Jovo Petričević - Montenegro Travel

Jovo Petričević
GRAFIKE I CRTEŽI
Bakropis, akvtinta
2014
P
osmatram glavu svog prijatelja. Svoju, Đakometijevu, Bejkonovu ... Bojsovu. Možda Bojsovu. Natečena lica, spaljena lica, unakažena … Radosna lica. Ljepota je radost. Volim Dibifeovu radost, kvalitetno vino, cink, grafičku boju i valjak. Volim da otvaram
staklene bočice sa pigmentima. Volim, možda, nitro. Rastvaranje fotografija kiselinom. Kontra perspektivu. S one strane je smrt. Lijepa. Jednostavna. Otisaka 1/1. Moj leš neće biti izložen visokim temperaturama. Biće isheklan brazdama lijepih bijelih crva kojima se
hrane ptice. Ptice će biti pijane i zajebavaće se po bijelome nebu. Pjevaće Arsena.
Dječak drži konac na čijem je kraju helijumski balon. Težnja vertikalnom promišljanju. Cipele podižu prašinu s dvorišne kaldrme. U
njoj se pod oštrim uglovima razvrstavaju zraci. Jedan, dva, tri, pauza, četiri, pet, pauza … Glas probija vazduh. Dječak doziva mačku.
Težnja dobija oblik ideje. Mačka pomjera praznu konzervu sardine. Valja se tup, metalni zvuk. Lišajevi korozije na teškim garažnim
vratima. Miris rđe. Usamljena lipa sa zakržaljalim mladicama oko stabla. Crkveno zvono. Još jedan zvuk. Nova linija para površinu.
Dublja linija. Dječak hoda linijom melodije. Glava je u zvonu. Konac u ruci je kanap u zvoniku. Volim Rubljovljevo zvono. Firentinsko
zvono, prognano i bičevano da zaćuti. Bičevanje je boja. Helijumski balon je vatra. Dječak je rođen u melodiji, u nemirnoj predstavi
duha. Njegova predstava podiže prašinu. Prašina je površina nagrižena kiselinom. Treperava površina teško rasparana linijom. Zraci
su ritam. Miris rđe je boja. Probija svjetlost. Odzvanja kamen u praznoj utrobi kontejnera. Novi zvuk. Dubok. Sadržajan. Mačka siječe
površinu dvorišta. Strah je boja. Dječak ispušta konac. Zvono utihne. Balon plovi naviše. Prašina se spušta. Sve postaje mirno. To je
znak da je vrijeme za kafanu.
Stari atelje se naslanjao na kafanu, novi na crnu metalurgiju. Jedan prijatelj kaže da su u njemu izražena polja negativnog zračenja.
Moguće. Istina je da sam u njegovom dvorištu jedne zime vidio kučku lipsalu od gladi. Bilo je i snijega. Prigušen lavež. Jezivo cviljenje.
Kostur kučke je kompozicija. Satrulo korito broda. Cviljenje je linija. Lavež je ritam. Snijeg je površina. Na ulazu je konzerva sa ostacima mesnog nareska. Gurka je njuškom i siječe svoj jezik. Rez je ideja. Krv je kiselina na cinku. Probijam ploču burgijom. Kučka zaplovi
prema fabričkom dimnjaku. Plovidba su slojevi ploče.
Dimnjak je kancerogeni svjetionik. Visok. Crn. Monolitan. Pod njim se topi željezo. Temperatura 1536°C. Volim, izgleda, željezo. Njegov
proces. Znoj natapa betonske ploče u podu. Temperatura je boja. Znoj je zvuk. Radnik je ideja. Linija. Ne zanimaju me soc-realistička
sranja. Bio sam u ratu, ranije. Vatra je površina. Stepenište do ateljea – linija. Spiralna linija. Mrak zasićen nepristojnom količinom
amonijaka je boja. Presa u slojevima gustog i oštrog smrada. Dugačak hodnik. Niz vrata sa lijeve i desne strane – ritam. Umoran ritam.
Ritam na samrti. Izgubljen u beskrajnoj refleksiji Borhesovih ogledala. Valjci su nabijeni. Kormilo kreće udesno. Otisak.
Ivan Bezmarević
Bakropis, akvtinta
2014
Bakropis, akvtinta
2014
Kombinovana tehnika
2014
Kolografija
2014
Kombinovana tehnika
2014
Bakropis, akvtinta
2014
Kolografija
2014
Jovo Petričević je rođen 1975. godine u Nikšiću.
Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u
Trebinju, odsjek grafika u klasi prof. Mirka Toljića.
Dobitnik je Godišnje nagrade Akademije likovnih
umjetnosti za grafiku.
Kontakt:
jovopetricevic@gmail.com
csucg.co.me
Jovo Petričević | Galerija Centar | Njegoševa 2, Podgorica
Izdavač: Centar savremene umjetnosti Crne Gore | Za izdavača: Nenad Šoškić | Tekst: Ivan Bezmarević | Tiraž: 150 | Dizajn i štampa: DPC, Podgorica | decembar 2014

Download Report