ŽUPNI LIST - rujan 2010. str. 2. Dragi župljani! Na pisanje ovoga što slijedi snažno me potakla propovijed vlč. dr. Milana Šimunovića, umirovljenog profesora Riječke Bogoslovije, koju je izrekao na Marijinom Trsatu 28. 08. 2010. hodočasnicima među kojima su bili i vjernici našeg karlovačkog dekanata i naše župe. Naglasak je stavio na Marijinu radost u Bogu i „da je jedino u Bogu radost i da se jedino Bogom ispunjen čovjek može radovati.“ I nastavlja: „Na tu činjenicu, veliku istinu naše vjere, da je vjera ‹radost› i da je Marija prva to izrazila "Raduje se duh moj"..., svojedobno nas je upozorio veliki i dragi papa Ivan Pavao II. govoreći o Mariji …“ Marijina radost uključuje i Marijinu angažiranost i svijest da Bog u njoj i po njoj „učini velika djela“ i propovjednik nastavlja: „Nužno je da se na hodočašću, i posebice na početku pastoralne godine, uvjerimo kako Bog od nas očekuje velika ‹djela›, kao od Marije. Razumljivo je da se nekad pokolebamo, da čak posumnjamo i pitamo se: (…) Pa čemu i odlaženje na mise? Kuda sve to vodi, pa i moj život? Međutim, vrijeme je da svatko od nas bude sposoban prepoznati one velike mogućnosti koje ima u sebi i velika iščekivanja koja Bog u njemu pohranjuje... Želio bih da se svatko osjeti važnim (od djeteta do posljednje bake) da svatko živi kao glavni glumac u stvarnosti koja ga treba. Bog ne gleda tko je tko po položaju, zanimanju, a pogotovo ne ljepoti i bogatstvu... Svatko, baš svatko je važan. I Bog želi da svatko bude radostan. Želio bih da se svatko osjeti graditeljem budućnosti. (…)“ Evo, upravo to što sam podcrtao i istaknuo. Želio bih da svi čujemo i da nas to potakne na veću angažiranost u ovoj našoj vjerničkoj zajednici. I ovoj našoj crkvi. I da drugi u nama vide vjeru radosti i radosno dolaženje i angažiranje. Da budemo „graditelji naše zajednice“… Ponekad je lakše stajati sa strane, ne angažirati se, a davati primjedbe, savjete, napadati, kritizirati… No, ja sam radostan što primjećujem da ima u našoj zajednici osoba s dobrim idejama i da žele iza njih stati. Osjećam porast da se s ljubavlju puno toga čini i da se sve više unosi živost i angažiranost u ovu našu vjerničku zajednicu. Moramo bit svjesni i toga da uvijek treba pojedinaca koji će „potezati“, vući naprijed. I zato može i sigurno dolazi do zamora i kod takvih pojedinaca, ali i članova unutar zajednice. I zato je potrebno udružiti se. Potrebno je dati podršku. Trebamo se založiti. To znači više puta žrtvovati svoje slobodno vrijeme. Primijetiti drugoga u angažiranosti i biti na raspolaganju da se ideja i zamisao ostvari, a da puno ne ispitujemo: Tko je, koji potiče neku ideju i zamisao? Znaj, na to nas potiče, poziva i stoji uz nas sam Isus. On reče: „Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.(Mt 18,20)" Počinjemo novo razdoblje pastoralne godine. Prosljeđujemo u onom što smo činili i želimo činiti još puno toga. Želim u narednom vremenu da svaki član naše vjerničke zajednice doprinese još većoj svijesti povezanosti, sebedarja, angažiranosti i radosti, a osobito članovi pojedinih skupina. Samo takav način stvarat će radost u vjeri, i radost pripadnosti ovoj zajednici - Crkvi. Takav način će stvarati radost dolaženja i na sva događanja u našoj crkvi. Toliki su članovi: u FSR-u, Frami, župnom pastoralnom i ekonomskom vijeću, čitačima, pjevačima (mali i veliki Zbor), ministrantima, obiteljskom pastoralu, uredništvu župnog lista… Svi trebamo biti u službi Kristove Crkve. Počinjemo i novu vjeronaučno/školsku godinu. Hrvatski biskupi u pastoralnoj smjernici „Na svetost pozvani“ ističu: „Ipak sva nastojanja oko vjerskoga odgoja djece i mladih neće uroditi željenim plodovima ako izostane podrška obitelji, čija je služba evangelizacije „izvorna i nezamjenjiva“ kako kaže Ivan Pavao II. (br.27)“ Nadalje se ističe: „Župna je zajednica također jedan od bitnih čimbenika odgoja u vjeri… (br. 28)“ I: „Pouka u vjeri treba zahvaćati sve životne dobi. U nas se, međutim, naglasak poglavito stavlja na katehizaciju djece, dok katehizacija odraslih više prigodna nego sustavna. (br.29)“ Dakle, vjerujem da smo razumjeli poziv svima da kroz „katehezu“ upoznamo više svoje življenje u Kristu kroz Crkvu. I zato zar je bitno: Kako je bilo ili kako će biti? A i sami vidimo da treba „poukom u vjeri“ zahvatiti sve uzraste. Mi ćemo se i ove godine više pozabaviti u redovitom vjeronaučnom susretu s drugim, trećim, sedmim i osmim razredom (srijedom, odnosno četvrtkom) i njihovim roditeljima kroz susrete, koje ćemo na vrijeme najaviti. Za sve druge razrede imat ćemo susret svake prve subote u mjesecu u 10 sati. Molim vjeroučitelje za prisutnost i vođenje evidencije dolaženja. Neće biti prisile, želimo u ljubavi i slobodi služiti Kristu, ali ni vi ne prisiljavajte svećenike da rade protiv svoje savjesti i odredbe naših biskupa. U duhu želje biskupa već 01. listopada krećemo petkom nakon večernje mise s kratkim poukama „što je misa?