NA PERONU br.6 Zagreb, listopad 2010. SPVH U Zagrebu, 01. listopada 2010. Otvoreno pismo Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, te upravljačkim strukturama društava nastalih podjelom jedinstvenih HŽHrvatskih željeznica Poštovani, u ugodnom okruženju turističkog kompleksa „Medena“ pokraj Trogira, u sjeni borova i tamarisa, održane su 16. i 17. rujna 2010. u organizaciji SPVH-a sportske igre. Kao gosti, ali i učesnici pridružili su nam se ponovo kolegice i kolege iz Poljske, Slovenije, Slovačke, Bosne i Hercegovine.Uz igru i zabavu radilo se i razmjenjivala su se dragocjena iskustva, kao i različiti pogledi na gotovo identične probleme. Možemo sa zadovoljstvom konstatirati da su igre u potpunosti uspjele. I ove, kao i prethodnih godina pozive smo pravovremeno uputili i nadležnom Ministarstvu kao i upravljačkim strukturama Holdinga. Nažalost, bez rezultata. Naprosto nas se bojkotira. Pokušajmo dokučiti i objasniti razloge. Osnove ljudskog društva, pa tako i ponašanja su norme. Postoje tehničke, zakonske... norme, ali i norme ponašanja, takozvane kulturno – civilizacijske norme: ne pljujemo na pod, jedemo nožem i vilicom, poštujemo tuđe vrijeme, pozdravljamo se na ulici... Dva su razloga nepoštivanja ovih normi: prvi je nepoznavanje istih – primitivizam, a drugi je bahatost – gordost, čime pojedinac ili grupa želi dokazati superiornost nad masom, običnim pukom, narodom. Žele nam poručiti: nismo mi jednaki. Podsjetimo se, gordost – bahatost, oholost je i jedan od smrtnih grijeha. Slijedeće što želimo dokučiti su interesi. Koji je interes bojkota? Sindikat je socijalni partner koji prvenstveno štiti interese zaposlenih. No, očito nas se doživljava kao interesnu grupu koja je uvjetno rečeno „neprijatelj“ kojega treba po svaku cijenu izbjegavati i kloniti ga se. Pogledajmo sada drugu stranu medalje. Pragmatični makijavelizam nam sugerira da neprijatelja treba stalno držati na oku, biti mu blizak kako bi ga bolje upoznali i kontrolirali. Ako pak pogledamo rejting upravljačkih struktura koji se temelji na crnim kronikama ne vidimo valjani interes u stvaranju ili produbljivanju neprijateljstava. U životu je dobro stvarati prijatelje, a nipošto neprijatelje. Neprijatelja ima dovoljno i nije ih potrebno tražiti i stvarati. Pogledamo li interese iz političkog kuta onda nipodaštavanje širokog izbornog tijela baš i nije osobito mudro. Izbori su za godinu dana. I na kraju moramo se osvrnuti i na ostale oblike ljudskog ponašanja. Opijenost vlašću i stvaranje super ega može znatno iskriviti sliku stvarnosti, a time i definirati naš odnos prema toj „stvarnosti“. Razni oblici infantilnog ponašanja tipa „neću se igrati s vama„ također su mogući kao i osobni animoziteti... Ne želimo dalje spekulirati. To je područje rezervirano za psihologe i psihijatre. Bez obzira na razloge bojkota prijeđimo na suštinu, na ono zbog čega smo ovo pismo i uputili: Društvima nastalim podjelom jedinstvenih Hrvatskih željeznica predstoje značajne reforme provođenjem kojih trebamo postati puno, puno efikasniji. Moramo postati konkurentni. Čeka nas dug i nimalo lak posao i toga trebamo biti svjesni. Svaki od nas, počem od Ministarstva, preko uprava i sindikata, pa do