foto: Vjekoslav Suton
UVODNIK
Kako je Torcida
dala jaku podršku
Sindikatu prometnika
O
ED
AŽ
N
Z
I · DJ
IC
JEZ N
L
E
d kako je na vlast došla
socijaldemokratka struja
jedan od osnovnih načina demokratskog izražavanja, a
to su socijalno partnerstvo i socijalni prosvjedi postali su nešto
najružnije što se događa u Hrvatskoj. To su pokazali mnogi bezuspješni proscjedi raznih sindikalnih organizacija u Hrvatskoj,
bili su to i radniciz zdravstva,
obrazovanja pa i željeznica. jedan
takav nedavno je bio u Splitu
gdje se članovi SPPVH prosvjedovali protiv ukidanja vlakova
na relaciji Zagre - Split - Zagreb.
Iz HŽ Putničkog prijevoza su izražavali negodovanje jer se u tom
poduzeću SPVH-a ne nalazi kao
brojčano značajan sindikat. U HŽ
Infrastrukturi su prosvjedovali
radi službenih crvenih kapa koje
su radnici nosili na prosvjedu.
Niti u jednom poduzeću Uprave
nisu pomislile poslušati poruku
koju šalju prosvjednici. Ostali su
ustrajani u svojem uništavanju
željeznice.
Kada gledamo bezuspješan prosvjed branitelja u Savskoj mislimo
u sebi, možete vi prosjedovati
koliko želite, ovoj Vlasti to ništa
ne znači. Odmah su izašli u javnost kako Šuker dogovara važne
poslove u Aziji. Nemaju oni u
sebi niti socijalnu niti demokartsku dimenziju. I onda se dogodi
nešto iznenađujuće. Torcida i njihov prosvjed. Grupa ljudi od koje
bi se očekivalo da nikoga neće
previše zanimati. Ali u pitanju je
nogomet. Ono što nas zanima. I
oni naprave prosjed koji postaje
top tema u svim medijima i uspije podijeliti i političare i kvazi
poduzetnike i uljuljani ostatak
srednjeg sloja pa u konačnici i
sve one koje nogomet ne zanima.
Na sve to poznati socilog Dražen
Lalić izjavi:
"To je sukob dvaju poimanja nogometa; jedno je nogomet koji
uključuje publiku i koji postoji
ponajprije zbog publike, taj nogomet je naš nacionalni ponos.
Drugo je jedno cinično gledanje nogometa kao obične dobiti.
Mislim da se protesti šire i na
druge gradove, ovo u Splitu je tek
uvertira."
Kao što vrijedi za nogomet vrijedi
za željeznicu. Postoje dvije koncepcije željeznice. Ona željeznica koja uključuje sve strane: korisnike, društevnu zajednicu pa i
radnike i ona željeznica u kojoj se
gleda samo dobit politički instalirane podobne manjine. Oni govore o prihodima i troškovima, a
iz željeznice izvlače nacionalnogo bogatstvo i rasprodaju nacionale dragulje. Isto tako:
"Lalić kaže da je aktualni sustav
maligan i politički oktroiran: 'Ali,
nije samo HDZ za to kriv, nego i
SDP. Tri godine nije ništa učinio,
a hitno treba promijeniti Zakon o
sportu i Zakon o suzbijanju nereda na tribinama, a to je prije svega stvar premijera i ove Vlade."
Željeznici su potrebni također
bolji Zakoni i laž je da su ovi usklađeni sa EU direktivamo. To je
samo izgovor. Potrebna nam je
i razvojna Stratgeija prometnog
sustava Republike Hrvatske, a
ne muljaža koju nudi ministar
prometa. Potreban nam je i Nacionalni program željezničke infrastrukture. A to je također prije
svega stvar premijera i ove Vlade.
Iako toga nisu svjesni pripadnici
i simpatizeri Torcide su svojim
prosvjedom na Rivi dali punu
podršku i sindikalnom prosvjedu
koji je organizirao SPVH.
IMPRESUM
Suradnici:
Ante Kunčić,
Milan Kovačićek
Branko Cindrić,
Neven Topolnjak,
Željko Vukelić,
Josip Tirić,
Tomislav Tonković,
Krešimir Belak,
Dražen Lihtar,
Robert Jukić,
Mario Grbešić,
Srećo Stjepić,
Jakov Rašić,
Dražen Drčić,
Branko Marijanović,
Nebojša Gojković.
Foto: SPVH
Kolumnisti:
Nenad Katanić, Nikola Bezerić
Uređuje i odgovara: Anto Iličić
Naslovnica:
Gordana Radanović i Josipa Filipović
prometnice vl. u Savskom Marofu
VAŽNO!
Imate li potrebu za pisanjem o
izvršnim radnicima, HŽ Infri,
“Maloj voćki poslije kiše”, ili
nečemu drugome adresa je:
Sindikat prometnika
vlakova Hrvatske,
Trg kralja Tomislava 11,
10000 Zagreb,
e-mail: spvh@zg.t-com.hr
Pratite nas na:
www.spvh.hr
M
R
A
AKTUALNO
na peronu br. 36
P
Prof. dr. sc.
Blaž Bogović
Fakultet prometnih znanosti Zagreb
4
AKTUALNO
na peronu br. 36
svi imaju priliku
rofesore lijepo Vas pozdravljamo i zahvaljujemo što ste se
odazvali ovome razgovoru.
Želja nam je sa eminentnim stručnjacima željezničkog prometa obaviti razgovore i prezentirati promišljanja stanja željeznice u ovome
trenutku i željeznice u budućnosti
u Hrvatskoj, a i u Europskoj Uniji. Vi ste danas u mirovini. Nakon
cijelog života provedenog uz željeznicu, čime se danas bavite, jeste
li aktivni na Fakultetu prometnih
znanosti?
Hvala lijepa, mogu reći da se ugodno osjećam u ovoj sredini. Biti će mi
drago sa Vama porazgovarati o željeznici dakako, pa i o drugim temama
ako stignemo. Da, ja sam otišao u
mirovinu pred četiri godine, još sam
aktivan na Fakultetu. Ja naime imam
počasno zvanje profesor emeritus
koje se dobiva prema puno kriterija,
a ja sam treći na Fakultetu od živućih
kolega, tri prva su pokojna. Profesor
emeritus je počasno zvanje i daje se
zaslužnim profesorima koji su nešto napravili glede udžbenika, pa i
glede suradnje Fakulteta sa drugim
fakultetima, naime treba dokazati
neku suradnju što sam radio i gdje
sam radio u inozemstvu, po nekim
strogim pravilima za te časopise, radove itd. To mi je ovako velika čast,
fizički se dobro osjećam, odem na
Fakultet, posjetim mlade kolege, s
njima porazgovaram. Angažiran
sam još recimo za doktorate u vezi s
našom željezničkom strukom, sudjelujem na nekim predavanjima i to
je ono što se tiče fakultetske obveze.
Imam tamo kabinet i čast mi je tamo
doći. Privatno sam aktivan na svom
imanju koje imam već nekih dvadesetak godina, imam malo vrta i time
se malo bavim. Imam dvoje unučića
i nije mi dosadno, uglavnom svaki
dan mi je nekako lijepo, isplanirano,
zadovoljan sam i u principu nisam
na nikoga ljut, jer kad čovjek dođe
u godine ponekad bude malo i zločest, a ja pokušavam ne biti takav i
osjećam se mlado.
Profesore Vi ste od mladosti vezani
za željeznicu, možete li nam oslikati Vaš put na željeznici, a poslije i
na Fakultetu?
Ja sam otišao u mirovinu sa 47 godina staža, od toga dvije godine beneficiranog. Došao sam na željeznicu
1961. godine i zaposlio se u skladištu
kao skladišni radnik. U to vrijeme
imao sam samo pet razreda osnovne
škole i onda je pod hitno trebalo završiti večernju osmogodišnju školu
i odmah sam nastavio pripreme za
željezničku srednju školu. Položio
sam izvanredno dva razreda srednje
škole i odmah sam se upisao u željezničku školu, bio sam tri godine
stariji od moje generacije i nisam stanovao u domu tako da sam prikraćen
za neke domske doživljaje. Tu imam
jednu fotografiju iz željezničke škole
u kojoj smo bili sedma generacija i u
sjećanju mi je ostalo da smo svi bili
siromašni, pa i ja koji sam već imao
tri i pol godine staža. Na ovoj smo se
fotografiji svi slikali u jednom kaputu
koji smo zajedno sa kravatom samo
mijenjali međusobno i svi smo ispali jednaki, kao vojnici. Ta mi je škola
utvrdila znanje koje sam ja već imao i
možda i nisam bio baš najbolji u školi, svaka čast mlađima, ali trebalo je
crtati skretnice i to je meni bilo kao
od šale, jer sam već bio i skretničar i
otkopčavao sam vagone i imao sam
dobre temelje. Bio sam vrlo dobar
učenik, imao sam stipendiju i nakon dvije godine školovanja i mature otišao sam u Zapadni kolodvor
za pripravnika gdje sam ja već bio
manevrist. Taj Zapadni kolodvor
bio je dosta specifičan i tamo se dosta radilo jer nije bilo Ranžirnog
kolodvora. Bio je dosta problema sa
kolodvorima kao što je Zaprešić jer
ti kolodvori nisu bili osigurani. Tu
je bilo dosta nezgodnih situacija i
karambola i tada se mijenjalo osoblje pa sam ja otišao tamo raditi. Za
to vrijeme sam izvanredno završio
Ekonomski fakultet i diplomirao što
mi je uz rad bilo dosta teško. Po završetku Fakulteta otišao sam raditi u
HŽ u Mihanovićevu i tu sam radio
na međunarodnim poslovima tri godine. Za to vrijeme sam magistrirao
na Ekonomskom fakultetu i otišao
sam raditi u Institut prometnih
znanosti pri ondašnjem Komitetu za
saobraćaj i tamo sam s jednim kolegom radio željezničke studije, projekte pri čemu je trebalo dosta zapeti,
nije bilo radnog vremena i bilo je dosta naporno za mene koji sam bio tipični operativac, a za znanstveni rad
trebalo je dosta toga za napraviti, ali
sam bio mlad i uporan, te sam i doktorirao na Ekonomskom fakultetu
dijelom i iz tih projekata koje smo
radili. Nakon što se u školi za cestovni promet formirao željeznički
smjer i pozvali su me da tamo budem
predavač. Pitao sam se kako ću ja to,
pa to je jako teško misleći na kolege
kojima ću ja to predavati. U početku je bilo više izvanrednih studenata,
naših kolega kojima sam ja predavao
tematiku koju oni već znaju. Kod
njih sam htio potaknuti neku kreaciju i razmišljanje glede neke studije,
nekog programa ili nekog projekta.
Bilo mi je teško izaći pred studente
bez svog udžbenika jer kada imate
svoj udžbenik po kojem studenti
spremaju ispite sve je puno lakše.
Ne sumnjamo da pratite razvoj prometa. Kako gledate na promjene u
željezničkom sustavu u Hrvatskoj i
u Europskoj Uniji?
Prije smo Hrvatsku u unutarnjem
prometu u bivšoj Državi smatrali
dužinom – longitudinalni pravac,
međutim već je tada bio zapostavljen transverzalni pravac pri čemu
mislim pravac iz naših luka prema
zemljama koje nemaju izlaz na more
i to su u prvom redu Mađarska, Češ-
5
AKTUALNO
ka, Slovačka i Austrija. Te zemlje su
tradicionalno orijentirane prema
nama i našim lukama, prema Rijeci. Dogodilo se da mi više nismo u
bivšoj Državi i sada nam je prilika da
se Hrvatska i Hrvatske željeznice orijentiraju prema tim zemljama koje
nemaju izlaz na more. Ja sam radio
magistarski rad iz gravitacijskih područja. Ako gledamo deset Europskih
luka od čega su tri na našem Jadranskom moru – Trst, Koper i Rijeka, a
ostale gore na Baltiku i deset velikih gradova u Europi – Munchen,
Budimpešta… i uz primjenu jedne
metodologije u znanosti koja se zove
Utvrđivanje gravitacijskih područja
temeljem kilometarskih dosega, ja
sam za svoj rad uzeo deset luka, deset gradova i deset vrsta roba, pa sam
uspoređivao kilometarski doseg i
tarifnu komponentu za tih deset vrsta roba. Poslije sam na tom principu
u Institutu prometnih znanosti radio
s kolegom Dragićem Studiju u kojoj
smo utvrdili gravitacijsko područje
Rijeke. Rijeka je zbog dubine mora za
velike brodove povoljnija nego Koper, ali smo u vezi sa zaleđem slabi.
U Europi nema više roba koje su se
nekad u moje vrijeme prevozile. Sada
su aktualne velike Svjetske industrije kao što su Kineska ili Indijska –
čeličane, a mi toga nemamo, ali smo
sada sastavni dio Europe i moramo
se nametnuti i naći način da se orijentiramo na zemlje u našem gravitacijskom području, odnosno da se
one orijentiraju prema nama. Posebni je problem tu konkurencija, imamo izgrađene ceste koje su skupe, a
slabo se koriste. Željeznica je tu slaba
i prazna, ali Europa je tu i sigurno će
se ulagati u željeznice i one bi morale
dobiti na značaju.
Vi ste me ovdje preduhitrili i govorili ste o ulozi Rijeke i o Srednjeeuropskim zemljama koje nemaju more i moraju se oslanjati na
Rijeku. Mi to nismo prepoznali,
prolazi vrijeme i dalje traju diskusije o nizinskoj pruzi, da li je
6
na peronu br. 36
ona potrebna, da li jednoklosječna
ili dvokolosječna ili elektrificirana… Kakvo je Vaše mišljenje o nizinskoj pruzi?
Ta je pruga itekako potrebna jer smo
već utvrdili da Rijeka nema zaleđe,
dobru vezu sa zaleđem, a kopnene
veze nema bez željeznice i dvokolosječne pruge. Zakasnili smo jer postoji cesta koja ne radi ništa, a Europa, kada će davati sredstva iz svojih
fondova i ulagati u željeznicu, uvijek
će vagati uz izgovor da imamo cestu.
Tu nažalost struka ima veoma mali
utjecaj.
Smatrate li da nacionalni željeznički prijevoznici imaju šanse na otvorenom tržištu, konkretno HŽ
Cargo i HŽ Putnički prijevoz?
Imaju šanse ako se osposobe za to,
ako budu konkurentni, znači da treba ulagati u ono što zovemo ponuda
željeznice. Ova ponuda koja se sada
nudi na tom međunarodnom tržištu
je sa naše strane slaba. Ako se mi
osposobimo, a morati ćemo se da
budemo konkurentni i da vozimo
ne samo na svojim prugama nego i
skroz do Budimpešte i dalje, onda
ćemo biti pravi, a to vrijeme će morati doći.
Svjedočimo paralelno da je u Hrvatskoj borba za opstanak HŽ Carga i u slučaju da se zbog tržišnih
okolnosti dogodi da HŽ Cargo ode
u stečaj, kakve su šanse uopće za
opstanak željezničke Infrastrukture u Hrvatskoj?
To bi bila tragedija i to se ne bi smjelo
dozvoliti. HŽ Cargo se mora orijentirati na međunarodnu poziciju i treba
ga drugačije postaviti zbog osposobljavanja za konkurenciju.
Svjedoci smo ogromnog smanjenja vlakova za prijevoz putnika, to
se dogodilo nedavno. Najviše bode
u oči ulaganje u infrastrukturu, u
Ličku prugu, za malu Hrvatsku je
2,5 milijarde kuna ogromna količina novaca, a istovremeno HŽ Putnički prijevoz na toj pruzi ukida
vlakove. Što treba poduzeti HŽ In-
frastruktura da postane privlačna
prijevoznicima?
Puno toga treba poduzeti. Prema
Splitu imamo jako duga vremena putovanja i predugo se putuje i
cestovni, a i zračni promet je prejaka konkurencija. Željeznica se nije
prilagodila potrebama i zahtjevima korisnika. Na Prometnom se
fakultetu ući o koncepciji marketinga, o prilagođavanju zahtjevima i potrebama korisnika. Željeznica je ostala kruta i nije se prilagodila, dugo
joj treba, teško se reorganizira zbog
svoje glomaznosti prije svega, a i za
željeznicu postoji tržište samo se treba modernizirati.
Ako iz te perspektive gledamo da se
željeznica nije prilagodila, a paralelno pratimo da se iz državnog
proračuna smanjuje dotok novaca i za održavanje i za regulaciju
prometa, a naročito za osuvremenjivanje željezničke infrastrukture,
možemo svjedočiti da željeznica
ide nekonkurentnoj brzini, lošijoj
mreži i zatvaranju pruga. Nije li
to u konačnici svjestan izbor da se
uništi željeznica?
Politika je kod nas kratkog daha. U
prometu mi imamo Strategiju, što
je govorio profesor Dadić, ali je ona
zastarjela. Prometnu strategiju treba
raditi stalno i kontinuirano, ali Vlade
se mijenjaju i ponekad investicije
odu u krivom pravcu.
U pet godina nije zaposlen nijedan
mladi inženjer sa Prometnog fakulteta koliko nam je poznato. Kako Vi na
to gledate?
To je tragedija. Otkad sam ja na željeznici imao sam neki uvid što to
znači prometni inženjer. U početku
