pdf , Hrvatski, Str. 418

problemi
Mihalj
Szentmdrtoni
AFEKTIVNA ZRELOST
Uvod
Počev od francuskih enciklopedista pa sve do danas traje proces
intenzivnog »osvješćenja« čovjeka. Filozofi i psiholozi, teolozi i političari,
odgojitelji i demagozi navješćuju da je čovječanstvo k o n a č n o ušlo u eru
svoje zrelosti, tj. da je postalo punoljetno i samosvjesno. Kršćani nisu
izostali i nisu mogli izostati iz tog procesa, jer, p r e m d a nisu »od ovoga
svijeta«, jesu u o v o m svijetu, dijele uspon i p a d , strahovanja i nadanja,
uspjehe i neuspjehe ostalih ljudi svoje epohe i svojih d r u š t a v a . Pojam
zrele osobe ušao je u kršćansku svijest n e k a k o poslije Koncila, koji go
vori o osobnoj zrelosti vjernika, z a u z i m a se za slobodu savjesti, p r e t
postavlja i zahtijeva »psihološku i čuvstvenu zrelost« za redovničke
zavjete.^ No u n a t o č velikoj p o p u l a r n o s t i p o j m a zrelosti vrlo često se
uopće ne z n a što o n a z a p r a v o znači.
Stvarnost, naime, k a o d a t v r d o g l a v o d e m a n t i r a p r o k l a m i r a n o dosti
gnuće u osobnoj zrelosti. P r e m a nekim novijim statistikama o k o ZOVo
svih odraslih u z a p a d n o j civilizaciji (a vjerojatno ne samo u z a p a d n i m a , no
statistike su p r o v e d e n e u t i m zamljama) čuvstveno je nezrelo, m o r a l n o
infantilno, religiozno p r i m i t i v n o . M a i l l o u x citira T o m u Akvinskog za svo" P E R F E C T A E C A R I T A T I S br. 12 ističe v a ž n o s t čuvstvene zrelosti prije ^zavjeta
č i s t o ć e ; br. 14 g o v o r i o zrelosti kao o plodu poslušnosti koja oslobađa čovjeka.
Dekret o svećeničkoj formaciji br. 10 zahtijeva zrelost za celibat, a br. 11 govori
o odgojnoj disciplini koja ima za cilj jačanje osobne zrelosti.
418
ju misao da velika većina ljudi ostaje nezrela zbog toga što je vodena
svojim psihološkim determinizmima.- Kohlberg, veliko ime suvremene
psihologije m o r a l a s H a r v a r d a , t v r d i da dvije trećine odraslih u našoj
k u l t u r i rezoniraju na r e l a t i v n o p r i m i t i v n o m nivou m o r a l n o g suda, tj. na
trećem i č e t v r t o m stupnju Kohlbergove skale od šest stupnjeva.^ RuUa d o
nosi istraživanja Baarsa i T e r r u w e a (1971.), p r e m a kojima je samo lO-lSVo
svih svećenika u Sjevernoj Americi i Z a p a d n o j E v r o p i zrelo, dok je
60-70''/o afektivno nezrelo."
O v a studija ima svrhu da baci nešto svjetla na složeni problem čuv
stvene zrelosti. M o ž d a će z a p r a v o biti više govora o afektivnoj nezrelosti,
ali s m a t r a m o da u p r a v o t a k v o suprotstavljanje m o ž e bolje rasvijetliti
problem, tj. iz spoznaje k a k o se očituje afektivna nezrelost m o ž e m o lakše
zaključiti k a k o bi trebalo da izgleda čuvstveno zrela osoba. Poznavajući
domaću psihologijsku literaturu, i na području originalnih r a d o v a i na
području p r e v o d i l a č k e djelatnosti, s m a t r a m da uza sve svoje manjkavosti
i nedorečenosti taj pokušaj znači doprinos jednoj zanemarenoj problema
tici na teoretskom p l a n u , a m o ž e p r u ž i t i neke p r a k t i č n e smjernice za
odgoj i samoodgoj na p r a k t i č n o m p l a n u .
Fenomenološki
pristup
čuvstvu
kao
polazište
Želimo li z a h v a t i t i dubinsku perspektivu afektivne zrelosti, odnosno
nezrelosti, čini se da n a m najviše obećava fenomenološki pristup čuvstvi
ma američke psihologistkinje M. B. A r n o l d . ' O n a definira čuvstvo k a o
»doživljenu tendenciju p r e m a nečemu što je i n t u i t i v n o procijenjeno k a o
dobro, odnosno povlačenje od svega što je intuitivno procijenjeno k a o
zlo«. Analizirajući tu definiciju, d o l a z i m o do slijedećih elemenata čuvstva.
S v a k o čuvstvo ima prije svega svoj p r e d m e t koji ga izaziva, pokreće. Taj
se p r e d m e t m o r a percipirati na poseban način, tj. k a o nešto što me se tiče.
Percepciju slijedi podsvjesna, intuitivna procjena u kategorijama privlač
nosti i odbojnosti. Ta procjena je neposredna i nije voljna. Svjesna,
voljna i r a z u m n a procjena slijedi k a o d r u g o t n o vrednovanje situacije.
I n t u i t i v n o v r e d n o v a n j e u sebi još nije emocija, ali je u stanju p o k r e n u t i
akcionu tendenciju u čovjeku koja se uz pratnju r a z n i h fizioloških promje
na doživljava k a o čuvstvo. Da shvatimo to što smo dosad rekli, može
2
MAILLOUX, N.,
Psychic Determinism,
Freedom and Personality
Development.
In
A R N O L D , M. B. and J. A. G A S S O N , The Human Person. N e w York: R o n a l d Press,
1954., str. 265.
^ Kohlberga
citira
LANGER,
J.,
Werner s
Comparative
Organismic
Theory.
In
M U S S E N , P. H. (Ed.). Carmichael's Manual of Child Psychology. N e w Y o r k : Wiley,
1970., p. 747.
'' R U L L A , L. M. et al.. Entering and Leaving Vocation; Intrapsychic Dynamism. R o m e :
G. U. Press, and C h i c a g o : L o y o l a U n i v . Press, 1976., p. 126.
5 A R N O L D , M. B., feelings and Emotions, N e w York: A c a d e m i c Press, 1970., str.
176. i si
419
n a m pomoći b a n a l a n primjer. Čovjek u p a d n o g izgleda (objekt čuvstva)
čini se opasnim (intuitivno vrednovanje), stoga mu se izmičemo (čuvstve
na reakcija). Sve se to z b i v a bez rezoniranja. M e đ u t i m , čovjek nije rob
svojih čuvstava, nego m o ž e odgoditi svoju reakciju dok ne Izvrši racional
nu procjenu situacije.
