1
Riječ urednice
naslovnica: Ana Brdar, Ilija Nedić, Barbara Cikač
LEPTIR / broj 16
list Dječjeg doma Sv. Ana Vinkovci
veljača 2013. godine
Nakladnik:
DJEČJI DOM SV. ANA VINKOVCI
32100 Vinkovci, Anina 2d
Tel.: centrala 032 332 448
ravnateljica 032 331 057, fax 032 338 264
e-mail: djecji-dom-sveta-ana-vinkovci@vk.t-com.hr
www.djecji-dom-vinkovci.hr
Za nakladnika
Vesna Kovač, ravnateljica Doma
Urednica: Helena Voda, prof.
Urednički savjet:
Gordana Anđelić, Manuela Glogoški, Milka Hrgovčić,
Silvana Jurić, Vesna Kovač, Mirna Matančević,
Tena Matić, Ilija Nedić, Andrijana Živančević
Grafička priprema: Dražen Bota
Tisak: MAR-TIS Vinkovci
Naklada: 300 primjeraka
Prošlo je već dosta
godina kako uređujem Leptir i svake je godine iznova i lagano i teško
i poznato i nepoznato i očekivano i neočekivano. Lagano, poznato
i očekivano zato jer Leptir pomalo odrasta, već mu je šesnaesta
godina. Gotovo sva djeca u Domu napišu ponešto za Leptir, a i ona
su već odraslija. Oni kojima je Literarna u srcu naučili su pisati
dobre tekstove s različitim temama. Sada već imamo i ustaljene i
prepoznate rubrike, kao prave novine, a i redoslijed se zna: Dan
ustanove, Osvrt na Leptir, Putovanja i izleti i tako redom. Moglo
bi se reći kako je to jedan vanjski pogled i onda se sve čini vrlo
jednostavno.
Ali baš s tim odrastanjem, sazrijevanjem dolaze i nove
teme, novi interesi ili pak drukčiji pogledi na poznate teme i tako
onda naiđu neki tekstovi koji vas dotaknu na takav način da se u
njima čini bezobrazno ispravljati pravopisne, gramatičke i sve
ostale moguće pogreške. Teško ih je rubricirati, ukalupiti jer
predstavljaju pravi život i osjećaje djece u našem Domu. Rubrika
Moja mama prepuna je takvih tekstova.
Puno je novih događanja bilo i u protekloj godini i svi su
oni zabilježeni upravo u Leptiru. Odlazak djece na radio Vinkovce,
završetak školske godine, život nakon Doma, nezaobilazno ljetovanje
na Supetru zajedno sa svim svojim gostima i radionicama, različita
sportska natjecanja, rad dramske grupe i mnoge druge stvari. I ove
se godine putovalo, ali skromnije, kako i priliči vremenu u kojem
živimo: Gospić, Osijek, Slavonski Brod, Županja, Verona. Upravo
to što nema velikih putovanja, a doživljaja, osjećaja, razmišljanja
i tekstova ima i više nego ijedne godine prije, samo pokazuje kako
za djecu Doma i svu drugu djecu svijeta najvažniji su ljudi koji ih
okružuju ljubavlju i pažnjom.
U rubrici Kutak čiste poezije/proze morali smo napraviti
posebno mjesto za našu pjesnikinju. Molim Vas upoznajte ju, ali i
sve ostale u našem Leptiru.
Helena Voda, prof.
IN MEMORIAM - TONKA FRANIĆ (1946.-2012.)
Tonka Franić rođena je 5.srpnja 1946. godine u Bačkom Bregu. Rano je ostala bez oba roditelja
te je stoga često tijekom djetinjstva i mladosti mijenjala mjesta stanovanja i školovanja. Osnovnu školu
je završila u Osijeku, a srednju školu u Varaždinu. 18. lipnja 1970. godine diplomirala je na Višoj
školi za socijalne radnike u Zagrebu i vrlo brzo od kolovoza iste godine započela rad u socijalnoj
službi – sadašnjem Centru za socijalnu skrb Vinkovci na poslovima socijalne radnice sve do prelaska na
rad u Dječji dom Sv. Ana Vinkovci. Tonka je u Domu radila kao odgajateljica od rujna 1993. godine sve
do odlaska u mirovinu krajem 2006. godine. U trinaest godina rada s djecom, gotovo uvijek sdječacima,
Tonka je na svakome ostavila trag. Svima je bila zaštitnica, majka, voditeljica posebno senzibilizirana
za djecu kojima je nedostajala blizina roditelja i obiteljski dom. Zdušno se zauzimala za život djece u
obiteljskom okruženju kada god je to bilo moguće.
Dječak Tihomir Anić u „Izvješću iz grupe odgajateljice Tonke Franić“ u 7. broj Leptira 2004.
godine napisao je: „Naša grupa je dobila naziv „Divlji zapad“ po tome što se ponašamo kao kauboji s
pravog Divljeg zapada. Puno nas je, a glavni kauboj, to jest „kaubojka“ koja nas drži na okupu i koja nas
štiti od većih nevolja je gospođa Tonka Franić. Ona je jedna od najboljih kauboja na „Divljem zapadu“.
Neki se naši kauboji ponašaju kao da su u zoološkom vrtu, ali ne baš dugo, jer kad stigne glavni kauboj,
odmah se svi smire i vesele.“
Draga naša Tonka!
Zahvaljujemo ti za sve dobro što si nam dala.
Počivaj u miru i sjećanju djece i zaposlenika Dječjeg doma Sv. Ana Vinkovci.
2
Razgovor s Milanom
Lermajerom, bivšim
štićenikom Doma, koji je
uspješno završio građevinski
fakultet i krenuo samostalno u
život.
Kako si to sve uspio?
Ana Pratljačić 3. r SŠ
- Uspio sam zahvaljujući velikoj
podršci ljudi oko sebe, obitelji,
prijatelja, odgajatelja u Domu. Naravno
da je bilo potrebno uložiti puno truda
i ustrajati ka cilju, ali kada su dolazili
teški trenutci puno mi je značilo što
sam u svakom trenutku imao nekog kraj
sebe za razgovor, šalu i veselje.
Možeš li me dodati na fejs?
Ana Pratljačić 3. r SŠ
Kako ti je živjeti sam?
Ana Čović 6. r OŠ
- Živjeti sam je lijepo jer imam
svoj mir i tišinu samo za sebe, ali
nosi puno odgovornosti koje morate
prihvatiti i nositi se s njima.
- Uvijek treba biti zadovoljan sa
svojim životom. Posebno ako smo
mladi i zdravi i pred nama je još puno
toga za naučiti i vidjeti. Život je jedan
veliki dar kojeg smo dobili od naših
roditelja i dragoga Boga i stoga ga treba
zaista cijeniti.
Kako ti je bilo u Domu?
- U Domu mi je bilo jako
lijepo. Upoznao sam puno novih i
susretljivih ljudi u samom Domu, ali
i izvan njega kroz razne aktivnosti.
Naučio sam živjeti sa puno ljudi i
biti otvoreniji prema tuđim željama
i potrebama. To je zasigurno jedno
bogatstvo ako tako gledate na druge
ljude i slavite različitosti i to vas čini
sretnijom osobom.
Koji ti je najbolji nogometni klub?
Jesi li razmišljao o braku?
- Naravno J
Jesi li zadovoljan svojim životom?
Ivana Mazalović 3. r SŠ
Mihael Dasović 5. r OŠ
- Hajduk Split.
Imaš li hobi i koji?
Andrijana Živanović 8 r. OŠ
- Volim se baviti sportom, posebice
nogometom. Ljeti volim otići na
plivanje i uživati na suncu. Kada imam
slobodnog vremena pročitam neku
knjigu.
Imaš li djevojku i kako se zove?
Ana Brdar 4. r OŠ
Kristina.
Koji ti je najdraži grad?
Nikolina Petrović 3. r OŠ
- Ima ih više i svaki mi je drag na
poseban način. Volim Vukovar, grad u
kojem sam se rodio iako trenutno nije
najljepše uređen, ali ipak ima ono nešto.
Volim Osijek, grad u kojem sada živim
jer me vesele ljudi koji žive u njemu i
čine ga drugačijim. Kada ljeti odem na
more obavezno posjetim Split jer sam
nekako vezan za taj grad otkako me
majka prvi puta odvela tamo.
Ilija Nedić 4. r. OŠ
- Razmišljao sam o braku, ali
kako je to jedna velika i ozbiljna
stvar ne želim se žuriti.
Što misliš, što ljude čini sretnima?
Dino Muslić 1. r. SŠ
- Jedno je sigurno: to nije novac
niti bilo što tomu slično, a što se
danas promovira kao sreća. Male
stvari koje svatko od nas ima čine
nas sretnima. Prijatelji, obitelj, vjera,
zdravlje, sunčan dan... Ako smo
skromni i ponizni ove stvari će nas
toliko ispunjavati da nam neće trebati
ništa osim toga. Svakako da je lijepo
imati lagodan život, ali bez ovih
stvari ne možemo niti zamisliti što je
sreća. Rekao bih sreća je u dijeljenju
i ljubavi među bližnjima.
Što tebe čini sretnim?
Jasminka Tabaković 6. r OŠ
- Kao što sam rekao; oku male
stvari, ali srcu neizmjerno velike.
Kako ti je bilo s nama na moru?
- Na Supetru mi je uvijek lijepo i
jedva čekam doći ponovno.
Imaš li savjet kako da i mi
uspijemo?
- Treba samo slijediti svoj put i
ne obazirati se na okolinu. Nikada ne
odustati od svoje sreće jer naposljetku
sami za sebe odgovaramo. Dakako da
uspjeti ne znači drugima kvariti sreću
kako bi došli do svoga cilja.
Je li bilo teško doći do svog cilja?
Antonija Karaulac 3. r SŠ
- Nije teško ništa u životu ako
imate dobar motiv.
Čemu se voliš smijati i koje igrice
voliš?
Franc Jelača 2. r SŠ
- Volim pročitati dobar vic, našaliti
se s prijateljima ili pogledati neku
komediju.
Kada pogledaš u prošlost nedostaje
li ti vrijeme provedeno u Domu?
- Ne bih rekao da mi nedostaje.
Više ga se sjećam sa nekom sjetom
i često se sjetim svih ljudi koje sam
tamo susreo. Život ide dalje i treba
iskoristiti sve što pruža. Naravno
da neću nikad zaboraviti vrijeme
provedeno u Domu i kad god stignem
volim doći posjetiti odgajatelje na koje
sad više gledam kao na prijatelje i jako
mi je drago što smo ostali u kontaktu.
Koji je odgajatelj/ica imao najveći
utjecaj na tebe?
- Svaki odgajatelj me je naučio
nečem što sam ponio sa sobom kao što
nas roditelji pojedinačno uče različite
stvari. Zato ne mogu nikoga izdvojiti
i mislim da su odgajatelji u Domu
upravo zbog toga dobra ekipa J
3
U utorak, 28. veljače 2012. godine, obilježili smo Dan ustanove
i time proslavili 67. obljetnicu postojanja. Djeca su za goste, prijatelje,
pripremila prigodan program na početku kojega je naša draga
ravnateljica, Vesna Kovač, pozdravila sve prisutne i zaželjela toplu
dobrodošlicu na proslavu našega rođendana.
Program je započeo s izvedbom predstave „Mali princ“ prema
autoru Antoine de Saint Exupery. Tako su nas djeca provela čudnim
svijetom, putovanjem od planeta do planeta s malim princem koji je
tražio ovcu za svoju ružu. Program su uveličali i učenici Ekonomske
i trgovačke škole Ivana Domca iz Vinkovaca koji su se predstavili
recitacijom i izvedbom pjesme Ai Se Eu Te Pego koja je obradovala
mališane. Sve prisutne oduševila je i modna revija djece koja su
nosila novu kolekciju s’ Olivera, a koja je osmišljena u organizaciji s
Udrugom manekena Loreena iz Vinkovaca. Na kraju programa
predstavljen je i 15. broj časopisa „Leptir“ kojeg je prezentirala
njegova urednica Helena Voda. Časopis su pisali naši vrijedni
mali novinari i članovi literarne grupe te u njemu prikazali sve
ono što smo radili i što se događalo u našem Domu u proteklih
godinu dana. Neke od radova imali smo priliku i čuti na kraju
priredbe od samih autora.
Uzvanici su mogli vidjeti i izložbu na kojoj su
predstavljeni radovi koji su tijekom godine nastali kroz razne
slobodne aktivnosti u Domu, a pod vrijednim rukama naše
djece. Ugodno druženje
nastavilo se na svečanom
domjenku nakon kojem
smo se svi zabavili uz
pjesmu i ples.
Matea Molnar
Dan ustanove
Kao i uvijek tako smo i ove godine proslavili još jedan
rođendan našeg Doma (67 po redu). Ovaj je rođendan bio među
boljima, a da su bili i tamburaši, bilo bi najbolje. Ali, dobro....bolje
išta, nego ništa! Program je bio super, po reakciji zainteresiranih
gostiju mislim da im se svidjelo. Ove godine nisam sudjelovala u
glumi, niti sam čitala svoj rad.
Imala sam još veću ulogu....BILA SAM VODITELJICA PROGRAMA.
Hvala svim gostima što su nam dali hrabrost za nastup i obradovali nas svojim dolaskom, druženjem
i što je najvažnije iskrenim osmjehom. Jedino mi je žao što moja razrednica i profesorica hrvatskog
nisu mogle doći jer su imale nastavu, no to mi je dalo razlog više da se potrudim i napredujem kako
bi me onda kad budu došle vidjele.
Josipa Zahatek
4
Pitanje glasi: kako sam provela Dan ustanove? Odgovorit ću
pod jednim uvjetom. A to je: da se dobro opustite uz moju priču koja
počinje ovako: Bilo je to u jutro oko 11h. Digla sam se da se obučem
jer nisam mogla čekati više ni minutu. Pomogla sam bratu, kao i on
meni u onoj žurbi. Kad smo svi bili spremni, predstava je počela.
Bilo je puno toga u predstavi, ali ono što se svima najviše svidjelo
nešto je potpuno novo: modna revija manekena koje smo izabrali
pomoću modne «agencije» Lorena. Nakon predstave svi su me
hvalili, ali nisam samo ja bila manekenka, bilo ih je malo više. A to su
( Ana G.,Veronika G., Marija G., Matea Ž i Ilija N.).. Da samo znate
samo kako smo se lijepo proveli, žao mi je što je prošlo, ali bit će i
nagodinu. Jeeeee.
Veronika Godu 5.r. OŠ
Bio je utorak i Dan ustanove i ja
sam glumila i recitirala. Bilo je
super, malo je bilo problematično
s recitacijom, na sreću svi su
pljeskali i sve je dobro prošlo.
Ana Brdar 4.r. OŠ
Dan ustanove je
rođendan našeg Doma. Taj dan
budemo svi veseli. Prvo smo
gledali predstavu, a poslije
smo plesali i pjevali. Bilo mi je
super.
Davor Cikač 7.r.OŠ
Bilo mi je dobro za Dan ustanove. Najviše mi se svidjela modna
revija i Mali princ. Puno sam plesala i bilo mi je dobro kad smo
pjevali.
Valentina Molnar 2.r. OŠ
Dan ustanove se održao 08.02.2012.godine. Došlo je puno
gostiju, priredili smo predstavu i vidjeli manekenke. Kad je sve
završilo, otišli smo na ručak. U teta Goginom prostoru jeli su odrasli,
a u blagovaonici djeca. Kada smo jeli, ravnateljica je rekla da siđemo
dolje, ako želimo plesati. Zatim smo slušali pjesme koje volimo. Kad
su gosti otišli, pomogli smo odnijeti suđe. Bilo je super i lijepo smo
se zabavili.
Mateja Perković 8.r.OŠ
Ah, Dan ustanove. Bez komentara kao i uvijek. Bilo je super
od programa sve do kraja. Program je bio dobar, a voditeljica mi je za
pohvalu. Ma neka je tako svake godine i nek se slavi.
Ivana Mazalović 3.r. SŠ
Dan ustanove
Ne znam, nemam riječi kojom bih mogla opisati naš Dan
ustanove.
Jednostavno je bilo savršeno. Ujutro je bilo sve užurbano:
spremanje, šminkanje, oblačenje, pala je i pokoja suza, ali sve se
to zaboravilo kada je naša Josipa naglasila na pozornici da počinje
predstava, modna revija i još mnogo toga. Najviše mi se svidjela
naša modna revija koju su djeca savršeno izvela. Super mi je što
smo mogli pokazati nešto novo. Nakon toliko toga napokon je došla
klapa i ples te pjevanje. Neki od nas su i malo zaplakali, na svu sreću
tu je bila naša Ljuba koja je naručila pjesmu samo za mene te me
razvedrila.
Hvala vam svima koji ste bili došli i nadam se da će te opet
doći.
Antonija Karaulac 3.r. SŠ
OBILJEŽEN
MEĐUNARODNI
DAN SOCIJALNOG
RADA
Naša ustanova i ove
godine, treći put zaredom,
priključila se obilježavanju
Međunarodnog dana socijalnog
rada (20.ožujka 2012. Ovaj
puta zamislili smo to na način
da zajedno s djelatnicima
Gradskog kazališta „Joza
Ivakić“ uprizorimo predstavu
„Postolar i vrag“ u prostorijama
Doma. Uz djecu korisnike
Doma, predstavu su gledala
djeca i stručni djelatnici iz svih
osnovnih škola u gradu, OŠ
J. Kozarac, OŠ I. G. Kovačić,
OŠ A .G. Matoš, OŠ V. Nazor,
OŠ I.Mažuranić i OŠ B. Kašić.
Pridružila su nam se i djeca
i djelatnice iz vrtića „Naša
radost“ Predškolskog centra
Vinkovci.
Predstavu je režirao
Ivan Čačić koji je velikodušno
ponudio svoju pomoć u
obilježavanju Dana otvorenih
vrata u ustanovi. Na isti dan
obilježava se Međunarodni
dan dječjeg kazališta na koji
se potiče djecu da pogledaju
jednu kazališnu predstavu što
je bila odlična podudarnost.
Veselimo se idućem susretu
sa našim prijateljima iz škola i
vrtića.
20.03.2012. bila je predstava
Postolar i vrag. Bilo je jako
smiješno zato što je vrag sjeo na
stolac koji je bio začaran i nije
mogao ustati.
Ivan Živocki 6.r. OŠ
Predstava je bila lijepa zato
što su cipele pričale. Meni je ta
predstava bila smiješna zato što
je vrag lupao čekićem po glavi.
Bilo je šest osnovnih škola i jedan
vrtić Radost. Meni je bila najbolje
predstava u životu i opet bi da
bude. Jedva čekam iduće godine.
Danijela Ferbežar 5.r.OŠ
EU PROJEKT “IZ DOMA NA SVOJE”
FROM FOSTER TO PROSPER!
“Iz doma na svoje” naziv je projekta Otvorene
medijske grupacije iz Zagreba koji se provodio tijekom
2012.g., uz potporu Ministarstva socijalne politike i
mladih. Projekt se odvijao kroz radionice organizirane u
Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu tijekom travnja i svibnja u
prostorijama Hrvatske obrtničke komore.
