XXVIII. međunarodni znanstveni skup 25. – 27. travnja 2014. Zagreb, Hrvatska Croatian Applied Linguistics Society Kroatische Gesellschaft für Angewandte Linguistik Association croate de linguistique appliquée Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku VIŠEJEZIČNOST KAO PREDMET MULTIDISCIPLINARNIH ISTRAŽIVANJA MULTIDISCIPLINARY APPROACHES TO MULTILINGUALISM 28th international conference 25 – 27 April 2014 Zagreb, Croatia Knjižica sažetaka Book of Abstracts H P D L Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku Croatian Applied Linguistics Society Kroatische Gesellschaft für Angewandte Linguistik Association croate de linguistique appliquée XXVIII. međunarodni znanstveni skup 28th International Conference 25. - 27. travnja 2014. / 25 - 27 April 2014 VIŠEJEZIČNOST KAO PREDMET MULTIDISCIPLINARNIH ISTRAŽIVANJA MULTIDISCIPLINARY APPROACHES TO MULTILINGUALISM Knjižica sažetaka Book of Abstracts Uredile / Editors Kristina Cergol Kovačević / Sanda Lucija Udier HDPL / CALS Srednja Europa 2014. Izdavač: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku Srednja Europa ISBN: 978-953-7963-09-5 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem koji će se unijeti naknadno Višejezičnost kao predmet multidisciplinarnih istraživanja Multidisciplinary Approaches to Multilingualism Mjesto održavanja skupa / Conference venue Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb Organizacijski odbor / Organising committee Goranka Antunović, Ivana Bašić, Kristina Cergol Kovačević, Lidija Cvikić, Vesna Deželjin, Renata Geld, Jasna Novak-Milić, Sanda Lucija Udier, Lovorka Zergollern-Miletić Programski odbor / Programme committee Goranka Antunović (Zagreb), Vesna Bagarić Medve (Osijek), Kees de Bot (Groningen, Nizozemska), Rafaela Božić (Zadar), Lidija Cvikić (Zagreb), Marica Čilaš Mikulić (Zagreb), Sanja Ćurković Kalebić (Split), Lia Dragojević (Dubrovnik), Annette Đurović (Beograd), Vlasta Erdeljac (Zagreb), Ina Ferbežar (Ljubljana), Milica Gačić (Zagreb), Tamara Gazdić-Alerić (Zagreb), Renata Geld (Zagreb), Milvia Gulešić Machata (Zagreb), Henriëtte Hendriks (Cambridge, Velika Britanija), Damir Horga (Zagreb), Zrinka Jelaska (Zagreb), Višnja Josipović Smojver (Zagreb), Dunja Jutronić (Split), Branko Kuna (Osijek), Alisa Mahmutović (Sarajevo), Mihaela Matešić (Rijeka), Marta Medved Krajnović (Zagreb), Jelena Mihaljević Djigunović (Zagreb), Vesna Mildner (Zagreb), Judit Navracsics (Veszprém, Mađarska), Mojca Nidorfer Šišković (Ljubljana), Jasna NovakMilić (Zagreb), Višnja Pavičić-Takač (Osijek), Dunja Pavličević-Franić (Zagreb), Anita Peti-Stantić (Zagreb), Ana Petravić (Zareb), Boris Pritchard (Rijeka), David Singleton, (Veszprém, Mađarska), Mateusz-Milan Stanojević (Zagreb), Diana Stolac (Rijeka), Renata Šamo (Pula), Ljiljana Šarić (Oslo, Norveška), Lovorka Zergollern-Miletić (Zagreb) Internetska stranica / Web page http://www.hdpl.hr Sadržaj / Contents POZVANI IZLAGAČI / KEYNOTE SPEAKERS 1 JEAN-CLAUDE BEACCO Université Sorbonne Nouvelle, Paris, France Implementing plurilingual education through curriculum........................................................................................1 Implementacija višejezičnog obrazovanja putem kurikula.......................................................................................1 HENRIËTTE HENDRIKS University of Cambridge, United Kingdom Talking about motion in “another” language: findings across different types of multilingual learners...................2 Izražavanje pokreta u „drugome“ jeziku: podatci prikupljeni od različitih tipova višejezičnih učenika.................3 AUGUST KOVAČEC Filozofski fakultet u Zagrebu Dvojezičnost, jezični kontakti i jezične interferencije s posebnim obzirom na hrvatski jezični prostor..................3 Bilingualism, language contact and interference with reference to Croatian linguistic area....................................4 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS 6 GABI ABRAMAC Filozofski fakultet u Zagrebu Višejezičnost u židovskoj ultraortodosknoj zajednici u Brooklynu..........................................................................6 Multilingualism in the Jewish ultra-orthodox community in Brooklyn...................................................................6 KATARINA ALADROVIĆ SLOVAČEK Učiteljski fakultet u Zagrebu Jezična kreativnost u učenju hrvatskoga kao nasljednoga jezika.............................................................................7 Linguistic creativity in learning the Croatian language as a hereditary language....................................................7 MARINELA ALEKSOVSKI Filozofski fakultet u Zagrebu Heterogenost – prednost ili nedostatak.....................................................................................................................8 Heterogeneity – advantage or disadvantage.............................................................................................................8 TIHANA BAGIĆ Agencija za mobilnost i programe Europske unije, Zagreb Višejezičnost, mobilnost i interkulturalna kompetencija..........................................................................................9 Multilingualism, mobility and intercultural competence..........................................................................................9 MARTINA BAJČIĆ Pravni fakultet u Rijeci Multilingualism as an asset or an obstacle to legal translation in the EU context..................................................10 Višejezičnost kao 'dodana vrijednost' ili prepreka pravnom prevođenju u kontekstu EU-a...................................10 KATICA BALENOVIĆ Sveučilište u Zadru, Odjel za nastavičke studije u Gospiću Classroom interaction in early EFL learning: the analysis of the learner's interlanguage......................................10 Razredna interakcija u ranom učenju engleskoga kao stranoga jezika: analiza učeničkoga međujezika...............11 IVANČICA BANKOVIĆ-MANDIĆ Filozofski fakultet u Zagrebu Višejezičnost i jezična tolerancija...........................................................................................................................11 Multilingualism and language tolerance.................................................................................................................12 MARTINA BAŠIĆ Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Fonem /ď/ – hod po rubu čakavskih ekavskih konsonantskih inventara................................................................12 Phoneme /ď/ – walk on the edge of the Čakavian Ekavian consonant inventory...................................................12 EMINA BERBIĆ KOLAR I TANJA ĐURIĆ Učiteljski fakultet u Osijeku, dislocirani studij u Slavonskome Brodu Usvajanje engleskoga jezika kao inoga jezika te hrvatskoga jezika kao materinskoga jezika u mlađoj školskoj dobi.........................................................................................................................................................................13 The acquisition of English as a second language and Croatian as a mother tongue at young school age..............13 MARIJA BILIĆ Filozofski fakultet u Splitu The corpus-based study of English phrasal verbs in legal domain.........................................................................14 Proučavanje engleskih fraznih glagola u području prava temeljeno na korpusu....................................................14 KLARA BILIĆ MEŠTRIĆ Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski studiji Multilingualism in Osijek – the LUCIDE project perspective...............................................................................15 Višejezičnost grada Osijeka kroz projekt LUCIDE................................................................................................15 SARA BRODARIĆ Filozofski fakultet u Splitu Can the English language in music, on TV and the Internet improve formal EFL results of secondary school students?..................................................................................................................................................................16 Može li engleski jezik u glazbi, na televiziji i na internetu unaprijediti školski uspjeh iz engleskog kao stranog jezika kod učenika u srednjim školama?................................................................................................................16 BARBARA BURŠIĆ I MIA KOŽUL Filozofski fakultet u Zagrebu Zašto ima iznimaka, a nema *forama – interkonsonantsko a u genitivu množine imenica....................................17 Why are there iznimaka but there is no such thing like *forama – interconsonantal “a” in the genitive plural of nouns.......................................................................................................................................................................17 KRISTINA CERGOL KOVAČEVIĆ I DAMIR HORGA Učiteljski fakultet u Zagrebu; Filozofski fakultet u Zagrebu Paradoxical asymmetry in monolingual language sets...........................................................................................18 Paradoksalna asimetrija u jednojezičnom uvjetu....................................................................................................18 LIDIJA CVIKIĆ I JASNA NOVAK MILIĆ Učiteljski fakultet u Zagrebu; Filozofski fakultet u Zagrebu Pripremljenost budućih nastavnika za međukulturne izazove u nastavi hrvatskoga kao nasljednoga i drugoga jezika.......................................................................................................................................................................19 Intercultural competence in future teachers of Croatian as a heritage and as a second language..........................20 ANKICA ČILAŠ ŠIMPRAGA I MARICA ČILAŠ MIKULIĆ Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje; Filozofski fakultet u Zagrebu Osobna imena polaznika Croaticuma hrvatskoga podrijetla..................................................................................20 Personal names of Croaticum students of Croatian origin.....................................................................................21 SANJA ČURKOVIĆ KALEBIĆ Filozofski fakultet u Splitu Repetitions in English and Croatian conversations................................................................................................21 Ponavljanja u konverzacijama na engleskom i hrvatskom jeziku..........................................................................22 TOMISLAV ĆUŽIĆ Športska gimnazija Zagreb Pravopisne pogreške kao rezultat negativnoga prijenosa (pogled u najizrazitije hrvatsko-slovenske pravopisne razlike)....................................................................................................................................................................22 Orthographic errors caused by negative transfer (a look into most common Slovene-Croatian orthographic differences).............................................................................................................................................................23 MIRTA DESNICA, BOGDANKA PAVELIN-LEŠIĆ I MIRIAM MICULINIĆ Filozofski fakultet u Zagrebu, Université Paris-Est Višejezičnost i prebacivanje koda u francuskim i hrvatskim tiskanim medijima...................................................23 Multilingualism and code-switching in French and Croatian written media..........................................................24 VESNA DEŽELJIN Filozofski fakultet u Zagrebu Italofona enklava u zapadnoj Slavoniji između hrvatskog i talijanskog jezika......................................................24 Italian speaking enclave in Western Slavonia between Croatian and Italian..........................................................24 ARNALDA DOBRIĆ Filozofski fakultet u Zagrebu Dobar izgovor u stranom jeziku – nužnost ili nepotreban napor?..........................................................................25 Good pronunciation in foreign language – necessity or an unnecessary effort?....................................................25 LIA DRAGOJEVIĆ Sveučilište u Dubrovniku Višejezična posada – jednoznačan naziv................................................................................................................26 Multilingual crew – monosemic term.....................................................................................................................26 EDIN DUPANOVIĆ Osnovna škola Kulen Vakuf, Orašac, Bosna i Hercegovina Najnovije semantičke ekstenzije rodbinskih naziva nećak i nećakinja..................................................................27 The latest semantic extensions of kinship terms nećak and nećakinja...................................................................27 VLASTA ERDELJAC, BOŠKA MUNIVRANA, MARTINA SEKULIĆ, JANA WILLER-GOLD, NINA ČOLOVIĆ I DOROTEA ROSANDIĆ Filozofski fakultet u Zagrebu Utjecaj predočivosti na razumijevanje riječi u hrvatskom kod dvojezične i jednojezične djece s posebnim jezičnim teškoćama.................................................................................................................................................28 Influence of imagebility on understanding Croatian words in bilingual and monolingual children with specific language impairment...............................................................................................................................................28 INA FERBEŽAR Filozofska fakulteta v Ljubljani, Slovenija Jezični testovi: alat ili oružje jezične politike.........................................................................................................29 Language tests: a tool or a weapon of language policy..........................................................................................29 ZRINKA FRLETA Sveučilište u Zadru Prevoditelj, stroj, rezultat........................................................................................................................................30 Translator, machine, result......................................................................................................................................30 MILICA GAČIĆ Učiteljski fakultet u Zagrebu European policy of multilingualism and of linguistic diversity.............................................................................31 Europska politika višejezičnosti i jezične raznolikosti...........................................................................................31 ANGELINA GAŠPAR Filozofski fakultet u Splitu Corpus-based bilingual terminology extraction......................................................................................................32 Dvojezično crpljenje terminologije temeljeno na korpusu.....................................................................................32 TAMARA GAZDIĆ-ALERIĆ I MARKO ALERIĆ Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Ispitivanje sekundarne jezične kompetencije u vertikalnoj višejezičnosti.............................................................32 Examining secondary linguistic competence in vertical multilingalism................................................................33 SIEGFRIED GEHRMANN Učiteljski fakultet u Zagrebu Sprachenpolitik und Interesse oder warum das europäische Projekt am „Kampf der Sprachen“ scheitern kann.. 33 Jezična politika i interes ili zašto bi „borba jezika“ mogla dovesti do neuspjeha europskog projekta...................34 MARIJA GJURAŠIĆ Sveučilište u Dubrovniku Utjecaj promjene statusa (stručnoga) jezika iz obveznoga u izborni kolegij na nefilološkim fakultetima na ishode učenja odnosno razinu jezične kompetencije na stranom jeziku............................................................................34 Influence of the status change (from a mandatory to an optional course) of (technical) foreign language courses on learning in non-philological colleges.................................................................................................................35 TEA GLAVAŠ Hrvatsko vojno učilište Exploring the relationship between the learner self-concept and FL anxiety among adult EFL learners..............35 Odnos pojma o sebi kao inojezičnom govorniku i straha od jezika kod odraslih učenika.....................................36 TANJA GRADEČAK-ERDELJIĆ I ANA MIKIĆ ČOLIĆ Filozofski fakultet u Osijeku Računalno nazivlje i engleski kao profesionalna deformacija................................................................................36 Computer terminology and English as an occupational hazard..............................................................................37 JAGODA GRANIĆ Filozofski fakultet Splitu Stvarni odnos jezičnih većina i manjina.................................................................................................................37 The real relationship of language majorities and minorities...................................................................................38 ANA GRGIĆ I MILVIA GULEŠIĆ MACHATA Filozofski fakultet u Zagrebu Brojna pitanja o brojevima: brojevne riječi i razine prema ZEROJ-u....................................................................38 Numerous questions on numbers: numerals and levels according to CEFRL........................................................39 DAŠA GRKOVIĆ, IVA PAVIĆ I NIKOLINA SOKOLIĆ Filozofski fakultet u Zagrebu Ortoepska prilagodba španjolskih imena u hrvatskom jeziku................................................................................39 Orthoepic adaptation of Spanish names in the Croatian language.........................................................................39 PETAR HATEGAN Universitatea din Bucureşti, Romania Od mjesnoga govora manjine do jezičnih i društvenih kompetencija....................................................................40 From the local language of the minority to social and language competences......................................................41 IRENA HORVATIĆ ČAJKO Pravni fakultet u Zagrebu Ovladavanje trećim jezikom (J3) uz višejezični pristup – rezultati eksperimenta..................................................41 Sprachenübergreifendes L3-Lernen – Ergebnisse eines Experiments....................................................................42 MIROSLAV HRDLIČKA Filozofski fakultet u Zagrebu Jezični identitet Kašuba..........................................................................................................................................42 Language identity of the Cassubians......................................................................................................................43 SNJEŽANA HUSINEC Pravni fakultet u Zagrebu Njemački utjecaj na nazivlje hrvatske sudske prakse u razdoblju od 1848. do 1918. ….......................................43 The German influence on the terminology of the Croatian judiciary in the period between 1848 and 1918. …...44 IVA IVANKOVIĆ Dječji vrtić Potočnica, Zagreb Pristupi dvojezičnom obrazovanju u Hrvatskoj......................................................................................................44 Approaches to bilingual education in Croatia.........................................................................................................45 ZRINKA JELASKA I DORA VUK Filozofski fakultet u Zagrebu Nasljedni govornici i njihov hrvatski jezik – utjecaj jezične povijesti na pisanu proizvodnju..............................45 Heritage speakers and their Croatian language – the influence of language history on written language production...............................................................................................................................................................45 VIŠNJA JOSIPOVIĆ SMOJVER, RENATA GELD, MATEUSZ-MILAN STANOJEVIĆ I FILIP KLUBIČKA Filozofski fakultet u Zagrebu Izgovor ELF-a i jezična shizofrenija: međunarodno razumljiv engleski s nacionalno prepoznatljivim obilježjima ................................................................................................................................................................................46 The pronunciation of ELF and linguistic schizophrenia: internationally intelligible English with recognizable national features......................................................................................................................................................46 DAMIR KALOGJERA Filozofski fakultet u Zagrebu Dvojezični učinak u Držića.....................................................................................................................................47 Bilingual effect in the work of Marin Držić...........................................................................................................47 MANUELA KARLAK Učiteljski fakultet u Osijeku Razlike u uporabi strategija učenja, intenzitetu motivacije i ovladanosti komunikacijskom jezičnom kompetencijom u srednjoškolskih učenika njemačkog i engleskog kao stranih jezika u odnosu na znanje dodatnog stranog jezika..........................................................................................................................................48 Differences in learning strategy use, motivational intensity and communicative competence of foreign language learners of English and German at secondary level with additional foreign language knowledge as a distinguishing factor...............................................................................................................................................48 DANIELA KATUNAR I DAŠA BEROVIĆ Filozofski fakultet u Zagrebu Od jezičnog sustava do jezične uporabe: konstrukcijska analiza prijelazne antonimije u hrvatskom....................49 From language system to language use: a constructional analysis of transitional antonymy in Croatian..............49 ŽELJKA KNEŽEVIĆ I ANA ŠENJUG GOLUB Učiteljski fakultet u Zagrebu Stav roditelja prema učenju stranih jezika kao jedan od čimbenika razvoja višejezičnosti u učenika...................50 Einstellungen der Eltern zum Fremdsprachenlernen als einer der Faktoren für die Entwicklung von Mehrsprachigkeit bei Schülern...............................................................................................................................51 LJILJANA KOLENIĆ Filozofski fakultet u Osijeku Višejezičnost u starim hrvatskim gramatikama......................................................................................................51 Multilingualism in old Croatian grammar books....................................................................................................52 TIHANA KRAŠ, HELENA RUBČIĆ I TANJA STIPEĆ Filozofski fakultet u Rijeci Subject pronoun interpretation in Croatian: comparing monolinguals with simultaneous bilinguals....................52 Interpretacija osobnih zamjenica u funkciji rečeničnoga subjekta u hrvatskome jeziku: usporedba jednojezičnih sa simultanim dvojezičnim govornicima................................................................................................................53 AIDA KORAJAC I JELENA CVITANUŠIĆ TVICO Filozofski fakultet u Zagrebu Uvid u afektivne strategije ovladavanja složenijim morfosintaktičkim strukturama kod govornika hrvatskoga kao nasljednoga jezika...................................................................................................................................................53 Insight into the affective strategies of mastering more complex morphosyntactic structures in Croatian heritage language speakers...................................................................................................................................................54 IVANA LALLI PAĆELAT Sveučilište Jurja Dobrile u Puli Službena dvojezičnost u Istarskoj županiji – prijevodna perspektiva....................................................................54 Official bilingualism in the County of Istria – a translational perspective.............................................................55 STELA LETICA KREVELJ Filozofski fakultet u Zagrebu Some of the things multilingual users do (or don’t do)..........................................................................................55 O stvarima koje višejezični korisnici čine (ili ne čine)...........................................................................................55 RADOVAN LUČIĆ Universiteit van Amsterdam, Nederland Kako to tamo psuju? Vulgarizmi u hrvatskom i nizozemskom: jedan slučaj „lažnih neprijatelja“........................56 How to swear there? Vulgarisms in Croatian and Dutch: an example of “false enemies“.....................................56 ANTONIA LUKETIN ALFIREVIĆ I MAURA FILIPPI Filozofski fakultet u Splitu; Muzička akademija u Zagrebu Xe nato el picio – È nato il bambino: o okomitoj višejezičnosti u današnjem Trstu..............................................57 Xe nato el picio – È nato il bambino: on vertical multilingualism in today's Trieste.............................................57 IVANA LUKICA Pravni fakultet u Zagrebu Višejezičnost i strani jezici pravne struke: prošlost, sadašnjost i budućnost..........................................................58 Multilingualism and languages for legal purposes: past, present and future..........................................................58 SANDRA MARDEŠIĆ, ANDREA SVILARIĆ I HANA KLAK Filozofski fakultet u Zagrebu Višejezičnost i strah od stranog jezika....................................................................................................................59 Multilingualism and foreign language anxiety.......................................................................................................59 IRENA MARKOVIĆ Sveučilište u Zadru Sličnosti i razlike u percepciji jezika i glazbe (promišljanja o univerzalnom u glazbi i jeziku)............................60 Similarity and difference in language and music perception (thoughts on universality of music and language). .60 ANITA MEMIŠEVIĆ I MIHAELA MATEŠIĆ Filozofski fakultet u Rijeci Pardon my English: uporaba i značenje odabranih engleskih riječi i izraza u hrvatskome jeziku.........................60 Pardon my English: usage and meanings of select English words and phrases in Croatian..................................61 NIVES MIKELIĆ PRERADOVIĆ, DAMIR BORAS I MONIKA BERAĆ Filozofski fakultet u Zagrebu Učenički korpus hrvatskog kao stranog jezika.......................................................................................................61 Learner corpus of Croatian as a foreign language..................................................................................................62 IRENA MILOŠ Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Jezični varijeteti u urbanoj i ruralnoj dijalektologiji...............................................................................................62 Language varieties in rural and urban dialectology................................................................................................63 JUDIT NAVRACSICS I GYULA SÁRY University of Pannonia, Veszprém, Magyarország Written sentence comprehension in first and second languages.............................................................................63 Razumijevanje pisane rečenice u prvom i drugom jeziku......................................................................................64 MOJCA NIDORFER ŠIŠKOVIČ Filozofska fakulteta v Ljubljani, Slovenija The role of digital discourse in multilingualism.....................................................................................................64 Uloga digitalnog diskursa u višejezičnosti.............................................................................................................64 LIDIJA OREŠKOVIĆ DVORSKI I BOGDANKA PAVELIN-LEŠIĆ Filozofski fakultet u Zagrebu Poteškoće izgovora kroatofonih studenata francuskoga jezika uvjetovane drugim stranim jezikom....................65 French pronunciation difficulties of Croatian-speaking students related to other foreign language(s)..................65 VIŠNJA PAVIČIĆ TAKAČ, GABRIJELA BULJAN I ROMANA ČAČIJA Filozofski fakultet u Osijeku Hrvatski i engleski u dodiru: evribadi spiks ingliš, no razumijemo li hrvatski?.....................................................66 Croatian and English in Contact: /evribadi spiks ingliʃ/, but do we understand Croatian?....................................66 DUNJA PAVLIČEVIĆ-FRANIĆ Učiteljski fakultet u Zagrebu Jezična raslojavanja u hrvatskome kao nasljednome jeziku – prikazi, problemi, perspektive...............................67 Language stratification in Croatian as heritage language – reviews, problems and perspectives..........................68 CARMELA PERTA Università G. D’Annunzio, Pescara, Italia Albanian dialects in Italy: consequences of the interactions between ‘old’ and ‘new’ Albanians..........................68 Albanski dijalekti u Italiji: posljedice interakcija između „novih“ i „starih“ Albanaca.........................................69 ANA PETRAVIĆ Učiteljski fakultet u Zagrebu Višejezičnost kao odgojno-obrazovni cilj – pitanja razvoja kurikula iz glotodidaktičke perspektive....................69 Mehrsprachigkeit als Bildungs- und Erziehungssziel – Fragen der Curriculumentwicklung aus fremdsprachendidaktischer Perspektive.................................................................................................................70 JASNA PETRC Filozofski fakultet u Rijeci Spremnost budućih odgojitelja, učitelja i nastavnika za primjenu načela zavičajnosti u odgojno-obrazovnom procesu....................................................................................................................................................................70 Readiness of future kindergarten, elementary and high-school teachers for the implementation of local identity principles in the education process.........................................................................................................................71 NATAŠA PIRIH SVETINA Filozofska fakulteta v Ljubljani, Slovenija „Mirëdita”, „добар ден” i „jó napot kívánok” pozdravljamo se na obuci za buduće nastavnike slovenskog kao stranog jezika..........................................................................................................................................................71 “Mirëdita”, “добар ден” and ”jó napot kívánok” are greetings used during the professional trainings for future teachers of Slovene as FL.......................................................................................................................................72 JURICA POLANČEC Filozofski fakultet u Zagrebu Što nam aktionsart glagola može reći o njegovu vidu: korpusna perspektiva........................................................72 Verbal aspect and Aktionsart of the Croatian verb: a corpus-based analysis..........................................................73 LEONARD PON Filozofski fakultet u Osijeku Mehrsprachigkeit und Lehrwerke für Deutsch als zweite Fremdsprache – am Beispiel der Grammatik..............73 Višejezičnost i udžbenici za njemački kao drugi strani jezik – na primjeru gramatike..........................................74 KRUNOSLAV PUŠKAR OŠ Ljudevita Modeca, Križevci Čiji je kaj? Narječje između prihvaćanja i odbijanja..............................................................................................74 Who does Kajkavian belong to? A dialect between acceptance and rejection.......................................................74 MIRNA RADIŠIĆ Učiteljski fakultet u Osijeku The relationship between teacher beliefs and educational policy about language choice in foreign language instruction at the primary level in Croatia..............................................................................................................75 Das Verhältnis zwischen Lehrereinstellungen und Bildungspolitik zur Sprachwahl im Fremdsprachenunterricht in der Primarstufe in Kroatien................................................................................................................................75 PETAR RADOSAVLJEVIĆ Filozofski fakultet u Zagrebu Jezici u kontaktu: rumunjski i hrvatski kod Roma Bajaša......................................................................................76 The Romanian-Croatian language contact: the case of the Bayash Roma.............................................................76 DANIJELA RADOVIĆ I SVENKA SAVIĆ Univerzitet u Novom Sadu, Pedagoški zavod Vojvodine, Srbija Međujezični utjecaji u procesu usvajanja trećeg jezika..........................................................................................77 Cross-linguistic influence in the third language acquisition process......................................................................77 ANDREA ROGOŠIĆ Filozofski fakultet u Splitu Odrazi hrvatsko-talijanskih jezičnih dodira u splitskoj antroponimiji devetnaestoga stoljeća...............................77 Reflections of the Croatian-Italian linguistic contact in the anthroponymy of the 19th century Split...................78 GORAN SCHMIDT Filozofski fakultet u Osijeku Bilingual abstracts of scholarly papers as a type of self-translation.......................................................................78 Dvojezični sažetci znanstvenih članaka kao tip samoprevođenja...........................................................................79 BOJANA SCHUBERT Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Štokavsko-kajkavski i obrnuti prijevodi Ivana Krizmanića – „književne igrarije i zimnje zabavice“ ili odličan primjer utjecaja društvenih okolnosti na jezični identitet pojedinca......................................................................79 Štokavian to Kajkavian and contrariwise translations by Ivan Krizmanić – “literary amusements and wintertime fun” or an excellent example of how social circumstances influence an individual’s linguistic identity..............80 SANJA SIMIĆ OŠ Milana Šorga, Oprtalj Kroatoliano – je li to pravi naziv?..........................................................................................................................80 Crotalian – is that the right name?..........................................................................................................................81 DAVID SINGLETON I SZILVIA BÁTYI University of Pannonia, Veszprém, Magyarország The multilingual landscape of (mostly) monolingual Hungary..............................................................................81 Mehrsprachigkeit im (Mehrheitlich) Einsprachigen Ungarischen Sprachraum.....................................................82 LELIJA SOČANAC I ALEXANDER HOYT Pravni fakultet u Zagrebu; Filozofski fakultet u Zagrebu Jezični sukobi u Austro-Ugarskoj Monarhiji: primjer Istre....................................................................................82 Language conflicts in the Austro-Hungarian Monarchy: the case of Istria............................................................83 RENATA ŠAMO Učiteljski fakultet u Zagrebu Current research on FL/SL reading across languages and disciplines....................................................................84 Suvremena multidisciplinarna istraživanja čitanja na stranom/drugom jeziku......................................................84 VALENTINA ŠARAC LEKIĆ Filozofski fakultet u Zagrebu Komparativno istraživanje motivacije srednjoškolaca i studenata za učenje engleskoga kao jezika struke..........84 A comparative study of secondary school and university students' motivation for learning ESP..........................85 ZRINKA ŠIMUNIĆ Sveučilište u Zadru Višejezičnost i prijevodne varijacije iz perspektive komparativne analize diskursa..............................................85 Multilingualism and translation variations from the perspective of comparative discourse analysis....................86 IVANA ŠPIRANEC I NEDA BORIĆ Arhitektonski fakultet u Zagrebu Uloga metaforičkih slika u gradbi značenja engleskih složenica u terminologiji graditeljstva..............................86 The role of image metaphors in the generation of English compounds in building terminology..........................87 SANDRA TOMINAC COSLOVICH I ARIJANA KRIŠKOVIĆ Pomorski fakultet u Rijeci; Medicinski fakultet u Rijeci A study of translation universals in a Croatian translation of a maritime institutional text....................................87 Istraživanje prevoditeljskih univerzalija na primjeru hrvatskog prijevoda pomorskog institucionalnog teksta....88 TAMARA TURZA BOGDAN I LADA KANAJET ŠIMIĆ Učiteljski fakultet u Zagrebu; Hrvatska Matica iseljenika Hrvatske izvandomovinske škole u Americi i Kanadi (HIŠAK) – pogled na nastavu hrvatskoga jezika iz suvremene metodičke perspektive..........................................................................................................................88 Croatian schools of America and Canada (CSAC) - a glance at Croatian language teaching from the perspective of contemporary teaching methodology.................................................................................................................89 SANDA LUCIJA UDIER Filozofski fakultet u Zagrebu Enklitike u nastavi hrvatskoga kao inog jezika između višega i nižega varijeteta.................................................89 Enclitics in teaching Croatian as a second language in relation to the high and low varieties of Standard Croatian ................................................................................................................................................................................90 ALMA VANČURA I GORAN MILIĆ Filozofski fakultet u Osijeku Simultano prevođenje brojeva: kognitivno-lingvistički pristup ili kako biti u sedmom nebu................................90 Simultaneous interpretation of numbers: cognitive-linguistic approach or how to be on cloud nine....................91 DUBRAVKA VIDAKOVIĆ ERDELJIĆ Filozofski fakultet u Osijeku Syntactic aspects of literary translation from Croatian into English......................................................................91 Sintaktički aspekti književnoga prijevoda s engleskoga na hrvatski jezik.............................................................91 DUBRAVKA VILKE-PINTER Veterinarski fakultet u Zagrebu The role of cognates in structuring bilingual mental lexicon.................................................................................92 Uloga kognata u strukturiranju J2 mentalnog leksikona........................................................................................93 IRENA VODOPIJA KRSTANOVIĆ I VALENTINA JANJETIĆ Filozofski fakultet u Rijeci; Visoka poslovna škola PAR Implicit (English) language policy in higher education: insights from three universities......................................94 Implicitna jezična politika u visokom obrazovanju: uvid u stanje na tri sveučilišta..............................................94 IVO ŽANIĆ Fakultet političkih znanosti u Zagrebu A warum You nicht ballare? Višejezičnost i jezični simbolizam u hrvatskoj popularnoj glazbi............................95 A warum You nicht ballare? Multilingualism and linguistic symbolism in Croatian popular music.....................95 IZLAGANJA U OKVIRU OKRUGLOG STOLA / ROUND TABLE 96 ZRINKA FIŠER Osnovna škola „Vladimir Nazor“, Slavonski Brod Poučavanje učenika s disleksijom: kreativnost i mašta..........................................................................................96 Teaching pupils with dyslexia: creativity and imagination.....................................................................................96 RENATA GELD Filozofski fakultet u Zagrebu Blindness and aspects of second language acquisition and learning......................................................................97 Sljepoća i procesi u usvajanju i učenju drugoga jezika..........................................................................................98 AGNIESZKA KAŁDONEK-CRNJAKOVIĆ Nezavisni istraživač / Independent researcher ADHD and foreign language acquisition................................................................................................................99 ADHD i usvajanje stranoga jezika..........................................................................................................................99 AGNIESZKA KAŁDONEK-CRNJAKOVIĆ Nezavisni istraživač / Independent researcher The effect of dyslexia on foreign/second language acquisition and effective methods in teaching foreign language skills to dyslexic learners......................................................................................................................100 Učinak disleksije na usvajanje stranog/drugog jezika i učinkovite metode u poučavanju disleksičnih učenika vještinama stranoga jezika....................................................................................................................................101 DIANA TOMIĆ Filozofski fakultet u Zagrebu L2 and hearing impairment: What do we know so far?........................................................................................102 J2 i oštećenja sluha: Što dosad znamo?................................................................................................................102 POPIS IZLAGAČA / LIST OF PARTICIPANTS 103 Sažetci su objavljeni prema prijavljenom jeziku izlaganja. Najprije se navodi sažetak na jeziku izlaganja, a potom sažetak na drugome službenom jeziku skupa. The abstracts in this book are ordered according to the language in which the author(s) will present. Each paper will be presented in the language in which the first version of the given abstract is provided. POZVANI IZLAGAČI / KEYNOTE SPEAKERS POZVANI IZLAGAČI / KEYNOTE SPEAKERS Jean-Claude Beacco Université Sorbonne Nouvelle, Paris, France Implementing plurilingual education through curriculum This paper deals with plurilingual and intercultural education, a response to the increasingly plural character of European societies. Such education should be reflected in the right of every individual to high quality education whose main features include the acquisition of competences, knowledge, dispositions and attitudes based on a range of different learning experiences. The main technical characteristics of a curriculum designed to achieve the mentioned educational features are: - the aim, common to all school subjects, of producing critical adults who are open to otherness; contact with languages and discourse genres in schools must not simply provide learners with the competences they need to live in the community, it must also show them how these languages and genres to convey and shape ideas; - the integration, convergence or transversal organisation of foreign language teaching; - an approach involving interaction between foreign languages, and between foreign languages and the majority language of schooling, regional/minority and possibly migration languages taught in school as well as other subjects. This paper stresses the fact that plurilingual and intercultural education can be promoted by curricular action at various levels. Specifically, this will involve: - promoting co-ordination of lessons while bearing in mind greater coherence and synergy between the learning of foreign, regional, minority and classical languages, the language(s) of schooling, and also the language dimension of all subjects; - identifying the intercultural competences appropriate to any course of study, promoting awareness of them and working to integrate them within the learning process; - encouraging learners to think more about the components of their plurilingual repertoire, their intercultural competences, the ways in which languages and cultures work, and the best ways of profiting from their personal or collective experiences of using and learning languages. Attempting to give plurilingual and intercultural education its rightful place in the curriculum and to make teaching more effective may mean: - increased coherence between contents, methods and terminologies - identifying bridges and organising learning paths - highlighting the language components common to the various learning processes - promoting awareness of possible transfers - linking subject-specific knowledge and competences, for the purpose of developing intercultural competence. This lecture aims to identify and illustrate a concrete convergence between the teaching of foreign languages at levels such as: discourse genres, communicative competences, variability and reflexivity. Implementacija višejezičnog obrazovanja putem kurikula Ovaj se rad bavi višejezičnim i međukulturnim obrazovanjem koje se javlja kao odgovor na sve raznorodniji karakter europskih društava. Takvo bi se obrazovanje trebalo ogledati u pravu svake osobe na kvalitetno obrazovanje, čije su glavne karakteristike usvajanje kompetencija, znanja, sklonosti i stavova utemeljenih na nizu različitih obrazovnih iskustava. 1 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Glavne su tehničke karakteristike kurikula namijenjenoga postizanju spomenutih obrazovnih karakteristika: - zajednički cilj, jedinstven za sve školske predmete, odnosio bi se na obrazovanje kritičnih odraslih ljudi otvorenih prema različitosti ostalih; kontakt s jezicima i diskurzivnim žanrovima u školama treba u učenika razviti kompetencije koje su im potrebne za život u zajednici te im mora pokazati kako ti jezici i žanrovi prenose i formiraju ideje; - integracija, stjecište ili poprečna organizacija poučavanja stranoga jezika; - pristup koji uključuje interakciju među stranim jezicima te između stranih jezika i jezika većine (koji se koristi u obrazovanju), regionalnih/manjinskih te migracijskih jezika koji se poučavaju u školi i ostalih predmeta. U ovome se radu naglašava činjenica da se višejezično i međukulturno obrazovanje može promovirati putem kurikula na tri razine i to na sljedeći način: - poticanjem koordinacije nastave, imajući u vidu višu koherentnost i sinergiju među učenjem stranih, regionalnih, manjinskih i klasičnih jezika, jezika koji se koristi u obrazovanju te jezične dimenzije svih školskih predmeta; - identifikacija interkulturalnih kompetencija primjerenih bilo kojem studiju, poticanje svijesti o navedenim kompetencijama te rad na njihovoj integraciji unutar procesa učenja; - poticanje učenika na promišljanje o elementima njihova višejezičnoga repertoara, njihovim međukulturnim kompetencijama, načinima na koje jezici i kulture funkcioniraju te o načinima koji im mogu pomoći iskoristiti njihova osobna ili zajednička iskustva s uporabom i učenjem jezika. Pokušaj da se višejezičnom i međukulturnom obrazovanju osigura zasluženo mu mjesto u kurikulu te da se poučavanje načini učinkovitijim može značiti: - povećanu koherentnost između sadržaja, metoda i terminologija, - identifikaciju poveznica i organizaciju načina učenja, - isticanje jezičnih komponenata zajedničkih različitim procesima učenja, - poticanje svijesti o mogućem transferu, - povezivanje znanja i kompetencija specifičnih za pojedini predmet sa svrhom razvoja međukulturne kompetencije. Cilj ovoga predavanja jest identificirati i ilustrirati konkretna stjecišta različitih razina poučavanja stranih jezika kao što su to diskurzivni žanrovi, komunikacijske kompetencija, varijabilnost i refleksivnost. *** Henriëtte Hendriks University of Cambridge, United Kingdom Talking about motion in “another” language: findings across different types of multilingual learners In the beginning phases of language acquisition research, language learning was thought to be done either by children learning their mother tongue in a natural environment (first language acquisition), or by adolescents learning a language at school (guided second language acquisition). It was only in the 1980s that researchers started to acknowledge the fact that 1) many of us are born into a multilingual environment, and therefore acquire (at least) two languages simultaneously from birth; and that 2) humans may also learn languages in a more natural environment through migration to another country (non-guided second language acquisition). In the last 15 years, globalisation has set in, and the types of language acquisition have multiplied: we find Chinese 3year-olds learning English in private schools, and Polish 5-year-olds learning English in England; a German business man learning English through Rosetta Stone, and a Spanish grandmother learning English in the US from her Spanish grandchildren. In this talk I will discuss the current multifaceted landscape of language learning and acquisition to set the scene for a more in-depth discussion of my own work in adult second language acquisition. In this second part of the talk, I will mainly talk about our findings regarding reference to space in different populations: non-guided second language learners, semi-guided second language learners and guided third-language learners. Results will show the path that these different groups of learners take towards native 2 POZVANI IZLAGAČI / KEYNOTE SPEAKERS like expression in the newly learnt language. They will indicate how the acquisition of this specific phenomenon is influenced by typological factors related to learners’ language pairs / combinations, how different types of input may get learners to acquire phenomena in different orders or to different extents, and finally, they will show that although the effect of teaching (guided-ness) is very clear in terms of the acquisition of some linguistic features, it is a lot less clear in terms of learners’ “thinking for speaking” phenomena. Izražavanje pokreta u „drugome“ jeziku: podatci prikupljeni od različitih tipova višejezičnih učenika U početnim fazama istraživanja učenja i usvajanja jezika smatralo se da se taj proces javlja u djece koja uče svoj materinski jezik u prirodnoj okolini (usvajanje materinskoga jezika) ili adolescenata koji jezik uče u školi (vođeno učenje jezika). Tek su osamdesetih godina prošloga stoljeća istraživači počeli prepoznavati dvije činjenice: 1) mnogo se nas rađa u višejezičnoj sredini te stoga usvajamo (barem) dva jezika simultano od rođenja i 2) ljudi uče jezike u prirodnijoj okolini kad migriraju u stranu zemlju (nevođeno usvajanje jezika). Tijekom posljednjih petnaest godina globalizacija je učinila svoje te su se uvišestručile vrste usvajanja jezika: nailazimo na trogodišnje Kineze koji uče engleski jezik u privatnim školama, petogodišnje Poljake koji engleski uče u Engleskoj, njemačkoga poslovnog čovjeka koji se koristi Rosettom Stone kako bi naučio engleski i španjolsku baku u SAD-u koja uči engleski od svojih unuka. U ovom ću predavanju komentirati današnji višeslojni krajobraz učenja i usvajanja jezika kako bih pripremila temelje za dublju raspravu svojega rada u kojemu se bavim usvajanjem jezika u odraslih. U tome drugom dijelu predavanja uglavnom ću govoriti o rezultatima koji se odnose na referiranje na prostor u različitih populacija: nevođenih učenika drugoga jezika, poluvođenih učenika drugoga jezika te vođenih učenika trećega jezika. Rezultati će uputiti na načine na koje spomenute različite skupine učenika postižu izvornu varijantu u svojemu iskazu na novonaučenome jeziku. Također će se pokazati kako je usvajanje te specifične pojave povezano s kombinacijama jezika u učenika, kako učenici mogu usvojiti pojave različitim redoslijedom i do različitih razina uslijed različitih vrsta unosa. Konačno, rezultati će pokazati da, iako je učinak poučavanja (vođenost) vrlo jasan što se tiče usvajanja nekih jezičnih karakteristika, puno je manje jasan u pitanju pojavnosti jezično-specifičnih načina razmišljanja (engl. thinking for speaking) u učenika. *** August Kovačec Filozofski fakultet u Zagrebu Dvojezičnost, jezični kontakti i jezične interferencije s posebnim obzirom na hrvatski jezični prostor Dvojezičnost (najčešći oblik višejezičnosti) u različitim zajednicama dolazi u različitim oblicima i s različitim intenzitetom. Dvama jezicima (ili s više njih) kojima se služi neka zajednica ili pojedinac govornici samo u iznimnim slučajevima vladaju u jednakom stupnju i u posve istovjetnim komunikacijskim situacijama: najčešće jednim jezikom (jezičnim sustavom) vladaju bolje nego drugim, svaki jezik (jezični sustav) rabe u drugačijim komunikacijskim situacijama. Kako god bilo, uporaba dvaju (ili više) jezika u nekoj zajednici ili kod pojedinca dovodi do interferencija, uporabe jedinica (fonema, morfema, riječi, konstrukcija...) iz jednoga od dvaju jezika u drugome. Dok su takve uporabe povremene i na individualnoj razini, one se mogu smatrati jezičnim „pogreškama“ (o čem je osobito potrebno voditi računa pri podučavanju stranih jezika), ali se rezultati takvih interferencija u (jednom od dvaju ili više jezika u kontaktu) mogu proširiti u uporabi i ustaliti pa onda imamo pojavu posuđivanja (riječi, morfema) ili pojavu kalka, tj. doslovnog, ili približno doslovnog prevođenja s jednoga od jezika u kontaktu na drugi. Brojčanost govornika i društveni prestiž jezika „davaoca“ i jezika „primaoca“, tip dvojezičnosti te vrsta kontakta uvjetuju intenzitet pojave interferencija, pa onda i posuđivanja i kalkova. Nema jezika koji se uvijek rabio i razvijao sam za sebe, bez kontakta s drugim jezicima, pa primjere za jezični kontakt, interferencije te posuđivanje i kalk možemo navoditi i iz svih jezika, pa i svih europskih jezika (najvažniji sudionici u kontaktu: latinski, iberski, vizigotski i arapski za španjolski; latinski, galski, franački, normanski za francuski; jezik Angla i Sasa, keltski, normanski, francuski za engleski itd.). Za europske jezike osobito je važno istaknuti, u kontaktu s pojedinim jezicima, ulogu latinskoga na Zapadu te grčkoga i staroslavenskoga na Istoku za oblikovanje pojedinih, posebno književnih jezika. Na primjeru hrvatskoga (kako književnoga i standardnoga 3 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference jezika tako i njegovih dijalektnih varijeteta) mogu se ilustrirati mnogobrojni kontakti s drugim jezicima te mnogobrojne posuđenice i kalkovi prema njima koji su prihvaćeni u hrvatskom jeziku. Iako su neki latinski elementi ušli u slavenski već u doba prvih kontakata s latinskim (vino, ocat i dr.), posebno je važan kontakt slavenskoga s balkanskim vulgarnolatinskim/balkanoromanskim nakon doseljenja te romanskim jezicima hrvatskih i susjednih prostora. Dok o romanstvu u unutrašnjosti imamo razmjerno malo potvrda, na jadranskoj obali i na otocima može se stoljećima pratiti kontakt hrvatskoga s autohtonim romanskim jezikom dalmatskim te s talijanskim sa susjednoga poluotoka, osobito u njegovoj mletačkoj varijanti. Dok je židovkošpanjolski samo djelomice okrznuo hrvatski, uloga rumunjskoga jezika vlaških pastira tijekom više stoljeća vidljiva je i u ruralnom rječniku i u onomastici. Ne treba zaboraviti ulogu dvaju jezika Crkve u Hrvatskoj, latinskoga i crkvenoslavenskoga, s tim da je latinski bio i jezik državne uprave i javnih poslova. U prošlosti jednako tako valja voditi računa o utjecaju velikih kulturnih „živih“ jezika, talijanskoga, koji je bio jezik kancelarija i znanosti u priobalnim područjima, njemačkoga koji je bio povremeno jezik vojske, tehnike i uprave, te u znatno manjoj mjeri madžarski. Po utjecajima koji su došli iz tih kontakata hrvatski se uklapa u jadransku i u panonsku jezičnu areu. Ili izravno ili posredstvom njemačkoga hrvatski je došao i u kontakt s francuskim, a danas, u doba tzv. globalizacije, pod intenzivnim je utjecajem engleskoga, kao uostalom i većina europskih jezika te jezika svijeta. Radi ilustracije treba spomenuti i balkanski jezični savez (ili balkansku jezičnu ligu), koji samo djelomice i rubno zahvaća i hrvatski, a koji se razvio jezičnom konvergencijom tijekom dugih stoljeća dominacije grčkoga (bizantskoga grčkoga) pa zatim turskoga u istočnim i južnim područjima Balkanskoga poluotoka te na području nekadašnje Dacije. I hrvatski jasno pokazuje kako su njegov današnji sastav i struktura rezultat mnogobrojnih kontakata tijekom povijesnoga razvoja. Bilingualism, language contact and interference with reference to Croatian linguistic area Bilingualism (the most common form of multilingualism) occurs in various forms and intensity in different communities. Certain communities or individuals rarely have equal command of two (or more) languages, which they rarely use in identical communicative situations. One language (linguistic system) is mostly mastered to a greater degree than the other and each language (linguistic system) is used in different communicative circumstances. However, the usage of two (or more) languages by a certain community or individual causes interference and the usage of units (phonemes, morphemes, words, constructions, etc.) of one language in the other. As long as such occurrences of usage are occasional and take place at individual level, they may be considered as “mistakes” (which need to be paid particular attention to in second language teaching). However, the results of such interference may spread and become stabilized in their usage resulting in the phenomenon of borrowing (words, morphemes), or the occurrence of calque, which is a literal or almost literal translation from one language to the other in the case of language contact. The number of speakers, the social prestige of the source language and the receiving language, the type of bilingualism and the type of language contact condition the intensity of interference occurrence as well as the phenomena of borrowing and calque. No language has always been used and developed on its own, without any contact with other languages. For this reason, we may find examples of language contact, interference as well as borrowing and calque in all languages, including all European languages (the most important partakers in contact: Latin, Iberian, the language of the Visigoths, and Arabic for Spanish; Latin, Gaelic, Frankish, Norman for French; the language of the Angles and Saxons, Celtic, Norman, French for English, etc.). When it comes to language contact and European languages, one should point out the role of Latin in the west and Greek and Old Slavonic in the east which took part in forming individual literary languages. The standard Croatian language and its dialectal varieties may serve as an example to illustrate multiple contacts with other languages as well as multiple borrowings from those languages and calques which have been accepted in the standard Croatian language. Some elements from Latin have been accepted into the Slavonic language already at the time of first contact between the two languages (vine, vinegar, etc.). Of paramount importance is the contact between the Slavonic and Vulgar Latin / Balkan Roman languages from the Balkans which was established after the migrations to these areas and the Romance languages found in the Croatian and neighbouring areas. Although there is little evidence of elements borrowed from Romance languages in continental Croatia, the Adriatic coast and the islands have for centuries witnessed contacts between Croatian and the autochthon Romance language Dalmatian as well as the neighbouring Italian language (Venetian in particular). While Judaeo-Spanish has only weakly touched upon the Croatian language, the centuries-long role of the Romanian language of the Vlach shepherds is reflected in rural lexis and 4 POZVANI IZLAGAČI / KEYNOTE SPEAKERS onomastics. One should also bear in mind the role of the two languages of the Church in Croatia, Church Slavonic and Latin which was used in governmental and public affairs. Moreover, the influence of the great cultural “living” languages of the past may not be disregarded; Italian, which was the language of the offices and science in the coastal region of the country, German, which was occasionally the language of the army, technology and government, and Hungarian, which exerted a lesser influence. On the basis of the influence of those languages on Croatian, the Croatian language may be categorized as the language of the Adriatic and Pannonian linguistic area. Either directly or through German, the Croatian language got in touch with French. Nowadays, due to globalization, it is directly influenced by the English language together with most European and world’s languages. To illustrate, one should mention the Balkan linguistic League, in which Croatian is only partially included, and which was developed due to linguistic convergence which occurred over the long centuries of the domination of Greek (Byzantine Greek) and Turkish in the eastern and southern areas of the Balkans and in the area where Dacia used to be positioned. The Croatian language clearly shows that its current form and structure are the result of numerous contacts which occurred throughout history. 5 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS Gabi Abramac Filozofski fakultet u Zagrebu Višejezičnost u židovskoj ultraortodosknoj zajednici u Brooklynu Tema ovog izlaganja je višejezičnost u židovskoj ultraortodoksnoj zajednici u Brooklynu. Pripadnici ortodoksne židovske zajednice u Brooklynu sljedbenici su haredskog i hasidskog judaizma koji je nastao među aškenaskim Židovima Istočne Europe u 18. stoljeću, proširivši se kasnije na Srednju Europu i Baltik. Na tim je područjima u spomenutom razdoblju židovska dijaspora koristila triglosičan jezični repertoar, tj. hebrejski kao sveti jezik, jidiš kao razgovorni jezik zajednice i jezik zemlje domaćina. Sociolingvističko istraživanje u hasidskim zajednicama u Brooklynu provedeno je tijekom 2012. i 2013. godine. Pripadnici hasidskih zajednica žive u strogo izoliranim četvrtima, pohađaju isključivo vjerske škole u kojima se nastava odvija na jidišu uz izučavanje svetih knjiga na hebrejskom i aramejskom (lašon hakodeš). Budući da su hasidi po političkom opredjeljenju anticionisti, moderni hebrejski (ivrit) se u školama ne podučava. Engleski jezik smatra se ”nužnim zlom” i uči se samo kako bi se, prema potrebi, ostvario kontakt s vanjskim svijetom. U istraživanju je korištena metodologija jezičnobiografskog narativnog intervjua na temelju kojih su izrađene jezične biografije informanata te je izvršena rekonstrukcija narativnog identiteta i analiza jezičnih biografija. Cilj izlaganja je pokazati kako na početku 21. stoljeća haredska zajednica u Brooklynu nastavlja kontinuitet triglosičnog jezičnog repertoara židovske dijaspore. Istraživanje je obuhvatilo nekoliko hasidskih sekti te je analizirano usvajanje engleskog jezika, lašon hakodeša, ivrita i jidiša, kao i stavovi govornika prema uporabi ovih jezika. Izlaganje će prikazati na koji način pripadnici ortodoksne židovske zajednice u Brooklynu koriste triglosičan repertoar, te kakav je odnos jezika i etničkoga, kulturnoga i religijskoga identiteta. Glavna hipoteza istraživanja jest da je učestalost korištenja posuđenica iz jidiša i hebrejskog izravno razmjerna stupnju religioznosti. Druga je hipoteza da članovi zajednice koji se smatraju anticionistima u svojem govoru ne koriste posuđenice iz modernoga hebrejskog jezika, nego isključivo iz biblijskog hebrejskog ili jidiša. Multilingualism in the Jewish ultra-orthodox community in Brooklyn Members of the Jewish ultra-orthodox community in Brooklyn are the followers of Haredi and Hasidic Judaism which originated among the Ashkenazi Jews in Eastern Europe in the 18 th century, and later spread across Central Europe and Baltic region. At that time Jewish diaspora used a triglossic language repertoire in all those areas, i.e. Hebrew as the sacred language, Yiddish as the conversational language of a community and the language of a host country. Sociolinguistic research in the Hassidic communities of Brooklyn was carried out in 2012 and 2013. The members of Hassidic communities live in isolated neighborhoods where they attend religious schools with classes conducted in Yiddish and holy books are studied in Biblical Hebrew and Aramaic (Lashon Hakodesh). Since Hassidic political views are anti-Zionist, Modern Hebrew (Ivrit) is not taught in schools. English is considered to be a ”necessary evil”, needed for the interaction with the outside world. The research was conducted using the methodology of narrative interviewing and linguistic biographies. The aim of this presentation is to show that the Haredi community of Brooklyn at the beginning of the 21 st century continued to use the historical triglossic linguistic repertoire of Jewish diaspora. The research encompassed several Hassidic sects. The mastery of English, Lashon Hakodesh, Ivrit and Yiddish was analyzed, as well as the attitude of speakers towards the usage of these languages. The goal is to show how the members of the orthodox Jewish community in Brooklyn use the triglossic repertoire and to analyze the relationship between language and ethnic, cultural and religious identities. The main hypothesis is that the frequency of borrowing from Yiddish and Hebrew is directly connected with the speakers’ religiousness. The second hypothesis is that anti-Zionist community members do not use loanwords from Modern Hebrew, but only from Biblical Hebrew and Yiddish. 