ovdje

sadræaj
uvodnik Sitne radosti i velika previranja
Ivica Buljan ............................................................................................ str. 4
foto broja Duje Klarica ........................................................................................... str. 5
infopress .................................................................................................. str. 6
glasilo Hrvatskog
novinarskog druπtva i
Sindikata novinara Hrvatske
Prvi broj izaπao je
1946. godine
IzdavaË:
Hrvatsko novinarsko
druπtvo i Sindikat
novinara Hrvatske,
Zagreb, PerkovËeva 2/I
tel. (01) 4828-333,
fax (01) 4828-332
e-mail: novinar@hnd.hr
www: http://www.hnd.hr
Za nakladnika:
Zdenko Duka
Æiro raËun:
2360000-1101234838
Glavni urednik:
Ivica Buljan
e-mail:
ibuljan@hnd.hr
Redakcija:
Jozo PetriËeviÊ
Melisa Skender
Goran BorkoviÊ
Damir PetranoviÊ
Redaktorica:
Ankica TomiÊ
3500 primjeraka
GrafiËki urednici:
Danijel &
Goran-Den PopoviÊ
POP & POP,
Novomarofska 27, Zagreb,
tel. (01) 3023-334,
fax (01) 3026-820,
e-mail:
pop-pop@zg.t-com.hr
Tisak NOVI LIST Rijeka
UreivaËki odbor:
Viviana Ban
Anton FiliÊ (predsjednik)
Toni HnojËik
Andrej MatijaπeviÊ
Æarko ModriÊ (potpredsjednik)
Æeljko PeratoviÊ
Vlado VuruπiÊ
Branimir ZekiÊ
Hrvoje Zovko
u srediπtu Slabiji je od prethodnog, ali ga treba iskoristiti
Anton FiliÊ .............................................................................................. str. 9
dossier Gubljenje u πumi
Melisa Skender...................................................................................... str. 11
medijska scena IstraæivaËko novinarstvo: je li ikada postojalo?
Saπa LekoviÊ.......................................................................................... str. 20
medijska scena Seljakanje i poigravanje Informativnim programom
Saπa VejnoviÊ ........................................................................................ str. 27
medijska scena Mediji u jugosferi
Goran BorkoviÊ ..................................................................................... str. 30
medijska scena Ugroæeni piπu o ugroæenosti ........................................................ str. 33
medijska scena Sindikalci na udaru poslodavaca
Ivica Buljan .......................................................................................... str. 35
medijska scena RPO - prava i obveze
Branimir ZekiÊ...................................................................................... str. 38
iz rada HND-a i SNH Poboljπati financijsku situaciju
Melisa Skender...................................................................................... str. 41
iz rada HND-a i SNH Izvrπnje proraËuna I - XII 2013. .................................................. str. 44
medijska scena ©to (uopÊe) znaËe novine za druπtvo?
Ante GavranoviÊ.................................................................................... str. 46
recite im... Zemlja puna priËa
Nives OpaËiÊ.......................................................................................... str. 49
struËni skup Izmeu dræave i kapitala
Morana Panjkota.................................................................................. str. 50
feljton Novinarstvo oteto novinarima, mediji oteti javnosti ....... str. 53
intervju ivo πtiviËiÊ Moje serije i drame preæivjele su sva turbulentna vremena
Jozo PetriËeviÊ ....................................................................................... str. 58
nove knjige - svijet medija
Branko Na ........................................................................................... str. 62
in memoriam .................................................................................................................. str. 65
Ovaj broj ilustriran je fotografijama
novinar
BROJ 11-12/2014.
Duje KlariÊa
3
foto
broja
uvodnik
Piπe Ivica Buljan
Foto Duje KlariÊ
Sitne
radosti i
velika
previranja
U
prosincu je teπko ne uæivati! Kraj godine, BoæiÊ, Nova godina, brojna slavlja
(doduπe recesijska), pa smo se tako i mi obiËno sumorni novinari malo opustili
i zabavili, Ëak pokazali i zrnce optimizma na svojem tradicionalnom
predbladanskom novinarskom partyju, unatoË nezavidnoj situaciji u kojoj se nalazi
i naπa cehovska udruga HND. Zabave neÊe nedostajati cijeli prosinac, a nastavit Êe
se i u sijeËnju, jer i ove godine su pali predsjedniËki izbori koji nam svakih pet
godina ukradu dio blagdana. No, novinarima Êe biti zanimljivo, jer veÊini nas to
politiËko nadmetanje utjeËe na adrenalin pa su rasprave naπiroke, podugaËke, a
Ëesto i jalove, kao i funkcija predsjednika dræave. Ipak nama je to igraËka koju
volimo. Kada se tome doda da je konaËno zavrπilo i pitanje predsteËajne i vlasniËke
trakavice oko EPH koji je dobio novog vlasnika, uz standardna okapanja na HRT-u,
eto prave zabave i svakodnevnih radoznalih zavirivanja na portale i raspitivanja kod
kolega, ali i onih koji su direktno involvirani u te procese i koji, pretpostavljamo, viπe
4
Pozivamo sve
zainteresirane
kolege fotoreportere
da poπalju svoje
radove za rubriku
Foto broja na mail:
ibuljan@hnd.hr
znaju πto se zapravo dogaa u naπim najmoÊnijim medijskim kuÊama. Na HRT-u
se dakle po ko zna koji puta mijenjaju uredniËka i voditeljska imena, a Marijan
HanæekoviÊ preuzima veÊinski paket u EPH-u, dok bivπem vlasniku Ninoslavu PaviÊu
ostaje pet posto... No, to je tek poËetak i tek slijede pravi potezi novog vlasnika u
popriliËno devastiranoj, ali joπ uvijek moÊnoj, medijskoj kuÊi. Za poËetak imenovani
su neki novi, ali ostaju i neki stari kadrovi na Ëelu EPH koji bi trebali premostiti ovo
prelazno razdoblje i zaposlenima dati nadu, ali i neke garancije, da Êe biti bolje. No,
eto materijala za rasprave, uglavnom po kruæocima i birtijama, jer znano je da novinari
vode raËuna o svima drugima i njihovim pravima, a kada se to tiËe vlastitih, obiËno
uvuku rogove u glavu. Ni u glavnog konkurenta Styriji ne cvatu ruæe pa se ondje
nastavlja s otkazima. U Buzinu, pak, stoluje pater Tolj pa su tamoπnji medijski djelatnici
u ovo predboæiÊno, boæiÊno i novogodiπnje vrijeme blagoslovljeni. Naæalost, to su
samo sitne radosti kojima se novinari u ovom sumornom vremenu mogu pozabaviti,
a stvarnost nam je, to znamo, jadna i besperspektivna. ©to se tiËe izbora, preplavljeni
smo svakodnevnim meusobnim blaÊenjem predsjedniËkih kandidata, Ëemu se
svesrdno pridruæuju i njihove politiËke pristalice i voe! Za novinare je, a to proizlazi iz
uredniËkih naloga, najvaænije da saznaju πto je ovaj ili onaj kandidat provalio na raËun
drugog i ne daj Boæe da to ima konkurencija, a mi ne... I ma koliko se sami novinari
upirali ozbiljno pratiti kampanju, opet Êe se sve svesti na partizane i ustaπe, gdje se
najslabije snalazi Kolinda koja baπ najbolje i ne razumije to Karamarkovo desniËarenje,
pa su joj draæi oni malobrojni, ali moÊni liberali koji Êe sigurno biti za nju, jer neoliberal
MilanoviÊ je ipak na Ëelu “komunjara”. DesniËari su, barem oni umjereni, zanimljivi i
JosipoviÊu, pa im se on svako malo upucava i ulizuje. I tako dolazimo do toga da Êe
ostati malo onih koji Êe glasati za KujundæiÊa koji se pokuπava nametnuti upravo tom
glasaËkom dijelu tijela. A ljeviËari... ©treberi Êe glasati za JosipoviÊa, pametniji Êe ostati
kod kuÊe, a revoltirani Êe dati svoj glas onom malom Viliboru iz Æivog zida. Dakle, niπta
novo i iduÊih pet godina s Ivom. A tko Êe za pet godina pratiti predsjedniËke izbore od
novinara? Onaj tko preæivi novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
5
infopress
infopress
HanæekoviÊ preuzeo EPH
Odvjetnik Marijan HanæekoviÊ nakon dugotrajnog procesa
predsteËajne nagobe konaËno je preuzeo EPH i postavio
svoje ljude u upravu EPH. Kako je izvijestio Jutarnji list
Skupπtina Europapress holdinga, najveÊeg medijskog
izdavaËa u Hrvatskoj, u Ëijem je vlasniËkom portfelju i Jutarnji
list slijedeÊi promjenu vlasniËke strukture Holdinga,
promijenila je sastav Uprave Holdinga, u koju je, kao zasad
jedini Ëlan, imenovana Zrinka VukoviÊ BeriÊ, dosadaπnja
direktorica financija i prokuristica OdvjetniËkog druπtva
HanæekoviÊ i partneri. -Ga VukoviÊ BeriÊ na tom Êe mjestu
zamijeniti dosadaπnjeg veÊinskog vlasnika i jedinog Ëlana
Uprave Ninoslava PaviÊa. Tim korakom poËinje zavrπna faza
restrukturiranja EPH koji bi, prema planu iz predsteËajne
nagodbe, trebao postati konsolidirana kompanija. Nova
Uprava oËekuje da Êe Europapress holding sa svojim
brojnim izdanjima, meu kojima su, uz Jutarnji list s prateÊim
izdanjima, i Slobodna Dalmacija, tjednici Gloria i Globus,
mjeseËnik OK i hrvatsko izdanje magazina Forbes, te brojna
druga manja izdanja, u relativno kratkom razdoblju postati
zdrava i profitabilna kompanija, neovisna i otporna na bilo
kakvu vrstu pritisaka. U najskorije vrijeme Uprava druπtva
trebala bi dobiti joπ jednog Ëlana, a bit Êe imenovan i
Nadzorni odbor druπtva koji Êe biti sastavljen od
visokoobrazovanih, a politiËki neovisnih Ëlanova, piπe Jutarnji
list. InaËe, nova Ëelnica EPH Zrinka VukoviÊ BeriÊ diplomirala
je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Kako piπe u njenoj
sluæbenoj profesionalnoj biografiji zavrπila je program profesionalnog usavrπavanja Eduka u ZagrebaËkoj banci. Poloæila
je ispit za investicijskog savjetnika pri Hrvatskoj udruzi
financijskih analitiËara te brokerski ispit HANFA-e.
Sudjelovala je na mnogobrojnim treninzima iz podruËja
financijskog menadæmenta, menadæerskog raËunovodstva,
menadæerskih vjeπtina, profesionalne komunikacije s
klijentima i prodajnog pregovaranja. Prisustvovala je
seminarima iz podruËja upravljanja rizikom, portfelj
menadæmenta te brojnim struËnim seminarima iz podruËja
financija, raËunovodstva i osiguranja. Karijeru je zapoËela u
ZagrebaËkoj banci, gdje je radila pet godina, najveÊim
dijelom kao privatni bankar. Nakon toga tri je godine bila
Ëlan Uprave HOK-OSIGURANJA d.d. Od 2007. bila je
direktorica financija u OdvjetniËkom druπtvu HanæekoviÊ &
Partneri, a od 2012. i prokurist. 2008. godine postaje
Ëlanicom Nadzornog odbora Genere d.d. InaËe, do
posljednjeg trenutka, a naroËito nakon otkazane Skupπtine
9. prosinca na kojoj je prvotno trebalo izabrati novu Upravu
tvrtke, nagaalo se o moguÊem dogovoru PaviÊa s
HanæekoviÊem koji bi osnivaËu EPH omoguÊio da nastavi
upravljati tvrtkom. Da od toga neÊe biti niπta postalo je jasno
nakon πto se proËulo kako je Skupπtina navodno odbila
dati razrjeπnice PaviÊu i WAZ-ovom direktoru u EPH Peteru
Walteru Imbergu πto je obiËno poruka o nepovjerenju u
rad Uprave. Tako je nakon skoro dva i pol desetljeÊa
provedenih na Ëelu EPH s medijske scene siπao Ninoslav
PaviÊ, koji je bio jedan od glavnih kreatora medijskog
prostora i medijskih gibanja u Hrvatskoj. (ms,n)
kadroviranja
Smjene, imenovanja i otkazi u Styriji
Novi glavni urednik 24sata bit Êe Goran GavranoviÊ, dosadaπnji zamjenik glavnog urednika, a Renato Ivanuπ,
dosadaπnji glavni urednik, preuzima poziciju direktora tiskanih medija 24sata, organizacijske su promjene
koje Êe nastupiti poËetkom iduÊe godine, a koje je austrijska Styria, izdavaË 24sata, VeËernjeg lista, Poslovnog
dnevnika i ostalih tiskovina najavila u internom dopisu zaposlenicima. Kako prenosi Hina u u promjenama
kojima je, tvrde u Styriji, cilj ‘osiguravanje stabilnosti Styria Grupe u Hrvatskoj te jaËanje konkurentske prednosti
na hrvatskom træiπtu’ navedeno je i da 24sata dobiva novu odgovornu osobu za cjelokupno digitalno
poslovanje, a tu funkciju Êe preuzeti Zoran TurkoviÊ na poziciji direktora digitalnih medija 24sata. U dopisu je
naveden i izlazak Sande LonËar iz Uprave 24sata, VeËernjeg lista i Styrije Hrvatska ‡ medijski servisi te njezin
prelazak na mjesto direktorice tvrtke Styria Digital Services GmbH u Austriji, te da Êe novi direktor razvoja i
produkcije digitalnih medija biti Nikπa GopËeviÊ. Osim promjena u 24sata, u dopisu Styrije istaknuto je i da
Poslovni dnevnik mijenja svog izdavaËa pa Êe tako cjelokupno poslovanje Poslovnog dnevnika poËetkom
2015. biti izdvojeno iz 24sata te pripojeno u VeËernji list. Sukladno tome, Andrea BoroπiÊ, direktorica Poslovnog
dnevnika, preuzima i funkciju Ëlana Uprave VeËernjeg lista. Promjene su najavljene i u VeËernjem listu Draæen KlariÊ preuzima funkciju izdavaËkog direktora VeËernjeg lista, te Êe biti odgovoran za cjelokupan
portfolio brenda VeËernji list, a Ivan JoziÊ, voditelj web razvoja, preuzima funkciju voditelja digitalnog razvoja
i product managera za vecernji.hr. Prema financijskim izvjeπÊima, 24sata proπle je godine ostvario 260,5
milijuna kuna prihoda i Ëak 15,9 milijuna kuna dobiti, no bez obzira na pozitivno poslovanje u posljednjoj je
optimizaciji poslovanja u listopadu desetak novinara dobilo otkaz, a veÊ se provode i najavljena smanjivanja
plaÊa veÊini zaposlenih. Anton FiliÊ, predsjednik Sindikata novinara Hrvatske, ujedno i novinar VeËernjeg
lista, osudio je odluku uprave Styrije o otkazima i smanjivanju plaÊa u 24sata, ocjeniviπi takvo ponaπanje
“skandaloznim”. “Istina je da tiraæa pada i prihodi su manji, ali to joπ nije toliki pad da bi se posegnulo za
ovako drastiËnim mjerama. Pa moæe se vlasniku u Austriji isporuËiti i neπto manja dobit, a ne da se svi
problemi, pa i loπe odluke uprave, prelamaju preko lea zaposlenika”, poruËio je FiliÊ. (n)
6
nove stare
novine
Nacional
ponovno na
kioscima
steËaj
Gasi se
magazin
Banka
»ak je i moÊna ZagrebaËka
banka morala donijeti
odluku o gaπenju svojeg
tiskanog izdanja. Magazin
Banka tako Êe nakon viπe
godina, tijekom kojih se
profilirao kao utjecajan
poslovni magazin, prestati
izlaziti. Magazin koji se
prodavao pretplatom i
distribuirao poπtom na
adrese Ëlanova postao je
prevelikim financijskim
teretom. Visoki izdaci, od
troπkova tiska do primanja i
honorara profesionalnog i
uredniËkog tima, nisu se
mogli racionalizirati, a da
pritom ne trpi sama
kvaliteta magazina. Umjesto
“krpanja”, ZagrebaËka
banka odluËila je radije
ugasiti magazin za Ëiju
ambicioznu ureivaËku
politiku viπe nema
predvienih sredstava.
Tjednik Nacional, nakon
stanke od dvije i pol
godine, od 9. je prosinca
ponovno na kioscima, a
izlaæenje je nastavio 867.
brojem, πto je prvi sljedeÊi
nakon lipnja 2012. kada je
izdan posljednji broj tog
tjednika, za koji novi glavni
urednik Berislav JeliniÊ
istiËe da Êe izlaziti utorkom
u nakladi od 20.000
primjeraka. Kako je za Hinu
rekao JeliniÊ, tjednik
Nacional stvarat Êe urednici
i novinari koji su u njemu
radili zadnjih dvadesetak
godina. Takoer, najavio je
skoro pokretanje portala
nacional.hr. Osim toga,
redakcija koja Êe raditi na
ovom projektu (14
novinara i urednika, tri
fotografa, dva redaktora)
pokrenut Êe i besplatne
novine Zagrebnews za koje
JeliniÊ kaæe kako joπ nije
odluËeno hoÊe li izlaziti
jednom ili dva puta
mjeseËno. Ostavljena je
moguÊnost da izlazi i svaki
tjedan, a sve ovisi o
interesu na træiπtu, kaæe
JeliniÊ. Dodaje i kako je za
Zagrebnews predvieno
izlaæenje u 200.000 do
250.000 primjeraka.
Nacional, kao politiËki
tjednik, donosit Êe teme iz
politiËkog æivota Hrvatske,
neπto manje iz ekonomije,
a neÊe mu nedostajati ni
druπtvenih kao ni kulturnih
rubrika, najavljuje JeliniÊ.
Istovremeno, sestrinski
Aktual, koji su takoer
svojevremeno pokrenuli
novinari tada ugaslog
Nacionala, prestao je
izlaziti. (n)
FERAL NARODU
Izaπla knjiga “Smijeh slobode - uvod u Feral Tribune”
Knjiga “Smijeh slobode - uvod u Feral Tribune”, autora Borisa PaveliÊa, na 680 stranica opisuje i
objaπnjava 25 godina kultnog politiËko-satiriËnog lista Feral Tribunea. Na temelju opseænih citata iz
Feral Tribunea i drugih medija, intervjua s Feralovim autorima i drugim sugovornicima, te osobnih
zapaæanja autora, rukopis rekonstruira pokretanje i razvoj Feral Tribunea od nastanka do prestanka
izlaæenja. Kako je u intervju za Novi list rekao sam autor, vaæno je ispraviti namjernu krivotvorinu
prema kojoj je Feral navodno zagovarao antihrvatstvo. “On je zagovarao prije svega slobodu,
slobodu pojedinca i nesputanog duha, koja odbacuje svaku, a naroËitu vlastitu, hrvatsku
nacionalistiËku iskljuËivost. Ideja za pisanje knjige roena je u trenutku Feralova gaπenja. Napisano
je nekoliko tekstova, veÊinom nekrologa, a onda su svi uglavnom zaπutjeli. ©ute i danas i πute sve
viπe. »im su novine ugaπene, Ëinilo mi se da treba napraviti sintezu tog fenomena Ëega ni danas
nema. Mnogi su izdavaËi nudili feralovcima da piπu o tome, no oni su to iz nekih svojih razloga
redom odbijali, πto smatram velikom πtetom. OdluËio sam, stoga, projekt napraviti sa svojeg
stajaliπta”, rekao je PaveliÊ. Knjigu je izdala izdavaËka kuÊa AdamiÊ. (n)
Foto Duje KlariÊ
eph tranzicija
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
7
infopress
u
srediπtu
Piπe Anton FiliÊ
Foto Duje KlariÊ
radio
hrt
Yammat na 102.5
kreÊe prije travnja
iduÊe godine
Smanjen
broj
zaposlenih
Novi zagrebaËki radio Yammat s emitiranjem programa
namjerava poËeti prije zakonom propisanog roka od 6
mjeseci nakon dobivanja koncesije, pa bi se tako poznati
radijski glasovi Silvije ©eparoviÊ, Nataπe MagdaleniÊ
BantiÊ, Siniπe ©veca, Milana Peha i brojnih drugih, meu
kojima i glas vlasnika radijske postaje Alena Balena, veÊ
poËetkom iduÊe godine mogli nastaniti na frekvenciji
102.5 MHz.”Imamo nevjerojatnu potporu svih kolega.
Optimisti smo, nemamo natjecateljskih ambicija ukljuËiti
se u utrku za najsluπaniji radio, a trenutaËnu situaciju na
radijskoj sceni doæivljavamo kao izazov”, rekao nam je
Alen Balen koji je okupio moÊnu gomilicu entuzijasta u
zrelim godinama πto pristaju raditi za minimalac kako bi
dobili priliku raditi ono u πto vjeruju. Koliko Êe ovaj
koncept imati uspjeha na komercijalnom træiπtu,
eksperiment je u koji su se zajedno upustili, a svoj su
eter spremni otvoriti svakome tko æeli komunicirati s
javnoπÊu na naËin koji ne podcjenjuje publiku. Vlasnik
radio Yammata je istoimena tvrtka koja djeluje veÊ deset
godina i uredno posluje, rekao je Balen upitan za
vlasniËku strukturu medija. Radio Ëine ljudi od integriteta
koji nikada ne bi prodali svoje pravo da slobodno
odluËuju o sadræaju programa, tvrdi, opovrgavajuÊi
nagaanja da iza radija stoji kapital Emila Tedeschija. (ms)
portal
Vjesnik.hr dodijeljen
antifaπistima iz SABA
Portal ugaπenog dnevnog lista Vjesnik dodijeljen je
antifaπistima iz SABA RH, koji najavljuju angaæman
kvalitetnih novinara, prenosi portal Novosti. Kako piπu
Novosti, Savez antifaπistiËkih boraca i antifaπista RH
(SABA) s Ministarstvom kulture dogovorio je da se portal
ugaπenog dnevnog lista Vjesnik vrati, dodijeli i pokloni
SABA-u, na adresi vjesnik.hr. Vjesnik se tako vraÊa onome
tko ga je i stvorio, a to su borci, partizani i antifaπisti, jer
je list Vjesnik formiran na Petrovoj gori, poËetkom Drugog
svjetskog rata. Portal Êe biti vrlo koristan jer Êe biti
svojevrsni prozor koji Êe antifaπisti otvoriti prema
hrvatskom druπtvu i gdje Êe progovoriti o antifaπizmu.
Okuplja se novinarski kadar i sastavlja ekipa, dogovaraju
se angaæmani s najkvalitetnijim novinarima i novinarkama
koji dræe do antifaπizma i koji bi bili suradnici portala.
Informacije o svim svojim aktivnostima, proslavama
godiπnjica brigada i jedinica do komemoracija Êe
dostavljati i sve antifaπistiËke organizacije, od opÊine,
grada do æupanije i dræave. (n)
8
Hrvatska radiotelevizija
kraj ove godine doËekat
Êe s 2970 zaposlenih,
rekao je na posljednjoj
sjednici Programskog
vijeÊa HRT-a glavni
ravnatelj HRT-a Goran
Radman. To je za oko
400 manje nego 2012.
godine. Plan je da se taj
trend nastavi i u 2015. i
da se u iduÊoj godini
broj zaposlenih svede
na 2700. Racionalizacija
poslovanja,
restrukturiranje,
pozitivno poslovanje,
sve je to dio prijedloga
Programa rada i
Financijskog plana HRTa za 2015. πto ga je juËer
prihvatilo Programsko
vijeÊe HRT-a, piπe Novi
list. Kako je naveo
Radman, na
proizvodnju programa
iÊi Êe 330 milijuna kuna,
30 posto viπe nego
2014. godine. Glavni je
ravnatelj najavio i da Êe
HRT u 2015. nastaviti s
postupkom tehnoloπkog
osuvremenjavanja, s
investiranjem u
regionalnu
infrastrukturu te kako Êe
se dovrπiti investiranje u
tzv. brzu medijsku
proizvodnju, Ëime bi se
osigurali uvjeti za
kvalitetniji rad
Informativnog
medijskog servisa. (n)
Slabiji je
od prethodnog,
ali ga treba
iskoristiti
Loπe strane:
Olakπan je otkaz, omoguÊen dulji radni tjedan,
radnici se mogu prebacivati iz tvrtke u tvrtku
Dobre strane:
Rok zastare poveÊan s tri na pet godina,
na πtrajk se ne mora Ëekati 30 dana,
zadræane su naknade za rad nedjeljom i noÊu
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
9
dossier
u
srediπtu
N
ovi Zakon o radu Sabor je prihvatio 15. srpnja ove
godine, a objavljen je u Narodnim novinama broj 93/
2014. U primjeni je od 7. kolovoza 2014., iako na neki
naËin joπ nije potpun, jer u roku od πest mjeseci treba
donijeti 17 podzakonskih akata. I πto nam je donio?
Poslodavci su, kao i obiËno, kukali kako nisu dobili
dovoljno ustupaka, a joπ nezadovoljniji su radnici i
sindikati. Ministar Mirando MrsiÊ iskoristio je takvu
situaciju da ustvrdi: “Nezadovoljni su i jedni i drugi, to
znaËi da smo donijeli dobar zakon.”
No, ta je tvrdnja daleko od istine. Novi ZOR za radnike
je puno slabiji od prethodnog. Niπta novo, Hrvatska je
samo slijedila trendove globaliziranog svijeta Ëiji je dio i
EU. Brojni su teoretiËari joπ ranije zakljuËili da je
globalizacija smanjila sposobnost dræave da πtiti radniËka
prava jer to moæe dovesti do “bijega kapitala”. ©to neka
zemlja ima bolje i praviËnije radno zakonodavstvo, to je
manja vjerojatnost da Êe njezini graani neπto raditi.
Globalizacija je velikim korporacijama, opsjednutim
uveÊavanjem profita, omoguÊila da discipliniraju ne samo
radniËku klasu, veÊ i nekooperativne dræave. Takve dræave
uglavnom ne mogu raËunati na inozemne investicije, a
mogu oËekivati i zatvaranje veÊ postojeÊih tvrtki.
