Preuzmi PDF 4.6 MB - Centar za kulturu Trešnjevka

broj 12 /13
jesen/zima 2010.
Besplatno
kvartovsko
glasilo
Intervju: Vesna Teršelič
doajenka mirovne scene
Remiza
Srce kvarta odlazi u povijest
Kolumna
Nives Opačić
Kako je istarski
Brseč u Zagrebu
dobio dvije ulice
sadržaj
Pisma čitatelja
Riječ urednice
Dragi Trešnjevčani,
2
ovaj dvobroj otvaramo Pismima čitatelja,
novom rubrikom u kojoj osluškujemo
vaše prijedloge, pohvale i pokude kako
bismo zajednički razvijali naš kvartovski
glasnik i pridonosili sadržajnijem i
ljepšem životu u kvartu. Iz Grada je
stigao odgovor na inicijativu oživljavanja
zapuštenih Trešnjevačkih lokala, no
čini se da smo još na početku i da nas
čeka još mnogo zajedničkog posla.
Planovi malih komunalnih akcija
neprestano su se mijenjali, sredstva
za gradske četvrti u listopadu su
umanjena za 25 posto, no nešto se
i napravilo, a polako se rasvjetljava
i budućnost zapuštene zgrade
Doma invalida (str. 6 – 11).
Na Međunarodni dan ljudskih prava,
10. prosinca 2009., u naš kvart doselilo
se šest organizacija civilnog društva za
zaštitu i promicanje ljudskih prava. U
poslovnom razgovoru upoznajte doajenku
civilne i mirovne scene u Hrvatskoj Vesnu
Teršelič. Jezikoslovka Nives Opačić
otkriva zašto je istarsko mjestašce Brseč
u Zagrebu dobilo dvije ulice, rezultati
istraživanja socijalnih veza na Trešnjevci
pokazuju zašto sve manje marimo za
susjede, jedna od najpopularnijih radijskih
i televizijskih voditeljica Barbara Kolar
ispričala nam je kako se živi na Knežiji,
a u fotoeseju slutimo kraj trešnjevačke
reimize i prisjećamo se njezinih početaka.
Ako godina kojoj odbrojavamo
posljednje dane i nije bila najsvjetlija,
dala nam je iskustvo i mrvice
mudrosti – želim vam da ih u 2011.
barem udvostručite. U ime redakcije
sretan vam Božić i Nova godina!
Đurđica Božić
Ilustracija na naslovnici
Ulica proleterskih brigada,
crtež nedavno preminulog
Matije Pokrivke kojemu
smo posvetili ovaj broj
glas trešnjevke | jesen / zima | str. 2
Male komunalne akcije
Idemo u
CeKaTe
Poslovni
razgovor
Poslovni
uspjeh
od 7 do 107
Trešnjevačka posla
Zvijezde u susjedstvu
Povijesni
feljton
Kvartovski
metronom
sadržaj
Pisma čitatelja
str. 4–5
Male komunalne
akcije
Trešnjevka sjever
str. 6
Trešnjevka jug
str. 7-8
str. 9 -10
Inervju: Ljiljana Perišić
Događanja u CeKaTeu
str. 12 –14
str. 15
ravnateljica CeKaTea
Riječ imaju
predsjednici
str. 11
Retrovizor
str. 16 –17
Istina o prošlosti– temelj zdrave budućnosti
Intervju: Vesna Teršelič
str. 18 –21
Zbog Končara je i Che Guevara došao na Trešnjevku
str. 22–25
Misionarka čitanja
Kolumna Nives Opačić
Intervju: Sanja Polak
Ulicama kružim
Istraživanje socijalnih
veza u kvartu
Azzeddine Boulahia
str. 26–29
str. 32–34
str. 30
Stranci na Trešnjevci
str. 35
Za mene i moju Lolu nema boljeg kvarta od Knežije
Intervju: Barbara Kolar
Remiza kao srce
Trešnjevke
str. 42–45
Najava događanja:
izložba, koncert, kazalište
str. 46–47
glas trešnjevke | jesen / zima | str. 3
str. 38–41
Događanja u knjižnicama
Riječ, slika, zvuk
str. 31
In memoriam
Matija Pokrivka
str. 36–37
pisma
čitatelja
Vaša pisma i
pozivi uvjerili su
nas da je akcija
oživljavanja
napuštenih
gradskih lokala
na Trešnjevci
itekako vrijedna
truda. Poslali
smo dopis
mjerodavnom
Gradskom uredu
za imovinskopravne poslove
i imovinu
Grada te dobili
odgovor koji
objavljujemo u
skraćenoj verziji.
Za sljedeći broj
potrudit ćemo
se razjasniti
neke stavke iz
odgovora. Šaljite
nam i dalje
svoje prijedloge,
pokude i
pohvale na
adresu: Glas
Trešnjevke, Park
Stara Trešnjevka
1, 10 000 Zagreb,
ili na mail:
glastresnjevke@
cekate.hr
Slučajno sam naišao na časopis
Glas Trešnjevke u kojem sam pročitao da pokrećete inicijativu za oživljavanje napuštenih prostora na potezu
Ozaljska-Tratinska. Odlična ideja, javljam se u smislu komunikacije pa da
vidim što i kako ste to zamislili. Naime,
moja djevojka i ja smo zainteresirani za
jedan takav prostor koji bi nam služio
kao atelijer, galerija, mjesto za likovne
radionice, izložbe itd.
Slikanjem i crtanjem, a i ostalim vidovima umjetnosti, bavim se veći dio života, posjedujem diplomu Kreativni slikar
koju sam stekao pri likovnom učilištu
Tanay u Zagrebu. Iza mene je nekoliko
samostalnih i skupnih izložbi te niz privatnih narudžbi, nekoliko volonterskih
dječjih likovnih radionica za napuštenu i
djecu s posebnim potrebama koje sam u
suradnji sa mojom djevojkom izvodio u
Domu Vladimir Nazor u Zagrebu te preko udruge Svijetlo života, a za udrugu
za djecu s Downovim sindromom. Moja
djevojka se također bavi slikarstvom i
drugim vidovima umjetnosti od najranijih dana svojeg života, iza sebe također
ima niz izložbi te nekoliko privatnih narudžbi. Trenutačno završava Tekstilnotehnološki fakultet u Zagrebu. Uz to
se već godinama uspješno bavi body
paintingom i face paintingom za djecu te
likovnim radionicama za djecu i mlade.
Eto, to bi uglavnom bilo o nama.
Nadam se da ćete prepoznati interese
dvoje umjetnika koji traže prostor za
osobni umjetnički razvoj, ali i edukaciju,
posebice mladih u umjetničkom smislu.
Posjedujemo niz dječjih radova koje bismo u tom prostoru izložili te nastavili s
našom praksom. Bila bi nam velika čast i
zadovoljstvo kada bi gore navedeno bilo
u skladu s vašom inicijativom te kada
bismo ostvarili suradnju. S poštovanjem
glas trešnjevke | jesen / zima | str. 4
Krešimir Zovkić
Jako smo zainteresirani
za vašu inicijativu za spas napuštenih i
zapuštenih gradskih lokala, o kojoj smo
čitali u broju 11 Glasa Trešnjevke (ljeto
2010.). Mala smo udruga na Trešnjevci
koja se bavi edukacijskim aktivnostima,
npr. radionice o tehničkom komuniciranju za odrasle, edukacijske izložbe,
radionice za komuniciranje i samopouzdanje za mlade na engleskom jeziku.
Više informacija možete potražiti na našoj internetskoj stranici: www.umna.hr.
Budući da za svaku aktivnost trebamo tražiti prostor, bilo bi nam od velike
pomoći imati svoj prostor. Željeli bismo
znati više o vašoj inicijativi i na koji
način bismo mogli sudjelovati.
Lijep pozdrav!
Armando Chapin Rodríguez
voditelj znanstvenog usavršavanja
Udruga za promicanje multimedijske
nastave (UMNA)
Odgovor pročelnice
Ureda za imovinskopravne poslove i imovinu
Grada Ninoslave Zeković
Poslovni prostori u imovini Grada
Zagreba daju se na privremeno korištenje
udrugama građana, odnosno likovnim i
drugim umjetnicima, na temelju odredbi
Zaključka o davanju gradskih prostora
na privremeno korištenje (Službeni glasnik Grada Zagreb 17/07, 19/08 i 19/09) i
sukladno mogućnostima Grada Zagreba,
uz naknadu određenu istim Zaključkom.
Prostori se daju na privremeno korištenje na temelju lista prvenstva, koje
utvrđuju gradski uredi nadležni za područje djelovanja, odnosno rada i po
prijedlogu nadležnog Povjerenstva, koje
predlaže gradonačelniku dodjelu prostora na privremeno korištenje.
Također, navedenim je Zaključkom
određeno da se na privremeno korištenje,
u pravilu, ne daju ulični prostori koji
služe za zadovoljavanje potreba građana
za opskrbom i uslužnim obrtničkim djelatnostima, a koji se daju u zakup putem
javnog natječaja, sukladno odredbama
Zakona o zakupu i prodaji poslovnoga
prostora (Narodne novine 91/96, 124/97
i 174/04) i Odluke o zakupu poslovnog
prostora (Službeni glasnik Grada Zagreb
BR. 20/01, 2/02, 4/05, 10/06 i 17/09).
U istom dopisu nabrojeni su lokali u
Tratinskoj ulici na brojevima 14, 15, 18,
24, 57, 59, 62 i 80 te u Ozaljskoj ulici na
brojevima 46, 51, 55, 94, 146 koji su u
posjedu Grada Zagreba te se dalje navodi:
Svi navedeni prostori, izuzev prostora
u Ozaljskoj 51 i 146 koji su predloženi za
objavu u sljedećem javnom natječaju za
davanje u zakup, nalaze se u nacionalnim
objektima, te su isti predmet naknade
temeljem Zakona o naknadi za imovinu
oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a budući su mahom
u lošem stanju, to bi stavljanje takvih
prostora u funkciju iziskivalo znatna
materijalna sredstva.
glas trešnjevke | jesen / zima
Želim pohvaliti glas
trešnjevke
kao sjajan list, odlično grafički oblikovan i uređen. Članci koje donosite su
zanimljivi i poučni. U zadnjem broju mi
se osobito svidio razgovor s g. Antom
Gavranovićem koji odlično secira stanje
u društvu i gospodarstvu te daje konkretne savjete.
Na Trešnjevci živim već nekoliko godina, otkad sam završio studij. Inače sam
podrijetlom iz Tučepa. Volim ovaj kvart,
osobito tržnicu i trg. Tržnicu posjećujem
vikendom, a prizor stolova punih voća i
povrća uvijek me iznova oduševi. Oni su
simbol ljudskog rada i truda te osjećam
zahvalnost prema svim tim ljudima.
Što se tiče trga, tu moram kritizirati
odgovorne zbog njegove zapuštenosti.
Stari Trešnjevčani mi vele da je iz stijene
koja se nalazi na središtu trga nekad tekla
voda. Cvijeće i drveće koje se nalazi u
vrtu oko stijene se također ne uređuje
i podrezuje. Prije nekoliko godina postavljene su nove daščice na klupe, ali se
ispod daščica nisu oličili metalni nosači
koje je nagrizla hrđa.
Ukratko, prostora za poboljšanje ima
puno jer su uređene javne površine ogledalo jednog kvarta i čine život građana
ljepšim. Nažalost, na te površine se danas malo pazi budući da su prioritet
komercijalni sadržaji. Jedan od tih su
i stanovi. Zbog velike gradnje prošlih
godina Trešnjevka je po mom mišljenju
preizgrađena. I umjesto da se grad razvija
u širinu, komercijalna gradnja odvija se
na štetu zelenih površina i društvenokorisnih objekata (kina, kazališta, škole...).
Time se sužava životni prostor u gradu.
Eto, toliko od mene, želim vam mnogo uspjeha u daljnjem radu. Srdačan
pozdrav!
Mate Čobrnić
5
male komunalne
akcije
Jesen bez
ugovorenih
poslova iz
plana malih
komunalnih
akcija
Tekst: Vesna Rems Dobrin
6
Na obje Trešnjevke – i sjever i jug –
planovi malih komunalnih akcija
neprestano se mijenjaju, točnije
reduciraju. Na sjednici održanoj
26. listopada Gradska skupština odlučila je da se Grad zaduži
za novih 150 milijuna kuna kod
Zagrebačke banke, ali i da sredstva
gradskih četvrti umanji za 25 posto
jer novca – nema. Prvu polovinu
godine obilježile su skromne, gotovo
glas trešnjevke | jesen / zima
nikakve, aktivnosti, da bi od ljeta sve
zamrlo zbog uvođenja novog načina
odabira izvođača radova. Umjesto
dosadašnje izravne pogodbe između
investitora i izvođača (čitaj Grada
i Zagrebačkog holdinga), od ljeta
je na snagu stupio Zakon o javnoj
nabavi koji nalaže da se svi radovi
oglašavaju javnim natječajem na kojem usluge može ponuditi svatko tko
ispunjava natječajne uvjete, a najboljeg ponuđača bira Služba za javnu
nabavu koja djeluje u Uredu gradonačelnika. Budući da cijeli postupak
prema Zakonu o javnoj nabavi traje
53 dana, a ako netko od natjecatelja
uloži žalbu, rok se produljuje, jasno
je zašto smo jesen dočekali bez
ugovorenih poslova iz plana malih
komunalnih akcija. Ipak, u tijeku su
radovi koji su s Holdingom ugovoreni prije nego što je na snagu
stupio novi Zakon o javnoj nabavi.
male komunalne akcije
TREŠNJEVKA
SJEVER
Na Trešnjevci sjever pet je projekata prošlo postupak Javne nabave – obnova dvorane Centra za
kulturu, obnova ljetne pozornice Centra za kulturu, rekonstrukcija kuhinje u dječjem vrtiću Zvončić
u Voltinom, opremanje objekta mjesne samouprave Samoborček i dogradnja javne rasvjete na svim
zatraženim lokacijama. Natječaj je završen, izvođač je odabran i očekuje se početak radova
NOVO RUHO CeKaTea
Stari Trešnjevčani pamte da se dvorana Centra za kulturu
nije mijenjala još od njihove mladosti. Početkom 2011.
godine slijedi obnova dotrajalih stolaca, a temeljito će se
rekonstruirati i pod. Dvorište CeKaTea će se popločiti, a
provest će se i električne instalacije da bi se tijekom toplijih
dana na terasi mogao izvoditi kulturno-umjetnički program.
Radovi će se financirati iz fonda za male komunalne akcije
Vijeća gradske četvrti Trešnjevka sjever za 2009. godinu.
POČELI RADOVI U PARKU PRVE
HRVATSKE ŠTEDIONICE
Prije mjesec dana na križanju Mihovljanske, Kostelske i
Zorkovačke ulice osvanuli su bageri Zagrebačkog holdinga.
Do ljeta iduće godine park bi trebao, kao nekad, postati
igralište za djecu, odmorište za umirovljenike i prostor za
kulturno-umjetničke priredbe i zabavu, kako je opisano
u peticiji koju su građani, uz potporu Glasa Trešnjevke,
potpisivali početkom ove godine, ako ih ne zaustavi zima
i nedostatne financije. Zasad se pouzdano zna da bazena
neće biti, ali će zato osvanuti novi zdenac, nova ograda s
ulaznim vratima od kovanog željeza, travnjaci, klupe, cvijetnjak... Radove izvodi Zrinjevac, a cijeli zahvat Zagrepčani
će platiti 2,5 milijuna kuna.
DOBIT ĆEMO SPORTSKU
GIMNAZIJU
Da je podstanarski život težak, dobro znaju djelatnici i đaci Sportske
gimnazije koja od osnutka do danas
nema svoj prostor. Godinama su
podstanarili na Kineziološkom
fakultetu, a u posljednje vrijeme
uselili su se u prostorije Škole za
dizajn, tekstil i obuću. No sreća im
se smiješi jer ih krajem ove godine
čeka preseljenje u vlastiti prostor,
u dvije zgrade u Selskoj ulici na
broju 119. Temeljito se preuređuju
dvije zgrade, ostali su jedino vanjski
zidovi, pa će to praktički biti novi
objekt. U jednu zgradu uselit će se
Sportska gimnazija, a u drugu Đački
dom, po uzoru na sportske internate
u svijetu. Projekt financira Grad.
JAVNA RASVJETA
Iz plana malih komunalnih akcija za 2010. jedino se u cijelosti
obnavlja javna rasvjeta, i to na
svih sedam lokacija predviđenih
Uskoro pravilni nazivi
planom – MO Samoborček, Nova
slavetičke i desiničke
cesta 37, prijelaz kod Zapadnog
Ponukana kolumnom jezikoslovke Nives kolodvora, Voltino 18-20, Zagorska
Opačić u 10. broju Glasa Trešnjevke o ne- ulica, OŠ Ljubljanica, Svetoivanska
ispravno napisanim imenima Slavetičke i 33 (južna strana), Susedgradska
Desiničke ulice, gradska zastupnica Ivana (prilazni put s Ozaljske), i igraMlinar Horvat, inače stanovnica Trešnjevke, lišta između OŠ A. Šenoe i SŠ
predložila je na sjednici Odbora za ime- Katarine Zrinske na Selskoj cesti.
novanje naselja, ulica i trgova Gradske Radovi su u tijeku, a prema plaskupštine, koja je održana u rujnu, da se nu platit ćemo ih 910.455 kuna.
ta pogreška ispravi. Svi članovi Odbora
jednoglasno su prihvatili njezin prijedlog
i zaključak proslijedili Uredu za katastar i
geodetske poslove.
glas trešnjevke | jesen / zima
7
male komunalne akcije
DJEČJE IGRALIŠTE
Krajem ljeta dovršen je park s dječjim
igralištem u Pasarićevoj ulici, o čemu
smo već pisali. Sada se napokon zna
da smo radove platili 360 tisuća kuna.
DJEČJI VRTIĆ TREŠNJEVKA
Dječji vrtić Trešnjevka izdvojio je na
drugom katu zgrade u Badalićevoj ulici
prostor za ogledni vrtić namijenjen posebno nadarenoj djeci. Tijekom njegova
uređenja potpuno je uništen okoliš pa je
Vijeće gradske četvrti TS izdvojilo sredstva da se park s dječjim igralištem u
sklopu vrtića ponovno uredi. Postavljeni
su novi travnjaci, antitraumatska podloga, sprave, ograda, fontana... a sve
zajedno stajalo je više od pola milijuna
kuna. I dok je radove na uređenju vrtića
financirao Grad, okoliš je u cijelosti plaćen iz fonda za male komunalne akcije
Vijeća gradske četvrti Trešnjevka sjever.