sam i ja mislio da je dosta srednja
škola. Prometnik je jako dobro zanimanje i ima jako dobar pregled što se
na željeznici radi, međutim inženjer
je neki koordinator koji vodi sustav.
Mi smo tako počeli na Prometnom
fakultetu, naši inženjeri su se zapošljavali na željeznici. Međutim u zadnje vrijeme nema zapošljavanja i to je
AKTUALNO
na peronu br. 36
tragedija. Ja mislim da bi se upravo
sada trebali zaposliti inženjeri i kod
na i u sjedištu EU. Pa gledajte kako
dolaze direktive iz EU, te direktive
piše pravna struka i oni normiraju
sve u neke pravne okvire, a nemaju tehnološke norme. Nemaju tim
prometnih inženjera i takvi studiji
na zapadu uglavnom ni ne postoje i
oni su negdje pri građevini itd. Mi
smo tu sa našim studijem u Zagrebu
fakulteta i to pokazuje da cijenite
znanje i stručnost. Smatrate li da
Hrvatska ide prema onoj premisi koju je iskazala, prema društvu
znanja?
U svim programima Ministarstva
znanosti se teži prema društvu znanja. Što smo mi bez znanja i ako nismo
znanstveno uzdignuti? Svi znademo
da je željeznica podobna za duge
pruge i za masovne prijevoze i to
dobro, međutim prošlo je već više
od 20 godina, ostali smo nekako jadni i nismo se povezali sa cestovnim
prometom. Bilo je određene suradnje i lomljenja koplja za zajedničku
kartu, kako napraviti cijenu i kako
podijeliti prihode. Mi smo na Prometnom fakultetu na tome radili i
dali svoje prijedloge. Zahvaljujući
putničkom kilometru se zna točno
koliko putnika iz Zaprešića vozimo
kojega treba i modernizirati kvalificirani da se nametnemo Bruxsellesu
pa da i naši ljudi rade tamo.
Mogu li Fakultet prometnih
znanosti i željeznička poduzeća
pronaći tu zajedničku formulu za
uspjeh željeznice?
To tražimo stalno i nadamo se da
možemo naći. Proći će tu još puno
vremena, ali neće biti dobre organizacije bez struke i znanosti.
Profesore, doktorirali ste na dva
su dvije velike prednosti željeznice.
Duge pruge, znači dugačku relaciju
imamo ako napravimo u putničkom
prometu puno putničkih kilometara pa onda imamo učinak. Ako
vozimo robu na duge pruge imamo
onda puno tona kilometra i to nam
je dobar učinak. U putničkom prometu nam prednost daje masa u prigradskom prometu. Kako je nastala
Država Hrvatska HŽ je započeo sa
prigradskim prometom i to je jako
prema Zagreb Glavnom kolodvoru. Zna se i koliko ima kilometra
od Glavnog do nekog sela iz kojeg
vozi autobus koji sakuplja putnike.
Na nekom prosjeku se može napraviti model, a danas imamo dobar
informacijski sustav i napravimo
zajedničku cijenu i poslije podjelu
prihoda. Taj prigradski promet, a
to je onda masovni prijevoz može
zaživjeti. Tada u gradu Zagrebu
nećemo imati toliko automobila i
7
AKTUALNO
izdići ćemo se kao željeznica. Glede
razvijanja prigradskog prometa smo
dobro započeli, ali smo stali.
Profesor Dadić je nedavno napomenuo da te prednosti nisu prepoznate, nisu se razvijale i nije se u
njih ulagalo. Vjerojatno je u tome i
veliki dio naše željezničke krivice?
Da i mi smo krivi. Što smo mi učinili i za samu edukaciju? Što znači
prevoziti putnika? Što znači prometna usluga? To je proizvod, usluga
koju ne možemo skladištiti, koja se
događa sada. Naši korisnici nas gledaju tri sata do Osijeka, gledaju nas
sa naočalama, stoji nam vlak, zašto
nam vlak stoji. To nam korisnici ne
mogu oprostiti, jer su kritični, a kako
neće i biti kada su tu sada prisutni.
Nije to da on da svoju robu pa ju
vozimo, nego vozimo čovjeka, a prema njemu se tako odnosimo. Morati
ćemo smisliti dodatne edukacije.
U tijeku je završna izrada Strategije
prometnog razvitka RH. Spomenuli ste na početku da je ona proizvod
koji se kontinuirano treba raditi.
Strategiju nam rade Društva izvan RH, Ministarstvo se odlučilo
za znanje izvan Hrvatske. Kako se
dogodilo nešto takvo za Hrvatsku
znanost vrlo ružno?
Slažem se s tim da je to vrlo loše i
8
na peronu br. 36
ružno za Hrvatsku znanost. Ne Institutu prometnih znanosti kolega Dragić i ja radili smo dinamiku
troškova. Mi na Fakultetu prometnih
znanosti dokazujemo prednosti željeznice temeljem dinamike troškova
i ponašanje troškova s obzirom na
udaljenosti. Temeljem toga željeznica
ima degresiju tarifa, gdje su po jedinici cijene na većoj udaljenosti niže.
To željeznica može jer je podobna na
duge pruge. Ta strategije je napravljena bez nekakvih troškova. Nažalost
i danas nam Strategiju rade većinom
stručnjaci sa Zapada, gdje nema
prometne ekonomije gdje se gleda
trošak. Mi moramo napraviti Strategiju, odnosno podjelu transportnog
tržišta prema troškovnom principu,
da vidimo tko je zašto podoban. O
Strategiji je dosta govorio profesor
Dadić, da 30 % bruta mora ići na
željeznicu itd. To je neka odrednica
koju je netko odredio u Strategiji,
ali to bi po mom mišljenju trebalo
dokazati na bazi troškova.
Profesore vratimo se onim lijepim
stvarima, imate u životnom putu
dio vremena koje ste proveli na
željeznici i dio vremena koje ste
proveli na Fakultetu. Možete li nam
opisati neke lijepe slučajeve iz tih
vremena?
Bilo je i teških i lijepi trenutaka, ali
nekako pamtim te lijepe. Čovjek je
mlad, putnici su tu, veseli me to što
ide u Zaprešiću puno putnika, a vlak
stoji zbog toga što ide brzi vlak, putnici fučkaju i komentiraju tko ti je
dao crvenu kapu, zovem dispečera, a
on ostaje pri svome da putnički mora
čekati jer brzi ima prednost, tako da
mi je to bilo jako teško zbog tih putnika kad im vlakovi stoje. Bio sam i
ja manevrista i jednom mi je prometnik skopčao lokomotivu jer ja nisam
stigao sa bloka 2 u Zapadnom kolodvoru, prometnik gospodin Brajković,
kojeg smo onda zvali činovnik. Tada
je trajala ta anegdota među mojim
kolegama i prometnicima o mojoj
krivnji i činjenici da mi je prometnik
morao kopčati lokomotivu, ali mi
nisu mi uzeli za zlo. Na Fakultetu je
nekako bila trta predavati kolegama
koji su sa mnom radili i trudio sam
se potaknuti njih na razmišljanje da
iz jednostavne stvari, ono što vi dobro znate, gospodo, kako uspostavljamo promet, imate uvijek dvije
odrednice – vrijeme i prostor prikazano u grafikonu. Te dvije odrednice
mene nekako tjeraju i dan danas za
svaki projekt, za svaku studiju, uvijek
imaš vrijeme i prostor, kada se prilazi nekom problemu, bilo da se radi
o studiji ili projektu. Živimo u ovom
vremenu, prostor nam je takav kakav
jest i moramo poći od tih odrednica
prostora i vremena. Bilo je i loših trenutaka, mnogih mi kolega već danas
nažalost nema, ja sam valjda zahvaljujući genima još tu na ovom svijetu.
Ponekad me netko sretne pa kaže ti
si profesor, mi smo zajedno kopčali
vagone i to mi je drago. I dan danas nemojte reći da je teško, je teško,
ali čovjek mora ulagati u sebe sve za
stare dane. Ako se nećeš truditi sam,
neće ni drugi. Bilo je dosta u mom
životu onih koji su me onako tiskali,
i bila je poznata krilatica tko dolazi
na željeznicu, seljaci i propali đaci,
mnogi su mi spočitavali - ti si jedan
od tih koji nije uspio u školi. Ja sam
onako šutke prelazio preko toga mis-
AKTUALNO
na peronu br. 36
leći da će doći moje vrijeme. Zapravo
je ljudski opraštati.
Profesore možemo li Vas pitati još
kako gledate na budućnost članova
našeg Sindikata. Izvršni radnici su
danas čini nam se pred neizvjesnom
budućnošću željeznice?
Još u moje vrijeme su počeli djelovati Sindikati. U početku smo mi bili
protiv toga, međutim sada u Republici Hrvatskoj Sindikati imaju itekako
važnu ulogu. Sindikati su svojevrsna
oporba vlasti. Kada ne bi bilo Sindikata bilo bi gore, to je sigurno i to
spominje sindikalist Ribić iz Znanosti i to je velika istina. Raduje me što
ste vi Sindikati na željeznici jaki. Sigurno ste povezani i sa međunarodnim sindikalnim asocijacijama i tu
čete morati preuzeti ulogu ne samo
u smislu studija i projekata, nego i
u smislu edukacije, ovih trenutno
zaposlenih radnika, imajući na umu
ovo što sam malo prije rekao, čovjeka
koji je dao sebe, rekao bih sada nama,
mi ga vozimo, a vozimo ga kako. Da
nam je svejedno da li vlak stoji, kakva je tu čistoća. Vozim se iz Vrapča
i mene veseli kad sam vidio konduktera. Došao je kondukter, karte
molim, fino obučen i dotjeran, ne
možeš ne dati kartu. Bilo bi mi neugodno ne pokazati mu kartu, a ako
je sve zapušteno, ofucano?! U moje
vrijem putujući u Zaprešić prodavala se rakije, one bake iz Zagorja su
prodavale rakiju. Onda su tu radnici bili dosta onako pijani, bio je prvi
razred i drugi razred. Ja sam doživio,
gledao sam da čovjek u prvom razredu, pomalo pijan reže sjedalo nožem.
On je komentirao kako je sve ionako
neuredno. Dakle, ako se mi nećemo
pokazati prema tom putniku ma kakav on bio u pozitivnom smislu, tada
će se on izgovoriti ako nije vama stalo
nije ni meni. Mislim da bi Sindikati
baš zbog svoje snage, svoje osobnosti
trebali nešto poduzeti, ako već nemate u programu i o edukaciji ovog
postojećeg kadra i drugih koji dolaze.
Profesore, ima li neko područje
koje nismo dodirnuli, a koje bi Vi
željeli istaknuti kao interesantno?
Ima puno područja, sve vezano za
prijevoz, za gubitak roba. Mene jako
smeta što nemamo što raditi. Mi
smo radili nekoliko projekata u Institutu prometnih znanosti. Kada
sam došao tamo bila je aktualna ona
rudača iz Brazila koja se vozila do
Bakra pa su išle maršrute za Sisak,
uspostavili smo kombinirani promet
Sisak, Osijek i Vukovar, dakle, iz Rijeke su išle maršrute. Onda smo išli
u posjetu u Austriju jednoj željezari
i onda je mene impresioniralo kako
to lijepo funkcionira promet uzvodno Dunavom do Austrije. Naše su
Hrvatske željeznice tada u sastavu
bivše Države, već nekako malo iskočile. Malo smo imali problema sa
Slovencima oko podjele prihoda, pa
smo formirali radne komisije, tu sam
dakle svašta vidio i bilo je još puno
toga zanimljivog.
Mi Vam se zahvaljujemo za ovaj
razgovor, a nadam se će biti novog
poticaja i da čete imati vremena da
ispričamo neku drugu priču koju
danas nismo dodirnuli.
Pa hvala Vam lijepa. Bit će mi drago
jer doživljavam Vas kao mlađe kolege
koji ste evo tu nakon puno godina
došli da malo kreirate tu željeznicu,
da ju vodite. Naime, bilo je dosta
lutanja na željeznici. U početku se
mislilo da željeznica mora imati neki
svoj Institut, neko Društvo. U mom
vremenu je bila neka Razvojna služba
itd. Danas kao što znate toga nema.
Mislim da biste Vi iz Sindikata baš
možda mogli formirati neku ideju,
imati neku žicu koja bi vukla naprijed, a posebno sada kada smo samostalni, kada nemamo ograničenja, kada gledamo prema Evropi, a
imamo izvrsnu poziciju, trebamo se
dokazati.
Hvala lijepa.
ragovarao: Anto Iličić
9
AKTUALNO
na peronu br. 36
Suvremena prispodoba o talentima
s primjenom u željeznici
''Uzmite stoga od njega talent i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onome koji ima još će se dati,
neka ima u izobilju, a od onoga koji
nema oduzet će se i ono što ima.
A beskorisnog slugu izbacite van
u tamu. Ondje će biti plač i škrgut
zubi.''
Uzmemo li da je željeznica služi
svojem društvu, poticaj gospodarskom razvoju i zadovoljstvu putnika
moguće je onda prepoznati i još tri
kategorije sluga danas:
• sluge koje od pet dobivenih talenata steknu novih pet ali sebi zadrže
dva talenta,
• sluge koje od pet dobivenih talenata steknu novih pet talenata i sve ih
zadrže za sebe,
• sluge koje pišu pravila i zakone
kako bi se nagradilo upravo ove
nove sluge, a sluge prepoznate u
gornjoj prispodobi proglase viškom
ili predmetom ismijavanja.
J
edan od klasičnih evanđeoskih
tekstova o zvanju kaže:
''Doista, kao kad ono čovjek,
polazeći na put, dozva sluge i dade
im svoj imetak. Jednomu dade pet
talenata, drugome dva, trećemu
jedan – svakomu po njegovoj
sposobnosti. I otputova. Onaj koji je
primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto
tako i onaj sa dva stekne druga dva.
Onaj naprotiv koji je primio jedan
ode, otkopa zemlju i sakri novac
gospodarov.''
''Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun.
Pristupi mu onaj što je primio pet
talenata i donese drugih pet govoreći ''Gospodaru, pet si mi talenata
predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao.'' Reče mu gospodar ''Valjaš, slugo dobri i vjerni. U malome
10
si bio vjeran, nad mnogim ću te
postaviti. Uđi u radost gospodara
svoga.'' Pristupi i onaj sa dva talenta
te reče ''Gospodaru. Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao.''
Reče mu gospodar ''Valjaš, slugo dobri i vjerni. U malome si bio vjeran,
nad mnogim ću te postaviti. Uđi u
radost gospodara svoga.''
A pristupi i onaj koji je primio jedan
talent te reče ''Gospodaru. Znadoh
te, čovjek si strog, žanješ gdje nisi
sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah
se stoga, odoh i sakrih talent tvoj
u zemlju. Evo ti tvoje.'' A gospodar
mu reče ''Slugo zli i lijeni. Znao si
da žanjem gdje nisam sijao i kupim
gdje nisam vijao. Trebalo je dakle
da uložiš moj novac kod novčara i
ja bih po povratku izvadio svoje s
dobitkom.''
Danas, kada smo dobili samoprozvane bogove koji šeću zemljom,
teško je biti radnik. Oni kroje ljudske sudbine te motiviraju ljude da
budu zli i lijeni. Teško je danas biti
dobar željezničar. Ipak, intervju s
profesorom Bogovićem daje nam
smjer. Nije niti prije bilo lako. Teško
se je živjelo i borilo. Treba se sjetiti da je puno željezničara bilo i u
Domovinskom ratu. Oni koji nisu
radili su pod granatama i u životnoj opasnosti obavljali radne zadatke. Bojali su se ali su radili. Zato je
važno danas biti odlučan i ustrajan.
Biti sluga koje oplemenjuju nove
talente, a ne krade ih i ne uništava.
Naša željeznica to treba od nas, a
naši građani to trebaju od naše željeznice.
AKTUALNO
na peronu br. 36
OVDJE ANĐELI
RADE PREKOVREMENO
Pitanje SPVH:
Kako u skladu s propisanim postupkom postupiti prigodom otpreme
vlaka iz kolodvora Sesvete u smjeru
kolodvora Dugo Selo u odnosu na
prednajavu čuvaru ŽCP u Sesvetskom Kraljevcu?
Pod propisanim postupkom smatram isključivo odredbe Pravilnika
o načinu i uvjetima za obavljanje
sigurnog tijeka željezničkog prometa („NN“, br. 133/09., 14/10., 56/12.)
– u daljnjem tekstu – Pravilnik.
Nisu mi poznati eventualni opći akti
HŽ-Infrastrukture kojima bi pitanja u vezi s predmetnom problematikom bila odgovarajuće riješena
u skladu s Pravilnikom (što je automatska privola, traženje i davanje dopuštenja, davanje najave i/ili
prednajave i sl.).
ravanje prijelaza s polubranicima i
svjetlosno- zvučnom signalizacijom