6 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS Katarina Aladrović Slovaček Učiteljski fakultet u Zagrebu Jezična kreativnost u učenju hrvatskoga kao nasljednoga jezika Učenje hrvatskoga kao nasljednoga jezika u hrvatskoj nastavi u inozemstvu odvija se najčešće u nehomogenim grupama (različita dob, različit broj godina učenja hrvatskoga jezika) jednom tjedno kroz dva školska sata. Iako najveći broj sati uče hrvatski jezik, polaznici uče i o kulturi, povijesti te zemljopisnim karakteristikama Republike Hrvatske. Istraživanja su pokazala da je znanje nasljednih govornika hrvatskoga jezika obilježeno relativno visokim stupnjem tečnosti, relativno širokim rječnikom, visokom komunikativnošću, ali niskim stupnjem gramatičke točnosti, kao i nepoznavanjem pragmatičkih ili sociolingvističkih pravila. Stoga je napravljeno istraživanje o poznavanju hrvatskoga jezika na razini komunikacijske kompetencije (osposobljenosti) kod učenika (N = 50) koji hrvatski jezik uče kao nasljedni u okviru hrvatske nastave u inozemstvu (Savezna Republika Njemačka, pokrajina Baden-Württemberg, koordinacija Ulm). Iako 75 % učenika smatra hrvatski jezik svojim materinskim jezikom, rezultati testa pokazuju dominantu ulogu njemačkoga jezika, osobito na grafijskoj i leksičkoj razini. Upravo zato, cilj je ovoga rada ispitati jezičnu kreativnost učenika – polaznika hrvatske nastave u inozemstvu, odnosno koje strategije učenici rabe kako bi popunili „praznine“ u svome mentalnome leksikonu hrvatskoga jezika te kojim se postupcima služe kako bi gramatički i stilski oblikovali pisani tekst. Uzorak čini pedeset pisanih radova učenika, nastalih na temelju slikovnoga predloška. Metodom analize sadržaja dobiveno je koje strategije i postupke učenici rabe na grafijskoj, gramatičkoj i leksičkoj razini, a dobiveni će se rezultati usporediti s obzirom na broj godina učenja hrvatskoga jezika, spol te stav prema hrvatskome jeziku. Očekuje se da će učenici biti najkreativniji u oblikovanju neologizama kako bi popunili leksičke „praznine“, u uporabi arhaičnih ili dijalektalnih gramatičkih oblika te u izravnome prijenosu govora u pismo na grafijskoj razini. Također se očekuje da će ispitanici koji duže uče hrvatski jezik imati manje odstupanja te manje pribjegavati različitim jezičnim strategijama kako bi popunili svoje leksičke ili gramatičke „praznine“. Linguistic creativity in learning the Croatian language as a hereditary language Learning Croatian as a hereditary language in Croatian schools abroad mostly occurs in non-homogeneous groups (different age, a different number of years learning Croatian language) once a week for two lessons. Although students spend most of their class time learning the Croatian language, they also learn about the culture, history and the geographical characteristics of the Republic of Croatia. Researches have shown that the knowledge of a hereditary speaker of the Croatian language is marked by a relatively high degree of fluency, relatively wide vocabulary, high communicative skills, but a low degree of grammatical accuracy and a lack of knowledge about pragmatic and sociolinguistic rules. Therefore, this study was carried out to establish the knowledge of the Croatian language at the level of communicative competence (capability) with students (N = 50) who learn Croatian language as a hereditary language in Croatian schools abroad (Federal Republic of Germany, Baden-Württemberg and Ulm coordination). Although 75% of the students consider the Croatian language to be their mother tongue, the test results indicate a dominant role of the German language, especially at the levels of spelling and lexis. Therefore, the purpose of this paper is to examine the linguistic creativity of students - students learning Croatian abroad, and find out which strategies students use to fill "the gaps" in their mental lexica of the Croatian language and which procedures they use to format written text grammatically and stylistically. The sample was made of fifty texts written by students, based on a picture template. The results provided information about the strategies and processes the students use at the levels of spelling, grammar and lexis. They were obtained by means of content analysis. The results will be compared with regard to the number of years of learning the Croatian language, gender, and attitude towards the Croatian language. It is expected that the students will be most creative in forming neologisms to fill the lexical "gap", in the use of archaic or dialectal grammatical forms and in the direct transfer of speech to the written form at the level of spelling. It is also expected that the students who have learnt the Croatian language longer will make less deviations and will not often resort to using various strategies to fill the "gaps" in their linguistic knowledge of grammar and lexis. *** 7 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Marinela Aleksovski Filozofski fakultet u Zagrebu Heterogenost – prednost ili nedostatak Ini se jezik može poučavati u skupinama koje su uglavnom homogene i u skupinama koje su uglavnom heterogene. Homogenost učenika inoga jezika znači da su oni uglavnom slične dobi, jezičnoga i općega obrazovanja i da uče ini jezik s istom svrhom. Heterogenost učenika inoga jezika znači da se učenici razlikuju po navedenim svojstvima. Kad je riječ o hrvatskome kao inome jeziku, tipične homogene skupine učenika mogu se naći na stranim sveučilištima na kojima se poučava hrvatski jezik, a tipične heterogene skupine formiraju se u sveučilišnim programima i tečajevima hrvatskoga kao inoga jezika u Hrvatskoj. Budući da se oblici svake nastave, pa i nastave inoga jezika, bitno razlikuju s obzirom na svojstva onih kojima je nastava namijenjena, rad u heterogenim skupinama obično se percipira kao nedostatak i prepreka kvalitetnoj nastavi. Kako svladati prepreke koje višejezičnost i heterogenost sa sobom nose, u odnosu na rad u jezično homogenim grupama, i na koji ih način pretvoriti u prednost, izazov je s kojim se nastavnik koji radi s heterogenim skupinama svakodnevno suočava u nastavnome procesu. Takozvano kontrastivno iskustvo nastavnika hrvatskoga kao inoga jezika nastalo u radu s učenicima neizvornim govornicima u heterogenim skupinama važno je polazište za kreiranje nastavnih materijala i ocjenjivanje njegove težine i učinkovitosti u nastavnoj praksi. U izlaganju će se nastojati potkrijepiti potpuno suprotna teza, a to je da heterogenost, osobito jezična heterogenost, može biti prednost u oblikovanju nastave inoga jezika zbog toga što navodi lektora da traži univerzalna jezična tumačenja, a u tome procesu mora osmisliti odgovarajući opis jezika. Teza će biti potkrijepljena istraživanjem koje je provedeno u nastavi hrvatskoga kao inoga jezika u heterogenoj skupini od dvanaest polaznika koji su bili govornici šest različitih jezika – engleskog, njemačkog, francuskog, španjolskog, poljskog i kineskog. Heterogeneity – advantage or disadvantage Learner groups being taught a second language are either predominantly homogeneous or heterogeneous. The homogeneity of L2 learner groups means that they are mostly similar in terms of age, linguistic and general levels of education, and they learn the L2 with the same purpose. The heterogeneity of L2 learners means that learners differ in terms of the aforementioned factors. When it comes to Croatian as L2, homogenous groups of students are typically found at foreign universities where Croatian is taught, whereas typical heterogeneous groups are formed within university programs and Croatian as L2 courses held in Croatia. Due to the fact that L2 teaching methods, just as any other teaching method, vary significantly depending on the target learners, the heterogeneity factor is normally viewed as an obstacle to quality teaching. Teachers who work with heterogeneous groups are faced with numerous challenges within the teaching process on a daily basis, such as how to overcome obstacles pertinent to multilingualism and heterogeneity as opposed to linguistically homogenous groups, and how to turn those obstacles into advantages. The so-called contrastive experience of teachers of Croatian as L2 gained through working with non-native speakers in heterogeneous groups represents an important starting point for the development of teaching materials and the evaluation of their level of difficulty and efficiency in teaching. This presentation aims to support an opposing view, i.e. a claim that (linguistic) heterogeneity can be considered an advantage when it comes to teaching L2 due to the fact that teachers are instigated to seek universal linguistic explanations, while at the same time they have to devise a suitable description of the language at issue. The hypothesis will be supported by the outcomes of a research conducted during a Croatian as L2 course taught to a heterogeneous group of twelve students - speakers of six different languages: English, German, French, Spanish, Polish and Chinese. *** 8 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS Tihana Bagić Agencija za mobilnost i programe Europske unije, Zagreb Višejezičnost, mobilnost i interkulturalna kompetencija Višejezičnost i interkulturalna kompetencija među glavnim su ciljevima europskih obrazovnih politika. Vijeće Europe potiče razvoj višejezičnosti i sastavnica interkulturalne kompetencije, poput tolerancije, empatije, otvorenosti prema drugim kulturama i nedostatka etnocentrizma od samog početka školovanja. Poticaj se očituje u obrazovnim smjernicama koje zagovaraju učenje više stranih jezika u školama, te nastavnim programima i materijalima koji razvijaju sastavnice interkulturalne kompetencije poput, primjerice, Europskog jezičnog portfolija EJP (2006) i Autobiografije interkulturalnih susreta (Byram et al., 2009). Poseban je naglasak na poticanju mobilnosti učenika i nastavnika u obliku studijskih boravaka u ciljnoj zemlji, razmjeni učenika i nastavnika te suradnji na međunarodnim obrazovnim projektima. U svojem smo istraživanju nastojali utvrditi postoji li povezanost između višejezičnosti, dakle učenja drugog stranog jezika u školi s mobilnošću učenika i između višejezičnosti sa sastavnicama interkulturalne kompetencije. Teorijski okvir rada počiva na opisu sastavnica interkulturalne kompetencije iz dokumenta Autobiografija interkulturalnih susreta (Byram et al. 2009). Istraživač polazi od pretpostavke da je višejezičnost učenika povezana s njihovim boravkom u inozemstvu i sastavnicama interkulturalne kompetencije koje obuhvaćaju jedanaest elemenata, među ostalima, otvorenost u stavovima prema drugim kulturama, toleranciju, empatiju, vještine interpretacije i povezivanja, nedostatak etnocentrizma, interkulturalnu prilagodbu i svijest o komunikaciji te kritičku kulturnu svjesnost. Istraživanje je provedeno na uzorku od 208 srednjoškolskih učenika gimnazijskog smjera u Hrvatskoj pri čemu su ispitanici ispunjavali upitnik interkulturalne kompetencije te upitnik o učenju stranih jezika i boravku u inozemstvu. Rezultati istraživanja pokazuju da je višejezičnost, tj. učenje drugog stranog jezika u školi povezano s određenim sastavnicama interkulturalne kompetencije učenika. Provedeno istraživanje implicira važnost učenja više stranih jezika u školama, poticanje učenika na mobilnost, te razvoj sastavnica interkulturalne kompetencije. Mišljenja smo da će s razvijenijom jezičnom i interkulturalnom kompetencijom učenicima biti lakše izgraditi europski identitet i ostvariti harmoničan suživot s pripadnicima drugih kultura u današnjem sve multikulturalnijem društvu. Multilingualism, mobility and intercultural competence Multilingualism and intercultural competence are among the main objectives of European educational policies. The Council of Europe promotes multilingualism and development of intercultural competence components, such as tolerance, empathy, openness toward foreign cultures and lack of ethnocentrism from the beginning of schooling. Educational policies advocate learning more foreign languages at schools and developing curricula and educational materials that develop intercultural competence components such as, for example, European language portfolio ELP (2006) and Autobiography of intercultural encounters (Byram et al., 2009). Particular emphasis is on encouraging mobility of pupils and teachers such as study visits to a target country, pupil and teacher exchanges as well as cooperation on international educational projects. Our research tried to establish the connection between multilingualism, in this case learning a second foreign language at school, with pupils' mobility and between multilingualism and intercultural competence components. The theoretical framework of our study is based on the intercultural competence model described in the document Autobiography of intercultural encounters (Byram et al. 2009). The researcher assumes pupils' multilingualism is connected with their stay abroad and with intercultural competence components. These components include eleven elements, among others, attitudinal openness toward other cultures, tolerance, empathy, interpreting and relating skills, lack of ethnocentrism, intercultural adaptation, communicative awareness and critical cultural awareness. The study was conducted on a sample of 208 grammar school pupils in Croatia. The pupils completed intercultural competence questionnaire and questionnaire on learning foreign languages and their stay abroad. The research results indicate that multilingualism, learning of a second foreign language at school, is connected to certain intercultural competence components. The conducted research implies the importance of learning more foreign languages at school, encouraging pupils to be mobile and developing intercultural competence components. We believe that with higher levels of language and intercultural competence it will be easier for pupils to build a European identity and to realize harmonious coexistence with members of other cultures in today's increasingly multicultural society. 9 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Martina Bajčić Pravni fakultet u Rijeci Multilingualism as an asset or an obstacle to legal translation in the EU context An inherent characteristic of European law is its multilingual nature. The latter is manifested in equal authenticity of legislative texts in all official languages of the European Union. Multilingualism and linguistic diversity are matters often addressed by the Court of Justice of the European Union (hereinafter: CJEU), as well as by national courts of EU Member States. In fact, courts are often faced with the task of adjudicating cases involving divergences between language versions. From the perspective of Translation Studies and legal translation it is therefore interesting to examine the guidelines followed by the courts when dealing with such cases. The CJEU’s approach to interpreting the meaning of the concepts of EU law in particular might prove helpful for legal translation. With this in mind, the author explores multilingualism from a cross-disciplinary perspective employing both legal and linguistic theories and attempts to answer the following questions: Does the CJEU consult other language versions in its interpretation? Do national courts consult other language versions? Are some languages more equal than others? Do courts take other methods into account in their search for meaning of EU legal concepts? Višejezičnost kao 'dodana vrijednost' ili prepreka pravnom prevođenju u kontekstu EU-a Ključno obilježje Europske unije jest višejezična priroda njezinoga pravnog sustava. Sve su jezične verzije europskoga zakonodavstva, naime, jednakovrijedne i moraju se tumačiti ujednačeno. Budući da se i Sud Europske unije i nacionalni sudovi država članica često bave pitanjem višejezičnosti, autorica uspoređuje njihove pristupe tumačenju pojmova europskoga prava koji mogu biti korisni za pravno prevođenje u kontekstu EU-a, ali i za teoriju prevođenja općenito. Osobito je zanimljivo ispitati pristup sudova tumačenju pojmova u slučaju razlika među jezičnim verzijama. U tom svjetlu autorica istražuje višejezičnost iz pravne i lingvističke perspektive te nastoji odgovoriti na sljedeća pitanja: Služi li se Sud Europske unije i drugim jezičnim verzijama u svojem tumačenju? Provjeravaju li nacionalni sudovi druge jezične verzije? Jesu li neki jezici ipak 'jednakiji' od drugih u pitanju tumačenja? Primjenjuju li sudovi i neke druge metode u svojoj potrazi za značenjem pojmova europskoga prava? *** Katica Balenović Sveučilište u Zadru, Odjel za nastavičke studije u Gospiću Classroom interaction in early EFL learning: the analysis of the learner's interlanguage The paper deals with the development of the learner's interlanguage in classroom interaction in early EFL learning. The recordings of spontaneous classroom interaction were analysed during three consecutive years when the students were at the end of grades one, two and three. The research was conducted within the framework of a large project Early acquisition of English as a foreign language: the analysis of the learner's interlanguage (project no. 130-1301001-0988). A total of 93 children from 5 Croatian primary schools were included in this research. Additional analysis of the learner’s interlanguage was conducted in groups of six focal learners from each of five schools. The initial hypotheses is that students' oral production shows a clear progress over the years of learning, i.e. there is an increase in the length of utterances, linguistic and lexical diversity. We also assume that there is a decrease in the use of mother tongue in the learner’s oral production in classroom interaction as well as the interdependence between grammar and lexis seen in article use. Transcribed recordings of six focal learners in classroom interaction have been coded according to the system including Codes for Human Analysis of Transcripts (CHAT). Quantitative analysis of transcripts (the number of morphemes, mean length of utterance- MLU, type/token ratio) has been conducted using CLAN (MacWhinney 1995, 2008, 2010). Qualitative analysis has been carried out using error analysis, i.e. proper/wrong article use 10 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS before singular/plural of nouns, first/later mentioned nouns or article omission use. The findings partly confirmed initial hypotheses and pointed out interlanguage variability in second language aqcuisition. The use of CHAT and CLAN tools enables the data from this research to be included into CHILDES (Child Language Data Exchange System- MacWhinney). Razredna interakcija u ranom učenju engleskoga kao stranoga jezika: analiza učeničkoga međujezika U radu se prati razvoj učenikova međujezika u okviru razredne interakcije u ranom učenju engleskoga kao stranoga jezika. Izvršena je analiza snimaka spontane razredne interakcije na kraju tri uzastopne školske godine učenika prvog, drugog i trećeg razreda. Istraživanje je provedeno u sklopu projekta Usvajanje engleskoga jezika od rane dobi: analiza učenikova međujezika (130-1301001-0988). U ovom radu uzet je dio učeničkog korpusa koji uključuje 93 učenika u 5 hrvatskih osnovnih škola, a u okviru toga uzorka prati se jezični razvoj 6 slučajno odabranih učenika iz svake škole. Polazi se od pretpostavke da s godinama učenja govorni iskazi učenika postaju dulji, jezično pravilniji i leksički raznovrsniji. Također se pretpostavlja kako nakon nekoliko godina učenja engleskoga jezika dolazi do smanjene uporabe materinskog jezika učenika u razrednoj interakciji, te kako postoji međusobna ovisnost leksika i gramatike, što se posebice uočava na primjeru uporabe članova. Nakon snimanja spontane razredne interakcije jezična građa je transkribirana, kodirana i anotirana u skladu sa sustavom za transkribiranje govorne interakcije CHAT (Codes for Human Analysis of Transcripts). Pomoću računalnog programa CLAN (MacWhinney 1995, 2008, 2010) izvršena je kvantitativna analiza korpusa: mjerenje broja iskaza, morfema, srednja duljina iskaza i omjera različitih riječi. Kvalitativna analiza provedena je analizom pogrešaka, tj. analizom točne i netočne uporabe člana u odnosu na jedninu/množinu imenica, prvo/kasnije spominjanje te izbjegavanje uporabe člana. Rezultati istraživanja djelomično su potvrdili polazne pretpostavke te ukazali na izraženu međujezičnu varijabilnost u ovladavanju inim jezikom. Osim toga, korištenje CHAT i CLAN alata omogućuje da se podatci iz ovog istraživanja uključe u svjetski sustav za razmjenu podataka o dječjem jeziku (CHILDES). *** Ivančica Banković-Mandić Filozofski fakultet u Zagrebu Višejezičnost i jezična tolerancija Rad se bavi odnosom višejezičnosti, prepoznavanjem i tolerancijom stranog izgovora u određenim zanimanjima te stavom prema jezicima. Pokušat će se otkriti utječe li višejezičnost na jezičnu toleranciju. U istraživanje tog odnosa krenulo se s hipotezom da su višejezični govornici tolerantniji prema stranom izgovoru neizvornih govornika hrvatskog jezika kao i da bolje prepoznaju J1 neizvornih govornika, za razliku od izvornih govornika hrvatskog jezika koji ne govore strane jezike ili govore samo jedan strani jezik. U istraživanje je uključeno 60 ispitanika, izvornih govornika hrvatskog jezika različite dobi, spola i stupnja obrazovanja. Od ukupnog broja ispitanika (N=60) njih 36 mlađe je od 30 godina i 24 starije od 30 godina. Ukupno 43 ispitanika ima srednju stručnu spremu, 17 višu ili visoku. Među ispitanicima ima više žena nego muškaraca. Od ukupnoga broja ispitanika njih osmero ne govori ni jedan strani jezik. Najviše ih govori dva jezika ili jedan jezik, slijede oni koji govore tri jezika. Četiri jezika govori čak devet ispitanika i pet jezika dva ispitanika. Najviše ih govori engleski jezik (45), slijede njemački (31), španjolski (12), talijanski (11), slovački (3), ruski (3), srpski (3), slovenski (2), francuski (2), bošnjački (2), poljski (1), češki (1), ukrajinski (1), turski (1) i švedski (1). Ispitanici su slušali zvučne zapise 121 neizvornoga govornika hrvatskog jezika i ispunjavali upitnik o procjeni njihova izgovora. Trebali su procijeniti prihvatljivost izgovora za određena zanimanja, pokušati prepoznati J1 neizvornog govornika te izraziti stav o zemljama, narodima i jezicima koji se pojavljuju u zvučnom korpusu. U dosadašnjim je istraživanjima uočeno da dob, spol i stupanj obrazovanja uglavnom ne utječu na procjenu kvalitete izgovora inojezičnog govornika hrvatskog jezika i stupanj prihvatljivosti izgovora u određenim zanimanjima. Rezultati istraživanja pokazat će kako varijabla (ne)poznavanje stranih jezika naspram navedenih varijabli (dobi, spola i stupnja obrazovanja) utječe na jezičnu toleranciju. 11 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Multilingualism and language tolerance The paper deals with the relationship between the multilingualism of Croatian speakers and tolerance of a foreign accent in some professions. The starting hypothesis is that multilingual speakers are more tolerant to the foreign accent of non-native speakers of Croatian and that they can better recognize the L1 of the speaker. On the other hand, it is assumed that Croatian native speakers who do not speak any foreign language are less tolerant in this respect. The study included 60 native speakers of Croatian of different ages, gender and education levels. Out of the total of 60 participants, 36 were under the age of 30. 43 participants had a highschool education, 17 had higher (college or university) education. Women were more represented than men. Eight participants do not speak any foreign language, and the rest speak one or more languages. Most of them speak English (45), which is followed by German (31), Spanish (12), Italian (11), Slovakian (3), Russian (3), Serbian (3), Slovenian (2), French (2) Bosnian (2), Polish (1), Czech (1), Ukrainian (1), Turkish (1) and Swedish (1). The participants listened to the recorded speech of 121 non-native speakers of Croatian and they had to assess if the speakers' pronunciation is acceptable for some professions. They were also asked to identify the L1 of the speaker and express their attitude to the languages involved. Earlier studies showed that the age, gender and level of education generally do not influence the assessment of the non-native pronunciation of Croatian. The results of this research show that multilingualism, as opposed to age, gender and education, is a significant variable influencing linguistic tolerance. *** Martina Bašić Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Fonem /ď/ – hod po rubu čakavskih ekavskih konsonantskih inventara Jedna je od temeljnih osobitosti čakavskoga konsonantizma nepostojanje zvučne alveopalatalne afrikate. Na mjestima gdje se u štokavskim sustavima javlja taj fonem, u čakavskim se sustavima javlja fonem /j/ (mȅja, slȁjī, žējȁ). Fonem /j/ javlja se i u primljenica iz talijanskoga jezika (jārdĩn, jĩr, štajõn). U posljednih se pola stoljeća i u čakavskim sustavima pod utjecajem govora u kojima postoji zvučna alveopalatalna afrikata, u prvome redu standardnoga jezika, javlja palatalni eksploziv /ď/. U fonološkim se sustavima u kojima postoji fonem /ť/ fonem /ď/ javlja kao njegov zvučni parnjak. Kvantitativno je sociolingvističko istraživanje crikveničkoga govora pokazalo da se fonem /ď/ u visokome postotku javlja na mjestima gdje se sustavno javljao fonem /j/ ili skupina /jd/ (dõjde/dõďe). Iako je fonem /ď/ „nedavno“ usvojen u crikveničkome govoru, već se počinje izdvajati kao nepoželjna jezična karakteristika, društveno neprihvatljiva, stigmatizirana i istaknuta. Najčešće se fonem /ď/ opisuje u čakavskim konsonantskim inventarima kao rubni fonem. Njegovo učestalo spominjanje u opisima čakavskih govora i činjenica da se javlja umjesto izrazito važnih čakavskih osobina može govoriti o ravnopravnome statusu fonema /ď/ u konsonantskome inventaru čakavskih govora. Kako bi se razjasnio status fonema /ď/ u čakavskim ekavskim govorima, horizontalne će se varijacije varijable fonem /ď/ prikazati analizom objavljenih članaka, rječnika, disertacija i monografija o ekavskome čakavskom dijalektu. Vertikalne će se varijacije iste varijable prikazati iz kvantitativnoga sociolingvističkog istraživanja crikveničkoga govora ispitanika različitih dobnih skupina. Phoneme /ď/ – walk on the edge of the Čakavian Ekavian consonant inventory One of the fundamental characteristics of the Čakavian consonantal inventory is the absence of the voiced alveolo-palatal affricate. In the place of that Štokavian phoneme, in Čakavian systems there is a phoneme /j/ (mȅja, slȁjī, žējȁ). Phoneme /j/ also appears in loanwords from the Italian language (jārdĩn, jĩr, štajõn). In the past half-century the phoneme /ď/ started to appear in Čakavian due to the influence of the vernaculars with a voiced alveolo-palatal affricate in their consonant inventory, primarily standard language. In the phonological systems in which there is a phoneme /ť/, phoneme /ď/ emerges as its voiced counterpart. Quantitative sociolinguistic analysis of the variation of characteristic Čakavian variables of the local vernacular of Crikvenica showed that 12 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS the phoneme /ď/ occurs in a high percentage in places where phoneme /j/ or group /jd/ (dõjde/dõďe) used to appear. Although the phoneme /ď/ was "recently" received into the local vernacular of Crikvenica, it has already begun to stand out as an undesirable linguistic characteristic, socially unacceptable, stigmatized and highlighted. Phoneme /ď/ is often described as a marginal phoneme in the Čakavian consonantal inventories. Its frequent acknowledgment in the description of Čakavian vernaculars and the fact that it occurs in the place of an extremely important Čakavian feature can be indicative of its equal status in the consonantal inventory of Čakavian vernaculars. In order to clarify the status of the phoneme /ď/ in the Čakavian Ekavian vernaculars, horizontal variations of the variable phoneme /ď/ will be displayed by means of analysis of published articles, dictionaries, dissertations and monographs on the Čakavian Ekavian dialect. Vertical variations of the same variable will be displayed. They will be based on the quantitative sociolinguistic analysis of the variation of the characteristic Čakavian variables of the local vernacular of Crikvenica used by speakers of both genders in three generational groups. *** Emina Berbić Kolar i Tanja Đurić Učiteljski fakultet u Osijeku, dislocirani studij u Slavonskome Brodu Usvajanje engleskoga jezika kao inoga jezika te hrvatskoga jezika kao materinskoga jezika u mlađoj školskoj dobi Rad se bavi istraživanjem procesa ovladavanja engleskim kao prvim stranim jezikom te hrvatskim kao materinskim jezikom u mlađoj školskoj dobi. Djeca već u ranoj dobi postaju višejezični govornici; kreću u školu govoreći zavičajni idiom, a zatim uče standardni hrvatski jezik te strani jezik. Ova okomita i vodoravna višejezičnost u neprestanom su međuodnosu. Engleski i hrvatski jezik kao članovi različitih jezičnih obitelji pretpostavljaju i drugačije jezične značajke koje mogu otežati njihovo usporedno učenje. Proučavanjem nastave engleskoga i hrvatskoga jezika u mlađim razredima osnovne škole te uspjeha učenika u pojedinome jeziku, u radu se želi istražiti točnost ove pretpostavke. Također su navedeni i znanstveni pristupi kojima se pokušava objasniti složeni proces usvajanja materinskoga i inoga jezika. Puno je čimbenika koji utječu na usvajanje jezika: jezične značajke, učitelj/ica, osobine učenika, motivacija, vanjski čimbenici i drugi. U radu se nastoje povezati navedeni čimbenici, a poseban je naglasak na odnosu učenika prema učenju jezika. Pretpostavka je da su učenici koji su pozitivno usmjereni na učenje jezika ujedno i uspješniji u njegovu ovladavanju. Istraživanje je obuhvatilo učenike od prvoga do četvrtoga razreda jedne osnovne škole u Slavoniji te njihove učitelje hrvatskoga i engleskoga jezika. Pri istraživanju su korištene ankete za učenike, intervjui te promatranje nastave hrvatskoga i engleskoga jezika. Dosadašnja istraživanja u okviru ELLiE projekta te istraživanja profesorice Mihaljević Djigunović polučila su značajne rezultate na području usvajanja stranoga jezika i interakcije dvaju jezika, no još uvijek ne postoji dovoljno podataka o njihovu uzajamnom odnosu u nastavi. Danas gotovo da i ne postoje jednojezični govornici. Višejezičnost je postala uvjet za preživljavanje u svijetu, stoga je potrebno neprestano izučavati načine na koje se jezična kompetencija i sposobnost mogu unaprijediti. Školska okolina ima jako bitnu ulogu u ranome usvajanju jezika te su ovakva istraživanja vitalna za daljnji napredak višejezičnih govornika te dobar pokazatelj sadašnjega stanja jezičnoga usvajanja i poučavanja. The acquisition of English as a second language and Croatian as a mother tongue at young school age The paper deals with the process of acquisition of English as a second language and Croatian as a mother tongue at young school age. Children become multilingual speakers at a very young age; they come to school speaking their home idiom, and then they start learning standard Croatian and a foreign language as well. Vertical and horizontal multilingualism types are constantly interwoven. English and Croatian, belonging to different language families, have different language characteristics which can make parallel language learning more difficult. This hypothesis is examined by researching English and Croatian language lessons in lower grades of primary school. Scientific approaches to both mother tongue and second language acquisition are mentioned as well. There are numerous factors that influence language acquisition: language characteristics, the 13 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference teacher, students’ characteristics, motivation, external factors, etc. In the paper, all factors are related, and the stress is on students' attitude towards language learning. The hypothesis is that students who are positively oriented towards language learning are more successful in language acquisition. The research involved students from the first to the fourth class in one primary school in Slavonia, and their Croatian and English teachers. Research instruments were surveys designed for students, interviews and observation in the class. Mihaljević Djigunović’s research and ELLiE project provided significant results about foreign language acquisition and the interaction between two languages, but still there are not enough data about the relation between the mother tongue and foreign language. Monolingual speakers are rare nowadays. Multilingualism has become essential for survival; therefore it is necessary to constantly search for methods which can enhance language competence and skills. School has an important role in early language acquisition and this kind of research is vital for multilingual speakers' further development and is also an indicator of the present state of language acquisition and teaching. *** Marija Bilić Filozofski fakultet u Splitu The corpus-based study of English phrasal verbs in legal domain Phrasal verbs are complex grammatical structures which tend to appear in legal English writing regardless of their redundancy, polysemy and the principle of language economy. This article focuses on the identification, classification and analysis of the most frequent phrasal verbs in English as a source or target language. It also investigates translation equivalents and the application of the translation procedures of transposition, modulation and reduction. The research is conducted on two small parallel corpora of legislative documents (available on the web-pages of EURO-Lex and HIDRA) consisting of 225 000 running words in total. It is based on a hypothesis that the top-ranked functional words of the Word lists generated by WordSmith Tools are particles (prepositions, adverbs) that phrasal words consist of. A corpus-based analysis has proven to be useful when searching for collocates while the concordance lines generated by the search word allow us to discover some patterns of the authentic language use and the contextual factors that influence variability. Ever greater communication on an international level increases the necessity for specialised translation that improves the communication among experts and contributes to knowledge sharing across language boundaries. The aim of the research is to contribute to the quality and consistency of professional translations. The evaluation results are reported by WordSmith Tools 5. Proučavanje engleskih fraznih glagola u području prava temeljeno na korpusu Frazni glagoli su kompleksne gramatičke strukture koje se pojavljuju u engleskom pravnom jeziku bez obzira na zalihost, višeznačnost i načelo jezične ekonomičnosti. U ovom se članku utvrđuju, klasificiraju i istražuju najčešći frazni glagoli u engleskom kao izvornom ili ciljnom jeziku. Također se istražuju prijevodni ekvivalenti i primjena prevoditeljskih postupaka kao što su transpozicija, modulacija i redukcija. Istraživanje je provedeno na dvama manjim korpusima pravnih dokumenata (koji su dostupni na stranicama EURO-Lex i HIDRA-e) koji ukupno sadrže 225.000 pojavnica. Temelji se na tezi da se čestice (prijedlozi, prilozi) od kojih se sastoje frazni glagoli nalaze među najviše rangiranim funkcionalnim riječima na popisu pojavnica dobivenih s pomoću alata WordSmith. Analiza temeljena na korpusu učinkovita je metoda pronalaženja kolokacija, a niz primjera konkordancija dobivenih na temelju tražene riječi omogućuje otkrivanje uzoraka autentičnog jezika u uporabi i kontekstnih faktora koji utječu na varijabilnost. Sve učestalija komunikacija na međunarodnoj razini podrazumijeva potrebu za stručnim prevođenjem koje ubrzava komunikaciju između stručnjaka i doprinosi prijenosu znanja izvan jezičnih granica. Ovim istraživanjem želi se poboljšati kvaliteta i dosljednost stručnih prijevoda. Za obradu rezultata koristi se alat WordSmith 5. 14 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS Klara Bilić Meštrić Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski studiji Multilingualism in Osijek – the LUCIDE project perspective The aim of this work is to present research conducted within the LUCIDE project (Languages in Urban Communities: Integration and Diversity in Europe), funded by the European Commission Lifelong Learning Programme 2010-2014. The project involves partners from 13 European cities: Athens, Dublin, Hamburg, Limassol, London, Madrid, Osijek, Oslo, Rome, Sofia, Strasbourg, Utrecht and Varna. The project is aimed at depicting how communication occurs in a multilingual city, and this paper addresses multilingual matters in terms of language diversity and language policy in Osijek, especially those concerning sensitivity and maintenance of multilingualism. The research methodology has been developed among the LUCIDE partner cities and language has been analysed as a form of communicative practice at the following three levels: symbolic/representational, transactional/communicative and finally at the authoritative/directive level. The first one refers to realities of everyday life – how we use language to send messages, the second one to the unofficial acceptance of multilingualism by authorities on the ground and the third is related to official texts and regulations. The research first drew on secondary data on the basis of which the primary data collection ensued through twenty interviews with stakeholders and professionals. Research results indicate that despite the respondents thinking highly of multilingualism and the existing highly developed regulation, a number of phenomena deserve more attention, especially at the symbolic and transactional level. To be more specific, languages traditionally spoken in Osijek and the surrounding area, such as Hungarian and German, are hardly perceived to be important and valuable (this is indicated by the loss of pupils in German classes and the decrease in the number of citizens whose mother tongue is the Hungarian language) and, there is a general lack of perception as to the sensitivity of the multilingualism topic in the town, which infuences the destiny of all languages spoken in the city. Višejezičnost grada Osijeka kroz projekt LUCIDE Cilj je ovog rada predstaviti istraživanje provedeno u okviru LUCIDE projekta (Jezici u urbanim zajednicama integracija i raznolikost u Europi) financiranog od strane Programa za cjeloživotno učenje 2010.-2014. Europske komisije. Projekt uključuje partnere iz 13 europskih gradova - Atene, Dublina, Hamburga, Limassola, Londona, Madrida, Osijeka, Osla, Rima, Sofije, Strasbourga, Utrechta i Varne. Jedan od osnovnih ciljeva projekta opisati je komunikaciju u višejezičnome gradu, dok je namjera ovoga rada dati pregled jezične raznolikosti i jezičnih politika u gradu Osijeku, posebice vezano uz osjetljivu prirodu višejezičnosti u Osijeku čiji je opstanak neizvjestan. Unutar metodologije istraživanja, razvijene od strane partnera na projektu, jezik se analizira kao oblik komunikacijske prakse na sljedeće tri razine: simboličkoj ili reprezentacijskoj, transakcijskoj ili komunikacijskoj, te na koncu na autoritativnoj ili direktivnoj razini. Prva se odnosi komunikacijske prakse u svakodnevnom životu, druga je vezana uz neslužbeno prihvaćanje višejezičnosti od strane lokalnih vlasti, dok treća obuhvaća službene tekstove i propise. U sklopu projekta, prvo je obrađena arhivska građa na temelju koje su prikupljeni primarni podaci kroz dvadeset intervjua s dionicima i profesionalcima. Rezultati istraživanja pokazuju kako unatoč općeprihvaćenom visokom mišljenju o višejezičnosti i izrazito razvijenim postojećim propisima, niz fenomena vezanih uz višejezičnost u gradu zaslužuje veću pozornost, pogotovo na simboličkoj i transakcijskih razini. Odnosno, jezici koji su se tradicionalno govorili u Osijeku i okolici, kao npr. mađarski i njemački, gube (ili su izgubili) status simboličkog kapitala (što se očituje u smanjenju učenika koji biraju njemački kao strani jezik i kontinuiranom padu broja građana čiji je materinski jezik mađarski), te općenito postoji smanjena percepcija višejezičnosti kao osjetljive teme, što neminovno utječe na sudbinu svih jezika u gradu. *** 15 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Sara Brodarić Filozofski fakultet u Splitu Can the English language in music, on TV and the Internet improve formal EFL results of secondary school students? The availability and omnipresence of the English language by way of different media has been growing tremendously, providing a rich context and bringing benefits to the process of English foreign language acquisition among Croatian students. Past studies have discussed that the main medium of Western cultural transmission seems to be the English language, as well as hypothesised that both pop song register and audiovisual material enhanced with captions and subtitles could provide beneficial input to the second or foreign language learner. In the light of these considerations, this study examines to what extent the incidental acquiring of English in non institutional situations and through media relates to the success Croatian adolescents achieve in their secondary school EFL classes. The data for the present study were collected by means of a questionnaire and are statistically analysed to compare the EFL grades of 78 secondary school pupils with the self-reported frequency of their engagement in the following activities: watching English language films or TV programmes, listening to English language music, reading trivia and literature or talking to others in English, playing videogames with English language content and finally surfing the Internet. Moreover, the research questions also address which of the mentioned activities has a stronger influence on excellent grades and which one is the most popular among male as opposed to female students. A more specific interest of the study is related to the medium of music and film and is thus targeted at finding a relationship between the students’ success in English at school and their preference for music with English lyrics over Croatian or lyrics in other languages, as well as their attitudes towards subtitling, captioning and dubbing of English spoken movies. The results revealed that students who frequently undertake activities involving the use of English in non institutional context and those who express a prominent interest towards English spoken or written media achieve better success in their formal English language education at school. The findings and further research in the area could be usefully implemented within the programmes of formal English foreign language learning. Može li engleski jezik u glazbi, na televiziji i na internetu unaprijediti školski uspjeh iz engleskog kao stranog jezika kod učenika u srednjim školama? Dostupnost i sveprisutnost engleskog jezika putem raznovrsnih medija je izuzetno porasla te omogućuje bogat kontekst i pridonosi procesu učenja engleskog kao stranog jezika kod hrvatskih učenika. Prethodna istraživanja ističu engleski jezik kao glavni medij prenošenja zapadnjačke kulture, uz radnu hipotezu o korisnu utjecaju jezika popularnih pjesama, kao i audio-vizualnih uradaka obogaćenih podnaslovima, na učenje drugog ili stranog jezika. U svjetlu navedenih razmišljanja ovaj rad istražuje u kojoj se mjeri slučajno usvajanje engleskog jezika u izvanškolskom kontekstu i posredovanjem medija može povezati sa školskim uspjehom hrvatskih adolescenata na nastavi engleskog kao stranog jezika u srednjim školama. Podaci za ovaj rad prikupljeni su uz pomoć upitnika te su statistički analizirani u svrhu usporedbe školskih ocjena iz engleskog jezika sedamdeset i osmero srednjoškolskih učenika i njihove procjene o učestalosti vlastitog sudjelovanja u sljedećim aktivnostima: gledanje filmova i TV programa na engleskom jeziku, slušanje glazbe na engleskom, čitanje lakog štiva i literature ili konverzacija na engleskom, igranje video igara sa sadržajem na engleskom te konačno korištenje interneta. Štoviše, istraživačka pitanja također traže odgovore na to koja od spomenutih aktivnosti ima jači utjecaj na odlične ocjene te koja je najpopularnija među učenicima muškog spola, a koja među učenicama. U radu je poseban interes usmjeren prema mediju glazbe i filma, stoga se ciljano istražio odnos između uspjeha učenika iz engleskog u školi i preferiranog slušanja glazbe na engleskom u odnosu na hrvatski ili neki drugi jezik te njihovi stavovi prema titlovanju, podnaslovima i sinkronizaciji filmova na engleskom jeziku. Rezultati su pokazali da učenici koji se često upuštaju u aktivnosti uz upotrebu engleskog jezika u izvanškolskom kontekstu, kao i oni koji izražavanju istaknuti interes prema engleskim govornim ili pisanim sadržajima, ujedno postižu bolji uspjeh u formalnoj naobrazbi engleskog jezika u školi. Nova saznanja i 16 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS buduća istraživanja u ovom području mogla bi se korisno primijeniti u programima učenja engleskog kao stranog jezika u školama. *** Barbara Buršić i Mia Kožul Filozofski fakultet u Zagrebu Zašto ima iznimaka, a nema *forama – interkonsonantsko a u genitivu množine imenica Ovladavanje padežnim sustavom jedan je od najsloženijih zadataka s kojim se susreću neizvorni govornici hrvatskoga jezika. Zbog brojnih funkcija genitiv se smatra najsloženijim padežom za usvajanje i ovladavanje. U nastavu inojezičnoga hrvatskoga zbog frekventnosti se uvodi već na početnome stupnju. Genitiv množine posebno je težak neizvornim govornicima zbog postojanja više nastavaka (-a, -a s interkonsonantskim a, -i, -iju, -u). Interkonsonatskim a (nepostojanim, sekundarnim) u genitivu množine bave se u određenoj mjeri gramatike Silić-Pranjković 2005; Barić i sur. 2005; Raguž 1997, Babić i sur. 1991, također i radovi Težaka (1980-1981), Silića (2012), Markovića (2013). Nemale probleme u ovladavanju inojezičnim hrvatskim predstavlja (ne)pojavljivanje interkonsonatskog a u genitivu množine imenica s osnovom na dva konsonanta u nominativu jednine. Interkonsonantsko a pojavljuje se u genitivu množine nekih imenica (student, iznimka, pismo), a u drugih se imenica (indeks, forma, mjesto) ne pojavljuje, iako osnova završava na dva konsonanta. Zbog brojnosti i složenosti pravila o pojavljivanju, griješi se u genitivu množine imenica čak i na višim stupnjevima učenja inojezičnoga hrvatskoga. Iz perspektive neizvornih govornika množinski oblici genitiva imenica često su nesustavni i zbunjujući te otežavaju proces ovladavanja genitivom i općenito padežnim sustavom. U ovome će izlaganju biti riječi upravo o imenicama koje završavaju na dva konsonanta i u genitivu množine ostvaruju i(li) ne ostvaruju interkonsonantsko a i o razlozima zbog kojih se to događa. Također, bit će prikazani i rezultati istraživanja među izvornim i neizvornim govornicima o nastavcima genitiva množine imenica s osnovom na dva konsonanta u nominativu jednine. Pokušat će se odgovoriti na pitanje koji sve čimbenici mogu utjecati na pojavu interkonsonatskog a (frekventnost riječi, naglasak) te postoje li modeli koji omogućuju neizvornim govornicima lakše ovladavanje oblicima genitiva. Why are there iznimaka but there is no such thing like *forama – interconsonantal “a” in the genitive plural of nouns Mastering the case system is one of the most complicated tasks encountered by non-native speakers of the Croatian language. Due to numerous functions, the genitive case is considered to be most complex for acquiring and mastering. Because of its frequency, it is introduced at the elementary level of courses of Croatian as L2. Non-native speakers find the genitive plural especially difficult to master since there are several suffixes (“-a”, “a” with inter-consonant “-a”, “-i”, “-iju”,”-u”). The topic of the interconsonantal “a” (inconstant, secondary) in the genitive plural is dealt with to a certain extent in the grammar manuals written by Silić Pranjković 2005, Barić et al. 2005, Raguž 1997, Babić et al. 1991, as well as in the papers by Težak (1980-1981), Silić (2012), Marković (2013). Not insignificant difficulties in the mastering of Croatian as L2 are caused by the (non-) occurrence of the interconsonantal “a” in the genitive plural of nouns with the stem which contains two consonants in the nominative singular. The interconsonantal “a” appears in the genitive plural of some nouns (student, iznimka, pismo) while in other nouns (indeks, forma, mjesto) it does not, even though the stem ends in two consonants. Due to the number and complexity of rules governing its usage, mistakes occur in the genitive plural of nouns even at the more advanced levels of learning Croatian as L2. From the perspective of non native-speakers, plural forms of the genitive case are frequently unsystematic and confusing and they hamper the process of mastering the genitive case and the case system in general. This presentation studies precisely nouns which end in two consonants and in the genitive plural take and/or do not take the interconsonantal “a” as well as the reasons why this happens. Moreover, we will present the results of the research conducted among native and non-native speakers on the suffixes for the genitive plural of the nouns with a two-consonant stem in the nominative singular. We will attempt to answer the question of factors which can influence the appearance of the interconsonantal “a” (word frequency, accent) and explain if there are models which enable non-native speakers to master the genitive forms more easily. 17 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Kristina Cergol Kovačević i Damir Horga Učiteljski fakultet u Zagrebu; Filozofski fakultet u Zagrebu Paradoxical asymmetry in monolingual language sets In this paper the existence of paradoxical asymmetry, defined as faster reaction times to the L2 than the L1, in the spoken production of the Croatian and English languages is investigated. It was hypothesized that reaction times to the L2 in proficient bilinguals' production would be faster than the reaction times in their mother tongue. Contrary to the common procedure in which asymmetrical processing of the two languages is obtained in language-switching tasks, this study uses monolingual blocks in which a picture-naming task is carried out either in Croatian or in English. Moreover, the spoken processing of two groups of Croatian L1 speakers of English L2, the proficient Croatian dominant bilinguals and the low-proficiency English language learners, is compared. Asymmetrical processing costs (faster reaction times to L1 than to L2) have been found in the group of L2 learners and the expected paradoxical asymmetry (faster reaction times to L2 than to L1) in the group of dominant bilinguals. The results were interpreted in terms of Grosjean’s (1998, 2001) bilingual language mode as having both languages activated if there is a possibility that both might be needed, even in the monolingual language set. It is suggested that the paradoxical asymmetry effect occurs due to the always present resting level activation of the mother tongue which needs to be inhibited for the processing of L2 in the dominant bilinguals to take place. Upon the processing of the L1 the mother tongue needs to be reactivated again, which takes up a lot of cognitive energy due to its previous inhibition. This reactivation results in increased processing costs of the mother tongue in the processing of dominant bilinguals. The asymmetrical processing costs found in L1 learners have been interpreted in terms of the Revised Hierarchical Model (Kroll and Stewart 1994) which predicts that the access to the L2 lexical form is performed via the L1 lexical from in low-proficiency L2 users. References: Grosjean, François. 1998. “Studying bilinguals: Methodological and conceptual issues.” Bilingualism: Language and Cognition 1: 131-149. Grosjean, François. 2001. “The Bilingual’s Language Modes.” In One Mind, Two Languages: Bilingual Language Processing, edited by Nicol, Janet L., 1-22. Oxford: Blackwell. Kroll, Judith F. and Erika Stewart. 1994. “Category Interference in Translation and Picture Naming: Evidence for Asymmetric Connections between Bilingual Memory Representations.” Journal of Memory and Language 33: 149-174. Paradoksalna asimetrija u jednojezičnom uvjetu U ovome se radu istražuje paradoksalna asimetrija u govornoj proizvodnji hrvatskog i engleskog jezika. Paradoksalna asimetrija očituje se u bržem vremenu reakcije u proizvodnji na drugom jeziku od vremena reakcije na materinskom jeziku u dvojezičnih govornika pa je i temeljna hipoteza ovoga rada bila ta da će vrijeme reakcije na drugi jezik vrsnih dvojezičnih govornika biti brže od vremena reakcije na materinski jezik. Za razliku od uobičajenog eksperimentalnog pristupa u kojemu do asimetričnog procesiranja dolazi u zadacima promjene jezika, u ovome se istraživanju koriste jednojezični eksperimentalni uvjeti u kojima se zadatak imenovanja slike proveo isključivo na hrvatskom (hrvatski jednojezični uvjet) ili isključivo na engleskom jeziku (engleski jednojezični uvjet). Osim toga, uspoređeno je govorno procesiranje dviju skupina govornika, hrvatsko-engleskih dvojezičnih govornika kojima je hrvatski materinski i dominantni jezik (vrsniji govornici engleskoga jezika) i hrvatskih govornika koji engleski uče kao strani jezik (manje vrsni govornici engleskoga jezika). U potonjoj skupini govornika utvrđen je asimetričan utrošak vremena potrebnoga za procesiranje i govornu proizvodnju, odnosno vrijeme reakcije bilo je brže u reakcijama ispitanika na njihovu materinskom jeziku (hrvatskom), nego na njihovom drugom jeziku (engleskom). U reakcijama dvojezičnih govornika s dominantnim hrvatskim jezikom pronađena je očekivana paradoksalna asimetrija odnosno vrijeme reakcije bilo je brže u reakcijama ispitanika na njihovom drugom jeziku (engleskom), nego na njihovom materinskom jeziku (hrvatskom). Rezultati su interpretirani s obzirom na Grosejanovu (1998, 2001) dvojezičnu aktivaciju u smislu aktivacije obaju jezika govornika u uvjetu (čak i jednojezičnom) u kojem postoji mogućnost da su oba jezika potrebna za procesiranje. Predlaže se tumačenje da do paradoksalne asimetrije dolazi uslijed uvijek prisutne temeljne razine aktivacije 18 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS materinskoga jezika u mirovanju. Aktivacija materinskoga jezika mora se inhibirati kako bi se ostvarilo procesiranje drugoga jezika u dominantnih dvojezičnih govornika. Materinski jezik potrebno je potom ponovno aktivirati u trenutku kad se na njemu treba procesirati. Ta ponovna aktivacija troši puno kognitivne energije, što uzrokuje uvećan utrošak vremena pri procesiranju materinskoga jezika u dominantnih dvojezičnih govornika. Asimetričan utrošak vremena pronađen u reakcijama hrvatskih govornika koji uče engleski kao strani jezik interpretiran je u okviru revidiranog hijerarhijskog modela (Kroll i Stewart 1994), kojim se predviđa pristup L2 leksičkoj formi putem L1 leksičke forme u govornika koji su u procesu učenja stranoga jezika te im je znanje na još razmjerno niskoj razini. Literatura: Grosjean, François. 1998. “Studying bilinguals: Methodological and conceptual issues.” Bilingualism: Language and Cognition 1: 131-149. Grosjean, François. 2001. “The Bilingual’s Language Modes.” In One Mind, Two Languages: Bilingual Language Processing, edited by Nicol, Janet L., 1-22. Oxford: Blackwell. Kroll, Judith F. and Erika Stewart. 1994. “Category Interference in Translation and Picture Naming: Evidence for Asymmetric Connections between Bilingual Memory Representations.” Journal of Memory and Language 33: 149-174. *** Lidija Cvikić i Jasna Novak Milić Učiteljski fakultet u Zagrebu; Filozofski fakultet u Zagrebu Pripremljenost budućih nastavnika za međukulturne izazove u nastavi hrvatskoga kao nasljednoga i drugoga jezika Učitelji u hrvatskoj nastavi u inozemstvu te učitelji i nastavnici hrvatskoga jezika u Hrvatskoj, a zbog sve većeg broja učenika kojima hrvatski nije prvi jezik, za uspješan rad trebaju imati mnoga specifična znanja i kompetencije (Češi, Barbaroša Šikić, Cvikić 2012). Uz znanje jezika i znanje o jeziku, sržnom možemo smatrati međukulturnu kompetenciju (MKK) (Fantini 1995, Byram 1997). Učitelji u inozemstvu i sami moraju imati razvijen visok stupanj MKK kako bi uspješno mogli živjeti i raditi u stranoj sredini. Onima u domovini MKK presudna je da bi razumjeli svoje inojezične učenike i olakšali im snalaženje u novom okruženju – novom školskom sustavu, društvenim normama i jeziku (Novak Milić 2012). Uz razvijanje vlastite, učitelj u oba slučaja mora biti sposoban razvijati i MKK kod učenika. Poželjno je da nastavnici sami imaju visoko razvijen stupanj MKK i da posjeduju teorijska znanja o njoj, da se ne dogodi da kod učenika trebaju razvijati kompetencije koje ni sami nisu razvili. No, upitno je koliko se pozornosti u postojećim studijskim programima studija za učitelje i nastavnike hrvatskoga jezika posvećuje tim temama. Autori istražuju pripremljenost studenata, budućih učitelja (Učiteljski fakultet) i nastavnika hrvatskoga (Filozofski fakultet), potencijalnih učitelja u hrvatskoj nastavi u inozemstvu ili s inojezičnim učenicima u Hrvatskoj, za međukulturne izazove. Istraživački dio rada ide u dva smjera: a) na temelju dostupnih silaba ispituje se zastupljenost tema o MKK u silabima učiteljskoga studija i studija kroatistike; b) ispituju se stavovi budućih učitelja i nastavnika o višejezičnosti, međukulturnosti, o postupcima i metodama koje smatraju poticajnima za razvoj MKK posebno izrađenim upitnikom. Stavovi studenata različitih studijskih modula na Učiteljskome fakultetu u Zagrebu (n=63) usporedit će se sa stavovima studenata kroatistike na Filozofskome fakultetu. Na temelju provedenoga istraživanja raspravlja se o pripremljenosti budućih učitelja za rad s inojezičnim učenicima te se daju smjernice za moguće promjene u obrazovanju učitelja. Literatura: Byram, M. (1997). Teaching and Assessing Intercultural Communicative Competence. Clevedon, England: Multilingual Matters. Češi, M., Barbaroša-Šikić, M., Cvikić, L. (2012). Stručno usavršavanje učitelja hrvatskoga jezika za poučavanje inojezičnih govornika – stanje, potrebe, moguća rješenja. IV. HIDIS, Zagreb, izlaganje. Fantini, A. E. (1995). Introduction: Language, Culture and World View: Exploring the nexus. International Journal of Intercultural Relations, 19, 143-153. Novak Milić, J. (2012). Međukulturna komunikacijska kompetencija i inojezični hrvatski u okruženju hrvatske 19 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference škole. U M. Češi, L. Cvikić i S. Milović (ur.), Inojezični učenik u okruženju hrvatskoga jezika (str. 61-67). Zagreb: Agencija za odgoj i obrazovanje. Intercultural competence in future teachers of Croatian as a heritage and as a second language Teaching Croatian in schools abroad or to non-native speakers of Croatian pupils in Croatia requires teachers to have specific knowledge and competence (Češi, Barbaroša Šikić, Cvikić 2012). Besides knowing the language itself and knowing about the language, the core competence in such situations is intercultural competence (ICC) (Fantini 1995, Byram 1997). Teachers abroad have to develop ICC in order to live and work successfully away from home. For those teaching “at home” ICC is crucial for understanding their non-native pupils and in helping them get along in a new environment, including a new school system, new social norms and a new language (Novak Milić 2012). In both cases a teacher must be able and work on developing his/her pupils’ ICC. It is desirable for a teacher’s ICC to be highly developed in order to transfer it to his/her pupils. It is questionable though how much attention is given to topics related to ICC in the current teacher education curricula. The aim of this paper is to look into the intercultural readiness of future teachers from the Faculty of Teacher Education and from the Faculty of Humanities and Social Sciences, both from the University of Zagreb, for Croatian classes abroad and for teaching Croatian as L2 in Croatia. Two topics are covered: a) analysis of IC-topics in the available curricula; b) a questionnaire targeting attitudes towards multilingualism, interculturalism, methods and practices desired for the development of ICC in Croatian as a heritage/L2 language classroom. The attitudes of two groups of students (FTE vs. FHSS) are compared and analysed. Based on the data collected, ICC of future teachers is discussed and some suggestions for changes in teacher education are given. References: Byram, M. (1997). Teaching and Assessing Intercultural Communicative Competence. Clevedon, England: Multilingual Matters. Češi, M., Barbaroša-Šikić, M., Cvikić, L. (2012). Stručno usavršavanje učitelja hrvatskoga jezika za poučavanje inojezičnih govornika - stanje, potrebe, moguća rješenja. IV. HIDIS, Zagreb, izlaganje. Fantini, A. E. (1995). Introduction: Language, Culture and World View: Exploring the nexus. International Journal of Intercultural Relations, 19, 143-153. Novak Milić, J. (2012). Međukulturna komunikacijska kompetencija i inojezični hrvatski u okruženju hrvatske škole. U M. Češi, L. Cvikić i S. Milović (ur.), Inojezični učenik u okruženju hrvatskoga jezika (str. 61-67). Zagreb: Agencija za odgoj i obrazovanje. *** Ankica Čilaš Šimpraga i Marica Čilaš Mikulić Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje; Filozofski fakultet u Zagrebu Osobna imena polaznika Croaticuma hrvatskoga podrijetla U izlaganju će se s antroponomastičkoga stajališta, na temelju ankete, pokušati utvrditi zakonitosti imenovanja osoba hrvatskoga podrijetla koje žive u različitim jezičnim sredinama. Najveći broj polaznika Croaticuma hrvatskoga podrijetla dolazi sa španjolskoga i portugalskoga jezičnoga područja iz Latinske Amerike. Zatim se izdvaja nešto manja skupina polaznika s engleskoga područja, ponajviše iz Australije i SAD-a. U trećoj su skupini polaznici rođeni u Europi, ponajviše u Njemačkoj, Austriji, manje u Francuskoj, Italiji i drugim zemljama. Riječ je o ispitanicima koji pripadaju drugom, trećem i četvrtom naraštaju hrvatskih iseljenika. Premda je riječ samo o 70-ak ispitanika, vjerujemo da je moguće utvrditi određene tendencije i zakonitosti imenovanja. Anketa sadržava onomastički relevantna pitanja na temelju kojih se želi: 1. ustanoviti o kakvu je osobnoimenskom repertoaru riječ, tj. prevladavaju li tradicionalna hrvatska ili moderna inojezična imena prisutna u Hrvatskoj i u zemlji u koju su se odselili ili pak dominiraju imena tipična za zemlju u kojoj žive, s nehrvatskim jezičnim osobitostima; 2. utvrditi primijenjeno načelo imenovanja (nasljedno, kalendarsko, pod utjecajem mode i dr.); 3. utvrdili postoji li različita uporaba imena ispitanika u službenoj i neslužbenoj komunikaciji (Važno je uočiti 20 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS pripadaju li „kućna“ imena hrvatskomu, a „izvankućna“ stranomu jeziku.) 