8
glas trešnjevke | jesen / zima
OSNOVANO VIJEĆE ZA PREVENCIJU
Na području Trešnjevke sjever osnovano je Vijeće za
prevenciju. Kako piše u osnivačkom dokumentu, osniva
se u svrhu postizanja većeg stupnja sigurnosti, zaštite
ljudi i imovine te podizanja kvalitete življenja na području
gradske četvrti Trešnjevka sjever. Za početak će se Vijeće
aktivirati na prevenciji maloljetničke delinkvencije, ovisnosti o drogama, kocki i alkoholu i okupljat će stručnjake
iz različitih područja. Predsjednik Vijeća je predsjednik
gradske četvrti Željko Sladović, a njegov zamjenik Zoran
Zdunić, načelnik VII. policijske postaje. Vijeće ima pet
stalnih članova: Jelena Matić Zbiljski iz Centra za edukaciju i savjetovanje Sunce, Ljiljana Perišić iz CeKaTea,
Željko Petković iz Ministarsatva unutarnjih poslova, župnik
Marjan Kušanić iz crkve sv. Marka Križevčanina i Nikola
Starčević iz udruge Vijeće mladih.
male komunalne akcije
TREŠNJEVKA
JUG
Mrak u financijama ipak se neće toliko uočavati na ulicama jer se ulična rasvjeta obnavlja. U tijeku su radovi na križanjima Lipanjske i Ožujske te Hrvatskog sokola i Horvaćanske. Uz ostalo, doznajemo i da se polako rasvjetljava budućnost zapuštene i nikada dovršene zgrade Doma invalida
GRADE SE VRTIĆ I
ŠKOLA VRBANI III
Ono što će razveseliti južne
Trešnjevčane, poglavito one koji
žive u naselju Vrbani III, jest da je
posljednjim prijedlogom izmjena i
dopuna Programa radova kapitalnih
ulaganja u Gradu izdvojeno osam
i pol milijuna kuna za izgradnju
dječjeg vrtića te 12 milijuna za
izgradnju osnovne škole. Budući da
se predviđenim iznosom zatvaraju
troškovi vezani uz imovinske odnose
i projektnu dokumentaciju, teren
postaje „čist“ za početak gradnje
koja bi, ako ne bude nepredviđenih
problema, mogla početi već na proljeće. Ne treba posebno napominjati
da su ti objekti prioritetni, jer će se
izgradnjom riješiti problem brojnih
mladih obitelji s djecom. U međuvremenu, Grad je odlučio urediti oko
250 četvornih metara prostora nekadašnjeg Žitnjaka u Hrgovićima 63 te
300 četvornih metara u Vrbanima I i
prenamijeniti ih u dječji vrtić. Ti prostori nisu veliki, ali ipak će smanjiti
pritisak do izgradnje novoga vrtića.
glas trešnjevke | jesen / zima | str. 9
SANACIJA KROVA U
MS PREČKO
U zgradi mjesne samouprave Prečko
toliko je prokišnjavao krov da je
voda oštetila električne instalacije
i objekt je ostao bez struje. U rujnu
je hitno izveden „sitan” popravak
koji je stajao 27 tisuća kuna, ali
predviđa se postavljanje novoga
krova budući da je sadašnji prilično derutan i pitanje je dana
kada će opet propustiti. Radovi bi
se trebali izvesti 2011. godine.
NOVI KOLEKTOR
Nakon desetak godina čekanja u
Prečkom su nastavljeni radovi na
izgradnji novog kolektora i spajanju
kanalizacijske i odvodne mreže s kolektorom u Španskom. Taj je zahvat
bio predviđen još 2000. godine, kada
se radila Horvaćanska, ali je ponestalo novca pa se od spajanja kanalizacijske mreže odustalo. Gradnja
kolektora velika je gradska investicija, a izvodi je Zagrebački holding.
male komunalne akcije
ŠTO ĆE BITI S DOMOM
INVALIDA NA JARUNU?
10
Često nas građani pitaju
što se događa sa zapuštenom zgradom iza crkve sv.
Mati Slobode na Jarunu koja
je trebala biti Dom invalida. Gradnja je davnih dana
zapela zbog neriješenih
imovinsko-pravnih odnosa
oko jedne male čestice od
svega nekoliko četvornih
metara, koja gruntovno nije
bila čista. Danas je to riješeno, ali je u međuvremenu
objekt propao pa se iz redova stručnjaka sve češće čuje
kako bi ga, zapravo, trebalo
srušiti. Neslužbeno doznajemo da će se objekt urediti i namijeniti za pacijente
oboljele od Alzheimerove
bolesti, ali službenu potvrdu od Gradskog ureda za
zdravstvo nismo dobili.
glas trešnjevke | jesen / zima
POLICIJSKO IZVIJEŠĆE O SIGURNOSTI
Na sjednici Vijeća gradske četvrti Trešnjevka jug održanoj 15.
studenoga načelnik VII. policijske postaje Trešnjevka Zoran
Zdunić podnio je vijećnicima izvješće o stanju sigurnosti od
1. siječnja do 31. kolovoza 2010. Prema navedenim podacima
stanje je slično kao prošle godine. U istom razdoblju lani
počinjeno je 767 kaznenih djela, a u ovoj godini 788. Nešto
više krali su se automobili (lani 38, ove godine 48), više
je krađa u gospodarstvu (lani 22, ove godine 43), više je
prekršaja vezanih uz drogu (lani 94, ove godine 115), više
krađa iz ugostiteljskih objekata (lani 22, ove godine 37),
a manje je razbojstava (lani 45, ove godine 38), džepnih
krađa (lani 12, ove godine 6), prijetnji i iznuda (lani 36,
ove godine devet).
Dominiraju kaznena djela razbojstva (38), od kojih čak 11
na sportske kladionice, a 27 uz prijetnju pištoljem. Začuđuje
podatak da nijedno razbojstvo nije počinjeno noću od 00
do 6 sati ujutro. Najviše ih je počinjeno od 12 do 24 sata,
čak 32. Prijavljeno je 48 krađa automobila, uglavnom noću,
najviše marke VW (12), a najmanje (po jedan) opela, škoda,
fiata, seata i nisana. Provaljivalo se u automobile i iz njih
kralo čak 61 put, najviše lomeći bravu (31), i to najčešće noću.
Provala u stanove i kuće bilo je 25, jednako po danu i po
noći, a više od pola počinjeno je lomljenjem cilindra brave,
što govori da se ugradnja protuprovalnih vrata isplati.
Narušavanja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji bilo je
čak 99, a Zakona protiv javnog reda i mira 288.
riječ imaju predsjednici vijeća gradskih četvrti
Zbog nedostatka novca radove nastavaljamo u 2011. godini
Kako sam napomenuo u prethodnom broju, neke
akcije iz plana malih komunalnih akcija za
2009. godinu se zbog duge zime nisu odradile
pa su dovršene u travnju, svibnju, lipnju i srpnju
2010. Nov način izvođenja malih komunalnih
akcija, osnivanje Službe za javne nabave pri
Uredu gradonačelnika i nova procedura javnog
nadmetanja za izvođača radova usporili su te
aktivnosti. Do 27. listopada 2010. ugovoreno
je samo šest malih komunalnih akcija, a proces
javne nabave nastavlja se do kraja godine.
Na prijedlog Vijeća gradske četvrti TS počela je
rekonstrukcija Parka Prve hrvatske štedionice u
MS Nikola Tesla iz sredstava Ureda za izgradnju
Grada, pa građani na proljeće mogu očekivati
divan, reprezentativni objekt s parkom, dječjim
igralištem i nizom drugih sadržaja. Nažalost,
zbog rebalansa proračuna za Grad, Vijeće
gradske četvrti morat će smanjiti sredstva za
male komunalne akcije za 25%, za oko 2,900.000
kn. No zbog novog postupka javne nabave
očekuju se znatno niže cijene od planiranih, pa
tu vidimo mogućnost za eventualno odrađivanje
većine planiranih akcija za 2010. godinu. To
će se odraziti na izvršenje plana, ali što se ne
odradi u ovoj, nastavljamo u idućoj godini. Želim
vam da ona bude manje bremenita te da vam,
dragi sugrađani, donese obilje zdravlja, sreće
i uspjeha. Sretan Božić i nova 2011. godina!
ŽELJKO SLADOVIĆ
predsjednik Vijeća gradske četvrti Trešnjevka sjever
POZIVAM GRAĐANE DA daju svoje prijedloge
Vijeće gradske četvrti Trešnjevka jug do kraja
godine priprema prijedloge za plan malih
komunalnih akcija za 2011. Ovim putem pozivam
građane Trešnjevke jug da daju svoje prijedloge.
Praksa koju provodimo svih ovih godina usmjerena
je prema realnom planiranju i rješavanju
komunalnih i drugih potreba. Posebno bih istaknuo
da će 2011. napokon početi izgradnja dječjeg
vrtića i škole u Vrbanima III. Grad će predvidjeti
u proračunu za 2011. sredstva za izgradnju. Na
kraju godine osvrćemo se na godinu koja završava
i koja je bila krizna i recesijska. S optimizmom
i nadom želim svima sretne blagdane te bolju i
uspješniju novu godinu u zdravlju i osobnoj sreći!
SAŠA MOLAN
predsjednik vijeća gradske četvrti Trešnjevka jug
glas trešnjevke | jesen / zima
11
Idemo u
CeKaTe
Budućnost centara
za kulturu
Tekst: Paula Bobanović
Foto: Bruno Konjević
Skori ulazak Hrvatske u Europsku uniju donijet će nov pristup
u organiziranju i funkcioniranju svih ustanova u kulturi, pa
tako i centara za kulturu u lokalnim zajednicama. Koliko su oni
spremni za promjene, na koji način će opravdati svoje postojanje
i osigurati opstanak – o tome smo razgovarali s Ljiljanom Perišić,
ravnateljicom Centra za kulturu Trešnjevka, prvog hrvatskog centra
koji se pridružio Europskoj mreži centara za kulturu
12
GT: Što se i koliko promijenilo
plan CeKaTea za razdoblje
ru, kako bi se građani što
u organizaciji centara
od 2004. do 2008. godine, a
više uključivali u programe.
za kulturu u posljednjih
u njegovu izradu uključili su
Projekt Scena centara istra10-ak godina i kako se
se svi naši stručni suradnižuje postojanje zajedničke
CeKaTe priprema za
ci. Otišli smo i korak dalje
scene i publike, a proveli smo
nadolazeća vremena?
i za sve stručne suradnike
i istraživanje dosega kulturne
- Puno toga se promijenilo.
organizirali seminare za piponude centara. Neka istraživanja bave se temama važCentri se osim difuzije kulture
sanje projekata. Bez stalnog
obrazovanja, nema napretka
– organiziranjem i prikazivanim za lokalnu zajednicu, kao
i pozitivnih promjena.
njem vrhunskih profesionalje što Moj kvart Trešnjevka
nih umjetničkih ostvarenja,
koji istražuje identitet kvarta
sve više bave i animacijom GT: Osnovali ste i
kao društvene i geografske
Sociokulturni odjel. Koja
i edukacijom građana. Time
jedinice.
je njegova funkcija?
ispunjavaju sociokulturnu
funkciju centra i na taj način
- Njegova uloga je iznimno GT: Najvažnija promjena je,
kao i uvijek, ona koja se
zaista utječu na život građana
važna jer centri za kulturu,
tiče financiranja. Bliži se
u lokalnoj zajednici. Najveća
kao sociokulturne ustanove,
trenutak kada će centri
promjena dogodila se 2004.
trebaju poticati jačanje sociza
kulturu prestati živjeti
godine, kada je Gradski
okulturnog kapitala kao nove
samo
na budžetima grada.
ured za obrazovanje kulturu
kvalitete društvene zajednice.
Novac
za svoju djelatnost
i šport organizirao seminar
Stoga je Sociokulturni odjel
morat
će
namaknuti iz
Organizacijski razvoj i straproveo nekoliko istraživačrazličitih
izvora i putem
teško planiranje u kulturnim
kih projekata, a rezultati će
natječaja.
Je li sadašnji
ustanovama i organizacijama
poslužiti kao osnova za reprogram
financiranja
Grada Zagreba. Tad sam se
definiranje naše uloge i proprednost ili nedostatak?
upoznala s potpuno novim
gramskih smjernica. Proveli
mogućnostima programskih
smo istraživanje o kultur- Rekla bih i jedno i drugo.
orijentacija, novim strateginim potrebama i navikama
Naš budžet za programe za
jama, misijama i ciljevima.
Zagrepčana, ponajprije u
2010. godinu je 1,349.000
Prvi put smo izradili strateški
kontekstu centara za kultukuna, što je i malo i mnogo.
glas trešnjevke | jesen / zima
intervju: Ljiljana Perišić
Piet Forger, gost iz Bruxellesa,
predstavio je u CeKaTeu projekt Most
između europskih centara za kulturu
zirao godišnji sajam centara
S jedne strane, dobro je što GT: Da bi spremno dočekao
imamo osigurana sredstva, ali
za kulturu pa sam se ondje
nove okolnosti, CeKaTe
nas s druge strane ta sigursastala s kolegama iz Europe
se pridružio velikoj
nost ne tjera da išta mijenjakoji rade slične programe i
obitelji europskih
centara okupljenih u
mo. Promjene bismo trebali
imaju slične probleme. Tada
Encc – Europsku mrežu
inicirati i sami, a ne čekati
sam zapravo vidjela da zagrecentara za kulturu. Što
da to netko učini umjesto nas.
bački centri za kulturu rade
to znači za budućnost
Istina, bilo bi lakše kada bijednako dobro kao bilo koji
CeKaTe-a i kako ste
smo imali strateške planove.
centar iz EU-a. Njihovi člasaznali za tu mrežu?
Hrvatska će po svemu sudeći
novi su nacionalne mreže iz
- U svibnju 2007. znanstvena
vrlo brzo postati članica EU11 europskih zemalja, a još sa
a, a tamo već rade strategije
savjetnica Odjela za kulturu i
sedam zemalja ostvaruju parEU 2020. Brojne vladine i
komunikacije Instituta za metnerski odnos. CeKaTe prvi
nevladine agencije, kulturne
đunarodne odnose Biserka
je centar iz Hrvatske koji je
ušao u Encc kao pridruženi
institucije, udruge, umjetničCvjetičanin izvijestila me o
član. Takva mreža ne postoji
ke organizacije iz različitih
postojanju Encc-a. Na njihovoj
internetskoj
stranici
zemalja okupljaju se oko zani na razini Zagreba ni na
jedničkih projekata i ostvaruvidjela sam da nam se prirazini države.
ju multilateralnu suradnju te
ključivanjem pružaju mogućpromiču kulturne raznolikosti.
nosti daljnjeg umrežavanja GT: Kakve povlastice
pruža Encc?
Moramo se najhitnije za to
i novih oblika partnerstva,
interkulturnog
dijaloga,
pripremiti i izraditi strategije
- Ove godine uključili smo
kulturnog razvoja.
razmjene iskustava profesise Encc-ov projekt Bridge
onalnih djelatnika, a što je
Between European Cultural
najvažnije, i novih izvora fiCentres (Most između eunanciranja naših programa i
ropskih centara za kulturu),
projekata. Encc je te godine
koji obuhvaća i razmjenu
u rujnu u Bruxellesu organizaposlenika u kulturi kako
glas trešnjevke | jesen / zima
13
intervju: Ljiljana Perišić
Europska mreža centara za kulturu
Razvojem novih tehnologija i povećanjem mobilnosti
Europa postaje područje sve slabijih granica, a sve
veće međusobne povezanosti i suradnje. Bez obzira
na to koliko su kulturni centri različiti po svojem
djelovanju i problemima, ENCC želi postati platforma
koja će na globalnoj razini pomoći u osnaživanju
takvih ustanova u lokalnoj zajednici. Sociokulturne
inicijative diljem Europe imaju slične ciljeve, metode
i političke interese. Kako bi one bile što uspješnije,
1994. godine utemeljena je Europska mreža centara za
kulturu (European network of cultural centres – ENCC).
Članovi ENCC-a su nacionalne mreže i konfederacije
koje predstavljaju kulturne centre svojih zemalja.
14
GT: Je li se CeKaTe do sada
bi stekli iskustvo rada u GT: Otvara li takva
već javio samostalno na
suradnja
mogućnost
drukčijem kulturnom okružju
neki od fondova? Zna
financiranja
CeKaTeovih
i ostvarili kontakte s kolese
da to nije nimalo
kulturnih
projekata
i
iz
gama iz inozemstva. Krajem
jednostavan postupak.
europskih fondova?
svibnja ove godine u Berlinu
je održan pripremni seminar
- Mogućnosti su nebrojene.
- Ove godine smo prvi put
na kojem je sudjelovalo 22
Preko Agencije za mobilnost
prijavili jedan projekt iz prokolega iz 14 zemalja EU-a.
i programa EU-a u sklopu
grama Europske unije IPA.