Proizvodnja se seli u siromaπnije zemlje, ponajprije one
u Aziji. U industrijskom priobalju Kine radi se i po 70 sati
tjedno, i to za plaÊu od samo 150 dolara mjeseËno. U
Japanu radnici u prosjeku iskoriste samo sedam (od 18)
dana godiπnjeg odmora, a 17 posto njih ne uzme ni dan
godiπnjeg odmora. A na godiπnji se teπko odluËuju i
Amerikanci jer se boje da Êe tako ostati bez posla.
Novi Zakon o radu
donosi manje prava za
radnike, ali baπ zato ga
radnici moraju
iskoristiti maksimalno.
No, to Êe teπko moÊi tzv.
individualnim
pristupom. Prava
poniæenih radnih ljudi
mogu se braniti i
osvajati samo upornim
kolektivnim akcijama, a
njih mogu organizirati i
provoditi samo radnici
organizirani u sindikate
10
Piπe Melisa Skender
Foto Duje KlariÊ
Kad to znamo, lakπe nam je razumjeti promjene koje
su se dogodile kod nas. A one se prije svega tiËu tjednog
radnog vremena, otkaza i tzv. agencijskog zapoπljavanja.
Puno radno vrijeme i dalje je 40 sati tjedno, ali se
ono (prema Ël. 66) moæe razliËito rasporediti po danima,
tjednima i mjesecima. Tako da radno vrijeme moæe biti
i 50 sati za svakog radnika, a Kolektivnim ugovorom ono
se moæe produljiti i do 60 sati tjedno.
“Poslodavac u tom sluËaju mora unaprijed donijeti
odluku o nejednakom radnom vremenu. On mora
utvrditi razdoblje u kojem se radno vrijeme nejednako
rasporeuje, a to razdoblje minimalno moæe biti mjesec
dana, a maksimalno 12 mjeseci. Uvodi se neka vrsta
‘banke sati’, no na kraju se to radno vrijeme mora svesti
na prosjek. U tom pitanju, kao i u drugima, prilagodili
smo se potrebama prakse”, objaπnjava Marina KasuniÊ
Peris, pomoÊnica ministra rada i mirovinskog sustava i
bivπa sindikalna aktivistica.
©to se otkaza tiËe, novost je da u sluËaju poslovno i
osobno uvjetovanog otkaza viπe nema obveze poslodavca da radnike prethodno pokuπa zaposliti na drugim
raspoloæivim poslovima, niti obveze da radnike pokuπa
obrazovati i osposobiti za neke druge poslove. Bolovanje
viπe ne odgaa otkaz ili ga samo privremeno odgaa:
radni odnos Êe prestati najkasnije u roku od πest mjeseci
od uruËenja odluke o otkazu. Takoer, poslodavac viπe
nije duæan donositi program zbrinjavanja viπka radnika.
Poslodavac moæe svog radnika privremeno ustupiti u
s njim povezano druπtvo neprekidno najdulje πest mjeseci,
na temelju prethodnog sporazuma sklopljenog izmeu
povezanih poslodavaca i pisane suglasnosti radnika. SliËno
se navodi i za upuÊivanje radnika za rad u inozemstvo.
Umjesto da se pokuπalo stati na kraj dosadaπnjoj praksi u
kojoj su mnogi poslodavci (pa tako i neke naπe medijske
kuÊe) za istu djelatnost imali nekoliko registriranih tvrtki,
ova se praksa sada ozakonila. Iako onima koji ozbiljno
obavljaju jednu djelatnost ne trebaju Ëetiri tvrtke za to.
Osim da izigraju radnike i vjerovnike.
No, ima i dobrih stvari. Rok zastare potraæivanja u
radnim sporovima poveÊan je s dosadaπnje tri godine na
pet, πtrajk zbog neisplate plaÊe moæe se organizirati odmah
po njezinu dospijeÊu (ne mora se kao dosad Ëekati 30
dana). Zadræane su naknade za rad nedjeljom i noÊni rad
(od 22 do 6), πto je novinarima posebno interesantno, ali
nema regresa i troπkova prijevoza, iako se o tome govorilo,
a i Slovenci su te kategorije propisali zakonom.
Ukratko: novi Zakon o radu donosi manje prava
za radnike, ali baπ zato ga radnici moraju iskoristiti
maksimalno. No, to Êe teπko moÊi tzv. individualnim
pristupom. Prava poniæenih radnih ljudi mogu se
braniti i osvajati samo upornim kolektivnim akcijama,
a njih mogu organizirati i provoditi samo radnici
organizirani u sindikate
Pravo na pristup informacijama
Studija razvoja informacijskog druπtva u Hrvatskoj, koju je 2006.
izradio IDC Adriatics, pokazala je da, dok su proraËunska sredstva za
nabavu IT opreme i usluga u 2005. poveÊana za 56%, a 2006.
zabiljeæen je novi rast od 47%, stupanj koriπtenja ICT u javnoj
upravi joπ znaËajno zaostaje za europskim standardima, pa i
kuÊnom upotrebom raËunala
Gubljenje
u πumi
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
11
dossier
dossier
N
Foto Duje KlariÊ
akon brojnih probijanja rokova, do kraja ove
godine konaËno bi trebao biti otvoren portal data.gov.hr
na kojem Êe biti objavljeni i prvi registri s javnim
podacima koje prikupljaju tijela vlasti. Neke od njih veÊ
je moguÊe pronaÊi na web stranicama nadleænih tijela
poput Registra dræavne imovine ili pak knjiga elektroniËkih
medija, upisnik kojih vodi Agencija za elektroniËke
medije. Tako je u prvom sluËaju na internetskoj stranici
podaci.duudi.hr omoguÊeno, primjerice, pretraæivanje
nekretnina u dræavnom vlasniπtvu prema viπe parametara, no traæite li cjelovitu bazu sa æivim umjesto
statiËkih podataka, malo Êete se viπe pomuËiti. Podaci su
objavljeni na viπe od devet tisuÊa stranica s tablicama u
kojima veÊina kolona, a ima ih toliko da ne stanu u jedan
ekran, nije ni popunjena.
Drugi sluËaj, onaj s otvorenim podacima o elektroniËkim medijima, a naroËito onima πto koriste frekvencije
kao ograniËeni javni resurs, zapravo moæe posluæiti kao
primjer koji je moguÊe preslikati na opÊu sliku stanja
otvorenosti hrvatskih vlasti.
Kad je u rujnu 2012. konaËno dobio presliku
koncesijskih ugovora s Ëetirima televizijskim kuÊama za
emitiranje πest nacionalnih programa, urednik portala
h-alter Toni GabriÊ izvojevao je, kako se opravdano
mislilo, veliku bitku za transparentnost rada VijeÊa i
pripadajuÊe Agencije koja nadzire provoenje Zakona o
elektroniËkim medijima. Ipak, iako je na web stranici emediji.hr sada moguÊe pronaÊi svu silu podataka, a sastav
VijeÊa bitno je izmijenjen, programske osnove temeljem
kojih su nakladnici dobili koncesijske ugovore i dalje se
Ëuvaju kao poslovna tajna. Nakon viπemjeseËnog
natezanja odluka “ustat il’ odustat” postaje pitanje inata
i novinarske osobnosti, jer træiπte prioritete postavlja
drugaËije. Cijena kartice osnovna je mjera, a svaki sljedeÊi
dan podiæe tu cijenu viπe nego πto za proizvodom, reklo
bi se, postoji potraænja.
“Æelite li napraviti bilo πto kvalitetno, iluzorno je
oËekivati da Êete to napraviti brzo, ali ako pratite neku
priËu, onda se isplati Ëekati. Na kraju Êete sigurno dobiti
informaciju koja bi trebala biti javno dostupna”, uvjerava
nas Anamarija Musa, povjerenica za pravo na pristup
informacijama.
Serijal tekstova na temu “Koliko je ‘teπka’ Crkva u
Hrvatskoj” financiran je sredstvima iz proraËuna
Ministarstva kulture, a novinarka Ana BenaËiÊ veÊ ga je
ocijenila kao cjeloæivotni projekt.
“Kao dio istraæivanja zanimala su nas i ulaganja iz
proraËuna Ministarstva kulture u sakralne objekte i drugu
nepokretnu imovinu KatoliËke crkve, no ono πto smo na
kraju dobili jest lista s tisuÊama objekata razliËitih
namjena, sakralnih, civilnih, svih vjeroispovijesti iz kojih
uopÊe nije bilo vidljivo kome je isplaÊeno i koliko novca.
Proveli smo tjedne na sortiranju i proËiπÊavanju tih
12
podataka. Pored toga, podaci prije 2005. uopÊe nisu
digitalizirani, niti usporedivi s podacima nakon te godine.
SreÊom, to smo shvatili prije nego πto smo poËeli
pretipkavati podatke s papira”, kaæe Ana BenaËiÊ koja je,
priznaje, oËekivala veÊu kooperativnost barem u
Ministarstvu koje je financiralo projekt na kojem radi s
Jelenom Miloπ.
“Istina, pozivali su nas na razgovore gdje su
objaπnjavali kako je to teπko i zahtijeva vremena, dok na
kraju nisu pukli i optuæili me da sam stvarno dosadna i
ponaπam se kao dræavna revizija. Na kraju se sve to ipak
rijeπilo i dobili smo sve podatke osim od Istarske æupanije
za razdoblje prije 2005. godine”, govori novinarka kojoj
nije jasno kako je moguÊe da neka tijela vlasti ne znaju
koliko su proraËunskog novca isplatili kome.
Informacijsko druπtvo
Razvoj informacijskog druπtva postavljen je kao
strateπki cilj Vlade RH za mandatno razdoblje 2003.-2004.
godine u skladu s preporukama EU iz programa e-Europe
2005. godine
Studija razvoja informacijskog druπtva u Hrvatskoj, koju
je 2006. izradio IDC Adriatics, pokazala je da, dok su
proraËunska sredstva za nabavu IT opreme i usluga u 2005.
poveÊana za 56%, a 2006. zabiljeæen je novi rast od 47%,
stupanj koriπtenja ICT u javnoj upravi joπ znaËajno zaostaje
za europskim standardima, pa i kuÊnom upotrebom
raËunala. Istovremeno su pokrenuti brojni IT projekti poput
hitro.hr, HITRONet, e-PDV, e-REGOS.
“©to se tiËe digitalnog opismenjivanja sluæbenika, na
tome se kontinuirano radi. Pri tome se inicijalno viπe
paænje posveÊivalo edukaciji zaposlenih za koriπtenje
raËunala na generalnoj razini, dok se sada edukacija viπe
bazira na edukaciji za koriπtenje aplikacija pri uvoenju
novih aplikativnih rjeπenja”, rekli su nam iz Ministarstva
uprave nadleænog, meu ostalim, i za uvoenje novih
tehnologija u rad ureda dræavne uprave u æupanijama.
OpÊine se tu ne spominju, iako je istraæivanje πto ge
je dræava naruËila od IDC Adriaticsa upozoravalo na
problem informatiËke nepismenosti u opÊinskim uredima
joπ prije osam godina. Usprkos uloæenim milijunima, taj
je problem ostao jednako æilav do danas.
GONG je nedavno objavio rezultate treÊeg u nizu
istraæivanja o transparentnosti i odgovornosti tijela
regionalne i lokalne samouprave.
“Trebalo nam je πest mjeseci istraæivaËkog rada i viπe
ljudi da se obradi svih 576 jedinica i rezultati su pokazali
da su, primjerice, web stranice opÊina prepune podataka
o povijesti i znamenitostima. No, kad je rijeË o, recimo,
zapisnicima sa sjednica vijeÊa, prijedlozima proraËuna
ili javnim nabavama, ti se podaci teπko i rijetko pronalaze.
Kad ih i pronaete, nisu u standardiziranom formatu pa
je nemoguÊe pokupiti sa stranica proraËune opÊina i
Web stranice
opÊina prepune
su podataka o
povijesti i
znamenitostima,
no kad je rijeË o,
recimo,
zapisnicima sa
sjednica vijeÊa,
prijedlozima
proraËuna ili
javnim
nabavama, ti se
podaci teπko i
rijetko pronalaze
gradova i staviti ih u jednu tablicu koju Êete moÊi
pretraæivati. Tu ima svega, od PDF-ova, skenova, pa Ëak
i fotografija papira na kojem je isprintani dnevni red”,
kaæe Jelena BerkoviÊ, zamjenica izvrπnog direktora
GONG-a, a s istim su se problemom u istraæivanju
proraËunskih sredstava isplaÊenih Crkvi suoËile Ana
BenaËiÊ i Jelena Miloπ.
“Kada se obratite sa zahtjevom na temelju prava na
pristup informacijama lokalnoj razini, oni se najËeπÊe
prave kao da zahtjev nisu ni dobili. Od svih upita koje
smo im poslale, odgovore smo dobile za jedva 10 posto.
Ondje gdje smo ih uspjeli dobiti, radilo se o paleti razliËitih
informacija, neusporedivih, nesistematiziranih. Dobijeπ,
recimo, skupnu brojku izdvajanja za vjerske zajednice, a
kad traæiπ specifikaciju, oni taj podatak nemaju i ne znaju
te uputiti od koga bi informaciju trebalo traæiti”, svoja
iskustva u ostvarivanju prava na pristup informacijama
opisuje Ana BenaËiÊ koja tvrdi kako problemi, meutim,
postoje i na dræavnoj razini.
“Tako nam je baπ Ministarstvo pravosua odbilo zahtjev
za podatke o povratu crkvene imovine iako sam ih
prethodno dobila na niæim razinama, od svih æupanijskih
ureda uprave. Ministarstvo pravosua kao drugostupanjsko
tijelo u odlukama o povratu imovine odbacilo je zahtjev
kao neosnovan, uz ocjenu da traæene podatke nisu duæni
dati. To smo prijavili Uredu povjerenice za informiranje i
od tada je proπlo veÊ pola godine. Ali, treba imati
razumijevanja, zatrpani su poslom.”
Ured povjerenice
Anamarija Musa, iako je Ured kojim upravlja
viπestruko premalen s obzirom na obim poslova koji
obavlja, nije zadovoljna Ëinjenicom da je jedino πto
graani znaju o Uredu povjerenice za pristup informacijama to da mu nedostaju sredstva.
“Ali mi radimo, nepotrebno je stvoren imidæ ureda
koji ne moæe raditi. Mi radimo, ali bismo radili joπ viπe
kad bismo imali dovoljno sredstava”, upozorava
povjerenica, a dugotrajne procedure dijelom opravdava
i Ëinjenicom kako se mnoge stvari kod nas proglaπavaju
tajnom jer tijela ne razumiju koji bi podaci trebali biti
dostupni javnosti.
Da se u Hrvatskoj, naæalost, moramo suoËiti s
Ëinjenicom da se bilo koja stvar proglaπava tajnim
podatkom, bilo klasificiranim ili, joπ ËeπÊe, poslovnom
tajnom, dok u drugim zemljama Europske unije samo
Ëetiri posto dokumenata “dolazi” do klasifikacije s
povjerljivoπÊu i ograniËavanjem, priznao je nedavno i
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
13
dossier
dossier
potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Ranko
OstojiÊ. Takvu je praksu nazvao “spornom i razlogom
zbog kojeg moramo donijeti novi zakon”.
Odgovor koji smo na pitanje o nacrtu izmjena Zakona
o tajnosti podataka uputili MUP-u otkriva, meutim, drugi
smjer. Na naπe pitanje zaπto skupini koja radi na izradi
nacrta ne pripada, recimo, i povjerenica za informiranje,
posebno ako je cilj uskladiti taj zakon sa Zakonom o
pravu na pristup informacijama, reËeno nam je da
baratamo pogreπnim i neosnovanim pretpostavkama.
OgraniËena prava
Ustav koji jamËi pravo na pristup informacijama koje
posjeduju tijela javne vlasti predvia i moguÊnost
ograniËenja tog prava, stoji u odgovoru koji smo dobili od
MUP-a, i gdje se napominje kako su izmjene Zakona o
tajnosti podataka zapravo inicirane potrebom da se on
uskladi s recentnim EU i NATO sigurnosnim propisima.
Meuresorna Radna skupina tako je sastavljena od
predstavnika dræavnih tijela koja postupaju ili s veÊom
koliËinom klasificiranih podataka i/ili s podacima od
osjetljivog sigurnosnog znaËaja za Republiku Hrvatsku,
a ta su redom Ministarstvo unutarnjih poslova, Ured
VijeÊa za nacionalnu sigurnost, Ministarstvo vanjskih i
europskih poslova, Ministarstvo obrane, Ministarstvo
pravosua, Ministarstvo financija, Ministarstvo gospodarstva, Dræavno odvjetniπtvo i Hrvatska narodna banka.
“Osim Zakona o tajnosti podataka, u pitanju su Zakon o
informacijskoj sigurnosti i Zakon o sigurnosnim provjerama,
a koja tri zakona Ëine cjelinu, odnosno usko su vezana,
slijedom Ëega se istovremeno krenulo u postupak donoπenja
njihovih izmjena i dopuna, πto posljediËno utjeËe i na rokove
provoenja tog postupka”, objaπnjavaju u MUP-u zbog Ëega
nacrt joπ nije zavrπen i otvoren za javnu raspravu koja je
najavljena za 2014. godinu.
Nasuprot ovom tumaËenju, Akcijski plan za provoenje inicijative Partnerstva za otvorenu vlast veÊ je u
prvoj svojoj verziji predviao usklaivanje Zakona o
tajnosti podataka sa Zakonom o pravu na pristup
informacijama koji je bitno ojaËan posljednjim
izmjenama i dopunama 2013. godine.
“Budimo realni, ne bi se Zakon o pravu na pristup
informacijama uspio promijeniti kao πto je promijenjen,
da ga se ojaËa, da na tome nije inzistirala EU”, smatra
Jelena BerkoviÊ iz GONG-a.
“S jedne strane je ova Vlada napravila velik iskorak
kad je uopÊe pristala na izmjene zakona i kad je izmijenila
vlastito postupanje u dvije stvari. Za razliku od prethodne
Foto Duje KlariÊ
14
Nedavno
istraæivanje, koje
su zajedno
proveli Zbor
istraæivaËkih
novinara HND-a
i GONG, pokazalo
je, naime, da vrlo
mali postotak
ispitanih
novinara (oko
5%) uopÊe
zahtijeva ikakve
dokumente od
vlasti, iako svi
redovito prate rad
dræavnih tijela
Za razliku od
prethodne Vlade,
aktualna vlast
poËela je
objavljivati
dnevne redove sa
zatvorenih
sjednica, dakle
sad ipak postoji
odreena
kontrola javnosti
nad time πto se
zbiva na tim
sjednicama, i
drugo,
promijenila je
poslovnik Vlade
prema kojem
svaki nacrt
zakona koji se
pojavljuje na
sjednici mora
doÊi uz papir koji
opisuje kako je
proπlo
savjetovanje sa
zainteresiranom
javnoπÊu
Vlade poËela je objavljivati dnevne redove sa zatvorenih
sjednica, dakle sad ipak postoji odreena kontrola
javnosti nad time πto se zbiva na tim sjednicama, i drugo,
promijenila je poslovnik Vlade prema kojem svaki nacrt
zakona koji se pojavljuje na sjednici mora doÊi uz papir
koji opisuje kako je proπlo savjetovanje sa zainteresiranom javnoπÊu. To se moæe Ëiniti sitnom, proceduralnom stvari, ali puno znaËi jer onemoguÊava zakonu
koji u nekom ministarstvu nije proπao javno savjetovanje
da se uopÊe pojavi na dnevnom redu Vlade”, kaæe
zamjenica direktora nevladine organizacije osnovane
1997. godine radi poticanja graana na aktivnije
sudjelovanje u politiËkim procesima.
Problem je i ovdje, naravno, u provedbi.
“Prijedlozi izneseni u javnoj raspravi Ëesto se
jednostavno otpisuju kao neprihvaÊeni, pa iako je Vlada
napravila neke vrijedne iskorake, i u tom smo smislu
postigli neki standard koji, nadam se, neÊe padati, to
nije dovoljno. Istinska provedba izostaje”, ocjenjuje Jelena
BerkoviÊ, a kao dokaz takvoj tvrdnji, navodi primjer
osnivanja Ureda povjerenika za pristup informacijama.
“Ne moæe se reÊi da nema nikakve politiËke volje, a i EU
je stiskala da se izmijeni zakonski okvir, ali kad treba sad
osigurati novac da se zaposle inspektori, ispada kako Zakon
o pravu na pristup informacijama (ZPPI) nije niËiji resor.”
je pohaalo 50-ak novinara. Priznajem da smo oËekivali
veÊi odaziv jer se radi o alatu i praktiËnim uputama kako
traæiti informaciju, koju vrstu informacije traæiti na koji
naËin, kome se obratiti. Na primjer, novinari Ëesto
komuniciraju iskljuËivo s glasnogovornikom, koji je
ujedno i bivπi kolega novinar, a on ili ona moæda nisu
upoznati sa Zakonom o pravu na pristup informacijama,
pa Êe jednostavno reÊi da ne moæe dati informaciju,
umjesto da proslijedi zahtjev sluæbeniku za informiranje.
Istina je da je postupak za ostvarivanje prava na pristup
informacijama dulji od odgovora na upite po Zakonu o
medijima, redovni rok je 15 dana za dobivanje
informacije, ali novinari Ëesto ne Ëekaju niti se æale πto
informaciju nisu dobili, jer veÊ imaju neki novi zadatak”,
kaæe Anamarija Musa.
Istina je da malo koji novinar vodeÊih nacionalnih
medija sebi moæe dopustiti luksuz da na priËi radi
mjesecima i skupi sve podatke kako bi se zaπtitio od
moguÊih kaznenih progona prozivanih fiziËkih i pravnih
osoba. Umjesto “cuπpajza” serviranog od razliËitih tijela
ovlaπtenih za prikupljanje podataka, lakπe se osloniti na
pouzdan izvor, πto je joπ jedan nalaz istraæivanja Iskustva
novinara s otvorenoπÊu izvrπne vlasti dostupnog na
stranici HND-a, hnd.hr.
Manjkav uzorak
Teorija i praksa
Kao πto se u Hrvatskoj preËesto dogaa, zakoni kojima
se na papiru nema πto prigovoriti manjkavo se provode.
Tako i djelovanje povjerenice Anamarije Muse, iako
neovisne i birane izravno od saborske veÊine, zapravo
ovisi o dobroj volji aktualne Vlade.
“Svugdje je Vlada ta koja predlaæe proraËun, ali pitanje
je politiËkog kredibiliteta, odgovornosti, pa i politiËke
kulture neovisnim tijelima odobriti novac potreban za
njihovo nesmetano funkcioniranje. Neovisna tijela danas
u Hrvatskoj su pravobranitelji, komisija za javne nabave,
povjerenstvo za sukob interesa, povjerenik za informiranje i DIP. Zaista ne znam πto je u politiËkom sustavu
vaænije od tih osam tijela, jer ako temeljna ljudska prava
ne funkcioniraju, ako javna nabava ne funkcionira i ako
ne regulirate sukob interesa i pravo na pristup informacijama, onda cijeli sustav krahira. Zato je i neovisnost tih
tijela vrlo bitna”, smatra Anamarija Musa.
Poseban je aspekt problema otvaranja vlasti i na
novinarskoj struci. Nedavno istraæivanje, koje su zajedno
proveli Zbor istraæivaËkih novinara HND-a i GONG,
pokazao je, naime, da vrlo mali postotak ispitanih
novinara (oko 5 %) uopÊe zahtijeva ikakve dokumente
od vlasti, iako svi redovito prate rad dræavnih tijela.
“Novinari nisu upoznati sa svojim pravima. U
posljednjih pet mjeseci, u suradnji s Hrvatskim
novinarskim druπtvom, odræali smo Ëetiri radionice koje
VeÊina novinara koji su pristali odgovoriti na anketu
(a bilo ih je toliko malo da je to moglo dovesti u pitanje
i vjerodostojnost podataka skupljenih na tako manjkavom
uzorku) oslanja se, naime, na izravne upite koje
prosljeuje vlastitim kanalima jer, kako se pokazalo,
najjaËe je “oruæje” novinara njegov adresar.
“Naæalost, to je istraæivanje joπ jedan dokaz da novinari
ne koriste ZPPI dovoljno i dalo bi se raspravljati πto je
uzrok tome. Je li to zato πto novinari koji rade u
redakcijama, ili su slobodni novinari, nemaju vremena
za dugotrajne pripreme, jer time poveÊavaju i cijenu
kartice u usporedbi s træiπtem koje ih tjera da πtancaju
puno jeftinije?” pita se Jelena BerkoviÊ.
VeÊina najproduktivnijih novinara tako bi moæda i
imala vremena za Ëekanje na potrebne dokumente kad
bi se oni dostavljali u formatu koji ne zahtijeva dodatne
tjedne ËiπÊenja, sortiranja i prilagoavanja formata, posla
kojim se upravo bave i dræavne sluæbe nadleæne za
provedbu Inicijative za otvorenu vlast.
“Tek sada je utvreno πto sve zapravo postoji od
informacija, koje informacije se mogu objaviti i u kojem
obliku te πto treba napraviti da se pretvore u odgovarajuÊe
formate i budu ponovo iskoristive”, na skeptiËnost prema
data.gov.hr optimizmom odgovara Anamarija Musa.
Jelena BerkoviÊ na taj, sljedeÊi korak prema
otvorenosti πto je obeÊava data.gov.hr, gleda sa skepsom.
“»ekamo da vidimo kakav Êe biti taj portal i koliko Êe i
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
15
dossier
dossier
Foto Duje KlariÊ
kojih baza podataka na njemu biti. Tu Êe se najbolje vidjeti
i dokle je stigla ova izvrπna vlast s natjeravanjem tijela da
uistinu i pripreme te podatke. Usporedbe radi, jedan New
York ima viπe od 6000 baza podataka. Sad, ako mi imamo
6, 7, 8 tisuÊa tijela javne vlasti u Hrvatskoj, jasno je da ne
mogu sva biti pod ingerencijom Vlade. Samo jedinica
lokalne uprave i samouprave ima 576, a tu su i nezavisne
agencije. Povjerenica za informiranje jedina je koja ih
moæe natjerati da rade prema nekakvim standardima.”
Istovremeno, neovisni struËnjaci The Independent
Reporting Mechanism (IRM) svrstali su Hrvatsku meu
tri najuspjeπnije zemlje po pitanju provedbe mjera
Akcijskog plana Partnerstva za otvorenu vlast.