svakog pojedinca morat će dati svoj doprinos. Ne moramo se voljeti i biti prijatelji, ali moramo biti svjesni da nas čekaju problemi koje ćemo morati zajedno rješavati. Nećemo imati iste stavove i mišljenja, branit ćemo svoje interese i interese svojih članova, svađat ćemo se, ljutiti jedni na druge... Sve je to život. Ako nismo u stanju zajedno popiti kavu, pogledati se u oči i u sjeni tamarisa i borova otvoreno i civilizirano porazgovarat, vrlo, vrlo teško ćemo zajedno trasirati efikasnu HŽ Infrastrukturu, HŽ Cargo, HŽ Putnički prijevoz, HŽ Vuču vlakova koji su zalog budućnost svih nas. Zato, razmislimo malo o vlastitim postupcima i upitajmo se koliko se dobro poznajemo. S poštovanjem! sindikat pr metnika vlakova hrvatske VLADA REPUBLIKE HRVATSKE gđa. Jadranka Kosor, predsjednica Predmet: Nabava službene i zaštitne odjeće u HŽ Infrastrukturi d.o.o. Uprava HŽ Infre u akciji Poštovana Predsjednice obraćamo Vam se zbog problema koji na žalost sa upravom HŽ Infrastrukture d.o.o. i resornim ministarstvom ne možemo riješiti. Radnici HŽ Infrastrukture d.o.o. već nekoliko godina nisu opskrbljivani zaštitnom i službenom odjećom, što za posljedicu ima i sve veći broj ozljeda na radu. Pravdanje uprave HŽ Infrastrukture d.o.o. je da ne mogu provesti natječaj. Upozoravali smo i inspektore zaštite na radu pozivajući se na članak 43. stavak 1. i članak 109. Zakona o zaštiti na radu. Inspektori su izdali rješenja, a uprava HŽ Infrastrukture d.o.o., koja je u ovom slučaju odgovorna, novčanu kaznu je vjerojatno platila novcima iz državnog proračuna. Ne razumijemo tu logiku, jer zaštitnu odjeću sukladno ZOZNR moraju nabaviti. Kako se i Vi i Vlada RH zalažete za oporavak domaće proizvodnje molimo Vas da Vlada RH kao vlasnik HŽ Infrastrukture d.o.o., posreduje putem resornog ministarstva, kao i Ministarstva gospodarstva u iznalaženju najpovoljnijeg domaćeg ponuđača, na sličan način kao što je riješena nabavka službenih i zaštitnih odora u MUP i MORH. Uzmemo li u obzir da su velika državna poduzeća poput HŽ Infrastrukture d.o.o. potencijalni zamašnjaci oporavka ciejlokupnog hrvatskog gospodarstva vjerujemo da bi Vaša žurna inicijativa djelomično pomogla i posrnuloj tekstilnoj industriji poput Kamenskog i slično. Kako se vremenski uvjeti svakim danom pogoršavaju, a radnici su bez bilo kakve zaštitne odjeće ne možemo jamčiti održavanje željezničkog prometa. Molimo da žurno posredujete u rješavanju problema. Ne trebamo odgovor, nego pomoć u rješavanju ovog problema. Lijep pozdrav. SINDIKAT INFRASTRUKTURE HŽ SINDIKAT ŽELJEZNIČARA SINDIKAT HRVATSKIH ŽELJEZNIČARA SINDIKAT PROMETNIKA VLAKOVA HRVATSKE broj: A/80-10/2010. U Zagrebu, 05. listopada 2010. mr.sc. Kruno Kovačević, glavni inspektor Poštovani gospodine Kovačević, obraćamo Vam se zbog problema koji na žalost sa upravom HŽ Infrastrukture d.o.o. i resornim ministarstvom ne možemo riješiti. Radnici HŽ Infrastrukture d.o.o. već nekoliko godina nisu opskrbljivani zaštitnom i službenom odjećom, što za posljedicu ima i sve veći broj ozljeda na radu. Pravdanje uprave HŽ Infrastrukture d.o.o. je da ne mogu provesti natječaj. Upozoravali smo i inspektore zaštite na radu pozivajući se na članak 43. stavak 1. i članak 