U lipnju je naša stručna suprojekta za cjeloživotno učeNamijenjen je edukaciji djeradnica Kristina Radošević
nje Grundtvig uključit ćemo
ce od sedam do 14 godina.
na dva tjedna otputovala u
se kao partneri na projektu
Riječ je o kazališnoj predstavi
Englesku, gdje su joj domaGuide us into arts (Vodi nas
Ruksakom po Europi, a autoćini bili kolege iz salfordskog
umjetnost). Nositelj projekrica je Tanja Prenđa. Nije bilo
ta je centar za kulturu iz
Vijeća za razvoj umjetnosti, a
jednostavno. Naravno, imali
mi smo tijekom rujna ugoBruxellesa. Zasad znam da su
smo i stručnu pomoć jer smo
prije svega morali zadovoljiti
stili kolegu iz Belgije Pieta
nam partneri još neki centri iz
uvjete
PARAD-a, agencije koForgera iz mreže kulturnih i
Poljske, Slovačke i Engleske.
joj smo morali poslati Statut
obrazovnih ustanova Vlaams
Projekt je namijenjen invalidBrabant. Kolega Forger ponim osobama koje uključui četverogodišnji financijski
dijelio je svoja iskustva sa
jemo u programe vezane uz
plan preveden na engleski.
stručnim suradnicima iz svih
kazalište i ples. Želja nam
Tek tada smo dobili tzv. idenzagrebačkih centara. U Beču
je omogućiti im ravnopravno
tifikacijski broj s kojim smo
se krajem listopada održao
sudjelovanje u svim programimogli prijaviti projekt. Jesmo
li bili uspješni, vidjet ćemo.
evaluacijski seminar gdje smo
ma našeg centra. Nadam se
da
će
se
iz
Zagreba
uključiti
iznosili iskustva o korisnosti
i Lana Bitenc i njezina kazatog projekta, kao domaćini i
kao gosti.
lišna skupina Don Hihot, koja
je u našem centru realizirala
nekoliko kazališnih projekata
s gluhoslijepim osobama.
glas trešnjevke | jesen / zima
Najave događanja u
CeKaTeu
U sljedećoj kazališnoj sezoni u obnovljenom
Teatru na Trešnjevci (TNT) igrat će nekoliko novih
predstava za mališane, a o ostalim zanimljivim
događanjima – radionicama, koncertima, predavanjima i
tečajevima – čitajte na www.cekate.hr
J. GRIMM: TRI PRAŠČIĆA
igrano-lutkarska predstava za djecu
Tigar Teatra
Tri praščića jedna je od najpoznatijih dječjih
priča današnjice. Govori o lijenosti, brzopletosti,
lakomislenosti i, najvažnije, o jednom
zaboravljenom i iznova pronađenom zajedništvu
i prijateljstvu. Posebnu draž ovoj predstavi daje
likovno oblikovanje – papir kao glavni materijal
za izradu lutaka i scenografije naglašava
krhkost naših praščića koji se, uz puno
muke, uspijevaju suprotstaviti velikom vuku u
glumačkom uprizorenju. Takvo je oblikovanje
također izvrstan poligon za daljnji likovnopedagoški rad s djecom.
Režija: Leo Vukelić
Likovno oblikovanje: Luka Vucić i L. Vukelić
Dramatizacija: Iva Lehunšek Panić
Autor glazbe: Vlatko Panić
Glume: Nina Benović i Hrvoje Perc
Dob: od 3 do 7 godina
Trajanje: 35 minuta
Na tavanu tete Agate
predstava za djecu
Sanja i Goran odlaze na tavan Sanjine tete
Agate, oboje pomalo u strahu jer je Sanja
uzela tavanski ključ bez tetina znanja. Počinju
istraživati prostor i stvari koje su godinama
skrivene i zaboravljene, ali istodobno otkrivaju
i koliko se kao dječak i djevojčica međusobno
razlikuju. Oni još ne znaju što je ljubav i upravo
zbog toga dolazi do prepirke, čak i do ljubomore.
Na kraju pobjeđuje prijateljstvo. Njihova
priča navodi male gledatelje na razmišljanje
i preispitivanje odnosa prema okolini i može
poslužiti kao izvrsna tema za raspravu.
Produkcija:
CeKaTe u suradnji s umjetničkom organizacijom
Točka na i autorski projekt Matee Elezović,
Damjana Simića i Ive Srnec
Dramaturginja: Nina Gojić
Redateljica: Iva Srnec
Scenografija i kostimografija: Valentina Crnković
Skladatelj: Ivan Tikvićki
Producentica: Marina Trandler
Uloge:
Sanja – Ivana Rodin
Goran – Damjan Simić
glas trešnjevke | jesen / zima
15
Retrovizor
Događanja
u CeKaTeu od
Radionicu
Tekstopisanje u
glazbi u rujnu je
održao Stribor
Jurčić
Prvi dan tečaja
gitare održanog u
listopadu
Mirage ­– izložba
fotografija u
pokretu autorice
Hane Miletić u
galeriji Modulor u
rujnu
Oživljavanje Parka
Stara Trešnjevka
16
Obilježavanje
Međunarodnog dana
starijih osoba, 1.
listopada, na Zrinjevcu
Koncert Musica
sacra održan
u crkvi Marije
Pomoćnice
na Knežiji u
listopadu (gore)
Izložba
Fluorescentne
formacije Maje
Cipek postavljena
u galeriji Modulor
glas trešnjevke | jesen / zima
retrovizor
Koncert u
studenom u
povodu 30.
godišnjice rada
Joška Ćalete,
autora klapskih
pjesama (lijevo)
Akcja kvart –
Akupunktura
grada održana u
listopadu
Izložba Interijeri
Vendi Babeli
postavljena u
galeriji Modulor u
listopadu
17
Plesnjak kluba
Melisa za građane
treće životne dobi
(lijevo)
Pantomimičar
Romano Dautovac
gostovao je s
Teatrom Škripzikl
na Festivalu
nijemog filma
PSSST!
Radionica
Bioetika na kojoj
je predavao
profesor Hrvoje
Jurić (lijevo)
Filmska radionica
Kako postati
Hitchcock
profesora Vedrana
Mihletića (desno)
Noć kazališta u
CeKaTeu
Predavanje o
seksualnosti i
moralu održali
su Hrvoje Jurić
i Aleksandar
Štulhofer
glas trešnjevke | jesen / zima
mjeseca
poslovni
Istina o prošlosti
temelj zdrave budućnosti
razgovor
Naša vizija je suočavanje s prošlosti do
održivog mira, a glavni razlog postojanja
Documente je prešućivanje ili falsificiranje
ratnih zločina i ostalih ratnih zbivanja od
1941. do 2000. godine, kaže Vesna Teršelič
Tekst: Paula Bobanović
Foto: Bruno Konjević
Na Međunarodni dan ljudskih
prava, 10. prosinca 2009. godine,
na Selskoj cesti 112 A i C otvorena
je Kuća ljudskih prava Zagreb.
Tako se u naš kvart doselilo šest
organizacija civilnog društva za
zaštitu i promicanje ljudskih prava,
među kojima i Centar za mirovne
studije i Documenta, na čijem je
čelu Vesna Teršelič. Ako bi se njezin
gotovo 25-godišnji rad uopće mogao
svesti na dvadesetak riječi, one bi
glasile otprilike ovako: doajenka
civilne i mirovne scene u Hrvatskoj,
suosnivačica Antiratne kampanje,
Centra za ženske studije, Svaruna,
Zelene akcije, direktorica Centra za
mirovne studije u Zagrebu, voditeljica
Documente i dobitnica alternativne
Nobelove nagrade za mir
intervju: Vesna Teršelič
upozoravali ljude na njihova
senzacionalni zaokret jer se
prava, a prolaznici su se čudili
prostor medijskih sloboda
intenzivno radite na proi pitali nas: „Kaj vi vjerujete
sužava i to je trenutačno najmicanju ljudskih prava
u ta prava?“ Odgovarali smo
alarmantniji proces. Dapače,
i nenasilja. Možete li
da se za prava upisana u
stalno se radi o glavi javnih
rezimirati rezultate tih
Ustav vrijedi boriti. I dalje se
servisa. Upravo sada moramo
gotovo 25 godina rada?
borimo za prava svih nas.
vrištati da bi predloženi novi
- Mislim da smo u Hrvatskoj
zakon mogao pokopati javnu
napravili solidan put ukljuteleviziju. Utješno je to što
čivanja ljudi u zagovaranje
02 GT: Jeste li zadovoljni
sam se tijekom godina uvjerila
ljudskih prava, iako ni u nas,
medijskim tretmanom rada
da kad jedna osoba pronađe
ali ni u svijetu trenutačno situvašeg Centra za mirovne
istomišljenika i pokrenu iniacija nije ružičasta. Globalno
studije i, unatrag nekolicijativu, to može izrasti u vrlo
gledajući, danas se ljudska
ko godina, Documente?
važan pothvat. Najvažnije je
prava poštuju u puno manje
- Mediji su u nekim bivšim vreostaviti iza sebe malodušnost.
segmenata nego, primjerice,
menima, osobito potkraj 80-ih,
prije pet godina. No rad na
kada su se riješili jedne vrste
afirmiranju principa kao što su
kontrole a druga još nije bila
03 GT: Dokaz za to je i
solidarnost, nenasilje i ljudska
uspostavljena, mogli pisati po
Documenta. Kako biprava uvijek omogućuje idući
vlastitu nahođenju, što je bilo
ste ukratko opisali njekorak i ima smisla iz dana
dobro i za novinare i za uredzino djelovanje?
u dan, ali i na dulje staze. U
nike. Danas uglavnom prate
- Osnivači Documente su
mračnim 90-ima dok su padale
ili političare ili glamurozne
Centar za mir, nenasilje i ljudgranate, zagovarali smo te
zvijezde. Budući da aktivistički
ska prava Osijek, Centar za
vrlo jednostavne vrijednosti.
krugovi nisu ni jedno ni drugo,
mirovne studije, Građanski odZatim smo 2000. godine svi
logično je da nismo u središtu
bor za ljudska prava i Hrvatski
shvatili da se izborima može
njihove pozornosti. Srećom,
helsinški odbor. Njezin puni
nešto mijenjati, iako je domet
ima medija koji nas prate, ali
naziv je Documenta – centar
tih promjena bio ograničen
da se razumijemo – nemam
za suočavanje s prošlošću, što
na stvaranje šireg prostora
nikakvih iluzija da nas to
odmah određuje našu misiju
slobode. Prošli smo proces
što zagovaramo neke važne
i viziju. Documenta potiče
demokratskog učenja, ali i
ljudske vrijednosti i prava, čini
proces suočavanja s prošlosti
naučili kako ni danas nema
ključnim igračima. Ključni
u Hrvatskoj, dokumentira i
jamstava da idemo u svjetliju,
igrači su nesumnjivo politiistražuje prijeratna, ratna i
demokratskiju budućnost, da
čari i političarke, a u svijetu
poslijeratna zbivanja te suraće nam biti bolje, da ćemo,
kapitalističkih odnosa to su
đuje s organizacijama civilnog
primjerice, svi imati osnovnu
vlasnici velikih poduzeća, oddruštva, Vladinim institucijazdravstvenu zaštitu i pravo na
nosno vlasnici tih istih medija.
ma, ali i sličnim centrima u
rad i zaradu. U svemu tome
Zato mediji i reagiraju na one
inozemstvu. Naša vizija je suoključni pristup je podržavajuća
koji su blizu izvora nadmoći.
čavanje s prošlosti do održivog
kritika. Budući da dosta radim
Doduše, postoji i moć suradnje
mira, a glavni razlog postojau procesu praćenja pravosuđa,
kakvu mi promičemo, ali im
nja Documente je prešućivanje
podržavajuća kritika ima veliona nije toliko zanimljiva, tako
ili falsificiranje ratnih zločina i
ku ulogu, jer mnogo toga nitko
da i ne očekujem da će nas
ostalih ratnih zbivanja od 1941.
osim institucija pravosudne,
zdušno pratiti. Unatoč tomu, s
do 2000. godine, koje je utjeizvršne ili zakonodavne vlasti
margine se može jako puno
calo na noviju povijest država
ne može napraviti. Uglavnom,
napraviti. Tako se stvaraju
nastalih nakon Jugoslavije.
kad pogledam unatrag 25
pukotine iz kojih izrastaju
godina, koliko radim na
nove ideje i projekti koji se
04 GT: Što to znagrađanskom organiziranju, ima
kad-tad počnu seliti u središte
či u praksi? Koje su
napretka, ali on nije onakav
javnog interesa.Od 90-ih, kada
Documentine metode?
kakvim sam ga zamišljanitko nije ni znao za nas, ipak
- Osim suočavanja s prošlosti,
la 1985. Tada smo u akciji
smo se pomaknuli nekoliko
naš ključni pothvat je dokuu pothodniku kod Glavnog
koraka prema vidljivosti. Ni
mentiranje ljudskih gubitaka.
kolodvora javno čitali Ustav i
u budućnosti ne očekujem
Istraživačke ekipe na terenu
01 GT: Od sredine 80-ih
glas trešnjevke | jesen / zima
19
intervju: Vesna Teršelič
20
bilo kojeg županijskog suda,
nicima jer odlučujuću ulogu
intervjuiraju i prikupljaju
eventualno ćete naći presuima povjerenje osoba s kojima
podatke. Trenutačno su u
du. Nigdje osim na našim
razgovaramo. Sugovornike
Sisačko-moslavačkoj županiji,
internetskim stranicama nema
prikupljamo putujući od čovjea ako budemo imali novca,
povezane dokumentacije od
ka do čovjeka. Naime, od 100
iduće bismo godine dokuoptužnice, preko izvještaja
onih koje pitamo za razgovor,
mentirali ljudske gubitke u
s pojedinih ročišta, pa od
tek njih 20 pristane. Dakle, sve
zapadnoj Slavoniji. Podaci
prvostupanjske presude do
ovisi o tome osjećaju li se ljudi
o nestalima do danas su
presude Vrhovnog suda. Zato
sigurno. U takvim razgovovelikim dijelom prikupljeni,
treba stvoriti materijale koji
rima postavljaju se pitanja o
ali s ubijenim osobama to
su lako dostupni i pregledni.
nasilju, a takva sjećanja nije
nije tako. Istodobno bilježilako podijeliti s drugima.
mo osobna sjećanja na ratne
traume videointervjuima, a
08 GT: Prije četiri godineke smo već objavili i na
ne pokrenuli ste i ini06 GT: Rade li na takav
svojim internetskim stranicama.
cijativu za rekom. O
način i aktivisti u suNaši volonteri i volonterke
čemu je točno riječ?
sjednim državama?
trenutačno snimaju sjećanja
- Rade, ali kada je riječ o osob- Koaliciju za rekom pokrenule
u Lici. Transkripte planiramo
nim sjećanjima, ne tako sustavsu tri organizacije za ljudska
prevesti na engleski kako
no. Dokumentiranje ljudskih
prava, a to su Fond za humabi bili dostupni i zainteresigubitaka radimo slično kao
nitarno pravo iz Beograda na
ranima izvan Hrvatske jer u
Istraživačko-dokumentacijski
čijem je čelu Nataša Kandić,
publiciranju surađujemo i sa
centar iz Sarajeva, zatim
Istraživačko-dokumentacioni
sveučilištima iz Nizozemske.
Fond za humanitarno pravo
centar iz Sarajeva s Mirsadom
Snimamo sjećanja na razdoblje
na Kosovu, a uskoro počinje
Tokačom i Documenta.
od 1941. godine nadalje, dakle
raditi i Fond za humaniBudući da smo u to vrijeme
na Drugi svjetski rat, poslijetarno pravo u Beogradu.
mi u Hrvatskoj već radili na
ratne izvansudske egzekucije
dokumentiranju ratnih zločina,
i na političko nasilje u vrijeme 07 GT: Je li ikad itko prije
osobito na dokumentiranju
socijalizma. Kada je riječ o
smrti u vrijeme rata, prepovas bilježio osobna sjesjećanjima iz Drugog svjetskog
znali smo da se neka pitanja
ćanja na ovim prostorima
rata, svjedoci tog vremena
mogu riješiti samo regionalno
i što je s tom građom?
polako odlaze i tu smo u
jer
žrtve i počinitelji zločina
- Radilo je na tome mnoštvo
neprekidnoj utrci s vremenom.
žive u različitim državama.
istraživača i istraživačica
Sa sjećanjima na zbivanja iz
Također smo spoznali da su
u Institutu za etnologiju i
90-ih nešto je lakše. Nedavno
dvije skupine iznimno zaintefolkloristiku u Zagrebu, zatim
smo objavili knjigu o ratnim
resirane za suočavanje s prošCentar za nenasilnu akciju
sjećanjima iz Pakraca, Lipika
losti, a to su udruge žrtava i
iz Beograda i Sarajeva, kao i
i okolnih mjesta. Bilo bi nam
branitelji. Zato smo prvi put o
druge organizacije u različitim
vrlo važno sačuvati glasove s
tome progovorili na Forumu
zemljama, ali je malo što od
Trešnjevke pa pozivam sve koji
nevladinih udruga u Sarajevu.
toga dostupno javnosti. Zato
bi željeli da snimimo njihova
Svi diskutanti složili su se da
ćemo svoju zbirku plasirati
sjećanja da nam se jave.
je toj problematici potreban
na internet, a intervjue koje
regionalan pristup jer se ona
upravo provodimo postavit
neće moći sagledati iz jedne
ćemo
na
novu
platformu
koja
05 GT: Koliko sugovornika
perspektive. Od 2006. do 2008.
će omogućiti pretraživanje po
namjeravate obuhvatiti
godine samo smo raspravljali
ključnim riječima zbog brže
takvim intervjuima? Imate
o vrsti inicijative i mehanizmu.
dostupnosti podataka. No to
li za to dovoljno aktivista?
Nacrt statuta o kojem raspravnije sve. S Centrom za mir iz
- U iduće tri godine namjeljamo rezultat je konzultacija
Osijeka i Građanskim odborom
ravamo intervjuirati 500
u kojima je dosad sudjelovalo
za ljudska prava pratimo sva
sugovornika. U Documenti
više od šest tisuća ljudi. Na
suđenja za ratne zločine. Sva
sad radi 17 osoba, a imamo i
temelju njihova mišljenja nata dokumentacija trebala bi
veliku ekipu volontera. No broj
pravljen je nacrt statuta o kobiti dostupna javnosti, no ako
intervjua neće ovisiti o našim
jem se još raspravlja i nadam
odete na internetske stranice
kapacitetima, nego o sugovorglas trešnjevke | jesen / zima
intervju: Vesna Teršelič
se da ćemo u veljači iduće
godine u Sarajevu izaći s
konačnim prijedlogom statuta.
09 GT: Što onda slijedi?
Čini mi se da vas nakon toga čeka mnogo
zahtjevniji zadatak.