“. Zapamtimo, i ovo Isus sam progovara: "Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati!" (Iv 14,15) p. Franjo OBAVIJEST: Upisi djece za vjeronauk počinju: za 2 i 3 razrede u srijedu, 15.09.2010. od 9-11 h i od 15-18 h za 7 i 8 razrede u četvrtak, 16.09.2010. od 9-11 h i od 15- 18 h Sav raspored događanja u našoj župi – vjeronauk za djecu i odrasle, susreti, hodočašća, raspored misa, pripreme za krštenja i vjenčanja… naći će te na posebnom listiću za desetak dana. Listić će biti dostupan na ulazu u crkvu i Župnom uredu. Zaziv Duha Svetoga u nedjelju 19.09.2010. u 9 h. str. 3. ŽUPNI LIST - rujan 2010. IZ ŽIVOTA FSR-a U proteklim mjesecima članovi FSR-a bili su aktivni u uređivanju tavanskog prostora u samostanu i pomoć pri uređivanju i preseljenju slika na novi izložbeni prostor u Radićevoj ulici (još uvijek traje prodajna izložba pa svi koji to žele mogu posjetiti prodajnu izložbu na novoj lokaciji u blizini ZILIK-a) Slavljenički kalendar - rođendan u RUJNU slave: Mikan Marija, Podvorac Katarina, Cerčić Marija i Novosel Josipa – neka ih dragi Bog čuva i blagoslovi, a mi ih pratimo svojim molitvama! HODOČAŠĆE U ASIZ U organizaciji Područnog bratstva bl. Alojzija Stepinca iz Zagreba hodočastilo se i ove godine od 18-23. lipnja u Asiz. Iz FSR-a Presveto Trojstvo Karlovac hodočasnicima na Kaptolu pridružili su se Davorin Šipek, Goran Trbuščić,Albina Petrak i Marija Bogović. Razmišljajući svi zajedno da nam je ovo hodočašće Božji dar, krenuli smo uz molitvu svi radosni put Asiza, očekujući nestrpljivo trenutak susreta s Franjom i poviješću franjevačkog reda. Potrebno je bilo otvoriti svoja srca kako bi nam Bog i Franjo mogli progovoriti. Po dolasku u Asiz smjestili smo se u hotel i započeli svoj duhovni hod. Kako je naziv hodočašća bio “Stopama sv.Franje i sv.Klare“ obišli smo mjesta u kojima su oni započeli i širili franjevačku duhovnost: Santa Maria degli Angeli-bazilika u kojoj se nalazi Porcijunkula-kapelica koju je Franjo sam popravio i tu izmolio od Isusa 1216. godine tzv.porcijunkulski oprost. Klara je također u toj kapelici započela svoj život u Kristu pa tu nastaje Drugi franjevački redKlarise. Kapelica preminuća sv. Franje nalazi se u blizini Porcijunkule. Imali smo priliku sudjelovati u procesiji sa svijećama zajedno sa invalidima i mnogobrojnim hodočasnicima kojom smo častili Gospu čiji kip je nošen u procesiji. Sv. Damjan crkvica je u kojoj je sam Isus progovorio Franji sa raspela „Idi Franjo i popravi moju crkvu koja se, kao što vidiš ruši“ , to je jedno od najsvetijih mjesta franjevačkih početaka.Kasnije su se tu smjestile Klarise-siromašne gospođe kako su se tada zvale. U gradu Asizu na njegovu početku nalazi se Bazilika sv.Klare u čijoj kripti se nalazi Klarino tijelo kojeg čuvaju Klarise. U Bazilici se danas nalazi i original križa sv. Damjana sa kojeg je Franju pozva Krist. Sam grad odiše svetošću dok kroz njega prolazimo gledajući i slušajući priče o životima i mjestima gdje su kršteni i gdje su živjeli do svoga obraćenja Franjo i Klara. Na kraju priče dolazimo do Bazilike sv.Franje jednog od sigurno najpoznatijih svetišta kršćanstva. Unutrašnjost Bazilike čine ciklusi fresaka kojima mnogi poznati autori prikazuju Franju kao evanđeoskog čovjeka, navjestitelja mira i predstavljaju jedan govoreći hram koji bez posrednika može komunicirati sa čovjekom koji je u njemu. Franjini tjelesni ostaci nalaze se u kripti Bazilike i mjesto su na koje mnogi dolaze moliti u miru i tišini crpsti snagu iz života kojeg je Franjo živio kao vjernik učenik duboko zaljubljen u Krista. Također smo posjetili sveto brdo La Verna, Fontecolombo i Grecio. U samoći i tišini svih tih samotnih mjesta Franjo i Braća susretali su se s Bogom kroz molitvu i tu bili ispunjeni ljubavlju Onoga koji ih je pozvao, zahvaljivali su i veličali svemogućeg Boga. Budemo li i mi danas otvoreni za sva Božja nadahnuća i spremni oprostiti svima-pa i Bogu i nas će Bog ispuniti ljubavlju i mirom kao što je Franju i Klaru. Zahvalni za sve dobro što smo dobili na ovome putu od našeg nebeskog Oca radosno i u zajedništvu koje smo doživjeli sve vrijeme hodočašća vratili smo se sretni svojim kućama. Posebnu zahvalnost i Božji blagoslov zazivamo na našeg duhovnog pastira fra.Zdravka Lazića koji nam je svaki dan donosio Isusa služeći sv. misu i koji nas je velikim žarom i ljubavlju vodio stopama sv. Franje i sv. Klare. A. Petrak ŽUPNI LIST - rujan 2010. str. 4. HODOČAŠĆA Krasno - Gospa u cvijetu Svake godine 15. kolovoza, na dan svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, mnoštvo vjernika hodočasti u mnoga Marijanska svetišta. Našu domovinu možemo nazvati Marijanskom domovinom. Isprepletena je s mnogim crkvama i svetištima, kako onim najpoznatijim svetištima: Marija Bistrica, Trsat, Sinj, Aljmaš, Ilača, Remete, Krasno, tako i onim koja su poznata tek u širem zavičaju. Netko jednom prilikom reče „Hrvati su kroz povijest izgubili kraljeve, ali Kraljicu nikada“. Ove godine odlučili smo suprug i ja hodočastiti u Krasno. Na putu iz Karlovca prema Krasnom sustigli smo puno skupina koje su hodočastile pješice iz Saborskog, Plaškog, Gospića, Otočca, Perušića,Kosinja i od drugdje. To je nekad bilo najposjećenije Marijansko proštenište u Hrvatskoj, posjećenije od Marije Bistrice i Trsata. Ljudi su dolazili pješice čak s Krka, iz Bosne i Dalmacije. Priča o Majci Božjoj Krasnarskoj potječe iz 1219. godine. Davna pobožna priča kazuje da su pastiri u Krasnarskoj šumi pronašli na nekakvom panju čudesan cvijet, a u cvijetu sliku Majke Božje. Pastiri otrgnu cvijet i ponesu ga u Krasnarsko polje, gdje se od drevnih vremena nalazila kapelica. Ali prenesenog cvijeta nestade, dok ga pastiri ne nađoše na istom panju kao i prvi put. To se čudo ponovilo nekoliko puta: prenosili bi cvijet, a on se opet vraćao na panj u šumi. Mjesto koje je Majka Božja odabrala, nije bio ni vidikovac, niti je na tom mjestu netko živio, već naprosto jedna jama. Narod je shvatio Gospinu želju, sagradivši joj u toj šumi kapelicu, a nad samim panjem, gdje se cvijet ukazao, podigli su joj žrtvenik. Kroz naredna stoljeća Krasno postaje poznato proštenište, naročito čuveno po čudesnim ozdravljenjima. Proslava svetkovine Uznesenja Marijina u Krasnom započelo je bdijenjem 14. kolovoza u 19.00 sati, križnim putom, svečanom procesijom i misom. Nakon sv. mise uslijedilo je klanjanje pred Presvetim