Na radionicama su sudjelovala djeca iz dječjih
domova, učenici završnih razreda srednje škole, stariji
od 17.godina. Prve održane radionice obuhvaćale su
praktične vježbe komunikacijskih vještina, kako se
uspješno prezentirati i razgovarati na intervjuu za posao,
te predavački dio kada su predstavnici Hrvatske obrtničke
komore, Hrvatske udruge poslodavaca te istaknuti obrtnici,
kroz vlastite primjere približili organizacijske, logističke
i druge radne posebnosti pojedinih obrta, pojedinosti
o otvaranju tvrtke, samozapošljavanju. Druga održana
radionica bila je na temu „Informativni program za
zapošljavanje“ gdje su se mladi susreli s potencijalnim
poslodavcima, što je bilo jako zanimljivo i korisno
mladima da vide kako izgleda stvarni intervju za posao.
Radionice je pohađalo čak pet naših korisnica, te su sve bile
zadovoljne novim znanjima i vještinama koje su usvojile,
ali i druženjem s djecom iz drugih ustanova i djelatnicima
Otvorene medijske grupacije.
Silvana Jurič, dipl.soc.radnica
SOCIJALNO PODUZETNIŠTVO
U okviru Globalnog tjedna poduzetništva
od 12. do 18. studenog 2012. godine učenici
Ekonomske i trgovačka škola Ivana Domca
Vinkovci pod mentorstvom profesorica Ike
Pejanović i Marije Konjovod proveli su projekt
Socijalno poduzetništvo u kojem su educirali tri
maturantice našeg Doma za pokretanje vlastitog
biznisa. U dvije radionice djevojke su učile vještine
osmišljavanja poduzetničkih ideja i registriranja
poduzetničkog pothvata.
Javnom akcijom učenika i djevojaka
u Gradskom parku prikupljeno je 1.028,70 kn,
sredstva dovoljna za pokriće troškova osnivanja
jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću
i za temeljni kapital koja su donirana našim
djevojkama za pokretanje njihove vlastite
poduzetničke djelatnosti.
Hvala učenicima i profesoricama
Ekonomske škole na silnom trudu i energiji koju
su uložili u ovaj vrijedan projekt poticanja mladih
na njihovom putu osamostaljivanja. Djevojke su
osnažene znanjem i financijskim sredstvima za
buduće poduzetništvo u čemu im želimo puno sreće
i uspjeha.
Vesna Kovač, ravnateljica
6
GRUPE PODRŠKE
UDOMITELJIMA U DJEČJEM
DOMU SV. ANA
Potaknuti projektom transformacije dječjih
domova i uvođenjem novih usluga u socijalnoj
skrbi, u siječnju 2013.g. u našoj ustanovi, krenule
su s radom dvije grupe podrške udomiteljima
djece bez adekvatne roditeljske skrbi. Spremno
i s entuzijazmom odazvalo se 19 udomiteljskih
obitelji, tj. samo jedna obitelj zbog zdravstvenih
poteškoća nije uključena u rad. S radom grupe
upoznate su kolegice iz Tima za udomiteljstvo,
Centra za socijalnu skrb Vinkovci, koje su nam
velikodušno pomogle u sastavljanju grupa. Cilj
rada grupne podrške jest osiguravanje podrške
udomiteljima te učenje o roditeljstvu i odgojnim
vještinama i postupcima. Sastanci se održavaju
jedanput mjesečno u prostorijama Doma, a
voditeljica je socijalna radnica ustanove Silvana
Jurič.
Silvana Jurič, dipl.soc.radnica
EDUKATIVNE RADIONICE U DOMU
U programu grupnog rada medicinske sestre i socijalne
radnice u prošloj kalendarskoj 2012.g. održane su tri edukativne
radionice za korisnike ustanove na teme : „Obilježja puberteta
kod djece i mladih“, „Štetnosti konzumiranja droge i alkohola“
i „Pravilnom prehranom i redovitim kretanjem do zdravlja“ .
Predavanje dr.Indire Vukčević, spec.ginekolog OB Vinkovci
na temu „Obilježja puberteta kod djece i mladih“ održalo se u
svibnju 2012.g. u prostorijama Doma, a sudjelovali su učenici
sedmih i osmih razreda osnovne škole, te učenici srednjih škola.
Posjeti i predavanja doktorice Indire našoj ustanovi traju
već godinama tako da je komunikacija o pitanjima vezanim
uz emocionalne, psihičke, tjelesne promjene u pubertetu bila
otvorena i aktivna.
Predavanje „Štetnosti konzumiranja droge i alkohola“
u prostorijama Doma, u svibnju, održala je Iva Krešić, prof.
psihologije, zaposlena u Predškolskom centru Vinkovci, te je
stručna suradnica Centra za ovisnosti Vukovarsko- srijemske
županije. Na vrlo zanimljiv način prezentirala je svoju
interaktivnu radionicu u Power Pointu, govoreći o problemima
ovisnosti teoretski, ali i potkrjepljivala je primjerima iz rada u
Centru za ovisnosti.
U radionicu „Pravilnom prehranom i redovitim
kretanjem do zdravlja“ Anđelke Faletar i Silvane Jurič, bila su
uključena sva djeca u ustanovi. Održala se u studenom 2012.g.
na način da su djeca kroz Power Point prezentaciju teorijski se
upoznata sa načelima zdrave prehrane i potrebe za kretanjem,
a u praktičnom djelu radionice i sami smo konzumirali zdrave
namirnice, svježe voće i povrće, pripremljen i dekoriran na
zanimljiv način djeci. Zbog toga djeca su probala i namirnice
koje inače izbjegavaju na jelovniku, poput svježeg kelja,
poriluka, blitve, itd.
Anđelka Faletar, med. sestra i Silvana Jurič, dipl.soc.radnica
ŠEST GODINA ZAJEDNO
U ljeto 2006. godine u naš Dom došlo
je četvero slatke dječice. Ana, Marija,Veronika i
Mihael Godu. Bili su uplašeni i iznenađeni dolaskom
među znatiželjnu djecu, koja su željela u tim
trenucima biti uz njih. Stisnuli su se jedno uz drugo
tješeći se međusobno. Posebnu pažnju poklanjala
je Veronika malom braci Mihaelu, koji je tada imao
nepune 3 godine. Ona ga je hranila i nagovarala na
jelo, što nam je posebno ostalo u sjećanju. Nakon
nekoliko dana smo svi krenuli na more, a njima
je to bilo prvi puta uopće da vide more. Uživali su
igrajući se u moru, osobito Veronika i Mihael. Po
povratku u Vinkovce, Ana se upisana u drugi razred,
Marija u prvi, a Veronika i Mihael u vrtić. Bili su to
ponovno prilagodbe i promjene što su oni odlično
podnijeli. Krenula je i njihova karijera u Domu. Svi
događaji i značajni datumi, koji se obilježavaju
u Domu uveličani su njihovim sudjelovanjem u
programu. Svako od njih imao je svoje talente,
koje smo nastojali otkriti i razvijati. Ana je brižna
za sve njih, ali voli i slikati, Marija obožava pse, ali
i dobru šminku, Veronika voli gimnastiku i pjevanje,
a Mihael, to je mali Maradona. On obožava
nogomet i želi postati slavan. Sve to smo nastojali
tijekom godina razvijati kroz uključivanje u razne
aktivnosti kako u Domu tako i u gradu. Odrastanje
je kompliciran proces kod svakog djeteta, tako
je bilo i kod njih, ali nosili smo se zajedno s tim
teškoćama. Preboljeli smo većinu dječjih bolesti,
promijenili mliječne zubiće,osvješćivali promjene
odrastanja na tijelu, borili smo se s osjećajima
prema prvim simpatijama. Putovali smo puno
zajedno,radovali se, plakali, smijali se, ljutili se i
mirili, po potrebi i spavali zajedno. Prava životna
misija. Pomagali smo im pravilno postaviti
kamenčiće
u
mozaiku,
ne
onom iz priče,
nego u pravom
mozaiku
koji
je složen u
dvorištu našeg
odmarališta
u Supetru na
Braču. Slagali
su kamenčiće
uz umjetnike,
s kojima su
se družili kroz puno likovnih radionica. U mnogim
reportažama o životu u Domu vidjela su se njihova
umiljata lica. Najljepši nastup bio je na HTV- u u
emisiji „Misija zajedno“, gdje je Veronika bila prava
zvijezda, pjevajući uz Krunoslava Kiću Slabinca.
I tako prošlo je 6 godina, koje je teško opisati u
kratkim crticama, zato moram završiti. Došlo je
vrijeme za neke promjene, i dogodile su se. Stručni
tim je dugo analizirao tražeći najbolje rješenje
za njih. Odluka je bila, Premještaj u SOS – selo
Ladimirevci. Otišli su! Velika praznina u našim
prostorima. Nema Ane ni TV serija, Marije da se
satima igra s Lunom, veselog cvrkuta Veronikinog
glasa i Mihaelovih pametnih pitanja i maženja.
Osjeti se praznina, no najveća je u mom srcu.
Odgajateljica Milka Hrgovčić
Sajam zdravlja
Tradicionalno svake godine naš Dom sudjeluje
na Sajmu zdravlja. Tako smo i ove godine zauzeli svoje
staro mjesto i prezentirali se kroz razne uratke načinjene našim malim vrijednim rukama i maštom. Sve je
bilo u veselom proljetnom duhu, šarenih boja i cvjetnih
uzoraka. Nizali su se šareni broševi, vrpce za kosu,
cvijeće od krep papira, privjesci, prstenje od neobičnog
kamenja kojeg su djeca skupljala dok su bila na odmoru
u Njemačkoj, boce koje smo oslikavali raznim motivima,
jastučići u obliku cvijeća i s cvjetnim uzorcima te mnogi
drugi lijepi ukrasi. Djeca su vrlo rado sudjelovala kako
u izradi svih tih ukrasa tako i u njihovoj prodaji. Cijene
su bile vrlo simbolične tako da su posjetioci Sajma, ali
i mnogi naši dragi prijatelji izdvojili za nas i rado nešto
kupili. Nadamo se da će ih svaka kupljena sitnica sjetiti
na nas. Naš trud na Sajmu zdravlja ocijenjen je osvojenim 1. mjestom u kategoriji odgojno obrazovnih ustanova čime smo vrlo ponosni.
Drvena kućica i boks za psa Lunu
U petak, 1. lipnja, naš Dom posjetila su neka
nova, ali nasmijana lica. Naime, sve je krenulo humanitarnom akcijom studenata 3. godine Ekonomskog fakulteta u Osijeku koji su na kolegiju Vođenje i ekonomski
razvitak dobili od svoje profesorice zadatak pronaći neku
zajednicu, analizirati njihovu strukturu, uočiti kakve probleme imaju te ih pokušati riješiti. I tako su studenti za ovaj
projekt izabrali upravo nas, Dječji dom Sv. Ana. Željeli su
napraviti nešto lijepo za djecu i obradovati nas. Iznenadili
su nas predivnom kućicom i novim boksom za našeg psa
Lunu, ali i s nešto odjeće i igračaka. Studenti su pronašli
sponzore koji su pomogli u nabavci svih potrebnih materijala te su krenuli s poslom. Tako je započela radionica, ali i
upoznavanje i druženje s našom djecom koja su studente
obradovala glumom i pjesmom. Uz vrijedne ruke studenata, ali i naše djece te veselu i raspjevanu atmosferu nije
bilo teško raditi. Po
završetku boksa djeca
su bila presretna kao
i razigrani psić koji je
uselio u novu kućicu.
Članovi ovog vrijednog tima su: Nikola
Drmić, Stjepan Dujmić, Diana Spajić,
Ksenija Sićenica,
Ivana Bašek i Elizabeta Kresić. Pomoć u
igradnji kućice i boksa
pružile su vinkovačke
tvrtke: Vinkoprom,
Grad-Eksport, Harmonija, Deco stil,
Bonus, Šarafko i Lateran. Svima se od srca
zahvaljujemo.
7
Mi na radiju
Dana 02.03., dio dramske i
literarne ekipe skupio se i na poziv
radio-postaje Vinkovci krenuo u novi
zadatak. Bila bi laž kad bih rekla da
nas nije bilo nimalo strah. Trebali
ste vidjeti naša lica kad smo stupili
u prostoriju za snimanje i vidjeli sve
one bjesne instrumente s kojima se ti
ljudi svakodnevno «bore» i dobivaju
svaku bitku. No, to nije bilo ništa u
usporedbi sa stolom na kojemu se
nalazilo nekoliko ogromnih mikrofona
i crveno svijetlo na njegovoj sredini.
Kad ono, svijetlo se u međuvremenu
upalilo i emisija je počela. Zapravo,
uopće nije bilo tako strašno i sve je
prošlo u najboljem redu. Možda je to
zbog naše genijalnosti, ali sigurna
sam da su i pjesme u pauzama, koje
smo odabrali, odigrali veliku ulogu
u smirivanju naše treme. Ubrzo je
sve završilo te smo nakon kratkog
photo-sessiona, sa radio-ekipom
zadovoljno otišli kući, znajući kako
ovaj dana neće biti lako zaboraviti
Ana Marija Veselčić 4.r. SŠ
SAMOSTALNA I
SLOBODNA!
Kada sam saznala da ću u
stambenu, laknulo mi je. Napokon
sam se maknula od gužve i strke
u Domu. U naša četiri zida je ipak
ljepše. Ljuba, Vesela, Marija i ja
se slažemo kao nokat i prst. Ne
bi mogla poželjeti bolje društvo.
Pečenje palačinki i muljanje sa
šlagom, te razgovori do kasnih
sati..To je ono što u Domu nismo
mogle. Ljuba nas uvijek nasmijava
svojim izjavama, drugi dan se
sjetimo i svemu tome se smijemo.
Jednog dana ćemo se rastati, ali
uvijek će mi ostati tu negdje u
srcu.
Tena Matić 4.r. SŠ
8
Bili smo na radiju ja i moja teta Goga, mi smo
izabrali pjesmu Trebam te Maria. Ja sam govorio o
literarnoj i dramskoj sekciji. Bilo mi je dobro.
Ilija Nedić 4.r.
RADIO VINKOVCI
Nekoliko dana poslije Dana ustanove dobili smo poziv da
sudjelujemo u radijskoj emisiji na Vinkovačkom radiju. Predstavnici
literarne sekcije pričali su o Leptiru, a glumci su pričali o Malom
princu. Svima nama je to prvo takvo iskustvo, bili smo jako
uzbuđeni oko toga, nismo znali što nas čeka. Bili smo spontani
i riječi su samo navirale. Naravno fotkali smo se, ta fotografija
će nas uvijek podsjećati na taj dan. Ilija, AnaMarija, i ja smo se
super proveli. Imali smo i gratis glazbenu želju koju smo slušali u
pauzama. Voditelj je bio simpatičan i sve je super prošlo. Nadamo
se ponovnom pozivu.
Tena Matić 4.r. SŠ
CAMBRIDGE NA MOM STOLU
Položivši Cambridge FCE exam, trebala bih postati
svjesna onoga što sam postigla. Možda i nisam, iako mi svaki
pogled na diplomu ubrzavao puls. Naravno, sama nisam došla do
ovoga mjesta. Naime, ljudi koji su se brinuli o meni, velikim su
dijelom pridonijeli ovome. Zahvalna sam im na tome, znam koliko
su i oni ponosni na meni. Vjerojatno će više ovakvih diploma
završiti na mom stolu, ali činjenica da sam za ovo godinama radila
uz pomoć dragih ljudi čini upravo nju osebujnom i istovremeno
najljepšom.
A.M.Veselčić 4.r. SŠ
IZLET NA SOPOT
Povodom Svjetskog
dana zaštite voda 22.03.2012
teta Marija i teta Marina vodile
su našu grupu u prirodu na
Sopot. Kada smo došli, prvo
smo napisali zadaću. Došao
je jarac i svi smo se uplašili,
a teta Marina je mislila da će
skočit. Vidjeli smo još male
svinje i magarca. Kada smo
pisali zadaću, mi smo ga tjerali,
a čovjek iz gostione se smijao.
Krenuli smo kući, ali ja sam
bio spor i teta Marija je rekla da
odem na most. Nismo vidjeli
dosadnog jarca, ali bio je tu mali
pas koji je imao frčkavu dlaku.
Pomislio da je to malo janje, ali
nije..bio je to običan pas i tako
smo došli u Dom.
Uskrs
Uz obitelj blagdan pravi, kada se hrana i uskršnja svijeća na stol stavi.
No prije svega zahvaljujemo se Isusu za život novi, da nam Uskrs bude bolji.
Mnogi ne znaju što Uskrs znači i ne znaju da to novi život zrači.
Nekima je za Uskrs samo do jela i pića i jedu kao neljudska bića.
No zato sam ja po starom običaju bunar kitila i svoju košaricu jajima sitila.
Dobila sam bijelo jaje, koje tada posebnu toplinu daje.
I na kraju sam ručala s mamom i čika Draganom,
I lijepo smo se proveselili s blagdanom.
Manuela Glogoški 1.r. SŠ
USKRŠNJI PRAZNICI
USKRS
Ja sam za Uskrs bila
kod kuće, pomagala sam
mami oko šaranja jaja i ručka.
Od zeca sam dobila majicu
i hlače, poslije sam igrala
sa sestrama odbojke, zatim
nas je mama zvala na ručak.
Ručali smo i onda smo jeli
kolače i tortu, kucala sam se
sa sestrama i dobila sam paket
u školi. Čestitala sam svima
Uskrs.
Za Uskrs sam se igrao
s prijateljima, pričao o Uskrsu.
Kada sam se ujutro probudio
vidio sam velike poklone od
zeke i dobio sam pismo, a u
pismu je pisalo: “Budi dobar
i slušaj mamu i tatu, i ako
sljedeće godine budeš dobar
dobit ćeš jedan veći poklon.”
Kad je došla nedjelja, sestra i ja
smo morali ići u Dom i odmah
smo počeli plakati. Onda je tata
rekao: “Nemojte plakati idete
sutra i budite dobri. Sutra nas
je tata priredio u pola sedam i
opet smo plakali do Doma. I to
je to, u Domu su me dočekali
Mihael Godu i Mihael Dasović.
Ivan Perković 5.r. OŠ
Ilija Nedić 4.r. OŠ
IZLET U OSIJEK
Bio je to jedan lijep
zimski dan. Išli smo u Osijek,
gledali smo predstavu Družba
Djeda Abeceda. Predstava je
malo zbunjujuća jer je jedan
dječak zaželio da se raspršti
abeceda. Na kraju su se slova
vratila u normalu i tako je sretna
priča završila.
Ilija Nedić 4.r. OŠ
ŽUPANJA
Išli smo sa grupom
na izlet u Županju. Tamo nam
je bilo jako lijepo. Svašta smo
vidjeli, tek kada smo došli
vidjeli smo jako puno djece.
Zatim smo prošetali, a poslije
toga smo išli gore crtati, lijepiti
itd. Teta Milka i ostale tete
su nam pomagale. Bilo nam
je jako dobro, puno smo se
družili. Djeca tamo imaju veliko
dvorište gdje smo se igrali s
drugom djecom. Mi smo bili u
posjetu kod njih. Kasnije nam
je došla neka teta pokazivati
mnoge stvari koje je ona
napravila. Poslije smo izašli van
i igrali se. Dečki su igrali stolni
nogomet, a mi smo ih gledali.