“Meu najvaænijim uspjesima koje istiËu neovisni
struËnjaci IRM-a jest usvajanje novog Zakona o pravu na
pristup informacijama te uspostava institucije Povjerenika
za informiranje kao neovisnog nadzornog tijela kojeg
bira Hrvatski sabor. Takoer, zamijeÊen je napredak na
podruËju suradnje s civilnim druπtvom te savjetovanja s
javnoπÊu kod donoπenja novih zakona, drugih propisa i
akata, pri Ëemu je vaæno istaknuti da je promijenjen
Poslovnik Vlade RH kako bi se sva dræavna tijela obvezala
izvjeπtavati o rezultatima provedenih savjetovanja. U
IzvjeπÊu je pozitivnim ocijenjen i rad Savjeta inicijative
POV (Partnerstva za otvorenu vlast) koji ukljuËuje
predstavnike i predstavnice civilnog druπtva i dræave koji
je osigurao sudjelovanje πireg kruga zainteresiranih
dionika u praÊenju uspjeπnosti provedbe usvojenih
mjera. Ujedno je izraæena i zabrinutost oko kapaciteta
INICIJATIVA PARTNERSTVA ZA OTVORENU VLAST
Vrstu upitnika koji ispituje spremnost za otvorene podatke objavila je na svojim internet stranicama i Svjetska banka kao
alat za procjenu iskazane dobre volje. Otvoreni podaci obaveza su koju je Hrvatska preuzela s Direktivom o ponovnom
koriπtenju informacija javnog sektora kao obavezom Ëlanica EU te pristupanju Inicijativi Partnerstva za otvorenu vlast
kojoj je na svjetskoj razini 2011. pristupio predsjednik RH Ivo JosipoviÊ.
Tu bi se reklo kako je zadovoljen prvi uvjet prema stvarno iskazanoj volji da se javni podaci koje prikupljaju tijela vlasti
uistinu uËine dostupnima. Svjetska banka ovdje je istaknula primjer ameriËkog predsjednika Baracka Obame koji je
memorandumom naloæio da se poduzmu sve potrebne akcije kako bi vlast otvorila svoje podatke graanima u roku od
120 dana. To, i Ëinjenica kako je Bijela kuÊa vrlo aktivno promovirala pravo ameriËkih graana da budu upuÊeni,
rezultiralo je vodeÊom pozicijom kada je o ponovnom koriπtenju podataka rijeË Potvruje to i sve veÊi broj aplikacija
koriπtenih na internetskim izdanjima vodeÊih medija te posebni odjeli za statistiËko ili podatkovno novinarstvo u
kojima, uz novinare i programere, rade i grafiËari zaduæeni za pregledne i interaktivne vizualizacije.
Tri godine poslije jedina politiËka figura koja gura inicijativu zapravo je Joπko KlisoviÊ koji je u vrijeme pristupanja
Inicijativi bio predstojnik Ureda predsjednika JosipoviÊa. Kako je on preπao u Ministarstvo vanjskih i europskih
integracija, tako je to Ministarstvo postalo nadleæno i za provoenje inicijative Ëijim Êe se pozivima JosipoviÊ uvijek
protokolarno odazvati, ali osobno je slabo angaæiran na njezinom javnom zagovaranju.
Pored zakonskog okvira koji je u Hrvatskoj prilagoen 2013. godine, Svjetska banka nuænim smatra i institucionalni
okvir - toËnije, postojanje odgovarajuÊih institucija nadleænih iskljuËivo za provedbu ovih poslova i odgovornih za
njihovo izvrπavanje. Koliko ima stalno zaposlenih ljudi zaduæenih za provoenje Inicijative otvorenih podataka, sljedeÊe
je vaæno pitanje kojim se, prema alatu Svjetske banke, procjenjuje stvarna spremnost vlasti da bude transparentna.
Jednako vaænim smatra se i ulaganje u otvorenost podataka, dok naπ dræavni proraËun uopÊe ne predvia tu stavku.
Ispada na kraju kako su zakonski okvir i infrastruktura koja je internet uËinila dostupnim i na mobilnim ureajima,
jedina dva uvjeta koja Hrvatska ispunjava
16
Pored otpora, oËit
je i nedostatak
financijskih i
ljudskih resursa
na temelju Ëega
bi se dalo
zakljuËiti kako
otvorenost prema
javnosti i dalje,
usprkos svim
potpisanim
rezolucijama i
direktivama, nije
meu
prioritetima onih
na vlasti
Ureda Povjerenika za uËinkovito provoenje nadzora te
s tim povezanim odgovarajuÊim proraËunskim sredstvima za njegov rad, a bilo je i odreenih kaπnjenja u
provedbi mjera fiskalne transparentnosti. OpÊenito treba
reÊi da smo u odnosu na druge dræave sudionice inicijative ocijenjeni dosta dobro”, kaæe Igor VidaËak, predstojnik Ureda za udruge koji je preuzeo na sebe velik dio
operativnih poslova na provoenju Akcijskog plana.
Ipak, stari je Savjet POV-a u meuvremenu raspuπten,
a novi joπ nije imenovan. Ured Povjerenice dobio je
minimalna sredstva, a suradnju vlasti s civilnim druπtvom
ocijenila je nedavno Platforma 112 vrlo slabom ocjenom.
“Kad se kretalo u priËu o Partnerstvu za otvorenu
vlast, treba se prisjetiti konteksta, on je zapravo bio
predizborni, uoËi proπlih parlamentarnih izbora”, kaæe
Jelena BerkoviÊ prisjeÊajuÊi se kako je Vlada u poËetku
poticala predstavnike civilnog druπtva ne samo da se
ukljuËe u izradu Akcijskog plana, veÊ ih je ukljuËila i u
Savjet osnovan da nadzire njegovo provoenje.
“ZPPI ima kvalitetno razraene nadzorne ovlasti,
izmeu ostalog i za inspekciju pridræavaju li se sva tijela
vlasti zadanih standarda i obaveza za proaktivnu objavu
baza podataka”, pojaπnjava Jelena BerkoviÊ jednu od
uloga inspektora za koje u uredu Povjerenice za pristup
informacijama nema novca. Otpor prema uvoenju
odredbe o inspekcijskom nadzoru u ZPPI postojao je,
kaæe, od poËetka.
Pored otpora, oËit je i nedostatak financijskih i ljudskih
resursa na temelju Ëega bi se dalo zakljuËiti kako
otvorenost prema javnosti i dalje, usprkos svim
potpisanim rezolucijama i direktivama, nije meu
prioritetima onih na vlasti.
“Istina je da za aktivnosti predviene u Akcijskom planu
nisu osigurana posebna sredstva, nego se pretpostavlja
da svi oni koji sudjeluju u partnerstvu - razliËita ministarstva,
povjerenik i tijela vlasti, trebaju imati u proraËunu osiguran
novac za provoenje tih aktivnosti. Radi se uglavnom o
ljudima koji trebaju provesti neke aktivnosti, a u manjoj
mjeri o novcu za projekte ili druge troπkove. NajveÊi dio
aktivnosti je na Ministarstvu financija, Ministarstvu uprave
i naπem uredu, a te tri institucije redom su potkapacitirane.
Ministarstva su tu, vjerujem, u joπ goroj situaciji od nas,
ako uopÊe moæe biti gore. Naime, i u samoj centrali
Ministarstva financija nedostaje ljudi koji se bave iskljuËivo
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
17
dossier
dossier
Foto Duje KlariÊ
DATA.GOV.HR
“Novim Akcijskim planom definirano je da bi se u prvih πest mjeseci trebali
objaviti sljedeÊi registri: Registar dræavne imovine, Registar osoba koje podlijeæu
odredbama Zakona o sprjeËavanju sukoba interesa, Registar ustanova i
izvanproraËunskih fondova koji su od posebnog interesa RH ili od posebnog
interesa za jedinicu lokalne, odnosno podruËne (regionalne samouprave),
Registar trgovaËkih druπtava u kojima Republika Hrvatska ima dionice ili udjele
u vlasniπtvu (kapitalu druπtva), Registar poslovnih subjekata koji podlijeæu
ograniËenjima i Srediπnji katalog sluæbenih dokumenata Republike Hrvatske”,
odgovorio je predstojnik Ureda za udruge Igor VidaËak na pitanje objava kojih
javnih registara se najprije moæe oËekivati na data.gov.hr. ZnaËi li to i kako Êe
se, primjerice, podaci dræavne riznice i ostale baze za pretraæivanje moÊi preuzeti
i kao cjeloviti dokumenti, pitanje je s kojim nas je uputio na Ministarstvo uprave
koje rjeπava sve tehniËke pojedinosti oko naËina objave i modaliteta
pretraæivanja ovih i svih buduÊih baza podataka.
Praksa objavljivanja sluæbenih dokumenata RH veÊ postoji, podsjeÊaju u
Ministarstvu uprave na Srediπnji katalog sluæbenih dokumenata koji je moguÊe
pretraæivati na internetskoj stranici digured.hr.
Ali oni su, kao i veÊina od 400 skupova podataka koji su veÊ dostupni na
internetu, objavljeni u formatima koji dopuπtaju samo prelistavanje ili
eventualno pretraæivanje po parametrima. Dakle, ne samo da nisu strojno
Ëitljivi, nego je i njihovo prebacivanje u neki od raËunalnih formata, a kako bi
ih se bræe sortiralo i lakπe analiziralo, najËeπÊe dugotrajan posao koji zahtijeva
ili programera ili poznavanje barem jednog programskog jezika.
Tako su, na primjer, informacije o financiranju predizbornih kampanja hrpa
PDF-ova za koje, tko ih æeli skupiti sve, mora kliknuti na svakog izbornog
kandidata ili stranku posebno.
“Ministarstvo uprave na svojim internetskim stranicama ima objavljeno
dvanaest skupova podataka za ponovno koriπtenje i nadamo se da Êe i
druga tijela slijediti naπ primjer, a implementacijom Direktive o ponovnom
koriπtenju informacija javnog sektora u Zakon o pravu na pristup
tim poslom, koji za taj posao odgovaraju i obavljaju ga
svakodnevno. Tako se aktivnosti provode kad se uhvati
vremena, pa se generalno moæe reÊi da se transparentnost
shvaÊa kao neπto usputno, kao ako stignemo, ako budemo
mogli, a ne kao prioritet”, zakljuËit Êe Anamarija Musa koja
otvorenost podataka osobno smatra najveÊim prioritetom
iz dva razloga: “Prvi je katastrofalno stanje javnih financija
gdje treba gledati uπtedjeti svaku lipu, a to je moguÊe samo
ako se dobro prati πto se radi i ako oni koji troπe znaju da
ih se prati. Drugi razlog je borba protiv korupcije opÊenito,
ne vidim koji bi ciljevi danas trebali biti vaæniji jer o njima
ovisi moguÊnost ostvarivanja svega ostalog - gospodarskog
rasta, socijalne sigurnosti, zapoπljavanja i drugog.”
Informacijama protiv korupcije
Dostupnost informacija graanima kao moÊan alat u
borbi protiv korupcije vidi i Jelena BerkoviÊ: “Uvodi se
stupanj kontrole koji je javni, dakle i graani, i novinari, i
tijela mogu bolje pratiti πto se radi pa i sama ta Ëinjenica
da se mogu upaliti reflektori moæe umanjiti spremnost
na korupciju. Moæda bi se ona i dalje dogaala, ali u
manjem opsegu. Kad tako gledate na stvari, nije zapravo
jasno πto je tu prioritet.”
18
Transparentnost nije ukras, ona je u funkciji efikasnosti
s jedne i odgovornosti s druge strane, tako barem
razmiπlja Anamarija Musa. Kako trenutaËno funkcioniraju
stvari, jako se puno vremena gubi na traæenje informacija
koje bi trebale biti javne i dostupne. Pored toga, oni na
vlasti zaziru i od naËina na koji se u medijima koriste
dostupni podaci. »ak i oni koji bi od vlasti trebali biti
neovisni, poput sudaca, ali i pravnika opÊenito, smatraju
kako se sloboda izraæavanja u medijima Ëesto zloupotrebljava - πto su upotrijebili kao argument za uvoenje
nove kaznene odredbe o sramoÊenju, usprkos europskoj
inicijativi da se djela protiv ugleda i Ëasti potpuno izbace
iz kaznenih zakona.
“Stalno se zahtijevaju neke liste, stupovi srama. Tu
javnu hajku i to stalno potenciranje konflikta smatram
kontraproduktivnim. Stalno traæimo listu ovih koji su
duæni, listu ovih koji imaju, koji nemaju, tako da se stalno
naslaujemo ili ljutimo na nekoga. Ne znam koja je svrha
toga”, retoriËki je vjerujemo postavila pitanje povjerenica
za informiranje.
Svrha toga je, naime, potpuno jasna. Jedina
istraæivanja preferencija publike, a koja se ne temelje
iskljuËivo na kvantitativnim podacima o prodanoj tiraæi,
informacijama, objava u izvornom, otvorenom i strojno Ëitljivom obliku, radi
ponovne uporabe postat Êe zakonska obveza”, kaæu u Ministarstvu uprave koje,
za sad jedino, ima pristup otvorenim podacima na stranici gov.hr.
“U tijeku je i uspostava kataloga otvorenih podataka koji bi, poËetkom sljedeÊe
godine, trebao biti dostupan na internetskoj adresi data.gov.hr. Svrha mu je
omoguÊiti pristup podacima u izvornom obliku radi informatiËkog povezivanja s
drugim tehnoloπkim alatima. Osim skupova podataka koje objavljuju tijela javne
vlasti, portal Êe moÊi agregirati i katalogizirati i programske aplikacije koje su
nastale koriπtenjem skupova podataka”, najavljuje Ministarstvo.
S obzirom na milijune koji su u proteklom desetljeÊu ulagani u projekte
ElektroniËke uprave ili RaËunalno-komunikacijske mreæe tijela dræavne uprave,
da bismo danas muku muËili s objavom javnih registara, opravdano je biti
skeptiËan i prema sadræaju portala data.gov.hr koji bi trebao biti objavljen u
prosincu. Povjerenica za PPI vjeruje da Êe usklaivanje podataka uzeti puno
vremena, ali smatra kako u tome Hrvatska ipak dræi korak s veÊinom EU Ëlanica.
“Naravno, u Europskoj uniji postoje i zemlje koje su po pitanju otvorenosti vlasti
puno naprednije”, napominje Anamarija Musa, ali tvrdi kako Direktiva o
ponovnom koriπtenju informacija javnog sektora ranije nije zahtijevala
specifiËne formate kakve sada zahtijeva kako bi podaci bili strojno Ëitljivi - πto je i
prvi preduvjet njihove iskoristivosti. Direktiva se, osim toga, iako je Hrvatska
nastoji pratiti od 2003. godine, kod nas primjenjuje tek od lani, kada smo postali
Ëlanica EU. Danska, primjerice, ima Zakon o pravu na pristup informacijama od
70-ih godina proπloga stoljeÊa, a njegovu regulaciju poznaje veÊ nekoliko
generacija sluæbenika. NjemaËka ga je uvela tek 2006.
“Uspjeh svakog akcijskog plana ovisi ponajprije o ljudskim i financijskim
resursima dræavnih tijela koja su zaduæena za pojedine mjere te uËinkovitosti
koordinacije u praÊenju provedbe mjera”, rezimira predstojnik Ureda za udruge
Igor VidaËak moguÊnosti uspjeha novog Akcijskog plana koji se temelji na
ponovnoj iskoristivosti podataka i centralnom mjestu na kojem Êe biti dostupni u
strojno Ëitljivom formatu
dosegu, gledanosti, sluπanosti ili klikanosti, provode joπ,
iako sve rjee, multinacionalne marketinπke agencije za
svoje klijente.
Rezultati su tijekom duljeg razdoblja ionako
ujednaËeni i govore kako je naπ najsnaæniji emotivni
angaæman reagiranje na nepravdu, πto se marketinπkim
jezikom naziva negativnim porukama, i provokacija
superlativima u opremi πto je, ljudskim jezikom,
reagiranje na osobito snaænu nepravdu.
Komercijalno to znaËi da je potenciranje sukoba
najisplativije, a ako je pritom ekskluzivno, skandalozno
ili mega-tajno (πto je nova kategorija nakon ere lektora i
redaktora u redakcijama), to sigurniji moæete biti da ste
za taj dan vrhunski konzumirani.
Otvorenost podataka πto ih prikupljaju tijela vlasti
stoga nije korisna samo novinarima. Dojam je kako je
javnost zapravo uskraÊena za relevantne informacije o
naËinu na koji se upravlja dræavom koju plaÊaju jer su to
dosadne priËe koje nikoga ne zanimaju.
“PodruËje otvaranja podataka javnog sektora novo
je i vrlo izazovno te oËekujem da Êe tu trebati uËiniti
znaËajne dodatne napore te naÊi naËina da se
djelotvorno poveæe entuzijaste iz javnog, privatnog i
neprofitnog sektora te sve zainteresirane graane.
Upravo u tom segmentu otvorenih podataka leæi
najveÊi, joπ neotkriveni ekonomski i druπtveni potencijal
pa se vrijedi potruditi”, kaæe Igor VidaËak, predstojnik
Ureda za udruge.
“Povezivanje razliËitih baza kako bi se od njih stvorila
dodatna vrijednost, to je cilj koji bi trebao omoguÊiti da
povuËete informacije iz katastra i informacije iz prometa
i na temelju toga, na primjer, napravite aplikaciju ili
provedete znanstveno istraæivanje, dakle stvorite neku
novu druπtvenu vrijednost”, o potencijalu dostupnih baza
podataka govori Anamarija Musa.
To otvara i sasvim nove moguÊnosti za novinare,
posebno ako se udruæe s programerima i sami svladaju
barem logiku programskog jezika i pisanje koda ili
koriπtenje aplikacija za analizu velikih setova podataka.
Argument kako, pored sve viπe graana koji kopaju
po kontejnerima, otvorenost vlasti ne moæe biti prioritet,
izvrnuta je logika. Jasno je da bi prosvjed za otvorenost
vlasti danas na Markovu trgu okupio tek malo geekova.
Ali zahtjev za transparentnoπÊu i protiv korupcije u srcu
je svakog ikad odræanog prosvjeda, i svih onih koji se na
Markovu trgu tek imaju odræati
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
19
medijska
scena
Piπe Saπa LekoviÊ
K
slobodni istraæivaËki novinar i trener istraæivaËkog novinarstva
(Centar za istraæivaËko novinarstvo)
ada mi je urednik Novinara predloæio da napiπem
tekst o tome postoji li u Hrvatskoj joπ uvijek istraæivaËko
novinarstvo, moja prva reakcija bila je odgovor
protupitanjima: Je li ikada istraæivaËko novinarstvo
postojalo? Postoji li u Hrvatskoj viπe uopÊe novinarstvo?
Naravno da bi kategoriËki odgovori NE na ova dva pitanja
bili pretjerivanje i neodgovorno uopÊavanje te uvreda
svim onim novinarima u zemlji koji znaju svoj posao i
rade ga profesionalno, ali s obzirom na Ëinjenicu da sam
u novinarstvu veÊ 35 godina kao novinar, urednik i
edukator (ovisno o situaciji - u jednoj, dvije ili sve tri
navedene uloge istovremeno), smatram da mi to iskustvo
daje za pravo iznijeti miπljenje kako je hrvatsko
novinarstvo u cjelini u gotovo nikada gorem poloæaju.
Ovo, naravno, nije usamljeno miπljenje okorjeloga
cinika (vjerojatno i mnogi od vas misle isto), a potvruje
ga, naæalost , i obimno i sveobuhvatno istraæivanje o
stanju medija i novinarske profesije u pet zemalja
JugoistoËne Europe, meu kojima je i Hrvatska, zavrπeno
proljetos. Cjelokupne rezultate istraæivanja moguÊe je
pronaÊi na engleskom jeziku na web portalu projekta SE
Media Observatory (http://mediaobservatory.net/radar/
media-integrity-matters-%E2%80%93-new-book-seemedia-observatory).
PoËetkom listopada javnosti je na hrvatskom jeziku
predstavljeno i cjelovito istraæivanje o stanju u hrvatskim
medijima te saæetak istraæivanja u ostale Ëetiri zemlje
(Albanija, BiH, Makedonija, Srbija) u knjizi “ZnaËaj
medijskog integriteta”. Dijelove knjige u prethodnom i
ovom broju prenio je i Novinar, a cjelovitu verziju knjige
(kao i tonski zapis rasprave o medijskom integritetu
odræane povodom predstavljanja knjige) moguÊe je
pronaÊi na web stranici hrvatskog partnera u projektu,
Centra za istraæivaËko novinarstvo / CIN (http://cin-ijc.com/
vijesti/promovirana-knjiga-znacaj-medijskog-integriteta/).
Zloporaba medijskih platformi
U najkraÊem, istraæivanje je pokazalo kako je
nekadaπnji izravan utjecaj politike/politiËara na medije
zamijenila simbioza centara financijske i politiËke moÊi s
najmoÊnijim vlasnicima mainstream medija koji ih ne
koriste kako bi zaradili informirajuÊi, a joπ manje kako bi
zadovoljili javni interes. Postojanje tih klijentelistiËkih
mreæa dovodi do Ëinjenice da urednici u tim medijima
veÊinom nisu najiskusniji, najsposobniji i najodgovorniji
Ëlanovi redakcije veÊ produæena ruka vlasniËkih interesa,
a ti interesi postiæu se zloupotrebljavanjem medijskih
platformi, pojedinaËnih novinara i Ëitavih redakcija, a time
posljediËno i Ëitave novinarske profesije.
Nije iznenaenje πto je s takvom medijskom slikom,
prema posljednjem Indeksu percepcije korupcije,
20
medijska
scena
Foto Duje KlariÊ
U zemlji u kojoj je korupcija
metastazirala do razmjera koji
onemoguÊavaju normalno
funkcioniranje druπtva, istraæivaËko
novinarstvo od æivotne je vaænosti, ali je
istovremeno gotovo nemoguÊe u mainstream medijima koji su velikim dijelom i
sami dio koruptivne mreæe
IstraæivaËko
novinarstvo:
je li ikada postojalo?
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
21
medijska
scena
medijska
scena
Foto Duje KlariÊ
Hrvatska peta najkorumpiranija zemlja u Europskoj uniji jer
mediji izmeu ostaloga jesu i “ogledalo druπtva”, koliko god
to zvuËalo kao izlizana floskula. Kakve to veze ima s
istraæivaËkim novinarstvom? Samo je naoko apsurdno: ondje
gdje je istraæivaËko novinarstvo najviπe potrebno, za njega
postoji najmanje uvjeta, ali πto manje uvjeta postoji, to je
istraæivaËko novinarstvo potrebnije. Ili ako hoÊete konkretnije:
u zemlji u kojoj je korupcija metastazirala do razmjera koji
onemoguÊavaju normalno funkcioniranje druπtva,
istraæivaËko novinarstvo od æivotne je vaænosti, ali je
istovremeno gotovo nemoguÊe u mainstream medijima koji
su velikim dijelom i sami dio koruptivne mreæe, svialo se
to novinarima koji u njima rade ili ne. Ili joπ preciznije:
moguÊe je uglavnom kao eksces (jer se ponekad javni interes
poklopi s osobnim ili grupnim interesom vlasnika medija,
odnosno onih koje medij promovira ili se barem izravno ne
kosi s njihovim interesima), ali ne kao sustavna aktivnost u
korist javnog interesa.
No, nije mi namjera u ovom se tekstu baviti
prebrojavanjem istraæivaËkih priËa u hrvatskim medijima
i ocjenjivanjem pojedinih novinara i redakcija. To mi se
ne Ëini ni malo smislenim u naËelnoj raspravi o znaËaju,
ulozi i dosezima istraæivaËkog novinarstva. Izgleda mi
mnogo logiËnijim o ovoj temi progovoriti iz pozicije
osobe koja moæe temeljem vlastitog dugogodiπnjeg
iskustva i saznanjima o iskustvima istraæivaËkih novinara
πirom svijeta prenijeti informaciju o tome πto istraæivaËko
novinarstvo jest, a πto nije, te moæda ponuditi poneku
ideju kako postiÊi da u hrvatskom javnom prostoru bude
viπe istraæivaËkog novinarstva.
Definicija istraæivaËkog novinarstva
Treba razjasniti πto je zapravo istraæivaËko novinarstvo.
Ljudi su, naime, skloni nazivati stvari, pojave i procese
imenima koja zgodno zvuËe, ali pritom ponekad istom
pojmu pripisuju razliËit sadræaj. Ili o stvarnom sadræaju
ne razmiπljaju. »ak i meu najistaknutijim istraæivaËkim
novinarima nema jedinstvenog miπljenja o tome πto je
zapravo istraæivaËko novinarstvo (pa tako ni jedinstvene
definicije toga pojma).
Ideje o tome πto je istraæivaËko novinarstvo dijametralno
su suprotne: od toga da je to vrhunski doseg novinarstva i
da su istraæivaËki novinari neki posebni ljudi, gotovo nadljudi,
do toga da je to samo odliËno analitiËko novinarstvo kojim
se bave ozbiljni profesionalci s viπe novinarskog iskustva i
posebnih znanja od veÊine ostalih novinara.
Jedno je sigurno - postoje istraæivaËke priËe. A one
zadovoljavaju nekoliko osnovnih kriterija: donose novu
informaciju koja nije bila javno poznata, rezultat su
novinarskog istraæivanja, a ne samo puko prenoπenje
informacija (makar to bili i super tajni i vaæni dokumenti)
i od javnog su interesa. Takoer je nuæno da se priËa temelji
iskljuËivo na provjerljivim Ëinjenicama, dokazima. Osnovna
22
razlika izmeu stvarnih istraæivaËkih priËa i onih koje se
takvima neopravdano predstavljaju jest u tome da je u
“istraæivaËkim” priËama objavljeno viπe nego πto autor
zaista zna i moæe dokazati, a u stvarnim istraæivaËkim
priËama objavljeno je samo ono πto autor moæe dokazati,
dakle Ëesto i mnogo manje nego πto zapravo zna.