tako da je bdijenje potrajalo do 22.30 sati. Nakon bdijenja jedan veliki dio, kao i mi, ostao je bdjeti cijele noći na prekrasnom proplanku u srcu Velebita. Ovo mjesto nepomućene tišine i nedirnute prirode idealno je za molitvu i razmišljanja. Spavalo se gdje je tko mogao, neki u automobilima, neki na otvorenom ili šatorima, a većina nije spavala cijelu noć. U noći pa sve do početka proslave uznesenja pristizali su hodočasnici koji su hodali po suncu i kiši. Kilometri i kilometri hodanja da bi se ispunila zavjetna obećanja i zahvalilo Majci Božjoj od Krasna za sve blagoslove kojim nas Bog obilno daruje. Centralna proslava Uznesenja, počela je u 11.00 sati, 15. kolovoza uz sudjelovanje desetak tisuća hodočasnika. Misu je predslavio sin Krasna, riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić u suslavlju mjesnog biskupa Mile Bogovića te brojnih svećenika iz metropolije. Uvrstimo se, dakle, u dugu povorku Marijinih hodočasnika, onih iz prošlosti i onih danas i onih koji će to biti. Ovaj blagdan hodočašća kazuje nam da je čovjek putnik na zemlji. Čovjek ovdje nema trajnog boravišta , domovina je naša na nebesima. M. Slavic Dekanatsko hodočašće na Trsat 28. kolovoza 2010. Znam da se mnogi pitaju je li potrebno ići na razna hodočašća. Znam da je mnogima organizirati odlazak na jedan, a kamoli više dana, skoro nemoguće, ali znam i da negdje pred kraj Starog zavjeta piše: „Ovako govori Jahve nad Vojskama! Još će dolaziti narodi i stanovnici mnogih gradova. Stanovnici jednog grada ići će u drugi govoreći: Hajde da idemo moliti lice Jahvino i tražiti Jahvu nad Vojskama. Ići ću i ja!“( Zah 6, 20-22). Zanimljiva je ova posljednja rečenica „Ići ću i ja!“. Mene je baš ona potakla da odem na kratko hodočašće naše župe i cijelog dekanata na Marijin Trsat. Da sam dobro odlučio dobio sam potvrdu i u jednoj propovijedi u kojoj je nedavno prekrasno objašnjeno da svoje spasenje svatko mora izmoliti sam za sebe. Kako reče propovjednik: „Vjera nije nasljedna, pa ni prava koja bi proizlazila iz nje“. Time je točna činjenica da nam molitve naših baka i roditelja mogu pomoći, ali bez naše akcije te molitve nisu dovoljne za naše spasenje. Bio je to samo poticaj da krenem na jedan dan, baš kako kaže Biblija: moliti lice Jahvino i tražiti Jahvu, išao sam i ja ne prepuštajući da taj dio za mene obavi supruga, kako to znamo napraviti kad su u pitanju krunice, molitve i hodočašća. Naš autobus, ispunjen mahom bakama uz troje unučića i pet muških glava, naravno uz obavezne Rankića i Vericu, predvođen nadahnutim paterom Toniom, otisnuo se u subotnje rano jutro prema svom cilju. Cilj nije bio samo mjesto Trsat, već i molitva Bogu, te molitva i preporuka Mariji za sve potrebe. Prekrasan dan bio je suprotnost kišnim najavama, pa je mnoštvo hodočasnika iz više od trideset župa od kojih je najviše bilo baš iz našeg dekanata, moglo u miru obaviti sve zavjetne i hodočasničke obaveze. Križni put na mnoštvom zakrčenoj stazi bio je uvod u procesiju pred misno slavlje. Zavjetnu svijeću našeg grada nosio je i upalio naš gradonačelnik prof. Damir Jelić u pratnji ŽUPNI LIST - rujan 2010. str. 5. mnoštvom zakrčenoj stazi bio je uvod u procesiju pred misno slavlje. Zavjetnu svijeću našeg grada nosio je i upalio naš gradonačelnik prof. Damir Jelić u pratnji predsjednice gradskog vijeća gospođe Nade Murganić. Veličanstveno euharistijsko slavlje uz mnoštvo svećenika predvodio je naš dekan, monsinjor Ferdinand Vražić. Među mnoštvom svećenika bio je ne samo naš pater Tonio, već se odnekud stvorio i gvardijan Franjo. Poslije euharistije kiša je oprala cijelo Primorje kao da ispire grijehe što smo ih ispovjedili. Opraštajući se od Majke Trsatske moglo se osjetiti da naše molbe neće biti uzaludne. Skupa sa župom Presvetog srca Isusova, a za razliku od ostalih župa koje su otišle na kupanja, produžili smo u kratki posjet prekrasnoj crkvi Gospe žalosne u Mrkoplju. Za one koji ne znaju, to je prekrasno goransko mjesto koje ima proštenje treće nedjelje u rujnu na kojem možete dobiti potpuni oprost. Temperatura u Mrkoplju zna biti oko ništice već u rujnu. U smiraj dana, oko 18 sati, vratili smo se u naš grad i oprostili jedni od drugih do idućeg hodočašća. Arkanđeli (naslovnica: Mihael, Rafael i Gabriel s Tobijom, autor: Francesco Botticini, 1470.g.) Arkanđeo je anđeo višeg reda koji za Boga obavlja posebne zadatke. Vjerovano je da postoji 7 arkanđela, ali u biblijskim su tekstovima opisivana samo trojica: Mihael, Gabrijel i Rafael. Ostali su opisivani samo u apokrifima (legendama napisanim na temelju biblijskih i ljudskih pripovjedaka). Arkanđeli upravljaju korom anđela koji ima dužnost brigu za ljude, njihova pratnja do spasenja i obrana pred svim nedaćama. Anđeli su, po katoličkom učenju osobna, od Boga stvorena bića, koja „uvijek gledaju lice Oca nebeskoga“ (Mt 18,10), te su neposredni svjedoci njegovih velikih djela i razglašuju njegovu slavu (grčki angelos znači glasnik). Za razliku od ljudi, anđeli nisu vezani na tijelo. Oni su čisti dusi, a posjeduju veću moć nad materijom od čovjeka i veću sposobnost spoznaje. Nauka o anđelima (angelologija) razvrstava anđele u devet korova. Arkanđeli se nalaze u trećem koru. Anđele, duhovna bića, nije moguće naslikati. Likovna se umjetnost domišlja pa ih uobičajeno prikazuje kao lijepa bića, nalik na mladiće ili djecu, s krilima. Krila su simbol njihove nesmetane pokretljivosti i nenavezanosti na vrijeme i prostor. Sveti arkanđeli slave se 29. rujna. Mihael ili Mihovil, hebr. „Tko je kao Bog?