Misli o Bogu IZ JEDNOG PREDAVANJA U DORNBIRNU Božja ljubav Rilke u svojoj knjizi „Časoslov“ pita tko pak živi život? Ti Bože? Jesi li ti Bog koji živi? Ako te misli primimo u srce, tada iskusimo Boga kroz svoj život onakav kakav je. Životno iskustvo tada postaje Božje iskustvo. Možda se štoviše smije reći: Božje iskustvo isto je kao i životno iskustvo. Samo u svom životu iskusimo i Boga. Ako se izložimo životu, svemu što u nama živi i u nama se izvršava, osjetimo da taj život dolazi odnekle. Ne dolazi od nas. Ne dolazi ni od naših roditelja, dolazi samo kroz njih. Ako to uzmem ozbiljno, u svem životu sreće me Bog. Ako sretnem nekoga, Bog ga sretne u meni i u mom životu. Ako mene netko sretne, kakav god da je, Bog me sretne u njegovu životu, jednostavno kroz to da on živi. Ne sretne me Bog samo u ljudskom životu. On me sretne u svem životu. Jer u njemu živimo, krećemo se i jesmo. Ako gledamo na život kao cjelinu, gdje se za nas duhovno, stvaralačko može više osjetiti, više iskusiti i zbiti nego u životu? Boga u životu iskusimo ako se otvorimo. Molitva Kakvo je djelovanje ako te misli sabrano primimo u sebe? Ako ih osjetimo u sebi, u svemu što je u nama živo, i ako mu se predamo sve dok ne budemo s njim u nutrini u skladu, Bog nas obuzme i odjednom smo potpuno sabrani i mirni. Ta sabranost koja se predaje nekoj drugoj moći zapravo je molitva. Ali bez molbe. Ona je kao već uslišana molitva. Odjednom se u svojoj duši osjećamo sa svim na najdublji način jedno i povezani. Što god je drukčije nego što želimo, ako smo štoviše 163 i mi tako drukčiji da se osjećamo protiv sebe: u toj predodžbi da u svem životu djeluje ista stvaralačka prasnaga, oslobodimo se svojih osuda. Odjednom osjetimo da Boga nemamo za sebe nego da nas on u svemu uzme u svoju službu. Što god se s nama dogodi, bila to neka bolest ili nesreća ili nepravda, obvezani smo u toj želji nekoj većoj stvari, nekom većem cilju, i to tako da se pri tome najdublje posjedujemo. Kako mogu opisati to iskustvo. Mi naime ne znamo smijemo li to duboko nastojanje nazvati „Bog“. Ipak, kao i uvijek, ako božansko kao takvo za nas ostane tajanstveno, onostranu stvaralačku snagu iskusimo jednostavno time što živimo. Život Kao misionar bio sam dugo u Južnoafričkoj Republici kod Zulua. Pritom mi je nešto palo u oči. Kad jedan Zulu sretne drugog, kaže mu: „Sakubona.“ To znači: „Vidio sam te.“ Drugi odgovori istom riječi: „Sakubona.“ „I ja sam tebe vidio.“ Ako u takvoj situaciji nastavimo razgovor, u pravilu pitamo: „Kako ti je?“ Zului pitaju nešto potpuno drugo. Oni pitaju: „Usaphila?“ „Jesi li još na životu?“, a drugi odgovori: „Ngiyakhona“, „Još sam tu.“ Koje strahopoštovanje pred životom! Koje iskustvo Boga ako se život kao nešto tako vrijedno stalno ima pred očima i živi? Ponekad Zului sjede satima. Oni su jednostavno tu i gledaju uokolo ne čineći ništa. Tada prođem i pitam nekoga: „Ne dosađuješ li se?“ On mi odgovori: „Pa živim!