Matea Molnar 4.b. OŠ
Dragana Dula 1.r. SŠ
Uskrs je najveći kršćanski blagdan, važan za sve nas. O
Uskrsu ima puno toga, ali ja ću ukratko...Za Uskrs treba puno toga:
obojiti jaja, napraviti kolače, torte, posvetiti hranu, otići na misu,
ispovijedati se i drugo. Ja sam to napravila, ali sam i pomogla. Veliki
blagdan Uskrs provela sam s dobrim ljudima koji su se trudili da sve
prođe u najboljem redu. Iako nisam bila s mamom, tatom, bakom
ili djedom bilo mi je bolje nego što drugi misle. Provela sam ga s
bratom, sestrama i drugim mojim prijateljima. Bio je to najbolji
Uskrs kojeg ću se uvijek sjećati.
Ana Godu 8.r. OŠ
9
IZLET U GOSPIĆ
Dana 07.10.2012 rano ujutro u pet sati svi smo bili budni zbog
odlaska na izlet u Gospić i Plitvička jezera. Poneki od nas su kukali, ali
sve u svemu kad se sve zbroji bilo je jako lijepo i interesantno. U nedjelju
smo išli u Smiljane te smo poslušali i vidjeli ponešto zanimljivo o Nikoli
Tesli. Nakon toga smo otišli u Gospić u hotel Ana. Hotel je bio više
od očekivanog, pogotovo jer sam u sobi bila s najboljom prijateljicom
Jelenom. Taj izlet nikada neću zaboraviti zbog dvije stvari. Prvo, idemo
Jelena i ja gradom i sretnemo dvije žene srednjih godina i zamolimo ih
da nam kažu gdje se nalazi centar te neki caffe bar za mlade. One su nas
uputile u centar, ali taj caffe bar sigurno nije bio za mlade. Ljudi su tamo
imali sigurno preko 40 godina. Naravno moja Jelena i ja smo se snašle
i otišle na primjereno mjesto. Drugo, zaboravila sam putnu torbu skupa
s Jelenom u hotelu. Kada smo došli na Plitvice pitala sam našu dragu
ravnateljicu kad se vraćamo u hotel na ručak?! Da bi ona mene pitala:
kakav hotel? Tamo se ne vraćamo. Mislim da sam u tom trenutku dobila
rogove. Kako sam samo mogla biti toliko luda da bi ostavila stvari u
hotelu. Ali nema veze, svima se tako nešto dogodi barem jedanput. Znam
samo da je to bio najbolji izlet i da ga nikada neću zaboraviti.
Antonija Karaulac 3.r.SŠ
U Gospić sam išla prvi
put i jako sam rano ustala. Prvo
smo došli u hotel koji se zvao
Ana. Hotel se zvao kao naš dom
Sv.Ana Vinkovci. Gospić je jako
lijep grad. Bili smo u špilji,
jako je bilo hladno. Vidjeli smo
i vjenčanje. Meni se to jako
svidjelo.
Ankica Dula 8.r. OŠ
Tamo mi je bilo lijepo zato
što smo išli u špilju. U sobi sam bila
s Anom Brdar, Ivanom, Barbarom,
Jasminkom i Danijelom. Išli smo
na Plitvička jezera gdje sam vidjela
slapove. Bili smo u kući Nikole
Tesle koji je izumio struju. Opet bih
voljela ići tamo.
Danijela Ferbežar 5.r. OŠ
Na izletu mi je bilo lijepo.
Ustali smo jako rano da stignemo
sve vidjeti. Bili smo u jako velikoj
špilji koja je imala bodlje gore i
dolje, to mi se jako svidjelo. Išli smo
u grad Gospić. Spavali smo u hotelu
Ana, išli smo na Plitvička jezera
gdje smo ručali. Išli smo na radno
mjesto Nikole Tesle koji je izmislio
struju. I ja bih volio po nečemu biti
poznat.
Davor Cikač 7.r. OŠ
OD TESLE PREKO GOSPIĆA DO PLITVICA I NATRAG
Kao i inače, nestrpljivo smo dočekali i ovaj dvodnevni izlet. Nadali smo se toplom vremenu, iako smo znali
da tamo kamo idemo, sunce ne sija punom parom. Dakle, naše prvo odredište bili su Smiljani; selo pokraj Gospića,
gdje smo posjetili rodnu kuću i muzej Nikole Tesle. Fascinirani demonstracijom rada generatora i ponekih osnovnih
prirodnih znanosti i uspavani desetominutnim filmom o Teslinoj genijalnosti, koja je graničila s ludošću, krenuli smo
prema Gračacu, gdje smo posjetili Cerovačke špilje. Nije nam smetala hladnoća u špiljama, koliko smo se toplo nadali
kako jedan od onih stalagnita neće završiti na našim glavama. Naravno, vidjeti sav umjetnički rad njezine ekscelencije
vode bilo je neponovljivo iskustvo. Nakon kratke vožnje, stigli smo napokon do Gospića, gdje smo osvježili nosnice
svježim zrakom i napunili baterije u mjesnom hotelu «Ana». Valja napomenuti da drugi dan po svojoj dinamičnosti
nikako nije kaskao za prethodnim, jer smo posjetili «NP Plitvička jezera» i ostali očarani raznolikom florom i faunom
toga prostora. Slapovi, vožnja brodom, duge šetnje, usputni šaljivi razgovori i naprosto proživljavanje veličanstvenih
trenutaka bili su važan suputnik pri našem posjetu. Nakon prilično obilnog doručka, bilo je vrijeme da se zavalimo
u autobusna sjedala i čekamo kad ćemo kroz prozor ugledati tablu s natpisom «Dobrodošli u Vinkovce». I dok smo
zborno i srčano odbrojavali posljednje sekunde, bila sam sigurna kako je nekoliko nas pomislilo da će svakako biti još
izleta. Dakako, nijedan kao ovaj. Napose, sa sobom smo u džepu ponijeli sjećanje na Eden Hrvatske i spoznaje o tome
kako je nedaleko od nas živio genije, koji je osvijetlio suvremeno doba.
Ana Marija Veselčić 4.r. SŠ
10
NAŠA PUTOVANJA - IZLETI
VERONA I FIERACAVALLI
Naše pripreme za put u Veronu i sajam konja Fieracovalli
započele su još sredinom rujna. Bilo je tu mnogo posla, profesori su
se bavili organizacijom prijevoza, brojem učenika i silnim novcima. Dok
je nama najveća briga bila koliko ponijeti odjeće, hrane i džeparca.
Napokon je stigao i taj dan 9.rujna.. U 22:00 h skupili smo se ispred škole
i nestrpljivo, puni iščekivanja čekali bus, vodile su nas dvije profesorice,
moja razrednica Gordana Katarina i Antonija Majić. Kratko smo stali u
Osijeku pokupiti grupu učenika koji su s nama putovali i nastavili put
za Veronu. Atmosfera u busu bila je odlična, polako smo se upoznavali
i sklapali nova prijateljstva. Nakon 13:00h putovanja stigli smo u stari
dio grada Verone u kojem se održavao sajam. Sajam je bio ogroman,
13 velikih hala, puno konja i u svakoj hali mogli smo vidjeti što se sve
s konjima može raditi, vidjeli smo opremu i hranu za konju, njihovo
timarenje i hranjenje čak i ples konja. Naravno bilo je mnogo radionica
za djecu, mnogo zabave pa čak i nekih političkih kutaka. Jako puno toga
se lijepog, zabavnog i poučnoga moglo vidjeti.
Nakon sajma otišli smo u novi dio grada. Obišli smo kuću
Shakespearove Julije i vidjeli njezin čuveni balkon s kojeg je gledala
Romea. Zatim smo šetali gradom i napravili malu pauzu koju smo
iskoristili za shopping, primijetili smo kako su sve trgovine jako markirane,
također smo primijetili kako su ljudi jako ljubazni i prijateljski raspoloženi,
a grad je mirisao. Smeća nigdje nije bilo, žvakaće i papiriće na podu
niste mogli naći! Nakon toga smjestili smo se u hotel, no noć je za nas
većinu bila neprespavana. Ujutro smo krenuli nazad i u povratku smo
stali u Padovu i obišli crkvu Sv.Antuna Padovankog. Cijeli put je bilo
veselo, pjevalo se pa čak i plesalo. Kartalo se, igralo razne društvene
igre. Oko ponoći smo stigli u Vinkovce. Umor me savladao da sam jedva
gledala. Spavala sam kratko jer je dolazak u školu ujutro bio obavezan.
Jedva čekam novu « naučnu» ekskurziju.
Martina Živanović 2.r. SŠ
Izlet Dječjeg vijeća u Slavonski Brod
25.travnja 2012.
Već tradicionalno, četvrti put, 25.travnja 2012.g. osam
članova i predstavnika Dječjeg vijeća krenuli su na izlet u Slavonski Brod u pratnji medicinske sestre Anđelke, vozača Kreše i socijalne radnice Silvane.
Prema unaprijed dogovorenom planu puta obišli smo Dječji dom Slavonski Brod gdje su nas lijepo ugostili ravnateljica i djelatnice te smo se podružili sa djecom. Jako je bilo dobro. Bila su
Potom nas je dočekao pater Sebastian iz Fra- čika Krešo, teta Silvana, teta
njevačkog samostana i pričao nam o povijesti Anđelka i mi djeca. Bio je
samostana, pokazao knjižnicu u kojoj se čusretan dan i bilo je lijepo.
vaju knjige iz čak 15-tog stoljeća te pokazao
predivan vrt u središtu samostana. Zatim smo Vedrana Ferbežar 3.r. OŠ
obišli Galeriju Ružić sa djelima kipara Branka
Ružića i drugih autora suvremene umjetnosti, koja se nalazi na Brodskoj Tvrđavi. Predahnuli smo na ručku u restoranu Jelen – i naravno razgledali farmu
jelena. Prošetali smo i Brodskim korzom, posjetili Spomen dom Dragutina Tadijanovića. Spomen dom po svom idejnom rješenju pokušava dočarati ambijentalne
vrijednosti svake sobe iz pjesnikova zagrebačkog stana u Gajevoj ulici. Sobe su
uređene zanimljivim elementima autentičnog namještaja, memorabilijama, bogatim arhivom, rukopisima, skulpturama, fotografijama, pismima, velikim brojem
knjiga i umjetnina, koji posreduju na taj način između nas i vremena u kojem
je pjesnik živio. Potom smo se uputila u galeriju Ivane Brlić Mažuranić, jedne
od najznačajnijih spisateljica za djecu koja je utjelovila likove poput Kosjenke i
Regoča, Stribora, Jaglenca, Rutvice, Palunka, Vjesta, Potjeha, Malika Tintilinića,
Svarožića i Bjesomara. Nakon obilaska odmorili smo se uz sokove i nastavili put
prema Vinkovcima.
Veselimo se idućem izletu!
11
Dramska sekcija
Dramska skupina radi „punom parom“ već od
početka godine. U njoj kako djeca tako i mi voditelji
ulažemo puno marljivosti, strpljivosti i truda kako bi nas i
najmanja ideja povezala u jednu cjelinu tj. glumu a poslije
toga dovela na pozornicu gdje djeca glume kao za Oskara!
Publika taj timski rad i njihov trud prepoznaje i nagradi
ih toplim i gromoglasnim pljeskom. Ova vesela družina
tijekom prošle godine zabilježila je par uspješnih nastupa
pod vodstvom odgajateljice Tadeje Barun, zahvaljujem
kolegici za uložen trudi i rad. Posebno je svečano i veselo
bilo na našoj Božićnoj priredbi u kojoj su sudjelovali
gosti iz Poljoprivredno – šumarske i Strukovne škole s
voditeljicom gđicom Vlatkom Ivković, šećer na kraju smo
bili mi s igrokazom „Pisma Djeda Božićnjaka“ a glumci su
bili: Ana Marija Veselčić, Ilija Nedić, Ljubica Radić,Tena
Matić i Martina Živanović. Bravo glumci i puno sreće u
ovogodišnjim nastupima.
Voditeljica dramske skupine Nada Bilić Pajić
PRIREDBE U NAŠEM DOMU
Jučer su bili gostu u
Domu i bila mi je moja razrednica
Ivana Mlinarić. Bilo mi je lijepo.
Poslije toga je došao Djeda Mraz
i dobili smo poklone. Meni se
najviše svidjelo kad su pjevali i
svirali dečki iz Poljoprivredne i
Strukovne škole. To je sve.
Barbara Cikač 3.r. SŠ
Jučer je u Domu bila
priredba. Došli su tamburaši, bila
je to Srednja strukovna škola.
Super smo se zabavili. Zbor je
pjevao, najviše mi se svidjelo
kada su Ljuba, Martina i Ilija
glumili. Na kraju smo dobili
paketiće.
Dragana Dula 1.r. SŠ
Pjevali smo Bajagine
stvari s mojim prijateljima iz
škole, zatim su došli gosti, bilo
je pjesma i recitacija. Meni se
svidjela pjesma Nosa Nosa. Ta
mi se pjesma najviše svidjela,
poslije toga su bile ostale pjesme
i recitacije. Šećer na kraju bila
je predstava i pjevali smo s
ostalima. Onda je došao Djed
Mraz ili Djed Božičnjak. Meni je
svejedno jer smo dobili poklon,
zabavljali se sa odraslom djecom.
To je bio moj najbolji božićni
događaj i toga ću se uvijek
sjećati. Zahvalna sam svima
njima.
Ankica
Mihaela Krutaj 3.r. SŠ
12
Bontončić-bombončić
Svaki tjedan već godinu dana sastaje se grupa „Bontončić“,
najmlađa i najenergičnija grupa djece u Domu. Ideja koja nas je vodila
kad smo odlučili osnovati grupu bila je da se djeca sustavno uče kako
razgovarati s vršnjacima i odraslima te kako se prikladno ponašati u
različitim situacijama i okruženjima.
Ono što nazivamo pristojnim ponašanjem vanjski je izraz
unutarnjeg poštovanja prema ljudima s kojima živimo i način je
kojim postajemo prihvaćeni članovi društva. Umjeti poštovati, između
ostalog, znači i poznavanje društvenih pravila, ljubazno i obzirno
ophođenje, sposobnost razumijevanja različitosti i osjećaja drugih….i
nije nimalo lak zadatak. Zato je najbolje početi što ranije, jer se ponašanja
naučena u ranom djetinjstvu najbolje i pamte.
Suprotno uvriježenom mišljenju kako je za djecu to naporan i
dosadan zadatak, ona na grupne sastanke dolaze s pozitivnim stavom,
surađuju, radoznali su i aktivni, vrijedno izvršavaju male zadatke, igraju
uloge, diskutiraju, pričaju priče, crtaju……... Sve frca od energije (možda
malo i previše). A za trud budu i nagrađeni- bombončićem.
A, što zapravo uče?
Četiri čarobne riječi: “molim”, “hvala”, “izvoli”, “oprosti”. Zatim,
kako ući u prostoriju, pozdraviti, kako se predstaviti, uključiti u razgovor,
čavrljati. Uče da nije pristojno komentirati tuđi tjelesni izgled, zvati druge
pogrdnim imenima i prostačiti. Uče o tome što su to nasilni postupci
i kakve posljedice imaju. Kako je vrijedno pomagati drugima, zahvaliti
na pomoći, te naročito pažljivo se odnositi prema slabijima od sebe.
Nadalje, zašto je važno izgledati uredno i čisto i voditi računa da ne
zagađujemo okolinu. I još mnogo toga što je djeci važno, a nije nužno
bonton.
Psihologinja Sandra Strunje-Prkić
Ilija i Ana
Rade
Ja dugo idem na Bontončić. Tamo
mi je dobro. Raduje me kad dobijem
bombončić.
Važno je da nešto naučiš. Učimo
brojke na satu. Ako je na 7 onda je
to sat. Ako te netko udari, trebaš mu
oprostit. Ako nešto pitaš neku tetu
kažeš „molim“. Ako ti reče“ne“ ,
moraš ići vani. Ako kucaš moraš reći
„dobar dan“. Ako idemo negdje u
šetnju, moramo se ponašati dobro. Ne
smije se tući, bacati, prema drugima
treba biti dobar. Ja sam nekad dobar.
Najdraže mi je „na sat“, crtati,
slušati pjesme, slagati Lego kocke.
Kod teta Sandre možeš sve, ali ne
dirati kompjuter.
Krešimir
Ovo mi je treći put da dolazim na
Bontončić. Sviđa mi se, volim dolaziti
zato što učimo.
Učimo pravila kulturnog ponašanja,
zato kada idemo negdje da nas neko
ne prevari , da znamo odgovoriti kad
nas netko nešto pita, pr. učiteljica.
Moj brat to ne uči pa će ga prevariti.
Đuro
Bio sam i prošle godine. Bilo mi je
dobro. Sviđa mi se. Na kraju bomboni.
Malo sam učio i ničega se ne sjećam.
Volim dolaziti da se družim s djecom.
Zvonimir
Idem već 500 godina na Bontončić.
Učili smo maske, tužan, sretan... Sviđa
mi se kad smo učili maske. Važno j,
da se pristojno i kulturno ponašamo.
Važno je znati na sat, da znamo kad
idemo u školu i kad nas netko pita
koliko je sati.
Marko
Sviđa mi se kad smo učili doba dana.
Navečer kažemo „dobro veče“, po
danu kažemo „dobar dan“. Ruke
moramo prati prije svakog obroka.
Željko
Na Bontončić dolazim od prošle
godine. Učimo o lijepom ponašanju,
higijeni, kako se ponašati prema
starijima, vršnjacima. To je važno da bi
znali biti pristojni, pametni, održavati
higijenu, predstaviti se, pozdraviti ako
naiđemo na nepoznatog. Prije nisam
znao 4 čarobne riječi, puno sam toga
naučio. Raduje me kad se sastajemo,
stalno pričamo, a ja to volim. Pričati
je super.
Davor Cikač
13
Neobičan dar!
Za Božić smo dobili stripove od jednog
čika Tomislava iz Zagreba. Ja volim čitati
stripove jer imaju puno slika. Hvala čika
Tomislavu na ovim lijepim darovima. Voljela
bih da nam dođete u Dom.
Nikolina Petrović 3.r.
Ako ste mislili da za Božić i
blagdanske dane bivamo darivani
samo slatkišima, igračkama,
ponekom knjigom, računalom i
slično, u pravu ste.
Svima HVALA OD SRCA koji ste
ŠKOLA PLIVANJA
Bio je to jedan dan prije
mora kad nam je ujedno završio
sat škole plivanja. Dok su nam
trajali sati škole plivanja bilo nam
je jako zabavno i lijepo. Trener
nam se zvao Zvonimir Pinter.
Školu plivanja su polagali: Matea,
Valentina, Ilija, Lidija, Andrijana
i ja. Počeli smo učiti plivati prvo
u plitkom bazenu, a tek onda
u dubokom. Moja prijateljica
Andrijana se bojala skočiti u
duboki bazen. Bio je to zadnji
dan, dobio je svatko od nas dvije
majice i kape za plivanje. Zahvalili
smo se treneru što nas je naučio
plivati, svima nam je bilo žao što
smo odlazili.