“, po Bibliji, na početku Božjeg stvaranja, vođa i pobjednik u borbi protiv pobunjenih anđela koje je predvodio Lucifer (Sotona). Prema liturgijskim tekstovima Mihael je voditelj duša u raj. Stari su ga pisci nazivali „vagatelj duša“ na posljednjem sudu. Općenito, Mihael se štuje kao branitelj i zaštitnik vjere i Crkve. Kao svojeg patrona posebno ga časte, u vezi s njegovom ulogom, vojnici i policajci, pa ljekarnici, vagari, trgovci i pekari. Gabriel, hebr. „Moja moć je Bog“ ili „Božja snaga“, u Bibliji nastupa kao glasnik Božjih odluka. On u Starom zavjetu tumači proroku Danijelu viđenje ovna i jarca (Dan 8, 16-26) i značenje sedamdeset godina (Dan 9, 21-17). U Novom zavjetu svećeniku Zahariji naviješta rođenje Ivana Krstitelja (Lk 1,1120), ukazuje se Mariji i naviješta rođenje Isusovo (Lk 1,26-38) U Crkvi je godine 1951. proglašen zaštitnikom telekomunikacija i obavijesnih sredstava. Patron je glasnika, poštara i filatelista. Rafael, hebr. „Bog iscjeljuje“, ozdravitelj, u Bibliji se spominje samo u Knjizi o Tobiji, kao pratilac na putu, zaštitnik i zagovornik mladog Tobije. Po Božjoj zapovijedi svladava pakosnog zloduha Asmodeja i iscjeljuje Tobijina oca. Rafael je patron ljekarnika, iseljenika, hodočasnika, putnika, brodara, rudara, krovopokrivača. Uriel, hebr. „Bog je moje svjetlo“, savjetnik Ezdrin, anđeo pomoći i mira, stoluje na Nebu u blizini samoga Boga. Uriel je Arhanđeo koji je nakon protjerivanja Adama i Eve iz Rajskog vrta postavljen na ulaz Rajskih vrata. Barahijel ili Maltijel, hebr. „Božji blagoslov“ Jehudijel ili Jofiel, hebr. „Slava Božja“ Zeadkijel, hebr. „Božja pravednost“ ŽUPNI LIST - rujan 2010. str. 6. Hrvatska franjevačka provincija „Sv. Ćirila i Metoda“ Uz 110 – godišnjicu postojanja II DIO: Područja djelatnosti hrvatskih franjevaca Franjevci su se brzo udomili u Hrvatskoj te se odmah uključili u: 1.PASTORALNU DJELATNOST Provincija, koja je ustanovljena 1900. godine, nastavila je višestoljetno pastoralno djelovanje. Franjevci su najprije bili: -misionari, počevši od Bosne preko susjednih krajeva, gdje su nakon dominikanaca bili -„inkvizitori“, tj. istražitelji krivovjerja, a poneki su obnašali visoke dužnosti kao -generalni vikari biskupa – zagrebačkog: fra Petar Nikolić, fra Luka Ibrišimović i fra Mijo Pavunović i srijemskog: fra Petar Pastirović. Osobiti oblik pastoralne djelatnosti franjevaca u 17. i 18. st. bila je vojna kapelanska služba, odnosno: -dušobrižnička služba u vojnim logorima i utvrdama (u Varaždinu, Ivaniću, Križevcima, Koprivnici, Gradiški, Brodu, Somboru i Petrovaradinu). No tu je službu franjevcima oduzela Marija Terezija 1752. god. Prodorom Turaka u naše krajeve širio se islam ali i protestantizam (luterani i kalvini). 1551. god. bilo je na našem području 120 kalvinskih župa, a između Prvog i Drugog svjetskog rata širili su se starokatolici. Ta je situacija natjerala franjevce da su postali: - vatreni borci protiv krivovjerja, a s druge strane postali su ekumenski djelatnici šireći Uniju s grkoistočnim Uskocima i Vlasima u Hrvatskoj i Slavoniji. Značajan oblik redovničkog apostolata franjevaca jesu tzv. Pučke misije, pa su se franjevci istakli i kao: -pučki misionari i duhovnici bratovština. Pastoralni rad franjevaca u zapadnom i središnjem dijelu današnje Hrvatske provincije bio je u 17. i 18. st. neposredno vezan uz samostanske crkve, jer su samostani postali sjedišta različitih bratovština: najčešće Bratovština Franjevačkog pojasa koju nije uvijek moguće razlučivati od zajednice Trećeg franjevačkog reda. Tu su i Marijanske bratovštine (Karmelskog škapulara, Marijinoga Bezgr. Začeća), Bratovština Križnog puta (Petra Alkantarskog, Sv. Antuna Padovanskoga, Sv. Mihovila Ark. i druge). Tim pobožnostima vodili su članove bratovština dubljem poznavanju otajstva vjere do uzornog kršćanskog ponašanja. Franjevci su bili i: -širitelji kulta Majke Božje - Trsatske, Voćinske i Osječke (Judske) preko samostana koje su u tim mjestima posjedovali. U razdoblju posttridentinske obnove franjevci su, također, posebno njegovali propovijedanje nedjeljom i blagdanima u korizmi i u drugim prigodama što je inače tek II Vat. s. propisao kao obvezu. Propovjednička djelatnost se toliko razmahala, da su se razlikovali: -propovjednici - nedjeljni, blagdanski ili svečani i svagdanji ili opći. Mnogi franjevci istakli su se kao: -pisci propovijedi, odnosno propovjedničke literature, te propovijedi objavljivali u časopisu „Propovjednik“. Propovjedničkoj službi bilo je blisko: -katehetsko djelovanje uz koje se, nadalje, vezuje… 2.IZDAVAČKA DJELATNOST Fra Bernardin Leaković napisao je i tiskao opširni katekizam (1798.), te niz katekizama za srednje škole. Fra Marijan Lanosović tiska molitvenike, a najpoznatiji molitvenik, koji su franjevci izdali, je „Serafsko cvijeće“ – molitvenik i priručnik za članove FSR-a, ali i za sve koji žele upoznati i njegovati franjevačku duhovnost i pobožnost. Tiskaju se i ČASOPISI – „Ružičnjak sv. Franje“ mjesečnik, izlazi na Trsatu 1896., a kasnije je promijenio ime u „Glasnik sv. Franje“ (za cijelo hrvatsko govorno područje). Nastavljajući franjevačku duhovnu tradiciju u naše vrijeme se tiska „Brat Franjo“ – revija za franjevačku duhovnost koju je pokrenula Provincija sv. Jeronima/Zadar, a danas vodi zgb. Provincija. Nadalje „Anđeo čuvar“ koji je izlazio od 1873. do 1936. god., a u naše vrijeme izlazi zahvaljujući fra Gabrijelu Đuraku pod imenom „Mali koncil“. Pater Zorislav Lajoš pokrenuo je još 1962. god. vjerski list „Glas koncila“, koji provincija sv. Ćirila i Metoda predaje 1965. god. Nadbiskupskom duhovnom stolu Zagreb, te od tada izlazi kao katolički tjednik za čitavo hrvatsko jezično područje. P. Zorislav Lajoš osnovao je i Katehetski izdavački centar za izdavanje novih katekizama, te organizirao, također, izdavanje Ilustrirane Biblije mladih (osim na hrvatskom jeziku i na mađarskom i albanskom). Grb Hrvatske franjevačke provincije „Sv. Ćirila i Metoda“ Pater Bonaventura Duda i pater Jerko Fućak, uz suradnike, pripremili su suvremeno izdanje Biblije na hrvatskom jeziku, kao i nove lekcionare i tako nastavili rad biblijskog prevodioca p. Matije Petra Katančića (koji je 1831. u Budimu tiskao prvi cjeloviti prijevod Biblije na hrvatskom jeziku), kao i sastavljača lekcionara: fra Nikole Kesića (1709.