Ianus Christius
GRMLJAVINA UNUTARNJEG UMA
AUTOR-UREDNIK
Ianus Christius
IZDAVAČ
Smashwords.com
SLIKA SA NASLOVNICE
Munja iznad grada
IZVOR SLIKE
Skyscrapercity.com
Copyright 2014 Ianus Christius
Smashwords Edition, License Notes
Thank you for downloading this free e-book. Although this is a free e-book, it remains the
copyrighted property of the author, and may not be reproduced, copied and distributed for
commercial or non-commercial purposes. If you enjoyed this e-book, please encourage
your friends to download their own copy at Smashwords.com, where they can also
discover other works by this author. Thank you for your support.
Izdanje Smashwordsa, napomena o licenci:
Sva prava pridržana. Niti jedan dio ove e-knjige ne smije se koristiti
ili reproducirati na bilo koji način bez pismenog dopuštenja autora,
osim u slučaju kratkih citata. Za više informacija pošaljite e-mail na
ianus.christius@gmail.com
Sadržaj
0. Uvod
1. Treba li zlo učiti dobru?
2. Samoubojstvo
3. Zanemarenost istočnjačke filozofije
4. Genetički inženjering - stvaranje superljudi
5. Problem zla
6. Može li čovjek u potpunosti biti slobodan?
7. Tko će prije doći do istine o svemiru?
8. Tko si ti?
9. Duh, duša, um, srce - što su razlike?
10. Slobodna volja?
11. Ima li nečega nematerijalnog?
12. Lijepe misli o duhovnosti i mudre izreke
13. Istina o Bogu je?
14. Svemir svjestan sebe
15. Što nas čeka uskoro?
16. Priče o duhovima
17. Razum ili vjera?
18. Bolest kao posljedica bavljenja duhovnošću
19. Bespotreban seks
20. Dokazi o nepostojanju Boga!
21. Što Kur'an kaže, a što Biblija?
22. Sotonizam
23. Može li Bog biti neka vječna osoba?
24. Vaše životne lekcije
25. Nadnaravna iskustva
26. Životna svrha
27. Meditacija je totalno trošenje vremena!
28. Kako postići savršenstvo u svijetu materije?
29. Domorodački narodi u Americi - njihov odnos prema duhovima
30. Usamljenost i vezanost
31. Prošlost
32. Korelacija IQ-a i ateizma
33. Kako meditirati?
34. Psihoza i duhovno iskustvo
35. Vjerovanje
36. Imaju li životinje dušu?
37. Što znači biti prosvijetljen?
38. Iskustvo i znanje kao preduvjet ljubavi
39. O srčekima, leptirićima i rozim zmajekima
40. Da li je patnja potrebna?
41. Duhovnost za ateiste, agnostike, panteiste i ostale nevjernike
42. Prvi pokretač: Bog ili Veliki Prasak
43. Kišni monolozi
44. Seks i duhovnost
0. Uvod
...Štovane čitateljice i čitatelji,
pred Vama se nalazi skup kratkih članaka pisanih u stilu dijaloga; vezanih za razne, pretežno
duhovno-religijske teme.
Same teme izvukao sam sa stranica Forum.hr-a, najvećeg hrvatskog online foruma. Teme koje
ovdje donosim, originalni su radovi nekih članova foruma, tj. autora samih tema.
Pitanja i misli koje su autori postavili napisane su kurzivom (italikom), dok se ispod njihovog teksta
nalaze moja vlastita razmišljanja, odnosno stavovi o dotičnoj temi (koji su objavljeni na stranicama
spomenutog foruma).
Također se moram unapred ispričati na lošem pravopisu i općenito gramatici kako mnogih autora
ovih tema, tako i mojem vlastitom. Nadam se da mi to nećete zamjeriti.
Glavni cilj ovog djela je prikazivanje različitih stavova članova foruma, na različite teme.
Za kraj, napisati ću jednu od svojih izreka (iz e-knjige Riječ djelo krasi...):
" Protok misli je poput grmljavine unutarnjeg uma. "
Hvala na čitanju!
Ianus Christius, autor
1. Treba li zlo učiti dobru?
...Zlo ionako ne zna da je zlo, a dobro može samo iskoristiti da bude još veće zlo misleći da čini
dobro. Zlo da zna biti dobro, bilo bi dobro. Zlo nikada nije zadovoljno dobrim, ali zloupotrebljava
naučeno dobro da bi bilo još veće zlo. Zlo ne osjeća užitak u dobrome, osjeća patnju, ali koristi
dobro da uživa u zlu.
Ima li više štete ili koristi od učenja zla dobru?
Treba li zlo ignorirati i pustiti ga da se pati u svom zlu?
Da li je zlo manje štetno ako ne zna što je dobro i ne može ga zloupotrijebiti?
Zlo uživa činiti dobro da nanese zlo.
...Prigrlite dobro, ali učite od zla... (izreka iz e-knjige Riječ djelo krasi)
Ne postoji apsolutno dobro i apsolutno zlo. Stoga se ne slažem da je čovjek ili zao ili dobar. Ove
dvije suprotnosti dio su našeg fizičkog i mentalnog tijela, i kao takve se ne mogu razdvojiti. Zar se
niste ikada zapitali kakav bi to svijet bio kad bi svi bili dobri, sve bi nam išlo od ruke i ne bi nam
ništa falilo. U takvoj utopiji bilo bi nam jako dosadno, ne bi bili znatiželjni, ne bi se više trudili da
zadovoljimo svoje nagone; fizičke, mentalne i duhovne. Ukratko, takav svijet bi se brzo urušio.
Nama treba zlo da bi naučili što je dobro. Jedno bez drugoga ne ide.
...Ja ne tvrdim da ljudi moraju biti APSOLUTNO dobri, ali što bi falilo kad bi se ljudi slagali.
Kad bi voljeli iskreno jedni druge, poštivali jedni druge, svi bili radišni, imali milosrđa, radili u
slozi, poštivali tuđe mišljenje. Meni bi u takvoj okolini bilo jako zanimljivo kad bi sa svakim mogao
pristojno popričati ili nešto zajedno raditi.
...Bilo bi lijepo kada bi se ljudi slagali i međusobno se poštovali, ali svijet je ipak izgrađen na nekim
drugim standardima. Možda se i ne smijemo u potpunosti slagati i poštivati. Ako bolje pogledaš,
upravo zbog neslaganja ljudi su morali proći kroz trnje da bi se razvijali. Bez muke nema razvoja.
Najbolji način da se shvatimo je u konfrontaciji. Nažalost, da, konfrontacija je većinom fizička
(kroz sukobe i ratove) a ne misaona, kakva bi trebala biti.
Svaki čovjek odlučuje kako će i kada postupiti, a da li će njegove akcije biti pozitivne ili negativne
ovisi i o njegovoj slobodnoj volji. Naime, slobodna volja nam daje pravo na odabir našeg životnog
puta; i što god napravili ide nama na dušu.
2. Samoubojstvo
...Raspravljao bih s zainteresiranima, o samoubojstvu.
Zanimaju me mišljenja o tome smatrate li samoubojstvo, legitimnim (recimo to tako) izborom
svakog čovjeka, ili vam samoubojstvo uopće ne predstavlja opciju?
Naravno, ne zanimaju me općenita mišljena tipa 'ja sam protiv', već me zanimaju razlozi i
pojašnjenja zašto je tomu tako. Zapravo, što me zanima jesu konkretno razlozi protiv samoubojstva,
zašto je samoubojstvo percipirano kao 'loše', i koji su kriteriji za to.
Što čovjek gubi samoubojstvom što ne bi ionako s vremenom izgubio?
...Očuvanje slobodne volje svakog pojedinca najveći je zakon svemira.
Da bi ju očuvali, trebamo prodrijeti u dubinu svoje duše i tamo pronaći odgovore na sva naša
pitanja. (izreka iz e-knjige Riječ djelo krasi)
...Svaki čovjek stvoren je na Božju sliku i priliku, a silaskom na ovaj svijet i prelaskom iz duhovnog
svijeta u materijalni dobio je i nekoliko vještina koje će mu pomoći da završi svoje već unaprijed
zacrtane zadatke ovdje na Zemlji.
Da bi se ti zadatci mogli riješiti, Bog nam je dao slobodnu volju, da se pobrinemo da ih riješimo na
vlastiti način (bez Božjeg upletanja), bez obzira na sve prepreke i probleme koje nas mogu zadesiti
na tom putu. Bog nam nije kriv za naše pogreške i loše stvari koje nam se događaju. Za njih smo si
sami krivi.
S obzirom da smo ovdje s razlogom, smatram da je samoubojstvo jadni pokušaj da se riješimo
svojih problema, a zacrtane zadatke ostavimo za neko drugo vrijeme ( spiritisti bi rekli za neki drugi
život).
No unatoč takvom nasilnom činu, naši zadatci i problemi koje smo imali neće otići sami od sebe. Za
mene je samoubojstvo bijeg od stvarnosti, ali se također slažem da svaki čovjek odlučuje sam o
sebi, pa je prema tome na njemu hoće li si oduzeti život ili ne.
3. Zanemarenost istočnjačke filozofije
...Zašto se hrvatski obrazovni sustav (a pretpostavljam i većina zapadnih zemalja) ograničava samo
na zapadnjačku filozofiju? Za gimnazije mi to nije toliko čudno ali očekivala sam da će na fakultetu
biti barem poneka opaska o istočnjačkoj filozofiji (ako već ne cijeli kolegij).
Vjerovatno postoji vrlo racionalan razlog za njezino izbjegavanje, no pošto nisam uopće upućena u
problematiku, mogu samo nagađati. Možda su se ograničili na preuzak opseg filozofskih problema,
možda imaju potpuno drukčiji pristup tim problemima ili nešto treće...?
...Istočna filozofija mnogo je starija od zapadne, seže tisućama godina u prošlost i kao takva mnogo
je više bazirana na duhovnim nego na svjetovnim temeljima. I upravo u tome leži problem zašto se
istočne filozofije i nauk tako teško probijaju do zapada.
Zapadnjački stavovi su materijalistički orijentirani i usmjereni na krutu stvarnost. Za zapadnjaka su
duhovne stvari (kažem duhovne, ne religijske; to su dvije sasvim različite stvari) čisto šarlatanstvo,
magija i vradžbine. On stvari poput mistike, meditacije, reinkarnacije i bilo kakvo upletanje
duhovnosti u svakodnevne stvari smatra nazadnim, primitivnim običajima i kao takve su mu
odbojne.
Ne kažem da su sva vjerovanja i običaji prakticirani na istoku znanstveno utemeljeni; ali o nekim
temama bi se trebalo raspravljati i na Zapadu, napose na visokim učilištima i sveučilištima; barem
kao zasebni kolegiji, ako već ne postoje smjerovi istočnjačke filozofije (kao što je to uobičajeno na
nekim azijskim sveučilištima). Od tih stvari mogli bi mnogo naučiti te produbiti i poboljšati već
postojeća znanja.
4. Genetički inženjering - stvaranje superljudi
...Posljednjih godina svjedoci smo nevjerojatnog razvoja znanosti i genetičkog inženjeringa i to me
potaknulo na pitanje: Zašto ne bismo više ulagali u genetički inženjering, a manje se zamarali
nekim nepotrebnim etičkim dilemama kako bismo u bliskoj budućnosti razvili tehnologiju te tako
mogli postići evoluciju naše vrste umjetnim putem.
Ta bi nas evolucija mogla učiniti nevjerojatno naprednima i posjedovali bismo sposobnosti o
kakvima možemo samo sanjati. Počevši od višestukog povećanja sposobnosti regeneracije, znatno
snažnijeg imunološkog sustava koji bi nam omogućili otpornosti na većinu ozljeda i bolesti
uključujući i regeneraciju gotovo svih dijelova tijela i organa. Bili bismo gotovo besmrtni.
Uz to, mogli bismo imati i brzinu geparda, snagu gorile i višestuko razvijenija osjetila. To se
nekima možda čini kao science fiction, ali bez blesavih barijera koje stoje na putu ka kreaciji
superljudi to je u budućnosti itekako moguće. Što vi mislite o tome?
...Svako upletanje u prirodni razvoj živog bića stvara velike probleme na globalnom planu, i kao
takvo ima za posljedicu uništenje vrste ili njezino nazadovanje. Stoga smatram da bi nam GI samo
usporio naš razvoj, a posljedice našeg upletanja bile bi katastrofalne.
Da ne govorim o etičkim principima i kako bi to utjecalo na cijelo društvo. Ionako smo već postali
civilizacija gdje manjina vladara upravlja većinom, njihovih robova. Postali smo robovi ne samo
onima koji drže sve konce nego i vlastitim navikama; a roboti jer nas od malena programiraju i
ispiru mozgove kakvi bi trebali biti; a ne onakvi kakve nas je Bog stvorio.
5. Problem zla
...Zlo i dobro ne postoje kao samostalni entiteti. Oni su ugravirani u samu bit našeg ljudskog bića i
kao takvi služe napredovanju našeg tijela, uma i duha. Kao i dobro, niti zlo ne postoji bez razloga.
Te dvije osobnosti našeg postojanja su tu da nas nauče živjeti i nositi se sa svim (ne)prilikama koje
