil Sijari}, Muhamed Abdagi}, Rifat Burd`evi}, Sait Orahovac, Esad Mekuli, Husein Ba{i}, Zuvdija Hod`i}, Alija D`ogovi}, Zaim Azemovi} i Ejup Mu{ovi} - osnovopolo`nik historijske i etnolo{ke nauke u Sand`aku. Mogu}e je govoriti i o izvjesnom zaka{njenu ovako dobre studije, vrste ud`benika koji }e ispuniti vidljivu prazninu u na{oj nau~no-knji`evnoj teoriji, naro~ito u literarnom stvarala{tvu Sand`aka. Mnogi na{i kulturni ba{tiniApril - jun 2007. 59 Bo{nja~ka rije~ ci koje je profesor Red`epagi} zastupio u svojoj knjizi nisu slu~ajna pojava u bo{nja~koj nacionalnoj pro{losti i kulturi. Pod perom profesorovim, oni su vrlo vidljiva i najblistavija razvojna ta~ka u unutarnjim prestrojavanjima i skretnicama bo{nja~kog duha koje su diktirali vrlo sna`ni vanjski povijesni udari. U studiji je primjetan vrlo uspje{an poku{aj revitalizacije knji`evno-kulturne i povijesno opstale knji`evne ba{tine, kao odmjeravanje i pore|enje prema pripremljenom uzusu drugih naroda (Vuk, Gaj, Njego{, Pre{ern, na{i Mehmed-beg Kapetanovi} i Safvet-beg Ba{agi}), jer je svaki od njih vlastiti izraz i izraz duha svog naroda. Ova zanimljiva knjiga objelodanjuje nekoliko vrlo va`nih tokova razvoja, novijeg interpretiranja i procjene spojeva bo{nja~kog sa prate}om fenomenologijom i duhom Islama. Taj se spoj u ovoj dragocjenoj knjizi amalgira u nove, reklo bi se, vidljive razvojne faze bo{nja~ke duhovnosti u kojima se naslu}uje odre|eni filozofski pristup. Izbor tematike je ura|en prema literarno-znanstve- 6 nim rezultatima i veoma definiranom odnosu kritike, u kojoj autor formuli{e i daje odgovor na niz pitanja: {ta je postaklo ovaj izbor; po ~emu je zanimljiv; {ta je u takvom izboru vitalno i su{tinsko? Diskurs, za koji se u svojoj studiji opredjeljuje akademik Red`epagi}, prepoznatljiv je po prili~no strpljivom i radoznalom zalasku u razvojne etape i tajne bo{nja~kog jezika i kulture i nacionalne duhovnosti u kome se uo~avaju razlozi i posljedice, najmanje stoljetnog neopravdanog isukivanja bo{nja~ke iz drugih muslimanskih kultura. Takav diskurs prikazuje fazu diskontinuiteta, kojim je u intervalima obilje`en razvoj bo{nja~ke knji`evnosti. O~ekujemo da }e ponu|ene Red`epagi}eve knji`evno-teorijske i povijesne rasprave postepeno postati zna~ajna gra|a lekcija i eseja koji pribli`avaju misaonost i djelo dijela bo{nja~ke elite, ~iji se stvarala~ki opus mo`e mjeriti sa reprezentima bliskih entiteta i kultura. Ona je i odgovor na stolje}e producirano neprijateljstvo prema bo{nja~koj provenijenciji koja je, sude}i prema projekti- ma nekih rasnoksenofobi~nih laboratorija i regionalnih aveti, trebalo da nestane. Pritom se zaboravilo, {to mo`emo vidjeti i u ovoj izuzetnoj studiji, da se opstojanjem i najmanjih atoma neuni{tivog bo{nja~kog duha, bez obzira gdje je, kao diferentia specificae, mo`e reaktivirati i pokazati svoju skrivenu snagu. Ova }e se studija, kako bi rekao na{ vode}i filozof Rasim Muminovi}, sadr`inski oduprijeti onima koji su nam vijek skoro, nametali povijesno maloljetstvo i antropolo{ku degenerativnost, osporavaju}i Bo{njacima kao etnosu ne samo povijesnu ba{tinu nego i normalnu antropolo{ku prirodu, negiraju}i Bo{njacima jezik, nacionalnu svijest, historiju i nacionalni duh. Koriste}i staru Nasrudinovu paradigmu: “Za dobro svog naroda”, studija sa sobom nosi heterogenost i snagu svoje poruke koja dose`e u sve pore insanskog `ivota, nude}i potrebne eti~ke postulate na kojima je nastajala na{a kulturna i znanstvena potka na kojoj mi danas izgra|ujemo odgovornost i dostojanstvo `ivljenja. Prof. dr. [efket Krci} Znanstveno-knji`evne analize bo{nja~kih raskr{}a akademika Ja{ara Red`epagi}a Bo{nja~ka kulturna tradicija Dugo vremena je vladalo zati{je u kriti~kom osvrtanju i tuma~enju stvarala{tva bo{nja~kih pisaca, upravo zbog manifestacije jedne kolonijalne svijesti, koja je na ovim prostorima prisutna ~itavo stolje}e. Zato duhovna emancipacija sand`a~kog duhovnog prostora, koja je zapo~ela u posljednjoj deceniji XX stolje}a padom dogmatske komunisti~ke ideologije, otvorila je horizonte ne samo politi~kog, ve} i umjetni~kog, posebno knji`evnog mi{ljenja. Zato je i obilje`avanje dana Bo{nja~kog vije}a, kao 60 April - jun 2007. Prof. dr. [efket Krci} i akademik Ja{ar Red`epagi} 6 nacionalne institucije i Dana bo{nja~kog bajraka sasvim primjerno {to je u programske sadr`aje ove manifestacije predvidjelo raspravu o djelu: “Na raskr{}u vremena - od Ljubu{aka do Mu{ovi}a”, autora akademika prof. dr. Ja{ara Red`epagi}a. Prema tome, ovaj na{ susret je ne{to vi{e od uobi~ajene promocije, jer taj termin vi{e odgovara mla|im autorima. Ovdje treba ista}i jednu ve}u dimenziju a to je razmjena ideja, kao i da otvorimo sluh za veliko iskustvo i znanje koje imaju na{i doajeni knji`evnog, umjetni~kog i pedago{kog mi{ljenja, kakvi su ovdje autori akademik Red`epagi} i promotor knji`evnik Alija D`ogovi}. Dakle, ovaj razgovor je uprili~en radi edukacije nas samih, tj. da spoznamo vlastitu istinu i bit bo{nja~kog knji`evnog diskursa. Akademik Red`epagi} je javnosti poznat kao istaknuti pedago{ki pisac, dugogodi{nji profesor univerziteta, znanstveni djelatnik, istra`iva~ i knji`evni stvaralac. Punih pola stolje}a on se, uporedo sa eduka- Bo{nja~ka rije~ da se radi o respektabilnoj li~nosti ~ije djelo je visoko vrednovano od naj~uvenijeg pedagoga sa prostora ex Jugoslavije dr. Potkonjaka, koji je dva djela na{eg akademika, “Pedagogija radne {kole” (Beograd, 1971. g.) i “Pedago{ka misao Svetozara Markovi}a” (SANU, Beograd, 1979), uvrstio u selektivnu bibliografiju iz oblasti pedago{kih znanosti. Veoma je zna~ajno, za ovu priliku, ista}i da je akademik J. Red`pagi} dao izuzetan doprinos ne samo razvoju znanstvene i pedago{ke misli, ve} se i njegovo pregala{tvo ogleda na podizanju znanstvenog podmlatka na univerzitetu i van njega. Bez izuzetka, njegova djela, studije i rasprave pisane su leksikografski, re~eno, veoma marljivo, izuzetno savjesno i sa rijetkom znanstvenom akribijom. Rije~ je o svojevrsnom enciklopedisti, koji je dugi niz godina sura|ivao sa Krle`inim Leksikografskim institutom u Zagrebu. Pored toga, u nizu svojih rasprava bavio se tradicijom i istra`ivanjem pedago{ke misli u Sand`aku. Sa promocije knjige akademika Red`epagi}a u BNV cijom i prosvjetno-{kolskom djelatno{}u, bavi sistematskim i plodnim pedago{kim radom. Njegova djela iz pedagogije od izuzetnog su nau~nog zna~aja, a to smo se uvjerili, kada smo radili na Red`epagi}evoj biobibliografiji objavljenih radova, Pored toga, akademik Red`epagi} je nizom svojih literarnih i knji`evno-kriti~kih ostvarenja pokazao veliku preciznost u objavljenim knjigama, posebno u zbirkama poezije: “Ruka na ruci” (1985), “Rukosani” (1991), “Svitanice” (1994. i 1995) i “Boje u kapima ki{e” (1998). Uz to, napisao je vi{e ciklusa stihova za najmla|e. Bo{nja~ka raskr{}a Red`epagi}evo djelo, koje govori o raskr{}u od Ljubu{aka do Mu{ovi}a, predstavlja jedan izbor od 15 ogleda, koji su do`ivjeli kroz vrijeme provjeru, jer su ponaosob predstavljeni na raznim skupovima, tj. raznim povodima. Ovdje su ti radovi sjedinjeni kop~om “raskr{}a” u jedan naslov, gdje je autor dao kao prilog jo{ tri osvrta na tokove bo{nja~ke literature, analiziraju}i pojavu antologija i aksiolo{kih analiza literature za najmla|e ~itatelje. Raskr{}e u autorovom naslovu, prije, svega, zna~i, rasturenu me|u, otvorenost i, prije svega, neuokvirenost. Prema tome, gledano sa stanovi{ta moderniteta, raskr{}a u literaturi se tuma~e kao misao koja omogu}ava korenspondenciju i koja je kao takva okrenuta budu}nosti. Ova literatura, koju njeguje i rabi akademik Red`epagi}, koristi i tolkuje prethodnu misao zna~ajnih stvaralaca iz bo{nja~kog etnosa, da bi svoju otvorila za budu}e mi{ljenje. U tom kontekstu, raskr{}a predstavljaju svojevrsni put u budu}e mi{ljenje. Dakle, radi se o jednoj, uvjetno re~eno, liniji kriti~ko-estetskog i psiholo{ko-pedago{kog razmi{ljanja o literarnoj hermeneutici, koja je prevashodno po~etke mi{ljenja vidjela u tra`enju i o~uvanju kulturnog identiteta bo{nja~kog naroda. Pored Ljubu{aka, sa kojim je zapo~eo svoje knji`evno-teorijsko otvaranje, kao i Mu{ovi}evo djelo, sa kojim je apsolvirao izdanje ove knjige, akademik Red`epagi} je analizirao ideje iz djela Ba{agi}a, Bajraktarevi}a, Sikiri}a, Selimovi}a, Sijari}a, Burd`ovi}a, Abdagi}a, Orahovca, Ba{i}a, Hod`i}a, Mekulija, D`ogovi}a i Azemovi}a. Vjerovatno }e i sam autor April - jun 2007. 61 Bo{nja~ka rije~ dati jedno dodatno obja{njenje za svoj izbor pomenutih li~nosti, {to je nastavak njegovog djela: “Pedago{ko-literarne refleksije i odzivi”, koje je objavljeno sredinom devedesetih godina pro{log stolje}a. Aksiolo{ki gledano, vjerujemo da je u ovakvom izboru i prevrednovanju bo{njak~e knji`evne tradicije, kada su u pitanju “raskr{}a”, da je bilo mjesta za predstavljanje ideja iz djela Avda Me|edovi}a, Bajrama Red`epagi}a i Meha ]orovi}a, ~ija djela, bez sumnje, spadaju, ne samo u vrh sand`a~ke duhovnosti, ve} i bo{nja~ke tradicije. No, ta analiza mo`e biti predmet drugog toma ove knjige koja govori o knji`evnim raskr{}ima. 6 pagi}ev kriti~ki pristup, posebno je zna~ajan za rasvjetljavanje strukture i vrijednosti stvarala{tva Rifata Burd`ovi}a, koji je javnosti vi{e poznat kao revolucionar, besjednik, vo|a studenata Beogradskog univerziteta izme|u dva rata i sand`a~ki heroj, a manje da je bio poznat kao izvrstan pjesnik i pripovjeda~. Dalje, interpretacija filozofske literature dr. Safveta Mirze Ba{agi}a i Me{e Selimovi}a, koji uvode bo{nja~ku misao u svjetske tokove, govori o jednoj posebnoj posve}enosti samosvijesti, gdje je uloga kriti~ara da uspostavi komunikaciju sa javno{}u. Svi Red`epagi}evi prilozi u ovom djelu, su, ustvari, knji`evni i umjetni~ki portreti knji- Analize ideja klju~nih predstavnika novog bo{nja~kog preporoda Bez sumnje, stvarala{tvo Ba{agi}a, Ljubu{aka, Fehima Bajraktarevi}a, [a}ira Sikiri}a, Rifata Burd`ovi}a, Me{e Selimovi}a, ]amila Sijari}a i Muhameda Abdagi}a predstavljaju misao i talas novog bo{nja~kog preporoda, tj. onog velikog pokreta humanizma i renesanse koji je u tokove ovog pravca razvio bo{nja~ki mislilac i eti~ar Hasan Kafija Pru{~ak prije pet stolje}a. Zato je i va`nost autorovog znanstveno istra`iva~kog postupka za ukupno sagledavanje razvoja stvarala{tva i originalnog diskursa u bo{nja~kom narodu. O toRedepagi} me svjedo~e ideje, dileme Akademik sa dr. Sulejmanom Ugljaninom samog autora akademika Red`epagi}a, koji je u svom `evnih stvaralaca, koji su ostinstruktivnom predgovoru iznio varili zna~ajan trag u svom vrenaslove svojih dilema, koje su menu, kao i danas. Sa mnogiga nosile prilikom koncipiranja ma od njih se autor li~no pozovog projekta. Dakle, punih pe- navao, primjerica radi, sa pjestnaest naslova u kojima je htio nikom Mekulijem, pripovjedaizraziti knji`evno-estetske i pe- ~em Azemovi}em, pjesnikom i dago{ke ideje koje je razvijao onomasti~arom D`ogovi}em i kroz ovu kompleksnu strukturu drugim. Dakle, ovim djelom se razbija tabu kritika koja je dugo rada. Uop{teno govore}i, Red`e- vremena pre{utkivala ideje i 62 April - jun 2007. djela bo{nja~kih stvaralaca. Ovo isti~em iz razloga {to se ovi navodi poklapaju na izvjestan na~in sa autorovom namjerom, da su ga nove okolnosti podstakle, da godinama u svojoj privatnosti, gdje se bavio znanstvenim i literarno-umjetni~kom analizom stvarala{tva petanestorice pisaca iz sand`a~kih, bosanskih i kosovskih sredina. U tom smislu, vi{e razloga autora je podstaklo, da se njihove ideje i djela sa vi{e aspekata rasvijetle i istra`e. Svakako, u svemu tome do sada je nedostajala istinska metodolo{ka analiza djela bo{nja~kih stvaralaca, kako bi se prona{le kop~e izme|u njihovih koncepcija i na primjeran na~in predstavili javnosti, tj. bili dostupni onima kojima su najpotrebniji, a to je {kolskoj i studentskoj populaciji, kojoj treba pomo}i da na adekvatan pedago{ko-psiholo{ki na~in, kakav njeguje akademik Red`epagi}, sa~uva svoj kulturni i nacionalni identitet. Zavr{na rije~ Na kraju, kao takvo, ovo djelo mo`e poslu`iti studentima bosanskog jezika i knji`evnosti, kao i drugim pasioniranim ljubiteljima literature. Za istra`iva~e, ovo djelo je posebna poslastica, jer donosi izuzetnu preglednost i obilje dragocjenih informacija. @elimo zaklju~iti, da smisao istra`iva~kog postupka autora akademika J. Red`epagi}a, ogleda se prvenstveno kroz tri plana: a) psiholo{ki, b) pedago{ki i c) knji`evno-kriti~ki, ~ime se otvaraju nova pitanja za dijalog o putokazima i tokovima suvremene bo{nja~ke literature. U tom smislu, `elim pozdraviti ovaj izdava~ki poduhvat, i po`eljeti autoru jo{ novih djela koja }e pobu|ivati interesovanje javnosti. 6 Bo{nja~ka rije~ MEDIJI O RADU BNV April - jun 2007. 63 Bo{nja~ka rije~ MEDIJI O RADU BNV 64 April - jun 2007. 6 6 Bo{nja~ka rije~ MEDIJI O RADU BNV April - jun 2007. 65 Bo{nja~ka rije~ MEDIJI O RADU BNV 66 April - jun 2007. 6 6 Bo{nja~ka rije~ MEDIJI O RADU BNV April - jun 2007. 67 Bo{nja~ka rije~ MEDIJI O RADU BNV 68 April - jun 2007. 6 6 Bo{nja~ka rije~ MEDIJI O RADU BNV April - jun 2007. 69 Bo{nja~ka rije~ MEDIJI O RADU BNV 70 April - jun 2007. 6 6 Bo{nja~ka rije~ MEDIJI O RADU BNV April - jun 2007. 71 Bo{nja~ka rije~ MEDIJI O RADU BNV 72 April - jun 2007. 6 6 Bo{nja~ka rije~ MEDIJI O RADU BNV April - jun 2007. 73 Bo{nja~ka rije~ MEDIJI O RADU BNV 74 April - jun 2007. 6 6 Bo{nja~ka rije~ MEDIJI O RADU BNV April - jun 2007. 75 Bo{nja~ka rije~ 6 SVJETSKA KULTURNA BA[TINA D`elaludin Rumi Hazreti Mevlana (II dio) SPOZNAJA BO@IJE LJUBAVI Sve dok ljudi budu zarobljenici svojih oholih du{a koje nisu odgojili sa ljubavlju prema onima koji su spomenuti i sve dok budu robovali zlatu i srebru, ne mogu prona}i Bo`iju ljubav. ^ovje~anstvo, tragaju}i za Bo`ijom ljubavlju koja je temelj ravnopravnosti, humanosti i pravdi, izvor ljubavi, izrazilo se i usaglasilo sa Mevlaninim shvatanjem koje nas poziva na zajedni~ke vrijednosti ~ovje~anstva. Mevlana je ro|en u 13. stolje}u u Horosanu i sin je plemenitog u~enjaka tog kraja i tog vremena. Kao mlad je doselio u Anadoliju. Nakon smrti svoga oca, u ~etrdesetoj godini, u `elji ne samo da sazna, ve} da se na|e i `ivi u Bo`ijoj ljubavi, aktivno predaje u medresi. Valjda je dolazak [emsa Tibrizija znak da se primila Mevlanina dova, a ~ijim }e se dolaskom usaditi svjetlost u njegovom srcu i probuditi ljubav prema Poslaniku. [ems nije samo ukazao na radost i sre}u, ve} je probudio ovo svjetlo u Mevlaninom srcu. Mevlana je prema [emsu, a {to je bilo vrlo primjetno, izgradio veliko prijateljstvo, te se veoma vezao za njega. Ovo prijateljstvo i ova ~vrsta veza za [emsa nije odgovarala nekim profiterskim grupama i nekim zaostalim u~enjacima koji su sebe smatrali uva`enim. Na kraju, [ems se priklju~io dru{tvu {ehida. Ovaj zulum i nepravda ogor~ili su Mevlanu. Da je na njegovom mjestu bio neko drugi, potpuno bi se povukao iz dru{tva. Me|utim, Mevlana se nije mogao naljutiti i okrenuti le|a ~ovje~anstvu. Njegova du`nost bila je da ~ovje~anstvu prenese spoznaju o ljubavi. Zbog ovoga je po~eo recitirati Mesneviju. Svirepost i nezahvalnost koji su na~injeni [emsu nisu odvratila Mevlanu da poziva na 76 April - jun 2007. put ljubavi. Smrt pripadnika ljubavi nije kao smrt drugih ljudi. Mevlana svoju smrt smatra kao dan susreta, [eb-i Aruz. Prije 733. godine, 1273. godine, on je ostvario svoj [eb-i Aruz. Nasuprot rasizmu, pohlepi za bogatstvom i vladavinom, mr`nji i zlobi, Mevlana poziva na spoznaju sr`i islama, na pravo shvatanje Kur'an-i Kerima. ^ovje~anstvo, tragaju}i za Bo`ijom ljubavlju koja je temelj ravropravnosti, humanosti i pravdi, izvor ljubavii, izrazilo se i usaglasilo sa Mevlaninim shvatanjem koje nas poziva na zajedni~ke vrijednosti ~ovje~anstva. Me|utim, nijedno ispravno mi{ljenje u historiji nije po{te|eno zloupotrebe i pogre{nog tuma~enja. Za sva mi{ljenja koja se protive univerzalnom (op}em) pravu, a koja se pripisuju Mevlani, budimo uvjereni da to nije njegovo mi{ljenje. U svakom vremenskom periodu postoje oni koji bi ubili [emsa. Ne treba o~ekivati da }e ovaj tip Kabila, ubijaju}i drage i voljene li~nosti, po{tovati Knjigu (Kur'an-i Kerim). Zar nije bilo onih koji su tokom objave Kur'ana iznosili svoje izmi{ljotine? Mora se priznati da su neke neistine i izmi{ljotine unesene i u «Mesneviju», a Mevlana ka`e da nije izgovorio ni{ta suprotno Kur'anu. Takve la`i koje su mo`da u{le u D`elaluddin Rumi Hazreti Mevlana (1207-1273) «Mesneviju» mogu se izbaciti ukoliko se ne podudaraju sa u~enjem i pravilima Kur'ana. Mevlana smatra da je nu`nost ljubav prema Poslaniku, Ehli-bejtu, prija{njim poslanicima, kako bi se uspostavila ljubav prema Uzvi{enom Allahu. Me|utim, ako se ve`emo za druge «grje{nike me|u ljudima», nije mogu}e spoznati ovu ljubav. Mevlana `eli otvoreno re}i da je svrha stvaranja spoznaja Bo`ije ljubavi. Iako je ~ovjek (insan) stvoren, a {to je povoljno za njega, sa slobodom volje on ju je, ipak, iskoristio u izboru lo{eg i time isprljao svoju du{u, u koju je u{ao virus te se mora o~istiti od svake ne~isto}e i tek onda ulo`iti trud kako bi se steklo Bo`ije zadovoljstvo, odnosno spoznala Bo`ija ljubav. Ako se ovo dogodi i u sebe usadi ljubav prema Poslaniku, uspje{no }e se putovati i prema Bo`ijoj ljubavi. Sve dok ljudi budu zarobljenici svojih oholih du{a koje nisu odgojili sa