- Nakon toga slijedi prikupljanje potpisa potpore
osnivanju komisije koje ćemo
1. lipnja 2011. predati vladama Hrvatske, Srbije i BiH
na razmatranje. Komisiju
mogu utemeljiti samo državne institucije, što znači da je
mogu osnovati ili vlade, ili
parlamenti, ili predsjednici
republika. Ona bi funkcionirala na tragu iskustava sličnih
komisija u svijetu, ali bi bila
specifična za ovo područje
i trebale bi je utemeljiti sve
države na ovim prostorima, što
znači sedam postjugoslavenskih država. Komisija bi bila
istražno tijelo, a istraživači i
istraživačice radili bi prema
jedinstvenoj metodologiji u
svim zemljama. Javne televizije
bile bi obvezne prenositi izabrana svjedočenja s imenima
i prezimenima te okolnostima pod kojima su stradavali
ubijeni i nestali, kao i imenima
logora u kojima je počinjena
tortura. To je prijedlog koji je
na stolu, mi smo usred kampa- 11 GT: Što mislite, kakve
nje i zagovaramo tu inicijativu.
će koristi stanovništvu
ovih prostora donijeti
Komisija i svjedočanstva?
10 GT: Očekujete li pot- Polazeći od pretpostavke
poru državnih tijela?
da ovakve teme ne donose
- O inicijativi su afirmabiračke glasove, političari
tivno govorili predsjednik
često ostavljaju dojam da za
Ivo Josipović i predsjednik
to nema političke volje. Ali
Republike Srbije Boris Tadić.
primjer Njemačke govori da je
Već smo dobili potporu Vijeća
to prošlost koju i dalje treba
Europe i nekih zastupnika
prorađivati. Ne zaboravimo
Europskog parlamenta. Postoji
da živimo u traumatiziranom
velik interes i u Crnoj Gori,
društvu koje vuče korijene još
a najsloženija je situacija u
iz Drugog svjetskog rata, preBiH. Pokušavamo dobiti što
ko 90-ih pa sve do danas. A
više političke potpore, ali
tu je i fenomen generacijskog
je najveći problem strah od
transfera traume, što znači da
regionalnog pristupa. Svjesni
od nje ne trpe samo oni koji
smo da je to mukotrpan proces,
su je doživjeli, nego te traume
ali vrlo vrijedan baš zato
putuju iz generacije u generašto su se u njega uključili
ciju. Naravno da se ne može
ljudi koji u mnogim pitanjima
sve zaboraviti i preboljeti, ali
nisu istomišljenici. Od svih
je nužno da se one kontroliraprocesa na razini civilnog
ju, da ta patnja i bol prestanu
društva teško se mogu sjetiti
upravljati ljudima. Umjesto
nekog koji je uključivao toliko
toga i dalje postoje problemi
ljudi različitih opredjeljenja.
s utvrđivanjem činjenica, bilo
Oduševljena sam, primjerice,
na razini znanstvenih instiraspravom koju je o rekom-u
tucija, bilo pravosuđa. Od
29. studenog u Internacionalu
703 zločina koji su prijavljeni
organizirala Udruga dragovoDORH-u, njih tek oko 400 je
ljaca i veterana Domovinskog
u predistražnoj fazi, što znači
rata. Najavili su još dvije
da nema poticajne atmosfere
rasprave – u Splitu i Osijeku,
za intenizviranjem istrage.
a za to su tražili i potporu
Zbog toga sudovi neće sve
od Ministarstva branitelja.
moći procesuirati i zato smo
pokrenuli inicijativu za rekom.
21
Zbog Končara je i
Che Guevara došao
na Trešnjevku
Tekst: Vesna Rems Dobrin
Foto: iz monografije Ime trajnog sjaja
22
O
sim špahera, pegli
i perilica, javnost
nikada nije pokazivala interes za Končarev opus
jer, ruku na srce, što običnom
smrtniku govore termini poput
generatora, transformatora,
visoko ili niskonaponskih
sklopki, turbina, ventila,
elektromotora... Končarevcima
je postalo normalno da rade
daleko od očiju javnosti, u
tišini, marljivo, znanstvenički,
u nimalo glamuroznim limenim
halama, laboratorijima, vitlaonicama, alatnicama... Tek rijetko bi privukli pogled javnosti,
kao na primjer u ratno doba
1991. kada smo na Dnevniku
gledali slike s bojišta, zengovce koji su čučali u rovu s
puškama, kada je iznenada u
kadar uletjelo golemo oklopno
čudo na tračnicama, a trojica
iz njega izvukla i u sekundi
rasklopila stroj koji je lansirao
rakete. Po skloništima se tada
glas trešnjevke | jesen / zima
U godini u kojoj se zbrajaju gubici i
nenaplaćena potraživanja, otkazuju narudžbe,
a radnici postaju beskoristan teret, 90-godišnji
Končar ne samo da odolijeva globalnoj recesiji.
Iz zgrade u Voltinom odjeknuo je podatak
da je poslovnu 2009. godinu završio sa 142
milijuna kuna dobitka. Od 1991. do danas
povećao je proizvodnju za 270 posto, izvoz više
nego udvostručio, a dobit udeseterostručio
šaptalo da „to rade naši“, a
ubrzo se doznalo da je Končar,
tada već posrnuo i u stečaju,
svojem preko noći izrađenom
čedu nadjenuo ime Domoljub
i predao ga braniteljima.
Stariji pamte i prosinac
1953., kada je seizmograf
na Gornjem gradu zabilježio potres, s epicentrom u
Voltinu naselju. U Končarevoj
vitlaonici pri brzini od 1030
okretaja u minuti razletio
se rotor težak 60 tona. Bilo
je to testiranje generatora
za hidroelektranu Vrla I u
Srbiji, a kvar je nastao zbog
nekvalitetnog čelika što ga
je isporučio njemački Krupp.
Na početku 2010., depresivne da gore ne može biti,
godine u kojoj se zbrajaju
gubici i nenaplaćena potraživanja, otkazuju narudžbe, a
radnici postaju beskoristan
teret na rashodovnoj strani,
iz zgrade u Voltinom gotovo
jednako eksplozivno odjeknuo je podatak da je Končar
poslovnu 2009. godinu završio
sa 142 milijuna kuna dobitka.
Nije čudno, reći će poznavatelji njihova rada, jer Končarevi
transformatori najrasprostranjeniji su hrvatski proizvodi
koji se nalazi u više od stotinu
zemalja svijeta i samo lani
Končar ih je izvezao za 230
milijuna eura. Nisu to tipski,
uvijek isti, već ga tim stručnjaka mora prilagoditi svakoj
situaciji. Sklapao ih je Končar
za pustinjske klimatske uvjete
za TS Sohar i TS Muladha u
Omanu, ali i za one na Aljasci,
s tehničkim rješenjima za rad
na -52 Celzijeva stupnja.
Od olovke do vlaka
Končarev je opus golem, ne
može se pobrojiti sve što je
u 90 godina izašlo iz njegovih radionica i laboratorija,
od prvog domaćeg telefona
priča o poslovnom uspjehu
Končarevci su 2008. godine
proizveli i niskonaponske
detektorske sabirnice
za cern-ovu simulaciju
velikog praska
Radionica tvrtke Jugoslavensko
Siemens d.d. 1921. u
Draškovićevoj 23; suradnja
sa Institutom cern počela je
1958. kad je isporučena prva
od deset magnetskih leća;
jedan od stotina Končarevih
generatora završio je 2001. u
indijskoj he Bhvani Kattalai
(1946.), potpuno automatiziranog stroja za pranje posuđa 1969., preko opreme za
elektroopskrbu Frankfurtskog
aerodroma (1973.), transformatora za nuklearku Krško
(1978.), pogona za proizvodnju
olovaka zagrebačkog TOZ-a
1983., do najnovijih hitova
poput vjetroelektrane na
Pometenu brdu kod Splita,
opreme za vodovod u Kairu,
elektrodistribucije Dubaija,
hidroelektrane Bhavani
Kattalai u Indiji, niskopodnog
elektromotornog vlaka za
Željeznice BiH do zagrebačkog niskopodnog tramvaja u
čijoj su gradnji primijenjene
čak četiri inovacije razvijene u Končarevu institutu.
Takav uspjeh nije ni sanjalo
petero zagrebačkih inženjera
kada su 1920. godine osnovali
društvo Elektra za elektrotehniku i strojarsku industriju.
Elektra je utemeljena radi
glas trešnjevke | jesen / zima
izvedbe svih poslova u elektrotehničkoj i strojarskoj industriji, svakovrsnog trgovanja
elektrotehničkim, strojarskim i
drugim industrijskim proizvodima, poluproizvodima i
sirovinama svake vrste, te radi
nabava, podizanja i proširenja
industrijskih poduzeća. Već
iduće godine Elektra je postala servisna radionica austrijskog Siemensa te promijenila
ime u Jugoslavenski Siemens,
a njome iz Beča upravlja
Walter Mollier. Na Fallerovu
šetalištu kupili su šest tisuća
četvornih metara njive i
sagradili zgradu za radionicu i skladište. Deset godina
poslije projektant i montažni
inženjer Anton Dolenc prijavio
je prvu inovaciju svjetskih
razmjera – asinkroni motor
s namotom od lakirane žice
umjesto pamukom izolirane
žice. Iste godine primijenili su
je u proizvodnji 167 motora
23
priča o poslovnom uspjehu
24
oznake Z (kao Zagreb). Tom
su serijom porazili njemački div AEG. Obiteljska kuća
inženjera Dolenca i danas
se nalazi u krugu tvornice
na Fallerovu šetalištu.
S dolaskom socijalizma
počinje intenzivna industrijalizacija, nastaje crvena
Trešnjevka, na mjestu potleušica niču industrijske hale i
pogoni. Tvornica je predana
na upravljanje radnicima,
osnovan je prvi radnički
savjet, poslovi se množili –
proizvodnja tramvaja za ZET,
generatori za hidroelektrane,
elektrifikacija pruge Zagreb
– Rijeka... Pedesetih godina
prošlog stoljeća dogovaraju
se prvi izvozni poslovi, isprva
za francuski Merlin&Gerin
po licenciji Simensa, a ubrzo
Končar na tržišta Argentine,
Libanona, Sirije, Brazila i
Paragvaja plasira vlastite
proizvode. Na međunarodnom
natječaju 1955. za opremanje hidroelektrane Chichoki
Mallian u Pakistanu, Končar
preuzima posao do tada
vodećim njemačkim tvrtkama
SSW i AEG. Slijede novi ugovori, a svaki obavljeni posao
postaje preporuka za sljedeći.
Stručnjaci Končareva instituta
rade na inovativnim rješenjima
te s domaćih i svjetskih sajmova donose brojna priznanja.
U listopadu 1967. osniva se
Ured za upravljanje kvalitetom,
a deset godina poslije uveden
je interni tvornički natječaj za
najbolju inovaciju u četiri kategorije: izum, tehničko unapređenje, unapređenje rada
i unapređenje proizvodnje.
Vrh elektorindustrije
Sedamdesetih godina Končar
ulazi u sam vrh svjetske
elektroindustrije, po svim
kontinentima broje se stotine
opremljenih hidro i termoe-
glas trešnjevke | jesen / zima
lektrana, tisuće montiranih
transformatora, generatora,
prekidača i transportnih
sredstava. Puno se radilo u
zemljama Trećega svijeta, tzv.
nesvrstanima. Stariji pamte
kako je politika lobirala, Ingra
ugovarala, Končar opremao,
a šefovi država presijecali
vrpce i nazdravljali šampanjcem. Od dana kada je Indira
Gandhi 1968. godine pustila
u rad Termoelektranu Panki u
Kampuru, osim domaćih Tita
i Tuđmana, mnogobrojni su
predsjednici država i vlada
nju solarnih ćelija, izradio
bankarski terminalski sustav
za Slavonsku banku (kompjutorska oprema i softveri), opremio hidroelektranu Shirorro
u Nigeriji, za INA Naftaplin
izradio informatički sustav
za projekt Podravina, valjaoničke motore za Metalurški
kombinat Smederevo, u Splitu
otvorio suvremeni prodajni
centar kućanskih aparata,
isporučio opremu za Željezaru
Zenica, transformator za
elektroprivredu Jordana te
sklopio najveći posao u svojoj
Končar pozorno bira svoje zaposlenike
među marljivim studentima, a odabranima
osigurava stipendiju. Više od pola
končarevaca završilo je fakultet
prošetali Končarevim pogonima – Aldo Moro, Nikita
Hruščov, iranski šah Reza
Pahlavi, Robert Mugabe,
Ho Ši Min, indijski premijer
Jawaharlal Nehru, Eleonora
Roosevelt, britanski maršal Montgomery, Gamal
Abdel Naser, Enver Hodža,
predsjednici Libije, Gane,
Kambodže, Austrije, Češke,
Gvineje, Sudana, a 1959.
godine pogone Končara
posjetio je i latinskoamerički
revolucionar Ernesto Che
Guevara. Svi oni dolazili su
izraziti zahvalnost za razvoj
svoje zemlje. Vrhunac poslovnih aktivnosti i financijske
moći Končar je dočekao 1988.
godine s Antom Markovićem
na čelu i gotovo 25 tisuća
zaposlenih. Te je godine
ugovorio opremu za hidroelektranu Birris u Kostariki, u
Splitu sagradio halu od 2800
četvornih metara za proizvod-
povijesti – izgradnju hidroelektrane Bechme u Iraku.
Gladne godine
Nakon najplodnije 1988.
uslijedilo je nekoliko gladnih
godina. Zbog blokade Iraka
propali su poslovi vrijedni
više od 250 milijardi dolara, istočnoeuropsko tržište
je propalo, a raspadom
Jugoslavije Končar je izgubio
i tržišta susjednih zemalja.
Zatvoren je Institut u kojem
su naraštaji stvarali nova
tehnička rješenja. Radnici su
se razmiljeli kojekuda – na
burzu, prijevremenu mirovinu,
u rat, na čekanje... Godinu
1992. dočekalo je svega 8687
zaposlenih. Jedini izvozni
posao tada je bila proizvodnja opreme za rudnik Velenje
u Sloveniji, a na domaćem
tržištu od gladi ih spašava
ugovor s MUP-om o proizvodnji
priča o poslovnom uspjehu
Aluminijski vlak za žtp Zareb iz 1963. koji je na pokusnoj vožnji od Zagreba do Splita
postigao brzinu od 112 km/h; 30 godina poslije hž-u su isporučena četiri elektromotorna
vlaka; poznata Končareva lokomotiva prvi je put proizvedena 30. siječnja 1970., a
1. veljače pogon se preselio na današnju lokaciju u Voltinom; u rujnu 1987. za žtp
Sarajevo proizveli su i isporučili Olimpik ekspres; oklopljeno tračničko vozilo iz 1991.
Rekonstruirani i modernizirani
tramvaj tmk za 243 putnika vozio
je Zagrebom od 5. rujna 1994., a
13. srpnja 2005. u promet je pušten
niskopodni tramvaj tmk 2201
Borac za radnička prava
Metalski radnik Rade Končar, zaposlio se 1937. godine u tadašnjem Siemensu kao strojobravar i
odmah prionuo osnivanju sindikalne organizacije. Organizirao je štrajk koji je trajao dulje od mjesec
dana, nakon čega je uprava popustila i potpisala kolektivni ugovor kojim su radnicima povećane
plaće i odobrene naknade za prvi tjedan bolovanja. Kada je počeo Drugi svjetski rat, Rade Končar je
postao revolucionar, a 1942. godine u Šibeniku ga je uhitila i strijeljala talijanska vojska. U tvorničkom
krugu na Fallerovu šetalištu postavljen mu je spomenik, djelo akademskog kipara Vanje Radauša.
60 tisuća pari automobilskih registarskih pločica.
A onda su pomalo, isprva stidljivo, krenule prve
narudžbe: transformatori za
termoelektranu Farakka II u
Indiji, pa Perwaja čeličana
u Maleziji, zatim oprema za
termoelektranu u Sudanu,
hidroelektranu Menzelet u
Turskoj, mobilni agregati za
SAD... Gruda se zakotrljala.
Končar elektrificira domaće
autoceste i tunele Sv. Rok i
Malu Kapelu, izrađuje uređaj
za demanganizaciju pitke
vode za zagrebačko vodocrpilište Petruševac, niskopodni
tramvaj, a na međunarodnom
natječaju dobiva posao modernizacije Željeznice Srbije.
U novim uvjetima Končar
ponovno grabi svoj dio kolača
i na svjetskom tržištu: izrađuje najveći alat za lijevanje
kućišta kamionske spojke za
ljevonicu Georg Fischer u
Munchenu i električni vlak
za bosanskohercegovačke
željeznice. Ponovno obnavlja
i oprema hidro i termoelektrane diljem svijeta, izrađuje
opremu za švedske i francuske
brodare, mjerne transformatore za korejsku tvrtku
Hyosung Corporation, otvara
predstavništva i poduzeća
u Rusiji, SAD-u, Kini...
Danas Končar grupa okuplja 21 poduzeće s oko četiri
tisuće zaposlenih, u vlasništvu
dioničara, najviše fondova i
banaka, te Hrvatskog fonda
za privatizaciju. Otprilike pola
ukupne proizvodnje izvozi na
najzahtjevnija svjetska tržišta.
Od propasti 1991. godine do
danas povećao je proizvodnju za 270 posto, izvoz više
nego udvostručio, a dobit
udeseterostručio. Za takav
uspjeh zaslužni su pozorno
birani radnici. Do najkvalitetnijih kadrova Končar dolazi
glas trešnjevke | jesen / zima
stipendiranjem odabranih još
za vrijeme studija, a više od
pola končarevaca završilo je
fakultet. Zato i ne čudi što su
upravo stručnjaci iz te tvornice
lani sudjelovali u znanstvenom projektu s kolegama iz
CERN-a (Europske organizacije za nuklearna istraživanja)
koji su pokušali u 27 kilometarskom kružnom tunelu ispod
francusko-švicarske granice
dati odgovor na pitanje kako
je nastao svemir. Za simulaciju
tzv. velikog praska izrađen
je najjači veliki akcelerator
čestica, a Končar je za taj svojevrsni vremenski stroj kojim
se išlo na putovanje unatrag
proizveo niskonaponske
detektorske sabirnice. Domaći
mediji o tome nisu izvijestili
ni slova. No končarevci su i
tako naviknuli marljivo raditi
daleko od očiju javnosti.
25
od
7 do 107
Misionarka čitanja
Djeca obožavaju
njezine likove
Paulinu P., Petricu
Pričalicu i Maloga
Jana, a na sajmu knjiga
Interliberu prošloga
je mjeseca predstavila
svoju šestu knjigu
Tekst i foto: Vesna Rems Dobrin
Dnevnik dobrih anđela
K
njiževnica Sanja Polak osvaja
srca najmlađe čitalačke publike.