“ Ispunjen je od svog života i – tako možemo reći – od Boga. Početak iskustva Boga Kad smo bili mali, razmišljali smo i o Bogu. Ta su nas razmišljanja približila unutar iskustva koja su nam kao djeci bila moguća i dostupna. Kako smo kao djeca zamišljali Boga? S iskustvom koje smo imali kao djeca, zamišljali smo ga kao oca ili kao majku. Nešto veće od rođenog oca i od rođene majke, ali u osjećaju točno mu tako predani 164 kao majci ili ocu. Tako kako smo od oca i majke očekivali hranu i zaštitu i pomoć u svakom pogledu, tako smo to na isti način očekivali i od Boga. Kada smo mu se molili, radilo se o istim molbama. Imali smo srdačan odnos prema Bogu kao prema ocu ili majci – i ostali smo pred njim djeca. Mnogi od nas još su uvijek. Često sam i ja. Prema Bogu imamo sličan osjećaj kao prema ocu ili majci. Roditelji i Bog Ovdje sada ima teškoća. Mnogo sam radio s obiteljima i djecom, i s odraslom djecom. Kada odrasla djeca pričaju o svojim roditeljima, pričaju prije svega o majci. Mnoga su razočarana svojom majkom i svojim ocem. Prigovaraju im i zamišljaju što su njihovi roditelji trebali učiniti drukčije. Tada sam primijetio: oni koji tako pričaju o svojim roditeljima očekuju od njih nešto što zapravo samo Bog može dati. To znači da su oni svoje roditelje i prije svega majku postavili pokraj Boga i od nje očekuju da ona mora biti kao Bog. „Jadna majka!“ i možda također – kažem to pomalo besramno – „Jadni Bog!“ Što smo ovdje učinili s majkom? Što smo s tim razmišljanjem i očekivanjem učinili s Bogom? Hvala, draga majko, hvala, dragi oče. Možda možemo u nutrini pročistiti svoju sliku Boga i sliku majke. To je tako da sam i ja imao takva očekivanja od svoje majke. Ponekad sam joj u nutrini prigovarao. Ponekad sam je povrijedio i ona je to osjetila. Prije kratkog vremena u mislima sam joj napisao pismo – ona je već dugo mrtva. S tim sam je pismom molio za oproštenje. Pismo je otprilike išlo ovako: „Draga mama, ti si obična žena, kao i milijuni drugih žena. Kao obična žena srela si moga oca, također običnog. Vi ste se voljeli i odlučili biti zajedno cijeli život. Tako ste stupili u brak, sasvim obično, i voljeli ste se kao muškarac i žena skroz srdačno. Iz te srdačne ljubavi nastao sam ja, plod vaše ljubavi. Živim jer ste se vi voljeli sasvim obično. 165 Čekali ste na mene devet mjeseci sa zabrinutošću hoće li sve biti u redu za vas i za mene. Da, draga majko, tada si me u boli rodila i strahu kao i druge majke svoju djecu. Tada sam bio tu. Gledali ste me, gledali ste i sebe. Čudili ste se: ‘Je li to naše dijete?’ I kazali ste mi: ‘Da, ti si naše dijete i mi smo tvoji roditelji. Primamo te kao svoje dijete.’ Tada ste mi dali ime kojim ste me zvali. I dali ste mi svoje prezime i posvuda govorili: ‘To je naše dijete, pripada nama.’ Hranili ste me i štitili i odgajali mnoge godine. Stalno ste mislili na mene. Brinuli ste se i pitali se što ja trebam. Dali ste mi tako mnogo. Drugi ljudi su govorili, a i ja sam to ponekad znao reći, da ste činili pogreške, da niste bili savršeni i kako ste trebali biti drukčiji. Ali takvi kakvi ste bili, za mene ste bili ispravni. Samo zato što ste bili kakvi ste bili postao sam kakav jesam. Za mene je sve bilo ispravno. Hvala, draga majko, hvala, dragi oče.“ Sada dolazi važno. „Oslobađam te, draga majko, od svih mojih očekivanja i zahtjeva koji idu iznad onog što se smije zahtijevati od jedne obične žene. Dobio sam dovoljno i to je dosta. Hvala. I oslobađam te, dragi oče, od svih mojih očekivanja i zahtjeva koji idu iznad onog što se smije zahtijevati od jednoga običnog muškarca. Hvala.