Afektivna
memorija
V r a t i m o se na čas na I n t u i t i v n o v r e d n o v a n j e k o n k r e t n e situacije koja
utemeljuje objekt emocije! To se vrednovanje kreće u n u t a r samo dvije
kategorije, naime ugode-neugode, dobra-zla, privlačnog-neprivlačnog. Čini
se da korijen toga dihotomiziranja stvarnosti treba tražiti u r a n o m djetinj
stvu, z a p r a v o na neki način spada u čovjekovu p r i m i t i v n u psihološku
o p r e m u . A da I ne p r i h v a t i m o p r i n c i p ugode k a o temeljni p o k r e t a č ljud
skog života (kao što to čini psihoanalitički hedonistički pristup), m o ž e m o
u s t v r d i t i da n o v o r o đ e n č e doživljava vanjski svijet samo u tim kategorija
ma, tj. k a o situacije, stvari I ljude koji izazivaju u g o d n o tjelesno stanje I
one koji izazivaju n e u g o d n o tjelesno stanje. Da bi se dijete u b u d u ć n o
sti moglo k l o n u t i neugodnih izvora, a t r a ž i t i one koji Izazivaju ugodu,
m o r a se na neki način sjećati što je bilo izvor ugode u prošlosti, a što
neugode. Bez sjećanja n e m a anticipacije. A r n o l d n a z i v a t a k v o sjećanje
afektivnom memorijom, a definira je k a o oživljenje prošlih ugoda I neu
goda čim se Ista ili slična situacija pojavi."
Tražeći osnovni m e h a n i z a m afektivne zrelosti, čini se da se m o r a m o
zaustaviti u p r a v o k o d afektivne memorije. O n a Ima, bez sumnje, ogromnu
p o z i t i v n u ulogu u čovjekovu životu. U skrajnjoj analizi ta je memorija
onaj posrednik što omogućuje povjerenje u ljude I svijet u procesu a d a p t a
cije. M e đ u t i m , Ista ta afektivna memorija unosi u p r e z e n t n u situaciju I ne
gativna prošla Iskustva, koja mogu u tolikoj mjeri obojiti, da ne k a ž e m o
zaraziti sadašnju situaciju, da čovjekova čuvstvena reakcija postane ne
a d e k v a t n a , n e s t v a r n a , n e p r o p o r c i o n a l n a . N a i m e , čovjekova reakcija je
d e t e r m i n i r a n a djetinjim u s p o m e n a m a , d i k t i r a n a i z n u t r a . Istu Ideju može
mo p r o m o t r i t i i s druge perspektive, tj. analizirajući čovjekove motive.
R a d i se, naime, o p o k r e t a č i m a čovjekove reakcije.
« A R N O L D , M. B., Human Emotion and Action.
Action, Conceptual and Empirical Issues, N e w Y o r k :
In M I S C H E L , T. (Ed.), Human
A c a d e m i c Press, 1969., str. 173.
' Ovdje slijedimo A l l p o r t o v o shvaćanje ljudskih motiva. A L L P O R T , G. W., Pattern
and Growth in Personality, N e w Y o r k : H o l t , Rinehart and Winston, 1961., str. 151,
seqq.
420
Neurotična
nasuprot
normalnoj
motivaciji
Motivacija je p o k r e t a č k a snaga ljudskog ponašanja. Da li je neki
k o n k r e t a n čin n e u r o t i č a n ili ne, ne ovisi o samom činu, nego o p o k r e t a č
k o m m o t i v u . N e u r o t i č n a motivacija je slijepa, jer je obično podsvjesna,
nesvjesna, a u t o m a t s k a i odijeljena od ostalog područja čovjekova života.
Korijenje t a k v e motivacije treba t r a ž i t i u r a n o m djetinjstvu. R a d i se o
tome da n e u r o t s k a motivacija nije a u t o n o m n a u svojoj funkciji, već se
veže na nesvjesne prošle sadržaje. N a p r o t i v , n o r m a l n a motivacija je fleksi
bilna, više-manje svjesna i primjerena dobi i situaciji. N e u r o t i č n o s t je,
dakle, stvar čovjekove osnovne orijentacije. Allport n a v o d i nekoliko
t a k v i h osnovnih orijentacija, koje u sebi znače neurotsku motivaciju, tj.
čini koji slijede iz njih mogu se s m a t r a t i neurotskim. T a k o n a v o d i bijeg od
p r o b l e m a k a o u sebi neurotsko postavljanje p r e m a životu. N o r m a l n o
postavljanje je konfrontacija s p r o b l e m i m a . Jasno, svaki čovjek dolazi u
situaciju k a d m o r a obići p r o b l e m . No b i t n a je razlika u t o m e da li je ta
kav bijeg i z n u đ e n ili je to uobičajeno sredstvo pojedinca da bi izbjegao
konfrontaciju. Ta se razlika m o ž e osvijetliti primjerom iz svagdašnjeg
života. Svaki od nas ima iskustvo ljuljanja na stolici. Z n a m o da se n a g n u t i
m o ž e m o samo do jedne točke da bismo se još mogli v r a t i t i u prijašnje
stanje. Sve d o k smo s ove strane kritičke točke, stolica ima tendenciju da
se v r a t i u osnovni položaj. M e đ u t i m , a k o čovjek ne p a z i pa se stolica
nagne p r e k o kritičke točke ravnoteže, ona više nema tendenciju da se
v r a t i u prijašnji položaj. E t o , to je razlika između n o r m a l n o g i neurotskog
bijega: p r v i je Iznuđen, drugi je stalno stanje. A l l p o r t n a v o d i još čitavu
listu t a k v i h osnovnih orijentacija koje u biti određuju neurotičnost, o d n o
sno n o r m a l n o s t ljudskog ponašanja. M e đ u njima spominje neefektivnu
represiju n a s u p r o t efektivnoj, n e k o n t r o l i r a n u Impulzivnost n a s u p r o t
toleranciji frustracije.
N e ć e m o izjednačivati stanje afektivne nezrelosti s neurozom ( p r e m d a
svaka n e u r o z a i m a u sebi afektivnih p r o b l e m a ) , no čini se da se p o k r e t a č k i
m e h a n i z a m i jedne i druge može svesti na isti nazivnik. Želimo li, naime,
k r a t k o definirati emocionalnu nezrelost, mogli bismo reći da je to »dijete
u odraslom«. R a d i se o tome da postoji određen broj p r i m a r n i h konflikata,
razvojnih z a d a t a k a , koje dijete m o r a riješiti u r a n o m djetinjstvu. A k o ih
ne riješi p o z i t i v n o , ostaju u njemu k a o jezgrovni konflikti I afektivna Ih
memorija unosi, projicira u svaku n o v u situaciju. Z a p r a v o , čitav život
takvog čovjeka postaje pokušaj da se na neki način razriješi nerije
šeni konflikt. J a s n o , na podsvjesnom nivou, jer afektivna memorija spada
u te domene čovjekove psihe. Stanje afektivne nezrelosti mogli bismo sada
proširiti o v a k o : afektivna memorija projicira u svaku novu situaciju
neriješene jezgrovne konflikte, koji determiniraju čovjekovo ponašanje. I
naš će daljnji p o s t u p a k biti usmjeren na to da, promotrivši neke kritične
oblike ljudskog ponašanja, p o k u š a m o zaključiti na eventualnu motivaciju
tog ponašanja.