Prikupljanje i analiza
Tko god napravi stvarnu istraæivaËku priËu (pa bila ona
o kuÊnim ljubimcima ili predsjedniku Vlade), u tom je
trenutku istraæivaËki novinar/novinarka. Da bi se netko
bavio iskljuËivo istraæivaËkim priËama, treba imati odreeno
novinarsko iskustvo, posebne vjeπtine i znanja o alatima i
metodama istraæivanja, te interes da do priËa ne dolazi
samo induktivnom nego prvenstveno deduktivnom
metodom. Pojednostavljeno, do najvaænijih priËa od javnog
interesa ne dolazi se samo reagiranjem na pojedinaËne
skandale ili njihovom proizvodnjom (iako je i to legitiman
put do priËe ako se poπtuju sva profesionalna pravila), veÊ
sustavnim prikupljanjem i analiziranjem informacija.
To, na primjer, omoguÊava da novinar ne ovisi o
jednom izvoru koji Êe mu, u skladu sa svojim motivima,
dostaviti dokument o sumnjivoj javnoj nabavi ili sukobu
interesa nekog dræavnog sluæbenika, veÊ Êe ih, koristeÊi
mnoge izvore, sam pronaÊi i istraæiti mnogo viπe,
dokumentirano pokazujuÊi graanima probleme od
javnog interesa, sustavne pogreπke, manipulacije i
nezakonitosti.
Trend profesionalnog strmoglavljivanja hrvatskih
medija anticipirao sam kad joπ ni izdaleka nije bio
ovoliko uznapredovao, te sam, u proljeÊe 2003. godine
dao otkaz, nakon 24 godine rada u razliËitim hrvatskim
mainstream medijima, jer viπe nisam mogao naÊi niπu
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
23
medijska
scena
u kojoj bih se mogao ozbiljno baviti novinarstvom, pogotovo ne istraæivaËkim, koje mi je veÊ tada bilo
osnovna preokupacija.
Nakon otkaza poËeo sam raditi kao slobodni novinar
i trener istraæivaËkog novinarstva (meunarodnu
trenersku licencu dobio sam nakon jednogodiπnjeg
specijalistiËkog obrazovanja joπ dok sam bio stalno
zaposlen), a nekoliko mjeseci kasnije osnovao sam
Centar za istraæivaËko novinarstvo (CIN), nevladinu,
neprofitnu organizaciju kojoj je cilj promovirati
istraæivaËko novinarstvo, pokretati samostalne projekte i
sudjelovati u meunarodnim aktivnostima istraæivaËkih
novinara. Bila je to prva takva organizacija u regiji. Te
godine, s ostalim sudionicima 2. svjetske konferencije
istraæivaËkih novinara u Kopenhagenu, sudjelovao sam
u osnivanju Svjetske mreæe istraæivaËkih novinara.
Danas je u toj mreæi, stalnom razmjenom informacija
i pomaganjem u istraæivaËkom radu, aktivno viπe od 600
novinara iz cijeloga svijeta, a web portal (www.media.ba),
viπe desetaka istraæivaËkih priËa nastalih u programu je
nagraeno, a neki od sudionika programa postali su
izuzetno cijenjeni istraæivaËki novinari iako prije
sudjelovanja u projektu najveÊi dio sudionika nije nikada
napravio istraæivaËku priËu. Najmanje sudionika bilo je iz
Hrvatske. Vodio sam do sada i ukupno nekoliko desetaka
radionica istraæivaËkog novinarstva u viπe od 10 zemalja
na tri kontinenta. Najmanje ih je organizirano u Hrvatskoj.
Stanje u regiji
U Sarajevu je prije deset godina osnovan Centar za
istraæivaËko novinarstvo Bosne i Hercegovine
(www.cin.ba), a kao izravan rezultat projekta NetNovinar,
nekoliko godina kasnije pokrenut je i Centar za
istraæivaËko novinarstvo Srbije (www.cins.rs). Obje ove
organizacije odgojile su ekipe odliËnih mladih novinara
posveÊenih istraæivaËkom novinarstvu. Oni, pod
uredniËkim vodstvom iskusnijih kolega, objavljuju
rezultate svojih istraæivanja na vlastitim web portalima a,
iako su mainstream mediji u poËetku ignorirali njihove
priËe, s vremenom su ih poËeli prenositi. Za to postoje
dva osnovna razloga: priËe su o vaænim temama i
temeljene na dokazima, a njihovo prenoπenje na
druπtvenim mreæama obesmislilo je “πutnju” medija. Oba
navedena CIN-a su, s nizom drugih organizacija istraæivaËkog novinarstva, ujedno dio projekta OCCRP/
Organized Crime and Corruption Project
(www.occrp.org), a rezultati prekograniËnih istraæivanja
objavljuju se na web portalu projekta, ali i u mnogim
medijima, ukljuËujuÊi i one svjetski poznate. Novinari
okupljeni u OCCRP projekt za svoj su rad dobili veÊ niz
nagrada. BIRN/Balkan Investigative Reporting Network
(www.birn.eu.com) takoer je vaæna organizacija koja
godinama prireuje iznimno kvalitetnu Ljetnu πkolu
istraæivaËkog novinarstva i ima niz istraæivaËkih i analitiËkih
projekata, te okuplja na desetke novinara i objavljuje
njihove priËe od kojih su mnoge nagraivane. Uz veÊ
spomenute, organizacije istraæivaËkih novinara postoje
danas i u gotovo svim ostalim zemljama JugoistoËne
Europe. Posljednji je nedavno osnovan i CIN u Crnoj
Gori. Zbog Ëega sve ovo piπem? Æelim pokazati da postoji
Ëitav paralelni svijet ozbiljnog istraæivaËkog novinarstva
koji je najveÊim dijelom izvan mainstream medija, pa
medijska
scena
tako i uglavnom nepoznat publici kojoj su ti mediji
osnovni izvor informiranja. Nepoznat je taj paralelni svijet
i onim samoprozvanim “istraæivaËkim” novinarima za
koje je i poπtovanje osnovnih profesionalnih naËela
nedostiæan cilj. U tom paralelnom svijetu oni su koji
razumiju da je nemoguÊe ozbiljno se baviti (istraæivaËkim) novinarstvom bez stalnog uËenja i suradnje s
drugim novinarima te bezuvjetnog poπtovanja strogih
profesionalnih normi.
Nekadaπnji
izravni utjecaj
politike/politiËara
na medije
zamijenila je
simbioza centara
financijske i
politiËke moÊi s
najmoÊnijim
vlasnicima
mainstream
medija koji ih ne
koriste kako bi
zaradili
informirajuÊi, a
joπ manje kako
bi zadovoljili
javni interes
Pale sam na svijetu
Foto Duje KlariÊ
Postojanje
klijentelistiËkih
mreæa dovodi do
Ëinjenice da
urednici u tim
medijima
veÊinom nisu
najiskusniji,
najsposobniji i
najodgovorniji
Ëlanovi redakcije
veÊ produæena
ruka vlasniËkih
interesa
24
Kad sam prije 11 godina pomislio da je taj paralelni
svijet ne samo moguÊ, veÊ i neophodan i u ovom kutku
svijeta, osjeÊao sam se kao Pale sam na svijetu. VeÊ je
godinama u svijetu trend da istraæivaËko novinarstvo
iπËezava u redakcijama (Ëak i ondje gdje je svojevremeno
imalo utoËiπte) i seli se u neprofitne organizacije, zaklade
i projekte koji se uglavnom temelje na donacijama. Danas
je to i ovdje stvarnost, u zemljama dugovjeËne tranzicije.
Ali kao da te stvarnosti mnogi nisu svjesni. Iako aktualna
situacija u medijima u Hrvatskoj ne pomaæe razvoju
istraæivaËkog novinarstva, a novinari su velikim dijelom
ærtve (zbog uglavnom loπih i nesigurnih primanja, sve
viπe prekarnog rada, nametnute samocenzure itd.), ne
moæe se novinare osloboditi baπ svake odgovornosti.
Na primjer, od rezultata ovogodiπnjeg istraæivanja o
GONG-a i Zbora istraæivaËkih novinara HND-a, o tome
koliko su Vladina i dræavna tijela otvorena prema
novinarima, za mene je najdramatiËniji podatak da se,
po vlastitom priznanju novinara koji su sudjelovali u
istraæivanju, samo 7% svih novinarskih zahtjeva za
informacije upuÊenih tijelima javne vlasti odnosi na
dokumente. To je jasan pokazatelj stanja u (istraæivaËkom) novinarstvu danas u Hrvatskoj. Dakako, ovo je
ujedno i uzrok i posljedica stanja. Mnogo je novinara u
Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina ostalo bez posla.
Kako su kriteriji za otpuπtanje temeljeni na svemu
drugome samo ne na profesionalnoj kvaliteti novinara,
jasno je da oni koji su otpuπteni nisu najgori novinari u
Hrvatskoj kao πto ni oni koji joπ imaju stalan posao nisu
najbolji. I meu jednima i meu drugima ima i loπih i
dobrih. Naravno, i odliËnih. Naæalost, oni odliËni meu
zaposlenima od svojih Êe poslodavaca prije biti kaænjeni
nego nagraeni ako se æele baviti ozbiljnim istraæivaËkim
novinarstvom. A odliËni meu nezaposlenima? VeÊina
ih je odustala od novinarstva jer treba od neËega i æivjeti.
Neki su, sreÊom, odluËili ostati u novinarstvu i ti su istinski
slobodni novinari, uz dio novinara iz nekomercijalnih i
alternativnih medija (uz Ëasne izuzetke koji joπ uspijevaju
opstati u mainstream medijima, zapravo oni koji su
prepoznali moguÊnosti umreæavanja i rada na istraæivaËkim priËama). Za razliku od senzacionalista, koji svoje
“æute” uratke vole nazivati istraæivaËkima da bi im tako
dali na znaËaju (a publika to Ëesto prihvaÊa u nedostatku
medijske pismenosti te “istrenirana” da ne razlikuje
stvarno bitno od spinova, smiπljenih dezinformacija ili
ordinarnih gluposti), svrha rada pravih istraæivaËkih
novinara nije Ëitanost, gledanost ili broj klikova na web
portalima, veÊ iskljuËivo javni interes, Ëak i kada im se to
ni na koji naËin ne isplati (ni financijski ni statusno). A to
nije laka uloga tamo gdje je novinarstvo velikim dijelom
postalo “novinarstvo”, a novinarske pse Ëuvare zamijenili
su lovaËki ili joπ gore - psi trenirani za krvoloËne borbe
do smrti. IstraæivaËki novinari uvijek (a u takvom
okruæenju pogotovo) moraju imati ono πto danas kod
nas nije na cijeni - jak karakter i potpuni integritet. Poput
mnogih koji su zbog svog istraæivaËkog rada ubijeni,
pretuËeni ili zatvarani kao, na primjer, draga kolegica
Khadija Ismayilova iz Azerbajdæana, koja je nekoliko dana
prije nego πto ovo piπem uhiÊena pod izmiπljenim
optuæbama, a zapravo zato πto uporno otkriva korupcionaπke veze i upletenost u kriminal tamoπnjeg
predsjednika Aliyeva. Posredstvom Svjetske mreæe
istraæivaËkih novinara i na razne druge naËine, od trenutka
kad je kolegica uhiÊena, u paralelnom svijetu istraæivaËkih
novinara piπu se peticije za njeno puπtanje na slobodu,
te prosvjedna pisma veleposlanstvima Azerbajdæana
πirom svijeta. Ali to nije sve. Pokrenuta je inicijativa da
zajedniËkim snagama istraæivaËki novinari πirom svijeta
nastave istraæivati “prljave” poslove Aliyeva i njegove klike
te objave dokaze koje pronau. Baπ kao kad je kao prije
gotovo 40 godina ubijen Don Bolles, novinar lista Arizona
Republic, jer je poËeo razotkrivati sluËajeve politiËke
korupcije i organiziranog kriminala u Arizoni. Bolles je
bio jedan od utemeljitelja organizacije Investigative
Reporters and Editors (www.ire.org), prve organizacije
istraæivaËkih novinara u svijetu. Nakon πto je Bolles ubijen,
novinari iz 27 novinskih, radijskih i TV redakcija πirom
SAD-a nastavili u istraæivati ono πto je kolega zapoËeo.
Objavljene su ukupno 23 priËe i mnogi su kriminalci i
korumpirani politiËari kaænjeni nakon πto su razotkriveni.
Bila je to prva masovna akcija istraæivaËkih novinara, ne
samo u SAD-u nego u svijetu. A proπle godine, u sklopu
projekta Meunarodnog konzorcija istraæivaËkih novinara
(ICIJ), kojim se razotkrivaju operacije “pranja” novca,
izbjegavanja plaÊanja poreza i organiziranih kriminalnih
djelatnosti posredstvom “off shore” poslovnih oaza, poËela
je objava priËa (www.icij.org/offshore) koje su rezultat rada
gotovo 100 novinara iz viπe od πezdeset zemalja. Naæalost,
ponovo sam jedini novinar iz Hrvatske koji sudjeluje u
projektu i, unatoË pozivu i ponuenoj pomoÊi, joπ se nitko
drugi nije ukljuËio. Svi koji misle da mogu odgovoriti
zahtjevima istraæivaËkog novinarstva, neka shvate ovaj tekst
kao poziv za ulazak u paralelni svijet. On moæda nikada
neÊe prevladati, ali samo s njim ideja o ulozi novinara kao
Ëuvara javnog interesa ima smisla
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
25
medijska
scena
medijska
scena
Piπe Saπa VejnoviÊ
Foto Duje KlariÊ
S
vojedobno je Nova TV, joπ dok je bila praktiËki jedina
hrvatska komercijalna televizija s nacionalnom
koncesijom i dok je njome vladao Ivan ∆aleta, pokrenula
jedan dotad nevieni marketinπki projekt. Gledatelje su
nagovarali da na svojim televizorima memoriraju Novu
na prvi kanal, a uËine li to, imaju priliku osvojiti nagradu.
Nije se darovao kiπobran, kapa ili kabanica, veÊ za to
doba vrlo vrijedno kuÊno kino. No, to je bio samo prvi
krug. U konaËnici je svaki prijavljeni gledatelj ulazio u
bubanj za novi automobil. Gotovo svakodnevno tada
poznata lica Nove TV zvonila su na vrata prijavljenih za
ovu nagradnu igru, dræeÊi darove u rukama. Kamere su
to snimale, pokuπavalo se zainteresirati πto viπe ljudi ne
bi li promijenili raspored kanala na svom daljinskom
upravljaËu. Bilo je to vrijeme u kojem je HTV suvereno
vladao medijskim prostorom. Prvi program dræavne
televizije bio je nedostiæno najgledaniji, pa je nekome
palo na um da bi razlog mogao leæati i u tome πto taj
program apsolutno svi imaju memoriran na broju jedan.
Obaveza prema javnosti
Seljakanje i
poigravanje
Informativnim
programom
26
Danas znamo da to ipak nije presudno, jer svi i dalje
na broju jedan imaju HRT 1, no NovaTV ga je po
gledanosti odavno prestigla. Brojke za listopad,
primjerice, kaæu da je udio u gledanosti Nove TV meu
opÊom populacijom i tijekom cijelog dana, gotovo 24
posto, a Prvog programa neπto manje od 17 posto.
JaËanjem konkurencije gledanost HRT-a strahovito je
pala, no to je iznenadilo samo one koji ne razumiju
odnose na televizijskom træiπtu. Joπ u vrijeme suverene
premoÊi HRT-a, neki su Ëelnici dræavne televizije
najavljivali da Êe ih uskoro preπiπati komercijalne televizije
kojima je jedini cilj gledanost, dok HRT mora ispuniti i
svoju obavezu prema javnosti. Istina, najavljivali su tada
i da je hrvatsko televizijsko træiπte nedovoljno veliko za
dvije nacionalne komercijalne televizijske kuÊe, te da Êe
Nikad jedan “Labirint”
neÊe privuÊu gledatelja
poput “Masterchefa” ili
“Big Brothera”, ali za
javnu televiziju je
iznimno vaæno da
takve emisije ima, da su
one u gledanom
terminu i da su na
atraktivnom kanalu
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
27
medijska
scena
se jedna morati ugasiti. Iako bi tome moæda za pravo
dala i poslovna izvjeπÊa iz posljednjih nekoliko godina,
obje se joπ dræe na nogama.
No, HRT-u nije primarni cilj osvajanje veÊeg broja
gledatelja komercijalnim sadræajima, veÊ zapravo
ponuditi dovoljno kvalitetan javni sadræaj koji moæe
privuÊi znaËajniji broj gledatelja. Nikad jedan “Labirint”
neÊe privuÊu gledatelja poput “Masterchefa” ili “Big
Brothera”, ali za javnu televiziju je iznimno vaæno da takve
emisije ima, da su one u gledanom terminu i da su na
atraktivnom kanalu. Odnedavno se, meutim, vrlo
ozbiljno kuju planovi da se gotovo sve informativne
emisije s Prvog presele na HRT 4, informativni kanal javne
televizije, Ëiji program trenutaËno prate valjda samo
obitelj i prijatelji onih koji se pojavljuju na ekranu. Na
HRT 1 bi, prema tim planovima, ostale tek vijesti, a termini “Hrvatske uæivo”, “Labirinta” ili, primjerice,
“Otvorenog” oslobodili bi se za neke komercijalno
zanimljivije sadræaje.
Cilj je osloboditi termine
Prema podacima o gledanosti za listopad, koje je
objavila Agencija za elektroniËke medije, HTV 4 tijekom
cijelog dana biljeæi svega 2,75 posto udjela u gledanosti
meu opÊom populacijom. Usporedbe radi, to je samo
malo bolje od djeËjeg kanala RTL kockica. U udarnom
terminu udio im je joπ manji i iznosi svega 1,65 posto.
Jasno je da tom informativnom kanalu treba ozbiljna
Foto Duje KlariÊ
medijska
scena
“»etvrti kanal
HTV-a je
informativni
kanal. TreÊi
kanal je
specijaliziran za
obrazovanje i
znanost. I onda
me doista
æivciraju pitanja
mislim li seliti
informativni
sadræaj HRT-a
na informativni
kanal. Ne,
mislim ga seliti
na Mars”, kaæe
ravnatelj
programa
Saπa RunjiÊ
sadræajna injekcija ako se od njega namjerava uËiniti iole
respektabilan kanal, no pitanje je smije li se dopustiti da
HRT 1 ostane bez gotovo svih informativnih emisija. Na
samu najavu takvog transfera uredniËki kadar se pobunio,
no pobuna je bila kratkog vijeka. Uguπena je u ostavkama
ili smjenama, ovisi o tome tko o tome govori. Sluæbeno,
ravnatelj programa Saπa RunjiÊ predloæio je, a glavni
ravnatelj Goran Radman prihvatio smjenu Gordane
Mren s mjesta glavne urednice HRT 1, Maje TokiÊ s
mjesta glavne urednice HRT 2 i Tamare Vudrag, glavne
urednice Novih medija. Realno, bila je to izvrsna
RunjiÊeva prilika da instalira svoje kadrove. Iako se o
planovima za premjeπtanje informativnih emisija isprva
srameæljivo govorilo, RunjiÊ ih je u konaËnici ipak
potvrdio. U razgovoru za portal Index.hr isprva je tvrdio
da se radi o πpekulacijama, a zatim rekao: “»etvrti kanal
HTV-a je informativni kanal. TreÊi kanal je specijaliziran
za obrazovanje i znanost. I onda me doista æivciraju
pitanja mislim li seliti informativni sadræaj HRT-a na
informativni kanal. Ne, mislim ga seliti na Mars”, rekao je
RunjiÊ i u nastavku priznao da imaju ideju o seljenju nekih
emisija na HRT 4, no nije htio precizirati koje. Pa iako bi
RunjiÊ oËito htio osloboditi atraktivne termine na HRT 1,
koje sada zauzimaju informativne emisije, i napuniti ih
neËim komercijalno zanimljivijim, problem mu pritom
stvara ugovor izmeu HRT-a i Vlade, a koji vrijedi do 2017.
godine. Na temelju tog ugovora HRT dobiva sredstva od
RTV pristojbe, a zauzvrat se obvezao proizvoditi i prikazivati
odreeni program. Svjestan je toga i RunjiÊ, pa u istom
intervjuu kaæe da HRT ima vrlo jasan zakonski okvir koji
Ëine Zakon o HRT-u, Ugovor s Vladom i interni strateπki
dokument koji definira strategiju svih kanala.
“Mi se tog okvira moramo dræati i dræat Êemo ga se.
A kako Êemo organizirati sadræaje unutar njega, to pustite
nama koji primamo plaÊu za taj posao”, rekao je RunjiÊ.
No, Ugovor definira da je svrha HRT 1 pruæiti sliku
hrvatske stvarnosti na svim razinama ‡ dnevnih dogaaja
u zemlji te kulturnog, obrazovnog, socioloπkog, religijskog
i egzistencijalnog konteksta æivota hrvatskih graana.
“Takva slika gradit Êe se nizom dnevnih i tjednih emisija
uæivo koje otvaraju prostor za demokratiËan dijalog i
gostovanja struËnih i uglednih osoba iz javnog æivota
Hrvatske. Informiranje o vaænim dogaajima te obrada
bitnih tema zastupljeni su tijekom cijelog dana”, kaæe se
izmeu ostalog u Ugovoru.
VeljaËa ili jesen?
Potom se i precizira da Êe udio vijesti u ukupnom
emitiranju HRT 1 biti 6,6 posto, a drugi informativni
sadræaji Ëak 29,7 posto. Zastupljeniji je jedino igrani
program s 35,1 posto, dok je meu ostalim sadræajima
Ëija se zastupljenost iskazuje jednoznamenkastim
28
brojem istiËe zabava s 9,9 posto. Nakon posljednjih
smjena/ostavki HRT-ovih urednika neπto su utihnuli i
planovi o preseljenju informativnih emisija. Na HRT-u
nitko sa sigurnoπÊu ne zna koje Êe se emisije i kada
preseliti. Iako su prvotni planovi govorili o veljaËi,
aktualni planovi predviaju da se pojedine informativne
emisije prikazuju na HRT 1 sve do jeseni. VeÊina HRTovih novinara i urednika s kojima smo razgovarali
uvjerena je da RunjiÊ od svoje ideje nije potpuno
odustao, ali da je joπ nije do kraja razradio. Moæe se
pretpostaviti i da Ëeka okonËanje natjeËajnog postupka
da moæe postaviti nove glavne urednike, posebno
glavnog urednika HRT 1. Dio njih vjeruje i da je priËa o
prebacivanju emisija pokrenuta zbog “Hrvatske uæivo”,
no isto tako smatraju da je od toga odustao ponajviπe
zbog gledanosti. Naime, zbog kritiËnosti “Hrvatske
uæivo” Ëelnici HRT-a su nerijetko izloæeni kritikama
politiËkih moÊnika, pa bi svima odgovaralo da se ona
baci u zapeÊak. Meutim, kako njihova gledanost
nerijetko iznosi preko 20 posto, dok bi se ona vjerojatno
mjerila u promilima prelaskom na HRT 4, takav bi se
potez teπko mogao ekonomski opravdati.
Zbog informativnog programa u posljednje dvije
godine dogodilo se mnoπtvo smjena na HRT-u, a za
dobar dio njih zasluæan je upravo HRT 4. VeÊ je samo
njegovo pokretanje isprovociralo ostavku Sanje
MikleuπeviÊ s mjesta glavne urednice Informativnog
programa (tada je joπ vrijedio stari ustroj), koja je
smatrala da Ëitav projekt nije dovoljno dobro
pripremljen i da za taj iznimno zahtjevan kanal nisu
osigurana dovoljna sredstva. Radmanovim
promjenama uveden je Informativni medijski servis
(IMS) Ëije je Ëelno mjesto postalo svojevrsni protoËni
bojler, jer se na poziciji glavnog urednika nitko ne
zadræava dugo. Tako su se dosad veÊ izredali Domagoj
Novokmet, Nikola KristiÊ, Zoran ©prajc, Tomislav ©poljar,
a onda je RunjiÊ privremeno na to mjesto postavio i
samoga sebe, a i ovih dana se provode natjeËaji. Iz
svega toga je jasno da problem nije u Ëovjeku, jer dosad
ih se veÊ previπe promijenilo na tom mjestu. Problem
vjerojatno nije ni u tome hoÊe li gledatelji do
informativnih emisija dolaziti pritiskom na broj jedan,
jer primjer Nove TV pokazuje da to nije presudno. Ali
je kljuËno ulagati ozbiljan novac u informativni program, bez obzira na kojem Êe se kanalu prikazivati.
»elnici HRT-a su se pohvali da su u prvih devet mjeseci
ove godine poslovali sa 117,3 milijuna kuna dobiti. Da
se samo mali dio toga novca usmjerio u poboljπavanje
uvjeta za proizvodnju kvalitetnog informativnog
programa, vjerojatno bi vrlo skoro i brojke o gledanosti
izgledale drukËije, a prebacivanje emisija ne bi izazvalo
masovne ostavke
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
29
medijska
scena
medijska
scena
Piπe Goran BorkoviÊ
Foto Duje KlariÊ
Mediji
u jugosferi
P
oËelo je sa zatopljavanjem politiËkih odnosa, nedugo
nakon zavrπetka svih onih balkanskih ratova devedesetih:
meu prvima koji su poæurili iz Hrvatske u Srbiju bili su
pioniri iz Europapress Holdinga, slijedeÊi svojeg tadaπnjeg
(su)vlasnika, njemaËku izdavaËku kuÊu WAZ. Dok je WAZ
uπao na velika vrata, preuzimajuÊi 50 posto Politike, 55
posto Dnevnika i poneπto dionica VeËernjih novosti koje
- vaæno je naglasiti - nikada nisu dobili, EPH se probijao
s Glorijom i Playboyem.
Neuspjeπna avantura
Avantura na istoËnom træiπtu, meutim, pokazala se
neuspjeπnom. WAZ se povukao nakon πto je puno
desetljeÊe, preko bivπeg πefa Pakta za stabilnost Bode
Hombacha, pokuπavao prilagoditi tamoπnje træiπte sebi, kad
se veÊ korporacija nije mogla prilagoditi njima. Promjenom
vlasnika, Nijemci su digli ruke od Balkana i tiπe nego πto su
30
doπli, praznih dæepova, napustili Beograd. EPH se joπ uvijek
dræi, i to prije svega zahvaljujuÊi tjedniku Glorija.
SliËno su proπli i ostali hrvatski izdavaËi æeljni srpskih
dinara. Prokuπane domaÊe recepte pokuπavali su primijeniti
na kulturoloπki tako sliËnom, a opet dovoljno razliËitom
træiπtu da ono nikako ne moæe biti isto. Jezik da, navika
kupovanja novina joπ viπe, ali neπto je uvijek nedostajalo.