“ Sad gledamo iznad majke i iznad oca na Boga. Što god Bog znači ostaje za nas tajna. Ipak vidimo naše roditelje u njegovoj službi. On živi život mojih roditelja, ne oni. Tako kako i ja živim njegov život, ne svoj. Njihov život i moj život dolaze izdaleka, odnekle. Tako primim taj život i na taj sam način duboko povezan i sa svojim roditeljima i s Bogom. Pravedan Bog Onda smo postali veći i skupili smo nova iskustva. I to je ušlo u misli koje smo o Bogu imali i možda još uvijek imamo. Ako nam je netko učinio nešto nažao, željeli smo pravdu. Željeli smo da se nekoga kazni za ono što nam je učinio nažao. Često bismo 166 mu i sami najradije učinili nešto nažao za osvetu i poravnanje. Ali mi imamo Boga. On to treba učiniti za nas. On treba kazniti zle. Naša predodžba pravde bila je da sve zlo mora biti kažnjeno. Tu smo predodžbu prenijeli i na Boga. Želimo pravednog Boga i zamišljamo ga kao pravednog. Što ovdje znači pravedno? Bog treba kazniti one koji su nam učinili nešto nažao. U tom smislu zamišljamo da je Bog stvorio nebo za dobre, za nas naravno, i pakao za zle, one druge. Nije li ta predodžba strašna? S one strane pravde Ispričat ću vam jednu malu zgodu koja me duboko dirnula. Prije kratkog vremena bio sam kod Indijanaca u Kanadi i razgovarao sam s poglavicom Algonkuina Williamom Commandom, koji ima više od 90 godina. Rekao mi je da u njegovu plemenu ne postoji riječ za pravdu. Možete li to zamisliti, nema riječi za pravdu? Pitao sam ga: „Kada je netko nekoga ubio, što ste učinili s njim?“ On je odgovorio: „Razmišljali smo zašto je to učinio? Ili treba pouku ili treba iscjeljenje. U skladu s tim smo s njim postupali.“ Tada – i sada dolazi nešto za nas nezamislivo – obitelj žrtve usvojila je ubojicu. Ti Indijanci imaju sliku o Bogu, ali potpuno drukčiju nego mi. Kako ljudski! I mogao bih reći: kako božanski! Pravda kroz kajanje U svome poslu stalno radim s ljudima koji žele učiniti nešto dobro, i to na mnogo načina. Neki na primjer žele pravdu tako što se kaju. To bi bila pravda, misle oni. Sada zamislite da je netko bezobzirno prouzročio prometnu nesreću u kojoj su drugi poginuli. Osjeća se krivim i želi se zato pokajati. Možda se štoviše želi i ubiti. Ako netko ima takve misli, na koga gleda? Gleda li na žrtvu? Uopće ne. Prema njoj nije ljudski. On gleda na sebe jer misli: „Ako se ubi167 jem, bit će mi bolje. Tada sam nešto napravio za pravdu.“ Nije li to loše? I tu predodžbu da pravda zahtijeva kajanje prenosimo često na Boga. To je čudna predodžba Boga. Ali cijele religije izgrađuju svoje učenje na toj predodžbi pravde. Sudbina Nedavno se dogodila velika nesreća u Indijskom oceanu sa sto tisuća mrtvih. Mnogi kažu: „Kako je Bog to mogao dopustiti? Neki su se spasili, a drugi nisu. Onima koji su poginuli nije bio dobar, drugima je bio dobar.“ Tu u dušama djeluje slika Boga da on mora biti kao otac – za mene naravno, upravo za mene, kao da ja imam poseban odnos s njim kao neko dijete prema svom roditelju i on sa mnom kao da sam njegovo dijete. Ali što god se nama dogodi, to se dogodi i Bogu. I što god mi činimo, Bog živi u nama naš život. Taj život koristi tvari i od njih izgradi tijelo, oživi ga i na kraju ostavi tijelo tako da se raspadne. Raspadne li se i život? Može li se on raspasti? Može li božansko u nama nestati? Kada netko umre, je li on nešto