Ankica Dula 8.r.OŠ
Ja sam išao na bazene i tamo
sam naučio plivati. Naučio sam
brzo plivati. To mi je bilo lijepo.
Volim ići na bazene.
Sviđaju mi se stripovi Kapetan Miki i Mark, jer imaju puno
slika i riječi. Hvala gospodinu Tomislavu koji nam je to poslao čak iz
Zagreba, čitat ću ih kad budem imao vremena.
Luka Begović 3.r.
Rade Petrović 2. r.OŠ
Bio je to jedan dan prije mora.
Zahvaljujući ljudima sa bazena išli
smo na plivanje. Trener nam se
zvao Zvonimir Pinter, a iz Doma
su išli : Ankica, Matea, Lidija…
Išli smo svakog puta, bilo nam je
zabavno. Kada nam je bio zadnji
dan dobili smo dvije majice i kape
za plivanje.
Svi smo se zahvalili i bilo nam je
žao što smo odlazili.
Andrijana Živanović 8.r.OŠ
nas u ovoj godini darivali i u lijepom broju posjetili. No izdvojili bi jedan dar
koji je bio poseban.
Naime, gospodin Tomislav iz Zagreba darivao nas je lijepom
kolekcijom crtanih strip romana Miki i Mark, koji su nas starije posjetili
na mlađe dane kada smo ih i mi rado čitali. Djeca su se također obradovala,
jer priznat ćete lakše je čitati te romane, nego lektiru. Djeci su zabavni
i smiješni. Organizirali smo dan čitanja tih stripova i uredno ih kako smo
ih dobili vratili u veterinu (znat će g. Tomislav o čemu pišem).Ovim putem
zahvaljujemo se u ime djece i nas odraslih Vama gospodine Tomislave na
lijepom daru. Vjerojatno vam nije bilo lako se odvojiti od dragih romana koje
ste čuvali od djetinjstva. Nadamo se da će uz našu pomoć i naša djeca otkriti
ljepotu tih romana te jednoga dana znati darivati druge poput Vas.
Gordana Anđelić, odgajateljica
14
Nisam znao plivati kada sam
išao u školu plivanja. Naučio
sam plivati, sada sam napunio
deset godina i upisao sam se na
plivanje. Znam plivati, skakati na
glavu i sada neću biti bojažljiv i ići
ću s teta Gogom do mreže ( na
moru).
Ilija Nedić 4.r. OŠ
LIKOVNA RADIONICA DJEČJEG DOMA SV. ANA
Likovna radionica Dječjeg doma Sv. Ana djeluje od 1995. godine. Tri
puta godišnje okupljaju se umjetnici u Vinkovcima na jednodnevne radionice i
deset dana u kolovozu na Ljetne likovne radionice u Supetru kako bi u društvu
djece i za djecu stvarali djela koja poklanjaju Domu. U četrnaest godina
djelovanja u likovnoj radionici sudjelovalo je više od
sto umjetnika iz svih krajeva domovine i inozemstva, a
Domu je poklonjena vrijedna bogata zbirka umjetničkih
djela. Javnosti se nastala djela predstavljaju svake godine na
izložbama u galerijama u Vinkovcima i Supetru.
Umjetnici – osvjedočeni prijatelji naše djece,
kistom, bojom, olovkom, glinom, drvetom…poučavaju ih o
poimanju ljepote i dobra. Godinama su tkane neraskidive
veze prijateljstva i danas se svi osjećamo dobro i prihvaćeno.
Umjetnici su «krivi» ako posjetitelj dolazeći u najbrojniju
vinkovačku obitelj pomisli da je, zapravo došao u hol vrijedne
galerije.
RADIONICA JESENSKA ČAROLIJA
Rado smo se odazvali pozivu Crvenog križa Županja, da dođemo 7. studenog 2012. na likovnu radionicu
„Jesenska čarolija“ i druženje s korisnicima njihovog „Dnevnog boravka s osobama s mentalnim i intelektualnim
teškoćama“. Petero naše djece i ja smo bili zatečeni toplim
dočekom korisnika i voditelja. Nakon kratkog upoznavanja s
njihovim radom i pozdravom ravnateljice,krenuli smo u gornji
prostor zgrade gdje je bilo sve spremno za radionicu. Likovni
voditelji radionica su bili umjetnici gospođa Maričić i gospodin
Avramović. Dio je djece sudionika uz gđu. Maričić radilo slike
od suhog cvijeća, koje je ona vrijedno sakupljala tijekom godine
i sušila na poseban način. Drugi dio je slikao pastelnim i drugim
bojama uz gospodina Avramovića. Druženje se nastavilo nakon
završene radionice u dvorištu, gdje su nam domaćini pripremili
ručak. Uživali smo svi u jelu s roštilja! Veseli smijeh širio se pri
pozdravljanju na odlasku uz obećanje da ćemo se vidjeti opet!
Odgajateljica Milka Hrgovčić
Meni se sviđa Leptir zato što moj rad odleti u Leptir kao što je to
Ilija Nedić 4.b.OŠ
napravila moja “Plava ptica”.
Osvrt na Leptir
Martina Živanović 2.r.SŠ
Ove godine je naš Leptir proslavio petnaesti rođendan.
Iznenađena sam viđenim, sav taj trud koji su djeca uložila u
ove šarene stranice je za svaku pohvalu. Na njemu smo radili s
ljubavlju i to se vidi. Svako je slovo napisano s veseljem. Sviđa
mi se «Leptir» svake godine postaje sve ozbiljniji i ozbiljniji
časopis, trud se isplati.
Tena Matić 4.r. SS
Kad gledam Leptir, osjećam se neopisivo. Volim sve časopise i novine u kojima se nalaze
radovi djece svih uzrasta. Časopis Leptir jako je zanimljiv, jer djeca pokazuju svoje talente za pisanje
i crtanje. Kao prethodnih godina tako i ove godine djeca su se potrudila da napišu i nacrtaju što bolje
radove. Naši dragi urednici su se jako potrudili da što bolje naprave i urede naš časopis.
Neka časopis Leptir kako u narednim, kao i u prethodnim godinama, bude ovako šaren, zanimljiv i
lijepo uređen i sretan. Eto to je moj pogled na Leptir.
Jelena Kostić 3.r. SŠ
Rade
Moj komentar na Leptir je taj da
je jako dobar i lijep. Bio je u boji što
je lijepo. Imao je dosta stranica. Ima
lijepu naslovnicu. Dodatak mu je bio
naljepnica leptira. Sve u svemu bilo je
jako lijepo.
15
Gosti u Domu
Bili su gosti iz Medicinske škole. Najviše mi se svidjelo kada mi je teta dala mobitel
i kada sam recitirao.
Marko Stojanović 4 r. OŠ
Bila je srijeda. Teta Goga
nam je javila da nam stižu gosti
iz Zdravstvene i veterinarske
škole Andrije Štampara Vinkovci.
Razveselila sam se kada sam
čula da će nam recitirati pjesmicu.
Vodili smo ih kroz naše prostore.
Rekli su da su nam predivne
grupe. Počastili smo ih sokom
i grickalicama. Pljeskali su nam
stalno. Puno smo im recitirali.
Zahvalni smo im, ali morali su
otići. Hvala im puno za sve.
Prvo sam pisao zadaću
kod teta Goge kad sam čuo
ženske glasove. Odjednom je
puno djevojaka u pratnji profesora
stvorilo u Domu, one su nam
recitirale jednu recitaciju. Onda
smo moja sestra i ja njima
recitirali pjesmicu Dijete. Svi su
bili jako sretni, a mi smo dobili
veliki aplauz.
Ilija Nedić 4.r. OŠ
Tko, što, kako, ne znam...
Ne znam nikome ime, malo
neobično jel da? Lijepo je što
su došli i našli vremena za nas.
Donijeli su nam puno igračaka,
slatkiša i kozmetike. Volim kada
nam dođu gosti jer se s njima
družimo i zabavljamo. Daj Bože
da takvi ljudi zauvijek žive.
Ana Brodar 4.r. OŠ
Andrijana Živanović 8.r. OŠ
Danas su nam bili gosti
iz Osnovne škole Blage Zadre.
Družila sam se nešto malo s
njima, meni je bilo drago kad
su došli kod nas i donijeli nam
jako lijepih darova. Mi smo njima
obećali doći u Vukovar i pokazati
jednu našu predstavu.
Ankica Dula 8.r. OŠ
Gosti iz Vukovara bili
su veći i manji. Bili su jako
dobri i puno su mi se svidjeli.
Pokazivali smo im Dom, najviše
mi se svidjela dvorana, pričali
smo i jeli slatkiše. To nikad neću
zaboraviti. Voljela bih i ja doći u
Vukovar u njihovu školu.
Marino Cvitković 4.r.OŠ
Gosti su bili jako
dobri. Družili smo se, častili
se sokićima i slatkišima. Bila
sam jako sretna i zadovoljna,
pokazali smo im prostore i drugih
prostorija. Upoznala sam i velike
ljude koji su jako zanimljivi i
zabavni. Bilo mi je jako lijepo.
Pokazali smo dvoranu i sve
ostalo, bili su jako oduševljeni.
Jedna teta mi je rekla da moram
doći u Vukovar. Otpratili smo ih i
pozdravili. Toga ću se još sjećati,
puno im hvala za sve.
Mihaela Krutaj 3.r.SŠ
Kad sam došla s prakse
ugodno sam se iznenadila,
jer sam čula da su došli gosti
iz Vukovara koji su mi ostavili
predivan poklon. Zahvalna sam
im, iako ih nisam ni vidjela.
Ana-Mari Masnica 2.r. SŠ
16
GOSTI IZ ŽUPANJE
Andrijana Živanović
Dana 19.12.2012 došli
su nam gosti iz Županje. To
su bile frizerke. Bila je jedna
frizerka koja se zvala isto kao
i ja, ona mi je pomogla zadaću
iz engleskog jezika i napravila
mi je najljepšu pletenicu koju
sam ja ikada u životu vidjela i
imala. Oni su najbolji na cijelom
svijetu. Voljela bih da nam gosti
opet dođu, a pogotovo teta koja
se zove isto kao i ja.
Matea Molnar 4.r. OŠ
Mihaela
Ankica
Mihael
Meni je bilo super kada
su došli gosti iz Županje. S njima
sam se družio i pričao kako bi
bilo super kad bi nešto nacrtao.
Vodio sam ih u našu dvoranu i
družio se s njima. Ja jako volim
kada dođu i jednostavno je to
super. Gosti iz Županje su nam
donijeli darove i bilo je baš kul.
Ja jako volim goste.
Željko Pavlović 4.r. OŠ
Sa autobusom su
došli gosti iz Županje. Oni su
bili iz Ekonomske i Obrtničke
škole. S njima smo se družili i
pokazali im Dom, frizerke su
djevojčicama pravile frizuru
i bile su lijepe. Mi smo im
zahvalili što su nam donijeli
poklone i hvala im još jednom
na svemu.
Davor Cikač 7.r. OŠ
Bili su ujutro, donijeli
su nam poklone, slikali smo
se svi s njima. Bilo mi je lijepo
se družiti s njima. Od njih smo
dobili po jednu igračku miša i
narukvicu, lančić, šminku za
sestru Sanju.
Nikola Petrović
Ponovo su nas posjetili mladi
SDP-a. Dobili smo puno
igračaka, knjiga i slatkiša.
Lijepo smo se družili u našoj
knjižnici uz sokove i grickalice.
Pjevali smo, smijali se
i pričali zgode iz života u domu
i školi.
Obećali su nam opet
doći.
Davor Cikač 7. raz OŠ
Barbara Cikača 3.r. SŠ
Došli su nam gosti iz
Medicinske škole. Pred njima
svima sam recitirala «Oholu
djevojčicu». Kada sam završila,
svi su mi pljeskali. Bila sam jako
uzbuđena i sretna, drago mi je
što su došli i bilo nam je super s
njima. Oni su mi najbolji do sada
i kada nam opet dođu reći ću im
da su najbolji na svijetu. Bilo je
puno grickalica i puno sam im
zahvalna. Želim da nam opet
dođu.
Matea Molnar 4.r. OŠ
17
Moj 21. rođendan
Danas sam sretna jer mi je rođendan. Proslavila sam ga
sa prijateljima i odgajateljima. Bilo je puno djece i odgajatelja:
teta Katica, Goga, Snježa, Milka i Vesna. Bila sam jako
uzbuđena. U Domu mi je bilo jako lijepo. Uskoro ću napustiti
Dom, ali ću se sjećati lijepih trenutaka. Već imam planova za
budućnost. Naći posao i jednoga dana se udati.
Marija Tresk 21.god.
ZAVRŠETAK ŠKOLE
Ah, konačno sam uspjela ostvariti svoj cilj. Završila sam školu koju sam pohađala 11 godina. 2009. upisala
sam srednju školu za kuhara, ta je škola trajala 3 godine. Tu sam školu upisala samo iz jednog razloga, a to je zato
što jako volim kuhati, izmišljati nove recepte i raditi ono što voli i što me čini sretnom. Kada sam upisala prvi razred,
bila sam jako sretna, jer sam sebi odredila cilj u životu. Završila sam prvi razred s odličnim uspjehom, bila sam jako
sretna i ponosna na sebe. Upisala sam i drugi razred, koji nažalost nije bio divan, previše sam se opustila i s društvom
učestalo izostajala s nastave. Bila sam u nekakvoj čudnoj fazi u kojoj me ništa nije zanimalo pa čak ni moja budućnost,
jednostavno sam izgubila volju za sve. Taj razred sam prošla s dobrim uspjehom, zapravo bila sam jako iznenađena jer
sam znala da to iskreno nisam zaslužila. Godine 2011. sam završila u dječjem domu, zahvaljujući odgajateljima i ostalim
djelatnicima Doma, uspjela sam završiti školu. Oni su me upisali u treći
razred, bili mi velika podrška da završim školu, nađem si posao i gledam
ZAŠTO VOLIM BITI
svoju budućnost. Krenula sam u treći razred ponovo s voljom i borbom
MATURANT
za odličan uspjeh, završetak škole i pronalazak posla. U tih osam mjeseci
sama sebi sam odredila cilj kojeg sam se uspješno pridržavala, iako je bilo
Volim biti maturant jer završavam
malih problema, ja sam svoju školu uspješno završila. Zbrojila sam dva i
školu. Sad ću malo uživati, ionako
dva, sabrala se u svojoj glavi, jer tih osam mjeseci meni otvaraju vrata u
sam ostavio dušu na terenu, maturu
samostalan život i pogled na svijet. Iskreno jako me bilo strah s koliko ću
polažem 20.06.2012. Školovanje mi
proći taj razred, da li će me svi profesori pustiti zbog pogrešaka u drugom
je brzo prošlo i bilo mi je lijepo, a
razredu, kako me sada gledaju, sve se to vrtjelo po mojoj glavi. Kada je
škola neka ostane na mjestu.
došao kraj školske godine ja sam završila razred s vrlo dobrim uspjehom.
Školu sam završila 10.05.2012., ali tek su onda došli pravi problemi,
Jasmin Šabić 3.r. SŠ
pripreme i učenje za maturu i tu sam imala veliku tremu s koliko ću proći,
kakva su pitanja, tko je u komisiji? I onda pitanja u glavi što je to zapravo
matura, zašto moram maturirati, zašto moram učiti kada sam završila
školu? Zapravo sam sjela i dobro razmišljala i sama sebi ubijala tremu i nervozu, ako ne maturiram onda su mi sve tri
godine uzaludne. Ponovo sam zadala sebi cilj da položim maturu i zauvijek odem iz škole, tako je i bilo. Maturalni
pismeni uradak i praktični dio mature položila sam s vrlo dobrim uspjehom. Eto i dana 11.06.2012. godine uspješno
sam položila maturu i završila školu s vrlo dobrim uspjehom. Sama na sebe sam ponosna, jer sam ostvarila svoj životni
cilj. A sada u životu imam planove i ciljeve, a to su da nađem posao koji volim, položim vozački i kupim si stan, a misli
da će ostalo doći polako samo od sebe.
Jelena Kostić, maturantica
Norijada
Svake godine na isti dan maturanti obilježavaju i slave završetak škole. 18. 6. 2012. Mi smo slavili našu
norijadu i sve ukupno nas je bilo 1120 maturanata. Naš caffe bar «Queen» organizirao nam je pjena party i besplatno
piće. Skupili smo se u kafiću i polako krenuli prema Tehničkoj školi Nikole Tesle. Na putu do Radničkog pjevali smo,
a i plakali jer nitko od nas nije bio svjestan da se nećemo više vidjeti. Dva prijatelja iz razreda su me bacila u fontanu,
bila sam sva mokra, a poslije toga smo se gađali brašnom i jajima. Došli smo pred školu N. Tesle malo se družili i
krenuli prema Ekonomskoj školi. Ekonomska škola organizirala je pješačenje iz Borova Naselja do Vukovara uz
pratnju policije. Kada smo stigli u Vukovar na plažu, bilo je besplatno piće prva tura, a ostalo sve u pola cijene. Svi
smo plesali, pili, slavili, kupali se u Dunavu, zaboravili na sve brige i probleme, ali kada smo se rastajali suze se nisu
skrivale. Pošto je to bio naš dan, nama zauvijek ostaje u sjećanjima, i zato mi je žao što je škola završila samo zbog
društva. Jer kako kaže jedan stih:»Lažu kada kažu da školu ne vole, najbolji je život bio ispred škole.»
Jelena Kostić 4.r. SŠ
18
KRAJ ŠKOLSKE GODINE
KRAJ ŠKOLSKE
GODINE U CERNI
Pripremili smo se za
veliko slavlje. Djeca su zajedno s
odgajateljima pripremila igrokaz
koji su jako lijepo izveli. Poslije
toga je svaki odgajatelj rekao lijepu
riječ za svoje dijete iz grupe, što
je bilo jako lijepo od njih. Moj
odgajatelj Sitjepan Golubičić
pohvalio je grupu kako smo jako
dobri, vrijedni, marljivi i bio je
jako zadovoljan našim uspjehom,
ali moglo je biti i bolje. Nakon
predstavljanja tete kuharice su
nam pripremile roštilj koji je
bio jako ukusan. Bilo je salate,
roštilja, sokova, što je jako dobro
sijelo nakon svega. Kada smo se
lijepo najeli, onda smo plesali i
pjevali sve do mraka. Igrali smo
odbojke, nogometa, badmintona,
obilazili voćke u našem predivnom
voćnjaku kojeg smo mi djeca
obrađivala tijekom godine. Za kraj
školske godine nam je bilo jako
lijepo, nadam se da će ove godine
isto tako u našoj lijepoj Cerni.
Ana Pratljačić 3. r. SŠ.