kojom se najavljuje njihovo spuštanje. Navedeni uređaji nisu u ovisnosti
s glavnim signalima, a uključuje ih
čuvar prijelaza iz stajališta Sesvetski Kraljevec. Dionice pruge Zagreb
Borongaj – Sesvete i Zagreb Resnik
– Sesvete su dvokolosiječne i opremljene su APB-om.
Dopuštena brzina na pruzi od
kolodvora Sesvete do km 435+755
iznosi 60 km/h, a od km 435+755 do
km 439+619 iznosi 140 km/h. Vozno vrijeme vlaka smjera Sesvete –
Dugo Selo, koji bi vozio navedenim
dopuštenim brzinama od kolodvora
Sesvete do prvog ŽCP-a u voznom
smjeru, iznosi oko 2,5 min. Preko oba ŽCP-a dopuštena brzina na
pruzi iznosi 140 km/h.
Prema važećem voznom redu vozno
vrijeme od kolodvora Zagreb Resnik i kolodvora Zagreb Borongaj do
kolodvora Sesvete (nakraće vozno
vrijeme) iznosi 6 min. Za napomenuti je, da pri istim dopuštenim
brzinama, najkraće vozno vrijeme
(npr. vlak br. 211) između kolodvora Zagreb Borongaj i Sesvete prema
voznom redu 2014/2015. (od 14. 12.
2014) iznosi 4 min.
Odgovor:
Za vlakove koji u kolodvor Sesvete
dolaze iz smjera kolodvora Zagreb
Borongaj ili Zagreb Resnik, a kolodvor Sesvete u smjeru kolodvora
Dugo Selo prolaze bez zadržavanja,
nije moguće postupiti na propisani
način u vezi davanja prednajave čuvaru ŽCP u Sesvetskom Kraljevcu.
Za vlakove koji u kolodvoru Sesvete imaju zadržavanje, mogućnost
propisanog postupka prednajave
Propisi:
ovisi od duljine zadržavanja vlaka u Člankom 136. stavkom 9. Pravilnika
kolodvoru Sesvete.
propisano je obavezno davanje najave i odjave na svim prugama, osim
Obrazloženje:
kod automatskog davanja privole
Opis postojećeg stanja:
(?). Ako se pod „automatskim daPruga između kolodvora Sesvete vanjem privole“ smatra APB ili
(km 435+000) i kolodvora Dugo MO, onda kolodvor Zagreb Resnik
Selo (km 445+200) je dvokolosiječ- i Zagreb Borongaj kolodvoru Sesna i opremljena je APB-om. Na toj vete, kao niti Zagreb Gl.kol. koloddionici pruge nalaze se dva ŽCP-a voru Zagreb Borongaj, nisu dužni
(km 439+470 i km 440+291). ŽCP dati najavu. Najava je prijavljivanje
su osigurani uređajima za osigu- odlaska vlaka koja se daje odmah
Što želim u novoj 2015. godini?
Darko Gluić
prometik vlakova kol. Knin:
Puno zdravlja, sreće i da
bude bolja od 2014. godine.
Tihomir Ivušić
prometnik vlakova kol. Knin:
Zdravlje, veselje, prijateljstva,
više vlakova, da vrate noćne
vlakove, veću plaću, da nam
vrate božićnicu i regres.
Ivica Kero
Nadzorni skretničar kol. Knin:
Još jedna godina bliže mirovini i da primanja na željeznici
budu bolja nego do sada i da
se ne ukidaju vlakovi, nego da
ih ima ima više.
Tomislav Pustak
prometnik vlakova kol. Pađene:
Bolji vozni red i bolje plaće,
bolje uvjete rada
i više posla!
11
AKTUALNO
nakon odlaska odnosno prolaska
vlaka.
Člankom 140. stavkom 18. Pravilnika propisano je da je na dvoklosiječnim prugama na kojima
nije propisano traženje i davanje
dopuštenja obavezna prijava dolaska uzastopnog vlaka.
Člankom 140. stavkom 25. Pravilnika propisano je da na prugama
opremljenim uređajima APB-a
i MO-a za prijelaze koji nisu
zaštićeni glavnim signalima vrijede odredbe koje se odnose na davanje najave i prednajave kao i za
prijelaze koji se nalaze na prugama
koje nisu opremljene navedenim
uređajima. To znači da za postupak
u kolodvoru Sesvete u odnosu na
ŽCP Sesvetski Kraljevec vrijede
odredbe Pravilnika koje se odnose
na pruge koje nisu opremljene
uređajima APB-a i MO-a (članak
138. Pravilnika).
Člankom 138. Pravilnika između
ostalog propisano je :
1.);
- čuvarima prijelaza koji nisu
zaštićeni glavnim signalima vožnja vlaka ili pružnog vozila mora se
prednajaviti najkasnije 7 min. prije
vjerojatnog odlaska vlaka iz kolodvora (stavak 4.);
- glavni signali za izlazak odnosno
prolazak vlaka ne smiju se postaviti
tako da signaliziraju signalni znak
za dopuštenu vožnju ako od čuvara
prijelaza nije primljena potvrda
prednajave.
Člankom 181. stavkom 2. Pravilnika propisano je da čuvar prijelaza
rukuje uređajem najkasnije 5 min.
prije predvidljivog prolaska vlaka
ili pružnog vozila.
Vjerujem da bi svaki prosječan
poznavatelj prethodno navedenih
propisa, voznog reda i opisa postojećeg stanja mogao zaključiti da
kolodvor Sesvete u pogledu prednajave čuvaru ŽCP u Sesvetskom
Kraljevcu nije u mogućnosti po
tim propisima u potpunosti postupiti. Ipak, da bi ova problematika
- vožnja svakog vlaka ili pružnog možda bila malo jasnija, pokušati
vozila mora biti najavljena predna- ću to ilustrirati jednim ekstremjavom čuvarima prijelaza (stavak no nepovoljnim primjerom kod
12
na peronu br. 36
vlaka broj 211 po voznom redu
2014/2015.
Vlak 211 polazi iz Zagreb Gl. kol.
u 17:41 h, prolazi Zagreb Borongaj
u 17:47 h, a Sesvete u 17:51 h. Prema orijentacijskoj prosudbi vlak bi
preko prvog ŽCP-a u Sesvetskom
Kraljevcu prošao oko 17:53/17:54
h. To znači da bi čuvar ŽCP-a u
Sesvetskom Kraljevcu uređajem za
osiguravanje navedenog prijelaza
morao rukovati najkasnije u 17:48
h. Prednajavu vlaka broj 211 trebao bi od kolodvora Sesvete primiti najkasnije u 17:44 h. Vlak 211 se
u 17:44 h nalazi između kolodvora
Zagreb Gl.kol. i Zagreb Borongaj.
S obzirom da prema Pravilniku,
kako ga osobno razumijem, kolodvori Zagreb Gl. Kol. i Zagreb Borongaj nemaju obvezu davanja
najave ili prednajave, osim prijave
dolaska uzastopnog vlaka (?), opravdano se može postaviti pitanje, na
temelju čega će kolodvor Sesvete
dati prednajvu čuvaru prijelaza u
Sesvetskom Kraljevcu 7 min. prije
prolaska vlaka broj 211 ?
Ako nisam grubo pogriješio u interpretaciji Pravilnika u opisanim
okolnostima, ili sam nehotice propustio uočiti njegove pojedine relevantne odredbe, mislim da se nisu
stekli uvjeti da se određen broj vlakova iz kolodvora Sesvete u odnosu na ŽCP u Sesvetskom Kraljevcu
može otpremiti u skladu s Pravilnikom. To naravno ne znači i da bi
bilo koji vlak zbog toga morao doći
na neosigurani ŽCP u Sesvetskom
Kraljevcu.ž
Zbog čega mislim da niti jedan
vlak ne bi smjeo doći na ŽCP u
Sesvetskom Kraljevcu na neosigurani prijelaz ?
Kod tzv. automatskih ŽCP-a s polubranicima, kod kojih se uređaj za
osiguravanje prijelaza s daljinskom
kontrolom uključuje automats-
AKTUALNO
na peronu br. 36
ki nailaskom vlaka, vrijeme od
početka signaliziranja (svjetlosno-zvučna signalizacija) i spuštanja polubranika do nailaska vlaka
s najvećom dopuštenom brzinom
iznosi minimalno 31 sec.
Analogno prethodno navedenom,
moglo bi se u sadašnjim okolnostima konstatirati:
- postavljanje izlaznog signala u
kolodvoru Sesvete tako da signalizira dopuštenu vožnju u smjeru
kolodvora Dugo Selo ne smije se
obaviti prije dane prednajave ŽCP
Sesvetski Kraljevec i primljene
potvrde o primljenoj prednajavi;
- vozno vrijeme „najbržeg vlaka“
od kolodvora Sesvete do prvog
ŽCP-a u Sesvetskom Kraljevcu
iznosi oko 2,5 min.;
- od momenta primljene prednajave za vožnju vlaka smjera Sesvete – Dugo Selo, čuvaru prijelaza je
potrebno oko 0,5 min da rukuje
uređajem za osiguravanje prijelaza
(pritiskom na dva tastera na upravljačkom stolu);
- pretpostavimo da vrijeme od aktiviranja uređaja za osiguravanje
prijelaza do spuštenih polubranika
iznosi oko jedne (1) minute.
Iz navedenog prikaza očito je da bi
davanje prednajave čuvaru ŽCP-a
u Sesvetskom Kraljevcu tri minute prije odlaska (prolaska) vlaka
iz kolodvora Sesvete omogućilo
osiguravanje ŽCP-a na način da
isti može biti osiguran za prolazak
vlaka najmanje jednu minutu prije
nailaska vlaka na prijelaz. To pretpostavlja da čuvar prijelaza odmah
nakon primljene prednajave rukuje uređajem za osiguravanje prijelaza. Za sudionike u cestovnom
prometu je irelevantno da li se
uređajem za osiguravanje prijelaza
rukuje od strane čuvara prijelaza
ili se u rad uključuju automatski. Za napomenuti je da opisano
postupanje ne bi bilo u skladu s
Pravilnikom.
Pod pretpostavkom da se moje
viđenje predmetne problematike,
koliko – toliko prihvati kao realno i opravdano, mogu se (trebaju)
poduzeti hitne, privremene i/iIi
dugoročne aktivnosti na njezinu
rješavanju.
Što želim u novoj 2015. godini?
Mario Sirić,
prometnik vl. kol. Pađene:
Božićnicu, regres i povratak
bliže kući.
Slavko Skorup
Popisni vlakovođa kol. Knin:
Da ne bude viška radnika i
da bude više posla!
piše: Damir Štefinec
Krešimir Klepić,
prometnik vl. , kolodvor Lovinac
U 2015. želim što više vlakova
na “ ličkoj “ pruzi a posebno
povratak vlakova 825/824.
TOMO HAMAČEK,
prometnik vl. u kol. Slatina
“Jedina želja mi je da u
2015. g. ne bude viška
radnika te da svi ostanemo
raditi na svojim radnim
mjestima.”
13
IZ NAŠEG VRTA
T
na peronu br. 36
pričA O LJEPOTI
murno vrijeme, tmurna vremena… Da ne bude sve tako crno,
želimo vam u kratkim crtama,
telegrafski, ispričati priču o podružnici
Zagreb Zapad, točnije o njezinoj ljepšoj
strani, kolegicama koje se ističu u ovom
oblačnom raspoloženju.
Podružnica Zagreb Zapad je među
najmanjim podružnicama SPVH i
pokriva kolodvore Zagreb Zapadni,
Podsused Tvornica, Zaprešić i Savski
Marof. Broji dvadesetak članova od kojih skoro polovica čine kolegice, nekad
čak i 10 a trenutno njih 8.
piše: Robert Radanović
Krenimo redom,u kolodvoru Podsused Tvornica od nedavno radi prometnica Dragica Barukčić. Dragica je započela rad na željeznici 1989. u kolodvoru
Banja Luka. 1995. prelazi u kolodvor Daruvar, a radila je i u svim okolnim
kolodvorima (Sirač, Pakrac, Đulovac, Poljana…). 2014. godine prelazi u
kolodvor Podsused Tvornica. Majka dvoje djece.
Ima željeznicu u malom prstu.
IZ NAŠEG VRTA
na peronu br. 36
Darinka Šumonja, prometnica vlakova, školovanje završila 2004.
godine kao najbolja u generaciji, te se iste godine zaposlila u
Plaškom. 2005 g. prelazi u Zaprešić. Vesela i optimistična. Inženjer prometa od 2011. godine. Budućnost je pred njom, a uz
ovakav osmjeh, dolaze bolja vremena.
Gđa Zorica Zemljić, prometnica vlakova, na željeznici od 1996.
godine. Počela je kao vježbenik u kolodvoru Zaprešić, no nakon
položenog ispita prelazi u kolodvoru Podsused TV. No sudbonosno
„Uzimam“ , doveli su je opet do Zaprešića i supruga prometnika.
Dvoje djece. Vedra i profesionalna.
Kolodvor Zaprešić je najbrojniji, u njemu radi pet kolegica:
Kolegica Snježana Arih, prometnica vlakova, na željeznici od 1990. godine.
Prva prometnica zapadne strane zagrebačkog čvora. Žena koja se dokazala,
u ono doba u muškom zanimanju, te utrla put drugim i srušila predrasude.
Stroga, ali pravedna. Majka dvoje djece.
Božena Balaško, putnička blagajnica, na željeznici od 2005. godine.
Nakon nekoliko godina rada kao kondukter, sreću je našla kao putnička
blagajnica od 2008. a u kolodvoru Zaprešić od 2012. Izuzetno simpatična
a nervozne putnike doslovno razoružava osmjehom.
Majka prvoškolke.
Anđelka Barišić, prometnica vlakova, na željeznici od 2000. godine. Stažirala i
položila u Podsused Tvornici 2001. godine te prelazi u Zaprešić.
Dvoje djece, a na željeznici je srela i supruga, naravno željezničara. Šarmantna
i skromna.
14
Kolodvor Savski Marof se može pohvaliti s dvije:
Josipa Filipović, prometnica vlakova, na željeznici od 1996. godine. Prvo kao prometnica u kolodvoru Zaprešić, pa Klanjec i
Kumrovec. „Privremenim“ zatvaranjem pruge S. Marof –Kumrovec prelazi u Zagreb GK kao telegrafist, pa opet u promet, u
kolodvor Podsused TV. Naposljetku prelazi
u kolodvor Savski Marof. Majka je tri sina.
Gordana Radanović, prometnica vlakova, na željeznici od 1996. Nakon
stažiranja u Zagreb Zapadnom zapošljava se u Savskom Marofu, gdje se
doslovno vezala za željeznicu i upoznala supruga prometnika. Aktivna u
ženskoj sekciji SPVH, predstavnica regije Centar. Dvoje djece.
15
IZ NAŠEG VRTA
na peronu br. 36
IZ NAŠEG VRTA
na peronu br. 36
Loparić, violina, osmijeh...
S
Antonija Civka
prometnica vlakova u kol. Sisak Caprag
16
ve ovo možemo povezati s
našom kolegicom, Antonijom
Civkom, prometnicom vlakova
u kolodvoru Sisak Caprag.
Rođena je 25. svibnja 1976. godine u
Sisku. Osnovnu školu pohađa u O.Š.
„Brača Ribar“ u Sisku kao i osnovnu
glazbenu naobrazbu za violinu u glazbenoj školi „Fran Lothka“. Ljubav
prema glazbi naslijedila je od oca, zaljubljenika u gitaru i usnu harmoniku.
Pošto potječe iz poznate željezničke
obitelji, već tradicionalno se odlučuje
nastaviti svoje školovanje u Zagrebu
u „Željezničkom obrazovnom centru“ gdje 1994. godine završava usmjerenje tehničar željezničkog prometa
te stječe zvanje prometnika vlakova. Radi obiteljskog obrta završava
i prekvalifikaciju za limara. Nakon
toga volontira na Hrvatskim željeznicama u kolodvoru Sisak te početkom
1995. godine polaže stručni ispit za
prometnika vlakova i zasniva stalni
radni odnos u ožujku 1995. godine
kao prometnik vlakova u kolodvoru
Sisak. Tu stječe veliko iskustvo radeći
na zamjenama telegrafiste, vlakovođe
i pomoćnika šefa kolodvora.
Osnivanjem obitelji, 1998. godine
odlazi raditi u kolodvor Popovača
gdje i živi sa suprugom, također
našim kolegom prometnikom vlakova, te postaje majka troje predivne
dječice. U to vrijeme, uz rad i obveze
u obitelji, 2008. godine postaje i ing.
željezničkog prometa na Fakultetu
prometnih znanosti u Zagrebu. Zbog
obiteljskih prilika, u svibnju 2014. godine, vraća se u Sisak te počinje raditi
u kolodvoru Sisak Caprag kao prometnica vlakova.
Vrstan je prometnik, rame uz rame
starijim kolegama, žena vedrog duha,
omiljena u svim sredinama i svim
kolodvorima gdje je radila, a posebno
poznata po neiscrpnim slastičarskim
vještinama. Lavica u životu. Bori se
sa svim životnim nedaćama, podiže
djecu na pravi put, skrbi nesebično
o obitelji, vrlo predana na radnom
mjestu, što reći, tu snagu i predanost
ima samo žena. Od smih početaka
svog radnog vijeka na Hrvatskim željeznicama, članica je Sindikata prometnika vlakova Hrvatske. Cijenjena
kao kolegicaa i osoba, postaje i dio
vodstva SPVH podružnice Sisak kao
blagajnica podružnice.
Nažalost i Antonija je jedna od
mnogih hrvatskih priča, obrazovana
osoba koja ne radi posao sukladno
svojoj stručnoj spremi.
No vjerujemo u neka svjetlija vremena u našem društvu.
piše: Dražen Drčić
17
JEDAN OD NAS
na peronu br. 36
ČESTITKE
na peronu br. 36
KUGLAČ I ŽELJEZNIČAR
R
Ivan Tomić
prometnik vlakova u kol. Malovan
18
ođen sam 28. studenog 1971.
godine u Drnišu. Osnovnu
školu završavam u rodnom
Siveriću nedaleko Drniša. Srednju
strojarsku školu upisujem u Drnišu,
a poslije završenog drugog razreda