109. Zakona o zaštiti na radu. Inspektori su izdali rješenja, plaćene su kazne, no ništa se nije promijenilo. Radnici su naprosto Državni inspektorat Republike Hrvatske Petračićeva 4, Zagreb 10 000 predmet: Zamolba za sastanak bez službene i zaštitne odjeće i obuće. Kako se vremenski uvjeti svakim danom pogoršavaju, a radnici su, kao što rekosmo, bez bilo kakve zaštitne odjeće i obuće, ne možemo jamčiti održavanje željezničkog prometa. Molimo Vašu pomoć na način da Vas na sastanku konkretno izvijestimo o stanju, te potaknemo na zakonitu aktivnost. Molimo da predložite termin (u najskorije vrijeme) za održavanje od nas traženog sastanka. 13. Međunarodni sportski susret SPVH – Trogir 2010 Sindikat Prometnika vlakova Hrvatske i ove je godine u Trogiru organizirao svoje 13. međunarodne sportske susrete. Put Trogira krenuli smo u srijedu 15. rujna iz svih krajeva Hrvatske sa Zagreb Glavnog kolodvora vlakom br. 825, negdje iza 23 sata. Slijedila je noćna vožnja Ličkom prugom, uz kartanje i pjesmu, a iskrcali smo se u Kaštel Starom odakle smo autobusima nastavili put do turističkog naselja “Medena” u Segetu Donjem. Na susretu je ove godine bilo prisutno gotovo 400 članova SPVH, a pridružili su nam se članova Sindikata prometnika vlakova iz Poljske (Związek Zawodowy Dyżurnych Ruchu PKP) predvođenih predsjednikom Sindikata gospodinom Aleksandrom Motykom, te članovi Sindikata železniškega prometa iz Slovenije na čelu sa njihovim predsjednikom gospodinom Damjanom Rakom. Ove godine s nama su po prvi puta kao gosti prisustvovali predstavnici Sindikata prometnika vlakova iz Slovačke (Odborová asociácia výpravcov a dispečerov) predvođeni predsjednikom gospodinom Jozefom Chovanecom i kolege iz Samostalnog sindikata izvršnog osoblja područje infrastrukture željeznica FBiH, predvođeni zamjenikom predsjednika gospodinom Igorom Bobanom. Svi naši članovi i gosti raspoređeni su bez nervoze i žuči u smještajne kapacitete hotela “Medena”, a sportska natjecanja održala su se u četvrtak i petak na sportskim borilištima unutar hotelskog kompleksa. Natjecanje u malom nogometu održalo se na dva malonogometna terena, a natjecalo se je 11 ekipa. Voditelj natjecanja bio je Josip Tirić, predsjednik podružnice Rijeka. Pobjednici u nogometu su članovi podružnice Knin, drugi su bili gosti iz Slovenije, dok su dečki iz podružnice Split osvojili treće mjesto. Titula najbolje strijelca turnira pripala je Alenu Đeriću iz Sindikata železniškega prometa iz Slovenije, a za najboljeg golmana izabran je Ivica Kero iz podružnice Knin. Odbojku na pijesku vodio je dopredsjednik podružnice Koprivnica Mario Grbešić, a natjecalo se 16 ekipa. Prvi su bili „kombinirani“ karlovčani Dalibor Kovačić i Damir Poljak, drugi dečki iz Virovitice Petar Matić i Goran Karačić, a treći su bili Slavko Čerkezović i Miroslav Tkalčec iz podružnice Koprivnica. Natjecanje u beli vodio je predsjednik podružnice Međimurje Neven Topolnjak, a pobjednik se tražio između 36 prijavljenih ekipa. Ekipa Operative 1. u sastavu Josip Njegovec i Željko Škvorc osvojila je prvo mjesto, drugi su bili Andrija Herceg i Mirko Papec – ekipa Operativa 2., a treći Slavica Tomić i Dobro Nedinić iz podružnice Virovitica. Za