4. utvrditi dobivaju li muške osobe češće hrvatska imena, tj. je li njima namijenjeno da, uz prezime, i s pomoću imena čuvaju tragove svojega nacionalnog identiteta; 5. utvrditi ima li pokraćenih i izvedenih hrvatskih imena u statusu službenoga imena (Naime, u hrvatskome je jeziku vrlo bogata uporaba pokraćenih i izvedenih imena u neslužbenoj komunikaciji, a mnogo je primjera i službenih imena koja imaju pokraćenu ili izvedenu formu. Postojanje izvedenih i pokraćenih imena sa statusom službenih imena kod naših ispitanika bio bi čin čuvanja hrvatskoga jezika.) te 6. ustanoviti koje su strukturne onimijske promjene unutar jednoimenske i dvoimenske formule nastupile pod utjecajem stranih jezika. Personal names of Croaticum students of Croatian origin The paper will try to determine the regulations (models) of naming within the circle of Croatian immigrants in different language milieus. We will try to achieve this by using a questionnaire as well as by using the research stand point of the anthroponomastics. Croaticum students, who are of Croatian descent, mostly come from Latin America. Somewhat smaller is the group of Croaticum students of Croatian descent who come from the English speaking world (Australia and the USA). The third group is composed of students born in Germany, Austria, France and other European countries. These examinees appertain to the second, third or fourth generation of Croatian immigrants. Although we examined only 70 students, we believe that it is possible to determine certain tendencies, rules and models in relations to the naming process. The questionnaire contains some questions which are important from the onomastic point of view. According to the answers to these questions we intend to establish: 1) what is the repertoire of personal names (whether traditional names prevail, or maybe modern foreign names, or the names typical for the country where the attendants live); 2) applied rule of naming (hereditary, according to the calendar, under the influence of fashionable names); 3) different uses of personal names in their official and unofficial communication (is there a difference between the use of the name “inside” and “outside of the family); 4) whether there is a difference between men and women, and whether men get the Croatian traditional names more often than women; 5) whether there are shortened and derived Croatian names which belong to the group of official personal names (in Croatian we have a very wide use of shortened and derived names in unofficial communication); and 6) which structural onymic changes have appeared under the influence of foreign languages. *** Sanja Čurković Kalebić Filozofski fakultet u Splitu Repetitions in English and Croatian conversations Repetition is an important feature of interactional discourse. Research has shown that repetition is pervasive in conversational interaction. This study investigates repetition in English and Croatian conversations of native speakers of Croatian and non-native speakers of English. The author analyses repetition in the conversations of first year university students of English. The subject group consisted of four volunteers, two females and two males. For every participant four different speech events of about 15-20 minutes were audiotaped. The participants engaged in two casual, dyadic conversations - one in English and one in Croatian - first with one partner and then with another partner. The first two conversations were taped consecutively. The second two conversations were taped an hour later. The participants were asked to talk as naturally as possible about a casual topic of their choice. The aim of the study is to investigate the frequency and forms of repetition and to provide an account for the linguistic structure of repetition in English and Croatian conversations. The analyses address the following questions: 1) What is the frequency of repetitions in native and non-native language conversations?: 2) What is the distribution of the forms of repetition in L1 and L2 conversations?; 3) What linguistic structures are most frequently repeated in Croatian conversations and what structures are most often repeated in English conversations? Data will be analysed by means of quantitative and qualitative methods. Quantitative methods will be used to find the frequency of repetition and the distribution of forms and linguistic structures of repetition. Qualitative analysis will be made to identify the forms of repetition and the linguistic structure of repetition. Statistical methods will be used to identify the relationship between repetition in L1 and L2 conversation. Based on the results obtained, the implications of this study for the teaching practice will be considered. 21 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Ponavljanja u konverzacijama na engleskom i hrvatskom jeziku Ponavljanje je važno obilježje interakcijskog diskursa. Istraživanja su pokazala da ponavljanje prožima konverzacijsku interakciju. U ovom radu istražuje se ponavljanje u konverzaciji na hrvatskom kao materinskom jeziku i engleskom kao stranom jeziku. U istraživanju su sudjelovala dva studenta i dvije studentice prve godine engleskog jezika i književnosti. Svaki sudionik sudjelovao je u četiri različita govorna događaja koji su snimljeni diktafonom. Svaki govorni događaj trajao je između 15 i 20 minuta. Svaki sudionik sudjelovao je u dvije konverzacije – jednoj na engleskom jeziku i jednoj na hrvatskom jeziku – prvo s jednim sustudentom, a zatim s drugim sustudentom. Prve dvije konverzacije snimane su jedna za drugom. Sljedeće dvije konverzacije snimane su sat kasnije. Sudionici su zamoljeni da razgovaraju što je moguće prirodnije o temi koju sami odaberu. Cilj je rada istražiti učestalost ponavljanja, vrste ponavljanja i lingvističke strukture koje se ponavljaju u konverzaciji na engleskom i hrvatskom jeziku. Provedenim analizama odgovorit će se na sljedeća pitanja: 1.) Koliko je ponavljanje učestalo u konverzaciji na materinskom jeziku, a koliko u konverzaciji na stranom jeziku? 2.) Kakva je raspodjela vrsta ponavljanja u konverzaciji na prvom, a kakva u konverzaciji na drugom jeziku? 3.) Koje se lingvističke strukture najčešće ponavljanju u konverzaciji na hrvatskom jeziku, a koje u konverzaciji na engleskom jeziku? Podaci će se obraditi kvantitativnim i kvalitativnim metodama. Kvantitativnim metodama ustanovit će se učestalost ponavljanja, raspodjela vrsta ponavljanja i lingvističkih struktura koje se ponavljaju. Kvalitativnim analizama identificirat će se vrste ponavljanja i lingvističke strukture koje se ponavljaju. Statističkim metodama istražit će se odnos između ponavljanja u konverzaciji na materinskom i na stranom jeziku. Na temelju dobivenih rezultata razmotrit će se implikacije tog istraživanja na nastavnu praksu. *** Tomislav Ćužić Športska gimnazija Zagreb Pravopisne pogreške kao rezultat negativnoga prijenosa (pogled u najizrazitije hrvatskoslovenske pravopisne razlike) Unatoč tomu što je riječ o vrlo srodnim slavenskim jezicima, hrvatski i slovenski jezik razlikuju se u nekim osnovnim pravopisnim načelima i pravopisnim rješenjima. S obzirom na leksemsku razinu hrvatski je pravopis fonološki u širem smislu te, naravno, fonološki u užem smislu, tj. fonemski, s nešto nefonoloških morfemskih (morfonoloških) elemenata, dok je slovenski pravopis uglavnom fonološki u širem smislu, a nefonološki u užem smislu, tj. morfemski (morfonološki). Što se pak tiče interpunkcije, u hrvatskome pravopisu, uvjetno rečeno, dominira semantičko načelo, a u slovenskome tzv. gramatičko, pri čemu se ta suprotstavljena interpunkcijska načela u razlikovnome smislu ponajviše aktiviraju u pisanju/zapisivanju zavisnosloženih rečenica. Kompariranjem osnovnih postavki pravopisne norme hrvatskoga i slovenskoga jezika moguće je predvidjeti s kojim će se poteškoćama susresti, odnosno koje će pogreške činiti slovenski studenti hrvatskoga zbog nesvjesnoga prenošenja slovenskih pravopisnih elemenata u hrvatski tekst, što će se analizom pisanih pogrešaka uglavnom i potvrditi. Primjerice, može se očekivati da će se u hrvatskim tekstovima slovenskih studenata češće naći riječi s morfemskim načinom zapisivanja koje je u hrvatskome pravilno fonemski zapisati. Cilj je stoga ovoga rada prikazati najvažnije pravopisne razlike koje izazivaju tzv. negativni prijenos, čime se želi pridonijeti osvještavanju takva tipa pravopisnih pogrešaka, tj. prijenosnih odstupanja. U vezi s tim prikazani su negativni pravopisni transferi na razini riječi (primjena jednačenja suglasnika u pismu, alternacije ije/je/e/i, zapisivanje poluzatvornih suglasnika/afrikata č i ć, dž i đ itd.) te negativni pravopisni transferi na razini rečenice, tj. na interpunkcijskoj razini (pisanje zareza), pa pravopisna prijenosna (interferencijska) odstupanja dijelimo u dvije skupine: na ona koja se tiču leksemske razine (razine riječi) i na ona interpunkcijska. Na kraju se zaključuje da je u nastavi važno izvoditi vježbe kojima se može povećati osvještavanje pravopisnih razlika i time barem donekle umanjiti pojavnost prijenosnih (interferencijskih) pravopisnih odstupanja. 22 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS Orthographic errors caused by negative transfer (a look into most common Slovene-Croatian orthographic differences) Even though these are closely related languages, Croatian and Slovenian differ in some fundamental orthographic principles and orthographic solutions. With regard to the lexemic level, the Croatian orthography is phonological in a broad sense, and, naturally, phonological in a narrow sense, i.e., phonemic with several nonphonological morphemic (morphological) elements, whereas the Slovenian orthography is mostly phonological in a broad sense, non-phonological in a narrow sense, i.e., morphemic (morphological). Regarding punctuation, it can be fairly said that the Croatian orthography is dominated by a semantic principle and Slovenian by a socalled grammatical principle. The two juxtaposed punctuation principles are, in a distinctive sense, mostly activated in writing complex sentences. A comparison between the fundamental postulates of Croatian and Slovenian orthographic norms enables the anticipation of the difficulties awaiting Slovenian students of Croatian and the errors they will make due to the unconscious transfer of Slovenian orthographic elements onto Croatian texts (for instance, we can expect to find morphemic entries in Croatian texts). This can frequently be verified by the analysis of mistakes produced in written texts. Therefore, the goal of this paper is to introduce the most important orthographic differences that result in so-called negative transfer, aiming at making students aware of this type of errors. With reference to the aforementioned, the paper shows negative orthographic transfers at the word level (using consonant equations in writing, ije/je/e/i alternations, writing of affricates č and ć, dž and đ etc.), and negative orthographic transfers at the sentence level, i.e., at the punctuation level (writing commas). Deviations are divided into two groups: the ones regarding the lexemic level (word level) and the ones regarding punctuation. The paper concludes at the end that is important to do exercises in class which raise awareness of orthographic differences and thus decrease the number of interferential orthographic deviations. *** Mirta Desnica, Bogdanka Pavelin-Lešić i Miriam Miculinić Filozofski fakultet u Zagrebu, Université Paris-Est Višejezičnost i prebacivanje koda u francuskim i hrvatskim tiskanim medijima Razvojem suvremenih medija i turizma u francuskom i hrvatskom popularnom tisku očituje se sve veća izloženost višejezičnosti. Tako se uz leksičke posuđenice u ženskim časopisima, ali i dnevnome tisku, može pronaći velik broj primjera prebacivanja koda (code-switching). Radi se o umetanju pojedinih riječi, sintagmi ili cjelovitih rečenica na stranome jeziku unutar teksta na francuskom odnosno hrvatskom jeziku. U ovom se radu analiziraju konteksti primjera prebacivanja koda te njihova semiopragmatička vrijednost, odnosno, Gumperzovim riječima, njihovo „društveno značenje“ (social meaning) ili, Ballyjevim, njihovi „evokacijski efekti“ (effets par évocation). Naime, prema autorima, konteksti u kojima se određene riječi ili iskazi pojavljuju postaju dio njihovog značenja koje je prisutno i kada su upotrijebljeni izvan njima uobičajenog konteksta. U dijelu koji se bavi analizom francuskog tiska, kao primjer su uzete pojavnice izraza what else? u devet informativnih dnevnih i tjednih novinama, prikupljene putem baze podataka Factiva. Rezultati analize tematika i metadiskurzivnih komentara („comme dit X“ – „kao što kaže X“, itd.) uz koje se ovaj izraz pojavljuje pokazuju da u pisanom francuskom govoru what else? funkcionira kao znak marke Nespresso, u čijim se u Francuskoj iznimno popularnim reklamama pojavljuje kao slogan, te glumca Georga Clooneya koji u njima glumi. Nadalje, taj se izraz vezuje uz kavu, uz britanska i američka obilježja i uz mondene holivudske i francuske krugove. U dijelu rada koji se odnosi na hrvatski tisak razmatrane su pojavnice riječi i izraza na engleskome i francuskome jeziku u hrvatskim izdanjima časopisa Cosmopolitan i Elle dostupnim u elektroničkom obliku. Radi se o rekurentnim izrazima koji dolaze iz engleskog i francuskog jezika, primjerice engleski Help!, Wow!, street style, LOL (Laughing Out Loud), YOLO (you only live once) ili francuski Très chic!, Voilà! Bon appétit!. Velik utjecaj engleskog jezika pojačavaju komunikacijske tehnologije i globalizacijski procesi, dok je francuski jezik povezan sa modom i umijećem življenja. 23 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Multilingualism and code-switching in French and Croatian written media As the result of the development of communication technologies and tourism, a growing influence of multilingualism can be noticed in French and Croatian popular newspapers not only in the form of loanwords, but also in the form of code-switches, i.e. words, syntagms, clauses or sentences in a foreign language. In this paper we discuss the contexts and the semiopragmatic effects of code-switching, or, in other terms, its social meaning (Gumperz) or its effects achieved by evocation (effets par évocation, Bally). According to the authors of these terms, the context in which a word or an expression appears becomes a part of its meaning, which persists even when they are employed outside of their usual context. In the part that deals with the French written media, we take as an example the tokens of the expression what else? collected in 9 daily and weekly newspapers using the database Factiva. The analyses of themes and of metadiscursive comments („comme dit X“ – „as X says“) associated with this expression show that what else? has become, in French written speech, a sign of Nespresso and of the actor George Clooney who pronounces this expression in the extremely popular commercial for Nespresso coffee. Moreover, it is often triggered by the themes related to coffee, to British or American elements (language, culture, etc.) and to the national or the American jet-set. In the second part, we discuss code-switches in English and in French in the Croatian on-line editions of Cosmopolitan and Elle magazines. Most of the examples found are recurrent English or French expressions as Help!, Wow!, street style, LOL (Laughing Out Loud), YOLO (you only live once) or Très chic!, Voilà!, Bon appétit!. The influence of English is reinforced by the communication technologies and globalization, while French is related to fashion and to the art de vivre. *** Vesna Deželjin Filozofski fakultet u Zagrebu Italofona enklava u zapadnoj Slavoniji između hrvatskog i talijanskog jezika U nekoliko navrata do sada pisali smo o etničkoj i jezičnoj zajednici Talijani u zapadnoj Slavoniji. Od prvih doseljenika pa do danas nije prošlo ni stotinu pedeset godina, a ta je osobita italofona enklava, unatoč izoliranosti od matice, odnosno od talijanskog jezika, te mnogobrojnim i vrlo teškim društvenim prilikama i materijalnim poteškoćama, kako u prvim godinama nakon doseljenja u to područje tako i kasnije, za vrijeme dva velika svjetska te tijekom Domovinskoga rata, uspjela opstati na tom području. Za razliku od dosadašnjih slučajeva, u ovoj prigodi usmjeravamo svoju pozornost na odnos govornika te jezične zajednice prema većinskom jeziku u njihovu okruženju, a to znači prema hrvatskom jeziku i to ponajprije prema nestandardnim, dijatopijski obilježenim varijetetima hrvatskoga jezika, a zatim i prema hrvatskom standardnom varijetetu s kojim se pojedini ovdašnji italofoni govornici susreću u formalnim situacijama i(li) u institucijama. Za razumijevanje položaja proučavane jezične enklave još je važniji stav njegovih govornika o njemu te posebno odnos prema krovnom, odnosno talijanskom jeziku. Važno je, naime, uočiti da je proučavani italofoni idiom, kao manjinski sustav sa sve manjim brojem govornika, izuzetno ugrožen i nezaštićen. S jedne strane mogući zainteresirani čimbenici i institucije krovnog jezika nerijetko nisu ni upoznati s njegovim postojanjem, a s druge strane, dosta čvrsti i učestali stvarni dodiri s italofonim govornicima, pa čak i iz područja iz kojih su u prošlosti preci ovdašnjih italofonih govornika stigli, proučavani italofoni idiom čuvaju samo prividno, budući da ga, zapravo, znatno kontaminiraju i osuvremenjuju, pri čemu njegovi govornici nisu toga ni svjesni. Italian speaking enclave in Western Slavonia between Croatian and Italian We have discussed the Italian speaking community of Western Slavonia several times so far. As it is well known, its first members arrived in that area some hundred and fifty years ago. Despite the isolation from the language mainstream, i.e. Italian, and despite numerous social difficulties and economic hardship encountered at the moment of the arrival as well as later, during the two world wars and the Croatian War of Independence, this Italian speaking enclave survived and persisted in that area. On this occasion we shall focus our attention on the 24 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS attitude of its speakers towards the majority language that surrounds it, which corresponds either to nonstandard Croatian varieties diatopically marked either to the Croatian standard variety that some members of the Italian speaking enclave should/must use in certain formal situations or/and in institutions. In order to understand the present status of this language enclave, it is even more important to notice the attitude of its speakers towards their idiom and particularly the relation with the roof language, i.e. the Italian language. It should be made clear that the Italian idiom spoken in Western Slavonia, as a minority language with a rapidly decreasing number of speakers, is extremely endangered and unprotected. On one hand Italian institutions and individuals, that could help and contribute actively to its preservation, often ignore its existence, and on other hand, rather strong and frequent contacts with Italian speakers in Italy, frequently living in the areas where the ancestors of Italian speaking people in Slavonia came from, instead of revitalizing the Italian idiom of Slavonia, mostly contaminate and modernize it, while its speakers remain unaware of this process. *** Arnalda Dobrić Filozofski fakultet u Zagrebu Dobar izgovor u stranom jeziku – nužnost ili nepotreban napor? U radu se raspravlja o nužnosti dobrog izgovora, načinima usvajanja i ishodima primjene različitih metoda korekcije izgovora. Naime, tek jedan pogled na različite materijale za učenje stranih jezika neminovno upućuje na činjenicu da je izgovor kao jedan od segmenata učenja, usvajanja i podučavanja stranih jezika zanemaren ili sveden na vrlo nisku razinu. Ovakva tendencija ne čudi s obzirom na sveprisutnost teksta i komunikacije koja se na brojnim društvenim mrežama odvija pisanim kanalom. Iako različiti materijali nude „brzo i lako“ rješenje u vidu računalnih programa s vježbama za izgovor, zanemarena je percepcija kao osnovni uvjet dobre reprodukcije, baš kao što se takvim pristupom teži svojevrsnom umanjivanju uloge nastavnika u cijelom procesu. U trenutku kada osoba koja uči ili usvaja strani jezik počinje percipirati razlike u izgovoru u odnosu na vlastiti jezik, ostaje problem reprodukcije kod polaznika. Veliki broj osoba koje uče strane jezike u neformalnom će razgovoru iznijeti kako im je dobar izgovor najveći problem, da to smatraju jednim od lošije usvojenih razina stranog jezika. Nelagoda i osjećaj da im dobar izgovor nije prijeko potreban najveće su zapreke pri usvajanju dobrog izgovora. Pri usporedbi rezultata dobivenih različitim drugim metodama korekcije i rezultata korekcije verbotonalnom metodom na konkretnim zvučnim primjerima istaknut će važnost dobrog izgovora u jeziku na segmentalnoj i suprasegmentalnoj razini. Ono što jest različito i jedinstveno za verbotonalnu metodu jest upotreba pokreta pri usvajanju jezika koji će svojom kvalitetom i smjerom olakšati usvajanje pojedinog uvježbavanog segmenta, a važnost voditelja korekcije i ovdje se opetovano ističe. Primjena ovakvog pristupa usvajanju jezika jednostavna je i moguća pri radu s učenicima različite dobi, a u svojoj osnovi opetovano podsjeća koliko je jezik multidimenzionalan i koliko bi multidimenzionalno njegovo usvajanje trebalo biti. Good pronunciation in foreign language – necessity or an unnecessary effort? In this paper the necessity of good pronunciation, ways of its acquisition and outcomes of application of different speech correction methods are discussed. It is obvious at a glance that in the existing materials for foreign language learning pronunciation as one of the segments of foreign language learning, acquisition and teaching is completely neglected or barely present. This tendency is not suprising at all having in mind the omnipresence of text and written communication on numerous social networks. Although different teaching materials offer „quick and easy“ solutions such as computer programmes for pronunciation exercises, perception as the basic condition for good reproduction is neglected. Furthermore, this sort of approach diminishes the role of the teacher in the whole process. Even at the moment when a learner starts to perceive the differences in pronunciation between his/her native and foreign languages, the problem of reproduction remains. Quite a number of learners admit in informal conversation that good pronunciation is their greatest challenge and that they consider it one of the levels of language most poorly acquired. Discomfort and feeling of unnecessity of good pronunciation are the strongest obstacles in good pronunciation acquisition. By the comparison of the results obtained by some other speech correction methods and results obtained by the verbotonal method 25 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference (presented also as sound samples) the importance of good pronunciation at segmental and suprasegmental levels will be stressed. The uniqueness of the verbotonal method is the usage of movement that will facilitate acquisition of a certain segment due to its quality and direction. Once again the importance of the teacher is stressed. The application of this approach to language learning and acquisition is simple and can be used with learners of different age and in its base it reminds us of the multidimensionality of language and how multidimensional the process of learning and acquisition should be. *** Lia Dragojević Sveučilište u Dubrovniku Višejezična posada – jednoznačan naziv Nekad su sudionici u pomorskom prometu (brodovlasnik, časnik, naručitelj, agent, vlasnik robe, zapovjednik broda) svi bili iste nacionalnosti i komunikacija na brodu mogla je biti jednojezična. Međutim, danas je višejezičnost na brodu uobičajena, a takvo okruženje nameće potrebu za dobrim međusobnim razumijevanjem. Značenje ne smije biti višeznačno. Kako to postići? Međunarodna višejezična pomorska zajednica (IMO) već više od dva stoljeća prihvaća engleski jezik kao službeni jezik kako bi zaštitila ljudske živote na moru, doprinijela sigurnosti u plovidbi i očuvala more i priobalje (Cole 1999). Na početku rad raspravlja o engleskom kao svjetskom jeziku koji služi za međunarodno pomorsko poslovanje (Crystal 2003, Sočanac 2005, 2010). Nadalje, govori o dvosmislenim i jednoznačnim leksičkim jedinicama i rečenicama koje pomorci koriste u razgovoru (Cruse 1986, Aitchinson 1999, 2005, Saeed 2000). Jednako tako daju se primjeri komunikacijskih obrazaca među pomorcima (Čulić-Viskota 2005). Odabrano je 6 rečenica koje mogu biti dvosmislene prema IMO SMCP, 2001., na engleskom jeziku. IMO nudi precizno rješenje takve dileme. Prijevodi šest rečenica na hrvatski jezik uspoređeni su s izvornikom (Pritchard 2006, 2011). Dodani su rezultati istraživanja profesorica pomorskog englekog jezika (Borucinsky i Tominac-Coslovich 2012) koje su se bavile pomorsko-pravnim institucionalnim tekstovima na engleskom i njihovim prijevodima na hrvatski. Lingvističke teoretske postavke, istraživanje i rasprava pojašnjavaju se u svrhu što djelotvornijeg usvajanja fraza i vokabulara engleskog jezika na hrvatskim visokim pomorskim učilištima u skladu s najnovijim svjetskim kretanjima. Očekuje se da će tva dvojezična lingvistička analiza biti primjenjiva studentima u nastavi, kao i pomorcima u plovidbi. Multilingual crew – monosemic term Several centuries ago, the participants in the common maritime adventure (shipowner, mate, charterer, agent, owner of the goods, master) were all of the same nationality, and the communication could be carried out in only one language. However, nowadays, multilingualism aboard the vessel is normal. In such circumstances, there exists the requirement of efficient understanding. Meaning should not be ambiguous. How to achieve this goal? International multilingual community (IMO = International Maritime Organization) has accepted English as an official language for more than two centuries to protect human lives, contribute to safety in navigation and preserve the sea and coastal regions (Cole, 1999). First, the paper discusses the usage of English as a global language which is used in international ship’s business (Crystal 2003; Sočanac 2005, 2010). Further, it deals with ambiguous and monosemic lexical items and sentences, which are used among seafarers in communication. At the same time, some examples of practical communication aboard foreign vessel are given (Čulić-Viskota 2005). Six English sentences are analysed. They might be ambiguous according to IMO SMCP, 2001. IMO offers a precise solution to this dilemma. The translational equivalents in Croatian are compared to the source text (Pritchard 2006, 2011). Finally, the paper discusses the results of a research study of Maritime English. The research has been carried out by the experts who analysed maritime law institutional texts (Borucinsky, Tominac-Coslovic 2012). Linguistic theoretical approach, research and discussion have been explained to achieve the goal, i.e. efficient acquisition of English phrases and vocabulary at Croatian maritime colleges in compliance with current international trends. This bilingual linguistic analysis is expected to be useful to students as well as to seafarers at sea. 26 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS Edin Dupanović Osnovna škola Kulen Vakuf, Orašac, Bosna i Hercegovina Najnovije semantičke ekstenzije rodbinskih naziva nećak i nećakinja Tijekom 2013. godine proveli smo istraživanje uporabe rodbinskoga nazivlja u hrvatskim urbanim govorima. Istraživanje je obuhvatilo četiri najveća hrvatska urbana središta, a sudjelovalo je ukupno 46 ispitanika – 7 u Zagrebu, 14 u Splitu, 13 u Rijeci i 12 u Osijeku. Ispitanici su popunjavali upitnik koji se sastojao od 60 rečenica koje je trebalo dovršiti (npr. „Muževa brata sin meni je ...“). Između ostalog, namjera nam je bila istražiti koliko je u urbanim govorima prisutan sustav naziva za djecu supružnikova brata ili sestre jer možemo vidjeti da to nazivlje izumire. Od osam naziva za tu kategoriju srodstva u rječnicima hrvatskoga (npr. Anićev Veliki rječnik hrvatskoga jezika) možemo pronaći njih pet (svastičić, svastičina, zaovičić, zaovičina i djeverična). U ovom istraživanju ni jedan ispitanik nije naveo da rabi neki od starih naziva. Međutim, u prosjeku 43 % ispitanika rabi za tu kategoriju srodstva nazive nećak i nećakinja. Ti su se nazivi nekada rabili isključivo za krvno srodstvo, a tu najnoviju semantičku ekstenziju možemo objasniti pojavom koju smo nazvali preuzimanje. Naime, u pojedinim upitnicima nalazimo analitičke konstrukcije tipa ženin/mužev nećak, što ukazuje na činjenicu da su ovi nazivi preuzeti od supruga ili supruge u trenutku kada su stari nazivi nestali iz uporabe. U starijim napisima o hrvatskom rodbinskom nazivlju čitamo da je naziv nećak nekada bio isključivo sestrin sin i to isključivo muškoj osobi – svome ujaku. Međutim, kada je naziv bratić započeo mijenjati svoje značenje, naziv nećak počeo se širiti kroz sustav rodbinskoga nazivlja. Tom najnovijom semantičkom ekstenzijom nazivi nećak i nećakinja zalaze također i u kategoriju afinalnoga srodstva. Interesantno je napomenuti da time hrvatski naziv nećak poprima istovjetno značenje kakvo ima odgovarajući engleski naziv nephew u Oxford English Dictionary i to je nešto što će hrvatski leksikografi morati imati na umu u svojim budućim radovima. The latest semantic extensions of kinship terms nećak and nećakinja During 2013, we conducted a research study concerning the use of kinship terminology in Croatian urban dialects. The research was conducted in four major Croatian cities, with a total of 46 participants – 7 in Zagreb, 14 in Split, 13 in Rijeka and 12 in Osijek. Participants were asked to fill in a questionnaire containing 60 sentences to be completed (e.g. „My husband's brother's son is my...“). Among other things, our intention was to find out whether the old system of terms used for spouse's sibling's children was still extant, as it is obvious that these terms are becoming obsolete. Out of eight terms for this kinship category, five (svastičić, svastičina, zaovičić, zaovičina and djeverična) can be still found in the Croatian language dictionaries (e.g. Veliki rječnik hrvatskoga jezika by Anić). In this research, there were no participants who used old terms. However, on average, 43% of the participants used the terms nećak and nećakinja for this category of kinship. These terms were previously used exclusively for consanguineal kinship, and this latest semantic extension can be explained by the phenomenon we called takeover. Namely, in some questionnaires we find analytic constructions wife's/husband's nephew, which point to the fact that these terms were taken over from one's spouse when the old terms became obsolete. In the old articles on Croatian kinship terminology, we can see that nećak used to be sister's son, but only to a male – his uncle. However, when bratić started to chnage its meaning, nećak started its expansion through the Croatian kinship system. By the latest semantic extension, nećak has also become affinal kinship term. Interestingly, in this way, it has acquired the same meaning as the equivalent English term nephew as defined in Oxford English Dictionary. This is something Croatian lexicographers will have to bear in mind during their future enterprises. *** 27 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Vlasta Erdeljac, Boška Munivrana, Martina Sekulić, Jana Willer-Gold, Nina Čolović i Dorotea Rosandić Filozofski fakultet u Zagrebu Utjecaj predočivosti na razumijevanje riječi u hrvatskom kod dvojezične i jednojezične djece s posebnim jezičnim teškoćama Dosadašnja istraživanja djece s posebnim jezičnim teškoćama pokazala su da ne postoje veće razlike u razumijevanju riječi kod dvojezične i jednojezične djece (Paradis 2010) zato što se obje skupine susreću s istim tipom poteškoća (Paradis 2007, Gutierrez-Clellen 2008). Ovim se radom želi ispitati postoji li značajna razlika u procesiranju izgovorenoga i pisanoga stimulusa na hrvatskome jeziku između dvojezične i jednojezične djece s posebnim jezičnim teškoćama, pri čemu se posebno promatra utjecaj leksičkoga obilježja predočivosti na značenjsko procesiranje riječi. Leksičko obilježje predočivosti podrazumijeva mogućnost oblikovanja mentalne reprezentacije riječi, odnosno stupanj zamislivosti leksičke jedinice u mentalnom leksikonu. Sudionici ovoga pilot-istraživanja podijeljeni su u dvije skupine – ciljanu skupinu čine djeca s posebnim jezičnim teškoćama odrasla u dvojezičnome okruženju, a kontrolnu skupinu djeca s posebnim jezičnim teškoćama odrasla u jednojezičnome okruženju. U svakoj je skupini petero sudionika (po tri dječaka i dvije djevojčice) u dobi od osam do deset godina koji su uključeni u rehabilitaciju slušanja i govora. Istraživanje polazi od hipoteza da dvojezičnost neće utjecati na razumijevanje zadanih riječi te da će obje skupine ispitanika biti manje uspješne u zadacima s nisko predočivim riječima. Istraživanje se temeljilo na trima testovima preuzetim iz baterije testova PALPA (P sych o lin gu ist ic Asse ssm en t s of La n gua ge P ro ce ssin g in Ap h a sia (Ka y i d r. 19 92 ) ) koji su prevedeni na hrvatski jezik i prilagođeni hrvatskim govornicima. Zadatak Procjene auditivne sinonimije uključuje procese slušanja (auditivni modalitet), a zadaci Procjene pisane sinonimije i Test semantičkih asocijacija procese čitanja (vizualni modalitet). Prema varijabli predočivosti, ispitni je materijal organiziran u dvije skupine – visoko predočive riječi i nisko predočive riječi. Rezultati istraživanja interpretirani su prema modularnome mentalnom modelu opisanom u PALPA-i te razmotreni unutar teorije dvostrukoga kodiranja i modela višejezičnoga mentalnog procesiranja. Istraživanje utjecaja dvojezičnosti na značenjsko procesiranje visoko i nisko predočivih riječi ostvaruje doprinos razmatranjima mentalnoga leksikona te omogućuje dodatne smjernice rehabilitacijskim postupcima djece s posebnim jezičnim teškoćama. Literatura: Erdeljac, V. (2009) Mentalni leksikon. Ibis grafika: Zagreb. Gutierrez-Clellen, V.; Simon-Cereijido, G.; Wagner, C. (2008) Bilingual children with language impairment: A comparison with monolinguals and second language learners; Appl Psycholinguist; 29 (1); 3–19. Paradis, J. (2010) The interface between bilingual development and specific language impairment; Applied Psycholinguistics; 31; 3–28. Paradis, J. (2007) Bilingual children with specific language impairment: Theoretical and applied issues; Applied Psycholinguistics; 28; 551–564. Influence of imagebility on understanding Croatian words in bilingual and monolingual children with specific language impairment Previous research on performance of children with specific language impairment [SLI] has shown that there is no notable variability in word comprehension between bilingual and monolingual children (Paradis 2010) as both groups encounter same difficulties (Paradis 2007; Gutierrez-Clellen 2008). This study investigates whether there is a significant difference in written and spoken stimulus processing in Croatian between bilingual and monolingual children with SLI concerning the effect imageability has on the semantic processing of a word. Imageability is the degree of picturability of the lexical unit in the mental lexicon. Participants of this pilot study are divided in two groups – the target group consisting of children with SLI raised in bilingual environment and the control group consisting of children with SLI raised in monolingual environment. Both groups comprise of five participants (three boys and two girls) aged eight to ten all receiving listening and speech rehabilitation. Research is based on the hypotheses that bilingualism will not influence word understanding and that both 28 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS groups will be less successful on low imageable words tasks. The research is conducted on the basis of three tests from the battery of tests PALPA (Psych o ling u ist ic Asse ssme n t s o f La ng ua g e P ro ce ssing in Ap ha sia , K ay et a l.1 99 2 ), translated into the Croatian language and adapted for Croatian speakers. The listening processes (auditory modality) are tested by the Auditory Synonym Judgements test and the reading processes (visual modality) by the Written Synonym Judgements test and the Word Semantic Association test. The examining material is organized into two parts – high imageable words and low imageable words. Research results are interpreted according to the modular model described in PALPA considered within dual-coding theory and the model of multilingual processing. Our research into the effect bilingualism has on the semantic processing of high and low imageable words contributes to the theoretical discussions on mental lexicon as well as offers guidance for the rehabilitation of children with SLI. References: Erdeljac, V. (2009) Mentalni leksikon; Ibis grafika; Zagreb. Gutierrez-Clellen, V.; Simon-Cereijido, G.; Wagner, C. (2008) Bilingual children with language impairment: A comparison with monolinguals and second language learners; Appl Psycholinguist; 29 (1); 3–19. Paradis, J. (2010) The interface between bilingual development and specific language impairment; Applied Psycholinguistics; 31; 3–28. Paradis, J. (2007) Bilingual children with specific language impairment: Theoretical and applied issues; Applied Psycholinguistics; 28; 551–564. *** Ina Ferbežar Filozofska fakulteta v Ljubljani, Slovenija Jezični testovi: alat ili oružje jezične politike U suvremenome globaliziranom svijetu svjedoci smo svojevrsnog paradoksa: zbog sve intenzivnijih migracija države postaju sve više multilingvalne, a zbog jezičnih zahtjeva koje postavljaju novim građanima pokazuju se (ponovno) i težnje za jednojezičnošću. U procesima suvremene »glokalizacije« Republika Slovenija nije izuzetak: podaci posljednjih godina pokazuju da broj imigranata u Sloveniji raste, a istodobno se povećavaju službeni zahtjevi za znanjem slovenskoga jezika. Potvrda o tom znanju još je od 1992. godine uvjet za stjecanje slovenskoga državljanstva naturalizacijom, a druge države Europske unije uvode jezične zahtjeve za tzv. potrebe integracije tek u posljednjem desetljeću – i zaoštravaju ih iz godine u godinu; ne samo jezičnim ispitima, već i ispitima poznavanja države u koju useljenici imigriraju, njezina uređenja, kulture i društva. U članku će biti predstavljeni konkretni podaci i usporedbe u vezi s time. Jezično testiranje za stjecanje državljanstva ili za potrebe integracije zadire u osnovna ljudska prava i tako otvara brojna etička pitanja, a i pitanja pristupa jezičnom znanju, nastavnoj praksi i stvarnim komunikacijskim potrebama osoba koje polažu takve ispite. Jezični testovi u takvim okolnostima mogu biti koristan „alat“ u procesima uključivanja ljudi u društvo – međutim s druge strane mogu se zlorabiti kao opasno oružje za isključivanje iz društva. Language tests: a tool or a weapon of language policy In the modern, globalised world we are facing a unique paradox. Due to the increasing migration processes, countries are becoming increasingly multilingual; however, language requirements that the newcomers have to fulfil in host countries show the tendency to monolingualism. In these »glocalisation« processes Slovenia is no exception: recent data show that in the last few years the influx of migrants to Slovenia has been growing and that, in parallel, the official requirements relating to the Slovene language have been increasing (30 acts and regulations in 2002, more than 100 in 2012). Language proficiency in Slovene has been a prerequisite to applying for Slovenian citizenship by naturalisation since 1992; other European countries on the other hand have only begun to extensively introduce language requirements for the so-called integration purposes in the last decade. These requirements are being tightened from year to year: not only the language exams have been introduced in the countries traditionally open to migrants, but the newcomers also have had to demonstrate the knowledge of the host country’s culture, society, and its constitutional arrangement. In this contribution, some 29 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference relevant data are presented and certain comparisons made. Language testing for integration purposes significantly interferes with the human rights and hence raises various ethical questions, including those of access to language courses, of learning practices, and of actual communicative needs of potential test takers. In such circumstances, language tests can be used as a useful tool in the integration processes, but can also be misused as a dangerous weapon of exclusion. *** Zrinka Frleta Sveučilište u Zadru Prevoditelj, stroj, rezultat U današnje doba, kada se vrijeme mjeri u milisekundama, brzina dobivene informacije ili rezultata od neprocjenjive je vrijednosti. U tom je pogledu stroj uvelike nadvisio prevoditelja. U svakom drugom pogledu prevoditelj je u ogromnoj prednosti nad strojem. U ovom radu pokušat ću pokazati na relativno jednostavnim primjerima – prijevodima naslova filmova ili određenih pojedinačnih pojmova, kako je stroj ograničen na vrlo mali izbor mogućih prijevoda te da u mnogim slučajevima nije uopće moguće odabrati točan, a kamoli pravi prijevod. Naime, točnost prijevoda ne mora nužno biti i najbolja mogućnost prijevoda budući da u mnogim situacijama prijevod ovisi o jeziku na koji se prevodi. U tim situacijama prevoditelj je dužan ustrajno preispitivati svoj prijevod dok ga ne dovede do točke u kojoj se spajaju relativna točnost i duh jezika. Pri prevođenju prevoditelj će voditi računa o tri osnovna kriterija prevođenja: fonološki, semantički i pragmatični kriterij. Samo kao primjer navest ćemo prijevod filma Scary Movie. Većina programa za strojno prevođenje ostavit će ime filma u originalu bez obzira što prijevod tog filma na hrvatski glasi Mrak film. U tome se očituje ograničenost stroja i mogućnost prevoditelja da iskoristi navedene kriterije: poštuje se kratkoća naziva te se upotrebljava fonem r koji se nalazi i u originalu, poštuje se iako ne izravno i semantički kriterij budući da se strah (scary) vrlo često povezuje s mrakom, također se poštuje i pragmatički kriterij budući da je Scary Movie parodija koja obiluje scenama na koje bi komentar među mlađom populacijom bio upravo – Mrak! Translator, machine, result Nowadays, when time is measured in milliseconds, the speed of received information or results has become invaluable. In this respect, the machine has greatly surpassed the translator. In all other respects the translator has a huge advantage over the machine. In this article I will try to present that the machine is limited to a very small selection of possible translations and that in many cases it is not even capable of choosing the correct translation, let alone the correct one. I shall do so by using relatively simple examples - translations of film titles or certain individual terms. The accuracy of the translation may not necessarily be the best possibility for translation since in many situations the translation depends on the language that the text is being translated into. In these situations, the translator is obliged to perform a persistent questioning of his/her translation until it is brought to the point in which a relative accuracy and the spirit of the language are connected. While translating, the translator will take into account the three basic criteria of translation: phonological, semantic and pragmatic criteria. We will just give the example of the translation of the film title Scary Movie. Most programs for machine translation will leave the title of the film in the original regardless of the fact that the Croatian translation of the film title is Mrak film. This reflects the limitations of the machine and the ability of the translator to use the listed criteria: respect for the shortness of the title and the usage of the phoneme r which is contained in the original; respect, although not direct, for the semantic criteria since the fear (scary) is very often associated with darkness; there is also respect for the pragmatic criteria since Scary movie is a parody which abounds in scenes to which the comment of young people would be – Mrak! *** 30 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS Milica Gačić Učiteljski fakultet u Zagrebu European policy of multilingualism and of linguistic diversity The documents issued by the European institutions and organisations may be divided into three categories, based on their targeted addressees: - policy documents (the language policy documents and all-inclusive documents and publications), - teachers' documents (language teaching profession), and - learners' documents (LL and learners’ position improvement documents). Historically, the first documents issued by the political bodies of the Community/Union were the instruments defining the language policy of the Member States regarding the languages used in their official documents. Since those founding days, it has been possible to differentiate between several stages in the development of the EU language policy: - the period of the late 50s – the enacting of languages for the official use within the EEC member states, - the period after 1976 – characterised by an intention to make the protection of linguistic and cultural heritage one of the cornerstones of the European construction, - the period of the 1980s with intensive discussions about learning languages of the EC member states in other member states, and - the period after 2002 specific for the broadening of the EU view of multilingualism through the Barcelona goals, and embracing the idea of learning of non-European languages as important. Since 2007, when the Commissioner for Multilingualism was appointed for the first time , the awareness of the importance of the required language skills for economy, mobility and for social cohesion has constantly been raised. Europska politika višejezičnosti i jezične raznolikosti Dokumenti europskih institucija i organizacija mogu se svrstati u tri kategorije, ovisno kome su namijenjeni: - dokumente koji se odnose na jezičnu politiku i sveobuhvatne dokumente i publikacije, - dokumente koji se odnose na učitelje jezika) i - dokumente koji se odnose na učenike / one koji uče jezike i na poboljšanje njihova položaja. Povijesno gledajući, prvi dokumenti koje su prihvatila politička tijela Zajednice/Unije instrumenti su koji definiraju jezičnu politiku država članica o jezicima za korištenje u njihovim službenim dokumentima. Od tih osnivačkih dana moguće je razlikovati nekoliko faza u razvoju jezične politike Europske unije: - razdoblje kasnih 50-ih kad se donose propisi o jezicima za službenu upotrebu u državama članicama Europske ekonomske zajednice, - razdoblje nakon 1976. obilježeno nastojanjem da se zaštiti jezično i kulturno nasljeđe kao temelj izgrađivanja Europe, - razdoblje nakon 1980-ih u kojem se intenzivno raspravlja o učenju jezika država članica Europske zajednice u drugim državama članicama i - razdoblje nakon 2002. koje karakterizira šire gledanje europskih tijela na višejezičnost kroz barcelonske ciljeve te kroz prihvaćanje ideje važnosti učenja neeuropskih jezika. Od 2007., kada je prvi put imenovan Povjerenik za višejezičnost, stalno se podiže svijest o važnosti posjedovanja određenih jezičnih vještina zbog gospodarskih razloga, mobilnosti i socijalne kohezije. *** 31 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Angelina Gašpar Filozofski fakultet u Splitu Corpus-based bilingual terminology extraction The paper describes a methodology for bilingual terminology extraction and termbase building based on the terminological, lexical and pragmatic criteria along with the translator's knowledge and experience. The research work is conducted on the sentence aligned million- word Croatian-English parallel corpus of legislative texts, the first bigger corpus designed for this language pair so far. In order to assess the hybrid, statistical and linguistic approach as well as the tools for automatic term extraction, the automatically obtained lists of term candidates are compared to the manually created reference list. The term extraction includes multi-word units and singleword units corresponding to multi-word ones. The tools used in this research are: SDL Trados WinAlign (sentence alignment), SDLMultiTermExtract, and WordSmith (for statistically-based term extraction) and NooJ (linguistically-based environment). The evaluation is reported by statistical measures of precision, recall and Fmeasure. The language resources covering a specific domain speed up the translation process, reduce the cost and time and enable communication across different languages and cultures. Also, their application greatly facilitates machine translation and computer-assisted translation, information retrieval, building of multilingual term bases, glossaries and other resources which are prerequisite for the development of a language with insufficient linguistic resources, such as Croatian. Dvojezično crpljenje terminologije temeljeno na korpusu U radu se opisuje metodologija dvojezičnog crpljenja terminologije i izrade terminološke baze na temelju terminoloških, leksičkih i pragmatičkih kriterija te prevoditeljskog znanja i iskustva. Istraživanje se obavlja na hrvatsko-engleskom usporednom milijunskom korpusu pravnih tekstova sravnjenih na razini rečenica, prvom većem korpusu izgrađenom za ovaj jezični par, do sada. Za procjenu učinkovitosti kombiniranog statističkog i lingvističkog pristupa i alata za automatsko pronalaženje kandidata za termine, automatski dobiveni popisi uspoređeni su s ručno načinjenim referentnim popisom. Crpljenje termina uključuje višerječne jedinice i jednorječne jedinice čiji su ekvivalenti višerječni izrazi. Alati koji se koriste u istraživanju su: SDL Trados WinAlign (za rečenično sravnjivanje), SDLMultiTermExtract, i WordSmith (za crpljenje terminologije temeljeno na statistici) i NooJ (lingvistički pristup). Za procjenu rezultata koriste se statističke mjere preciznosti, odziva i F-mjera. Jezični resursi izgrađeni za jezik struke ubrzavaju proces prevođenja, smanjuju trošak i skraćuju vrijeme te omogućuju komunikaciju između različitih jezika i kultura. Također, njihova primjena znatno olakšava strojno prevođenje, računalno potpomognuto prevođenje, pretraživanje informacija, izradu višejezičnih baza, glosara i drugih jezičnih resursa koji su neophodni za razvoj jezika s nedostatnim jezičnim resursima kao što je hrvatski jezik. *** Tamara Gazdić-Alerić i Marko Alerić Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Ispitivanje sekundarne jezične kompetencije u vertikalnoj višejezičnosti Da bi se u nastavi hrvatskoga jezika utvrdili opseg i kvaliteta usvojenoga znanja, provode se usmena i(li) pismena ispitivanja. Ispitivanje znanja namijenjeno utvrđivanju stupnja ovladavanja hrvatskim standardnim jezikom, kao drugim materinskim jezikom u okomitoj višejezičnosti, nije samo postupak prema kojem učenike razvrstavamo i ocjenjujemo po znanju nego ono ima i bitnu ulogu u pribavljanju povratnih podataka koji su nastavnicima nužni za poboljšanje poučavanja, a učenicima kao povratni podaci koji ih motiviraju i vode u procesu učenja. Provjere znanja nam daju bitne podatke što su naši učenici naučili, koliko je kvalitetno njihovo znanje te koji je opseg naučenoga gradiva, tj. jesmo li postigli svoje ciljeve u poučavanju. U ovom će radu biti proučeni različiti materijali koji služe za provjeru usvojenosti normā hrvatskoga standardnoga jezika na osnovnoškolskoj razini. Cilj istraživanja također je i upozoriti na prihvatljivost/neprihvatljivost pismenih ispita 32 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS (testova), osobito u pogledu njihove primjerenosti dobi i spoznajnim mogućnostima učenika, kao i pokušati pridonijeti usustavljivanju i standardizaciji pismenih ispita (testova) za provjeru stupnja ovladavanja jezičnim znanjima, kao i istaknuti kako je prilikom utvrđivanja nacionalnih kompetencija nastavnika u obzir potrebno uzeti i kompetenciju izrade testova kao bitnu kompetenciju kojom budući nastavnici moraju ovladati. Korpus pismenih ispita (testova) bit će proučen: α) s obzirom na tipove zadataka kojima se u njima provjeravaju jezična znanja β) s obzirom na to u kojoj se mjeri provjeravaju teorijska, a u kojoj praktična jezična znanja χ) s obzirom na to koliko provjeravana znanja prate Nastavni plan i program za osnovnu školu (2006) i u njemu predviđene ishode učenja (obrazovna postignuća), budući da se ciljevi poučavanja trebaju, u skladu s međunarodnim dokumentima o obrazovanju, odrediti kao mjerljivi ishodi učenja (engl. learning outcomes). Examining secondary linguistic competence in vertical multilingalism Oral and written examinations are being carried out in the teaching of the Croatian language with the purpose of establishing the extent and quality of the acquired knowledge. Testing the knowledge of the Croatian standard language, as a second mother tongue within vertical multilingualism, is not only the process by which students classify and assess their knowledge, but it has an important role in providing feedback to the teachers who are necessary for the improvement of teaching and pupils as well as the feedback data that motivate and guide them in the learning process. Assessments provide us with important information that our students learn, how good their knowledge is, and what is the extent of their learning, i.e. we learn whether we achieve our goals in teaching. This paper will present various materials used for the purpose of testing the acquired norms of the standard Croatian language at elementary school level. The aim of this research is to warn of the acceptability/unacceptability of the written exams (tests), especially in terms of their adequacy with respect to the age and the cognitive capability of the pupils. Moreover, the research strives to contribute to the systematization and standardization of the written exams (test) used to check the level of mastery of various types of linguistic knowledge as well as to point out the need to look upon the competence of designing tests as an important competence which future teachers need to master. This should be taken into account when establishing the national competences of teachers. The corpus of written exams (tests) will be studied: a) with regard to the types of exercises used to test different types of linguistic knowledge b) with regard to how much the theoretical types as opposed to the practical types of linguistic knowledge are tested c) with regard to how much the types of knowledge tested are in accordance with the Primary School Curriculum (2006) and the learning outcomes (educational achievements) it presets; due to the fact that teaching aims should be defined as the measurable learning outcomes, in accordance with the international documents on education. *** Siegfried Gehrmann Učiteljski fakultet u Zagrebu Sprachenpolitik und Interesse oder warum das europäische Projekt am „Kampf der Sprachen“ scheitern kann Anders als es auf den ersten Blick den Anschein hat, ist die Sprachenpolitik der Europäischen Union keineswegs einheitlich, vielmehr ist sie entlang demokratie- und effizienzpolitischer Kriterien zahlreichen Widersprüchen unterworfen. Hiervon ist der Widerspruch zwischen den Empfehlungen der Europäischer Union, die Mehrsprachigkeit der europäischen Bürger durch das Erlernen von mindestens zwei Fremdsprachen in den nationalen Bildungssystemen zu fördern, und der Arbeitssprachenregelung in den Organen der Europäischen Union mit der Dominanz von Englisch als globale Kommunikationssprache nur der offensichtlichste. Der Beitrag untersucht die Argumentationslinien dieser Sprachenpolitik und konfrontiert sie mit den Interessen anderer 33 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference sprachenpolitischer Akteure wie denen der Nationalstaaten oder der wissenschaftlichen „community“, die scheinbar von nationalen Ideologien befreit sich der globalen „Lingua franca“ Englisch bedient, um schneller und effektiver die kommunikativen Ressourcen der internationaler Wissenschaft zu nutzen. Dies wirft eine Reihe von Fragen auf, die den Kern europäischen Projekts als Gemeinschaft von Gleichen betreffen: nämlich wie man mit sprachlicher, ethnischer und kultureller Heterogenität als Gründungsmythos der Europäischen Union im Kontext eines anderen Mythos, dem der Globalisierung, umgehen soll oder muss. Der Beitrag versucht, wesentliche Begriffe dieser Auseinandersetzung zu dekonstruieren und die hinter unterschiedlichen sprachenpolitischen Strategien verborgenen Interessen deutlich zu machen. Hierbei geht es im Wesentlichen um die Frage, wie wir das europäische Projekt in den nächsten Jahrzehnten gestalten wollen und mit welchen Konsequenzen zu rechnen ist, wenn wir uns auf die Seite einer bestimmten Sprachenpolitik schlagen, um das Kommunikationsproblem in der Europäischen Union zu lösen. Ein Fokus des Beitrags ist hierbei auf sprachenpolitische Implikationen der Wissenschafts- und Bildungspolitik in Europa gerichtet, die deshalb von besonderem Interesse ist, weil sie weitreichende Konsequenzen für das Gelingen oder Scheitern des europäischen Projekts, wie wir es bislang kennen, enthält. Jezična politika i interes ili zašto bi „borba jezika“ mogla dovesti do neuspjeha europskog projekta Drugačije nego što se na prvi pogled čini, jezična politika Europske unije nije ni u kojem slučaju jedinstvena. Ona je, naprotiv, prema demokratsko-političkim kriterijima i kriterijima političke učinkovitosti obilježena brojnim proturječjima. Pritom je proturječje između preporuka Europske unije o poticanju višejezičnosti europskih građana učenjem najmanje dvaju stranih jezika u nacionalnim obrazovnim sustavima i režima radnih jezika u organima Europske unije samo ono najočiglednije. U prilogu se istražuju argumentacijske linije te jezične politike i konfrontira ih se s interesima drugih jezičnopolitičkih aktera, kao primjerice onima nacionalnih država ili znanstvene zajednice koja se, prividno oslobođena nacionalne ideologije, služi engleskim kao globalnom linguom francom kako bi se brže i učinkovitije koristila komunikacijskim resursima međunarodne znanosti. To otvara niz pitanja koja se tiču srži europskog projekta kao zajednice jednakih, naime kako se treba i mora odnositi spram jezične, etničke i kulturne raznolikosti kao osnivačkog mita Europske unije u kontekstu jednog drugog mita, mita globalizacije. Prilog pokušava dekonstruirati bitne pojmove tog prijepora i pojasniti interese skrivene iza raznih jezičnopolitičkih strategija. Pritom se u biti radi o pitanju kako ćemo oblikovati europski projekt u sljedećim desetljećima i s kojim posljedicama moramo računati ukoliko se svrstamo na stranu neke određene jezične politike kako bismo riješili problem komunikacije u Europskoj uniji. Jedan od fokusa rada usmjeren je na jezičnopolitičke implikacije znanstvene i obrazovne politike u Europi koja je od posebnog interesa s obzirom da sadržava dalekosežne posljedice za uspjeh ili neuspjeh europskog projekta kakav za sada poznajemo. *** Marija Gjurašić Sveučilište u Dubrovniku Utjecaj promjene statusa (stručnoga) jezika iz obveznoga u izborni kolegij na nefilološkim fakultetima na ishode učenja odnosno razinu jezične kompetencije na stranom jeziku Učenje stranih jezika i jezična raznolikost (tj. višejezičnost) spadaju među glavne ciljeve jezične politike Europske unije po kojoj svako dijete u Europskoj uniji (prema odluci sa sjednice Europskoga vijeća u Barceloni 2002.) od malih nogu treba učiti materinski jezik uz najmanje dva strana jezika. Što se statusa (stručnoga) stranog jezika na visokoškolskim ustanovama (na nefilološkim fakultetima), međutim, tiče, on se uvođenjem Bolonjskoga procesa drastično pogoršao, i to u smislu da je strani jezik na većini nefiloloških fakulteta izgubio status obveznoga kolegija te da se njegova satnica (bilo da je riječ o obveznome ili izbornom kolegiju) uglavnom drastično smanjila. Primjerice, na ekonomskome odjelu Sveučilišta u Dubrovniku, koji je sljednik nekadašnjeg Fakulteta za turizam i vanjsku trgovinu Sveučilišta u Splitu, strani jezici gube status obveznoga kolegija. I to 34 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS umjesto dva (obavezna) strana jezika (kao dotad), od 2003. do 2013. moglo se učiti samo jedan (izborni) strani jezik (s time da je akademske godine 2013./2014. ponovo uvedena mogućnost izbora dvaju stranih jezika). Osim toga, u spomenutom desetogodišnjem razdoblju strani se jezik na ekonomskome odjelu učio umjesto (obavezno) osam semestara maksimalno tri semestra (izborno). Na pomorskom odjelu Sveučilišta u Dubrovniku strani je jezik (engleski), međutim, i nakon uvođenja Bolonjskoga procesa zadržao status obveznoga kolegija (šest semestara). Ovim radom namjerava se istražiti koliko je činjenica promjene statusa i satnice, odnosno duljine učenja stranoga jezika u razdoblju od 2003. do 2013. utjecala na ishode učenja, pri čemu će se kao mjerilo uzeti citiranost strane literature u završnim odnosno diplomskim radovima studenata na odjelima na kojima je strani jezik obvezan te citiranost iste na odjelima na kojima je strani jezik izborni kolegij. U istraživanju se također namjerava provesti anketa među studentima u kojoj bi se ispitalo njihovo mišljenje o pitanju utjecaja promjene statusa jezika na ishode učenja (odnosno na razinu jezične kompetencije na stranom jeziku) te važnost poznavanja (stručnih) stranih jezika u njihovoj budućoj profesiji. Rezultati tog istraživanja moći će se primijeniti u komparativnim studijama. Influence of the status change (from a mandatory to an optional course) of (technical) foreign language courses on learning in