izgubio? Je li mu lošije? Je li ga Bog napustio? Ili je na neki drugi način Bogom obuzet? Može li u toj dimenziji uopće biti razlikovanje Dobra i Zla ili dobrih i loših sudbina? Nije li i zlo od Boga potaknuto i ne djeluje li kroz njega isti Bog kao kroz mene? Druga ljubav Gdje god činimo to razlikovanje, kažemo Da jednom i Ne drugom. Isus nije poznavao to razlikovanje. On je to obuhvatio u jednoj rečenici, jednoj prekrasnoj rečenici, jednostavnoj i skromnoj, ali s dalekosežnim posljedicama. To je rečenica: „Budite milosrdni kao moj otac na nebu. On daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima podjednako i da kiša pada pravednicima i nepravednicima podjednako.“ 168 Ako Bog u nama živi naš život, priklonjen je svemu onakvom kakvo jest. Pa ništa ne može biti protiv njega, bez njega, bez njegove želje, bez njegova činjenja. Kako drukčija je naša ljubav ako se tome u nutrini otvorimo. Muškarac i žena Idem još malo dalje i gledam na muškarca i ženu. U ljubavi muškarca i žene, u njihovu najsrdačnijem ujedinjenju, život doživi svoju punoću, svoju najveću zbijenost, svoj vrhunac i svoju punu snagu. Taj čin je Božji. Ako je kao božanski željen i izvršen, on je uopće najdublji ljudski susret. On je i spiritualni susret, najdublji religiozni susret. Zato je sa svim što mu pripada Božje, također i s njegovom strašću. Ta strast nije u našim rukama i upravo kroz to pokazuje da dolazi odnekle – naime od Boga. To je za nas jedna lijepa slika Boga. Ali dodat ću joj još nešto. Neki imaju očekivanja od svog partnera kao od Boga, slično kao što su imali i mnogi od nas kao djeca prema majci. „Jadni partner!“ I ovdje mogu reći: „Jadni Bog!“ Što bi ovdje valjalo činiti da odamo poštovanje Bogu i svom partneru? Ostavimo partnera na zemlji, dopustimo mu da bude običan. Upravo jer je običan s pogreškama i vlastitim podrijetlom i vlastitom sudbinom, on je najbliže kako Bogu tako i nama. Tada ljubav između muškarca i žene ima šansu. Ona je spokojna i obzirna. U toj obzirnoj mirnoći veselimo se jedno drugom. Čemu se veselimo? Veseleći se drugom, veselimo se i Bogu. Te slike Boga imaju dobro djelovanje. Nisu Bogu preblizu, ali nama čine dobro. U redu, to je sada bilo moje predavanje. Imao bih još mnogo toga reći, ali mislim da je sada prikladna stanka. Nakon toga možete postavljati pitanja. Pri tome ću se prihvatiti još nekih stvari i vodit ću to dalje. 169 Pitanja Nesavršeni Bog Nisam se toga mogao otresti kad sam vas čuo da kažete kako je slika Boga slika sitog i zadovoljnog društva. Radim mnogo u Eritreji. Ako čovjek tamo vidi ljude, pita se: gdje je tu Bog? Iza tih pitanja stoji uvijek iznova pitanje pravednosti Boga ili predodžbe da je Bog mio u našem smislu i da u našem smislu mora biti mio. To je predodžba koja je iz mog pogleda nedostojna Boga. Ali treba pripaziti na još nešto. Bog je nesavršen. To je provizorno rečeno, ali objasnit ću to. Iza svega što se događa može se osjetiti stvaralačka snaga. Drukčije si to ne možemo predočiti. Ali stvaralačko postoji samo tamo gdje je nešto nepotpuno. Ta stvaralačka snaga ne stvara nešto savršeno u smislu potpunosti. Zato je ona i priklonjena konfliktu, preko kojeg dođe do napretka. I konflikt i nesavršenost dijelovi su Božjeg nastojanja. To je jedna drukčija Božja misao koja je