ljubavlju prema 6 Bo{nja~ka rije~ onima koji su spomenuti i sve dok budu robovali zlatu i srebru (u dana{njici, eurima i dolarima), ne mogu prona}i Bo`iju ljubav. Neki nisu sjvesni svrhe svog stvaranja i pona{aju se kao «ptice bez krila». SEMA Rije~ «sema» navodi na tri zna~enja: sema — okretanje, sema — nebo, sema — ~uti. I, zaista, kad dublje razmislimo, vidimo da se ove tri rije~i spajaju u mevlevijskom ritualu. Semazen, slu{aju}i muziku i rije~i, okre}e se dobijaju}i uzvi{ena osje}anja, uzdi`e se simboli~no do neba i duhovno sazrijeva. Prema velikom matemati~aru i filozofu Pitagori, muzika poti~e od okretanja nebesa i «Mesnevije» svjedoci smo da Mevlana postavlja antitezu Pitagori. “Jer piskavi zvuk trube i prijetnja bubnja Rogu savr{eno sli~i na na~in jedan. Stoga, ka`u filozofi da primamo te harmonije Zbog okretanja sfere nebeske, Da melodija koju ljudi pjevaju slutnjom i grlom, Zvuk je okretanja sfere samo; Ali mu'mini tvrde da uticaj d`enetski Svaki zvuk neugodni prijatnim u~ini. Svi mi dijelovi Adema bijasmo, Te melodije u D`ennetu slu{asmo. D`amija i turbe Hz. Mevlane u Konji od zvuka tih glasova. Od dvanest znakova u horoskopu niklo je dvanest muzi~kih tonova (makama). Sedam znakova u muzici, sedam zvijezda, dvadest i ~etiri odjela (grane), dvadest ~etiri sata dana; ~etrdest osam pore|enja uklapa se sa ~etrdeset osam sedmica u godini. Rije~ «sema» u «Mesneviji» generalno zna~i, ~uti, dok u «Divan-i Kebiru» dobija zna~enje koje ima u mevlevijskom ritualu. Jednim primjerom iz Mada su voda i zemlja tjelesna uzrok na{e sumnje, Ne{to od melodija tih dolazi nam u na{e sje}anje. Ali, po{to se to izmije{alo sa zemljom tuge, Zar nam taj sopran i bas u`itak isti mogu pru`iti? Kad se voda sa mokra}om i ustajalo{}u izmije{a, Ta mje{avina gorkom i kiselom u~ini njenu narav.” U vezi sa ovom temom, u «Mesneviji» se mogu prona}i i drugi primjeri. U svakom slu~aju, nagla{ava se da su zvuk, glas, odnosno muzika, “sema”, odnosno «slu{ati» i «~uti», na~ini da se razviju estetska i duhovna osje}anja kod ~ovjeka. Sema sa Mevlaninim nadahnu}em je dio turske historije, vjere, kulture i tradicije. Svjedoci smo i toga da je neki vjernici kao i druga bi}a iz prirode koriste kao na~in zahvale Uzvi{enom ili kao znak radosti. Ako semu poku{amo objasniti nau~nim putem, vidjet }emo da dana{nja nauka kao uvjet opstanka isti~e pokret, okretanje. Ne postoji ni{ta {to se ne okre}e, a zajedni~ka osobina svega je struktura atoma, ~iji se elektroni, protoni i neutroni neprekidno okre}u. Ova zajedni~ka osobina kod svih bi}a, naravno, va`i i za ~ovjeka, ~ije tijelo ~ine atomi. I njegova krv neprekidno kru`i (okre}e se), a zajedno sa okretanjem zemljine kugle i on nastavlja svoje postojanje. Ali, svo ovo okretanje je prirodno i nesvjesno. Naravno, razlika ~ovjeka od ostalih bi}a je um, {to ga ~ini druk~ijim i uzvi{enijim od ostalih. Zna~i, semazen ovom okretanju koje ~ine sva bi}a dodaje pamet i ljubav. Ali, ovo dodavanje, suprotno ustaljenom mi{ljenju, nema za cilj izgubiti se. Sa ovim spajanjem, sve `ivo i ne`ivo {to poznajemo u prirodi, od najmanje }elije do zvijezda u kosmosu, sve zajedno veli~a Uzvi{enog Stvoritelja, Njegovu veli~inu, mo}, u izuzetnom ritmu i disciplini i okre}e se, svjedo~e}i, spominju}i, zahvaljuju}i se i mole}i se, a to potvr|uje i sljede}i ajet: «Sve {to je na nebesima i zemlji slavi Allaha...» (Kur'an-i Kerim, 64/ 1, 24/41, 62/1...). Ritual seme simbolizira ljudski mirad`, odnosno duhovno putovanje. Rob se okre}e istini, sa a{kom se udi`e, odbacije egoizam, prikazuje svoj nestanak pred Uzvi{enim i sazrijevanje, te kao potpun (kjamil) ~ovjek osigurava mu ponovo vra}anje robovanju. Semazen April - jun 2007. 77 Bo{nja~ka rije~ na glavi ima sikke (simbol mezarskog ni{ana), odjene tennure (simbol }efina), a skidaju}i ogr ta~ (hrka, d`ube), simboli~no se vra}a istini i u njoj nastavlja putovanje. Dok obavlja semu, ruke su mu otvorene. Desna ruka mu je okrenuta prema nebu, kao da dovu ~ini, spreman da uzme Bo`iju blagodat, a lijeva ruka, u koju gleda, [ta su drugi rekli o Mevlani "Rumi je prije sedam stotina godina spasio svijet od velike anarhije. Danas Evropu mogu spasiti njegova djela." (Prof. dr. A.J. Alberrz, engleski filolog ) 6 okrenuta mu je prema dolje, a {to predstavlja duhovnu milost koju uzima od Istinitog, prenosi na narod, na koji gleda kao dio Njega. Zdesna nalijevo, okre}u}i se oko sr~ane ose, obuhvata s ljubavlju sedamdest dva naroda na Zemlji, zajedno sa svim drugim stvorenjima. Prema islamskom vjerovanju, ~ovjek je stvoren da voli i da bude voljen. Hz. Mevlana ka`e: «Sve ljubivi su most prema Bo`ijoj ljubavi». "Mevlana je umro par godina poslije ro|enja Dantea. Me|utim, kr{}anski pjesnik je ostao na znatno ni`oj stepenici ljubavi i tolerancije nego {to je to muslimanski intelektualac." (R. A. Nicholson) "[ejh Rumi je, sa svojim svijetlim srcem, vodi~ karavana zanosa i ljubavi. Njegov domet je ve}i od mjeseca i sunca. On Mlije~ni put koristi kao vezu svog {atora." (U narednom broju ne{to vi{e o prisutnosti u~enja i djela Hz. kod Bo{njaka) Pripremio: Sanel Mu{ovi} (Muhammed Ikbal) "Dok zapadno, materijalno mi{ljenje `ivot posmatra od ro|enja do smrti, veliki islamski evlija hz. Mevlana D`elaluddin Rumi svojim du{evnim vidom pre|e granice pameti i opisa nam iskonski rastanak i beskranji sastanak." "Mesnevija" je postala jedna vrsta d`epne knjige pripadnicima mutesavvufa od rijeke Gang do Bosfora." (Prof. dr. Aytin Songar) Mevlana je islamskom svijetu donio svijetli period. On je ljepotu tra`io samo na pozitivnom putu. Bio je protiv ropstva i preporu~io je da se zara|uje po{tenjem. Po njemu je ~ovjek slobodan i veli~anstven. Sema je simbol izra`avanja njegove filozofije. On je u semi rekao; «Kad se vrati{, videt }e{ Allaha. Najsretniji dan je dan kad bude{ vidio Njega, a to je dan kad bude{ umro." "Mevlana je `ivio s uvjerenjem da bi vatrom jednog bi}a istopio sve one i sve ono {to razdvaja ljude, okupira njihove du{e, robi njihova srca. On se i sam istopi u toj vatri ili u du{ama onih koji dolaze poslije njega." (Prof. dr. Irene Melikoff ) "Mevlana D`elaluddin je jedna od li~nosti koje zauzimaju prvo mjesto u svijetu i islamskom tesavvufu. [irina njegovoga horizonta, veli~ina njegovoga mi{ljenja, jednostavnost u govoru i sve ljudske osobine sabrane u njemu u~inili su da u|e me|u najve}e genije svijeta." (Prof. dr. Said Nefisi, iranski histori~ar knji`evnosti) "Hz. Mevlani na ovom svijetu nema primjera. On je turski genije koji osvaja bez prolivanja krvi i bez ratovanja." (Dr. D`elaleddin B. ~elebi) 78 April - jun 2007. (Von Hammer Purgstall, australski histori~ar knji`evnosti) (Lois Doncet, francuski pisac) "Mi smo do{li do kraja svog `ivota, a jo{ smo na po~etku Mevlaninih osobina. On je sultan duhovnog svijeta, a «Mesnevija» je dokaz njegove li~nosti. " (Molla D`ami) "Mevlanina djela su iznad svih ideologija i jezika. Te{ko je na}i pjesnika koji na njegov na~in s lahko}om opisuje mrava i sunce, cvijet i okean, ljudsku zjenicu oka i mjesec na nebu..." (Alija Izetbegovi} ) "Prema Mevlaninom u~enju, sema je putovanje prema ve}em znanju, prema ve}oj slobodi i ljubavi. Semazeni, odjeveni u bijelo, obavljaju}i semu, kao da nam s ljubavlju obja{njavaju ~injenje dove svemira." (A. Scrima) "Mesnevija nije ispisana jezikom filozofije, ve} umjetno{}u obra}anja srcu." (Prof. dr. Rezynold A. Nicholson) "Nijedan mistik na Zapadu nije popularan kao Mevlana. U historiji knji`evnosti nijedan sufijski pjesnik nije toliko voljen. Njegove rije~i su na{le odjek kod hiljada sufija; poezija mu je prevedena na razne jezike i utje{ila bezbroj ljudi." (Prof. dr. Annemarie Schimmel, njema~ki filolog) "Hz. Mevlana je jedan od najve}ih sufija ~ije obra}anje je primjenjivo u svim vremenima." (Roger Garaudy, francuski knji`evnik) "Okret semazena podsje}a na okretanje planeta u svemiru." (Marcel Schneider, francuski novinar) 6 Bo{nja~ka rije~ KULTURNA BA[TINA Most Mehmed-pa{e Sokolovi}a upisan na Listu svjetske kulturne ba{tine UNESCO-a MOST KOJEM RAVNA NEMA Most Mehmed-pa{e Sokolovi}a u Vi{egradu upisan je na Listu svjetske ba{tine UNESCO-a, na sjednici Komiteta za svjetsku ba{tinu UNESCO-a koja se odr`ava u gradu Christchurchu na Novom Zelandu, saop{teno je iz Komisije za o~uvanje nacionalnih spomenika BiH. Ovom odlukom su Bo{njaci i Bosna i Hercegovina, nakon Starog mosta sa podru~jem starog grada u Mostaru, dobili drugi spomenik na Listi svjetske ba{tine. Predstavnici Bosne i Hercegovine na sjednici su Amra Had`imuhamedovi}, ~lanica Komisije za o~uvanje nacionalnih spomenika, @eljana Zovko, ambasadorica BiH u Parizu, i Biljana Guti}-Bjelica, vr{iteljica du`nosti sekretara Dr`avne komisije za saradnju sa UNESCOm. Osim odluke o uvr{tenju Mosta Mehmed-pa{e Sokolovi}a na Listu svjetske ba{tine, Komitet odlu~uje o jo{ dva pitanja zna~ajna za Bosnu i Hercegovinu - Izvje{taj o stanju konzervacije Starog mosta sa podru~jem starog grada u Mostaru i Izvje{taj o stanju konzervacije prirodnog dobra Nacionalni park Durmitor u Crnoj Gori, s obzirom na mogu}nost izgradnje Hidroelektrane Buk Bijela. Most u Vi{egradu je nastao kao zajedni~ko djelo dva genijalca — velikog vezira Osmanskog carstva Mehmed-pa{e Sokolovi}a i glavnog arhitekte Carstva Mimara Sinana, porijekom iz Anadolije koji je slu`io pod tri sultana. Mehmed-pa{a je ro|en na podru~ju Vi{egrada kao hri{}anin Bajica Sokolovi}. Kao dijete regrutovan je u elitni Janji~arski korpus, gdje se vr{ila selekcija dje~aka prema njihovim sklonostima. Svojim talentom i zaslugama Mehmed-pa{a Sokolovi}, dolazi na najvi{i mogu}i polo`aj u upravnoj strukturi Osmanskog Carstva — velikog vezira. Kao veliki vezir, Mehmed-pa{a Sokolovi} 1571. godine nare|uje da se u njegovom rodnom Vi{egradu, na strate{ki veoma va`nom mjestu na putu iz Istanbula za Bosnu (tzv. Carigradska d`ada), sagradi „most kojem ravna nema“. Radovi su trajali {est godina, do 1577. godine, a kao rezultat nastao je veleljepni most koji le`i na devet velikih kamenih stubova. Dio mosta preko rijeke Drine ~ini 11 lu~nih otvora, od kojih je krajnji na desnoj obali oslonjen na dva podzida. Mehmed-pa{a Sokolovi} Most Mehmed-pa{e Sokolovi}a u Vi{egradu April - jun 2007. 79 Bo{nja~ka rije~ 6 IZ JEZI^KE SEHARE svakodnevnoj komunikaciji, u ku}i, na ulici, u mahali, u kahvama, na posijelima i na svakom nezvani~nom skupu, upotrebljava se veliki broj orijentalizama - rije~i karakteristi~nih za bosansko, a jo{ vi{e za sand`a~ko leksi~ko podru~je. Za neke od tih rije~i mo`da se i mo`e na}i adekvatna zamjena u jednoj rije~i slavenskog porijekla, ali je mnogo ~e{}i slu~aj da se mora upotrijebiti niz pojmova da bi se objasnilo potpuno zna~enje sadr`ano u samo jednom orijentalizmu. Za takvu semanti~ku upotpunjenost mo`emo zahvaliti dugoj genezi do oblika kakav rije~ danas ima. Turcizmi, ili pravilnije, orijentalizmi koje danas upotrebljavamo, poprimili su gramati~ke odlike svojstvene slavenskim jezicima srpskom, hrvatskom i bosanskom, ali, kako je u osnovi rije~i persijski, arapski ili turski korijen, u zna~enju je naj~e{}e ostao osnovni semanti~ki pojam, kome se pridodalo zna~enje kako iz jezika donosilaca, tako i jezika primalaca te rije~i, pa se tako stvaralo vi{eslojno zna~enjsko bogatstvo, te je rije~ u sebi akumulirala polileksi~ki naboj. Zato je te{ko za takve rije~i prona}i adekvatan sinonim samo u jednoj rije~i. Primjera radi, ne postoji takav jezi~ki znalac koji mo`e za rije~ "merhamet" prona}i sinonim sa potpuno istim zna~enjem, a poput merhameta jo{ mnogo je sli~nih primjera. U ovoj rubrici nave{}emo neke od orijentalizama karakteristi~nih za leksiku sand`a~kih Bo{njaka i dati njihova osnovna i prenesena - figurativna zna~enja. U ]áhija f (tur.); vrsta peciva od finog p{eni~nog bra{na, sa majom od istucanog nohuta, pa s toga i karakteristi~nog mirisa; kod nas se uz Ramazan }ahije pripremaju i u nekim pekarama. ]âr m (pers.); dobit, zarada, korist. ]ása f (pers.); dublja, poluloptasta posuda za serviranje ~orbastih jela. ]áta, }átib, kjatib m (ar.); pisar, administrativni službenik, ~inovnik. ]êf, }èif m (ar.); 1. dobro raspoloženje, naslada, uživanje; 2. volja, prohtjev, hir; 3. faza pijanstva. ]emáne n (pers.); violina. ]ibār, kibār (ar.); ponosit, dostojanstven, elegantan, lijep, sa ukusom, probran... 80 April - jun 2007. ]ibret, }ibret, }ibretka (ar.) ; {ibica, sumpora~a. ]ilibār, }ehlibār, }ehrubār m (pers.); jantar, nakit od specijalne vrste smole lijepe zlatasto`ute boje; }ilibaru je svojstven stati~ki elektricitet, pa kad se protrlja privla~i predmete od tkanine. ]ìtāb, kìtāb m (ar.); knjiga, propis, zakon, vjerske knjige. ]ôr}utuk (pers.-tur.); potpuno pijan, mtrav pijan. ]ùlah m (pers.); kpa od valjane vune, obi~no bijele boje; nacionalna kapa Albanaca. ]ùmez m (tur.); 1.koko{injac; 2. mala neuredna ku}a, hudžerica. ]ùmur m (tur.); drveni ugalj. ]up m (ar.); dubok zemljani lonac koji se pri dnu i pri vrhu sužava i ima ru~ke sa strane. ]ùrak m (tur.); mu{ki kaput postavljen i op{iven krznom; bunda, ko`uh. ]ùr~ija m (tur.); 1. zanatlija koji pravi }urkove i druge krznene predmete; 2. trgovac krznom, krznar. ]ùskija f (tur.); vrsta alatke, duža gvozdena motka za{iljena s jedne strane, a služi za bu{enje rupa u zemlji, ili kao poluga pri dizanju tereta. ]ùvik m (pers.); brijeg, bre`uljak uzvisina. Dahabeter (pers.-tur.); jo{ gori, najgori, ne može biti gori. Dahnuti (inf.); odmoriti se, sa olk{anjem. Dálga ` (tur.); 1. talas, val; bura na moru; 2. bje`anje, dinamika, neko brzo kretanje. Dámar m (tur.); 1. otkucaj, `ila kucavica; 2. pren. narav, su{tina ne~ije naravi. Dâr-mâr (pers.); ispreturano, neuredno, nesre|eno, nesistematizovano, bez reda. Dárul-mualìmin m (ar.); {kola za mualime, u~iteljska {kola. Dávet m (ar.); gozba prire|ena u ku}i povodom kakvog veselja. Defdèrdār m (tur.); finansijski upravitelj, defterdar. Dèkika ` (tur.); minuta. Nastavi}e se. 6 Bo{nja~ka rije~ PRI^A Zaim Azemovi} NJEMICA “Ovaj nara{taj nosi na savjesti samo}u svojih roditelja”, mudrovao je {ezdesetogodi{nji Sabit. “Eto, i moja ~etvorica sinova prsko{e po svijetu za zaradom. Ostasmo u selu, u Kalovitom Kle~u, sami ja i moja `ena D`emilja. Nadali smo se na najmla|eg, na Red`epa, da nas ne}e ostaviti, da }e prihvatiti roditelje pod starost, a on se obreo na radu ~ak u Njema~koj.” A Sabitova `ena, D`emilja, ~uvala je pet-{estoro goveda, ~uvala po jo{ima i utrinama i jednom zapitala Sabita: “Na kojoj je strani preko brda Njema~ka? A tamo!” I gledala je stalno u tom pravcu, kao da }e ga prona}i svojim mislima. Sje}ala se kako ga je u djetinjstvu dr`ala na krilu, milovala po kosi i pri~ala mu: “Kad poraste{ i o`eni{ se, mi }emo ostati sa tobom. Napravi}e{ stanove za stoku, Ijeti da je izgoni{ gore do {ume u Livatku. Da okr~i{ onu zaraslu njivu. Pokri}e{ stan lubom, pod korom od bora hvata se debio kajmak na karlicama. Ima}e{ dosta stoke - ti si nafakali. Pogledaj, ove bijele ta~ke na noktima, to su {truglje. Ima}e{ buljuke ovaca. Uze}e{ krupnu i jaku `enu. Da mo`e vilom da ti baca sijeno na podinu - dok dene{, snop da ti dr`i dok ga ste`e{ u pru}e, da mo`e stoku da skoli i muze. Mi stari osta}emo na va{im rukama da nas izdr`avate. Vrati}e{ nam dobrom za muku, jer sam mnogo jada oko tebe vidjela, dok sam te iznjivila. Ljut si bio, jo{ su mi danas u{i zaglunute od tvoga pla~a. Tek bi te oprala i preobukla, a ti iza|i napolje i izvaljaj se po blatu vri{te}i. Ruke su mi satruhnule od pranja! Nije lako iznjiviti ~etvoro djece. Ali, stari su govorili, nije na {teti onaj koji njivi djecu. Do~eka}u odmjenu i nasladu od djece, snaha i unu~adi. Onda kada je najpotrebnije, kada se padne s nogu, a vilice i ruke dr{}u da ne mo`e{ ~a{u vode i ka{iku do usta donijeti…” PIela je stara u predasima odmora vunene ~arapice da daruje unuke kada ih sinovi dovedu na odmor. PIela i molila Boga da joj sa~uva djecu. A najvi{e je strepela za Red`epa. Oti{ao je u tu|inu, nije lako paru iz ruku tu|ine i{~upati. Eto, i svakoga dana se ~uje, daleko bilo od njega, te poginuo ovaj, te poginuo onaj. Red`ep se nije javljao desetak godina. S vremena na vrijeme radnici koji su radili u Njema~koj i preko ljeta dolazili na odmor donosili su pri~e da su ga vidjeli. O`enio se Njemicom, ka`u. A nedavno do{lo je pismo u kojem javlja da uskoro sti`e sa dva sina i `enom na odmor. Majka se nadala njegovom dolasku, a negdje kraji~kom svijesti i sumnjala: mo`da je to pismo napisao neko od njegovih drugova, samo majku da utje{i, da ne strepi od pomisli da nije `iv. Uskoro, jednog popodneva, kom{ijska djeca su dotr~ala da tra`e mu{tuluk: “Eno, sti`e ti sin sa `enom i djecom, zaustavio je kola dolje pod selom i krenuo ovamo!” Istr~ali su da ih sretnu ispod ku}e. D`emilja je plakala i grlila sina, koji je bio raskru}ao, bio lijepo obrijan i pod{i{an. Okrenuo se ka plavoj `eni sa glatkim, nje`nim licem, vla`nim usnama i grahorastim o~ima: “Ovo je moja `ena, Angelika, a ovo moji sinovi, Sandran i Esman.” ^im se smrklo, i kom{ije su do{le na dobrodo{licu. Starci glava uvijenih bijelim {alovima i {amijama zabra|ene starice. Dok se Red`ep grlio sa njima, Njemica je sjedjela. Pru`ila bi ruku na pozdrav sjedje}i i ne gledaju}i u lice prido{lice. Po{to je u sobi bilo toplo ustala je, iza{la je napolje i vratila se. Samo u {orcu. Srednjovje~ne `ene su se po~ele pogurkivati i {aptati: “Vidi sramote! Golokraka Sabitova snaha me|u starim ljudima!” Najzad je jedna tetka ustala i {apnula Red`epu: “Reci joj, zaboga, da se obu~e!” Kada se vratila u somotnim pantalonama, pri{la je D`emilja, potap{ala je po le|ima i rekla: “E, pri{t te pogodio, snajko, {to ne zna{ ni jednu na{u rije~!” A zatim, gledaju}i `ene, dodade: “Ovog gdje ne zna na{ jezik izgleda mi kao bez srca: mi se radujemo, grlimo je, pla~emo, a ona nas hladno gleda kao da je od plastike!” “A ho}e li da jede ovu na{ku hranu?”, priupitale su `ene. “Ho}e, sve {to joj prinese{. Ali je donijela sa sobom svoje hrane, svinjskoga mesa.” Stare `ene se streso{e kao da ih uhvati drhtavica: “Dadni joj jedan sud, pa po{to odu prokuhaj ga, jer }e ti sudove svinjetinom ispoganiti.” “A {to da ih ~uvam i kuham kad i on sa njom svinjetinu jede!” “Shvatite”, re~e Red`ep, “njoj je sve ovdje nepoznato. Zamislite kako biste se vi osje}ali potu|eno da se obretnete u nekoj njema~koj porodici.” "U~i je, sine, na{e rije~i. U~i i nju i djecu. U~i, izgovaraj rije~i, pokazuj prstom. Ovo. se ka`e ovako, ona onako. Kako joj se svi|a ovdje? Ti ka`i {ta voli da jede da joj zgotovimo. I nemoj, sinko, da ti lije`e u krilo da te grli, ljubi i {tipka kad ima neko prisutan. Ja sam ostarila u braku, a tvoj otac me nije nikada zagrlio ni poljubio u tu|em prisustvu. Reci, sine, {ta da radimo da joj bude lijepo. Da ponovo za`eli da ovdje do|e. Jer, ako joj se ne svidi, ne}e vi{e do}i sa tobom, a bez nje ne}e{ ni ti. Reci {ta ona voli.” "Za hranu je lako, njoj se svi|a ova hrana. Svi|aju joj se i ova brda, vazduh i sunce. Ali April - jun 2007. 