nas mogu snaći u životu.
Dobro i zlo su poput svijetla i tame ( s kojim ih se često uspoređuju, naročito u religiji), dana i noći,
neba i zemlje, jina i janga, itd. Jedno bez drugoga ne postoji.
Svatko od nas je i dobar i zao, samo u nekim slučajevima jedna strana prevlada. Tek kad jedna
strana prevlada, postajemo svjesni njezinih karakteristika, pozitivnih ili negativnih. Zapamtite,
ponekad i zlo može biti dobro.
6. Može li čovjek u potpunosti biti slobodan?
...Kao što i sam naziv teme ukazuje, što mislite može li čovjek biti u potpunosti slobodan? Na
otvaranje ove teme potaklo me je "napadanje" kolega tijekom rasprave, ali na koncu sam i uspio
pridobiti par osoba na moju stranu.
Dakle, smatram da može. Recimo da u svijetu ne postoje ama baš nikakvi zakoni ( na zemaljske,
naravno mislim ).
Čovjeka ne ograničuju nikakvi zakoni! Dosta mi je trebalo da uvjerim kolege u to kako ne znači da
ću ubiti nekog čovjeka, ako za to neću odgovarati i ako bih bio u potpunosti slobodan to uraditi.
Isto tako, naglasio sam teoretski biti potpuno slobodan i u praksi biti potpuno slobodan. U praksi
je, zasigurno, to teško izvedivo i Boga pitaj na što bi to ličilo.
Što se tiče zakona "jačih od propisanih", opet bih rekao da čovjek može biti potpuno slobodan jer
ima slobodnu volju te sukladno tome i slobodan izbor hoće li učiniti neku nemoralnu radnju ili ne.
Zanimaju me vaša mišljenja.
...Problem slobode je dvostran. Naše fizičko tijelo nije slobodno, i nikada neće biti jer je ograničeno
da zadovolji svoje osnovne fizičke potrebe: hranu, vodu, zrak, itd. S obzirom da bez toga ne
možemo, fizički nikada nećemo biti slobodni.
Što se našeg uma tiče, sloboda je relativna i ovisi o nama samima. U osnovi naš um je slobodan, ali
ako podliježemo tuđim utjecajima (posebno onim negativnima) tada postajemo tuđa marioneta ( to
je ono što se zove ispiranje mozga i programiranje), te trenutačno postajemo tuđim mentalnim
robovima.
Jedino što je u potpunosti slobodno, i posjeduje slobodnu volju u svoj svojoj ljepoti je naš duh. Naš
duh nam nitko ne može oduzeti ili se njime poigravati.
7. Tko će prije doći do istine o svemiru?
...Dakle, pitanje se odnosi na to tko će prije otkriti tajnu postanka svemira.
Da li će to biti znanost?
Možda neka religija?
Ili pak filozofija?
Ja mislim da filozofija ima najveće šanse to prva postići. I ima puno razloga zašto.
Mada znanost danas misli da filozofija više nema što za reći, ali se jako vara što se toga tiče.
Što vi mislite, tko će prvi otkriti najveću tajnu od svih tajni? Ja sam siguran da je to filozofija.
...Istina o svemiru poznata je već tisućama godina, ali je zaboravljena i zanemarena. Svi napori da
se ponovno otkrije su trenutačno uzaludni jer se koriste kriva sredstva i na krivi način. Niti znanost,
niti umjetnost, filozofija ili religija neće je nikada otkriti, koliko god mislili da su blizu.
Jedini način da se do nje dođe, odnosno da se ponovno otkrije je duhovnim putem. I napominjem,
duhovni put nije religijski put, kako to mnogi misle.
Religije su organizirane institucije, i premda su isprva bile u dosluhu sa duhovnošću, nakon ljudskih
gluposti i pohlepe pale su u svojim dobrim namjerama da otkriju bit postojanja čovjeka i njegovu
ulogu u svemiru.
Duhovnost nisu samo duhovne prakse, istočnjačke filozofije itd.; već sveukupnost promatranja
problema iz svih aspekata. Da bi se pristupilo rješavanju problema postojanja svemira moraju se
ujediniti sve grane ljudskih djelatnosti i dovesti na višu razinu spoznaje. A bojim se da se to u ovom
materijalistički orijentiranom društvu neće dogoditi barem još tisuću godina.
8. Tko si ti?
...Ja sam šarmantno biće puno svjetlosti, energije i istine.
Ja sam šarm, život i energija.
A tko si ti?
...Ja sam biće svjetlosti, svjetlonoša, prvorođeni, ali prije svega učitelj.
Sve ono što jest, definirano je prije nego što ste došli na ovaj svijet, i ono je vaš vodič u ovom
životu. Ono što je bitno je da na vrijeme prepoznate tko ste i koja je vaša uloga, prije nego što bude
prekasno.
Tko su bića svjetlosti i svjetlonoše, navesti ću u obliku stihova:
...Onaj koji hoda među bićima mraka, biti će prvi koji će spoznati Vječnu Svjetlost.
...Samo onaj koji slijedi svoj životni put i ljubi Boga više nego samoga sebe, spoznati će vječnu
tajnu - Tajnu Života.
Oni koji spoznaju vječnu tajnu, zvati će se Svjetlonoše, jer oni će nositi svjetlost i nesebično ju
pružati narodima zemaljskim.
Jer Svjetlost je Energija, a Energija je Život.
9. Duh, duša, um, srce - što su razlike?
...Dakle, razlika uma, duše, duha, srca, onako generalno?
Kako vi to doživljavate?
Što je sve to zapravo?
Najviše od svega toga zanima me srce.
Kad na Google upišete srce, izbaci vam hrpu informacija o srcu kao materijalnom dijelu tijela, iz
biološkog poimanja. To mi se gadi, ovo naše materijalno društvo.
Potaknut ovim psihičkim poimanjem, zaista dolazim do zbunjenosti i impresioniranosti svime ovim.
Srce je centar duše, duha, uma, čega?
Što je još zapravo ono?
Postoji li uz dušu, uopće duh?
Što od toga određuje cijelu ljudsku psihu, jednu osobu?
Možda sve to navedeno?
...Um je mentalna predodžba našeg tijela, i sadrži sve naše misli, vjerovanja, apstrakcije. Um nije
isto što i mozak. Mozak nije ni po ničemu tako poseban, kako ga znanstvenici doživljavaju. Mozak
je samo organ, bitan organ, ali ništa više nego hrpa stanica. On ne određuje naše misli, niti ih
kontrolira. On je slijepi podanik našeg uma.
Duh i duša su u biti slične stvari, ali su ih kroz povijest često brkali. I jedno i drugo vezano je uz
naše duhovno tijelo, alfu i omegu našeg cjelokupnog bića. Duh je naša suština, ono što postoji na
oba svijeta, duhovnom i fizičkom. Duša je samo mentalno tijelo koje postoji samo na duhovnoj, tj.
višoj vibracijskoj razini. Ono postoji kad je naše fizičko tijelo mrtvo, i čeka na novo rađanje. Duša
je kao takva mentalni dio duha.
A "srce", o kojem se često mnogo raspravlja je samo metafora za naše osjećaje i osjetila, i povezano
je sa našim osjetilnim bićem. Kontrolira naše osjećanje ljubavi, straha, mržnje, itd.
Dokazano je da se u predjelu našeg fizičkog srca nalazi duhovni pandan koji je odgovoran za sve
ono što pripisujemo srcu kao fizičkom organu.
Tako da treba razlikovati fizičko srce kao našu životnu pumpu, i "srce" kao duhovnu pumpu koja
kontrolira naše osjećaje.
No i um, dušu, "srce" i naše fizičko i mentalno (tzv. astralno) tijelo nadgleda naš duh; jedini vladar
našeg bića.
10. Slobodna volja?
...Da li postoji slobodna volja?
Da li je sve predodređeno od početka vremena, ili je sve samo slučajnost?
Ako postoji apsolutna sudbina, kakvu ulogu onda dobro i zlo imaju, kada izbor ne postoji.
...Naša slobodna volja je ograničena, ali samo na fizičkoj i mentalnoj razini.
Primjer, kao živa bića ovisimo o mnogim stvarima, o hrani, vodi, zraku; i bez njih ćemo fizički
umrijeti. Također, smrt je ono što ne možemo izbjeći. Ali jedino u čemu smo u potpunosti slobodni,
i to nam nitko ne može oduzeti je naš duh.
I nemojte opet razmišljati o religiji. Ne znam zašto ljudi stalno brkaju pojmove religije i duhovnosti.
Religija je organizirana institucija i ograničena je vlastitim dogmama, i malo je vjerojatno da će se
ikada promijeniti.
Duhovnost je individualna i kao takva obuhvaća sve aspekte jednog živog bića. Ona je iznad svega i
u svemu. Jedina prava stvarnost, na ovom i onom svijetu.
Što se tiče nagona i intuicije, oni nisu ograničeni jer je već dokazano i poznato tisućama godina da
se oni mogu kontrolirati i da ne moraju utjecati na našu slobodnu volju. Oni ne vladaju nama, mi
vladamo njima.
Činjenica da se ljudi ne mogu oduprijeti svom nagonu i intuiciji leži u tome da smo duhovno i
mentalno jako slabi i pretjerano podložni vanjskim utjecajima.
Također Bog nas nije u ničemu ograničio, a ponajmanje u slobodnoj volji.
11. Ima li nečega nematerijalnog?
...Što je to nematerijalno?
...Činjenica je da živimo u zabludi. Iako smo svjesni materijalnog svijeta i smatramo da smo njime
ograničeni, zapravo je sve to iluzija. Materijalni svijet u stvarnosti ne postoji. On je poput
računalnog programa koji je stvoren za nas.
Duhovni svijet je svijet na višoj energetskoj razini i u potpunosti kontrolira sve, pa tako i našu
iluziju materije. Naš materijalni svijet, naš svemir je poput jednog od milijuna računalnih programa,
a duhovni svijet je poput tog računala. Ono određuje što će postojati, a što ne. Stoga su sva naša
znanstvena istraživanja zapravo samo dječja igra u pješčaniku.
Koliko god stremili višim spoznajama na znanstvenom planu, nikada ih nećemo dostići niti saznati
njihovu pravu vrijednost. Jer dok otkrijemo jednu stvar, otvori nam se još tisuću novih zagonetaka.
Baš poput neke računalne igrice.
12. Lijepe misli o duhovnosti i mudre izreke
...Naišla sam na neke lijepe misli o duhovnosti, pa sam ih htjela negdje postati. Možete i vi isto tako
neke na koje naletite, a možete i komentirati:
"Zbog velikog utjecaja modernog života, lakomisleno se tretira izraz duhovnosti.
Postoji i razlog, stoljećima se ponavljaju duhovne izreke papagajski, bez razumijevanja njihovog
značaja. Većina misli da je duhovnost pjevanje bađana, puđe, dobra djela, meditacija o Bogu.
Čovjeka prate dva nedostatka koja ga sprečavaju da misli o Bogu, prvi jer prikriva svoje bezbrojne
greške, i drugi da jasno objavljuje i najmanje greške drugih.
Duhovnost znači uništenje životinjske prirode u čovjeku i pomaganje da shvati svoju božansku
svijest.
Duhovnost u suštini znači da čovjek ne bi trebao razvijati samoživost i ponos božanskih sila, već da
razvija duhovnu snagu.
Najvažnija činjenica koja je najviše zanemarena je to da duhovnost znači da sve moći koje se
očituju u čovjeku potječu od duha , a ne uma (Ja=Ego).
Duhovnost ne znači prelazak od svjetovnog do božanskog, već da čovjek ispolji božanstvenost koja
je u njemu.
Pogrešno je misliti da je duhovnost odvojena od svakodnevnog života, ona je ostvarenje uloge duha
u svakodnevnom životu—način života.
Duhovnost ne znači vođenje usamljenog i povučenog života. Prava duhovnost zove na jedinstvo
cijelog čovječanstva.
Duhovnost je izraz poticaja unutarnjeg duha. Cijeli naš život povezan je sa duhom.
Dobra djela koja su izvršili vanjski instrumenti tijela ne mogu se smatrati duhovnim.
Bađani, puđe, sadane dobra su djela i metode kao pomoćni elementi pročišćenja uma,
važan je rezultat u promjeni stavova.
Ako ne pokorimo animalnu prirodu svi vanjski oblici obožavanja su beskorisni i bezvrijedni.
Što znači životinjska priroda? To je poistovjećivanje tijela sa sebstvom (Atmom).
Predati se u duhovnom smislu, znači odbaciti svoj ego, drugim riječima Vede kažu:
"Ja nisam—samo jedno jeste."
U duhovnoj dimenziji, pojedinac se rastapa u Božanskom i postaje jedinstven. Rastapanje nije
nestanak osobnosti već nestanak ličnosti (malog ega).
Duhovnost je svijenost jedinstva svih stvari, poput razumijevanja da su sve religije u svom izvoru
ujedinjene (ispod površine).
One su jedno u svom korijenu, ali nikad u svom ispoljavanju, odnosno na površini su svaka za sebe.
Duhovnost dolazi kad se čovjek kroz ljudske vrijednosti preobrazi u ljudsko biće.