-1739.), fra Emerika Pavića, fra Marijana Lanosovića, fra Kaje Agjić (1805.-1892.) str. 7. Gore spomenuti prevoditelji (Duda-Fućak) poduzeli su organiziranu i sustavnu biblijsku i teološku formaciju laika časopisima „Upoznajmo Bibliju“ (1965.-1970.) i „Vrijeme i riječ“ (1971.-1972.), a p. Jerko Fućak stajao je i na čelu tzv. Dopisne teologije pod pokroviteljstvom Instituta za teološku kulturu laika u Zagrebu. Od 1985.-1989. p. Mirko Mataušić uređuje i izdaje liturgijsko-pastoralni „Listić“, kojeg nasljeđuje „Živo vrelo“ – liturgijsko-pastoralni list za promicanje liturgijske obnove, a izdaje ga Hrv. Institut za liturgijski pastoral pri HBK. Kao pionira audiovizualnih sredstava kod nas treba istaći p. Miroslava Hlevnjaka, autora niza filmova i video produkcija. Veliku pažnju poklanjali su hrvatski franjevci za: 3. ŠKOLSTVO I ODGOJ „Za širenje pismenosti i osnovnog školstva u Hrvatskoj najzaslužniji su franjevci!“ ističe još 1910. god. A. Cuvaj („Građa za povijest školstva kraljevine Hrvatske i Slavonije“ sv.I str.74.) Poznato je da su oni bili: -prvi učitelji u pučkim školama (u Kostajnici, Virovitici, Čakovcu, Križevcima, Samoboru, Koprivnici, a osobito u slavonskim mjestima). Premda su isusovci i pavlini osnivači gimnazija u Hrvatskoj i Slavoniji, ipak su i franjevci otvorili javne gimnazije u Subotici 1746., u Brodu 1770. i u Rumi 1779. god. Kad je, pak, 1773. bila ukinuta Družba isusovaca, a Josip II zabranio rad pavlinima i pijaristima, preuzeli su franjevci gotovo sve državne gimnazije u Hrvatskoj, osim gimnazija u Rijeci i Zagrebu. U Osijeku predaju od 1779.-1855., u Karlovcu od 1783.-1861., gdje je pohađao gimnaziju i vođa Ilirskog pokreta Ljudevit Gaj, preporoditelj Istre Juraj Dobrila, poslije porečko-pulski biskup (obojica čak stanuju u samostanu!), a predaju također u Senju od 1802. do 1806., u Varaždinu od 1833. do 1854., a u Požegi od 1834.-1864. godine. Predavali su povremeno franjevci i na zagrebačkoj gimnaziji (Mirko Demek, Adalbert Bekefi, Petar Matija Katančić i dr.) . Stoljećima su na mnogobrojnim učilištima predavali vrsni profesori. Neki su predavali na učilištima izvan svoje provincije: u Rimu i Mantovi, u Budimu i Kaloči, u Hankowu u Kini, u Queson City na Filipinima itd. -prva tiskara u Slavoniji, u Osijeku (1735.-1774.) ne samo da je znatno olakšala izdavanje časopisa i glasila, nego je omogućila da franjevci daju doprinos jeziku i književnosti svoga naroda pišući pravopisna djela, povijesne rasprave, pučko-prosvjetiteljska djela, drame, crtice i pripovijesti. 4. GLAZBA U franjevačkim samostanima kontinentalne Hrvatske nije bila zanemarena, dapače, njegovalo se posebno koralno, crkveno pjevanje i pučka crkvena popijevka. Crkvena literatura pojedinih samostana o tome posebno svjedoči. Mnogi su se franjevci bavili glazbom, bilo je vrsnih orguljaša, ali i kompozitora, između kojih se izdvajaju: Fortunat Pintarić (1797.-1867.), Miroslav Grđan (1915.-1945.) i Kamilo Kolb (1887.-1965.), a kao muzikolog Marijan Jaić (1795.-1858.). . ŽUPNI LIST - rujan 2010. 5. KARITATIVNA DJELATNOST osobito prema bolesnicima bila je vrlo istaknuta. Franjevci na području današnje Hrvatske provincije bavili su se medicinom i farmacijom. Jedni su bili bolničari, drugi ljekarnici, treći ranarnici ili kirurzi. Od 16. stoljeća dalje medicinske službe bile su dopuštene samo samostanskoj braći, a ne i svećenicima. Ipak je bilo apotekara svećenika. Franjevci kirurzi i bolničari pružali su svoje usluge i građanima, premda su prvenstveno bili određeni za službu bolesnim redovnicima Najstariju samostansku bolnicu imao je samostan u Varaždinu 1662. god. God. 1689. bolnica i apoteka preuređene su na suvremeniji način, tako da je ljekarna mogla zadovoljiti potrebe grada, koji je u to vrijeme bio glavni grad Hrvatske. Tek početkom 18. Stoljeća otvaraju građani svoju apoteku, a franjevačka i dalje djeluje do 1773. god., kad joj je zabranila rad carica Marija Terezija. U samostanima na Trsatu, u Virovitici i Kloštru Ivaniću bile su javne ljekarne. Franjevci, koji su se posvetili medicinskoj službi redovito su za to polazili školovanje, dobivali diplome nakon položenih ispita iz kirurgije i liječenja unutarnjih bolesti, te im se dozvoljava javna kirurška praksa. Samostanski su bolničari svoje znanje upotpunjavali, što nam svjedoče u samostanskim knjižnicama brojne medicinske knjige. Emerik Pavić izdao je u Pešti 1768. godine prvu medicinsku knjigu na hrvatskom jeziku. U domenu karitativnog djelovanja pripada i briga za siromahe. Među najsvjetlijim primjerima ovoga područja ističe se Đuka Bencetić (1881.