A to neπto najËeπÊe se povezivalo s odnosima u srpskom
izdavaπtvu, distribuciji, marketingu i oglasima. Tako je joπ
WAZ æelio povezati distribuciju novina i cigareta, u Ëemu
na kraju nije uspio, a za πto, tvrde akteri iz tog vremena,
nisu zasluæni samo srpski partneri, nego i poslovne greπke
zagrebaËkog vodstva EPH.
U suprotnom smjeru nije bilo osobitih pokuπaja.
Robert »oban prije nekoliko godina uπao je s nekoliko
izdanja, ali niπta vrijedno paænje. Zapravo, prvi koji je
pokuπao zaigrati na regionalnu kartu, vidjevπi u
Najprije smo bili skupa, pa smo se zavadili, pa smo se dobro
izmlatili, a sada nas, evo, opet skupa ujedinjenih u
nekvalitetnim europskim pastama za zube, omekπivaËima,
deterdæentima i previsokim eskontnim kamatnim stopama
Prema najavama,
u N1 raËunaju na
izmeu 600 i 750
tisuÊa ljudi u
Hrvatskoj koji
imaju kabelsku
televiziju, a za
marketinπku
raËunicu bilo bi
im dovoljno da
dnevno svaki
korisnik prosjeËno
Ëetiri minute prati
program N1
marketinπkom povezivanju moguÊnost nekakve zarade,
bio je Æeljko MitroviÊ koji je traæio nacionalnu televizijsku
koncesiju za Hrvatsku, ali ni od toga na kraju nije bilo
niπta. Televizijsko leno je i za domaÊe pretendente premalo. A onda je krenulo…
Najprije su nas povezale brojne televizijske stanice
koje emitiraju preko kabelskih operatera. Razni programi,
kao πto su 24kitchen, Discovery, National Geographic,
History, Sport klub, Arena, namijenjeni prije svega zabavi,
“regiju”, “region”, “teritorij bivπe Jugoslavije”, “naπe
podruËje” - ili kako veÊ sve ne zovu dræave nastale
raspadom SFRJ - tretiraju kao jedinstveno træiπte. I
marketinπki i kulturoloπki. Em tako smanje troπkove, em
tako viπe zarade. Smjenjuju se reklame, neke na srpskom,
neke na boπnjaËkom, a bogme neke i na hrvatskom. Tek
tu i tamo pojavi se pokoji proizvod, rijetko banka, za
koju mi “s ove strane” ne znamo ili da njega nisu Ëuli
oni “s one strane”. Najprije smo bili skupa, pa smo se
zavadili, pa smo se dobro izmlatili, a sada nas, evo, opet
skupa ujedinjenih u nekvalitetnim europskim pastama
za zube, omekπivaËima, deterdæentima i previsokim
eskontnim kamatnim stopama.
Strano vlasniπtvo
Ono πto je zajedniËko veÊini tih programa strano je
vlasniπtvo. Kad veÊ nismo znali sami, podmeÊuÊi noge
jedni drugima svuda i uvijek kad je bilo moguÊe, priliku
su iskoristili pametniji od nas. U poslovnim krugovima
su, meutim, skeptiËni oko regionalnog reklamiranja.
Kaæu da se ni oglaπivaËki budæeti tvrtki ne slaæu na takav
naËin s obzirom na niske ekonomske benefite. Uostalom,
samo rijetki su uspjeli na træiπtu s druge strane Dunava,
mada Êete teπko naÊi poslovnog Ëovjeka koji Êe se protiviti
ideji nastavka povezivanja.
Ipak, ima i drugaËijih primjera. Prije nekoliko godina s
regionalnim emitiranjem i vlastitim programom zapoËela
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
31
medijska
scena
medijska
scena
Foto Duje KlariÊ
je Al Jazeera, katarska inaËica ameriËkog CNN-a, ali se u
Hrvatskoj primila onoliko koliko je po svom formatu uopÊe
mogla. Vlasnici koji su u njeno pokretanje uloæili dvadesetak
milijuna eura odmah su rekli da im zarada, barem u prvom
razdoblju, nije prioritet, s obzirom da nisu doπli da bi nakon
godinu dana otiπli. Da misle ozbiljno, pokazali su uzevπi
viπe kvalitetnih novinara u regiji te Gorana MiliÊa kao
direktora. Uz centralu u Sarajevu, tu su i studija u Zagrebu,
Beogradu i Skoplju, kao i dopisnici u Banjoj Luci, Podgorici,
Priπtini, Bruxellesu i Londonu.
SliËan koncept imaju i na televiziji N1 koju su njeni
vlasnici predstavili kao tri televizije u jednoj, s obzirom
da se dio programa emitira jednako za sve centre, dok
je drugi dio poseban za svaki od njih. Dakle, za Zagreb,
Beograd i Sarajevo. Vlasnici N1 ne kriju da im je cilj
zarada. Profit Êe, meutim, ovisiti o gledanosti koja joπ
nije javno dostupna. Direktor programa Dubravko MerliÊ
objasnio je da ne zna hoÊe li ikada imati takvu
informaciju, s obzirom da je rijeË o podacima koji su u
vlasniπtvu operatera i ne mjere se javno. Po nekim drugim
pokazateljima, kaæe, “smatramo da je gledanost dobra
jer nas Ëesto citiraju, komentiraju i prenose”, s obzirom
da kad netko danas kaæe N1, svi znaju o Ëemu je rijeË,
πto nije lako postiÊi u samo mjesec dana.
Marketinπka raËunica
Prema najavama, u N1 raËunaju na izmeu 600 i 750
tisuÊa ljudi u Hrvatskoj koji imaju kabelsku televiziju, a za
marketinπku raËunicu bilo bi im dovoljno da dnevno
prosjeËno svako od korisnika Ëetiri minute prati program
N1. ©to se tiËe regije, doseg N1 televizije u startu je veÊi
od sedam milijuna ljudi. Njihov vlasnik i financijer United
Group jedna je od vodeÊih “pay TV” platformi u
JugoistoËnoj Europi. Vlasnici su i SBB-a, najveÊeg
kablovskog operatora u Srbiji, Telemach Slovenije i
Telemah BiH, takoer liderima u svojim dræavama, kao i
satelitske platforme Total TV-a, πto je i preduvjet ekonomske
raËunice s obzirom na to da vrte milijarde eura.
Za razliku od Al Jazeere, koju i izvan naπih granica - s
razlogom ili ne - znaju nazivati “politiËkim projektom” zbog
vaæne uloge koju ima u arapskim dræavama te vlasniËkoj
ovisnosti o katarskom πeiku i njegovom bogatstvu, N1
nijeËe bilo kakve politiËke poveznice. UnatoË tome, u Srbiji
ponajviπe, nazivaju ih “ameriËkom televizijom”, πto ne treba
Ëuditi s obzirom na veze sa CNN-om. Stoga se oËekuje da
Êe N1 æustro lobirati u “guranju” te dræave u euroatlantske
asocijacije. Kritike im stiæu i zbog “jugoslavenizacije”
medijskog prostora, buduÊi da njihovi gledatelji preËesto
Ëuju informacije iz drugih dræava u regiji na koje nisu navikli
veÊ 25 godina ili ih jednostavno viπe ne zanimaju, zbog
Ëega ih guraju u isti koπ s Yutelom.
Ovdje nije kraj, buduÊi da su se razbudili i teπkom
krizom pogoeni novinski izdavaËi. Tako je finska
medijska grupacija Sanoma prodala tvrtku Adria Media
Srbija novinskom poduzeÊu Kurir-info, s ciljem
povlaËenja s balkanskog træiπta. Tako je Adria Media Srbija,
odnosno Kurir, postao partner Styria Media grupi u Adria
Media Zagreb koja izdaje Story, Cosmopolitan, Elle,
National Geographic, Sensu i sliËne magazine u Ëijoj je
niπi lider u Hrvatskoj. Za Fince premalo, ali za “urbani
desni tabloid”, kako znaju “tepati” srpskom dnevnom
listu Kurir, oËito dovoljno
Foto Duje KlariÊ
32
Finska medijska
grupacija
Sanoma prodala
je tvrtku Adria
Media Srbija
novinskom
poduzeÊu Kuririnfo, s ciljem
povlaËenja s
balkanskog
træiπta. Tako je
Adria Media
Srbija, odnosno
Kurir, postao
partner Styria
Media grupi u
Adria Media
Zagreb koja
izdaje Story,
Cosmopolitan,
Elle, National
Geographic,
Sensu i sliËne
magazine u Ëijoj
je niπi lider u
Hrvatskoj
Ugroæeni piπu
o ugroæenosti
Dok mnogi zapadni mediji imaju ureene kolektivne ugovore, u
hrvatskim medijskim kuÊama ih je sve manje, a nacionalni
kolektivni ugovor ostat Êe, Ëini se, samo kolektivno snivanje jer
meu novinarima solidarnost nikada nije bila jaËa strana.
Spremni su stati uz kolege samo ovisno o subjektivnim stavovima
prema osobi, umjesto u obranu principa
M
i jako puno radimo, imamo dulje radno vrijeme
nego veÊina europskih zemlja i ËeπÊe radimo prekovremeno.
A to πto radimo prekovremeno i πto nam se to ne plaÊa, to
je poseban fenomen, nemoguÊ u nekoj uljuenoj zemlji.”
Tako je zborila Ljiljana Kaliterna LipovËan, pomoÊnica
ravnatelja Instituta druπtvenih znanosti Ivo Pilar u
nedavnom intervjuu za VeËernji list. Ostat Êe nepoznanica
je li u pitanju bio propust urednika jer je po standardu
danaπnjih vlasnika srednjostrujaπkih medija kao Ëuvara
vladajuÊe ideologije pustio blasfemiËnu izjavu ili je odluka
o objavi intervjua bila svojevrsna uredniËka diverzija. RijeË
je o druπtvenom prostoru koji je mnogo uËinio na
samorecepciji Ëitatelja, sluπatelja, gledatelja i vlastitih
zaposlenika kao lijenih i preplaÊenih ljudi koji zasluæuju
samo manje prava, a nikako plaÊene prekovremene sate.
ZabrinjavajuÊi trend
Negdje u isto vrijeme u Jutarnjem listu objavljen je
komentar o slomu socijalne dræave u kojemu se lamentira
nad zabrinjavajuÊim trendom sve veÊe nejednakosti i
raslojavanju druπtva. Sve to nedugo nakon πto je sada
veÊ bivπa novinarka pobijedila matiËni EPH dokazavπi
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
33
medijska
scena
da je bila u prikrivenom radnom odnosu i da je njezina
tvrtka krπila radne i medijske zakone. Komentar je napisao
bivπi glavni urednik lista preko kojega je nemali broj puta
napadan javni sektor kako bi se ojaËali zahtjevi za manje
dræave i manje radniËkih prava, pri Ëemu Êe ostati
upamÊena poruka koja je kroz usta Svjetske banke
puπtena na naslovnicu: Graani Hrvatske, ovom prilikom
pokrπteni u Hrvate, lijeni su i æele plandovati prikljuËeni
na posloviËno plodnu i dareæljivu dræavnu sisu. ZakljuËno,
mnogi od njih, Ëini se, ne æele raditi mnogo viπe za
mnogo manje ili Ëesto niπta. Trendovskim i flambojantnim rjeËnikom reËeno: ne æele biti konkurentni. A
upravo su radnici u medijima prinijeli veliku ærtvu na
oltaru konkurentnosti, pristavπi na kontinuirano
srozavanje prava pa je, primjerice, glasno izreËen zahtjev
za plaÊenim prekovremenima jednak teπkom kaznenom
djelu prema svojem poslodavcu.
Vapaj zaposlenih
Zato intervju Liljane Kaliterne LipovËan odzvanja kao
vapaj zaposlenih u medijima, poruka toliko sliËna onoj
kineskih radnika u Foxconnu, megatvornici iza Ëijih reπetaka
ponekad stignu priËe o radu ispod svakog ljudskog
dostojanstva. Ali posao mora iÊi dalje, elektronika je
profitabilna roba pa se sve nastavlja po starom. Pritisak na
radna mjesta toliko je velik da poslodavci bez problema
na ulici nalaze one koji su spremni raditi mnogo viπe za
mnogo manje i koji zbog egzistencije neÊe talasati pitajuÊi
za svoja prava. Da se razumijemo, ne govorimo o
Foxconnu, nego o hrvatskim medijima u kojima je u
posljednjih pet godina viπe od 2000 novinara ostalo bez
posla, a da ne spominjemo radnike u ostalim djelatnostima,
poput montaæera, grafiËara, fotografa...
Treniranje strogoÊe
I dok zaposlenici iz njihovih domicilnih zemalja
uæivaju mnogo veÊa prava, ovdaπnji inozemni vlasnici
domaÊih medija vjeæbaju dokle mogu iÊi sa
srozavanjem prava pa se austrijska Styria sprema dati
otkaz novinarki Poslovnog dnevnika koji joj je najavljen
dok se nalazi na porodiljnom dopustu. Situacija nije
niπta bolja u onom opjevanom parazitskom javnom
sektoru jer na jednaki naËin funkcionira i javni servis,
Hrvatska radiotelevizija na kojoj su brojni zaposlenici
godinama protuzakonito honorarËili.
“Ti ljudi nisu bili zaπtiÊeni radnim pravima, mnogima
uopÊe nije iπao staæ, bili su u stalnoj situaciji svojevrsne
ucjene, tj. ovisnosti o neËijem hiru ili milosti, premda su
mnogi od njih radili posve isti posao u posve istim
prostorima i uvjetima kao stalno zaposleni, s istim radnim
vremenom i stupnjem odgovornosti”, navela je u tekstu
objavljenom na portalu Lupiga Morana Panjkota koja je
14 godina radila na HRT-u bez dana radnog staæa.
34
medijska
scena
Piπe Ivica Buljan
Foto Duje KlariÊ
Nacionalni kolektivni ugovor
I dok mnogi zapadni mediji imaju ureene kolektivne
ugovore, u hrvatskim medijskim kuÊama ih je sve manje,
a Nacionalni kolektivni ugovor ostat Êe, Ëini se, samo
kolektivno snivanje jer meu novinarima solidarnost
nikada nije bila jaËa strana. Spremni su stati uz kolege
samo ovisno o subjektivnim stavovima prema osobi,
umjesto u obrani principa. Negdje usput zaboravili su
da Êe jednoga dana zasigurno zakucati i na njihova vrata
samo πto neÊe biti nikoga da podigne glas. RijeË je i o
dosadaπnjem elitistiËkom stavu novinara prema sebi i
svojem zanatu i znaËajnom slabljenju Sindikata novinara
Hrvatske koji se pretvorio iskljuËivo u fond za plaÊanje
sudskih troπkova u radnim sporovima novinara. Danas
su novinari jedna od najugroæenijih profesionalnih
skupina podvrgnuta nezakonitim postupanjima vlasnika,
potpuno srozanih prava i profesionalnih standarda, dok
se istovremeno od njih oËekuje da piπu i obavjeπtavaju
javnost o nepravilnostima i krπenjima zakona. Za to
vrijeme vlasnici medijskih kuÊa nastavljaju s treniranjem
strogoÊe i pomicanja granica.
Kako dræava nema volje ni snage provoditi zakone i
silom ako treba, onda smatra da je mrkva jedino rjeπenje.
Prije neπto viπe od godinu dana veÊina je redakcija
dnevnih listova preko noÊi usvojila statute koji su bili
uvjet za dræavno smanjenje PDV-a za dnevne listove s
10 na 5 posto. Kako je pisao H-Alter, to se u praksi
pokazalo tek poreznom olakπicom za vlasnike medija,
nije pomoglo ni poboljπanju poloæaja novinara, a usto
se zbog nepostojanja kontrole naËelno pozitivne odredbe
statuta sustavno i nekaænjeno krπe. Zadnjih deset godina
dræava nije imala mehanizme za sankcioniranje medijskih
kuÊa koje nisu imale statute (πto je bio sluËaj kod gotovo
svih), a sada, kad su ih donijeli, dræava nema mehanizme
za sankcioniranje njihova masovnog neprovoenja.
Na pokretnoj traci
»ini se da mrkva ima samo jedan kraj, baπ kao i
batina odloæena u redakcijama, koja sluæi samo za
discipliniranje novinara. Rezultati svega su jasni, baπ
kao πto je to primijetila Sandra BaπiÊ Hrvatin u intervjuu
H-Alteru: “Danaπnji mediji ne trebaju novinare. Zato
novinari napuπtaju novinarstvo. Ono πto danas
nazivamo novinarstvom postalo je nekakav novodobni
kastni sustav u kojem na vrhu postoji mala grupa dobro
plaÊenih pisaca i ogroman broj onih koji rade u
prekarnom statusu bez ikakve zaπtite.” Svoje
prekovremene neplaÊene sate provode puneÊi stranice
i programe kao na pokretnoj traci bez suviπnih pitanja
o smislu svojega rada. Bez suviπnih pitanja o
samoorganiziranju i bez pitanja vlastima o provoenju
vlastitih zakona. Pitanja ionako slaæu vlasnici i urednici.
Na novinarima je samo da ih prenesu. (ib) Sindikalci
na udaru
poslodavaca
U veÊini medijske scene na povrπini je borba za goli
æivot i kakav-takav posao. U takvom okruæenju Sindikatu
novinara Hrvatske i svim njegovim podruænicama u
medijskim kuÊama posao nikada nije bio teæi
S
ve je apsolutno zamrlo. Kolektivnog pregovaranja
na nacionalnoj razini nema, polako nestaje i na razini
medijskih kuÊa. U veÊini medija na djelu su pravilnici o
radu kojima se reguliraju pravila ponaπanja - kako
obaveze, tako i materijalna prava medijskih radnika. Tek
u nekolicini medija podruænice Sindikata novinara
Hrvatske uspijevaju saËuvati kolektivne ugovore, a pitanje
je do kada Êe to uspijevati. Gotovo katastrofiËna medijska
slika danas je, zapravo, najveÊi udar i najveÊi pritisak na
novinare i ostale medijske radnike, a time i sindikalne
povjerenike koji bi u njihovo ime trebali zboriti s
poslodavcima. S obzirom na rapidno propadanje medija,
i sve izraæeniji stav da se posao moæe obavljati i bez
novinara i ostalih medijskih radnika, zapravo je i pitanje
koga Êe se u skoroj buduÊnosti uopÊe moÊi sindikalno
zastupati. Drugim rijeËima, hoÊe li u medijima uopÊe
biti medijskih radnika, organiziranih u zaπtiti svojih prava?!
Naprosto, propadanje medijske scene njezin je najveÊi
problem danas. U takvim uvjetima - u zemlji u kojoj
kada je rijeË o medijima, svijest o sindikatu, zajedniπtvu,
borbi za kolektivna prava, nikada nije bila na visokoj razini
- zajedniËko djelovanje i borba za kolektivna prava padaju
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
35
medijska
scena
medijska
scena
Foto Duje KlariÊ
u drugi, treÊi plan. I opstaju samo u starim medijima koji
su se sindikalno organizirali u protekla dva desetljeÊa. U
veÊini medijske scene na povrπini je borba za goli æivot i
kakav-takav posao. U takvom okruæenju Sindikatu
novinara Hrvatske i svim njegovim podruænicama u medijskim kuÊama posao nikada nije bio teæi. A da njihovo
zalaganje i borba za postavljanje standarda u redakcijama
itekako mogu biti kaænjeni, ponajbolje su osjetili
povjerenici sindikata novinara u dnevniku Glas Istre.
“Uprava Glasa Istre ove je godine nagradila sindikalne
povjerenike za godine borbe za prava radnika. Nagrada
je bila - uruËiti otkaz veÊini aktualnih i bivπih povjerenika
sindikata, kao i predsjedniku podruænice HND-a”,
podsjeÊa Paulo GregoroviÊ, povjerenik SNH u Glasu Istre,
navodeÊi kako je Uprava te medijske kuÊe tijekom
ovogodiπnje izrade programa zbrinjavanja viπka radnika,
kojim je najavljivala uruËiti otkaz za 30 radnika,
predvidjela raskinuti i ugovor sindikalnim povjerenicima.
Uprava Glasa Istre tijekom izrade programa
zbrinjavanja viπka radnika nije se obazirala na usmena i
pismena upozorenja sindikata koji nije bio suglasan s
takvom odlukom i koji je ukazivao na njenu nezakonitost.
Danas je, nakon πto je poËetkom ljeta Uprava provela
svoj naum, u tijeku sudski postupak kojim sindikat
dokazuje nezakonitost takve odluke.
Bodovanje novinarskog rada
“Kada se problem promatra dublje u povijest, vidi se
kako je Uprava davno smiπljala plan kako da se rijeπi
sindikalnih povjerenika u tvrtki. Naime, 2012. godine
donesen je program bodovanja rada novinara po kojem
su novinarima-sindikalnim povjerenicima drastiËno
poniπtavani steËeni bodovi za postignuti rad ili dio njihova
rada nikad nije bodovan jer im je glavni urednik Ëesto
odbijao objaviti gotove teme na Ëiju bi izradu utroπili
dan-dva pa i tri”, istiËe GreguroviÊ.
Kao primjer iznosi podatak da je dnevna norma
glavnog sindikalnog povjerenika 20 bodova.
“Ako su urednici tog novinara nagraivali i s viπe od 20,
pa i 30 bodova za napisanu temu, on bi na koncu dobio
najviπe 15 bodova. Odnosno, ne bi ispunio dnevnu normu”,
veli naπ sugovornik objaπnjavajuÊi kako je takvo poniπtavanje
rezultat rada takozvanih cenzora bodova koji su obavljali
“prljavi posao te bi svaku objavljenu temu, bez obzira radilo
se na njoj dan ili dva, prikazali kao poludnevni rad i
revalorizacijom dodijelili najviπe 15 bodova”.
“Tako su sindikalni povjerenici doπli pred gotov
program zbrinjavanja viπka radnika kao oni koji svojim
radom nisu u moguÊnosti ispuniti normu i poslodavac
im je uruËio otkaz, odnosno uvrstio ih na listu viπka
radnika”, veli GregoroviÊ.
Bundæije i neradnici?
Praksa s kojom se suoËio Glas Istre nije novijeg
datuma. Sindikalni povjerenici u medijima uvijek su bili
“na udaru” poslodavaca. Okarakterizirani kao “oni koji
se uvijek neπto bune”, nerijetko su opisivani i kao
“neradnici”. Taj takozvani nerad u stvarnosti je bio
posljedica Ëinjenice da za rad, bez obzira koliko i πto
pisali, nije bilo prostora za objavu. Osim πto im je umjetno
Otkaz predsjednici Sindikata medija Crne Gore
Da je situacija i u okruæenju ista ili joπ gora osvjedoËili su se i kolege crnogorski
novinari i ostali medijski radnici koji su u rujnu dobili jasno upozorenje. Nakon
gotovo 14 godina rada za nezavisni dnevnik “Vijesti” Marijana CamoviÊ
proglaπena je tehnoloπkim viπkom. Po povratku s godiπnjeg odmora doËekala ju je
vijest da poslodavcu viπe nije potrebna. Moglo bi se reÊi - ni prvi, ni zadnji otkaz u
medijima. No, u ovom sluËaju on je uruËen predsjednici Sindikata medija Crne
Gore, jednom od najmlaih novinarskih sindikata u regiji i po svemu sudeÊi je
posljedica sindikalnog angaæmana Marijane CamoviÊ. Tome u prilog vjerojatno
ide i informacija da nije dobila objaπnjenje zbog Ëega joj se otkazuje ugovor, niti
su postojali kriteriji za formiranje liste tehnoloπkog viπka. Predsjednica Sindikata
medija Crne Gore tuæila je poslodavac zbog nezakonitog otkaza, a kako nam je
sama kazala proglaπena je tehnoloπkim viπkom i to bez kriterija koji su trebali
presuditi u odluci. - Takoer, do mog otkaza nije smjelo doÊi dok sam na poziciji
predsjednice granskog Sindikata medija Crne Gore jer je to zabranjeno odredbama
Zakona o radu i OpÊeg kolektivnog ugovora koji propisuju da predstavnik
sindikata na odgovarajuÊoj razini za vrijeme obavljanja sindikalnih aktivnosti i
πest mjeseci nakon njihova prestanka, ne moæe biti proglaπen kao zaposleni za
Ëijim je radom prestala potreba. Obavjeπtenje o otkazu sam dobila 1. rujna (na
17. godiπnjicu osnivanja Vijesti) i na dan kada sam se vratila s godiπnjeg odmora.
36
Sedam dana kasnije radni odnos mi je prestao iako Zakon o radu propisuje
otkazni rok od 30 dana. Mojem su otkazu prethodile i Ëetiri novËane kazne koje
je poslodavac tijekom 2014. godine izricao bez obrazloæenja i voenja
disciplinskog postupka, Ëemu sam se protivila (pismeno 15 dana prije otkaza).
Prije 2014. godine nikada nisam imala bilo kakvih problema ili sukoba s
uredniπtvom, kazala je CamoviÊ. Sindikat medija Crne Gore osnovan je u
travnju proπle godine. Kolegica CamoviÊ, kao i njene kolege uredno su ukazivali
na probleme s kojima se medijski radnici u Crnoj Gori svakodnevno suoËavaju.
Ukazivala je da se novinari na jednoj strani otpuπtaju kao navodni tehnoloπki
viπak, dok se istovremeno na njihova radna mjesta prima nova, mlaa radna
snaga. No, ne na ugovor o radu, veÊ honorarno ili na odreeno vrijeme i za
puno niæu plaÊu od otpuπtenih novinara. U neπto viπe od godinu dana, zajedno s
kolegama uspjela je izgraditi novinarski sindikat, a onda joj je poslodavac za taj
angaæman uruËio nagradu koja je jasna poruka svim ostalim novinarima sindikalni angaæman, borba za prava medijskih radnika, moæe vas stajati
radnog mjesta. InaËe, u travnju ove godine crnogorski sindikati izborili su se za
OpÊi kolektivi ugovor koji predvia da povjerencici, pa tako i predsjenici
sindikata ne mogu biti proglaπeni tehnoloπkim viπkom dok su na funkciji, kao
niti πest mjeseci nakon isteka mandata. (ib, af) Iako sam tuæio
VeËernji list zbog
nezakonitog
smanjenja plaÊe,
presude ni nakon
Ëetiri godine
nema. To govori
da su radnici u
Hrvatskoj, pa i
novinari,
potpuno
nezaπtiÊeni. S
takvim
pravosuem
poslodavci mogu
raditi πto hoÊe
suæavan prostor, kako bi ih se moglo diskvalificirati,
sindikalnim povjerenicima nikada nije bilo lako napredovati. Uglavnom su smjeπtani u “kuÊice” iz Ëijih se okvira
i nakon desetljeÊa rada nisu micali. Minorni su primjeri
u kojima su sindikalni povjerenici uspjeli poboljπati svoj
status u mediju u kojem rade. VeÊini je Ëast sindikalnog
povjerenika donosila i donosi niæu plaÊu od one koju bi,
s obzirom na posao koji obavljaju, trebali imati.