81 Bo{nja~ka rije~ Njemci vole da se br~kaju, kupaju i sun~aju, pa me nagovara bazen ovdje u dvori{tu ku}e da napravimo, vodu da dovedemo, pa da se sun~a i kupa u bazenu.” “To bi nam dobro do{lo da pojimo stoku u ove ljetnje `ege”, na{ali se Red`epov stric Zenun. “Nemoj, sine, da izvadim prsa da te prokunem! Da napravi{ bazen da se kupe seljaci kao na ~udilo, golu snahu da mi gledaju, da se podsmjehuju, da me po starost zasramljavate. Drugo je to tamo u svijetu gdje mi ne gledamo. Kod nas jo{ mlade nevjeste, kada se vode kod kom{ija, Ijube ruku djeci i mu{karcima, ustaju na noge kad u|e ko bilo u sobu, pa makar i najmanje dijete.” “Ona radi, dala bi vam marki da bazen napravite i da vam ostane za ku}ne potrebe.” “Nama ne trebaju pare da nam daje. Neka imate i neka ste zdravo! Mi imamo da jedemo i da se obu~emo. Sinovi nam po{alju za bra{no, maslo, so i gas, a {to se ti~e odje}e, pogledaj na zidu {ta je obje{enih kaputa, pantalona i bundi. Sve {to odijela sinovima zastara, oni po{alju ocu. Ne zna vi{e ni {ta }e sa njima. I meni je pun kov~eg ko{ulja, dimiluka, mintanluka, {amija… Imamo i da pojedemo, i da popijemo, i da obujemo, i da obu~emo, i na {ta da legnemo, nadostili smo se svega, svake Ijepote dok je zdravlja i slobode, samo, eto, sami smo i `eljkujemo se sa djecom. Neka ste `ivi, da vam o~ima zlo ne vidimo i u{ima ne ~ujemo.” Red`ep je ustao i Njemici prstom pokazivao: “Majne fater, otac, majne muter, majka, majne bruder, brat...” A onda se na{ali Red`epov brat, u~itelj Dino, pokaza na oca i re~e Njemici: “Fater, otac, partizano! De, Sabite, skini ~arapu da ti vidi ranu iz rata sa Njemcima.” Neko od prisutnih re~e: “Nemojte to”, drugi: “Skini, skini, neka vidi.” Sabit skide ~arapu i Dino, pokazuju}i o~evu zaraslu ranu, re~e: “Otac partizano, a Doj~eri rrr, pu, pu!” Njemica je slijegala ramenima. U sobi se za~u gun|anje 82 April - jun 2007. 6 staraca: “Ne zna ona, ali neka sazna da se ne ponovi.” “Nije kriva. Nije bila ni ro|ena kada je bio rat.” “Djeca nijesu kriva za grijehe roditelja.” “Kada pomenuste djecu, gdje su im djeca?” “Iza{la su da se igraju sa na{om djecom.” “Na{a djeca u~e njihovu djecu na{im rije~ima. Stala jedna naspram drugih i izgovaraju: trava, krava, sunce, livada, jela, jabuka, ovca, p~ela; pokazuju sve to, a njihova djeca odgovaraju na njema~kom. Ponekad istovremeno izgovaraju ime istog predmeta na oba jezika, i tako jedna drugom nerazumljive rije~i stapaju u zajedni~ko razumijevanje. Kom{ijska djeca su se dozivala sa brda: “Do|ite da se igramo, evo kod Sabitovih do{la Njem~ad.” Ode Sandran ku}i, donese iz maminog kofera igra~ku: plasti~nu pu{ku. Razbje`a{e se sakupljena djeca kao od pravog oru`ja. Esman donije jo{ stra{niju igra~ku: tenk. On u strahu poraste u o~ima djece, dok su izvirivala iza kleka. Pa onda uzviknu{e: juri{! i salomi{e Sandranu pu{ku, spljo{ti{e Esmanu tenk. Povedo{e Sandrana i Esmana kao zarobljenike Sabitovoj ku}i. Kada Sabit ~u graju djece, iza|e iz sobe pred vrata i zapita djecu za{to su se tukla. “Igrala smo se Njemaca i partizana, pa smo ih nadja~ali i zarobili.” “Nijesu to va{i neprijatelji, djeco, to su va{a bra}a. U~ite ih na{e rije~i: majka, otad`bina, brat, voljeti. U~ite ih da se razumijete i da se zavolite. U svakom narodu, u svakom gradu i selu na svijetu, ve}ina je dobrih ljudi, sarno ih treba upoznati. A, eto, bra}a, kada se ne sretaju i ne poznaju dobro, mogu da se posva|aju.” Posje~ari su se razi{li, svi su se spremali da spavaju, samo je Njemica, u svojoj sobi, na sto~i}u, pisala pismo majci u Hanoveru: “Draga mama, Dobro smo u putu pro{li. Ali sam se vi{e namu~ila dok sam stigla od magistrale do Red`epove ku}e, nekih pet kilometara nikakvog puta, nego iz Njema~ke dovde dok sam do{la. Na nekoliko mjesta su nam se kola zaglavila u blatu. Ja sa djecom bila sam u kolima i za volanom, a Red`ep gurao. Da si vidjela kako su ga zadnji to~kovi isprskali po licu i odijelu! Na jednom prevoju potoka ostao nam je auspuh. Da sada ~uje{ na{ “Pasat” kako dr~i kao avion. Ovdje u selu ku}e su od drveta. Takore}i, spava se u sr~iki drveta. Odasvuda drvo. Ono miri{e na smolu i vazduh je lak, slatko se u njima spava. Ali, do~ekala me prava napast od insekata. Muhe zuje u uglovima sobe kao male eskadrile bombardera, a pravu stravu sam dobila od jednog insekta kojeg ovdje zovu “kica”. Ina~e, Red`epovi uku}ani su me dobro primili. ^ak su, da bi mi napravili zadovoljstvo i da se ne bih osje}ala potu|ena, svako od njih, nau~ili po neku njema~ku rije~, koju ~esto izgovaraju uz tap{anje po mojim le|ima. Stalno je oko mene puno `ena i djece, a ovamo u svakoj ku}i ima po sedmoro-osmoro djece. Ona me povazdan radoznalo gledaju i smije{e se. Ovi Ijudi imaju neke ~udne obi~aje: sre}ni su ako im ko ku}i u goste do|e i pravo im je zadovoljstvo da se gost {to bolje po~asti i sa apetitom jede i pije. Ako vam za ne{to u ku}i zapne oko i dopadne vam se, ne umiju re}i: ne dam, ve} su spremni da vam poklone ili prodaju za skromnu cijenu. Tako su za mene pripremili jedan lijepo izatkani }ilim, jer ovdje `ene i djevojke tku divne rukotvorine od vune, u ~emu su prave umjetnice. Ina~e, ovi Ijudi su jako zadovoljni i sre}ni sa onim {to imaju, jer ih jo{ nije zahvatila nezasita groznica za bogatstvom, pa smatraju da je najbolje {to ~ovjek u `ivotu mo`e imati - dobro i plemenito srce. Zapisala sam u svesku neka svoja zapa`anja pa }u ti ih pro~itati kad se vratim. Puno pozdrava, tvoja Angelika.” 6 Bo{nja~ka rije~ SVJETSKA KULTURNA BA[TINA Sand`a~ki alpinista Basar ^arovac osvojio najve}i vrh na svijetu Mont Everest SAND@AKLIJA NA “KROVU SVIJETA” Vijest je u Novi Pazar stigla sa visine od 8.848 metara! Basko na “krovu svijeta”! Bio je to trijumf upornosti, volje, snage, izdr`ljivosti i `elje, bio je to vrhunac ljudskog napora da se i bukvalno dosegnu najve}e visine koje postoje, da iz srca Novog Pazara, iz srca Sand`aka, na “krovu svijeta”, najvi{em planinskom vrhu na svijetu Mont Everestu, se na|e Basar ^arovac Basko kao dio na{e volje i snage, kao dio na{e upornosti, ostvarenje na{ih nada, kao najbolji me|u jednakima u, kako re~e na{ gradona~elnik dr. Sulejman Ugljanin, “malom gradu sa velikim ljudima”! I velikim ljudskim srcima”! Pri~a je, zapravo, po~ela mnogo ranije nego li se deveto~lana dr`avna ekspediciji uputila ka Nepalu i Tibetu, ka najve}em svjetskom alpinisti~kom izazovu od kako postoji civilizacija za koju znamo - ka Himalajima, ka Mont Everestu. Pune ~etiri godine testirani su alpinisti, vr{ena selekcija me|u osamdesetak najboljih u zemlji. Planinarsko dru{tvo “Sand`ak” je jedno od vode}ih. Re|aju se osvojeni svjetski vrhovi: Kilimand`aro, Ararat, Damavand, Akonkagva, Erd`ijes, Lobu~e..., koje ovo dru{tvo ~ine jednim od najboljih ne samo u na{oj zemlji ve} i van njenih granica. Uporni, istrajni, znaju}i {ta ho}e, preuzimaju krajem 2005. godine ulogu najboljeg alpinisti~kog kluba u zemlji. Svaki novi osvojeni vrh samo je dokaz vi{e da je to zaista tako i da su Novopazarci fascinirali svojim uspjesima sve u alpinisti~kom svijetu. Me|u njima blista jedan pedeseto~etvorogodi{njak - Basar ^arovac. Vo|en sportskom doktrinom da se valja baviti sportom u bilo kom starosnom dobu, ne gubiti vrijeme i ulagati u sebe, pomjerao je granice, ljude dovodio svojim uspjesima u nevjericu, ali Basar ^arovac (u crvenoj jakni) na putu ka “krovu svijeta” Basar ^arovac na “krovu svijeta” i ~inio da i mi vjerujemo da mo`emo, da vrijedi probati i uspjeti. Sportista u du{i, pliva~ maratonac, jedan od osniva~a memorijalnog pliva~kog maratona posve}enog tako|e jednom sjajnom alpinisti, sportisti i ~ovjeku, rahmetli Safetu Mavri}u ]aku ~iji je vi{estruki pobjednik, jedan od osniva~a planinarskog dru{tva “Sand`ak” jo{ davne 1985. godine, jedan od inicijatora izgradnje, zajedno sa svojim prijateljima iz planinarskog dru{tva, planinarskog doma na Mokroj gori koji je januara 2006. godine i zavr{en i gdje je ekspedicija “Everest 2007” obavila svoje posljednje pripreme pred veliki uspon. Tokom ~etvorogodi{njih eliminacija formirana je ekipa koja je kao uvertiru odradila i popela se na himalajski vrh ^ooju 2006. godine. Bilo je samo pitanje vremena kada }e ta ekipa krenuti u osvajanje “Krova svijeta”. Kraj marta 2007. godine se ~inio kao idealno vrijeme. ^ekanja vi{e nije smjelo biti. Sve je bilo spremno. Deveto~lana ekipa u sastavu: Basar ^arovac, Dragan Petri}, Dragana Rajblovi}, Milo{ Iva~kovi}, Gligor Delev, Marko Nikoli}, Simo Dragi}evi} i Petar Pe}anac, na ~elu sa Draganom Ja}imovi}em, kao vo|om ekspedicije, krenula je put najvi{eg svjetApril - jun 2007. 83 Bo{nja~ka rije~ skog vrha - Mont Everesta. Pratimo na{eg junaka pri~e, koja po~inje ispra}ajem porodice i prijatelja na put dug vi{e od dva mjeseca. A Basar tada re~e: “Nadam se da }e ovo biti uspje{na ekspedicija. Ja sam fizi~ki i psihi~ki spremniji nego ikad, znam {ta me o~ekuje, znam sa kim idem, znam kakav nam je cilj i, ako Bog da, uspje}emo sigurno!” Poslije svega {to je u svijetu sporta uradio, ne vjerovati ovakvoj optimisti~koj izjavi bilo bi ravno ludilu. I vjerovali smo naravno. I jo{ dodade da je izuzetno zadovoljan {to na ovaj put ide onako siktile, {to veli na{ narod, podr`an i ispra}en od svih, po~ev od op{tinskih vlasti, koje su pokazale svoje ogromno razumijevanje i spremnost da budu uz njega, do svakog u Novom Pazaru i Sand`aku. “Idem pune du{e. Grad i moji Novopazarci su uz mene, moja porodica i prijatelji, i ja jednostavno moram da uspijem”! Put je na{u ekspediciju vodio preko Atine, Bahreina i Katmandua gdje su obavljane formalnosti oko tibetanske vize. Za{to tibetanska strana, kad je ju`na, Nepalska mnogo lak{a za uspon? Da pojasnimo. Postoje dvije zemlje iz kojih se penje Everest: Nepal i Tibet. Postoji opet mnogo pravaca kojima je mogu}e do}i na “krov svijeta”. Zbog visine taksi za penjanje koje su enormno skupe sa nepalske strane, na{a je ekspedicija odlu~ila krenuti u ostvarenje cilja sa te`e, sjeverne, Tibetanske strane. Od trenutka kada su pre{li najviso~iji drumski prijevoj na svijetu, koji povezuje Nepal i Tibet, koji je dublje u tibetanskoj strani, prepunog molitvenih zastavica, koji je na visini od 5000 metara, prolaze i smjenjuju se gradi}i i sela: Zangmu, Tingri i Nilan - gradi} na putu do prvog baznog logora koji je na 5.200 metara. Tu se obavlja drevna budisti~ka molitva “pu|a” bez koje se ne polazi na uspon, nijedan Tibetanac, bez kojih je nezamislivo os84 April - jun 2007. 6 vajanje Everesta, ne bi krenuo ka vrhu. Basko i njegove kolege svakodnevno izvode aklimatizaciona penjanja od i ka prvom baznom logoru. Po nekoliko puta u toku dana se penju do odre|ene ta~ke i vra}aju se na spavanje u bazni logor, sve po{tuju}i osnovno alpinisti~ko geslo: “Penji visoko, spavaj nisko”. Atmosfera u ekipi izvanredna. Kre}e se ka drugom baznom logoru na 6.200 metara. Taj 24. april bio je dan slavlja. Dok se Everest visio, prkosio, u baznom ju piti, na toj visini, oko 6,5 litara vode. Apetit im je slab, tek poneko gotovo jelo koje se stavi u uzavrelu vodu. Najvi{e, ipak, jedu slatko, ~okoladice, bon`ite, vitaminske tablete na svaki sat i vode, mnogo, mnogo vode. Nakon povratka sa jednog aklimatizacionog penjanja, zatekli su bazni logor potpuno zatrpan snijegom. Prava drama na 7.150 metara! Ukoliko ne uspiju da otmu {atore sa opremom ledenim snje`nim nanosima, moraju se spu{tati u ni`i bazni logor a to je sa sobom povla~ilo mnoge Basar ^arovac (u crvenoj jakni) na putu ka “krovu svijeta” logoru devetoro njih spremni da ga osvoje, pokore i opet uzdignu, prave malo veselje. Basarovom unuku bio je ro|endan - ~etvr ti! Lokalni kuhar za tu priliku pravi tortu. Na 6.200 metara! To je kasnije i obilje`ilo Baskov uspjeh i uspon na “krov svijeta”. Dani su prolazili. Aklimatizacioni usponi svakodnevno. Treba mnogo te~nosti i hrane. Alpinistima niti se jede niti se pije. Svjesni su da ipak moraju unositi mnogo te~nosti u organizam strahuju}i od bolesti alpinista hipoksije, nedostatka kiseonika. Kada su do{li u prvi visinski bazni logor C1 radili su sve kao i prije. Na tih 7.150 metara glavni posao alpinista jeste topljenje snijega. Oni u proseku mora- rizike, mo`da ~ak i odustajanje?! U`urbano odtrpavaju {atore. Gr~evita borba da ih no} ne uhvati nespremne i van {atora. Nedostatak kiseonika, surove }udi vremena na tim visinama, neprobojni ledeni okov oko {atora, no} koja se pribli`avala... Ni{ta vi{e nije i{lo na ruku ~lanovima na{e ekspedicije. I u posljednjem trenutku, kada su se gasile nade, jedna druga ekspedicija ustupa svoj veliki {ator na{im alpinistima. Velika radost i sre}a. Jedna tako banalna stvar mogla je da dovede u pitanje cijelu ekspediciju. Zato, valjda, alpinisti i vole da ka`u da su “najve}e najmanje stvari”. U tom trenutku taj {ator je bio veliki koliko i `elja svih na{ih devet alpinista da se popnu na vrh svijeta! Ve} sljede}i dan na{i alpinis- 6 Bo{nja~ka rije~ Pogled na Himalaje ti su u drugom visinskom baznom logoru C2 na 7.800 metara. Nebo pod nogama, oblaci u visini pogleda i samo plavi beskraj iznad. Svako ima svog partnera za penjanje. Pravila su vrlo stroga, precizna i, {to je najva`nije, nema slobodne volje u njihovoj primjeni. Mora se ta~no raditi onako kako je dogovoreno i propisano. U protivnom gre{ke su neminovne a one se ovdje pla}aju najskuplje - ljudskim `ivotima. Baskov partner za uspon je tako|e Sand`aklija, iz grada Prijepolja, Dragan Petri}. Saradnja odli~na, bez gre{ke, kako i treba, do vrha i nazad. U tre}i visinski bazni logor C3 na visini od 8.300 metara na{i su alpinisti stigli sutradan, 19. maja, oko {est sati poslije podne. Smje{taju se u {atore i bave se svojim osnovnim zanimanjem ovdje - topljenjem snijega i, naravno, pripremanjem koli~ina koje valja ponijeti na kona~ni uspon i boca sa kiseonikom, bez kojih bi uspon bio nezamisliv. Na ovoj visini oni ve} moraju da piju preko 7 litara vode, jer im, u suprotnom, prijeti hipoksija - koja izaziva haluciniranje, oticanje i mnoge druge probleme. Krenuti u osvajanje Everesta zna~i ta~no znati {ta vas o~ekuje, na {ta sve morate biti spremni, nema brzopletih odluka, sve mora biti temeljno sagledano i odradjeno, nema polaska glavom bez obzira. Basko zna re}i da “Everest ne penju mi{i}i, ve} mozak”. Mozak je tog dana, u posljednjem visinskom baznom logoru, radio vrlo brzo i precizno kod svih. Bili su na samo 550 metara od “krova svijeta”. Uzbu|enje, slatka jeza, divljenje i strah pri pogledu na Everest i velika `elja da se kona~no ostvari cilj. “U no}i izme|u 19. i 20. maja odlu~ili smo da krenemo u finalni uspon” - ka`e Basko. Zbog opasnosti od promjene vremena na vrhu, uspon se mora okon~ati najkasnije do podneva. Uvijek se penje no}u. Basar i njegov partner za penjanje su krenuli ta~no u 23 sata i 6 min- uta. Peli su cijelu no}. Pre{li su ~uvene stepove, pogotovu drugi step i kada su njega pro{li, ta~no u 8 sati i 40 minuta po lokalnom vremenu bili su na “krovu svijeta” Mont Everestu! Poslije devet sati trideset ~etiri minuta njih sedmoro, od ukupno devet koliko je krenulo na uspon, uspjeli su da ispenju posljednjih 550 metara i na|u se na najvi{em svjetskom vrhu gdje istovremeno mo`e boraviti petnaest ljudi i gdje se mo`e ostati najvi{e petnest do dvadeset minuta. Basko na krovu svijeta! Najve}i uspjeh sporta u Sand`aku. Deset minuta historije za vje~nost, visoko podignute ruke, ispunjeno obe}anje, ostvarenje dugogodi{njeg sna, duh Sand`aka i ovdje na najvi{em vrhu svijeta Mont Everestu! Fotografisanje, ~estitke... Oblaci se gomilaju... Everest opominje i daje malo vremena za ogromnu radost. Na{i alpinisti moraju da po~nu sa spu{tanjem i povratkom u bazni logor C3. April - jun 2007. 