3
Život 5
421
Pokazatelji
afektivne
nezrelosti
M a n j a k afektivne zrelosti je p r o b l e m čitava čovjeka, čitave osobe,
pa će se stoga vjerojatno p o k a z a t i na svim d o m e n a m a njegova života.
M e đ u t i m , čini se da ima nekih osnovnih ljudskih odnosa, gdje se ta nezre
lost više pokazuje i gdje su posljedice na neki način očitije. U r a z m a t r a n j e
ćemo uzeti tri o d n o s a : p r e m a sebi jednakima, p r e m a s u p r o t n o m spolu i
prema autoritetu.
Socijalna
grupa
ili
odnos
prema
sebi
jednakima
Afektivna zrelost nalazi svoj jaki test u čovjekovu odnosu p r e m a ne
posrednoj socijalnoj grupi. G o v o r i m o o odnosima p r e m a o n i m a koji su na
neki način j e d n a k i s pojedincem. O p a ž a n j a sugeriraju da afektivno nezreo
čovjek nije sposoban za a d a p t i v n o ponašanje, nego se približava svojim
vršnjacima, sebi j e d n a k i m a na d v a ekstremna n a č i n a : ili k a o p r o t e k t o r ,
ili se izolira.
a) Paternalizam. I m a ljudi koji se ne znaju približiti svojim drugo
vima, č l a n o v i m a svoje socijalne grupe na drugi način, nego samo k a o
p r o t e k t o r i , k a o dobročinitelji, k a o mecene, k a o spasitelji. O n i moraju ne
koga zaštićivati, nekoga p r o t e ž i r a t i da bi se mogli osjećati velikima i od
raslima. Što je korijen t a k v o g ponašanja?
Čini se da u z r o k e paternalističkog p r i s t u p a neposrednoj socijalnoj
grupi treba t r a ž i t i u tzv. anksioznosti odvajanja.' P r v i k o r a k u razvoju
osobnosti predstavlja raskid p r i m a r n e simbiotičke veze između majke i
djeteta. Dijete m o r a napustiti stanje apsolutne ovisnosti od majke i k r e n u t i
u osobnu egzistenciju. Ne g o v o r i m o o t r a u m i rođenja, nego o razvojnom
z a d a t k u p r v e godine ž i v o t a . ' Taj raskid izaziva tjeskobu u djetetu. Jezgra
tjeskobe je osjećaj nemoći i gubljenje ljubavi. Z a p r a v o , dijete treba da ri
ješi d v o s t r u k i z a d a t a k : k a k o da p o s t a n e odvojeni psihološki entitet od
svoje majke, a ujedno da sačuva, odnosno da spasi svoju dosadašnju sigur
nost za budući život. K a k o će dijete osigurati sebi osjećaj da je voljeno i
** B R E G E R , L., From Instinct to Identity. E n g l e w o o d Cliff, N. J.: Prentice-Hall, 1974.,
str. 194, seqq.
' U N o v i m u v o d n i m predavanjima u psihoanalizu Freud piše; » M n o g i ljudi nisu spo
sobni da nadvladaju strah od gubitka ljubavi; oni nikad ne postanu dostatno neovisni
od ljubavi drugih ljudi i u t o m pogledu njihovo ponašanje ostaje infantilno.« U s p .
STRACHEY,
J.
(Ed.),
The
Complete
Introductory
Lectures
on
Psychoanalisys
—
Sigmund Freud, L o n d o n : G. A l l e n and Unv/in Ltd., 1 9 7 1 , str. 552. — Da početna
biološka ovisnost o majci neizbježno postaje psil:ološka, koja o n d a utemeljuje tjeskobu
odvajanja, o tom g o v o r i B R O N F E N B R E N N F I C , U., Freudian Theories of Identifica
tion and their Derivatives. In S T A N D L E R , C. B. Readings in Child Behavior and
Development. N e w Y o r k : Harcourt, Brace and World, 1964, str. 112. — N e š t o su
zdržljivije i z r a ž a v a se o v a ž n o s t i tjeskobe odvajanja, bar s o b z i r o m na moralni razvoj
djeteta, H O F F M A N , L. M., Moral Development. In M U S S E N , P. M. (Ed.) Car
michael's Manual of Child Psychology. N e w Y o r k : Wiley, 1970., str. 2 8 2 — 2 8 3 .
422
prihvaćeno, o t o m e ćemo govoriti kasnije, k a d b u d e m o r a z m a t r a l i pojavu
satelizacije. Osjećaj nemoći dijete će smanjiti na taj način da jača svoju
samosvijest, što će postići manipulirajući objektima. U z i m a u posjed
objektivni svijet. Točnije: u svojem pristupu vanjskom svijetu, stvarima
k a o ljudima, dijete u z i m a na se ulogu roditelja, što se osobito može o p a ž a t i
kasnije, k o d dječje igre s m l a đ i m a , s Igračkama, dok je još maleno I na taj
način p o v e ć a v a svoju samovrljednost.
Samo smo shematski opisali neke vidove separacijske anksioznosti.
Ali, čini se da je i toliko dovoljno da bismo p r e p o z n a l i p a t e r n a l i z a m k a o
infantilnu reakciju ukorijenjenu u toj razvojnoj fazi. P r o t e k t I v n I odrasli,
naime, podsvjesno se Identificira sa svojim roditeljem k a d se približava
drugim ljudima, jača svoju samosvijest I razrješava tjeskobu koja se rodi
la iz odvajanja. S jedne strane dokazuje sebi da vanjski svijet nije nepri
jateljski raspoložen jer da on v l a d a s t v a r i m a I ljudima, a s druge strane na
taj način jača osjećaj da je voljen. Živi od odanosti I zahvalnosti svojih
klijenata i sve će učiniti da ne Izgubi njihovu naklonost. Z a p r a v o , on daje
da bi dobio.