Na to ukazuje i Anton FiliÊ, predsjednik Sindikata
novinara Hrvatske, koji se i sam uvjerio πto sindikalni rad
nosi. Joπ dok je bio povjerenik SNH u VeËernjem listu,
tuæio je poslodavca zbog mobinga te sniæavanja plaÊe.
“Iako sam tuæio VeËernji list zbog nezakonitog
smanjenja plaÊe, presude ni nakon Ëetiri godine nema.
To govori da su radnici u Hrvatskoj, pa i novinari, potpuno
nezaπtiÊeni. S takvim pravosuem poslodavci mogu raditi
πto hoÊe”, kaæe FiliÊ istiËuÊi kako danas radi viπe nego
ikada, osim za matiËnu medijsku kuÊu, radi i za njezin
sportski tjednik, pa normu prebacuje nekoliko puta.
“Imam zavrπeni fakultet i 25 godina iskustva. I uz sve
πto radim imam najniæu plaÊu od svih zaposlenih
novinara u VeËernjem listu. Nije teπko procijeniti jesam
li onda diskriminiran zbog svoje sindikalne aktivnosti ili
nisam”, istiËe FiliÊ koji se u svom radu suoËavao i sa
situacijama da mu poslodavac, praktiËno u zadnji tren,
otkaæe veÊ dogovoreni sluæbeni put pa i da to pravda
smanjenjem troπkova, kojih nije bilo. No, novinar nije
poslan na dogaaj s kojeg je trebao izvjeπtavati, a
redakcija je zbog prekasnog otkazivanja puta morala
platiti troπak prijevoza i smjeπtaja.
Ni na nebu, ni na zemlji
U zadnje vrijeme, moæda najbuËniji primjer, pritiska
na sindikalni rad onaj je na Radiju 101. Povjerenik SNH u
toj radijskoj kuÊi Matko AntonoviÊ, u trenutku pisanja
ovog teksta, joπ je bio “ni na nebu, ni na zemlji”.
Odnosno, joπ se nije znalo ostaje li raditi ili Êe mu
poslodavac uruËiti otkaz. Sindikalni povjerenik na
sastanku redakcije s vlasnikom radija “podigao je glas” i
istresao sve πto mu je bilo na duπi kada je rijeË o voenju
firme. Sastanak se odvijao iza zatvorenih vrata, no
AntonoviÊu je zbog izgovorenog uruËen izvanredni otkaz
ugovora o radu. Taj izvanredni otkaz poslodavac je potom
povukao i sindikalnog povjerenika, prepoznatljiva
radijskog glasa, premjestio na mjesto novinara. Iako
pismenih dokaza o tome nema, AntonoviÊu je praktiËno
zabranjeno da se svojim glasom pojavljuje u programu.
Iskustvo je sindikata da su povjerenici pod velikim
pritiskom, posebno u malim medijima. Uostalom,
koliko je taj “posao” neprivlaËan, svjedoËi i Ëinjenica
da se unutar redakcija teπko moæe naÊi osoba koja se
spremna, bez “cimanja” i nagovaranja, upustiti u
avanturu sindikalnog povjerenika - a koji je uvijek na
udaru i Ëlanstva i poslodavca. »lanstva koje od
povjerenika oËekuju da bude “superman” i poslodavca
koji povjereniku nastoji “skresati krila”
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
37
medijska
scena
medijska
scena
Piπe Branimir ZekiÊ
Foto Duje KlariÊ
sklopio ugovor o radu, ako poslodavac ne dokaæe
drugaËije.” Vojska novinara u najveÊim hrvatskim
dnevnim listovima, dijelom i u elektroniËkim medijima,
u svakom je zarezu preslika upravo ovog zakonskog
Ëlanka. Formalno freelanceri, u ugovorima s izdavaËima
nerijetko imaju odredbu o zabrani rada za druge
poslodavce ili se ona preπutno podrazumijeva,
svakodnevno dolaze u redakciju, u obavljanju novinarskog posla koriste iskljuËivo radne prostorije i sredstva
rada izdavaËa, imaju striktno nadreene urednike i
obvezu deæurstava vikendom. Inspektorat rada, kako nam
tumaËi TadiÊ, Ëlanak 10. Zakona o radu ne uzima kao
mjerodavan, veÊ se kod inspekcijskih nadzora poziva
na lex specialis, u ovom sluËaju Zakon o medijima. U
tom se zakonu, osim kao radnik kod poslodavca, novinar
definira i kao nositelj samostalne djelatnosti, pa za
inspektore rada nema krπenja zakona niti prikrivenog
radnog odnosa ako je slobodna djelatnost uredno
registrirana kod nadleænih tijela. Terenski nadzor u
redakcijama, koji Ëesto upuÊuje na odnos radnikposlodavac, u tom sluËaju nije Inspektoratu bitan.
“Mogu se sloæiti da ima prostora za preispitivanje tih
odredbi. Zakon o medijima ne razrauje nikakve kriterije
kad su u pitanju novinari kao samostalna djelatnost, ali
Inspektorat ne moæe mijenjati zakone. To je posao
resornih ministarstava, prije svega Ministarstva kulture.
Ne znam zaπto stavljamo naglasak na novinare kad
postoji cijeli niz slobodnih profesija koje rade na ugovoru
o poslovnoj suradnji, od keramiËara do prevoditelja i
odvjetnika”, kaæe TadiÊ i dodaje da novinari pravnu
satisfakciju mogu traæiti na nadleænim sudovima.
RPO
prava i obveze
»lanak 10 Zakona o radu kaæe: “Ako poslodavac s radnikom
sklopi ugovor, koji s obzirom na narav i vrstu rada ima
obiljeæja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s
radnikom sklopio ugovor o radu, ako poslodavac ne dokaæe
drugaËije.” No, u stvarnosti nije baπ tako. Tko nije shvatio
zakon, a tko samo pere ruke od odgovornosti?
Medijska strategija
P
etnaest je godina proπlo otkad su prvi novinari u
Hrvatskoj upisani u Registar poreznih obveznika (RPO),
a gotovo toliko traje i javna polemika oko njihova radnopravnog statusa. Na kljuËna pitanja: jesu li RPO-ovci samo
formalno samostalna djelatnost, a zapravo jeftina i
nezaπtiÊena radna snaga, svih tih godina odbijaju se
otvoreno oËitovati barem dva ministarstva, kulture i
financija, te Inspektorat rada u ministarstvu Miranda MrsiÊa.
Od Ilije TadiÊa, ravnatelja Inspektorata rada u Ministarstvu
rada i mirovinskog sustava, pokuπali smo iz prve ruke
doznati kako izgleda inspekcijski nadzor u medijskim
38
kuÊama s RPO-ovcima koji: a) svakodnevno rade na
sredstvima poslodavca b) primaju za to fiksnu naknadu c)
koriste plaÊeni godiπnji odmor d) ne smiju raditi za druge
poslodavce. Ili jednostavnije, πto inspektor radi kad u
redakciji zatekne RPO-ovca koji ima sve obveze i samo
rijetka prava iz radnog odnosa, a nije stalno zaposlen?
“Ako tijekom nadzora utvrdimo da nakladnici imaju
poslovne odnose s novinarima koji imaju registriranu
samostalnu profesionalnu djelatnost, ti ljudi za nas
nemaju status radnika. RijeË je o ugovoru obveznog, tj.
graanskog prava, a ako postoji mana volje, odnosno
ako jedna strana smatra da je ucijenjena prilikom
sklapanja ugovora, za tu vrstu sporova nadleæni su sudovi,
a ne Inspektorat rada”, tvrdi ravnatelj TadiÊ.
Zakonske odredbe
KreÊemo s citiranjem zakona, a kako razgovaramo s
prvim meu inspektorima rada, logiËnim se Ëini Zakon
o radu. »lanak 10.
“Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor koji s
obzirom na narav i vrstu rada ima obiljeæja posla za koji
se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom
Temeljni dokument za pokretanje izmjena Zakona o
medijima i spornog Ëlanka koji bavljenje novinarstvom
definira (i) kao slobodnu djelatnost, Medijska je strategija
Ministarstva kulture. Pisala se viπe od dvije i pol godine,
a kroz 308 stranica teksta dostupnog na web stranicama
Ministarstva, problem RPO-ovaca uzgred se spominje
tek na nekoliko mjesta, kao instrument za dokidanje
novinarskih radniËkih prava.
“Urednici i novinari koji se prilikom dolaska na radno
mjesto registriraju magnetskom karticom, kako bi se
poslodavac uvjerio da ispunjavaju osmosatno, a Ëesto i
dulje radno vrijeme, ne mogu se smatrati vanjskim
suradnicima, angaæiranim putem autorskog ugovora koji
im ne jamËi pravo na otkazni rok ni otpremninu, niti bilo
kakvu sigurnost zaposlenja.”
S navodima iz Strategije, da je stalni i svakodnevni
angaæman slobodnih novinara zapravo prikriveni radni
odnos, uglavnom se ne slaæu suci kojima na stol stiæu
tuæbe protiv poslodavaca. Osim presude koju je protiv
Slobodne Dalmacije dobila novinarka Nataπa ©kariËiÊ, u
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
39
medijska
scena
ostalim parnicama oni redom presuuju u korist tuæenih
medijskih izdavaËa. U obrazloæenju nekolicine presuda
koje su ove godine dobile pravomoÊnu potvrdu na
Æupanijskom sudu opet nema Zakona o radu: za hrvatske
se suce autorski ugovor dviju strana, koliko god obiljeæja
radnog odnosa imao, ne moæe tumaËiti po Zakonu o
radu! Suci se, jednako kao i inspektori rada, vole pozivati
na Zakon o medijima. »im utvrde da je novinar
slobodnjak uplaÊivao poreze i doprinose, tuæba na sudu
pada, neovisno i o iskazima kolega ili urednika koji su
kao svjedoci u parnici imali petlje potvrditi ono πto je
bjelodano; da je tuæitelj imao identiËne radne obveze
kao i stalno zaposleni novinari u redakciji tuæenoga.
Nazire li se rjeπenje? Profesor katedre za radno pravo
sa zagrebaËkog Pravnog fakulteta Viktor Gotovac, na
jednoj od HND-ovih tribina “Novinarska srijeda”, joπ
krajem studenoga 2012., bio je priliËno skeptiËan. “U
trenutnoj situaciji u kojoj poslodavci bez ikakvih sankcija
krπe zakon i posluju po modelu kojim su liπeni bilo kakve
odgovornosti, teπko je vidjeti zbog Ëega bi odluËili
poslovati po novom legalnom modelu, kakav god on
bio. Iz dobrote srca? Dok Inspektorat ne poËne
sankcionirati njihovo trenutaËno ponaπanje, teπko je
oËekivati da Êe izdavaËi odustati od modela prikrivenog
radnog odnosa”, kazivao je tom prilikom Gotovac.
Ministrica kulture Andrea Zlatar VioliÊ u Opatiji je
na Danima elektronskih medija najavila da Êe medijsku
strategiju prezentirati javnosti do kraja godine. Tada
kreÊe i javna rasprava, nakon Ëega bi se trebao mijenjati
Zakon o medijima.
Bez prava na πtrajk
Na domaÊem medijskim træiπtu RPO-ovaca je danas
nekoliko stotina, status slobodnjaka uglavnom nisu
odabrali svojom voljom, otkaz mogu dobiti u svakom
trenutku, bez obrazloæenja. Zakinuti su za veÊinu prava
iz Zakona o radu, ukljuËujuÊi i pravo na πtrajk.
Najslikovitije se to vidjelo tijekom πtrajka novinara
VeËernjeg lista u rano proljeÊe 2011. godine. U 26 dana
obustave rada novine su nesmetano izlazile, tekstove su
pisali RPO-ovci bez zakonskog uporiπta za πtrajk, jer ih
zakon i ne definira kao radnike. SluËaj VeËernjaka ukazao
je i na rastuÊi antagonizam izmeu stalno zaposlenih i
“unajmljenih” novinara. ©trajkaπi su apelirali na
kolegijalnu solidarnost, RPO-ovci punili stranice
uzvraÊajuÊi da se ne mogu solidarizirati s onima koji su
godinama πutke promatrali njihov drugorazredni radnopravni status. Bivπi ministar financija Slavko LiniÊ za
Novinar kaæe da je u ministarskom mandatu pokrenuo
nekoliko poreznih nadzora u kojima je velikim izdavaËima
naplaÊena razlika poreza za stalne RPO-ovce.
40
“Dnevni listovi u Hrvatskoj angaæirali su iz sustava
slobodnih ‘umjetnika’ ne samo novinare, nego i
urednike i glavne urednike, redovni radni odnos
jednostavno su zamijenili jeftinijom radnom snagom.
Ako netko koristi urede poslodavca i ide na godiπnji
odmor, tada to nije RPO nego redovni radni odnos,
samo se ne plaÊaju sva davanja. Obveze se prebacuju
na novinara, to je prikriveni radni odnos samo da bi se
platilo manje poreza. Za Ministarstvo financija i Poreznu
upravu prihvatljiv je bio sustav u kojem novinari rade
za viπe redakcija, ako su oni zaista slobodni poduzetnici.
U tom sluËaju moraju samo shvatiti da su duæni
samostalno plaÊati porez i imati struËnu osobu za
knjigovodstvo, jer smo imali brojne sluËajeve poreznih
dugova i ovrha baπ kod novinara”, rekao je LiniÊ.
Bivπi ministar, doduπe, kod dijeljenja savjeta o
poreznoj disciplini vjerojatno ni danas ne razumije da
se ulazak u RPO godinama provodi po naËelu “uzmi ili
ostavi” kao jedini moguÊi model poslovne suradnje s
izdavaËem. LiniÊ zato tvrdi da je nadzorom Porezne
uprave smanjen broj RPO-ovaca i da su neki od velikih
izdavaËa upravo nakon poreznih akcija svojim slobodnjacima ponudili radni odnos. Dogodilo se to u
VeËernjem listu, ali uz manji netto iznos plaÊe, zbog
Ëega je dio novinara i dalje nastavio ploviti u nesigurnim
RPO vodama.
©to je RPO, osim freelancera mogli bi pokoju reÊi i
njihovi knjigovoe. Kako bi smanjili poreznu osnovicu
kod godiπnje prijave poreza, novinarima savjetuju da
prikupljaju R1 raËune gdje god stignu. Od prijatelja,
obitelji i rodbine, za kupljeni namjeπtaj, gorivo ili
tehniËku opremu. Sve to prikazuje se kao troπak
poslovanja ili opremanja poslovnih prostora, iako i
poreznici do danas zasigurno veÊ znaju da su im radni
prostori - poslodavËeva redakcija. Ni tu nije kraj
propisima koji nemaju baπ nikakve veze sa stvarnoπÊu.
Tako RPO novinar u svojim navodnim prostorijama za
rad, koje je prijavio kod registracije djelatnosti, najËeπÊe
stanu, mora imati vidno istaknutu naljepnicu da izdaje
raËun, u protivnom ga Porezna uprava moæe novËano
kazniti. Nepregledna lista propisa egzistira samo da bi
zamutila pogled pred bitnim: RPO-ovci u Hrvatskoj nisu
slobodna djelatnost, vec paravan za outsourcing. Pioniri
outsourcinga godinama prije nego nam je stigao kao
tema za potencijalni referendum
iz rada
HND-a i SNH
Urednici i
novinari koji se
prilikom dolaska
na radno mjesto
registriraju
magnetskom
karticom, kako bi
se poslodavac
uvjerio da
ispunjavaju
osmosatno, a
Ëesto i dulje
radno vrijeme,
ne mogu se
smatrati
vanjskim
suradnicima,
angaæiranim
putem autorskog
ugovora koji im
ne jamËi pravo
na otkazni rok ni
otpremninu, niti
bilo kakvu
sigurnost
zaposlenja
SREDI©NJI ODBOR HND-a
Mjerama πtednje
predvia se
smanjenje plaÊa
za petoro
zaposlenih u
Tajniπtvu HND-a
i naknada za
predsjednika,
Ëime bi, prema
simulaciji,
Druπtvo smanjilo
redovite troπkove
za 104 tisuÊe
kuna.
Predloæeno je i
smanjivanje
broja stranica
strukovnog
glasila Novinar
te umanjenje
honorara svim
suradnicima
redakcije
Novinara i
uredniku
S
Poboljπati
financijsku situaciju
rediπnji odbor HND-a odræao je sredinom prosinca
posljednju sjednicu u 2014. godini na kojoj je zakljuËeno
kako Êe Radna skupina (Diana Koller, Zdenko Duka,
Slavica LukiÊ, Ana RaiÊ KneæeviÊ, Boæena MatijeviÊ)
nastaviti s radom na prijedlozima za poboljπanje,
odnosno stabilizaciju stanja financija Hrvatskog
novinarskog druπtva. Do sljedeÊe sjednice od Tajniπtva
HND-a zatraæena je nova sistematizacija radnih mjesta
kao i prikupljanje ponuda za odræavanje raËunalnog
sustava, usluge telekomunikacija i usluge knjigovodstva.
Pored toga, uz uplatnice za Ëlanarinu u Druπtvu, svim Êe
Ëlanovima biti poslan i anketni upitnik na kojem Êe se
moÊi izjasniti jesu li za ukidanje tiskanog izdanja glasila i
njegovo prebacivanje na internetsku stranicu hnd.hr.
Treba razmotriti kakve su moguÊnosti racionalnijeg
poslovanja Druπtva, odluËeno je na 55. skupπtini HND-a,
nakon Ëega je Srediπnji odbor imenovao Radnu skupinu,
o Ëijim se zakljuËcima i prijedlozima na sjednici
raspravljalo najveÊi dio vremena. Izvrπni odbor koji je o
izvjeπtaju Radne skupine raspravljao uoËi sjednice
Srediπnjeg odbora, nije zauzeo stajaliπte o predloæenim
mjerama πtednje jer je 4 od 7 Ëlanova Izvrπnog odbora
bilo suzdræano u glasovanju (troje ih je bilo za te mjere).
Plan πtednje oko kojeg su se, nakon Ëetiri odræana
sastanka, sloæili svi Ëlanovi Radne skupine predstavila je
Diana Koller. Njime se, meu ostalim mjerama πtednje,
predvia smanjenje plaÊa za petoro zaposlenih u
Tajniπtvu HND-a i naknada za predsjednika, Ëime bi,
prema simulaciji, Druπtvo smanjilo redovite troπkove za
104 tisuÊe kuna. Predloæeno je i smanjivanje broja stranica
strukovnog glasila Novinar te umanjenje honorara svim
suradnicima redakcije Novinara i uredniku. To bi bilo
novo smanjenje sredstava za isplatu honorara za Novinar,
jer je veÊ poËetkom ove godine taj iznos smanjen za
oko 20 posto.
Oko ovih prijedloga Radna skupina Êe nastaviti s
radom, dok su prijedlozi o prikupljanju ponuda za
odræavanje raËunalne opreme i osuvremenjivanje
sustava, za usluge knjigovodstva i telekomunikacijske
usluge usvojeni veÊinom glasova.
VeÊinom glasova potvren je i prijedlog da se
predsjednicima Ogranaka i Zborova HND-a dostavi popis
Ëlanova koji posljednje tri ili pet godina nisu plaÊali
Ëlanarinu kako bi se s njima dogovorili o statusu njihova
Ëlanstva. Tom je prilikom Zdenka Seleπ, poslovna tajnica
HND-a, istaknula kako veÊ postoji mjera plaÊanja
Ëlanarine u iznosu od samo pet kuna za nezaposlene
Ëlanove Druπtva te da se Tajniπtvu mora samo uputiti
zahtjev za tom mjerom.
Kako je u sklopu mjera πtednje navedeno i rezanje
troπkova glasila Novinar, Ëime bi se uπtedjelo nekih 50
tisuÊa kuna, na Srediπnjem odboru raspravljalo se i o
moguÊnosti gaπenja tiskanog izdanja i prebacivanja
glasila na internetsku stranicu Druπtva. PredsjedavajuÊi
Srediπnjeg odbora Luko Brailo raspravu je zakljuËio
ocjenom kako se o tako ozbiljnoj odluci trebalo dodatno
ispitati najprije πto misle Ëlanovi, a potom odluËiti o
troπkovima tiskanog izdanja i projekcijama troπkova za
izdanje na internetu.
Osim o rezanju troπkova, rasprava se vodila i oko
novih moguÊnosti poveÊanja prihoda. Zdenka Seleπ
napomenula je kako HND trenutaËno ima neπto viπe
od 2500 Ëlanova, a Hrvoje Zovko, predsjednik Zbora
istraæivaËkih novinara, pitao je zbog Ëega nacionalne
medijske kuÊe osnovane nakon 2000. godine joπ
nemaju HND-ove podruænice.
Slavica LukiÊ, potpredsjednica HND-a, predloæila je
da se napravi katalog nacionalnih medija i objavi koji
meu njima nemaju HND-ove podruænice. Rekla je
kako ne oËekuje da Êe taj potez samo po sebi imati
velikog uËinka, ali da odnekud treba krenuti.
Raspravljalo se i o ukidanju novËanog iznosa
tradicionalnih HND-ovih nagrada za novinarsku izvrsnost pa se mogao Ëuti i prijedlog da se nagrade prestanu dodjeljivati novinarima koji nisu Ëlanovi HND-a.
Zbog kratkih rokova odluËeno je da se nagrada u 2015.
dodjeljuje pod istim uvjetima kao i dosad, a o
buduÊnosti se treba raspraviti i na Skupπtini HND-a.
Utvreno je kako se Izborna Skupπtina HND-a
treba odræati do kraja travnja 2015. godine. Do tog
bi se razdoblja trebali sastati i svi odbori i zborovi
druπtva kako bi izabrali novo vodstvo i delegate na
Skupπtini
Melisa Skender
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
41
iz rada
HND-a i SNH
©okirani intervjuom sa
©eπeljem na OsjeËkoj TV
Hrvatsko novinarsko druπtvo πokirano je pojavom
ËetniËkog vojvode i ratnog zloËinca Vojislava ©eπelja u
emisiji “Bujica” Velimira Bujanca u srijedu na OsjeËkoj
televiziji. Ne samo da je ©eπelj bio jedan od ratnih voa
u ratu protiv Hrvatske 90-ih godina, nego propagira
mrænju i danas, nakon πto ga je iz potpuno nejasnih
razloga Haaπki sud pustio na slobodu. Bujanec je
obznanio gledateljima da mu se ©eπelj javio u studio pa
je s njim porazgovarao 15-ak minuta. Treba imati
nevjerojatno jak razlog javnog interesa, promicanja nekog
javnog dobra, da bilo koja televizija, a valjda pogotovo
hrvatska, s takvim Ëovjekom napravi intervju. Kad se zna
tko je Velimir Bujanec i tko je vlasnik OsjeËke televizije,
jasno je da im je ©eπelj trenutaËni saveznik u domaÊim
politiËkim obraËunima, u trenutaËnoj predsjedniËkoj
predizbornoj kampanji. HND osuuje takve i svaku sliËnu
nisku medijsku manipulaciju i poziva sve medije da odræe
prijeko potrebnu profesionalnu razinu u predizbornoj
kampanji, stoji u priopÊenju HND-a
Milki BaboviÊ
nagrada “Franjo BuËar”
Na prijedlog Hrvatskog zbora sportskih novinara, Odbor
Dræavne nagrade za sport “Franjo BuËar”, u sastavu prof.
dr. sc. Igor JukiÊ, Samir BaraË, Ratko KovaËiÊ, Ognjen
NagliÊ, Igor Boraska, Alvaro NaËinoviÊ, Zoran Primorac,
Ana Srπen, Marija AnzuloviÊ, na sjednici odræanoj 16.
listopada 2014. godine donio je odluku da godiπnju
nagradu za sport dodijeli Milki BaboviÊ. »estitamo!
UnatoË Ëinjenici da je veÊ dulje vrijeme u mirovini, njezin
novinarski zanos i stvaralaËki duh uopÊe ne miruje, nego
se iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, dokazuju kroz brojne
novinarske, spisateljske i druπtvene aktivnosti. Njezino
ime u hrvatskoj je javnosti i dalje sinonim za vedar duh,
istinu i vjerodostojnost. Odgojila je ga. Milka BaboviÊ
generacije i generacije novinara, uspostavila i izgradila
sportsku redakciju na nekadaπnjoj Televiziji Zagreb, cijelo
vrijeme strogo poπtujuÊi etiËki kodeks novinarstva i sporta
u njegovoj biti. I dok je ga. BaboviÊ dobro znana po
svojim atletskim rezultatima (viπestruka je najbolja
sportaπica dræave) i po svojem radu kao novinarka i
komentatorica na televiziji, manje su poznate njezine
uloge u druπtvenom æivotu grada Zagreba, u olimpijskom
42
odboru, u zalaganju za izgradnju sportskih dvorana i
djeËji sport, njezin doprinos u poboljπanju uvjeta u
æenskim zatvorima bivπe dræave, na psihijatrijskim
klinikama i posebice skrb za slijepe i slabovidne osobe.
To je vidljivo u priloæenom æivotopisu, no smatramo da
je nuæno sve te karakteristike i u ovom prijedlogu iskazati.