natjecanje u pikadu prijavilo se 38 natjecatelja. Sva tri pobjednička mjesta mirnom su rukom i sigurnim okom osvojili dečki iz podružnice Split i to: 1. Zlatko Pranjić, 2. Davor Plejić, 3. Ivica Kabić. Natjecanje u pikadu vodio je predsjednik podružnice Varaždin Dražen Lihtar. Predsjednik podružnice Karlovac Željko Vukelić vodio je natjecanje u šahu, gdje se je natjecalo 14 natjecatelja. Prvo mjesto osvojio je Vinko Frančeščević iz podružnice Banova Jaruga. Viceprvak je Pero Perić iz podružnice Moravice, dok je treće mjesto pripalo međimurcu Ivanu Sokaču. Stolni tenis odigrao se pod vodstvom predsjednika podružnice Knin Krešimira Belaka, a natjecalo se 13 ekipa. Prvo mjesto osvojili se Krešimir Belak i Dražen Jurković iz podružnice Knin. Drugo mjesto pripalo je Zlatku Lukini i Dragutinu Kocijanu iz podružnice Zabok, dok su treći bili ekipa Međimurja Pero Vukoje i Ivan Hegediš - Hego. Potezanje užeta vodio je predsjednik podružnice Virovitica Zlatko Rakijašić , a natjecalo se 8 ekipa. Nakon dugogodišnje dominacije ekipe iz Ploča ove su godine međimurci bili zaista superiorni pobijedivši u svim potezanjima glatko sa 2:0. Drugi su bili momci iz Koprivnice, a treći ekipa iz podružnice Karlovac. Ukupnim pobjednikom ovih sportskih susreta sa 18 osvojenih bodova proglašena je podružnica Knin kojoj je tom prilikom pripao prijelazni pehar. U petak, nakon završetka svih natjecanja, priređena je svečana večera na kojoj su uručena odličja. Pozdravnim riječima svim prisutnima obratili su se sindikalni predstavnici iz Slovačke, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Poljske. Naš predsjednik Marko Gašpar zahvalio je na sudjelovanju, a posebno je srdačno pozdravio goste iz susjednih i prijateljskih zemalja, te čestitao svim sportašima na ostvarenim sportskim rezultatima. Posebno je istaknuo važnost sportskog i natjecateljskog duha, te važnost zajedništva svih naših članica i članova. Gašpar je pobjednicima uručio su priznanja i odličja. Nakon govora i proglašenja nastavio se svečani program uz muziku i ples do kasno u noć. Hotel smo napustili u subotu ujutro, te smo se vlakovima iz Splita uputili prema svim krajevima Lijepe Naše. Osim naših članova i spomenutih Međunarodnih predstavnika – naših dragih gostiju, našem su se susretu, svečanoj večeri – proglašenju odazvali predstavnici Sindikata željezničara Hrvatske – Zoran Maršić, Sindikata strojovođa Hrvatske – Nenad Mrgan i Sindikata tehničkog pregleda vagona i vlakova – Ilija Kuprešak, te kolega Mato Mišić iz Sindikata infrastrukture HŽ koji su sa nekoliko riječi također pozdravili sve prisutne. Organizacijski Odbor SPVH na susrete je pozvao i naše resorno ministarstvo, upravu HŽ – Holdinga, predsjednika uprave HŽ – Infrastrukture, izvršnog direktora Prometnih poslova, šefove svih Prometnih sekcija… Pozivu sindikata koji predstavlja gotovo 2000 radnika HŽ Infrastrukture d.o.o. odazvao se samo šef Prometne sekcije Split. To i više no jasno govori o poštivanju socijalnih partnera i socijalnom dijalogu. Neven Topolnjak Što je dobro znati Što ne želimo znati Podsjetimo se latinskih sentenci o istini: istina je gorka – veritas amar est i istina izaziva mržnju – veritas odium parit. Svi se često zaklinjemo u istinu, tragamo za istinom pri čemu tražimo „naše“ istine, istine koje nam idu u prilog. Istine koje želimo čuti. Posebno smo osjetljivi na istine o nama samima. Ispričat ću dvije istinite priče koje su vrlo poučne: Priča prva. Klinac u školi je imao pred kraj škole 5-6 jedinica i došla majka da se raspita za sina. Nastavnik, ne želeći je povrijediti (poznaju se) je izjavio: „gospođo Vaš sin definitivno nije štreber.