85 Bo{nja~ka rije~ Moraju se spu{tati pa`ljivo, istom koncentracijom sa kojom su se i peli ka vrhu. Svaki metar je zna~ajan, svaki metar nadole mora biti pre|en sa najve}om pa`njom jer se ~ak 6 na kojoj je prisusustvovalo nekoliko hiljada Novopazaraca koji su i na taj na~in do{li da odaju po~ast najve}em novopazarskom sportisti, da pozdrave najve}i uspjeh u istoriji sand`a~kog U pohodu ka vrhu - ekspedicija Srbije 90% nesre}a de{ava u povratku i spu{tanju. Svaki metar je va`an i zbog vazduha i zbog blizine baznog logora i mnogih drugih stvari. Podvig ravan osvajanju zlatne olimpijske medalje. I na{ Basko ^arovac u grupi slavnih, hrabrih, onih koji sigurno ulaze u historiju svjetskog sporta i alpinizma, jedan od rijetkih u historiji ljudske civilizacije koji se ispio na “krov svijeta” i tamo donio duh Sand`aka i Novog Pazara. Naravno, onako kako smo ga ispratili, tako smo ga i do~ekali velikog otvorenog srca. Mi, koji smo Baska znali, znali smo i to da ako bude postojala i najmanja {ansa za uspjehom Basko }e je iskoristiti i popeti se na “Krov svijeta”. Takav je to ~ovjek. Rukovodstvo grada, sportski savezi Sand`aka i Novog Pazara, Sportski centar, rodbina i prijatelji, ~lanovi Planinarskog dru{tva “Sand`ak” organizovali su Basaru do~ek kakav se ne pamti. Od aerodroma Nikola Tesla u Beogradu pa sve do glavne novopazarske ulice gdje je Basku i njegovom uspjehu u ~ast prire|ena prava narodna sve~anost 86 April - jun 2007. sporta. Nakon {to su Ertan Demovi}, predsjednik PD “Sand`ak”, mr. Fahrudin Mavri}, direktor Sportskog saveza Novi Pazar i mr. Mensur Memi}, predsjednik Sportskog saveza Sand`aka uru~ili plakete Basaru ^arovcu za njegov veliki, historijski sportski uspjeh, dr. Sulejman Ugljanin, predsjednik op{tine Novi Pazar, je u svom pozdravnom govoru, izme|u ostalog, rekao: ”Po{tova- ni sugra|ani, u ime svih vas i u svoje li~no ime, imao sam ~ast da ispratim Baska na ovaj veliki pohod i rekao mu da najprije mora pobjediti samog sebe, pa onda druge. I pobijedio je i uspio. On je popeo Novi Pazar na “krov svijeta”! To je na{ najve}i uspjeh! I ovaj put smo pokazali da smo mali grad ali da imamo velike ljude!” Basar ^arovac, vlasnik pogleda sa “krova svijeta”, ~ovjek koji u svojim nogama ima razdaljinu od 8.848 metara, koliko ga odvaja od obi~nog smrtnika i svrstava u red rijetkih, hrabrih i velikih ljudi na{eg doba, nije puno govorio sem {to se zahvaljivao svojoj porodici, sportskoj javnosti, Novom Pazaru, sugra|anima, onima koji vode ovaj grad, prijateljima, planinarima, Sand`aklijama, svima koji su vjerovali u njega, svima koji su na bilo koji na~in pomogli da ostvari ovaj historijski uspjeh, svima koji su brinuli za njega tokom dvomjese~nog uspona, svima koji su vjerovali u njegov kona~ni uspjeh. Vi{e puta je ponovio: “Hvala vam {to ste brinuli ali mi je bilo izuzetno drago {to o meni brinu oni koji misle dobro i meni i Novom Pazaru i Sand`aku. Svi ste vi utkali sebe u ovaj veliki istorijski uspjeh sand`a~kog sporta”! Fehim Kari{ik Alpinisti na vrhu Himalaja Mont Everestu 6 Bo{nja~ka rije~ HISTORIJA BO[NJAKA - FELJTON Mustafa Imamovi} Bo{njaci - historija, tradicija, kultura - IV Bosanski je muslimanski ~ovjek povijesno `ivio i `ivi u izuzetno slo`enim okolnostima koje su ga oduvijek tjerale da sam o sebi razmi{lja. Bo{njaci su zaista, kao bosanskomuslimanski i islamski narod, u naj{irem smislu rije~i geografski u Evropi, ali ipak pokraj, a ~esto i vrlo daleko od nje. Bez obzira na to {to je islam jedna od bitnih odrednica njihovog etni~kog identiteta, njihov je kategorijalni aparat u biti helenisti~ki, tj. evropski o~etkom ~etrdesetih godina XIII st. (1241—42) ugarsko—hrvatsko kraljevstvo pogodila je velika tatarska najezda, koja je opusto{ila sve {to joj se na{lo na putu od Karpata do zidina dalmatinskih gradova. Tatari su zaobi{li Bosnu, ~ime su vlast, polo`aj i vojna snaga bana Ninoslava dalje u~vr{}eni i oja~ani. Ban se osje}ao toliko mo}nim da je prihvatio poziv Spli}ana, koji su tada bili u neprijateljstvu s kraljem Belom IV, pa im je sa ja~om vojskom 1243—44. pomogao u ratu protiv kralju odanog Trogira. Vjerodostojan zapis o tome ostavio je poznati splitski ljetopisac Toma Arhi-|akon. On op{irno pri~a kako su Spli}ani u sukobu sa Trogirom pozvali u pomo} bana Mateja Ninoslava, platili mu novcem iz gradske blagajne i izabrali ga za svog kneza. Ban Ninoslav je, bez oklijevanja i zabacuju}i obzire prema ugarskom kralju, prihvatio poziv i sa svojom vojskom primjerno kaznio Trogirane, nakon ~ega su mu i oni dali kne`evsku ~ast. Poslije je ban oti{ao natrag u svoju zemlju, a u Splitu je ostavio "jednog od svojih sinova sa jakom konjicom". Iz toga je jasno da Spli}ani nisu Ninoslava dr`ali heretikom, jer ga ne bi pustili u grad, po{to im je samim gradskim statutom iz 1242. bilo P zabranjeno da hereticima pru`aju gostoprimstvo. Smatraju}i da su ovom intervencijom bana Ninoslava povrije|ena njegova suverena prava nad dalmatinskim gradovima, ugarsko—hrvatski kralj Bela IV je 1244. poveo kazneni pohod protiv bana kao svog politi~kog protivnika. Pred prijetnjom novog rata, ban Ninoslav je bio prisiljen da izrazi lojalnost ugarskom kralju, te da pristane da se bosanskoj biskupiji priznaju prava i povlastice na ranije joj datim posjedima. Ti su posjedi, uz pristanak bana, potvr|eni poveljom koju je kralj Bela izdao 20. VI 1244. godine. Njihov obim nije bio mali i bilo ih je u mnogim `upama, od Usore do Neretve i od Uskoplja do Pra~e, pa bi prihod s njih, da se mogao redovno ubirati, sigurno predstavljao solidnu materijalnu osnovu za organizaciju i djelovanje katoli~ke crkve. Ali u Bosni se ni uz sve prijetnje i pritiske rimske kurije i ugarskih kraljeva nisu mogli ostvariti uvjeti za njihovu redovno ubiranje. Tome ni{ta nisu pomogle ni utvrde koje je po Bosni, "radi odbrane vjere" i za{tite crkve, podigao kalo~ki nadbiskup. Izvrgnute stalnim napadima doma}e vlastele i stanovni{tva, te su tvr|ave i utvrde postepeno sasvim propale. Od godine 1246. u~estali su zahtjevi iz Rima kalo~kom nadbiskupu da se protiv Bosne povede novi kri`arski rat i da se zemlja koja se otme od heretika dodijeli "pravovjernim kr{}anima". Za novi kri`arski pohod nije bilo ni volje niti uvjeta, a bosanski biskup toliko je osiroma{io da su, na papinu molbu, po ugarskim zemljama prikupljani nov~ani prilozi za izdr`avanje njega i njegove crkve. Jedino rje{enje je bilo da bosanski biskup premjesti svoje sjedi{te u \akovo u Slavoniji, gdje je odranije imao zemlji{ne posjede. Tamo se ve} od 1252. redovno spominje dvor bosanskog biskupa. Tako su bosanski biskupi prenijeli svoje sjedi{te izvan Bosne. Oni su sa te sigurne udaljednosti upravljali svojom biskupijom, u koju uglavnom vi{e nisu zalazili. Tako se upravo u vrijeme uspona bosanske vlastele za vladavine bana Mateja Ninoslava, koji se iskazao kao odlu~an i sposoban vladar, uprkos svim nastojanjima Rima i Ugarske da uni{te bosansku herezu, kona~no u~vrstila i potvrdila Crkva bosanska. Istovremeno, kona~no se u~vrstila i afir mirala stale{ka organizacija i struktura bosanske vlastele. U zajedni~koj odbrani od vanjskih neprijatelja, crkva i vlastela su se me|usobno sve vi{e pribli`avale. Vlastela je sve April - jun 2007. 87 Bo{nja~ka rije~ vi{e prihvatala vjersko u~enje bosanske crkve, dok je crkva istovremeno ulazila u svjetovne poslove vlastele. Udru`ena sa Crkvom bosanskom i brane}i je od nasrtaja rimske crkve i ugarsko—hrvatske dr`ave, vlastela je time istovremeno {titila svoje feudalne zemljoposjedni- 6 kovne Bosne, i posebno ustrojena Crkva bosanska, svojim interesima i svije{}u o njima, imale su presudnu ulogu u etni~kom razvoju i oblikovanju Bosne. Vlastela i crkva su, prije svega, bile nosioci zemaljskog imena Bosne i Bosanaca (Bo{njana ili Bo{njaka) i ~uvari U svakoj drugoj dr`avnoj tvorevini, srpskoj ili ugarsko-hrvatskoj, Bosna bi geografski bila periferna oblast, pa bi i njena vlastela bila politi~ki sasvim marginalizirana. U tom smislu, stale{ki organizirana vlastela, kao politi~ki narod srednjovjekovne Bosne, i posebno ustrojena Crkva bosanska, svojim interesima i svije{}u o njima, imale su presudnu ulogu u etni~kom razvoju i oblikovanju Bosne. ~ke interese. Uvjet opstanka i crkve i vlastele bila je samostalna bosanska dr`ava. Izme|u katoli~anstva i pravoslavlja usko podru~je Crkve bosanske moglo se odr`ati samo unutar granica bosanske dr`ave. S svojih prava i svoje teritorijalne zasebnosti, osobenosti i cjeline. Iz samosvijesti o sebi i svojim interesima proizlazila je i svijest o zna~aju vlastite teritorije za njihovo o~uvanje. Takva su osje}anja le`ala u korijenu Vizanija i Osmansko carstvo 1355. godine druge strane, bosanska vlastela je samo unutar tih istih granica mogla imati i odr`avati svoju odlu~uju}u politi~ku rije~. U svakoj drugoj dr`avnoj tvorevini, srpskoj ili ugarsko—hrvatskoj, Bosna bi geografski bila periferna oblast, pa bi i njena vlastela bila politi~ki sasvim marginalizirana. U tom smislu, stale{ki organizirana vlastela, kao politi~ki narod srednjovje88 April - jun 2007. bosanskog patriotizma i evolucije bo{nja~kog etniciteta. Me|utim, ono {to je ~inilo osobenosti etni~ko—politi~kog razvoja Bosne nisu bile neke velike razlike u njenom feudalnom ustrojstvu i dr`avnoj organizaciji u odnosu na susjedne zemlje, Srbiju i Hrvatsku sa Ugarskom. Zapravo, svi ti politi~ki entiteti su u doba razvijenog feudalizma predstavljali stale{- ke monarhije, u kojima je vlast vladara u ve}oj ili manjoj mjeri, zavisno od odnosa snaga, bila ograni~ena pravima vlastele, odnosno institucijom stale{ke skup{tine, feudalnog ili dr`avnog sabora. Osnova razli~itog etnopoliti~kog razvoja Bosne le`i u njenoj posebnoj crkvi i njenim su{tinskim razlikama u odnosu na rimokatoli~ku i srpskopravoslavnu crkvu. Katoli~ka i isto~nopravoslavna crkva su pored hijerarhije i mona{kih redova imale i razu|enu mre`u `upa i parohija, sa sve}enstvom koje je stalno vr{ilo uticaj na svakodnevni `ivot vjernika, okupljaju}i ih na mise i bogoslu`enja, dijele}i im svete tajne i oproste od grijehova, pribavljaju}i im Bo`iju milost i na ovom i na onom svijetu. Nasuprot tome, Crkva bosanska je, mada je imala izvjesnu hijerarhiju sa strojnicima, gostima i didom (djed), koji je stajao na njenom ~elu, u osnovi bila ograni~ena na uski krug "savr{enih" ili "pravih krstjana koji grijeha ne ljube". Ostalo je bila masa obi~nih vjernika, "mrsnih ljudi", koji nisu imali posebne crkvene milosti. Odatle, {iroki slojevi stanovni{tva u Bosni su ostali u nekom nejasno definiranom stanju izme|u svojih starih paganskih vjerovanja i kr{}anstva. Tek pred kraj XIV i kroz prvu polovinu XV st. dvije velike crkve, zapadna i isto~na, polahko osvajaju bosanski prostor, a skoro istovremeno s njima u Bosnu dolazi islam. Bosna u borbi za odbranu samostalnosti protiv ugarskih kraljeva i hrvatskih velika{a Posljednje spominjanje bana Mateja Ninoslava poti~e iz 1249, kada je opet u punoj snazi obnovio svoj raniji ugovor sa Dubrovnikom. Nakon {to je sjedi{te Bosanske biskupije izmje{teno u \akovo, pod neposrednu vlast ugarskog nadbiskupa u Kalo~i, kralj Bela IV poveo je 1253. odlu~an rat 6 protiv Bosne i uglavnom uspio savladati otpor u cijeloj zemlji. Ninoslavljev ro|ak i nasljednik Prijezda pre{ao je sasvim na stranu ugarskog kralja, koji mu je kao priznanje za poslu{no dr`anje darovao 1255. `upu Novake u Slavoniji. Time je ban Prijezda po svim znamenjima bio uklju~en u ugarsko-hrvatski donacionalni feudalni sustav. Bosanska dr`ava je podijeljena tako {to je Prijezda kao bosanski ban vladao Bosnom i Donjim Krajima, dok su Usora i Soli izdvojene u posebnu banovinu i povjerene na upravljanje raznim li~nostima odanim ugarskoj kraljevskoj ku}i. Vrhovnu vlast ugarskog kralja priznao je i humski `upan Radoslav. Prijezda je, kao srodnik prethodnog bana Ninoslava, nastavio red nasljednih bosanskih banova, pa se kao takav op}enito smatra osniva~em dinastije Kotromani}a. Bez obzira na to, Prijezda je odano izvr{avao svoje feudalne obaveze prema ugarskoj kruni. U tom je smislu jedan odred bosanske vojske u~estvovao 1260. na strani kralja Bele IV u njegovom ratu protiv ~e{kog kralja P{emisla Otokara. Ugarska je sa istoka i sjevera okru`ila Bosnu sa vi{e sebi pot~injenih banovina — usorskom, ma~vanskom i ku~evsko—brani~evskom, koje je ustanovljavala kao dio svog odbrambenog sistema, od Karpata do Dalmacije. Ma~vanskom banovinom, koja je uklju~ivala i Beograd, i brani~evskom banovinom vladao je, pod ugarskim patronatom, kralj Stefan Dragutin. Te su teritorije predstavljale jednu od tada{nje dvije srpske dr`ave. Kralj Dragutin je svjesno, uz ugarsku pomo}, preoteo vlast svome ocu Uro{u Nemanji}u. Stefan Dragutin je ubrzo do{ao u sukob sa svojim bratom Milutinom, pa su tako njihovim me|usobnim sporazumom nastale dvije srpske dr`ave. Na jugu je kao "ra{ki kralj" vladao Milutin, a na sjeveru je biv{im Bo{nja~ka rije~ ugarskim prostorima upravljao Dragutin, poznat kao "sremski kralj". Za njegova je vremena krenuo talas srpsko—vla{ke kolonizacije prema sjeveru. Stefan Dragutin je od 1284, kao ugarski vazal, upravljao oblastima Usorom i Soli, u kojima je, prema njegovom `ivotopisu, "mnoge od heretika ob- cillae) dalje prodavani po talijanskim gradovima, gdje su naj~e{}e slu`ili kao ku}na posluga. Na sve proteste bosanskih banova papi {to se njihovi podanici odvode u ropstvo, koje u samoj Bosni nije postojalo, Dubrov~ani, Kotorani, Spli}ani i drugi pravdali su se time da su u pitanju heretici, a Dubrov~ani su svoje izaslanike pred put u Bosnu na trgova~ke i druge pregovore u pravilu napu}ivali da povelje i povlastice "prema obi~aju" potvrde "kralj, kraljica, baroni i patareni". ratio na vjeru hristiansku i krstio ih". Dragutinova k}erka Jelisaveta udala se za Stjepana, sina bana Prijezde, ~ime su Kotromani}i do{li u srodstvo sa Nemanji}ima. Kralj Dragutin stalno se zanimao za vjerske i druge odnose u Bosni, nastoje}i na njih na odre|en na~in uticati. Posljednji akt koji je ban Prijezda kao vladar u~inio vjerovatno je povelja kojom je u maju 1287. svom zetu iz ku}e Baboni}a Vodi~kih na Sani darovao, uz pristanak "velika{a sve Bosne", `upu Zemljanik (Zemunik) u podru~ju Gornjeg Vrbasa. Prijezdu je naslijedio njegov sin, ban Stjepan I Kotromani}. U to vrijeme ugarske prevlasti u Bosni progoni navodnih heretika nisu prestajali. Svuda u zemlji osje}ala se op}a pravna nesigurnost. To je ugro`avalo trgovinu i veoma poga|alo narod, kojemu slaba banska vlast nije mogla pru`iti za{titu. Kao posljedica toga razgranala se jedino trgovina bosanskim ne pravovjerni katolici. S obzirom na to da pola stolje}a dominikanskog misionarskog i inkvizitorskog rada na iskorjenjivanju bosanske hereze nije dalo nikakve rezultate, to je kralj Stefan Dragutin, stalno zaokupljen tim pitanjem, tra`io od pape da se dominikanci u Bosni zamijene franjevcima. Papa je prihvatio tu inicijativu pa se 1291. godine obratio franjeva~kim starje{inama u Dalmaciji i Slavoniji da u Bosnu upute svoja dva redovnika "koji su verzirani u pismenosti i vje{ti jeziku one oblasti". U Rimu se kona~no shvatilo da je prvi uvjet mogu}eg uspjeha u borbi protiv bosanskih heretika znanje jezika sredine u kojoj su oni djelovali. Tako su franjevci krajem XIII st. stigli u Bosnu, gdje su vremenom postali jednim od vrlo zna~ajnih ~inilaca njenog etnopoliti~kog razvoja i op}enito kulturnog i vjerskog `ivota. Franjeva~ki red Male bra}e (Ordo fratrum minorum) spada me|u "prosja~ke" mona{ke re- Prema nekim, po svemu sude}i pretjeranim procjenama, franjevci su za oko 120 godina misionarskog rada, od 1339. do 1463, uspjeli u Bosni obratiti na katoli~anstvo "preko 500.000 bogomilskih sljedbenika", {to je ~inilo "preko ~etiri petine pu~anstva u tada{njoj bosanskoj dr`avi". robljem, koje se iz svih krajeva Bosne, posebno iz oblasti Usore pod vla{}u Stefana Dragutina, dovodi u Dubrovnik i druge primorske gradove. Odatle su robovi i ropkinje (servi et an- dove. Osniva~ mu je Franjo Asi{ki (Francesco d’Assisi), porijeklom iz imu}ne trgova~ke porodice. Poslije du`e bolesti njegova su vjerska osje}anja intenzivirana. Svojim vizionarskim April - jun 2007. 89 Bo{nja~ka rije~ istupima po~eo je pridobijati sljedbenike, koji su prihvatili njegov zahtjev o odricanju i siroma{tvu. Red je ustanovljen 1209, s ciljem {irenja katoli~anstva i borbe protiv heretika. U skladu sa svojim zavjetom o odricanju i siroma{tvu, franjevci su nosili jednostavnu, tamno sme|u vunenu odje}u s kapulja~om, u`etom oko pasa i sandalama. Franjevci su vremenom potpuno istisnuli dominikance iz Bosne. U svojoj su se misiona- 6 U vanjskopoliti~kim poslovima bosanskog dvora u~e{}e predstavnika Crkve bosanske uvijek je bilo vrlo diskretno, skoro nevidljivo. To je bilo sasvim razumljivo, jer se na njih izvan Bosne gledalo s podozrenjem i neprijateljski, kao na heretike. Zato se bosanski krstjanin u XV st., kada je veoma o`ivjelo vanjskopoliti~ko djelovanje bosanskih kraljeva i velika{a, rijetko susre}e "u bilo kakvoj diplomatskoj misiji". Odatle skoro nestvarno djeluje Balkansko poluostrvo 1400. godine rskoj djelatnosti, antihereti~koj propagandi i borbi slu`ili znatno druga~ijim metodama nego njihovi prethodnici. Mada silu i inkvizitorske metode nisu sasvim odbacili, oni su te`i{te svoje djelatnosti stavili, s jedne strane, na postepeno, ali uporno pribli`avanje narodu, a s druge su tra`ili na~in da se kao savjetodavci i posrednici u raznim politi~kim i diplomatskim poslovima nametnu vladaru i njegovom dvoru te samoj bosanskoj vlasteli. U tome su vremenom uspjeli pa su, kada je rije~ o politi~kim i diplomatskim poslovima vladara i vlastele, pri kraju bosanske dr`avne samostalnosti uspjeli skoro potpuno marginalizirati ulogu Crkve bosanske. 