važna. Jer naše predodžbe savršenosti ne podudaraju se s našim iskustvom i našim promatranjem. Samo ono što je nesavršeno može rasti. Ono što je savršeno ne može se više kretati. Dakle, savršenost za mene nije predodžba koja može biti primjerena Bogu. Slobodna volja Znači, Bog je ljudima dao slobodnu volju. Moje pitanje je: Zašto? Ako sam vas ispravno razumio, Bog živi u meni svoj život, dakle prema svojoj volji. Je li dakle misao slobodne volje za ljude iluzija? Slobodana volja je mit. Često služi kao opravdanje da bi se drugima naštetilo. Tko se poziva na svoju slobodnu volju, što on čini? Pomaže li nekomu ili mu šteti? Je li on egoističan i gleda na sebe ili gleda na nekoga drugog? Čim roditelji dobiju djecu, nemaju u tom smislu slobodnu volju, ali ipak su sretni. U vezi, u ljubavi, čovjek nema slobodnu volju jer je povezan. 170 U obiteljskim konstelacijama, iza kojih prije svega stojim, dođe na vidjelo da smo upleteni na mnogostruke načine. Odgovornost Ako nemamo slobodnu volju, što je s odgovornošću? To pitanje pojavljuje se uvijek iznova. Na jednoj strani roditelji u svojoj vezi prema djeci nemaju slobodnu volju. Stalno se moraju orijentirati prema onome što se dogodi. A ipak trajno nose punu odgovornost. Odgovornost je ljubav. Kod te odgovornosti ne trebam se pozivati na slobodnu volju. Čovjek se poziva na slobodnu volju i odgovornost kad nekoga želi tužiti. Kaže mu: „Ti si to napravio i imaš slobodnu volju. Zbog toga si za to odgovoran i moraš se zato pokajati.“ Pozivanje na odgovornost služi često da bi se nekoga kaznilo umjesto da mu se pomogne. Odgovornost pripada sudbini. Tu je na primjer jedan zločinac. Prema mojoj predodžbi i on je uzet u službu. Ali to ne znači da ne mora odgovarati za svoja djela. To je naime dio sudbine. Upletenost nas ne oslobađa posljedica. Tek kada prihvatimo posljedice svog djelovanja, u svojoj sudbini, kakva god da je, steknemo svoje dostojanstvo i svoju snagu. Religija U toj slici roditelja dolazi mi jedno pitanje: Kako djeluje na nekoga tko nađe nekoga drugog Boga, a ne Boga svoga oca, dakle tko nađe neku drugu religiju, a ne onu iz obitelji iz koje dolazi. Želim ovdje još nešto reći o religijama. To je zapravo pitanje. Povezujemo religije s određenim slikama Boga. Zato u kršćanstvu imamo određenu sliku Boga, a kod muslimana drugu sliku Boga. U religijama postoje različite slike Boga. Ovdje ću se još jednom vratiti na dobru savjest. Pod utjecajem svoje savjesti svi smo povezani s nekom grupom, i to u dobru i u zlu. 171 Bez te grupe ne možemo preživjeti. Ako napustimo grupu, možemo preživjeti samo ako se udomimo u neku drugu grupu. Dakle na svaki smo način upućeni u neku grupu. Takve grupe grade duhovno polje. Evo jedan sasvim jednostavan primjer. Jezik je duhovno polje. Kao djeca stupimo u duhovno polje našeg materinjeg jezika ne učeći ga. Samo slušanjem postajemo dio tog polja. Budući da se u tom polju krećemo, znamo točno što se s poljem podudara ili ne premda to nismo učili. Tako postoje mnogostruka polja kojima pripadamo. Naša obitelj, uključujući naše pretke, takvo je polje. U takvom polju postoje određena pravila i obrasci. U tom polju rečeno nam je što smijemo spoznati, a što ne. Religija je takvo polje. Mnoge se grupe kroz svoju religiju drže zajedno. Religija dakle