Završila je škola. Autobus je došao ispred Doma i krenuli smo u Cernu. Bila
sam potočnica, Ana je bila maslačak, Sanja je bila ljubičica, Vera je bila ruža,
i tako je završila priredba. Bilo nam je zabavno. Dobili smo poklone, svi smo
sjeli za stol i počeli jesti. Svi smo predstavljali svoju grupu. U mojoj grupi
su: Danijela, Ankica, Dragana, Jasminka, Valentina i ja. Naša odgajateljica se
zove Katica Ozdanovac. Bili smo do navečer, vratili smo se u Dom. Bilo je
prezabavno i tako nam je završio dan u Cerni.
Andrijana Živanović 8.r. OŠ
Kao i svake godine, zadnji dan
škole proslavimo na vikendici u Cerni. Ove
godine je to održano u petak 15.06.2012.
godine. Pripremili smo prigodni program,
predstavljale su se grupe. Tada sam bila u
grupi kod odgajateljice Nade Bilić-Pajić i
bilo nas je sedmero. Rade, Antonio, Lidija,
Matea, Vedrana i ja. Na našoj priredbi bili
su nazočne naše instruktorice iz njemačkog,
engleskog, matematike i kemije. Uveličale su
nam događaj. Poslije je bilo druženja, igrale
su se razne igre, zabavljali smo se. Ovom prigodom se želim zahvaliti
gđi. Vedrani koja je tijekom cijele godine pomagala mi matematiku i
kemiju, nestrpljivo iščekivala rezultate, ohrabrivala me i tješila kada su
matematika i kemija zadavale glavobolju. I dalje mi pomaže. Teta Vedrana
hvala vam puno od srca.
Martina Živanović 2.r.SŠ
Za kraj školske godine je bilo napeto, a zahvaljujući našoj predivnoj
odgajateljici Tadeji i njenom voljom da nam pomogne svi smo prošli bez
popravka. Naša školska godina kao i obično završila je priredbom u Cerni.
Naravno zabavni dio je organizirala ni više ni manje nego naša teta Tadeja. Žao
mi je što je otišla, ali uvijek će nam ostati u lijepim sjećanjima.
Ivana Mazalović 3.r. SŠ
Proslava završetka školske godine
15. lipnja 2012.
U našoj vikendici u Cerni, i ove godine, kroz zabavu, pjesmu i ples proslavili smo uspješan završetak
još jedne školske godine. Našoj proslavi uz odgajatelje i djelatnike Doma pridružili su se i vanjski suradnici
i volonteri koji su pripomogli napretku i postignutom boljem uspjehu, a kojima se djeca od srca zahvaljuju. Djeca su nas svojom predivnom izvedbom Plesne haljinice žutog maslačka „bacila“ na cvjetnu livadu
obasjanu žarkim suncem. Uz predivne zvuke glazbe svi smo uživali u buđenju ljubičica, visibaba, potočnica,
ruža i maslačka. Odgajatelji su predstavili svoje grupe te pohvalili djecu za napredak i ostvarene rezultate
kako u školi tako i na raznim radionicama i kroz razne slobodne aktivnosti. Nakon ručka druženje i zabava
nastavila se uz gitaru i pjesmu, ali i razne igre na dvorištu – nogomet, odbojka, vožnja u tačkama... Djeca su
razigrano uživala u svježem zraku i konačnom dolasku praznika. Želimo im lijepe i zabavne praznike te još
bolje rezultate iduće školske godine.
19
ŠAPNUO MI JEDAN VAL
(iz priredbe u Supet )
Sjedila sam na obali i gledala u prekrasno more. Iz daljine mi se približavao jedan val. Gledala sam u njega, divila
se njegovoj slobodi i prelijepim bojama.
Val je došao do mene i upitao me: „Zašto t sjediš sama?“ Tiho sam mu odgovorila da sam se došla odmoriti od
svega i diviti se ljepotama mora. Zapravo sam se jedino tako osjećala sret om; kad gledam more i čujem njegov šum.
Dugo smo pričali o svemu i tiho mi je rekao: „Budi sret a što postojiš, imaš topli dom i osobe kojima je stalo do tebe!“ Tada
sam se zbunila i nisam znala na što misli.
Pričala sam mu o svemu pa tako i o svom djetinjst u i razlozima zašto nisam sa svojom obitelji. Povjeravala sam mu
se kao najboljem prijatelju, a on je to sve pozor o slušao. Rekao mi je kako nisam jedina koja ima takvih problema, koja žudi
za slobodom i svojim prijateljima. Tiho i t žno sam progovorila: „Znam, ali...“ On me tad prekinuo i rekao neka ne žudim
za slobodom, jer ona je puno opasnija nego što mislim. A prijatelji? Oni će uvijek dolaziti i odlaziti. Tako to ide u život .
„Budi ono što jesi, uživaj u svakom danu i iskoristi ga najbolje što znaš.“ – rekao je, a potom je samo otišao i ostavio
me s mnošt om pitanja i zbrkanih misli.
Ja sam još dugo sjedila i razmišljala o svemu. Shvatila sam kako je on došao kao upozorenje prije mog koračanja
u samostalan život te kako puno slobode donosi i puno odgovor osti. Iskreno se nadam kako će se znati nositi s tom
odgovor ošću i pamet o iskoristiti svoju slobodu.
Jelena Kostić, 3. r. SŠ
Danijela
Meni je tada bilo drugi
put da sam išla u Supetar na Brač
s Domom. To je meni bio najljepši
put na cijelome svijetu. Ja volim
najviše na svijetu Supetar, zato što je
najljepši na cijelom svijetu. Tamo su
mi lijepe plaže, kupanje, skakanje s
mola, šetnje gradom. Sve mi je lijepo.
Andrijana
Matea Molnar 4.r. OŠ
Meni se jako svidjelo u Supetru.
Tamo sam upoznala nove prijatelje,
posebno su mi se svidjele plaže na koje
smo svakodnevno odlazili s odgajateljima.
Najbolja plaža mi je Tri mola.
Barbara Cikač 3.r.SŠ
Mario
Ivan Perković
Ankica Dula 8.r. OŠ
Volim ići na Supetar i
družiti se s prijateljicama, volim
dobiti džeparac. U Supetru se
kupamo, idemo u grad, družimo
se s volonterima. To je moj
Supetar.
Polazak u 21.00 h. Prije polaska malo uzbuđenja: slikanje i drugo. Atmosfera u autobusu je bila fora.
Nekoliko sati, a onda malo pajkit. Fora je bilo biti budan i gledati dok putuješ kroz te hrvatske ljepote, no ipak ti
treba sna. U splitsku luku došli smo u 05.45 h, rana zora, ali vidjelo se. Trajekt je bio lijep, a pogotovo more. To
mi je bilo prvi put u Supetru, pa sam upoznavao putove i odmaralište. Nisam znao puno toga kao npr. da dolaze
volonteri i Nijemici. Volonteri: Francuska- Elizabeth Hofer, Njemačka- Caroline, Austija- Melanie Krainer i Daniela
Etzinger. Sviđalo mi se što sam pričao engleski, što mi je dobra vježba. E yes, zaboravio sam Roberta Mesira
našeg prevoditelja i Petra Repara iz Amerike. Nažalost morali su otići što je nekima teško palo, malo suza ali ništa
veliko, ipak je bilo zabavno! Nikad to neću zaboraviti, posebno njihov odlazak! Uzbuđenje oko Nijemaca je teško
počelo, ali savršeno je završilo. Bilo je dosta toga što će se pamtiti, kao izlet u Omiš. Andrija Marković je snimio
predobru pjesmu koja se zove Slab sam na plavuše. Bilo je i novih prijatelja.
Dino Muslić 1.r. SŠ
20
SUPETAR
Bila je veljača 2012. kada
je moj životni kompas usmjerio
svoju iglu prema Dječjem domu sv.
Ana. Bila sam prilično uzbuđena i
puna pitanja o tome što me ondje
očekuje, a isto tako što se od mene
očekuje.
To mi nije bilo prvo radno
mjesto tako da sam već imala prilike
naučiti kako rad s djecom čovjeka
oplemenjuje na poseban način, kako
radom s djecom puno toga dajemo,
ali puno toga i dobivamo. Radeći
u Domu i upoznajući se s djecom,
shvatila sam kako sam, zapravo
prilično naivno, stvorila krivu sliku
o Domu i djeci u njemu. Postupno
sam, i sebi i njima, dopustila da se
približimo i povežemo, da ostvarimo
zdrav, fer odnos pun poštivanja, ali
i prijateljstva. Naučila sam da često
ne pale razne odgojne metode i da
ponekad jednostavno treba prihvatiti
i igrati njihovu igru, jer oni su ipak
samo djeca, veća i manja, zaigrana,
često puta nesigurna. Ubrzo smo
postali mala ekipa, nisu samo oni
mene pitali za pomoć nego i ja njih,
pomagali su mi da se snađem što
brže i što bolje i zbog toga su bili
sretni i osjećali se važnima.
Također moram spomenuti
i druge odgajatelje i ostale djelatnike
Doma koji su mi puno pomogli u
mojim početničkim danima. Uvijek
su bili spremni poslušati i udijeliti
savjet, ali i razvedriti i truditi se da
čovjeku ondje uz sve poteškoće na
koje naiđe bude jednostavno lijepo.
Naposljetku
je
došlo
vrijeme i za rastanak. Iako smo si
obećali da rastanak ne znači da
se više nećemo viđati, da ću ih
posjećivati i nastaviti pomagati s
učenjem, ipak je bilo emotivno i
teško.Doista smo se viđali često,
učili engleski, pisali referate i sl.
Naposljetku sam s njima pošla i u
Supetar na Brač. Moram priznati da
sam ondje dobila posebnu energiju
koja ne poznaje umor, ni loš dan, ni
glavobolju, ni nostalgiju. Tek sam
ondje uvidjela što djeci znači njihov
Supetar o kojem su mi zaneseno
pripovijedali cijelu zimu, kojom ih
srećom i zadovoljstvom ispunjava.
I sama sam ga doživjela kao
prekrasnu živu razglednicu bogate
kulture, arhitekture, jednostavnih
ljudi i zajedništva. Ovo potonje je
Djeca su se rado uključivala
u sve aktivnosti i radionice pa su
tako nastale izuzetne fotografije
snimljene u sklopu fotografske
radionice „Djeca iza objektiva –
Skriveni Supetar“ koje su izložene u
galeriji zajedno s vrsnim slikarskim
djelima naših prijatelja umjetnika, a
posebno sam ponosna na priredbu
„Djeca i more“ koju smo smo
pripremili za dan otvorenja izložbe.
Lajtmotivi koji su se provlačili kroz
sve sastavnice priredbe su dijete i
more. Bilo je tu recitacija poznatih
i priznatih pjesničkih ostvaraja,
ali i vrlo uspješnih umjetničkih
pokušaja naše djece u obliku
pismenih sastava, haiku pjesama
i sl. U priredbi su sudjelovala
sva naša djeca i nekoliko djece
gostiju. Bio je pravi užitak gledati s
kojom lakoćom isprepliću uzvišeni
umjetnički i jednostavni dječji izraz.
A što je najvažnije, uživala su i
djeca. Naposljetku je njihov trud
nagrađen velikim pljeskom i brojnim
pohvalama.
Marija Smolčić, prof.
hrvatskog i knjižničarstva
ono što našoj djeci najviše treba.
To autentično, pitoreskno mjesto
zarobilo je srca naše djece i zbog
pažnje koju uživaju među lokalnim
stanovništvom što se vidjelo u
svakoj večernjoj šetnji gradom,
svakom odlasku u slastičarnicu, a
posebno na svakom euharistijskom
slavlju na koja su oni rado odlazili
i na kojima ih je njihov don Andro
uvijek posebno pozdravljao i za njih
molio.
21
17. LJETNA LIKOVNA RADIONICA
Ovoljetna likovna radionica Dječjeg doma Sv. Ana Vinkovci, sedamnaesta po redu, okupila je sedamnaest
likovnih umjetnika iz naše zemlje i inozemstva. Sedamdesetak nastalih radova,
ugodno ozračje i dobra interakcija s djecom, dokaz su opravdanosti i važnosti nastavka njegovanja tradicije
održavanja likovne radionice. Sudionici ljetne likovne radionice, od 10.-20. kolovoza u Supetru, na otoku Braču, bili
su: Željko Begović, Mercedes Bratoš, Žanna Erdelji, Pero Dragičević, Branko Bazina,, Nada Dombaj, Mato Jurković,
Marko Živković, Ivona Jurić, Zvonimir Perak, Iva Gluhinić, Olena Krymets, Igor Zhuk, Jaroslav Urbanek, Ivan
Vašata, Frane Radak i Ivo Petrović kao voditelj.
Integralni dio izložbe likovnih radova bila je izložba radova fotografija nastalih u foto radionici „Djeca iza
objektiva-skriveni Supetar“.
Supetarska galerija 19. kolovoza bila je premalena za prijem svih zainteresiranih posjetitelja.
Svečanost otvorenja započela je vrlo zanimljivim programom u izvrsnoj izvedbi djece Doma pod vođstvom
odgajateljice Marije Smolčić, a završila riječima zahvale ravnateljice Vesne Kovač i govorima umjetničkih voditelja
Ive Petrovića i Dejana Durakovića, te don Andre.
Izložbu je nadahnutim govorom otvorio vinkovački gradonačelnik Mladen Karlić.
Hrvatsko-njemačke avanture
iz Supetra
Prošle godine naš „Leptir“ na svojim
krilima donio nam je priče iz Neüburga, a ove
godine nam donosi avanture i dogodovštine
iz Supetra provedene s našim dragim i
dugogodišnjim prijateljima.
Nestrpljivo smo iščekivali drage
nam prijatelje koji su stigli u popodnevnim
satima u naš sunčani Supetar. Nakon što su
se ugodno smjestili započelo je upoznavanje
uz parti dobrodošlice u kojem uzbuđenju i
radosti nije bilo kraja. Na partiju se do kasno
družilo, plesalo, pjevalo te uživalo uz razne
poslastice, delicije i voćne koktele. Iako su
nam gosti boravili vrlo kratko dani su nam
brzo prolazili jer su bili sadržajno ispunjeni.
Svakodnevno smo odlazili na različite plaže
kako bi upoznali ljepote Supetra. Večernje
sate provodili smo u zajedničkim druženjima
kroz razne igre i aktivnosti: igranje nogometa
Hrvatska – Njemačka, razne štafetne i
društvene igre, radionice za učenje njemačkog
jezika, gledanje filma „Ledeno doba“ uz
kokice u našem dvorištu… Organizirali
smo i cjelodnevni izlet u Omiš gdje smo se
vozili brodicom, uživajući na plaži i suncu, a
vrativši se kući crveni kao račići. Posljednju
večer gosti su vrlo ugodno iznenadili nas
pripremivši nam nezaboravnu zabavu uz
mađioničarske trikove, pjesmu, ples i razne
igre.
Dani su prolazili u veseloj i radosnoj
atmosferi uz dječji smijeh, nezaboravna
druženja, sklopljena nova prijateljstva, ali i
poneke simpatije.
Mi ćemo s uzbuđenjem iščekivati
novi susret s našim dragim prijateljima, a vi s
uzbuđenjem iščekujte naš novi „Leptir“!!
Odgajateljica Ružica Sabljić
22
Volonterski kamp u Supetru
Supetarsko odmaralište ljeti je uvijek ispunjeno veseljem,
dječjim igrama, osmijesima, doživljajima i uzbuđenjima.
Ove godine posjetila nas je vesela i razigrana grupa
mladih volontera iz različitih zemalja svijeta. Uz voditelja
Roberta iz Zagreba, bili su i Petar iz Amerike, Danijela iz
Slovačke, Elizabet iz Francuske, Carolaein iz Njemačke i Melani
iz Austrije. Prijateljski odnosi su se odmah razvili, poteškoća u
sporazumijevanju nije bilo. Razne aktivnosti koje su provodili
volonteri s djecom bile su prihvaćene i raznovrsne. Volonteri
su koristili svaki trenutak kako bi pružili djeci lijepe trenutke.
Zajedničkim kupanjem u moru, ronjenjem, skakanje s mula
u more s ludim skokovima, igrama na plaži. Organizirali su
razne sportske aktivnosti takmičarskog duha, na dvorištu i
plaži,izrađivali nakit, oslikavali kamenje na plaži,šetali smo
zajedno, plesali,družili se… Učili su nas njihov jezik, a i mi smo
njih učili naš jezik, bilo je veselo i uspješno su savladali izgovor.
Vrijeme koje djeca provode s volonterima je pozitivno,
ispunjeno novim poznanstvima, jezikom, kulturom, običajima.
Svima nama jako teško pada rastanak s njima, bude i suza
dok ih ispraćamo na trajekt koji ih vozi prema Splitu, a onda i u
njihove daleke zemlje. Na oproštajnom druženju od njih smo
na poklon dobili veliku maketu jedrenjak, koji će nas podsjećati
na druženje sa volonterima.Veselimo se novim susretima s
volonterima.
Odgajateljica Snježana Galić
Novost ovoljetne likovne radionice je provedba višednevne
foto radionice s djecom pod nazivom „Djeca iza objektiva-Skriveni
Supetar“. Voditeljica programa Mirjana Pešec, članica odbora za
rad s mladima Hrvatskog foto saveza, zadovoljna je interesom djece
u pronalaženju skrivenih segmenata kulturne baštine, zanimljivih
detalja.
U svom fotografskom umijeću okušalo se dvanaest štičenika
Doma. Izložba radova fotografija djece Andrijane, Ankice, Barbare,
Dragane, Gabrijele, Ilije, Ive, Josipa, Maje, Martine P. i Martine Ž. i
Jelene nastalih u foto radionici bila je integralni dio izložbe likovnih
radova 17. ljetne likovne radionice održane 19. kolovoza u Galeriji
Supetar.
u
Pr vi put u Supetr
put sam bio u
Ove go dine prvi
dno
otoku Braču, uje
na
d
gra
epi
Lij
Supetru.
tom otoku. Bio sam
na
d
gra
i
već
i čini i naj
super.
e gra du i bilo je
mjesec dana u tom
sa
a kupali i družili
dan
se
o
sm
a
t
Svakog
dam se da ću ope
Na
.
ima
elj
jat
pri
brojnim
ar.
pet
Su
otići u
. SŠ
Darko Bu mbar 4.r
Meni je u Supetru
bilo lijepo. Ja bih tamo htjela
opet ići. Tamo smo išli u grad,
u lunapark, u crkvu, kupali se
...Tamo smo se igrali.
Danijela Ferbežar 5.r. OŠ
U Supetru mi je bilo
lijepo zato što sam
stekao dobre prijatelje.
Volim ići na kupanje
na Tri mola, jer mi je
to najdraža plaža. Kad
dođem u odmaralište,
tamo se otuširamo i igra
mo
se jednu po jednu igru
, te smišljamo rime na
smiješan način.
Ivan Perković 5.r. OŠ
Posjet prijatelja iz Neuburga
Ove su nas godine već tradicionalno, na Supetru
posjetili naši prijatelji iz njemačkog grada Neuburga.
Šesnaestero djece u pratnji četiri voditelja boravili su u
našem odmaralištu od 02 do 09.08 i možemo reći da
smo iz tog druženja, kao i naš prošlogodišnjeg boravka u
Neuburgu, ponijeli jako puno lijepih uspomena i doživljaja.