prelazim u Željezničku školu u Zagrebu za prometnika vlakova. Poslije
završene škole 1990. godine zapošljavam se na željeznici kao prometnik
vlakova. Pripravnički staž odrađujem u kolodvoru Solin i poslije
položenog stručnog ispita dobivam
ugovor o radu u kolodvoru Drniš,
a povremeno na zamjeni radim i u
kolodvoru Siverić. Zadnju smjenu
u kolodvoru Siverić odrađujem 16.
rujna 1991. godine kada se dogodio
napad i okupacija sela i šire okolice
Drniškog kraja od strane pobunjenih
Srba. Zajedno s obitelji i dijelom
sumještana ostajem u okruženju u
rodnom selu pod okupacijom puna
373 dana. Iz okupiranoga sela smo
se izvukli zahvaljujući mirovnim
snagama Unprofora. U prognanstvu sam s obitelji zbrinut u hotelsko
naselje Solaris. Na posao prelazim u
kolodvor Unešić, a radim po potrebi
u kolodvorima Koprno, Primorski
Dolac i Brdašcu. U međuvremenu
sam bio pripadnik ročnog sastava
Hrvatske vojske. Poslije oslobođenja
okupiranih područja 1995. godine sa
obitelji se doseljavam u Knin. Nekoliko smjena radim u kolodvoru Knin,
a onda sam upućen na otvaranje
kolodvora Gračac, neposredno prije
prolaska "Vlaka slobode" ličkom prugom. U Gračacu ostajem šest mjeseci, kada se vraćam u kolodvor Drniš
gdje sam proveo iduće četiri godine.
1999. godine dobivam premještaj u
kolodvor Kistanje u kojem radim sve
do 10. prosinca 2012. godine, dakle
punih 13 godina, kada su ukinuta
dva radna mjesta prometnika vlakova u kolodvoru Kistanje. Kolega iz
kolodvora Kistanje Željko Blaž dobio
je premještaj u kolodvor Zrmanja, a
meni je ponuđeno radno mjesto u
kolodvoru Malovan gdje i danas radim. Što se tiče posla kao prometnik
vlakova kroz moje 24 godine staža,
zadovoljan sam sa poslom, samo da
je više vlakova i posla na našoj pruzi
koja povezuje sjever i jug naše domovine Hrvatske. Kolodvor Malovan
specifičan je po nadmorskoj visini
od 793 metara kao najviši kolodvor
u regiji Jug. U zimskim mjesecima su
naročito izražene snježne padaline
kada zna biti i preko 100 cm snijega.
I često se dogodi da državna cesta
D1 Knin – Gračac bude zatvorena za
sav promet, a noćni vlak Split – Zagreb i natrag je ukinut, i tada se javlja
problem odlaska i dolaska na posao
radnika izvršne službe koji rade u
ličkim kolodvorima. Inače se aktivno
bavim kuglanjem od 2000. godine u
kuglačkom klubu Knin. Od 2007. godine kao najbolji igrač III. Hrvatske
lige Jug, prelazim u II. Hrvatsku ligu
u kuglački klub "Brodosplit" iz Splita. I na kraju, svim radnim kolegama
i kolegicama želim puno zdravlja i
sreće u novoj 2015. godini.
piše: Krešimir Belak
Što želim u novoj 2015. godini?
Josip Conjar,
prometnik vlakova kol. Sisak
„U 2015. godini želim sigurnost i opstojnost radnih
mjesta, te u ova teška vremena
što bolju zaštitu prava radnika
definirana kolektivnim ugovorom, odnosno 8. Aneksom
KU. Kao i svojoj obitelji, svima
Vama želim zdravlja i veselja“.
Dragan Vučić
direktor RJHŽI Centar
„U 2015. godini svima
želim što veći rad, veći broj
vlakova i putnika u njima,
uopće da imamo svi zajedno što više posla i pokazatelja rada, za što veću sigurnost i bolju budućnost na
HŽ-u. Svima iskreno želim
da nam svaka nova godina
bude bolja i uspješnija od
prethodne “.
Branimir Duvnjak,
direktor Organizacije i regulacije prometa
„Cilj mi je da u 2015. godini
vlakovi budu što redovitiji,
da imamo dovoljno posla
za sve djelatnike u našem
HŽ-u te što veći broj vlakova sa što manje nesreća“.
19
AKTUALNO
na peronu br. 36
VI./2014......... 64.425,00 x 16 =1.078,80 kn bruto
VIII./2014....... 64.425,00 x 16 = 1.078,80 kn bruto
MANJE PLAĆENO = 2.157,60 kn bruto
MJESEČNI FOND RADNIH SATI
K
KRAJ VIŠEGODIŠNJEG ZAKIDANJA
U (Službeni vjesnik HŽ od 26.
listopada 2011. godine)
Članak 162.
"Ako radnik ne radi zbog blagdana ili
neradnih dana utvrđenih zakonom,
ima pravo na naknadu plaće u visini
kao da je radio."
"Povećanje plaće za rad subotom, nedjeljom, za rad na blagdane i neradne
dane, te rad na dan Uskrsa međusobno se isključuju, odnosno radniku se
isplaćuje povećanje za dan koje je za
njega povoljnije."
Iz navedenog je razvidno da mjeseci u
kojima blagdan pada u radni dan, radnicima treba iskazati radno vrijeme kao
umnožak broja radnih dana sa 8 sati, a
za blagdane iskazati naknadu u visini
plaće kao da je radio.
Radnici koji rade u smjenama i turnusima u pravilu nemaju obračunatu naknadu za blagdane koji padaju u radni
dan, osim kada koriste godišnji odmor
ili kad su na bolovanju.
Temeljem rasporeda smjena ili rade
u turnusu (i rad na blagdan se plaća
250%), a ako je blagdan u radni dan
kada je radnik po rasporedu smjena
slobodan, tada mu nije obračunata gore
navedena naknada.
U skladu sa izjednačavanjem prava
radnika prema Zakonu o blagdanima i
neradnim danima u mjesecu kada blagdan pada u radni dan svaki radnik se
zadužuje s manjim brojem radnih sati,
a za neradne dane koji predstavljaju
blagdan prima obračunatu naknadu,
tako se radnici koji rade u smjenama
i turnusima trebaju također zadužiti
satnicom mjesečnog fonda radnih sati
u mjesecima u kojima blagdan pada u
radni dan.
To znači da se iskazuje prekovremeni rad kao razlika između stvarno odrađenog broja sati u mjesecu i
mjesečnog fonda radnih sati.
RADNIK C
RADNIK A
Iz evidencije radnog vremena je vidljivo da je ukupno odrađeno 168 sati.
Nesporno je da je mjesečni fond sati za
lipanj 2014. godine 168 sati i također
je nesporno da u lipnju ima 152 radna
sata i 16 sati naknade za blagdan koji
pada u radni dan.
Iz isplatne liste za lipanj 2014. godine je
vidljivo da je radnik A ukupno odradio
173 sata.
Poslodavac je radniku platio 5 prekovremenih sati (67,425 kn bruto x 5 sati = 337,12 kn bruto) kao razliku
između stvarno odrađenih sati i mjesečnog fonda sati. Međutim, radnik je radio 21 sat duže od mjesečnog fonda
radnih sati te mu je manje plaćeno 16 radnih sati (21 – 5 = 16) ili:
67,425 kn bruto x 16 sati = 1.078,80 kn bruto
a sve iz razloga što je radio 21 sat dulje od mjesečnog fonda radnih sati.
RADNIK B
AKTUALNO
na peronu br. 36
VI./2014............. 48,285 x 16 = 772,56 kn bruto
VIII./2014.......... 48,285 x 16 = 772,56 kn bruto
MANJE PLAĆENO = 1.545,12 kn bruto
RADNIK D
VI./2014........... 67,995 x 16 = 1.087,92 kn bruto
VIII./2014......... 67,995 x 16 = 1.087,92 kn bruto
MANJE PLAĆENO = 2.175,84 kn bruto
Na prikazanim primjerima u mjesecima u kojima blagdan pada u radni dan
je vidljivo da radnici koji rade u turnusu, ukoliko nisu na godišnjem odmoru, ne primaju naknadu za blagdan, ali
odrađuju veći broj sati od radnika koji
rade samo u 1. smjeni (režija, administracija).
Poslodavac je radniku platio 3 prekovremena sata kao razliku između stvarno odrađenog rada i mjesečnog fonda
sati, a stvarno odrađena razlika (između stvarno odrađenih sati i mjesečnog fonda sati radnih sati je 19 sati, te nije
plaćena razlika od 16 sati i to:
67.425,00 kn bruto x 16 sati = 1.078,80 kn bruto
20
Poslodavac je obračunao i platio razliku
prekovremenog rada između stvarno
odrađenih sati i mjesečnog fonda sati,
a ne razliku između stvarno odrađenog
rada i mjesečnog fonda radnih sati.
ZAKLJUČAK
Činjenica je daje mjesečni fond radnih
sati umnožak radnih dana sa 8 sati u
tekućem mjesecu, kao i da su Zakonom
propisani blagdani i spomendani koji
su neradni dani u RH, te se tako razlikuje:
-mjesečni fond radnih sati
-mjesečni fond sati (koji uključuje
mjesečni fond radnih sati i sve blagdane koji padaju u radni dan).
Nastavno na navedeno, radnici koji
rade samo 1. smjenu uvijek odrađuju
samo mjesečni fond radnih sati (umnožak radnih dana x 8 sati), a radnici
u turnusu odrađuju veći broj sati od
mjesečnog fonda radnih sati.
Poslodavac razliku između mjesečnog
fonda sati i stvarno odrađenog rada
u mjesecu obračunava i isplaćuje kao
prekovremeni rad, međutim, radnici i
povrh toga odrađuju veći broj radnih
dana/sati od drugih radnika, kako je to
prikazano u prvom dijelu ovoga prikaza.
21
IZ NAŠEG VRTA
na peronu br. 36
K
Gordana Radanović
prometnica vlakova u kol. Savski Marof
22
IZ NAŠEG VRTA
na peronu br. 36
Birtija je tu pa ima
i veselih putnika
ao pravi željezničar u Savski
Marof uputio sam se automobilom. Otkako nam je HŽ
Putnički prijevoz ukinuo povlastice
za vožnju vlakom, automobilom je
brže, jednostavnije, a i nije puno skuplje. Za razliku od drugih mjesta,
u Savskom Marofu uz cestu nema
znaka, odnosno informacije gdje je
skretanje za kolodvor. Domaći svijet puno putuje vlakom pa valjda
svi znaju gdje je željeznička stanica, a ostalih je najvjerojatnije malo
pa možda oznaka niti ne treba.
Bilo kako bilo, uspio sam zalutati i
tražeći znak završio sam u Šenkovcu. No brzo sam pronašao stanicu i
u stanici u popodnevnoj smjeni sam
razgovarao s prometnicama, Gordanom Radonić i Josipom Filipović.
Muvajući se po kolodvorima oko
Zagreba, uočljivo je kako danas na
njima radi dosta prometnica. I to
nije slučajno, a Gordana Radanović
to logički objašnjava:
- Kada sam 1992. godine krenula
u prvi razred Željezničke tehničke
škole i ušla u razred vidjela sam da u
njemu sjedi samo šest dečki. Odmah
sam pomislila da sam u krivom
razredu. Te su godine ukinuli smjer komercijalista i automatski ga
pretvorili u usmjerenje prometnih tehničara. Tako su se većinom
cure, neplanirano, počele obrazovati za prometnike. I danas nas iz
te generacije ima dosta na pruzi, u
Dugom Selu, Hrvatskom Leskovcu,
Koprivnici, Rijeci, Slavonskom Brodu na Ranžirnom kolodvoru. I moja
kolegica Josipa je iz te generacije
samo nismo išle u isti razred.“
Kao pripravnica, Gordana Radanović počela je 1. veljače 1996.
raditi u Savskom Marofu. U lipnju
je položila pripravnički ispit, a na
posao je putovala iz Velike Gorice.
Putovanja su joj se u početku činila
dugačkima, a malo po malo se privikla:
- „Vlakom se putuje do zadnje stanice. Nekako mi je to, u početku bilo
daleko, a onda sam se navikla, a
sada ne samo da radim ovdje već tu
i živim.“
Ovdje je upoznala prometnika Roberta Radanovića za kojeg se udala
1998:
-„ On je ovdje domaći pa sam se
definitivno ovamo i preselila. U to
vrijeme to je bila velika promjena
za mene. Ovo je lijep kraj i navikla
sam se.“
Do ulaska Hrvatske u Europsku uniju, Savski Marof je bio pogranični
kolodvor. Danas, odnosno od 1.
srpnja 2013, pogranična policija se
preselila u Dobovu.
- “Dok smo bili pogranični
kolodvor nagledali smo se svakojakih scena. Tu su bili i carina i
policija, a brzi vlakovi su se ovdje zaustavljali radi pregleda. U
vlakovima su se ispod krovova
ponekad sakrivale cijele obitelji s malom djecom. Ljeti je bilo
užasno vruće i tim je ljudima bilo
i opasno i jako teško. Sakrivali su
se i u teretnim vagonima. Ljudi
su bježali i snalazili su se na svakojake načine da se domognu zapada. Sada se ovdje zaustavljaju
samo teretni vlakovi.”
U Savskom Marofu je sistematizirano deset prometnika. Od ove
godine preko tjedna ovdje su i
skretničari. No otkako su Jasminka Kromar i Snježana Lukić otišle,
sistematizacija nije popunjavana.
Radno vrijeme prometnika je
kombinirano pa prometnici rade
i osmicu i dvanaest sati, ovisno
tko je unutarnji odnosno vanjski. Od deset navečer do jutra u
stanici je samo jedna prometnica, što priznat ćete, ne zvuči primamljivo:
- “Osmica nikome ne odgovara.
Više puta u mjesecu treba dolaziti na posao, a većina ljudi putuje.
Manje je noćnog rada pa su i plaće
manje. Samoj prometnici po noći
nije ugodno. Navikle smo. Ovdje birtija radi cijelu noć, pa ima
i veselijih kojima svašta pada na
pamet. “
Savski Marof je od Zagreba udaljen 35 minuta putovanja i ovdje
tradicionalno ima puno putnika.
Prvi mađar kreće u 4 ujutro, a
posljednji putnički vlak dolazi
u 23.45. Ujutro ovamo dolaze
prazne garniture i razdvajaju se
za Harmicu i Dobovu.
- Putnička blagajna radi od 5.40
do 17.20. Prije otprilike pet godina prometnici su ovdje prodavali
karte. Od 12 do 5 sati ujutro. To
je bilo grozno, sami po noći, a tu
su različiti popusti koje treba izračunavati, pa mjesečne karte. U
blagajni je bilo i puno novaca i
sve nas je to činilo nervoznima.
Najteže je pak bilo kada je, još
čini mi se oko 2000–te, ovdje bio
remont. Srećom prije pet godina
sindikat se uspio izboriti i mi više
ne prodajemo karte.
piše: Svebor Matković Lagvić
23
JEDAN OD NAS
na peronu br. 36
N
Ivan Hrbak
skretničar u kolodvoru Čačinci
24
a željeznici je još
do nedavno važilo
nepisano pravilo,
da radnici izvršne službe
jednom, kad dobiju radno
mjesto u kolodvoru koji im
najviše odgovara (najčešće
zbog blizine mjesta stanovanja), tu obično dočekaju
i mirovinu. Ako se nekad i
dogodilo da moraju negdje
na zamjenu, u većini slučajeva bilo je to u prvi susjedni
kolodvor i to najduže na period od mjesec ili dva. U zadnjih nekoliko godina stvari
su se u tom pogledu prilično promjenile, naravno,
na štetu radnika. Kao posljedica stalnog smanjivanja
obima posla, a samim tim
i smanjivanja broja radnih
mjesta u pojedinim kolodvorima, te uvođenja prekida
službe u većini lokalnih i regionalnih pruga, došlo je do
situacije da za mnoge naše
kolege u njihovim domicilnim kolodvorima nema
posla. Iz tog razloga nemaju
izbora nego prihvatiti ugovore o radu u nekom drugom
kolodvoru, a koji znaju biti
i po nekoliko desetaka kilometara daleko od njihovog
mjesta stanovanja. Dešava
se tako da ljudi koji su 20 i
više godina radili u kolodvoru do kojeg su od kuće
dolazili pješice ili biciklom,
sada (nekim drugim prijevoznim sredstvima ) do svog
novog radnog mjesta moraju krenuti i po nekoliko sati
ranije, kako bi na vrijeme
stigli na posao. Razgovaramo s našim članom, skretničarem Ivanom Hrbakom,
koji je nakon dugo godina
rada u kol. Cabuna, počet-
JEDAN OD NAS
na peronu br. 36
kom prošle godine dobio ugovor
o radu, a samim tim i premještaj u
kol. Čačinci.
Ivane, recite nam nekoliko riječi o
sebi.
Rođen sam 1958. godine u Vojvodini, a živim u Slatini. Otac sam
sinu Tomislavu, koji ima 31 godinu,
oženjen je i ima troje djece.
Kako je izgledao Vaš dolazak na
željeznicu?
Na željeznici sam počeo raditi
1986. godine. Prije toga radio sam
u poljoprivredi i građevinarstvu.
Na željeznicu sam došao po preporuci svog bratića koji je tu već
bio zaposlen. Završio sam tečaj za
prometno-transportnog radnika i u
početku sam radio kao manevrista.
Nakon toga sam imao ozljedu ruke
pa sam premješten na drugo radno
mjesto. Po dolasku u Hrvatsku radio