non-philological colleges Learning foreign languages and linguistic diversity (i.e. multilingualism) are two major goals of the European Union’s policy, according to which every child has to learn its mother tongue and at least two foreign languages. Regarding the status of (technical) foreign language courses in institutions of higher education (specifically, nonphilological colleges), their status has drastically deteriorated with the implementation of the Bologna Process. In most non-philological colleges foreign language courses have lost the status of a mandatory course and the number of course hours (for both mandatory and optional courses) has decreased considerably. For example, at the Faculty of Economy at the University of Dubrovnik, which is the successor of the former Faculty of Tourism and Foreign Trade at the University of Split, foreign language courses are losing the status of a mandatory course. Instead of taking two mandatory foreign language courses, from 2003 until 2013 students could only take one foreign language course which was optional (but in the academic year 2013/2014 the option to choose between two foreign languages was reinstated). Furthermore, in the aforementioned ten year period the foreign language course at the Faculty of Economics did not last eight semesters (like the mandatory course), it lasted for a maximum of three semesters (for the optional course). At the Faculty of Maritime Studies at the University of Dubrovnik the foreign language course (for English) kept its status of a mandatory course (over six semesters) even after the implementation of the Bologna Process. This study aims to explore how much have the change of status and the decrease in the number of course hours, i.e. the length of foreign language courses from 2003 until 2013, influenced the learning of a language by measuring the amount of quotes from foreign language literature in the theses of students taking mandatory foreign language courses and students taking optional foreign language courses. The researcher aims to do an opinion poll among the students to see what they think how the status change of foreign language courses has influenced the learning of a language and the importance of knowing a (technical) foreign language in their future profession. This study can also be applied in further similar comparative research. *** Tea Glavaš Hrvatsko vojno učilište Exploring the relationship between the learner self-concept and FL anxiety among adult EFL learners With the ongoing demand for language learning at adult age due to the pressures of the labour market, adult L2 motivation is emerging as an important niche of motivational research in SLA. Bearing in mind the recent developments in L2 motivational research (Dörnyei 2013, 2005; Mercer 2011; Ushioda 2009), this research attempts to explore the learner self-concept and its relationship to FL anxiety (Gardner and MacIntyre 1993) among adult EFL learners during an intensive language learning programme. Redifining Gardner's concept of integrativeness (Gardner 1985, 2010) Dörnyei approached L2 motivation in relation to the globalisation 35 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference processess with English as an international language without the native speaker community for the FL learner to identify himself with. Adopting Dörnyei’s (2005, 2009) two-fold FL learner self-concept (Ideal L2 Self and Oughtto L2 Self), this research aims at examining the developmental aspect of the learners’ evaluative feelings about themselves as FL learners, which are to have a beneficial effect on motivation, and their dynamic interplay with FL anxiety commonly perceived as having a hindering effect on the language learning process. All four language skills were taken into account when examining both the learners’ capability to envision themselves as successful language users as well as their FL anxiety. The sample included 10 adult EFL learners attending an intensive 5month language programme of 30 hours of instruction per week (6 hours a day). Quantitative data was collected five times during the programme (α=0.796, 0.822, 0.901) to follow the developmental aspect of both the FL selfconcept and FL anxiety, while the qualitative data was collected on three occasions (learners’ essays and openended questions). The results show a significant negative correlation between the Ideal L2 Self and FL anxiety with various patterns observed across the language skills in relation to individual differences such as age and gender. Odnos pojma o sebi kao inojezičnom govorniku i straha od jezika kod odraslih učenika Zbog rastuće potrebe za cjeloživotnim obrazovanjem motivacija odraslih za učenje stranih jezika zauzima sve važnije mjesto u istraživanjima motivacije unutar OVIJ-a. Uzimajući u obzir aktualna kretanja unutar motivacijskih istraživanja vezanih uz proces učenja stranog jezika (Dörnyei 2013, 2005; Mercer, 2011; Ushioda 2009), ovaj rad pokušat će istražiti odnos između pojma o sebi kao inojezičnom govorniku i straha od jezika (Gardner and MacIntyre, 1993) među odraslim učenicima engleskog jezika tijekom intenzivnog programa učenja. Redefinirajući Gardnerov koncept integrativnosti (Gardner 1985, 2010), Dörnyei promatra motivaciju za učenje stranoga jezika kroz prizmu globalizacijskih procesa u kojima engleski postaje međunarodni jezik čije je ovladavanje lišeno akulturacijskih težnji. Preuzimajući Dörnyeijev (2005, 2009) koncept inojezičnog pojma o sebi koji uključuje ono idealno te ono traženo inojezično „ja“, cilj je rada ispitati razvojni aspekt učenikove samopercepcije kao inojezičnog korisnika s jedne i straha od jezika s druge strane te njihovo međusobno djelovanje. Učenikova sposobnost stvaranja predodžbe o sebi kao inojezičnom govorniku, kao i strah od jezika, promatrani su kroz sve četiri jezične vještine kako bi se dobio jasniji uvid u moguće razlike između receptivnih i produktivnih jezičnih vještina u odnosu na učenikovu vizualizaciju sebe kao korisnika stranog jezika te potencijalnog straha koji se javlja prilikom ovladavanja istim. Uzorak je uključio 10 odraslih polaznika intenzivnog petomjesečnog tečaja engleskog jezika koji uključuje 30 nastavnih sati tjedno (6 nastavnih sati svaki dan). Kvantitativni podaci prikupljani su pet puta tijekom tečaja (α=.796, 0.822, 0.901) kako bi se pratili mogući razvojni aspekti kako pojmova o sebi tako i straha od jezika, dok su kvalitativni podaci prikupljani tri puta tijekom 5 mjeseci (učenički pismeni radovi i odgovori na pitanja otvorenog tipa). Rezultati pokazuju statistički znatnu negativnu korelaciju između idealnog inojezičnog ja i straha od istog te otkrivaju raznolike razvojne obrasce, ovisno o promatranoj jezičnoj vještini u odnosu na individualne razlike učenika kao što su spol i dob. *** Tanja Gradečak-Erdeljić i Ana Mikić Čolić Filozofski fakultet u Osijeku Računalno nazivlje i engleski kao profesionalna deformacija U radu ćemo predstaviti rezultate pilot istraživanja o uporabi anglizama iz područja računalnog nazivlja, kao i ekvivalentnih hrvatskih inačica u hrvatskom jeziku koje smo proveli među nastavnicima engleskog kao stranog jezika. U istraživanju se koristio višenamjenski upitnik temeljen na istraživanju Škifić i Mustapić (2012): u 1. dijelu upitnika od ispitanika se traže informacije o vlastitom spolu, dobi i navikama uporabe interneta; u 2. dijelu ispitanicima je ponuđen niz izraza (prilagođenih i neprilagođenih anglizama te domaćih izraza) za deset pojmova iz područja računalne tehnologije. Ispitanici moraju označiti jedan ili više izraza kojima se najčešće koriste; u 3. dijelu ispitanici na temelju niza ponuđenih ilustracija moraju ponuditi izraze kojima se koriste za pojedine predmete i operacije vezane uz računalnu tehnologiju; u 4. dijelu ispitanicima je ponuđen niz izraza (prilagođenih 36 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS i neprilagođenih anglizama te domaćih izraza) za pet pojmova iz područja računalne tehnologije u sklopu rečenica. Rezultati ukazuju na to da je, unatoč deklarativnom stavu ispitanika kako preferiraju uporabu hrvatskih izraza u svakodnevnom životu, profesionalna izloženost engleskom jeziku u velikoj mjeri omela nastavnike engleskog jezika u uporabi hrvatskih inačica, a za ponuđene je hrvatske inačice vrlo često izostao odgovarajući prijevodni ekvivalent na engleskom jeziku. Radi usporedbe i testiranja hipoteze o interferenciji stranog jezika kao jezika zanimanja ispitat će se i skupina nastavnika hrvatskog jezika kako bi se ustanovile razlike i sličnosti u procesima odlučivanja o odgovarajućem obliku leksema. Pri tome se za krajnji cilj ima ustanoviti koji su najpogodniji rječotvorni obrasci koji pridonose usustavljivanju hrvatskih inačica posuđenica iz engleskog jezika i u kojem smjeru se razvijaju međusobni odnosi engleskog i hrvatskog jezika u vrlo dinamičnom okružju računalnog nazivlja. Computer terminology and English as an occupational hazard The paper presents the results of a pilot research on the use of anglicisms in the field of computer terminology as well as their Croatian equivalents conducted among teachers of English as a foreign language. The research used a survey based on the study presented in Škifić and Mustapić (2012). In the first part of the survey the informants provide their personal information on age, sex and the use of the Internet. The second part offers a series of expressions (adapted and unadapted anglicisms) from the field of computer technology. The informants are to choose one or more expressions they use most frequently. In the third part the informants provide expressions for objects or operations from IT technology presented in different illustrations. In the fourth part they are offered to choose expressions (adapted and unadapted anglicisms) in the context of sentences. The results show that, in spite of the declarative standpoint of the informants that they use Croatian expressions in their everyday life, their occupational exposure to English has disrupted them to a high degree from using appropriate Croatian equivalents, and in the case of providing appropriate translation equivalents for Croatian expressions, they showed a high degree of insecurity. In order to compare the initial hypothesis of interference of a foreign language as a professional language, a group of teachers of Croatian will be tested in order to establish the differences and the similarities in the processes of decision making on the choice of appropriate lexemes. The final goal of the research is to establish the elements in choosing the most appropriate word-formational patterns conducive to creating the most successful and widely used Croatian equivalents for English borrowings as well as to establish in which directions the mutual relationship of the Croatian and English languages are likely to develop, especially in the context of a very dynamic field of computer terminology. *** Jagoda Granić Filozofski fakultet Splitu Stvarni odnos jezičnih većina i manjina Višejezičnost, odnosno jezična raznolikost, različita demografska distribucija govornika pojedinih idioma i, što je možda najvažnije, razlike u distribuciji društvene moći dovele su do nastanka jezične većine i manjine. Unatoč njihovu komplementarnom odnosu i postojećem konsenzusu u vezi s pojmom manjine kao marginalizirane, subordinirane i diskriminirane zajednice, manjinsko pitanje koje nadilazi pitanje minimalnog razumijevanja kulture i jezika i dalje ostaje problem u dokumentima europske jezične politike u kontekstu zaštite manjinskih prava i promoviranja višejezičnosti. Tome pridonosi činjenica da ne postoji ni univerzalno prihvaćena definicija koncepata manjine i manjinskih prava, kao niti univerzalno prihvaćena klasifikacija manjinā (stare, nove, vidljive, kompaktne, difuzne itd.), a problema ima i u terminologiji (regionalni i/ili manjinski jezici). Stvarni odnos jezičnih većina i manjina, koji inače definiraju njihove elite, manifestira se na različite načine s obzirom na komunikacijsku i simboličku dimenziju tog odnosa. Jezična manjina koja funkcionira samo u simboličkom, a ne i u komunikacijskom prostoru, brže se asimilira i vremenom nestaje, za razliku od one koja podjednako funkcionira i u jednom i u drugom prostoru. Relacije između jezične većine i manjine umnogome obilježavaju nacionalne ideologije koje se smatraju generatorima jezičnih manjina i njihove diskriminacije, ali i ''aktivni lingvicid'', odnosno iskorjenjivanje manjinskog jezika ili njegovo uklanjanje iz prostora javne komunikacije. Danas je mnogo češći i suptilniji ''pasivni lingvicid'' koji eksplicitno ne isključuje manjinske jezike iz javne komunikacije, 37 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference pa je riječ o tzv. ''pozitivnoj diskriminaciji'', ali im zato uskraćuje potporu. Upravo bi mehanizmi zaštite jezičnih prava trebali spriječiti bilo koji oblik lingvicida, trebali bi poticati integraciju, a spriječiti nasilnu asimilaciju te promovirati pozitivne državne politike prema manjinama. Konsenzus u procjeni minimalnih prava, dakako i onih jezičnih, koja bi svaka većina trebala garantirati svojim manjinama, ne upućuje samo na kodifikaciju manjinskih prava i poništavanje dvostrukih kriterija nego i na brigu za očuvanje jezične raznolikosti. The real relationship of language majorities and minorities Multilingualism, or rather language diversity, varying demographic distributions of speakers of one or another idiom, and, perhaps most important, differences in the distribution of social power have led to the existence of language majorities and minorities. Despite their complementary relationship and despite the present consensus about the notion of minorities as marginalized, subordinated, and discriminated communities, the "minority question" over and above the level of minimal understanding of culture and language continues to be a problem in documents on European language policy in the context of protection of minority rights and promotion of multilingualism. This is exacerbated by the fact that there is as yet no universally accepted definition of the concepts "minority" and "minority rights", nor any universally accepted classification of minorities (old, new, visible, compact, diffuse etc.); there are problems in terminology as well (regional and/or minority languages). The real relationship of language majorities and minorities, as defined by their own elites, is manifested in varying ways with regard to the communicative and symbolic dimension of the relationship. A language minority that functions only in symbolic space and not in communicational space is quick to assimilate and will disappear with time, unlike one that functions in both sorts of space. Majority-minority relations are heavily marked by national ideologies which can be seen as generators of language minorities and of discrimination against them, and even by "active linguicide", i.e. elimination of the minority language or its exclusion from the space of public communication. Much more frequent and subtle today is "passive linguicide", which does not explicitly exclude minority languages from public communication, but does "actively discriminate" and deprives them of support. Mechanisms of protection of language rights need to halt any sort of linguicide, to encourage integration, and to avoid forcible assimilation while promoting a positive state policy toward minorities. A consensus on defining the minimum of rights, including language rights, which every majority needs to guarantee to its minorities, requires not only the codification of minority rights and the abolition of double standards, but also explicit concern for the maintenance of language diversity. *** Ana Grgić i Milvia Gulešić Machata Filozofski fakultet u Zagrebu Brojna pitanja o brojevima: brojevne riječi i razine prema ZEROJ-u Na samome se početku učenja inoga jezika pojavljuje izrazita komunikacijska potreba za primanjem i proizvodnjom različitih brojevnih riječi. S druge strane, brojevne su riječi u hrvatskom jeziku (kao i u drugim slavenskim jezicima) morfološki i sintaktički vrlo složena vrsta, tj. imaju vrlo različita gramatička obilježja. To znači da je, kako bi se moglo sudjelovati u svakodnevnim razgovorima, potrebno ovladati brojnim morfološkim i sintaktičkim pravilima. Učenici hrvatskoga kao inoga jezika trebaju ovladati naprimjer brojevnim riječima koje imaju rod i brojevnim riječima koje ga nemaju, slaganjem imenice ili imenske sintagme s glavnim brojevima dva, tri i četiri, slaganjem imenice ili imenske sintagme s glavnim brojem pet i većim brojevima, pridjevskozamjeničkom sklonidbom po kojoj se sklanjaju neke brojevne riječi, sročnošću s brojevnim imenicama tipa dvoje i dvojica, itd. Nadalje, znanja o brojevnim riječima iz prvoga jezika učenika često nisu primjenjiva na hrvatski jezik. Uz to, ni opisi brojevnih riječi u priručnicima za hrvatski kao prvi jezik ne podudaraju se uvijek kada je riječ o brojevnim riječima. Da bi se rasvijetlile poteškoće u vezi s poučavanjem pojedine vrste brojevnih riječi i razradila metodologija ovladavanja njima, potrebno je odrediti kojim brojevnim riječima trebaju ovladati govornici na određenim razinama po ZEROJ-u (na kojoj se razini očekuje ovladanost glavnim brojevima; brojevima u datumima; brojevima u izražavanju vremena; sklonidbom brojeva jedan, jedna, jedno; sintagmama koje se 38 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS sastoje od glavnih brojeva i pridjeva, zamjenica i imenica; brojevnim imenicama itd.), tj. daju se prijedlozi i smjernice obrade brojevnih riječi na razinama od A1 do C2 po ZEROJ-u. U radu se također predlaže kada bi se u ovladavanju brojevnim riječima mogao primijeniti leksički pristup. Numerous questions on numbers: numerals and levels according to CEFRL At the very beginning of learning a foreign language, there is a distinct communication need to receive and produce different numerals. On the other hand, numerals in Croatian (as in other Slavic languages) are morphologically and syntactically very complex, i.e. they have very different grammatical features. That means that in order to participate in everyday conversations, one needs to master numerous morphological and syntactic rules. The students of Croatian as L2 should master, for instance, numerals that have gender and those that do not, the concordance of nouns or noun syntagms with cardinal numbers dva (Engl. two), tri (Engl. three), and četiri (Engl. four), the concordance of nouns or noun syntagms with cardinal number pet (Engl. five), and higher numbers, the adjective-pronoun declension according to which some numerals are declined, congruence with numeral nouns of the dvoje (Engl. two, n.pl.), and dvojica (Engl. two, m.pl.), type, etc. Furthermore, the knowledge of numerals from the student's L1 is often not applicable to the Croatian language. In addition, the descriptions of numerals in the handbooks of Croatian as L1 do not always coincide when it comes to numerals. In order to shed light on the difficulties related to teaching certain types of numerals, and to elaborate a methodology to master them, it should first be determined which numerals should be mastered by speakers at specific CEFRL levels (at which level is mastery of cardinal numbers expected; numbers in dates; numbers in expressing time; declension of the numbers jedan (Engl. one, m.sg.), jedna (Engl. one, f.sg.), jedno (Engl. one, n.sg.); syntagms that consist of cardinal numbers and adjectives, pronouns and nouns; numeral nouns, etc.), i.e. suggestions and guidelines are offered for the treatment of numerals on CEFRL levels A1 to C2. The paper also proposes when the lexical approach could be applied in mastering numerals. *** Daša Grković, Iva Pavić i Nikolina Sokolić Filozofski fakultet u Zagrebu Ortoepska prilagodba španjolskih imena u hrvatskom jeziku U radu će biti predstavljena ortoepska prilagodba španjolskih vlastitih imena u hrvatskome jeziku. Strano ime, iako gost u domaćem jeziku, ne ponaša se poput drugih posuđenica koje su opće imenice. S jedne strane, ono označava identitet imenovane osobe, a s druge strane, zbog obilježja jezika iz kojeg dolazi, govori nam o pripadnosti imenovanog određenoj društvenoj skupini koja se tim jezikom koristi (Ivas 2003). Upravo iz toga razloga, kompromisna prilagodba u obliku potpune fonološke (glasovne) prilagodbe te zadržavanje izvornog mjesta naglaska doima se kao optimalno rješenje. Osobito su zanimljive fonološke razlike konsonantskih i vokalskih sustava hrvatskog (Landau, Lončarić, Horga, Škarić 1995) i španjolskog (Martínez-Celdrán, Fernández-Planas, Carrera-Sabaté 2003) te razlike između odnosa grafema i fonema u jezicima. Uzrok većine pogrešno pročitanih ili bolje rečeno loše prilagođenih stranih imena leži u utjecaju grafije na sam izgovor. Tako se primjerice prezime Villa treba čitati kao [bilja], a ne [vilja]; ime Miguel kao [migel], a ne [miguel], kako se kod nas uvriježilo. Osim manjkave fonemske prilagodbe, ponekad dolazi i do pomicanja mjesta naglaska. Prema Španjolskoj kraljevskoj akademiji (2011) u španjolskome postoje dva pravila kojima određujemo naglašeni slog unutar riječi, npr. kod vlastitog imena Daniel mjesto naglaska nije na prvome [Dániel], nego na zadnjem slogu [Daniél]. Kako bi se strano ime što bolje prilagodilo domaćem jeziku, valja se u što manjoj mjeri oslanjati na grafiju te poznavati osnove pravopisa i fonološki sustav jezika iz kojega ime dolazi. Orthoepic adaptation of Spanish names in the Croatian language This paper will deal with the orthoepic adaptation of Spanish names in the Croatian language. Foreign name, even though it is a guest in the domestic language, does not behave like other loan words. On one hand, it signifies the identity of the named person and on the other hand, due to the characteristics of the language it comes from, it tells us about the specific social group a person with a foreign name belongs to (Ivas 2003). Precisely for that reason, a compromise adaptation that refers to the complete phonological (sound) adaptation 39 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference and retention of the native place of accent appears to be the optimal solution. Phonological differences of consonantal and vowel systems between the Spanish (Martínez-Celdrán, Fernández-Planas, Carrera-Sabaté 2003) and Croatian languages (Landau, Lončarić, Horga, Škarić 1995) are especially interesting as well as the grapheme-phoneme relation in the languages. The influence of orthography is the cause of erroneously read or badly adapted foreign names. For example, the surname Villa should be read as [bilja], and not as [vilja]; the name Miguel as [migel], and not [miguel], as it took roots in our language. Apart from the deficient phonemic adaptation, the place of the accent sometimes also changes. According to the Spanish Royal Academy of Language (2011) the Spanish language has two rules that determine which syllable needs to be stressed. For example, in the name Daniel the stress is on the final syllable [Daniél] and not on the initial [Dániel]. To adapt a foreign name correctly, one should not relay on orthography, but have the knowledge about orthography and the phonological system of the language the foreign name comes from. *** Petar Hategan Universitatea din Bucureşti, Romania Od mjesnoga govora manjine do jezičnih i društvenih kompetencija Cilj je izlaganja pružiti okvirni prikaz položaja manjinskoga jezika u odnosu na standardne jezike u višejezičnoj sredini na primjeru učenika pripadnika hrvatske manjine u Rumunjskoj te iznijeti mogući način postizanja jezičnih i društvenih kompetencija. Djeca pripadnika hrvatske manjine u Rumunjskoj gotovo u svakom mjestu govore drukčijim mjesnim govorom, polaze u školu bez znanja rumunjskog jezika, u školi počinju učiti hrvatski standardni jezik, čuju rumunjski kolokvijalni i šatrovački govor te uče standardni rumunjski jezik. Imajući u vidu činjenicu da Hrvati žive u ruralnim sredinama u kojima prevladava usmena kulturna tradicija, redovito u njihov jezik i govor ulaze sve moguće interferencije i transferencije (od leksičko-semantičkih, preko fonetskih i gramatičkih do onih ortografskih) i manji broj ih se ispravno i potpuno služi s najmanje jednim od dvaju jezika. Budući da su i sintagme poput interkulturalnog kurikuluma, kulturnog pluraliteta, kulturnog identiteta više normativne kategorije, a manje realne i činjenične, među glavne se ciljeve ovog izlaganja ubrajaju sustavni pristup odrednicama navedenih sintagmi te iznošenje načina kako potaknuti, provesti i razviti jezične i društvene kompetencije u dvojezičnoj sredini. Trajna podrška dopunske nastave hrvatskog jezika i književnosti među Hrvatima u Rumunjskoj, koju već godinama pruža Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, jedno je od mogućih polazišta prema realnoj pojavi jezičnih i društvenih kompetencija pojedinaca i hrvatskih manjinskih zajednica razvijenoga kulturnoga i nacionalnog identiteta društva različitosti. Kombiniranje kvalitativnoga (osobito naturalističkoga) i kvantitativnog pristupa kreativnom edukacijskom činu; osobni kontakt i uvid u problem, induktivni pristup, dinamičnost, empatijska neutralnost i fleksibilnost te razvojni pristup putem promatranja, intervjuiranja – nestrukturiranoga, polustrukturiranoga i strukturiranoga – prikupljanja dokumenata i artefakata predstavljaju metode traženja mogućih konkretnih rješenja za praksu. Primijenjeno akcijsko istraživanje smatramo najprimjerenijim za postizanje cilja prijelaza iz mjesnoga govora do navedenih kompetencija. Polazište ovog rada predstavlja sociološka studija provedena tijekom 2013. na uzorku od 3 % hrvatskog stanovništva (156 ispitanih). Rezultati studije pokazuju visoku svijest Hrvata o svom hrvatskom identitetu te o hrvatskom jeziku kao najreprezentativnijem elementu etničke zajednice Hrvata u Rumunjskoj. Tako da na pitanje: Što Hrvatska predstavlja za Vas?, 66,03 % (103) ispitanika odgovorilo je da Hrvatska predstavlja: Povijest svojih predaka i svog jezika, a na upit: Koji je prema Vašem mišljenju najreprezentativniji element etničke skupine Hrvata u Rumunjskoj?, njih je 60,26 % (94) odgovorilo – materinski (hrvatski, op. P.H.) jezik. Interdisciplinarno utemeljen nastavni plan i program čiji bi sastavni dijelovi sadržaja bili jezični (jezičnokomunikacijski, literarni, lingvistički, stilistički) elementi te povijesni, zemljopisni, umjetnički, kulturni i civilizacijski elementi dviju sredina utemeljenih na konfrontativno-kontrastivnom pristupu i komunikacijski realnim i potencijalnim situacijama omogućio bi nam zadržavanje visokih rezultata, ali istodobno bi nam osigurali preduvjet porasta jezično i društveno kompetentnih pripadnika te etničke zajednice. Nizom bi teorija (biheviorističkom, strukturalnom, biološkom, teorijom značenja) usvajanja jezika trebao biti upoznati svi nastavnici (treba istaknuti sustavno osposobljavanje nastavnika za rad u višejezičnim i višekulturnim sredinama) koji rade s dvojezičnom djecom. 40 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS From the local language of the minority to social and language competences The aim of the presentation is to give the general outline of the position of minority language with regard to standard languages, in a multi-linguistic area, exemplified by students belonging to the Croatian minority in Romania, as well as to propose a possible way of mastering language and social competences. The children of the members of the Croatian minority in Romania, speak a different local language almost everywhere; they begin school without any knowledge of Romanian, during school they begin to learn the Croatian standard language, they hear colloquial Romanian as well as slang, and learn the standard Romanian language. Keeping in mind the fact that Croatians live in rural areas in which cultural tradition and word of mouth dominate, it is common that all possible interference and transference enter their speech (from the lexical-semantic, through the phonetic and grammatical, to the orthographic ones). However, a small number of speakers use them correctly and fully with one of the two languages. Since phrases such as intercultural curriculum, cultural plurality, cultural identity are more normative categories and less realistic and factual, this paper also aims to provide a systematic approach to the provisions of the above phrases and a presentation of ways to encourage, implement and develop language and social competence in a bilingual environment. Ongoing support for the additional teaching of the Croatian language and literature among the Croats in Romania, which has for years been provided by the Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia, is one of the possible starting points towards the real appearance of language and social competence, among individuals and Croatian minority communities with a developed cultural and national identity, of a diverse society. Combining qualitative (especially naturalistic) and quantitative approaches to a creative educational act: personal contact and insight into problems, inductive approach, dynamic, empathic neutrality and flexibility as well as a developmental approach through monitoring, interviewing - unstructured, semistructured and structured - collection of documents and evidence, represent a method of searching for possible concrete solutions for practice. We consider applied research - active research - to be most appropriate for accomplishing the task of transitioning from local speech to the competence described above. The starting point of this work is the sociological study done throughout 2013 on a sample of 3% of the Croatian population (156 interviewed). The results of the study show a high awareness of Croatians about their Croatian identity as well as the Croatian language as the most representative element of the Croatian ethnic community in Romania. So, to the question: What does Croatia represent to you?, 66.03% (103) respondents answered that Croatia represents: The history of their forefathers and their language, and for the question: In your opinion what is the most representative element of the Croatian ethnic community in Romania?, 60.26% (94) answered - mother tongue (Croatian, op. P.H.). The starting point would be an interdisciplinary-based curriculum whose contents would be linguistic (linguisticallycommunicational, literal, linguistic, stylistic) elements and historical, geographical, artistic, cultural and civilisational elements of the two environments, based on the contrastive-confrontational approach and realistic, and potential, communicational situations. Through a series of theories (behaviourist, structural, biological, theory of meaning) the adoption of speech should be familiarised to all teachers (to highlight the systematic training of teachers to work in multilingual and multicultural environments) working with bilingual children. *** Irena Horvatić Čajko Pravni fakultet u Zagrebu Ovladavanje trećim jezikom (J3) uz višejezični pristup – rezultati eksperimenta Polazeći od ideje prave višejezičnosti (materinski jezik + dva strana jezika) (Europska komisija 1995, Bausch 2003, Gehrmann 2005), jezikoslovci i glotodidaktičari istražuju specifičnosti ovladavanja trećim jezikom kako bi došli do spoznaja o učinkovitom stjecanju višejezične kompetencije. Istraživanje ovladavanja J3/Jn (Third Language Acquisition) u međuvremenu se razvilo u samostalno istraživačko područje. Rezultati istraživanja (Hufeisen/Jessner 2001; De Angelis/Dewaele 2009; Hufeisen 2008) pokazuju da međujezično povezivanje pridonosi učinkovitijem učenju jezika. Pitanje je povezuju li učenici spontano svoja jezična znanja ili pritom trebaju potporu. Hufeisen (2006) smatra da se u učenika može probuditi potencijal sinergije jezičnih (pred)znanja, da učenike treba ohrabriti da posegnu za postojećim jezičnim znanjem. U izlaganju se prikazuje eksperiment zasnovan na hipotezi – dodatni jezični unos usmjeren na komparativan rad u ovladavanju jezičnim 41 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference znanjima intenzivira uporabu jezičnih predznanja i pozitivno utječe na razvoj kompetencije u J3. Sudionici eksperimenta su petnaestogodišnjaci kojima je materinski jezik hrvatski (J1), a nakon engleskog kao J2 u prvom razredu srednje škole počinju učiti njemački kao J3. Eksperimentalna skupina (ES) pet je mjeseci radila na zadacima međujezičnog uspoređivanja na više jezičnih razina (leksik, morfologija, sintaksa, tekst). U inicijalnoj fazi istraživanja rabljeni su sljedeći instrumenti: upitnik za učenike, test jezičnog prijenosa i inventar strategija učenja jezika (Oxford 1990). U završnom ispitivanju nakon eksperimenta rabljen je i test jezične kompetencije u J3. Rezultati su pokazali da je u sudionika ES u primjeni jezičnog prijenosa utvrđena statistički značajna razlika na leksičkoj razini, da su i na drugim jezičnim razinama bolji, da češće primjenjuju kognitivne strategije i strategije nadoknađivanja te da je njihov rezultat u testu jezične kompetencije u njemačkom kao J3 bio bolji nego kod kontrolne skupine. U daljnjim bi istraživanjima bilo važno analizirati učinak višejezičnih pristupa u nastavi stranog jezika temeljem longitudinalnih studija te pritom uzeti u obzir različite kombinacije jezika. Sprachenübergreifendes L3-Lernen – Ergebnisse eines Experiments Ausgehend von der Idee der sog. echten Mehrsprachigkeit (Muttersprache + zwei Fremdsprachen) (Europäische Kommission 1995; Bausch 2003; Gehrmann 2005), erforschen Sprachwissenschaftler und -didaktiker Spezifika des Erlernens einer dritten (L3, Ln) Sprache, um Erkenntnisse darüber zu gewinnen, wie man mehrsprachige Kompetenz effizient erlangt. Erforschung der L3-Aneignung (TLA − Third Language Acquisition), hat sich inzwischen zu einem selbstständigen Gebiet entwickelt. Forschungsresultate (Ringbom 1987; Hufeisen/Jessner 2001; De Angelis/Dewaele 2009; Hufeisen 2008) zeigen, dass Brückenbildung zwischen einzelnen Sprachen zum effizienteren Sprachenlernen führt. Die Frage ist, ob Lernende spontan sprachenübergreifend denken und handeln oder dabei Unterstützung brauchen. Hufeisen (2006) meint, das Potential der Synergiebildung könne in den Lernenden geweckt werden, man solle sie ermuntern, auf ihr vorhandenes Sprachwissen zurückzugreifen. Im Beitrag wird über ein Experiment berichtet, das auf der Hypothese beruhte – der zusätzliche sprachliche Input ausgerichtet auf vergleichende Spracharbeit intensiviert die Nutzung sprachlicher Vorkenntnisse und beeinflusst positiv die Entwicklung der L3-Kompetenz. Am Experiment nahmen 15-jährige Deutschlernenden teil (DaFnE-Konstellation mit Kroatisch als L1). Die Experimentalgruppe arbeitete fünf Monate an sprachenvergleichenden Aufgaben (Lexik, Morphologie, Syntax, Text). Vor dem Experiment wurden in der Eingangsuntersuchung folgende Instrumente eingesetzt: Fragebogen, Test des interlingualen Transfers und Inventar der Sprachlernstrategien (Oxford 1990). In der Abschlussuntersuchung kam außer den erwähnten Instrumenten noch ein Test der Sprachkompetenz in Deutsch als L3 dazu. Ergebnisse haben gezeigt, dass bei den Teilnehmenden der Experimentalgruppe im Vergleich zu der Kontrollgruppe ein signifikanter statistischer Unterschied auf der lexikalischen Ebene bei der Anwendung des sprachlichen Transfers festgestellt wurde, dass sie auf anderen Sprachebenen auch besser waren, dass sie mehr kognitive und kompensatorische Sprachlernstrategien einsetzten und dass ihr Resultat im Test der deutschen Sprache besser war als bei der Kontrollgruppe. In weiteren Untersuchungen wäre es wichtig, die Wirkung sprachenübergreifender Ansätze im FSU in longitudinalen Studien zu analysieren und dabei unterschiedliche Sprachkombinationen einzubeziehen. *** Miroslav Hrdlička Filozofski fakultet u Zagrebu Jezični identitet Kašuba Većinu suvremenih nacija odlikuje obilježje multikulturalnosti, što nerijetko ukazuje na činjenicu da unutar političke zajednice egzistira više od jedne etničke skupine (Blažević, Rončević, Šepić 2007). Kao primjer zajednice čiji je identitet u velikoj mjeri određen jezikom/govorom njezinih pripadnika možemo istaknuti Kašube, etničku skupinu nastanjenu u Poljskoj čija povijest i kulturne osobitosti nisu poznate izvan krugova malobrojnih stručnjaka, te koja se služi idiomom čiji status još uvijek izaziva prijepore među jezikoslovcima zainteresiranima za kašupsku tematiku. Pogled na status skupine, kao i samoga jezika, mijenjao se kroz povijest, a do većih je 42 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS pozitivnih pomaka došlo nakon promjene političkoga sustava u Poljskoj 1989. godine. Idiom, „koji se donedavno definirao u širokom rasponu odrednica – kao dijalekt / etnolekt / jezik, odnosno kao književni jezik / književni mikrojezik / književna kašupština“ (Sesar 2009) svoje je mjesto pronašao u Zakonu o nacionalnim i etničkim manjinama te o regionalnom jeziku Republike Poljske. Kašupsko pitanje time nije do kraja riješeno, a kao jedan od problema javlja se i sam termin regiolekt koji zbog njegove višeznačnosti određeni broj lingvista ne prihvaća (Sesar 2003). I dok stručnjaci i zanesenjaci nastoje spasiti kašupski jezik i proširiti prostor njegove upotrebe, mlađe se generacije sve češće svoga jezika srame i izbjegavaju ga koristiti izvan obiteljskog okružja, jer ga vežu uz seosku sredinu (Treder 2000). Time se ograničavaju mogućnosti samoga jezika i njegov se društveni položaj narušava. Svrha je ovoga rada nadovezati se na postojeću literaturu vezanu uz kašupski jezik na hvatskome jeziku te pokazati njegovu sociolingvističku situaciju, kao i pokušati (nanovo) otvoriti pitanja važnosti jezičnog, ali i kulturnog identiteta u višejezičnim zajednicama. Language identity of the Cassubians The majority of modern nations are multicultural, which often points to the fact that there is more than one ethnic group inside the political community (Blažević, Rončević, Šepić 2007). As an example of a community whose identity is largely determined by the language / speech of its members, we can point out the Cassubians, an ethnic group located in Poland, whose history and cultural characteristics are not known outside the circle of very few specialists. The Cassubians use an idiom whose status still causes controversy among linguists interested in this subject. The Perspective on the group's status, as well as on the language itself, has changed through history, with more significant positive changes occurring after the shift of the political system in Poland in 1989. The idiom, “which was until recently defined by a wide range of qualifications – as a dialect / ethnolect / language, or as a literary language / literary microlanguage / literary Cassubian“ (Sesar 2009), found its place in the Law on national and ethnic minorities and the regional language of the Republic of Poland. However, the Cassubian question was not thereby completely resolved. The very term regiolect presents one of the problems, given that it is not accepted by some linguists due to its ambiguity (Sesar 2003). While specialists and enthusiasts endeavor to save the Cassubian language and to expand the context of its use, younger generations have become increasingly ashamed of their language and avoid using it outside their family enviroment, because they associate it with a rural enviroment (Treder 2000). The language potential is thus being limited and its social status undermined. The purpose of this paper is to contribute to the existing Croatian literature on the Cassubian language and to explain its sociolinguistic situation, as well as to try to (again) open up questions about the importance of language and cultural identity in multilingual communities. Snježana Husinec Pravni fakultet u Zagrebu Njemački utjecaj na nazivlje hrvatske sudske prakse u razdoblju od 1848. do 1918. Stvaranje modernog hrvatskog pravnog nazivlja započelo je sredinom 19. stoljeća nakon uvođenja hrvatskog kao službenog jezika u javne službe, a njegovo usustavljivanje trajalo je uglavnom do 1918. godine. Prije uvođenja hrvatskog jezika njemački je jezik, uz latinski, imao dominantnu ulogu u Hrvatskoj. Svi važeći zakoni bili su tada na njemačkom jeziku, a tijekom više povijesnih razdoblja prije polovice 19. stoljeća njemački jezik bio je i jezik sudstva. Stoga se pravno nazivlje u Hrvatskoj razvijalo dijelom prema njemačkom predlošku. Tako je 1850-ih nastao prvi njemačko-hrvatski rječnik pravnih i političkih naziva Juridisch-politische Terminologie für die slavischen Sprachen Österreichs, a na hrvatski su prevođeni i najveći i najvažniji austrijski zakoni poput Obćeg gradjanskog zakonika, Gradjanskog parbenog postupnika, Kaznenog zakona o zločinstvih, prestupcih i prekršajih i drugih. Time su mnogi pravni instituti po prvi put dobili svoje hrvatske nazive. Ovaj rad predstavlja rezultate istraživanja njemačkog utjecaja na hrvatsko pravno nazivlje koje je rabila sudska praksa u razdoblju od 1848. do 1918. godine. Cilj istraživanja bio je utvrditi koje je njemačke leksičke elemente preuzela sudska praksa i ugradila u hrvatski pravni jezik tijekom promatranog razdoblja, koliki je bio izravni, a koliki neizravni njemački utjecaj, u kojoj mjeri su se upotrebljavale njemačke prevedenice te kakve su one bile po vrsti. Budući da je postojao neposredan jezični dodir između njemačkog i hrvatskog jezika na polju prava, polazi se od hipoteze da je njemački jezik, usprkos izraženom jezičnom purizmu, izvršio određeni utjecaj na hrvatsko pravno nazivlje. Navedena hipoteza provjerava se kvalitativnom dijakronijskom analizom sadržaja punomoći pisanih na hrvatskom jeziku od početka 1850-ih do 1918. godine. Prikazano istraživanje daje potpuniji uvid u oblikovanje i 43 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference razvoj znanstvenog i strukovnog nazivlja na polju prava te omogućuje stjecanje novih spoznaja o razvitku hrvatskog pravnog nazivlja u okviru standardizacije hrvatskog jezika. The German influence on the terminology of the Croatian judiciary in the period between 1848 and 1918 The creation of the modern Croatian legal terminology started around the middle of the 19 th century after the introduction of Croatian as an official language in the public sphere. The systematisation of the same terminology lasted mainly until 1918. Before the mid-19 th century the dominant languages in Croatia were Latin and German. All the laws that were in force at the time were written in German. During certain periods before 1850 German was also the language of the Croatian judiciary. Therefore, Croatian legal terminology was partly based on German. During the 1850s the first German-Craotian dictionary of legal and political terms Juridischpolitische Terminologie für die slavischen Sprachen Österreichs was compiled, and the main Austrian laws such as the Civil Code, the Code of Civil Procedure, the Criminal Code, etc. were translated into Croatian. Many legal instruments were assigned their Croatian terms for the first time. This paper presents results of a research on the German influence on the Croatian legal terminology used by the judiciary between 1848 and 1918. The research aims to determine: which German lexical elements were taken over and built in the Croatian legal language during the observed period; the intensity of the direct and indirect German influence; the types of the used German calques and their frequency. Since German and Croatian were in direct contact in the field of law, the research hypothesis is that, despite the strong linguistic purism, German has influenced Croatian legal terminology. The research questions are investigated by the method of qualitative diachronic analysis of powers of attorney written in Croatian between 1850 and 1918. The presented research offers an additional insight into the creation and development of the Croatian scientific and technical terminology in the field of law and provides new understanding of the development of the Croatian legal terminology within the process of standardization of the Croatian language. *** Iva Ivanković Dječji vrtić Potočnica, Zagreb Pristupi dvojezičnom obrazovanju u Hrvatskoj Polazeći od suvremenih interpretacija dvojezičnosti i prikaza najčešćih modela dvojezičnog obrazovanja u svijetu, u radu se problematizira dvojezičnost iz sociolingvističke i interkulturalne perspektive te daje pregled dvojezičnih modela nastave u Hrvatskoj uključujući i modele nastave na jezicima i pismu pripadnika nacionalnih manjina. Unatoč legislativnoj opredijeljenosti Hrvatske kao multikulturalne zemlje u kojoj se svakom građaninu jamče temeljna prava i slobode neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, te usmjerenosti obrazovne politike prema razvoju višejezične i interkulturalne kompetencije, razvidna je potreba za unaprjeđivanjem pristupa dvojezičnoj nastavnoj praksi. Dostupni podatci (podatci Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta) pokazuju tendenciju porasta broja djece predškolske dobi u ovladavanju stranim jezicima u sklopu redovitoga programa u dječjim vrtićima ili kao kraćeg programa izvan redovitog programa, a demografske i kulturološke promjene u Hrvatskoj, uvjetovane ponajviše globalizacijskim procesima, također pokazuju sve veću potrebu za novim pristupima dvojezičnom obrazovanju. Kada se govori o pristupima dvojezičnom obrazovanju u hrvatskom odgojno-obrazovnom sustavu, uglavnom se misli na organizaciju nastavnog procesa na jezicima i pismima nacionalnih manjina, budući da jedan od modela takve nastave uključuje dvojezičnu nastavu. Međutim, podatci pokazuju da je upravo najmanji broj škola programski usmjerenih na dvojezično obrazovanje. Isto tako, evidentan je relativno malen broj škola koje su kurikulumski usmjerene prema programima dvojezične nastave za učenike koji nisu pripadnici nacionalnih manjina. S obzirom na sve veći interes učenika za razvoj jezičnih i komunikacijskih kompetencija u dva ili više jezika, a što je i od općeg društvenog interesa, ovim radom nastoji se dati prikaz postojećih modela dvojezičnog obrazovanja u Hrvatskoj te apostrofirati nužnost daljnjeg promišljanja o mogućim pristupima dvojezičnom obrazovanju u kontekstu hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava. 44 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS Approaches to bilingual education in Croatia Considering contemporary interpretations of bilingualism and an overview of most common models of bilingual education in the world, bilingualism is discussed from sociolinguistic and intercultural perspectives. A review of actual models of bilingual education in Croatia is given, including models of education for pupils who are members of national minorities. In spite of the legislative orientation of Croatia as a multicultural country, where each citizen is entitled to basic human rights, regardless of his race, color of skin, sex, language, religion, political or any other belief, and orientation of educational policy towards the development of multilingual and intercultural competences, the approaches to bilingual education need to be improved. Available data (Ministry of Science, Education and Sports) show a tendency to increase the number of preschool children learning at least one foreign language in the regular program or short course programs. The demographic and cultural changes in Croatia, mostly caused by globalization processes, witness an increasing need for new approaches to bilingual education as well. When approaches to bilingual education are discussed in the framework of Croatian educational system, they are most commonly associated with models of education for members of national minorities, as one of these models includes bilingual classes. However, data show that a minority of schools provide bilingual education. A small number of schools which enrol pupils who are not members of national minorities but tend to become bilingual through education are evident as well. Considering the increasing interest of pupils for the development of language and communication competences, which is in the interest of the society as well, the main issue of this paper is to give an overview of current models of bilingual education in Croatia and to emphasize the need for further consideration of possible approaches to bilingual education in the context of Croatian educational system. *** Zrinka Jelaska i Dora Vuk Filozofski fakultet u Zagrebu Nasljedni govornici i njihov hrvatski jezik – utjecaj jezične povijesti na pisanu proizvodnju Položaj materinskoga jezika u višejezičnosti pojedinca općenito, ali i hrvatskoga u različitim društvenim i jezičnim okolnostima, može se proučavati na različite načine. U ovomu se radu raščlanjuju neki odgovori nasljednih govornika hrvatskoga raspoređeni u pet tematski jedinica (podatci o meni, o majci, o ocu, o obitelji i položaju hrvatskoga tijekom života, osobito školovanja). Dobiveni su opširnom anketom koju je ispunilo 40 ispitanika, po deset srednjoškolaca i studenata iz Austrije i Mađarske. Raščlanjeni se odgovori uspoređuju s tipičnim inojezičnim razvojem, a potom se raščlanjuju pisani tekstovi ispitanika kojim su opisivali isti strip. Jezična se građa raščlanjuje prema nekoliko obilježja, kvantitativno (duljina teksta, leksička složenost, sintaktička složenost) i kvalitativno (odabir riječi, točka gledišta). Obilježja pisane građe promatraju se u odnosu na podatke dobivene upitnikom. Među pojedinim radovima u sve četiri skupine uočavaju se razlike koje proizlaze iz obilježja svakoga pojedinca. No ako se radove objedini u skupine prema jeziku i dobi, pokazuju se zanimljive grupne razlike. Bilo je očekivano da će u obje jezične skupine broj pojavnica biti uočljivo veći kod studentske skupine od učeničke, što se i potvrdilo. Međutim, nije bila očekivana uočljiva jezična prednost u proizvodnji mađarskih nasljednih govornika u odnosu na austrijske. Pisani su tekstovi mađarskih učenika kao skupine po nekoliko istraživanih obilježja vrlo slični tekstovima austrijskih studenata. Iako broj ispitanika nije dovoljno velik da bi se izvukli općeniti zaključci, u radu se osim utjecaja formalnoga školovanja u odnosu na rješavanje proizvodnoga zadatka uočavaju i sklonosti proizišle iz društvenojezičnoga položaja hrvatskoga. Heritage speakers and their Croatian language – the influence of language history on written language production The status of a mother tongue within plurilingual speakers in general and Croatian in particular could be analyzed from different points of view. This paper analyses some data collected from the answers of Croatian heritage speakers grouped under five headings (data on myself, my mother, father, family, Croatian language, particularly during schooling). They were gathered by means of a questionairre filled by 40 subjects, high-school and college students from Austria and Hungary. The answers are compared to the elicited language production 45 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference where the same five drawings were described. A few quantitative (length, lexical complexity, syntactic complexity) and qualitative (vocabulary choice, point of view) features were analyzed. When compared individually, members of all four groups had various results caused by individual differences. The comparison of groups separated by language and age revealed interesting results. In both language groups (German and Hungarian) college students as a whole produced longer texts, which was expected. However, the comparison shows that Hungarian high-school students are more similar to Austrian college students than to Austrian highschool children in several features: the number of tokens, number of lemmas, number of lexical words and consequently lexical density. The explanation of these results in elicited language production is looked for in the effect of formal schooling and the sociolinguistic status of Croatian. *** Višnja Josipović Smojver, Renata Geld, Mateusz-Milan Stanojević i Filip Klubička Filozofski fakultet u Zagrebu Izgovor ELF-a i jezična shizofrenija: međunarodno razumljiv engleski s nacionalno prepoznatljivim obilježjima Ovaj se rad nadovezuje na dosadašnja istraživanja vezana za stavove prema izgovoru engleskog jezika u Hrvatskoj u kontekstu globalizacije te na istraživanje engleskog izgovora hrvatskih učenika osnovnih škola (autor, u tisku). Analizira se engleski izgovor fokus grupe sveučilišnih studenata, govornika pet različitih prvih jezika (hrvatskog, njemačkog, poljskog, litvanskog i arapskog), koji u promatranom kontekstu koriste engleski kao lingua franca (ELF) u razgovoru o temama vezanim za njihov zajednički predmet studija – jezik. Snimka strukturiranog razgovora fokus grupe potaknuta pojedinačnim čitanjem zadanoga teksta vezanog za temu razgovora koristi se za slušnu analizu izgovornih obilježja definiranih u okviru teorije izgovornih obilježja ELF-a (Jenkins 2000). Analizu provode četiri samostalna kvalificirana slušača. Traže se odgovori na dva temeljna pitanja. Prvo, u kojoj se mjeri i na koji način izgovor korisnika ELF-a na ovoj najvišoj razini kompetencije razlikuje od engleskog izgovora na koji nailazimo u međujeziku hrvatskih učenika? Drugo, po kojim se karakterističnim nacionalnim obilježjima taj 'zreli' korisnički izgovor ELF-a razlikuje od izgovora članova iste fokus grupe i usporedive kompetencije koji su izvorni govornici drugih, fonološki potpuno različitih i raznorodnih jezika? Uz sva ograničenja opsega i metode istraživanja dobiveni rezultati nedvojbeno daju odgovore na postavljena pitanja. Na ovoj razini izgovora, za razliku od one učeničke, prisutna su sva obilježja ključna za neupitnu i potpunu međunarodnu razumljivost. Ostala obilježja, koja predstavljaju odstupanja od alofonskih pravila ili prozodijskih obilježja izvornoga engleskog, utvrđena su kod svih članova fokus grupe. Paradoksalno, ispitanici i sami u slobodnom razgovoru pokazuju 'jezičnu shizofreniju' te za izgovor koji se udaljava od izvornoga smatraju da 'zvuči loše'. Kod svakog ispitanika ovakva obilježja manifestiraju se ovisno o fonološkoj pozadini prvoga jezika. Jedino što se pokazuje zajedničko svim ispitanicima jest utisak slogovnosti ritma. Na temelju toga daju se smjernice za egzaktnu usporedbu ritma mjerenjem vokalskih duljina i izračunavanjem indeksa slogovnosti ritma prema Low, Grabe i Nolan (2000). The pronunciation of ELF and linguistic schizophrenia: internationally intelligible English with recognizable national features This work is related to previous research on attitudes to the pronunciation of English as a Lingua Franca in Croatia and to an earlier study involving Croatian primary-school pupils (author, in press). We analyse the English pronunciation of five university students, speakers of five different first languages (Croatian, German, Polish, Lithuanian and Arabic), who discuss topics of common interest in a focus group. Their conversation, preceded by the reading of a test passage serving as a prompt for discussion, was recorded and analyzed auditorily by four independent trained listeners in terms of Jenkins’ (2000) core and non-core features. There were two basic research questions. First, to what extent and in what way does the participants' pronunciation at 46 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS this highest level of competence differ from the pronunciation found in the interlanguage of Croatian learners? Second, what are the characteristic, national features distinguishing this 'mature' ELF pronunciation of individual focus-group members from the other participants who are native speakers of phonologically different languages? Despite the limitations of scope and method, the results provide unambiguous answers to our questions. At this level of pronunciation, as opposed to learners' pronunciation, we have found all the features necessary for complete international intelligibility. However, the 'non-core' features giving away non-native pronunciation, such as absence of allophonic alternation and non-native prosody, have also been found with all five participants. Paradoxically, in free conversation, participants exhibit linguistic schizophrenia, denying any conscious emulation of native-like pronunciation, but saying that foreign-accented pronunciation 'sounds bad'. Which give-away features are manifested depends on the phonological background of the participants’ first language, but they all convey the impression of a syllable-based rhythm. Accordingly, guidelines are provided for a comparative study of their rhythm by vowel duration measurement and comparing their syllabicity indices according to Low, Grabe and Nolan (2000). *** Damir Kalogjera Filozofski fakultet u Zagrebu Dvojezični učinak u Držića Dvojezičnost u povijesti naše kulture, antropološki shvaćene, susrećemo od najranijih dana praktično u svim dijelovima koji danas pripadaju našoj državi, i to tako da se naši ljudi stranim jezikom izravno služe u korespondenciji i drugim tekstovima, ili na manje vidljiv način kojim se dvojezičnost iskazuje, a to je jezično posuđivanje, leksički i gramatički kalk, kao i umetanje opsežnijih izričaja u izvorni jezik njihova teksta. O djelima Držićevim postoji opširna literatura koja analizira njegov jezik i doprinos baš takva jezika 'dodirnutog' dvojezičnošću njegovim književnim dostignućima koja i danas djeluju. Cilj je ovoga izlaganja da se dotaknu neke pojave koje navode na sociolingvističko tumačenje dvojezičnosti u Držićevim kazališnim komadima i da se pomoću pojmova iz te lingvističke grane ocrta jezična situacija koja se u njima odražava. Teme dotiču onodobni Dubrovnik kao govornu zajednicu sa svojim implicitnim normama jezičnog ponašanja, raslojenost jezika (hrvatskoga i talijanskoga) u vezi s društvenim statusom govornika, dvojezičnost (socijalnu i/ili individualnu) koja se očituje u intimnom jezičnom posuđivanju s posljedicama na strukturu jezika primaoca te prebacivanje koda. U izlaganju se podržavaju tvrdnje da ishod doticaja jezika i dijalekata doprinosi uvjerljivosti likova, odnosno daje pozitivan dvojezični učinak tekstu. Bilingual effect in the work of Marin Držić We encounter bilingualism in the history of our culture, viewed anthropologically, and in practically all the parts which belong to our country today. It is achieved so that the Croatian people use a foreign language directly, while corresponding with othet texts, or in a less visible way, by inserting long utterances into the original language of their text. In the work of Marin Držić one finds voluminous literature analysing his language and the contribution of this language, “touched” by bilingualism, to his literary success which is at work even today. The aim of this presentation is to touch upon certain phenomena which point one at the sociolinguistic explanation of bilingualism in Držić’s theatre plays. Furthermore, the aim is to use the concepts found in that branch of linguistics to depict a linguistic situation they reflect. The topics touch upon Dubrovnik of the time as a linguistic society with its implicit norms of linguistic behaviour, the multi-layered nature of the language (Croatian and Italian) and with reference to the societal status of the speaker, bilingualism (social and/or individual), which is reflected in the intimate language borrowing which affects the structure of the receiving language and codeswitching. The presentation supports the claims that the result of language contact contributes to the persuasiveness of the characters and provides a positive bilingual effect in the text. *** 47 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Manuela Karlak Učiteljski fakultet u Osijeku Razlike u uporabi strategija učenja, intenzitetu motivacije i ovladanosti komunikacijskom jezičnom kompetencijom u srednjoškolskih učenika njemačkog i engleskog kao stranih jezika u odnosu na znanje dodatnog stranog jezika Istraživanja u području ovladavanja inim jezikom često ukazuju na pozitivan utjecaj višejezičnosti na ovladavanje inim jezikom, a o čemu se raspravlja u teorijskom dijelu rada. Tako se, primjerice, smatra da učenici koji uče više stranih jezika imaju znatno pozitivniji afektivni profil te da se učenjem više jezika povećava učenikova jezična svjesnost, razvijaju strategije učenja i smanjuje strah od jezika, što pridonosi pozitivnijem stavu prema učenju jezika i boljem pojmu o sebi kao učeniku stranoga jezika (Mihaljević Djigunović 2007). Sukladno tomu, ističe se i da višejezične ili dvojezične osobe zbog većeg iskustva s učenjem jezika i veće izloženosti jezicima vjerojatno imaju određene vještine, strategije ili vjerovanja koja im omogućuju pristupiti procesu učenja učinkovitije od onih čije je iskustvo ograničeno na samo jedan jezik (Nayak et al. 1990). U tom se kontekstu ukazuje i na mogućnost da učenici koji uče dva strana jezika učenju često pristupaju analitički, uspoređujući međusobno jezike koje uče (Zergollern-Miletić 2007). U istraživačkom se dijelu rada prikazuju rezultati istraživanja provedenog na uzorku srednjoškolskih učenika u Republici Hrvatskoj. Cilj je istraživanja bio utvrditi postoje li među učenicima njemačkog odnosno engleskog kao stranih jezika koji uče još jedan strani jezik razlike u uporabi strategija učenja, intenzitetu motivacije i ovladanosti komunikacijskom jezičnom kompetencijom u odnosu na one učenike koji uče samo jedan strani jezik. Uporabu strategija i intenzitet motivacije ispitali smo upitnicima, a uvid u ovladanost komunikacijskom jezičnom kompetencijom pružile su ocjene u razrednom i standardiziranom vrjednovanju. Utvrđene su brojne statistički značajne razlike među pojedinim poduzorcima učenika, a višejezičnost se pritom ističe kao iznimno vrijedan saveznik u raznim vidovima ovladavanja stranim jezikom. Differences in learning strategy use, motivational intensity and communicative competence of foreign language learners of English and German at secondary level with additional foreign language knowledge as a distinguishing factor Research in SLA often points at a positive influence of multilingualism in the process of SLA, which is discussed in the theoretical part of the paper. Learners learning more foreign languages have a more positive affective profile and higher levels of language awareness, and are characterized by a continuous development of learning strategies and a decreasing language anxiety, which contributes to a more positive attitude toward language learning and a better foreign language learner self-concept (Mihaljević Djigunović 2007). Due to their more extensive language learning experiences and exposure to many languages, multilingual and bilingual persons are assumed to have certain skills, strategies and beliefs which provide for a more effective approach to the language learning process than those with a limited experience of learning only one language (Nayak et al. 1990). Hence, learners learning two foreign languages possibly approach the learning process analytically and compare the languages they learn (Zergollern-Miletić 2007). Results of a research study conducted on a sample of secondary school learners in the Republic of Croatia are presented in the research part of the paper. The aim was to investigate differences in two samples of foreign language learners, English and German, in the area of learning strategy use, motivational intensity and communicative competence with knowledge of an additional foreign language as a distinguishing factor. Learning strategy use and motivational intensity were measured by means of questionnaires and the grades obtained during instruction as well as through standard testing served as markers of the level of communicative competence. Numerous statistically significant differences were found between different subsamples of learners with multilingualism as a prominent ally in different aspects of foreign language acquisition. *** 48 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS Daniela Katunar i Daša Berović Filozofski fakultet u Zagrebu Od jezičnog sustava do jezične uporabe: konstrukcijska analiza prijelazne antonimije u hrvatskom Međuleksički odnosi, poput antonimije i sinonimije, tradicionalno se definiraju kao paradigmatski odnosi leksičkog sustava (Lyons 1977, Cruse 1986, Šarić 2007). Međutim, uporabno utemeljena istraživanja tih međuleksičkih odnosa pokazuju kako se oni strukturiraju i na sintagmatskoj razini, odnosno pravilnim konstrukcijskim obrascima koji omogućuju uspostavljanje određenog sinonimskog ili antonimskog odnosa u diskursu (Jones i sur. 2012, Gries i Otani 2010). Jones (2002) kao jednu od vrsta sintagmatski utemeljene antonimije ističe tzv. prijelaznu antonimiju (eng. transitional antonymy), koja se ostvaruje u konstrukcijskom okviru from__to__u engleskom (npr. from bad to good, from night to day). Cilj je ovog rada istražiti konstrukcijski okvir u hrvatskom jeziku, koji se za razliku od engleskog ostvaruje u više od jednog prijedložnog para ( u – iz, s(a) - na, od – do) te time nudi složeniju sliku prijevodnih ekvivalenata prijelazne antonimije. Navedeni se prijedlozi u hrvatskoj literaturi nazivaju parnim prijedlozima (Silić i Pranjković 2005, Matas Ivanković 2006, Kovačević i Matas Ivanković 2007), čime se ističe njihovo supojavljivanje u paru (npr. iz toplog u hladno, s konja na magarca). Međutim, postojeće analize parnih prijedloga (v. gore) u hrvatskom a) ne uključuju antonimiju kao relevantan aspekt analize parnih prijedloga i b) ne iznose podatke iz korpusa o frekvenciji, distribuciji i sintaktičko-semantičkim okvirima ovih prijedložnih parova. Kako bi se navedena svojstva parnih prijedloga opisala, u ovom će se radu provesti analiza njihovih distribucijskih svojstava, posebice u odnosu na semantička obilježja i argumentnu strukturu glagola koji parne prijedloge ostvaruju kao svoju dopunu ili dodatak. Pokazat će se kako je antonimski odnos koji se ostvaruje u konstrukciji parnih prijedloga baziran na sintaktičko-semantičkim obilježjima prijedloga da kodiraju uloge ISHODIŠTA (prijedlozi iz, s, od) i CILJA (u, na, do), kao i na mogućim specijalizacijama konstrukcijskog okvira, primjerice u kodiranju SMJERA (od – prema) ili pak leksičkoj specijalizaciji u frazemima (s konja na magarca) (v. Fillmore i sur. 1988, Goldberg 1995). Literatura: Cruse, D.A. (1986) Lexical Semantics; Cambridge University Press. Fillmore, Ch., Kay, P., O’Connor, M. (1988) “Regularity and idiomacity in grammatical constructions: The case of ‘let alone’; Language 64: 501-538. Goldberg, A. E. (1995) Constructions: A Construction Grammar Approach to Argument Structure; University of Chicago Press. Jones, S., Murphy, M.L., Paradis, C. & Willners, C.