Dani su nam prolazili vrlo opušteno i spontano,
nije se dalo primijetiti da je većina naših gostiju u Supetru
prvi puta. Vrijeme smo provodili u zajedničkim odlascima
na plažu, međusobnom učenju jezika, a naravno, kakvo
bi to bilo ljeto da se nije dogodila i pokoja simpatija...
:) Naše goste najviše je oduševio izlet brodom u Omiš
koji smo za njih organizirali. Večeri su bile rezervirane
za razne zajedničke aktivnosti poput malonogometnog
turnira, Plesa srdaca, Štafetnih igara, a svima nam je
ipak najemotivniji bio party oproštaja kada je pala i pokoja
suzica zbog odlaska naših prijatelja.
Sve u svemu i ovogodišnji posjet dragih nam
gostiju pridružio se nizu dugogodišnjih uspješnih posjeta
na relaciji Supetar-Neuburg i još smo se jednom uvjerili da
za dobro druženje i čvrsta prijateljstva prepreka nije čak
ni nepoznavanje jezika. Dovoljna je dobra volja i pozitivna
energija s jedne i druge strane i ovakvih posjeta sigurno
će biti još puno.
Uredništvo
23
Ana B.
Foto radionica
“Djeca iza objektiva - skriveni Supetar”
Vinkovačke jeseni
Za Vinkovačke jeseni došao mi je
bratić koji se zove Martin. Prvi put u životu
sam ga vidjela i išli smo u lunapark. Tamo je
bilo lijepo, ima raznih igrica, autića, ringišpila
itd. Bilo mi je jako lijepo, išli smo on i ja na
sve. Išli smo na trampoline i na ljuljačke. U
lunaparku je bilo lijepo i meni i bratiću. Super
smo se proveli!
Matea Molnar 4.r. OŠ
U školi su bili Dani
kruha. Bilo je jako lijepo, cijela
škola je donijela kolače, peciva,
itd. Ja sam donijela peciva,
perece i kiflice. Bilo mi je jako
lijepo i fino zato što je bilo
kolača i peciva. Cijela škola je
mirisala na kruh. Kruh jedemo
svaki dan i uvijek ga volimo jesti.
Svi vole jesti svježi kruh.
Matea Molnar 4.r. OŠ
Kruh jedemo
svaki dan jer je život.
U školi ga nosim
kada su Dani kruha.
Vjeroučiteljica odabere
najljepši kruh, pa ga
nosimo u svečanu
dvoranu gdje ga jedemo.
Ja sam za Dane kruha
sretan.
Luka Begović. 3.r. OŠ
U srijedu 10. listopada 2012. godine održana
je županijska smotra Dani kruha – dani zahvalnosti
za plodove zemlje. Domaćini Osnovna škola Stjepan
Antolović iz Privlake potrudili su se da smotra svim
sudionicima ostane za pamćenje. Sudjelovalo je
četrnaest osnovnih škola, tri srednje škole, jedan
učenički srednjoškolski dom i naš Dom kojemu je
to bilo sedamnaesti puta u kontinuitetu. Kao svake
godine djeca, kuharice i odgajateljice jako su se
trudili, da raznovrsnim
Na Danima kruha mi je
proizvodima što bolje
bilo super, bilo je puno ljudi
dočaraju ljepotu
i puno djece. Bili su štandovi
i značenje kruha
sa kruhom. To je bilo u selu
i zdrave hrane.
Privlaka. Mi smo bili obučeni u
Školsko dvorište bilo
narodnu nošnju i to mi se jako
je ispunjeno veselim
svidjelo. Igrali smo se, pekli
žamorom djece,
kolačiće, šetali, išli na misu. I
njihovih nastavnika
u školi smo imali Dane kruha.
i posjetilaca koji su
Nosili smo razna peciva i svi smo
uživali u bogatstvu
se počastili.
jesenskih boja i
mirisima svih vrsta
Jasminka Tabaković 6.r. OŠ
žitarica i plodova iz
vrtova i voćnjaka.
Na štandovima se mijesilo, mljelo, tucalo, mazalo i
razvlačilo tijesto, a bogme i pjevalo uz pratnju mladih
tamburaša. Naše djevojčice obučene u male kuharice
dan prije su ispekle kolačiće koje su na štandu mazale
domaćim pekmezom od šljiva i marelica, a jedan
dječak i djevojčica obučeni u narodnu slavonsku
nošnju pozivali su posjetioce da kušaju njihove ukusne
uratke. Baš su bili slatki!!
Uredništvo
24
Bila sam u lunaparku. Prvo sam bila
s teta Katarinom. Išla sam na veliki vrtuljak.
Malo sam se uplašila, ali ništa strašno. Bilo je
zabavno. Drugi su išli u Kuću strave. Ja sam
se bojala pa zato nisam htjela ići. Išla sam
sa Barbom i Ankicom. Krenuli smo i bilo je
zabavno. Nažalost morali smo ići kući. A drugi
put sam bila sa Josipom, Petrom i teta Vesnom.
Bila sam na vrtuljku, osvojila sam nagradnu
vožnju. Bila sam i na dalmatineru, brak dance
itd. Odlazili smo i bili smo tužni. Tako su
završile Vinkovačke jeseni.
Andrijana Živanović 8.r.OŠ
Za Vinkovačke jeseni išao sam
lunapark. Tamo mi se svidio najviše ringišpil.
Malo mi se vrtjelo, ali bilo je lijepo. Igrao sam
se s prijateljima.
Davor Cikač 7.r. OŠ
Prvi put sam bila na Vinkovačkim
jesenima. Išli smo s odgajateljicom u lunapark.
Prvo smo otišli u Kuću straha, jako sam se
bojala, ali bilo je jako zanimljivo. Svidjele su
mi se šarene boje i glasna glazba. Išli smo i na
mimohod gdje smo vidjeli puno narodnih nošnji
i raznih plesova. Najviše su mi se svidjeli konji
sa zapregama.
Dragana Dula 1.r. SŠ
VUKOVAR
Naš grad heroj Vukovar pao je 18.11.1991. godine. Na
sjećanje na taj dan otišli smo prošetati do podvožnjaka koji vodi
prema Vukovaru. Tamo se na zidu naslikani naši heroji, a to su:
Stjepan, Luka, Josip, Mladen, Janko, Ivica, Zdravko, Željko, Anton
i dr. Drago mi je što sam bio na tom mjestu i da sam vidio heroje
Vukovara.
Ilija Nedić 4.r. OŠ
Bila je srijeda. Teta Gordana
Anđelić i Snježana Galić rekle su da
idemo gledati branitelje Hrvatske. Svi smo
bili uzbuđeni. Zapamtila sam: Stjepan,
Luka, Josip, Mladen , Zdenko, Željko,
Antun, Ivan. Hvala našim braniteljima gdje
god bili.
Andrijana Živanović 8.r. OŠ
Valentina Molnar 2.r. OŠ
To je bila srijeda. Pričali smo i sjećali se pada
Vukovara i naših hrabrih branitelja. Sa teta Gogom i teta
Snježom išli smo posjetiti jedno mjesto u Vinkovcima gdje
ima slika naših branitelja. Bio sam malo tužan, a i sretan
što sam ih vidio. Moj tata je isto bio u ratu i branio našu
domovinu.
Luka Begović 3.r. OŠ
DONACIJA IGRAČAKA
Iva
n
per
kov
ić, A
n
a
Zdrava prehrana
Bio je utorak, u 10:00 smo se okupljali
u knjižnici. Imali smo radionicu o našoj
zdravoj prehrani. To su vodili teta Silvana i
teta Anđelka. Učili smo koliko čega ima i što
smijemo jesti. A to je: 20% mesa, 40% povrća,
40% tjestenine. Zapamtila sam da ne smijemo
preskakati doručak, jer je to najvažniji obrok i
trebamo imati 30 minuta tjelovježbu. Kad je bilo
gotovo, teta Silvana je rekla da se počastimo.
Od povrća sam uzela brokulu, blitvu, rajčicu,
papriku, mrkvu, a od voća sam uzela krušku,
jabuku, kivi, bananu, mandarine i ananas. Puno
smo naučili, i opet bi da se ponovi.
Andrijana Živanović 8.r. OŠ
Bili smo na jednom
mjestu s našim odgajateljicama
Snježom i Gogom. Bilo mi je
tužno, ali sam bila i ponosna na
naše branitelje.
Učili smo o prehrani, kako trebamo jesti
što više zdrave hrane: voća i povrća. Gledala smo kako ljudima
koji više nezdravo jedu naraste veći stomak, dok ljudi koji zdravo
jedu ostanu mršavi. Kada jedemo više rastemo, a kada jedemo manje
ostanemo mali. Meni se od toga najviše svidjelo voće. Mogli smo
uzeti što god smo htjeli.
Matea Molnar 4.r. OŠ
Imali smo radionicu o zdravoj prehrani koju su držali teta
Silvana, Anđelka i ravnateljica. Tamo smo jeli zdravu hranu. Ja sam
jela banane, kivi, mrkvu itd. Skoro smo sve pojeli. To je sve zdravo za
naše zdravlje.
Danijela Febrežar 5.r OŠ
Pub kviz je igra znanja koja
se najčešće tjedno organizira u javnim
prostorima (pubovima) i vrlo je popularna u
Velikoj Britaniji. Iako nema čvrstih pravila,
igra se sastoji u tome da timovi igrača
koje čine 4 osobe ili više pišu odgovore
na pitanja koje postavlja voditelj kviza (tzv.
quiz master). Kad kviz završi, tim predaje
pismene odgovore voditelju. Na kraju kviza
pobjednički tim osvaja nagradu koja se
najčešće sastoji od iznosa koji je sakupljen
kotizacijom.
Pub kviz u Rijeci je pokrenula
nekolicina entuzijasta u veljači 2012.
Povremeno se sakupljeni fond iz kotizacije
iskorištavao u humanitarne svrhe, što su
sudionici podržali jer je većina tamo zbog
druženja i zabave, a ne zbog nagrade.
Tako je finale sezone
održano u Opatiji na terasi kavane
hotela “Četiri opatijska cvijeta”, pri
čemu su ukupna sredstva i donacije
namijenjene štićenicima Dječjeg doma
Sv. Ana u Vinkovcima. Djeci je igračke
ispred organizatora Rijeka pub kviza
podijelio Tomislav Ribičić u petak,
15.rujna. Vrijedno je spomenuti i tvrtku
„In time d.o.o“ iz Zagreba, koja je
besplatno dostavila pakete iz Rijeke
u Vinkovce. Ekipa Rijeka Pub kviza
namjerava nastaviti sa sličnim akcijama.
Kontakt i info na www.rijekapubkviz.com.
25
Moja mama
Samo su majčine ruke nježne i blage. Samo majčine ruke
utjehu mi daju, samo majčine ruke čvrsto me drže u zagrljaju.
Mihael Godu 3.r. OŠ
Svaki dan je majčin, jer majke imaju posla sa svačim.
Svaki dan uče sa djecom za školu, da bi dobili ocjenu što bolju.
Fini ručak spremaju, i svoju djecu za školu opremaju.
Ja sa mamom na žalost ne živim, ali i dalje joj se divim.
Sa veseljem joj se zahvaljujem za svoj dan,
Jer sa istim tim veseljem je ona mene spremala u lijepi san.
Ona je jedina zaslužna što sunca svaki dan vidim,
I što se sama sebe ne stidim.
Hvala ti majko što si me odgojila, i osobu od mene stvorila,
Vrijedna si svake hvale, jer si sa mnom preživjela trenutke velike i male.
Manuela Glogoški 1.r. SŠ
Draga majko jako
mi fališ. Željela bi da nas
možeš posjetiti u domu.
Mama volim te svim srce
i ne bih te ostavila i žao
mi je zbog toga jer si mi
sve u životu. Hoću da tako
ostane. Mama mi te jako
volimo: Barbara, Sanja
i Davor. Opet dođi, ako
možeš, mi te molimo.
Barbara Cikač 3.r. SŠ
Moja mama je najbolji anđeo dobrog naboja. Zašto voli svoju mamu? Zato jer je tu uvijek
za mene, voli me, pazi me, misli na mene, ohrabruje me, najbolji je prijatelj. Ne zaboravite na
svoje majke, samo zagrljaj, topla riječ i smiješak puno znače. Svojoj mami za Majčin dan želim
puno smijeha i sreće, što manje živciranja. Znam da nisam najbolja kćerka na svijetu, ali trudim se.
Majka nije nužno osoba koja te rodila. Majčinsku ljubav može ti pružiti i baka i teta pa čak i strina.
Ja imam tri mame. Prva se zove Marina, ona mi je poklonila život i izborila se da postanem ovo što
jesam. Druga je moja baka Ružica koja me uvijek savjetovala i bila potporni stup kada god sam se
trebala srušiti u blato. Treću mamu sam pronašla u Dječjem domu Sv. Ana. Topli osmijeh i zagrljaj
teta Katice su mi bili utjeha na kraju teškog dana. Svako njeno veselje zbog mog postignutog
uspjeha poticalo me da budem još bolja. Ja volim svoje mame jer mi svaki dan uljepšaju svojom
pojavom. Želim im zahvaliti za ljubav koju su mi pružile. Zato ću se uvijek truditi da budem njihov
ponos, da kažu to je ta Tena koja je nekada bila dio našeg života.
Tena Matić 4.r. SŠ
Hvala ti majko što si mi podarila život, što misliš na mene i što me nisi ostavila samu, što si mi dala
najbolju i najljepšu braću i sestre na svijetu. I kad ja nisam uz tebe ili ti uz mene i kad plačem umjesto tebe
ja imam novu mamu koja me pazi, sprema na put, ide sa mnom u trgovinu. Da, to je teta Ruža koja me nikad
nije udarila niti rekla išta loše, ali svejedno mama ti si najbolja mama na svijetu i nitko te ne može zamijeniti.
Ana Godu 8.r. OŠ
26
MOJOJ MAJCI
Majčin dan je poseban kao
i svi drugi. Mene je moja majka
napustila ali kakva-takva moja je
majka. Ponekad razmišljam o tome
kako je mrzim i slično, ali ne, ipak
kada bolje i bistrije glave razmislim
ona je ta koja me rodila i moram
je poštivati i voljeti. Volim je i
jako mi nedostaje njezin poljubac,
koja utješna riječ, ali sve će doći
jednoga dana na svoje. Tako da
ovaj dan njoj posvećujem, ali i
osobama koje smatram svojim
zamjenskim majkama. Možda
im to nikada nisam pokazala i
dokazala ali volim ih i poštujem.
Kada su te osobe uz mene osjećam
se ispunjenom. Žao mi je ako sam
ih ikada povrijedila ili nešto krivo
tj. ružno rekla. Osobe na koje se
ovo odnosi prepoznat će se same
jer su mi mnogo pomogle u životu
na razne načine i jer su one te koje
su me uputile na pravi put i one
se te koje su mi dale poljubac i
pokoju utješnu riječ. Iskreno žao
mi je ako sam vas ikada povrijedila
posebno jednu osobu koja me
prihvatila kao svoju i kod nje sam
išla na zimske praznike. Vjerujem
da ćeš se prepoznati u ovom tekstu,
ali molim te ako sam što krivo
rekla ili napravila da ovo shvatiš
kao ispriku i da mi mnogo značiš.
Želim svim majkama ovog svijeta
lijep Majčin dan. Volim vas puno.
Vaša Tonka.
Majčin dan je dan kada
slavimo dan mama, a to je 14.05.
Tada smo slavili Majčin dan, ali
pošto sam se odvojila od mame
ja sam napisala svojoj dragoj teti
Milki. Ona me odgojila, brinula
se o meni dok sam bila mala, ali
i sada kad sam narasla. Shvatila
sam da mamu mogu imati jednu,
a drugih koji me vole više. I tako
sam napisala pismo teta Milki koje
glasi ovako:
Draga teta Milka dugo
sam čekala da vam ovo pismo dođe
u ruke. I sad kad sam malo starija i
kada mogu shvatiti da me je mama
napustila, mogu vam samo reći da
sam vam zahvalna za cijeli život.
Hvala vam za sve što ste učinili za
mene što moja mama nije mogla.
Od srca vam zahvaljujem i nikada
neću zaboraviti trenutke koje sam
provela s vama, jako vas volim.
Veronika.
Mislila sam da će biti
dovoljno da ti kažem hvala zbog
disanja, ali sam shvatila da bi se
zapravo osramotila zbog takve
sitnice. Shvatila sam onda ni kako
ogromna gesta ne bi zadovoljila
zahvalu za sve što vidim oko sebe.
Sinulo mi je! Živjet ću sretno. Smijati
se svakoj tamo. Tako ćeš i ti, majko,
znati da ti nema ravne, jer ti dijete
sije želju za životom duž svoga
druma za vrijeme cijelog postojanja.
Ana Marija Veselčić 4.r. SŠ
Moja mama se zove
Vesna Begović. Najdraža mi je
zato što mi pomaže, kupuje mi,
budi me, gleda televizor sa mnom
i igra se s kartama. Sretan ti
Majčin dan draga mama.
Luka Begović 3.r.
Veronika Godu 5.r. OŠ
Antonija Karaulac 3.r. SŠ
Draga mama sretan ti majčin dan
Bit ću stalno uz svoju mamu. Ja jako puno volim svoju mamu i jako mi je draga. Uvijek ću je slušati i biti
dobra. Bila sam jako sretna kad su mi mama i moja braća bila u posjeti.
Ankica Dula 8.r. OŠ
27
Moja čarobna kutija.....................
Ivan Perković 5.r.OŠ
Ja jako volim svoju
čarobnu kutiju. Moja kutija
ispunjava sve moje želje. U
mojoj kutiji ima jedno veliko
srce.
Rade Petrović 2.r.OŠ
U mojoj čarobnoj kutiji su igračke,
slova, djevojčice i puno, puno ljubavi. Volim
svoju čarobnu kutiju. Tamo ima puno životinja,
slatke mačke. Ali ja imam svoga psa Lunu
i mace Janu i Sivku. Nikome ne dam svoju
čarobnu kutiju.
Ana Brdar 4.r. OŠ
U mojoj kutiji ima
igračaka. Najdraži mi je
Betmen. Ja jako volim svoju
žutu kutiju.
Đuro Burger 4.r.OŠ
Eto na primjer ja svoju čarobnu kutiju zamišljam plave boje. Zašto
plave? Pa ni meni to baš nije poznato, no osjećam da se u mojoj plavoj
čarobnoj kutiji nešto događa. A što to? Možda se u njoj rađa ljubav, sreća,
prijateljstvo, možda i još nešto, ali ne znam kako da vam to opišem. To je jedan
predivan osjećaj, možda i vi otkrijete svoju čarobnu kutijicu.
Ivana Mazalović 3.r. SŠ
Moja čarobna kutija su moja mama i tata. Ja svoju mamu i
tatu volim puno. Ta kutija izgleda ovako: ima puno života, ljubavi
i moći. Ta kutija kao da je stvorena za mene.
Ana Brdar
Mihael Dasović 5.r. OŠ
Ilija
Moja čarobna kutija je roza
sa šljokicama. Nalazi se u mom srcu,
i ja u nju mećem samo drage i lijepe
stvari. Kada sam tužna ona me uvijek
razveseli. Da nema nje bila bi jako
tužna, zato ju uvijek čuvam.