“ To je istina koju želimo ćuti. Priča druga. Autoru ovog teksta poznanica se požalila kako sin u školi ima dosta jedinica. Komentar je u najboljoj namjeri bio slijedeći: „gospođo Vaš sin je ili lijen ili malo teže shvaća ili oboje.“ Epilog: i danas nakon dosta godina spomenuta gospođa ne pozdravlja autora ovog teksta. Očito, ova istina nam ne paše. Kvari nam sliku o nama samima. Mnoge stvari ne želimo čuti: kuharica da su joj loši kolači, vinogradar da mu je kiselo vino, šofer da ne vozi baš najbolje auto, ne volimo čuti da se ne razumijemo u nogomet, da nemamo pojma o politici, alkoholičar ne želi čuti da pije, kockar da kocka i gubi… Ne volimo nikakvu kritiku i želimo zadržati iluzije vlastitu, sliku o nama samima. Kako je istina iz druge priče vrlo neugodna dijelimo si petice iz matematike, medalje za kisela vina, uvjeravamo se kako smo pametniji od „amera“… Zapravo, bolje od nas mrzimo i nastojimo ih omalovažavati, a lošije preziremo i sprdamo se. Ukoliko nam netko i pokuša ukazati na to kakvi smo - vrijeđamo se. Tipičan primjer je nedavni izvještaj IBRD-a koji nam jednostavno ukazuje da smo nedovoljno obrazovani i bez radnih navika. A sada za čitaoce jedan mali test da vidimo možemo li podnijeti malo istine o nama samima:„ … Uz to će doći i težnja za vlašću po svaku cijenu i održavanje na vlasti svim mogućim sredstvima, jer je vlast i u ovoj sredini ostala vodeća društvena vrijednost. K ovome treba dodati i pomanjkanje autokritike i vlastito precjenjivanje, a podcjenjivanje i netolerancija spram protivnika, slabo razvijen osjećaj odgovornosti i pomanjkanja smisla za sitan, discipliniran rad, zatim pomanjkanje humanih osjećaja, gramzivost za materijalnim sredstvima, silu kao glavno sredstvo vladanja, prevaru kao društveno dozvoljen način ponašanja. I konačno, u ovoj će sredini biti naročito naglašene društvene razlike i privilegije, koje će davati snažan poticaj pojedincima u težnji da se ističu i da vode… …Međutim gradovi uglavnom predstavljaju zapadnoeuropsku kulturu i civilizaciju, a seoski element iz plemenske kulture unosi u njih svoja shvaćanja, svoje navike i psihološke osobine, koje u mnogim pravcima odstupaju od mjerila postavljenih od Zapada… Prepoznajemo li se? Ako ima i radoznalih preporučam da pročitaju kompletan tekst: Tomašić Dinko, Društveni razvitak Hrvata (1937) , Hrvatsko sociološko društvo – naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 1997. u skretanje by nenad katanich SUZA ZA ZAGORSKE BREGE U SKRETANJE Iako tema nije Zagorje, ali se bojim da će i ono uskoro doći na red, a u glavi mi se samo vrti ova pjesma Zvonka Špišića…Ako ste se nadali da slijedi drugi dio priče o meni kao uspješnom menadžeru koji je riješio višak zaposlenih na HŽ-u i koji sada rješava problem ukidanja