ima povezujuće djelovanje, potpuno neovisno o sadržajima vjere. U tom se polju određene stvari ne smiju spoznati. Polje je za takvo što nepropusno kako bi zadržalo slogu. Zato su ubijani krivovjernici koji su propovijedali nešto drugo, što nije odgovaralo aktualnoj religiji. Jer je to bilo opasno po polje. Ovdje dakle nije riječ o ispravnom ili pogrešnom. Riječ je o preživljavanju polja. I danas postoje religiozne grupe u kojima je po život opasno zastraniti. Ali ne samo zastraniti, nego štoviše i drukčije misliti. Isto tako je bilo u diktaturama. Čim je čovjek drukčije mislio, već se bojao. Drugi su lako spoznali da čovjek misli drukčije. Već kroz to odmah ga se isključivalo. Meni samom se to dogodilo u nacional-socijalizmu. Mislio sam malo drukčije i Gestapo je to spoznao. Upleli su me u jedno ispitivanje u kojem sam morao reći što mislim. Označili su me kao nekog potencijalno opasnog za narod i to su zabilježili u mom policijskom dosjeu. To je naravno bilo kao i smrtna osuda. Dakle znam o čemu pričam. Većina ovdje su katolici. Ovo ovdje u velikoj je mjeri katoličko polje. Unutar tog polja određene stvari ne smiju se dovoditi u pitanje. 172 To je legitimno jer je sloga grupe važna. Ali mi možemo, ako smo hrabri, iz tog uskog polja stupiti u šire polje i na primjer druge religije priznati kao ravnopravne, ne primajući njihovo vjerovanje, samo u smislu: ta je religija za preživljavanje te grupe važna i zato valjana. Tada se možemo malo osloboditi od svoje religije i kroz to postajemo u nutrini prostraniji, ali bez prijetnje ikome. U religiji prije svega je riječ o slozi jedne grupe, a ne o istini. Istina ili određena učenja ili običaji samo su sredstvo da se grupa održi na okupu. Zato sam u knjizi „Misli o Bogu“ izbjegao pitanje ispravno ili krivo i istina ili neistina i ostao sam kod jednostavnog promatranja. Meni je važno saznati što pomaže mojoj duši kad razmišljamo o Bogu. Na određeni način bilo mi je važno i što odaje počast Bogu? Rilke je to opisao u jednoj pjesmi: „Kružim oko Boga, oko prastarog tornja, i kružim tisuću godina; i ne znam: jesam li soko, oluja ili – i to želim biti – veliki pjev.“ Naknadno razmatranje: Znajući kroz samilost Istinski možemo znati samo ono što volimo. Tek kroz ljubav znamo. Ali to je posebna ljubav koja nam da znati. Zaista znamo kroz suosjećajnu ljubav. U toj ljubavi najdublje na sebi samima osjetimo sudbinu koja od nekoga drugog zahtijeva i ono krajnje moguće što se od čovjeka može tražiti, pa i njegov kraj i njegovu propast. Zbog toga se u toj samilosti osjećamo bespomoćni kao drugi i kao on izručeno i s njim pred tom sudbinom samo još tiho. Ta samilost najdublja je ljubav. Ona povezuje najdublje, ali bez djelovanja i bez pokušaja da se nešto preokrene. Ona je s drugima pred krajnjom moći samo tu. Kroz tu samilost znamo da su nam svi ljudi jednaki. Njihove priče su i naše priče i naše su također njihove – one su priče o ljubavi. 