Duhovnost je sloboda od vlastitog uma, (ne vezanost za čula, i "ja i moje"). Samo u duhovnosti
uzrok ne postoji. I baš zbog toga što duhovnost podrazumijeva slobodu unutar sebe, malo je onih
koji su stvarno duhovni ( spiritualni).
Duhovnost je jedinstvo koje se događa putem potpunog povjerenja odnosno cjelovitog sjedinjenja,
u kojemu je um očišćen od svake vezanosti i mržnje, od sebičnosti i osjećaja posjedovanja.
Duhovnost egzistira samo u "sada".
Svetost, cjelina, duhovno je stanje u kojem jeste, i u kojem ne osjećate nikakvo "Ja".
Oslobođenje od posljedica neznanja može se osigurati samo duhovnim znanjem (jnana).
Samo znanje o Atmi je pravo znanje i istinska duhovnost."
...Duhovnost je naš svijet. Materijalno je samo privid. Nažalost, vrlo realan privid. Zamislite da ste
unutar neke kompleksne računalne igrice, počinjete na prvoj razini, i igrate sve dok ne izgubite
život. Game over.
Tako je u našem materijalnom životu, rađamo se, živimo i umiremo. To zvuči previše depresivno i
monotono. Mnogo ljudi se pita zar je to sve od života. A zašto se onda rađamo, da bi živjeli tako
jadno i monotono? I u tome leži kvaka i odgovor na naša vječna pitanja.
Naš pravi svijet je na duhovnoj razini. Naš duh postoji, tu je, prati nas na našem putu, u svakom
trenutku. Čak i dok čitate ovaj članak.
Prati nas, ali šuti, jer mu je dana naredba da se ne upliće u naš materijalni razvoj. Tek kada sami
odlučimo iskoristiti njegove potencijale i tražimo njegov savjet, tek tada se budi. I u tim trenucima
osjećamo da smo dobili inspiraciju, da smo pametniji i mudriji. Duh je jači od naše materije, ali zna
kada treba reagirati a kad se treba povući. Zbog toga jer je on vrelo naše mudrosti. On ne pravi
nepotrebne korake.
Što se samih mudrih izreka tiče, spomenuti ću samo jednu, za mene i najvažniju. Vjerojatno je
nećete shvatiti, jer sadrži poruku sa više dimenzije shvaćanja ovog svijeta:
...U svoj svjetlosti vidljiva je tama, a iz tame izvire svjetlost...
13. Istina o Bogu je?
...Tko ili što je zapravo Bog?
To pitanje ljude muči oduvijek. Hoćemo li ikada saznati istinu o Bogu?
Htio bih čuti vaša razmišljanja o Bogu, Stvoritelju neba i Zemlje.
Da li se radi o nekoj vječnoj osobi (ili tri vječne osobe kao u kršćanstvu), ili se radi o nekoj
neosobnoj sili.
Ili se tu radi o Izvan-zemaljskoj ili Izvan-svemirskoj Inteligenciji, koja bi bila možda onaj pravi Bog
koji je napravio nas ljude i čitav svemir.
Što je dakle istina o Bogu?
...Kao što se mnogo puta spominje, svatko ima svoje mišljenje o pojmu Boga. I svi su djelomično u
pravu i krivu. Pojam i entitet Boga vrlo je kompleksan i do kraja ga nećemo otkriti jer nam to nije ni
suđeno.
Mi nismo programirani da u potpunosti shvatimo neke zagonetke ovog svijeta. Razlog tome nije
zato jer Bog želi sakriti od nas neke stvari, nego u činjenici da kada bi znali sve o našem svijetu,
vjerojatno bi prestali fizički egzistirati.
Naš mozak i naš Um ne mogu niti registrirati niti memorirati toliko mnogo informacija, i na toliko
mnogo razina. Zbog toga smo lišeni nekih spoznaja. Zbog naše sigurnosti i osnovne egzistencije.
O samom pojmu Boga, prepisati ću jedan odlomak što sam ga prvotno napisao na stranicama svog
bloga:
Na pojam Boga može se gledati na dva različita načina. On je jedan, jer čini jednu cjelinu. On je sve
što postoji, na materijalnoj i duhovnoj razini, On je sve vidljivo i nevidljivo; ono što je bilo, što jest
i što će biti (premda na duhovnim razinama ne postoji pojam prostora i vremena).
No, ujedno on je svaki dio te cjeline, svaki njegov sastojak. On je svako živo biće; svaki čovjek,
životinja i biljka je jedan mali bog, koji živi kao njegov sastavni dio, kao dio cjeline. Svaki kamen,
svaka rijeka, more i planina i sve što smatramo neživim je dio Njega, Njegov nesvijesni dio. To je
kao da o Bogu govorite kao o šumi prepunoj živih bića.
Svaka šuma, kao jedna cjelina, sastoji se od svojih dijelova, živih bića i neživih stvari. I kao što
šuma kao cjelina ne može postojati bez svojih dijelova(svaki i najmanji cvijet, kukac ili kamen je
bitan), tako ni svaki njezin sastavni dio ne može živjeti bez šume kao cjeline. Svakom kukcu ili
cvijetu šuma daje potrebnu hranu, vodu i zaklon od vjetra i oluje. Mislim da je takav slučaj i sa
poimanjem Boga. On je i jedan i sve.
14. Svemir svjestan sebe
...Nedavno sam pročitala knjigu dr. sc. Amita Goswamija s navedenim naslovom i zanima me je li
je čitao još netko, ili nešto slično.
Goswami spaja kvantnu fiziku i duhovnost, te tvrdi da je upravo kvantna fizika ta koja je na putu da
dokaže mnoge paranormalne stvari. Inače, on univerzalnu svijest za koju vjeruje da postoji naziva
kvantnom sviješću i govori o njezinoj nelokalnosti.
Smatra da upravo takva, nelokalna svijest omogućuje i telepatiju, i viđenje na daljinu i slične stvari
i da bi se fizika trebala više otvoriti i takvim eksperimentima. Meni je knjiga super i preporučila bih
je svima koji u svojoj duhovnoj potrazi ne žele isključiti znanost kao nekakvu smetnju.
...Duhovne stvari ne mogu se otkrivati fizičkim putem, tj. pomoću instrumenata. Niti jedna nas
znanost, ni sada, niti za milijun godina neće dovesti ništa bliže otkrivanju duhovnih svjetova nego
što znamo danas. I to ne zato jer je znanost preslaba, nego zato jer je tako unaprijed određeno.
Postoji samo jedan način da uđemo u svijet duhovnih spoznaja, a to je putem našeg duhovnog bića.
Znači, konačna duhovna spoznaja ne leži u znanstvenim mjerenjima pomoću instrumenata nego u
nama samima. Čovjek je najkompleksnije računalo i sposobno je za mnoge stvari koje mi još nismo
niti svjesni. Ono što može ljudski um i duh, ne možete zamisliti niti u najluđim snovima.
Uostalom, sva tzv. parapsihološka otkrića (telepatija, telekineza, gledanje na daljinu, astralno
putovanje, liječenje bez korištenja medicinskih instrumenata, višesmjerna teleportacija (biti na više
mjesta istovremeno), i sve ostale za nas vrlo čudne, pomalo i zastrašujuće stvari) otkrivene su uz
pomoć ljudskog uma, a ne znanstvenih instrumenata.
Instrumenti su glupi strojevi, nisu sposobni shvatiti više razine svijesti; jer ni sami ne posjeduju
svijest. Uostalom, mnogo je puta dokazano da čovjek bez problema može pobijediti i uništiti svaki
stroj, samo korištenjem svog uma.
Čak osobno smatram da će naš svemir, ovakav kakav je, biti otkriven pomoću naših umnih
sposobnosti, a ne putovanjima svemirskih brodova. Dokazano je da je Um brži od svjetlosti, i da
funkcinira na više razina istovremeno.
Uostalom, zašto mislimo da koristimo samo 5% mozga? Zato što smo to odredili našim strojevima.
Ali to ne znači da je ostalih 95% inaktivno. Upravo u tih 95% leži sva naša mentalna moć. Samo je
problem što se njime (Umom) trebamo koristiti racionalno i mudro, a ne poput ljudi iz kamenog
doba.
15. Što nas čeka uskoro?
...Svinjska gripa, Iran, Sirija, Izrael, Palestinci, odnosi USA - Rusija - Kina; samo su neke teme
koje nas sve muče.
Globalno, što nas čeka sutra?
Zanima li koga?
...Znati našu budućnost vam i nije od neke koristi. Svatko tko je i malo informiran o ovoj temi zna
da ukoliko mislite da znate što će se dogoditi u budućnosti, taj slijed događaja se prekida i više ne
postoji.
Znači, čim otkrijte svoju budućnost ona se mijenja, i prema tome postaje nešto novo. To je kao da
pokušavate uhvatiti dugu. Koliko god mislili da ste joj blizu, zapravo ste jako daleko.
A što se prirodnih katastrofa i ljudskih zlih namjera tiče, tu ne možemo mnogo promijeniti. Ipak
ohrabruje činjenica da dobro uvijek pobijeđuje zlo, i da je duh uvijek jači od materije. Koliko god
smo ratova i pošasti prošli, i koliko god nas još mnogo toga očekuje, uvijek ćemo na kraju biti
pobjednici.
Mi koji razmišljamo pozitivno, kreativno, mudro. Na nama svijet ostaje.
Ratovi i pošasti uvijek brišu sve zlo ovog svijeta, bez obzira što se to tako na prvi pogled ne čini.
Ovaj svijet se rješava uljeza već milijunima godina.
Što god ne valja, brzo prestane egzistirati. Ono što valja, preživljava i razvija se.
16. Priče o duhovima
...Da duhovi postoje, to je valjda svima jasno. Svi smo mi zapravo duhovi, samo što se neki očituju
na ovoj nižoj materijalnoj razini (ono što mi zovemo životom), a ostali na višim razinama (mi ih
zovemo duhovnim jer ih ne razumijemo i ne možemo ih doseći dok smo na materijalnoj razini).
Što se samih iskustava tiče, u dva navrata sam imao bliski susret. U oba sam slučaja bio vrlo
nesmotren i nepažljiv. I nisam koristio nikave duhovne ploče ( tzv. ghost boards) i ostale gluposti
koje se serviraju u filmovima.
Ako želite prizvati nekog duha, trebate se samo dobro skoncentrirati, misliti na njega i nazvati ga
pravim imenom. Ali dobro pazite što radite, jer bi vam se moglo obiti o glavu. Većina duhova nije
spremna na komunikaciju i većinom nisu dobro raspoloženi da ih uznemiravate.
Zapamtite, oni su na višoj razini od nas, i smatraju nas zaigranom i blesavom djecom. Oba dva
susreta koja sam imao bila su neugodna. Prvi je bio sa Julijem Cezarom (barem pretpostavljam, jer
sam ga onako u šali u sebi prizivao), kojemu se nije svidjela ideja da ga maltretiram, pa mi je skočio
na prsa (vrlo neugodan osjećaj gušenja, ne preporučam isprobavati).
Drugi je bio Amun Ra; u arheologiji poznatiji kao vrhovno egipatsko božanstvo, zapravo jedan od
prvih duhovnih egipatskih kraljeva. On me nije zaskočio, ali mi je kroz um proslijedio neke mračne
i neugodne misli, toliko da sam osjetio neku neugodnu hladnoću.
U svakom slučaju, nemojte se igrati sa njima, jer ćete gadno nastradati. Nikada ne znate koga ćete
prizvati. Sa druge strane, ako ih ne zovete oni neće doći i proganjati vas (ili opsjedati), jer nemaju
nikakve koristi od toga.
Također im možete zabraniti da ometaju druge ljude koji imaju slabu duhovnu zaštitu; ali morate
imate jaki autoritet; inače će vas napasti ( tu mislim najviše na one koje zovemo demonima ili zlim
duhovima).
U svakom slučaju ih izbjegavajte, osim ako od njih ne trebate neku pomoć ili savjet. Ali i tada
pazite da ne bi došao netko nepozvan.
17. Razum ili vjera?
...Mnogi ljudi su vjernici. Ali ima isto tako puno onih koji nisu vjernici, koji u ništa ne vjeruju.
Da li nas jedino vjera može dovesti do spoznanja istine?
Ili nas do istine može dovesti jedino naš ljudski razum, naš um?
Da li su razum i vjera suprostavljeni jedno drugome, ili su nam oboje potrebni da bi saznali kako je
ovaj naš svijet nastao, odakle smo mi ljudi i kamo idemo.
Kakvo je vaše mišljenje?
Da li je važniji razum ili vjera?
Ili je oboje jednako važno?
...I razum i vjera su podjednako bitni, ako su iskreni i realni.
Znači, ako ste neki fanatik ( bilo znanstveni ili religijski), nećete postići ništa korisno; a vjerojatno
je da ćete napraviti neku nesmotrenu glupost. Znači podjednako koristite vaš razum (tj.Um) za vaše
racionalne spoznaje; a vašu vjeru i duh za iracionalne spoznaje.
Konačna spoznaja dobiva se ujedinjenjem onoga što se smatra različitim. Racionalne i iracionalne
stvari podjednako su važne, i čine bitne dijelove slagalice koju zovemo životom.