-1949.), osnivač karitativne zadruge „Zadruga sv. Antuna“, te Dječjeg obdaništa i Pučke kuhinje u Karlovcu. Stoga s pravom mu na grobu stoji „Tješitelj karlovačke sirotinje“. Djelovanje franjevaca na području današnje Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda, kako se iz ovog priloga vidi, nije bilo ograničeno samo na područje vjerskih djelatnosti, nego je ostavilo vidljivih tragova u kulturi, umjetnosti i znanosti hrvatskog naroda. Gradili su i opremali crkve i samostane, naručivali ili sami izrađivali umjetnine – slike, kipove, zlatarske proizvode. Franjevci su, osim toga, baštinici i čuvari velikog kulturnog i umjetničkog blaga, čijem su stvaranju mnogo pridonijeli, a sada je pohranjeno po crkvama, samostanima, riznicama, arhivima i knjižnicama. Provincija se, međutim, ne zadovoljava pukim čuvanjem toga bogatstva, nego ga nastoji učiniti pristupačnim znanstvenoj i široj javnosti. Tako su knjižnice u Našicama i Slav. Brodu dostupne istraživačima kulturne baštine i znanstvenicima. Jednako tako Zbirke i sakralni muzeji u Klanjcu, Krapini, Osijeku, a na tom je putu i Sakralna zbirka u Karlovcu, kao i samostanska knjižnica koju sada uređuje naš provincijski knjižničar p. Vatroslav Frkin. Priredio p. Tomo Rumenjak prema: ŠEMATIZAM Hrv. franjev. prov. Sv. Ćirila i Metoda, Zgb. 1969., Franjevci Hrv. Provincije Sv. Ćirila i Metoda, Zgb. 1992., F.E. Hoško: Franjevci i poslanje crkve u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zgb. 2001. ŽUPNI LIST - rujan 2010. str. 8. Radovi u samostanskoj knjižnici V Povijest knjižnice: Zagrebački biskup Petar Petretić pismom od 31. kolovoza 1658. daje franjevcima dozvolu da borave u Karlovcu. Nakon službenog dopuštenja da franjevci preuzmu župu i smiju graditi samostan, možemo pretpostaviti da su naskoro imali u samostanu i knjižnicu. Zapisi na dvije knjige iz 17. stoljeća govore da samostan ima knjižnicu 1668. godine. U velikom požaru 17. travnja 1692. g. potpuno je izgorio samostan. Novi samostan je izgrađen na starim temeljima od 1692. do 1705. Iako samostanska knjižnica ima tiskanih djela već iz 15., 16. i 17. stoljeća, možemo reći, na temelju sačuvanog fonda knjiga iz 18. stoljeća, da je upravo procvat doživjela u 18. stoljeću što se, također, nastavlja u 19. i 20. stoljeću. Ova knjižnica je prava riznica zbog nekih izuzetno vrijednih djela. V Zapis na knjizi 1668. Neka posebno vrijedna tiskana djela: 1) Knjižnica ima tri inkunabule / lat. incunabulum, kolijevka, početak nečega - naziv za knjige tiskane od 1455.-1500. g. nakon izuma Gutenbergovog tiskarskog stroja, jednog od najvećih i najvažnijih čovjekovih otkrića, prva tiskana knjiga je Gutenbergova „Biblija“ tiskana 1455. godine u dvjestotinjak primjeraka /. Jedna inkunabula INKUNABULA, Pius II, papa Epistolae familiares, Nurembergae, 1486. je posebno vrijedna za Hrvatsku jer se nalazi, za sada, samo u karlovačkoj samostanskoj knjižnici. Da li još koja knjižnica ima ovakvu inkunabulu, pokazat će tek novi popis inkunabula za Hrvatsku koji pripremaju djelatnici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. 2) Posebno je vrijedno djelo „Ordo agendorum et cantadorum“ tiskan 1660. u Veneciji. Ovo djelo je tiskano za Bosnu, Hrvatsku i Sloveniju. Nigdje do sada nije nađeno ovo djelo tiskano za te tri države. 3) Barun Franjo Trenk napisao je „Memoare“ na njemačkom jeziku. Mi ih imamo u našoj knjižnici tiskane na talijanskom jeziku u dva sveska. Čuo sam da su Trenkovi „Memoari“ prevedeni u 18. stoljeću na engleski i francuski jezik. Naskoro bi „Memoari“ trebali izaći na hrvatskom jeziku. U tijeku je njihovo prevođenje. 4) Mljetski benediktinac je napisao djelo „Hierolexicon“ koji je izišao u 18. stoljeću. Tiskan je u Veneciji. Imaju ga neke knjižnice u Hrvatskoj. Prof. Šime Jurić u svojim „Latinistima“ navodi Nijemca Hurtera da je Magrijev „Hierolexicon“ tiskan u Bologni. Ova knjižnica ima, za sada jedina u Hrvatskoj, bolonjsko izdanje iz 18. stoljeća. V Sadašnje stanje franjevačke knjižnice u Karlovcu: Zbog gore navedenih djela, ali nadasve nekoliko stotina školskih priručnika iz 18. i 19. stoljeća, kao i sačuvane beletristike hrvatskih realista druge polovice 19. stoljeća, krenuli smo prije tri godine, uglavnom u ljetnim mjesecima, u pretres svih djela koja su u knjižnici. Preko polovice djela je već pregledano. Naši srednjoškolci, studenti i neki sugrađani zdušno su se prihvatili posla, te skidaju stare etikete i brišu stoljetnu prašinu s knjiga i časopisa. Nadamo se pretres privesti kraju kroz par tjedana. Police su drvene, koje majstori – stolari uređuju da bi se knjige složile po stoljećima. Nabavljeno je više metalnih trezor – ormara u koje stavljamo najvrednija djela. Preko sto svezaka najvrednijih tiskanih knjiga je na restauraciji u Arhivu Hrvatske u Zagrebu. Priredio p. Vatroslav Frkin / koristio povijesne podatke iz monografije „Franjevci u Karlovcu“ - o. Paškal Cvekan, 1979. godina / ŽUPNI LIST - rujan 2010. str. 9. Šaljive crtice.... Ja nisam tip koji će nabrajati što se kada dogodilo i zašto. Mene više zanimaju odnosi među ljudima i to oni šaljivi, svakodnevni koji nam život čine ljepšim i zanimljivijim. Slučajno sam se pridružila dobrovoljcima koji rade na izložbi i potpuno su me osvojili svojim entuzijazmom, svojim upornim i tvrdoglavim radom bez obzira na sva događanja oko njih. Evo moje šaljive crtice: Kako se pater Franjo nosi s dobrovoljcima i izložbom? Dobrovoljci - to vam je dobro organizirani lanac. Ide ovako: Vesna: Pater mi bi pokrečili ,bit će ljepše. Pater:Ne, ne, nema novaca za to, nećemo ulagati. - Ode Vesna, dođe Ante… Ante:Pater, narod je nezadovoljan, mi bi pokrečili. Pater:Ne! Ante:Mi ćemo to sami, trebamo samo boju. I što će jadan čovjek, zna da ako kaže „ne“ doći će opet neko drugi. Misli, pustit će ga na miru. Pokrečeno! Možemo postaviti izložbu. Ali....... Vesna:Pater mi bi na tavan. Možda nađemo nešto zanimljivo za izložbu. Pater:Ne znam baš. Vesna:Mi bi samo pogledale. Pater:Dobro, pogledajte! Vesna: Pater mi bi uzele samo ovo, još samo ovo, joj i ovo bi nam se uklopilo… Pater:Dobro, dobrooo.. - Izložba sasvim lijepo napreduje ali… Vesna:Pater mi bi na zvonik još nam nešto nedostaje. Pater:Ako vas