Piše često i puno – priče, kolumne, scenarije za emisije Hrvatskoga
radija i Hrvatske televizije, čitanke,
školske udžbenike... Na Interliberu
prošloga mjeseca predstavila je svoju šestu knjigu Dnevnik dobrih anđela.
Rado ističe kako su joj upravo anđeli pomogli da postane i ostane bolja
osoba, a u svojim ih je djelima malo
osuvremenila i razbila stereotip da
su oni neki dobričine. Sanja je rođena
na Knežiji, a otprije dvadeset godina
živi na Srednjacima. Cijeli život vezana je uz Trešnjevku, zagrebački kvart
s najviše knjižnica. Možda zato želi
biti misionarka čitanja. Sudeći prema
popularnosti njezinih knjiga među
djecom, čini se da joj to uspijeva.
glas trešnjevke | jesen / zima | str. 26
GT: Volite pisati za djecu i čini se, nikad vam
ne nestaje inspiracije?
- Radim s djecom već dvadeset godina, moj
cijeli život i profesija posvećeni su djeci. Tako
uvijek postoji neki motiv koji želim obraditi,
neka tema, postupak nekog djeteta, problem
koji me tišti, sjećanje iz djetinjstva, nešto
što se dogodilo u susjedstvu... Zapravo je to
stvaranje kao kad pravite kolač. Uvijek imate
zrnca koja ste sami proživjeli, to bi, recimo,
bio biskvit, a izmišljeno je krema, pa tako
slažete: red biskvita, red kreme. Sretna sam
što mi ne nedostaje inspiracije.
GT: Počelo je s kolumnama u Prvom izboru,
danas ste glavna urednica tog dječjeg
časopisa. U međuvremenu ste objavili
šest knjiga, od kojih je Dnevnik Pauline P.
2004. godine nagrađen nagradom Mato
Lovrak, a Petrica Pričalica nominirana
je 2006. godine za međunarodnu nagradu Mali princ. Pišete scenarije za
radijske i TV-emisije, školske udžbenike,
radite kao učiteljica razredne nastave,
spremate magisterij na postdiplomskom
studiju Učiteljskog fakulteta, mama ste
dviju djevojčica. Otkud tolika energija?
- Lijepo mi se sve posložilo, zadovoljna
sam i ispunjena. Za svoje sam rezultate
zahvalna Prvom izboru i kolegama Damiru
Domišljanoviću i Darku Cindriću koji su me,
početkom 1990-ih, kad su pokretali časopis,
pozvali na suradnju. Smislili smo kolumnu
o djevojčici Paulini koja je pričala o svojim
dogodovštinama. Puno se djece tada javljalo
da su im priče o Paulini P. super, pa sam
ih preoblikovala i 2003.godine objavila u
knjizi Dnevnik Pauline P. Mislila sam da je
intervju: Sanja Polak
s Paulinom gotovo, ali čitatelji su se javljali
i pitali što se s njom dalje događa. Kako je
Paulina u međuvremenu narasla u djevojku
koja je ušla u pubertet, napisala sam Pobunu
Pauline P.
GT: Vaša se kći zove Paulina. Jesu li te priče
autobiografske?
- Baš i ne, moja Paulina je manja od Pauline
iz knjige, ali Pobuna je najviše autobiografska jer dok sam to pisala, moja je kći bila u
pubertetu. Poslije, kad mi se rodila druga
kći Petra, izmislila sam lik koji nosi njezino
ime i nastala je knjiga Petrica Pričalica. To
je zbirka od 24 pripovijetke koje pripovijeda
Petrica, a govore o prijateljstvu. U svakoj
je riječ o jednom prijatelju i svaki prijatelj
ima jednu karakteristiku koja ga obilježava.
Knjiga poručuje da, bez obzira na različitosti,
možemo imati puno prijatelja.
Dnevnik dobrih nađela
(gore) šesta je knjiga
dječje spisateljice
Sanje Polak (desno)
GT: Za tu ste knjigu nominirani za međunarodnu nagradu Mali princ 2004.godine?
- Da, djeca su jako zavoljela taj lik. Današnji
problem djece je što ih malo i premalo slušamo. Oni vole pričati, a nema ih tko slušati
i tako je Petrica odlučila da više ništa neće
pričati, nego će početi pisati.
I, dakako, čitati treba puno više jer čitanje je
iznimno vrijedna vještina. Roditelji i učitelji
premalo se posvećuju njezi i razvijanju čitalačkih navika. Zapravo svojim ponašanjem i
svojim primjerom prvi pružamo otpor čitanju.
Na postdiplomskom studiju sam analizirala
neka istraživanja koja govore da, primjerice,
dijete u drugom razredu osnovne škole treba
pročitati između 400 i 800 kartica teksta da
bi moglo napredovati u čitanju, a to djeca
ne pročitaju.
GT: Izjavili ste da želite postati misionarka
čitanja. Učiteljica ste i svakodnevno vidite
da djeca ne vole čitati? Je li problem loš
odabir školske literatura koja je djeci
dosadna?
- Medijima već dugo kolaju priče da je lektira
grozna, da knjige nisu suvremene, a nije stvar
u tome što je djelo iz lektire preteško, nego u
tome što uz čitanje treba dobra interpretacija.
GT: Ne žele jer im je čitanje naporno.
- Tako je. A zašto je čitanje napor? Zato što
nije dobro uvježbano. A zašto nije dobro
uvježbano? Zato što se dovoljno ne čita. A
zašto se dovoljno ne čita? Zato što je napor.
Nađete se u zatvorenom krugu i roditelji i
učitelji nikako da osvijeste da će djeca početi
uživati onog trenutka kad usavrše tehniku
čitanja. To je poput vožnje biciklom. Dok ne
glas trešnjevke | jesen / zima
27
intervju: Sanja Polak
postaneš kompetentan za vožnju biciklom,
nema uživancije. I tako dolazimo do stereotipnog i općeg stajališta da je čitanje dosadno
i naporno, a lektira neprimjerena. Lektira je
primjerena onog trenutka kad dijete uspije
glatko čitati i kad razumije pročitano. Tada
može uživati. Za to je potreban veći angažman učitelja. Recimo, ja na satu uvijek čitam,
pogotovo ako nešto ne ide. Ne dolazi u obzir
da Priče iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić
djeca čitaju sama. Ona to neće razumjeti i
tekst će biti grozan, a to je biser hrvatske
književnosti i to djetetu treba osvijestiti.
28
GT: Ali vašu su Paulinu odmah prihvatili.
Zašto to nije napor?
- To je dječja književnost. Kad pišem za djecu,
razmišljam o njima i trudim se pisati jednostavnim stilom, ali to za mene baš nije dobro.
Mogu napisati višesložnu rečenicu, staviti
sedam epiteta, metafora, poredbi i tako dalje,
ali djeca to neće razumjeti. Tekst napišem
za dva ili tri sata, a onda još toliko vremena
potrošim da ga strukturiram i učinim djeci
jezično prihvatljivim, jer me zanimaju psiholingvističke karakteristike. Nije isto pisati
za odrasle i pisati za djecu.
GT: Je li teže pisati za djecu?
- Svakako. Književni kritičar koji je pročitao
stotine književnih djela uzme moju knjigu
i gleda iz perspektive književnosti i to mu
izgleda banalno. Da bi netko verificirao moja
djela, mora gledati iz perspektive djeteta od
deset godina. Bez obzira na to što pišem
tako jednostavno, mislim da sve knjige ne
smiju biti tako jednostavne. Jer da je Blanka
Vlašić cijeli život skakala na 145 cm, nikad
glas trešnjevke | jesen / zima
ne bi došla do 205. Moje su knjige prva
stepenica za ulazak u dječju književnosti i
na tome dijete ne smije stati.
GT: Postoji mišljenje da čitanje odumire.
- Za to su krivi mediji koji o tome na takav
način pišu. Sami ćemo sebe na taj način
uništiti. Niz znanstvenih i stručnih studija
dokazuje da je čitanje jedna od najbitnijih
kompetencija. Ako smo komunikativniji i znamo se pravilno izražavati, bit ćemo uspješniji.
Ako čitate, bit ćete uspješniji i u slušanju jer
vam čitanje povećava koncentraciju; bit ćete
bolji u pismenom izražavanju jer čitanjem
nesvjesno usvajate rečenične sintagme, pravopisne norme i drugo. A kako ćemo razviti
komunikacijske sposobnosti nego čitanjem.
O tome se uopće ne govori. Kad bi na TV-u
svakog dana tri mjeseca prije Dnevnika pričali o tome kako je čitanje važno ili snimili
spot s tri glumca koji čitaju sa svojim djetetom, počeli bi čitati i drugi. Nije osviještena
potreba koliko je čitanje važno.
GT: Čini se da na Trešnjevci jest jer Trešnjevka
ima najviše knjižnica. Vi živite na Trešnjevci
i ovdje ste i rođeni?
- Rođena sam na Knežiji, išla sam u Školu
Matije Gupca i tu mi je baš bilo lijepo. Sada
već dvadeset godina živim na Srednjacima.
To su naselja koja su nastala šezdesetih godina i meni su ista danas kao i nekad. Ništa
se nije promijenilo, jedino su zgrade starije.
GT: Što vam je najdraže na Trešnjevci?
- Kad idem s posla pješke Savskom, prođem kraj Trešnjevačkog placa, drag mi je,
tu obavim kupnju.
intervju: Sanja Polak
GT: Što čitate od novina?
Ništa. U novinama više ne možete naći afirmativan tekst. Ubija me taj negativizam, sve
kreće od negativne spoznaje. Krećemo od
društva prema pojedincu, umjesto obratno.
Kad bismo kao pojedinci počeli pozitivno
razumišljati i pozitivno razgovarati i kada
bismo apostrofirali pozitivne vrijednosti,
bilo bi puno ljepše. Tako radim u svojem
razredu i nemam problema ni s nasiljem
ni s tužakanjem. Uvijek krećem s pohvalom,
nikada djetetu ne kažem nisi dobar, nego
kažem dobar si, a možeš biti još malo bolji.
To možda izgleda pretenciozno, ali to je za
njih korisno i oni to prepoznaju. Apostrofiram
zajedništvo, suživot i negacija se jednostavno
istopi. Razvojem pozitivnog odnosa prema
ljudima, okolini, društvu, automatski djelujete
preventivno na loše situacije.
GT: O čemu govori Dnevnik dobrih anđela?
- To je roman u kojem se apostrofiraju pozivine
ljudske osobine. Na književnim susretima često pitam što znači biti dobar i vidim da djeca
imaju prilično površan pristup. Maštovito
je zamišljeno da su 24 anđela ušla u jedan
razred, a svaki je nositelj jedne pozitivne
ljudske osobine. Svakog dana jedan se anđeo
prima posla i preoblikuje djecu i situacije
prema svojoj osobini. Npr. anđeo nježnosti
vidi da Ivo već sedam dana lupa vratima
učionice, pa stupa u akciju da djeca postanu
nježnija jedni prema drugima. To vidi anđeo
odvažnosti i kaže kako nikad nitko ne bi zabio gol niti bi postigao uspjeh ako bi svi bili
tako nježni, pa potiče djecu svojim čarolijama
da budu odvažna. Moj motiv je bio razbijanje
stereotipa o anđelima kao dobričinama, malo
glas trešnjevke | jesen / zima
sam ih osuvremenila, a ilustratorica ih je vrlo
toplo i duhovito oslikala.
GT: U biografiji ste napisali da vjerujete u
anđele i da su vam pomogli da postanete
bolji?
- Odgoj nikada ne prestaje. Svaki me dan
nešto odgaja. Volim kada me upozore ako
pogriješim jer tako ću biti bolja. Ništa mi
ne znači da mi govorite kako sam super jer
onda nisam konstruktivna, ne napredujem.
Ljudi su tašti, ne daju si reći, imaju jak
ego... U mojoj struci pogotovo se uočava
pretencioznost visoke stručne spreme – kao,
završili ste fakultet pa ste sad nešto. Više
puta u društvu sam primijetila da kad netko
ne zna nešto iz njegove struke, na primjer
je li cvijet ili cvjet, često se reagira u stilu – to je strašno. Zamislite da seljak kaže
intelektualcu: „Oprostite, zar vi zaista ne
znate uzgojiti zelje? Pa to je strašno! Ne
razlikujete mrkvu od peršina?! Pa to je strašno!“ Nijedan seljak to neće tako reći. Jer što
vam u životu vrijedi to što ste prije ne znam
koliko godina završili četiri godine fakulteta
ako od tada niste radili na sebi. Zato sam u
biografiji napisala da su mi anđeli pomogli
da postanem i ostanem dobra. Željela sam
da i djeci konačno bude jasno što znači biti
dobar. Jer, nažalost, takvog predmeta nema
u školi. O tome bi trebali učiti – kako biti
strpljiv, kako biti odvažan, ustrajan, kako
biti svjetlo drugima, kako biti topao, kako
drugima biti prijatelj... To su za život važne
kvalitete. Živo mi se fućka zna li predsjednica
Vlade što je umanjenik, što umanjitelj ili
neku definiciju, važno mi je da je pozitivna
osoba. A djecu odgajamo potpuno drugačije.
29
ulicama kružim
Nives Opačić:
Kako je mali istarski Brseč
dobio u Zagrebu dvije ulice
O
30
Na prvom uglu iza moje kuće nalazi se Bersečka ulica. To je
jedna od onih trešnjevačkih ulica koje još uspijevaju zadržati
svoj starinski oblik. Na dvorišnim vratima tih kuća piše
Pazi, oštar pas, ispred kuće obično je ružičnjak, a iza nje nekoć
je bio voćnjak, nerijetko i povrtnjak. Da ti bogati voćnjaci
nisu plod moje mašte, dokazuje i samo ime naše četvrti –
Trešnjevka. Pa nije valjda tako prozvana po češnjaku!
sim moje (Baštijanove)
ulice, i okolne otkrivaju
vezu s Istrom: Spinčićeva,
Fiaminova, Mandićeva, Dobrilina,
Gortanova – po zaslužnim
Istranima – ili Pazinska i Puljska
po istarskim gradovima. Sve te
ulice nalaze se pokraj ZET-ove
remize na Ljubljanici (dugo i
jedine u gradu) i tako se zovu
već desetljećima. Nije to slučajno.
Dok su Istrom vladali Talijani, ni
izdaleka tako dobrodošli kao danas njihovi potomci kad nastupi
ferragosto, od kojih očekujemo
da napune našu uvijek gladnu
turističku blagajnu, mnogi su
hrvatski rodoljubi bježali pred
talijanskim terorom u matičnu
zemlju Hrvatsku. Čim bi se
jedan bjegunac malo snašao u
novom gradu, povlačio bi za
sobom drugoga, a posao su
nalazili ondje gdje se i danas
često zapošljava prva generacija
migranata – u gradskom tramvaju. Vozači (tada i kondukteri)
vukli su se u gluho doba noći ili
Ova ulica dobila je ime po
Brseču, rodnome mjestu Eugena
Kumičića, a oblik Bersečka
svjedoči o njezinoj starini
glas trešnjevke | jesen / zima
u cik zore s posla i na posao, pa Ozaljske do Zagrebačke avenije)
je bilo najpraktičnije da potra- svjedoči o starini. Danas kažemo
že kakvu podstanarsku sobicu Pula, pulski (npr. arena, festival),
blizu trešnjevačke remize. Tako a starije ime toga grada bilo je
su ti Istrani živjeli u „istarskim“ Pulj (ni Puljani nisu samo tako
ulicama, što je mnogima bilo i je- pali s neba, zar ne?). Premda
dino što im je ostalo od zavičaja. su mnoga stara imena gradova
Nazivi Bersečka i Puljska ulica danas ponešto drukčija, upravo
pokazuju, osim veze s Istrom, u starom obliku vrlo su stilogena,
i veliku starinu. Bersečku ulicu pa stoga upotrebljiva poglavito u
danas svatko tako i čita, no ona pjesništvu, jer odišu pasatizmom
je dobila ime po Brseču, rodnom i nostalgijom. Tako je i Tin Ujević
mjestu Eugena Kumičića (podno pouzdano znao da se grad zove
brda Sisola, pa je i Kumičićev Split, a ipak je o „zelenoj grani
pseudonim bio Jenio Sisolski). s tugom žuta voća“ sanjario
Oblik Berseč i toliki drugi (npr. u „kakvom starom, spljetskom
kerv, karv, terg, Gertovec, pa perivoju“. Duh i dah starine može
hrvatsko prezime u Mađarskoj se, eto, prizvati i minimalnim
Gergics – krv, trg, Grtovec, izražajnim sredstvima.
No iz miloga sanjarenja
Grgić) sadrži tzv. slogotvorno r,
pa se takvim pisanjem željelo trgnuo me Turistički vodič po
istaknuti da je to r slogotvorno Zagrebu (1994./95.), jer sam u
(ima funkciju vokala, tj. čini slog njemu vidjela da je grad Zagreb
slogom). No valja znati da je to počastio mali Brseč kao ni jedno
popratno e ili a bilo samo znak drugo mjesto – dvjema ulicama,
koji se nije izgovarao. „Krivci“ a da o tome pojma nema. Jedna
za takvo pisanje skrivaju se u je Bersečka, a druga je Brsečka.
starim zemljišnim knjigama i Oni koji daju imena ulicama i
na zemljopisnim kartama, koje trgovima očito nisu dokučili da
su prilikom imenovanja ulica se Brseč već smjestio u Bersečkoj
poslužile kao vrelo podataka. ulici, pa mu još jedna ulica,
Znamo i to da su zemljovide „modernija“, na drugom kraju
izrađivali Austrijanci, koji su još grada (između Borongajskog
dodatno mogli iskriviti imena luga i Vukomerca) ne treba.
naših lokaliteta. A kad je ime Ako se nađe koji nevjerni Toma,
jednom zapisano, teško se mijenja. lako može provjeriti moje riječi:
I nedaleka Puljska ulica (nekoć Bersečka ulica nalazi se u tom
duža, a danas u jednom svom vodiču na str. 34 (H5), a Brsečka
dijelu skraćena za Vitezićevu na str. 38 (G3). Sada znamo i
ulicu – Puljska je ostala samo od zašto.