Samo oni koji podjednako koriste sve svoje znanstvene, umjetničke i duhovne spoznaje otkrit će
konačnu istinu. Svi ostali su u zabludi, jer će im uvijek nedostajati onaj važan dio slagalice.
18. Bolest kao posljedica bavljenja duhovnošću
...Ljudi koji se bave duhovnošću su zapazili jedan čudan fenomen. Radi se o tome da se zbog
duhovnog rada na sebi počinju pojavljivati simptomi bolesti.
To je svojevrstan paradoks jer bi takvi ljudi trebali biti zdraviji. Ali umjesto da budu zdravi, oni se
češće razboljevaju.
Postoji neka teorija koju možemo nazvati "Sindrom sv. Bernardice". To je ona djevojka koje je
imala ukazanje u Lourdesu, a na kraju je umrla vrlo mlada u samostanu. Od tuberkuloze.
Neki tvrde da je to bolest kao posljedica debalansa u kolektivnom nesvjesnom. Kao da veliki
duhovnjaci svojim duhovnim radom čiste loše iz kolektivnog nesvjesnog, ali na svoju štetu.
Čuo sam savjet duhovnjaka: ako želite biti fizički zdraviji, prestanite meditirati ili se pak moliti.
...Problem nije u samom bavljenju duhovnim stvarima, nego u njegovom pretjerivanju. Opće je
poznato kada u nečemu pretjerujte, da ćete na kraju stradati. Ako ste previše pojeli ili popili,
vjerojatno ćete se ispovraćati. Ako previše gledate TV ili računalo, čitate knjigu, boljet će vas glava.
Itd.
Ukratko, svi koji iscjeljuju duhovnim putem trebaju znati da dajući bolesnima energiju koja im je
potrebna za iscjeljenje, sebi oduzimaju istu. A kad čovjek gubi previše energije, dolazi do
preopterećenja organizma. Ono uzrokuje pojavljivanje prvo mentalne a zatim fizičke bolesti; a u
najgorim slučajevima i smrti.
Stoga, ako se bavite duhovnim iscjeljenjima, budite racionalni, ne pretjerujte sa seansama; i pod
obavezno se dobro odmorite ( napunite baterije); po mogućnosti predlažem boravak u prirodi
( šetnju šumom, planinarenje; općenito neka lakša fizička aktivnost na otvorenom).
Također, moguće je i samoiscjeljenje (bez korištenja medicinskih pripravaka) ali morate biti
duhovno vrlo jaki.
19. Bespotreban seks
...Zašto je toliko bitno razmnožavanje da se ljudi moraju seksati i ne mogu odoliti tom porivu?
Zar ne bi bilo bolje da se čovjek može, a i ne mora seksati ako to ne želi, da bi imao potomstvo?
Lijepo sam sebe oplodiš, ili ako želiš hibridnu djecu, samo se onda seksaš s drugima. Što će nam
neki partner da nas živcira cijeli život samo zato da možemo stvoriti novi plod, ili ako si oplođen(a)
s poznani(k/c)om da moraš odhranjivati novi plod, a da ti nitko ne plaća alimentaciju.
Čemu nam je ugrađen taj nagon da se moramo seksati?
Bolje bi bilo da se oplodnja vrši sama, tako da svake godine ili svakih par godina rađamo.
Pa zar nije dovoljno da volimo samo svoj plod, već moramo voliti i nekog tko je totalno različit od
nas.
Da li razlog leži u tome što ljudi ne vole sami sebe i zbog čega je to tako?
...Seks je potreban. Vrlo potreban. Iako je pomalo "prljav" i primitivan, potreban nam je ne samo
zbog razmnožavanja, tj. produljenja vrste, nego i zbog našeg fizičkog i psihičkog razvoja kako naše
individue tako i društva u cjelini.
I u seksu i u ljubavi učimo o našim partnerima, tj. o drugim ljudima, o njihovim porivima, načinima
razmišljanja itd. Poput mnogih drugih stvari sa kojima smo se susreli i upoznali u životu, tako nam i
seks otkriva mnogo o nama samima.
Ne možemo se seksati sami sa sobom. Čak ni puževi, kao hermafroditi (tj. dvospolci) ne mogu sami
sebe oploditi. Treba im drugi puž.
Sa druge strane, ako vas seks mnogo ne interesira i smatrate ga suvišnim, tada preporučam da se
počnete baviti duhovnim stvarima; jer samo u duhovnom svijetu seks se smatra suvišnim, čak i
nečim što samo ometa duhovni razvoj. Zato se redovnici, duhovni mudraci i učitelji nikada ne žene
(izuzev rijetkih slučajeva u nekim religijama).
A o seksu da ne govorim. Pročitajte koju knjigu iz duhovnosti, pa ćete shvatiti o čemu govorim.
Znači seks nije loš, ali na njega treba gledati iz više različitih kuteva. Sve njegove prednosti i mane.
20. Dokazi o nepostojanju Boga!
...Imamo već sličnu temu gdje teisti zagovaraju i dokazuju Boga (Više inteligencije), gdje su teisti
pokušali na neki način dokazati Boga...
Mislim da je sad vrijeme da i ateisti i sličan svjetonazor pokuša dokazati ne postojanje Boga...
Po znanstvenim, logičnim i drugim metodama...
Pitanje glasi za ateiste i za dominacije sličnog razmišljanja i filozofije...
Koji su to dokazi koji upućuju na ne postojanje neke više inteligencije tj Boga???
...Reći da Bog ne postoji je isto kao i konstatirati da ne postoji priroda niti vi sami. Nije Bog samo
jedna neuništiva sila, on je i sve oko nas i mi sami. Zato se Bog nalazi svugdje i u svakom trenutku
je prisutan.
Ono što treba razlikovati su sile koje upravljaju ovim svemirom. To su tzv. sile svjetla i tame; ali
nisu onakve kakvima ih religije prikazuju. One se ne sukobljavaju, barem ne onako kako ih
prikazuju u filmovima i knjigama.
Svjetlo postoji zbog tame, a tama zbog svjetla. Da bi nešto stvorili, prvo morate nešto uništiti. To je
onaj kružni tok prirode, stvaranja i uništavanja. I to je sve Bog. I svjetlo i tama. I stvoritelj i
destruktor. Bog nije neki sijedi starac koji nas gleda odozgo i kažnjava kad nismo dobri...
21. Što Kur'an kaže, a što Biblija?
...Usporedimo priče o pojedinim ličnostima, narodima, pojmovima u svetim knjigama.
Pokušajmo biti što više informativni.
Evo da počnemo jednim primjerom.
Što Kur'an kaže o Djevici Mariji?
U Kur'anu postoji poglavlje pod imenom Maryam (Marija).
Ona je majka Božjeg poslanika Isa a.s., koji je posljednji poslanik u nizu prije Muhammeda a.s.
...Budući da su obje knjige (odnosno skup svitaka) pisali mudraci, proroci i mistici koji su živjeli u
slično vrijeme (mislim prvenstveno na one koji su pisali Novi Zavjet i prve svitke Kur'ana) priče su
im slične, kao i osobe o kojima pričaju. Razlika je jedino u stavovima pisaca.
Muslimani su smatrali da je jedino Muhamed istinski prorok koji je donio konačnu istinu, pa su
Isusa (tj. Issa-u) smatrali tek nekim manjim židovskim prorokom i mistikom: slično je i sa drugim
osobama poput Mojsija (Moše-a), Marije (Miryam) itd.
Budući da je Novi Zavjet zapisan nešto prije prvih verzija Kur'ana njihove priče su malo preciznije
o osobama i događajima. Nažalost i Biblija i Kur'an nisu u potpunosti vjerodostojni upravo zbog
činjenice da su ih pisali mnogi pisci i u raznim vremenima; pa su često znali iskrivljavati istinu iz
ranijih svezaka. Tako da danas znamo malo o pravoj istini. Nažalost, kako zbog vjernika tako i
povjesničara...
...Zapravo, najpreciznije vjerske knjige, ujedno i najstarije na svijetu su hinduske Vede. I to zbog
činjenice da su originalni svesci čvrsto zaključani na tajnom mjestu gdje ih čuvaju samo odabrani
čuvari, i to sve do vlastite smrti.
Također postoji pravilo da ih ne smije čitati nitko osim nadležnih, a o prepisivanju da ne govorim.
Ono što danas znamo o Vedama većinom dolazi iz usmenih predaja i prepiski određenih redovnika
koji su dobili dopuštenje nadležnih čuvara da ih prepišu za opću upotrebu. Ali to su vrlo rijetki
spisi...
22. Sotonizam
...Temelj naše vjere je život i življenje, sloboda, jednakost i tolerancija.
Naime, u svakoj vjeri koja postoji može se pronaći po nešto slično s Mysterium Aloimom, pogotovo
u starim i mrtvim vjerama koje su kasnije prozvane sotonizmom.
To je i ujedno jedini razlog zbog kojeg se i nazivamo Sotonistima. Tog se naziva ne želimo odreći
jer stoji kao podsjetnik kako smo nastali i podsjetnik na nekadašnju vjersku nesnošljivost koja je od
mnogih prekrasnih vjera učinila da one budu nešto mračno i macabre.
(citat s bloga Sotonizam 616)
Ovo je druga tema na ovom forumu o sotonizmu. Prva je zatvorena iz 2 osnovna razloga:
1. neozbiljan uvodni post
2. često postavljanje jednih te istih pitanja, zbog čega rasprava stoji na mjestu
Ova je otvorena s ciljem da na početku razriješimo neke nedoumice, da ne moramo konstantno
raspravljati o istim stvarima.
Zato ćemo u nekoliko uvodnih postova dati kratke i sažete odgovore na česta pitanja i zamjerke
sotonistima.
Nadamo se i očekujemo žestoke i konstruktivne diskusije.
Hail Satan!
...Sotonizam je jedan čudan pokret osnovan krajem 19.st (ako se ne varam), premda prve naznake
organiziranog pokreta postoje još od osnivanja kršćanstva i islama.
To je ukratko skup idiota koji su uvjereni da se klanjaju nekom idolu, tj. entitetu sa drugog svijeta
kojeg je crkva proglasila Sotonom.
Prvo, Sotona kao crkveni entitet i utjelovljenje zla ne postoji, već je izveden iz pretkršćanskih
vjerovanja, gdje je u većini tih plemenskih vjerovanja bog ili boginja bila u obliku neke rogate
životinje ( ovna, jarca, jednoroga, itd.). Otuda i opis Sotone kao rogatog boga sa repom i papcima.
Crkva je htjela spriječiti okupljanje tzv. heretika, čak ih i uništiti, pa su njihove bogove proglasili
velikim zlom, tj. sotonom.
Drugo, sotonizam nije osnovao engleski mistik, okultist i pisac Aleister (Alexander) Edward
Crowley. Njegova najpoznatija knjiga 777 i ostali kabalistički spisi, kao ni Knjiga Zakona ne
govore o sotonizmu.
Upravo suprotno, to su skupovi okultističkih spisa i njegovih objašnjenja istih. Ono što postoji su
sile tame, ali i one su drugačijeg karaktera od onih kakvim ih opisuje crkva. Ali to je neka druga i
duga priča...
23. Može li Bog biti neka vječna osoba?
...Pozdrav!
Milijarde ljudi širom svijeta vjeruju da je Bog vječna osoba koja postoji oduvijek.
Kršćani čak da su Bog tri vječne osobe.
Što mislite, je li to moguće?
Postoji li nešto takvo u stvarnosti u kojoj živimo?
Ili smo krivo razumjeli poruku koju nam je Bog dao u svetim knjigama čovječanstva?
Koje je vaše mišljenje o tome?
...Bog je vječan, ali nije osoba. On je entitet, skup sila koje vladaju ovim svemirom.
Ali za razliku od znanstveno deklariranih sila (gravitacije, EM, jake nuklearne i slabe sile) te sile
posjeduju svijest. One su samo tkanje duhovnog svijeta. Alfa i omega svega postojećeg...
24. Vaše životne lekcije
...Zanimaju me vaše životne lekcije, koje ste naučili u svom životu.
...Samostalno pješačenje cca 2500 km po cijeloj Hrvatskoj prošlo i pretprošlo ljeto bilo mi je i više
od običnog avanturističko-hodočasničkog doživljaja.
Stoga smatram da mi je to bilo jedno veliko životno iskustvo, i sve dobro i loše što mi se dogodilo
na putu. Trebate to jednom probati, sa malim ruksakom, bez hrane i novaca otputiti se u svijet bez
da znate što vas tamo čeka...
25. Nadnaravna iskustva
...Pod nadnaravnim (nadprirodnim) podrazumjevam na ovom topicu sve što bi bilo ne-fizičko
(u smislu u kome nauka tretira fizičko = materija + energija, koje su mjerljive današnjim naučnim
instrumentima); telepatija, telekineza, prekognicija, astralna projekcija, doživljaji vidovitosti...
Naravno, ako se uzme da je cijelo postojanje u području prakriti da su onda i takve evtl. pojave
prirodne i da nisu čuda, već slijede određene zakone, ali to nije tema ovog topica.
Što objektivniji i precizniji opis događaja to bolje ; i evtl. vaše objašnjenje.
...Ne postoje nadnaravne ili natprirodne pojave, postoje samo prirodni fenomeni.
Kako može postojati nešto izvan ove prirode, ovog svijeta, ovog svemira. Da me netko ne bi krivo