90 April - jun 2007. vijest da je kao izaslanik kralja Ostoje u Dubrovniku 1403. du`e vremena boravio "pataren" Vlatko. Kasnije se kao poslanik iz Bosne u razli~itim misijama u Dubrovniku vi{e puta spominje neki fratar Stjepan. Mada se ne spominju ~esto u diplomatskim misijama, to ne zna~i da visoki pripadnici Crkve bosanske nisu imali uticaja na vanjsku politiku bosanske dr`ave. To je posebno bio slu~aj kada su se me|unarodni pregovori obavljali na tlu Bosne. Dubrov~ani su svoje izaslanike pred put u Bosnu na trgova~ke i druge pregovore u pravilu napu}ivali da povelje i povlastice "prema obi~aju" potvrde "kralj, kraljica, baroni i patareni". Pojedini krupni bosanski velika{i koristili su se bez ustru~avanja u pregovara~kim i op}enito diplomatskim misijama uslugama visokih starje{ina Crkve bosanske. U tom su se svojstvu na dvorovima Pavlovi}a i Kosa~a ~esto spominjali pojedini krstjani. Najpoznatiji od njih bio je "starac", a kasnije "gost" Radin, koji je za svog gospodara Radoslava Pavlovi}a obavljao razne poslove u Dubrovniku. On je 1437. pre{ao u slu`bu Stjepana Vuk~i}a Kosa~e, koji ga je tako|er raznim poslovima slao kao svog izaslanika u Dubrovnik. U vrijeme otvorenog sukoba hercega Stjepana sa Dubrovnikom, gost Radin je odr`avao tajne veze sa Dubrov~anima i od njihovih poklona dobro se obogatio, o ~emu svjedo~i njegov testament. Od vremena kralja Stjepana Toma{a 1443. franjevci dolaze do sve ve}eg uticaja na dvoru i kona~no uklanjaju pripadnike Crkve bosanske kao bitne ~inioce u bosanskoj vanjskoj politici. U politi~kim planovima rimske kurije u to je vrijeme gospodarila ideja kri`arskog rata protiv Osmanlija. Stvarni izvr{ioci ove politike u Bosni bili su "papin izaslanik i franjevci". Na njihov nagovor kralj je tra`io, a 18. VI 1447. i dobio odobrenje iz Rima da mo`e uzeti dvojicu franjevaca kao svoje kapelane i slati ih na stranu kao poslanike, bez prethodnog odobrenja njihovog starje{ine. Franjevci su, izme|u ostalog, i na taj na~in uspjeli mirnim putem u~initi ono {to ugarskim kraljevima nije po{lo za rukom da u~ine silom, tj. da obuzdaju Crkvu bosansku i njeno u~enje. Prema nekim, po svemu sude}i pretjeranim procjenama, franjevci su za oko 120 godina misionarskog rada, od 1339. do 1463, uspjeli u Bosni obratiti na katoli~anstvo "preko 500.000 bogomilskih sljedbenika", {to je ~inilo "preko ~etiri petine pu~anstva u tada{njoj 6 bosanskoj dr`avi". Franjevci su kroz kasniju bosansku povijest ~esto hvaljeni kao narodni fratri, bosanski rodoljubi i ~uvari uspomene na srednjovjekovnu bosansku dr`avu, {to su oni, bez sumnje, u velikoj mjeri bili. Njihov starje{ina fra An|elo Zvizdovi} Vrhbosanski imao je hrabrosti da u trenutku pada Bosne iza|e pred sultana Mehmeda II Fatiha i zatra`i za bosanske franjevce slobodu daljeg vjerskog djelovanja. Sultan Fatih mu je, u skladu sa {erijatskim propisima, u tom smislu izdao 28. Bo{nja~ka rije~ Hrvatskoj. Koriste}i se okolnostima nastalim u vrijeme borbe za ugarsko—hrvatsko prijestolje, izme|u Arpadovi}a i napuljskih kraljeva An`ujaca (Anjou), [ubi}i su se u posljednoj deceniji XIII st. ustvari izdigli do dinasti~ke mo}i. Pretendenti na ugarsko—hrvatsko prijestolje prosto su se utrkivali za njihovu naklonost, dijele}i im titule i ~asti koje su oni u stvarnosti ve} u`ivali. Najmo}niji me|u njima, Pavao [ubi}, postao je krajem XIII st. stvarni vladar u Dalmaciji i Hrvatskoj, tako da se njegova vlast prostirala "sve do U naporima bana Stjepana II da u~vrsti granice svoje dr`ave, posebno mjesto zauzimao je Hum. U vrijeme bana Kulina Humskom zemljom ili obla{}u vladao je knez Miroslav, brat Stefana Nemanje, a potom njegovi nasljednici, kao vazali ra{kih, odnosno srpskih vladara. Mada je sve do 1326. Hum bio politi~ki uglavnom odvojen od Bosne, postojala je velika kulturnohistorijska povezanost ovih prostora. Pored toga,Hum je predstavljao i privrednu sponu Bosne sa Dubrovnikom. V 1464. ahdnamu, tj. pismenu "obavezu" ili "jamstvo" o slobodi daljeg vjerskog rada. Tom su ahdnamom katolici u Bosni dobili mir i slobodu vjeroispovijedanja dotle dok budu mirni i dok se pokoravaju sultanovim zapovijedima. Kao vjerska zajednica, oni su ustvari time opstali i pre`ivjeli u Bosni. U godinama obnove, nakon tatarske provale u ugarske i hrvatske zemlje, veoma je oja~ala mo} pojedinih velika{kih porodica. Oslabljena kraljevska vlast morala se osloniti na krupnu vlastelu koja se, dok je cijela zemlja stradala, uspjela odr`ati u tvrdimi te{ko pristupa~nim zamkovima i utvrdama. Me|u velika{kim porodicama posebno su oja~ali knezovi [ubi}i, kojima je sjedi{te bilo u njihovoj nasljednoj `upi Bribir (u zale|u [ibenika i Skradina). Oni tokom XIII st. uporno {ire svoje porodi~ne posjede, prvo u Dalmaciji, gdje su uspjeli ovladati i gradovima [ibenikom, Trogirom i Splitom, a povremeno i Zadrom, te donjim tokom i u{}em Neretve. [ubi}i se potom okre}u na sjever, prema pokrajine koja se zove Bosna". Pavao [ubi} nije krio namjeru da svoju vlast pro{iri upravo i na tu "provinciju", odnosno ze-mlju. U svojoj povelji iz 1299. Pavao se naziva "ban (banus) Hrvatske i Dalmacije i gospodar (dominus) Bosne". Nedostajala je ipak titula bosanskoga bana. Smatraju}i se ve} dovoljno mo}nim, a uz naklonos pretendenata na ugarsko-hrvatsko prijestolje, Pavao I [ubi} postavio je 1302. svoga brata Mladena za bosanskog bana, sa titulom Mladen I [ubi}. Tada{nji bosanski ban Stjepan I Kotromani} pru`io je [ubi}ima odlu~an otpor. U cijeloj Bosni vo|ene su `estoke borbe. Ban Stjepan I bio je potisnut sve do isto~ne granice Bosne, gdje su se u junu 1302. susrele na Drini dvije vojske. Iako je Mladen [ubi} u dramati~nom sukobu savladao bosansku vojsku, njegov polo`aj u Bosni nije bio nimalo siguran niti stabilan. Rat je imao i vjersku dimenziju borbe protiv bosanskih heretika, tj. pripadnika Crkve bosanske. ^itavo navodno banovanje Mladena [ubi}a pro- teklo je u neprestanom ratovanju sa Bo{njacima i njihovim banom Stjepanom I Kotromani}em. U jednom od tih u~estalih bojeva Mladen [ubi} je 1304. kona~no i sam izgubio `ivot. Za njegovog nasljednika Pavao [ubi} je postavio svoga sina Mladena, koji se titulirao kao Mladen II, "gospodar ~itave Bosne". To gospodstvo zasnivalo se na sistemu vazalnih veza i odnosa koje je Mladen [ubi} uspostavio sa dobrim dijelom bosanske vlastele, posebno onom iz Donjih Krajeva, koja mu je geografski bila najbli`a. Sli~nu vezu i kompromis najvjerovatnije je uspostavio i sa Stjepanom I Kotromani}em. U toku unutra{njih nereda, do kojih je do{lo nakon smrti bana Stjepana I Kotromani}a, Mladen [ubi} je ponovo oru`jem krenuo na Bosnu i uzeo pod svoj patronat Stjepanovog sina, budu}eg bosanskog bana Stjepana II Kotromani}a. Na stabiliziranje odnosa izme|u [ubi}a i Kotromani}a vjerovatno je uticala i ~injenica da su se u me|uvremenu i rodbinski povezali. Poslije okon~anja borbi za ugarsko—hrvatsko prijestolje, novi kralj An`ujac, Karlo I Robert, postepeno ru{i i obuzdava mo} jednog po jednog osamostaljenog ugarskog i hrvatskog velika{a ("oligarha"). Ban Stjepan II Kotromani} je u tome odmah vidio za sebe priliku i mogu}nost da iza|e iz sjene [ubi}a. On se radi toga sasvim logi~no vezao za sna`nog i odlu~nog An`ujca. U borbi protiv Mladena [ubi}a, ban Stjepan II uspio je privu}i na svoju stranu i neke njegove dotada{nje vazale u Donjim Krajima, na prvom mjestu uticajne knezove Stipani}e Hrvatini}e, koji su dr`ali tvrdi grad Klju~. Bitkomu Poljicama (kod Splita), kralj Karlo Robert nanio je odlu~uju}i poraz [ubi}ima i tako sru{io njihovu dotada{nju mo}. Time je ujedno okon~ana i njihova vlast u Bosni. U neredima koji su nastali slomom [ubi}a, ban April - jun 2007. 91 Bo{nja~ka rije~ Stjepan II Kotromani} nije pristao uz hrvatsku vlastelu, koja je ustala protiv kralja, ve} je stao na stranu kralja, ~ime je sebi i svojoj dr`avi osigurao dobre i ~vrste odnose sa ugarskim dvorom. On je tako na najbolji na~in iskoristio politi~ke posljedice sloma [ubi}a. U banu Stjepanu II Bosna je, poslije du`eg vremena, dobila vladara izrazite politi~ke mudrosti i dr`avnika koji je odlu~nim i krupnim potezima uveo svoju zemlju u glavne tokove balkanske politike. U vrlo kratkom vremenu, od samo ~etiri godine, od 1322. do 1326, ban Stjepan II kona~no je pripojio Bosni Donje Krajeve (Bosanska krajina), oblasti Usoru i Soli, `upe Duvno, Hlivno i Glamo~ (tzv. Zavr{je ili Tropolje), zatim primorje od Neretve do Cetine (Neretljanska krajina), te na kraju Humsku zemlju. Tako je Pribisav, "Dijak bana Stipana", mogao ve} oko 1323. zapisati da njegov gospodar dr`i zemlju "od Save do mora, od Cetine do Drine". Time su za vrijeme Stjepana II Kotromani}a trajno uobli~ene teritorijalne konture savremene Bosne. U naporima bana Stjepana II da u~vrsti granice svoje dr`ave, posebno mjesto zauzimao je Hum. U vrijeme bana Kulina Humskom zemljom ili obla{}u vladao je knez Miroslav, brat Stefana Nemanje, a potom njegovi nasljednici, kao vazali ra{kih, odnosno srpskih vladara. Mada je sve do 1326. Hum bio politi~ki uglavnom odvojen od Bosne, postojala je velika kulturnohistorijska povezanost ovih prostora. Pored toga,Hum je predstavljao i privrednu sponu Bosne sa Dubrovnikom. U isto vrijeme kada i Bosna, Hum je bio zahva}en herezom. Gone}i heretike, herceg Hrvatske Koloman upao je 1239. sa svojom kri`arskom vojskom i u Hum, odakle se ubrzo povukao. Bez obzira na ~injenicu {to je u Humu, usljed politi~kih veza sa Ra{kom, pravoslavno 92 April - jun 2007. 6 stanovni{tvo bilo srazmjerno brojno, zahumski episkop je pod pritiskom heretika sredinom XIII st. premjestio svoje sjedi{te iz Stona ~ak u manastir sv. Petra na Limu, u dana{njem Bijelom Polju. Srpski vladari i velika{i za dugo vremena nisu mogli pre`aliti gubitak Huma. Stefan Du{an je vi{e puta, na razne na~ine, poku{avao povratiti Hum. On je, me|u ostalim, ~etvrt stolje}a nakon gubitka Huma, jvode Sandalj Hrani} i Radoslav Pavlovi} prodali Dubrov~anima i Konavle. Porodica vojvode Sandalja Hrani}a, iz reda Kosa~a na Drini kod Gora`da, otimala je postepeno zemlje Pavlovi}a u Humu, a naro~ito poslije smrti vojvode Radoslava Pavlovi}a, 1441. godine. Tada je ve} u Humskoj zemlji i Podrinju vladao vojvoda Stjepan Kosa~a, koji je 1448, da bi podigao svoj ugled, dobio ili uzeo naslov "hercega od sv. U srednjovjekovnoj Bosni nije bilo op}ih pravnih normi u vidu zakona pa su zato pravni polo`aj seljaka i oblici `ivljenja na bosanskom selu malo poznati. Izvjesno je da su ve}inu selja{tva ~inili feudalno zavisni zemljoradnici, koji se krajem postojanja bosanske feudalne dr`ave, u poveljama i drugim ispravama, spominju kao kmeti ili kmeti}i. godine 1350. poduzeo veliki vojni pohod na Bosnu, pa je stigao ~ak i do Bobovca, ali Hum nije povratio. Tako je ban Stjepan II ostao "po milosti Bo`joj gospodin svim zemljama Save", jer je Mile{eva, gdje su le`ale kosti Save Nemanji}a, bila u njegovom posjedu. Ne zna se ta~no ko je vojvodi Stjepanu dao titulu hercega. U literaturi se spominje da su to Osmansko carstvo 1580. godine bosanskim i Soli i Usore i Donjim Krajem i Humskoj zemlji". Ulazak Huma u sastav Bosne imao je dvije posljedice. Prva je da je Humska zemlja vremenom postala sredi{te okupljanja budu}eg prostora Hercegovine kao sastavnog dijela Bosne. Ban Stjepan II je ve} 1333. prodao Dubrov~anima Humsko primorje od Stona do Gruda (u Konavlama), sa poluotokom Pelje{cem. Kasnije su, 1419, odnosno 1426, vo- mogli biti njema~ki car Fridrih III, papa, sultan, napuljski kralj Alfons V, bosanski kralj, ili jednostavno on sam sebi. To nije toliko zna~ajno, koliko ~injenica da se od tada cjelokupan posjed — kojim je, kao dijelom Bosne, upravljao herceg Stjepan — vi{e nije nazivao Humskom, nego Hercegovom zemljom, tj. Hercegovinom. Imenom Hercegovina po~eo se tako od sredine XV st. nazivati cijeli prostor od Ostroga kod Nik{i}a 6 na istoku do Imotskog na zapadu i od mora na jugu do Konjica na sjeveru. Druga posljedica pro{irenja Bosne na oblast Huma le`i u ~injenici da time u njenim dr`avnim granicama pravoslavlje, koje je to tada uglavnom bilo ograni~eno na Podrinje, dobija na zna~aju kao tre}a vjerska komponenta, pored Crkve bosanske i katoli~anstva. Izvjestan zamah pravoslavlja poma`u Sandalj Hrani}, a potom i herceg Stjepan, podizanjem vi{e crkava i hramova, kao {to su Hum, Polimlje, Gora`de, Dobrun, [}epan Polje, Savina kod Herceg—Novog i drugi. Srpska pravoslavna crkva uvijek je zauzimala izrazito neprijateljski stav prema bosanskim krstjanima i njihovoj vjerskoj organizaciji. O tome rje~ito govore brojne anateme i prokletstva koje je u svojim obrednicama i sinodicima Srp- Bo{nja~ka rije~ nsku i nametnuti svoj uticaj na vladara i njegov dvor. Nasuprot tome, franjevci su, kako se ve} vidjelo, kao nosioci katolicizma u Bosni, sistematski i vrlo uporno nastojali istisnuti Crkvu bosansku kao politi~ki ~inilac na dvoru bosanskih vladara. Pro{irenjem bosanske dr`ave za vrijeme bana Stjepana II, u njen su okvir do{la i podru~ja duvanjske, stonske, a dijelom i zagreba~ke biskupije, ~ime je brojno oja~alo katoli~ko stanovni{tvo, a franjeva~ki misionarski rad dobio na prodornosti i zamahu. U tom je sklopu 1340. uspostavljena Franjeva~ka bosanska vikarija sa sjedi{tem u Visokom. Pravoslavlje je bilo ograni~eno na isto~ne i ju`ne dijelove zemlje, ali u odnosu na heretike nije stajalo pasivno, nego je radilo na njihovom preobra}enju. Pri tome pravoslavna crkva, kao ni katoli~ka, nije od- U Bosni je postojao sistem hijerarhijskog vazaliteta, tako {to je ni`a ili "mala" vlastela zavisila od "velike vlastele" ili velmo`a. Jednako kao {to su vladari darivali ba{tine krupnoj vlasteli, uz odre|ene uslove i obaveze, tako su i velmo`e darivale manju vlastelu i vlastel~i}e, ~ime su ih stavljali u polo`aj svojih "slugu", tj. vazala. Ovi vazali su kao "sluge" "gospode bosanske" bili obavezni na "vjernu slu`bu", koja se prije svega sastojala u "vojevanju". Svaki vlastelin je kao vazal bio obavezan da "slu`i gospodinu oru`jem, kako mo`e najbolje". Pored toga, vazalska obaveza se mogla sastojati u slu`enju na dvoru svog gospodara, kao seniora. Vlastela je isto tako mogla za svog gospodara vr{iti razne misije i obavljati druge zadatke. ska crkva izricala protiv bosanskih heretika, navode}i ~esto poimenice najpoznatije i najpoduzetnije me|u njima. Na{av{i se u granicama bosanske dr`ave, pravoslavno sve{tenstvo, iako u na~elu i vjerskoj praksi krajnje odbojno prema Crkvi bosanskoj, nije na politi~kom polju dolazilo u sukob s njom. Razlog tome le`i mo`da i u ~injenici {to je herceg Stjepan Kosa~a pripadao, kao krstjanin, Crkvi bosanskoj. Iako je u nemanji}koj dr`avi politi~ki bila veoma poduzetna, pravoslavna crkva nije u Bosni poku{ala potisnuti Crkvu bosa- bacivala metode sile kada su joj uvjeti, mjesto i vrijeme to omogu}avali. Tako je postepeno preobra}enje bosanskih krstjana na pravoslavlje u oblasti Huma teklo srazmjerno mirnim putem, dok su u dijelovima Podrinja heretici sredinom XV st. progonima i silom uvo|eni u pravoslavlje. Feudalna organizacija Pored toga {to se teritorijalno {irila, Bosna je istovremeno za vrijeme duge i srazmjerno mirne vladavine bana Stjepana II Kotromani}a izuzetno privre- dno oja~ala. U to vrijeme Sasi otvaraju u Bosni rudnike, uglavnom plemenitih metala, ~ija je proizvodnja u Evropi tada bila u zastoju. To daje podsticaje trgovini sa Dubrovnikomi drugim gradovima s obje strane Jadrana, koja dobija do tada nepoznate razmjere. Na toj rudarsko—trgova~koj osnovi u Bosni se postepeno uobli~uju gradska naselja srednjoevropskog tipa. Polahko izrasta i doma}i trgova~ki i poslovni sloj, prije svih me|u samom bosanskom vlastelom, koja je imala najvi{e koristi od teritorijalnog {irenja i privrednog uspona Bosne. Sa op}im privrednim razvitkom zemlje ja~ala je ekonomska i politi~ka mo} bosanske i humske vlastele. Da bi osigurao podr{ku vlastele, ban Stjepan II Kotromani} je, jo{ u vrijeme borbe protiv Mladena [ubi}a, darovao vlasteli mnoge ba{tine. Tako su mnogi me|u krupnom vlastelom dobili u posjed vi{e `upa. Nosioci prava vlasni{tva na vlastelinskim ba{tinama nisu bili pojedinci, nego cijeli vlastelinski rodovi, naj~e{}e grupa bra}e. To je imalo posebne posljedice na socijalno—ekonomske i politi~ke odnose izme|u vlastele i vladara. Ta je okolnost davala bosanskoj vlasteli posebnu mo} i uticaj u dr`avi, koji je ona osiguravala preko svog feudalnog sabora. Jednom darovanu ba{tinu vladar vi{e nije mogao povratiti, jer je i izdajnik u ratu odgovarao "glavom svojom ili blagom", a ostalim ~lanovima njegove porodice ba{tina se nije mogla dirati. Sam vladar nije mogao suditi vlasteli za izdaju ili nevjeru (neodazivanje u rat, kovanje novca, uzurpacija vladarevih regalnih prava i sl.), nego su to ~inili "vlastelinski kolegiji", sastavljeni od same vlastele i predstavnika Crkve bosanske. U odnosima vladara i vlastele predstavnici Crkve bosanske u pravilu su dr`ali stranu vlastele. Vlastela je na svojim posjedima imala naj{ira April - jun 2007. 