Naime, i danas ga. BaboviÊ aktivno sudjeluje u æivotu
grada i dræave. Uostalom, kad netko u 81. godini æivota
kupi kompjutor i nauËi se njime sluæiti, slati e-poπtu i
koristiti se internetom, svakako treba naglasiti da se radi
o itekako aktivnoj osobi. Posljednjih godina Milka BaboviÊ
sudjeluje ne samo u TV emisiji “Ples sa zvijezdama” kao
sudac, veÊ istodobno piπe knjige za djecu o sportaπima i
sportovima, a aktivna je i kao novinarka te u svakom
broju Ëasopisa Zagreb, moj grad objavljuje tekstove o
povijesti grada, vaænim liËnostima ili dogaajima koji su
obiljeæili povijest Zagreba. (HZSN) Prijedlozi za godiπnje
nagrade i priznanja HZSN-a
Izvrπni odbor HZSN-a donio je odluku o tradicionalnim
godiπnjim nagradama i priznanjima svojim Ëlanovima,
na temelju prijedloga Ëlanova, u bilo kojem mediju. Za
godiπnje nagrade kandidirati se moæe u kategoriji
novinara godine i za æivotno djelo te za sve novinarske
forme (vijest, komentar, intervju, osvrt, kolumnu…), kao
i razliËite vidove novinarstva (tisak, radio, televizija,
internetsko novinarstvo), zatim izdavaπtvo, lokalno
novinarstvo, sportsku fotografiju, press centar i ostale
uratke, dosege i projekte u sportskom novinarstvu. Imate
li prijedlog, poπaljite ga πto prije, a najkasnije do 9. sijeËnja
2015., na e-adresu hzsn@hzsn.hr kako bi vaπ prijedlog
bio na vrijeme u konkurenciji za glasanje. Prijedlog
moæete poslati i u kuverti na naπu adresu: HND, Zagreb,
PerkovËeva 2 (za HZSN).
Svaki prijedlog mora sadræavati:
• ime i prezime predlagaËa, koji MORA biti Ëlan HZSN-a
• ime i prezime predloæenog »LANA HZSN-a (popis je
dostupan na web stranici pod rubrikom »lanovi)
• toËan datum i medij gdje je novinarski uradak
objavljen (za seriju kolumni priloæiti minimalno
dvije kolumne)
• fotokopiju, prijepis, web link, videouradak ili
sliËan naËin uvida u predloæeni uradak
• kratko obrazloæenje ZA©TO se kolegicu/kolegu
predlaæe za nagradu NOVINAR GODINE HZSN-a,
napisanih na minimalno pet, a maksimalno
15 novinskih stupaca. Sve prijedloge Izvrπni odbor
zaprima do 9. sijeËnja 2014. godine
iz rada
HND-a i SNH
Oduprijet
Êemo se
MarasoviÊevim
politiËkim
prijetnjama
HRT-u
Hrvatsko novinarsko
druπtvo odluËno upozorava
hrvatsku, a upozorit Êe i
europsku javnost na
prijetnje HDZ-ova
zastupnika Dujomira
MarasoviÊa koji je u
raspravi u Hrvatskom
saboru rekao kako je prvo
πto moraju napraviti kad se
promijeni vlast za godinu
dana - “pomesti sve s
Hrvatske radiotelevizije”.
Radi se o klasiËnoj i
primitivnoj politiËkoj
prijetnji, uobiËajenoj i
prepoznatljivoj kad je rijeË
o nedemokratskim
strankama. Moæda je
MarasoviÊu to neoprezno
“izletjelo” iz usta, kao πto
mu zna izletjeti joπ
poneπto. No, kao
profesionalna novinarska
udruga, pribojavamo se da
moæda o tome snuju i
MarasoviÊevi stranaËki
πefovi, ali to nisu obznanili.
Svi imaju pravo i najoπtrije
kritizirati voenje,
ureivanje i rad HRT-a, ali
Êe se ovakvim i sliËnim
prijetnjama politiËkim
smjenama HND na sve
dopuπtene naËine
oduprijeti, navodi se u
priopÊenju HND-a koje
potpisuje predsjednik
Zenko Duka
OGRANAK
UMIROVLJENIH
NOVINARA
Treba πtedjeti
Izvrπni odbor Ogranka
umirovljenih novinara, na
sjednici odræanoj 3.
prosinca, pod
predsjedanjem prof. Branke
StarËeviÊ, raspravljao je o
stanju u HND-u i o
prijedlozima za πtednju.
Izneseno je da trenutaËno
financijsko stanje HND-a
nije bajno i da je veoma
teπko skupljati sredstva za
sve raznolikiju djelatnost
druπtva u Ëijim se redovima
nalazi 3500 Ëlanova.
Upozoreno je da se osipa
Ëlanstvo - broj Ëlanova
HND sve je manji, pa
prema tome i prihodi od
Ëlanarine, zbog Ëega je
Fond solidarnosti u
iznimnim teπkoÊama.
ImajuÊi sve to u vidu,
reËeno je da je nuæno
πtedjeti gdje god je
moguÊe. »lanovi Izvrπnog
odbora upoznati su da Êe
se redovita izborna
godiπnja Skupπtina HND-a
odræati u travnju iduÊe
godine, te da se i mi
moramo pripremiti za taj
skup. O kandidatima za
odreene funkcije u
Druπtvu bit Êe govora na
godiπnjem sastanku
Ogranka u oæujku 2015.
(j.p.) Na
tradicionalnom
novinarskom partyju
u Novinarskom domu
ove se godine
okupio mnogo kolega
koji su se dobro zabavili
uz glazbu
No Limits Banda
i karaoke
Foto T. HnojËik
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
43
iz rada
HND-a i SNH
iz rada
HND-a i SNH
Foto Duje KlariÊ
IZVR©ENJE PRORA»UNA I - XII 2013.
RASHODI
2013.
2013.
PLAN
IZVR©ENJE I-XII
INDEKS
Uredski materijal
20.000,00
Utroπena energija (struja, plin)
30.000,00
Troπkovi poπtarine, telefona
70.000,00
Nabava i odræav. inventara; odræav. zgrade
70.000,00
»iπÊenje, garderoba i deæurstvo
60.000,00
Student servis
10.000,00
Odvjetnik i sudski Troπkovi
5.000,00
Zaπtita Sokol MariÊ
4.000,00
Komunalne usluge
23.000,00
Ostali servisi (bravar, staklar i sl.)
20.000,00
PlaÊe i naknade
560.000,00
Reprezentacija (sjednice)
2.000,00
Premije osiguranja
12.000,00
Knjigovodstvo
35.000,00
Tisak i struËna literatura
1.500,00
Platni promet i bankarski Troπkovi
3.000,00
Konferenc. tehniËar i ostalo uz dvorane
28.000,00
Ostalo - neplanirano
5.000,00
ZajedniËka priËuva
190.000,00
NOVINAR i newsletter
200.000,00
UKUPNO
1.349.000,00
16.757,00
37.652,00
73.092,00
72.617,00
62.557,00
83,79
125,51
104,42
103,74
104,26
600,00
1.570,00
18.094,00
3.155,00
575.159,00
11.562,00
32.760,00
2.568,00
3.425,00
27.265,00
7.329,00
188.973,00
270.096,00
1.405.231,00
12,00
34,89
78,67
15,78
102,71
0,00
96,35
93,60
171,20
114,17
97,38
146,58
99,46
135,05
104,17
PRIHODI
RASHODI
SALDO
1.945.161,00
1.405.231,00
539.930,00
NEPROFITNA DJELATNOST
PRIHODI
1. »lanarina (60%)
2. Ostali prihodi (kamate i sl.)
3. Od stanara
2013.
2013.
PLAN
IZVR©ENJE I-XII
INDEKS
385.000,00
3.000,00
7.000,00
395.000,00
333.725,00
11.437,00
6.618,00
351.780,00
86,68
381,23
94,54
89,06
RASHODI
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
2013.
2013.
PLAN
IZVR©ENJE I-XII
INDEKS
Izrada iskaznica
Uredski materijal
Utroπena energija (struja, plin)
Troπkovi poπtarine, telefona, internet.
Troπkovi sl. putovanja (tajniπtvo)
Nabava i odræav. inventara
Autorski honorar
Novinarske nagrade
Usluge ËiπÊenja
Student servis
Komunalne usluge
Ostali servisi (bravar, staklar, vijenci i sl.)
PlaÊe, naknade i naknada predsjedni
Dnevnice i putni Troπkovi tijela HND-a
Reprezentacija (sjednice)
Premije osiguranja
Platni promet i bankarski troπkovi
»lanarine IFJ/EFJ
Knjigovodstvo
Ograncima i zborovima
Tisak i struËna literatura
Ostalo - neplanirano
Skupπtina HND
»lanarina GIU ICEJ
UKUPNO
15.000,00
20.000,00
36.000,00
40.000,00
4.000,00
25.000,00
35.000,00
105.000,00
15.000,00
23.000,00
8.000,00
25.000,00
396.000,00
110.000,00
10.000,00
6.000,00
3.000,00
29.000,00
23.000,00
20.000,00
3.000,00
10.000,00
90.000,00
24.000,00
1.075.000,00
10.533,00
15.123,00
35.658,00
50.645,00
4.036,00
28.150,00
6.209,00
96.327,00
12.398,00
29.398,00
5.308,00
22.288,00
407.022,00
106.894,00
8.855,00
6.226,00
2.244,00
31.240,00
22.050,00
8.294,00
2.485,00
21.352,00
20.810,00
9.593,00
963.138,00
70,22
75,62
99,05
126,61
100,90
112,60
17,74
91,74
82,65
127,82
66,35
89,15
102,78
97,18
88,55
103,77
74,80
107,72
95,87
41,47
82,83
213,52
23,12
39,97
89,59
PRIHODI
RASHODI
SALDO
395.000,00
1.075.000,00
-680.000,00
351.780,00
963.138,00
-611.358,00
1.
2.
3.
4.
5.
44
Najam poslovnog prostora
Najam dvorana
Ostali prihodi
Od stanara
Od oglasa u Novinaru
UKUPNO
2.064.000,00
1.349.000,00
715.000,00
FOND SOLIDARNOSTI
IZVR©ENJE PRORA»UNA ZA I-XII 2013. GOD.
PRIHODI
A Redovna Ëlanarina (40%)
B »lanarina umirovljenika
C Ostali
U K U P N O:
2013.
I-XII/2013.
INDEKS
257.000,00
85.000,00
2.000,00
344.000,00
222.484,00
97.715,00
85.619,00
405.818,00
86,57
114,96
4,280,95
117,97
2013.
I-XII/2013.
INDEKS
150.000,00
175.000,00
12.000,00
70.000,00
5.000,00
∑
412.000,00
76.780,00
192.620,00
10.500,00
65.636,00
0,00
51,19
110,07
87,50
93,77
345.536,00
83,87
RASHODI
PROFITNA DJELATNOST
PRIHODI
2013.
2013.
PLAN IZVR©ENJE I-XII
1.656.000,00
1.540,790,00
350.000,00
362.207,00
13.000,00
18.997,00
25.000,00
23.167,00
20.000,00
2.064.000,00
1.945.161,00
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
INDEKS
93,04
103,49
146,13
92,67
0,00
94,24
A
B
C
D
E
F
PomoÊ Ëlanovima
Posmrtnine
Naknada za nezgodu
PomoÊ na mirovinu
Otpis
Troπkovi fonda
U K U P N O:
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
45
medijska
scena
medijska
scena
Piπe Ante GavranoviÊ
Foto Duje KlariÊ
Previranja
na svjetskoj
medijskoj pozornici
I
©to
(uopÊe)
znaËe
novine za
druπtvo?
z izvjeπÊa Svjetske udruge novinskih izdavaËa
(sredinom listopada iziπlo u javnost) proizlaze neke
brojke i Ëinjenice koje se ne mogu zanemariti i koje same
po sebi zahtijevaju ozbiljna promiπljanja o buduÊnosti
tiskanih medija i njihove uloge u druπtvu. Spomenut Êu
samo neke koje su sadræane u najnovijem izvjeπÊu World
Press Trends:
• viπe od 2,5 milijardi ljudi πirom svijeta Ëita dnevne
novine; 800 milijuna ih konzumira u digitalnom obliku;
• novinska industrija generira viπe od 160 milijardi
prihoda od prodaje, oglasa i drugih diversificiranih oblika
izvora uvjetovano novim platformama;
• analize pokazuju da 93 posto prihoda novinskih
kompanija joπ uvijek dolazi iz tiskanih medija.
U uvjetima kad je veÊina svjetskih novinskih
kompanija preπla na multimedijske platforme ovi
pokazatelji govore kako, usprkos sve veÊem prodoru
druπtvenih mreæa u svaku poru naπe svakidaπnjice, joπ
nisu pronaeni poslovni modeli koji bi do kraja pratili te
krupne promjene. Gotovo viπe od deset godina najavljuje
se smrt masovnih medija i televizije na uπtrb novih
medija.To je uvjetovano znatnim padom naklada i
ubiranjem sredstava od oglaπavanja. upravo na
46
spomenutim medijima. Najnovije izvjeπÊe Reuters Institute for the Study of Journalism (Oxford Universery) istiËe
kako - usprkos Ëinjenici da mladi Ëitatelji i gledatelji svoje
novosti traæe i pronalaze online - TV i dalje predstavlja
za veÊinu graana najvaæniji izvor informacija. Usporedna
analiza deset zemalja (meu kojima su SAD, Japan i neke
druge visokorazvijene zemlje) pokazuje da novine
proπiruju svoj domet u kombinaciji s vlastitim onlinekorisnicima i da na tom podruËju ima joπ mnogo
manevarskog prostora za daljnji prodor. »isti internetski
mediji poput Huffington Posta za sada su se uspjeπno
etablirali samo na træiπtu SAD-a.
I evaluacija 56 izvjeπÊa pojedinih zemalja (Open Society Foundation) jasno pokazuje kako etablirani
masovni mediji i dalje dominiraju u stvaranju javnog
mnijenja. Utjecaj graanskog novinarstva u otvorenim
raspravama ostao je, usprkos velikim oËekivanjima, na
margini, posebno u SAD i zapadnoj Europi. Iako novinari
istiËu kako su im koriπtenjem internetskih usluga dostupni
dodatni izvori, akteri druπtvenih rubnih skupina ne dolaze
u novinskim napisima ËeπÊe do rijeËi u javnosti.
Poneπto drukËiju sliku dobivamo analizom previranja
na medijskoj pozornici u zemljama u razvoju. U autori-
Kakvo znaËenje
za razvoj
demokracije
imaju novine
danas? Koje su
vrijednosti
novina za
opÊedruπtvena
kretanja? Kakva
je buduÊnost
novina? OËito,
niz i dalje
otvorenih pitanja
na koja nema
jednoznaËnih
odgovora
tativnoj Kini novinari koriste uËestalo tzv. “microblogging“
usluge za istraæivanje i ujedno nude akterima i
alternativnu platformu u odnosu na sluæbene obavijesti.
AnalitiËari naglaπavaju kako u Egiptu, na primjer, Ëitatelji
ËeπÊe koriste druπtvene mreæe kako bi kritizirali masovne
medije i kako bi medijske institucije prisiljavali na
poveÊanu profesionalizaciju. IzvjeπÊa takoer pokazuju
da dræavne institucije preplavljuju digitalne kanale
odreenim informacijama i spinovima kako bi utiπale
opozicijske glasove.
Takva kretanja u srediπte pozornosti dovode pitanje
kvalitete novinarskoga rada. OpÊenito se novinari u svim
zemljama æale na sve loπije uvjete. Tu posebno
naglaπavaju kako ubrzano πirenje novosti putem interneta
enormno poveÊava pritisak na brzinu izvjeπtavanja te
nedostaje vremena za ozbiljnija istraæivanja. Spomenuto
izvjeπÊe ukazuje da se u mnogim zemljama poveÊava
broj netoËnih vijesti i plagijata.
To postavlja pitanje opada li zbilja kvaliteta novinarstva? Istraæivanja na Baskijskom sveuËiliπtu pokuπavaju
na to pitanje odgovoriti svojim projektom “Mediji,
druπtvo, obrazovanje“. AnalitiËari su pokuπali prouËiti
kvalitativne razlike izmeu online i offline izdanja pet
kvalitetnih novina - Frankfurter Allgemeine Zeitung,
Financial Times, Corriere della Sera, Le Monde i El Pais.
Utvrdili su da je tih pet istraæenih dnevnih novina u
posljednjih 13 godina zadræalo svoje standarde kvalitete,
iako se pokazalo kako u online izdanjima tih novina
kontrola kvalitete poËesto zakazuje. Pokazalo se da su
vijesti i Ëlanci koji se javljaju u online izdanjima novina
(osim u Le Mondeu) manje kvalitetni od onih u tiskanim
izdanjima. Posebno je zapaæeno da se to oËituje u
uËestalim pogreπnim vijestima, brojnim gramatiËkim
pogreπkama, ekstremno dugim reËenicama, ponavljanju
konfuznih ideja, loπem layoutu, kao i pogreπnim
dodatnim informacijskim elementima poput grafika i
fotosa. Analize pokazuju da samo Le Monde pokazuje
veliku brigu za svoje online Ëitatelje s dobro formuliranim,
pomno istraæenim vijestima i analizama.
Odmah se postavlja pitanje: zaπto mnoge redakcije
ne ulaæu u kvalitetan internetski nastup? U Financial
Timesu smatraju da se tiskane novine i online izdanje
komplementarno dopunjavaju i tako funkcioniraju, pa
korisnici trebaju koristiti oba kanala. Kod drugih se stjeËe
dojam da veÊu pozornost i dalje posveÊuju tiskanom
mediju, iako primjer Le Mondea pokazuje da se kvaliteta
i u online izdanjima isplati.
Merkel na kongresu izdavaËa novina
Praksa pokazuje da su tiskane novine sve izloæenije
konkurenciji drugih medija, istaknuto je na nedavnom
kongresu izdavaËa novina u NjemaËkoj. To odavno nisu
moÊne novinske medijske kuÊe koje se meusobno
nadmeÊu, nego je rijeË o velikim TV kuÊama, odnosno
Googleu ili Facebooku. S tim u vezi zatraæeno je da se
izmijeni zastarjeli zakon o medijskim kartelima jer
“danaπnji pravni okvir viπe ne πtiti preæivljavanje
novinskog pluralizma, nego potiËe na smanjivanje broja
medijskih jedinica“. No, Ëuli su se i drukËiji tonovi. Manji
izdavaËi sretni su πto postojeÊi zakon onemoguÊava
karteliziranje jer bi u tom sluËaju opstali samo veliki.
Probleme novina neÊe rijeπiti zakonska rjeπenja.
“Google nema 1500 lokalnih izdanja. Ta su izdanja samo
u naπim rukama. Novine su u svojoj biti sustav
solidarnosti s Ëitateljima. Tu snagu Ëitatelja tiskanih
medija, osobito lokalnih, morali bismo viπe iskoristiti, pri
Ëemu ne smijemo zaboraviti da novine, πto se tiËe
aktualnosti, osjetno zaostaju jer donose vijesti od juËer.
Jedina ozbiljna moguÊnost preæivljavanja je vjerodostojnost, pri Ëemu se mora voditi raËuna o tome da
se Ëitatelje ne vara, veÊ ih treba uvjeriti objektivnoπÊu,
profesionalnoπÊu i etiËkim postavljanjem“, reËeno je na
kongresu izdavaËa novina.
Upozoreno je pritom da politiËari rado govore o vaænoj
ulozi novina za razvoj demokracije u druπtvu. U stvarnosti
je to drukËije, pa se i oni, osim “nedjeljnih govora“, malo
brinu za istinsku sudbinu novina. IzdavaËi su u
meuvremenu postali svjesni Ëinjenice da se gubici u
nakladama mogu nadoknaditi iskljuËivo kvalitetnim
pristupom, novim sadræajima, ali i poveÊanim cijenama.
Jednostavno, tiskani mediji moraju viπe pozornosti posvetiti
produbljivanju Ëinjenica, povezivanju i analitiËkom
pristupu. No, potrebna im je i druπtvena podrπka.
Ne pamtim da je istaknutiji politiËar u nas prisustvovao
nekoj skupπtini novinara ili novinskih izdavaËa. Za njih je
medijska politika neπto sporedno, pa za previranja na
naπoj medijskoj pozornici ne troπe mnogo vremena. Na
nedavno odræanom kongresu njemaËkih izdavaËa novina
prisustvovala je kancelarka Angela Merkel, pokazujuÊi i
time koliko su tiskani mediji i nadalje vaæan stup
demokratskog razvitka svakoga druπtva. Saæeto, ona je u
svom nastupu upozorila da izdavaËi moraju i dalje ulagati
u kvalitetno novinarstvo i, upravo na taj naËin, poveÊavati
svoje suπtinske kompetencije u odnosu na ostale medije.
“IzdavaËi ne bi smjeli potpasti jako naglaπenom iskuπenju
da masivnim uπtedama u redakcijsko-ureivaËkom
podruËju proigraju supstancu“, poruËila je gospoa
Merkel i dodala: “Bez ulaganja u zahtjevno novinarstvo,
izgubit Êe se temeljna kompetencija nakladnih kuÊa.“
Usputno je obeÊala svoj angaæman i podrπku
nastojanjima da se unutar EU izmijene odnosi prema
porezu na dodanu vrijednost koji bi obuhvatili i digitalne
novine, odnosno Ëasopise, a ujedno je potvrdila svoju
predanost da se osigura veÊa zaπtita autorstva i na
druπtvenim mreæama. “Zaπtita intelektualnog vlasniπtva
suπtinsko je pitanje za razvoj kreativnoga gospodarstva.“
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
47
medijska
scena
Udruga njemaËkih novinara DJV pozdravila je istup
kancelarke nazivajuÊi ga “pledoajeom za odræanje
kvalitetnoga novinarstva“. Predsjednik DJV Michael
Konken dodao je kako “trajne uπtede izdavaËa na raËun
redakcijskih radnih mjesta sve viπe egzistencijalno
ugroæavaju tiskano novinarstvo. Na kongresu izdavaËa
novina apelirao je na izdavaËe da napuste takvu politiku
i izrazio stav “da onaj tko viπe ne pruæa pretpostavke za
kvalitetu, stavlja sjekiru na korijene demokracije“. Ujedno
je pozdravio kancelarkina nastojanja oko zaπtite
intelektualnog vlasniπtva i samu Ëinjenicu da je pitanje
opstanka novina i zaπtite intelektualnog vlasniπtva u
medijima, bez obzira na kanale i platforme, postalo
temom za saveznu vladu.
Kvalitetno novinarstvo ima buduÊnost
Opetovano je na dnevni red doπlo pitanje: imaju li
kvalitetne novine buduÊnost? Medijski struËnjak
Guenther Rager s Instituta za novinarstvo na TehniËkom
univerzitetu iz Dortmunda smatra kako “kvalitetno
novinarstvo sigurno ima buduÊnost barem dok ljudi
demokratsko druπtvo budu smatrali neophodnim i
nezamjenjivim. Ako æelimo poentirati, zakljuËak bi glasio:
kvalitetno novinarstvo je buduÊnost, samo ne znamo
hoÊe li se pojavljivati kod novinskih izdavaËa“.
KljuËno, ujedno i najintrigantnije pitanje, jest tko Êe
financirati kvalitetno novinarstvo. Povremeno se javljaju
izgledne inicijative, projekti, zakladniËki modeli i, uvijek
iznova, ideje da se kvalitetno novinarstvo financira
doprinosima, kao πto je sluËaj s javno-pravnim
subjektima. Meutim, praksa upuÊuje na drukËiji naËin
razmiπljanja i djelovanja: potrebno je Ëitateljstvo naviknuti
da kvalitetu treba platiti i onda kad nije isporuËena samo
kroz tiskani medij. Isto tako, izdavaËi moraju realizirati
projekte, pa i u mreæi, kojima mogu zaraivati novac.
Joπ ima nakladniËkih kuÊa koje zarauju i na tiskanim
novinama. To su one koje su pravodobno reagirale, na
vrijeme smanjivale nepotrebne troπkove i ulagale u
inovacije, a distribuciju i proizvodnu tehnologiju postavili
u optimalne okvire.
Mediji moraju postati snaæni brandovi
Nitko ne moæe reÊi koliko Êe dugo to potrajati, ali za
sada joπ donosi novac. Studija WAN-IFRA (o Ëemu smo
govorili u uvodnom dijelu) otkriva da novinske kuÊe i
dalje viπe od 90 posto prihoda ostvaruju iz tiskanih
izdanja. Kad u neodreenoj buduÊnosti viπe ne bude
dovoljno poklonika papirnatih izdanja, izdavaËi Êe sreÊu
potraæiti u brandovima na online platformama. Bitna je,
meutim, spoznaja da mediji moraju izrasti u snaæne
brandove. Snaæni mediji naÊi Êe svoje istaknuto mjesto
na web stranicama, putem Facebooka Êe se pretplatiti
na njih, slijedit Êe ih na Twitteru, a svojim ugledom
48
sigurno mogu viπe prodati - bilo da je rijeË o specijaliziranim edicijama o vinu, zdravlju, putovanjima,
obrazovnim temama ili umjetnosti.
Veliki kvalitetni listovi pronaπli su taj put. “Iza toga
stoji uvijek pametna glava” slogan je FAZ-a na kojem su
im mnogi zavidni. Oni su poslovno uspjeπni i u teπkim
vremenima. Pamtite li joπ koji slogan neke novinske
izdavaËke kuÊe?
Za slogan “Dahinter steckt immer ein kluger Kopf”
mnogi zavide FAZ-u
Zaokret sa zadrπkom
»injenica je da su mnogi novinski nakladnici
zapostavljali istraæivanja i razvoj te premalo ulagali u te
aktivnosti. “Sada se najËeπÊe hitno traæi prikljuËak jer taj
nedostatak treba prevladati ako se æeli opstati, odnosno
πto viπe prodavati vlastite proizvode. To se odnosi i na
novinare, pri Ëemu se javlja novi problem: novinari
tiskanih medija najËeπÊe su doæivljavali online i print kao
dva odvojena procesa, koji su usporedo, Ëesto i kao
protivnici, dva desetljeÊa djelovali, ali su rijetko suraivali.
Poπli su od (oËito pogreπne) pretpostavke da je online
manje vrijedan. Manje ga se cijeni i slabije je plaÊen pa
je tek sada u tijeku proces izjednaËavanja novinara
tiskanih i online izdanja.
Pritom je potpuno jasno da novinarstvo poprima
drukËiji diskurs: proÊi Êe vjerojatno barem joπ jedna
generacija dok se postojeÊi antagonizam potpuno ukloni,
ali je sigurno da nema alternative - svaka Êe redakcija,
Ëak i svaki novinar, razmiπljati kako ubuduÊe najuspjeπnije
prodavati svoj posao. To znaËi da Êe svoje tekstove i slike
“rasporeivati” na sve moguÊe kanale kako bi preko
raznih platformi doπao do zainteresiranog Ëitatelja.