sam u kolodvorima Slatina i Cabuna,
a sada trenutno radim u kolodvoru
Čačinci.
Recite nam nešto o svom radnom
mjestu.
Kao što rekoh, radim u kol. Čačinci na radnom mjestu skretničara. Za
sada sam se dobro snašao u poslu i
nadam se da će tako i ostati.
S kojim problemima se susrećete u
obavljanju službe?
Ne mogu reći da ima nekih problema što se tiče posla. Svjestan sam
situacije u kojoj se trenutno nalazimo, mislim na gospodarstvo u
Hrvatskoj. Mene osobno zabrinjava ono što će biti sutra. Ovaj trend
ukidanja i otkazivanja vlakova, što
teretnih to i putničkih, kao i zatvaranje kolodvora i smanjenje djelatnika u izvršnoj službi. Zdravlje mi
nije baš sjajno, tako da je i to jedan
od problema koji zabrinjava i mene
i moje kolege koji su također u godinama i sličnog zdravlja.
Kad ste već spomenuli zdravlje,
može li se dočekati mirovina kao
radnik izvršne službe, obzirom da
se sa godinama mijenja i zdravstveno stanje čovjeka?
Teško pitanje. Godine same po sebi
nose svoje probleme, prvenstveno
zdravstvene, kako one tjelesne tako
i one psihičke, kao posljedicu neizvjesnosti koja nas prati već duže vrijeme.
Kako ste se adaptirali na novu radnu sredinu?
Što se tiče adaptacije tu sam se dobro snašao. Kolege su imale razumjevanja i puno su mi pomogli dajući
mi savjete i upute o pojedinostima i
specifičnostima posla. Sve u svemu,
nije bilo nekih većih problema i dobro sam se uklopio u radnu sredinu.
Kako dolazite na posao?
Na posao dolazim osobnim autom.
Nažalost, vlakovi mi nisu pogodni za
dolazak i odlazak na posao i s posla.
Pokriju li Vam putni troškovi koje
dobijete stvarne troškove putovanja i kako ste zadovoljni načinom na
koji je taj dio reguliran?
Meni osobno do sada su putni
troškovi pokrivali troškove koje
imam za gorivo. Bio sam zadovoljan,
ali sada po novom reguliranju ne
znam da li će biti dostatno.
Kakvi su radni uvjeti, jeste li zadovoljni?
Radni uvjeti su tu i tamo zadovoljavajući. Uvijek može biti bolje, ali
svjestan situacije u kojoj se nalazimo
i dobro je.
Kakva je situacija sa zaštitnom
odjećom i obućom, kakva je
kvaliteta i stiže li na vrijeme?
Radna odjeća i obuća nekad je malo
bolja, a nekad lošija. Ove zadnje cipele koje sam dobio nisu baš nešto
dobre, preuske su u gornjem dijelu
pa bi se taj dio trebao popraviti na
bolje.
Koliko se željeznica promijenila od
vremena kada ste počeli raditi pa
do danas i u čemu se ta promjena
najviše ogleda?
Puno se promjenila. Nekad smo svi
bili jedno poduzeće i to je po meni
bolje funkcioniralo nego danas. Bili
smo kao jedna obitelj i radilo se
timski, bila je bolja komunikacija i
suradnja. Vjerujem da su i rezultati
bili bolji i nije se odnosilo tako prema željeznici kao danas. Podjeljeni
smo na više društava od kojih svako gleda svoj interes, a za ostale ne
mari. Nema zajedničkih ciljeva ni
interesa. Promjene se vide u tome u
kakvom nam je stanju pruga i kojom
brzinom voze vlakovi. Umjesto vlakova sve češe voze autobusi, kolodvori su devastirani, sve je manje i
željezničara i putnika.
Vidite li gdje prostor da se situacija
poboljša?
Prostora za poboljšanje bi bilo uz
bolju organizaciju i saradnju samih
društava HŽ-a i naravno, uz uvjet da
se gospodarska situacija popravi.
Plaše li Vas stalne racionalizacije poslovanja na HŽ-u, koje u
konačnici znače manje izvršnog
osoblja?
Naravno da me plaše. O tome se duže
vrijeme priča, ali ništa se ne čini. Napretka i boljitka nema na vidiku. Pitam se gdje su te uštede i novac?
Vjerujete li u priče o velikim ulaganjima u našu prugu koje idu tako
daleko da pojedinci spominju čak i
milijarde?
O velikim ulaganjima nemam što
reći, čuo sam te priče, ali ostaje nam
samo optimizam da će se jednog
dana to i dogoditi.
Kad ne radite, kako provodite slobodno vrijeme?
Najčešće sam u vrtu i voćnjaku, a
kad se umorim odem kod sina i snahe. Tamo se malo odmorim i igram
se sa unucima.
Poruka za kraj.
Pa evo za kraj, želja mi je da ova
situacija i kriza čim prije prođu.
Pozdravljam sve svoje kolege iz
kolodvora i sve članove SPVH-a.
Ujedno koristim priliku da svima
zaželim Sretan Božić i svako dobro u
novoj 2015. godini.
piše: Nebojša Gojković
25
JEDAN OD NAS
na peronu br. 36
IVAN ŽUNIĆ
PROMETNIK VLAKOVA U KOLODVORU SOLIN
U
kolodvoru Solin smo razgovarali sa kolegom prometnikom vlakova Ivanom
Žunićem. Rođen je 1972. godine u
Splitu. Završio je srednju željezničku
školu u Zagrebu 1990. godine. U školu je išao u ona dobra stara vremena
kada je željeznica stipendirala đake, a
dakako uz to imali su osiguran posao
nakon završetka školovanja. Kao prometnik vlakova je počeo raditi 1990.
godine u kolodvoru Brdašce (u međuvremenu ukinuto) i Primorski Dolac
gdje je radio do 1996. godine kada
prelazi u kolodvor Solin gdje i dan-
26
as radi. S ukupno 25 godina radnoga
staža i sve na radnom mjestu prometnika vlakova željeznicu i sve vezano
uz nju pozna u dušu. Kaže nam da je
kolodvor Solin u prometnom smislu
bio broj 1 po obimu posla prije 1990.
godine. Nakon toga rat i konstantno
propadanje privrede i poduzeća je
doveo do toga da je ostalo jako malo
komitenata a i oni koji su ostali (žitarice, cement i gorivo) su smanjeni više
nego dvostruko. Uvjeti u kojima radi
prometnik vlakova i nisu baš primjereni jer je prostor skučen a primijetio sam i godinama neobojan, što bi
se uz ne velika ulaganja moglo poboljšati. Isto tako želim napomenuti da
su prostori blok kućica u katastrofalnom stanju te im je potrebna hitna
sanacija. Sjedeći u prometnom uredu
kolega nam pokazuje desetak novouvedenih laganih vožnji s 20 km/h koje
produžuju vrijeme vožnje na relaciji
Split-Perković za 20-tak minuta. To
traje već 15 dana i kao da nikoga nije
briga osim prometnika koji se moraju
pravdati putnicima i izmišljati izgovore. Nažalost to je željeznica koju imamo.
piše: Ante Kunčić
JEDAN OD NAS
na peronu br. 36
BRANKO PEJANOVIĆ
P
PROMETNIK VLAKOVA U KOLODVORU OTOK
rilokom posjete kolodvoru
Otok, smjenu je odrađivao
Branko Pejanović, prometnik
vlakova.
Rođen je 2. siječnja 1964. u Bosni i
Hercegovini, Gornja Skakava, kod
Brčkog, a u Otok se doselio 1971. godine s roditeljima. Živi u kući koju je
najvećim dijelom sam sagradio, uz
svesrdnu pomoć prijatelja. Otac je
četvero djece, dvoje osnovnoškolaca,
jedna kćer studira u Zagrebu na Filozofskom fakultetu, a druga je nakon
završene srednje škole prijavljena Zavodu za zapošljavanje.
Kako si završio na željeznici?
Iako sam iz željezničke obitelji (pokojni otac je bio, a i dva brata su željezničari), ovdje sam nekako, slučajno. Želio sam studirati pravo, no
nakon dvije godine u vinkovačkoj
gimnaziji uplašio sam se „Šuvarove
reforme“ i odlučio sam se za školovanje u Zagrebu, za prometnika. Nisam požalio, ali i danas mi nije svejedno kad pomislim na pravni fakultet.
Gdje si počeo raditi nakon završene
škole?
Školu sam završio 1983. godine i
počeo sam raditi u kolodvoru Otok,
ali sam radio i u preko desetak kolodvora po Hrvatskoj na radnim mjestima skretničara, skladištara, telegrafiste, prometnika i šefa kolodvora i evo
me, nakon petnaestak godina, opet u
Otoku.
S obzirom na tvoje iskustvo, kako je
biti željezničar nekad i sad?
Biti željezničar nekad i sad nije niti
približno jednako. Danas su željeznica
i željezničari omalovaženi. Tretira nas
se kao balast društva i najbolje bi bilo
da nas nema. Teretni prijevoz su preuzeli kamioni, a sada i prijevoz putnika
željeznički prijevoznik prevozi autobusima, kao da se željeznica namjerno
uništava.
Koliko si zadovoljan svojim radnim
mjestom?
Raditi mi nikada ništa nije teško, a
prometnik vlakova je prekrasno zanimanje. Jedini problem je početak rada
kolodvora u 3.20 sati, pa rana ustajanja nisu baš primjerena, ali tako to
mora biti. Nedostataka, kao i drugdje, ima, ali podnošljivo je. Ako radim
po propisu, krut sam, ne fleksibilan,
a ako ne radim, kriv sam. Zanimanje
ne bih mijenjao, ali nesigurnost izaziva stres. Oni koji vode željeznicu kao
da žele da „sudac što prije označi kraj
utakmice“ i njihova misija bi bila ispunjena. Razmišljaju li uopće o povećanju obima posla ili samo o smanjenju broja radnika?
Da li je vozni red prilagođen potrebama putnika?
Vozni red je onakav kakvog su htjeli
ili morali napraviti, a odgovara jedino cestovnim prijevoznicima. Ako
se bude imalo želje, puno truda će se
morati uložiti kako bi se putnici vratili
željeznici.
Nešto za kraj razgovora?
Ako državi ne treba željeznica, neka je
ukinu, jer ovako je bolnije, umiremo
polako.
Postavljam pitanje i sindikalnim čelnicima, je li ovo njihov maksimum?
Do kada ćemo smanjivanje broja
radnika i njihovih prava promatrati
pognute glave, šuteći, jer ovaj put mi
nismo u „kvoti za odstrel“, ali pravo
na rad svaki dan ima sve manje ljudi.
Samo je pitanje vremena kada ćemo i
mi biti u jednoj od „kvota“, a tada je
kasno za nešto poduzeti.
ragovarao: Branko Cindrić
27
27
JEDAN OD NAS
na peronu br. 36
Što želim u novoj 2015. godini?
Davor Štrk,
prometnik vlakova Andrijevci:
Volim svirati gitaru. Kako
mi je stara gitara u kvaru,
dobro bi došao regres,
za novu.
Ivica Pudić,
prometnik vl. Slavonski Brod:
Slijedeće godine želim da
se napokon dogodi rast
BDP-a. Tako bi mogla biti
povoljnija klima za radnike
i one koji ne rade.
ŽELJKO SAMBOLEC,
skretničar u kol. Đurđenovac
“Želja mi je da se slijedeće godine povećaju otpremnine kako
bi se zbrinuli mi koji još imamo
nekoliko godina do mirovine
te na taj način ostavili prostora
mlađima. “
MIROSLAV ĆURAK,
prom.vl. u kol. Zdenci-Orahovica
“Želja mi je da se u 2015.g.
poveća obim posla, a samim
tim i poveća sigurnost
naših radnih mjesta.”
28
Dragan Novak
prometnik vlakova u kol. Čakovec
JEDAN OD NAS
na peronu br. 36
O
tkako sam došao na željeznicu već gotovo dvadeset
godina dijelim isto radno
okruženje sa Draganom Novakom na
mjestu prometnika vlakova kolodvora Čakovec. Zajedno smo nekih dvije
godine radili u istom turnusu i iako je
tada bilo oko 1000 vagona dnevnog
prometa, raditi s odanim i marljivim
suradnikom predstavljalo je pravo
zadovoljstvo. Od Dragana sam „pokupio“ mnoga znanja iz stvarnog života, a mnogi puta kada sam se našao
pred zidom on mi je pomogao svojim
savjetom ili pak praktičnom pomoći
gdje se na djelu pokazala ona tradicijska poslovica da se pravi prijatelji
prepoznaju kada je čovjeku najteže – u
nevolji. Također, Dragan je čovjek koji
prakticira vjeru i nikada ni u najvećoj
bezizlaznoj situaciji on ne izgovara
psovke i ne pokazuje znakove ljutnje,
te sam i tu naučio biti smireniji i odmjereniji u ophođenju s ljudima uzdajući se u poslovicu da uvijek poslije
kiše dolazi sunce.
Dragan Novak rođen je u Obitelji Novak u Nedelišću 1967. godine kao najstariji sin. Otac Stjepan radio je kao
skretničar u kolodvoru Čakovec, te je
na njega više puta pala obaveza čuvanja mlađe sestre i dva mlađa brata, kao
i pomoć majci u obavljanju razno raznih poslova u kućanstvu i poljoprivredi. Radeći te poslove stekao je mnoga
znanja i više mu nikad u životu raditi
nije bilo teško. Na poticaj oca upisao
je školu za prometnika vlakova koju
uspješno završava u Zagrebu 1986.
godine. Iste je godine obavio stažiranje za prometnika u Donjem Kraljevcu
i odmah potom otišao na odsluženje vojnog roka u ondašnju JNA. Po
povratku iz vojske radio je šest mjeseci
kao prometnik u Donjem Kraljevcu, a
nakon toga još godinu dana kao putnički blagajnik u kolodvoru Čakovec.
Potreba za prometnicima u kolodvoru
Čakovec otvorila mu je put na radno mjesto za koje se školovao, te je 3.
siječnja 1989. dobio stalno zaposlenje
na radnom mjestu prometnika vlako-
va kolodvora Čakovec, gdje radi i dan
danas. Dobiti stalno zaposlenje na
željeznici danas je kao pronaći iglu u
plastu sjena, dok je u njegovo vrijeme
to bilo nešto sasvim normalno, a Dragan je prilikom upisa u ŽOC imao i
stipendiju i obećanje OUR Saobraćaja
Čakovec da će po završetku školovanja dobiti ugovor na neodređeno.
Nakon što je ostvario prvi cilj u životu, a to je bilo zaposlenje, krenuo je ka
drugom cilju, a to je vlastita obitelj,
te je i taj cilj vrlo uspješno ostvario.
Danas je Dragan u braku sa suprugom Snježanom koja je učiteljica u OŠ
Nedelišće, a žive u obiteljskoj kući u
Nedelišću sa dvoje djece. Sin Marko,
također je završio školu za prometnika vlakova, ali na žalost nije dobio
mogućnost, zbog svim znanih razloga, raditi zajedno sa svojim ocem, dok
je kćerka Sara na prvoj godini Studija
Multimedije u Varaždinu. Dragan u
slobodno vrijeme uživa radeći u svom
dvorištu, voćnjaku i vrtu, proizvodeći
zdravu hranu za osobne potrebe.
Uzgaja zečeve, te proizvodi gnojivo
glistin kako bi njegovi proizvodi bili
potpuno ekološki. Pred nekoliko godina posadio je nasad kupina, od koji
sada radi kupinovo vino. Spomenimo
i da proizvodi vlastite mesne delicije kao što su domaće kobasice, čvarci i čuveno meso s tiblice. Dragana
njegovi prijatelji koji se bave proizvodnjom vina rado pozovu da im krsti
mlado vino preobučen u vinskog biskupa Martina. Prošle sam godine i sam
sudjelovao na jednom takvom krštenju mošta i sveti Martin (Dragan) zaista je bio na visini zadatka. I to nije sve.
Baš jučer kada sam ga zvao da odradimo mali razgovor za članak došao je
u odori svetog Nikole sa priredbe gdje
je razveselio mališane iz dječjeg vrtića
u Strahonincu. Što reći za kraj nego da
je više ljudi kao Dragan naš bi svijet
bio itekako bolji, veseliji i pravedniji.
piše: Neven Topolnjak
Što želim u novoj 2015. godini?
Alen Hudorović
prometnik vlakova kol. Sirač
Očekujem da se nekakav
vlak provoza mojom ‘štrekom’ (B. Jaruga - Pčelić),
bilo kakav i bilo čiji... Čisto
da znam zbog čega mi služi
crvena kapa koja se nije pomakla s mjesta mjesecima
i da ne moram na internet
ili u B. Jarugu vidjeti kako
vlakovi izgledaju. Je li to
previše tražiti od 2015.
godine?
Danijela Jakubek Jarmić
prom. vl. u kol. Moslavačka Gračenica
U 2015. godini želim da
naši međuljudski odnosi budu puni poštovanja,
razumijevanja sa što manje
osuđivanja bez obzira na
naše karakterne, intelektualne i socijalne razlike. Svi
mi znamo da nije dovoljno
samo željeti, već se moramo
i potruditi za ostvarenje
naših želja. Svima nama
želim puno vjere
i hrabrosti!
27
29
IZ NAŠEG VRTA
na peronu br. 36
IZ NAŠEG VRTA
na peronu br. 36
S istoka prema zapadu
P
Josipa Filipović
prometnica vlakova u kol. Savski Marof
30
rometnica u kolodvoru Savski Marof svaki dan napravi