shvatio; jer priroda koju mi poznajemo sastoji se od dva svijeta, materijalnog i duhovnog.
Fenomeni poput telekineze, telepatije, psihokineze, astralnih putovanja i katarze, svijeta duhova,
itd. dio su ovog svijeta, ove jedine prirode, njenog duhovnog dijela koji postoji na viših energetskim
razinama.
Svi ti fenomeni su stvarni, ali ih znanost nikada neće dokazati koristeći se isključivo svojim
strojevima ili instrumentima. Prirodu sa svim svojim elementima može se otkriti i shvatiti jedino
produhovljenim ljudskim umom, nikako drugačije.
Bog nam je dao sve što nam treba da bi shvatili ovaj svijet, samo smo mi još uvijek preprimitivni da
to shvatimo. Hvatamo se za slamke materije i djeliće onoga što postoji, a zaboravljamo na
cjelokupnu sliku stvarnosti...
26. Životna svrha
...Kako saznati svoju životnu svrhu?
Ovo je pitanje slično temi o samoostvarenju. Međutim, za razliku od samoostvarenja, nema
naglasak na individualno, već je pitanje postavljeno bez obzira na ishod, na osobno zadovoljstvo od
ispunjavanja te svrhe, nebitno je čak da li će ikome ispunjavanje te svrhe donijeti dobrobit...(mada
iz mog znanja o duhovnosti tako nešto nije moguće, moje pojednostavljeno shvaćanje je da se gleda
kolektivna dobrobit, kao i u svakom socijalizmu...), i konačno, ima li uopće svaka duša svoju svrhu
koju treba ispuniti, na ovom svijetu?
...Svako živo biće koje se nalazi na ovom planetu i u ovom svemiru stvoreno je sa svrhom.
Svaki čovjek, svaka životinja ili biljka, pa i svaki kamen i kap vode imaju svoju svrhu. Problem leži
u činjenici kako otkriti koja je svrha, odnosno cilj vašeg životnog puta.
Iz osobnog iskustva mogu samo reći da treba proći dosta godina da bi se nakon mnogo pokušaja i
pogrešaka našao pravi put. Mnogo sam lutao divljinama ovog svijeta dok mi se sam Bog nije
obratio i pokazao mi put. Znam, reći ćete da to zvuči blesavo i da sam ja opet jedan od onih kvazi
proroka.
Moj životni cilj je da budem učitelj, ali ne onaj kao u školi ili fakultetu. Moje učenje dolazi odozgo,
iz duhovnog svijeta, i sve što radim, radim u skladu sa Božjim, odnosno prirodnim zakonima.
Drugačije ni ne može ići. I ne vjerujem u sve one šarlatane kojima je glavni i jedini cilj izvući
novac iz jadnih ljudi.
Učitelj je tu ne samo da uči, već i da savjetuje i pomogne svakom učeniku, bez obzira na cijenu.
Nema tog novca koji bi mi netko mogao dati za moje učenje, jer ono nema cijenu.
Bog nema cijenu, priroda nema cijenu. Novac je isključivo ljudski izum. Jedan od načina kako da
shvatite koji je vaš životni put, i da krenete u pravom smjeru je da što više čitate knjige i tražite
informacije; bez obzira da li se to radilo o znanosti, umjetnosti, duhovnosti, religiji ili
svakodnevnom životu.
...A kako se ON to tebi obratio !??
...Kroz Um, moj um, a kako drugačije, nisi valjda mislio/la da mi se ukazao ispred mene i počeo mi
pričati o velikim spoznajama.
Ali sve što sam od njega (ili njih, entiteta) naučio, daleko je vrijednije od svih onih gluposti koje
nam mediji serviraju svakog dana. I ti savjeti su daleko korisniji.
Svaki čovjek dobiva uputstva na sebi svojstven način. Netko putuje poput mene, netko meditira,
netko traži istinu kroz puteve znanosti i umjetnosti, netko kroz svoju obitelj itd. Putevi su nam
različiti, ali svi vode ka istom cilju.
Teško je to objasniti nekome tko to nije nikada doživio. Svi uvijek misle da muljaš dok se i sami u
to ne uvjere.
Osim toga, Bog nije On ili Ona, taj vrhovni entitet ili skupina entiteta nema spolne ili bilo kakve
druge orijentacije. Taj entitet je čista energija, sila nad svim silama. Sposobna biti na svakom
mjestu i u svakom vremenu istodobno.
...Opiši, ako možeš-želiš, neki postupak tog kontaktiranja, transfer znanja, znanja iz kojih oblasti,
kakve svrhe od toga imaš i kakav zadatak te time obuhvata?
Opšte je poznato da se ništa ne daje radi davanja, svrhovito je, naravno, i to konkretno, jasno i
decidirano.
Hvala unapred.
...Naravno, u potpunosti se slažem sa tobom. Sve ima svoju svrhu, pa tako sve znanje koje dobivam
od svoga Oca ima svoju svrhu i razlog.
Sve što sam naučio na takav izravan način koristilo mi je, i još mi uvijek koristi u mom životu. Ali
zapamti, svaki čovjek dobiva posebne upute od duhovnih entiteta. Ne možeš tražiti ono što ti ne
treba ili nećeš razumjeti.
No, prije nego što kreneš razgovarati sa Stvoriteljem i njegovim entitetima, trebaš otvoriti svoj um i
srce, tek tada imaš pravo postati Njegov učenik. Sve znanje koje trebaš, dobiti ćeš postepeno. Ne
traži ništa preko reda, jer ćeš samo patiti, a efekta nema.
Znanje koje možeš dobiti može dolaziti iz svih područja, kako ovog materijalnog tako i šireg
duhovnog svijeta. Samo ga moraš biti sposoban shvatiti. Zato nije sve za svakoga.
U sve ove zadnje tri-četiri godine otkako razgovaram sa svojim Ocem, mnogo toga sam naučio, i
dobrog i lošeg. I iako mi nije uvijek drago ono što čujem, uvijek pokušavam postupiti na ispravan
način.
I ti Ga možeš i vidjeti i čuti, samo to još nisi svjestan.
I ovog trenutka, dok ovo čitaš, On se nalazi pokraj tebe i čeka da mu se otvoriš.
27. Meditacija je totalno trošenje vremena!
...Meditacija ili bilo koja tehnika, sistem, "formula", sve je to priča u "nečemu" koja bi trebala
voditi do nekog cilja.
Riješiti nešto, promijeniti nešto, postići prosvijetljenje ili UUUuu dobiti raznorazne moći.
Iluzija je da netko sjedi i meditira. To se događa samo prividno i prividno kao da vodi prema
nečemu. Ali da li se to zaista, ZAISTA događa???
Tko meditira?
Zbog čega?
Što će se postići, a što nije postignuto??
Sve je već Tu, Sada, Sve To = SVETO!
To je samo život, i on je samo za živjeti, okusiti ga kakav god da je!
Da li se možda Život može kontrolirati meditacijom, nekim znanjem, tehnikom, biti moćniji od
života pa ga oblikovati po želji???
Sve se događa samo od sebe i spontano pa čak i ta iluzija da netko meditira.
Svi smo mi djeca Života i jedno sa Životom. Opusti se bez tehnike opuštanja i živi život bez neke
tehnike življenja.
"Uživaj" - Budi u Životu, budi življen bez straha ionako ne možeš ništa protiv života jer Jedno si sa
Životom.
Sve je već postignuto i struji tamo kamo treba strujati bez intervencije bilo čega.
Bajke su bajke, a Život je Život.
...Meditacija je samo jedan pristup ka konačnoj spoznaji.
Osobno nikada nisam meditirao, jer sam našao drugi način da se približim konačnom ostvarenju
sebe kako čovjeka, mojeg fizičkog tijela i mojeg duha. Većina to ne može shvatiti jer se treba odreći
mnogih užitaka ovog svijeta i proći kroz trnje da bi shvatio svoju ulogu u ovom svemiru.
A što se tiče samih tzv. magija, ne postoji nikakav hokus pokus, to se slažem. ali ipak jedna magija
postoji, a to je ona prirodna. Prirodne sile moguće je mijenjati, ali ne na ovakav način kako to
pokušava moderna znanost.
To mogu samo najveći mudraci i oni koji ju najviše poštuju. Sile prirode su prejake da bi ih čovjek
mogao ukrotiti, stoga se pravi magičari ne bave ukroćivanjem prirodnih sila, već ih koriste uz
njihovu suglasnost. Oni su tek njeno oruđe. Običan čovjek to neće nikada shvatiti.
Ljudi su koristili prirodu u ovakve "magične" svrhe već tisućljećima, ali je sada došao moderni
čovjek koji silom pokušava sve to promijeniti i uništiti vječni sklad. Zato nam se i događaju sve ove
prirodne katastrofe.
Priroda nije mrtva, u to možete biti sigurni, i uzvraća istom mjerom...
28. Kako postići savršenstvo u svijetu materije?
...Da li ste se ikada zapitali da li je moguće biti savršen u nečemu, da li savršenost uopće postoji, ili
je to tek isprazna iluzija? Moje je mišljenje da se savršenstvo može postići, ali samo ako se izađe iz
okova ovog materijalnog svijeta. Materija je nesavršena i poštujući njezina pravila nikada nećete
postići to traženo savršenstvo.
Naprimjer, da bi opstali kao fizička jedinka, trebate hranu, vodu, zrak. Oni su najnužniji za naš
fizički opstanak, sve ostale stvari su luksuz.
Pitanje se postavlja, može li se izaći iz te materijalne stvarnosti, možemo li biti neovisni o tim
materijalnim stvarima?
Ja kažem da možemo, a jedini put kojim to možemo ostvariti je duhovni put. Jer duhovna energija i
duhovni svijet je "iznad" krute materije, duhovno vlada materijalnim, i kao takvo odlučuje što je
nama kao živim bićima potrebno za život.
Svi se slažemo da nam je za život potrebna energija; a hrana, voda i zrak samo su jedan oblik
materijalizirane energije.
Trebate se zapitati da li je moguće da se jedan čovjek izdigne iznad te materijalne stvarnosti i njenih
okova?
Možemo li živjeti bez hrane, vode, zraka, a ne umrijeti?
Možemo li energiju okoline nekako apsorbirati u svoje fizičko tijelo bez tih osnovnih materijalnih
stvari?
29. Domorodački narodi u Americi - njihov odnos prema duhovima
...Poznat vam je Bik koji sjedi i mudrosti američkih domorodaca, odnosno urođeničkih naroda u
Novom svijetu kojeg su Europljani uspješno uništili...
Zavidna je ta mudrost američkih nacija prije dolaska bijelaca i njihov odnos prema svojim
pretcima, odnosno njihovim duhovima...
Jesu li oni imali najbolji kontakt i odnos prema duhovima?
Jesu li se oni bojali duhova kao što se mi bojimo (uvjetno rečeno)...?
Što su oni postizali sa spoznajom da govore sa duhovima prošlosti?
Gdje je uopće stanovao njihov duh?
Zašto mislimo da smo napredni, kad ne razumijemo svoju dušu i naš duh, kao i naše duhove...
Čega se mi ustvari plašimo...?
...Nisu Indijanci imali bolji kontakt sa duhovima, nego su ih bolje razumjeli. Oni za njih nisu bili
nešto strano i opasno, nego nešto što živi sa njima i uz njih. Njima su Duhovi bili zaštitnici i
učitelji, ono što bi oni i trebali biti. Nažalost, moderna civilizacija duhove ne smatra niti stvarnim a
kamoli da bi im priznavala ikakvo poštovanje za njihov nevidljivi rad i pomoć baš kada nam je ona
najpotrebnija.
30. Usamljenost i vezanost
...Zašto s vremena na vrijeme imamo osjećaj usamljenosti?
Udaljujemo se od Boga, svog istinskog Ja, pa takvi osjećaji dolaze kao signali da smo skrenuli s
Puta?
Baš kad misliš da te ide u životu, na dobrom si putu, imaš gotovo sve, okružen si bliskim ljudima,
takvi osjećaji dođu iznenada skroz neočekivano i bace te u neko stanje poludepre..., ili sve ima
uzrok u vezanosti i strahu?
Kažu duhovni guru-i, vezanost je suprotna od ljubavi, ljubav izvire iznutra prema van a vezanost
ima korijen u strahu, okrenuta je izvana prema unutra...zašto se onda svako biće veže za nekoga?
Kaj ne bi svi trebali biti izvor bezuvjetne ljubavi, oslobođeni straha i vezanosti?
Baš ta vezanost i strah da će se nekom tvom nešto loše dogoditi, uzrokuje ovakve osjećaje
usamljenosti i udaljuje te od sreće...kako pomiriti to dvoje?
...Ima jedna stara hinduistička izreka:
"Živi u svijetu, ali se ne veži za njega."
Svako vezanje čovjeka u ovome svijetu dovodi do nepobitne tuge, usamljenosti, depresije, a sve
zbog konstantnog poriva da dosegne ono što mu je tako daleko, a to je savršenost fizičkog tijela.
31. Prošlost
...Što je zapravo prošlost, jer ona postoji negdje, osim u našim mislima?
Jel' ona iluzija, samo slike u glavi ?