Trešnjevačke
knjižnice
Riječ, slika
zvuk
Tekst i foto: Maja Cvek
Kada je jesen zakoračila u grad,
s njome su živnule aktivnosti
u svih šest trešnjevačkih
knjižnica, posebno u Mjesecu
knjige. Evo što smo izdvojili:
KNJIŽNICA
TINA UJEVIĆA
KNJIŽNICA
KNEŽIJA
KNJIŽNICA
VOLTINO
Izložba Mirjane Mirt
Dar za 25. obljetnicu rada
Damir Brčić: Ciklus Muha
Naša novinarka Maja Cvek u
razgledavanju izložbe Mirjane
Mirt u knjižnici Tina Ujevića
Predavanje o biološkoj
raznolikosti koje su u knjižnici
Knežija pripremile Nika
Dolenc i Lana Malović
Crteži Damira Brčića iz
ciklusa Muha s izložbe koja
je u studenome postavljena
u knjižnici Voltino
kovnica, a piše i priče za djecu. Na
Don Quijoteu radio je nešto više
od godinu dana, privučen njegovom zaluđenošću davnim vremenima, prostodušću i povjerenjem.
U knjižnici je u rujnu izloženo 60ak njegovih crteža u tušu, pastelu i
akrilu. Ostaje pitanje je li umjetnik
inspiraciju tražio i u zrcalu.
Zdenka Heršak:
Istina na pijesku
Knjižnica Tina Ujevića sredinom rujna otvorila je vrata slikarici Mirjani
Mirt. Motivi iz prirode – voda, slapovi,
cvijeće, vrtovi, šume – Mirjanina su
oaza mira. Samouka je slikarica, a
ljubav za slikanjem gaji od djetinjstva. Nakon životnih brodoloma, mir
i utjehu pronašla je u kistu, boji i
platnu. Ovo je njezina četvrta samostalna izložba, a s ponosom kaže da
joj se slike nalaze u privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu. Slika u
tehnici tempere i akrila.
Knjižnica Knežija je u Mjesecu
knjige za svoje korisnike i učenike OŠ Matije Gupca organizirala šetnju Maksimirom, projekciju filma i izložbu fotografija.
Izložba fotografija bila je dar
parka Maksimir knjižnici u povodu obilježavanja 2 5 . godišnjice njezina rada. Predavanje o
biološkoj raznolikosti za tu su
prigodu pripremile Nika Dolenc,
dipl. oec., i Lana Malović, dipl.
ing. biologije.
Knjižnica Voltino u studenome je
predstavila crteže Damira Brčića,
slikara, grafičara i ilustratora. Brčić
je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi
Miroslava Šuteja. Osim što marljivo izlaže svoje radove, predaje
grafički dizajn u Školi za primijenjenu umjetnost i na Učiteljskom
fakultetu u Zagrebu. Posjetitelji su
uz radove iz ciklusa Muha imali
priliku razgledati i slikovnice koje
je Brčić ilustrirao.
KNJIŽNICA
STAGLIŠĆE
Dubravko Kastrapeli:
Don Quijote
Dubravko Kastrapeli diplomirao je
na Akademiji likovnih umjetnosti
1995. godine. Predavao je likovnu
kulturu, radio kao dizajner i ilustrator u marketinškoj agenciji. Do
sada su mu ilustracije objavljene
u nekoliko knjiga, udžbenika i sli-
glas trešnjevke | jesen / zima | str. 31
U povodu obilježavanja Mjeseca knjige glumica Zdenka Heršak predstavila je svoju sedmu knjigu Istina
na pijesku. Riječ je o prozi u kojoj
autorica niže priče iz svojeg života, o
ljudima i svakodnevnim događajima
koji život čine složenim i punim.
Trešnjevačka
Posla
ISTRAŽIVANJE
SOCIJALNIH VEZA
U KVARTU
Tekst: Veselko Leutar
Kvartovi kao oblik lokalnih zajednica gube koheziju, a sve
manje ljudi veže se uz susjedstvo i ima osjećaj pripadnosti
toj zajednici. Ovim istraživanjem željeli smo utvrditi najvažnije
razloge slabljenja angažmana i aktivnosti unutar lokalne
zajednice, istražiti mogućnosti reaktiviranja lokalnih
socijalnih veza i angažmana za zajednicu te potaknuti
aktivnosti i programe koji će pridonijeti razvoju lokalnog
socijalnog i kulturnog kapitala
Autori i
voditelji
projekta:
Veselko Leutar
dipl. sociolog,
Goran Batina
dipl. sociolog
I
straživanje je provedeno metodom
fokus grupe. To je kvalitativna
sociološka metoda – grupna diskusija
na definiranu temu. Moderator vodi
diskusiju prema unaprijed određenom
vodiču. Osnovni cilj ove metode je
potaknuti dubinsku diskusiju kojom će se
istražiti stajališta ili vrijednosti ispitanika.
Diskusija se snima, zatim se radi transkript
pa obrada podataka. Istraživanje je
provedeno u Centru za kulturu Trešnjevka
u srpnju 2009. Sudjelovalo je desetero
građana.
Susjedstvo
U susjedstvu nije uspostavljena klima
poštovanja i povjerenja. Ispitanicima
nedostaje osjećaj zajedništva, ali nemaju
puno prilike za bolje upoznavanje, druženje
i uspostavu prisnijih odnosa sa susjedima.
Željeli bi potaknuti susjede na suradnju
kako bi riješili neke zajedničke probleme,
no stanari su uglavnom razjedinjeni i
premalo zainteresirani za takve ideje.
Neposredni kontakti ispitanika sa
susjedima slučajni su i površni. Ispitanici
se s pozdravljaju s malo susjeda, s rijetkima
zastanu i popričaju, a nijedan ispitanik nije
rekao da se s nekim od susjeda posjećuje
ili da je poznanstvo pretočio u prijateljstvo.
glas trešnjevke | jesen / zima | str. 32
Tijekom diskusije ispitanici su prepričavali
uglavnom negativna iskustva na temelju
kojih se može zaključiti da u njihovu
susjedstvu nije uspostavljena osobita
klima poštovanja i povjerenja. Ispitanici
nisu zadovoljni takvim odnosima, nedostaje
im osjećaj zajedništva, ali nemaju puno
prilika za bolje upoznavanje, druženje i
uspostavljanje prisnijih odnosa.
Ipak, kod većine se osjeća želja za
prisnijim i toplijim odnosima, iskazuju
spremnost za upoznavanje i druženje, ali
inicijative pojedinaca u tom smjeru kod
drugih najčešće nailaze na odbijanje.*1
S druge strane, ne postoje ni posebne
teškoće koje opterećuju odnose ispitanika
sa susjedima, a ako ih ima, nisu ozbiljne ni
brojne. Sa sličnim problemima susreću se
manje ili više svi ljudi koji žive u zgradama
bez kućepazitelja ili domara. Ispitanicima
najviše smetaju galama i buka na stubištu,
glasno slušanje glazbe, neurednost,
neuljudnost, zabave koje traju do kasno
u noć i sl.*2
Stoga se ispitanici rijetko, samo u
iznimnim situacijama, obraćaju za pomoć
susjedima. No tvrde da, unatoč slaboj
komunikaciji, nastoje na različite načine
pomoći susjedima. Željeli bi potaknuti
susjede na suradnju kako bi riješili
1
moj kvart Trešnjevka
zajedničke probleme u zgradi, no stanari
su uglavnom razjedinjeni i premalo
zainteresirani za takve ideje.*3
Promjena/miješanje identiteta
Ispitanici tvrde da stariji kvartovi mijenjaju
identitet – miješaju se identiteti starih
i novopridošlih stanovnika, sve brojniji
novi stanovnici donose u kvart drukčije
vrijednosti, navike i stil života. Dio
starosjedilaca teško se miri s činjenicom
da dio doseljenika ne pridaje posebnu
važnost njihovim vrijednostima i običajima.
U diskusiji je naglasak uglavnom bio
na kulturnim razlikama, koje se ne mogu
premostiti u kratkom roku. Zaključak tog
dijela diskusije bio je da se starosjedioci
i doseljenici trebaju više uvažavati te da
bi i jedni i drugi trebali više komunicirati
i biti tolerantniji prema različitostima.*4
Problemi u kvartu
Ispitanici su općenito zadovoljni kvartom u
kojem žive. Iako su u diskusiji iznijeli neke
primjedbe na sigurnost i kvalitetu života
na Trešnjevci, svoj kvart doživljavaju kao
jedan od poželjnijih, ili barem kao jednako
dobar za život u odnosu na druge dijelove
grada. Na primjer, nijedan ispitanik ne
razmišlja o preseljenju u drugi dio grada
zbog toga što misli da je Trešnjevka manje
sigurna, lošije uređena ili infrastrukturno
slabije opremljena od drugih gradskih
četvrti. Stariji ispitanici, ne bez ponosa,
ističu da dugo žive na Trešnjevci.
Porast nesigurnosti i kriminala
Trešnjevka i Zagreb bili su prije dvadeset,
trideset godina sigurnije i ugodnije mjesto
za život. Iako svi primjećuju porast različitih
oblika nasilnog ponašanja i kriminala na
području cijeloga grada, ispitanici tvrde
da su u njihovu susjedstvu takvi događaji
rijetkost. U posljednjih su nekoliko
godina ispitanici, ili njihovi susjedi,
bili neposredni svjedoci različitih vrsta
izgreda u svojem susjedstvu (upotreba
vatrenog oružja, napadi skinheadsa,
trajnija prisutnost osoba za koje se tvrdi
da se bave organiziranim kriminalom itd).
Međutim, ispitanici pretpostavljaju da u
njihovu susjedstvu žive uglavnom pošteni
ljudi koji svojim ponašanjem ne ugrožavaju
sigurnost sugrađana. Ipak, smatraju da bi
za sigurnost građana bilo dobro kada bi
se kvartovski policajci češće viđali na ulici.
Nagli rast stanogradnje i stanovništva
U posljednjih petnaest, dvadeset godina
znatno se povećao broj stanovnika. Na
Trešnjevci, na parcelama na kojima su
bile obiteljske kuće s malim okućnicama,
sagrađene su zgrade s većim brojem
stanova, što opterećuje infrastrukturu.
Porast stanogradnje i stanovništva mijenja
fizički izgled kvarta i grada, ali i socijalne
odnose i identitet lokalne zajednice.
Generacijski jaz
Uočava se nedostatak komunikacije
između različitih generacija, sve je više
osoba srednje i starije životne dobi, dok
su novi stanari pretežno mlađe osobe.
Starije osobe ne pokazuju uvijek dovoljno
razumijevanja za stil života i navike koje
mladi donose u njihovu četvrt i susjedstvo, a
nerazumijevanje je prisutno i s druge strane.
Jačanje socijalne kohezije
Ispitanici smatraju da bi u kvartu trebalo
potaknuti različite oblike udruživanja
građana. Budući da civilno društvo u našoj
sredini nije osobito razvijeno, centri za
kulturu važno su mjesto koje može pomoći
oživljavanju lokalne zajednice. Građani
ih prepoznaju, imaju dugu tradiciju, što
donosi ugled, ali i očekivanja. Centri za
kulturu upućeni su na lokalnu publiku,
surađuju s različitim lokalnim udrugama
i organizacijama, raspolažu materijalnim i
ljudskim resursima za kvalitetno provođenje
različitih sociokulturnih aktivnosti
(stvaralačko izražavanje, aktivnosti za
slobodno vrijeme itd.). Na taj način centri
mogu utjecati na osnaživanje socijalne
kohezije, stvaranje i razvijanje socijalne
mreže, nadilaženje dobnih, kulturnih i
drugih razlika te uspostavljanje zajedničkog
identiteta u lokalnoj zajednici.*5
U takve i slične akcije i programe
trebalo bi uključiti što više građana.
Ispitanici smatraju da bi informacije o
svim vrstama sociokulturnih aktivnosti u
lokalnoj zajednici trebale doprijeti do što
više građana. Važan je direktni marketing,
više kanala kojima se dopire do različitih
segmenata stanovništva, te ustrajnost
onih koji vode i/ili aktivno sudjeluju u tim
glas trešnjevke | jesen / zima | str. 33
*
Ja u te četiri
godine nisam
upoznala
nijednog susjeda.
Ja svaki dan
pozdravim
pristojno, to ti
neće ni uzvratiti
pozdrav.
U zgradi još kod
nikog nisam bio,
niti je tko bio kod
mene. A što je još
najgore, ja sam
komunikativan.
Baš nismo
u odnosima
da bismo se
posjećivali
u stanovima,
popričamo na
stubištu.
Ja sam pokušao
neke pozdravit,
onda me pogleda
onak’ belo, ovaj,
da što ja od njega
hoću.
*
2
To su toliko drski
ljudi... uglavnom
mladi... To su
non-stop tulumi,
narodnjaci se
slušaju po cijelu
noć, ujutro trebam
ići na posao.
Možete zamisliti
50 mladih ljudi
na hrpi... Kad
su krenuli niz
stepenice, njih
50, a zgrada je
građena da se sve
treslo.
aktivnostima, jer ponekad treba proći dosta vremena
da neka akcija ili program u zajednici zažive.
Humanitarne akcije, kulturni, zabavni, rekreacijski
i slični programi, usmjereni prije svega na pripadnike
lokalne zajednice, mogu pomoći ljudima koji žive jedni
pokraj drugih da se bolje upoznaju i steknu veće
povjerenje. Ispitanici su načelno voljni uključiti se u
lokalni život, povezati se sa susjedima na ostvarenju
nekog zajedničkog cilja ili se naprosto družiti.
34
Zaključak
Iz općeg tona rasprave može se zaključiti kako ispitanici,
unatoč svim navedenim problemima, imaju osjećaj za svoj
kvart te žele da, u većoj mjeri nego što je sada, on bude
mjesto neposredne međusobne povezanosti i bliskosti.
Uz teritorijalno određenje kvarta, većina podrazumijeva i
psihološko-socijalna obilježja – postojanje funkcionalnih
i psiholoških veza među ljudima koje se temelje na
zadovoljavanju zajedničkih potreba, zajedničkim
interesima, temeljnim vrijednostima kojima se u životu
vode pripadnici zajednice, normama ponašanja, ali i
osjećajem pripadnosti toj zajednici.
U tom smislu sudionici diskusije predlažu pokretanje
različitih aktivnosti u zajednici i okupljanje oko
zajedničkih akcija kojima će se stvoriti zajedničko
iskustvo, a ono rezultirati osjećajem pripadnosti. Tim
djelovanjem može se doći i do stvaranja zajedničkog
identiteta ako identitet shvatimo kao proces stvaranja
smisla.
*
5
„Susjed pomaže susjedu“. To
bi bila super akcija. To ćemo
predložiti na Trešnjevci. Baš bi
se tu ljudi upoznali. Za početak,
neka ih dođe 30. To bi se svake
godine proširilo. Mjesečne
akcije, trebalo bi pomoći
ljudima. Centar za kulturu bi
trebao biti taj, kao što je ovdje,
ima prostore, sve što je potrebno.
glas trešnjevke | jesen / zima
*
3
moj kvart Trešnjevka
Fakat je situacija
zabrinjavajuća.
Mi stariji koji se
još znamo i tako,
priskačemo u
pomoć...
Ja napišem da mi
je ostalo toliko i
toliko boje i neka
mi pozvoni tko to
želi.
Pokušavao sam
sve okupiti. Za
sve se ima
vremena, ali nešto
organizirati, za to
se nema vremena.
*
4
Čini se da je
teško znati tko
su Zagrepčani,
a ne tko su
Trešnjevčani...
Ja općenito ne
sudim ljude po
tome otkuda su ili
kakvi su, u smislu
nacionalnosti,
ili da je manje
kulturan, ali
mislim da je
općenito važno
poradit na tim
odnosima i na
kulturi kako bi nam
svima bilo ljepše.
Ne doživljavaju se
kao Trešnjevčani.
To se izgubilo. Kod
mladih pogotovo.
Kod starih kolikotoliko.
stranac
stranci
na trešnjevci
Razgovarala: Đurđica Božić
Foto: Paula Bobanović
Prečko je moj dom
Kada je u listopadu 1981. došao u Zagreb, alžirski student Azzeddine Boulahia (49) nije namjeravao u
njemu ostati. Cilj mu je bio završiti Građevinski fakultet i vratiti se svom poslu u domovinu. Kada ga je
završio, veliki projekt s Hidroelektrom je propao, a u međuvremenu se i zaljubio, i to uTrešnjevčanku.
Danas on i Dubravka imaju tri prekrasne kćeri: Moonu, Zinu i Nadiu. I dva mala dućana u Prečkom...
01 GT: Kako to da ste studirali u Zagrebu?
- Izborio sam državnu stipendiju, a moja firma iz Alžira
imala je ugovor s Kanadom. Ali u zadnji tren, u natječaj je uskočila Hidroelektra. Poslali su nas ovdje na
studij da bismo kad završimo nastavili njihove projekte.
I tako sam umjesto u Montreal dospio u Zagreb.
02 GT: U to doba je bilo puno stranih studenata...
- Da, ali mi smo bili prva grupa Alžiraca, došlo nas
je 22. I bilo nas je najmanje.
03 GT: Kako ste se snašli s jezikom?
- Išli smo na tečaj hrvatskoga na Filozofskom fakultetu osam mjeseci i nakon toga smo već bili upisani
na fakultet. Jer mi smo prijamni polagali u Alžiru.
Došla su nam tri profesora iz Zagreba, bilo je oko
350 kandidata, a prošlo nas je smo 22. Studij sam
završio 1988. i onda sam se vratio u Alžir, ali moja je
firma propala. Ostao sam šest mjeseci. Tada sam već
imao Moonu, svoju najstariju kćer. I tako sam se, eto,
vratio tu tražiti posao, a onda je počeo rat. Bilo je
teško. Radio sam preko Servisa, konobario, u pizzeriji
DJ u Daničićevoj pet godina.
04 GT: Gdje ste upoznali suprugu?
- U hotelu Sport, današnja Panorama. Ako znate gdje
je sad Casino, e tamo je bila čaga Sportivo, najbolja
u Zagrebu. Upoznao sam je 1982. i onda sam je te
godine na ljeto pozvao k sebi nakon što smo tri i pol
mjeseca bili zajedno. Bila je Alžiru 25 dana. Jako
joj se svidjelo. I od tada smo zajedno. Pa smo išli
još jednom 90-ih i ostali dva mjeseca. Poslije nikad
nisam puno bio u Alžiru.