pravac s istoka prema zapadu, odnosno na posao krene iz Dugog Sela i nakon 45 minuta vožnje
gradsko prigradskom linijom stiže
na posao u kolodvor Savski Marof.
Ili stručno rečeno sa sustava osiguranja Integra dolazi na područje
sustava Lorentz.
Za razliku od svoje kolegice Gordane Radanović, Josipa je prije
dolaska u Savski Marof prokrstarila niz kolodvora. U veljači 1996.
je kao pripravnica u Zaprešiću, a
prvo radon mjesto bilo joj je na
kumrovečkoj pruzi u Klanjcu. U
to vrijeme živjela je na Jarunu, no
putovanja joj tada i nisu isuviše
teško padala. Josipa iza sebe ima
željezničarsku priču, pošto su joj
mama i stric radili na željeznici.
Ona pak nije planirala raditi na
željeznici. No danas je zadovoljna.
Nakon nekoliko mjeseci na zamjeni u Savskom Marofu i zatvaranja
kumrovečke pruge, Josipa odlazi
na porodiljni. Nakon toga radila je
kako telegrafist na glavnom kolodvoru, pa prometnica u Podsusetu
TK, i konačno 2008. godine dolazi
u Savski Marof. Nakon svega njena sadašnja životna bilanca je troje
djece, Leon. Karlo i Petar u dobi od
pet do petnaest godina. Sa suprugom Markom živi u Sesvetama.
- „Putovanja do posla su mi prihvatljiva. Imam desetak minuta šetnje do stanice i onda se za
45 minuta dovezem do Marofa. Sad sam na granici, zapravo nekadašnjoj granici i tu mi je
dobro. Otkako je suprug otišao
raditi u Njemačku, baka servis
mi pomaže oko djece. Ta mi pomoć puno znači. Otkako su nam
uvedene osmice situacija je za nas
radnike nepovoljnija. Najgora mi
je druga smjena od 14 – 22 sata,
nikako da mi vrijeme prođe. Kada
radim do 19 sati, pričekam vlak
pola sata i brzo dolazim kući. Ima
kolega koji primjerice na posao u
Sesvete putuje iz Karlovca, pa uz
presjedanje u Zagrebu, to zna biti
komplicirano.“
Otkako je otišao šef kolodvora Fuad Selmić, ingerenciju nad
Savskim Marofom preuzeo je
Danko Hrastinski, šef kolodvora
Zaprešić. Ne tako davne 1996. u
Marofu su uz šefa kolodvora u smjeni radili robni blagajnik, tri putnička blagajnika, dva skladištara,
dva skretničara i dva prometnika.
Danas teško da toliko ljudi ima u
svim smjenama.
Zanimljivo je kako su telefonske
komunikacije s kolegama u Dobovi, vremenom prerasli u želju da se
radnici s dvije strane nekadašnje
granice bolje upoznaju. Na inicijativu slovenskih kolega i prometnice Mojce Kač, organizirano je
druženje željezničara oba kolodvora. Nakon toga, domaćini su bili
naši željezničari koji su feštu priredili u Kumrovcu.
-„Drago mi je da smo se upoznali s kolegama s kojima svakodnevno telefonski komuniciramo.
Iz priča saznaš i kakva je situacija na njihovim željeznicama.
Čini se da je ipak bolje nego kod
nas. Tamo su na primjer u smjeni tri prometnika, dva unutarnja
i jedan vanjski, stanica je nova i
odlično uređena, plaće su bolje… Uskoro tri kolegice odlaze u
mirovinu, pa kad bi nas primili
ne bi bilo loše… Šalim se jer na
kraju kad gledam što se događa
kod privatnika mi na željeznici
možemo biti zadovoljni.“
Na proljeće se očekuje početak
remonta pruge od Savskog Marofa do Zaprešića. Brzina vožnji
vlakova od granice do Marofa je
120 km/h, a dalje prema Zaprešiću
vozi se 60 km/h.
- „Jasno je kako očekujemo poteškoće u prometu. Jedan kolosijek bit će zatvoren, a obostrani promet odvijat će se na
drugom. Puno je svakodnevnih
putnika i trebat ćemo se dobro
pripremiti da poremećaji ostanu
na prihvatljivom nivou.“
Josipa je zadovoljna u Marofu I
nada se kako će ovdje ostati dulje
vrijeme. Na primjedbu kako bi joj
možda lakše bilo bliže kući u Dugom Selu ili Sesvetama, odgovara
kako se ovdje navikla:
- Ovdje sam se prilagodila.
Uređaj kojim radimo je star, ali
pouzdan, možda i pouzdaniji
nego onaj tamo. Kad idem kući
svratim u prolazu na stanicu, da
vidim kolege… I u Dugom Selu i
u Sesvetama ima jako puno posla. Teško je naći vremena za predahnuti…”
I na kraju razgovora, Josipa Filipović je rekla kako joj je namjera
s obitelji ljetovati u odmaralištu
Sindikata prometnika vlakova na
Ugljanu.
- “Pokušavala sam ove godine,
ali nisam došla na red. Kućica
je malo, cijene su vrlo povoljne,
a zainteresiranih je puno. Predbilježit ću se i valjda ću biti bolje
sreća.
piše: Trpimir Krešimir Glamočak
27
31
JEDAN OD NAS
na peronu br. 36
STJEPAN NAĐ
Što želim u novoj 2015. godini?
prometnik vlakova u kol. Čačinci
Tanja Pavić
tehnolog u kol. Kutina
Sve što je dobro i dobrim
se zove neka nas prati od
godine nove. Sve što je
loše i nemir nam stvara
neka odnese godina stara.
Sretnu, uspješnu i nadasve
zdravu 2015. godinu želim
svim djelatnicima Hrvatskih željeznica i članovima njihovih obitelji!
Josip Đudarić
prom. vlakova kol. Ivanić Grad
Što se tiče želja u 2015.
godini, neću izreći poznate
fraze: zdravlje, novac i da
nam bude bolje... od toga
ništa. Jedino što mogu
poželjeti sebi, a i ostalima,
je da imamo snage i mudrosti boriti se sa svime što
život sa sobom nosi u ovom
nemirnom i turbulentnom
vremenu!
Raim Sajatovski,
skretničar u Cabuni
“Puno toga sam već prošao
na željeznici, a nikad nisam
bio direktor pa se nadam da
će mi se u 2015.g.
i ta želja ostvariti.”
32
U
kolodvoru Čačinci prometna
služba obavlja se u redovnom
turnusu 12/24/12/48, a po
važećoj sistematizaciji predviđeno je
5 izvršilaca. Specifičnost prometničkog posla u ovom kolodvoru ogleda se
u činjenici da od prošlog voznog reda
svi radni vlakovi, kako oni od strane
Osijeka, tako i oni od Virovitice, prometuju do i od Čačinaca. Tako je u neku
ruku ovo postao i rasporedni kolodvor
u kojem se vlakovi redovito formiraju i rasformiraju, te uvode u promet
ili otkazuju. Osim regulacije prometa,
prometnici vlakova obavljaju i prodaju karata na kolodvorsko-putničkoj
blagajni gdje ostvaruju vrlo dobre rezultate (najbolje od svih kolodvora u
kojima prometnici vrše prodaju karata
od Osijeka do Virovitice), pa su tako u
2013. godini prodali 13775 karata i otpremili 35503 putnika. O svim dobrim i
onim manje dobrim stranama prometničkog posla u Čačincima, kao i nekim
drugim temama, razgovaramo s našim
članom, prometnikom vlakova Stjepanom Nađom, koji je inače među kolegama poznatiji kao Pišta, pa ćemo ga i
mi u daljem razgovoru tako oslovljavati.
Za početak, Pišta, recite nam nekoliko riječi o sebi.
Rođen sam 14. 5. 1961. godine u Orahovici, s prebivalištem u Zdencima.
Živim sa suprugom Mirom i imam dvije kćeri Marinu i Moniku i četvoro unučadi. Kći Monika, njen suprug i dvoje
malih unučadi žive s nama u zajedničkom domaćinstvu, a drugih dvoje također žive u Zdencima.
Kako ste se zaposlili na željeznici?
Po završetku srednje elektrotehničke
škole u Zagrebu, vratio sam se kući,
odslužio vojsku, te nemogavši naći
posao u struci, na nagovor pokojnog
oca koji je bio pružni radnik, upisao
sam kurs za skretničara 1993. godine,
dok sam radni odnos zasnovao 9. 0.
1984. godine.
Recite nam nešto o svom radnom
mjestu.
Nakon prekvalifikacije, od 1. 1. 2006.
godine imam ugovor za radno mjesto prometnika vlakova. Prometnik u
Čačincima ima dosta posla, posebno s
radnim vlakovima, obzirom da se utovari veliki broj vagona. Nije kao prije
20-ak godina, ali još uvijek je puno više
nego u većini naših kolodvora.
Dugo godina ste bili skretničar. Da
li Vam je bilo teško priviknuti se na
novo radno mjesto?
Bio sam skretničar 23 godine i nakon
više pokušaja uspio sam se prekvalificirati za prometnika vlakova, što
mi je bila želja, ali je dugo godina nisam mogao ostvariti. Velika je razlika
JEDAN OD NAS
na peronu br. 36
između skretničara i prometnika, ali
uz pomoć svojih kolega sve to i nije bio
toliko veliki problem, samo malo više
odgovornosti.
S kakvim problemima se susreću prometnici vlakova u Čačincima kad je
riječ o regulaciji prometa?
Mi u kol. Čačinci nemamo nekih problema u vezi regulacije prometa jer je
kolodvor dosta velik. Ima 10 kolosjeka, što glavnih, što industrijskih i manipulativnih tako da se sva križanja i
manevre mogu obaviti bez problema.
Već neko vrijeme svi radni vlakovi
voze do i od Čačinaca. Koliko je to
utjecalo na obim posla u kolodvoru?
Druga godina je od kada radni vlakovi
iz oba smjera voze do Čačinaca i obrnuto i to je dosta više obaveza nego ranije, ali sve se to uspije riješiti. Kad je
više posla i vrijeme brže prođe.
Smatrate li da je to adekvatno popraćeno od strane poslodavca kroz
rang kolodvora ili visinu satnice?
Mislim da nismo adekvatno nagrađeni
za naš rad jer u jednu ruku obavljamo
posao rasporednog kolodvora, a to se
nigdje ne vidi, što smatram da nije u
redu. Ali što je tu je, svi smo sretni da
radimo.
Imate dosta „jaku“ putničku blagajnu. S kakvim problemima se tu susrećete? Putnička blagajna nam je bila
dosta „jaka“ (nekih 70 do 80 tisuća
kuna mjesečno), ali od prošlog mjeseca nešto je smanjena zbog subvencioniranih mjesečnih učeničkih karata
koje se sada prodaju u Slatini. Najveći
problem imamo s brzojavkama koje se
odnose na razne nove povlastice i izmjene tarifa. Brzojavke stižu s nekoliko
dana zakašnjenja ili uopće ne stignu,
a zna se desiti da pojedini putnici više
znaju o nekim povlasticama nego mi,
pa nas to dovodi u nezgodne situacije.
Kako biste ocijenili odnos HŽ Putničkog prijevoza prema djelatnicima
HŽ Infrastrukture?
Mislim da HŽ Putnički prijevoz nije
korektan prema nama u HŽ Infri, ponajprije zbog režijskih karata i visine
povlastice, tako da ja ove godine nisam
niti produživao režijsku kartu. Ostali
smo bez besplatne vožnje, a povlasticu
od 50% imaju i neki putnici koji nemaju veze sa željeznicom. Dok god im mi
vršimo usluge, smatrat ću da to nije korektno prema nama.
Kakvi su uvjeti rada u kolodvoru?
Uvjeti rada su dobri, osim što nema
vode na bloku 1, sve drugo je zadovoljavajuće.
Kako ste zadovoljni službenom
odjećom i obućom?
Prilično sam zadovoljan, stiže na vrijeme i dobre je kvalitete, samo neka
tako ostane.
Za radno mjesto prometnika vlakova obavezno je imati 1. zdravstvenu
grupu. Šta mislite o tome da se periodični pregledi umjesto svake, obavljaju bar svake druge godine?
Za nas starije bilo bi dobro da se periodični pregledi rijeđe obavljaju jer ne
bi bilo toliko nervoze. Bez 1. zdravstvene grupe nema posla, a još je daleko
do mirovine.
Nekada su u Čačincima radili putnički i robni blagajnik, skladištar,
skladišni radnik. Danas tih radnih
mjesta više nema. Istovremeno stižu
najave o modernizaciji naše pruge.
Bojite li se za svoje radno mjesto i
kako vidite budućnost željeznice?
Da, nekad nas je bili deset u smjeni, a
danas jedva četvoro. Često se sjetim tih
vremena kada se kava pila po nekoliko
puta na dan, a danas samo jedna ujutro
i svi se raziđu i gotovo se ne vidimo do
kraja smjene. Svi su nešto zatvoreni u
sebe. Nekad se radilo puno više, a ljudi
su bili zadovoljniji i sretniji. Ne vidim
neku svijetlu budućnost za željeznicu
ovdje, što dalje sve je gore.
Čime se bavite u slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme provodim sa svojom
unučadi. Kako ih ima četvoro, svakom
se posvetim po malo, dok malo vremena provedem uz kompjuter, malo se
pokartam i to je to.
Nešto za kraj.
I na kraju, evo približava nam se Božić
i nova 2015. godina pa bi svima zaželio sretne Božićne i Novogodišnje
blagdane, da ih provedu u miru i blagoslovu i da nam u novoj 2015. godini
bude bolje nego do sada.
razgovarao: Nebojša Gojković
Što želim u novoj 2015. godini?
Ivan Lehkec
skretničar kol. Mala Subotica
Svim članovima Sindikata
prometnika vlakova Hrvatske želim sve najbolje u
novoj 2015. godini, puno
zdravlja, više ravnopravnosti, poštovanja i ljubavi za
bolju Hrvatsku.
Dražen Zadravec
prometnik vl. kol. Čakovec
Svim željezničarima želim
da im nadolazeći blagdani
budu ispunjeni mirom, a
nova 2015. godina bude
ispunjena obiljem radosti i
zdravlja, te osobnog
i poslovnog uspjeha.
Hrvoje Fegeš
postavničar kol. Čakovec
Osim želja koje si svi
poželimo na temu osobnog
i poslovnog uspjeha, moja
je najveća želja da u 2015.
godini budemo zdravi,
jer inače ne možemo raditi posao kojeg volimo, a
napose želim da viđamo što
više putnika i teretnih vlakova i da željeznički prijevoz napokon ima pozitivne
pokazatelje uspješnosti.
27
33
AKTUALNO
na peronu br. 36
Hrvatska – globalno intermodalno čvorište
VIII. forum IPC-a u stručnom dijelu progovorio je o Nacrtu Strategije prometnog razvitka RH. Za
ovu prigodu izdvojili smo djelove izlaganja prof. dr. sc. Slavka Kulića, direktora Instituta za svjetske
probleme za Europu, prof. dr. sc. Anke Mašek Tonković s Ekonomskog fakulteta u Osijeku, prof. dr.
sc. Bojana Hlače s Pomorskog fakulteta u Rijeci, Renate Suša predsjednice uprave HŽ Infre i mr. sc. Dragutina Šubata.
Koristimo priliku napomenuti da je skup održan u velikoj vijećnici Hrvatske gospodarske komore na Rooseveltovu trgu
u Zagrebu, u ponedjeljak 24. studenoga 2014.
Izvadak iz izlaganja
Hrvatski prostor je 2004. godine roba. Međutim, mi tako nismo misprof. dr. sc. Slavko Kulić,
predan SAD – u, ne znam za koju ci- lili i ubuduće bih htio da se tako
direktor Instituta za svjetske
jenu i za što, bez znanja predsjedni- misli ta naša integracija prostora sa
probleme za Europu
ka države, Sabora i naroda. To je naš geoprometnom koncepcijom EuŽivimo
u odnos prema poslu, a ako govori- rope. Ovaj dio vrednovanja prostora
v r e m e n u mo o upotrebljivosti prostora onda o kojem govorim traži širi horizont
m e đ u k o n t i - moramo znati da je Hrvatski pros- i pozicioniranje Hrvatske u svijetu
nentalnog su- tor zadobio neku drugu vrijednost i i taj se svijet dešava kod nas. Da
koba i mega neko drugo značenje kada smo izišli bi to mogli izvesti moramo postići
kon kurenci- iz Jugoslavije u ovo što danas jesmo. kulturni, intelektualni i političje,
sniženja Znači da imamo neku novu geo- ki konsenzus o tome što mi jesmo
troškova i sk- političku vrijednost. U tom kontek- danas, prema onom čemu težimo.
raćenja vre- stu kad imamo te parametre i kad Hrvatska po kulturi i civilizaciji jest
mena transporta ljudi, roba, usluga imamo ta saznanja, idemo na biran- sredozemna kultura i civilizacija, pa
i kapitala. Kako se integrirati u to je pravaca važnosti i značenja našeg onda srednjeeuropska, o tom konmoramo misliti, za biti isključen ne prostora spram tog međunarod- senzusa između kulture i politike
mora se ništa misliti. Za sljedeću nog prometnog okruženja. Mi tako nema i nas Europa tretira da smo