P o n o v i m o u k r a t k o našu shemu analize, koju ćemo upotrebljavati u
daljnjoj r a s p r a v i ! A f e k t i v n a memorija unosi u p r e z e n t n u situaciju neri
ješeni jezgrovni konflikt I t a k o uzrokuje Infantilnu reakciju. U p r a v o smo
vidjeli da je tjeskoba odvajanja jedan t a k a v konflikt koji, a k o nije
p r a v i l n o riješen, u ponašanju čovjeka može p r o u z r o č i t i paternalistički
p r i s t u p socijalnoj grupi.
b) Izolacija je drugi k a r a k t e r i s t i č a n pristup afektivno nezrele osobe
svojim vršnjacima, č l a n o v i m a svoje grupe. P o z n a j e m o u svojim sredinama
samotnjake, ljude koji se ne d r u ž e ni s kim, koji ne sudjeluju u j a v n o m ži
votu, ne primaju sugestije, ne surađuju, nemaju prijatelja. Pojava izolira
nosti osobito je uočljiva u z a t v o r e n i m g r u p a m a , k a o što su r a d n e jedinice,
redovničke zajednice, vojska, škola. Na p r v i pogled izolirana osoba p r u ž a
dojam superiornosti. M o ž d a I sama Ima taj dojam. U skrajnjoj analizi,
m e đ u t i m , istina je s u p r o t n o od t o g a : t a k v o ponašanje z n a k je osobne ne
sigurnosti, n e d o s t a t k a identiteta. Korijenje tome treba tražiti, čini se, u
tzv. krizi integracije razlika između- ja i ne-ja.
Na p u t u p r e m a osobnoj zrelosti dijete, pošto je postalo svjesno razlike
između sebe i ostalog svijeta, m o r a riješiti drugi razvojni z a d a t a k , t j . ka
ko p o s t a t i g o s p o d a r o m n a d o s t a t k o m svijeta.'" To uključuje definiranje se
be od ostalog svijeta. G o v o r i m o o glasovitoj fazi negativizma ( 2 — 3 god.),
k a d dijete Iz p r i n c i p a k a ž e »ne«, jer se s v a k o m n a r e d b o m odraslog osjeća
ugroženim u svojoj osobnosti. A l l p o r t donosi dražestan slučaj m a l o g dje
č a k a koji bi svako j u t r o došao svojoj b a k i da najavi: »Bako, ja ne!« Ali
što to »ne«, n i k a d se nije s a z n a l o ! " — Ne riješi U dijete Ispravno taj r a z S U L L I V A N , C , M . Q . G R A N T and J . D . G R A N T , The D e v e l o p m e n t o f Inter
personal M a t u r i t y : Applications to D e l i n q u e n c y . Psychiatry, 1957., 20, pp. 377.
" A L L P O R T , G. W., o. c, str. 118.
423
vojni z a d a t a k , tj. (prvu) krizu svoga identiteta, n i k a d neće uspjeti p o t p u n o
razlučiti sebe od ostalog, vanjskog svijeta. Čini se da je tu korijen i suvre
menog n o m a d i z m a : ljudi bježe jedni od drugih jer nemaju identiteta.*^
N a i m e , t a k a v čovjek se osjeća ugroženim od drugoga, boji se da bi mu oni
mogli oduzeti identitet. Stoga se povlači u svoj svijet. K a o t a k a v , nije
sposoban za p r a v o p a r t n e r s t v o koje zahtijeva izmjenu sadržaja, interkomunikaciju m e đ u o s o b a m a . Još je manje sposoban za istinsku bračnu lju
bav, gdje je b i t a n elemenat u p r a v o predanje i primanje individualnih
sadržaja.
Stvarnost seksa ili odnos
prema suprotnom spolu
D r u g i veliki test afektivne zrelosti jest stvarnost seksa, osobito su
sret sa s u p r o t n i m spolom. Zreli odnos jest dijalog, dijalektička napetost,
koja v o d i do susreta u ljubavi. Afektivno nezrela osoba, čini se, i opet
u p a d a u ekstreme i reagira na stvarnost seksa sa dva, n a o k o s u p r o t n a n a
čina: ili agresijom ili disocijacijom.
a) Agresija. Ne u l a z i m o u složenost p o j m a agresivnosti, već konsta
t i r a m o činjenicu da susrećemo m n o g o ljudi koji se, k a d su suočeni sa sek
som, o d m a h postave u o b r a m b e n i stav u obliku n a p a d a n j a . To će biti
uočljivije a k o se sjetimo da agresija ima tisuću lica: postoji ne samo stvar
na nego i v e r b a l n a agresija, k a o što je ironija, sarkazam, minimiziranje i si.
K o d adolescenata je česta pojava da ne mogu proći pokraj žene a da nešto
ne dobace, obično nešto grubo, ponižavajuće, d a k l e izražavaju agresiju.
N o nije t o rijetka pojava n i k o d odraslih.
O v a m o s p a d a i ponašanje mnogih svećenika koji na propovjedaonici
ne znaju drukčije spomenuti seks osim u obliku grubog n a p a d a . K o d oženjenih se nerijetko pojavljuje u obliku »ozbiljnog« moraliziranja, n p r . k a d
otac ili majka grubo maltretiraju odraslu kćer a k o saznaju da ona »hoda«
s dečkom. (Nerijetko t a k v i roditelji sami nisu imali nevinu prošlost, t a k o
da je psihološka situacija m n o g o kompliciranija. D r a s t i č a n primjer opisan
je u K a n i , broj 2 — 1 9 7 7 , str. 2 0 — 2 1 : J. Pašić u svojoj »priči« donosi slu
čaj majke koja odbacuje kćer t r u d n i c u , a sama živi nemoralno.)
Što je korijen t a k v o m stavu? Čovjek bi na prvi pogled rekao da
se r a d i o superiornosti n a d »prljavim« seksom. No istina je s u p r o t n o od
toga. P o k r e t a č t a k v o g ponašanja je strah. Već je F r e u d iznio ideju da
p r v i susret djeteta sa seksom izaziva k o d njega s t r a h . " K a o svaka p r i r e d
i m S U L L I V A N , G R A N T A N D G R A N T , o . c , str. 3 7 8 .
1^
R E M P L E I N , H., Die Seelische Entwicklung des Menschen im Kindes- und Jugend
alter. M ü n c h e n : E. Reinhardt Verlag, 1 9 7 1 , str. 3 8 2 . Remplein proširuje to Freudovo
shvaćanje sve do pretpuberteta, kad préadolescent d o ž i v l j a v a n a v a l u vlastite seksual
nosti k a o »demonsku silu«.
424
na sila n a d kojom čovjek n e m a k o n t r o l u (katastrofe, p o ž a r , p o p l a v a ) , I
seks ulazi u dječji život k a o snaga koju ono ne m o ž e k o n t r o l i r a t i , stoga
ga ispunja p a n i k o m . Agresija je u tom kontekstu reakciona formacija, tj.
napadam da ne budem napadnut.