173 Bilješke o piscu Bert Hellinger rođen je 1925. godine. Studirao je filozofiju, teologiju i pedagogiju. Radio je 16 godina kao misionar u južnoj Africi u plemenu Zulu. Nakon toga radio je kao psihoanalitičar. Pod utjecajem grupne dinamike, primalne terapije, transakcijske analize i raznih hipoterapeutskih postupaka razvio je vlastitu formu obiteljskih konstelacija, koja je danas prihvaćena širom svijeta i primjenjuje se u mnogim područjima. Na primjer u psihoterapiji, savjetovanju u raznim kompanijama, medicini, životnom i odgojnom savjetovanju i brizi o duši u širem smislu. Bert Hellinger napisao je više od 80 knjiga, koje su prevedene na 27 jezika, među ostalim na arapski, mongolski i kineski. Mnoge od njegovih ranih knjiga iskazuju ga kao filozofa i mudrog učitelja vlastitog izričaja, koji se neposredno obraća duši i dira je dubinski bez okolišanja. 174 Kontakti za konstelacije u Hrvatskoj • Alemka i Max Dauskardt Konstelacija – Udruga za psihološko sistemsku djelatnost Nodilova 6, Zagreb www.SystemicConnections.com fb: KONSTELACIJA – Udruga za psihološko sistemsku djelatnost mail: alemka1@yahoo.com tel: ++ 385 91 12 66 545 Promoviranje sistemskih konstelacija Radionice i individualne konsultacije Edukacija za voditelje Supervizija Predavanja Grupe osobnog razvoja • Dr.sc. Branka Devčić Kuća Dijaloga d.o.o. Županova 5, Zagreb www.branka.devcic.com tel: ++ 385 98 99 66 747 SKOLA u dijalogu – Tečaj za voditelje sistemskih konstelacija Edukacijske radionice uz sudjelovanje stranih referenata Sistemske konstelacije u grupi i u individualnom radu Radionice samospoznaje • Vlado Ilić, voditelj konstelator, učitelj Branka Šimunec, organizator konstelacijskih radionica i edukacije Obiteljski raspored - Udruga za sistemsku terapiju i sistemska rješenja Hrvatske Kranjčevićeva 53, Zagreb www.orderoflove.com www.facebook.com/ObiteljskiRasporedZagreb mail:branka@agencija-oglasnik.hr tel: ++ 385 91 25 56 290 • Vedran Kraljeta, sistemski konzultant, trener i voditelj konstelacija, član Hellinger sciencia, pred. SiKon mreža. Prvi uveo i širi sistemske konstelacije u Hrvatskoj. Službeni agent za publikacije Berta Hellingera za Hrvatsku i Srbiju. Danijel Ritz, sistemski konzultant, voditelj konstelacija, ppred. SiKon mreža SiKon mreža – za znanost i umjetnosti sistemskih rješenja i konstelacija po Bertu Hellingeru. Prva uvela i širi sistemske konstelacije u Hrvatskoj. J.R.Boškovića 23, Zagreb www.konstelacije.com mail: vedran@konstelacije.com mail: danijel@konstelacije.com mail: info@konstelacije.com tel: ++ 385 99 82 29 576 Osobne i obiteljske konstelacije Poslovne i konzultantske konstelacije Edukacija i supervizija za konstelatore Moderacija sustava i sustavskih rješenja • Ines Lazarević Ciruss – Centar za razvoj svijesti i stvaralaštva Adamićeva 20, Rijeka www.ciruss.net fb: ciruss.net mail: ines.lazarevic@gmail.com skype: ines.lazarevic.rukavina tel: ++ 385 91 36 00 117 tel: ++ 385 91 33 66 750 Individualne konstelacije i radionice u Rijeci, Zagrebu, Puli, Poreču, Karlovcu, Umagu, Splitu i Hvaru i prema potrebi da konstelacije postanu oku vidljive individualno ili grupno. • Mirjana Andres-Rogović Hrusta III/14 a, Crikvenica tel: ++ 385 98 35 38 20 tel: ++ 385 91 76 68 420 U konstelacijski rad sam redovno uključena već 16 godina, pohađala sam seminare kod Berta Helingera, Jana Jacoba Stamma, Vedrana Kraljete, Vlade Ilića te Maxa i Alemke Daushardt, a radionice vodim sada četvrtu godinu. • Suzana Vičik, prof.def Damari – Udruga za osobni rast i razvoj J.Stradlera 77, Zagreb www.damari-sistemskekonstelacije.emaxo.com ZG Informatika d.o.o. Trg L. Matačića 8 www.zgi.hr