(2012) Antonyms in English: Construals, Constructions and Canonicity; Cambridge University Press; UK. Jones, S. (2002), Antonymy: A Corpus-based perspective; London and New York: Routledge Kovačević, B., Matas Ivanković, I. (2007) „Parni prijedlozi“; Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 33; 245-261. Lyons, J. (1977) Semantics, vol. 1; Cambridge University Press. Matas Ivanković, I. (2006) Prijedlozi s genitivom u hrvatskom i ruskom jeziku, doktorska disertacija, Filozofski fakultet: Sveučilište u Zagrebu. Silić, J. i Pranjković, I. (2007) Gramatika hrvatskog jezika za gimnazije i visoka sveučilišta; Školska knjiga: Zagreb. Šarić, Lj. (2007) Antonimija u hrvatskome jeziku: Semantički, tvorbeni i sintaktički opis; Hrvatska sveučilišna naklada: Zagreb. From language system to language use: a constructional analysis of transitional antonymy in Croatian Interlexical relations, such as antonymy and synonymy, are traditionally defined as paradigmatic relations of the language system (Lyons 1977, Cruse 1986). However, usage based approaches to interlexical relations show how they are structured on the syntagmatic level as well, by regular constructional patterns that enable their formation in discourse (Jones et al. 2012, Gries and Otani 2010). Thus Jones (2002) discusses transitional antonymy as one such example, represented by the from_to_ construction in English (e.g. from bad to good, 49 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference from night to day). The goal of our analysis is to explore transitional antonymy in Croatian, which is represented by more than one prepositional pair (u – iz 'into – out of', s(a) – na 'off of - onto, od – do 'from - to'). The Croatian construction thus points at more complex properties of transitional antonymy than its English equivalent. In Croatian literature these are also called “pair prepositions“ (Silić and Pranjković 2005, Matas Ivanković 2006, Kovačević and Matas Ivanković 2007), thus pointing at their co-occurence in pairs in context (e.g. iz toplog u hladno 'from hot to cold', s konja na magarca 'lit. 'from horse to arse'; 'to trade down'). However, extant analyses of these prepositions in Croatian do not discuss a) antonymy as a relevant relation of these prepositions and b) do not provide corpus data about the frequency, distribution and syntactic-semantic frames of these prepositional pairs. In order to describe these properties, we will conduct a distributional analysis of prepositional constructions, especially with regard to the relation of prepositional constructions and verbal semantic and argument strucutre that they interact with. We will show how the antonymy relation of prepositions is based on the syntactic and semantic tendency of prepositions to code the semantic roles of SOURCE (iz 'out of', s(a) 'off of', od 'from') and GOAL (u 'into', na 'onto', do 'to') in sentence argument structures. We will also discuss specializations of the transitional antonymy construction, which occur either in distinguishing PATH as a salient schematic relation (e.g. od 'from’ – prema 'towards'), or in lexical specifications of this construction in various idioms (e.g. s konja na magarca 'to trade down') (see Fillmore et al. 1988, Goldberg 1995). References: Cruse, D.A. (1986) Lexical Semantics; Cambridge University Press. Fillmore, Ch., Kay, P., O’Connor, M. (1988) “Regularity and idiomacity in grammatical constructions: The case of ‘let alone’; Language 64: 501-538. Goldberg, A. E. (1995) Constructions: A Construction Grammar Approach to Argument Structure; University of Chicago Press. Jones, S., Murphy, M.L., Paradis, C. & Willners, C.(2012) Antonyms in English: Construals, Constructions and Canonicity; Cambridge University Press; UK. Jones, S. (2002), Antonymy: A Corpus-based perspective; London and New York: Routledge Kovačević, B., Matas Ivanković, I. (2007) „Parni prijedlozi“; Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 33; 245-261. Lyons, J. (1977) Semantics, vol. 1; Cambridge University Press. Matas Ivanković, I. (2006) Prijedlozi s genitivom u hrvatskom i ruskom jeziku, doktorska disertacija, Filozofski fakultet: Sveučilište u Zagrebu. Silić, J. i Pranjković, I. (2007) Gramatika hrvatskog jezika za gimnazije i visoka sveučilišta; Školska knjiga: Zagreb. Šarić, Lj. (2007) Antonimija u hrvatskome jeziku: Semantički, tvorbeni i sintaktički opis; Hrvatska sveučilišna naklada: Zagreb. *** Željka Knežević i Ana Šenjug Golub Učiteljski fakultet u Zagrebu Stav roditelja prema učenju stranih jezika kao jedan od čimbenika razvoja višejezičnosti u učenika Višejezičnost europskih građana u obliku poznavanja barem dva strana jezika uz materinski, uvrštena je uslijed procesa globalizacije, internacionalizacije i europskih integracija u programatske dokumente Europske unije kao jedna od temeljnih kompetencija koju treba razvijati tijekom cijeloga života. Kao relevantan cilj europske obrazovne politike, razvoj višejezičnosti sve intenzivnije svoje mjesto pronalazi u nacionalnim kurikulima širom Europe pa tako i u Hrvatskoj. Pritom osnovnoškolska nastava stranih jezika, u kojoj se postavljaju temelji za cjeloživotno učenje jezika, ima središnju ulogu u procesu razvoja višejezičnosti. Uspješnosti tog procesa doprinosi veći broj čimbenika, među kojima se nalazi i pozitivan stav roditelja prema učenju stranih jezika. U radu se prikazuje dio rezultata istraživanja uvjeta za razvoj višejezičnosti u jednoj osnovnoj školi u Hrvatskom 50 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS zagorju. Rezultati se odnose na stavove roditelja učenika nižih razreda prema učenju stranih jezika, njihovu shvaćanju višejezičnosti, važnosti određenih jezika za njihovo dijete te uvjerenjima o redoslijedu i ukupnom broju stranih jezika koje bi učenici trebali učiti u redovitom školovanju. Istraživanje je provedeno na uzorku od 120 roditelja. Faktorskom analizom dobivena su tri faktora u području stavova roditelja prema učenju stranih jezika – korisnost učenja stranog jezika za dijete, povoljan utjecaj učenja stranih jezika na razvoj djeteta te učenje stranog jezika kao dodatno opterećenje za učenika. Rezultati pokazuju da postoji razlika u stavu roditelja s obzirom na stupanj njihova obrazovanja. Kao jezike važne za dijete najveći broj roditelja navodi engleski i njemački jezik, a višejezičnost većinom shvaćaju kao poznavanje većeg broja jezika. Pri tome većina roditelja misli da bi učenici tijekom redovitoga obrazovanja trebali učiti najviše dva strana jezika, engleski kao prvi, a njemački kao drugi strani jezik. Rezultati upućuju na potrebu boljeg informiranja roditelja o važnosti višejezičnosti i čimbenicima važnima za njezin razvoj. Einstellungen der Eltern zum Fremdsprachenlernen als einer der Faktoren für die Entwicklung von Mehrsprachigkeit bei Schülern Mehrsprachigkeit europäischer Bürger als Kenntnis von mindestens zwei Fremdsprachen neben der Muttersprache, wird in programmatischen Dokumenten der EU infolge der Globalisierungs- und Internationalisierungsprozesse sowie der europäischen Integrationen, als Grundkompetenz bezeichnet, die während des ganzen Lebens gefördert und entwickelt werden soll. Als wichtiges Ziel europäischer Bildungspolitik findet Mehrsprachigkeit zunehmend ihren Platz in den nationalen Curricula in ganz Europa und so auch in Kroatien. Dabei kommt dem schulischen Fremdsprachenlernen, in welchem Grundlagen für das lebenslange Lernen gelegt werden, die zentrale Rolle in der Entwicklung von Mehrsprachigkeit zu. Dem Erfolg dieses Prozesses tragen mehrere Faktoren bei, unter anderem auch die positive Einstellung der Eltern zum Fremdsprachenlernen. In dieser Arbeit wird ein Teil der Ergebnisse einer, in einer Grundschule im Nordwesten Kroatiens durchgeführten Untersuchung zu den Bedingungen für die Entwicklung von Mehrsprachigkeit, präsentiert. Die Resultate beziehen sich auf Einstellungen der Eltern zum Fremdsprachenlernen, deren Auffassung von Mehrsprachigkeit, deren Überzeugungen bezüglich der Wichtigkeit einzelner Fremdsprachen für ihr Kind und der Anzahl der Fremdsprachen und Sprachenfolge in der schulischen Bildung. An der Untersuchung nahmen 120 Eltern von Schülern der Primarstufe teil. Mittels einer Faktorenanalyse wurden im Bereich der Einstellungen der Eltern zum Fremdsprachenlernen drei Faktoren ermittelt – Nützlichkeit des Fremdsprachenlernens für das Kind, positiver Einfluss des Fremdsprachenlernens auf die Entwicklung des Kindes und das Fremdsprachenlernen als zusätzliche Belastung für den Schüler. Die Ergebnisse zeigen einen Unterschied in den Einstellungen der Eltern im Bezug auf den Grad ihrer Bildung. Als die wichtigsten Sprachen für ihr Kind führen die meisten Eltern Englisch und Deutsch an und die Mehrheit fasst Mehrsprachigkeit als Kenntnis mehrerer Sprachen auf. Dabei sind die meisten Eltern der Meinung, dass die Schüler während ihrer schulischen Bildung nicht mehr als zwei Fremdsprachen lernen sollten, und zwar Englisch als erste und Deutsch als zweite Fremdsprache. Die Resultate weisen auf einen größeren Informationsbedarf der Eltern über die Wichtigkeit der Mehrsprachigkeit sowie über die für ihre Entwicklung relevanten Faktoren. *** Ljiljana Kolenić Filozofski fakultet u Osijeku Višejezičnost u starim hrvatskim gramatikama Rad će govoriti o višejezičnosti u starim hrvatskim gramatikama i kontrastivnom jezičnom pristupu u njima. U izlaganju će se rabiti metode analize, sinteze, povijesna metoda, metoda komparacije. Većina je starih hrvatskih gramatika dvojezičnih, pa i trojezičnih. One su hrvatske gramatike, ali su protumačene inim jezikom, latinskim, talijanskim, njemačkim ili mađarskim. Prva je hrvatska gramatika Bartola Kašića (1604.) hrvatska gramatika protumačena latinskim jezikom, druga hrvatska gramatika Ardelija Della Belle (1728.) hrvatska je gramatika protumačena talijanskim jezikom, hrvatske gramatike slavonskih gramatičara 18. stoljeća hrvatske su gramatike protumačene i njemačkim jezikom (Tadijanović 1761., Reljković 1767., Lanosović 1778.), odnosno njemačkim i mađarskim jezikom (Lanosović 1795.), gramatika Ignjata Alojzija Brlića (1833.) protumačena je njemačkim jezikom itd. Stari su hrvatski gramatičari i sami bili poligloti da bi mogli napisati hrvatske gramatike protumačene 51 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference inim jezikom. Često su stare hrvatske gramatike podučavale strance hrvatskom jeziku i Hrvate inom jeziku. Uspoređivali su gramatike hrvatskoga i inoga jezika i uglavnom su rabili kontrastivni pristup. Multilingualism in old Croatian grammar books The paper will present multilingualism in old Croatian grammar books and the contrastive language approach in them. The work will use methods of scientific inquiry such as analysis, synthesis, historical method, comparative method. Almost all old Croatian grammar books are written in two or even three languages. They are Croatian grammar books but Croatian grammar rules are explained in the Croatian language and in a foreign language such as Latin, Italian, German or even Hungarian. The first Croatian grammar book, Kašić's Institutionum linguae illyricae libri duo (1604) explains Croatian grammar rules in the Latin language, the second Croatian grammar book written by Ardelio Della Bella explains Croatian grammar rules in the Italian language, Croatian grammar books written by Slavonian writers of the 18 th century explained Croatian grammar rules in the German language (Tadijanović 1761, Reljković 1767, Lanosović 1778) and in the German and Hungarian languages (Lanosović 1795). The Grammar book written by Ignjat Alojzije Brlić (1833) explained Croatian grammar rules in the German language. Old Croatian grammarians were polyglots. They compared Croatian grammar to the foreign language (Latin, Italian, German, etc.) and they used contrastive approach in their grammar descriptions. *** Tihana Kraš, Helena Rubčić i Tanja Stipeć Filozofski fakultet u Rijeci Subject pronoun interpretation in Croatian: comparing monolinguals with simultaneous bilinguals The Interface Hypothesis (Sorace & Filiaci 2006) predicts that properties relating to an interface between syntax and discourse/pragmatics may pose difficulties in bilingual development. Inspired by this hypothesis, in this paper we investigate whether there is a delay in the acquisition of the discourse conditions governing the distribution of subject pronouns in Croatian in simultaneous bilinguals compared to monolinguals. Being a prodrop language (like Italian), Croatian allows subject pronouns to be either expressed (overt) or omitted (null). Our previous research has shown that Croatian monolingual children acquire the discourse conditions for the use of null and overt forms by the age of 11. According to these conditions, overt pronouns prefer a non-subject antecedent in intra-sentential contexts, while null pronouns do not have a clear preference between the subject and a non-subject antecedent. Two groups of 11-year-old children, Croatian-Italian simultaneous bilinguals and Croatian monolinguals, and a group of monolingual Croatian-speaking adults completed a picture selection task. The sentences consisted of a main (matrix) and a subordinate clause. The main clause contained the subject and the object. The subordinate clause featured a null or an overt pronoun which matched the matrix subject and object in gender and number (e.g. Puži je pozdravio mrava j dok je proi/j/oni/j čitao novine, ‘The snail greeted the ant while it was reading the newspaper’). Participants had to choose between two pictures, showing either the matrix subject or the matrix object performing the action described in the subordinate clause. The results showed that both groups of children interpreted subject pronouns in an adult-like way and in line with the discourse conditions outlined above; no statistical differences were found between any of the subject groups. This suggests that simultaneous bilinguals do not lag behind monolinguals in the acquisition of the discourse conditions for the subject pronoun use in Croatian. Reference: Sorace, A., & Filiaci, F. (2006). Anaphora resolution in near-native speakers of Italian. Second Language Research, 22 (33), 339-368. 52 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS Interpretacija osobnih zamjenica u funkciji rečeničnoga subjekta u hrvatskome jeziku: usporedba jednojezičnih sa simultanim dvojezičnim govornicima Hipoteza o sučeljima (Sorace i Filiaci 2006) predviđa da pojave na sučelju sintakse i diskursa/pragmatike mogu izazvati poteškoće u dvojezičnome razvoju. Potaknuti tom hipotezom, u ovome radu ispitujemo zaostaju li simultani dvojezični govornici za jednojezičnim govornicima pri usvajanju diskursnih pravila uporabe osobnih zamjenica u funkciji rečeničnoga subjekta u hrvatskome jeziku. Poput talijanskoga, hrvatski ulazi u skupinu prodrop-jezika u kojima osobne zamjenice u funkciji rečeničnoga subjekta mogu biti izrečene i neizrečene. Naše je prethodno istraživanje pokazalo da jednojezični govornici hrvatskoga jezika usvoje diskursna pravila uporabe tih oblika do svoje jedanaeste godine. Prema tim pravilima, izrečene zamjenice u većoj se mjeri odnose na element unutar rečenice koji nije u funkciji rečeničnoga subjekta, dok se neizrečene zamjenice u podjednakoj mjeri odnose na element koji jest i na onaj koji nije u funkciji rečeničnoga subjekta. Dvije skupine jedanaestogodišnje djece, one koja simultano usvajaju hrvatski i talijanski jezik i one koja usvajaju samo hrvatski jezik, te skupina jednojezičnih odraslih govornika hrvatskoga jezika riješile su zadatak odabira slike. Rečenice su se sastojale od glavne i sporedne rečenice. Glavna je rečenica sadržavala subjekt i objekt. U sporednoj se rečenici nalazila neizrečena ili izrečena osobna zamjenica koja se podudarala sa subjektom i objektom glavne rečenice u rodu i broju (npr. Puži je pozdravio mravaj dok je proi/j/oni/j čitao novine). Ispitanici su trebali odabrati jednu od dvije slike, koje su prikazivale subjekt ili objekt glavne rečenice kao vršitelja radnje u sporednoj rečenici. Rezultati su pokazali da su obje skupine djece interpretirale osobne zamjenice kao odrasli govornici i to u skladu s gore iznesenim diskursnim pravilima; ni jedna skupina ispitanika nije se statistički znatno razlikovala od preostale dvije. To upućuje na zaključak da simultani dvojezični govornici ne zaostaju za jednojezičnim govornicima pri usvajanju diskursnih pravila uporabe osobnih zamjenica u funkciji rečeničnoga subjekta u hrvatskome jeziku. Literatura: Sorace, A., i Filiaci, F. (2006). Anaphora resolution in near-native speakers of Italian. Second Language Research, 22(33), 339-368. *** Aida Korajac i Jelena Cvitanušić Tvico Filozofski fakultet u Zagrebu Uvid u afektivne strategije ovladavanja složenijim morfosintaktičkim strukturama kod govornika hrvatskoga kao nasljednoga jezika Proces učenja jezika podrazumijeva strategije i tehnike kojima se učenik koristi, 'prikrivena' mentalna djelovanja određena osobinama učenika i uvjetima učenja te društvenim kontekstom. Učenik je u taj proces uključen intelektualno (kognitivno), društveno i afektivno. U izlaganju će biti riječi o ovom posljednjem, afektivnom aspektu, točnije, o afektivnim strategijama kojima se, na srednjem stupnju učenja jezika na Croaticumu (stupnjevi B1+ i B2 prema ZEROJ-u), pri ovladavanju složenijim morfosintaktičkim strukturama služe potomci hrvatskih iseljenika, kojima je hrvatski jezik nasljedni i koji ga prethodno nisu učili u didaktički organiziranoj sredini. Učenici kojima je hrvatski jezik nasljedni važan su i velik dio svih učenika hrvatskoga kao inoga jezika te im stoga treba posvetiti posebnu pozornost. Od učenika kojima je hrvatski jezik strani razlikuju se prema pitanju identiteta, potrebama za učenjem te obiteljskim vezama s nasljednim jezikom i kulturom. Hrvatski im je jezik najčešće emotivno blizak, no vrlo su im često vještine čitanja i pisanja na nižoj razini ovladanosti. Iako mogu imati vrlo razvijene komunikacijske vještine poput bogatoga vokabulara ili fluentnosti, nerijetko njihov (među)jezik karakterizira nedostatak gramatičke točnosti i(li) pragmalingvističke i sociolingvističke kompetencije (npr. pravilno oslovljavanje ili biranje odgovarajućega registra u određenoj komunikacijskoj situaciji). Koristeći biografsku, retrospektivnu metodu kao što je vođenje dnevnika u razdoblju od šest tjedana te uzimajući u obzir i povijest učenja jezika svakoga ispitanika, omogućit će se uvid u neke, za polaznike Croaticuma kojima je hrvatski nasljedni jezik karakteristične, afektivne strategije učenja i uporabe jezika kao što su svladavanje emocionalnih i motivacijskih problema te straha od ‘nepoznatog poznatog’ jezika kao i upornost i razvoj pozitivnog stava akumuliranjem energije potrebne za prevladavanje frustracija uslijed usvajanja složenijih gramatičkih struktura. 53 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Insight into the affective strategies of mastering more complex morphosyntactic structures in Croatian heritage language speakers The process of learning a language involves strategies and techniques that a student uses, ‘hidden’ mental activities defined by specific student’s characteristics and learning conditions, as well as by the social context. The student is involved in that process intellectually (cognitively), socially and affectively. This presentation will address the latter, the affective aspect, more precisely the affective strategies that – during the intermediate stage of language learning at Croaticum (levels B1+, B2 according to CEFR) – while mastering complex morphosyntactic structures, descendents of Croatian emmigrants’ use, the ones for whom Croatian is a heritage laguage and who have not been learning Croatian in a didactically organized way. Students of Croatian as a heritage language make up for an important and large part of all students of Croatian as a second and foreign language and therefore should be given special attention. They differ from the students who learn Croatian as a foreign language by the issue of identity, motives and family ties with the heritage language and culture. Most often Croatian language is emotionally close to them, but their reading and writing skills are at a lower level of mastery. Although they might have highly developed communication skills such as rich vocabulary and fluency, quite often their (inter)language is characterized by a lack of grammatical accuracy and / or pragmalinguistic and sociolinguistic competences (e.g., proper adressing or choosing the appropriate register in a particular communication situation). Using biographical, retrospective method, such as keeping a diary for a period of six weeks and by taking into account the history of language learning of each participant, the insight will be given into some – for Croaticum students to whom Croatian is the heritage language – characteristic, affective learning strategies and the use of language such as overcoming emotional and motivational problems and fear of ‘the unknown familiar’ language as well as the persistence and the development of positive attitude by accumulating the energy necessary to overcome the frustration due to the adoption of the more complex grammatical structures. *** Ivana Lalli Paćelat Sveučilište Jurja Dobrile u Puli Službena dvojezičnost u Istarskoj županiji – prijevodna perspektiva Prema Statutu Istarske županije (čl. 6, 21, 22, 23 i 24) “hrvatski i talijanski jezik u ravnopravnoj su službenoj uporabi u radu županijskih tijela u samoupravnome djelokrugu“ te u radu nekolicine gradova i općina s dvojezičnim statusom. Službena dvojezičnost pretpostavlja svakodnevno stvaranje usporednih tekstova. U ovome se slučaju većina tekstova sastavlja na hrvatskome, a zatim se prevodi na talijanski jezik. Zbog službene prirode jezika, vrlo je važno imati precizno i ujednačeno nazivlje kao i razvijene jezične tehnologije koje bi omogućile brži i kvalitetniji proces prevođenja pri dvojezičnim institucijama. Cilj je ovoga rada predstaviti problematiku prevođenja na manjinski jezik u slučaju kada je manjinski jezik nacionalni jezik u drugoj državi te pripada drugome pravnom sustavu. Prikazat će se dosadašnja praksa stvaranja nazivlja i prevođenja u Istarskoj županiji i ponudit moguća rješenja u stvaranju novoga odnosno ujednačavanja i provjeravanju postojećega nazivlja. Istraživanje će se provoditi na usporednome korpusu sastavljenome od izvornih tekstova na hrvatskome jeziku i njihovih prijevoda na talijanskome jeziku. U analizi nazivlja i analizi univerzalnih obilježja prijevoda koristit će se korpusnolingvistički pristup. Osim što se pretpostavlja da će talijanski prijevodi pokazivati značajke univerzalnih obilježja prijevoda, očekuje se i da će nazivlje korišteno u tim prijevodima pokazivati posebne značajke, koje nisu uobičajene u dvojezičnome nazivlju jezika koji pripadaju različitim pravnim sustavima, i koje se ne susreću kod nazivlja manjinskih jezika koji nemaju status nacionalnoga jezika. Isto se tako očekuje da će analiza postojećega nazivlja ukazati na potrebu sustavnoga planiranja stvaranja i provjeravanja odnosno normiranja talijanskoga nazivlja koji se tiče hrvatskoga pravnog sustava. Razvoj jezičnih alata i resursa omogućio bi svakako učinkovitiji i brži proces prevođenja, jamčio uporabu jasnoga i nedvosmislenoga talijanskog nazivlja za hrvatske prilike, dok bi s druge strane skrbio o talijanskome standardnome jeziku, ne umanjujući mu kvalitetu, ali ni posebnosti koje dobiva statusom manjinskoga jezika. 54 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS Official bilingualism in the County of Istria – a translational perspective According to the Statute of the County of Istria, the Croatian and Italian languages are to be in equal official use in the work of all county bodies in the self-governing domain as well as in the activities of the municipalities and towns with a bilingual status. Consequently, this implies the production of a large number of parallel texts since most of them are written in Croatian and then translated into Italian. Due to the official character of the languages and produced texts, it is very important to have precise and consistent terminology. The aim of this paper is to present the problems that emerge during the translation process involving a minority language where this latter is a national language in another country with a different legal system. This paper outlines the terminology and translation difficulties encountered by the administration of Istria and presents possible solutions by creating new terminology, i.e., by harmonizing and checking the existing terminology. For this study, a parallel corpus of Croatian source texts and their Italian translations was compiled and processed according to current practices in corpus linguistics, and in corpus-based translation studies in particular. In addition to the universal translation features, it has been assumed that the translated texts will show peculiar features that are not common in the bilingual terminology of two languages belonging to two different legal systems, and which are not common in the terminology of minority languages which do not have the status of national languages. It has also been expected that the analysis of the existing terminology will show the need for systematic planning and standardization of the Italian terminology related to the Croatian legal system. The development of language tools and resources would enable a more efficient and faster translation process. Furthermore, it would ensure clear and an unambiguous Italian terminology in the Croatian setting, whereas, on the other hand, it would nurture the Italian standard language without undermining either its quality or the peculiarities obtained by its status as a minority language. *** Stela Letica Krevelj Filozofski fakultet u Zagrebu Some of the things multilingual users do (or don’t do) It has been widely acknowledged that multilingual users activate their previously acquired linguistic knowledge in third language (L3) production. However, the relationship between the level of activation of previously acquired languages and linguistic awareness in multilingual users calls for further research. The aim of this study is to examine the relationship between linguistic awareness in multilinguals and different patterns of recourse to previously acquired languages identified in their L3 production. The data examined here come from an oral translation task from Croatian into Italian by 10 Croatian university students majoring in English and Italian at the University of Zagreb. The level of proficiency in both non-native languages was measured through a picture description task, and the participants were homogeneous in terms of the age of onset, order of acquisition, and exposure to the two non-native languages. In the analysis of oral production, we identified several lexical items that were particularly problematic for the participants and which were at the same time identified as potential instances of cross-lexical consultations. In order to gauge the levels of linguistic (both meta-linguistic and crosslinguistic) awareness, a stimulated recall interview was performed with each participant. The participants’ oral production on the translation task was transcribed, and they were asked to comment on their production and to try to make corrections if they thought any were necessary. The results did not provide evidence of a direct relationship between the patterns of recourse to previously acquired languages and the levels of linguistic awareness, but it showed that different levels of conscious cognitive control were involved in the lexical search across native and non-native languages. O stvarima koje višejezični korisnici čine (ili ne čine) Opće je poznata činjenica da u procesu proizvodnje na trećem jeziku višejezični korisnici aktiviraju prethodno usvojena jezična znanja i iskustva u procesu proizvodnje na trećem jeziku. Međutim, još uvijek nema dovoljno saznanja o sprezi između učestalosti aktivacije prethodnog jezičnog znanja i jezične svjesnosti. Cilj je ovog istraživanja ispitati odnos između jezične svjesnosti kod višejezičnih korisnika i različitih obrazaca korištenja prethodno usvojenih jezičnih sustava u jezičnoj produkciji na J3. U istraživanju je sudjelovalo deset studenata 55 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference engleskog i talijanskog jezika na Sveučilištu u Zagrebu čiji je materinski jezik (J1) hrvatski. Ispitanici su bili izjednačeni po dobi u kojoj su započeli s usvajanjem triju jezika, redoslijedu usvajanja jezika i izloženosti trima jezicima. Kako bi se utvrdio stupanj jezične kompetencije ispitanika u engleskom (J2) i talijanskom jeziku (J3) koristio se zadatak usmenog opisivanja slike. U prvom dijelu istraživanja od ispitanika se tražio usmeni prijevod kratkog teksta s hrvatskog na talijanski jezik. Kroz analizu usmene produkcije uočene su riječi i izrazi koji su ispitanicima stvarali poteškoće i koji su istovremeno prepoznati kao potencijalni primjeri međujezičnih interakcija. Kako bismo utvrdili razinu jezične (metajezične i međujezične) svjesnosti, u drugom dijelu istraživanja sa svakim ispitanikom proveden je retrospekcijski intervju (engl. stimulated recall interview). Podaci prikupljeni kroz usmeni prijevod transkribirani su, a zatim se od ispitanika tražilo da komentiraju vlastiti prijevod i da isprave i objasne eventualne pogreške. Rezultati istraživanja nisu pokazali postojanje izravnog odnosa između različitih obrazaca korištenja prethodno usvojenih jezičnih sustava i razine jezične svjesnosti, ali su pokazali da postoje različite razine svjesnosti o međujezičnim interakcijama s J1 i J2. *** Radovan Lučić Universiteit van Amsterdam, Nederland Kako to tamo psuju? Vulgarizmi u hrvatskom i nizozemskom: jedan slučaj „lažnih neprijatelja“ Svi ljudi, bez obzira kojim jezikom govorili, za izražavanje nezadovoljstva koriste psovke, kletve i pogrde. Najčešće su to tabu riječi, riječi koje u slušatelja izazivaju zgražanje. Unatoč činjenici da su određena tabu područja prisutna u svim jezicima (genitalni organi, izmet i seksualne aktivnosti), svaki ih jezik organizira na poseban način, ovisno o svojoj strukturi, a još više o izvanjezičnim činjenicama koje zadiru duboko u područja znanosti poput psihologije, sociologije i antropologije. Nažalost, prilično skromna istraživanja tih izrazito emotivno obilježenih elemenata razgovornog stila nisu dosad uspjela definirati čimbenike i mehanizme funkcioniranja sustava psovki i pogrda pa tako ne postoji ni ustaljeno nazivlje za opise izuzetno složenih odnosa unutar tih sustava. U ovom ću radu ponuditi organizaciju jezičnog sustava psovki i pogrda u hrvatskom i nizozemskom jeziku. Posebno ću se osvrnuti na neuobičajenu pojavu riječi suprotnih denotativnih značenja u tim jezicima koje redovito upućuju na istovjetne koncepte. Razmotrit ću metafore u području pogrdnih naziva, mogućnosti kombiniranja pojedinih elemenata iz različitih tabu područja te načine intenziviranja perlokucijskih učinaka u tim izrazito zanimljivim govornim činovima. How to swear there? Vulgarisms in Croatian and Dutch: an example of “false enemies“ All people, no matter which language they speak, use swearwords, curses and invectives to express their displeasure. These are usually taboo words, words that shock the listener. Even though certain taboo fields (genital organs, faeces, sexual activities) exist in all languages, each language organizes them in different ways. This organization depends to a lesser extent on the language structure and to a larger extent on extra-linguistics factors that are the subject of sciences other than linguistics, such as psychology, sociology and anthropology. Unfortunately, there has been scant research on these stylistically highly marked elements of colloquial speech. So far there has been little success in defining the factors and mechanisms that underlie the system of swearwords and invectives, as well as in developing a common terminology. This paper will offer an organization of the system of swearwords and invectives in Croatian and Dutch. It will also point to an unusual regularity among certain pairs of words of opposite denotative meaning in these languages that refer to the same concepts. Special attention will be paid to metaphors in invective utterances, the possibilities of combining particular elements from different taboo fields and to intensifiers in these remarkable speech acts. *** 56 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS Antonia Luketin Alfirević i Maura Filippi Filozofski fakultet u Splitu; Muzička akademija u Zagrebu Xe nato el picio – È nato il bambino: o okomitoj višejezičnosti u današnjem Trstu Grad Trst još od vremena Austro-Ugarskog Carstva predstavlja višejezičnu sredinu. U njemu su danas osim talijanskog jezika u upotrebi i različiti varijeteti tršćanskog dijalekta, kao i slovenski jezik. Tršćanskom višejezičnošću te osobito tršćanskim dijalektom i njegovim varijetetima bave se suvremeni talijanski autori (primjerice Carla Marcato), a istraživanja o višejezičnosti koja su dijelom provedena i u Trstu nalazimo i u radovima nekih hrvatskih autora (npr. onima Vesne Deželjin). U ovom će radu biti riječi o okomitoj višejezičnosti talijanskih govornika, tj. o odnosu talijanskog jezika i tršćanskog dijalekta na temelju rezultata dobivenih u okviru istraživanja provedenog u Trstu u grupi ispitanika koju sačinjavaju tri generacije istih obitelji, a za koje su nam kao metodološko uporište poslužili radovi gore navedenih autorica. Neki od ispitanika koji pripadaju prvoj generaciji od svoga rođenja žive u Trstu, dok su ostali u Trst doselili iz Istre (Buje) ili iz okolice Trsta (Muggia) u prvoj polovini prošloga stoljeća. Zajednička svim ispitanicima je dvojezičnost, tj. upotreba talijanskog jezika i tršćanskog dijalekta. Polazeći od pretpostavke da se govornici prve generacije u svakodnevnoj komunikaciji služe pretežno dijalektom, za razliku od govornika druge i treće generacije za koje pretpostavljamo da se češće služe talijanskim jezikom, cilj istraživanja bio je ispitati ponašanje govornika u različitim životnim situacijama. U intervjuima su ispitanici objasnili izbor pojedinog idioma u određenoj situaciji te objasnili eventualnu promjenu jezika na temelju čega smo pokušali donijeti zaključke o razlozima takve upotrebe. Također smo istražili postoje li razlike u izboru idioma među generacijama te pokušali utvrditi razlikuju li se varijeteti tršćanskog dijalekta koji upotrebljavaju različite generacije iste obitelji. Pri tome smo se služili upitnicima u kojima su opisane tipične životne situacije koje se odvijaju u obitelji, u prostorima javnog i društvenog života ili u određenim institucijama pri čemu su ispitanici naznačili kojim se idiomom koriste i objasnili svoj odabir. Xe nato el picio – È nato il bambino: on vertical multilingualism in today's Trieste Ever since the time of the Austro-Hungarian Empire the city of Trieste has represented a multilingual environment in which today, apart from the Italian language, different varieties of Trieste dialect and the Slovene language are used as well. Multilingualism of the city of Trieste, especially the dialect of Trieste and its varieties, have been the subject of the works of contemporary Italian authors (for example, Carla Marcato), but also certain Croatian authors (for example, Vesna Deželjin). This paper will address the vertical multilingualism of the Italian speakers, i.e. the relationship of the Italian language and the dialect of Trieste, on the basis of the results obtained within the framework of a study conducted in Trieste on a group of informants consisting of three generations of the same family. The research methodology is based on the works of the previously mentioned authors. Some of the informants who belong to the first generation have lived in Trieste since their birth, while others moved to Trieste from Istria (Buje) or from the surroundings of Trieste (Muggia) in the first half of the last century. All informants are bilingual, i.e. they use the Italian language as well as the dialect of Trieste. Assuming that the speakers of the first generation use dialect in everyday communication, unlike the speakers of the second and the third generation, the aim of this study was to examine the behaviour of speakers in different situations. In our research we tried to explain the language choice of the informants as well as their potential need of code switching. We also wanted to explore whether there were differences in the choice of languages between generations, and to see whether the varieties of Trieste dialect differ among different generations of the same family. To accomplish this task, we used questionnaires which contained descriptions of some typical situations in family life, situations that regard social and public context or the more formal institutional context, and our informants indicated and explained their language choice in certain circumstances. *** 57 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Ivana Lukica Pravni fakultet u Zagrebu Višejezičnost i strani jezici pravne struke: prošlost, sadašnjost i budućnost Od osamostaljenja Republike Hrvatske potreba za stranim jezicima pravne struke u stalnom je porastu (Kordić 2008, Budimir 2009, Lukica i Kaldonek 2011, Javornik Čubrić 2012), a posebno se intenzivirala procesom pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Europska komisija 2008. godine donosi Rezoluciju o europskoj strategiji višejezičnosti čiji je temelj potaknuti građane da uče dva strana jezika od kojih bi prvi služio za upoznavanje kulture, povijesti i književnosti zemlje u kojoj se jezik govori, a drugi za poslovne svrhe. Naglašava se potreba za cjeloživotnim učenjem i učenjem izvan formalnog obrazovnog sustava, što je hrvatskim pravnicima omogućeno otvaranjem Centra za jezik i pravo u Zagrebu 2007. godine. Kako bismo otkrili kakvo je stanje u Hrvatskoj pet godina nakon donošenja spomenute Rezolucijom proveli smo istraživanje među 95 studenata prava i 100 diplomiranih pravnika kojima je materinski jezik hrvatski, a učili su jedan ili više stranih jezika. Podaci o učenju i korištenju stranih jezika, o potrebama za stranim jezicima te vlastitoj procjeni ovladanosti istim jezicima prikupljeni su anonimnim on-line upitnikom. Poseban naglasak stavljen je na pojmove dvojezičnosti i višejezičnosti i načinu na koji ih ispitanici tumače te smatraju li se i sami višejezičnim osobama. Statističkom obradom podataka željeli smo utvrditi postoji li korelacija između formalnog i neformalnog učenja stranih jezika, procjene ispitanika o vlastitoj ovladanosti stranim jezicima, stava o sebi kao višejezičnim osobama i stavovima o korisnosti pojedinih jezika za njihovu profesiju i sljedećih varijabli: spol, dob, početak učenja stranih jezika, broj stranih jezika koje je ispitanik učio i motivacija za učenje stranih jezika. Rezultati su pokazali očekivane velike razlike između studenata i pravnika, no pružili i neke sasvim neočekivane spoznaje vezane za važnost koju ispitanici pridaju učenju stranih jezika te njihovom shvaćanju višejezičnosti. Multilingualism and languages for legal purposes: past, present and future Research shows that the need for languages for legal purposes has been growing in Croatia since its independence (Kordić 2008, Budimir 2009, Lukica and Kaldonek 2011, Javornik Čubrić 2012), and has further risen with the accession process. In 2008, Council Resolution on a European Strategy of Multilingualism was put forward in order to promote learning two foreign languages among its citizens. One needs foreign languages to learn about the culture, history and literature of a country and develop professionally. Special emphasis is placed on lifelong learning and learning outside formal educational systems. Such learning of languages for legal purposes has been available to Croatian lawyers since the establishment of the Centre for Languages and Law in 2007 in Zagreb. In order to investigate the current situation in Croatia, five years after the adoption of the Resolution, we conducted a research among 95 law students and 100 practising lawyers whose L1 is Croatian and who studied one or more foreign languages. An online questionnaire was developed to gather information about the participants’ learning and use of foreign languages, their foreign language needs and perceived competence in foreign languages. A special focus was placed on the terms bilingualism and multilingualism and how the participants interpret them as well as on how they view themselves in this respect. The data was analysed to determine correlations between learning foreign languages in formal and informal settings, participants’ perceived competence in foreign languages, their attitudes towards themselves as multilinguals, their attitudes towards various foreign languages and the following variables: age, gender, age of onset, number of foreign languages learned and foreign language learning motivation. The results confirmed that there was a great difference between the students and the lawyers, but also revealed unexpected findings on the importance both groups place on foreign language learning and how they view multilingualism. *** 58 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS Sandra Mardešić, Andrea Svilarić i Hana Klak Filozofski fakultet u Zagrebu Višejezičnost i strah od stranog jezika Istraživanja straha od stranog jezika potvrdila su povezanost mnogobrojnih i različitih varijabli, kao što su: osobine ličnosti, spol, dob, jezična darovitost, duljina učenja, stupanj izloženosti jeziku u neformalnom kontekstu, razredno ozračje, nastavnik, itd. s ovim čestim fenomenom u nastavi. Budući da je većina istraživanja u hrvatskom obrazovnom kontekstu provedena za jezike kojima su učenici i studenti više izloženi, a to su engleski i njemački, cilj ovog istraživanja bio je ispitati strah od romanskih jezika, i to talijanskoga i portugalskoga. Ispitanici su bili studenti preddiplomskog i diplomskog studija Filozofskog fakulteta u Zagrebu, višejezičari, visokomotivirani i iskusni učenici stranih jezika, ukupno njih 103. Istraživanje je provedeno pomoću upitnika CROEFLA (Mihaljević Djigunović i dr. 2004) koji je primjenjiv i u svrhu ispitivanja straha od stranog jezika u sveučilišnom kontekstu učenja. Analiza podataka potvrdila je početnu hipotezu o povezanosti varijabla vrlo male jezične izloženosti i većeg straha od sudjelovanja u nastavi na tom jeziku. Rezultati usporedne analize za talijanski i portugalski ukazuju da veća izloženost stranom jeziku prije upisa na studij ne rezultira nužno i smanjenjem straha od upotrebe jezika u u sveučilišnoj nastavi. Ostale ispitane varijable, duljina učenja i iskustva u učenju stranog jezika, u smislu poznavanja većeg broja jezika i namjere učenja drugih jezika, nisu se pokazale značajnima u smanjenju razine straha od uporabe jezika na nastavi. Dobivene podatke treba razmatrati u kontekstu visoko postavljenih kriterija sveučilišne nastave koji su se dosad pokazali karakterističnima za hrvatske studente koji usvajaju strane jezike kao profesionalni izbor. Smatramo da će to istraživanje potaknuti nova istraživanja koja bi se mogla baviti usporedbama motivacije hrvatskih studenata i njihovih kolega u drugim obrazovnim kontekstima. Multilingualism and foreign language anxiety Research in foreign language anxiety has confirmed correlations between this phenomenon and numerous different variables such as: personality traits, sex, age, level of linguistic competence, length of learning, level of exposure in an informal context, classroom environment, teachers, etc. Most research conducted in the Croatian context of education has involved languages which students were more exposed to, such as English and German. Therefore, the aim of this research was to examine anxiety in using Romance languages, such as Italian and Portuguese. The participants of the study were 103 multilingual undergraduate and graduate students from the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb, majoring in these two foreign languages, and thus considered highly motivated and experienced language learners. The instrument used to gather the data was the CROEFLA (Mihaljević Djigunović, J. et al. 2004) questionnaire, applicable also for the purpose of exploring foreign language anxiety in a university context. The data analyses confirmed the initial hypothesis: a positive correlation between less language exposure and a higher level of anxiety in university classrooms. The results of a comparative analysis for Italian and Portuguese showed that a higher language exposure, prior to university admission, does not necessarily result in less classroom anxiety. Other enquired variables, such as length and experience in foreign language studies, knowledge of multiple languages and a wish to learn other languages seemed to be irrelevant to the levels of foreign language anxiety. The collected data should be considered in the context of the high criteria of a university environment that is typical for Croatian students who acquire foreign languages as a professional choice. Further research is needed in order to compare levels of foreign language anxiety with the different motivations of Croatian students and their colleagues in other educational contexts. *** 59 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Irena Marković Sveučilište u Zadru Sličnosti i razlike u percepciji jezika i glazbe (promišljanja o univerzalnom u glazbi i jeziku) Većina ljudi artikulira i percipira govor. Isto se podrazumijeva za muziku. Melodije i ritmovi razvijali su se paralelno s razvitkom ljudskog glasa vjerojatno na sličan način kao što se to događalo i kod govora. Stoga, ako je muzika univerzalna ljudskim bićima, isto vrijedi i za jezik. No, univerzalnost je ipak poljuljana specifičnošću kultura upravo jezikom, pa tako i specifičnošću kultura upravo muzikom. Iako su kontinuirano prolazili kroz razne oblike miješanja, interferencija i posudaba elemenata kronološki, geografski, ili u socijalnoj vertikali, iz rezultata ispitivanja trebali bi potvrditi da je upravo melodije koje su manje familijarne, odnosno najudaljenije u percepciji ispitanika, zapravo i najteže memorirati. Kod jezika bi trebali vidjeti isti fenomen. Što je jezik percipiran kao udaljeniji (manje familijaran), to je memoriranje rečenica manje uspješno te bi aktivnost mozga kod njegove percepcije trebala biti niža. Posebno pripremljena studija trebala bi pokazati kako ispitanici reagiraju na razine familijarnosti jezika i muzike i kako se dobiveni rezultati mogu uvrstiti u buduće studije o samoj percepciji. Iako smo u nemogućnosti mjeriti neuronsku aktivnost mozga, svoje ćemo rezultate usporediti s rezultatima dobivenim kroz druge studije takvog tipa provedene na ovom polju. Similarity and difference in language and music perception (thoughts on universality of music and language) Most human beings produce and perceive language. The same can be said for music. Melody and rhythm, probably much similar to language, have been developed in parallel with the human voice. Therefore, if music is universal to all human beings, the same applies to language. Yet universality is somehow being undermined by the particularity of culture in the actual language, in other words with the particularity of culture in the actual music. Even though they mixed and borrowed elements in space and time, or across the social vertical, the experiments should demonstrate that the more distant (unfamiliar) perceived music is probably going to be remembered less successfully. The same should apply to language. The more distant a language is perceived, the more difficult memorizing phrases get, and therefore the processing activity in the brain should be lower. We are going to use a specially prepared interview to find out how interviewees react to the levels of familiarity in languages and music, and how our results can be interpreted towards the possibility of future studies on perception itself. Even though we are not equipped with the possibility of measuring the neural activity in the brain, our study can be compared with the valuable results received through other studies in the field. *** Anita Memišević i Mihaela Matešić Filozofski fakultet u Rijeci Pardon my English: uporaba i značenje odabranih engleskih riječi i izraza u hrvatskome jeziku U sveprisutnome komunikacijskom srazu hrvatskoga jezika s engleskim jezikom – linguom francom suvremenoga doba – u znanstvenim se raspravama najčešće razmatraju uporabno-normativni leksički i sintaktički odnosi (u žarištu su mahom analize utjecaja engleskoga jezika na hrvatski u leksiku, tvorbi riječi, frazeologiji i sintaksi). Mnogo su manje takvim istraživanjima dotaknuti suptilniji aspekti semantičkih svojstava, kao što je semantičko raslojavanje koje se u slučaju nekih riječi i izraza događa kada uđu u hrvatski jezik. Naime primanje nekih engleskih riječi i izraza utječe na komunikaciju tako da omogućuje izražavanje postojećih komunikacijskih potreba novim jezičnim sredstvima. Drugim riječima, neke se komunikacijske strategije pritom ostvaruju uz pomoć inojezičnih elemenata. Cilj je rada analizirati skupinu odabranih engleskih riječi i izraza koje su ušle u uporabu u hrvatskome jeziku (posebno onih tabuiziranih) te istražiti njihovu funkciju i njihova značenja. Polazište u istraživanju je pretpostavka da su takve riječi u određenim situacijama poprimile status čistih diskursnih oznaka, dok se u drugima koriste kao punoznačne riječi. Opisani status utvrđuje se metodama 60 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS diskursne lingvistike i pritom se razmatra uloga takvih riječi u komunikaciji kao i njihov učinak na prijenos poruke. U svrhu istraživanja pretraženi su dostupni korpusi suvremenoga hrvatskog jezika i proveden je upitnik među studentima: ispitana je čestota uporabe u produkciji i recepciji te percepcija semantičkoga raslojavanja. Provedena semantička analiza sugerira da dolazi do određenoga semantičkog pomaka. Pritom posebno valja istaknuti pomake u smjeru eufemizacije: engleske riječi počinju funkcionirati kao eufemizmi za hrvatske riječi i izraze, za što postoje dokazi ne samo u privatnome nego i u javnome diskursu. Ti su pomaci motivirani ponajprije pragmalingvističkim razlozima. Pardon my English: usage and meanings of select English words and phrases in Croatian In the context of the omnipresent communicational conflict between Croatian and English – which is the lingua franca of our time – scientific debates most frequently focus on the analysis of normative lexical and syntactic relations (the focus is mainly on the influence of English on Croatian at the lexical level and at the levels of word formation, phrases and syntax). Such research usually does not touch upon the more subtle aspects of semantic properties such as semantic development that occurs in the case of some words that enter Croatian. When an English word is adopted, it enables expression of the extant communicative needs through new linguistic means. In other words, some communicative strategies are realised with the help of elements from a foreign language. The aim of this paper is to analyse a group of select English words and phrases (in particular taboo words) that have entered Croatian and explore their functions and meanings. The basic assumption is that such words have acquired in some contexts the status of pure discourse markers, while in others they are used in their full (or in a somewhat modified) meaning. Their status is determined on the basis of methodology of discourse linguistics and the focus is on the role of these words in communication and on their impact on the transmission of a message. In order to achieve this, we analysed the available corpora of the contemporary Croatian language and constructed a special questionnaire that was administered to students. We analysed the frequency of use in both production and reception, and the perception of semantic development of these words. The conducted semantic analysis suggests that certain types of semantic shifts occur. We would like to emphasise the shift towards euphemisms: English words begin to function as euphemisms for Croatian words and phrases. Evidence for this can be found not only in private, but also in public discourse. These shifts are primarily motivated by pragmalinguistic reasons. *** Nives Mikelić Preradović, Damir Boras i Monika Berać Filozofski fakultet u Zagrebu Učenički korpus hrvatskog kao stranog jezika Višegodišnje iskustvo poučavanja hrvatskog kao stranog jezika jasno je ukazalo na potrebu za izvorom podataka koji nadilazi ograničenja postojećih dvojezičnih rječnika i priručnika omogućavajući optimalan prikaz hrvatskog jezika neizvornim govornicima. Cilj našeg rada je opisati metodologiju izrade prvog računalnog učeničkog korpusa hrvatskog kao stranog jezika na temelju pisanih tekstova i zvučnih zapisa izgovora stranih studenata Croaticuma na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Učenički korpus, čiji će nacrt biti opisan u izlaganju, sastojat će se od 2 potkorpusa: korpusa pisanih tekstova sustavno opisanih detaljnim metapodatcima (spol, dob, nacionalnost, materinski jezik, dvo-/višejezična kompetencija, jezične kompetencije roditelja, itd.) te potkorpusa snimki čitanih tekstova i akustičkog zapisa spontanoga govora. Naša hipoteza je da će upravo računalna obrada učeničkog korpusa omogućiti dubinsku analizu učeničkog jezika (opisivanje učeničkog jezika te devijacije od standarda). Računalna obrada rezultirat će ekstrakcijom značajnih lingvističkih uzoraka, zahvaljujući različitim načinima označavanja koji će biti provedeni na korpusu: označavanjem vrste riječi (part-ofspeech tagging), vrste učeničkih pogrešaka (error tagging) i značenjskim označavanjem. Istraživanje će pružiti uvid u međujezik učenika i omogućiti profesorima bolji pregled stvarnih potreba učenika. Istraživanje prikupljenih autentičnih podataka prirodnog jezika i računalna analiza korpusa pogrešaka rezultirat će stvaranjem interaktivnih računalnih alata i aplikacija za individualnu pomoć učeniku u poboljšanju vještina čitanja i pisanja hrvatskog jezika na leksičkoj, gramatičkoj i diskursnoj razini. Doprinos razvitka ovakvog korpusa je u osiguravanju reprezentativnih podataka za sustavno istraživanja hrvatskog kao stranog jezika te u razvoju 61 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference konzistentne metodologije i skupa računalnih alata koji će omogućiti komparativnu analizu hrvatskog kao prvog i kao stranog jezika, razvoj nastavnih materijala za poučavanje neizvornih govornika na različitim razinama usvajanja hrvatskog jezika, razvoj deskriptora za jezične testove te raznih inovacija u nastavi hrvatskog kao stranog jezika. Zbog tipoloških obilježja hrvatskog kao flektivnog jezika, učenički korpus hrvatskog može poslužiti za razvoj metoda i alata drugih slavenskih jezika koji još nemaju učeničke korpuse. Learner corpus of Croatian as a foreign language Years of experience in teaching Croatian as a foreign language have clearly indicated the need for a lexical resource that overcomes the limitations of existing bilingual dictionaries and manuals, enabling optimal presentation of the Croatian language to non-native speakers. The aim of this study is to describe the development methodology of the first learner corpus of Croatian as a foreign language, which is based on written texts and audio recordings of foreign students attending Croaticum – Center for Croatian as a Second and Foreign Language at the Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb. The learner corpus, which will be described in the oral presentation, will consist of two subcorpora: a subcorpus of written texts systematically described by detailed metadata (gender, age, nationality, mother tongue, two - /multilingual competence, language competence of parents, etc.) and subcorpus of recordings of read-aloud and spontaneous speech. Our hypothesis is that computer processing of our learner corpus should provide the indepth analysis of learners' language (description of their interlanguage and deviations from the standard). Computer processing will result in the extraction of important linguistic patterns, due to different level of corpus annotation and enrichment: part of speech tagging, error tagging and semantic tagging. The research will provide insight into the interlanguage of learners and enable teachers to better understand the real needs of their students. Research on the collected authentic natural language data and computer analysis of the corpus of errors will result in the creation of interactive tools and computer applications for individual assistance in improving reading and writing skills of Croatian language at the lexical, grammatical and discourse level. The developed corpus will ensure representative data for systematic research of Croatian as a foreign language as well as the development of a consistent methodology and set of tools that will allow comparative analysis of Croatian as first and as a foreign language. It will also allow the improvement of teaching materials at different levels of Croatian language acquisition, as well as the development of descriptors for language tests and various innovations in teaching Croatian as a foreign language. Due to typological characteristics of Croatian as a flective language, Croatian learner corpus can be used to develop methods and tools for other Slavic languages that do not yet posses their own learner corpora. *** Irena Miloš Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Jezični varijeteti u urbanoj i ruralnoj dijalektologiji U radu je riječ o temeljnim metodološkim načelima pri istraživanju narodnih govora. Nestandardni jezični varijeteti utječu na raslojavanje jezika, ali se metodološki postupci terenskoga dijalektološkog rada u svjesnosti veće globalne umreženosti, i prostorne i društvene, moraju prilagođavati ili mijenjati. Iako govor određenoga mjesta uvijek može biti opisan jezičnim postupcima tradicionalne ili u ovome kontekstu ruralne dijalektologije koja traži odraze što starijega jezičnoga stanja, primarno na razini fonologije, zatim morfologije i leksika, a slabije sintakse i semantike, ne mogu se zaobići ni varijacije koje se odnose i na pojedinačne i na skupne jezične ostvaraje. Usto, temeljne se definicije idioma, skupina govora, dijalekta i narječja desetljećima nisu mijenjale i u njima je prisutna dominacija autohtonih izvornih govornika koji nisu živjeli izvan mjesta rođenja, nisu se školovali niti bili pod (duljim) utjecajem drugih organskim idioma, standardnoga jezika i, naravno, drugih jezika, no danas je takvih govornika sve manje te bi metodologija istraživanja govora nužno podrazumijevala i minimalnu generacijsku uključenost kojom ruralna dijalektologija interferira s urbanom. S druge strane, ipak je potrebno zabilježiti i najstarije jezično stanje narodnoga govora kako bi se omogućila komparativna analiza s drugim 62 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS govorima te odredila pripadnost poddijalektu, dijalektu i narječju. Takva je hijerarhija istraživanja u dijalektologiji temeljna te je uspostavljena ponajprije zbog govora koji nisu istraženi ili su slabije istraženi ili se pak nalaze na međudijalektnoj granici s drugim napose nehrvatskim narodnim govorima, primjerice slovenskima. S druge strane, nekadašnje zatvorene ruralne zajednice više u tom smislu ne postoje jer su na njih utjecali komunikacijske tehnologije i mediji te dobra povezanost s gradovima uz poslovne transfere stanovništva iz jednoga mjesta u drugo. U radu se iznose primjeri utemeljeni ponajprije na vlastitim istraživanjima čakavskih govora te se razmatraju i predlažu pristupi u opisima dijalektnih idioma. Language varieties in rural and urban dialectology The paper deals with fundamental methodological principles applied in the research of dialect speeches. Nonstandard language varieties affect the layering of language, but the methodological procedures of field work in dialectology, considering physical and social global networking, must be adjusted or changed. Although the speech of a particular place can always be described by linguistic or traditional methods, in this context, rural dialectology, which seeks reflections of the older states of language, primarily at the level of phonology, then morphology and vocabulary, less at the level of syntax and semantics, the varieties of the individuals and groups should also be considered. In addition, the basic definitions of idioms, groups of speeches and dialects have not changed for decades and they reflect the dominance of indigenous native speakers who were not living outside their place of birth, not educated, not (for the longer time) affected by other organic idioms, standard language and, of course, other languages, but today there are less such speakers, so the methodology of speech research should necessarily imply the minimum generational involvement of rural dialectology which interferes with the urban one. On the other hand, it is also necessary to record the oldest linguistic status of local speech in order to facilitate comparative analysis with other speeches and determine affiliation to subdialect and dialects. Such a hierarchy in dialectology is fundamental and has been established primarily for speeches that have not been explored, that are not well researched or that are on the interdialectic verge with other, especially non-Croatian speeches, for example Slovenian. On the other hand, once closed rural communities do not exist any more in that sense because they were affected by communication technology and media as well as with good connections to cities with business population transfering from one place to another. The paper presents examples based primarily on my own research of Čakavian speeches and discusses the proposed approaches in descriptions of dialectic idioms. *** Judit Navracsics i Gyula Sáry University of Pannonia, Veszprém, Magyarország Written sentence comprehension in first and second languages In order to understand meaningful utterances, a number of heterogeneous pieces of linguistic information must be processed and integrated by the human language comprehension system. The comprehension of language is more than the identification of word meanings. Without syntactic processing, without the recognition of syntactic relations between the contextualized words sentence comprehension will not be successful. The paper presents the results of a psychophysical bilingual study carried out on 97 Hungarian users of English as a second language. The subjects were shown L1 and L2 sentences, and they were expected to make decisions regarding the acceptability of the sentences. From the 240 test sentences 120 were correct and 120 were semantically incongruent or syntactically violated. Reaction time and rate of acceptability judgment were measured and compared in both languages between the groups that were created based on the subjects’ language proficiency (C1 or highly proficient and B2 or intermediate) level, and on the age of second language acquisition (early or late). With non-parametric statistical analyses, we found significant differences in L1 and L2 between semantic and syntactic processing both in reaction times and acceptability judgments in most cases. Our results support the greater role of language proficiency as opposed to the age of L2 acquisition in successful written sentence processing. 