93 Bo{nja~ka rije~ imunitetska prava u odnosu na seljake kao naseljenike svog feuda. U prava vlastele nisu se mogli mije{ati vladarevi slu`benici (vladalci ili ~asnici). Politi~ka mo} vlastele izra`avala se posebno kroz njeno obavezno svjedo~enje pri izdavanju vladarskih povelja. Obi~no se najstariji vlastelin upisivao na povelji kao svjedok u vlastito ime i u ime svoje "bratje", {to je zna~ilo cijelog vlastelinskog roda. U Bosni je postojao sistem hijerarhijskog vazaliteta, tako {to je ni`a ili "mala" vlastela zavisila od "velike vlastele" ili velmo`a. Jednako kao {to su vladari darivali ba{tine krupnoj vlasteli, uz odre|ene uslove i obaveze, tako su i velmo`e darivale manju vlastelu i vlastel~i}e, ~ime su ih stavljali u polo`aj svojih "slugu", tj. vazala. Ovi vazali su kao "sluge" "gospode bosanske" bili obavezni na "vjernu slu`bu", koja se prije svega sastojala u "vojevanju". Svaki vlastelin je kao vazal bio obavezan da "slu`i gospodinu oru`jem, kako mo`e najbolje". Pored toga, vazalska obaveza se mogla sastojati u slu`enju na dvoru svog gospodara, kao seniora. Vlastela je isto tako mogla za svog gospodara vr{iti razne misije i obavljati druge zadatke. U Bosni se sva vlastela nazivala knezovima, bez obzira da li se radilo o velikoj ili maloj vlasteli, odnosno o velmo`ama ili njihovim vazalima. Vlastela se tako|er ~esto me|usobno ~astila titulama `upana, vojvoda i velikih vojvoda. Ove su razne titule izra`avale samo dru{tveni i politi~ki rang njihovog nosioca, a ne neku posebnu funkciju. Cjelokupna je vlastela vukla svoju ekonomsku i politi~ku mo} iz svog vlastelinstva, tj. zemlji{nog posjeda na kojem su radile razli~ite kategorije seljaka kao podlo`nika. U srednjovjekovnoj Bosni nije bilo op}ih pravnih normi u vidu zakona pa su zato pravni polo`aj seljaka i oblici `ivljenja 94 April - jun 2007. 6 na bosanskom selu malo poznati. Izvjesno je da su ve}inu selja{tva ~inili feudalno zavisni zemljoradnici, koji se krajem postojanja bosanske feudalne dr`ave, u poveljama i drugim ispravama, spominju kao kmeti ili kmeti}i. Tako je kralj Stjepan Toma{evi} 1461. poklonio katuna, tj. "vlahe Vohini}e i Pribinovi}e i Hardomili}e". Kralj Stjepan Toma{evi} spominje 1461. u jednoj darovnici i "katun vlaha". U Bosni je bilo i slobodnih seljaka koje dubrova~ki izvori u XV st. spominju kao "homo liber" ili "homo sui iuris". Bosanske povelje spomi- Sli~no drugim feudalnim dr`avama, i u Bosni se osje}ao manjak seoske radne snage, posebno zemljoradnika. Zato su vladari od prve polovine XIV st. zabranjivali bosanskim i humskim seljacima da napu{taju vlastelinske posjede na kojima su `ivjeli i koje su obra|ivali. Seljaci nisu smjeli samovoljno preaziti sa jednog vlastelinstva na drugo, niti se sklanjati na dubrova~ku teritoriju. U starijim poveljama zavisni su se seljaci naj~e{}e spominjali samo kao "~ovjek" ili "ljudi". svome stricu Radivoju "{est kmeta i vinogradi". U starijim poveljama zavisni su se seljaci naj~e{}e spominjali samo kao "~ovjek" ili "ljudi". Tu se uvijek radilo o ne~ijem ~ovjeku ili ne~ijim ljudima. Oni su kao takvi uvijek dijelili sudbinu zemlje na kojoj su `ivjeli i radili. Kralj Ostoja je 1399. ustupio Dubrovniku neke zemlje "sa vsima seli i zaseoci i s ljudmi". Vojvoda Sandalj Hrani} je 1420. ustupio Dubrovniku svoj dio Konavla i grad Sokol "sa svim selima, zaseocima i s ljudima, sa ispa{ama, drvima i dubravama". Na isti je na~in 1427. veliki vojvoda Radoslav Pavlovi} pro- nju tako|er slobodne i poluzavisne seljake pod nazivom polovnici ili tretjanici. Sli~no drugim feudalnim dr`avama, i u Bosni se osje}ao manjak seoske radne snage, posebno zemljoradnika. Zato su vladari od prve polovine XIV st. zabranjivali bosanskim i humskim seljacima da napu{taju vlastelinske posjede na kojima su `ivjeli i koje su obra|ivali. Seljaci nisu smjeli samovoljno prelaziti sa jednog vlastelinstva na drugo, niti se sklanjati na dubrova~ku teritoriju. Ban Stjepan II Kotromani} je 1323, skupa sa svojim bratom Vladislavom, dao vjeru svom vazalu, knezu Vukoslavu Hrvatini}u, O obliku i obimu feudalne rente u srednjovjekovnoj Bosni nema pouzdanih podataka. Sigurno je da se polo`aj bosanskih seljaka u posljednjim decenijama pred pad Bosanskog kraljevstva bio znatno pogor{ao. U uslovima u~estalih osmanskih upada u zemlju i stalnih trvenja i razra~unavanja me|u vlastelom i velmo`ama, obaveze seljaka su postajale sve ve}e i te`e, a njihov imovinski i pravni polo`aj sve nesigurniji. dao preostali dio Konavala, "s ljudima, s gorom i vodom". Manji dio selja{tva su ~inili feudalno zavisni sto~ari, koji se u svim bosanskim i dubrova~kim ispravama nazivaju vlasima. Vojvoda Donjih Krajeva Juraj Vojsali}, kao sinovac i nasljednik Hrvoja Vuk~i}a, poklonio je 1434. bra}i Jurjevi}ima neke posjede, me|u kojima tri da ne}e primati njegove ljude. Sli~no se obavezao Tvr tko I prema knezu Vlatku Vukosavli}u. On je jo{ kao ban 1353. naredio da niko ne smije primiti "u na{em gospodstve Vlatkova ~loveka, ni sam ban Tvrtko ni njegov brat Vuk, brez volje kneza Vlatka". Nastavi}e se. 6 Bo{nja~ka rije~ FELJTON BOSANSKA CKVA - Novo tuma~enje (V dio) Prire|uje: Muhedin Fijuljanin STARI IZVORI - potvrde i dileme DVIJE HERETI^KE STRUJE sti~u}i da je jedan od temeljnih izvora iz hronika o Bosanskoj crkvi izgubljena hronika o Bosni Pietro Livia Veronskog, koju je ~esto citirao i Orbini, Prof. John V. A. Fine sa Univerziteta u Mi~igenu, u nastavku svoje studije o Bosanskoj crkvi, njenom mjestu u dr`avi i dru{tvu od 13. do 15. stolje}a, ka`e da je Ban Stjepan, koji je ratovao sa Stefanom Nemanjom, potajno pregovarao s Domagnom (Domanjom) i nekim bosanskim baronima, kojima je obe}avao novac i polo`aj I prema njemu osje}ao mnoge simpatije i podario mu mnoge privilegije (o ~emu se dokumenti i danas mogu na}i u domu Bobalievih u Dubrovniku). Ban nije u toku (do kraja) svog `ivota dozvolio Bobaliu da od njega ode i ~esto je u prisustvu vlastelina hvalio Bobalia (kao {to se vidi iz privilegija) i govorio da mu duguje svoje kraljevstvo, ~ak i svoj `ivot. Bobali (kao sto je ve} re~eno) bio je, sa svoje strane, velikim dijelom zaslu`an da je franjevcima bio Ste}ci u Peru}cu (ili rang) u njegovom kraljevstvu i Bosni ako bi za njega radili. Ali, Domagna, koji je odmah sve ponude odbio, bio je obavezan svom gospodaru, gajio je Ijubav prema svojoj zemlji i porodici Bobali u kojoj se rodio, {to mu je branilo da to u~ini (tj. izda svog gospodara). Bobali je odmah izvijestio svog gospodara o Nemanjinoj zavjeri, zbog ~ega je ban odobren dolazak u Bosansko kraljevstvo. 7. "On je s velikom snagom i duhom raspravljao s hereticima i potpuno ih ubijedio, a oni su za sobom imali cijelu Bosnu. Uz pomo} Ijudi, koji su u Bosni prigrlili rimsku vjeru, podigli su mnoge samostane. Radili su u Usori, Humu i Stonu s dozvolom i (dobrom) voljom Dubrov~ana (kao {to je re~eno), zavladali su ovim mjestom (Ston). Oni su mnoge heretike krstili i pokrstili. 8. Oni su svuda slavom svoje dobrote i svojim djelom poznati, pa su mnogo dobrih Ijudi u svojoj vikariji okupili, kao {to se glavno mjesto zvalo, gdje su i do danas ostali. Pomenuti fra Pellegrino je bio imenovan Biskupom Bosanskim nakon {to je pokrstio patarenske heretike; u Bosni je postojala jo{ jedna vrsta heretika, zvani maniheji (kao sto Volaterrano i Sabellico navode), koja je imala samostane u dolinama i na udaljenim mjestima, gdje su dolazile starije `ene i nakon izlije~ene bolesti i prema svom zavjetu, odre|eno vrijeme u njima slu`ile. Ovo je potrajalo do 1520. godine. U samostanima se opat zvao djed, a prior, strojnik. 9. Kada je sve}enik u crkvu ulazio, u ruci mu je bio kruh, okrenuo bi se narodu i glasno rekao, blagoslovit }u kruh. Narod bi odgovorio, blagoslovi, a onda je on rekao, kruh }u izlomiti. Narod je odgovorio, izlomi, i kada je ovo uradio, Ijudi su primili pri~est."(76) Masarrechiev odlazak je, mjesto, ozna~eno u fusnoti 75. Umjesto da ka`e da paulikani nisu bili kr{teni, kao {to je Orbini rekao, Masarechi je opisao obred kr{tenja. "Drugog dana po Bogojavljenju, sve}enik kojeg je narod izabrao, bez zare|enja (red) svake godine, prskao ih je vodom i kretao se (me|u njima) i ovim ~inom su Ijudi mislili da su kr{teni, kao {to i danas paulika- 76. Orbini, pp. 352-54. 77. K. Draganovi}, "Izvje{}e apostolskog vizitatora Petra Masarechija o prilikama katoli~kih naroda u Bugarskoj, Srbiji, Srijemu, Slavoniji i Bosni g. 1623 i 1624", Starine, 39, 1938, pp. 43. April - jun 2007. 95 Bo{nja~ka rije~ 6 (77) ni rade, koji nisu pokr{teni." Koliko je u Orbinievom tekstu preuzeto od Pietro Livia? Prvi odlomak (nota bene podjela odlomaka je djelo prof. Finea) bi mogao biti Liviev izvor ili neki drugi franjeva~ki izvor. Informacija nije nova. Odlomak dva pripada Pietro Liviu. Odlomci tri i ~etiri su direktni i prirodni nastavak dva odlomka, i kako oni sadr`e potpuno originalne podatke, bez sumnje ih je Orbini, tako|e, preuzeo od Pietro Livia. Odlomak {est i najvjerovatnije, cijeli odlomak pet (sadr`i materijal koji se ne nalazi na drugom mjestu) su preuzeti iz Bobalievog arhiva u Dubovniku (na`alost, ovaj materijal vi{e ne postoji). Nije nam poznato da Ii su Pietro Livio ili li~no Orbini ~itali Bobalieve dokumente zbog ~ega, ne mo`emo ni re}i da Ii se Liviov materijal zavr{ava nakon odlomka ~etiri ili se nastavlja uz odlomak {est. Ukoliko je Bobalieva porodica ove dokumente krivotvorila da bi svog pretka slavila (osim testamenta datiranog 1348(78) nema u drugim izvorima), s materijalom dva odlomka prof. Fine je postupio kao s dokazom, koji je iz savremenog izvora preuzet. Odlomak sedam ne sadr`i ni{ta drugo osim onoga {to se mo`e na}i u raznim franjeva~kim hronikama. S obzirom da nije original no, svejedno je da Ii je ili nije preuzeto od Pietro Livia. U odlomku osam Orbini izvje{tava papu Pia o tradiciji manihejskih samostana, {to je preuzeo od Volaterrana i Sabellica. Kako Masarechi pi{e u odlomku osam istim rije~ima kao Orbini, ili je Orbini materijal preuzeo od ove dvojice humanista posredstvom Livia ili je Masarechi koristio Livia, ali i Orbinia i odlomak prepisao od Orbinia. Masarechi je, zaista, imao u rukama tekst Liviov, i nije sve od Orbinia preuzeo, {to se vidi u pripovijesti o paulikanskom obredu kr{tenja, koji se ne nalazi kod Orbinia. Mogu}e je da je opis u originalu postojao, ali ga je Orbini ispustio u interesu dosljednosti, jer opis kr{tenja sa sve}enikom je u kontradikciji s izjavom na po~etku odlomka o paulikanima, koji nemaju ni sve}enike ni sakramente (Orbini je, mo`da, negdje ~uo da se patareni ne krste). Odlomak devet je, vjerovatno, isto preuzet od Livia, jer je materijal originalan i u na~inu prikazivanja obreda pri~esti, {to Ii~i na Liviovu pripovijest o Masarehiu i kr{tenju. Sada, o datumima kod Livia. Livio u odlomku ~etiri ka`e da su paulikani u svom krivovjeru bili ustrajni, sve do po~etka rata izme|u Cara (Austrije) i Transilvanije. S obzirom da se radi o Transilvaniji, pretpostavka je da je Livio mislio i na bitke iz 1520tih, koje su okon~ane mirom u 1532. godini. Datume potvr|uje ~injenica da je Orbini, kasnije, rekao da hereza (nejasno je o kojoj se struji radi) postojala sve do 1520. godine. Ako ovaj datum, koji je izvjesno vrijeme bunio histori~are, pove`emo s Liviovim opisom ratnih doga|aja, mogu}e je objasniti kako je Orbini dao specifi~an datum za ne{to {to je nemogu}e iskazati konkretno, kao {to je kraj hereze. I re~enica "do po~etka ovog pro{log rata" govori da pomenuti rat nije bio tako davno. Zbog toga imamo bar dokaz, ali ne i zaklju~ak, da je Pietro Livio Veronski pisao u vremenu ubrzo poslije 1520-tih. Orbini je hvalio Pellegrinov rad na pokr{tavanju patarenskih heretika, pa nastavlja, "bila je jo{ jedna vrsta njih u Bosni, zvana maniheji", koji su, prema Volaterranu i Sabellicu, `ivjeli u samostanima (Orbini o tome pi{e u Europi pape Pia II, o mije{anim samostanima u udaljenim krajevima). Zatim, navodi da je to potrajalo sve do 1520. godi- ne. Orbini ili Livio su jasno zapazili razliku u materijalima i u Piovoj tradiciji; to je dovelo, o bilo kojem autoru da je rije~, da se pravi razlika s drugom vrstom patarena, manihejima u 1520. godini. Slijede}i pripovijest pape Pia, koja je preuzeta iz druge ruke od Volaterrana i Sabellica, Orbini datira kraj maniheja (bar u kontekstu), pretpostavimo datum ratova o kojima je ranije govorio. Ako su datumi osnovani na ratovima, {to smatramo da jesu, onda je Orbini ve} pomije{ao materijal, koji se odnosi na drugu hereti~ku struju s materijalom o prvoj hereti~koj struji. Tako|er se mo`e zapaziti da su Orbini ili Livio, ili jedan ili drugi, bili prvi koji su citirali dvojicu humanista, izbacili odlomke pape Pia i Volaterrana o dva na~ela i aktuelnom dualizmu, koristili samo rije~ "maniheji" i pripovijest o samostanima (mogu}e, se radi o patarenskim (nedualisti~kim) hizama, koje nemaju nista s dualizmom). Ovo govori da autor odlomka uprkos izjavi pape Pia-Volaterrana, nije vjerovao da su patareni bili dualisti. Zatim, Orbini nastavlja zanimljivu i konfuznu pri~u u kojoj je te{ko razdvojiti dvije hereti~ke struje i odrediti izvor. Prije vrednovanja materijala, koji smo izlo`ili, korisno bi bilo pogledati i druge datume u Orbinievoj historiji o vjerskim prilikama u Bosni, kao i izvore iz kojih je crpio podatke. a) Ban Stjepan je umro 1357. (zapravo, 1353) i sahranjen je u franjeva~koj crkvi sv. Nikole u "Milescevo" (p. 354) (Izvor nepoznat, raspravljat }e se u Poglavlju IV). b) On kasnije govori o kralju Stjepanu Toma{u, i nakon nekoliko biografskih detalja, koristi materijal pape Pia, mada ka`e da je Volaterranov, da je kralj dugo bio kr{}anin, da je od kr{tenja apstinirao i dok ga na kraju, Gioanni, kardinal sv. Angela nije pokrstio. Zatim, Orbini navodi 78. Testament u ]irkovi}evim bilje{kama o novom srpsko-hrvatskom prijevodu Orbinia. M. Orbini, Kraljevstvo Slovena, Beograd, 1968, p. 343. 96 April - jun 2007. 6 da je kralj ranije bio manihejskom herezom zara`en. Dalje, on koristi franjeva~ki izvor, koji govori da je Jacob de Marchia pokrstio kralja (p. 368). Podatak je iz Waddingove(Vading) legende, koja se odnosi na pokr{tavanje Tvrtka II u 1430-tim, a samo je zna~ajna, jer se jasno vidi da je Orbini koristio i franjeva~ke hronike. Prema tome, Orbini je dao mnogo materijala o franjeva~koj misiji, mogu}e je da je koristio franjeva~ke izvore, a nije ih preuzeo od Livia. c) Orbini, zatim, ponavlja pripovijest iz Commentarii, da je 1459. (datum ta~an, potvr|en u pismu pape Pia) kralj Stjepan da bi iskazao svoju lojalnost papi, napustio maniheje, kojih je mnogo u Bosni bilo, dao im izbor da se pokrste ili izgon. Dvije hiljade maniheja je pokr{teno, a ~etrdeset je u krivovjerju ostalo, oti{li su Stjepanu, hercegu sv. Save, pristalici (kao {to bi neki htjeli) ove sekte (p. 369). Prema tome, Orbini nije bio potpuno uvjeren u hercegove vjerske lojalnosti. Zatim, govori o trojici hereti~kih prvaka (iako je mogao re}i trojica vode}ih velika{a, koji su, tako|er, bili i heretici, pa nema razloga da ih se smatra vjerskim li~nostima), koji su se svog krivovjerja odrekli 1461. i njegova pripovijest je ista kao u Commentarii (p. 369). Orbini, tako|er, govori o misiji Toma{evi}evog legata kod pape 1461. (p. 372) i izdajstvu maniheja Radaka (p. 375), obje su preuzete iz Commentarii. Na kraju, Orbini zaklju~uje sa zanimljivim podacima o prvaku Bosanske crkve, gostu Radinu (umro 1467) (pretpostavljamo da se zaista radi o Radinu, kada Orbini pominje gosta Radivoja i gosta Rasi): a) da je gost Radin gradio Mostar (p. 384) (mogu}e se radi o popularnoj tradiciji; izvor je nepoznat); b) da je Radin bio major domo kod hercega Stjepana (p. 384). (Opaska odra`ava zna~ajnu ulogu Radina na hercegovom dvoru, mogu}e da dolazi iz raznih izvora); c) da je herceg bio {izmatik (p. 385) ({to Bo{nja~ka rije~ je ta~no ukoliko ne insistiramo da to zna~i da je herceg bio pravoslavne vjeroispovijesti. Dubrova~ki dokumenti ~esto o herceg Stjepanu govore kao {izmatiku); d) da je Radin bio redovnik sv. Bazila (p. 388). (Ako je ova izjava ta~na onda je Radin bio pravoslavni redovnik. Izvor je nepoznat, mogu}e da se temelji na tome da je Radin djelovao vi{e kao pravoslavni sve}enik, nego jesti a da je Radin bio bazilijanski redovnik. Ustvari, ta~ke "e", "d", i "e" mo`da su proiza{le iz testamenta herceg Stjepana. Mogu}e da postoji izuzetak u materijalu o franjeva~koj misiji (koji nije izvoran i dolazi iz raznih izvora) i nekoliko primjedbi o gostu Radinu, sve Orbinijeve informacije su osnovane na tradiciji pape Pia (Europa, preko Volaterrana i Sabelliea i Commentarii), Pripovijest o porijeklu patarena izgleda da je nategnuta i vjerovatno je malo vi{e od nau~nog poku{aja da se objasni naziv pataren. Pietro Livio je izbjegao jasnije rje{enje, {to govori da je imao neki razlog da bosanski patareni nisu bili dualisti i zbog toga se potrudio na}i obja{njenje za ime pataren, koje nije bilo u vezi s dualizmom. heretik. Nema drugih podataka da je Radin bio pravoslavne vjere); e) Radin je bio ispovjednik herceg Stjepana (p. 388). Izvor je nepoznat, ali iz izjave "e" i "d" vidi se da je Orbini mislio da su herceg i Radin bili pravoslavne vjere. Mogu}e da je Orbini u dubrova~kim arhivima na{ao kopiju hercegovog testa- Pietro Livio Veronskog illi iz Bobalieve tradicije. Zapis o pravoslavnoj vjeri bana Stjepana Kotromani}a, Bobalievoj ulozi u banovom pokr{tavanju i banovim motivima da dozvoli dolazak franjevaca u Bosnu, navjerovatnije je preuzeto iz Bobalievih arhiva (mogu}e posredstvom Livia). Ukoliko nije Bobaliev materi- Povelja kralja Stjepana Toma{a Dubrova~koj op{tini, 18. 