05 GT: Možete li usporediti Zagreb onda kad ste bili
student i sada, je li se puno promijenio?
- Jako je velika razlika. Sada Zagreb izgleda lijepo,
ima svega, ali struktura ljudi je drukčija. Onda je
bilo puno bolje. Pametnija generacija. Nije bilo naglas trešnjevke | jesen / zima | str. 35
silja. Bilo nas je iz Alžira, Maroka, Tunisa, Japana,
Kine, Zimbabvea, Južne Afrike, Etiopije, Kolumbije,
Perua, Palestine, Libije, Iraka, Australije... A što je
najzanimljivije – govorimo hrvatski, jedini jezik koji
svi znamo! Pilo se i prije, ali nije bilo problema o
kakvim danas čujemo i čitamo u novinama.
06 GT: Otkad živite na Trešnjevci?
- Mislite u Prečkom? U Prečkom sam od 1982. godine,
žena mi je iz Prečkog. Kad sam prvi put dolazio k njoj,
čudio sam se: „Ti zbilja živiš u Zagrebu?“
07 GT: Što vam se sviđa u našem kvartu, a što ne?
- Meni je Trešnjevka prekrasan kvart. Kad bi me netko
pitao gdje mi je ljepše, tu u Prečkom ili u mom kvartu
u Alžiru, ne bih uopće razmišljao. Znate zašto? Ja
sam na Trešnjevci u biti odrastao. Pa došao sam sa
20 godina, a sad imam skoro 50. Moja mladost, lijepe
uspomene – sve mi je tu. Teško bi mi bilo bez Zagreba.
08 GT: Što kuhate doma?
- Obožavam sarmu i punjenu papriku. S hranom uopće nemam problema. A pogotovo kad sam na moru,
lagana hrana, to je isto kao da sam u Alžiru.
09 GT: Kako provodite slobodno vrijeme?
- Skoro ga i nemam. Prije sam se bavio nogometom.
Igrao sam za alžirsku juniorsku reprezentaciju, bio
sam jako dobar nogometaš. A sad, recimo, čitam, pa
malo oko vrta, imam vikendicu na Okiću, volim hodati
po prirodi, volim mir i, naravno, laptop. I to je to. Malo
gledam što ima u svijetu novoga. Moj hobi su politika
i ekonomija, to pratim.
10 GT: Ima li sada hrvatskih tvrtki u Alžiru?
- Samo je Ingra ostala, ali slabo se radi, svega nekoliko
projekata. Rekord je bio 80-ih: dođeš u Alžir, a sve
ceste kao da si u Zagrebu, vijadukti, signalizacija...
sve je isto kao tu. Kopija. Sve Hrvati radili!
in memoriam Matija Pokrivka
S
likar Matija Pokrivka, legendarni kroničar nestajanja starog
zagrebačkog predgrađa, ovoga je ljeta zauvijek otišao u
neke daleke predjele. Na svoje životno putovanje krenuo
je iz Slavonije, iz sela Kutovi kraj Orahovice, gdje je rođen 1923.
godine. Svako je njegovo putovanje postajalo slikarska avantura
iza koje su ostajali crteži mlinova na Savi, istarskih pejzaža ili
starinskoga načina života koji je polako nestajao.
A i stariji će Trešnjevčani u slikama Matije Pokrivke prepoznati
krajolik kojeg odavno nema. Bile su to 60-e i 70-e godine prošloga stoljeća, vrijeme ubrzanog rasta grada koji je gutao mala
trešnjevačka dvorišta i pomno obrađivane gredice. Tragovi
tog minulog života, susreta starog i novoga Zagreba, snažno
su otisnuti u Pokrivkinim motivima sićušnih kućica pognutih
ispod divovskih nebodera.
Danas je možda sve uređenije i ljepše, i ugodnije za život. Kroz
prozore lijepih i manje lijepih zgrada i nebodera, izraslih na
krajoliku s Matijinih crteža, danas gledaju nova lica. Ako spuste pogled dolje, u podnožje svoje zgrade, možda će ugledati
nejasni obris sitne kućice. I neka joj mahnu, i kućici i Matiji. Iz
svoga dalekog krajolika oni će im otpozdraviti.
36
Sjetni krajolik
Matije Pokrivke
Ovaj broj Glasa Trešnjevke
ilustriran je crtežima
Matije Pokrivke:
glas trešnjevke | jesen / zima
in memoriam Matija Pokrivka
37
Autoportret, 1969.
1
2
3
4
5
6
7
8
Končareva ulica, 1979., str. 2 i 3
Ugao Ulice Kate Dumbović i
Magazinske ceste, 1978., str. 4 i 5
Ugao Selske i Končareve, str. 6 i 7
Ulica proleterskih brigada, str. 8 i 9
Trešnjevačko more, 1989., str. 10 i 11
Nehajska ulica, 1975., str. 13
Cetingradska ulica 33, 1977., str. 15
Ugao Selske i Končareve, str. 20 i 21
glas trešnjevke | jesen / zima
9
10
11
12
13
14
15
16
17
Končareva ulica, 1978., str. 23
Lenjingradska ulica, 1970., str. 25
Zvornička ulica br. 3, 1978., str. 27
Trešnjevačka tržnica, 1978., str. 29
Vurovčica, 1978., str. 34
Zagorska ulica br. 28, 1979., str. 39
Ugao Selske i Končareve, str. 40
Trešnjevka iz mog ateljea, 1978., str. 42, 44 i 45
Nova cesta, 1971., str. 46 i 47
ZVIJEZDA U
SUSJEDSTVU
Za mene i moju Lolu
nema boljeg kvarta od
Knežije
Tekst: Nina Ožegović
Foto: Bruno Konjević i privatni arhiv
Kada smo nazvali Barbaru Kolar, jednu od
najpopularnijih i najšarmantnijih radijskih
i televizijskih voditeljica koja i ovu petu
sezonu s Duškom Ćurlićem vodi show Ples
sa zvijezdama, te je zamolili za intervju,
u svom je neposrednom, veselom stilu
uzviknula: „Jupi!“ Spremno je pristala na
razgovor, a oduševila se i našom željom da
se fotografira s Lolom, koja je od nedavno,
kaže, „njezina najbolja dlakava frendica“
I
ako je po zanimanju doktor veterine, Lola joj je prvi kućni
ljubimac i odmah je osvojila najprije njezino srce, pa njezin
stan, a onda i cijelu Knežiju. Svojim šarmom zaustavlja
i automobile, a Barbara je pokušava naučiti da zaustavlja i
zgodne dečke.
Barbara Kolar novija je stanovnica Knežije gdje ne živi u vlastitu,
nego u unajmljenom stanu. Rođena je u Čakovcu, a odrasla
u Bjelovaru i Zagrebu. Iako je razmišljala i o karijeri u kazalištu – u mjuziklu, počela je raditi kao radijska voditeljica na
Radio Samoboru i Radio Velikoj Gorici. Već godinama vodi
ranojutarnji show Antene Zagreb, gdje svojom duhovitošću,
elokventnošću, brzim i zabavnim replikama zna do suza nasmijati slušatelje. Tvrdi da joj nije teško uskladiti sve obveze na
radiju i televiziji i da ne može odijeliti ta dva različita medija
te nastoji paralelno „veslati“ u oba. „Svaki je zadovoljstvo
na svoj način i kad jedan ne radim neko vrijeme, počne mi
nedostajati“, kaže.
U Ples sa zvijezdama ove su sezone uvedene neke novine za
natjecatelje, no kaže kako je to već uhodan projekt koji ne
zahtijeva velike pripreme, a ona i Duško Ćurlić znaju se sto
godina. Uz sve to piše kolumnu Zdrava pamet za portal ordinacija.hr, a kako joj je pisanje hobi, razmišlja da jednog dana
nešto učini i u tom mediju. Posao je raduje, a kad je ipak dohvati
stres, sjedne u automobil, odveze se na more i satima gleda u
pučinu. Nakon toga je kao nova.
glas trešnjevke | jesen / zima | str. 38
intervju: Barbara Kolar
GT: Živite na Knežiji, u
radničkom kvartu na
Trešnjevci koju su stari
Zagrepčani nekad zvali
„crvenom Trešnjevkom“.
Kako ste se našli tu? Jeste
li vi odabrali Knežiju ili
je Knežija odabrala vas?
- Budući da svakog jutra
zbog posla na radiju Anteni
Zagreb ustajem radnički, da
ne kažem socijalistički, u
4.45, reklo bi se da i nema
idealnijeg kvarta za mene.
Inače, iz nekog nedefiniranog razloga preferiram
zapadni dio grada pa sam
u projektu kućenje razgledala nekoliko stanova na
Trešnjevci. Trenutačno sam
podstanar u zgradi u kojoj
sam prvotno namjeravala
kupiti stan.
GT: Doživljavate li Knežiju
samo kao spavaonicu ili
tu provodite i slobodno
vrijeme? Možete li
istaknuti dobre strane
stanovanja na Knežiji?
I što biste mijenjali?
- Meni je Knežija silno praktična jer mi ujutro do radija
treba od sedam do deset minuta autom, a zgrada HTV-a
mi je i bliže. Do središta grada mogu došetati za pola
sata, trgovački centri koji su
mi po volji su u blizini, ima
dosta zelenila i relativno je
mirno. Ne treba mi puno
više od toga, tako da sam
prilično zadovoljna. Ipak,
da budem potpuno iskrena, nakon 20 godina života
u Folki neke navike nisam
uspjela promijeniti pa, recimo, nikad ne idem na trešnjevački plac koji svi tako
hvale i vole, nego kupujem
na tržnici u Utrinama.
GT: Od nedavno imate
psića Lolu. Kako se
Lola snašla na Knežiji
i što vam ona znači?
- Lola je moje veliko veselje,
moja cimerica i prijateljica.
Oduvijek sam željela psa, a
ona mi je prvi u životu pa
možete zamisliti kolika je
to ljubav. Njoj je lokacija
na kojoj živimo savršena
jer nam je stan preko puta
vrtića i škole, a kako su djeca njezina ciljana interesna
skupina, presretna je jer ih
sreće pri svakom izlasku iz
zgrade. Osim toga, savski
nasip nam je na pet minuta
hoda – istini za volju, to je
druga općina, ali tamo se
natrči koliko želi.
glas trešnjevke | jesen / zima
GT: Rođeni ste u Čakovcu, a
studirali ste veterinu u
Zagrebu. Je li vam taj
prijelaz iz manjeg u veći
grad bio traumatičan?
- Nikad nisam živjela u
Čakovcu, ondje sam samo
rođena. Kao klinka živjela
sam na Črnomercu, zatim
za vrijeme osnovne škole u
Bjelovaru, a kad mi je bilo
14 godina, nastanili smo se
u Zagrebu. Nisam imala
nikakve traume zbog seljenja, zapravo silno volim
promjene, a i veliki grad
puno više odgovara mom
mentalnom sklopu. Iako
sada zbog zamora materijala ponekad zamišljam kako
bi bilo lijepo živjeti na Visu
ili Ižu, kad bih se selila iz
Zagreba, birala bih neku
veliku svjetsku metropolu.
GT: U kakvoj ste obitelji
odrastali?
- U Čakovcu su mamini roditelji, koje sam jako voljela,
imali kuću i kod njih smo
bili često. Danas je to „ljetna
rezidencija“ mojih roditelja.
Djetinjstvo u Bjelovaru bilo
je doista idilično – puno
prostora za igru, sjajno
društvo, hrpa izvannastavnih aktivnosti koje su me
veselile. Tata je bio redatelj
na tadašnjoj TV Zagreb, a
39
intervju: Barbara Kolar
mama nikad nije bila zaposlena pa mi je, dok sam
bila mala, posvećivala puno
vremena. Zato je uvijek bila
jako ponosna kad bi netko
rekao kako se na njezinoj
djeci vidi da imaju krasan
kućni odgoj.
40
GT: Kako ste se odlučili za
studij veterine? Možete
li se prisjetiti djetinjstva
i ispričati nam jeste li
kao djevojčica češće
tetošili napuštene mačke,
skupljali kornjače i
kući donosili zečeve
ili ste već tada sanjali
o televiziji i radiju?
- Ne, rad na televiziji mi nije
padao na pamet. Kako smo
živjeli u Bjelovaru, moj tata
je svakog jutra autobusom
putovao na posao u Zagreb
pa sam odrasla bez iluzija
o glamuroznosti tog posla.
No jako sam voljela rad u
dramskoj grupi pa mi je ideja o takvom obliku eksponiranja bila puno bliža. Ipak,
životinje sam oduvijek obožavala i u trenutku kad je
trebalo odlučiti o studiju,
na užas oca, koji se nadao
da ću u posljednji trenutak
popustiti i upisati Muzičku
akademiju, dvojila sam tek
između veterine i PMF-a.
GT: Karijeru voditeljice
započeli ste na Radio
Samoboru i RVG-u, a
zatim ste došli na
Antenu. Uslijedili su
televizijski programi
Zvijezde pjevaju i Ples sa
zvijezdama te nastupi u
TV-serijama. Što je bilo
presudno da zaboravite
veterinu i posvetite se
posve drukčijem poslu.
I jeste li požalili?
- Ne, nisam nikad zažalila.
Ni inače se nemam običaj
previše osvrtati, kontemplirati nad prošlim vremenima i plakati nad prolivenim mlijekom. Ponekad tek
pomislim kako sam, da sam
znala da ću se baviti ovime čime se bavim, mogla
završiti neki jednostavniji
i kraći fakultet. Znala sam
da se neću baviti veterinom
otprilike od četvrte godine
studija jer sam uvidjela da
bi praksa mogla biti daleko od mog ideala posla u
kojem sam se zamišljala.
Radio sam oduvijek rado
slušala. Bogu hvala, dosta
sam brbljava pa sam kao
apsolventica počela nešto
petljati u tom smjeru i, evo,
petljam i danas.
glas trešnjevke | jesen / zima
GT: Vodite već petu
sezonu showa Ples sa
zvijezdama. Kako je
bilo na početku kada ste
saznali da ćete ga voditi,
kako ste se pripremali za
snimanje, jeste li imali
tremu zbog televizije?
- Moram priznati da nisam
bila među onima koji su odmah nanjušili da će to biti
veliki hit. Bila sam sretna
što sam dobila priliku raditi
na novom, tako važnom i
opsežnom projektu. Ne
znam je li tada bilo treme
u klasičnom smislu ili samo
napetog iščekivanja i samopropitkivanja mogu li ja to,
jesam li dobro izabrala i
slično. Vjerujem u svoje
voditeljske sposobnosti pa
iako sve uvijek može biti i
bolje, mislim da nisam loša
u tome što radim. A tremu
obično imam samo kad se
prihvatim nečega za što nisam kompetentna i sigurna u sebe – kad smo prošle
godine Duško i ja pjevali u
emisiji, a ja pritom bila promukla od proljetne alergije,
umirala sam od straha.
intervju: Barbara Kolar
Barbara se na
putovanju u
Kaliforniju, SAD,
slikala s dva morska
lava (u pozadini)
GT: Ove godine pojavljujete
se u glamuroznoj odjeći
dizajnera Dalibora Bettija,
poznatog po tome da
odijeva i predsjednikovu
suprugu. Kako se osjećate
u tom stylingu i koliko
vam je odjeća važna?
- Jako volim odjeću, lijepe
stvari općenito, ali sam češće odjevena praktično nego
zbigecano kako bih željela
pa mi je to malo glamura
veliko veselje.
GT: Budući da ste nastupili
u gostujućim ulogama
u serijama Bitange
i princeze, Stipe u
gostima i Naša mala
klinika, biste li se htjeli
ambicioznije posvetiti
glumi ili mjuziklu? Pitam
zato jer sam pročitala
da ste nakon veterine
htjeli upisati studij
mjuzikla u Beču...
- Mjuzikl obožavam, kazalište općenito. Spremila
sam prijamni za taj studij u
Beču, ali nikad nisam otišla. Uhvatila me nesigurnost,
dvojbe, pomisao da ću dok
završim školu biti prestara
za bilo kakvu ulogu. Danas
znam da su to gluposti, ali
ne mogu reći da si predbacujem taj kukavičluk.
Ponekad samo, dok gledam
neku genijalnu predstavu u
Londonu ili New Yorku, pomislim kako bih voljela biti
na tim daskama koje život
znače, ali i mjesto u publici
je već velika radost.
GT: Postali ste i Avonova
ambasadorica, što
podrazumijeva potporu
društveno odgovornim
projektima. Jeste li to
doživjeli kao veliku čast?
- Naravno. Mislim da je dužnost javnih osoba upozoravati na društvene probleme i
učiniti sve što možemo kako
bismo pomogli u njihovu
rješavanju. Ne mislim da
sam posebno pametna ili
utjecajna, ali možda mogu
lakše doprijeti do većeg
broja ljudi i prenijeti im poruke na koje nisu obraćali
pozornost.
GT: Prati vas glas da
strastveno volite
putovanja...
- Obožavam putovati, ali ne
radim to ni približno onoliko često koliko bih željela
– fali mi i vremena i novca.
Nisam bila na toliko mjesta
koja bih željela upoznati, od
primjerice Portugala, u koji
se spremam već 15 godina,
do egzotičnih otočja o kojima sanjarim svake zime
glas trešnjevke | jesen / zima
kad temperatura u Zagrebu
padne ispod nule.
GT: Vodite emisiju Jutarnji
show Antene Zagreb od
6 do 9 sati. Kako tako
rano funkcionirate?
- Budim se često i prije budilice koja zvoni u 4.45. Pomaže
i to što otkad imam psa idem
spavati ranije. Gospodična,
naime, ne voli da smo dugo
budne pa oko 22 sata počne
uvoditi red i tjerati me u krevet. Naravno da ponekad
otvorim oči mrzovoljna bez
razloga ili, što je još gore –
bezvoljna, ali jedan pogled
na moju dlakavu frendicu
koja maše repom u ranu
zoru odmah me oraspoloži.
Tu je, jasno, i ranojutarnja
ekipa na radiju kakva se
samo poželjeti može i doista sam zahvalna što mi se
u tom smislu stvarno posrećilo. Malo je veći problem
ako mi se ujutro neizlječivo
spava – budući da ne pijem
kavu, nemam instant-rješenje za takve situacije.