Jel' moguće da je glavna prepreka sreći ili duhovnom rastu prošlost?
Jel' nam potrebna prošlost da bi mogli funkcionirati ?
...U stvarnom svijetu vrijeme i prostor su iluzije, ali ovaj naš svemir je stvoren kako bi u njemu
živjeli uz te iluzije.
Ne zato što nam one trebaju, nego zato da se ne izgubimo.
Mi smo o njima ovisni.
32. Korelacija IQ-a i ateizma
...Zanimljiva je povezanost stupnja inteligencije i ateizma, tj. negiranja bilo kakve "više sile".
Na primjer, Hawkinga koji u svakom svom govoru mora reći kako nema Boga, kako je život nakon
smrti bajka za slabe, nakon smrti postoji samo mrak itd., a smatra se najvećim umom današnjice.
Ima i primjera takvih koji jesu vjerovali u Boga, no činjenica i dalje stoji da se velika većina
današnjih znanstvenika deklarira ateistima; po statistici National Academy of Sciences, 93%
znanstvenika su ateisti.
Zašto je to tako?
Religija i znanost zapravo proučavaju jedno te isto, uopće nisu u nikakvom konfliktu samo što
logika i inteligencija dolaze od čovjeka i idu prema Bogu, a vjera dolazi od Boga i podarena je
čovjeku?
Jedni vide kroz vjeru, drugi kroz osjetila, no i dalje promatraju jedno te isto?
Čemu onda negiranje bilo kakve "više sile"?
...Zapravo je stvar vrlo jednostavna. Jedan od glavnih razloga zašto znanstvenici često negiraju
svoju duhovnost i govore kako zapravo ne vjeruju u Boga ili bilo kakve duhovne sile, je ta što bi se
tada cijela znanost morala iz korijena promijeniti.
Zamislite, ako Bog postoji, tada cijela znanost dolazi pred zid kušnje, ako je Bog sve stvorio, tada
pojmovi kao što su evolucija, postepeni razvoj živih bića na zemlji, spontani nastanak planeta,
zvijezda, svemira uopće, kao i svi oni zakoni i postulati koje su znanstvenici izmislili baš i nemaju
previše smisla.
U osnovi, znanost je i nastala u negiranju jednog stvoritelja i upravitelja svega živoga i neživoga;
kao i negiranja religije i njenih dogmi. Ako se prizna postojanje Boga, mnogi ti zakoni bili bi
"bačeni u vjetar", jer više ne bi "držali vodu". Zbog toga se znanstvenici moraju slijepo držati svojih
teorija i zakona, iako znaju da su mnogi od njih ili netočni ili nedokazivi u realnom svijetu.
Najbolja opcija za ovu civilizaciju bila bi kad bi se znanost, umjetnost i religija konačno ujedinili sa
ciljem da zajedničim snagama i uz međusobno poštovanje dođu do konačnih i pravih istina o svijetu
u kojemu živimo, a ne da se međusobno sukobljavaju i bore za prevlast...
33. Kako meditirati?
...Eto, jednostavno pitanje, ljudi od nekud se mora početi, a uvijek me je privlačila ta ideja, a i
potrebna mi je.
Uvijek sam bio i jesam optimist i pozitivan i duhovan, i jako me je privlačila duhovnost dalekog
istoka, pa ako već ne mogu posjetiti te zemlje da to naučim iz prve ruke od autentičnih ljudi onoga
djela svijeta, dajte mi vi neke smjernice.
Kako znam da postoji više vrsta meditacija, ja bi volio da mi objasnite neku, 'ajmo reći generalnu
vrstu, za početnike?
...Meditacija sama po sebi nije toliko važna koliko ono što iz nje možeš izvući, a to je put
samospoznaje, put na kojem ćeš naučiti sve o svijetu koji te okružuje, ali najviše o sebi samome.
Osobno sam pokušao nekoliko puta doći u meditativni trans, ali nakon mnogih neuspjeha, kasnije
sam shvatio da nije potrebno doći u meditativni trans da bi naučio stvari o ovome svijetu.
Svaka čast onima koji imaju dovoljno koncentracije i smirenosti da uđu u taj trans, ali nažalost
mnogi oni koji uspijevaju meditirati ne shvaćaju što zapravo rade i na koji će im način to
meditiranje pomoći u njihovom svakodnevnom životu, te što će sve iz njega naučiti.
34. Psihoza i duhovno iskustvo
...Nedavno sam imao psihotičnu epizodu koja je trajala nekoliko tjedana i zbog koje sam bio
hospitaliziran u psihijatrijskoj bolnici.
Međutim, ono što mi se paralelno događalo jest jedno snažno duhovno iskustvo u kojem sam bio
svjestan i vjerovao sam (bolje rečeno: znao sam) da Bog uistinu postoji. Osjećao sam se povezano s
prirodom i Bogom.
Nekoliko dana prije nego što me psihoza "ćopila" nisam spavao 4 dana za redom i imao sam
konstantne promjene raspoloženja koje su varirale od toga da sam plakao zbog situacije u kojoj se
čovječanstvo nalazi, sve do osjećaja iznimnog blaženstva što sam upravo tu gdje jesam, takav kakav
jesam.
Lako sam uspostavljao kontakt s drugim ljudima i intuitivno bih osjetio osjećaje druge osobe u
komunikaciji sa mnom. Nestao je strah, nestao je ego, bio sam prožet blaženošću i iskrenom
radošću, intuicija mi se bila izoštrila.
U bolnici mi se pak događalo da su mi ljudi "dolazili" ili rekli nešto u pravom trenutku kada bih si
postavio neka pitanja, sve se događalo u savršenom sinkronicitetu. Sada sam na lijekovima i prošlo
me stanje "probuđenosti" i blaženstva, ali bih iskreno volio da se vrati taj osjećaj, s tim da bih htio
da se psihoza više ne ponovi.
Ne znam bih li bio u stanju kontrolirati to prosvjetljenje kad bi se ponovno dogodio. Je li netko
imao ovakvih iskustava i zna li netko neki dobar način kako se ponovno produhoviti, a ne završiti u
psihijatrijskoj bolnici?
Malo sam čitao i o buđenju kundalini energije i o iskustvima "buđenja" (u knjizi Buđenje iz sna) i
mislim da se sa mnom dogodilo nešto slično, samo što mi tzv. duhovna struktura nije bila dovoljno
jaka i stabilna da me održi u psihički stabilnom stanju.
Je li moguće da sam doživio neko transcendentalno iskustvo ili je sve bilo dio bolesti?
...Kad čovjek doživi neko veliko traumatsko iskustvo, dolazi do promjene ljudske osobnosti, kod
koje se samo tijelo često isključuje, kako se ne bi preopteretilo i doživjelo neku veću ozljedu ili
neke probleme u budućnosti.
U trenucima kada se tijelo privremeno i prividno isključuje, na scenu stupa duh, odnosno ona forma
koja je pravi nosioc života i stvarni gospodar našeg tijela, gospodar u sjeni.
U trenucima beznađa i totalne depresije isključio si svoje tijelo, tj. nisi mu dopustio svoje
uobičajene radnje; nego si dao duhu da djeluje umjesto njega. Tih dana dok si bio u bolnici duh je u
potpunosti vladao tvojim oslabljenim tijelom, i zbog toga si doživljavao takva iskustva.
Nažalost, takvo je stanje kratkotrajno, jer bi u suprotnom tijelo u potpunosti kolabiralo, odnosno
došlo bi do trenutne smrti.
35. Vjerovanje
...Ja sam dijete iz mješane obitelji, majka me vodila na krštenje da otac nije znao, bio je protiv toga
da idem u crkvu. Kad su se oni rastali, ja sam nastavila odlaziti u crkvu i pričestila se, krizmala itd.
Imala sam jedan slučaj davno prije, al' se sjećam kao da je bio jučer, di sam u trenutku ja bi to
rekla života, smrti, ni sad ne znam kako ni šta, kao glas koji mi je rekao šta da napravim taj tren, i
od onda znam da je to bilo bilo od strane samoga Boga, koji me spasio iz ja bi rekla prokletstva.
Godinama sam znala sanjati snove koji su se i obistinili, i prije ovih silnih poplava ja sam sanjala
pretežno uvijek isto, uvijek sam na nekom otoku, dođu ti valovi, ljudi nestaju, al' ja uvijek valjda sa
pojedincima preživim.
Neka mi nitko ne govori da snovi uvijek znače nešto što je povezano sa proteklim danom, jer kako
sam mogla unaprijed znati šta će biti u nekim životnim situacijama, a nisam o tome razmišljala.
Nadalje, život mi je bio začarani krug, do jednom kad sam počela da se molim svaku večer prije
spavanja, te moje molitve su bile toliko da ne mogu opisati, da sam kao mogla osjetiti Majku Božju
i Isusa kako kleče do mene i mole sa mnom, to je bio period kad sam tek tada i jedino tada znala
imati snove kao da sam u raju, predivna priroda, predivne boje.
Nema mački, nema svih horora i svega šta sam proživljavala sve godine kroz snove a i u životu, ako
ćemo realno.
I sad, život se promjenio na bolje, al' baš je.
Prošlo je dosta vremena, ja sam prestala moliti, sjećam se svojih snova.
Jako nevrijeme, grmljavine koje se strašno bojim, probudila sam se iz sna u strahu jer sam od
strane Boga osjetila gnjev na mene, jer me upozorio u snu, kao da mi je rekao, koliko se sjećam da
više neće biti kako je bilo, i nije bilo.
Nakon dužeg perioda često sanjam svećenike, Bibliju, molitve.
Naglasit ću da je bilo trenutaka kad mi se mrzilo u crkvu ići, kad mi je dolazilo da psujem u crkvi, i
ovo sad dok se borim sama sa sobom, molila bi se a ne da mi jedna strana.
Još ću navesti jedan san, vani je bilo ne nevrijeme, nego ni sama ne znam šta, kako je zapucalo od
grmljavine, ja sam se bacila na pod u strahu, neki čovjek prolazi, sigurna sam da je bio muškarac,
nisam mu vidjela lica, bio je obučen dali kao fratar, ili samo zamotan ne znam, jasno sam čula da
moli, prolazi pored mene, zastaje i rekao mi je-samo se moli, iskreno, ništa ti se loše neće dogoditi,
vjeruj.
Eto,to sam morala sa nekim podijeliti.
...Svi snovi su stvarni, samo je pitanje na koji način djeluju na naš svakodnevni život. I ja sam imao
slične snove koji su se nekoliko godina poslije obistinili, iako nisam znao što točno znače onaj dan
kad sam ih sanjao. Postoje razne vrste snova, a ovi koje si ti sanjala zovu se proročanski. Što se
snova tiče, njihovih objašnjenja i svega što se veže uz njih, preporučam ti da u knjižnici posudiš
knjigu "Knjiga snova" od Sylvia-e Browne.
Kao i većina onih koji razmišljaju svojom glavom, znam da je pojam duhovnosti daleko od pojma
religioznosti; i da svijet duhovnosti nema apsolutno nikakve veze sa svjetovnim religijama i
njihovim bolesnim dogmama. U duhovnom svijetu nema borbe za prevlast, kao što je ima u svijetu
religije.
Također bih htio napomenuti da sama molitva nema nikakvog efekta ako zaista ne vjerujete u one
entitete kojima se molite. No, ono što je bitnije od same molitve je način na koji živite svaki dan, da
li ste zaista duhovna osoba, da li razmišljate u pozitivnom smislu, pomažete onima kojima je pomoć
potrebna bez pitanja i traženja financijske isplativosti, da li zaista živite svoj život u skladu sa
Božjim zakonima.
Ja se osobno rijetko molim, zapravo se ne i sjećam kad sam se zadnji puta molio na onaj tipični
kršćanski način (ako izuzmem molitve za vrijeme hodočašća u Voćin proteklog ljeta).
Ali unatoč tome, svaki dan razgovaram sa Bogom, u svakome trenutku, čak i kada ne otvaram usta.
Dovoljno je biti u mislima sa Njim i sve što želite će vam se ostvariti u životu. Boga morate
razumijeti i poštovati kao svoga stvoritelja, a ne mu se klanjati poput nekog starozavjetnog idola.
36. Imaju li životinje dušu?
...Imala sam mačića po imenu Bleki. Umro je i sad želim znati da li životinje imaju dušu?
Jako sam vezana za životinje; on ima grob, sa križem, lampušom i marijom.
Vjerujem da imaju dušu. Neki govore da nemaju jer se ne razvijaju kao ljudi a i papa kaže da
nemaju.
Neki kažu da je znanstveno provjereno da imaju, dok neki kažu da je znanstveno provjereno da
nemaju dušu.
Ne znam više u što vjerovati.
Imaju ili nemaju dušu?
Po mom mišljenju, ja mislim da imaju...što vi kažete?
...Naravno da imaju, kao što ju imaju i biljke, ali i sve ono što zovemo neživim.
Zapravo, cijeli svemir ima dušu jer je ona vezana za sve ono što postoji. Ona je poput oblika
nematerijalizirane energije koja vlada ovim svemirom.