63 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Razumijevanje pisane rečenice u prvom i drugom jeziku Kako bi se razumjeli smisleni izričaji, brojni se raznovrsni komadići lingvističkih informacija moraju procesirati i integrirati u sustavu razumijevanja ljudskoga jezika. Razumijevanje jezika podrazumijeva više od samog prepoznavanja značenja riječi. Bez sintaktičkog procesiranja i prepoznavanja sintaktičkih odnosa među kontektualiziranim riječima, razumijevanje rečenice ne bi bilo moguće. U radu se predstavljaju rezultati psihofizičke dvojezične studije koja je provedena na uzorku od 97 mađarskih govornika engleskog kao drugoga jezika. Ispitanicima su prikazane rečenice na njihovom prvom (J1) i drugom (J2) jeziku te su trebali odlučiti jesu li im prikazane rečenice prihvatljive. Od ponuđenih 240 rečenica, 120 je bilo točno, a 120 nije bilo usklađeno sa semantičkim ili sintaktičkim zakonitostima jezika. Mjereni su vrijeme rekacije i stupanj odluke o prihvatljivosti rečenica. Te su vrijednosti uspoređene u oba jezika među skupinama koje su načinjene na temelju vrsnosti u jeziku (C1 ili izrazito vrsni i B2 ili srednje vrsni) te na temelju dobi u kojoj su ispitanici počeli učiti drugi jezik (rana ili kasna dob). Upotrijebili smo neparametrijsku statističku analizu i u većini slučajeva pronašli znatne razlike u vremenima reakcije i procjenama o prihvatljivosti rečenica između J1 i J2, u semantičkom i sintaktičkom procesiranju. Naši su rezultati u skladu s viđenjem veće uloge vrsnosti u jeziku u uspješnom procesiranju rečenice od dobi u kojoj su učenici počeli usvajati drugi jezik. *** Mojca Nidorfer Šiškovič Filozofska fakulteta v Ljubljani, Slovenija The role of digital discourse in multilingualism Computer mediated communication has, due to its common and frequent use, an important influence on the language use of the first language, foreign languages and languages in contact. Beside the changes it evoked in society and human relationships, it also influences the communication of people at work, simplifies distance cooperation and cooperation between different cultures. Some of the communication patterns have become globally recognizable, especially in short messages (SMS), electronic mail and social networks, as far as the language use and rules of behaviour, i. e. netiquette, are considered. Some of these have become universal in use, and can easily be understood by any common user of computer mediated communication (emoticons, capital letters, message structure, time to reply, etc.) in different languages. At the same time there are spellcheckers, thesauruses and other tools available in many of the electronic devices and for users in different languages. As part of the new culture in communication, there has also been a significant shift in the tolerance of the mistakes, made in computer mediated texts. All these changes help multilingual speakers to better language use. In the paper, there will be some examples presented from the research of the language use in emails by the speakers of the Slovene language as a foreign language, and also of how electronic communication encourages the development of communicative ability, and which elements may be discussed to play an important role in the universality of the digital discourse in multilingualism. Uloga digitalnog diskursa u višejezičnosti Računalno posredovana komunikacija zbog masovnosti i učestalosti uporabe ima velik utjecaj na jezičnu uporabu, kako materinskoga, tako i stranih i kontaktnih jezika. Osim promjena koje je izazvala u društvu i u međusobnim odnosima, računalno posredovana komunikacija utječe i na sporazumijevanje ljudi na poslu, pojednostavljuje suradnju na daljinu i suradnju između različitih kultura. U odnosu na uporabu jezika i pravila ponašanja, tzv. netiketu, određeni obrasci sporazumijevanja postali su globalno prepoznatljivi, posebno u kratkim porukama (SMS), e-pošti, društvenim mrežama i slično. Neki od njih postali su toliko univerzalni da ih s lakoćom mogu razumjeti opći korisnici računalno posredovane komunikacije na svim jezicima (emotikoni, velika slova, struktura poruke, vrijeme odgovora na poruku itd.). Istovremeno korisnici elektronskih uređaja mogu birati alate za provjeru pravopisa, glosare i druge alate na različitim jezicima. Kao dio nove kulture sporazumijevanja razvila se veća tolerancija na greške koje se javljaju u računalno posredovanoj komunikaciji. Sve te promjene 64 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS višejezičnim govornicima pomažu da se bolje služe jezikom. Na primjerima istraživanja elektronskih poruka ovaj rad prikazat će uporabu jezika u sporazumijevanju putem e-pošte kod govornika slovenskog jezika kao stranog. Pokazat će se nadalje da elektronska komunikacija potiče razvoj komunikacijskih sposobnosti te će se definirati elementi koji igraju važnu ulogu u univerzalnosti digitalnog diskursa u okviru višejezičnosti. *** Lidija Orešković Dvorski i Bogdanka Pavelin-Lešić Filozofski fakultet u Zagrebu Poteškoće izgovora kroatofonih studenata francuskoga jezika uvjetovane drugim stranim jezikom Učenje stranoga jezika složen je proces u kojem je, u okviru stjecanja komunikacijske kompetencije, potrebno svladati cijeli niz elemenata međuovisnih jezičnih razina. Nerijetko u tom procesu biva zapostavljeno uvježbavanje izgovora nepoznatih fonema stranoga jezika, a posebno onih koji se čine zajedničkima u fonološkim sustavima materinskog i stranoga jezika. Naime realizaciji svih glasova u stranome jeziku potrebno je pristupati kao učenju novih, tj. nepoznatih u materinskome jeziku, u okviru stjecanja cjelokupnih govorno-jezičnih navika. Izgovor francuskoga jezika, u odnosu na hrvatski, odlikuje se anteriorizacijom, labijalizacijom, stupnjevima otvorenosti samoglasnika, varijacijom samoglasničkog timbra, principima naglasnog sustava i intonacijskih modela uporabe i sl. Svaki dio izgovora u stranome jeziku specifičan je za taj govorno-jezični sustav, počevši od ritamsko-intonacijskih cjelina – struktura, te o njima ovisi izgovor. Stoga je nemoguće postići optimalan izgovor novoga glasa ako se ne savlada cjelokupni izgovor svih sastavnica govornoga lanca – svih glasova unutar ritma i intonacije pripadajućeg iskaza. U stjecanju optimalnog izgovora stranoga jezika u odrasloj dobi neizbježan je utjecaj materinskog jezika, ali i drugih stranih jezika. Cilj ovoga rada jest utvrditi i klasificirati pogreške u izgovoru uzrokovane drugim stranim jezikom studenata francuskog jezika preddiplomskog studija Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Iz zvučnih zapisa izgovora studenata izdvojit će se osobitosti stranoga akcenta koje je moguće pripisati utjecaju drugog stranog jezika studenata. Rad počiva na pretpostavci da se uz sustav pogrešaka u izgovoru tipičnih za kroatofone govornike, koje proizlaze iz višestrukih oprečnosti i nesrazmjera između hrvatskog i francuskog fonološkog sustava, javljaju i pogreške koje se ne mogu svesti na utjecaj materinskoga jezika. Te su pogreške odraz pojedinih karakteristika fonoloških sustava drugog/drugih stranih jezika, npr. engleskog, talijanskog, španjolskog, njemačkog itd. U radu će se utvrditi pojedini obrasci utjecaja drugih stranih jezika na izgovor francuskog te ponuditi moguća rješenja za uklanjanje neželjenih prizvuka u izgovoru koji nisu u skladu s francuskim fonološkim sustavom i njegovim prozodijskim obilježjima. French pronunciation difficulties of Croatian-speaking students related to other foreign language(s) A highly complex foreign language learning process involves the acquisition of a whole set of interdependent language elements in order to achieve communicative competence. Throughout that process, teaching the pronunciation of new phonemes, and especially the ones that appear to be shared by the phonological systems of both foreign language and the mother tongue, is often set aside. All second language phonemes need to be treated as nonexistant in the mother tongue and as new to the foreign language learner. French language pronunciation, compared to Croatian, is characterized by anteriorization, labialization, different degrees of vowel aperture, vowel timbre variation, accentuation principles, intonation models, etc. All aspects of foreign-language pronunciation are language-specific, starting from rhythm and intonation units – stuctures which have a strong impact on the pronunciation quality. Therefore, optimal realization of a new phoneme may be achieved only by completely mastering pronunciation elements – all sounds within utterance rhythm and intonation pattern. Acquiring optimal French language pronunciation by the adult learners is affected not only by their mother tongue, but also by other foreign languages they know. The aim of this paper is to establish and classify the pronunciation mistakes caused by other foreign language(s) of the students of French language and literature at the Department of Romance languages of the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb. Recordings of students’ phonetic realizations of chosen utterances will be analysed giving special attention to detecting the characteristics of foreign accent which may be described as the influence of other foreign language(s). It may be 65 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference assumed that along with mistakes which result from differences between the Croatian and French phonological systems, there appear mistakes that cannot be attributed to the mother tongue influence. Those mistakes reflect certain characteristics of the phonological systems of other foreign language(s), such as English, Italian, Spanish, German, etc. This paper will try to determine patterns of the impact of other foreign language(s) on students' French pronunciation and offer possible solutions to eliminate pronunciation habits inconsistent with the French phonological system and its prosodic features. *** Višnja Pavičić Takač, Gabrijela Buljan i Romana Čačija Filozofski fakultet u Osijeku Hrvatski i engleski u dodiru: evribadi spiks ingliš, no razumijemo li hrvatski? Polazeći od činjenica da se engleski (EJ) i hrvatski jezik (HJ) sve češće nalaze u kontaktu u različitim sferama društvenoga djelovanja i da se velik dio hrvatske populacije samo uz liberalno tumačenje pojma dvojezičnosti (npr. Matras 2009) može smatrati minimalno/površno dvojezičnim, u ovom se radu bavimo problemom razumijevanja prijenosa engleskoga jezičnog materijala (engl. contact-induced linguistic transfer, Siemund 2008) u HJ u tekstovima informativnih medija. Na jednom kraju komunikacijskoga kanala nalazi se novinar koji nekritički/nestručno prevodi vijesti s EJ na HJ, dovodeći u kontakt ta dva jezika s različitim frazeološkim, leksičkim, strukturnim i stilskim repertoarom. Među primateljima takvih sadržaja mnogo je onih kod kojih takva praksa može ugroziti razumijevanje poruke. Prvenstveno razmatramo prijevode u kojima dolazi do upotrebe anglizma kao kontaktnoga sinonima (npr. indikator za žmigavac) i replikacije (Weinreich 1953) u smislu prijenosa značenja (npr. lažni prijatelji: mapa/map) i konstrukcijskih obrazaca bez fonološkoga materijala (sintaktički ili frazeološki kalkovi: ‘imati X za umrijeti’). Budući da su ovakvi oblici prijenosa u izražajnom smislu nepotrebni i da se mogu smatrati činom (podsvjesne) orijentacije k prestižu EJ (Nikolić-Hoyt 2005), u ovom ćemo radu istražiti u kojoj mjeri takva praksa može ugroziti uspješnost komunikacije. Konkretno, cilj je istraživanja utvrditi u kojoj su mjeri primjeri prijenosa prepoznatljivi i razumljivi i u kojoj su mjeri postali dijelom jezičnoga repertoara odrasloga izvornoga govornika HJ. Recepciju prijenosa ispitat ćemo testom koji obuhvaća odabrane čestice iz prikupljenoga korpusa prijenosa. Test sadrži kombinaciju dekontekstualiziranih zadataka, u kojima se traži određenje značenja koje proizlazi iz samih jezičnih jedinica (zadatak definiranja), i komunikacijskih zadataka, u kojima se tumačenje značenja temelji na kontekstualnim ključevima i (općem) znanju (zadatak dopunjavanja diskursa i zadatak razumijevanja prijenosa na temelju konteksta). Rezultati istraživanja pružit će uvid u stupanj razumijevanja prijenosa u populaciji izvornih govornika HJ te rasvijetliti čimbenike koji pri tome igraju ulogu (npr. demografske osobine ispitanika i vrsta prijenosa). Literatura: Matras, Yaron (2009). Language Contact. Cambridge: Cambridge University Press. Nikolić-Hoyt, Anja (2005). „Englesko-hrvatski jezično-kulturni dodiri”. U: Stolac, D., Ivanetić, N. I Pritchard, B. (ur.). Jezik u društvenoj interakciji. Zagreb-Rijeka: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, 353-359. Siemund, Peter (2008.) „Language contact: Constraints and common paths of contact induced language change”. U: Siemund, P., Kintana, N. (ur.) Language Contact and Contact Languages. Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins, 3-11. Weinreich, Uriel (1953). Languages in Contact. Findings and Problems. New York: Linguistic Circle of New York. Croatian and English in Contact: /evribadi spiks ingliʃ/, but do we understand Croatian? English and Croatian are increasingly coming into contact in various fields of social practice. At the same time much of the Croatian population may be regarded superficially bilingual at best and only under a very lax interpretation of the term bilingualism (e.g. Matras 2009). The issue we address in this study is the comprehension of various instances of contact-induced linguistic transfer (Siemund 2008) from English into Croatian informative media texts. At one end of the communication channel there is a journalist who forces into 66 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS contact the two languages with distinct lexical, phraseological, structural and stylistic repertoires by indiscriminately translating English news reports into Croatian. Among the recipients of such messages, however, there is a sizeable portion of those who are likely to miss the message. We shall focus on translations featuring different instances of transfer such as ‘contact synonyms’ (e.g. indikator for žmigavac) and replication (Weinreich 1953), namely transfer of meaning alone (as in false cognates: mapa/map) or of constructional patterns with no phonic material (syntactic or phraseological calques: imati X za umrijeti engl. to have X to die for). Since these transfers are uncalled for and can be considered as acts of (subconscious) orientation to the prestige of English (Nikolić-Hoyt 2005), we shall here explore the degree to which such practice can be detrimental to successful communication. The aim of the present study is to establish a) to what extent instances of linguistic transfer are recognised and comprehended and b) to what extent such examples have become part of adult Croatian native speakers’ linguistic repertoire. Participants’ transfer reception will be measured by means of a test incorporating selected corpus items. The test is a combination of decontextualised tasks, i.e. those in which meaning is conveyed by language itself (definition task) and communicative tasks, i.e. those in which contextual cues and background knowledge are used to convey meaning (discourse completion task and context-based comprehension task). The results will provide insight into the nature of adult Croatian native speakers’ reception of transfer and unearth factors that may play a role in this process (e.g. participants’ individual features and types of transfer). References: Matras, Yaron (2009). Language Contact. Cambridge: Cambridge University Press. Nikolić-Hoyt, Anja (2005). „Englesko-hrvatski jezično-kulturni dodiri”. U: Stolac, D., Ivanetić, N. I Pritchard, B. (ur.). Jezik u društvenoj interakciji. Zagreb-Rijeka: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, 353-359. Siemund, Peter (2008.) „Language contact: Constraints and common paths of contact induced language change”. U: Siemund, P., Kintana, N. (ur.) Language Contact and Contact Languages. Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins, 3-11. Weinreich, Uriel (1953). Languages in Contact. Findings and Problems. New York: Linguistic Circle of New York. *** Dunja Pavličević-Franić Učiteljski fakultet u Zagrebu Jezična raslojavanja u hrvatskome kao nasljednome jeziku – prikazi, problemi, perspektive Usvajanje se prvoga jezika (L1) razlikuje od učenja inoga ili drugoga jezika (L2) jer se u procesu ovladavanja inim jezikom stvara međujezik u kojemu interferiraju elementi prvoga i drugoga jezika. Pritom i nojezično učenje može imati dvojako značenje: učenje potpuno novoga i nepoznatoga jezičnoga sustava (strani jezik) te usvajanje jezičnoga idioma kojim je govornik djelomično ovladao, najčešće u ranome djetinjstvu (nasljedni jezik). Kako hrvatski jezik, osim izvornih govornika u Hrvatskoj, u komunikaciji rabi još gotovo isto toliko govornika izvan domovine, pitanje hrvatskoga kao nasljednoga jezika nužno postaje dijelom hrvatske obrazovne politike. Iako većina hrvatskih govornika u inozemstvu hrvatski jezik smatra materinskim, rezultati istraživanja i komunikacijska praksa potvrđuju da su ispitanici kompetentniji na jeziku okruženja u kojemu žive. Bez obzira na njihov osobni stav, hrvatski jezik uče kao ini odnosno nasljedni jezik, budući da je ovladavanje hrvatskim u inozemstvu pod utjecajem specifičnih jezičnih i izvanjezičnih uvjeta u kojima se jezik upotrebljava. Posljedica je neminovno jezično raslojavanje koje se ogleda u varijetetima, ponajprije dijastratičkm (sociolekti) i dijafazijskim (funkcionalnim) jezičnim posebnostima više ili manje različitima od standardnojezične norme. Rad donosi prikaz stanja u procesu usvajanja hrvatskoga jezika kao nasljednoga u inozemstvu. Zaključci su temeljeni na rezultatima longitudinalnoga istraživanja (2008.-2012.) provedenoga u Njemačkoj (Baden-Württemberg) i Švicarskoj (Zürich). Sudjelovalo je 200 učenika hrvatske nastave u inozemstvu u dobi od 7 do 18 godina. Testom komunikacijske kompetencije i samostalnim pisanim radovima, utvrdila se usvojenost jezičnih kompetencija na gramatičkoj i leksičkoj razini (u skladu s dobi, kognitivnim razvojem, izloženošću jezičnoj komunikaciji i jezičnim predznanjem), a anketnim upitnikom bili su ispitani stavovi o hrvatskoj nastavi u inozemstvu (motivacija, svrha i potreba učenja, sociokulturno ozračje). Podatci su obrađeni SPSS programom za statistiku. Rezultati istraživanja poslužit će za analizu i procjenu razine usvojenosti hrvatskog kao nasljednoga jezika te dati smjernice za osposobljavanje učitelja za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu. 67 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Language stratification in Croatian as heritage language – reviews, problems and perspectives The acquisition of the first language (L1) differs from second language learning (L2). This is due to the fact that in the process of mastering the non-mother tongue an interlanguage is created in which elements of the first and the second language interfere. In this process non-mother tongue learning can have a double meaning: learning a completely new and unfamiliar language system (foreign language), or acquiring a language idiom which the speakers had already partially mastered, usually in the early childhood (heritage language). Since the Croatian language, apart from the native speakers in Croatia, is used in communication by almost as many speakers abroad, the issue of Croatian as a heritage language necessarily becomes part of the Croatian education policy. Although the majority of Croatian speakers abroad consider Croatian to be their mother tongue, the results of research and communication practice confirm that pupils who participated in this research were more competent in the language of the social environment in which they live. Despite their personal attitudes towards Croatian as their mother tongue, they learn Croatian as a heritage language (L2), since the acquisition of Croatian abroad is under the influence of specific linguistic and extralinguistic conditions in which the language is used. The consequence is inevitable language stratification reflected in the varieties, primarily diastratic (social dimension) and diaphasic (functional dimension) linguistic specificities which more or less deviate from the standard language. This paper brings out the review of the situation in the acquisition of Croatian as a heritage language abroad. The data are based on the results of a longitudinal study (2008-2012) conducted in Germany (BadenWürttemberg) and Switzerland (Zürich) with 200 Croatian pupils ranging from 7-18 years of age. A test of communicative competence and pupils' written works are used to determine the attainment of linguistic competence at grammatical and lexical levels (according to age, cognitive development, previous knowledge, exposure to language communication), a questionnaire is used to examine attitudes about Croatian classes abroad (motivation, needs, purpose of learning, socio-cultural environment ). The data were analyzed with the SPSS statistical program. The research results will be used to analyze and evaluate the level of acquisition of Croatian as a heritage language, and to provide guidelines for the Croatian teachers working abroad. *** Carmela Perta Università G. D’Annunzio, Pescara, Italia Albanian dialects in Italy: consequences of the interactions between ‘old’ and ‘new’ Albanians This study explores the problems related to the interactions of two groups of Albanians: the ‘old’ ones who have migrated to the south of Italy in different waves since the 15th century, and the ‘new’ Albanian immigrants who, opposing the Communist regime, have taken refuge in Italy since the beginning of the 1990s, settling mostly in the “historical” Albanian enclaves. The aim of this paper is to offer a picture of Albanian vitality from the perspective of the speakers’ linguistic competence and language use, along with the attitudes towards the language. The focus will be on four enclaves which form a geographical continuum, a factor which bears on the vitality of the Albanian dialects. On the basis of the overall findings of two fieldworks, a clear hierarchy of the vitality of Arbëresh - the language of the ‘old’ Albanians - emerges: the four villages form an Arbëresh language use a continuum that improves as one moves from the coast towards inland locations. Moreover, a general negative attitude toward Arbëresh can be observed among the villages, even though at different levels. This attitude was sharpened by the arrival of the “new Albanians” whose highly negative ethnolinguistic image throughout Italy has provoked a shift among Arbëresh speakers in favor of the Italian language. Today, consequently, the attitude toward all varieties of Albanian in Italy is unfavorable: the “old Albanians” do not fit into the recognized pattern of language shift and death, since they are not underprivileged minorities and the only high-risk for the language is the intense contact with Italian and the Italo-romance varieties. However, nowadays, these varieties are unpredictably affected by a new social contamination from the association of their language with that of the negatively viewed “new Albanians”. The new refugees, suffering from political, economic, and social disadvantages, do fit into the pattern, since they respond to their negative situation by using the distinctive 68 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS language of their group less, or giving up its use altogether, so as to dissociate themselves from a disadvantageous ethnic identity. Albanski dijalekti u Italiji: posljedice interakcija između „novih“ i „starih“ Albanaca Ovo se istraživanje bavi problemima interkacije dviju skupina Albanaca: „starih“, koji migriraju na jug Italije u različitim valovima još od petnaestoga stoljeća i „novih“ albanskih imigranata koji su, suprotstavljajući se komunističkom režimu, pronalazili utočište u Italiji od početka devedesetih godina prošloga stoljeća te se naseljavali uglavnom u „povijesnim“ albanskim enklavama. Cilj je ovoga rada ponuditi sliku vitalnosti albanskog jezika s obzirom na jezičnu kompetenciju i jezičnu uporabu govornika te s obzirom na stavove prema jeziku. Usredotočit ćemo se na četiri enklave koje čine geografski kontinuum, čimbenik koji utječe na vitalnost albanskih dijalekata. Na temelju općih rezultata dvaju terenskih istraživanja proizišla je jasna hijerarhija snage jezika Arbëresh. Radi se o jeziku “starih” Albanaca koji se kao kontinuum proteže kroz četiri sela u kojima se koristi. Kontinuum se poboljšava na putanji od obale prema kontinentalnim lokacijama. Nadalje, u selima se uočava opći negativan stav prema jeziku Arbëresh, iako je on vidljiv na različitim razinama. Taj stav zaoštren je dolaskom „novih Albanaca“ čija je vrlo negativna etnolingvistička slika diljem Italije izazvala pomak među govornicima jezika Arbëresh u korist talijanskoga jezika. Stoga je danas stav prema varijetetima albanskoga jezika u Italiji nepovoljan: „stari Albanci“ se ne uklapaju u prepoznatljiv uzorak pomaka i smrti jezika, s obzirom na to da ne spadaju u neprivilegirane manjine te je jedini visoki rizik s kojim je taj jezik suočen intenzivan kontakt s talijanskim i italoromanskim varijetetima. No, danas su ti varijeteti nepredvidljivo obilježeni novim društvenim „onečišćenjem“ proizišlim iz povezivanja njihova jezika s „novim Albancima“, prema kojima je stav negativan. Nove se izbjeglice, koje se nalaze u nepovoljnom političkom, ekonomskom i društvenom položaju, uklapaju u taj uzorak jer odgovaraju na svoj negativan položaj tako što sve manje koriste specifičan jezik svoje skupine ili ga potpuno prestaju koristiti kako se ne bi povezivali s etničkim identitetom koji je stavljen u nepovoljan položaj. *** Ana Petravić Učiteljski fakultet u Zagrebu Višejezičnost kao odgojno-obrazovni cilj – pitanja razvoja kurikula iz glotodidaktičke perspektive S obzirom na višejezičnost kao odgojno-obrazovni cilj i kao društvenu realnost u europskom je okruženju u području jezične politike i glotodidaktike razvijeno više različitih pristupa planiranju jezičnog obrazovanja i razvoju kurikula za redovno školstvo. Pritom se kao dvije oprečne paradigme mogu identificirati tradicionalni aditivni i noviji kurikulski/integrirani pristup poticanju i razvoju višejezičnosti učenika. Dok se aditivni pristup temelji na konsekutivnom i pretežito izoliranom razvoju monolingvalnih kompetencija u svakom novom jeziku u slijedu učenja jezika, kurikulski pristup održavanje i razvoj jezičnog repertoara učenika sagledava u cjelini uspostavljajući poveznice između predmeta jezično-komunikacijskog područja, a u svom jačem obliku i povezivanjem jezičnih i nejezičnih predmeta. U ovu drugu skupinu pristupa ubrajaju se različiti kurikulski koncepti kao npr. objedinjeni jezični kurikul, kurikul višejezičnosti te razvoj kurikula za pluralno jezično i (među)kulturno obrazovanje Vijeća Europe. Ti se koncepti temelje na cjelovitom poimanju jezičnog obrazovanja koje za cilj ima orijentaciju na učenika i učinkovitiji razvoj učeničkih jezičnih repertoara. Polazeći od te dvije paradigme jezičnog obrazovanja, prilog se bavi pitanjem koja je paradigma zastupljena na kurikulskoj razini u hrvatskom školstvu. U tu se svrhu predstavljaju rezultati poredbene analize aktualnih nastavnih programa za osnovnu školu za hrvatski i za strane jezike (2006.) te analize jezično-komunikacijskog područja Nacionalnog okvirnog kurikuluma (2011.) u dijelu osnovnoškolskog obrazovanja. Rezultati istraživanja pokazuju da na kurikulskoj razini dominira aditivni pristup jezičnom obrazovanju. Na toj se osnovi razmatraju mogućnosti za prevladavanje tradicionalnog pristupa jezičnom obrazovanju kojima bi se kurikulski pristup povezao s okvirnim uvjetima za razvoj višejezičnosti učenika u hrvatskom školskom sustavu. Posebno se naglašava nužnost sveobuhvatnog planiranja jezičnih kurikula i revizije kurikulskih dokumenata u smjeru horizontalnog i vertikalnog koordiniranja jezičnih predmeta. 69 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Mehrsprachigkeit als Bildungs- und Erziehungssziel – Fragen der Curriculumentwicklung aus fremdsprachendidaktischer Perspektive Bezogen auf die Mehrsprachigkeit als Bildungs- und Erziehungsziel und als gesellschaftliche Realität sind im europäischen Umfeld unterschiedliche sprachenpolitische und fremdsprachendidaktische Ansätze zur Planung der sprachlichen Bildung und zur Curriculumentwicklung für das Regelschulwesen entwickelt worden. Zwei entgegengesetzte Paradigmen stehen sich gegenüber: ein traditioneller additiver und ein neuerer curricularer/integrierter Ansatz.Während der additive Ansatz auf der konsekutiven und vorwiegend isolierten Entwicklung von monolingualen Kompetenzen in jeder neuen Sprache in der Sprachenlernfolge beruht, versteht der curriculare Ansatz den Erhalt und die Entwicklung des Sprachenrepertoires der Schüler/-innen als ein Ganzes, indem er Verbindungen zwischen den sprachlichen Fächern herstellt und in seiner stärkeren Form auch Sprach- und Sachfächer miteinander verbindet. Zu dieser zweiten Kategorie der Ansätze gehören unterschiedliche curriculare Konzepte wie z.B. das Gesamtsprachencurriculum, das Curriculum Mehrsprachigkeit sowie die Curriculumentwicklug für plurale sprachliche und (inter)kulturelle Bildung des Europarates. Gemeinsam ist diesen Konzepten, dass sie von einer gesamtsprachlichen Auffassung der sprachlichen Bildung ausgehen, die eine schülerorientierte Bildung und effizientere Entwicklung von Sprachenrepertoires der Schüler/-innen zum Ziel hat. Der vorliegende Beitrag geht der Frage nach, welche von diesen beiden Paradigmen im kroatischen Schulwesen auf der curricularen Ebene repräsentiert ist. Hierzu werden die Ergebnisse einer vergleichenden Analyse der aktuellen Lehrpläne für Kroatisch und für fremdsprachliche Fächer (2006) und des sprachen- und kommunikationsbezogenen Bereichs innerhalb des Nationalen Rahmencurriculums (2011) für den Bildungsabschnitt der Grundschule (Klassen 1-8) vorgestellt. Die Untersuchungsergebnisse belegen, dass auf der curricularen Ebene der additive Ansatz sprachlicher Bildung dominiert. Vor diesem Hintergrund diskutiert der Beitrag Möglichkeiten zur Überwindung des traditionellen Ansatzes in der sprachlichen Bildung, die den curricularen Ansatz mit den Rahmenbedingungen für die Entwicklung der Mehrsprachigkeit der Schüler/-innen im kroatischen Schulwesen verbinden. Besonders hervorgehoben wird die Notwendigkeit einer gesamtsprachlichen Curriculumplanung und der Revision der curricularen Dokumente in Richtung einer horizontalen und vertikalen Koordinierung der sprachichen Fächer. *** Jasna Petrc Filozofski fakultet u Rijeci Spremnost budućih odgojitelja, učitelja i nastavnika za primjenu načela zavičajnosti u odgojno-obrazovnom procesu Obrazovni je sustav svake države zadužen za sustavno i organizirano očuvanje i njegovanje jezičnoga bogatstva. Institucionalni oblik odgojno-obrazovnoga rada započinje još u predškolsko doba, polaskom djeteta u vrtić. I sustavno učenje jezika, jezičnoga standarda i osvješćivanje razlike između standardnoga i zavičajnih idioma započinje već u vrtiću i traje cijeloga života. Načelo zavičajnosti, kao važno načelo nastave hrvatskoga jezika, pridonosi čuvanju i održavanju bogatstva dijalekata, ali i ovladavanju standardom. Dosad provedena istraživanja o primjeni načela zavičajnosti u hrvatskome odgojno-obrazovnome sustavu dala su relevantne informacije u skladu s njegovom uključenosti u Nastavni plan i program za osnovne škole i nastavne programe za srednje škole, uključenosti dijalektnih tekstova u čitanke, a samo je jedno istraživanje ispitalo odnose studenata kroatistike prema dijalektima. Kako rezultati istraživanja pokazuju nedovoljnu uključenost dijalekata u odgojno-obrazovni proces, smatrali smo nužnim ispitati spremnost budućih odgojitelja, učitelja i nastavnika za primjenu načela zavičajnosti u odgojno-obrazovnom procesu, pretpostavljajući da razumiju važnost očuvanja dijalekata u odgojno-obrazovnom procesu. Do sada su istraživanja uglavnom bila usmjerena na osnovnoškolsku i srednjoškolsku razinu, a ovim se istraživanjem pokušalo uključiti i početak organiziranoga odgojnoobrazovnoga procesa, vrtiće, što je do sada bilo rijetko zastupljeno. Anketa će se provoditi sa studentima završnih godina Ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja te Učiteljskoga studija na Učiteljskome fakultetu Sveučilišta u Rijeci, kao i sa studentima završnih godina studija Hrvatskoga jezika i književnosti (nastavnički 70 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS smjer) na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Ovo će istraživanje pridonijeti boljem uvidu u spremnost budućih obrazovnih stručnjaka za očuvanje dijalekata kao bogatstva svakoga naroda. Istraživanje će dati smjernice za poučavanje na studijima Ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja na Učiteljskome fakultetu u Rijeci i studiju Hrvatskoga jezika i književnosti (nastavnički smjer) na Filozofskome fakultetu u Rijeci. Naglasit će se i važnost daljnjega osvještavanja javnosti, lingvista i obrazovnih stručnjaka o problemu primjene načela zavičajnosti u odgojno-obrazovnome sustavu. Readiness of future kindergarten, elementary and high-school teachers for the implementation of local identity principles in the education process Systematic language learning, standardized language learning and realizing the difference between standard and local idioms start in kindergarten. The principle of local identification, contributes to the preservation and conservation of the local dialect, but also to mastering the standard language. Existing research on the topic of implementing the principle of local identity in Croatian educational system has given relevant information, including its presence in the Curriculum for Elementary Schools and Curriculum for Secondary Schools, in the presence of dialectal texts in textbooks and in research that looked into Croatian studies students’ view of dialects. Since the results have shown insufficient involvement of dialects in the education process, it is necessary to see the readiness of future kindergarten, elementary and high-school teachers to apply principles of local identity in the education process, at the same time supposing they are aware of the importance of preserving dialects in the education process. This research will include kindergartens, as the beginning level of the institutionalized education, which has been rarely explored to date. The questionnaire will be filled in by graduate students from the Faculty of Teacher Education and graduate students from the teacher's module of the Croatian language and literature study at the Faculty of Humanities and Social Sciences in Rijeka. This research will contribute to the insight into the readiness level of future educators in preserving the dialect as a unique treasure of a local identity. It will provide guidelines for teaching at the Faculty of Teacher Education and at the teacher's module of the Croatian language and literature study at the Faculty of Humanities and Social Sciences in Rijeka. Certainly, it will amplify the importance of informing the public, the linguists and education experts about the problems of implementing the principles of local identity in the education process. *** Nataša Pirih Svetina Filozofska fakulteta v Ljubljani, Slovenija „Mirëdita”, „добар ден” i „jó napot kívánok” pozdravljamo se na obuci za buduće nastavnike slovenskog kao stranog jezika Za buduće učitelje slovenskog kao stranog jezika, koji su u većini govornici slovenskog kao J1, po našem mišljenju, jedno od bitnih iskustava u procesu izobrazbe za poučavanje jezika jest i učenje novog, za njih potpuno stranog jezika. U okviru različitih oblika izobrazbe za podučavanje slovenskog kao stranog tako uvijek se organizira i nastava nekog stranog jezika. Sudionici tih tečajeva se tako nalaze u različitim ulogama. Oni su u isto vrijeme učenici koji uče za njih potpuno novi strani jezik, a i samo promatrači i samo procjenitelji vlastitog procesa učenja jezika i promatrači procesa poučavanja jezika. U procesu učenja jezika kandidati se često snalaze u stresnoj situaciji koja je i inače karakterističan za sudionike tečaja jezika. Upute učitelja trenera pomažu im da rasvijetle vlastiti proces učenja jezika. Iz različitih razloga u svoju izobrazbu često uključujemo tečajeve albanskog, makedonskog ili madžarskog jezika (iz naslova priloga). U radu prvo predstavljamo različite oblike nastave za buduće učitelje u koje su uključeni i tečajevi jezika. Nadalje predstavljamo te tečajeve, metode i aktivnosti kojima se poslužuju nastavnici te upute koje primaju sudionici. U središtu su rada rezultati ankete koju smo distribuirali među 80 sudionika tih tečajeva. U anketi smo ispitivali različite aspekte takvog rada: koji su po njihovom mišljenju glavni ciljevi tečaja unutar izobrazbe za poučavanje jezika, što su konkretno naučili, koji su inače ciljevi učenja jezika, koji su pozitivni ali i negativni aspekti konkretnog učenja, to jest što bi prenijeli u vlastitu praksu, a što bi radije izbjegli. Rezultati su raznoliki i mogli bi biti od pomoći u planiranju nastave za buduće učitelje stranih jezika. 71 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference “Mirëdita”, “добар ден“ and “jó napot kívánok” are greetings used during the professional trainings for future teachers of Slovene as FL For a teacher trainee, usually a native speaker of Slovene involved in the process of education and professional training for teaching Slovene as FL, necessary experience involves learning one for the trainee completely new foreign language. This is the reason why special “mini” language courses are included in various training programmes for teaching Slovene as a non-native language. The participants of such courses must get into different roles: at the same time they are participants of the language course (usually at the very beginning level), self-observers and self-evaluators of their own learning process as well as the observers of the teaching process. During such courses participants often face distress, typical for usual language learners. The guidance of the teaching trainer helps them reflect on their own process of learning. Usually less widely used and taught languages are incorporated in our trainings, as for example Albanian, Hungarian and Macedonian (e.g. title of the paper). The paper first introduces some of the forms of teacher trainings in which ‘mini’ language courses are incorporated. We present these language courses within regular teacher trainings – methods and activities used, as well as the instructions provided for the participants. The main contribution of the paper is the results of the questionnaire distributed among 80 participants of these trainings. The participants were asked about different aspects of such training, for example: what are in their opinion the learning objectives of these language courses, what did they actually learn, what are the main objectives of language learning in general, and what are the pluses and minuses of the particular teaching practice they were exposed to – actually what would they like to transfer into their own teaching practice and what would they rather avoid. Results are heterogeneous and might help plan future language teaching curricula. *** Jurica Polančec Filozofski fakultet u Zagrebu Što nam aktionsart glagola može reći o njegovu vidu: korpusna perspektiva U posljednjih desetak godina znatno su produbljena naša znanja o kategoriji glagolskoga vida u hrvatskome jeziku. Posebno su značajni radovi došli iz područja proučavanja hrvatskoga kao inoga jezika (v. literaturu u Čilaš Mikulić 2012). U posljednje vrijeme proučavanju vida pridonose i novi računalni resursi (Šojat, Srebačić i Štefanec 2013). Danas se zna da glagolski vid nije samo morfološka kategorija. Uočeno je, naime, da glagolski vid kao morfološka kategorija ulazi u složene odnose sa značenjem glagola, konkretnije s leksičkim vidom glagola, tzv. aktionsartom. Ti se odnosi najzad usložnjuju uporabom glagola u određenome sintaktičkom kontekstu. U ovome će se radu predstaviti preliminarni rezultati analize dosad nedovoljno istraženoga odnosa između razreda aktionsarta hrvatskih glagola i izražavanja vidskih opreka. Prema Čilaš Mikulić (2012: 4-5), semantički razredi glagola, drugim riječima razredi aktionsarta, ključni su za razumijevanje glagolskoga vida u HJ2. U radu se preuzima razdioba na šest razreda aktionsarta iz Van Valin (2005: 31-42), a vidska se značenja tumače vrlo slično Comrieju (1976: 16-40), odnosno postoje svršeni i nesvršeni vid, a nesvršeni pak ima dva značenja, habitual i progresiv. Analiza će se provesti na slučajnome uzorku od 1000 glagolskih pojavnica iz Hrvatskoga nacionalnog korpusa. Za svaki od njih bit će naveden razred aktionarta te vidsko značenje. Pokušat će se utvrditi koliko pripadnost nekoga glagola određenomu razredu aktionsarta korelira s mogućnošću njegova javljanja u svršenome ili nesvršenome vidu. U istraživanju se pritom neće sustavno analizirati narav tvorbenih odnosa između vidskih parova. Rezultati će biti posebno zanimljivi za proučavanje hrvatskoga kao inoga jezika jer će se na uzorku moći proučiti navedena glagolska svojstva u stvarnoj uporabi i na stvarnim primjerima iz jezika. Time se dolazi do objektivnije slike o odnosu glagolskoga vida i aktionsarta, ali o kategoriji glagolskoga vida u hrvatskome jeziku općenito. 72 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS Verbal aspect and Aktionsart of the Croatian verb: a corpus-based analysis Our knowledge of the Croatian verbal aspect has seen major development in the last ten years. Some important contributions have been made in the research on Croatian as L2 (see Čilaš Mikulić 2012). The verbal aspect is not just a morphological category. It has been noticed that the verbal aspect as a morphological category exhibits complex relations to the meaning of the verb, i.e. to its lexical aspect, or the Aktionsart. These relations are made more complex by the use of the verb in certain syntactic context. This talk will present the preliminary findings of an analysis of the relation of the Aktionsart of Croatian verbs and the expression of aspectual oppositions, which has so far received little attention. According to Čilaš Mikulić (2012: 4-5), the semantic classes of verbs, in other words the Aktionsart, are crucial for the understanding of the verbal aspect in Croatian as L2. In this talk we follow the system of six Aktionsart classes developed by Van Valin (2005). Furthermore, the aspectual meanings are interpreted along the lines of Comrie (1976), namely, there are perfective and imperfective aspects, the latter having two further meanings: the habitual and the progressive. The analysis will be conducted on a random sample of 1000 verb tokens retrieved from the Croatian National Corpus. The Aktionsart class and the aspectual meaning will be established for each verb. We will try to determine whether a correlation between the Aktionsart of a verb and its aptitude to occur in the perfective or imperfective aspect exists. The findings will be particularly interesting for the study of Croatian as L2, as the abovementioned features will be analyzed on examples from actual language use. Therefore, a more objective idea of the relation of the verbal aspect and the Aktionsart will be brought about. *** Leonard Pon Filozofski fakultet u Osijeku Mehrsprachigkeit und Lehrwerke für Deutsch als zweite Fremdsprache – am Beispiel der Grammatik Der Beitrag untersucht die Frage, inwieweit die kroatischen Lehrwerke für Deutsch als zweite Fremdsprache mit dem in den letzten Jahren immer wichtigeren Mehrsprachigkeitskonzept kompatibel sind. Im theoretischen Teil wird zunächst auf die Bedeutung des Mehrsprachigkeitskonzepts eingegangen. Dazu werden vor allem der Gemeinsame europäische Referenzrahmen für Sprachen (2001) sowie die Ergebnisse einer Tagung zum Thema „Mehrsprachigkeit im Bereich Deutsch als Fremdsprache“ (Neuner/Koithan 2003) berücksichtigt. Ferner wird der Zusammenhang zwischen Mehrsprachigkeit und der recht häufig anzutreffenden Unterrichtssituation ‚Deutsch nach Englisch‘ thematisiert, wie er u. a. in „Mehrsprachigkeitskonzept – Tertiärsprachenlernen – Deutsch nach Englisch“ (Hufeisen und Neuner 2003) erörtert wird. Darauffolgend wird darüber diskutiert, wie den aus dem Mehrsprachigkeitskonzept hervorgehenden Anforderungen in der unterrichtlichen Praxis Rechnung getragen werden kann, wobei besonderes Augenmerk den Unterrichtsmaterialien gilt. Im praktischen Teil wird eine Untersuchung vorgestellt, in der die grammatikbezogenen Seiten kroatischer Lehrwerke für Deutsch als zweite Fremdsprache einer Analyse unterworfen werden. Es wird nämlich von der Hypothese ausgegangen, dass die Lehrwerkautoren hierzulande das Potenzial der Mehrsprachigkeitsförderung noch nicht richtig erkannt haben und dass ihre Lehrwerke im Bereich der Grammatikvermittlung daher kaum mehrsprachigkeitsfördernde Elemente enthalten. Deswegen wird die Analyse in erster Linie darauf abzielen, die Art und Weise zu untersuchen, in der grammatikalische Regeln dargestellt und Grammatikübungen gestaltet werden. U. a. wird überprüft, in welchem Maße diese Lehrewerke Impulse für regelentdeckendes bzw. induktiv-exploratives Lernen geben, auf Vergleiche mit Mutter- und/oder erster Fremdsprache zurückgreifen etc. Das Hauptanliegen des Beitrags besteht darin, das Vorhandensein und die Merkmale der mehrsprachigkeitsfördernden Elemente im Zusammenhang mit der Grammatikvermittlung in den gewählten Lehrwerken zu untersuchen. Einerseits werden aus den gewonnenen Ergebnissen Lösungsvorschläge für Lehrwerke abgeleitet, andererseits wird der Fragenkomplex angesprochen, inwieweit die aus den theoretischen Überlegungen abgeleiteten Anforderungen bezüglich der Mehrsprachigkeit in einem Lehrwerk überhaupt operationalisierbar sind. 73 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Višejezičnost i udžbenici za njemački kao drugi strani jezik – na primjeru gramatike Prilog se bavi pitanjem u kojoj su mjeri hrvatski udžbenici za njemački kao drugi strani jezik usklađeni sa sve važnijim konceptom višejezičnosti. U teoretskome se dijelu najprije propituje značenje koncepta višejezičnosti. Uzimaju se u obzir Zajednički europski referentni okvir za jezike (2001) kao i rezultati savjetovanja na temu Višejezičnost i njemački kao strani jezik (Neuner/Koithan 2003., Mehrsprachigkeit im Bereich Deutsch als Fremdsprache). Tema je ovoga djela i odnos između višejezičnosti i vrlo česte nastavne situacije „njemački nakon engleskoga“ (usp. Hufeisen/Neuner 2003., Mehrsprachigkeitskonzept – Tertiärsprachenlernen – Deutsch nach Englisch). Potom se raspravlja o tome na koji se način zahtjevima koji proizlaze iz koncepta višejezičnosti može udovoljiti u okviru nastavnoga rada. Pritom se posebna pozornost posvećuje nastavnim materijalima. U praktičnome se dijelu predstavljaju rezultati istraživanja u kojemu se analiziraju dijelovi hrvatskih udžbenika za njemački kao drugi strani jezik posvećeni gramatici. Pretpostavka je da autori domaćih udžbenika još uvijek nisu dovoljno prepoznali potencijal koncepta višejezičnosti te da njihovi udžbenici ne sadrže elemente koji bi poticali razvoj višejezičnosti. Stoga je analiza prije svega usmjerena pitanju na koji način su predstavljena gramatička pravila i oblikovani gramatički zadaci. Između ostaloga, ispituje se i u kojoj mjeri ti udžbenici potiču istraživačko učenje, koliko se koristi mogućnost usporedbe materinskog i(li) prvog s drugim stranim jezikom, itd. Osnovni je cilj priloga da se analizom udžbenika ispita zastupljenost elemenata kojima se potiče razvoj višejezičnosti te da ih se opiše. S jedne strane, iz dobivenih se rezultata izvode prijedlozi za oblikovanje udžbenika vezano za gore navedeno istraživačko pitanje. S druge strane, raspravlja se o problemu u kojoj se mjeri zahtjevi koji proizlaze iz teoretskih razmatranja višejezičnosti uopće mogu operacionalizirati u udžbenicima. *** Krunoslav Puškar OŠ Ljudevita Modeca, Križevci Čiji je kaj? Narječje između prihvaćanja i odbijanja Ovaj rad bavi se današnjim položajem kajkavskog narječja unutar hrvatskog tronarječnog jezičnog naslijeđa, kao i odnosom hrvatskog standardnoga jezika naspram njega. Zbog nepovoljna sociolingvističkog položaja, manjka regionalne svijesti i osjećaja jezične posebnosti kajkavštine, postavlja se pitanje trebaju li jezični stručnjaci, koji se danas sve više zanimaju za organske idiome kojima prijeti izumiranje, intervenirati kako bi se među sâmim govornicima povećao interes za taj idiom niskog prestiža i općenito poboljšao njegov službeni položaj. Također, postavlja se pitanje je li kajkavština u današnje vrijeme ograničena samo na svoj pravi geografski prostor kao jedini jezični rezervat ili je (jednako) prisutna u cjelokupnom hrvatskom javnom diskursu. Štoviše, kroz prizmu ekolingvistike i sociolingvističkog aktivizma ispituju se mogućnosti revitalizacije kajkavštine njezinim uvođenjem u škole kao izbornoga predmeta na kajkavskom području i poticanja kajkavsko-štokavskog bilingvizma u nastavi. Budući da dosad nisu provođena znanstvena ispitivanja mnijenja o položaju kajkavštine i njezinom uvođenju u škole, provedeno je kvantitativno istraživanje na 270 ispitanika mlađe i srednje dobi s područja grada Križevaca i njegove okolice. Tim istraživanjem istražen je emotivan odnos govornikâ prema svojim govorima, lokalnim i regionalnim identitetima, a dobiveni rezultati na mikrorazini dali su vrijedne spoznaje o društvenojezičnoj situaciji na makrorazini, odnosno na čitavome kajkavskome govornom području. Who does Kajkavian belong to? A dialect between acceptance and rejection This paper deals with todayʼs position of the Kajkavian dialect within Croatian tridialectal language heritage, as well as with the relationship of the Croatian standard language towards it. Due to its unfavorable sociolinguistic status, a lack of regional awareness and a feeling of Kajkavian linguistic distinctiveness, the question arises as to whether or not language experts, who are increasingly taking an interest in moribund local idioms, should intervene in order to increase an interest in this sociolinguistically low-prestige idiom among its very speakers and generally improve its official status. Also, the question arises as to whether or not Kajkavian is limited today only to its real geographical area as its only language reserve or is it (equally) present in the whole public discourse of Croatia. What is more, through the aspects of ecolinguistics and sociolinguistic activism, possibilities of Kajkavian revitalisation are enquired into with its introduction to schools as an optional subject in 74 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS the Kajkavian-speaking area, as well as the encouragement of Kajkavian-Shtokavian bilingualism in class. Since there have not been any scientific researches on the attitudes towards the position of the Kajkavian dialect and its introduction to schools to date, a quantitative research has been carried out on a sample of 270 informants of younger and middle age from the town of Križevci and its immediate area. On the basis of this research, the emotional attitude of the speakers of Kajkavian towards their local idioms, local and regional identities has been investigated, and the results gathered on the micro level produced invaluable facts about the sociolinguistic situation on the macro level, that is, in the whole Kajkavian-speaking area. *** Mirna Radišić Učiteljski fakultet u Osijeku The relationship between teacher beliefs and educational policy about language choice in foreign language instruction at the primary level in Croatia The recognition of importance of the influence of previously known languages in the process of second/foreign language development is based on the position that second/foreign language learners in the process of SLA rely and depend on their first language as well as on all of their language-related experience (e.g. Larsen-Freeman 1997; Herdina & Jessner 2002; Kecskes and Papp 2003; Cummins 2007; Turnbull & Dailey-O’Cain 2009). Such a position offers support to the implementation of a multilingual approach in instructional settings, which is discussed in the theoretical part of the paper. The research part of the paper shows the results of a study conducted with primary English teachers in Croatia. The study investigates their attitude towards the possible benefits of first language use in the instruction of English as the first foreign language. The instrument applied was an online questionnaire and the responses were gathered during a 6-month period. The findings of the study point at the participants’ insecurities about L1 contributions to the foreign language development and a lack of awareness about contemporary ideas in applied linguistics. The findings are discussed within the framework of the language teaching policy in Croatia. Finally, the results of the present study are shown as relevant for many different stakeholders responsible for foreign language instruction in Croatia. Das Verhältnis zwischen Lehrereinstellungen und Bildungspolitik zur Sprachwahl im Fremdsprachenunterricht in der Primarstufe in Kroatien Die Erkenntnis darüber, wie bedeutend der Einfluss vorher erlernter Sprachen im Prozess des Zweit-/Fremdspracherwerbs ist, gründet auf der Annahme, dass sich die Zweit-/Fremdsprachenlerner im Prozess des Zweit-/Fremdspracherwerbs auf ihre Erstsprache anlehnen sowie auf ihr ganze vorherige Spracherfahrung (z. B. Larsen-Freeman 1997; Herdina & Jessner 2002; Kecskes and Papp 2003; Cummins 2007; Turnbull & Dailey-O’Cain 2009). Eine derartige Position unterstützt die Durchführung des Mehrsprachigkeitsansatzes in formalen Lernkontexten, worauf im theoretischen Teil der Arbeit näher eingegangen wird. Im empirischen Forschungsteil werden die Ergebnisse der mit Englischlehrern in kroatischen Grundschulen durchgeführten Forschung dargestellt. Dabei wurde die Einstellung der Lehrer zu möglichen Vorteilen des Erstsprachgebrauchs im Englischunterricht als der ersten Fremdsprache untersucht. Das angewandte Instrument war ein Online-Fragebogen und die Antworten wurden über einen Zeitraum von 6 Monaten gesammelt. Die Ergebnisse der Untersuchung weisen auf eine Unsicherheit der Befragten hin bezüglich des Beitrags der Erstsprache in der fremdsprachlichen Entwicklung aber auch auf mangelnde Kenntniss über gegenwärtige Ideen im Bereich der angewandten Linguistik. Die Ergebnisse werden aus der Sicht der Sprachlehrpolitik in Kroatien erörtert. Schlussendlich werden die Ergebnisse für viele unterschiedliche Akteure, die für den Fremdsprachenunterricht in Kroatien verantwortlich sind, als relevant dargestellt. *** 75 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Petar Radosavljević Filozofski fakultet u Zagrebu Jezici u kontaktu: rumunjski i hrvatski kod Roma Bajaša Romi Bajaši razlikuju se od ostalih Roma u prvom redu po svojem materinskom jeziku koji je rumunjski (točnije rečeno radi se o dijalektalnim varijetetima dakorumunjskoga). Osim naziva Bajaši, ti su Romi kod nas poznati i pod drugim imenima kao što su to npr. Koritari, Rudari / Ludari, a osim u Hrvatskoj, prisutni su u gotovo cijeloj jugoistočnoj Europi, pa i u samoj Rumunjskoj. U Hrvatskoj Bajaši, odnosno Romi kojima je materinski jezik rumunjski, čine barem polovicu ukupne romske populacije te se procjenjuje da njihov stvaran broj premašuje 10.000 osoba. Naša su prethodna istraživanja pokazala da ih je moguće podijeliti na tri relativno homogene podskupine, u prvom redu prema dijalektalnim varijetetima rumunjskog kojima govore, ali i prema geografskoj distribuciji te nekim drugim sociolingvističkim obilježjima. Spomenute varijetete nazvali smo erdeljski dijalekt, baranjski muntenski dijalekt i ludarski muntenski dijalekt. Ti se dijalekti međusobno, ali i prema standardnom rumunjskom razlikuju, u većoj ili manjoj mjeri, kako na području fonologije tako i morfologije. U usporedbi sa standardnim rumunjskim potrebno je istaknuti određenu arhaičnost, te činjenicu da su govornici bajaškog rumunjskog oko dva stoljeća, možda i dulje, bez izravnog kontakta s ostalim govornicima rumunjskoga, osim unutar vlastite zajednice. Budući da se Bajaši u Hrvatskoj nalaze u inojezičnom okruženju, gdje je većinski jezik hrvatski, važna je odlika bajaških govora i hrvatsko-rumunjski jezični dodir. Cilj je ovoga rada prikazati konkretne primjere jezičnog dodira kod ispitanih izvornih govornika ludarskog muntenskog dijalekta iz Siska, Kutine i Slavonskog Broda. Kod naših se ispitanika, koji su svi dvojezični, jezični dodir očituje relativno snažno, prije svega i očekivano u leksiku, no vidljiv je i na polju morfosintakse, te su kod svih ispitanika vrlo česte pojave miješanja i preklapanja kodova. Navedene ćemo fenomene promatrati na temelju jezične građe koju smo prikupili terenskim radom izravno od govornika bajaškorumunjskih dijalekata. The Romanian-Croatian language contact: the case of the Bayash Roma The Bayash (Boyash) Roma differ from other Roma groups firstly due to their mother tongue that is Romanian (more precisely, dialectal varieties of Dacoromanian). These Roma are known not only as the Bayash (bajaši), they are also known under other names like Koritari, Rudari / Ludari, and are present not only in Croatia, but also in almost all of Southeastern Europe, including Romania. In Croatia the Bayash (or more precisely Roma with Romanian as their mother tongue), make up at least half of the total Roma population, and it is estimated that their actual number exceeds 10,000 persons. Our previous studies have shown that they can be divided into three relatively homogeneous sub-groups, on the basis of the dialectal varieties of Romanian they speak, as well as geographical distribution and other sociolinguistic factors. The mentioned language varieties were named Transylvanian dialect, Baranya Muntenian dialect and Ludari Muntenian dialect. Each of these dialects differs from each other, as well as from Standard Romanian, to a greater or lesser extent, in the field of phonology and morphology. In comparison with Standard Romanian, it is also necessary to emphasize certain archaicity, along with the fact that for approximately two centuries and maybe longer the speakers of Bayash Romanian have been without direct contact to other speakers of Romanian, except within their own communities. Since the Bayash in Croatia are in a foreign linguistic environment, with Croatian being the majority language, an important feature of Bayash Romanian is Croatian - Romanian language contact. The aim of this paper is to present concrete examples of language contact in native speakers of the Ludari Muntenian dialect from Sisak, Kutina and Slavonski Brod. Our informants, all of them bilingual, manifest relatively strong phenomena of language contact, primarily and expectedly in the lexicon, but also in the field of morphosyntax, whereas there were observed common cases of code-mixing and code-switching. The mentioned characteristics will be observed based on the linguistic material gathered through fieldwork, directly from the speakers of Bayash-Romanian dialects. *** 76 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS Danijela Radović i Svenka Savić Univerzitet u Novom Sadu, Pedagoški zavod Vojvodine, Srbija Međujezični utjecaji u procesu usvajanja trećeg jezika U ovom istraživanju cilj je utvrditi pridonosi li, u kojoj mjeri i na koji način rusinsko-srpska, slovačko-srpska i mađarsko-srpska dvojezičnost pridonosi uspješnosti u procesu učenja trećeg, engleskog jezika na osnovi vlastite intuicije za jezik kod studentica Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. U Vojvodini je u službenoj upotrebi srpski, mađarski, slovački, hrvatski, rumunjski i rusinski jezik i njihova pisma (Statut AP Vojvodine, Službeni list APV