GT: Smatraju vas duhovitom,
vedrom i elokventnom
osobom brzom na
jeziku. Kako vi sebe
doživljavate?
- Ma ja sebe uopće ne
doživljavam.
41
povijesni
Feljton
Remiza
Tekst: Fernando Soprano
Foto: ZET-ov arhiv
kao srce
Trešnjevke
G
Tramvajsko spremište na Ljubljanici pušteno
je u pogon 11. veljače 1936. godine i taj bi
se dan mogao smatrati rođendanom dijela
Trešnjevke koji će od tada određivati ritam
njezina bila kao elektromehaničko srce cijeloga
kvarta. No planovi o preseljenju remize na
Blato u Prečkom predviđaju nove, drukčije
sadržaje na prostoru s kojega su gradu u
pohode, donedavno samo na bučnim željeznim
podvozjima, kretala vozila koja su razvozila
poglede, osmijehe, riječi, nade, želje – ljude
Fotografija ispod naslova: zet-ova kondukterica
Paula Landsky, u odori s nekoliko dekorativnih
detalja, snimljena tijekom Prvoga svjetskog rata
glas trešnjevke | jesen / zima | str. 42
rađanima Zagreba nastanjenima
na Trešnjevci tramvaj je drago
prijevozno sredstvo. Oni iz preostalih dijelova grada tvrde da je to zbog
toga što tramvaji u smjeru Trešnjevke
oduvijek voze do kasno u noć, a s trešnjevačke remize put drugih dijelova
grada kreću već rano ujutro. Istovrsne
pogodnosti stanovnici istočnog dijela
grada imaju tek od 1980. godine, kada je
remiza sagrađena i u Dubravi, a godinu
prije tramvaj je tek počeo prometovati prekosavskim gradskim četvrtima...
Točno je i to da je remiza zagrebačkog
tramvaja oduvijek bila na Trešnjevci, pa
neki misle da je spremište za tramvaje
dobilo naziv po dijelu Trešnjevke, a ne
obrnuto – naime, podrijetlo riječi remiza
jest u talijanskom izrazu rimessa da carri,
što znači spremište kola.
Od 1891. godine prvo spremište bilo je
na mjestu današnjeg Tehničkog muzeja i
noću se u njemu čuvalo deset zatvorenih i
šest otvorenih, ljetnih kola, te dvaput više
konja. Bila je tu i prva upravna zgrada,
a zagrebački zaprežni tramvaj mogao
je postići brzinu od 7,5 km/h krećući se
tračnicama širokima svega 76 cm, ukupne dužine 8 km, na relaciji od Mitnice
u Vlaškoj ulici, današnji Kvaternikov trg,
kroz Vlašku, Draškovićevu i Jurišićevu
ulicu preko Jelačićeva trga te Ilicom do
tzv. Južnoga, a danas Zapadnog ko-
povijesni feljton
Spremište tramvaja
na trešnjevačkoj
remizi fotografirao
je iz zraka u rujnu
2009. godine
Darko Bandić Kiro
e
lodvora, s odvojkom Frankopanskom
i Savskom cestom do Savskoga mosta. Na
prvu službenu vožnju tramvajska kola
tvornice Weitzer iz Graza krenula su 5.
rujna 1891. godine. Tramvaj pokretan jednom konjskom snagom izazvao je pravu
senzaciju i sljedećega dana prevezeno je
više od 20.000 Zagrepčana, gotovo pola
od ukupnog broja stanovnika. Utržak
je predan Gradu u dobrotvorne svrhe.
Gradnja pruge
Zapravo, sve je počelo 1885. godine, šest
godina nakon pojave prvoga Siemensova
električnog vlaka, kad su zagrebački
gradski oci počeli raspravljati o ideji
uvođenja tramvaja u Zagreb. Ideja je
postala aktualna dvije godine poslije,
kad je francuski inženjer Raoul Pierre
Alexandre Gautier predložio gradskom
poglavarstvu uvođenje konjskog tramvaja od Zagreba do Samobora. Zbog nedostatka sredstava od te ideje se odustalo,
a Gautier je promijenio plan i predložio
gradnju pruge u Zagrebu. Gradska općina prihvatila je njegovu ponudu te mu
izdala dozvolu i sklopila s njime ugovor
1889. godine. Ali nije sve teklo brzo i
jednostavno...
Nacrte za gradnju mjerodavno ministarstvo u Budimpešti odobrilo je 1890.,
a dozvolu za gradnju Gautier je dobio
1891. godine, kada mu je ministarstvo
glas trešnjevke | jesen / zima
dodijelilo koncesiju uz uvjet da gradnja tramvajske pruge bude dovršena
u roku od pola godine nakon odobravanja detaljnih nacrta. Počelo se govoriti kako Gautier neće graditi jer nema
dovoljno novca. Tako je i bilo, a Gautier
je uz odštetu svoja prava i obveze prenio na Društvo zagrebačkih građana.
Gradnja jednokolosiječne tramvajske
pruge počela je 11. svibnja 1891., a radovi su povjereni poduzetništvu Grörer
i Muskovics iz Budimpešte. Tramvaj
je trebao krenuti 15. kolovoza 1891., na
dan otvaranja Jubilarne gospodarsko-šumarske izložbe, u povodu 50. obljetnice
Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog
društva – preteče Zagrebačkog zbora,
današnjega Zagrebačkog velesajma. Zbog
kašnjenja dostave kola iz Graza, tramvaj
je pušten u promet s tri tjedna zakašnjenja,
no još za trajanja izložbe.
Šarm zagrebačkih kondukterica
Nakon petnaestak godina konjski tramvaj više nije udovoljavao prometnim
potrebama u gradu koji je rastao. U doba
kad je Gradska općina gradila prvu električnu centralu u Zagrebu, dionice konjskog tramvaja bile su u rukama belgijskog
kapitala. Želeći imati u svojim rukama
sva poduzeća što služe javnim interesima,
Gradska općina raskinula je 1906. ugovor
s Tramvajskim društvom, a godinu dana
43
povijesni feljton
44
poslije, iz financijskih razloga, sklopila je
novi ugovor prema kojemu je Društvo
pristalo sagraditi električni tramvaj na
svoj trošak, ali s pravom upravljanja najmanje deset godina. Novim je ugovorom
1909. godine stara tvrtka likvidirana, a
pravo izvedbe predano je novoutemeljenom poduzeću – Zagrebački električni
tramvaj d.d.
Prepoznatljivu plavu, boju grada
Zagreba, Zagrebački električni tramvaj
odabrao je tek 1923. godine. Dotad su
tramvaji bili žuti, pa ni kondukteri ni
vozači nisu imali plave radne odore.
Ipak, odore su bile uočljive, s ponekim
istaknutim ukrasnim dodatkom. Moglo
bi se reći da su bile popularne i u žena.
Šarm zagrebačkih kondukterica te odore
možda nisu isticale, ali jamačno ga nisu
mogle ni zatomiti, što prikazuju i fotografije ZET-ove kondukterice Paule Landsky,
snimljene tijekom Prvoga svjetskog rata,
a često objavljivane i poslije.
S odabirom novih tehničkih rješenja nastojalo se ići ukorak s vremenom.
Nova tramvajska pruga sagrađena je s
kolosijekom širine od jednoga metra, na
istim trasama kojima je vozio i konjski
tramvaj. Pruga od današnjega Zapadnog
kolodvora kroz Ilicu preko Jelačićeva trga
i kroz Jurišićevu ulicu do Draškovićeve,
izvedena je s dvostrukim kolosijekom.
Vozni se park sastojao od 28 motornih
kola tvornice Ganz & Co. iz Budimpešte
glas trešnjevke | jesen / zima
Fotografije slijeva
nadesno:
Konjski tramvaj počeo
je voziti 5. rujna 1891.
Čuveni tramvaj M-22
iz 1922. godine
Pogled na
trešnjevačku remizu
1937. godine
Tramvaj M-24, u
Tehničkom muzeju, u
turističkoj i u teretnoj
varijanti. Proizvodio
se u radionicama
ZET-a. Pušten je u
promet 1960-ih
Suvremeni zagrebački
niskopodni električni
tramvaj proizvodi
od 2005. konzorcij
CROTRAM (Tvornica
željezničkih vozila
Gredelj i Končar
električna vozila)
povijesni feljton
i 14 prikolica konjskog tramvaja, koje 1936. godine i taj bi se dan mogao smatrati
su preuređene za novu širinu kolosije- rođendanom dijela Trešnjevke koji će
ka. Promet na prvoj pruzi električnog otad određivati ritam njezina bila kao
tramvaja svečano je otvoren 18. kolovoza elektromehaničko srce cijeloga kvarta.
1910. godine. Konjski tramvaj zadržao se
Graditelje i danas impozantne armirajoš godinu dana, do potpunog dovršet- nobetonske konstrukcije, koja svojim luka mreže električnog tramvaja, kada je kovima kao da navješćuje modernitet hrpremješten u Veliku Goricu, gdje je ostao vatske arhitekture, rijetko se spominje i o
do 1937. godine.
njima se malo zna. Jedan od njih je hrvatski urbanist Vlado Antolić (Osijek, 1903. –
Zaboravljeni graditelji
Zagreb, 1981.). Projektirao je detaljan plan
Kada govorimo o tome da je remiza zagrebačkog Cvjetnog naselja, kao prvog
bitno odredila način na koji stanovnici planski građenog naselja uz zagrebačke
Trešnjevke doživljavaju ne samo svoj obale Save. Učio je zanat kod čuvenih
nego i sve gradove na svijetu, valja zagrebačkih graditelja Freudenreicha
spomenuti da je Zagrebački električni i Deutscha. U zagrebačkom Gradskom
tramvaj bitno utjecao i na razvoj grada građevnom uredu, sa S. Hribarom, A.
mijenjajući izgled pojedinim gradskim Ulrichom i Josipom Seisselom, a poslije i s
predjelima. Tako je na inicijativu i uz Ivanom Zemljakom, radio je na regulatordoprinos ZET-a tijekom 1930. godine sa- noj osnovi Zagreba na projektu za novo
građen željeznički nadvožnjak na Savskoj tramvajsko spremište u Ozaljskoj ulici.
cesti, kod Crnatkove ulice, na svoj trošak Armiranobetonsku konstrukciju s lučnim
ZET nadsvođuje potok Medveščak, a 1931. okvirima, koja se gradila od 1936. do 1937.
dovršena je tramvajska pruga Ribnjakom godine, radi sa Zvonimirom Kavurićem,
i Medveščakom (srednjim pojasom iznad Franjom Bahovcem i Josipom Gauppom.
nadsvođenog potoka) prema Mirogoju, O Zvonimiru Kavuriću (1901. – 1944.)
koja je iste godine puštena u promet, a valja reći da je nakon diplome, koju je
ukinuta je pruga preko Kaptola i kroz stekao u Pragu 1927. godine, radio u Le
Novu ves. Da bi sagradio trešnjevač- Corbusierovu atelijeru, u uredu Aloisa
ku prugu do Ljubljanice (današnjom Dryáka u Pragu i četiri godine u proTratinskom i Ozaljskom ulicom) ZET je jektno-konstrukcijskom birou Schwartz
1935. godine o svom trošku dao izvesti Hautmont u Parizu. Od 1932. pa do smrti
željeznički nadvožnjak na Tratinskoj 1944. godine, kao vrstan arhitekt statičar,
cesti. Proširenjem Tratinske porušeno radio je u Gradskom građevnom XIV. odje pola spremišta i donesena je odluka sjeku za općinske novogradnje u Zagrebu.
o gradnji novoga, na kraju Ozaljske. Tu
Planovi o preseljenju remize na Blato
su već izvedeni pripremni radovi. Uz u Prečkom predviđaju nove, drukčije
ostalo, ZET je sagradio kanalizaciju, vo- sadržaje na prostoru s kojega su gradu
dovod te otkupio pojedine zgrade koje u pohode, donedavno samo na bučnim
su se morale srušiti. Iste godine sagrađen željeznim podvozjima, kretala vozila
je i nadvožnjak na Savskoj cesti kod koja su razvozila poneki predmet, ali
Koturaške. Istodobno s gradnjom pruge, u prvom redu poglede, osmijehe, riječi,
gradilo se i novo tramvajsko spremište. nade, želje – ljude. Kada se to dogodi,
Za kratko vrijeme sagrađene su dvije više se neće moći reći da se to događa u
velike armiranobetonske hale za 180 kola, smjeru Trešnjevke oduvijek, do kasno u
podignuta je i upravna zgrada s odjelom noć, a iz trešnjevačke remize put drugih
za obračun utrška i izobrazbu promet- dijelova grada već od ranoga jutra. Kao
nog osoblja. Tramvajsko spremište na u pjesmi, zadnji tramvaj će i s Trešnjevke
Ljubljanici pušteno je u pogon 11. veljače kretati prije svršetka.
glas trešnjevke | jesen / zima | str. 45
Promet na prvoj pruzi
električnog tramvaja
svečano je otvoren 18.
kolovoza 1910. godine.
Vozila su bila tipa Ganz
Pogled s okolnih
polja na trešnjevačku
remizu 1937. godine
Radovi na polaganju
tramvajske pruge
1925. godine na
križanju Jurišićeve i
Draškovićeve ulice
povijesni feljton
kvartovski
Metronom
Računanje štapom i jezikom
Logaritamska
računala
Tehnički muzej, do 2. siječnja
42
Logaritamsko računalo nekad je bilo
nezaobilazno pomagalo inženjerima
raznih struka. Danas je zaboravljeno
zahvaljujući jednostavnijim i bržim
elektroničkim kalkulatorima. Bez muke
nema nauke! Stare narodne poslovice
s nostalgijom će se sjetiti nekadašnji
studenti tehničkih studija kojima je ispit
iz logaritamskog računala (popularno
su ga zvali šiber) zagorčavao život sve do
sredine sedamdesetih godina prošloga
stoljeća. Dok ne polože taj ispit, nisu
mogli nastaviti studij. Povijest logaritamskih računala, kako ona izgledaju, koje
su vrste bile u upotrebi i kako se s njima
računa – doznajte na izložbi Računanje
štapom i jezikom / Logaritamska računala,
koja je u Tehničkom muzeju otvorena
od 24. studenoga do 2. siječnja 2011. Uz
izložbu je tiskan i prigodni katalog koji
možete kupiti na blagajni Tehničkog
Muzeja ili putem njegove internetske
suvenirnice. Autori koncepcije izložbe
su Vesna Dakić i Božidar Kanajet, a autor
likovnog postava Dejan Dragosavac.
glasglas
trešnjevke
| jesen
/ zima
trešnjevke
| jesen
/ zima | str. 42
Tekst:
Paula Bobanović
Koncert
Josipe Lisac
Hypo centar, 10. prosinca u 20.30
Ovaj put zovemo vas da izađete iz kvarta i zaputite se na 18. koncert u znak sjećanja na Karla
Metikoša koji će u Hypo Centru u Dvorani
Kornati 10. prosinca održati naša Trešnjevčanka
Josipa Lisac. Popularni rock’n’roll pjevač i skladatelj Karlo Metikoš, s kojim je Josipa dijelila
prijateljstvo i ljubav, ostavio je neizbrisiv trag
na njezin glazbeni i životni put. Njihov zajednički album iz 1973. godine Dnevnik jedne ljubavi
ostao je do današnjeg dana jedan od najboljih
konceptualnih rock ostvarenja. Zajedno su
ostvarili oko 13 L P albuma i CD -a, s autorskim i
producentskim pečatom Karla Metikoša. Josipa
će u Hypo centru, uz posebne goste – Arsena i
Matiju Dedića, publici prenositi poruku ljubavi i
trajnog sjećanja na osobu koja je u umjetničkom
i osobnom smislu i dalje inspirira te na koju
sjećanja ne blijede s godinama, baš kao što ne
blijedi ni Josipin jedinstveni duh i energija koju
prenosi na svoju publiku.
Ulaznice se mogu nabaviti u Tvornici kulture po cijeni od 135 kn (zelena zona), 150
kn (plava zona), 170 kn (crvena zona) te
na svim ovlaštenim prodajnim mjestima Eventima po cijeni od 150 kn (zelena), 170 kn (plava), 190 kn (crvena zona).
povijesni feljton
Glas Trešnjevke
Glavna urednica
Đurđica Božić
Zamjenica glavne urednice
Paula Bobanović
Art direktor
Trpimir Ježić
Mirakul za malene
Kazalište Trešnja, od 5. prosinca
Uoči blagdana u malo mjesto stiže lakrdijaš za čije majstorije i točke nitko nema
vremena – svi su zauzeti pripremama za
veliku svečanost. Kite se domovi, uređuju ulice, izrađuju zavjetni darovi – običaji
traže svoje i svatko pokušava biti koristan i svojim umijećem uveličati ovaj dan.
Luda bez doma i zanata samo je smetnja
vrijednim stanovnicima koji se žure i
trse očuvati tradiciju blagdana. Na sve
misle i ništa ne žele propustiti, no u silnom maru na nešto su ipak zaboravili...
Režija: Rene Medvešak
Igraju: Daria Knez Rukavina, Vanda
Vujanić Šušnjar, Dragana Marković
Roić, Božidar Koščak, Ranko Stojić
Dobna granica: 3+
Trajanje: 40 minuta
Novinari
Maja Cvek, Mirjana Dajović, Vesna Rems Dobrin
Kolumnistica
Nives Opačić
Suradnici u ovom broju
Darko Bandić Kiro, Veselko
Leutar, Gordana Mrđen, Nina Ožegović,
Fernando Soprano
Nakladnik
Centar za kulturu Trešnjevka
Park Stara Trešnjevka 1
10 000 Zagreb
Uz potporu gradskih četvrti
Trešnjevka sjever i Trešnjevka jug
Za nakladnika
Ljiljana Perišić
Tisak
Vemako tisak
Dinamika izlaženja
kvartalno
Telefon
01 30 27 411
01 30 27 032
Faks
01 30 24 247
e-mail
glastresnjevke@cekate.hr
MB
3239632
Žiroračun
ZABA
2360000 -1101429565
Naklada
5000 primjeraka
ISSN
1846 –503 X
glasglas
trešnjevke
| jesen
/ zima
| str.| 43
trešnjevke
| jesen
/ zima
str. 43