A sve što postoji ima neku energiju, jer bez nje nema ničega. Sve je s njom i u njoj.
Otuda je i razlika između pojmova duha, sveukupne energije svemira i duše, energije pojedinačnih
bića ili tvari.
37. Što znači biti prosvijetljen?
...Iz jedne knjige:
"Što znači biti prosvijetljen?"
"Vidjeti."
"Što?"
"Ispraznost uspjeha, prazninu postignuća, ništavnost ljudskih težnji", reče Majstor.
Učenik je bio zgrožen.
"Zar to nije pesimizam i očajanje?"
"Nije. To je uzbuđenje i sloboda orla koji leti nad provalijom bez dna."
Neki učenik se požalio na Majstorovu naviku da obara sva njegova uvjerenja do kojih je jako
držao.
Majstor reče: "Zapalio sam hram tvojih vjerovanja, jer kad on bude uništen, imati ćeš nesmetan
pogled na veliko, neograničeno nebo."
Majstor doda: "Pamet obično ne ostavlja mjesta za svjesnost."
"Slušate", reče Majstor, "ne zato da biste nešto otkrili, već da biste našli nešto što će potvrditi vaše
vlastite misli. Raspravljate ne zato da biste pronašli istinu, već da biste opravdali vaše
razmišljanje."
...Što je po vama prosvjetljenje, i kakav bi trebao biti prosvijetljen čovjek?
Smiren, ravnodušan, mudar, milostiv i sl., ili sasvim običan, ni po čemu se ne izdvajajući od većine.
Postoji li nekakav obrazac, forma, ili je to individualna stvar?
...Prosvjetljenje ne dolazi od čovjeka, nego od Boga.
Stoga nitko ne može reći za sebe da je prosvijetljen ako nije zaista shvatio bit ovoga svijeta, sve
njegove prednosti i mane, ukratko onaj koji gleda na ovaj svijet iz svih mogućih kuteva.
To je iznimno obrazovan i mudar čovjek, koji se ne voli reklamirati, dapače, većinom radi u sjeni i
ne traži priznanja za svoj rad.
On zna da jedino priznanje koje treba dolazi od njegova Stvoritelja. On vidi sve, voli sve, pomaže
svima i ne traži ništa zauzvrat.
Sve što radi, radi sa Bogom, od Njega uči, dobiva pohvale i kritike. Nikada nije zadovoljan svojim
rezultatima, jer zna da uvijek može bolje. Ali nije deprimiran i negativan; već sve shvaća sa
pozitivnim i konstruktivnim duhom.
Spreman je na kompromise, ali i uporan u ostvarivanju viših ciljeva ukoliko smatra da su oni
potrebni za daljnji razvoj čovjeka i njegove okoline.
Biti prosvijetljen znači biti u svjetlu, a svjetlo je sila, energija, sve i jedino što ti treba da živiš u
skladu sa Božjim zakonima.
38. Iskustvo i znanje kao preduvjet ljubavi
...Promatram i slušam ljude oko sebe. Pričaju o ljubavi, a pojedini parovi i o bezuvjetnoj ljubavi.
Vjerujem da većina ljudi doživi neki oblik ljubavi, ali tek pojedinci tu bezuvjetnu ljubav.
Evo mog detaljnijeg pogleda na tu temu:
Muškarac i žena se upoznaju, izlaze i zabavljaju se, zaljubljuju, prolaze zajedno neke životne
izazove i pružaju si podršku, te nakon nekog vremena kažu da se vole. Pojedincima se dogodi da
dosta vremena provedu zajedno, te u jednom trenutku prestaje biti važno kako izgleda njihov
partner, što misli, osjeća i čini. Kažu da ih vole neovisno o svemu tome.
No zaista, da li je to bezuvjetna ljubav ? Ne bih rekao. Smatram da je temelj tih osjećaja u
poznavanju te osobe, zajedničkim iskustvima, a ponekad i u sjećanju na idealiziranu projekciju te
osobe koju smo sami stvorili.
Da li bi ostali osjećaji ako osoba doživi amneziju i ta sjećanja nestanu? Sumnjam.
Zamislite da upoznate neku osobu po prvi puta, te ju odmah bezuvjetno zavolite. Ne pričam o
zaljubljenosti na temelju izgleda, već o pravoj ljubavi, spremnosti da prihvatite sve mane i vrline te
osobe, da joj želite sve najbolje. To bi bila prava bezuvjetna ljubav, ali ako jednu osobu znamo
voljeti na taj način, tada ćemo voljeti i sve ostale.
U čemu je tada problem? Ljudski ego. Nije nam dovoljno da nas netko bezuvjetno voli - osobito ako
se i sve ostale ljude voli na isti način. Želimo se osjetiti posebnima.
No zaista, mislim da prava ljubav nema granica i da nije ta koja zadovoljava tu potrebu. Rekao bih
da srcem volimo, ali umom odabiremo s kime želimo biti. I to je logično. Netko će odabrati osobu
koja treba ljubav jer ju ne osjeća i ne primjećuje, neovisno da li će mu ta pažnja i ljubav biti
uzvračeni. Netko će pak odabrati osobu koja podjednako voli, te dopušta nama da volimo sebe i
radimo ono što volimo.
Koje je vaše mišljenje o bezuvjetnoj ljubavi?
...Među nama, živim bićima, ne postoji bezuvjetna ljubav jer je sve uvjetovano, cijeli naš život,
naše veze, što radimo i s kim radimo itd.
Ako je netko u vezi (ljubavnoj, prijateljskoj, poslovnoj) znači da živi i/ili radi u kompromisu sa
drugom osobom ili osobama. A živjeti sa kompromisom znači poštivati tuđa mišljenja, prohtjeve,
tuđe prednosti i mane.
Svaka veza traži neke uvjete. Ljubavna traži mnoga odricanja, međusobno poštovanje, zajedničke
sklonosti i poglede. Ne možete biti sa nekim ako vam se on/ona zaista ne sviđa; po fizičkom
izgledu, po njegovom/njezinom mišljenju o nekim nazorima, po zajedničkim i sličnim aktivnostima
itd.
A sve to stvara uvjete koje partnere vežu jedno za drugoga, htjeli to oni ili ne. Upravo ti uvjeti često
pokvare vezu i dovode do čestih raskida i svađa među partnerima. Ljubavna veza bez uvjeta
novonastalih novim razvojem događaja nije prava veza, već platonska; i to obično na daljinu.
39. O srčekima, leptirićima i rozim zmajekima
...Već sam neko vrijeme svjedok kako je danas pop-kultura to što si neki ljudi slikaju svoj svijet
šarenim bojama, ispuštajući iz vida kakav on doista jest.
Nemam ništa protiv toga da netko govori kako je njemu lijepo u životu i kako on uživa, no tu sam
da sankcioniram bilo koga tko kaže da je to isključivo tako i da nije nikako drugačije. Jer na kraju
krajeva, tko je drugima kriv da ne mogu gledati na svijet ružičasto.
Isfuravanje mi ide užasno na živce. Netko napiše neku knjigu koja je zahvaljujući raznim
propagandama i promocijama od poznatih ljudi prihvaćena kao "lijek protiv svakog problema" i
svi se nalijepe za nju kao muhe za govno.
Kladim se da ima onih koji vide/znaju da nije svijet savršen, čak daleko od toga, da više podsjeća
na pakao nego na raj prepun raznih savršenstava.
Koje je vaše iskustvo s vanjskim svijetom?
Ima li i netko objektivniji pogled na svijet?
...Ovaj svijet je pun zamki, i sve je samo ne ružičast. I bolje da je tako. Kakav ti to naš život bio
kada bi nam sve išlo po planu, sve nam se želje ostvarivale, bez ikakvih problema.
Upravo kroz rješavanje problema, često mučnih i iritantnih, učimo o ovom svijetu. Priznajem, na
teži ali i najbolji način. Bez muke nema nauke, rekli bi naši stari. Ma recite molim vas da li je itko
od vas ikada išta suvislo naučio a da se prije toga nije morao poprilično namučiti i iživcirati kako bi
istjerao "mak na konac".
Znam, bilo bi lijepo kada bi se mogli baviti samo lijepim stvarima, ali bojim se da ovaj svijet nije
stvoren za uživanje, nego za teški rad, red i disciplinu. Pa se prema tome na takav način i moramo
ophoditi u životu, kako bi nam u konačnici svima bilo bolje.
40. Da li je patnja potrebna?
...Danas sam još jednom krenuo čitati knjigu "Razgovori s Bogom" od Walsha. Ne znam da li je on
zaista pričao s Bogom, ali znam da ta knjiga sadrži mnoge istinite i jednostavne odgovore.
Uglavnom, ima jedan dio o patnji. Osobno razmišljam na taj način većinu svog života, ali me
zanimaju vaša mišljenja. Uvijek je lijepo čuti što drugi kažu.
Evo citata iz knjige:
"Bog: Patnja je nepotreban vid ljudskog iskustva. Ne samo da nije potrebna, nego i nije mudra,
ugodna i dobra za vaše zdravlje.
Autor: Zašto onda postoji tako puno patnje? Zašto Ti, ako si Bog, ne staneš na put patnji, ako Ti se
toliko ne sviđa?
Bog: Ja nju jesam prekinuo. Vi jednostavno odbijate upotrijebiti sredstva koja sam vam dao da to
shvatite. Vidite, patnja nije vezana za događaje, već za čovjekovu reakciju na njih.Ono što se
događa je samo ono što se događa. Kako se osjećate povodom toga, to je druga stvar. Ja sam vam
dao sredstva da odgovorite i reagirate na događaje načinom koji smanjuje - u stvari, otklanja - bol,
ali vi ih niste upotrijebili.
Autor: Oprosti, ali zašto ne ukloniti događaje?
Bog: Vrlo dobra primjedba. Nažalost, Ja nemam kontrolu nad njima.
Autor: Ti nemaš kontrolu nad događajima?
Bog: Naravno. Događaji su pojave u vremenu i prostoru koji vi stvarate vašim izborom - a Ja se
nikad ne miješam u izbore. Činiti to, značilo bi preduprijeti glavni razlog zbog koga sam vas
stvorio."
...Patnja postoji kako bi nas naučila kako živjeti i suočiti se sa najvećim problemima. Iako su patnja
i bol nešto neugodno, činjenica je da su nam oni potrebni, ali u malim dozama.
Nikada ne treba pretjerivati, jer oni koji često pate često padaju u depresiju, a ona je najčešće
neizlječiva. Patnja nije bolest, za razliku od depresije.
Ne slažem se da Bog nema kontrolu nad događajima. On je itekako upoznat sa svime što se događa,
jer je on univerzalni stvaratelj ovog svijeta, ali je druga stvar što se On sam ne želi upletati u ljudske
odluke. Samo ponekad, kada smatra da je zaista potrebno, tada se vrlo aktivno uključuje u ljudski
život i njegov razvoj.
Zbog toga često napominjem da su i sloboda i sudbina svakog živog bića stvarni.
Npr., čovjek je samostalno biće koje samo upravlja svojim životom; kao što sam rekao, Bog se neće
samovoljno uplesti u njegov razvoj, ali za svakoga od nas postoji nešto sudbinski, životni put koji je
zacrtan prije našeg rođenja, kojeg smo si sami zacrtali na "drugom svijetu", i koji je tako odabran da
za nas bude najsavršenije i najbolje rješenje u tekućem životu.
Problem je što većina nas nikada ne dosegne svoj maksimum u jednom životu i ne krene tim
"savršenim" životnim putem.
41. Duhovnost za ateiste, agnostike, panteiste i ostale nevjernike
...Da li ste znali da je moguće biti "duhovan" i bez vjere?
Ovo je pitanje koje mi se nametnulo nakon dugo bauljanja po duhovnim/ezoternim/okultnim
vodama. Nakon što sam zaključio da je vjera u natprirodno nešto u što ne polažem previše nade,
počeo sam kritički preispitivati sve izvore konvencijalne duhovnosti, bilo tradicionalnog religijskog
ili modernog ezoternog/liberalnog tipa.
Svi u sebi nose određene servirane izjave, logičke greške, dualizam materije-duha, uma-tijela i
ostale metafizički i logički nepomirljive teze s kojima se ne slažem: npr. ontološko Jastvo koje lebdi
iznad tijela, koje je nekako samo sebi dostatno, koje ne proizlazi iz kompleksnih evolucijskih i
emergentnih svojstava prirode, tj. neprolazni subjekt koji nadgleda ostale objekte.
Takav oblik kartezijanskog dualizma mi je sve odbojniji i sve manje logički konzistentan, uzevši u
obzir moderne pronalaske iz područja evolucijske psihologije, biologije, teorije kompleksnih
sustava, fizike i posebno neuroznanosti koja je više manje pobila mogućnosti za postojanje dvije
različite supstance: materijalne i duhovne.
Metafizički ili ontološki naturalizam je naziv za svaki svjetonazor u kojem se svijet smatra
predmetom jedinstvenog proučavanja koje uključuje prirodne nauke. Prema tom stavu priroda
predstavlja sve što postoji, a natprirodno (duhovi, duše i svi ne-prirodni fenomeni) ne postoje.
(Wikipedia)
Ukratko, smatram se monistom/ne-dualistom, naturalistom i agnostikom koji smatra da je