S t r a h z a p r a v o izaziva d v o s t r u k u reakciju: n a p a d Ili bijeg. J e d n o I
drugo Ima Isti korijen: s t r a h ; znače samo d v a s u p r o t n a načina k a k o ga
n a d v l a d a t i . Bijeg na području seksa pojavljuje se u m n o g o rafiniranijem
obliku nego na ostalim područjima ljudskog života, u obliku disocijacije.
b) Disocijacija se sastoji u dijeljenju ljudi (podsvjesno, ali s poslje
dicama za ponašanje) na dvije kategorije: na one bez seksa I na one sa
seksom. To dijeljenje k a r a k t e r i s t i č n o je i za muškarce I za žene, no k o d m u
škaraca je n e k a k o uočljivije. Za mnoge m u š k a r c e žena postoji samo u
dvjema k a t e g o r i j a m a : sveta majka i zavodnica. Prije nego što analizira
mo tu zanimljivu psihološku pojavu, p r o m o t r i m o u k r a t k o k a k o se ona
pojavljuje u svagdašnjem životu. I m a velik broj m u ž e v a koji će flirtovati
ili čak zavesti t u đ u ženu, m o ž d a čak otići i u j a v n u kuću bez grižnje sa
vjesti, a u isto vrijeme bili bi spremni ubiti vlastitu kćer ili ženu k a d bi
saznali da one vode nedopuštene odnose. O n e žive u njihovoj svijesti ne
k a k o k a o žene bez seksa. Ili, drugi primjer: mnogi mladi danas naglašava
ju važnost p r e d b r a č n i h odnosa, govore o p r a v u , o stjecanju iskustva. Mla
dići »probaju« djevojke i o b r a t n o . K a d , međutim, dođe do ženidbe, o n d a
svaki mladić t r a ž i djevicu, svaka djevojka želi mladića bez »prošlosti«.
T a k v u disocijaciju ljudi psihoanalitički orijentirani psiholozi svode na
incest tabu}^ U k r a t k o , incest t a b u zabranjuje majku k a o seksualni objekt.
Majka je ona koja zadovoljava sve potrebe djetetove. M e đ u t i m , k a d se
u njemu počinje buditi seksualni nagon ( 4 — 5 god.), dijete m o r a postati
svjesno da taj dio njegova bića ne spada u majčin zagrljaj I da m o r a na
laziti druge objekte koji će zadovoljiti njegovu seksualnost. To je n o r m a
lan razvojni p u t . Na taj način majka n e k a k o ulazi u svijet djeteta k a o
biće bez seksa. O s t a t k e te fantazije m o ž e m o naći k o d mnogih ljudi koji
će p r i z n a t i da dugo nisu mogli zamisliti svoje roditelje da Imaju seksualne
odnose.
A k o afektivna navezanost na majku ostaje neriješena, čovjeka će
p r a t i t i ta disocijacija k r o z život. I što je jača afektivna navezanost na
majku, to će izrazitije misliti o drugim ljudima u kategorijama svoje m a j
ke. Disocijacija će perzistirati. S v a k a žena koja na neki način podsjeća na
njegovu majku, ući će u kategoriju »svete majke« i postaje tabu, d o k sve
druge znače potencijalni izvor opasnosti, one su za njega zavodnice. —
Vjerojatno bi se nešto slično moglo reći I za žensku psihu, koja t a k o đ e r
d i h o t o m i z i r a muškarce. Osobito je izrazita ta dihotomizacija k o d a d o
lescenata: mnoge djevojke u toj dobi nalaze da su »svi muškarci p o k v a r e
ni«, da svi žele s a m o »ono«. Z b o g toga nerijetko pribjegavaju religiji I
t r a ž e prijateljstvo svećenika, koji za njih nije uopće seksualno biće.
" STORR,
A.,
Sexual
Books, 1974., str. 25.
Deviation.
Harmondsworth,
Middlesex,
England:
Penguin
425
A k o je afektivna n a v e z a n o s t m a j k a — d i j e t e prejaka, čovjek postaje
nesposoban za b r a k , ili mu se b a r z n a t n o oslabi sposobnost stvaranja afektivnih k o n t a k a t a , jer u svakoj ženi vidi zabranjeni tabu. Ali to su uglav
n o m patološki slučajevi pa k a o t a k v i ne spadaju u našu studiju. M e đ u t i m ,
treba reći da je u m n o g i m b r a k o v i m a glavni izvor problema u p r a v o ta
neriješena afektivna veza s roditeljima. N e r i j e t k o — upotrijebit ćemo te
ške izraze da bismo dali naslutiti ozbiljnost problema — mladić u svojoj
zaručnici ženi svoju majku, a djevojka se u svom zaručniku udaie za svoga
oca. I m a m u ž e v a koji u svoiim ženama traže izgubljenu majku i — obrat
no — ima m u ž e v a kojima njihova žena do kraja života ostaje »mamica«.
A k o je žena sposobna da p r e u z m e tu ulogu, m o ž d a će b r a k i »hodati«.
Ali a k o je i ona afektivno nezrela, tragedija će vjerojatno biti neizbježna
i raspast će se ta veza, koja se teško može n a z v a t i b r a k o m , jer se uzelo
dvoje djece s o b z i r o m na afektivnu d o b .
Autoritet
ili
odnos
prema
nadređenima
A u t o r i t e t predstavlja treći snažan test za afektivnu zrelost. Autoritet
u z i m a m o ovdje u najširem značenju, tj. k a o svaku osobu, pa i ideju, o k o
joj je pojedinac na neki način ovisan, p r e m a kojoj zauzima p o d r e đ e n i
stav. D r u g i m riječima, suprotstavljamo reakciju pojedinca na stvarnost
a u t o r i t e t a k a o t a k v o g . N o r m a l a n p r i s t u p autoritetu jest prihvaćanje nje
ga u njegovoj ulozi, tj. k a o fimkciju zajedničkog života. Čini se da afek
t i v n o nezrela osoba nije sposobna u p r a v o za t a k a v pristup autoritetu, već
opet reagira na jedan od ekstrema, tj. ili agresijom ili skrajnjom submisivnošću.
a) Agresija. Razlikujemo dvije vrste agresivnosti: pozitivnu i nega
t i v n u . ' ' U s v a k o m čovjeku postoji o d r e đ e n a doza pozitivne agresivne
tendencije, koja znači da se a k t i v n o suprotstavlja teškoćama i p r o b l e m i m a
vanjskog života, pa a k o je p o t r e b n o , i silom ih n a d v l a d a v a . M e đ u t i m , po
stoji i n e g a t i v n a agresivnost, koja se, za razliku od pozitivne, obično na
ziva agresijom. O n a je slijepa, d e s t r u k t i v n a i n e k o n t r o l i r a n a sila, ne
razmjerna dobi i situaciji. G o v o r i m o , dakle, o agresiji.
I m a ljudi koji u svakom a u t o r i t e t u vide potencijalnu opasnost za
svoju osobnost. A u t o r i t e t ih, tobože, koči u njihovu razvoju, terorizira
ih, stoji im na p u t u . Stoga je njihova reakcija gorčina, stalno kritiziranje,
n a p a d , izrugivanje, minimiziranje. Za t a k v e ljude je izvor svakog zla p o
glavar, šef, z a k o n , pravila, n o r m e , p a p a , vlada . . . D a n a s n e k a k o raste
broj tih p e r m a n e n t n i h b u n t o v n i k a . N e t v r d i m o d a n i k a d n e postoji razlog
CRUCHON,
str. 174.