Moja čarobna kutija je crvene
boje sa trokutićima. U njoj
imam jednog malog zeku s
velikim bijelim ušima. On mi
ispunjava sve moje želje.
Valentina Molnar 2.r.OŠ
Dragana Dula 1.r. SŠ
Rade
Sanja
Moja čarobna kutija
može poletjeti u svemir. Ona me
je i odvela u svemir. U mojoj
kutiji su svi prijatelji i igračke.
Moja me kutija odvela na sunce
koje me grije, ljubi i voli. Ja
zato volim sunce.
Marko Stojanović 4.r.OŠ
ČAROBNA KUTIJA NAM MOŽE BITI BILO ŠTO.
Djeci je čarobna kutija stvar u kojoj je njihovo sve najdraže i njihove uspomene, dok je odraslima čarobna kutija
određena osoba kojoj mogu i žele povjeriti svoje najdublje osjećaje, prošlost, sadašnjost, mišljenje i sve ostale nazovimo
ih probleme.
Sa svojom čarobnom kutijom ja razgovaram, donosim neke odluke i razmjenjujem osjećaje. Čovjek može imati
više čarobnih kutija, ali opet samo jednu u koju stavlja baš sve. Meni je moja čarobna kutija najbolji prijatelj i moja baka.
Odlučila sam da mi budu čarobna kutija onoga trena kada su mi dokazali svoju iskrenost i poštovanje. Također vraćam
istom mjerom njima jer kako se kaže kako netko tebi, tako i ti njemu. Čarobnu kutiju nemam uvijek pokraj sebe, ali sam
strpljiva i znam da će doći i mojih pet minuta s mojom čarobnom kutijom. Svoju čarobnu kutiju znajte treba poštivati i
njegovati da se ne bi dogodilo u nekom trenutku bilo slučajno ili namjerno da se otvori, pa sve izađe na dlanu svima. Zato
je treba ukrasiti najljepšom mašnom i čuvati na dobrom i tajnom mjestu.
Antonija Karaulac 3.r. SŠ
28
Cijela zemlja Indija, nekoliko veselih krikova, dječji smjeh,
Čitava Amazona, pola epruvete svih postojećih boja.
Jedno more, ili dva. Snažni vjetar za nesnošljivo vruće dane.
Sve vaše sne, sve moje želje, sva suština svega.
« Bilo bi vrijeme da zatvorim kutiju», stvarnost će.
Nikako. Valja u nju potrpati čokoladu, jorgan i knjigu svakako.
Ana Brdar
Ana MarijaVeselčić 4.r. SŠ
Moja čarobna kutijica je crvene
boje koja svjetluca po danu, a bome i
po mraku. Ona je moja mala kutijica
kojoj sve mogu reći, radi li se o tuzi
ili sreći, ona će me uvijek poslušati
jer je to moja čarobna kutijica. Ona je
izgledom mala, ali u svojoj dubini je
najveća kutijica koja daje snagu meni i
svoj djeci u svijetu i na planeti.
Mihaela
Thomas Suppiger 1.r. SŠ
Valentin
Moja čarobna kutija je crvene boje na bijele točkice.
U njoj se nalazi moja mama. Moja mama me ostavila kad
sam bila mala. Ja jako volim svoju mamu. Najbolje je bilo
da me nije ostavila, sada ne bi bila napuštena i tužna.
Jako mi je žao što me mama ostavila. Imala bi tu čarobnu
kutiju da mi dođe mama. Nikad svoju najbolju mamu neću
zaboraviti. Ostat će mi zauvijek u mom srcu.
Sanja
Andrijana Živanović 8.r. OŠ
Moja čarobna kutija izgleda ovako: crne je boje,
velika je i unutra je štapić na kojem je zvjezdica. Tim
štapićem što god želim postane tako kako ja hoću. Zvjezdica
mi pokazuje što je dobro, a što loše tako da mogu razmisliti
o tome što želim napraviti prije nego što to i napravim.
Jednoga dana sam se zaželjela vidjeti svog pokojnog oca koji
je preminuo prije 14 godina. Pitala sam zvjezdicu što misli
o tome, ona mi je rekla da je to lijepo i da mi je spremna
ispuniti želju. Čiri bu čiri ba i bila sam ispred svog oca koji je
sjedio na bijeloj klupici u predivnom parku u kojem su letjele
ptičice i šareni leptirići. Kada sam ga ugledala dotrčala sam
mu u čvrst zagrljaj koji je bio pun ljubavi i nježnosti. Otac
me je pitao: « Kćeri moja lijepa Ana Mari kako si uspjela
doći ovamo?» Ja sam mu odgovorila:»Oče jednog jutra sam
se probudila i pokraj kreveta ugledala veliku kutiju crne boje
koju kad sam otvorila bio je štapić sa zvjezdicom». Čuvši
to, otac je bio neopisivo sretan, poveo me parkom i na još
mnogo lijepih mjesta. Bila sam presretna šetajući s ocem pod
ruku kao nekad davno prije. Kad sam se vratila na zemlju u
svoj dom i ispričala majci što sam s ocem doživjela majka je
bila presretna. Od sve te silne ljubavi i nježnosti čak je i suzu
pustila.
Ana Mari Masnica 2.r. SŠ
Moja čarobna kutija trenutno je prazna,
Ko neka teška životna kazna.
Puna je tame,
I bučne galame.
Sada je čula moju pjesmu laganu,
I otvorila osjećaje prema Božićnom blagdanu.
Sada je u kutiji svjetlo umjesto tame,
Ispunjava moje tužne dane.
Moja prijateljica Rahela je sada svjetlo moje,
Ona i kutija zadnje moje suze broje.
Rahela je moja čarobna kutija,
Njena ljubav jako mi prija.
Ona je sada svijetlo moje tame,
Jer velikim korakom crtu tuge moje staje.
Gasi plamen ove teške tuge,
I poklanja mi sretne dane duge.
Manuela Glogoški 1.r. SŠ
29
Naša pjesnikinja
Tiho si prišao meni,
I lagano me povukao sebi.
Gledala sam sjaj u očima tvojim,
Uz te nježne riječi koliko ih je bilo ne brojim.
Ta noć je najljepša bila,
Ni jedan trenutak svoje sreće nisam krila.
Bio si moja želja, moja san,
Ti si moj sunčani dan.
Luna
Osjećaji prema životinjama su jako lijepi,
Ali za njih uvijek neka opasnost prijeti.
Moja Luna osjetila je bol t ,
Jer ju je dr gi pas izg izao svu.
Sada je malo bolje hvala Bog ,
Al moramo je odvesti veterinar jer šepa na jednu nog .
Tako je bilo dok smo zajedno bili,
I dok nismo svoj san krili.
Svi je volimo jako,
Zato će Luna podnijeti bol lako.
Ali onda si otišao s njom,
I napravio veliki lom.
Luna je mjesec moj i sjaj sa neba,
Ona je sve što meni sada t eba.
Ali nema veze život dalje ide,
Bit ću opet sretna nek me tvoje oči vide.
Svi želimo da se brzo oporavi,
I na ove teške t enutke zaboravi.
Mislila sam da sam našla prijateljicu pravu,
Ali nisam bila u pravu.
Opet sam zavoljela osobu krivu,
Koja je krila moju tajnu sivu.
Znam da ona mene voli,
Ali ta ljubav pomalo me boli.
Opet mi se snovi ruše,
Opet me siječanja guše.
Opet sam se razočarala u život svoj,
Jer je on na ovoj zemlji samo božji broj.
Nemam se više snage boriti sa tugom,
Ne da mi se više zvati lažnim drugom.
Dugo je bila sama,
Oko nje ležala tama.
Skrivala je srce svoje,
Kako drugi ne bi vidjeli te tužne
boje.
Bila je preplašena od smrti rodit
elja,
Zato je za svoj život trebala vodi
telja.
Trebala je nekog ko će je volje
ti,
I čija ljubav neće boljeti.
Trebao je netko na njenu stran
u stati,
I obećai da kako god da ju njego
va ruka prati.
Trebala je samo par iskrenih
riječi i djela,
Kako bi sreća na svoje mjesto
sjela.
Manuela Glogoški 1.r. S
Sada mogu samo suze liti,
I opet nesretna biti.
Tako će biti dok neizlječim rane,
Al opet će sve biti isto ko i lane.
Meni teško je sad,
Jer ovo je opet moj teški pad.
Sve što sam u životu naučila,
Takvu praksu nikome ne bi preporučila.
Jer sve što je lijepo kratko traje,
Život puno uzima a malo daje.
30
Bio je to jedan veliki dan, kao moj najljepši san.
Uživala sam kao nikad prije, voljela bi da taj dan prošao nije.
Taj dan bio je moj 15 rođendan. Proslavila sam ga uz lijepe
programe, muziku glasnu i obitelj krasnu. Taj dan nikad
zaboravit neću, jer taj dan je bio sam za sreću. To pišem
iskreno i od srca, jer moje srce samo za dom kuca. Tu sam
proživjela i tugu i radost, za mene je to jedna lijepa mladost.
Eto kemijska mi se troši, no nismo loši. A sama želim laku
noć svima, gotova je moja rima.
Manuela Glogoški 1.r. SŠ
KUTAK ČISTE POEZIJE - PROZE
Maca
Puno loših stvari napravila sam godine ove,
ali puno bolje će biti godine nove.
Mala maca,
Meni zakucala na vratima.
Novu stranicu života okrećem,
I punim gasom boljim djelima krećem.
Pa zamjaukala jako,
Da ju je čuo svatko.
Dosta mi je muljanja, skrivanja i laži,
Jer od mene se samo iskrenost, osmijeh i sreća traži.
Bila je žućkasto crna,
Malih točkica puna.
Vrijeme je da uzvratim ljubav iz svog snažnog srca,
Koje još uvijek zna da voli i punom snagom kuca.
Stavila sam je u krilo svoje,
I mazeći izbrojala joj sve boje.
Naučila sam lekciju za život cijeli,
I vrijeme je da se dobro od zla dijeli.
Tako je krasna bila,
Dok je u mom naručju bila.
Isprike više ne važe,
Jer uz njih moja luda glava 100 puta laže.
Božanstveno je prela,
Pa sam je zadržati htjela.
No nisam smjela,
Jer je maca svoju izgubljenu obitelj htjela.
Shvativši to nazvala sam na zapisani broj,
I vlasniku rekla: izvoli, ovo je mačić tvoj.
Manuela Glogoški 1.r. SŠ
Dobrim djelima ću ispriku pokazati,
Više im neću isprikama oči mazati.
Pokazat ću im svima da mogu puno bolja biti,
I niti jednu sekundu svoje dobrote neću kriti.
Manuela Glogoški 1.r. SŠ
LJUBAV
je došla.
S očiju tuga otišla, jer moja prva ljubav
ala srce moje.
Ljubav pokazala mi je sve bolje i uljepš
nitko ne može ukrasti.
Sada je ljubav puna vatre i strasti, koju
o.
Jer ljubav je nešto lijepo i prilazi slijep
di.
sjedi i postaje slika koja nikad ne izblije
Sada možda neka ljubav pored tebe
ostat zvijezda sjajna.
Ljubav je mala tajna, u srcu će uvijek
šali i svađi.
I ti svoju ljubav nađi , budi s njom u
snašla
Ja sam svoju pronašla, i jako se dobro
Manuela Glogoški. 1.r. SŠ
MLADI
Ovo posvećujem samo mladima, koji ne znaju kako je gladnima.
Koji se za život neprestano bore, da nešto u životu stvore.
Mi nismo sretni ni sa kutijom čokolade, dok gladni na vrućini po njivama rade.
Mi ćemo se posvađati sa odgajateljima i mamom, ako nam ne kupe majicu s markom pravom.
Manuela Glogoški 1.r. SŠ
Danijela
Dugo ćemo mi još raditi i u svakakva iskušenja pasti,
No ja znam da se vi iskušenjima nećete dati, i da u širenju vjere nikad nećete stati.
31
LITERARNA U SRCU
Ja volim ići na literarnu
jer puno pišemo, razmišljamo,
uživamo. Volim ići tamo jer mi se
sviđa što je vode: Gordana Anđelić
i Marina Lar. Zato je zovem
literarna u srce.
Veronika Godu 5.r.OŠ
ZAŠTO SAM POČEO PUŠITI
MOJA PRVA SIMPATIJA
Počeo sam pušiti u četvrtom
razredu zato što me povuklo
društvo. Pokušavam prestati,
ali ne mogu.
Moja je prva simpatija je
Lukas Lirić. On je jako dobar, lijep i
ima jako lijepe smeđe oči, jako lijepe
usne, crnu ravnu kosu. Jako je lijep i
simpatičan.
Ivan
Na literarnu sam išla
najviše zbog društva i zabave, ali
i kako bih stekla nova iskustva.
Nisam posebno talentirana za
pisanje, ali mislim da je najvažnije
dobro se zabaviti i zaboraviti na sve
brige barem na pola sata.
Josipa Miković 2.r. SŠ
Volim literarnu zato što
pišemo o nekim izletima. Sretna
sam kad nešto napišemo za naš
Leptir koji izlazi za Dan ustanove.
Volim čitati naše radove.
ZAŠTO PUŠIM
Počela sam puši na moru uz
nagovor društva. Rano sam
počela, još u šestom razredu
osnovne škole. Probala sam
prestati, no nije mi uspjelo. No
što mogu, nije pušenje smrtni
grijeh. Savjet :»Nemojte ni
počinjati radi sebe samih!».
Ivana
ZAŠTO SAM PUŠIO
Valentina Molnar 2.r. OŠ
Moja prva simpatija je
Matej Špoljar. Upoznala sam ga u
maloj školi. Bio je sladak i najljepši
u razredu. Kada sam došla u prvi
razred, rekao mi je da je zaljubljen
u mene. Sve druge moje prijateljice
nisu mogle vjerovati da je zaljubljen.
Bili smo simpatije, a kada sam
krenula u Dom, on je to doznao,
ostavio me i našao drugu curu. Rekao
je da ga nikad ne zaboravim i nikad
ga neću zaboraviti.
Barbara Cikač 3.r. SŠ
Volim literarnu jer volim
puno pisati. Na literarnoj mi se
svidjelo jer je vode teta Goga i teta
Marina. Uvijek su zanimljive teme.
Literarna će mi još uvijek ostati u
srcu.
Andrijana Živanović 8.r. OŠ
Ovo je zadnji dan kako
pišemo sa teta Marinom. Ona je
tako lijepa i s njom sam lijepo
pisao, ali dobro, prijeđimo na stvar.
Danas u srijedu imamo literarnu
u prirodi. Slavili smo i imali mali
party koji su vodile kao i uvijek
odgajateljica Marina (Meri) i
odgajateljica Gordana ( Anđelić
Anđeo). I to je to što imam napisati.
Ilija Nedić 4.r. OŠ
32
Ne znam zbog čega sam počeo
pušiti. To mi se svidjelo, znam
da je štetno. Tata mi dozvoli da
pušim, a u Domu je zabranjeno.
Ponekad pušim.
Andrijana Živanović 8.r.OŠ
Antonio
CIGARETA, FUJ TO!
Nekada sam pušila,
ali danas mi to više i nije
zanimljivo. Smeta mi dim,
a o smradu da i ne govorim
te pokušavam izbjegavati
duhan što više mogu. Danas
se kroz smijeh sjećam svoje
prve cigarete. Bilo je to davno,
mislim da sam imala šest
godina, a moji roditelji nisu
pušači. Užasno me zanimalo
kako je to pušiti. Od ujaka sam
uzela cigaretu i brzo otrčala na
tavan. Tamo sam povukla svoj
prvi dim. Iako je bilo grozno
dovršila sam ju i više nikad
nisam pomislila na cigarete
do nedavno kada sam zbog
stresa ponovo ponekad dimila.
Osjećam se super bez duhana,
imam novaca, ne smrdim i ne
štetim si zdravlju. Zar to nije
super? Svatko može prestati
pušiti ako to želi, snaga volje
je najbitnija! Posvetite se sebi i
ostavite tu glupost!.
Tena
MOJE PRIJATELJSTVO
Ah da... imam ja puno
prijatelja, no ovo je posebno. Znamo
se dosta dugo, ali još i dan danas to je
prijateljstvo kao prvog dana. Mnogi
nas zezaju da smo cura i dečko, no
nismo. Mi smo samo jako dobri
prijatelji ponekad nerazdvojni. Ima
dana kada nismo najbolje volje, ali
uz naše druženje to prođe. Zavoljela
sam ga jako, ali ne kao dečka nego
više kao brata. Ja ću uskoro izaći iz
doma, on ostaje, ali posjećivat ću
ga, on mene, ostat ćemo u kontaktu.
Takvo se prijateljstvo rađa više puta,
no ovo je za mene jedno jedino i
najbolje.
Ivana Mazalović 3.r. SŠ
MOJ DAN
Samo knjige, učenje. Čak imam
rekord da mogu pročitati lektiru od 40
stranica. Najbolja mi je knjiga Miševi
i mačke naglavačke. Jako je smiješna i
zabavna, a i nemam što puno pisati jer
nemam puno rekorda u čitanju. Evo sada
sam na 31 stranici. Ne volim puno čitati.
Ana Brdar 4.r. OŠ
Moja najdraža knjiga
nije je jedan obični ljubić ili dječja bajka.
Još u osnovnoj školi počela sam čitati
knjige za odrasle. Jako se zaljubim u
knjigu i nestajem s čitanjem, bila to
lektira ili knjiga po vlastitom izboru.
Svaka knjiga meni je najdraža, ali izdvojit
ću tri koje su obilježile moju «mladost».
Prva je vjerovali ili ne Sumrak saga.
Pročitala sam je davne 2007. godine
dok još drugi nisu ni znali za tu knjigu,
dok je knjižničarka samo zbog mene
naručila sve dijelove. Tjedni čekanja na
nove dijelove su se isplatili. Druga mi je
knjiga Mi djeca s kolodvora ZOO, govori
o tipičnom problemu njemačke mladeži
u sedamdesetim godinama prošlog
stoljeća. O neuspjelim odvikavanjima i
smrti mladih ljudi. Ta knjiga me upoznala
sa paklom droge i sama sam si rekla
NIKAD. Treća je odlična komedija Čefuri
raus koju sam čitala osam puta i svaki
puta me nasmijala do suza i nju vam
preporučujem. Nećete požaliti! U zadnje
vrijeme nemam mogućnosti čitati zbog
školskih obveza, ali nadam se da ću preko
ljeta sve to nadoknaditi.
Tena Matić 4.r.SŠ
Moj najdraži dan je onaj kada
se lijepo igram i kada idem na
plivanje. Volim se time baviti
i želim biti poznata plivačica.
Eto to je najdraži dan. To je jako
lijepo.
Ana Brdar 4.r.OŠ
Meni je bio savršen dan kad
sam išla u Slovačku sa svojom
bivšom školom iz Vukovara.
Tamo mi je jako bilo lijepo,
upoznala sam nove prijatelje i
to mi se jako svidjelo. To mi je
bio savršen dan.