br. 17/09), a na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu postoji duga tradicija istraživanja dvo- i višejezičnosti u odnosu na jezik većinskog naroda (Mikeš 1961, 1998; Mikeš i Savić 1972, 1974; Genc 1973, 1991). Korpus empirijskih podataka čine odgovori dvojezičnih studentica (74) i studenata (26) 1. godine Filozofskog fakulteta u upitniku (o materinskom jeziku, drugom i trećem jeziku i međujezičnim utjecajima). Podaci su analizirani na osnovi spola i kombinacije triju jezika (materinski: mađarski, slovački i rusinski; drugi: srpski; treći: engleski jezik) – ukupno 35. Dobiveni rezultati potvrđuju rezultate suvremenih istraživanja dvo- i višejezičnosti i pokazuju sljedeće: 1. bez obzira na tipološke karakteristike jezika dvojezičnost efikasno utječe na usvajanje trećeg jezika (Cenoz 2001, Jessner 2007), što je u ovom istraživanju dokumentirano za rusinsko-srpsku, slovačko-srpsku i mađarsko-srpsku dvojezičnost u procesu učenja engleskog kao trećeg jezika; 2. drugi jezik ima veći utjecaj na učenje trećeg jezika od prvog (naučenog ili usvojenog) jezika (Williams and Hammarberg 1998); 3. transfer jezičnog znanja provodi se na nesvjesnom nivou (češće u neformalnim nego u formalnim situacijama), kao što je potvrđeno i u drugim istraživanjima (Hoffmann 2007). Cross-linguistic influence in the third language acquisition process The aim of this study is to determine if the Ruthenian-Serbian, Slovakian-Serbian and Hungarian-Serbian bilingualism influences the acquisition of English as a third language according to language intuition among female students at the Faculty of Philosophy, University of Novi Sad. In Vojvodina, the officially used languages are: Serbian, Hungarian, Slovakian, Croatian, Romanian and Ruthenian (AP of Vojvodina Statute („Službeni list APV” br.17/09)), and at the Faculty of Philosophy in Novi Sad bilingualism, multilingualism and a majority language have been traditionally studied since its foundation (Mikeš 1961, 1998; Mikeš and Savić 1972, 1974; Genc 1973, 1991). Empirical data have been collected from a sample of bilingual female students (74) and male students (26) of the first year of study at the Faculty of Philosophy. They answered questions about their mother tongue, second and third languages and cross-linguistic influence provided in a questionnaire. Data were analyzed according to the participants’ sex and combination of three languages (mother tongue: Hungarian, Slovakian, Ruthenian; second language: Serbian and third language: English) - total of 35 questionnaires. The obtained results confirm the contemporary findings in bilingualism and multilingualism research and show the following: 1) bilingualism has a positive influence on third language acquisition regardless of the typological characteristics (Cenoz 2001; Jessner 2007); in this research this has been confirmed for Ruthenian-Serbian, Slovakian-Serbian and Hungarian-Serbian bilingualism in the process of learning English as a third language; 2) the second language has a greater influence on the third language acquisition process than the first one (Williams and Hammarberg 1998); 3) linguistic knowledge is transferred subconsciously, more often in informal that in formal situations, as it was confirmed in other studies (Hoffmann 2007). *** Andrea Rogošić Filozofski fakultet u Splitu Odrazi hrvatsko-talijanskih jezičnih dodira u splitskoj antroponimiji devetnaestoga stoljeća Dodiri Hrvata s Romanima na području Splita datiraju još od postanka grada te se nastavljaju tijekom njegove povijesti, posebno intenzivno u vrijeme mletačke uprave. U 19. stoljeću talijanski je ostao službenim jezikom i jezikom visokog društvenog i kulturnog prestiža i upravo je tada dalmatinska inteligencija ušla u sklop talijanske kulture u većoj mjeri nego u vrijeme mletačke uprave. Višestoljetna hrvatsko-talijanska etno-jezična simbioza i 77 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference bilingvizam posljedično su doveli do velikog broja elemenata talijanskog, odnosno mletačkog idioma u općem leksiku splitskog govora. Faktor prestiža odigrao je vjerojatno najvažniju ulogu u tome da su tijekom mletačke uprave i tijekom 19. stoljeća mnogi talijanski, odnosno mletački izrazi zamijenili domaće, istisnuvši ih iz upotrebe. Ovo istraživanje ima za cilj pronaći i opisati navedene utjecaje u splitskoj antroponimiji 19. stoljeća. Izvore korpusa osobnih imena i prezimena predstavljaju matične knjige krštenih vođene u trima splitskim župama (Sv. Dujam, Sv. Križ, Sv. Petar) koje sadrže podatke o društvenom statusu i podrijetlu obitelji te omogućuju proučavanje dijastratičke distribucije osobnih imena, odnosno potencijalnih utjecaja talijanskih modela nadijevanja imena od strane domaćeg stanovništva. Zbog činjenice da je kategorija nadimaka najbliža sferi apelativa odnosno govornom jeziku, ista očekivano sadrži najveći udio talijanskih i mletačkih elemenata. S obzirom na to da se nadimci kao neslužbena antroponimijska kategorija ne zapisuju u matičnim knjigama, prikupljeni su iz dva publicirana rada koji sadrže popise osobnih, odnosno obiteljskih nadimaka u Splitu 19. stoljeća. Na primjerima iz prikupljenog korpusa analizira se udio talijanskih odnosno mletačkih elemenata te hibridne tvorenice, a rezultati se uspoređuju s dosadašnjim istraživanjima leksika splitskoga govora. Analizom prikupljenog antroponimijskog korpusa pokušava se dokazati status antroponima kao sociolingvističkog znaka u kojem se odražavaju aspekti specifičnog društveno-kulturnog, odnosno jezičnog konteksta. Reflections of the Croatian-Italian linguistic contact in the anthroponymy of the 19th century Split Linguistic contact between the Romance and Croatian populations in Split area dates back to the Early Middle Ages, but was particularly intense during the four centuries of the Venetian government. In the 19 th century Italian remained the official language and the language of high social and cultural prestige as Dalmatian intellectuals integrated into the Italian culture more intensely than in the previous periods. Centuries of CroatianItalian ethno-linguistic symbiosis and bilingualism have brought about a large number of Italian and Venetian elements in the speech of Split. The prestige of Italian and Venetian was probably the crucial cause of such an intense lexical borrowing during the Venetian government and during the 19 th century. The aim of this paper is to analyse the influence of Italian and Venetian within the corpus of the 19 th century anthroponymy of Split. The corpus will be excerpted from the birth registers of three parochial districts (St. Domnius, St. Cross, St. Peter) which contain data on social status and provenance of each single family thus enabling the analysis of the diastratic distribution of personal names, i.e. of the potential influence of the Italian models in name giving. The category of nicknames is closest to the sphere of spoken language which is why it contains the largest number of Italian and Venetian elements. Considering the fact that nicknames, as the unofficial anthroponymic category, cannot be found in birth registers, it is necessary to use certain published works that contain the relevant corpus. The collected corpus of nicknames is analysed on the lexical as well as on the morphological level with particular emphasis on hybrid formations. The analysis of the collected corpus aims to prove that anthroponyms are sociolinguistic signs which reflect not only the characteristic features of the local speech, but also certain particularities of the socio-cultural context. *** Goran Schmidt Filozofski fakultet u Osijeku Bilingual abstracts of scholarly papers as a type of self-translation The paper deals with the phenomenon of self-translation of scholarly paper abstracts. The focus of interest is on the differences (the so-called 'shifts') between an original abstract and its translation, i.e. between the source text and the target text. The translation shifts are explored at multiple linguistic levels: the level of lexemes, the level of syntagms, the level of sentence structure (syntax), the level of text (e.g. cohesive devices), as well as at the pragmatic level (the extralinguistic context). The main objective of the research is to determine to what extent the abstracts differ in the source language and the target language, and to provide an explanation of possible differences. Other objectives include determining the most common (self-) translation procedures and strategies 78 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS applied in the analyzed corpus, and determining whether self-translation as a mode of translation differs from the 'ordinary' translation. The corpus consists of bilingual abstracts (German-Croatian, Croatian-English, CroatianGerman, English-Croatian, and English-German) from a collection of papers on translation (Karabalić and Omazić (ed.) 2008. Istraživanja, izazovi i promjene u teoriji i praksi prevođenja. Osijek: Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet). The proposed research should give insight into the nature of selftranslation, and, indirectly, translation in general. Dvojezični sažetci znanstvenih članaka kao tip samoprevođenja U radu se razmatra pojava samoprevođenja sažetaka znanstvenih članaka. Usmjerit ćemo pozornost na razlike (takozvane "pomake", engl. shifts) između izvornih sažetaka i njihovih prijevoda, tj. između izvornog i ciljnog teksta. Pomaci u prevođenju mogu se manifestirati na svim jezičnim razinama: razini leksema, razini sintagmi, razini rečenične strukture (sintakse), razini teksta (npr. kohezivna sredstva), kao i na pragmatičkoj razini (izvanjezični kontekst). Glavni je cilj ovog rada utvrditi u kojoj se mjeri razlikuju sažetci na izvornom i ciljnom jeziku te ponuditi objašnjenje eventualnih razlika. Ostali ciljevi uključuju utvrđivanje najuobičajenijih postupaka i strategija (samo)prevođenja koje su primijenjene u analiziranom korpusu, kao i utvrđivanje eventualnih razlika između samoprevođenja i prevođenja tuđih tekstova. Korpus se sastoji od dvojezičnih sažetaka (njemačkohrvatskih, hrvatsko-engleskih, hrvatsko-njemačkih, englesko-hrvatskih i englesko-njemačkih) iz zbornika radova o prevođenju (Karabalić i Omazić, ur. 2008. Istraživanja, izazovi i promjene u teoriji i praksi prevođenja. Osijek: Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet). Predloženo istraživanje trebalo bi omogućiti uvid u narav samoprevođenja, a neizravno i prevođenja u širem smislu. *** Bojana Schubert Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Štokavsko-kajkavski i obrnuti prijevodi Ivana Krizmanića – „književne igrarije i zimnje zabavice“ ili odličan primjer utjecaja društvenih okolnosti na jezični identitet pojedinca U izlaganju se predstavljaju rezultati analize jezične upotrebe kajkavskoga prevoditelja Ivana Krizmanića (1766.1852.), koji je glavninu svoga stvaralaštva napisao u pretpreporodnome razdoblju, počevši od svoje četrdeset i treće godine starom kajkavskom grafijom i kajkavskim književnim jezikom na nj prevodeći i sa štokavskoga. Sredinom tridesetih godina 19. stoljeća Ivan Krizmanić upoznao se i sprijateljio s brojnim ilircima i u svojim djelima nastalima od 1835. do 1841. promijenio je vizualni identitet jezika preuzevši Gajevu grafiju, iako i dalje pišući kajkavskim književnim jezikom. Napokon, 1843. godine kada ilirizam postaje i politički program, a ilirska je štokavština već opisana u dvjema gramatikama i u rječniku, Krizmanić u svojoj 77. godini mijenja i jezični identitet te počinje pisati ilirskom štokavštinom (Pogor u Rimu, 1843.) na nju prevodeći s kajkavskoga (Ogenj vu Rimu, 1820.). Interdisciplinarnim pristupom utemeljenim na prepletu povijesti, sociologije i lingvistike, analiza Krizmanićeva jezika provedena je na dvjema razinama. Na makrorazini istražuje se društvena povijest kajkavskoga književnog jezika, njegov status i uloga u višejezičnom društvu sjeverozapadne Hrvatske tijekom prve polovice 19. stoljeća. Nadalje se analizira utjecaj ilirskih napora oko implementacije štokavskoga jezika na jezični identitet kajkavskoga autora Ivana Krizmanića i na njegove izbore jezičnoga koda. Na mikrorazini promatra se varijabilnost Krizmanićeve jezične upotrebe u kajkavskome dijelu njegova jezičnoga korpusa na grafijskoj, fonološkoj i morfološkoj razini, s ciljem povezivanja jezične varijacije s izvanjezičnom zbiljom. Varijacija se analizira unutar pojedinih tekstova i u cjelovitu korpusu, a Krizmanićeve se jezične varijable uspoređuju s gramatičkim opisom Ignaca Kristijanovića. Usporedbom upotrebne i gramatičke jezične norme u dvojice suvremenika želi se doprinijeti utvrđivanju stupnja normiranosti književne kajkavštine u posljednjim desetljećima njezina postojanja. 79 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Štokavian to Kajkavian and contrariwise translations by Ivan Krizmanić – “literary amusements and wintertime fun” or an excellent example of how social circumstances influence an individual’s linguistic identity This presentation shows the analysis of the results of a linguistic usage of a Kajkavian translator Ivan Krizmanić (1766-1852), who wrote most of his works before the Croatian Revival movement, starting at the age of 43 (Palafox Generalu Lefebureu, 1809) writing in the old Kajkavian orthography and Kajkavian literary language, and translating into it from Štokavian. In the mid 1830s Ivan Krizmanić met and befriended many Illyrians, and in his work created between 1835 and 1841 he changed the visual identity of the language by adopting Gaj's orthography, even though he was still writing in the Kajkavian literary language. Finally in 1843, when Illyirianism became a political program, and Illyric Štokavian language had already been described in two grammars and in a dictionary, Krizmanić, now at the age of 76, altered his language identity and started writing in Illyric Štokavian (Pogor u Rimu, 1843), translating into it from Kajkavian (Ogenj vu Rimu, 1820). Using the interdisciplinary approach based on the interweaving of history, sociology and linguistics, the analysis is conducted on two levels. On a macro level we explore the social history of the Kajkavian literary language, i.e. its status and role in the multilingual society of the Northwestern Croatian in the first half of the 19 th century. The paper also analyses the impact of Illyrian efforts on the implementation of the Štokavian language on the linguistic identity of the kajkavian author Ivan Krizmanić and on his choices of the linguistic code. On a micro level we observe variability of Krizmanić's linguistic use in Kajkavian corpus and compare his linguistic variables to the grammatical description of Ignac Kristijanović. By comparing language use and grammatical norm between the two contemporaries, the aim is to establish a degree to which the Kajkavian literary language is standardized in the last decades of its existence. *** Sanja Simić OŠ Milana Šorga, Oprtalj Kroatoliano – je li to pravi naziv? Velik broj istraživanja jezika višejezičnih govornika pokazuje da oni imaju visoku razinu metalingvističke svijesti i niz prednosti međujezičnih utjecaja koji dovode do lingvističke i kognitivne spretnosti (npr. Jessner 1999, 2003; Cenoz, Hufeisen, Jessner 2001; Ringbom 1992, 2007). Takva učenja nalaze svoje uporište još u stajalištima Vygotskoga koji dvojezičnost smatra katalizatorom kognitivnoga razvoja. Višejezičnost u Istri iznimno je složena jer se dva službeno priznata jezika, hrvatski i talijanski, isprepliću s nizom lokalnih dijalekata. Povijesno i statusno oba su službena jezika podjednaka te postoje preduvjeti za razvoj uravnotežene dvojezičnosti (Hržica, Padovan i Kovačević 2011). Ipak, suprotno očekivanjima, iskustva na području Bujštine upućuju na oskudnost ukupnoga vokabulara, leksičko uopćavanje, morfosintaktičku nepreciznost te sporost u uspostavljanju jezičnih paralela prilikom učenja stranoga jezika. Cilj je ovoga istraživanja opisati jezično ponašanje učenika jedne seoske istarske škole obzirom na njihovo jezično podrijetlo i povijest, društvenoekonomski status obitelji te stav prema jeziku. Sudionici su učenici 1.-8. razreda; ukupno ih je 41. Istraživanje je kvalitativno i uključuje sljedeće zadatke (1-5) upotpunjene prikupljenim podatcima (6-10): 1. imenovanje predmeta i aktivnosti na slikama na svim jezicima koje učenici govore 2. prijevod kratkih rečenica s engleskoga na sve aktivne jezike 3. opis događaja usmeno (uz snimanje) i pismeno na svim aktivnim jezicima 4. kratki sastav na zadanu temu na svim aktivnim jezicima 5. gramatički zadaci (hrvatski i talijanski jezik) 6. test jezične inteligencije 7. intervju s odgajateljicom 8. intervjui s učiteljicama razredne nastave 9. fokus grupe s učenicima 10. demografski upitnik za roditelje 80 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS Ovo se istraživanje temelji na dvije hipoteze. Prema prvoj, ishodi zadataka 1-5 trebali bi potvrditi gore navedene iskustvene nalaze, a prema drugoj, prikupljeni podaci 6-10 otvorit će prostor za stvaranje novih hipoteza o utjecaju socio-ekonomskih faktora na lingvističko-kognitivni razvoj i mogućem stapanju jezika koje sadrži elemente pidžinizacije. Rezultati bi mogli poslužiti kao osnova za promatranje višejezičnosti u svjetlu okolinskih utjecaja. Crotalian – is that the right name? A great deal of research on early multilingualism points to a high level of meta-linguistic awareness and multiple cross-linguistic advantages that result in both linguistic and cognitive agility (Jessner 1999, 2003; Cenoz, Hufeisen, Jessner 2001; Ringbom 1992, 2007). Such views draw upon Vygotsky's theory which sees bi/multilingualism as a catalyst of cognitive development. Multilingualism in Istria is extremely complex, as two official languages, Croatian and Italian, intertwine with a number of local dialects. Since both official languages are equally recognised, there are preconditions for the development of balanced multilingualism (Hržica, Padovan, Kovačević 2011.). However, direct experiences in the Buje region do not support theoretical expectations and suggest deficiency of the overall vocabulary, lexical generalisations, morphosyntactic inaccuracy and inertia in drawing linguistic parallels in foreign language learning. The goal of this study is to describe students' linguistic behaviour in a rural Istrian school with respect to their linguistic origins and history, their socio-economic status and attitude towards language. The study includes all grade 1-8 pupils and involves these activities: 1. labeling objects and activities in the picture 2. translation of short sentences from English to regional languages 3. description of an event orally (with recording) and in written 4. short composition on a given topic 5. grammaticality judgment 6. test of linguistic intelligence 7. interview with daycare teacher 8. interviews with grades 1-4 teachers 9. focus groups with students 10. demographic questionnaire for parents The study is based on two hypotheses. According to the first, activities 1-5 should confirm the above mentioned experiences, and according to the second, data collected 6-10 will create new hypotheses on the influence of socio-economic factors on linguistic and cognitive development, as well as possible amalgamation of languages, with elements of pidginisation. The results might open up some new ecological perspective on the phenomenon of multilingualism. *** David Singleton i Szilvia Bátyi University of Pannonia, Veszprém, Magyarország The multilingual landscape of (mostly) monolingual Hungary The textual form of language surrounds us, creating the linguistic landscape of a country or a region. Visual language use – both within buildings and outside - tells us a great deal about the presence and use-trends of the languages in question. Unlike many studies in this field, this paper focuses on the linguistic landscape of a country, namely Hungary, where the population is relatively monolingual. Our paper aims to describe the ways in which languages other than Hungarian – both western (German, English) and eastern (Russian) are represented in various situations in Hungary, and to what effect. There is little doubt, for example, that multilingual labelling in Hungarian supermarkets can be an affordance (Aronin & Singleton 2012: 174ff.) – for the general buying public, Hungarian and other, but also for the novice language acquirer, who can use the labelling in languages he/she knows to help him/her decipher and acquire lexis in the target language. The paper will discuss and exemplify both the affordance provided to the language learner by multilingual labelling and the sometimes misleading connotations of English brand-names. The second part of the presentation will analyse the linguistic landscape of a Hungarian town (Hévíz) where public signs and visual language use are in flux owing to a change in the 81 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference tourism pattern; German-speaking tourists are being increasingly replaced by Russian tourists, who are actually buying properties there and whose presence is very much represented in the linguistic landscape. The paper will comment on Russian signs across a range of domains and report on the reaction to the change of various local social groups. The paper will demonstrate clearly that, even in a relatively monolingual country like Hungary, as globalization and international mobility progress, multiple languages are being included as components of the linguistic landscape, and are being noticed and responded to. Mehrsprachigkeit im (Mehrheitlich) Einsprachigen Ungarischen Sprachraum Die schriftliche Form einer Sprache umgibt uns täglich, sie schafft, prägt und erweitert die Sprachlandschaft eines Landes oder einer Region kontinuierlich. Insbesondere der Sprachgebrauch, der an oder innerhalb von Gebäuden visuell zum Ausdruck gebracht wird, sagt viel über die Präsenz, den Status und die Anwendungsbereiche einer bestimmten Sprache aus. Im Gegensatz zu den meisten vorliegenden Studien zu diesem Thema werden wir uns in diesem Beitrag genauer mit der Sprachlandschaft eines Landes beschäftigen, das eine relativ monolinguale Bevölkerung aufweist, nämlich Ungarn. Ziel ist es, typische “Einsatzgebiete” von Sprachen nebst Ungarisch (z.B. westliche Sprachen wie Deutsch und Englisch sowie östliche Sprachen wie Russisch) sowie deren Verwendungskriterien zu beschreiben und zu untersuchen. Zweifellos kann zum Beispiel die multilinguale Etikettierung von Produkten in ungarischen Lebensmittelgeschäften als Affordanz (Aronin & Singleton 2012: 174ff.) gleichermassen für die allgemeine (ungarische oder nicht-heimische) Käuferschaft wie auch für Sprachanfänger angesehen werden, da sie unzählige Vergleichsmöglichkeiten zwischen bekannten und unbekannten Sprachen bietet und somit eine Vereinfachung der Entschlüsselung und damit verbunden des Erwerbs der Zielsprache ermöglicht. Die Hauptfrage des Vortrags bilden daher die Behandlung und Illustration von Textualitätshinweisen, die dem Sprachenlernenden durch multilinguale Beschriftungen zur Verfügung stehen, mit zusätzlichem Fokus auf der manchmal irreführenden Bedeutung von englischen Markennamen. Der zweite Teil unseres Vortrags widmet sich der Verwendung der Schrift im öffentlichen Raum einer spezifischen ungarischen Stadt (Hévíz). Dort befindet sich die Sprachlandschaft, bzw. die visuell gestaltete und zur Schau gestellte Sprache (in Form von Strassen- und Ladenschildern, Plakaten, Leuchtreklamen usw.), in einem ständigem Wandel, der mehrheitlich demographisch bedingt ist: Deutsche Touristen werden vermehrt durch Reisende aus Osteuropa abgelöst, welche häufig Immobilien erwerben und deren Anwesenheit in der vorhandenen Sprachlandschaft reflektiert wird. Basis dieser Untersuchung sind amtliche und privat-kommerzielle Schilder auf Russisch in verschiedensten Bereichen sowie die entsprechenden Reaktionen der lokalen Bevölkerung auf diese Veränderungen. Unser Beitrag zeigt deutlich auf, dass als Folge der fortschreitenden Globalisierung und internationalen Mobilität sogar in einem mehr oder weniger monolingualen Land wie Ungarn die Mehrsprachigkeit einen festen Bestandteil der Sprachlandschaft bildet, der auch bemerkt und thematisiert wird. *** Lelija Sočanac i Alexander Hoyt Pravni fakultet u Zagrebu; Filozofski fakultet u Zagrebu Jezični sukobi u Austro-Ugarskoj Monarhiji: primjer Istre Borbe za vlast u Austro-Ugarskoj nisu se vodile samo na razini sukoba između centralističke države i podređenih naroda, već i na razini sukoba između nacionalnih skupina na lokalnoj/regionalnoj razini, što potvrđuje da do jezičnih sukoba u višejezičnim zajednicama dolazi kada je društveni status različitih jezičnih skupina asimetričan (Rindler Schjerve 2003). U ovome radu bavit ćemo se odnosom između jezika i moći u Istri kao višejezičnoj zajednici u drugoj polovici 19. stoljeća. Zakonske odredbe, počevši od Nationalitätengesetza iz 1867. do različitih tipova normativnih dokumenata vezanih uz jezična pitanja usporedit će se s jezičnom praksom u javnim i privatnim tekstovima. Kao primjer javnog diskursa analizirat ćemo istarske hrvatske i talijanske novine koje su izlazile u sedamdesetim godinama devetnaestog stoljeća u Trstu: Naša sloga i La Provincia. Također ćemo istražiti privatnu korespondenciju – pisma osoba koje su bile usko povezane s uredništvom Naše sloge, kao i 82 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS pisma čitatelja navedenih novina. Tako ćemo pokazati kako se proklamirano načelo jednakih nacionalnih prava dovodilo u pitanje u okvirima suprotstavljenih tendencija nacionalnog buđenja i stvaranja nacionalnih država, tako da je njegova primjena paradoksalno izazivala sukobe koje je trebala spriječiti i vodila prema polarizaciji između talijanskog i hrvatskog stanovništva u Istri. Izvori: Spinčić, Vjekoslav (1933) Rukopisna ostavština Vjekoslava Spinčića. HR-HDA-801. Hrvatski državni arhiv. Zagreb. Naša sloga 1870.-1878. La Provincia 1870.-1878. Literatura: Rosita Rindler Schjerve (ed.) (2003) Diglossia and Power: Language Policies and Practice in the 19th Century Habsburg Empire. Berlin; New York: Mouton de Gruyter. Stevenson, Patrick; Carl, Jenny (2010) Language and Social Change in Central Europe: Discourses on Policy, Identity and the German Language .- Edinburgh University Press. Šarić, Ljiljana et al (eds.) (2010) Contesting Europe’s Eastern Rim: Cultural Identities in Public Discourse.Bristol; Buffalo; Toronto: Multilingual Matters Van Dijk, Teun (2008), Discourse and Power .- Palgrave Macmillan. Wodak, Ruth et al. (2009) The Discursive Construction of National Identity. Edinburgh University Press. Language conflicts in the Austro-Hungarian Monarchy: the case of Istria The power struggles in Austria-Hungary did not take place only at the level of conflict between the central state and subordinate nationalities but also on the level of conflict between different nationalities on the local/regional level, which proves that societal multilingualism turns into conflict whenever the status of linguistically diverse groups is asymmetric (Rindler Schjerve 2003). We will discuss the interplay of language and power in Istria as a multilingual community in the second half of the 19th century. Legislative provisions, ranging from the Nationalitätengesetz of 1867 to various types of normative documents related to the use of languages in public domains, will be set against actual practice in the form of written language, both public and private. Focusing on the 1870s, we will examine two Istrian newspapers as examples of public written language: the Croatian language Naša Sloga and the Italian language La Provincia. We will also report on private written language from the same period, focusing on personal correspondence among Istrians – letters written by individuals who were directly involved in publishing Naša Sloga as well as by those who we presume read that newspaper. Our paper will analyse the ways in which the proclaimed principle of equal national rights was undermined within the framework of opposing nation-building tendencies, so that its application paradoxically evoked the very conflicts which it was designed to prevent and led to a polarisation between the Italian and Croatian population in Istria. Sources: Spinčić, Vjekoslav (1933) Rukopisna ostavština Vjekoslava Spinčića [Vjekoslav Spinčić Manuscript Collection]. HR-HDA-801. Hrvatski državni arhiv – Croatian State Archives. Zagreb. Naša sloga 1870-1878 La Provincia 1870-1878 References: Rosita Rindler Schjerve (ed.) (2003) Diglossia and Power: Language Policies and Practice in the 19th Century Habsburg Empire. Berlin; New York: Mouton de Gruyter. Stevenson, Patrick; Carl, Jenny (2010) Language and Social Change in Central Europe: Discourses on Policy, Identity and the German Language .- Edinburgh University Press. Šarić, Ljiljana et al (eds.) (2010) Contesting Europe’s Eastern Rim: Cultural Identities in Public Discourse.Bristol; Buffalo; Toronto: Multilingual Matters Van Dijk, Teun (2008), Discourse and Power .- Palgrave Macmillan. Wodak, Ruth et al. (2009) The Discursive Construction of National Identity. Edinburgh University Press. *** 83 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Renata Šamo Učiteljski fakultet u Zagrebu Current research on FL/SL reading across languages and disciplines Reading is one of the most frequently and most intensively studied language skills, especially in English, although other languages are included much more than in the past. Consequently, this interest requires different multidisciplinary approaches, and today they mainly comprise: linguistic analysis principles, cognitive processing mechanisms, research methodological issues, instructional (computer-assisted or not) support techniques, features of reading as a socio-cultural practice, etc. The aim of the paper is to present some current trends related to research on reading in a foreign/second language. It is based on the analysis of 156 references (articles) that were published in a variety of international journals from 2008 to 2013. Its main focus refers to the number and type of languages covered by the studies, classification of the publications in which the studies were presented, and categories of the issues to which the studies were oriented. The author tends to show that: a) the number of different languages included in FL/SL reading research over the world is increasing; b) the publications presenting this research are beyond the ones exclusively focused on reading construct, and c) the issues addressed here follow the most relevant insights into the theory of reading with special reference to a foreign or second language. All this should serve as a way to better understanding of what reading as a skill, activity, process and practice may imply and how it may be studied, indicating also that the current research (not only in this domain, though) unavoidably has its multidisciplinary character. Above all, it should give some useful guidelines to potential Croatian researchers interested in reading in a non-native language. Suvremena multidisciplinarna istraživanja čitanja na stranom/drugom jeziku Čitanje predstavlja jednu od najčešće i najsnažnije istraživanih jezičnih vještina, osobito u kontekstu engleskog jezika, premda je broj drugih jezika sve više u porastu. To je zanimanje nužno potaknulo različite multidisciplinarne pristupe koji se danas uglavnom odnose na: načela lingvističke analize, mehanizme kognitivnog procesiranja, istraživačko-metodološka pitanja, tehnike (ne/računalnog) poučavanja, obilježja čitanja kao specifične društveno-kulturološke prakse itd. Cilj ovog rada je omogućiti uvid u najnovija kretanja unutar istraživanja čitanja na stranom/drugom jeziku, a zasniva se na analizi 156 radova objavljenih u nizu uglednih međunarodnih časopisa od 2008. do 2013. Glavni su joj elementi: a) zastupljenost jezika u relevantnim istraživanjima, b) klasifikacija publikacija u kojima su istraživanja opisana i c) specifičnost temeljnih pitanja prema kojima su istraživanja usmjerena. Autorica najprije nastoji pokazati da se broj različitih jezika obuhvaćenih istraživanjem čitanja na nematerinskom jeziku povećava u različitim dijelovima svijeta, zatim da publikacije u kojima su istraživanja predstavljena nisu isključivo usmjerene na konstrukt čitanja i, konačno, da pitanja na koja istraživanja nastoje odgovoriti slijede najvažnije spoznaje u teoriji čitanja na J2. Dobiveni bi podaci trebali poslužiti boljem razumijevanju onoga što čitanje kao vještina, aktivnost, proces i praksa podrazumijeva te kako se pritom može istraživati, ukazujući ujedno na neizbježni multidisciplinarni karakter suvremenog istraživanja. No, rad bi prije svega trebao dati korisne smjernice za buduća istraživanja stručnjacima u Hrvatskoj koje zanima navedena problematika. *** Valentina Šarac Lekić Filozofski fakultet u Zagrebu Komparativno istraživanje motivacije srednjoškolaca i studenata za učenje engleskoga kao jezika struke Dosadašnja istraživanja (npr. Gardner 1985, 2010; Dörnyei 2005, 2009) pokazala su veliku važnost motivacije u ovladavanju inim jezikom. Međutim, rijetke su studije u Hrvatskoj (Jakovac i Kamenov 2012, Martinović i Poljaković 2010, Miščančuk 2010, Jelovčić 2008) koje se bave motivacijom za učenje stranoga jezika struke. 84 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS Polazeći od pretpostavke da istraživanja o motivaciji učenika mogu pridonijeti boljem razumijevanju samog procesa učenja, naš je cilj bio istražiti motiviranost srednjoškolaca i studenata za učenje engleskoga kao jezika struke. Istraživanje je provedeno sa 97 maturanata Tehničke škole Ruđera Boškovića u Zagrebu i 85 studenata druge godine strojarstva na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. Željeli smo utvrditi intenzitet pojedinih vrsta motivacije za učenje engleskoga kao jezika struke te izraženost demotivacije kod maturanata tehničke škole i studenata strojarstva. Također smo htjeli utvrditi razlikuju li se te dvije skupine sudionika u motivaciji i demotivaciji, te postoji li povezanost motivacije i demotivacije s nekim obilježjima sudionika. Kao instrument korišten je Upitnik o motivaciji (Mihaljević Djigunović 1998) koji mjeri upotrebnokomunikacijsku motivaciju, afektivnu motivaciju i integrativnu motivaciju, te demotivator nastavne situacije i demotivator teškoća pri učenju. Prikupljeni su i podaci o spolu, dobi, duljini učenja engleskog jezika, obrazovanju roditelja, veličini mjesta odrastanja te ocjeni iz engleskog jezika na kraju prethodne godine. Utvrđena je očekivana međusobna povezanost različitih vrsta motivacije kao i njihova negativna povezanost s demotivatorima. Maturanti su iskazali više razine svih oblika motivacije nego studenti, dok su se kod studenata pokazala više izražena demotiviranost nastavnom situacijom. Utvrđene su i zanimljive razlike u motivaciji s obzirom na ispitana individualna obilježja sudionika. S obzirom na malen broj sličnih istraživanja u Hrvatskoj, rezultati tog komparativnog istraživanja mogu pridonijeti oblikovanju relevantnih spoznaja na kojima bi se mogao temeljiti pristup nastavi stranog jezika struke. U izlaganju će se opisati moguće implikacije nalaza ovog istraživanja. A comparative study of secondary school and university students' motivation for learning ESP Research has confirmed the important role of motivation in SLA (e.g. Gardner 1985, 2010; Dörnyei 2005, 2009). However, very few studies in Croatia (Jakovac and Kamenov 2012, Martinović and Poljaković 2010, Miščančuk 2010, Jelovčić 2008) have focused on the motivation for learning ESP (English for specific purposes). Based on the assumption that research into the learner`s motivation can attribute to a better understanding of the language learning process, the aim of this study was to get an insight into the motivation of the Zagreb Ruđer Bošković Technical School students and second year undergraduate students of mechanical engineering at the Faculty of Mechanical Engineering and Naval Architecture, University of Zagreb. The participants were 97 secondary school and 87 university students. We wanted to look into the levels of motivation for learning ESP present in the two groups of participants. We also aimed at establishing if there were significant differences in the levels of motivation between these groups. The instrument used in the study was Motivational questionnaire developed by Mihaljević Djigunović (1998) which measured pragmatic-communicative, affective and integrative types of motivation, as well as teaching setting demotivator and learning difficulties demotivators. Background information about each participant was gathered including their gender, age, size of the place of origin, parental education, how long they had been learning English and their final grade in English at the end of the previous school year. As expected, the results indicated a positive relationship between different types of motivators and a negative relation with demotivators. The secondary school participants had higher levels of all types of motivators than the students, while the students showed higher levels of the teaching setting demotivator. There were also interesting differences in motivation regarding background information between the two groups. This comparative research can contribute to formulating a basis for a new approach to teaching ESP at the secondary school and university levels. The author will elaborate on the possible implications of the findings. *** Zrinka Šimunić Sveučilište u Zadru Višejezičnost i prijevodne varijacije iz perspektive komparativne analize diskursa U ovom se izlaganju bavimo utjecajem višejezičnosti na strukturiranje prijevodnog diskursa. Polazimo od koncepcije “teksta kao varijacije i diferencijalnog zbroja njegovih sukcesivnih stanja”, locirajući tekstualnost “između konstantne stabilnosti postignute nakon nekoliko varijacija i konstrukcije značenja kao izvora alteracija” (Adam 2009). Predmet su našeg istraživanja prijevodne varijacije, odnosno varijacije u prijevodu određenog izvornog teksta od strane različitih prevoditelja. U radu analiziramo dva aspekta utjecaja višejezičnosti na 85 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference brojnost i opseg prijevodnih varijacija. Prvi se aspekt odnosi na višejezičnost izvornog teksta, odnosno na prisutnost u izvornom tekstu elemenata nekog trećeg jezika, koji nije ni polazni ni ciljani jezik. Drugi aspekt utjecaja višejezičnosti na brojnost i opseg prijevodnih varijacija odnosi se na višejezičnost samoga prevoditelja (je li mu ciljani jezik materinski ili prvi, drugi ili treći strani jezik). Prevoditeljske strategije naime uvelike se razlikuju u ovisnosti o tome jesu li usmjerene prema izvornom ili prema ciljanom tekstu, te od toga u kojoj mjeri prevoditelj vlada ciljanim jezikom kao prvim, drugim ili trećim stranim jezikom. Naša zapažanja temelje se na analizi korpusa autentičnih tekstova nastalih u kontekstu evaluacije prevoditeljskih kompetencija. Analizirani tekstualni korpus obuhvaća prijevode s hrvatskog na francuski jezik iz različitih područja specijalizacije: novinarskog, poslovnog, pravnog i znanstvenog prevođenja. U analizi odabranih tekstova, oslanjamo se na integrirajuće modele analize teksta i diskursa (Roulet 2001, 2006; Adam 2005, 2009). Multilingualism and translation variations from the perspective of comparative discourse analysis This work discusses the influence of multilingualism on the structuring of translation discourse. We start from the “concept of a text as a variation and differential sum of its successive states” by positioning textuality between the “constant stability achieved after a few variations” and “construction of meaning as the source of alteration” (Adam 2009). The aim of our research is to clarify the sources of translation variations or variations in a translation of the same original text by different translators. In this work, we analyze two aspects of the impact of multilingualism on the number and extent of translation variations. The first aspect relates to the multilingualism of the source text - the presence in the original text of elements of a third language that is not the source or target language. The second aspect of the impact of multilingualism on the number and extent of translation variations refers to the multilingualism of translator himself (to whether the target language is his mother tongue or his first, second or third foreign language). Translation strategies vary widely depending on the translator’s orientation to the original or to the target text, and on the degree of the translator’s competence in the target language as a first, second or third foreign language. Our observations are based on the analysis of a corpus of original texts used to evaluate the competence of translators. The texts include translations from Croatian to French from different fields of specialization: journalism, business, law, and scientific subjects. In the analysis of the selected texts, we rely on integrative models of textual and discourse analysis (Roulet 2001, 2006; Adam 2005, 2009). *** Ivana Špiranec i Neda Borić Arhitektonski fakultet u Zagrebu Uloga metaforičkih slika u gradbi značenja engleskih složenica u terminologiji graditeljstva Polazeći od zapažanja da su metaforičke slike učestao način konceptualiziranja i u jeziku struke, cilj je ovoga rada istražiti njihovu ulogu u gradbi značenja terminoloških složenica kao i semantičke procese na osnovu kojih se njihove sastavnice povezuju. Analiza će obuhvatiti imenske složenice (imenica + imenica). Teorijsku podlogu rada čine relevantni radovi koji se bave složenicama (Marchand 1960, Plag 2003, Bauer 1983, Adams 1873, Benczes 2006) kao i radovi utemeljeni u kognitivnoj jezičnoj teoriji (Lakoff 1987a, Langacker 1987, Taylor 2002) te suvremenim pristupima terminologiji (Cabré 2003, Temmerman 2000, Faber 2009). Složenice su oduvijek bile predmet istraživačkog interesa, no tek je kognitivna jezična teorija omogućila njihovu cjelovitiju jezičnu analizu pri čemu se poznata Bloomfieldova (1933) distinkcija između endocentričnih i egzocentričnih složenica zamagljuje u korist njihova objedinjavanja pod nazivom kreativne složenice (Benczes 2006). Istovremeno se tek odnedavno istražuje uloga metaforičkih slika kao kognitivnog kreativnog alata u generiranju terminoloških složenica (Caballero 2001-2001, Ureña 2012). Iako se metaforičke slike (image metaphors), u čijoj je osnovi preslikavanje predodžbi, a ne koncepata, prema Lakoff-u (1987b) tradicionalno smatraju nekonvencionalnima, trenutačnima i jednokratnima, uobičajenima u pjesništvu, u terminologiji graditeljstva one su vrlo frekventne i imaju značajnu ulogu u kreiranju konvencionalizirane stručne terminologije. Ovom se analizom želi učvrstiti 86 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS hipoteza da u kreiranju terminoloških složenica djeluju isti kreativni procesi konceptualizacije kao i u primjerima složenica u općemu jeziku. Time se ujedno kognitivno-jezični pristup pokazuje prikladan i u opisu stručnih jezika što potvrđuje tezu o stručnoj terminologiji kao integralnom dijelu općega jezika (Štambuk 2005, Borić 2011, Špiranec 2011). Osvrt će se također dati na kontrastivni aspekt engleskih složenica i njihovih hrvatskih ekvivalenata. Metodologija analize utemeljena je u diskurzivnom pristupu korpusu pisanih tekstova (Stanojević 2013) u domeni graditeljstva u kombinaciji s tematsko-terminološkim rječnicima. Rad je zamišljen kao prilog suvremenim kognitivno orijentiranim istraživanjima stručnih terminologija. The role of image metaphors in the generation of English compounds in building terminology Based on the observation that image metaphors are also a common way of conceptualization in the specialized language, the aim of this paper is to investigate their role in the generation of terminological compounds as well as the semantic processes on the basis of which the constituents of a compound build meaning. In our analysis we shall focus on nominal compounds (noun + noun). Our analysis is theoretically based on relevant articles concerned with compounds (Marchand 1960, Plag 2002, Bauer 1983, Adams 1873, Benczes 2006), works in the field of cognitive linguistics (Lakoff 1987a, Langacker 1987, Taylor 2002), and also contemporary approaches to terminology analysis (Cabré 2003, Temmerman 2000, Faber 2009). Although compounds have always been the focus of research interest, it was the advent of cognitive linguistics that provided a more appropriate framework for their in-depth analysis. Taking into account insights from cognitive linguistics, Benczes (2006) introduces the term creative compound erasing a clear-cut distinction between endocentric and exocentric compounds (Bloomfield 1933). Moreover, the role of image metaphors has been recently researched in terminology (Caballero 2001-2001, Ureña 2012). Even though image metaphors, which involve mapping images instead of concepts, are traditionally considered as unconventional, ad hoc, and fleeting metaphors that are common in poetry (Lakoff 1987b), they are also frequent in building terminology and have a significant role in the generation of conventionalized terminology. Our analysis is aimed at strengthening the hypothesis that similar creative processes of conceptualization occur both in the generation of terminological compounds and compounds in general language. Hence, the cognitive linguistic framework shall also prove appropriate for the analysis of terminology thus confirming terminology as an integral part of general language (Štambuk 2005, Borić 2011, Špiranec 2011). This paper also aims to provide an insight into a contrastive aspect of English compounds and their Croatian equivalents. Research methodology is based on a discourse approach to a corpus of written texts (Stanojević 2013) in the specialized language of building combined with terminological dictionaries. The paper is conceived as a contribution to the contemporary cognitive-oriented research in terminology. *** Sandra Tominac Coslovich i Arijana Krišković Pomorski fakultet u Rijeci; Medicinski fakultet u Rijeci A study of translation universals in a Croatian translation of a maritime institutional text The following paper serves as a contribution to the ongoing debate on the issue of the existence of translation universals, i.e. shared features which all translations supposedly have in common regardless of the pairs of languages involved. Therefore, translation universals and their relations to Toury’s laws of translation are first reviewed and then a study is undertaken to confirm or dispute their existence in a Croatian translation of a maritime institutional text originally written in English. The translated text is also compared to another institutional text originally written in Croatian. The tools used in the analysis are borrowed from the field of corpus linguistics and combined with the introspective-driven research. We describe the texts and methods used in the analysis and discuss our results and findings from other similar research papers. Our results show that some structural and genre-specific factors affect the translation, thus preventing some of the translation universals from manifesting themselves in the Croatian translation. For instance, explicitation, a universal feature of translation which usually results in translated texts having longer sentences does not apply in this case. Quite the opposite seems to be the case, i.e. the majority of sentences in the source text are longer than their translated versions, which could be explained by structural differences between the two languages (English being an analytic language and Croatian a synthetic one). However, Toury's law of standardization proves to be highly applicable 87 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference and noticeable in the choice of linguistic structures found in the translated text, which are in accordance both with the norms of the Croatian language and the linguistic features of institutional texts. As for Toury's law of interference, we can say that no negative transfer has been registered largely due to a number of mechanisms used by the translator to avoid it, namely by using full-form relative clauses in translating English short-form relative clauses, converting passive voice to active or applying word order inherent to the Croatian language. Istraživanje prevoditeljskih univerzalija na primjeru hrvatskog prijevoda pomorskog institucionalnog teksta Rad koji slijedi doprinos je raspravi o postojanju prevoditeljskih univerzalija, tj. zajedničkih karakteristika koje se navodno pojavljuju u svim vrstama prijevoda bez obzira o kojim se parovima jezika radi. Prije svega rad daje pregled prevoditeljskih univerzalija te ih stavlja u odnos s Touryjevim zakonima ponašanja u prevođenju, nakon čega slijedi prikaz istraživanja potonjih pojava na primjeru hrvatskog prijevoda pomorskog institucionalnog teksta izvorno pisanog na engleskom jeziku. Hrvatski prijevod također je uspoređen s dodatnim institucionalnim tekstom izvorno pisanim na hrvatskom jeziku. Alati korišteni u analizi preuzeti su iz korpusne lingvistike te korišteni u kombinaciji s introspekcijski motiviranim istraživanjem. Rad donosi opis tekstova i metode njihove analize te raspravu o rezultatima dobivenima u ovom istraživanju i spoznajama iz sličnih relevantnih radova. Rezultati ovoga istraživanja pokazuju da određeni čimbenici u strukturi ciljnog jezika i u samome žanru teksta koji se prevodi utječu na prijevod te onemogućuju pojavu određenih prevoditeljskih univerzalija. Primjerice, eksplicitacija, kao jedno od univerzalnih obilježja prevedenih tekstova, odražava se na dužinu rečenica, pri čemu je većina rečenica u prevedenom tekstu duža od rečenica u izvorniku. No to nije slučaj u hrvatskom prijevodu pomorskog institucionalnog teksta analiziranog u ovome radu. U spomenutom prijevodu vrijedi upravo suprotno, tj. rečenice izvornog teksta duže su od rečenica u prijevodu, što se dijelom može objasniti različitom naravi dvaju jezika, tj. sintetičkom naravi hrvatskoga te analitičkom naravi engleskoga jezika. Međutim, Touryjev zakon standardizacije pokazao se izrazito primjenjivim, što je zamjetno u analizi jezičnih konstrukcija prisutnih u prijevodu, koje su u skladu s normama hrvatskoga jezika te s jezičnim obilježjima institucionalnih tekstova. Nadalje, prema Touryjevom zakonu interferencije, nije zabilježen niti jedan primjer negativnog transfera i to velikim dijelom zahvaljujući postupcima kao što su primjerice zamjena skraćenih oblika engleskih odnosnih rečenica punim oblikom odnosnih rečenica u hrvatskome prijevodu, pretvaranje pasivnih oblika u aktivne te primjena reda riječi svojstvenog hrvatskome jeziku. *** Tamara Turza Bogdan i Lada Kanajet Šimić Učiteljski fakultet u Zagrebu; Hrvatska Matica iseljenika Hrvatske izvandomovinske škole u Americi i Kanadi (HIŠAK) – pogled na nastavu hrvatskoga jezika iz suvremene metodičke perspektive Hrvatske izvandomovinske škole u Americi i Kanadi (HIŠAK) djeluju od 1974. godine. Njihovo djelovanje do sada nije bilo analizirano s obzirom na metodički pristup u poučavanju hrvatskoga kao inoga jezika. U radu se analiziraju dokumenti iz arhiva HIŠAK-a u Chicagu. Opisuje se djelovanje HIŠAK-a i njegovo značenje u kontekstu inozemne nastave hrvatskoga jezika i kulture. U osnivačkim aktima, programima i dokumentima koji su izlazili od 1974. do 1985. iščitavaju se načela, ciljevi i metode pristupa poučavanju hrvatskoga kao nasljednoga jezika: načela nastave jezika, posebnosti ranog usvajanja jezika, integracija nastavnih sadržaja, kontrastivni pristup jeziku, multikulturalnost, otvoreni komunikacijski nastavni sustav. Na temelju analiziranih načela poučavanja i usvajanja hrvatskoga jezika istražuje se i analizira koncepcija udžbenika i metodičkog priručnika. U središtu istraživačkog interesa njihova je struktura i metodičko oblikovanje sadržaja. Analizira se struktura udžbenika, vrste pitanja i zadataka, nastavni oblici na koje se pozivaju učenici i dimenzioniranje sadržaja (Nemeth-Jajić 2007). Dobivene se spoznaje stavljaju u kontekst suvremenih teorijskih spoznaja o usvajanju hrvatskoga kao nasljednoga jezika (Jelaska 2012, Jelaska i Cvikić 2005, 2009, Milić 2012). Rad donosi analizirani pregled kultrološkog djelovanja HIŠAK-a u usvajanju i njegovanju hrvatskoga jezika u 88 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS izvandomovinskoj nastavi. Na temelju pregledanih i analiziranih dokumenata zaključuje se o metodičkome prinosu izvandomovinskoj nastavi hrvatskoga jezika u kontekstu suvremenog humanističkog pristupa poučavanju jezika (Littlewood 2000, Widdowson 2000, Wood 1995, Težak 1996). Croatian schools of America and Canada (CSAC) - a glance at Croatian language teaching from the perspective of contemporary teaching methodology Croatian Schools of America and Canada (CSAC) have been active since 1974. Their activity has not yet been analyzed in terms of the approach involving the methodology of teaching Croatian as a foreign language. The paper analyzes documents from the CSAC archive in Chicago. The CSAC activity and its significance within the context of foreign Croatian language and culture teaching are described. In the founding acts, programs and documents published from 1974 to 1985, the principles, objectives and methods of the approach to teaching Croatian as a heritage language can be found: the principles of language teaching, the particularities of early language learning, integration of teaching materials, contrasting approach to language, multiculturalism, open communication teaching system. Based on the analyzed principles of teaching and learning the Croatian language, the concepts of textbooks and teaching methodology workbooks are examined and analyzed. The focus of research interest is their structure and methodological organization of materials. The structure of the textbook is analyzed, as well as the types of questions and tasks, teaching forms that students are asked to adopt and the dimensioning of materials (Nemeth-Jajić, 2007). The insights that are arrived at are placed in the context of contemporary theoretical conceptions about learning Croatian as a heritage language (Jelaska 2012; Jelaska and Cvikić 2005, 2009; Milić 2012). The paper brings an analyzed overview of the cultural activity of the CSAC in learning and preserving the Croatian language in expatriate teaching. Based on the documents that have been reviewed and analyzed a conclusion is made on the contribution of the teaching methodology to expatriate Croatian language teaching in the context of contemporary humanistic approach to language instruction (Littlewood 2000, Widdowson 2000, Wood, 1995, Težak 1996). *** Sanda Lucija Udier Filozofski fakultet u Zagrebu Enklitike u nastavi hrvatskoga kao inog jezika između višega i nižega varijeteta U normiranju standardnoga hrvatskog jezika ima puno otvorenih pitanja te često nema jedinstvena mišljenja koja je inačica prihvatljiva ili preporučljiva i je li ona dio višega ili nižega varijeteta hrvatskoga standardnog jezika. Stručnjaci za HIJ (hrvatski kao ini jezik) slažu se da trebaju poučavati standardni jezik, ali među njima nema jedinstvena stava o tome koji se varijetet treba poučavati. Postoje mišljenja da se viši varijetet treba poučavati samo na najvišim stupnjevima, a da je za ostale stupnjeve poželjan srednji varijetet. Postavlja se pitanje na koji način na nastavi HIJ-a treba poučavati redoslijed enklitika jer je taj dio sintakse teško usvojiv. U strukturi hrvatske rečenice enklitike se mogu smjestiti iza svake naglašene riječi, i to točno određenim redoslijedom. Učenicima HIJ-a lakše je usvojiv propisani međusobni redoslijed enklitika nego položaj koji one zauzimaju u rečenici, osobito u složenoj rečenici. Ako su enklitike smještene poslije prve ili bilo koje druge naglašene riječi, to je obilježje višega varijeteta. Stroga norma ne preporučuje postavljanje enklitika iza stanke i to ne smatra obilježjem višega varijeteta, dakle na taj se način tvore rečenice razgovornoga jezika. U izlaganju će biti iznesena tvrdnja da je na nastavi HIJ-a korisno poučavati da se enklitike postavljaju iza prve naglašene riječi, premda se na taj način proizvode rečenice koje pripadaju višemu varijetetu i nisu uobičajene u razgovornome jeziku. Budući da učenici HIJ-a teško razlikuju naglašene od nenaglašenih riječi, jednostavno pravilo da enklitike stoje na drugome mjestu pomaže im da bolje ovladaju njihovim položajem i redoslijedom. Tvrdnja da je takav način poučavanja enklitika svrsishodan bit će potkrijepljena rezultatima istraživanja provedenog na 30 učenika HIJ-a koji su sustavno poučavani tom metodom i na 30 učenika koji nisu. Istraživanje je pokazalo da su učenici poučavani tom metodom bolje ovladali položajem enklitika u jednostavnoj i složenoj rečenici, kao i njihovim redoslijedom. 