426
G.,
Conflitti, angosce e attegiamenti. Brescia: Editrice La Scuola,
1971.,
za o p r a v d a n u p o b u n u ; k o n a č n o , bez dijalektičkog suprotstavljanja n e m a
n a p r e t k a (i P a v a o se p o b u n i o p r o t i v P e t r a k a d je ovaj n a o p a k o vršio svoj
autoritet p r i tumačenju židovskog z a k o n a ! ) , ali treba i p a k zbog istine na
p o m e n u t i da se često radi samo o iracionalnoj agresiji, bez mjere, cilja,
razloga. Prije nekoliko godina n e t k o se u Americi — gdje su ankete v r l o
p o p u l a r n e — sjetio da p r o v e d e neobičnu anketu.Tražili su od ljudi da
odgovore samo na jedno pitanje: »Jeste li za ili protiv?« Ljudi su u veli
koj većini odgovorili s »protiv« a da uopće nisu pitali na što se odnosi
pitanje. G l a v n o je da su oni » p r o t i v « ! Čovjek ovdje n e k a k o prepoznaje
onaj dječji negativizam, k a d dijete iz p r i n c i p a k a ž e »ne« da bi p o t v r d i l o
svoju samostalnost, svoj identitet.
b) Submisivnost ie drugi k a r a k t e r i s t i č a n nezreli p r i s t u p autoritetu.
I m a ljudi koji se približavaju nosiocu a u t o r i t e t a s u p r a v o svetim strahom,
sa strahopoštovanjem; koji u p r a v o bolesno paze da ne bi povrijedili svoga
šefa; koji sa servilnom spremnošću prihvaćaju i odobravaju svaki postu
pak, svaku šalu, svaku pa i neumjesnu želju svoga pretpostavljenog. T a
kvi isto t a k o infantilno reagiraju k a o prijašnji buntovnici. I zaista, psiho
logija oba ova načina reagiranja svodi na isti korijen nazivajući ih zajed
ničkim i m e n o m : narcisistička kompeticija.'^ Pojam opisuje podsvjesnu bor
bu pojedinca za prihvaćanjem, a u z r o k je nesigurnost vlastitog identiteta.
Analiza submisivnosti v o d i nas do zanimljivog fenomena, do tzv.
sat elitizma}'' Satelitizam, ili satelizacija jest psihičko stanje k a d je poje
dinac u tolikoj mjeri ovisan o nekoj n a d r e đ e n o j osobi k a o satelit o svom
suncu. U svagdašnjem životu susrećemo t a k v e ljude koji žive u svjetlu svo
jih nadređenih. Z a đ u li ovi, zašli su i oni. Ta se pojava tumači na temelju
tzv. devaluacijske krize, koja se p r v i p u t javlja između druge i četvrte
godine, kasnije p o n o v n o u adolescenciji. M a l o dijete je volitivno svemogu
će: što god zaželi, postići će. No egzekutivno je b e s p o m o ć n o : izvršenje
njegovih želja p o t p u n o ovisi o roditeljima. Ali već u dobi od oko dvije
godine dijete m o r a postati svjesno da roditelji ne izvršavaju njegove
zahtjeve n u ž n o , nego iz slobodne volje, a p o m a l o m o r a se I samo b r i n u t i
za sebe. M o r a , dakle, devaluirati svoju volitivnu omnipotenciju i p r i h v a
titi stanje ovisnosti od roditelja. To je doba n o r m a l n e satelizacije. Dijete
se prilagođuje roditeljskim s t a n d a r d i m a , jer je o njima ovisno. Na taj način
ujedno osigurava sebi njihovo prihvaćanje, u njegovoj svijesti: njihovu
ljubav. M e đ u t i m , a k o se stadij omnipotencije naglo i grubo prekine, pa se
dijete prisili na samostalnost za koju još nije zrelo ( t a k a v efekt može Iza
zvati I rođenje n o v o g djeteta, a k o starije još nije navršilo dvije godine, a
majka ga z a n e m a r i ) , dijete će izvršiti t o t a l n u devaluaciju i cijeli će život
tražiti oslonce za svoju samosvijest. I z g r a d i t će u sebi satelizacijski m e n t a -
R U L L A , L. M., Depth Psychology and Vocation: A Psycho-Social Perspective.
Gregorian U n i v . Press, a n t ! C h i c a g o : L o y o l a U n i v . Press, 1971., str. 148.
1' A U S U B E L , D. P., Theory and Problems of Child Development. N e w Y o r k :
and Stratton, 1959., str. 284, seqq.
Rome:
Grune
427
litet, tj. uvijek će m o r a t i vezivati svoj život uz život nekoga koga per
cipira k a o svemogućeg. T a k v i m a se pojavljuju n a d r e đ e n i , vlasti, zakon. —
N a p r o t i v , ne d o đ e li uopće do devaluacije zbog toga što roditelji ne traže
n i k a k v u samostalnost od djeteta, već ispunjavaju svaku njegovu želju,
svijest voljne svemogućnosti trajat će. M e đ u t i m , to je samo privid. U dje
tetu se neće r a z v i t i osjećaj ovisnosti o d r u g i m a . P o s t a t će b u n t o v n i k , ogor
čeno, nepodnošljivo biće.
Prema
afektivnoj
zrelosti
D o s a d smo u g l a v n o m govorili o afektivnoj nezrelosti. Iz ponašanja
pojedinca zaključivali smo na eventualni u z r o k . Sad bismo pokušali izreći
nekoliko ideja o p u t o v i m a ostvarenja afektivne zrelosti. Ne u obliku go
tovih recepata za život, već k a o misaone vodilje koje mogu služiti k a o
orijentacija. O s n o v n u h i p o t e z u mogli bismo formulirati o v a k o : afektivna
zrelost se izgrađuje u procesu koji u j e d n o m projektu sve više integrira
razne aspekte osobe. Mi ćemo tu integraciju p r o m a t r a t i u tri perspektive,
tvrdeći da je za afektivnu zrelost p o t r e b n o da pojedinac može u jednoj
viziji svoga života p o v e z a t i svoju prošlost sa svojom sadašnjošću, koja je
o t v o r e n a p r e m a budućnosti.