12. 1451. god. menta, u kojem se navodi da je Radin u izradi imao va`an udio. Mogu}e je da je ova ~injenica navela Orbinia, da Radinu pripi{e ulogu "ispovjednika" i jer je svjedok, tako|er bio pravoslavni metropolit David iz Mile{eva. Mogu}e je da je Orbini zbog njegovog prisustva zaklju~io da su njih dvojica bili iste vjeroispovi- jal nastao kasnije da bi se Domagna iz porodi~nih razloga glorifieirao, prof. Fine Bobaliev materijal smatra savremenim izvorom. S obzirom da, me|utim, nema dovoljno dokaza da Bobalievu tradiciju odbaci, on je koristi, ali uz ogra|ivanje, da pouzdanost nije dokazana. Pripovijest o porijeklu patareApril - jun 2007. 97 Bo{nja~ka rije~ na izgleda da je nategnuta i vjerovatno je malo vi{e od nau~nog poku{aja da se objasni naziv pataren. Ovdje je zna~ajno, iako Pietro Livio nije termin vezivao s dobro poznatim talijanskim dualistima, zvanim patareni, nego je termin povezao s dobro poznatim ranijim nedualisti~kim korijenima, koji su, ustvari, bili u Milanu a ne u Rimu, kao {to on navodi. Pietro Livio je izbjegao jasnije rje{enje, {to govori da je imao neki razlog da bosanski patareni nisu bili dualisti i zbog toga se potrudio na}i obja{njenje za ime pataren, koje nije bilo u vezi s dualizmom. [tavi{e, u svom opisu malo pominje, ve}inom u kontradikeiji kasnije, da bi oni mogli biti dualisti i kada je koristio materijal iz tradicije pape Pia o samostanima, ostavio je na stranu dva na~ela. Izgleda, kako je Livio pisao (oko 1530) u vrijeme kada je stav pape Pia bio generalno prihva}en, nije vjerovao da su bosanski patareni bili dualisti i skrenuo je sa svoje linije, da su oni to bili (ne znamo {ta je bio razlog, koji je Livia na ovaj zaklju~ak naveo i mo`emo samo naga|ati da je on do zaklju~ka do{ao, jer paulikani nisu bili dualisti - na`alost, ne znamo za{to ih je vezao s bosanskim patarenima). Zanimljivo je {ta Livio ka`e o kr{tenju i obredu lomljenja hljeba, iako to ne mo`emo potvrditi i ne znamo njegove izvore o ovim obredima. Mogu}e je Livio 6 vidio obred kr{tenja (mogu}e i lomljenje hljeb) iz prve ruke kod "paulikana" o kojima on govori kao da ih je stvarno poznavao. Mo`da je on paulikane na putu sretao, jer je bio jedan od katoli~kih sve}enika, koji je u~estvovao u njihovom pokr{tavanju, pa je i znao za ~etrnaest sela, koja pominje (tako je i dao specifi~nu brojku) i ne{to znao o njihovim obredima. Livio je pokr{tavanje paulikana povezao s ratom u kojem je Transilvanija u~estvovala. (Pretpostavljamo da su paulikani `ivjeli negdje ili blizu Transilvanije ili oko Nicopolisa, koji je bio u blizini.) Prema Liviu veza paulikana i bosanskih patarena je, navodno im zajedni~ko porijeklo, pa se mo`emo zapitati da Ii je Liviov materijal o paulikanima relevantan za Bosnu. Koji je dokaz imao Livio da su dvije grupe istog porijekla? ^ak i da su bile, njihov se, navodno raskid odigrao, dvije ili tri stotine godina prije nego {to je Livio po~etkom 16. stolje}a vidio paulikane. Veoma je vjerovatno da su se tokom stolje}a paulikanska praksa i obi~aji mnogo izmijenili kao {to su nekad bili. Ovi problemi, u kombinaciji s ~injenicom da ostali izvori u redu, govore nam da su bosanski patareni imali svoje sve}enstvo, te da se ne mo`emo mnogo osloniti na Liviov materijal. Livio (ili Orbini) je tvrdio da su Grci (pretpostavimo, pravoslavni) nastojali paulikane vezati za Pavia od Samosate. Opet, nema nau~nog upori{ta; poznati paulikani iz Teprice (neki su u doba Bizanta do{li u Bugarsku i Trakiju u 9. stolje}u), koje su njihovi neprijatelji u traktatima povezivali s Pavlom od Samosate. Zaista, znamo da su male zajednice paulikana i dalje `ivjele u Bugarskoj (smatralo da su bili potomci Armenaca i bizantskih paulikana), koji su u 7. stolje}u primili katoli~anstvo. Da Ii ih je, mogu}e, jo{ `ivjelo na obalama Dunava? Zanimljiv je Liviov materijal o ovoj devijantnoj grupi, ali ga u ovoj studiji ne mo`emo koristiti - ako je postojala veza izme|u njih i bosanskih patarena, Livio (ili Orbini) o tome ne navodi izvor.(80) Orbini (navjerovatnije, nije Livio) izra`ava mi{ljenje da su titule u hijerahiji Bosanske crkve preuzete od mona{kog reda. Mada u primjerima on titule krivo navodi, njegova op{ta teorija, izgleda da ima svoju vrijednost, jer je potvr|ena u drugim izvorima o hijerarhiji (vjerovatno da je materijal na{ao u dubrova~kim arhivima). IX Luccari i Resti Luccari je kompilirao historiju Dubrovnika, objavljenu ~etiri godine nakon Orbinieve, 1605. godine. On je koristio tri hronike o Bosni, koje vi{e ne postoje. Uz Pietro Livia slu`io se Hronikom o Hrvoju Vuk~i}u Emanuela Gr~kog i Hronikom o Bosni Milich Velimisiglicha.(81) Tek, zahvalju}i 79. D. Obolensky, The Bogomils, Cambridge (England), 1948, p. 266. Dalje reference o modernim paulikanima, vidi kod Obolenskog, fusnota 2, p. 266. 80. Jedinu, drugu vezu, koju sam mogao o Bosni i izvjesnim modernim paulikanima na}i, {to se odnosi na Bugarsku i potje~e od Bak{i}eve vizitacije, 1640. Bak{i} je koristio Orbiniev izvje{taj i ka`e da su paulikani (on ih naziva paulinistima) stigli iz Bosne, pa to obja{njava da su im sve knjige bile u Bosni pisane. Zatim, ukratko, govori o njihovoj konverziji zbog krivovjerja, vra}a se na njihove knjige, te ka`e da su sve bile na slavenskom jeziku, na }irilici. On je na{ao nekoliko manuskripata knjiga iz vremena kralja Tvrtka, po kojima su paulikani znali da su iz Bosne do{li i donijeli svoju herezu. (E. Fermendzin (ed.), Acta Bulgariae Ecclesiastica, MSHSM, XVIII, Zagreb, 1887, pp. 79-80). Na`alost, on nam ni{ta ne ka`e o sadr`ini knjiga. Rekao bih, da su knjige bile, uglavnom, ako ne i u cijelosti, rukopisi evan|elja. Ova informacija potvr|uje Orbinievo mi{ljenje (ili Pietro Livia) - mada dozvoljavamo mogu}nost da su Bak{i}eve informacije i interpretacije bile Orbinievim izvje{tajem obojene. Na`alost, isto kao u slu~aju Orbini-Liviovog materijala, u dugom tekstu je nemogu}e povezati praksu paulikana iz 1640. s bosanskim patarenima. Postoji mnogo materijala o pomenutim paulikanima-paulinistima 17. stolje}a u Acta Bulgriae Ecclesiastica, na`alost, ni{ta o mogu}im vezama s Bosnom. Me|utim, trebalo bi poduzeti detaljnu nau~nu studiju o ovoj zanimljivoj sekti. Tada bismo bili u mnogo boljoj poziciji raspravljati o vezi ove grupe (ako veze postoje) s grupama u Bosni. Bar bismo bili u mogu}nosti re}i da Ii su paulikani potekli od armensko-bizantskih paulikana ili su mnogo kasnije, stigli sa Zapada na isto~ni Balkan - Italija ili Bosna - kao {to misle Orbini (Livio) i Bak{i}. 81. Luccari, pp. 30, 42, 197. 98 April - jun 2007. 6 Luccariu smo saznali da su pomenuta dva djela postojala. Luccarievi citati iz ovih djela nam ni{ta ne govore o vjerskim pitanjima. Njegovi odlomci iz Pietro Liviovog djela su kra}i nego kod Orbinia, tekst je zgusnut i ~esto konfuzan, a nekada i kontradiktoran u odnosu na Orbinieve i Masarechieve du`e i jasne verzije. Luccari tvrdi da je zemlja bana Stjepana bila zara`ena patarenskom herezom i da su patareni bili u~enici Pavia od Samosate (Orbini ka`e da nisu bili) i da su vjerovali u dva na~ela ({to nema kod Orbinia, ali odgovara tradiciji pape Pia), mnogo je izmije{ano s drevnom filozofijom i poezijom (izvor?), vjerovanje da je bo`anska providnost u Bo{nja~ka rije~ ti Vije}u u Baselu. Da Ii je Luccari lo{e pro~itao originalni dokument ili je u rukama imao neta~nu kopiju, nije nam poznato. Luccari, tako|er, gosta Radina naziva - major domo na dvoru herceg Stjepana. Me|utim, Luccari ta~no za njega ka`e da je pataren, ali da je bio neprijatelj Rimske crkve. Ovo mi{ljenje nije potvr|eno, jer je Radin imao dobre odnose s katoli~kim Dubrovnikom. Luccari je koristio materijal franjeva~ke tradicije: ubistvo kralja Stjepana Toma{a, koje su po~inili njegov sin i brat i pogreb u samostanu Sutjeska, 1461, i legenda da su bosanski biskupi stolovali u Kre{evu u 12. stolje}u - ~esto se tvrdi u franjeva~kim spisima 17/19. sto- X Zapadne hronike 13. stolje}a Srednjevjekovni bosanski ste}ci vrijeme stvaranja ~ovje~anstva sve odredila jednom i zauvijek i nakon toga nema vi{e promjena. (82) Luccariev izvor o gledanju o striktnoj predodre|enosti je nepoznat. Poznato nam je da je Luccari prou~avao arhiv u Dubrovniku, on i citira, ali neta~no, kao pismo, koje je Dubrovnik uputio Vije}u u Baselu, 1433. o patarenskoj hijerarhiji. Luccari u pismu bosanske "patarene" naziva "nestorijancima" i pogre{no tvrdi da su neki ~lanovi hijerarhije Bosanske crkve nastojali prisustvova- Junius Restia (1669-735).(83) Izgleda da je ve}i dio njegovog materijala poticao iz Dubrova~kog arhiva. Ve}ina dokumenata na koje se on oslanja za kraj 14. i 15. stolje}a jo{ uvijek postoje i mo`emo vidjeti da ih je ta~no prepisivao i nije uvodio imena ili ~injenice. Za historiju religije u Bosni Resti je veoma koristan u prou~avanju 13. stolje}a, jer neki od njegovih materijala (posebno o biskupima na po~etku tog stolje}a i veze s Dubrovnikom) ne mogu se vi{e nigdje na}i. Opisi, koji se obi~no odnose na veze Bosne i Nadbiskupa Dubrova~kog sasvim sigurno poti~u iz originalnih dubrova~kih dokumenata, koji su u doba Restievo postojali, ali su, kasnije i nestali. Naravno da mi ne mo`emo znati koju je vrstu dokumenata za 13. stolje}e Resti koristio i da Ii su bili pouzdani izvori. Ali, sude}i po njegovom kori{tenju dokumenata kasnije, bar mo`emo zaklju~iti da ih je Resti ta~no prepisivao. Restieva hronika se zavr{ava 1451. a nastavlja se s "Chroniche ulteriori di Ragusa", koja je, najvjerovatnije, bila djelo Giovanni di Marino Gondola (Gondola) (Nodilo uklju~uje u isti svezak s Restievim tekstom). Ova hronika, kao i Restieva zasniva se na zbirkama Dubrova~kog arhiva. lje}a, ali nije temeljeno na izvorima. Na kraju, Luccari pru`a zanimljiv opis {i{anog kumstva, grad Dubrovnik u povodu zaklju~enja mirovnog sporazuma, kumovao je Ivani{u, sinu bosanskog velika{a Radoslava Pavlovi}a. Informacija je sigurno preuzeta iz Dubrova~kog arhiva. Zbog toga {to mnogi Luccarievi podaci nisu ta~ni (izgleda da ih nije dobro koristio), savremena nauka ih mora pa`ljivo koristiti. Historija iz ranog 18. stolje}a, koja sadr`i mnogo korisnih podataka je Hronika Dubrovnika Tri hronike iz 13. stolje}a dvije engleske (Roger Wendoverskog (Vendoverski) i Michael Pari{kog) predstavljaju jedan tekst a jo{ jedan francuski tekst (Theobalda Rouenskog) s varijantom verzije - sadr`e pismo Conrada (Konrada), papinskog legata u Francuskoj u 1233. koje se vi{e ne mo`e na}i.(84) U pismu je opisan katarski anti-papa. Po jednoj hronici je anti-papa li~no boravio u Francuskoj, a po drugoj uputio je svog zamjenika. U svakom slu~aju, ~ovjek koji je 82. Luccari, p. 91. 83. Junius Resti, Chronica Ragusina, ed. Nodilo, Zagreb, 1893, MSHSM, JAZU, 25 Scriptores, 2. April - jun 2007. 99 Bo{nja~ka rije~ u Francusku do{ao zvao se Bartholomaeus (Bartolomeus). Zapadni katari su mu odali veliku po~ast i dozvolili mu da njihove sva|e smiri i da postavi biskupa. Da li je anti-papa li~no bio u Francuskoj ili je uputio svog zamjenika, {ta je on u Francuskoj radio - od malog je zna~aja za na{u studiju. Ali, u pismu se ka`e da je on do{ao iz "infinibus Bulgarorum, Croatiae et Dalmatiae, juxta Hungarorum nationem". Gdje je to bilo? Nastale su dvije teorije: a) Prvo navedena Bugarska i b) Bosna se nalazila u sredi{njem polo`aju navedenih regija. Postoji nekoliko razloga koje prof. Fine u svojoj knjizi navodi kao obrazlo`enje svoje skepti~nosti da je Bosna mogla biti domovina dualisti~kog anti-pape 1223. godine. Mi nemamo u stranim ili slavenskim izvorima podataka da je bosanski dualisti~ki pokret u 1223. po svom obimu bio stvarno zna~ajan. Osim toga, Bosna nije grani~ila s Bugarskom. Srbija ili Makedonija (jo{ jedan dualisti~ki centar) imaju granicu s Bugarskom, ali ni jedno od ovih mjesta ne grani~i s Dalmacijom. Stoga }emo zaklju~iti da su na{i izvori mislili na lutaju}eg hereti~kog vo|u, koji nije imao stalno sjedi{te i koji je u cijeloj regiji imao svoje pristalice ili je na{ izvor konfuzan zbog balkanske geografije. Ako je drugo tuma~enje ta~no, nema osnove za nastalu konfuziju da bismo izveli zaklju- 6 ~ke {ta je moglo zna~iti. XI Franjeva~ke hronike Postoji veliki broj franjeva~kih hronika, ve}inom preuzimaju teme iz drugih hronika i ne sadr`e izvorni materijal. Mnoge hronike su nastale u odre|enim samostanima, gdje su hronike zapo~eli voditi tek u 17. ili 18. stolje}u; pa su sve informacije o ranijim stolje}ima samo prepisane iz ostalih franjeva~kih historija. Pored franjeva~kog vlastitog materijala, u hronikama mo`emo na}i pisma i dokumente u vezi s njihovom misijom i papinska pisma upu}ena njihovom redu. Ve}inu pomenutih pisama nalazimo i na drugim mjestima. Ako nemamo tekst drugdje, nemamo razlog da se pitamo da li je tekst autenti~an i da li se mo`e slobodno koristiti. Dok su u nekim hronikama koristili djela kao Commentarii pape Pia ili iz kasnijih djela o historiji, ~iji su originalni tekstovi sa~uvani, niti jedan izvor ne sadr`i izgubljene historije i hronike. Jedini originalni materijali se odnose na franjeva~ki red i njihov rad; pa je ~esto ove materijale nu`no koristiti s rezervom. Postoje tri op{te kategorije franjeva~kih hronika a) Hronike pojedinih bosanskih samostana, kao Fojnica i Kraljeva Sutjeska.(85) Pomenute hronike su kasnije kompilacije i ve}inom su bezvrijedne kao izvori za srednjovjekovni period. U njima se ponavlja pripovijest o ubistvu kralja Stjepana Toma{a i njegovom pogrebu u Kraljevoj Sutjesci. Fojni~ka hronika prepisuje krivotvorenu povelju za kneza Radivoja i sadr`i neke informacije o ru{enju samostana, koje su u 16. stolje}u po~inili Osmanlije. Fra Nikola La{vanin je napisao zanimljivu bosansku hroniku, jo{ jedno djelo iz 18. stolje}a. La{vanin se slu`io starim materijalom i stvorio ~itljivo {tivo.(86) [to se ti~e godine 1319. La{vanin je koristio pismo pape Ivana upu}eno Pavlu [ubi}u(87) koje je razradio u tan~ine; "heretike" u pismu naziva manihejima i patarenima, tvrdi da su oni `ivjeli u planinama i da su se neki Dalmatinci protiv njih pobunili (izvor je nepoznat). Zatim je papa pisao banu da preduzme akciju protiv heretika, te La{vanin nastavlja s opisom akcije, koju su protiv njih vodili njema~ki vitezovi kri`ari i silom heretike pokr{tavali (p. 37). La{vanin nastavlja s pri~om iz renesansne historije iz Splita anonimnog autora, koja opisuje ogromne po`are, da su stijene topili i planine razdvajali, pa je mogu}e da su se u ovim regijama nastanili i bosanski patareni, zvani maniheji i ka`e se, da je "Bog zapalio planine zbog nas, jer je na{u vjeru volio". La{vanin je pri~u ponovio, ali nije pomenuo pro-patarenski moral.(88) La{vanin je, tako|er, zabilje`io pri~u iz Commentarii pape Pia o 84. Roger de Wendover (u. 1236), Chronica sive flores historiarum, IV, ed H. Coxe, London, 1842, ff. Mathaeus Parisiensis, Chronica Majora, ed. H. Luard, Rer. Brit. Medii aevi scriptores, III, 1876, p. 78 ff. sadr`i isti tekst. Biskup Rouena Theobaldus ima varijantu teksta u Martene-Durandu, Thesaurus novus anecdotarum, I, Paris, 1717, pp. 901-903. J. [idak raspravlja i citira relevantne dijelove o anti-papi s Istoka, "O pitanju hereti~kog 'pape' u Bosni 1223. i 1245." Razprave V. Hauptmannov zbornik. Slovenska akademija znanosti i umjetnosti, razred za zgodovinske in dru`bene vede, Ljubljana, 1966, pp. 145-59. 85. "Fojni~ka kronika" (ed. C. Truhelka), GZMS, XXI, 1909, pp. 443-57; "Ljetopis franjeva~kog samostana u Kr. Sutjesci" (ed. J. Jeleni}), GZMS, XXXV, 1923, XXXVI, 1924. 86. Ljetopis fra Nikole Lasvanina, ed. J. Jeleni}, Sarajevo, 1916. [teta da je Jeleni} ovu hroniku objavio u nikada kori{tenoj, idealiziranoj verziji slavenskog pisanja 18. stolje}a {to stvara ogromne te{ko}e u ~itanju. 87. Tekst pisma pape Ivana XXII Mladenu [ubi}u, CD, VIII, pp. 535 ff; raspravlja Poglavlje IV 88. Anonymi Spalatensis, u Scriptores Hungaricum, Dalmaticarum, Croaticarum et Sclavonicarum veteres ac Genvini, III, Vindobonensis. 1748, ed. I. Schwantner, p. 659. Prema anonimnom autoru iz Splita pomenuta u`asna vatra se dogodila 1356; Lasvanin datira vatru u 1376. (p. 39). Mogu}e je pri~a o ogromnim po`arima, koji su stijene topili i poravnavali planine bila osnovana na velikom po`aru u rudniku. 100 April - jun 2007. 