pustim na zvonik skinut ćete zvono i donijet na izložbu. Ne može!! (SMJEH:J) Sasvim Vam je jasno da pateru uopće nije dosadno i da mu je zapravo sve to drago. Prije nego smo krenule na tavan napravio je s dečkima radnu akciju čišćenja tavana i spremanja vrijednih stvari u muzej. Ali mi smo zapazile ispod prljavog stakla prekrasnu maketu „Karlovačke zvijezde“. Prašnu, ostavljenu, zaboravljenu. Napravili su je djed Janko i unuk Cvetković. Samo to znamo o maketi. Ako ih znate, pozovite ih neka nam se jave. I tako, sada maketa krasi izložbu u Radićevoj. Pogledajte! Iz svega navedenog vidite koliko truda dobrovoljci ulažu da izložba bude što ljepša, ali ne samo izložba i oko drugih događanja i akcija je isto. Ali i koliko truda p. Franjo ulaže da se sve u samostanu i crkvi uredi, svima na korist. Njemu jednostavno ne možemo reći NE kad pozove, jer nas uvijek pusti da odradimo po svom. Mislim da je sljedeći korak čišćenje zvonika ili…? Pridružite se! Aukcija slika Dana 12.srpnja.2010. u prostorijama samostana održana je aukcija slika nastalih na likovnoj koloniji, a u sklopu izložbe „Bog ljubi veselog darivatelja“. Na aukciji je ponuđeno 50 umjetnički slika, 3 fotografije i jedna skulptura. Slike su nosile djevojke iz folklornog ansambla "Matija Gubec“, odjevene u narodne nošnje koje se nose u provinciji sv. Ćirila i Metoda. Narodne nošnje su bile iz Rečice, Bratine, Turnja, Jamnice, Kupčine, Zagorja, Like, Posavine, Moslavine, Podravine, Međimurja, Slavonije, Baranje, Bunjevca i Krašića. Aukciju je vodio Damir Valent , a u glazbenom dijelu sudjelovali su: Ratko Pogačić, Ana Ivandić, Nikica Ivandić i „Rečički sokoli“. Da bi se posjetitelji ugodnije osjećali pobrinula se ugostiteljska škola i konobar Mirko Pliša. Na kraju aukcije p. Franjo se zahvalio svim sudionicima i posjetiteljima kao i umjetnicima potičući ih na daljnji rad i stvaranje. Prihod od aukcije ide za potrebe crkve. V.Beg ŽUPNI LIST - rujan 2010. FRAMA NA PUTU ( II dio) XVII. hod franjevačke mladeži Od 25. srpnja do 5. kolovoza ove godine održan je XVII. hod franjevačke mladeži pod geslom „Na izvor života“. Na tom hodu sudjelovalo je nekoliko karlovačkih framaša. Hod je započeo u Hrvatskoj Kostajnici svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio sisački biskup Vlado Košić. Put od Hrvatske Kostajnice do Cernika framaši su prehodali u nekoliko etapa: Hrvatska Kostajnica – Hrvatska Dubica, Hrvatska Dubica – Jasenovac, Jasenovac – Novska, Novska – Okučani, Okučani – Cernik. Prva faza hoda završila je u nedjelju 1. Kolovoza, kada su framaši zajedno sa župljanima župe Cernik slavili euharistiju kojom je predsjedao požeški biskup Antun Škvorčević. str. 10. Druga faza hoda sastojala se od posjeta gradu Asizu. U Asizu smo prvo posjetili baziliku Sv. Franje, a na njegovu grobu smo slavili sv. misu. Nakon sv. mise uslijedilo je razgledavanje grada i obilazak važnih mjesta za franjevački red (bazilika Sv. Klare, asiška katedrala,...) Svi oni koji su sudjelovali na hodu (mladi iz Italije, Austrije, Francuske, Mađarske i Hrvatske) okupili su se na trgu ispred bazilike Svete Marije Anđeoske, a zatim smo u procesiju ulazili u Porcijunkulu- malu kapelicu koja se nalazi unutar bazilike, gdje smo se zadržali u kratkoj molitvi. U Asizu smo bili smješteni u športskoj dvorani zajedno sa framašima iz Primorsko-istarskog, Zadarsko-šibenskog i Splitsko-dubrovačkog područnog bratstva. Posjetili smo i druga mjesta u blizini Asiza koja su važna za franjevački red: Fonte Colombo, Greccio i La Verna. U Grecciu smo slavili božićnu sv. misu jer Greccio je mjesto gdje je sv. Franju prvi puta načinio žive božićne jaslice a Fonte Colombo je mjesto gdje je sv. Franjo napisao „Pravilo franjevačkog reda“. Vrhunac hoda bilo je slavljenje porcijunkulskog oprosta 2. kolovoza, u zajedništvu sa svim mladima iz nekoliko europskih zemalja (Italija, Francuska, Austrija, Mađarska). Na povratku kući posjetili smo i brdo La Verna gdje je sv. Franjo primio svete rane. U Zagreb smo stigli 5. kolovoza oko 7 h. I na ovom Framinom hodu pratili su nas naši duhovni asistenti i časne sestre. Svim mladima koji žele slijediti franjevačku duhovnost upućujemo poziv da iduće godine sudjeluju na „hodu“. T. Šegina Ljetna volonterska iskustva iz franjevačkog samostana u Rovinju Tijekom ljeta u Caritasovom odmaralištu u Rovinju raznim skupinama korisnika pomagali su mladi volonteri iz naše biskupije. Sastav skupina koje dolaze na ljetovanje različit je, tu ljetuju djeca i odrasli slabijeg imovinskog stanja, kao i višečlane obitelji te djeca poginulih branitelja. Volontirati su mogli punoljetni srednjoškolci i studenti, pripravni da pomognu ljudima u potrebi. Ostavljajući dobre utiske od prošle godine Odboru za brak i obitelj ponuđeno je da organizira i pošalje volontere iz naše župe. Kao volonteri odazvali su se Nikša Skeledžija, student druge godine FER-a, kojemu je to bilo prvo volontiranje i Petar Slavić koji je volontirao i prošle godine. „Da bi pojedinim skupinama bilo lijepo i ugodno brine se stalno osoblje na čelu s neumornom gospođom Jadrankom, a mi volonteri smo kao njihova desna ruka“, rekao je Nikša. „Ovdje smo kao jedna velika obitelj ali koja ima dosta suđa i zdjela za oprati kao i sve ostalo pospremiti poslije objeda. Mada ovo prvi put radim, do sada nisam razbio niti jedan tanjur i nije mi teško. Majica je znojna ali veseli me pomagati. Ovdje vam mobitel i televizor ne trebaju. Nakon napornog rada Petar i ja često navečer za skupinu sviramo na terasi. U slobodno vrijeme se kupamo ili šetamo po Rovinju. Nakon ovog vraćam se studiranju, a svakako bi pozvao i druge mlade, jer na ovaj način imamo