Prošlost
K a d smo afektivnu nezrelost opisali k a o »dijete u odraslom«, o n d a
smo u stvari t v r d i l i da t a k a v čovjek nije integrirao svoju prošlost, nego
da ona živi k a o odvojeni entitet, ali da snažno determinira njegove sada
šnje čine i p o s t u p k e . Opisali smo neke od podsvjesnih konflikata, nerije
šenih razvojnih z a d a t a k a koji posredništvom afektivne memorije inficira
ju sadašnji p r i s t u p stvarnosti. Za afektivnu zrelost p o t r e b n o je da osoba
učini svoju prošlost i sve što ta prošlost uključuje integralnim dijelom
svoje osobnosti. Raščlanjeno, ta t v r d n j a znači dvije s t v a r i : 1) samopoznavanje, t j . uvid u moguće podsvjesne konflikte, neriješene razvojne z a d a t k e
koji stalno utječu na njegovo ponašanje, i 2) da služeći se svojom racio
n a l n o m procjenom, k o t r o l i r a svoje emocionalne želje, izvršavajući po
trebnu korekciju.
a) Uvid u svoju situaciju. Čovjek — teoretski — raspolaže tom spo
sobnošću. Podsvjesne sadržaje nije nemoguće spoznati. (Nesvjesno je ono
što po samoj svojoj definiciji Izmiče spoznaji.) Ispit savjesti, dubinska a n a
liza sebe u d u h o v n i m vježbama, t a k v e su prilike k a d bi čovjek m o r a o zaci
u svoje d u b i n e I o t k r i t i koji novi element što ga sputava. P r i ispitivanju
savjesti nije toliko v a ž n o p i t a t i se »što«, nego »zašto«; zašto je čovjek
učinio ili p r o p u s t i o nešto. To je ispit m o t i v a . O d g o j ili, u širem smislu,
428
formacija, t a k o đ e r bi m o r a l a služiti toj svrsi. N a ž a l o s t , čovjek često nije
u stanju s p o z n a t i svoje nutarnje stanje, već mu je p o t r e b n a p o m o ć . P s i
hologija u t o m poslu s a m o u p o z n a v a n j a može pomoći. Psiholog bi m o r a o
biti p r i s u t a n u odgojnim u s t a n o v a m a , p r e d b r a č n i m i b r a č n i m savjetovali
štima.
b) Kontrola je drugi element integracije prošlosti. Dijete se b i t n o
razlikuje od odraslog p r e m a t o m e što nije u stanju k o n t r o l i r a t i svoje osje
ćaje." O n o je p a s i v n o p r e m a svojim emocionalnim stanjima, njegove reak
cije su nerazmjerne s o b z i r o m na d a n i p o d r a ž a j (dijete se žestoko razbjesni
bez stvarnog razloga), a m e đ u s u p r o t n i m emocionalnim stanjima gotovo
da n e m a prijelaza: iz stanja divljeg bijesa prelazi naglo u stanje velike
radosti. Slične reakcije m o ž e m o uočiti i k o d emocionalno nezrelog odraslog.
Da bi čovjek postigao k o n t r o l u , p o t r e b n o je da prije svega b u d e
svjestan svojih osjećaja, osjećajnih stanja. Vladanje sobom nije u tome da
čovjek ne p r i z n a svoje čuvstvo, svoje osjećaje, već da ih uoči i p r e p o z n a ,
da ih imenuje i p r i h v a t i k a o svoje, tj. da se identificira s njima, a onda,
upotrebljavajući svoj r a z u m , k o n t r o l i r a svoju reakciju. Ta a k t i v n a kon
trola nije u r o đ e n a , već je treba uvježbavati. Čovjek je biće koje osvaja
sebe kroz svoju i n d i v i d u a l n u povijest. To je smisao odgoja i samoodgoja.
Sadamjost
Integracija sadašnjosti ima m n o g o vidova. Čini se da za našu temu
najvažniji aspekt predstavlja socijalna interakcija, tj. čovjekovo postavlja
nje prema utjecaju njegova d r u š t v e n o g ambijenta. U širem kontekstu radi
se o socijalizacijskom procesu. S obzirom na zrelost interakcije možemo
razlikovati tri stupnja: ugađanje, identifikaciju i internalizaciju.^"
a) Ugađanje je najniži n i v o : čovjek p r i h v a ć a vanjski utjecaj, recimo
način ponašanja, ideje ili stav samo zbog toga da bi t a k o stekao p r i z n a
nje ili iskoristio neku p r e d n o s t . T a k o usvojeno ponašanje ili stav dolazi
do izražaja samo o n d a a k o pojedinac misli da ga subjekt utjecaja vidi.
U g a đ a n j e je n o r m a l a n proces socijalizacije k o d malog djeteta, koje
p r i h v a ć a n o r m e ponašanja zbog roditeljskog autoriteta, odnosno, k a k o
smo to dublje r a z r a d i l i k o d satelizacije, zbog toga da bi osiguralo rodi
teljsku ljubav. No k o d odrasla čovjeka ugađanje je infantilna interakcija
s okolinom i k a o t a k v a obično je defenzivna.
R U L L A , o . c , str. 2 0 5 .
" BREGER,
L.,
From
Instinct
to
Identity.
Englewood
Cliff,
N.
J.:
Prentlce-
-Hall, 1974., str. 62, seqq.
2"
Ovdje slijedimo K E L M A N A ; Processes of O p i n i o n Change. Public Opinion Quarterly,
1961., 25, str. 62, seqq.
429
b) Identifikacija je drugi mogući način prihvaćanja nekog vanjskog
utjecaja. O d r e đ e n i oblik ponašanja, stav iH neka v r e d n o t a p r i h v a ć a se ili
zbog toga što subjekt utjecaja vrši poželjnu ulogu, pa, identificirajući se s
njime, i pojedinac se n e k a k o osjeća u toj poželjnoj ulozi (npr. niži n a d r e
đeni k o p i r a m a n i r e svog višeg p o g l a v a r a ) ; ili se p r i h v a t i p o n u đ e n a vre
d n o t a zbog toga što subjekt utjecaja posjeduje neke kvalitete koje pojedi
nac priželjkuje. Identifikacija se pojavljuje k a o p u t obećanja da će i on
posjedovati iste kvalitete. Bitno je za identifikaciju, za razliku od ugađa
nja, da se vjeruje u sadržaj prihvaćene v r e d n o t e ili ponašanja, pa se i p r a k
ticira bez obzira na to da li je subjekt utjecaja prisutan ili nije, samo a k o se
pojedinac nalazi u dotičnoj ulozi za koju je p r i h v a t i o v r e d n o t u . U p r a v o
zbog te činjenice svoje orijentacije na ulogu t a k o prihvaćeni oblik po
našanja ili v r e d n o t a još ne čini integralni dio osobe, nego lako ostaje začahurena.
Identifikacija je karakteristična forma socijalizacije k o d adolescenata.
M l a d i čovjek traži ideale u k o n k r e t n i m ljudima.^' N o š e n je n a d o m da će
a k o se identificira s njima, i on uspjeti u životu k a o što su oni uspjeli.