6 Bo{nja~ka rije~ kralju koji je hereticima dao izbor pokr{tavanje ili izgon. Na kraju, on pominje stare vjernike (starovir'ci) u regiji Vrbasa u 1737. i 1739. godini (pp. 76, 78). Na`alost, ni{ta se ne ka`e o vrsti vjere koju su vjernici ispovijedali. b) Hronike reda u Bosni: Fermend`in je objavio najva`niji tekst(89) u dragocjenom uvodu: pisma, hronike i dokumenti koji su kori{teni u izradi kompilacije 18. stolje}a. U hronici je opisano stvaranje stalne franjeva~ke misije u Bosni u 1339. i ubrzo nakon toga, osnivanje vikarije; navode se imena raznih vikara i {to je mogu}e ta~nije, svi datumi. Ne govori se o vezi franjevaca i bosanskog dvora i vlastele ili detalji gdje su franjevci djelovali ili njihove veze sa stanovni{tvom. I u ovoj hronici termin "Bosna" se obi~no odnosi na cijelu vikariju. U hronici postoji samo jedna referenca o manihejima u 1411. a u vezi s djelovanjem fra Ambrosiusa protiv maniheja u Bosni u toku trideset godina. Ima ograni~en broj podataka o specifi~nim crkvama, ali se mora u svakoj prilici ispitati, da li su datumi osnovani na solidnoj dokumentaciji ili na tradiciji odre|ene crkve. c) Op{te franjeva~ke hronike: Najbolja zbirka je djelo L. Waldinga u vi{e svezaka, Annales Minorum, koje je zapo~elo s izla`enjem u 18. stolje}u. Bosna u ovoj obimnoj kompilaciji igra veoma malu ulogu, javlja se tu i tamo razbacana u referencama. Mo`e se na}i i poneko, ~iji tekstovi nisu na drugim mjestima sa~uvani, ali se mora pa`ljivo koristiti. XII Defteri i osmanski zakoni Veoma dragocjeni izvori, iako nastali nakon pada Bosne, su osmanski poreski registri, def- teri, koji su u novije vrijeme prona|eni i ve}ina ih jo{ nije objavljena. Najraniji dokumenti odnose se na dijelove Bosne, koje su Osmanlije okupirale 1455. godine. Poslije glavnog osvaja~kog pohoda, slijede defteri u regijama Bosne i Hercegovine iz 1468, 1475, 1485, 1489, 1516, 1528-30, 1529, 1542, 1561, 1575. Originali se nalaze u Ankari i Istanbulu. Orijentalni institut u Sarajevu posjeduje mikrofilmove svih deftera. Oki}(90) je objavio sa`eti ~lanak o tipu materijala u defterima o Bosanskoj crkvi s mnogo specifi~nih referenci (iako se, na`alost, ne radi o kompletnoj kompilaciji releva- zemlje ozna~ava pripadnike Bosanske crkve. Defteri su nastali kasnije u 15, ~ak u 16. stolje}u; pa, ve}ina kristiana o kojima se govori bili su raniji vlasnici, koji zemlju u vrijeme popisa vi{e nisu posjedovali. Mo`e se raspravljati da li su Osmanlije u defterima koristili termin "kristian" za oznaku zare|enih sve}enika ili samo vjernika crkve. Kako su Osmanlije bili zainteresirani za izradu poreskih registara da bi olak{ali ubiranje poreza, pretpostavljamo da nisu vodili ra~una da li je vlasnik (ili biv{i vlasnik na ~ijem imenu je bila zemlja) bio laik crkve zare|eni sve}enik; zbog Evropa na po~etku 16. stolje}a ntnog materijala). Dok cjelokupni materijal ne bude dostupan, zaklju~ci zasnovani na materijalu, ne mogu uslijediti. Osmanski defteri sadr`e brojne reference o "kristianskoj" zemlji, "kristianskim" selima, itd. Kako se u defterima katolici i pravoslavni zovu "gebr" ili "kafir", i vi{e od dva puta se pominju "gosti" u vezi "kristianske" zemlje, smatramo da u defterima oznaka u vezi "kristianske" toga ne o~ekujemo ta~nost ill dosljednost u kori{tenju termina kristian. Kada se u defteru u "kristanskom" selu nabrajaju doma}instva i neo`enjeni mu{karci, vidi se da se opisuju seoska doma}instva (bra~ni parovi i odrasli, neo`enjeni sinovi), termin se koristi za laike (vjernike) Bosanske crkve. U nekim slu~ajevima u defterima stoji "kristianska" sela, jer su njima `ivjeli seljaci i 89. E. Fermend`in (ed) "Chronicon o Observantis Provinciae Bosnae Argentinae Ordinis S. Francisci Saraphici," Starine, XXII, 1899, pp. 1-67. 90. M Tayyib Okic, "Les Kristians (Bogomiles Parafaits) de Bosnie d'apres des Documents Turcs inedits, "Sudost-Forschungen, 19, 1960, pp. 108-133. April - jun 2007. 101 Bo{nja~ka rije~ obra|ivali zemlju koja je pripadala Bosanskoj crkvi. Fineovo uvjerenje je da u ve}ini slu~ajeva kada je mu{karac imenovan s titulom kristian (npr. zemlja kristiana Radoslava) da se odnosi na patarenskog redovnika, kao {to je slu~aj u svim slavenskim dokumentima. Pretpostavimo da je popisiva~ zapisao imena i titule u onom obliku, koju su mu stanovnici dali; pa, kada nai|emo na titulu kristian ispred imena, pretpostavljamo da se radilo o lokalnoj upotrebi i da je ozna~avalo zare|e- 6 Pored specifi~nog zna~enja, koje je gore opisano, u nekim slu~ajevima je "kristian" bio titula, izgleda da je ozna~avala laika. Oki} citira nekoliko slu~ajeva "kristianskih porodica", sedamnaest u dva sela iz registra iz 1469, ali nema imena, i sedam porodica u selu Rastoka u samoborskoj nahiji iz deftera za 1477. ~ija se imena navode: Jelonja Kristian, Raduh Kristian, Radeljko Kristian, itd.(92) Ovdje je slu~aj da mu{karci, koji su bili glave svojih porodica imaju titulu "krstjanin". Prihvatit }emo ja- Osmanski defteri sadr`e brojne reference o "kristianskoj" zemlji, "kristianskim" selima, itd. Kako se u defterima katolici i pravoslavni zovu "gebr" ili "kafir", i vi{e od dva puta se pominju "gosti" u vezi "kristianske" zemlje, smatramo da u defterima oznaka u vezi "kristianske" zemlje ozna~ava pripadnike Bosanske crkve. Defteri su nastali kasnije u 15. ~ak u 16. stolje}u; pa, ve}ina kristiana o kojima se govori bili su raniji vlasnici, koji zemlju u vrijeme popisa vi{e nisu posjedovali. nog sve}enika. Zemlja je, mo`da, bila vlasni{tvo kristiana, koju je nakon zare|enja i dalje obra|ivao ili mu je zemlju Bosanska crkva dala da ju nakon zare|enja obra|uje. Kada se u vezi s krstjaninom X Y koristi termin ba{tina(91) pretpostavljamo da je to bio krstjaninov li~ni posjed, kojeg je nakon zare|enja zadr`ao. Kako izgleda da su neki posjedi bili veliki, ukazuje da su imu}ni Bosanci postali zare|eni sve}enici crkve. Na`alost, nije nam poznato {ta se nakon krstjaninove smrti sa zemljom dogodilo; da li je zemlja pripala ~lanovima njegove porodice ili je do{la u posjed Bosanske crkve? Kako je krstjaninovo ime vezano za zemlju, a nije za ~lana njegove porodice, tako pomi{ljamo da je ~esto zemlja pripala crkvi - s njegovim zare|enjem ili posliije njegove smrti - ali, mi to ne mo`emo dokazati. sno obja{njenje da su pomenuti Ijudi bili laici crkve, na ~elu svojih doma}instava; pa bi ovo bio primjer da je termin "krstjanin" slu`io, kao titula ~ovjeku, koji nije bio sve}enik. Me|utim, postoji mogu}nost da je sedam kristiana bilo zare|eno, ali su ostali glave svojih doma}instava (zadruga); mogu}e su se oni, kasnije, nakon {to su zasnovali porodice zaredili, ostali i dalje glave porodica ill su oni, uprkos celibatu, bili najstariji `ivi mu{karci u porodicama (ne}aci sa svojim porodicama), na ~ijem su ~elu bill. U jednom dubrova~kom dokumentu se pominje gos pataren (vjerovatno gost pataren) i njegova "porodica"; mo`da "porodica" ima {ire zna~enje - ne}aci, stare, odane sluge i ostale sluge, ili ~ak redovnici o kojima je vodio brigu a nije se radilo o njegovoj `eni ili direktnim potomcima. Tako je mogu}e da su pomenutih se- dam kristiana bili redovnici koji su u ovom smislu imali "porodice". Ali, malo je ~udno da se u jednom selu na|e sedam primjera, kao izuzetak. Mi ostajemo pri svom mi{ljenju da su pomenuti kristiani bili laici. Nadamo se da }e nam objavljivanje vi{e materijala o defterima omogu}iti da problem rije{imo. Kada se u defterima u op{tem smislu govori o "kristianskoj zemlji" ill "kristianskim selima", a nema pojedina~nih imena, mislim, da se radilo o zemiji i selu, koji su Bosanskoj crkvi pripadali, mogu}e su redovnici ill seljaci zemlju obra|ivali i dio svojih proizvoda davali samostanima. Kada se o selu govori kao kristianskom, zatim se navodi broj porodica i neo`enjenih mu{karaca, bilo bi to selo koje je, vjerovatno, pripadalo crkvi, a zemlju obra|ivali seljaci. Naravno, defteri su dokumenti koji se odnose na situaciju u vrijeme popisa, ne mo`emo biti sigurni da i ranije redovnici nisu obra|ivali zemlju `ivjeli na selu. U defterima se ka`e da je Bosanska crkva u selima posjedovala i obra|ivala zemlju. Mi ne raspola`emo sa slavenskim poveljama tog vremena ili izvorima u kojima bi se to navodilo, ali Katoli~ka i Pravoslavna crkva su posjedovale sela, s razlogom smatramo da bi Bosanska crkva, nastavak - kao {to }emo vidjeti - katoli~ke redovni~ke institucije, obi~aj odr`ala. Kako postoji definitivna veza izme|u lokacija kristianske zemlje, koja se u defterima pominje i lokacije hi`a koje nalazimo u botanskim i dubrova~kim izvorima, mogli bismo re}i da je crkvena zemlja bila u posjedu pojedinih hi`a. U mnogo slu~ajeva se vidi da su redovnici, zapravo, sami obra|ivali zemlju. Na primjer, ~uli smo za imanja koja su "kristiani obra|ivali".(93) Pretpo- 91. Na primjer, Okic, citira dvadeset i dva slu~aja ba{tine imenovanih krstjana. (Okic, op. cit, pp. 123-124. 90. Ibid, pp. 122-23. 91. Ibid, p. 125. 92. Tekst Radinovog testamenta je kod Lj. Stojanovi}a, Stare srpske povelje i pisma, I, pt. 2, Beograd, (SKA), 1934, pp. 153-56. 0 krstjanima kmetovima, vidi pp. 153-54. Cijeli tekst testamenta se detaljno analizira u Poglavlju VII. 92. Ibid, pp. 122-23. 102 April - jun 2007. 6 stavku je potvrdila referenca u testamentu gosta Radina, o krstjanima i krstjanicama kmetovima (kr{}anski seljaci oba pola). (94) Kao prvak crkve jasno je da bi Radin termin "krstjanin" striktno koristio za redovnika. A Radin je o redovniku govorio kao "kmetu", pa je jasno, da je redovnik i obra|ivao zemlju. Defteri nam poma`u da lociramo zajednice krstjana (zare|enih ili drugih) i tako dolazimo do osnovnog materijala za mapu o njihovim naseljima. Defteri nam, tako|er, pru`aju ograni~eni broj podataka o lokacijama crkava. Tako|er, saznajemo o veli~ini zajednica i obimu njihovih zemlji{nih posjeda. Zbog toga s nestrpljenjem o~ekujemo objavljivanje deftera. Na kraju, defteri predstavljaju vitalne izvore o Bosancima i njihovom prihva}anju islama. Ako poredimo zapis o istim selima u odre|enom vremenskom periodu, mo`emo vidjeti broj i nivo prihva}anja islama.(95) Naravno, moramo uvijek imati na umu da su se, tako|er, de{avale migracije. Tako, ako je selo "a" u 1489. imalo dvije muslimanske ku}e i dvadeset i jednu kr{}ansku ku}u, a 1516. dvadeset i pet muslimanskih ku}a, nismo sigurni da je dvadeset i jedna kr{}anska porodica prihvatila islam. Mogu}e da su porodice izbjegle, a Osmanlije naselile isti broj muslimanskih porodica da obra|uju zemlju. Pri tome se mora paziti, jer su u jednom defteru dva sela zajedno zabilje- Bo{nja~ka rije~ `ena a u narednom razdvojeno iskazana ili u kombinaciji s drugim selima. U svemu tome saznajemo o stopi da je neki kraj postao muslimanski, iako ne mo`emo uvijek re}i, da je to bio rezultat prihva}anja islama. U defterima ne stoji promjena iz jedne u drugu kr{}ansku grupu. Tako|er }e defteri biti dragocjeni izvor o migracijama. Ali se u tom slu~aju moraju veoma pa`ljivo koristiti. Rijetko se nalaze li~na imena, cifre u dva deftera su konstantne, {to mo`e zna~iti da je stanovni{tvo bilo stabilno ili da se potpuno izmijenilo ili pojavu, izme|u stabilnosti i izmjene stanovni{tva. Me|utim, u 1468. nalazimo da je bilo mnogo napu{tenih sela, a 1485. nalazimo da su ista sela bila ponovo naseljena, možemo pouzdano re}i da se radilo o migraciji stanovni{tva, ali rijetko znamo odakle su do{ljaci stigli. U defterima "ku}a" zna~i "bra~ni par"; tako defteri ne pru`aju informaciju o veli~ini zadruge tog vremena. Osmanlije su bile zainteresirane da se od svakog bra~nog para prikupi osnovni porez i to je bilo sve, {to su poreznici zabilje`ili. Osmanlije nije zanimalo koliko je Ijudi bilo pod jednim krovom. Pored deftera imamo i osmanske kodekse: Kanuni(96). To su zakoni kojim je specificirano da kr{}anima nije dozvoljeno podizati crkve gdje ih ranije nije bilo, ako se nova crkva gradi, bit }e sru{ena. Zakon se ponavlja u kanunima 1516, 1530, 1539. i (97) 1542. lako se u kanunima ne pravi razlika izme|u katolika i pravoslavnih, znamo da su pravoslavni, pretpostavimo s dozvolom Osmanlija u doba ovih zakona, podizali svoje crkve i samostane. Da su zakoni uop{te stupili na snagu svjedo~i austrijski izaslanik Kuripe{i}, on u 1530. ukazuje na te`ak `ivot kr{}ana, koji ne samo da nisu mogli graditi crkve, nego ih nisu ~ak ni smjeli popravljati.(98) Me|utim, iz povelja izvjesnih franjeva~kih samostana u Bosni, znamo da je dozvola dodijeljivana na zahtjev za opravku ili ~ak, da se postoje}a crkva ponovo uredi, ali pod uvjetom da njene dimenzije ne prelaze veli~inu biv{e crkve. Zakone, mo`emo koristiti daje, uglavnom, svaka katoli~ka crkva, koju nalazimo u dokumentima vizitacije i drugim izvorima u prvom stolje}u nakon osmanskog osvajanja, svakako postojala i prije 1463. godine. Ovo je od koristi, jer pokazuje gdje su se u srednjem vijeku nalazile katoli~ke crkve i pretpostavimo, imale svoje vjernike. XIII Manuskripti Evan|elja Nekoliko tekstova Evan|elja iz srednjovjekovne Bosne je sa~uvano. Tri primjerka na osnovu posvete se mogu s Bosanskom crkvom povezati: a) Fragment Evan|elja po narud`bi Tep~ije Batala, 1393, za starca Radina. Jasno je da se ovdje radi o starcu Bosanske crkve, jer se na drugom listu nalazi veoma zna- 93. Ibid, p. 125. 94. Tekst Radinovog testamenta je kod Lj. Stojanovi}a, Stare srpske povelje i pisma, I, pt. 2, Beograd, (SKA), 1934, pp. 153-56. O krstjanima kmetovima, vidi pp. 153-4. Cijeli tekst testamenta se detaljno analizira u Poglavlju VII. 95. Primjer ove vrste podataka, vidi H. [abanovi}, "Lepenica u prvom stolje}u turske vladavine" u: Lepenica, Sarajevo, 1863, pp. 193-207. 96. Najzna~ajnije je objavljeno u prvom svesku nove serije-Monumenta Turcica historiam Sivorum Meridionalium illustrantia-Kanunti kanun ime za Bosanski, etc, ... Sand`ak, Sarajevo, 1957. 97. Ibid, pp. 31, 43, 56, 66. 98. P. Kuripe{i}, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju, 1530, prijevod \. Pejanovic, Sarajevo, 1950, p. 22. 99. \. Sp. Radoj~i}, "Odlomak bogomilskog jevan|elja bosanskog tepacije Batala iz 1393. godine," B'lgarska Akdemija na Naukite, izvestija na Instituta za Istorija, 14-15, 1964, pp. 495-509. Spisak hijerarhije je veoma va`an izvor. Spisak je nepobitno nastao 1393. godine. Raspravljat }e se detaljno u Poglavlju V. April - jun 2007. 103 Bo{nja~ka rije~ ~ajan spisak hijerarhije Bosanske crkve tog vremena(99); b) Hvalovo Evan|elje krstjanina Hvala ura|eno za Hrvoja Vuk~i}a u doba episkopata djeda Radomera Bosanske crkve u 1404. godini. (100) c) Sačuvani dijelovi Evan|elja 6 lavnim crkvama. Jedan fragment iz Batalovog Evan|elja sadr`i kasniju notaciju iz 1703. koja ukazuje da se Evan|elje nalazi u pravoslavnom samostanu "Sk' batno".(102) Na margini Hvalovog teksta rije~i "za~elo" (po~etak) i Defteri predstavljaju vitalne izvore o Bosancima i njihovom prihva}anju islama. krstjanina Radosava iz doba vladavine Stjepana Toma{a (144361), koje uključuje apokalipsu i ritual.(101) Pored toga je sa~uvano i nekoliko drugih sli~nih manuskripata Evan|elja i tako|er se mogu vezati za Bosansku crkvu. Nau~nici su se mnogo bavili ovim evan|eljima, neka tuma~enja su bila ubjedljiva, ali je mnogo toga bilo, u najmanju ruku, izmi{ljotina. U njima se jasno nalazio "kanon" hereti~ke crkve, ali nama nije poznato, {ta su tekstovi zna~ili sve}enicima Bosanske crkve i kako su ih interpretirali. U evan|eljima se nalazio cijeli Novi zavjet (s malim izmjenama u redoslijedu, naj~e{}a promjena je bila da se Apokalipsa nalazila odmah nakon Evan|elja). To ukazuje da je Bosanska crkva pridavala veliku va`nost knjizi, kao i katoli~ki Zapad. Nadalje, tekstovi Evan|elja su ~esto sadr`avali Mojsijevih Deset zapovijedi iz Starog zavjeta i nalazili su se u sredini Novog zavjeta. Vjerovatno im nije bilo zna~ajno {to nema i ostalog dijela Starog zavjeta. To je bila, tako|er, uobi~ajena praksa u srednjem vijeku na Zapadu da se Novi zavjet i evan|elja bez Starog zavjeta prirede, {to je u kori{tenju igralo malu ulogu. Bosansko Evandjelje bilo je veoma blisko tekstovima Pravoslavne crkve, pa je u nekoliko slu~ajeva, kasnije, kori{teno u pravos- zavjeta. Nalazimo svete slike, {to ukazuje da kr{}ani Bosanske crkve nisu bili ikonoklasti. lsto i lijepe slike Ivana Krstitelja i Mojsija, a prema inkviziciji "bosanski patareni" su bili protiv njih. Uklju~uju}i i Deset zapovijedi, u tekstovima se vidi da Bosanska crkva nije uop{te odbacivala Stari zavjet ili patrijarhe Starog zavjeta. S ovom ~injeni- Staro Sarajevo "kon'c" (kraj) nalaze se pored odlomaka na mjestima, koja odgovaraju ~itanju Evan|jelja u Pravoslavnoj crkvi u toku godine.(103) Pretpostavljamo da ovo com ne mo`emo dokazati da u Bosni nije bilo drugih heretika, koji su bili ikonoklasti, protiv Starog zavjeta. Ali, vidi se u vezi s pomenuta tri teksta da zare|e- Tekstovi evan|elja pobijaju mnoge zapise u izvorima inkvizicije o bosanskim patarenima. zna~i da se tekst kasnije u Pravoslavnoj crkvi koristio ill da je Bosanska crkva koristila tekst na isti na~in, kao i u svom bogoslu`enju Pravoslavna crkva. Tekstovi evan|elja pobijaju mnoge zapise u izvorima inkvizicije o bosanskim patarenima. Prvo, Novi zavjet je kompletan; nema znakova o{te}enja Novog ni pripadnici Bosanske crkve nisu bili tog mi{ljenja. Trebalo bi ista}i da je umjetni~ka izrada tekstova bila ta~na kopija zapadnog, katoli~kog stila, ali to ne zna~i da bi umjetnik heretik slijepo kopirao a da nije pomislio {ta slika prikazuje. Nastavi}e se. 100. G. Dani~i}, "Hvalov rukopis," Starine, III, 1871, pp. 1-146, sadr`i tekst evan|elja i poredi ga s dva druga teksta evan|elja. Vidi i V. \uri}, "Minijature Hvalovog rukopisa," Istoriski glasnik (1-2), 1957, pp. 39-52. 101. F. Ra~ki, "Dva nova priloga za poviest bosanskih Patarena," Starine, XlV, 1882, pp. 21-29; V. Jagi}, "Analaecta Romana,", Archiv fur Siavische Philologie 25, 1903, pp. 20-36. 102. Radoj~i}, op. cit., p. 500. 103. Dani~i}, op. cit., p. 6. 104 April - jun 2007.
© Copyright 2024 Paperzz