priliku pomoći drugima. Vidimo se iduće godine i javite se svi koji želite volontirati. “ Nadamo se da će mladi naše župe biti potaknuti iskustvima ove dvojice volontera i da će ih veći broj odlučiti na taj način pomoći drugima. P. Slavić U dobru i zlu... Dvoje članova naše Frame, Iva i Mario, sklopili su 7. kolovoza sakrament braka. S obzirom na to da su se kod nas upoznali, sprijateljili, a zatim i zavoljeli te zaručili, naša je radost zbog njihove odluke tim veća. Čestitamo im od srca i želimo im dug, radostan i plodan zajednički život! razmišljanja... Dođite…! Kako su me osvojili ?! Kako iskazati poštovanje, a ne izazvati pozornost? Jeste li se ikad pitali? Vjerojatno jeste, jer svi smo mi samo ljudi. Nitko od nas nije imun na subjektivno razmišljanje u kojemu smo sami sebi objekt. Kad krenemo van svojeg doma stanemo pred zrcalo i pogledamo je li sve na svom mjestu, jesmo li se počešljali, je li odjeća na nama u skladu, je li nam čista obuća? Zašto to sve radimo? Sami sebe nećemo gledati, ali će nas drugi vidjeti. Razlog je znači ipak u dojmu koji želimo ostaviti na druge. A dojam koji ostavljamo na druge nam je bitan. Naša odjeća, naš stav, naše ponašanje, naš govor, glatko obrijana lica muškaraca, šminka na licima žena, frizure… Sve je to bitno nama samima radi mišljenja drugih o nama ali i radi našeg osjećaja. Nisu to samo subjektivni osjećaji, postoje i navike koje su postale pravila. Kako i u cijelom socijalnom svijetu postoje pravila ponašanja, pa tako postoje i u crkvi. Većina nas misli da poznaje sva pravila ponašanja, kako u životu tako i u crkvi, i često smo spremni na kritiku drugih, a brvno u svom oku i tako ne možemo vidjeti. Početkom ove jeseni od prvog listopada u našoj crkvi, petkom poslije večernje mise održavati će se kratki sastanci za sve vjernike. Tema naših sastanaka biti će baš ponašanja u crkvi o kojima će nam progovoriti naš župnik. Znam da će neke ova najava preplašiti i da će pokušati izbjeći dolazak iz straha da ne spoznaju vlastite zablude ili da pokažu svoje neznanje. Nemojte se plašiti, predavanje će biti jednosmjerno uz mogućnost pitanja o svemu što Vam nije jasno. Ako pak mislite da Vam je sve jasno ili da sve znate, molimo Vas dođite, ovo je baš za Vas. Dođite da skupa razjasnimo sve zablude i nepoznanice. Dođite jer ovdje bi smo trebali naučiti kako da se spremimo da bi nas vidio onaj čije mišljenje bi nam jedino trebalo biti bitno. Kad odlučiš ići sa Isusom pod ruku sigurno nećeš ići ravnim stazama. Puno je zamki na putu, nisi ni svjestan koliko i koje su i da li ćeš ih prijeći, a Isus uvijek pita :“ Zar ćeš odustati?“ Kao i mnogi ljudi koji se preispituju puno sam prigovarala što je crkva zatvorena. Otvoreno je samo za vrijeme mise, a u međuvremenu ništa, a toliko potrebitih duha. Koliko puta bi sjela u praznu crkvu i u miru razgovarala s Isusom, s Marijom. Sigurno nisam jedina. Nekako u tišini i samoći lakše je Bogu reći što te tišti, zbog čega ti se plače. Ti momenti dođu u podne ili u pet kad su vrata zatvorena. Tuga i nevolja ne znaju da su vrata otvorena od sedam do devet . Zar ćeš odustati? Što ćeš poduzeti? Isus ima plan. Uključila sam se dobrotvorno u rad crkve. Nisam imala namjeru ići previše, tek toliko da vidim kako je to s druge strane. Nekako sam vjerovala da je to dosta zatvoreni tip okupljanja, nisam poznavala te ljude. Ali Isus kad te primi za ruku i počne voditi sve nekako olakša. I počela sam upoznavati jednu osobu za drugom, počela sam doživljavati neobične stvari. Jedna prekrasna gospođa me prvi puta vidjela, a saslušala je moje tegobe kao da su njene i poklonila mi malu Bibliju. Počela sam upoznavati svećenike i časne sestre i osvojili su me. I oni su ljudi, nisu odvojeni od nas, nego smo se mi malo po malo odvojili. Zamjeramo ovo i ono, a ne trudimo se upoznati ih bliže. Vjerujte ni jedan vas svećenik neće odbiti , ako zaželite s njim popričati mimo ispovjedaonice o bilo čemu. Koliko sam se puta ovih dana iznenadila njihovom jednostavnošću i otvorenošću. Mi ljudi sebi stavljamo ograničenja i mislimo da oni moraju znati što nas tišti. Kako, ako im ne pokažemo. Moramo se potruditi pokazati gdje nas boli i ne odustajati ako se ponekad i ne odvija sve kako bi mi željeli. Jedan Pater mi je u razgovoru krasno opisao naš odnos prema Bogu. Kad ga trebamo mislimo da je dovoljno pritisnuti prekidač i On će sve riješiti. To je nevjerojatna istina, jer Bog to zaista i radi u svakom trenutku, ali dok nam je dobro nije nas briga. A zapitamo li se kako Mu vraćamo?! G. S. N. M. Dragi župljani! Sve Vaše primjedbe, zapažanja, želje, promišljanja, rado ćemo objaviti. Pišite nam na: listzupni@gmail.com ili ubacite u sandučić kraj župnog ureda - „ZA ŽUPNI LIST“ Uredničko vijeće! NAJAVA HODOČAŠĆA U ME? UGORJE „ZAHVALA I PREPORUKA KRALJICI MIRA ZA BIBLIJSKO BDIJENJE ZA SVE ŽUPLJANE NAŠIH ŽUPA“ Od 15. - 17. listopada 2010. (Križevac, Podbrdo, susret s vidiocima, posjet zajednicama...) Duhovno vodstvo - Mogućnost obročnog plaćanja u župama - Za sve informacije javite se župnim koordinatorima Cijena 370,00 kuna - za djecu do 12 g. 210,00 kn U NAŠOJ ŽUPI KOORDINATOR JE ANTE SLAVIC, tel. 092 20 50 252 i 654 – 839 IMPRESUM Odgovorni urednik – pater Franjo Tomašević; Organizatori – Boris Rak i Damir Milčić; Uredničko vijeće – Tomislav Šegina, Boris Rak, Ante Slavić, Zvonimir Gerber, Damir Poljančić, Željko Šalković, Damir Milčić, Stipe Granić, Sandra Milčić; Priprema za tisak – Stipe Granić, Zvonimir Gerber, Sandra Milčić Izdavač – Župa i samostan Presvetog Trojstva; žr 240008-1101424067; tel 615-950 http//www.franjevci-karlovac .hr / e-mail: listzupni@gmail.com / Tisak – Tiskara „Ivan“