pruga – ništa. Moram Vas razočarati. Ovaj put tuga. Jedna izreka kaže da je seljak propao kada proda svoju zemlju i postane nadničar, „bezemljaš“. I onda što reći – kada smo kapitulirali? Tri pruge su nam zatvorene, niti jedna nova nije otvorena. I nikom ništa. I dokle smo došli kao željeznica za 150 godina? Postali smo astmatičar koji jedva diše. Koji se nalazi u zagušljivom zraku, punom smoga, tj. nelojalnih konkurenata i okruženja koje marginalizira željeznicu. Počevši od medija, koji nemalu lijepe riječi za željeznicu. Nekada zaista s pravom, zbog nemara ili bahatosti nas željezničara, a uglavnom neobjektivno i „navijački“: „zločesti“ vlak zgazio nedužnog čovjeka koji se mirno šetao po pruzi, vlak je uvije naletio na cestovno vozilo (s naglaskom n a l e t i o, što insinuira krivicu), a što je vozač polomio brklju i sl. nikom ništa. To je normalno. Vlak zapeo u snijegu, željeznica ovo , željeznica ono… To se ne može samo nazvati prirodnom težnjom medija za senzacionalizmom. Zatim guba percepcija da je željeznica neadekvatan, nepouzdan, neproduktivan prijevoznik koji skupo košta i nema perspektive. Tako da je se treba što prije riješiti. Osloboditi prostor za „prave“ prijevoznike. Kao npr. u Splitu gdje pruga kroz splitski tunel proglašena lokalnom II reda. (to je valjda jedina najniže rangirana pruga koja je u isto vrijeme i dvokolosječna). Ako ćemo tako postaviti stvari, to je istina. Kao i astmatičar koji neće preživjeti u okolini gdje zrak zagađen, bez obzira koliko je pametan, vrijedan i moralan čovjek. I što nama željošima preostaje osim pustiti suzu za milim nam pokojnikom, koji nas je prerano napustio (tek je prešao stotu, a onaj „unski“ niti toliko), neshvaćen, ponižen, osramoćen…. Zar je zaista moralo završiti tako? Kao pasionirani zalju- bljenik u željeznicu, to mi je nepojmljivo. Pogotovo što u zapadnim zemljama, na koje se volimo pozivati, pruge se ne ukidaju, a na autoceste se uvode vinjete i ograničenje prometa. Npr. u Austriji jedna planinska željeznica postoji voljom i entuzijazmom lokalne zajednice kao turističko – komercijalna i to zamislite, potpuno profitabilna i privatna. U Japanu, u jedno dokumentarnom filmu prikazana je parna željeznica za turističke potrebe sa šest parnih lokomotiva koje voze vlakove na inače elektrificiranim prugama. Mladići koji su dobili posao strojovođa i ložača na tim lokomotivama koje traže puno održavanja i rada - kažu da im je to posao iz snova ! I ostalo osoblje je zadovoljno svojim poslom, a i parnjače zarađuju. U BiH sam na fotkama foruma željeznice.net vidio da su organizirali turistički vlak na „unskoj“ pruzi i to s jednim „pulmanom“ i „platonom“ na kojem je prilagođena ograda i postavljeni stolovi kao na terasi u restoranu. Putujući vrtni restoran. A kod nas to je nemoguće i neisplativo. A zainteresiranih ima sigurno. Ako nigdje drugdje a ono na forumu željeznice.net, na primjer. Navedeni forumaši su vjerojatno učinili više nego hrpa zadužena za promidžbu i marketing. I nitko da im kaže hvala, a kamoli da ih angažira kad već nema volje, smisla i želje kod onih koji to mogu. Jedino mi preostaje da pustim „suzu za zagorske brege…“ i 150 godina željeznice u Hrvatskoj i nadam se boljem…