raspravu predložio je da se istovre- do danas nismo mislili niti jedan mi ono što nismo. Naši takozvani
meno ovaj dio istine i problema dokument. Ako uskom sviješću pregovori sa Europskom unijom komisli, u okviru koncepcije strategije pokušavamo raditi dokumente koji jih uopće nije ni bilo, pregovaramo
i sustava transporta Republike Hr- znače samo nešto za nas, to ne mora s pozicije da smo Balkan. Znači da
vatske. Zašto, koncepcija je objek- značiti ništa. O smislu i značenju je to naša pozicija i iz te nas pozicije
tivno odmjeravanje onog što mi jes- izgradnje prometnog sustava inter- tretiraju kao neku zaostalu kultumo sada, prema onom čemu težimo. modalnog prometa. Hrvatska je bila ru. Tako nas tretiraju i u politici i
Strategija je činjenje, znači koncep- nekada deseta pomorska zemlja u u ekonomiji i pravu i u svemu. Mi
cija je ono što hoćemo, a strategija svijetu, a sada smo negdje oko sto- moramo imati duboku korekciju u
ono što možemo. Pisat papire na tog mjesta. U brodogradnji smo bili mišljenju o samima sebi u stanju te
temu strategije znači ne razumjet na četvrtom mjestu, a sada uopće ne takozvane opće vanjske svijesti. Što
pri čistoj svijesti ono što hoćemo znam gdje smo. Bio sam nedavno u se tiče globalne razvojne koncepcije
od sebe. Sustav je kriterij i sredst- luci Solun koja privuče 17 milijuna strategije Hrvatske spram budućnovo ponašanja sudionika u tom sus- tona od onog što prođe Sredozeml- sti, pitam, imamo li mi uopće kontavu, transportu, bilo pomorskom, jem. Sredozemljem prolazi oko 800 cepciju dugoročnog razvoja života
riječnom, zračnom ili bilo kojem milijuna do milijardu tona tereta. na prostoru Hrvatske ili nemamo?
drugom. Znači, moramo najprije Nije nemoguće da mi ne možemo Koliko ja znam nemamo. Konceprazumjeti o čemu pričamo. Ne ra- privući 40 - 50 milijuna tona tereta i cija političkog ustroja do danas ne
zumjeti u čistoj svijesti, u praktičnoj tako skratimo put prema Europi. To postoji, jer Hrvatska do danas, dosvijesti, imamo ovaj pragmatizam je onaj smisao koji bi dao značenje bro me slušajte, nije politički konza koji mislimo da nešto znači, a on onom što mi danas radimo. Moramo stituirana u smislu da smo postigli
nas zapravo ne vodi nikuda, nego tu imati taj jedan cilj da privučemo ter- konsenzus u Hrvatskom Saboru
gdje jesmo. Odnos prema Hrvats- et koji ide Sredozemljem, oceanima o tome koji tip socijalnih odnosa
kom prostoru je bio vrlo negativan, itd., da skratimo put i da postigne- ćemo mi prakticirati. Prostor Hrposebno od strane političke struk- mo i ponudimo našim korisnicima: vatske mora biti upotrebljiv u cjelini
ture, jer smo mi politički, zapravo nižu cijenu i brže vrijeme dospijeća da bi mogli govoriti o transformaci-
34
AKTUALNO
na peronu br. 36
ji prometnog sustava. On to zasada
nije. Ako nemamo prometa i ako je
Rijeka pretprošle godine imala 150
tisuća kontejnera, a zadnje godine
130 tisuća, od toga 80 % kontejnera
ide u prostor Hrvatske, 16 % ide u
Srbiju, Bosnu i Republiku Srpsku,
samo 2 % ide prema EU. Otvara se
pitanje smisla i značenja, pod uvjetom i da imamo novca da li bi
to išta promijenilo. Sve manje išta
ičega proizvodimo, nemamo roba,
nemamo ljudi, ukidamo vlakove za
Split, ukidamo prometna sredstva
koja nisu iskorištena, prema tome
ako nema rasta BDP – a, znači nema
više roba, više ljudi i to je ono što
utječe bitno na promišljanje smisla
i značenja intermodalnog prometa,
odnosno sustava. Europa i svijet će
nas cijeniti u svemu, pa i u onom
što budemo činili u transformaciji prometnog sustava prema onome što ćemo svijetu doprinositi,
a ne ono što ćemo od svijeta nositi.
Vama mladima poručujem, ako
vašim znanjem, vašom kulturom
niste u mogućnosti da sudjelujete
u stvaranju rješenja, tisuću i jednog problema svijeta, Europe i
Hrvatske, učinite makar toliko da
Hrvatskoj, Europi i svijetu ne budete problem kao mi danas.
Razgovor s prof. Slavkom Kulićem
nakon VIII. foruma
Strategija prometnog razvitka republike Hrvatske kao dokument
upućena Saboru. Da li je to strategija koju zaslužuje Hrvatska?
Taj dokument koji je pod naslovom
Strategije, ne može proći na seminarskom radu, znači da onaj koji
je pisao ono što treba činiti nije
razumio što mu je bila zadaća. Mi
ovdje trebamo govoriti o koncepciji
dugoročnog uređivanja transporta
u Republici Hrvatskoj. Znači, koncepcija je dalekosežno odmjeravanje onog što mi hoćemo prema onom
čemu težimo, a strategija je ono
što možemo u činjenju, znači činjenje se ne piše. Sustav prometnog
uređenja govori da mora biti kriterij i sredstvo ponašanja sudionika
u njemu, međutim mi te paradigme
moramo složiti da znamo što mislimo, da znamo što govorimo i što
pišemo.
Profesore, imamo regionalizaciju
Hrvatske predloženu u Strategiji
koja kao zvanični dokument nije
usvojena?
To je taj dio istine o kojoj sam danas
govorio da mi nemamo koncepcije
dugoročnog razvoja života na prostoru Republike Hrvatske, pa zato svi
oblici života u pojedinim dijelovima
Hrvatske nestaju i koncentriraju se
u četiri ili u dva grada.
Da li Vam je poznato da postoje
u ovom momentu dvije strategije.
Jedna Prometna strategija za Pomorstvo, a druga Prometna strategija za ostatak prometa?
Ni jedna, ni druga ne može imati društvenu potrebu uporabe kao
dokument. Znači, mi moramo dobro promisliti kada pišemo, što
pišemo, a kada činimo, što činimo.
Nama ovdje nedostaje koncepcija
dugoročnog razvoja života, a unutar nje nama nedostaje prostorno
uređenje i prometno uređenje, a
onda i intermodalni promet itd.
godine, napustilo je naše prostore, a
58 % svih odlazećih ljudi iz Republike Hrvatske je iz Istočne Hrvatske.
Dakle, to je ipak jedan podatak koji
je itekako zastrašujući. Zašto, sela
ostaju prazna i napuštena, a industrija se urušava? Smatrali smo svojevremeno da će ovaj koridor Vc
donijeti pomoć u razvoju gospodarstva Istočne Hrvatske i upravo
zbog toga je Ekonomski fakultet i
pokrenuo taj simpozij. Koridor Vc
nije samo cestovni promet, nego je
on i željeznički promet, a kakav je
on? Tuga i žalost za Istočnu Hrvatsku. Željeznički kolodvor u Osijeku,
izgrađen još za vrijeme Marije
Terezije, urušava se svakodnevno,
otpadaju mu cigle. Dakle nitko o
njemu ne brine, a da ne govorimo
da ga nema ni u ovom prijedlogu
Strategije. Predlaže se izmještanje željezničkog Vc koridora iz ovih
prostora na neke druge prostore. Da
li je netko konzultirao naše stručnjake da li je to ekonomski isplativo?
Ja sam financijaš i financijski kada
promatrate, svaka investicija u koju
se odlazi morate znati zbog čega se
u nju ulazi, vijek povrata kapitala i
koji su razlozi za tako veliku investiciju da se utroši u tom momentu
na tom prijedlogu kako su ga gospoda dala. Dakle, nema objašnjenja,
a ne možemo nikoga ni pitati radi
toga što u toj Prometnoj strategiji
Izvadak iz izlaganja
nemate navedene ljude na koje se
prof. dr. sc. Anka Mašek Tonković, možete pozvati. Jednostavno nas se
Ekonomski fakultet u Osijeku
zapušta i to organizirano. Istočna
Hrvatska s pet županija, civilizacija
Ja dolazim iz Europe, a nas se zapostavlja i to na
Osijeka, glav- lokalnoj razini da i ne govorim. Lonog
grada kalne ceste, lokalni prometi, a naši
Istočne Hr- prometni signali, znate na što su –
vatske.
Na- na petrolej. Istočna Hrvatska koja
jgore od sve- je puno propatila i još uvijek pati,
ga u Istočnoj jer se zapostavlja, morala bi dobiti
H r v a t s k o j više pozornosti od Vlade Republike
je to što nas Hrvatske i kod pitanja Prometne
napuštaju brojni mladi ljudi i to strategije razvoja Hrvatske.
zamislite molim Vas 86 tisuća stanovnika je otišlo od 2001. do 2011.
27
35
AKTUALNO
Izvadak iz izlaganja
mr. sc. Dragutin Šubat
Godine 1994.
na
Kreti,
na
drugoj
međunarodnoj
Ministarskoj konferenciji,
Hrvatska je
bila vezana,
samo Rijeka sa koridorom, ovo
drugo kao što vidite svjetle točka,
prazan je prostor. Tri godine rada
nakon toga 1997. godine u Helsinkiju uspostavljeni su koridori
koji na dobar način uključuju Hrvatski prostor u Europski prostor.
Tu je sada Rijeka vezana sa V.b koridorom sa Budimpeštom, isto tako
Ploče sa Budimpeštom preko Osijeka sa V.c koridorom i X. koridor
istok – zapad i ono što je posebno
važno, što nitko neće da shvati, to
je X.a koridor koji omogućava X.
koridoru da ode u Europu, jer je on
išao iz Salzburga i spuštao se dolje.
Međutim i pruga od Villacha do
Salzburga i kroz Sloveniju, to nije
pruga koja može biti teretna pruga, može biti eventualno turistička
putnička pruga. X.a koridor preko
Krapinske željeznice omogućuje da
se priključimo u Grazu na prugu velike prijevozne moći. Što radi Europa sada u ovom trenutku, na što mi
imamo ozbiljnu primjedbu. Ja sam
to sinoć rekao gospođi iz Europske
komisije i želim to danas reći ovdje. Ovo je sada nova karta na mreži
Europskih koridora i možete vidjeti
da tu Hrvatske ima samo onoliko
koliko su Mađari napravili 1873.
godine kada su napravili Rijeku.
Samo postoji sadašnji V.b koridor i
Hrvatske na karti nema. Postavlja se
pitanje, da li je Hrvatska odustala da
u sjevernom Jadranu u luci Rijeka
bude jadranska vrata Europe sa nizinskom prugom velike prijevozne
moći preko Zagreba do Graza Krap-
36
na peronu br. 36
inskom željeznicom na koridoru ne samo trenutačne potrebe, nego
X.a, od modernizacije luke Vukovar i buduće potrebe za prometom, sli povezivanje sa Jadranom, kanalom jedećih 10 ili 15 godina.
Dunav – Sava i X. koridorom? Mi
danas nemamo smišljeno mjesto
Izvadak iz izlaganja
gdje ima deset ljudi koji misle o razprof. dr. sc. Bojan Hlača,
voju prometa u Hrvatskoj. Možete
Pomorski fakultet u Rijeci
misliti kako se to radi.
Pomorski put
Izvadak iz izlaganja
je najkraći i
Renata Suša,
onda se pitate
predsjednica Uprave
zašto ta sva
HŽ Infrastrukture d.o.o.
roba ide preEvo ja bi se
ma sjeveru.
prvo
naAko gledamo
dovezala na
zašto, možeprethodnike
mo vidjeti da
i
diskusiju, ukupno unutarnji i vanjski kopneni
znači o Strate- pomorski troškovi pokazuju niže
giji. Ono što troškove za sjeverni pravac, nego za
primjećujem južni pravac. Prema tome i po tim
je da se nigdje unutarnjim i vanjskim kopnenim
ne spominje izvor financiranja. Da- pomorskim troškovima konkurentkle, do 2008. godine smo imali jed- niji je sjeverni pravac. Ako poglenu situaciju na tržištu kapitala, a od damo servis trinaest Operatora
2008. drugu situaciju i živimo zaista željezničkog prometa, onda ćemo
u vremenima smanjenih izvora fi- vidjeti da luka Koper sa željezničkim
nanciranja. Vrlo se gleda isplativost karakterom ide čak do Baltika. Presvake dionice, pitanje je tko će to ot- ma tome sve ono što može luka Riplatiti i kada ćete otplatiti. Znači, mi jeka složiti u deset dana, luka Koper
smo sada svi zajedno pred teškim može složiti za jedan dan. Naravno
odlukama. Znači kada profesorica da nisam rekao ništa novo. Slovenispominje kolodvor u Osijeku, zaista ja je u EU već 10 godina i uspjela
evo mi imamo 597 službenih mjes- je popriličnim trudom u organita, znači između ostalog i kolod- zaciji željezničkog prometa postići
vor u Osijeku. Novaca nema, znači da luka Srednje Evrope može doći
da ga ima bilo bi lako donijeti te do vrata Baltika. Na web stranici
odluke, a sada mi donosimo odluke luke Koper može se jasno vidjeti
koja službena mjesta gasiti. Ja sam da su oni dodirnuli Baltičko more
svjesna da je to ružno za vidjeti, da po pitanju željezničkog prijevoza iz
grad Osijek zaslužuje bolji kolodvor, luke, a pogotovo i promet koji ide
ali evo nažalost to je situacija u kojoj iz Dalekog istoka prema tom podmi jesmo danas. Znači, kada vidite ručju. Ako vidimo luku Trst možekoliko je potrebno vremena za usk- mo vidjeti da je situacija slična ili
lađivanje prostornih planova pojed- ista kao u luci Koper. Praktički isti
inih gradova i općina, znači, zaista brodovi iz Dalekog istoka dolaze
se zapitate postoji li jasna strategija Mediteranom u luku Trst i luku Koi želja za razvoj željeznice. Znači to per. Ako gledamo željeznički servis
nije stvar samo HŽ Infrastrukture, operatora vidjet ćemo da je on nešto
već je to stvar cijelog društva. Mi manji, ali dovoljno jak, gotovo cijela
moramo tražiti jeftinija optimalna stranica i to prema Austriji, Češkoj,
rješenja koja zadovoljavaju, znači, Mađarskoj, Njemačkoj i naravno
ČESTITKA
na peronu br. 36
Italiji. Ako gledamo luku Rijeka, onda
ćemo vidjeti da nema velike razlike
između luke Kopra i luke Trst, prema tome ticanje luka na sjevernom
Jadranu, praktički tiču isti brodovi.
Možemo reći da brodovi koji tiču
luku Trst i Koper tiču i luku Rijeka.
Naravno samo je pitanje koliko kontejnera postoji u uvozu i izvozu. Što
se tiče željezničkog servisa možemo
reći da je na koridoru Vb i naravno na
VIII. koridoru u Republici Hrvatskoj
HŽ Cargo ona tvrtka koja servisira
luku Rijeka i ostale luke. Maksimalna
dužina vlakova za određene luke sje-
vernog Jadrana jasno govori da postoje različite dužine vlakova. Ono što
je potrebno i to prema konzultantima
koji su napravili Studiju prometa za
Sjeverno Jadranske luke i koja je bila
prezentirana Europskoj komisiji, prema njima bi trebalo biti da Riječka
luka može formirati vlak na TNT koridoru od 750 metara. Naravno to je
lako reći, ali koliko je potrebno sredstava da bi do toga došli.
prijepis izlaganja izradili:
Dražen Lihtar i Neven Topolnjak
Službena i zaštitna odjeća i obuća
D
onosimo pregled aktivnosti
vezanih za sklapanje ugovora
o nabavci službene i zaštitne
odjeće i obuće kako slijedi; Po provedenim postupcima nabave za službenu
i zaštitnu odjeću i obuću za 2014. godinu,sklopljeni su sljedeći ugovori i okvirni sporazumi:
- Za nabavku službene i zaštitne obuće
sklopljen je ugovor broj 353/12 sa zajednicom ponuditelja Obuća VIKO
d.o.o iz Varaždina, Inkop obuća d.o.o.
iz Poznanovca i Jelen Profesional d.o.o.
iz Čakovca.
- Za nabavku službene i zaštitne odjeće
po grupama: Platnena zaštitna odjeća,
Rukavice, Kožne vjetrovke i remen sklopljen je okvirni sporazum broj 2/13
sa tvrtkom Uriho iz Zagreba. Na temelju okvirnog sporazuma sklopljen
je godišnji ugovor za 2014. godinu broj
91/14.
- Za nabavku kapa sklopljen je okvirni sporazum broj 18/12 sa zajednicom
ponuditelja Šešir d.o.o. iz Zagreba i
Kap-ko d.o.o. iz Zagreba na temelju kojeg je sklopljen godišnji ugovor 96/14.
- Za nabavku službene odjeće (odjeća,
košulje, kravate, vrpce) sklopljen je