BOŽIĆ U MOJOJ OBITELJI
Božić u mojoj obitelji ću
provesti najljepše što mogu. Ići ću
kod bake, djeda, tetke, sestrične i
njene djece. Tamo ćemo se družiti,
svašta raditi i jesti kolača. A možda
moji bratići i sestrične dođu malo kod
nas. Bit ću jako sretna ako dođu, jer
ih nisam vidjela pune 4 godine. Imat
ćemo kod kuće okićeni bor i stavit
ćemo svjećice.
Matea Molnar 4. r.OŠ
Ankica Dula 8.r.
Moji savršeni dani bili su
kada sam išla u Makedoniju.
Tamo sam upoznala puno
novih prijatelja koje sam
zavoljela, upoznala sam puno
dječaka. Navečer smo bili u
restoranu. Tamo su svirali. Bilo
je puno ljudi. Bilo je različitih
jela i kolača. Plesali smo sa
učiteljicom i onda smo se
navečer šetali da upoznamo
Makedoniju. Tamo je prekrasno.
Kada sam trebala ići kući bilo mi
je žao.
Dragana Dula 1.r. SŠ
PISMO ZA DJEDA MRAZA
Dragi djeda Mraze! Ja bih
željela puno poklona za Božić.
Moram ti reći ovaj moj poklon. Ja
bih željela da vidim svoga tetka iz
Njemačke. Da mi dođe da me vidi.
Dragi djedice ti znaš koliko patim za
njime. Volim te djeda Mraze i želim
da mi se taj poklon ispuni. Vidimo se
za Božić, do tada zbogom.
Andrijana Živanović 8.r.OŠ
Moja najdraža knjiga je Luna
pisca Roberta Naprta. Ta knjiga mi se
jako svidjela jer govori o djevojci moje
dobi. Također ona je kao i ja izgubila
roditelje na najgori način. No nakon
nesreće preselila se kod tetke i tetka u
Zagreb. Nažalost tamo ima puno toga što
ona ne zna i «ulazi» u tajanstveni svijet
i sve kreće niz brdo, ali ipak kao i uvijek
ispadne kao po loju. Također mi se knjiga
sviđa jer govori o vješticama, vampirima,
vukodlacima, mijenjaolicima i slično.
Jednostavno glavni razlog zašto mi se
sviđa ta knjiga je taj što kada se nešto
malo okrene i oblikuje ispadne kao moj
život i jednostavno sam se pronašla u toj
knjizi. Vrijedi pročitati, vjerujte mi.
Antonija Karaulac 3.r. SŠ
PISMO DJEDA MRAZU
Ana Čivić
Najbolji mi je dan petak,
zato što idem kući. U petak se
igram s prijateljima na ručku.
U ponedjeljak se vraćam u
Dom. Kad sam u Domu igram
se s prijateljima i bude nam
zabavno.
Vedrana Ferbežar 3.r. OŠ
Dragi djede, žarko želim da
mi dođe moj najbolji bratić Martin,
kojeg sam vidjela samo jednom u
svom životu. Želim da mi dođu moja
dva ujaka Nikola i Ivan i moja jedina
tetka Marija. I želim da ostanu puno
duže nego što su bili za Vinkovačke
jeseni. I molim te da mi se ta želja i
za mobitel, bratića, tetu, uju i drugog
uju ispune. Želim da barem, ako ne
budu mogli doći ove godine dođu za
Božić, daj im bar malo snage da dođu
za Božić 2013. godine.
Ovo ti piše tvoja Matea.
Matea Molnar 4.r. OŠ
33
sport
Kako smo se snašli u
jet setu i vožnji jet skija ?
Kao da smo rođeni jet seteri, više
nego odlično. Pravo pitanje je zapravo,
kako smo se našli u tom društvu? Priča vam
ide ovakvo….. Projekt traje već par godina
pod nazivom Moto Nautika-Zagreb i bavi
se obukom djece i mladih u vožnji jetskija.
Obučena je već jedna generacija djece u kojoj su bila uključena djeca iz
osječkog i našeg doma. Prošle 2012 . godine u proljeće, eto tako dođosmo
i mi na red tj. dečki iz moje odgojne grupe Josip Pajtler,Thomas Suppiger i
Franc Jelača.
Obično kad smo na moru smeta nam buka skutera i jet skija. No
kad sam bolje upoznala ovu vrstu vrlo zanimljivog sporta koji je dinamičan i
pun adrenalina, promijenila sam mišljenje.
Uz to imali smo čast družiti se s višestrukim prvakom Hrvatske u jet
skiju koji je ujedno i organizator ovakvih susreta i druženja.
Naši dečki išli su tri puta na jet skiji. Dva puta bili su u Zagrebu gdje
su ih obučavali instruktori za vožnju ovih letjelica na vodi. Treći susret bio je
u našoj krasnoj Opatiji.
Nismo mogli poželjeti ljepše
mjesto, kao i vikend koji je bio bogat
zanimljivim sadržajima.
Na Opatijskoj rivijeri bili su
tu atraktivni skakači sa padobranom,
biciklisti koji su izvodili svoje
vratolomnije, natjecanje u lovu i
pečenju ribe i mi, kao šećera na kraju
jet skejteri.
Zaista je bilo zanimljivo, teško
se bilo odlučiti što pratiti.
No kada je započelo natjecanje u jet skiju svi smo bili jako
uzbuđenih. Nakon probne vožnji održalo se državno natjecanje u pojedinim
kategorijama koje su podijeljene po jačini motora jetskija. Na natjecanju su
sudjelovali Thomas Suppiger i Josipa Pajtler.
Svojim gromoglasnim navijanjem i uputama poput pravog trenera
pokušavala sam ih ohrabriti. Njihov trud koji su uložili pri učenju i slušanju
instruktora, ali i pomoći moje malenkosti urodilo je plodom. U svojoj
kategoriji Thomas je osvojio drugo mjesto i pehar, a Josip treće mjesto i
pehar.
Samo da znate nije mala stvar biti u Opatiji, osvojiti krasne
pehare,ćuti svoje ime pred brojnom publikom, stati na pozornicu i preuzeti
zaslužene nagrade. Bilo je dirljivo.
SVAKA ČAST DEČKI!
SPRETNO, AKO BUDETE IŠLI OVE
GODINE.
IDEMO PO UZLATO!
Sutradan smo morali ranije krenuti kući
jer je tako odlučila Majka Priroda.
Naime obukla je Opatiju u kišnu kabanicu (kiša
je opadala, kako se to kaže, kao iz kabla).
Zapljuskivali su je veliki valovi i snažan vjetar.
Sivilo i tuga.
Onda još veće iznenađenije. Gorski kotar
se usred svibnja odjenuo u snježni ogrtač,
padao je snijeg kao da je siječanj (imamo i fotografije,ako nam ne vjerujete)
Kad smo stigli u naš zavičaj Sunce je malo pustilo kroz oblake
svoje tople zrake na našu slavonsku ravnicu. Rijetko kad se mogu doživjeti
takve promjene u prirodi putujući Lijepom našom, uživali smo i divili se.
Hvala organizatorima u ime djece i nas doraslih. Svako vam dobro želimo,
posebno na Vašima natjecanjima. Nadamo se da ćemo se opet i ove godine
vidjeti, pišem u ime djece (malo i u svoje ime). SRETNO!
Gordana Anđelić odgajateljica
34
JET SKI
To je vrsta sporta na
vodi i tko je nespretan završi u
pijesku. Bilo je dobro dok nisam
dobio drugoga instruktora, jer mi
je govorio da moram sporo voziti
bez obzira što volim brzinu. Na
natjecanju smo se srušili u vodu,
unatoč tome što mi je rekao da
usporim. Prvi instruktor mi je bio
bolji jer je volio brzinu kao i ja,
pa smo se dobro zezali.
Franc Jelaća 2.r SŠ
Ah, kako da vam kažem
to se događa jednom u godini.
Ja i jedan dečko Josip smo imali
mogućnost da naučimo voziti
jet ski. Prvi put kad smo išli u
Zagreb bio sam jako uzbuđen,
išao sam sa instruktorom voziti
oko bova i bilo je jako zabavno.
Drugi put nisam mogao ići jer
sam imao važnu utakmicu, ali
sam to nadoknadio treći put kada
smo išli u Opatiju i tamo ostao
dva dana. Tamo sam osvojio
drugo mjesto što me iznenadilo
jer sam mislio da neću biti ni
među prva tri. Jet ski mi se
ugasio kada sam udario u veliki
val. Kada sam završio utrku
vrijeme se počelo pogoršavati pa
nismo mogli više voziti da se jet
ski ne sudari, zbog velikih valova
morali smo ih izvaditi van. Iza
toga smo se otišli prošetati,
frendovi i ja niz plažu i gledati
kao se natječu bajkeri s Marsa.
Tako je završilo moje iskustvo
s Jet skijem i nadam se da ću
i iduće godine imati isto tako
mogućnosti susreti se s njima i
natjecati se.
Thomas Suppiger 1.r SŠ
SPORTSKI SUSRETI U 2012 GODINI
Puno je bilo događanja od prošlog broja. Nastavili smo sa
natjecanjem domova Slavonije. 21.03.2012 u odbojci kada su nastupile:
Ljubica Radić, Antonija Karaulac, Ivana Mazalović, Ana Godu i Marija
Godu osvojile su drugo mjesto dok su dječaci nastupili u sastavu: Franc
Jelača, Thomas Suppiger, Jasmin Šabić, Mihael Dasović i Ivan Živocki
i osvojili četvrto mjesto.
Osijek je bio domaćin u atletici i plivanju gdje je Mihael
Dasović osvojio drugo mjesto u atletici u kategoriji od 1 do 4 raz., a
Thomas Suppiger također je osvojio drugo mjesto u atletici u kategoriji
od 5 do 8 raz. Što se tiče plivanja za djevojčice osnovne škole Ana Brdar je osvojila treće mjesto, a Antonija Karaulac u
kategoriji srednje škole osvojila je također drugo mjesto. Za dječake Thomas Suppiger je osvojio prvo mjesto osnovne škole, a
Franc Jelača treće mjesto za srednju školu. U Slavonskom Brodu održani su 6. sportski susreti domova RH gdje su se djeca uz
zabavu i druženje natjecala u nogometu i odbojci prolaskom u drugi krug.
U rujnu nas je obradovao iznenadni novi poziv u organizaciji tvrtke P & G u sklopu projekta ˝Dan sa sportskim
idolom˝. U Osijek smo došli sa 15-tero djece u Nogometnu akademiju Krpan/Babić gdje su se djeca upoznala s poviješću
sporta, gdje je i kada nastao, od kada postoji u Hrvatskoj i koji su najveću uspjesi sporta kod nas. Djecu je naročito oduševila
praktičnost treninga uz Marka Babića koji je pokazao osnovne pokrete i pravila igre. Poslije nogometnog treninga oduševili su
se druženjem uz domjenak i fotografiranje sa sportskim idealom, podjele autograma i sportskih majica.
Također je održana i III. Olimpijada starih sportova u Maloj Tereziji gdje su sudjelovali Dragana i Ankica Dula,
Jasminka Tabaković, Davor Cikać, Matej i Ivo Josipović. Za očekivati je bilo da su postigli odlične rezultate a nakon natjecanja
imali su zajedničko druženje.
U listopadu se održalo natjecanje u Lipiku iz stolnog tenisa i košarke. Djevojčice su osvojile u košarci treće mjesto,
a dječaci četvrto mjesto. U natjecanju iz stolnog tenisa Ljubica Radić postigla je najbolji uspjeh za djevojčice i dječake u
kategoriji srednje škole, a Mihael Dasović je bio treći kod dječaka u kategoriji osnovne škole….
Odgajatelj Stijepan Golubičin, prof.
PLIVANJE
19.04.2012 rano ujutro probudila sam
se i upitala: Zašto mi je ovaj dan tako bitan?
Kada sam otvorila oči prvo što sam vidjela bile
su prelijepe zrake sunca koje su udarale ravno
u moju sobu. Kada sam se ustala pogledala sam
u svoje zrcalo i rekla si: to je to, ti to možeš.
Naravno danas je natjecanje iz plivanja koje
sam iščekivala dvije godine jer prošle godine
nisam mogla ići. Kada samo krenuli u kombiju
je bila odlična atmosfera. Došli smo u Osijek
negdje oko 09:00h. Nakon toga smo otišli na
stadion Gradski vrt gdje se održavalo natjecanje
iz trčanja, gdje je naša ekipa tj. (Anchy, Vera,
Kisik i Daska) dali sve od sebe i pokupili
medalje i odlična mjesta. Nakon trčanja otišli
smo na gradske bazene i tamo održali natjecanje
iz plivanja, gdje smo se odlično proveli. Kad
je počelo natjecanje jedino mi je u mislima
bio cilj. Onoga trena kada sam uskočila u vodu
ništa nisam ni čula ni vidjela. Nažalost kada
sam došla do kraja Marija iz Lipika i ja u isti
tren smo lupile i odlučeno je da sam druga
za djelić sekunde. Toliko sam bila u šoku od
plivanja da nisam ni skužila što se događa, da
bih kad sam shvatila lupila sam šakama od vodu
svom snagom i pošpricala Marinu koja je bila
u trenirci. Mislim da je bila mokra kao miš.
Hahahah.... Nakon toga otišli smo u restoran
Kopika gdje je klopa bila odlična. Nažalost
kada su me pozvali da sam na redu da dođem po
svoju medalju dva puta sam zapela majicom za
stolicu i svi su umirali od smijeha, naravno meni
nije bilo smiješno, nego sam u sebi mislila Bože
otvori da propadnem u zemlju od sramote.
Antonija Karaulac 3.r.SŠ
Odbojka nije uzmi loptu u ruke i prebaci preko mreže. To je
nešto puno više i teže. To je kada trebaš biti skoncentriran samo na
igru, a isto tako u isto vrijeme biti složan sa cijelom ekipom. Bilo je
pokoje suze na treningu, ali sve se to zaboravi kad se sjetiš za koga
igraš i kako igraš. Treba stajati iza svojega ja. Naravno tu je bila i
cijela moja ekipa ( Ljuba, Marija, Ivana, Ana) koja se udružila kako
bi pobijedili na natjecanju 21.03.21012. Nažalost nismo pokupili
pehar, ali barem smo bili drugi. Bez obzira na drugo mjesto mi smo
pobjednici u duši i u svom srcu. Htjela bih se ovim putem zahvaliti
svojoj ekipi i da znaju da i ja vjerujem da ćemo iduće godine biti prvi
jer mi to možemo...Svi za jednog, jedan za sve!
Antonija Karaulac 2. r. SŠ
NATJECANJE U ODBOJCI
U sklopu sportskih susreta domova Slavonije, kod nas u
Vinkovcima, 21. ožujka održano je natjecanje u odbojci. Na susretima su sudjelovali dječji domovi Lipika, Osijeka, Slavonskog Broda i
Vinkovaca. Sve su to naši stari prijatelji tako da je natjecanje prošlo u
veselom i razigranom duhu. Natjecanje se održalo u našoj dvorani u
kategorijama dječaci i djevojčice. Sve utakmice odigrane su dinamično i korektno u prijateljskoj atmosferi. Nakon igre druženje se nastavilo uz ručak, nakon čega su proglašeni pobjednici te su podijeljeni
pehari i medalje. Ovogodišnji je pobjednik u kategoriji dječaka, ali i
djevojčica Dom za djecu Lipik kojima od srca čestitamo na zasluženoj
pobjedi. Čestitamo i svim sudionicima natjecanja te željno iščekujemo
nove susrete.
Također smo sudjelovali i na 6. Športskim susretima dječjih
domova Republike Hrvatske, od 18. – 20. svibnja, koji su ove godine
održani u Slavonskom Brodu. Dječaci su se natjecali u nogometu, a
djevojčice u odbojci. Djeca su se jako trudila te smo zadovoljni svojim
nastupom i postignutim uspjehom. Sportske susrete nećemo pamtiti
samo po rezultatima već i po ugodnim druženjima i zabavljanjima.
Zahvaljujemo se dječjem domu iz Slavonskog Broda koji su te dane
ispunili raznim zanimljivim sadržajima u čemu su djeca uživala i što
će nam ostati u lijepom sjećanju.
35
, smiješnim
ijati To miju
Volim se sm lama. I ja neka d
evima i ša
volim
crtićima, vic svojim prijateljima i
e
pričam vicev iju.
sm
ka d se oni
3.r. OŠ
Luka Bego vić
Volim se sm
provali ša ijati ka da netko
lu
lijek, zato ili vic. Smijeh je
ljudi moji
smijte se.
Ana Mari
Masnica 2.
r SŠ
Mom prija
telju Ivan
vicevima i
u,
po
primjer ne kojoj riječi. Na
ka d sebi,
čitaš, ali na
tebi koji ov
jviše vice
o
vima.
Ana Brda
r 4.r OŠ
Smijem se svemu i svačemu. Ludim forama,
nenormalnim slikama, nekim smiješnim greškama. Kada
netko nešto provali neku glupost pa se smiješno smijem,
kada se glupiramo i slikamo kao luđaci za fejs, kada netko
nešto pogriješi, tada se znam dobro nasmijati.. Smijem se
bilo čemu osim tuđoj nesreći, smijeh je lijek ipak.
Dino Muslić 1.r. SŠ
avlja
Smijem se teta Gogi kada pozdr
noge. Mi imamo u
mačka. Bez papuča smrznu mu se
ike. Teta Goga se
blago vaonici mačka koji je od keram
a mu iza uha 100
stalno naklanja tome mačku, stavlj mašnu. Eto
leptir
kn, za nove čizmice, novi šešir i
a nisam napisao
što reći za ovu šašavu priču, nikad
šašaviju.
Ilija Nedić 4.r. OŠ
Ja kad se smijem, jem.
gri
Jače se od sunca
prijatelje
A smijeh izbija uz
drage
ta šale.
S njima nikad dos
sve rane,
Smijeh je lijek za
dane.
One lijepe i teške
ijati volim,
Je dnostavno se sm
gu da odolim.
Jer smijehu ne mo
1.r. SŠ
Manuela Glogoški
36
Volim
Volim se sm se smijati vicevi
ma.
pjesmama, ijati smiješnim
Ka d se sm igrama s prijateljim
ijem osjeća
a.
Volio bih
da se sva m se lijepo.
djeca smiju
.
Krešimir M
arkić 2.r.O
Š
osjećam se veselo, volim kad
Volim se smijati. Kada se smijem
ti
druge nasmijavam. Volim se smija
me drugi nasmijavaju i kada ja
kad gledam smiješne filmove.
Dragana Dula 1.r SŠ

LEPTIR - Dječji dom Sv. Ana Vinkovci

Kretanje je život

Ovdje - Radojka Šverko

Jovo Petričević - Montenegro Travel

Zašto Rusija? Sve je počelo, kada sam se počeo

Adriana Altaras, Titos Brille, isječak iz poglavlja "Prolog"

PS_89_DJECJI MARKETING.pdf

Velebit, il` ne bit` - Linden Tree Retreat & Ranch

Udaja / ženidba i brak u Švicarskoj

Pubikacija 2

„Preporučila bi ovaj tečaj svima! Razmišljala sam