materijalni svijet dovoljan za sve metafizičke i etičke aksiome koji vode k dobrom kontemplativnom
životu. Mislim da duhovnost sekularnog (svjetovnog) tipa ne pati na dogme, nepromijenjive i
neprovjerljive floskule i vanjske autoritete koji su imuni na kritiku i razum.
Evo mojeg ekvivalenta različitim područjima supernaturalističke (natprirodnjačke) duhovnosti:
razum – više jastvo, znanost – katekizam, sveta knjiga, kritičko razmišljanje, svjesnost i etičko
djelovanje – duhovna praksa.
Humanizam i duhovnost su samo u semantičkom smislu suprotnosti. Ako duhovnost definiramo kao
namjeru, volju da se živi što optimalnije, što promišljenije i što empatičnije u odnosu na sebe, svijet
i druge ljude, onda je i humanizam inheretno duhovan.
Ako pak duhovnost striktno vežemo za natprirodne termine koji ovise o vjeri poput duha, duhovnog
svijeta, duše, entiteta, energije, raja, pakla, itd... i smatramo da se bez tih definicija i uvjerenja ne
može biti duhovan, onda doista humanizam je sušta suprotnost supernaturalističkom pogledu na
svijet.
Za duhovnjaka skeptika, duhovnost proizlazi iz humanističke etike i naturalističke znanosti, kao
njegov kompas za bolji i svjesniji život, dok za duhovnjaka vjernika, duhovnost proizlazi iz
povjerenja u autoritete, svete knjige, gurue, hramove...
...Prvo treba razlikovati pojmove duhovnosti, religije i vjere.
Kao prvo, religije su organizirane svjetske institucije koje je stvorio čovjek kako bi svojim
ideološko stvorenim dogmama vladao većinom primitivnih ljudi na ovome svijetu; a koje se sve
baziraju na nekakvom fantomskom strahu od sudnjeg dana, pojmova raja i pakla, nagrade i kazne
na drugome svijetu itd.
Iz religija su nastale većina predrasuda i praznovjerja. Ne zaboravite, religija je poput politike.
Jedina razlika među njima je u načinu borbe za poene; političari se bore za glasove birača, a
crkvenjaci za tzv. dobrovoljne priloge vjernika, odnosno župljana.
Biti vjernik ne znači nužno biti i religiozan. Biti religiozan znači priklanjati se dogmama, tj.
pravilima određene religije čiji ste član; biti vjernik znači vjerovati u nešto, prirodno ili natprirodno
(premda natprirodno ne postoji, jer biti iznad prirode znači biti iznad Boga, a nitko i ništa ne može
biti iznad univerzalnog stvoritelja; ne postoji nešto prije početka).
Možete vjerovati u znanstvene principe, umjetničku percepciju, u prirodne ljepote i sile, sami u
sebe, u svoju obitelj, prijatelje, u svog limenog ljubimca itd. U biti svi smo mi vjernici, jer ne
postoji čovjek koji ne vjeruje u nešto, jer vjerovanje je usko povezano sa ovisnošću o nečemu; npr.
o zraku, hrani, vodi.
Siguran sam da je većina vas uvjerena, tj. da vjeruje da su zrak, hrana i voda stvarni i da su potrebni
za ovaj naš materijalni način vođenja života.
S druge strane, duhovnost je jedan široki pojam koji obuhvaća sve što postoji, u svim dimenzijama,
ali i ono što će tek postojati; stvarne stvari ali i ideje. Ona je iznad svega i u svemu.
Živjeti znači biti duhovan. Možete biti ateist, ali ne možete biti agnostik jer to nema nikakvog
smisla, ne vjerovati u ništa; točnije biti bez spoznaje o svemu što postoji.
U konačnici, ne vjerovati znači ne postojati.
42. Prvi pokretač: Bog ili Veliki Prasak
...Činjenica je da se sve dešava u skladu sa - u Univerzumu sveprisutnim - Zakonom uzroka i
posljedica.
Da bi se stvari uprostile, smatrajmo za potrebu formulisanja jasnog pitanja da jedan uzrok nosi
samo jednu posljedicu, čime formiramo pojam uzročno-posljedičnog lanca.
Iz tog lanca izuzeto nije ništa. Lanac uzroka i posljedica nije statičan. On je zbroj fenomena u
pokretu (sa bezbrojnim međusobnim interakcijama), a fizika je dokazala da mirovanje ne postoji odnosno da je sve u pokretu.
Aristotel (i mnogi poslije njega) je govorio o Prvom pokretaču (Bog).
Nauka govori o Prvom pokretaču (Big Bang/Veliki prasak).
Vjerovanje kako svemir nema početka nije u skladu sa naučnim saznanjima. Konačan kraj svemira
jeste postavka koju njeguju svi vjernici tri Abrahamove religije i jedan dio naučnika (barem, da ne
širimo diskusiju na Budizam ili Hinduizam).
Naime, nauka još uvijek nije sigurna da li će se Svemir nastaviti beskonačno širiti ili će se u jednom
trenutku proces obrnuti u skupljanje Univerzuma.
Ako prihvatate naučne istine:
1. da je Univerzum započeo eksplozijom (postojanja)
2. da se širi (na ništa)
3. da postoji univerzalni Zakon uzroka i posljedica
4. da se sve nalazi u stanju kretanja, a ništa u stanju mirovanja
Šta za vas predstavlja Prvog pokretača? Bog ili (tek) Veliki prasak?
...Sama činjenica da nitko ne osporava da je prije Big Banga, odnosno Velikog praska trebalo biti
nešto što je stvorilo tu pojavu, dovodi u sumnju cijelu znanstvenu pretpostavku koja govori da je
svemir nastao slučajno, kao i sve što je u njemu nastalo poslije.
Sa druge strane, i sama znanost ne vjeruje u te postulate, jer ako je nešto nastalo iz ničega (poput
Velikog Praska) zašto onda glavni postulat o zakonu o očuvanju energije govori kako se energija ne
može pretvoriti u ništa, i ne može nastati iz ničega, već samo prelazi iz jednog oblika u drugi.
Prema tome, pretpostavka o Big Bangu pobija zakon o očuvanju energije.
Osim toga, ako malo bolje pročitate još neke druge neshvatljive znanstvene teorije i hipoteze,
uvidjet ćete da se one kose sa nekim prethodno donesenim i uvaženim zakonima i teorijama u
modernoj znanosti. Moderna znanost pobija samu sebe.
Pa ako Veliki Prasak nije nastao sam od sebe (jer ništa ne nastaje spontano, to je valjda i malom
djetetu već jasno), onda je morao biti stvoren, tj. on mora imati svoju preteču, svog stvoritelja.
Ostaje jedino pitanje tko je stvorio stvoritelja, ali mislim da taj odgovor moramo tražiti ulaskom u
duboku duhovnu spoznaju, a ne ovakvim današnjim, rekao bih primitivnim znanstvenim
materijalističkim metodama.
43. Kišni monolozi
...Zapravo... uopće nemam neku jasnu predodžbu kako bi ovo tema trebala izgledati, a još manje
kakvom će uopće postati, no...za početak tu je kiša.
Zvuk.
Oslušnite malo...zastanite...pustite je neka samo pada.
Zrak je pun kisika i samo disanje postaje užitak. Pokušajte to osvjestiti... disanje. Evo sada jednom
duboko udahnite kroz nos. Potpuno disanje polazi iz trbuha, zatim puni i širi prsni koš, i naizad
dolazi do grla.
Na isti način sada izdahnite. Znači prvo izdišemo iz grla, spuštamo prsni koš, te potom i sam trbuh.
Pokušajte sada to ponoviti nekoliko puta. Zatim zatvorite oči, duboko dišite i samo slušajte kišu...
Dobro je malo stišati život. Pa i sama riječ duhovnost ima korijen u latinskom, spiritus... udah,
disanje, duh. Zato sam upravo odabrao vodu, odnosno kišu. Sad ste se već naviknuli na ovaj zvuk u
pozadini. Nije teško... fino smiruje, pa voda zauzima 70% površine našeg Planeta, a maseni udio
vode u živim organizmima zna se popeti i do 90%. Ona je dio nas...
Voda kao medij, simbol čišćenja. Bez stalnog oblika, okusa, boje i mirisa...
Ta dva nevjerovatna atoma vodika koji su pod kutom od 104.5° vezana za atomom kisika. Da...
točno pod kutom od 104.5°.
Ne znam za vas, ali meni je ovo, kada sam prvi put čitao, izmamilo osmjeh na lice.
Razmišljate li kada o toj harmoniji i uređenosti mikro svijeta.
Tom nevidljivom skladu, čije savršenstvo nam je vidljivo u mnogim oblicima, no nama sve to ipak
promiče i bez nekog osobitog napora, uspjevamo propustiti čitave galaksije mogućnosti...
Mogućnosti inspiracije, one pozitivne pokretačke energije, čistoće i punine misli koju je tada lako
usmjeriti u jasno i dobro djelovanje.
Danas čovjek treba sve veću vanjsku stimulaciju kako bi pronašao zadovoljstvo i sreću, a dubokog
sam uvjerenja da se u nama kriju odgovori na sva naša pitanja.
Pokušat ću kroz ove kišne monologe postaviti sebi, a i Vama ta pitanja.
...Kiša. Tišina. Mir. Upravo ono što svima nama treba. S vremena na vrijeme, potrebno je malo
stišati svoj um, barem malo, samo na tren, i osluškivati otkucaje svog srca, svaki udisaj zraka, govor
našeg unutarnjeg tijela.
Problem je što sve više ljudi ima sve manje vremena da malo stanu, predahnu, opuste se. U svoj toj
zbrci i općem kaosu nema vremena za pet minuta tišine, tog božanstvenog mira.
A samo malo nam treba. Tako malo. Čini se da je i to malo ipak previše. Nažalost.
44. Seks i duhovnost
...U kojoj mjeri su povezani seks i duhovni napredak?
Evo već dugo vremena sam na suhom i čini mi se da mi je neki duhovni napredak sve dalji i dalji...u
čemu je fora da te jedna sočna p**** može toliko opustiti i oraspoložiti kao nijedna meditacija?
Kad imam partnera, sve je pet, na svijet gledam kroz ružičaste naočale, osjećam prirodan 'high',
spreman sam više rizika preuzeti u životu, učiti, usavršavati se, razvijati na svim poljima; sve što
sad u 'solo' statusu jednostavno ne mogu, osjećam da mi je sve to nedostupno uslijed nedostatka
seksa...dodatni problem je što pazim s kim spavam i dosta sam izbirljiv glede pronalaska partnera i
to još otežava cjelokupnu situaciju...ili bi čovjek jednostavno trebao raditi ono što ga veseli, makar
to znači i sam seks s nekom random osobom?
Općenito, u čemu je tolika moć seksa?
...Seks je uvijek bio i uvijek će biti samo kratkotrajno ispuštanje viška pretežno negativne energije, i
naravno glavna karika u produžavanju vrste.
Nažalost, seks ne pomaže kod duhovnog napretka jer je vezan uz svijet materije, a materija u većini
slučajeva koči neki ozbiljniji duhovni razvoj. Iako je u pravilu duh iznad materije, upravo ova
potonja stvara velike konfuzije u životu jednog samosvjesnog pojedinca koji je spreman otisnuti se
na putovanje u nepoznato, u svijet duhovnog, svijet mistične i pomalo magične ezoterije.
Što se tiče ljubavnih veza, tu je priča već malo drugačija. Naime, ljubav, ako je iskrena i potpuna,
može napraviti veliki iskorak u području duhovnog, jer omogućava pojedincu da se riješi nekih
svojih unutarnjih strahova, da lakše riješi probleme, da se lakše opusti, nađe neki svoj mir, da osjeti
da je i on voljen.
Ali treba razlikovati onu iskrenu, tzv. platonsku ljubav bez ustručavanja i uvjeta, od one kojoj je
seks jedino sredstvo i cilj. Nažalost, upravo je ova posljednje spomenuta i najčešća, te je glavni
razlog patnje partnera u vezi, a u konačnici i njezinog raskida.

. tajna se duže pamti nego jasna istina. Znaš li šta je najljepše u

Tekst 1 ČOVJEK KOJI JE PREZIRAO STROJEVE Kada je Cekung

Dragi župljani, u mjesec studeni ulazimo blagdanom Svih svetih

pdf , Hrvatski, Str. 418

“Riječ za tebe” listić policijske kapelanije sv. Vida

“Riječ za tebe” - listić policijske kapelanije sv. Vida

Zbornik učeničkih radova-Tolerancijom protiv nasilja

the PDF file

Župni tjednik - www.croatianchurchnewyork.org

1 INTERVJU: Stipe Božić INTERVJUIRALA: Ivana Vuković 13

ČOVJEK JEDNE DIMENZIJE

EVOLUCIJA UNUTAR NAŠEG LJUDSKOG RODA

the PDF file

Rudolf Steiner FIZIČKI RAZVOJ SVIJETA I

Praktično-filozofijska preobrazba Husserlove

Ja u - Webs

File - Fontana Svjetlosti

kulturno i sportsko drustvo sandzak u sloveniji | nov - Glas

antropika

Zagreb, 6.4.2012 Cenik je informativnega značaja in možna so