ugovor broj 70/13 s tvrtkom Konfeks
d.o.o. iz Zagreba.
- Za nabavku zaštitnih kaciga pokrenut
je postupak nabave do 200.000,00 kn.
Do isteka roka za dostavu ponuda
zaprimljene su 3 ponude. Najpovoljniju
ponudu dostavio je ponuditelj Bačelić
d.o.o. u tijeku je izrada i potpisivanje
zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda.
- Pleteni program
Na temelju okvirnog sporazuma 11/13
pokrenut je postupak sklapanja godišnjeg ugovora za 2014. godinu u vrijednosti 31.654,00 kn. U tijeku je usklađenje
liste potreba iz sustava HR u suradnji
sa Odjelom zaštite na radu kako bi
odredili prioritete za isporuku odjeće
u okviru preostalog iznosa ugovora.Za
službenu odjeću pokrenut je otvoreni
postupak javne nabave s namjerom sklapanja okvirnog sporazuma na razdoblje do 2 godine.
U tijeku je otvoreni postupak javne
nabave s namjerom sklapanja okvirnog
sporazuma na razdoblje do 2 godine
za nabavku Službene i zaštitne odjeće
i obuće po grupama, procijenjena vrijednost po grupama je:
Laminatna zaštitna odjeća 2.005.724,59 kn
2. Kišni program 547.437,37 kn
3. Reflektirajući prsluci 60.598,40 kn
4. Službena obuća 1.323.950,20 kn
5. Zaštitna obuća 1.786.791,95 kn
Po završetku postupka nabave sa najpovoljnijim ponuditeljem sklopit će
se okvirni sporazumi te ugovori za
isporuku navedenih grupa službene
i zaštitne obuće i odjeće za period od
dvije godine (2015. i 2016. godina).
piše: Jakov Rašić
Što želim u novoj 2015. godini?
Miro Flegar,
prometnik vl. kol. Varaždin
„Za 2015 želim više posla,
bolju organizaciju firme,
bolju organizaciju rada,
bolju organizaciju društva,
bolju suradnju pretpostavljenih i radnika a najviše
svima dobro zdravlje.“
Nedeljka Lihtar
Tersus eko
„ Svakako mi je na prvom
mjestu želja da članove
moje obitelji i mene posluži
zdravlje. Odmah sljedeće je
da naše društvo, ako se već
deklarira kao kršćansko,
počinje izlaziti iz kaljuže
nepravednosti, nepotizma,
bešćutnosti, grabežljivosti
i egoizma. I neka je svima
sretna 2015. godina.“
Antun Sokol
skretničar Ludbreg
„Svim ljudima dobre volje,
zaposlenicima HŽ-a želim
sretne blagdane i sve najbolje u novoj godini, puno
zdravlja a isto tako želi bih
da se u sljedećoj godini
krene na bolje
prijevoz robe i putnika.“
27
37
JEDAN OD NAS
na peronu br. 36
BRIGA ZA BUDUĆNOST
D
anas je, nažalost, teško
pronaći čovjeka koji svojim
radom, poštenjem i odgovornošću može biti primjer svojim kolegama mlađim i starijim. Svi smo mi
u nekakvim problemima, prate nas
razne poteškoće i velika većina nas
sve se teže tome opire i pronalazi izlaz.
Ali u svakoj se sredini pronađe i nekoliko upravo takvih, odlučnih ljudi,
s pozitivnim karakteristikama i trude
se da pozitivno djeluju na okolinu.
Jedan od tih je i Copak Slavko, skretničar u kolodvoru Varaždin, četrdeset petogodišnjak, koji se kao i velika
većina nas bori i prolazi kroz vrtlog
38
života. Slavko se prvi iz obitelji uputio na željeznicu zaposlivši se 1994.
godine nakon trogodišnjeg sudjelovanja u Domovinskom ratu i boravka
na ratištima diljem Lijepe naše, kao
pripadnik 104. brigade Hrvatske vojske. Odgovoran odnos prema poslu,
discipliniranost i radišnost kalio je u
Hrvatskoj vojsci a prije u privatnom
sektoru u jednoj građevinskoj firmi.
Te su se vrline pokazale kao dobro iskustvo na sadašnjem radnom
mjestu skretničara. Slavko je ugodan
sugovornik i o bilo kojoj temi s njim
možete razgovarati, voli čuti drugo
mišljenje, iznositi svoje stavove ali ih
ne nameće. Kad pričamo o željeznici
i o poslu skretničara vrlo je kritičan.
Osjeća veliku razliku u tih dvadesetak godina kako je došao na željeznicu. Poslije Domovinskog rata, došlo
je do osjetnog pada teretnog prometa
kao rezultat skretanja tokova tereta.
Ljudski odnosi nisu kao u to doba,
došlo je do velike smjene generacija,
stalne organizacije i reorganizacije
donose smanjenje izvršitelja, ukidaju
se radna mjesta, ljudi su pod stalnim
pritiskom. Premalo se ulaže u radnike, kasni se sa osobnim zaštitnim
sredstvima, ne ulaže se ili tek vrlo
malo se ulaže u radne prostorije i
radne uvjete. Osobna zaštitna sredstva su upitne kvalitete i upitnih rokova trajanja i s neredovitom isporukom. Iako u posljednje vrijeme ima
nekih pokazatelja na bolje, još uvijek
je daleko od dobrog. Nažalost i to
malo ulaganja u radne prostore često
je nefunkcionalno i nekvalitetno. U
skretničkim blok kućicama problem
je grijanja u zimskom periodu. Godinama se to pokušava riješiti. Evo već
je nova zima na pragu a zagrijavanje
prostorija s nekakvim zidnim grijalicama i termoakomulacionim peći
nije rješenje.
Kao i svi mi i Slavko je zabrinut za
budućnost željeznice, ali isto tako
je odlučan da se suprotstavi novim
teškoćama i novim vremenima. Svojom snalažljivošću, brigom za obitelj
spremno se prihvaća novih izazova. Slavko stanuje u mjestu Tužno
nedaleko Varaždina u svojoj obiteljskoj kući i sa suprugom i djecom
zajedno obrađuju nešto zemlje, uglavnom za svoje potrebe. Rekli bi
svaštari za lakše preživljavanje. I
kako voli sam kazati - fala Bogu na
zdravlju a za ostalo se moramo sami
pobrinuti.
na peronu br. 36
AKTUALNO
NEŠTO SU TROŠILI
piše: Dražen Lihtar
27
39
FILM
na peronu br. 36
Zrnca pravopisa
Drage čitateljice i čitatelji,
sretan Božić, božićni blagdani i nova 2015. godina!
Egzodus – Bogovi i kraljevi
N
ajnoviji film redatelja Ridleyja Scotta ‘Egzodus: Bogovi i kraljevi’ (Exodus:
Gods and Kings, 2014.) pojavit će
se prije Božića u hrvatskim kinima. Uz upotrebu snažnih vizualnih
efekata i 3D tehnologiju, poznati redatelj unosi novu dimenziju u priču
o biblijskom liku Mojsiju (Christian
Bale) koji se suprotstavio egipatskom
faraonu Ramzesu (Joel Edgerton)
i poveo 400.000 robova u slobodu.
Film započinje spektakularnom bitkom u kojoj 15.000 egipatskih vojnika napada hetitski kamp, zatim
slijedi zastrašujuća epidemija, a onda
efektno razdvajanje Crvenog mora.
Ridley Scott unosi svoje viđenje
jedne od najpoznatijih i najvažnijih
biblijskih priča. U filmu se posebno
težište stavlja na odnos glavnih likova, odnos Mojsija i Ramzesa koji su
odrasli kao braća. Ramzes je postao
faraon, a Mojsije njegov savjetnik i
desna ruka. Ali kad je Ramzes saznao
da je Mosije zapravo Židov, protjerao
ga je u pustinju.
U filmu nastupaju mnogi poznati
40
glumci. Christian Bale glumi Mojsija, Joel Edgerton je Ramzes, John
Turturro preuzeo je ulogu Setija, Ben
Kingsley tumači Nuna, a Aaron Paul
je Joshua. Dojmljivo je kako se Bale
temeljito pripremio za ulogu, čitao je
svete knjige, uključujući i Toru i dijelove Kurana, kao i knjigu ‘Moses: A
Life’ Jonathana Kirscha. Također je
gledao dva filma čiji se duhoviti pristup povijesti i religiji bitno razlikuje
od ozbiljnog pristupa Scottova filma:
‘History of the World, Part I’ Mela
Brooksa i ‘The Life of Brian’ Terryja
Gilliama. Joel Edgerton je za svoj lik
rekao kako je Ramzes primjer kako
apsolutna moć potpuno korumpira. Ramzes počinje vjerovati da je
uistinu bog, što uzrokuje promjenu
odnosa između njega i Mojsija.
Redatelj i producent Ridley Scott bio
je nominiran za Oskara za filmove
‘Black Hawk Down’ (2001.), ‘Gladiator’ (2000.) i ‘Thelma & Louise’
(1991.). Nagrade i nominacije dobio
je za filmove ‘Robin Hood’ (2010.),
‘Body of Lies’ (2008.), ‘American
Gangster’ (2007.), ‘A Good Year’
(2006.), ‘Kingdom of Heaven’ (2005.)
i ‘Matchstick Men’ (2003.), a nedavno je režirao znanstvenofantastični
‘Prometheus’ (2012.) i krimidramu
‘Savjetnik’ (The Counselor, 2013.).
Njegov sljedeći projekt je ‘The Martian’ s Mattom Damonom. Ridley
Scott započeo je karijeru na BBCju, zatim je utemeljio vlastitu tvrtku
RSA, uspješnu produkcijsku kuću s
kojom je režirao više od 2000 reklama. Prvi film koji je režirao bio je
‘The Duellists’ (1977.) koji je osvojio
nagradu filmskog festivala u Cannesu, a zatim je snimio svoj veliki hit
‘Alien’ (1979.), iza kojeg slijedi kultni ‘Blade Runner’ (1982.). Također
je režirao filmove ‘Legend’ (1985.),
‘Someone to Watch Over Me’ (1987.),
‘Black Rain’ (1989.), ‘1492: Conquest
of Paradise’ (1992.), ‘White Squall’
(1996.), ‘G.I. Jane’ (1997.) i ‘Hannibal’ (2001.). Zajedno s bratom Tonyjem Scottom osnovao je Scott Free
Productions i producirao mnoge
filmove i televizijske projekte.
piše: Robert Jukić
Ako ste pomislili da je riječ nova u uvodu
U našemu malom svemiru blagdani, srećom, traju
posljedica zatipka (tipfelera), varate se. Pravopisna
duže od jednog dana. No, za razliku od naziva
novost u pitanju jedna je od rijetkih, po mome
samih blagdana, nazive blagdanskih razdoblja, ali i
skromnom sudu, razumnih promjena koje je donio
ostale opisne pridjeve u vezi s nazivima blagdana
Novi pravopis. Budući da postoji razlika između
zapisujemo malim početnim slovom:
nove godine kao naredne, iduće, sljedeće godine i
-
advent
-
božićni blagdani
-
božićno putovanje
Naime, ukoliko nekome zaželimo sretnu Novu
-
božićni popusti
2015. godinu, utoliko smo zaželjeli sretan blagdan
-
novogodišnji doček
Nove godine. Drugim riječima, svoje želje
-
novogodišnje odluke
-
uskrsni blagdani itd.
Nove godine kao blagdana, trebalo bi tu razliku i u
izražavanju poštovati.
rasipamo na jedan dan, 1. siječnja 2015. godine. S
druge strane, želimo li (a uglavnom želimo)
nekome sretnu cjelokupnu iduću, novu godinu, reći
ćemo: Sretna nova 2015. godina!
Kad smo već kod blagdana, podsjetimo se da
njihove nazive još uvijek zapisujemo poput ostalih
imenica kojima iskazujemo čast i poštovanje velikim početnim slovom:
-
Sveti Nikola
-
Božić
-
Sveta tri kralja
-
Nova godina
-
Tijelovo
-
Uskrs itd.
Zaokružimo godinu lijepim želja i čestitkama u
vezi s kojima je posljednji savjet: prilikom
započinjanja svakog pisma, stoga i svake čestitke
treba obratiti pozornost na bilježenje zareza uz
imenice u vokativu, primjerice:
Dragi svi,
sretan svaki dan svake godine!
Marija Lovrić
zrncapravopisa@gmail.com
U SKRETANJE
na peronu br. 36
U SKRETANJE
na peronu br. 36
„ima se, meže se“
u skretanje by
nenad katanich
„ima se, meže se“
SINDIKAT PROMETNIKA
VLAKOVA HRVATSKE
Neumitni znak starenja je
što svako izlaganje počinješ:
„ E, nekad je…“ Naravno tu
je i slabija koncentracija ali
i upadanje u euforiju zbog
tko zna čega. Jednostavno
se sjetiš nekog trenutna iz
prošlosti i samo krene…
Tako jutros idem u dnevnu
smjenu i sjetim se kao smo
u vrijeme maraka na ljetnim praznicima bili na omladinskim radnim akcijama, nabijali žuljeve i klicali:
„Za koga??? i onda bi uslijedilo za ovog ili ovo. To je
bilo vrijeme nade i optimizma pa makar i nestvarnog i
bajkovitog…
42
D
nevna smjena. Ništa
posebno uobičajeno
zatupljivanje brzojavima tipa „svima“ a koji u stvari
ne zanimaju nikog. Gomila
beskorisnih informacija, potrošen papir i toner uzalud.
Ali, odjednom mi privlači pogled brzojav iz sestrinske ( protivničke) firme HŽ PP. Br. 66f
24.11.2014. – ukidaju se stajališta u Nedođiji. Znači unatoč
svom našem trudu i investiranju , na novim, izgrađenim stajalištima sa širokim i visokim
peronom (za razliku od npr.,
četvrtog po veličini grada u
Hrvatskoj) nismo uspjeli privući potencijalne korisnike prijevoza. Lički međedi, zagorski
tetrijebi, slavonske kune zlatice
nisu bile privučene da koriste
usluge HŽ PP. Možda nije dosta uloženo? Možda je trebalo
napraviti odgovarajuće nadstrešnice? S hranilicama? I antilovačkom zaštitom?
Kako bilo nije bitno što je ta investicija propala.
Ima se, meže se.
Uštediti ćemo mi na drugim
stvarima. Reducirati vlakove i
smanjiti osoblje. I napokon na
miru, neopterećeni osobljem,
putnicima i teretom doživjeti,
kao firma, nirvanu.
A kad se ima, onda se i meže.
Palim računalo, sa hrpom inča
zaslonom, najnovijim programima, 1 TB memorije , ali zato bez
pristupa internetu. Ako mislite
da sam preselio kod ljubljenog
sjevernokorejskog vođe nisam,
još sam uvijek u prometnom
uredu u HR, samo neko ima
gene ljubljenog vođe.
Dakle ostavljeno nam je da ne
možemo mi, prometnici, sitnozubaši, vidjeti „google“, ali nam je
ostavljeno da slobodno slinimo
nad menijem u Mihanovićevoj.
Tako , po mom običaju, prvo po-
gledam što danas neću jesti, pa
onda eventualna priopćenja. I
otvorim novi „Službeni vjesnik“
na portalu. Ne vjerujem svojim očima. Napokon – „Izjava o
opredijeljenosti Uprave HŽI”.
Napokon, ima se, meže se ! Crno
na bijelo, potpisano od gospođe
predsjednice (bilježim se sa štovanjem!). Napokon kreću pruge,
naše obrazovanje, (zato je 1 TB
memorije na kompu kojeg je
naštimao ljubljeni vođa), MI
KONKURENTNI!
Bacam novu crvenu kapu od sreće
u zrak, vitlam novim zimskim
demode sakoom od uniforme.
Grlim i ljubim šefa i skretničara.
Da nije osim alkotesta i suspenzije zapriječena onolika kazna,
još bi se našišao rakije i urokao
od koke. Samo da mi se dočepati
onih sindikalaca koji tvrde da će
nas ukidati , smanjivati prava i
što ti ja znam…
Ovoliku sreću nisam doživio
od kad mi je onomad osobno
predsjednik uprave poslao na
kućnu adresu prigodnu čestitku.
Napokon svijetla budućnost, napokon ima se meže se.
Još će nas međedi, kune i tetrijebi
moliti da im vratimo stajališta u
Nedođiji!
43

Pristupnica u SPVH - Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

NA PERONU 38.pdf - Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

Na peronu br 16 za WEB.pdf - Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

NA PERONU 26.pdf

Na peronu br 10.pdf - Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

NA PERONU 24.pdf - Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

NA PERONU 28.pdf - Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

NA PERONU 30.pdf - Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

Na peronu br 12 za web.pdf - Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

NA PERONU 34.pdf - Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

Na peronu br 3.pdf - Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

NA PERONU 25 za WEB.pdf - Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

Na peronu br 2 final web.pdf - Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

Na peronu br 11.pdf - Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

Na peronu br 14 za WEB.pdf - Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

NA PERONU 31 32.pdf - Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

SPVH bilten-6 LISTOPAD konacno.pdf

FILMOVI U OŽUJKU - KPD

Preuzmi program filmova za ožujak - KPD