M n o g a svećenička zvanja počinju tim putem identificiranja s nekom poz
n a t o m osobom. M e đ u t i m , a k o ostane na tom nivou, to neće biti autentično
zvanje. V r e d n o t a se m o r a usvojiti na nivou internalizacije, odnosno iden
tifikacija m o r a preći u internalizaciju.
c) Internalizacija znači prihvaćanje neke v r e d n o t e , način ponašanja,
stava, općenito vanjskog utjecaja zbog unutarnje v r e d n o t e tog utjecaja.
D r u g i m riječima, v r e d n o t a se p r i h v a ć a zbog toga što se nalazi da Je ona
u skladu s već postojećim sistemom v r e d n o t a pojedinca i da znači oboga
ćenje. U z i m a se zbog sadržaja, ne zbog eventualne funkcije III zbog onoga
koji ga nudi. O n a na taj način postaje organski dio osobnosti.
Integracija — a to je centralna točka ovoga razmišljanja — mogu
ća je samo na tom nivou. Internalizacija, naime, znači selektivno p r i h v a
ćanje utjecaja. A to pretpostavlja uvid, svjesnu motivaciju I odgovornu
akciju. Na taj način čovjekov dijalog sa svojom okolinom nije ni igra
slijepih podsvjesnih sila, a niti posljedica slučaja, nego svjesno djelovanje.
M o ž d a na prvi pogled i nije jasna povezanost toga što je u p r a v o re
čeno s afektivnom zrelošću. Veza će n a m postati Jasna ako se sjetimo
onoga što smo na početku govorili o objektu čuvstva, t j . ljudi, stvari I
situacija koje izazivaju čuvstvo. Č u v s t v o se može kontrolirati na dva
n a č i n a : t a k o da se uzimaju u obzir eventualne distorzije unesene afek
tivnom memorijom — to bismo mogli n a z v a t i k o n t r o l o m prošlosti; III
2> R E M P L E I N , o. c, str. 4 5 7 . seqq. Remplein govori o »etičkom garantu«, tj. o kon
kretnom idealu što ga mladi čovjek bira. — Vidi također K O H L B E R G , L., Stage
and Sequence:
The
Coenitive Developmental
Approach
To Socialization.
In
G O S L I N , D. (Ed.), Handbook of Socialization: Theory and Research. C h i c a g o : Rand
M c N a l l y , 1969., str. 457.
430
t a k o da se k o n t r o l i r a izvor, objekt čuvstva — to bismo o n d a mogli
n a z v a t i k o n t r o l o m sadašnjosti.^^
Budućnost
Čovjek je po svojoj biti biće usmjereno na budućnost. Cijeli jedan
p o k r e t u n u t a r današnje psihologije kuša korigirati zabludu novog psiho
loškog h u m a n i z m a t i p a Rogersa i Goldsteina, koji su samoostvarenje (self-fulfilment) p r o k l a m i r a l i glavnim i jedinim ciljem ljudskog života.^^ N a j
jasniju k r i t i k u i z r e k a o je F r a n k l i s njim logoterapeutska škola, tvrdeći da
čovjekov p r v o t n i cilj nije samo-ostvarenje, nego samo-nadilaženje (self-transcendence).^* Čovjek m o r a živjeti za smisao koji je i z v a n i iznad
njega. Samo-ostvarenje i osjećaj ispunjenja jest z a k o n i t a posljedica života
za ideale. Čovjekova upućenost i orijentiranost na budućnost očituje se u
t o m e da ima v r e d n o t e i ideale koje želi ostvariti i za koje živi. Z n a što
hoće i hoće to što z n a . D r u g i m riječima: nije ropski ovisan o svojoj p r o
šlosti, tj. o svojim i n f a n t i l n i m m o t i v a c i j a m a ; niti je rob sadašnjeg m o m e n
ta, tj. motivacija mu nije narcisistička, ne živi za sebe i u sebi, nego je ot
voren za budućnost i želi ostvariti ciljeve. Ta napetost p r e m a budućnosti i
usmjerenost p r e m a cilju jest o n a snaga koja povezuje i integrira proš
lost i sadašnjost u jednu ž i v o t n u projekciju u k o n k r e t n o m pozivu. N e k i
to zovu Leitmotiv, neki ideal, drugi opet smisao života, životna filo
zofija, n a z o r na svijet.^^
T i m e s m a t r a m o da smo, b a r u grubim c r t a m a , uglavnom skicirali
profil afektivno zrele osobe.
" O r.-iznim načinima k a k o se č u v s t v o m o ž e kontrolirati vidi opširnije u K R E C H - C R U C H F I E L D , Elementi psihologije, B e o g r a d : N a u č n a knjiga, 1976., str. 2 6 7 — 8 .
O n i g o v o r e o kontroli izražavanja i o kontroli situacije.
^ U s p . W O O D W O R T H , R. S. and M. R. S H E E N A N , Contemporary Schools of
Psychology. N e w Y o r k : The R o n a l d Press Comp., 1964., str. 3 8 2 . ; — R O G E R S , R.
C., On Becoming a Person. L o n d o n : Constable, 1974., passim, o s o b i t o poglavlje 9.
F R A N K L , V. E., The Will to Meaning. N e w Y o r k : The Wor'd Publishing Co.,
1969., str. 38. — Na istoj su liniji: A R N O L D , M. B., koja se o s o b i t o jasno izražava
0 toj točki u 10. poglavlju svoje klasične knjige o č u v s t v i m a : Emotion and Per
sonality, N e w Y o r k : C o l u m b i a U n i v . Press, I960., str. 296. — L O N E R G A N , B.,
Method in Theology. L o n d o n : D a r t o n , L o n g m a n and T o d d , 1972., str. 34. — R U L L A
1 čitava psihološka škola na U n i v e r z i t e t u Gregoriana u Rimu.
^ Na primjer A L L P O R T , G. W., Becoming, N e w
— R U L L A , L. M., Depth-Psychology, etc., str. 4 3 .
Haven:
Yale
Univ.
Press,
1955.
431
AFFECTIVE MATURITY
Summary
The author introduces his discussion with a phenomenological analysis of
human emotion. Using affective memory as a key word, he proposes the following methodological approach. Affective memory introduces into one's behaviour unresolved core conflicts of unresolved developmental tasks and thus causes infantile reactions. Affectively immature reactions are examined in three basic
relations, namely toward peers, toward the opposite sex and toward authority.
In regard to affectively immature reactions toward peers, the author recognizes them as paternalism and isolation. The underlying core conflict for paternalism is found in separation anxiety, whereas in isolation the core conflict
is the lack of integration of the self-nonself differences. Toward the opposite sex
the immature reaction is described as aggression and dissociation. In these reactions the author places the core conflict in the unresolved parent-child affective
tie. Toward authority, two extreme reactions are discussed, aggression and extreme submission. The core conflict which could be responsible for them is the devaluation crisis. In this connection satellization is discussed.
Also, the author gives some theoretical guide-lines toward the realization of
affective maturity. He views maturity as the integration of past into the future-oriented present.
432

Download Report