89 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Enclitics in teaching Croatian as a second language in relation to the high and low varieties of Standard Croatian The standardization process of the Croatian language entails numerous unresolved issues. Quite often there is no consensus when it comes to proposing or recommending a particular variant. Croatian as L2 experts agree on the fact that standard language should be taught to students. Some of them believe that the high variety should be taught at proficiency level only, while other levels should be taught the middle variety. A highly problematic issue for teaching Croatian as L2 is the order of enclitics. When it comes to the structure of Croatian sentences, enclitics can be placed following any accented word in a strictly defined, specific order. A feature of the high variety is the position of enclitics after the first or any other accented word. Norms of Croatian do not recommend placing enclitics after a pause. The presentation intends to propose that in teaching Croatian as L2 it is recommendable to teach students to place enclitics after the first accented word, despite the fact that such a syntactic structure seems typical for the high variety and it is common in colloquial speech. Since Croatian as L2 students find it hard to distinguish accented from unaccented words, a simple rule which states that enclitics should be placed second might help the students master the place of enclitics. The assertion stating that such an approach to the teaching of enclitics might prove to be useful will be corroborated by the results of a research carried out on 30 students of Croatian as L2 who had been taught using the mentioned method, as opposed to 30 students that had been taught using different methods. The results of the research revealed the fact that those 30 students of Croatian as L2 taught by the mentioned method acquired a higher level of knowledge about the place and the order of enclitics. *** Alma Vančura i Goran Milić Filozofski fakultet u Osijeku Simultano prevođenje brojeva: kognitivno-lingvistički pristup ili kako biti u sedmom nebu Različita istraživanja (Lederer 2002, Pinochi 2009) su pokazala da brojevi stvaraju velike probleme tumačima pri simultanom prevođenju, budući da su to kratki segmenti govora koji su izrazito neredundantni. S druge strane, sadržajno su jako informativni te kao takvi zahtijevaju izuzetno visoku koncentraciju potrebnu za njihovo točno prevođenje. Tradicionalni je pogled na brojeve pri simultanom prevođenju takav da brojevi nemaju semantičko značenje tj. da se riječ koja označava broj ('signifiant') i samo značenje ('signifié') podudaraju (Alessandrini 1990, Gile 2009, Seleskovitch 1988). Za razliku od tradicionalnog, ukoliko upotrijebimo kognitivnolingvistički orijentirane pristupe (Dobrovolskij and Piirainen 2006, Núñez 2009) možemo pretpostaviti da bi se brojevi, posebice kada su oni dio idomatskih izraza, trebali promatrati kao (bona fide) lingvističke jedinice koje imaju semantičko značenje. Ta nejednoznačnost brojeva proizlazi iz kognitivnih mehanizama koji se oblikuju putem različitih kulturnih i povijesnih okolina, različitih jezika, sustava pisanja i obrazovanja. Ovo istraživanje pokušava ustanoviti koje će leksičke jedinice koje u sebi sadrže brojeve studenti prevoditelji netočno prevesti i koje će im stvarati više problema: one koje imaju jedno, osnovno značenje i kod kojih jednoznačnost onemogućuje bilo kakvu vrstu preinaka ili one figurativne koje možemo objasniti putem kognitivno-lingvističkog pristupa. Istraživanje smo proveli promatrajući studente prevoditelje kako simultano prevode govore u kojima se nalaze različite vrste i tipovi brojeva, odnosno figurativni izrazi čiji su sastavni dio brojevi. Analizirali smo različite prijevode u kojima se nalaze brojevi kako bismo identificirali koje strategije pri prevođenju studenti prevoditelji najviše koriste te kakve posljedice ima odabir određene strategije na kvalitetu samog prijevoda. Kategorizacija je provedena na temelju kombinacije tipologija koju daju Braun and Clarici (1997), Mazza (2001) i Pinochi (2009). Rezultati pokazuju da studenti najčešće izostavljaju brojeve ili daju približne vrijednosti. Naposljetku, brojevi koji nemaju semantičko značenje čine se težima za prevesti nego brojevi u idiomatskim izrazima koji se obično uopćavaju i ovise o (ne)poznavanju određenog idioma u ciljnom jeziku. Spoznaje dobivene ovim istraživanjem mogu biti od koristi za teoriju usmenog prevođenja te kvalitetu obuke, ali također mogu pomoći i u nastavi engleskog jezika kada se gradi ne samo jezična, nego i izvanjezična lingvistička baza. 90 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS Simultaneous interpretation of numbers: cognitive-linguistic approach or how to be on cloud nine Various studies (Lederer 2002, Pinochi 2009) have shown that numbers represent lexical items which are very difficult to interpret since they are short segments lacking redundancy. Nonetheless, they are very high in informative content and as such require extreme concentration on the part of the interpreter. Traditionally, in simultaneous interpretation numbers were observed as having univocity of meaning, i.e. correspondence between 'signifiant' and 'signifié', and lacking semantic content (Gile 2009, Seleskovitch 1988, Alessandrini 1990). However, by relying on approaches drawing on the cognitive-linguistic approach to meaning (Dobrovolskij and Piirainen 2006, Núñez 2009) we suggest that numbers, especially when parts of idiomatic expressions, should also be observed as (bona fide) meaningful linguistic units which fall back on cognitive mechanisms shaped by the appropriate cultural and historical settings, supported by language, writing systems, and education. This study tries to establish which of the two types of disruptive elements are more difficult for trainees to interpret and which cause most problems: those that that are presumed to have only one, basic meaning preventing any reformulation, or the figurative ones, those that can be explained through cognitivelinguistic approach. The study was conducted by observing trainee-interpreters interpreting speeches containing numbers or idiomatic expressions containing numbers. The instances of numbers and their interpretations were identified and analyzed with the aim of identifying the preferred strategies and the impact of the chosen strategy on the quality of the rendered text. Categorization of errors for this study was based on Braun and Clarici (1997), Mazza (2001) and Pinochi (2009). The results show that trainees mostly use omissions and approximations, although lexical errors and errors of transposition (of the digits) were quite common. Finally, numbers that are commonly argued to lack semantic meaning cause more problems in simultaneous interpretation than the idiomatic expressions with numbers which are usually approximated or their interpretation relies on the interpreter’s (lack) of awareness/knowledge of the proper idiom in the target language. Dubravka Vidaković Erdeljić Filozofski fakultet u Osijeku Syntactic aspects of literary translation from Croatian into English One of the ways in which languages establish contact is through translation of literary texts. Very often in this process structures of the source language are taken over and gradually integrated into the recipient language. In this paper we will examine the influence exerted by English on Croatian at the syntactic level. By analyzing parallel corpora consisting of literary works originally written in English (e.g. The Casual Vacancy by J. K. Rowling) and their translations into Croatian we will try to establish the frequency of the following phenomena occurring in Croatian under the influence of English: the excessive use of personal pronouns where in Croatian they are redundant due to the fact that the agent is expressed implicitly in the verb through the conjugation; the use of possessive pronouns instead of reflexive possessive pronouns; and the use of nouns premodifying nouns. The results thus obtained will then be compared to the results gained through the analysis of the occurrence of these phenomena in contemporary literary works of comparable size, genre and style originally written in Croatian. We expect the observed phenomena to be more prevalent in the translation, but our aim is also to establish whether they have found their way in the text originally written in Croatian as well. We will also try to analyze why these phenomena are replicated in the Croatian language, are they solely the result of clumsy translations or of some cognitive and functional factors. Sintaktički aspekti književnoga prijevoda s engleskoga na hrvatski jezik Jedan od načina ostvarivanja kontakta među jezicima je i prevođenje literarnih djela. Vrlo često tijekom tog procesa jezik primatelj preuzima i postupno adaptira strukture jezika davatelja. U ovome radu ispitat će se utjecaj koji engleski jezik vrši na hrvatski jezik na sintaktičkoj razini. Analizom paralelnih korpusa koji se sastoje od literarnih djela izvorno napisanih na engleskome jeziku (npr. The Casual Vacancy autorice J. K. Rowling) i njihovih prijevoda na hrvatski pokušat ćemo utvrditi učestalost sljedećih pojava do kojih je u hrvatskom jeziku došlo pod utjecajem engleskog: pretjerana uporaba osobnih zamjenica onda kada su one u hrvatskom suvišne jer je vršitelj radnje posredno izražen konjugacijom glagola; uporaba posvojnih zamjenica umjesto u hrvatskom uobičajenih povratno-posvojnih zamjenica; te uporaba imenica kao modifikatora drugih imenica. Tako dobiveni 91 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference rezultati usporedit će se s rezultatima analize učestalosti ovih pojava u suvremenim literarnim djelima slične veličine, te usporedivog žanra i stila koji su izvorno napisani na hrvatskome jeziku. Pretpostavljamo da će promatrane pojave biti učestalije u prijevodu s engleskog jezika, ali cilj nam je također utvrditi jesu li one prisutne i u tekstu izvorno napisanom na hrvatskom jeziku. Također ćemo pokušati analizirati zašto se ove pojave repliciraju u hrvatskom jeziku, je li to samo rezultat nespretnih prijevoda ili su na djelu neki kognitivni i funkcionalni čimbenici. *** Dubravka Vilke-Pinter Veterinarski fakultet u Zagrebu The role of cognates in structuring bilingual mental lexicon Recent bilingual memory models based on the findings of a number of empirical studies assume a significant level of interaction between bilinguals’ languages. In this study a comparative analysis of verbal associations to cognates (words of the same or similar form and meaning) and non-cognates was performed aiming to explore the function and position of cognates in mental lexicon of bilingual speakers at different levels of L2 proficiency. Qualitative features of word associations were examined, namely, the proportion of paradigmatic, syntagmatic and phonological responses, to determine whether cognates establish their associative links with other elements in mental lexicon of bilingual speakers in a distinctly different way than do non-cognates and whether the extent to which they are incorporated into the mental lexicon is influenced by the level of proficiency in a given language. Participants in the study were 120 Croatian-English bilingual speakers, all University of Zagreb students, at different levels of English language proficiency (advanced, intermediate and beginners' group). The obtained results are discussed within a theoretical framework of spreading activation model of semantic memory and in relation to several hierarchical models of bilingual memory. The results confirm the proposed hypothesis according to which the least difference in the type of produced verbal associations between L1 and L2 and among L2 speakers at different levels of language proficiency were expected for the cognates. Such findings are in line with the distributed feature model of semantic memory (de Groot & Nas 1991, Kroll & de Groot 1997, Van Hell & de Groot 1998) and a number of studies supporting this model (e.g. Aitchinson 2003, Dong 2005, French et al. 1998, Marian 2009, Paradis 2004, Pavlenko 2009), as well as with the mixed representation model of bilingual lexical processing (Kroll 1993, Kroll & Sholl 1992, Kroll and Stewart 1994, Kroll & Tokowicz 2005) according to which, besides the level of proficiency in a language, the overall organization of mental lexicon and the degree to which semantic representations are shared in the bilinguals' languages largely depend on the word's lexical category. The results of the study therefore indicate that cognates play an important role in structuring mental lexicon, particularly at lower levels of proficiency in a foreign language, since they facilitate establishing novel links in the existing semantic network. References: Aitchinson, J. (2003). Words in the mind: An introduction to the mental lexicon. Oxford: Basil Blackwell. De Groot, A. M. B. (1993). Word-type effects in bilingual processing tasks: Support for a mixed representational system. In R. Schreuder, B. Weltens (Eds.), The bilingual lexicon. John Benjamins: Amsterdam-Philadelphia De Groot, A. M. B. & Nas, G. L. J. (1991). Lexical representation of cognates and noncognates in compound bilinguals. Journal of Memory and Language 30, 90-132. Dong, Y. et al. (2005). Shared and separate meanings in the bilingual mental lexicon. Bilingualism: Language and Cognition, 8(3), 456–482. Kroll, J. F. (1993). Accessing conceptual representations for words for words in a second language. U: The bilingual lexicon. (Ur. R. Schreuder and B. Weltens), 54-81. Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins. Kroll, J.F. & Sholl, A. (1992). Lexical and conceptual memory in fluent and non-fluent bilinguals. U: Cognitive processing in bilinguals. (Ur. Harris, R.J.), Philadelphia: John Benjamins. Kroll, J. F. & Stewart, E. (1994). Category interference in translation and picture naming: Evidence for asymmetric connections between bilingual memory. Journal of Memory and Language 33, 149-174. 92 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS Kroll, J. F. & Tokowicz, N. (2005). Models of bilingual representation and processing: Looking back and to the future. In J. F. Kroll i A. M. B. de Groot (Eds.), Handbook of bilingualism: Psycholinguistic approaches (pp.531553). New York: Oxford University Press. Marian, V. & Spivey, M. (2003). Comparing bilingual and. monolingual processing of competing lexical items. Applied Psycholinguistics 24, 173-193. Paradis, M. (2004). A Neurolinguistic Theory of Bilingualism. John Benjamins Publishing Company Pavlenko, A. (2009). The Bilingual Mental Lexicon Interdisciplinary Approaches. Multilingual Matters. Van Hell, J.G. & de Groot, A.M.B. (1998). Conceptual representation in bilingual memory: effects of concreteness and of cognate status in word association. Bilingualism. Language and Cognition 1 (3), 193-211. Uloga kognata u strukturiranju J2 mentalnog leksikona Novije generacije modela organizacije bilingvalnog pamćenja, temeljene na nalazima brojnih empirijskih istraživanja, pretpostavljaju značajnu razinu interakcije među jezicima bilingvala. U ovom radu se kroz usporednu analizu verbalnih asocijacija na riječi kognate (riječi iste ili slične forme i značenja u dva jezika) i nekognate istražuje položaj i funkcija kognata u mentalnom leksikonu bilingvala različite razine jezične kompetencije u stranom jeziku. Kvalitatitivnom analizom, kroz utvrđivanje proporcija paradigmatskih, sintagmatskih i fonoloških odgovora proizvedenih u testu verbalnih asocijacija nastojalo se utvrditi uspostavljaju li kognati na značajno različit način od nekognata asocijativne veze s drugim elementima u mentalnom leksikonu bilingvala, kao i u kolikoj mjeri na njihovo inkorporiranje u mentalni leksikon utječe faktor razine jezične komeptenecije u datom jeziku. U ispitivanju je sudjelovalo 120 izvornih govornica hrvatskog jezika, studentica Sveučilišta u Zagrebu, različite razine poznavanja engleskog jezika. Dobiveni rezultati sagledani su kroz teorijski okvir modela širenja aktivacije semantičkom mrežom, kao i hijerarhijskih trodjelnih modela temeljenih na ideji konceptualne, odnosno leksičke medijacije među jezicima. U radu je potvrđena polazna hipoteza da će se najmanje razlike u načinima verbalnog asociranja između J1 i J2, kao i u J2 među govornicima različitih razina jezične kompetencije pokazati za kategoriju kognata. Ovakvi rezultati u skladu su s postavkama modela distribuiranih obilježja semantičke reprezentacije (de Groot 1993, de Groot & Nas 1991, Van Hell & de Groot 1998) te nalazima većeg broja istraživanja (npr. Aitchinson 2003, Dong 2005, Marian 2009, Paradis 2004, Pavlenko 2009), kao i mješovitog reprezentacijskog modela leksičkog procesiranja bilingvala (Kroll 1993, Kroll & Sholl 1992, Kroll & Stewart 1994, Kroll & Tokowicz 2005), prema kojem, osim razine znanja, na stupanj dijeljenosti semantičkih reprezentacija u dva jezika, odnosno ukupnu organizaciju mentalnog leksikona, uvelike utječe i leksička kategorija. U tom smislu, rezultati govore u prilog teze da kognati imaju važnu funkciju u strukturiranju mentalnog leksikona, osobito na nižim razinama jezične kompetencije, budući da govorniku olakšavaju uspostavljanje novih veza unutar postojeće semantičke mreže. Literatura: Aitchinson, J. (2003). Words in the mind: An introduction to the mental lexicon. Oxford: Basil Blackwell. De Groot, A. M. B. (1993). Word-type effects in bilingual processing tasks: Support for a mixed representational system. In R. Schreuder, B. Weltens (Eds.), The bilingual lexicon. John Benjamins: Amsterdam-Philadelphia De Groot, A. M. B. & Nas, G. L. J. (1991). Lexical representation of cognates and noncognates in compound bilinguals. Journal of Memory and Language 30, 90-132. Dong, Y. et al. (2005). Shared and separate meanings in the bilingual mental lexicon. Bilingualism: Language and Cognition, 8(3), 456–482. Kroll, J. F. (1993). Accessing conceptual representations for words for words in a second language. U: The bilingual lexicon. (Ur. R. Schreuder and B. Weltens), 54-81. Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins. Kroll, J.F. & Sholl, A. (1992). Lexical and conceptual memory in fluent and non-fluent bilinguals. U: Cognitive processing in bilinguals. (Ur. Harris, R.J.), Philadelphia: John Benjamins. Kroll, J. F. & Stewart, E. (1994). Category interference in translation and picture naming: Evidence for asymmetric connections between bilingual memory. Journal of Memory and Language 33, 149-174. Kroll, J. F. & Tokowicz, N. (2005). Models of bilingual representation and processing: Looking back and to the future. In J. F. Kroll i A. M. B. de Groot (Eds.), Handbook of bilingualism: Psycholinguistic approaches (pp.531553). New York: Oxford University Press. Marian, V. & Spivey, M. (2003). Comparing bilingual and. monolingual processing of competing lexical items. Applied Psycholinguistics 24, 173-193. Paradis, M. (2004). A Neurolinguistic Theory of Bilingualism. John Benjamins Publishing Company 93 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Pavlenko, A. (2009). The Bilingual Mental Lexicon Interdisciplinary Approaches. Multilingual Matters. Van Hell, J.G. & de Groot, A.M.B. (1998). Conceptual representation in bilingual memory: effects of concreteness and of cognate status in word association. Bilingualism. Language and Cognition 1 (3), 193-211. *** Irena Vodopija Krstanović i Valentina Janjetić Filozofski fakultet u Rijeci; Visoka poslovna škola PAR Implicit (English) language policy in higher education: insights from three universities The aim of this paper is to identify elements of implicit language policy indicators in strategic documents of three higher education institutions in geographical proximity. Using document analysis we examine and compare aspects of institutional policies at the respective universities with a particular eye to the English language and the internationalization of higher education. In general, language policies of both the EU and the Council of Europe are underpinned by individual plurilingualism and societal multilingualism, and efforts put forth by the EU and the European Commission aimed at promoting linguistic diversity are evidently directed, among others, at higher education institutions. However, internationalization, the creation of a European Higher Education Area and mobility have contributed to introducing English as the common language in academia, which is reflected in university strategies and the overall ecology of languages. Given these developments, it is obvious that institutions of higher education should have their own explicit language policy which would determine the status and use of languages. There is no doubt that such a language policy is essential for internationally-oriented universities, yet surprisingly few institutions have actually designed explicit language policies. However, language policies exist in higher education institutions even when they have not been made explicit or formally written. In line with this view, we draw on aspects of implicit language policies to provide insights into the gap between EU language policy and current practices at the respective institutions. Although, the fostering of plurilingualism is a fundamental element of European higher education, the data from the document analysis suggest an evident dominance of English in study programmes, student and staff mobility programmes, institutional internationalization initiatives, and information resources. Implicitna jezična politika u visokom obrazovanju: uvid u stanje na tri sveučilišta Cilj je ovoga rada identificirati elemente indikatora implicitne jezične politike u strateškim dokumentima triju visokoobrazovnih institucija u neposrednoj zemljopisnoj blizini. Pomoću analize sadržaja, istraženi su razni aspekti jezičnih politika institucija uključenih u istraživanje, s posebnim naglaskom na elemente engleskoga jezika i internacionalizacije visokog obrazovanja. Jezične politike Europske unije (EU) i Vijeća Europe temelje se na principima individualnog plurilingvizma i društvenog multilingvizma, te su u skladu s time razvijena i nastojanja EU i Europske komisije usmjerena na promicanje lingvističke raznolikosti u institucijama visokog obrazovanja. No, internacionalizacija, stvaranje Europskoga prostora visokog obrazovanja i mobilnost doprinijeli su uspostavljanju engleskoga kao jezika akademske zajednice, što je jasno vidljivo u sveučilišnim strategijama i cjelokupnoj jezičnoj ekologiji. S obzirom na opisani smjer razvoja, jasno je da bi visokoobrazovne institucije trebale razvijati eksplicitne jezične politike čime bi se odredili status i korištenje jezika u razne svrhe. Iako je takva jezična politika od iznimne važnosti za internacionalno orijentirana sveučilišta, iznenađujuće mali broj institucija ima eksplicitnu jezičnu politiku. Unatoč navedenom, jezične politike na visokoobrazovnim institucijama postoje čak i onda kada nisu eksplicitne niti formalno napisane. U skladu s time, ovo istraživanje promatra aspekte implicitnih jezičnih politika i pruža uvid u jaz između jezične politike EU i prakse na institucijama uključenim u istraživanje. Iako se njegovanje plurilingvizma nalazi u samoj osnovi europskog visokog obrazovanja, podaci dobiveni analizom dokumenata ukazuju na očitu prevlast engleskoga jezika u studijskim programima, programima mobilnosti studenata i osoblja, inicijativama institucionalne internacionalizacije i izvorima informacija. *** 94 IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS Ivo Žanić Fakultet političkih znanosti u Zagrebu A warum You nicht ballare? Višejezičnost i jezični simbolizam u hrvatskoj popularnoj glazbi Prema R. Shukeru, "istraživati popularnu glazbu znači istraživati popularnu kulturu", jer ta je glazba glavno i sveprisutno sredstvo kojim se posreduje kompleksan sklop konotacija, referencija, motiva i društvenih informacija. Tekstovi popularne glazbe proizvode estetske, kulturne i komercijalne učinke, ali su i važno mjesto jezičnih dodira i hibridizacija, izvori i prijenosnici jezičnih inovacija, okvir simbolične upotrebe jezičnog materijala i jezičnih konstrukcija modernosti. Iako analiza jezično-izražajnih značajki tekstova izvan njihova kohezivnog i interakcijskog odnosa sa zvukom, ritmom, plesom, izvođačem i publikom ima neka metodološka ograničenja, autor drži da se može uspostaviti konzistentan interpretacijski okvir, dosegnuti relevantan sociolingvistički uvid i načiniti tipologija kodnog preključivanja/ miješanja u njima. Otkad je u šezdesetima rock postao globalni žanr, u neanglofonim društvima jezični se kontakt primarno ostvaruje između domaćeg jezika i engleskoga. Posrijedi je "engleski odozdo", neformalno ‒ aktivno ili pasivno ‒ korišten da simbolizira ili izrazi modernost i privlačne urbane načine života, nasuprot "engleskom odozgo", koji dominantna kultura promiče institucionalnim kanalima u svrhu međunarodne komunikacije (B. Preisler). U Hrvatskoj je u tom kontekstu od Prvog svjetskog rata kontinuirano zastupljen i "talijanski odozdo", kao što je upravo popularna glazba još u tridesetima u izrazitijem opsegu uvela hispanizme u javnu sferu. Osnovna tipologija jezičnih hibridizacija obuhvaćala bi sljedeće kategorije: 1) međujezično rimovanje koje iskorištava fonetsku sličnost; 2) oslovljavanje kad se ljubavno udvaranje odvija u kontekstu urbane komunikacije; 3) višejezičnost kao poetičko sredstvo za osnaživanje retoričkog i estetskog učinka poruke (semantičke opozicije, sličnosti, paralelizmi); 4) ironija i parodija; 5) "čista" jezična igra; 6) sučeljavanje jedinica iz različitih jezika kao stilsko sredstvo za afirmaciju subkulturnih identiteta. Hrvatski je slučaj dodatno zanimljiv zato što se u većini uloga kao "strani jezik" javlja i domaći dijalekt supostavljen standardnom hrvatskom ili njemu bliskoj razgovornoj novoštokavštini. A warum You nicht ballare? Multilingualism and linguistic symbolism in Croatian popular music As R. Shuker puts it, "to study popular music is to study popular culture" because it is a major vehicle which promotes a complex set of wider connotations, references and socio-cultural information. Popular music lyrics create aesthetic, cultural and commercial effects, at the same time being important as a site of language contact, hybridization and innovation, the frame of linguistic symbolism and linguistic constructions of modernity. Having in mind that the interpretation of lyrics extracted from their cohesive relationship with sound, rhythm, dance, performance and audience has some methodological limitations, it is believed that a consistent interpretative framework can anyway be established, and that both relevant code-mixing typology and generally applicable sociolinguistic insights can be attained. Since rock music has developed into the global genre, code-mixing in non-anglophone societies is primarily achieved between the domestic language and English. This "English from below" is informally, actively or passively, used to symbolize modernity and urban lifestyles, in contrast to "English from above", which is promoted through institutional channels for the purposes of international communication (B. Preisler). In Croatia one can also find a long-term use of "Italian from below", and the pioneering role of popular music in introducing hispanisms into the public sphere as early as the 1930s. The typology of linguistic hybridizations encompasses the following categories: 1) interlinguistic rhyming based on phonetic similarities; 2) addresing when courting takes place in urban environment; 3) foreign language elements as a poetic device which adds to the rhetorical and aesthetic effect of the message (semantic oppossitions, similarities, parallelisms); 4) irony and parody; 5) "pure" language play; 6) juxtapositon of components from different languages as stylistic devices for the expression of sub-cultural identities. What makes the Croatian case additonally interesting is the fact that in almost all mentioned functions autochthonous dialects assume the role of "foreign code" juxtaposed to the standard Croatian. 95 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference IZLAGANJA U OKVIRU OKRUGLOG STOLA / ROUND TABLE Zrinka Fišer Osnovna škola „Vladimir Nazor“, Slavonski Brod Poučavanje učenika s disleksijom: kreativnost i mašta Disleksija je jedan od najčešćih oblika lakših teškoća u učenju. U prosječnom razredu od 25 učenika naći će se do 5 učenika koji se nose sa svakodnevnim izazovima karakterističnim za disleksiju. Tijekom srednjeg djetinjstva djeca velik dio dana provode u školi, a nastavni proces prilagođen potrebama prosječnog učenika bez posebnih potreba ne pruža im mogućnost iskoristiti u potpunosti njihove potencijale. Biti učitelj djetetu s disleksijom ne podrazumijeva samo biti moderatorom u obrazovnom procesu. Socijalne i emocionalne teškoće usko su vezane uz teškoće koje neki učenici imaju u obrazovnom procesu, a nastaju unutar školskog okružja koje nameće nerealno postavljene uniformirane obrasce ponašanja i dostignuća za cijelu školsku populaciju. Modifikacije u nastavnom procesu od ključnog su značenja za učenike s disleksijom, a manifestiraju se kao izmjene u nastavnim metodama, pomagalima i oblicima rada. Međutim, koliko su današnji učitelji i nastavnici obrazovani za rad s učenicima koji imaju disleksiju pitanje je koje je potrebno istražiti. Učenici s lakšim teškoćama u učenju nastavu pohađaju po individualiziranom programu i integrirani su u nastavni proces. Dužnost je svakog učitelja prilagoditi svoje metode rada potrebama takvih učenika, ali problemi nastaju kad se, na primjer, učitelj nađe u ne tako rijetkoj situaciji gdje poučava kombinirani razredni odjel u kojem se nalaze i daroviti učenici i učenici s teškoćama u učenju. Nedovoljna materijalna sredstva, ograničeno vrijeme nastavnog sata i zadani kurikulum predstavljaju začarani trokut unutar kojeg se vrlo malo može učiniti u pitanju potreba takvih učenika, osobito u složenim razrednim odjeljenjima. Na primjeru dva brata i sestre, trojki kojima je dijagnosticirana dislalija, prikazat ću koliko pozitivnog učinka na afektivne faktore (toliko važne u okviru usvajanja jezika) mogu imati male izmjene u procesu poučavanja. Eksperimentom koji je uključio primjenu glume i glazbenog video isječka pokušala sam dokazati kako je, unatoč navedenim ograničenjima, moguće uz malo mašte stvoriti multisenzorni pristup u poučavanju stranog jezika i povećati motivaciju učenika. Teaching pupils with dyslexia: creativity and imagination Dyslexia is one of the most common forms of learning disabilities. In an average class of 25 pupils, up to 5 of them have to deal with everyday challenges imposed by dyslexia. During the middle part of the childhood, children spend most of their days in school but lessons adapted to the needs of an average pupil without special needs do not offer them the possibility of fully exploiting their potentials. Being a teacher of pupils with dyslexia does not imply being merely a moderator in the educational process. Social and emotional problems are closely connected to the difficulties some pupils face during their education, and arise within school environment which imposes unrealistically set patterns of behavior and achievements for the entire school population. Modifications within the teaching process imply key significance for pupils with dyslexia and they are manifested as changes regarding teaching methods, aids and classroom management. But how familiar are contemporary teachers with the ways of teaching pupils with dyslexia is an issue worth investigating. Pupils with learning difficulties are integrated in regular classes and attend lessons following individualized programs. Teachers educating pupils with special needs have to adapt their way of teaching in order to suit the needs of such pupils, but problems arise if, for example, a class is a combined one, comprised of pupils of different age, some being gifted and some having learning difficulties. Insufficient resources, limited lesson duration and imposed school curriculum construct a bewitched triangle which imposes great difficulties in aiding pupils with special needs, especially in such a complex classroom. On a case of two brothers and a sister, triplets diagnosed with dyslalia, I will try to show the amount of positive effect small changes within teaching process can have on affective factors (so important in language acquisition). With the experiment based on drama and a musical video, I have tried to prove how, in spite of aforementioned limitations, one can create a multisensory approach in teaching a foreign language and increase the pupils’ motivation. 96 IZLAGANJA U OKVIRU OKRUGLOG STOLA / ROUND TABLE Renata Geld Filozofski fakultet u Zagrebu Blindness and aspects of second language acquisition and learning There have been a number of studies dealing with the language of the blind. Nativist studies expectedly claim that the lack of vision will not significantly affect the process of language acquisition (see e.g. Chomsky 1980, Landau and Gleitman 1985). Conversely, empiricists attempt to prove that deficient sensory experience of the blind is bound to have a negative effect on their cognitive development and language acquisition (see e.g. Andersen et al. 1993, Dunlea and Andersen 1992, Preisler 1997, Urwin 1984). More recent approaches show that neither of this is completely true: although concept formation is delayed in blind children, the initial disadvantages are lost after the age of 10 (Pérez-Pereira and Conti-Ramsden 1999). Moreover, the congenitally blind exhibit enhanced speech comprehension, which may be related to enhanced perceptual processing skills (Röder et al. 2003, Röder and Rösler 2004: 731). However, until recently, there were almost no studies on the blinds’ second language acquisition and/or learning. The aim of this contribution is twofold: first, discuss the findings pertaining to first language development and look into their relevance for second language acquisition/learning, and second, report on recent studies involving Croatian blind learners of English - their language learning and linguistic meaning construal (Geld and Šimunić 2009, Geld and Čutić 2014, Geld, work in progress, and Geld and Glavaš, work in progress). The findings suggest that Croatian learners of English have extraordinary analytical skills and cognitive strategies comparable to their sighted peers. Furthermore, they are willing to face difficult tasks, such as, for example, tackling the issue of cognitive motivation and meaningfulness of highly idiomatic linguistic units. Finally, they are aware of their own limitations, but still motivated to learn and explore their own uniqueness and potential in the process of learning a foreign language. References: Andersen, E. S., A. Dunlea, and L. Kekelis (1993) The impact of input: language acquisition in the visually impaired. First Language. 13 (37), pp. 23 -49. doi:10.1177/014272379301303703. Chomsky, N. (1980) Rules and Representations. New York: Columbia University Press. Dunlea, A. and E. S. Andersen (1992) The emergence process: Conceptual and linguistic influences on morphological development. First Language. 12, pp. 95-115. Geld, R. and A. Čutić (2014) Salience of topology in the strategic construal of English particle verbs in blind users of English. In: Peti-Stantić, A. and M.-M. Stanojević (eds.), Language as Information: Proceedings from CALS 2012: 13-29. Milan. Frankfurt / New York: Peter Lang Verlag. Geld, R. and A. Čutić (work in progress) UPs and DOWNs in the Strategic Construal of PV Constructions in Blind Users of English as L2 Geld, R. and T. Glavaš (work in progress) Motivation for Learning in Blind Learners of English as a FL Geld, R. and M. Šimunić (2009) A case study of a blind speaker of English as L2. In: Brdar, M., M. Omazić, and V. Pavičić Takač (eds.), Cognitive Approaches to English: Fundamental, Methodological, Interdisciplinary and Applied Aspects: 403-430. Newcastle upon Tyne: Cambridge Scholars Publishing. Landau, B. and L. R. Gleitman (1985) Language and Experience: Evidence from the Blind Child. Cambridge, Mass: Harvard University Press. Pérez Pereira, M., and G. Conti-Ramsden (1999) Language Development and Social Interaction in Blind Children. Essays in developmental psychology. Hove: Psychology Press. Preisler, G. (1997) Social and emotional development of blind children: a longitudinal study. In: Lewis, V. and G. M. Collis (eds.), Blindness and psychological development in young children: 69-85. Leicester, England: PBS Books. Röder, B., L. Demuth, J. Streb, and F. Rösler (2003) Semantic and morpho-syntactic priming in auditory word recognition in congenitally blind adults. Language and Cognitive Processes. 18 (1). pp. 1-20. doi:10.1080/01690960143000407. Röder, B. and F. Rösler (2004) Compensatory plasticity as a consequence of sensory loss. In: Calvert, G., C. Spence and Stein, B. E. (eds.), The handbook of multisensory processes: 719–747. Cambridge, Mass: MIT Press. Urwin, C. (1984) Communication in infancy and the emergence of language in blind children. In: Schiefelbusch, R. L. and J. Pickar (eds.), The Acquisition of Communicative Competence: 479-524. Baltimore: University Park Press. 97 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Sljepoća i procesi u usvajanju i učenju drugoga jezika Mnogo je studija koje se bave jezikom slijepih. Nativisti tvrde da pomanjkanje vida ne utječe značajno na proces usvajanja jezika (vidi npr. Chomsky 1980, Landau and Gleitman 1985). Nasuprot tome, empiristi nastoje dokazati da pomanjkanje osjetilnog iskustva kod slijepih mora imati negativni učinak na njihov razvoj i usvajanje jezika (vidi npr. Andersen et al. 1993, Dunlea i Andersen 1992, Preisler 1997, Urwin 1984). Noviji pristupi polaze od pretpostavke da ni jedno od navedenog nije u potpunosti točno: iako razvoj pojmova kasni kod slijepe djece, navedeno kašnjenje se nadoknadi do 10. godine starosti (Pérez-Pereira and Conti-Ramsden 1999). Pored toga, istraživanja pokazuju da kongenitalno slijepa djeca imaju povećanu sposobnost razumijevanja govora, što je vjerojatno povezano s povećanom sposobnošću perceptivnog procesiranja (Röder et al. 2003; Röder and Rösler 2004: 731). Međutim, istraživanja kojima je cilj istražiti usvajanje i(li) učenje drugoga jezika vrlo su rijetke, donedavno ih gotovo i nije bilo. Cilj je ovoga izlaganja dvojak: prvo, potaknuti raspravu o tome na koji način su rezultati istraživanja prvoga jezika relevantni za istraživanje usvajanja/učenje drugoga/stranoga jezika i drugo, komentirati rezultate recentnih istraživanja koja uključuju slijepe učenike engleskoga jezika u Hrvatskoj, a bave se aspektima njihova učenja i konstruiranja jezičnoga značenja (Geld i Šimunić 2009, Geld i Čutić 2014, Geld, istraživanje u tijeku, Geld i Glavaš, istraživanje u tijeku). Rezultati istraživanja pokazuju da hrvatski učenici imaju iznimne analitičke sposobnosti i kognitivne strategije učenja koje su usporedive sa strategijama videćih učenika. Nadalje, slijepi su se učenici spremni suočiti s teškim jezičnim zadacima, kao što je npr. pronalaženje kognitivne motivacije i smislenosti u idiomatskim izrazima u engleskome jeziku. Naposljetku, svjesni su svojih ograničenja, ali ipak motivirani učiti i istraživati svoju jedinstvenost i potencijal u procesu učenja stranoga jezika. Literatura: Andersen, E. S., A. Dunlea, and L. Kekelis (1993) The impact of input: language acquisition in the visually impaired. First Language. 13 (37), pp. 23 -49. doi:10.1177/014272379301303703. Chomsky, N. (1980) Rules and Representations. New York: Columbia University Press. Dunlea, A. and E. S. Andersen (1992) The emergence process: Conceptual and linguistic influences on morphological development. First Language. 12, pp. 95-115. Geld, R. and A. Čutić (2014) Salience of topology in the strategic construal of English particle verbs in blind users of English. In: Peti-Stantić, A. and M.-M. Stanojević (eds.), Language as Information: Proceedings from CALS 2012: 13-29. Milan. Frankfurt / New York: Peter Lang Verlag. Geld, R. and A. Čutić (work in progress) UPs and DOWNs in the Strategic Construal of PV Constructions in Blind Users of English as L2 Geld, R. and T. Glavaš (work in progress) Motivation for Learning in Blind Learners of English as a FL Geld, R. and M. Šimunić (2009) A case study of a blind speaker of English as L2. In: Brdar, M., M. Omazić, and V. Pavičić Takač (eds.), Cognitive Approaches to English: Fundamental, Methodological, Interdisciplinary and Applied Aspects: 403-430. Newcastle upon Tyne: Cambridge Scholars Publishing. Landau, B. and L. R. Gleitman (1985) Language and Experience: Evidence from the Blind Child. Cambridge, Mass: Harvard University Press. Pérez Pereira, M., and G. Conti-Ramsden (1999) Language Development and Social Interaction in Blind Children. Essays in developmental psychology. Hove: Psychology Press. Preisler, G. (1997) Social and emotional development of blind children: a longitudinal study. In: Lewis, V. and G. M. Collis (eds.), Blindness and psychological development in young children: 69-85. Leicester, England: PBS Books. Röder, B., L. Demuth, J. Streb, and F. Rösler (2003) Semantic and morpho-syntactic priming in auditory word recognition in congenitally blind adults. Language and Cognitive Processes. 18 (1). pp. 1-20. doi:10.1080/01690960143000407. Röder, B. and F. Rösler (2004) Compensatory plasticity as a consequence of sensory loss. In: Calvert, G., C. Spence and Stein, B. E. (eds.), The handbook of multisensory processes: 719–747. Cambridge, Mass: MIT Press. Urwin, C. (1984) Communication in infancy and the emergence of language in blind children. In: Schiefelbusch, R. L. and J. Pickar (eds.), The Acquisition of Communicative Competence: 479-524. Baltimore: University Park Press. 98 IZLAGANJA U OKVIRU OKRUGLOG STOLA / ROUND TABLE Agnieszka Kałdonek-Crnjaković Nezavisni istraživač / Independent researcher ADHD and foreign language acquisition Attention Deficit Hyperactivity Disorder (ADHD) is a disorder of developmental basis featured by inattention, hyperactivity and impulsivity, which may affect the learning process in different ways. A number of researchers (Barkley, Lipowska, Kim and Kaiser, etc.) have suggested that ADHD individuals manifest difficulties in languagebased tasks; however they are not affected by lower linguistic functions, but rather by attention dysfunction. Therefore the employment of appropriate teaching techniques is crucial in working with ADHD individuals; these techniques must recognize the individual profile of the learner (Opić and Kudek Mirošević 2011). In the field of applied linguistics and learning difficulties/disorders there is a scarcity of research in relation to ADHD. Sparks and colleagues researched ADHD college students learning Spanish as a foreign language (2004, 2005, 2008) to assess specific difficulty in foreign language acquisition. They suggested that L2 learners with ADHD may be a diverse group that exhibits a range of L1 and L2 literacy, L1 cognitive ability and L2 aptitude skills. Therefore, they concluded that ADHD do not exhibit specific language difficulties in L2; thus ADHD should be rather discussed within the individual differences scheme (Sparks et al., 2008a). In this regard, although ADHD is not a language-based difficulty, it may affect the acquisition of foreign language skills. Apart from language skills, it is also important to mention the possible effect of ADHD on motivation on foreign language learning. The aim of my presentation is to discuss ADHD manifestations and their possible effect on the acquisition of foreign language skills, as well as learning and teaching strategies that can facilitate the learning process. The basis for my conclusions will be leading theories on ADHD in both L1 and L2, as well as my personal experience in working with children with specific learning difficulties in teaching ESL/EFL and French as a Foreign Language. References: Barkley, R.A. (2006). Attention-deficit/ hyperactivity disorder – A handbook for diagnosis and treatment. New York: The Guilford Press. Kim, O.H. & Kaiser, A.P (2000). Language characteristics of children with ADHD, Communication Disorders Quarterly, 21(3), 154-165. Lipowska, M., Bogdanowicz, M., Buliński, L. (2008). Language skills in children with ADHD and developmental dyslexia, Acta Neuropsychologiica, 6(4), 369-379. Opić, S. & Kudek Mirošević (2011). Handling Students with ADHD Syndrome in Regular Elementary Schools, Napredak, 152(1), 75 – 92. Sparks, R., Javorsky J. and Philips, J. (2005). College students classified with attention deficit hyperactivity disorder (ADHD) and the foreign language requirements, Journal of Learning Disabilities, 37(2), 169-178. Sparks, R., Javorsky, J. and Philips, J. (2005). Comparison of the performance of college students classified as ADHD, LD, and LD/ADHD in foreign language courses, Language Learning, 55(1), 151- 177. Sparks, R., Humbach, N. and Javorsky, J. (2008). Individual and longitudinal differences among high-and lowachieving, LD, and ADHD L2 learners, Learning and individual Differences, 18, 29-43. Sparks, R., Ganschow, E., Patton, L. (2008a). Among High- and Low-achieving L2 Learners with Special Needs. In J. Kormos & E. H. Kontra (Eds.), Language learners with special needs. An international perspective (pp. 1135). Bristol: Multilingual Matters. ADHD i usvajanje stranoga jezika Poremećaj pažnje / hiperaktivnost (ADHD) jest razvojni poremećaj obilježen pomanjkanjem pažnje, hiperaktivnošću i impulzivnošću, što na različite načine može utjecati na proces učenja. Brojni istraživači (Barkley, Lipowska, Kim i Kaiser, itd.) smatraju da osobe koje imaju ADHD manifestiraju poteškoće u zadacima temeljenim na jeziku, no da nisu pogođeni nižim lingvističkim funkcijama, već poremećajem pažnje. Stoga uporaba primjerenih tehnika poučavanja mora prepoznati individualni profil učenika (Opić i Kudek Mirošević 2011). U području primijenjene lingvistike i poteškoća/poremećaja učenja postoji pomanjkanje istraživanja koja se bave ADHD-om. Sparks i dr. istražili su studente visokih škola koji su imali ADHD, a koji su učili španjolski kao drugi jezik (2004, 2005, 2008) s namjerom da ocijene specifičnu poteškoću u učenju stranoga jezika. Predložili su da bi učenici drugoga jezika koji imaju ADHD mogli biti raznovrsna skupina koja je vrlo pismena u J1 i J2, J1 99 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference kognitivnim sposobnostima i J2 vještinama. Zaključili su da ADHD ne pokazuje posebne jezične poteškoće u J2 te da bi se stoga ADHD trebalo razmatrati unutar sheme individualnih razlika (Sparks et al., 2008a). U skladu s navedenim, iako ADHD nije poteškoća koja se temelji na jeziku, ipak može utjecati na usvajanje vještina stranoga jezika. Osim jezičnih vještina, važno je spomenuti moguć učinak ADHD-a na motivaciju za učenje stranoga jezika. Cilj je moje prezentacije raspraviti o manifestacijama ADHD-a i njihovom mogućem učinku na usvajanje vještina stranoga jezika i strategije učenja i poučavanja kojima se može olakšati proces učenja. Temelj za moje zaključke bit će vodeće teorije o ADHD-u u J1 i J2, kao i moje osobno iskustvo u podučavanju engleskog kao drugoga/stranoga jezika i francuskoga kao stranoga jezika djeci s poteškoćama u učenju. Literatura: Barkley, R.A. (2006). Attention-deficit/ hyperactivity disorder – A handbook for diagnosis and treatment. New York: The Guilford Press. Kim, O.H. & Kaiser, A.P (2000). Language characteristics of children with ADHD, Communication Disorders Quarterly, 21(3), 154-165. Lipowska, M., Bogdanowicz, M., Buliński, L. (2008). Language skills in children with ADHD and developmental dyslexia, Acta Neuropsychologiica, 6(4), 369-379. Opić, S. & Kudek Mirošević (2011). Handling Students with ADHD Syndrome in Regular Elementary Schools, Napredak, 152(1), 75 – 92. Sparks, R., Javorsky J. and Philips, J. (2005). College students classified with attention deficit hyperactivity disorder (ADHD) and the foreign language requirements, Journal of Learning Disabilities, 37(2), 169-178. Sparks, R., Javorsky, J. and Philips, J. (2005). Comparison of the performance of college students classified as ADHD, LD, and LD/ADHD in foreign language courses, Language Learning, 55(1), 151-177. Sparks, R., Humbach, N. and Javorsky, J. (2008). Individual and longitudinal differences among high- and lowachieving, LD, and ADHD L2 learners, Learning and individual Differences, 18, 29-43. Sparks, R., Ganschow, E., Patton, L. (2008a). Among High- and Low-achieving L2 Learners with Special Needs. In J. Kormos & E. H. Kontra (Eds.), Language learners with special needs. An international perspective (pp. 1135). Bristol: Multilingual Matters. *** Agnieszka Kałdonek-Crnjaković Nezavisni istraživač / Independent researcher The effect of dyslexia on foreign/second language acquisition and effective methods in teaching foreign language skills to dyslexic learners Dyslexia is a specific learning difficulty which affects the development of literacy and language related skills. It is characterised by difficulties with phonological processing and information processing speed. Dyslexia also tends to be resistant to conventional teaching methods, but its effects can be mitigated by specific intervention (HUD, 2012). Since dyslexia is a language-based difficulty, it may affect foreign language learning. Ganschow and Sparks (1991) stressed that foreign language learning is either enhanced or limited by the degree to which a learner has control over their native language skills, which means that individual differences exist; therefore specific teaching methods should be applied. It has been suggested that dyslexics best learn when a multisensory, structured and explicit approach is used (Sparks et al., 1992); however its efficacy depends on the intensity of difficulties (Nijakowska, 2010), age and the skills that are addressed (Kałdonek-Crnjaković, 2013). The characteristics of a language must be considered when predicting difficulties in learning it (Schneider and Crombie, 2003; Kałdonek, 2012); however it is very likely that similar language skills will be affected and that dyslexic learners will make considerably more errors compared to their non-impaired peers (e.g. Kałdonek, 2011). Research in Croatia on foreign language acquisition and dyslexia has only involved English as a foreign language (EFL). Its outcomes have showed that Croatian dyslexic EFL learners underperform in writing skills compared to their non-impaired peers (Kałdonek, 2011) and that their spelling 100 IZLAGANJA U OKVIRU OKRUGLOG STOLA / ROUND TABLE errors are similar to native English dyslexics (Kałdonek-Crnjaković, 2013). I will discuss the manifestations of dyslexia and their effect on foreign language learning, as well as learning and teaching strategies that can facilitate the learning process, based on leading theories and research on dyslexia in L1 and L2, including the findings of the research involving Croatian dyslexic foreign language learners. References: Hrvatska Udruga za Disleksiju (HUD) (2012) www.hud.hr Ganschow, L. & Sparks R. (1991). A screening instrument for the identification of foreign language learning problems: Evidence for a relationship between native and second language learning problems, Foreign Language Annals, 24(5), 383-397. Kałdonek-Crnjaković, A. (2013). Multisensory structured metacognitive instruction in the light of the age factor in teaching EFL to dyslexic learners (PhD dissertation). Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb. Kałdonek, A. (2012). Studenci z dysleksją rozwojową a nauczanie języków obcych w kontekście języka polskiego. In B. Skowronek (Ed.) (Nie)swój język polski. Nowe horyzonty w językoznastwie stosowanym. Kraków: WNUP. Kałdonek, A. (2011). Dyslexia/dysgraphia and foreign-language learning: analysis of written discourse (an example from Croatia). Sarajevo: Proceedings of the First International Conference on Foreign Language Teaching and Applied Linguistics. Nijakowska, J. (2010). Dyslexia in the foreign language classroom. Bristol: Multilingual Matters. Schneider, E. & Crombie, M. (2003). Dyslexia and foreign language learning. NY: David Fulton Publishers Sparks, R., Ganschow, L., Javorsky, J., Pohlman, J. & Patton, J. (1992). Test comparisons among students identified as high-risk, low-risk, and learning disabled in high school foreign language courses, The Modern Language Journal, 76, 142–159. Učinak disleksije na usvajanje stranog/drugog jezika i učinkovite metode u poučavanju disleksičnih učenika vještinama stranoga jezika Disleksija je poteškoća u učenju koju obilježavaju poteškoće u razvoju čitanja i pisanja. Disleksiju obilježavaju nedostatne sposobnosti fonološke obrade i problemi s brzinom obrade informacija. Dokazano je da konvencionalne metode poučavanja nisu efikasne u radu s osobama s disleksijom, no obilježja disleksije mogu se ublažiti posebnim metodama poučavanja (HUD 2012). Kako je disleksija poteškoća na jezičnoj razini, ona može značajno utjecati na učenje stranih jezika. Prema Ganschow i Sparks (1991) uspjeh u učenju stranoga jezika ovisi o jezičnim vještinama u materinskom jeziku. Zbog postojanja individualnih razlika trebaju se primjenjivati posebne nastavne metode. Sparks i suradnici (1992) predlažu da osobe s disleksijom najbolje uče strani jezik metodom temeljenom na multisenzornom, strukturiranom i eksplicitnom pristupu, no djelotvornost te metode može ovisiti o intenzitetu poteškoća (Nijakowska 2010), dobi i vještinama koje se poučavaju (KałdonekCrnjaković 2013). Važne su i osobine stranoga jezika kada se predviđaju poteškoće u njegovom usvajanju (Schneider i Crombie 2003, Kałdonek 2012), no vrlo je vjerojatno da će se poteškoće pojaviti u usvajanju sličnih jezičnih vještina te da će učenici s disleksijom činiti znatno više pogrešaka u odnosu na učenike bez disleksije (npr. Kałdonek 2011). Dosadašnja istraživanja u Hrvatskoj u području učenja stranih jezika i disleksije provedena su samo na engleskom jeziku. Rezultati su pokazali da osobe s disleksijom kojima je hrvatski materinski jezik ostvaruju slabije rezultate u pisanju u odnosu na osobe bez disleksije (Kałdonek 2011) te da su njihove pravopisne pogreške slične osobama s disleksijom kojima je engleski materinski jezik (KałdonekCrnjaković 2013). Prezentirat ću obilježja disleksije i kako ona može utjecati na učenje stranih jezika, kao i strategije učenja i poučavanja koje mogu olakšati proces usvajanja stranoga jezika. Prezentacija će se temeljiti na vodećim teorijama i istraživanjima o disleksiji u prvom i drugom jeziku, uključujući rezultate istraživanja provedenih na učenicima stranog jezika s disleksijom kojima je hrvatski materinski jezik. Literatura: Hrvatska Udruga za Disleksiju (HUD) (2012) www.hud.hr Ganschow, L. & Sparks R. (1991). A screening instrument for the identification of foreign language learning problems: Evidence for a relationship between native and second language learning problems, Foreign 101 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Language Annals, 24(5), 383-397. Kałdonek-Crnjaković, A. (2013). Multisensory structured metacognitive instruction in the light of the age factor in teaching EFL to dyslexic learners (PhD dissertation). Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb. Kałdonek, A. (2012). Studenci z dysleksją rozwojową a nauczanie języków obcych w kontekście języka polskiego. In B. Skowronek (Ed.) (Nie)swój język polski. Nowe horyzonty w językoznastwie stosowanym. Kraków: WNUP. Kałdonek, A. (2011). Dyslexia/dysgraphia and foreign-language learning: analysis of written discourse (an example from Croatia). Sarajevo: Proceedings of the First International Conference on Foreign Language Teaching and Applied Linguistics. Nijakowska, J. (2010). Dyslexia in the foreign language classroom. Bristol: Multilingual Matters. Schneider, E. & Crombie, M. (2003). Dyslexia and foreign language learning. NY: David Fulton Publishers Sparks, R., Ganschow, L., Javorsky, J., Pohlman, J. & Patton, J. (1992). Test comparisons among students identified as high-risk, low-risk, and learning disabled in high school foreign language courses, The Modern Language Journal, 76, 142–159. *** Diana Tomić Filozofski fakultet u Zagrebu L2 and hearing impairment: What do we know so far? In this paper I will present a review of the research literature regarding L2 and hearing impairment. There are several factors contributing to the oral communication skills of the hearing impaired: the severity and age onset of the impairment, amplification type (cochlear implant or hearing aids), communication mode (spoken language or sign language), cognitive factors and SES. The third factor relates to L2 research which can be divided into three subgroups: sign – oral language bilingual acquisition, acquisition of L2 in bilingual environments, usually in minority families, and research on SLL of the hearing impaired. The third subgroup is the least represented, and focuses mostly on university level teaching of L2. Although the most important difficulty for hearing impaired L2 learners is speech perception, others are also identified: insufficient L1 knowledge, lack of adequate teaching materials, lack of environmental support (individualized programs or availability of a tutor) to name just a few. To overcome these difficulties in practice various strategies have been employed in teaching – extensive use of visual aids and technology being the most important. The paper ends with examples of good practice and analysis of hearing impaired SLL in Croatia. J2 i oštećenja sluha: Što dosad znamo? Ovaj rad donosi pregled literature o učenju stranih jezika kod osoba s oštećenjem sluha. Nekoliko čimbenika utječe na uspješnost u oralnoj komunikaciji te skupine osoba: stupanj oštećenja i dob u kojoj se oštećenje javilo, vrsta slušnog pomagala (umjetna pužnica ili slušno pomagalo), način komunikacije (znakovni ili oralni jezik), kognitivni čimbenici i SES. Treći se čimbenik najčešće javlja u istraživanja bilingvizma kod slušnih oštećenja. To se istraživačko područje može podijeliti u tri skupine – usvajanje znakovnog ili oralnog jezika, usvajanje drugog jezika u bilingvalnom okruženju te učenje drugog jezika kod osoba s oštećenjem sluha. Istraživanja iz treće skupine najčešće se odnose na učenje stranog jezika na sveučilišnoj razini. Iako je nemogućnost percepcije govora uzrokovana oštećenjem osnovna prepreka za razvoj govorne komunikacije kako na materinskom tako i na stranom jeziku, u poučavanju stranog jezika osoba s oštećenjem sluha javljaju se i druge poput nedovoljno poznavanje oralnog materinskog jezika, neprikladni materijali, nedostatna podrška okoline (individualizirani pristup ili dostupnost asistenta). U praksi se te poteškoće prevladavaju na različite načine od kojih se u novije vrijeme najčešće ističu uporaba različitih vizualnih pomagala i tehnologije pri učenju. Na kraju su prikazani primjeri dobre prakse poučavanja stranog jezika osoba sa slušnim oštećenjima i opisano trenutačno stanje u hrvatskoj praksi. 102 POPIS IZLAGAČA / LIST OF PARTICIPANTS POPIS IZLAGAČA / LIST OF PARTICIPANTS Filozofski fakultet u Zagrebu gabi.abramac@sokrat.hr Aladrović Slovaček Katarina Učiteljski fakultet u Zagrebu kaladrovic@gmail.com Aleksovski Marinela Filozofski fakultet u Zagrebu maremore13@yahoo.com Alerić Marko Filozofski fakultet u Zagrebu maleric@ffzg.hr Bagić Tihana Agencija za mobilnost i programe Europske unije, Zagreb tihana.bagic@gmail.com Bajčić Martina Pravni fakultet u Rijeci martina.bajcic@gmail.com Balenović Katica Sveučilište u Zadru, Odjel za nastavičke studije u Gospiću balenovick@net.hr Banković-Mandić Ivančica Filozofski fakultet u Zagrebu ibmandic@gmail.com Bašić Martina Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti mkovacev@hazu.hr Bátyi Szilvia University of Pannonia, Veszprém szilviabatyi7@gmail.com Beacco JeanClaude Université Sorbonne Nouvelle jcb.mdg@wanadoo.fr Berać Monika Filozofski fakultet u Zagrebu monika.berac@gmail.com Berbić Kolar Emina Učiteljski fakultet u Osijeku, dislocirani studij u Slavonskome Brodu ebkolar@gmail.com Berović Daša Filozofski fakultet u Zagrebu dasa.berovic@gmail.com Bilić Marija Filozofski fakultet u Splitu Marija.Bilic@ffst.hr Bilić Meštrić Klara Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski studiji klara.bilic.mestric@gmail.com Boras Damir Filozofski fakultet u Zagrebu dboras@ffzg.hr Abramac Gabi 103 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Borić Neda Arhitektonski fakultet u Zagrebu nedaboric@hotmail.com Brodarić Sara Filozofski fakultet u Splitu sara.brodaric@gmail.com Buljan Gabrijela Filozofski fakultet u Osijeku gbuljan@ffos.hr Buršić Barbara Filozofski fakultet u Zagrebu barbara.bursic@gmail.com Cergol Kovačević Kristina Učiteljski fakultet u Zagrebu kristina.cergol@ufzg.hr, k.cergol@gmail.com Cvikić Lidija Učiteljski fakultet u Zagrebu lcvikic@gmail.com, lidija.cvikic@ufzg.hr Cvitanušić Tvico Jelena Filozofski fakultet u Zagrebu jelena.cvitanusic@gmail.com Čačija Romana Filozofski fakultet u Osijeku rcacija@ffos.hr Čilaš Mikulić Marica Filozofski fakultet u Zagrebu cilasm@yahoo.com Čilaš Šimpraga Ankica Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje acilas@ihjj.hr Čolović Nina Filozofski fakultet u Zagrebu ncolovic7@gmail.com Čurković Kalebić Sanja Filozofski fakultet u Splitu sanja.kalebic@st.t-com.hr Ćužić Tomislav Športska gimnazija Zagreb tomislavcuzic@net.hr Desnica Mirta Filozofski fakultet u Zagrebu; Université ParisEst Deželjin Vesna Filozofski fakultet u Zagrebu vdezelji@ffzg.hr Dobrić Arnalda Filozofski fakultet u Zagrebu arnalda.dobric@gmail.com, adobric@ffzg.hr Dragojević Lia Sveučilište u Dubrovniku lia@unidu.hr Dupanović Edin Osnovna škola Kulen Vakuf, Orašac evanath@hotmail.com 104 desnica.mirta@gmail.com POPIS IZLAGAČA / LIST OF PARTICIPANTS Đurić Tanja Učiteljski fakultet u Osijeku, dislocirani studij u Slavonskome Brodu Erdeljac Vlasta Filozofski fakultet u Zagrebu verdelja@ffzg.hr Ferbežar Ina Filozofska fakulteta v Ljubljani ina.ferbezar@ff.uni-lj.si Filippi Maura Muzička akademija u Zagrebu mfilippister@gmail.com Fišer Zrinka Osnovna škola „Vladimir Nazor“, Slavonski Brod os-slavonski-brod-006@skole.t-com.hr Frleta Zrinka Sveučilište u Zadru zfrleta@unizd.hr Gačić Milica Učiteljski fakultet u Zagrebu milica.gacic@ufzg.hr Gašpar Angelina Filozofski fakultet u Splitu agaspar@marul.ffst.hr Gazdić-Alerić Tamara Učiteljski fakultet u Zagrebu tamara.gazdic-aleric@ufzg.hr Gehrmann Siegfried Učiteljski fakultet u Zagrebu siegfried.gehrmann@ufzg.hr Geld Renata Filozofski fakultet u Zagrebu geldrenata@gmail.com Gjurašić Marija Sveučilište u Dubrovniku marija.gjurasic@zg.t-com.hr Glavaš Tea Hrvatsko vojno učilište glavas.tea@gmail.com Gradečak-Erdeljić Tanja Filozofski fakultet u Osijeku tgradeca@gmail.com, tgradeca@ffos.hr Granić Jagoda Filozofski fakultet u Splitu jgranic@ffst.hr, jagoda.granic@gmail.com Grgić Ana Filozofski fakultet u Zagrebu anagrgic@ffzg.hr Grković Daša Filozofski fakultet u Zagrebu dasagrkovic@yahoo.com Gulešić Machata Milvia Filozofski fakultet u Zagrebu mgulesic@ffzg.hr Hategan Petar Universitatea din Bucureşti hategan13@yahoo.com Hendriks Henriëtte University of Cambridge hpjmh2@cam.ac.uk tanja_duric@yahoo.com 105 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Horga Damir Filozofski fakultet u Zagrebu dhorga@ffzg.hr Horvatić Čajko Irena Pravni fakultet u Zagrebu icajko@pravo.hr Hoyt Alexander Filozofski fakultet u Zagrebu ahoyt@ffzg.hr Hrdlička Miroslav Filozofski fakultet u Zagrebu miroslavhrdlicka@yahoo.com Husinec Snježana Pravni fakultet u Zagrebu shusinec@pravo.hr Ivanković Iva Dječji vrtić Potočnica, Zagreb iva.robot@gmail.com Janjetić Valentina Visoka poslovna škola PAR, Rijeka vjanjetic@par.hr Jelaska Zrinka Filozofski fakultet u Zagrebu zjelaska@ffzg.hr Josipović Smojver Višnja Filozofski fakultet u Zagrebu visnja.josipovic@ffzg.hr KałdonekCrnjaković Agnieszka Nezavisni istraživač agnieszka.kaldonek@gmail.com Kalogjera Damir Filozofski fakultet u Zagrebu dkalogj@ffzg.hr Kanajet Šimić Lada Hrvatska Matica iseljenika lada@matis.hr Karlak Manuela Učiteljski fakultet u Osijeku mputnik@ufos.hr Katunar Daniela Filozofski fakultet u Zagrebu dkatunar@ffzg.hr Klak Hana Filozofski fakultet u Zagrebu hklak@ffzg.hr Klubička Filip Filozofski fakultet u Zagrebu fklubicka@gmail.com Knežević Željka Učiteljski fakultet u Zagrebu zeljka.knezevic@ufzg.hr Kolenić Ljiljana Filozofski fakultet u Osijeku kolenic@ffos.hr Korajac Aida Filozofski fakultet u Zagrebu aidakorajac@gmail.com 106 POPIS IZLAGAČA / LIST OF PARTICIPANTS Kovačec August Filozofski fakultet u Zagrebu august.kovacec@zg.t-com.hr Kožul Mia Filozofski fakultet u Zagrebu x_miamia@hotmail.com Kraš Tihana Filozofski fakultet u Rijeci tkras@ffri.hr Krišković Arijana Medicinski fakultet u Rijeci arijana.kriskovic@medri.uniri.hr Lalli Paćelat Ivana Sveučilište Jurja Dobrile u Puli ilalli@unipu.hr Letica Krevelj Stela Filozofski fakultet u Zagrebu sletica2@ffzg.hr Lučić Radovan Universiteit van Amsterdam r.lucic@uva.nl Luketin Alfirević Antonia Filozofski fakultet u Splitu aluketin@ffst.hr Lukica Ivana Pravni fakultet u Zagrebu ivana.lukica@pravo.hr Mardešić Sandra Filozofski fakultet u Zagrebu smardesi@ffzg.hr Marković Irena Sveučilište u Zadru imarkov@unizd.hr Matešić Mihaela Filozofski fakultet u Rijeci mmatesic@ffri.hr Memišević Anita Filozofski fakultet u Rijeci amemisevic@ffri.hr Miculinić Miriam Filozofski fakultet u Zagrebu lapin.agile@ymail.com Mikelić Preradović Nives Filozofski fakultet u Zagrebu nmikelic@ffzg.hr Mikić Čolić Ana Filozofski fakultet u Osijeku amikic@ffos.hr Milić Goran Filozofski fakultet u Osijeku gmilic77@gmail.com Miloš Irena Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje idrpic@yahoo.com Munivrana Boška Filozofski fakultet u Zagrebu boska.munivrana@gmail.com Navracsics Judit University of Pannonia, Veszprém navju@yahoo.co.uk Nidorfer Šiškovič Mojca Filozofska fakulteta v Ljubljani mojca.nidorfer-siskovic@ff.uni-lj.si 107 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Novak Milić Jasna Filozofski fakultet u Zagrebu jnmilic@ffzg.hr Orešković Dvorski Lidija Filozofski fakultet u Zagrebu lodvorsk@ffzg.hr Pavelin-Lešić Bogdanka Filozofski fakultet u Zagrebu bpavelin@ffzg.hr Pavičić Takač Višnja Filozofski fakultet u Osijeku visnja.pavicic.takac@gmail.com, vpavicic@ffos.hr Pavić Iva Filozofski fakultet u Zagrebu ipavic2@ffzg.hr Pavličević-Franić Dunja Učiteljski fakultet u Zagrebu dunja.pavlicevic-franic@ufzg.hr, dunja.pavlicevic-franic@zg.t-com.hr Perta Carmela Università G. D’Annunzio, Pescara cperta@unich.it Petravić Ana Učiteljski fakultet u Zagrebu ana.petravic@ufzg.hr Petrc Jasna Filozofski fakultet u Rijeci jpetrc@ffri.hr, jpetrc@gmail.com Pirih Svetina Nataša Filozofska fakulteta v Ljubljani n.pirih@ff.uni-lj.si Polančec Jurica Filozofski fakultet u Zagrebu jurica.polancec@gmail.com Pon Leonard Filozofski fakultet u Osijeku leonardpon@gmail.com, lpon@ffos.hr Puškar Krunoslav OŠ Ljudevita Modeca, Križevci os-krizevci-001@skole.t-com.hr Radišić Mirna Učiteljski fakultet u Osijeku mradisic@ufos.hr Radosavljević Petar Filozofski fakultet u Zagrebu pradosav@ffzg.hr Radović Danijela Univerzitet u Novom Sadu, Pedagoški zavod Vojvodine stanojevicd@yahoo.com Rogošić Andrea Filozofski fakultet u Splitu arogosic@ffst.hr Rosandić Dorotea Filozofski fakultet u Zagrebu dorotea.rosandic@gmail.com 108 POPIS IZLAGAČA / LIST OF PARTICIPANTS Rubčić Helena Filozofski fakultet u Rijeci chrubcic@yahoo.com Sáry Gyula University of Pannonia, Veszprém --- Savić Svenka Univerzitet u Novom Sadu, Pedagoški zavod Vojvodine svenka@eunet.rs Sekulić Martina Filozofski fakultet u Zagrebu msekulic@ffzg.hr Schmidt Goran Filozofski fakultet u Osijeku goran_schmidt@hotmail.com, gschmidt@ffos.hr Schubert Bojana Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti bmarkovi@hazu.hr Simić Sanja OŠ Milana Šorga, Oprtalj sanja.simic@pu.t-com.hr Singleton David University of Pannonia, Veszprém DSNGLTON@tcd.ie Sočanac Lelija Pravni fakultet u Zagrebu lelijasocanac@yahoo.com Sokolić Nikolina Filozofski fakultet u Zagrebu sokolicn@gmail.com Stanojević MateuszMilan Filozofski fakultet u Zagrebu mmstanoje@ffzg.hr Stipeć Tanja Filozofski fakultet u Rijeci aepis.tanja@yahoo.com Svilarić Andrea Filozofski fakultet u Zagrebu andrea.svilaric@gmail.com Šamo Renata Učiteljski fakultet u Zagrebu renata.samo@ufzg.hr Šarac Lekić Valentina Filozofski fakultet u Zagrebu val.sarac@gmail.com Šenjug Golub Ana Učiteljski fakultet u Zagrebu ana.senjug@ufzg.hr Šimunić Zrinka Sveučilište u Zadru simzr@bih.net.ba, simunic.zrinka@gmail.com Špiranec Ivana Arhitektonski fakultet u Zagrebu ivana.spiranec@tvz.hr Tomić Diana Filozofski fakultet u Zagrebu dtomic@ffzg.hr Tominac Coslovich Sandra Pomorski fakultet u Rijeci stominac@pfri.hr 109 HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference Turza Bogdan Tamara Učiteljski fakultet u Zagrebu tamara.turza-bogdan@ufzg.hr Udier Sanda Lucija Filozofski fakultet u Zagrebu sanda-lucija.udier@zg.t-com.hr Vančura Alma Filozofski fakultet u Osijeku avancura@ffos.hr Vidaković Erdeljić Dubravka Filozofski fakultet u Osijeku dvidakov@inet.hr Vilke-Pinter Dubravka Veterinarski fakultet u Zagrebu dupinter@vef.hr Vodopija Krstanović Irena Filozofski fakultet u Rijeci ivodopija@ffri.hr Vuk Dora Filozofski fakultet u Zagrebu vukdora89@gmail.com Willer-Gold Jana Filozofski fakultet u Zagrebu jwgold@ffzg.hr Žanić Ivo Fakultet političkih znanosti u Zagrebu ivo.zanic@zg.htnet.hr 110 Sponzori skupa Alfa Končar – generatori i motori Pearson Profil Turistička zajednica grada Zagreba H P D L ISBN: 978-953-7963-09-5
© Copyright 2024 Paperzz