No, uz promociju vlastitoga rada vaæno je pokazati
Ëitateljima da novinarstvo ima svoju vrijednost i da radni
uËinak koji novinari dnevno stvaraju traæe rad, vrijeme i
novac. Jednostavno, vlastiti radni uËinak moraju staviti u
prvi plan, tvrdi Guenther Rager.
Svi relevantni medijski struËnjaci polaze od toga da
Êe kvaliteta godinama biti kamen temeljac profesionalnog
novinarstva. Istodobno su svjesni Ëinjenice da Êe u
buduÊnosti biti sve manje Ëitatelja klasiËnih novina. KolaË
se, naime, stalno smanjuje. Tiskane novine vjerojatno
Êe jednoga dana izlaziti samo jednom tjedno, a u daljnjoj
perspektivi neÊe ukljuËivati papir. Upravo zbog te vizije
buduÊnosti vaæno je da Ëitateljice i Ëitatelji shvate kako
je kvalitetno novinarstvo potrebno platiti.
Zanimljivo, kancelarka Merkel je na spomenutom
kongresu njemaËkih izdavaËa izrekla i jednu veliku istinu:
“Ja sad imam 60 godina. Moju generaciju viπe ne morate
uvjeravati, ali to morate uËiniti kod mladeæi.”
To je danas novinskim izdavaËima vjerojatno najveÊi
izazov
recite
im...
Piπe Nives OpaËiÊ
Skloniji smo promatrati
kretanja na medijskom træiπtu
angloameriËkih medija, a
pritom poËesto zaboravljamo
na europska, iako su nam ona
po mnogoËemu bliæa sadræajem, layoutom, pa i
zajedniËkim problemima.
NjemaËko medijsko træiπte
najveÊe je u Europi, a ubraja se
i meu najveÊe na svijetu.
Zanimljivo je da njemaËko
novinsko træiπte u
meunarodnim usporedbama
nije loπe proπlo: za razliku od
SAD-a, u NjemaËkoj nema
“beznovinskih zona“. I brojke
su impresivne - izlaze 362
dnevna i nedjeljna novinska
izdanja s ukupnom nakladom
s otprilike 20 milijuna
primjeraka na dan. Preteæno je
rijeË o regionalnim i lokalnim
novinama. Nadregionalne
novine (FAZ, Die Welt,
Sueddeutsche Zeitung) pritom
u træiπnom natjecanju igraju,
usprkos svom ugledu i
politiËkom utjecaju, manje
vaænu ulogu.
NjemaËki medijski model
pokazuje da koncentracija na
regionalno i lokalno ima
smisla. Gledano s novinarskog
stajaliπta, konkurencije tu
gotovo da i nema. IzdavaËi koji
su se orijentirali na jaËanje
redakcijskih sadræaja, ne
upuπtajuÊi se u razliËite
avanturistiËke eksperimente, i
dalje su privredno zdrava
poduzeÊa.
No, i regionalni listovi moraju
razmiπljati o digitalnoj
buduÊnosti. Njima nedostaje
potrebno znanje u tom
pogledu, a poËesto i potreban
kapital, pa i hrabrost da se
upuste u nepoznato. Godinama
su bez ËvrπÊih reagiranja
promatrali kako sræ njihovih
financijskih probitaka - mali
oglasnici - prelaze na online
platforme. Jednostavno su
prespavali nuæne promjene i
prilagodbe πto bi im se uskoro
moglo obiti o glavu
K
Zemlja puna priËa
oja je to sretna zemlja, gotovo kao iz priËe? Teπko se domisliti? Ne, pa to je Hrvatska! Jer se u njoj niπta i
ne radi doli samo „priËam ti priËu“. Te su priËe katkada tako nevjerojatne, bajkovite, premda njihovi kazivaËi nisu
neki suptilni tipovi. I ne obraÊaju se briæno djeci prije spavanja. Suhi su birokrati, dosadni, i gone na povraÊanje
Ëim se pojave na TV-ekranu. No oni kao navijeni priËaju i priËaju (jedno te isto). Ne znam, moæda bih za njihovu
mjeseËnu plaÊu i ja optimistiËki mljela i mljela. Glagol priËati ispada kao pravi maËo u istjerivanju drugih sliËnih
glagola, zato neka govoriti i razgovarati umru muπki!
©to znaËi glagol priËati? ZnaËi usmeno kazivati, izricati kakav sadræaj, pripovijedati. Modalni oblik priËa se
takoer se dobro snaπao u naπoj gostoljubivoj sredini (znaËi da se glasina veÊ proπirila u javnosti). Kao i sve
neprovjereno, kod nas ima daleke odjeke.
No novinarsko lansiranje (i ne samo njihovo, Ëujem to i u akademskim krugovima!) svekolikoga priËanja,
poglavito ondje gdje mu nije mjesto, πefove nimalo ne dira. Jer zacijelo i sami tako govore i piπu (tekstopisci
reklama ne æele zaostati, pa i oni zduπno prihvatiπe „jer narod tako traæi“). A mene onda ljudi - Ëuvπi i vidjevπi
stanje u medijima - zaustavljaju na ulici (joπ nas ima, joπ normalnih Hrvata!) i ljutito komentiraju: „Zaπto
sluπamo reËenice poput: Oni dobro priËaju engleski ili PriËajte jeftinije?! Recite im neka tako ne govore!“ Kao
da im nisam veÊ stoput i rekla i napisala! Sve proπirenijoj uporabi izriËaja: ne priËam dobro hrvatski, vrlo
uËestaloj upravo meu potomcima hrvatskih iseljenika, nisam se mogla dovoljno naËuditi dok sam takve
polaznike imala na teËaju hrvatskoga jezika za strance. Naime, ti ljudi, æiveÊi mahom u Americi i/ili Australiji
- dakle na engleskom govornom podruËju - u engleskom jeziku nikada neÊe reÊi: I say English ili I tell English,
nego uvijek i samo I speak English. Zaπto se tako ne ponaπaju i kad govore hrvatski? Pravilno je reÊi: dobro
ili loπe govorim hrvatski, engleski, njemaËki itd. No oËito je to utjecaj njihovih roditelja, kojima je to uobiËajen
kuÊni izraz, jer ga primjeÊujem i meu hrvatskim govornicima iz Hercegovine, odakle se munjevito πiri po
svim sredinama u kojima ti ljudi æive i rade.
Reklama PriËajte jeftinije zacijelo nije ciljala na jednu osobu i njezin monolog nego na dijalog dviju osoba,
dakle na njihov razgovor. Pa zaπto se onda nije tako i reklo: razgovarajte jeftinije?
Dakako, i glagol priËati ima svoje mjesto u hrvatskom jeziku i znaËi usmeno kazivati, opisivati neki dogaaj,
pripovijedati o Ëemu (pa i unedogled). Glagol govoriti moæe znaËiti izgovarati rijeËi u suvislu nizu, dakle
imati sposobnost prenoπenja poruke govorom, no ta se sposobnost ne mora uvijek i ostvariti. Dakle, pogreπan
izriËaj: On dobro priËa engleski trebalo je reÊi: On dobro govori engleski, jer se htjelo reÊi kako on tim
jezikom dobro vlada, no ne i da mu taj jezik izlazi iz usta od 0 do 24 sata. Ili: On svira trubu - znaËi da vlada
tim umijeÊem, no ne prakticira ga od jutra do sutra (na radost ostalih stanara).
Moæda Êe vam se uËiniti paradoksalnim: govoriti moæete katkada i tako da ne otvorite usta (On govori
dva strana jezika). Naravno, moæete i satima otvarati usta i govoriti bez kraja i konca. No za priËanje uvijek
morate otvoriti usta (ili sve pretoËiti u pismo). Tako i na televiziji sve vrvi od priËa, premda nije rijeË o djeËjem
programu i priËanju priËa prije spavanja.. Novinari (u Dnevniku) sve rjee najavljuju priloge, reportaæe, a sve
ËeπÊe Ëujemo: „Evo priËe!“ Amerikanijada, dakako. Theese are their Stories. Jer se zna samo jedno znaËenje.
A da to nisu
moæda njihovi (policijski) sluËajevi, nikomu nije palo na pamet
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
49
struËni
skup
struËni
skup
Piπe Morana Panjkota
Pravo i mediji
S
Izmeu
dræave i kapitala
kup je svojim izlaganjem otvorio SveuËiliπni profesor
Ivan Padjen koji je istaknuo problem nedovoljne javnosti
prava, objasnivπi to nedovoljnom javnoπÊu medija koja,
kako je rekao, postoji zbog nedostataka prava javnih
medija, no nemalim dijelom rezultat je i prijenosa moÊi s
dræave na kapital. Kao najvaænije vrijednosti skupa “Pravo
i mediji” naveo je vladavinu prava, pravo izraæavanja i
socijalnu demokraciju. NajveÊa su pravna vrijednost
Ëovjekova prava, rekao je Padjen, a vladavina prava je i
ograniËavanje politiËke vladavine putem prava. Pravo mora
biti poznato onima kojih se tiËe, a vladavinu prava
karakteriziraju naËela, ustanove i postupci koji su vaæni za
zaπtitu pojedinca od proizvoljne vladavine, te mu
omoguÊuju da uæiva ljudsko dostojanstvo.
Javni mediji, meu ostalim, potiËu na raspravu i
djelovanje te su po svojem utjecaju - najviπa pravna moÊ.
Ako javni mediji ne izvjeπÊuju ili nestruËno izvjeπÊuju o
pravu i djelovanju pravosua i ako ne omoguÊuju da o
njima pravnici i graani iznose stajaliπta, pravosue neÊe
50
obavljati svoj posao, pa ne moæe biti ni vladavine prava.
Vladavine prava ima samo tamo gdje su javni mediji najviπa
pravna instanca u pravnom sustavu, naveo je Padjen. U
vezi s vladavinom prava istaknuo je i vaænost objave tj.
dostupnosti izabranih, anonimiziranih i svrstanih zbirki
sudskih presuda, ukljuËujuÊi i prvostupanjske jer je,
naglasio je, samo iz prvostupanjskih presuda moguÊe
nauËiti pravo, buduÊi da samo one u nekoj mjeri biljeæe
Ëinjenice koje su pravno relevantne, kazao je Padjen.
Nepojmljiva umreæenost vlasniπtva
Profesor prava Mihajlo Dika govorio je o odnosu
javnosti i suenja. Ustvrdio je da pravna dræava
pretpostavlja postojanje nezavisnih, nepristranih,
kompetentnih sudova te da u ureenom druπtvu suditi
imaju pravo samo sudovi. Smatra da u demokratskim
druπtvima, u kojima se mediji ne mogu kontrolirati,
postoji opasnost od suenja unaprijed, putem medija.
Dika se zapitao kako motivirati medije da prate odreene
Hrvatski pravni
centar, nevladina
udruga osnovana
radi uspostave i
unapreivanja
vladavine prava,
socijalne pravde i
demokracije te
promicanja
vaænosti civilnog
druπtva i zaπtite
ljudskih prava,
sredinom lipnja
obiljeæio je
dvadesetogodiπnjicu
svoga rada
struËnim skupom
u Novinarskom
domu pod
nazivom “Pravo i
mediji” na kojem
je sudjelovalo
mnogo uglednih
struËnjaka iz svih
sfera javnog
æivota
sudske postupke te zakljuËio da su naπi mediji uglavnom
polusenzacionalistiËki usmjereni, pa ih zanimaju samo
neke afere. Postavio je i pitanje kompetentnosti (moæe li
novinar “opÊe prakse” pratiti ono πto se dogaa u
sudnicama) te dodao da je upitno i kako ih pratiti maksimalno neutralno i uz obavezno koriπtenje rijeËi
“navodno” ili novinari imaju pravo presuivati? Bivπa
sutkinja Ustavnog suda Agata RaËan govorila je o javnosti
vlasniπtva medija i njihovoj vlasniËkoj strukturi. Vladavina
prava, javnost, javni interes, to je temelj demokratskih
druπtava. Bez njih nema pravnog poretka niti pravne
dræave. Javni interes je dobrobit javnosti u odreenoj
uæoj ili πiroj zajednici, zakljuËila je. Godine 2011. VijeÊe
za nacionalnu sigurnost zasjedalo je u vezi s vlasniËkom
strukturom medija, a posljedica toga bila je zakonska
odredba: zabranjuje se prikrivanje vlasniËke strukture.
Dakle, svaki pravni posao koji prikriva vlasniËku strukturu
niπtetan je po sili zakona. Dionice i udjeli moraju biti na
ime. To je zakonsko naËelo i odredba, i po sili zakona
mora se primjenjivati, naglasila je RaËan. Postavila je i
pitanje ispunjavaju li sva regulatorna tijela nadleæna za
medije (naroËito Hrvatska gospodarska komora)
pretpostavke koje vladavina prava od njih zahtijeva.
Kritizirala je i VijeÊe za elektroniËke medije jer nije objavilo
zbirne podatke o broju radijskih nakladnika, televizijskih,
tiskanih medija itd., nego ih Ëovjek mora sam zbrajati.
Ugovori o koncesijama takoer, koliko je njoj poznato,
nisu dostupni javnosti. Novinski nakladnici upisani su u
sudski registar kao dioniËka druπtva, druπtva s
ograniËenom odgovornoπÊu i Agata RaËan je ocijenila
da je tu uglavnom rijeË o nepojmljivoj umreæenosti. Kada
u traæilicu ukucate EPH medije, doete do toga da je u
toj strukturi medija dominantno vlasniπtvo strane pravne
osobe. VeËernji list: sto posto u vlasniπtvu Styrije. Styria
ulazi u svojevrsni duopol - u tisak, 24sata i zapravo u
elektroniËke publikacije, πto je upitno sa stajaliπta
koncentracije, ali to moæe procijeniti samo konkretna
analiza, rekla je. Novi list: otprilike 80 posto je vlasniËki
kapital tvrtke Andre, a ona je u vlasniπtvu jedne fiziËke
osobe. Novi list ima i male dioniËare (s 2 posto), tu je i
banka Hypo Alpe Adria s 3 posto. Slobodna Dalmacija je
dioniËko druπtvo u kojem je dominantni dioniËar EPH.
Imamo i interferenciju u lokalne tjednike, pa je Glas Istre
u 100-postotnom vlasniπtvu tvrtke Andre koja je 80-postotni
dioniËar Novog lista. ©ibenski list: Slobodna Dalmacija 73
posto, DubrovaËki vjesnik 26 posto. Glas Slavonije, koji
ima i radio i tisak: tu je dioniËar OsjeËki list 75 posto, Alpe
Adria s 14 posto, Glas Slavonije (dakle list) s 3 posto i mali
dioniËari itd., Ëak i opÊina »epin. DubrovaËki vjesnik:
Slobodna Dalmacija 94 posto i πest osoba s malim
udjelima. Spomenula je i Ëlanak o nestanku lokalnih
tiskovina, koje su opstale u samo 19 hrvatskih gradova.
Lokalni radio je dominantan za lokalne zajednice. Ponekad
je situacija ovakva: osnivaËi su 100 posto lokalne zajednice
- opÊina, odnosno grad, udjelniËari su sve tvrtke koje
obavljaju poslove iz nadleænosti opÊine, a cilj je vjerojatno
utjecaj na medijsku politiku.
Teæak radnopravni status novinara
Direktorica HPC-a Vesna GrubiÊ govorila je o
radnopravnom statusu novinara. Naglasila je izuzetno teæak
poloæaj novinara na hrvatskom træiπtu rada, osobito poloæaj
novinara koji rade u statusu takozvanih RPO-ovaca.
Navela je sljedeÊi podatak iz jednog istraæivanja o
novinarima: “U baltiËkim zemljama, ©panjolskoj,
Portugalu, Maarskoj i Bugarskoj smanjenje broja
zaposlenika bilo je ËeπÊe, dok su u Velikoj Britaniji, Belgiji,
Nizozemskoj redakcije ËeπÊe zadræavale isti broj
zaposlenika ili ga Ëak poveÊavale.” Dakle, ipak se kriza
drukËije odraæava u pojedinim zemljama, zakljuËila je
Vesna GrubiÊ. No podatak da je porazno mnogo hrvatskih
novinara u prekarnoj radnoj situaciji (najËeπÊe u RPOu), Ëime je, zbog stalnog straha za radno mjesto,
poslodavcu lakπe manipulirati njima, nametati im
autocenzuru itd. i suæavati im prostor autonomije i
slobode, neπto je πto bi trebalo itekako zabrinuti svakoga
tko ozbiljno promiπlja o buduÊnosti hrvatske demokracije.
HoÊe li se ubuduÊe presuivati u neskladu sa
zakonom ako zakonski utemeljena presuda moæe
naπkoditi nekom moÊnome i hoÊe li se uniæavati ljudsko
dostojanstvo i ugled hrvatskog pravosua da bi se
takvima pogodovalo, sablasna su pitanja koja se nameÊu
u vezi s ovom temom. Saborski zastupnik Josip Kregar
Kregar,
nakon navedenih izlaganja, upitao se u kakvoj mi to
dræavi æivimo. Nadalje je ustvrdio da æivimo u
postautoritarnom druπtvu te da su se sva sredstva za
koja se smatralo da sluæe kontroli vlasti i spreËavanju
autoritarnosti pokazala donekle neuspjeπnima: “Od
podjele vlasti, zatim - evo sada ilustrirano - nezavisnosti
pravosua, pa do onoga o Ëemu Êu ja govoriti, a to je
javnost i otvorenost vlasti.” Profesor na zagrebaËkom
Fakulteta politiËkih znanosti Nenad Prelog ustvrdio je da
je kriza u medijima dijelom i rezultat uvoenja novih
tehnologija. Proizvodnja vijesti, rekao je, nekada je imala
cijenu: nitko nije oËekivao da Êe besplatno doÊi do
podatka. S druge strane, znalo se i gdje je smjeπtena
medijska industrija, gdje su zgrade u kojima uvijek
nervozni novinari pokuπavaju svladati rokove, a od ljudi
koji rade u medijima oËekivala su se odreena znanja.
Postoji niz onih koje je sirenski zov novinarskog poziva
otrgnuo sa studija prije diplome, no za rad u novinama
ipak je potrebno neko πkolovanje.
Pojavom novih, digitaliziranih medija ta tri kriterija
postala su nebitna i o njima danas gotovo nitko ne vodi
raËuna, rekao je Prelog te dodao da je etika novih medija
tek u nastajanju.
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
51
struËni
skup
feljton
ZNA»AJ MEDIJSKOG INTEGRITETA (2)
Dominacija komercijalnih medija
Docentica s Pravnog fakulteta u Rijeci Ivana Kunda
govorila je o pravnom ureenju elektroniËkih medija.
Napomenula je da novi medij omoguÊuje prikrivanje
identiteta osoba koje priopÊavaju sadræaj, kao i onih koje
ga primaju. Postoje servisi koji, zbog slobode govora, ne
dopuπtaju saznavanje podataka o osobi koja je odreenu
informaciju postavila na internet. Oni sluæe za zaπtitu
identiteta osoba koje dolaze iz dræava u kojima je sloboda
govora ograniËena, meutim ponekad se takvi servisi
zloupotrebljavaju. Zakonodavna rjeπenja rezultat su
uspostavljanja ravnoteæe izmeu suprotstavljenih
interesa, no otvoreno je pitanje je li ona uspostavljena
na odgovarajuÊi naËin, navodi Kunda. UoËava se i da je
interes industrije vrlo snaæno obiljeæio neke aspekte
djelovanja u elektroniËkom svijetu, s obrazloæenjem da
je to nuæno kako bi se intenzivirala poslovna aktivnost i
kako bi sudionici bili πto konkurentniji. Savjetnik za
medije u Ministarstvu kulture Milan F. ÆivkoviÊ ustvrdio
je da je hrvatski medijski sustav danas dominantno
komercijalan. Od 3,9 milijardi kuna, koliko su 2012.
iznosili ukupni godiπnji prihodi hrvatskih medija, Ëak 63
posto otpadalo je na komercijalne, privatne medije. Joπ
uvijek snaæan javni medijski sektor zadræao je 36 posto
prihoda, a joπ veoma mali neprofitni mediji raspolaæu s
nepunih 1 posto, naveo je. Dominaciju komercijalnih
medija hrvatskim medijskim prostorom ilustrirao je i
Ëinjenicom da Êemo ono πto ujutro proËitamo na
naslovnicama privatnih dnevnih novina naveËer vidjeti u
vijestima ne samo komercijalnih, nego i javne televizije.
Na taj naËin se, kaæe, oglaπivaËko-vlasniËki formirani sustavi
filtriranja vijesti iz komercijalnih medija proπiruju ispod
radara ma kako definiranog javnog interesa i zauzimaju
srediπnju poziciju. Pad prihoda medija mnogo je veÊi nego
pad BDP-a, a prodaja novina opada veÊ sedmu godinu
zaredom. Drugi strukturni problem hrvatskih medija jest
pad zaposlenosti s 12.500 na 9300 ljudi, dakle za 25 posto
od 2008. do 2012. godine. Kao i padu prihoda, i tome su
najviπe izloæeni tiskani mediji, u kojima je zabiljeæen gubitak
od 47 posto radnih mjesta. Dio pada oglaπivaËkih prihoda
moæe se smatrati privremenim rezultatom ekonomske
recesije. Meutim, navodi ÆivkoviÊ, na dugi rok viπe
zabrinjava preseljenje oglaπivaËkih prihoda na internet,
prvenstveno na inozemne internetske traæilice, koje zasad
ne proizvode novinarstvo. Kako oglaπivaËki prihodi padaju,
tako vlasnicima medija novinari postaju sve skuplji i sve
manje vaæni. Upola loπiji proizvod koji proizvodi upola
manje novinara, naravno, imat Êe i barem upola manje
Ëitatelja, Ëiji broj, kao πto je poznato, moæe privuÊi
oglaπivaËe. Posljedica je da vlasnici kreÊu u novi krug otkaza
novinarima, iako znaju da Êe to dovesti do daljnjeg pada
kvalitete novinarstva, a time i prihoda od prodaje i
oglaπavanja itd., kaæe ÆivkoviÊ.
52
Podrπka privatnim medijima
koji sluæe javnosti
Saborski zastupnik Gvozden Flego ustvrdio je da se
medijima toliko bavimo zato πto su oni posrednici u
neËemu πto zovemo javnost ili javni prostor - a
demokracija nije moguÊa bez javnosti niti je danaπnja
demokracija moguÊa bez medija - te zato πto se u
medijima zbiva i prakticira sloboda izraæavanja bez koje
ne bi bilo onoga πto nazivamo demokratskim druπtvom.
Moæe se reÊi da u veÊini Ëlanica VijeÊa Europe sloboda
medija postoji jer je moguÊe objaviti bilo koji sadræaj.
Meutim, sloboda medija u praksi se suæava u slobodu
novinara, tj. pitanje sigurnosti novinara, koju je podijelio
na vanjsku i unutarnju: vanjsku kada su novinari fiziËki
napadani ili im se prijeti, odnosno od njih se traæi ovo ili
ono, πto je katkad i pogibeljno, no puno je sloæeniji i
suptilniji naËin djelovanja na novinare preko takozvane
unutarnje nesigurnosti koja se pokazuje u nereguliranim
radnim odnosima, nedogovorenim uvjetima rada itd.
Toga ima sve viπe, Ëak i u velikim, starim Ëlanicama
Europske unije, rekao je. Novinare se “pritiπÊe” i
arbitrarnim, netransparentnim naËinima financijskog
nagraivanja, razliËitim financijskim i egzistencijalnim
ucjenama. Umjesto dogovora, sve ËeπÊe se govori o
nalozima ili zahtjevima urednika ili pak transferiranim
zahtjevima vlasnika ili izdavaËa. Ako novinari ne æele
izvrπavati to πto se od njih traæi, slijedi niz konzekvencija
ili sankcija. Predsjednik HND-a Zdenko Duka rekao je
da privatni mediji, barem prema prihodima, zauzimaju
dvije treÊine hrvatskog medijskog træiπta te da je jedan
od glavnih problema kako pridobiti privatne medije da
se bave i ozbiljnim novinarstvom, da temama i obradom
izraæavaju javni interes. Posljednjih nekoliko godina,
nakon πto je postalo jasno da se teπko moæe oËekivati
oporavak tiskanih medija, i na razini Europske unije
razmiπlja se o tome kako da dræava, barem posredno,
intervenira u medijsko træiπte, kako bi opstala
novinarska profesija, rekao je Duka te dodao kako je
mnogo primjera u Europi da se razliËitim olakπicama
pomaæu i privatni, a ne samo javni, mediji. Naravno,
rekao je, bitno je da dræava izravnom ili neizravnom
financijskom potporom ne naruπava træiπnu utakmicu.
U Hrvatskoj je rijeË o barem 30-ak posto izgubljenih
radnih mjesta, ali i viπe, u posljednjih nekoliko godina,
istaknuo je te dodao kako je proπle godine PDV na
dnevne novine smanjen na 5 posto, a zahtjev je i ostalih
informativnih listova da im se smanji PDV (oni sad
plaÊaju meustopu od 13 posto) - zahtjev koji, rekao
je Duka, HND podræava. Smatra i da bi dræava mogla
financijski poduprijeti one privatne tiskane medije koji
zadovoljavaju javni interes, a njihovi nakladnici poπtuju
novinarske slobode i norme radnog prava (npr.
kolektivnim ugovorom u redakcijama)
Novinarstvo
oteto
novinarima,
mediji oteti
javnosti
U drugom
nastavku
feljtona
“ZnaËaj
medijskog
integriteta VraÊanje
medija i
novinarstva u
sluæbu
javnosti”
donosimo
dijelove iz
poglavlja
Regionalni
pregled autorica
Sandre B.
Hrvatin
(Univerzitet
Primorska Slovenija) i
Brankice PetkoviÊ
(Mirovni institut
Ljubljana)
„Stvorene su novine koje su zapravo desetak godina, do velike krize, pokuπavale πtampati novac, a
ne tekstove. Novac, a ne novine. … Vlasnici novina bili su manje-viπe ortaci vladajuÊih politiËara,
vladajuÊih elita. ... Neπto πto je trebalo biti javna stvar oteto je javnosti, neπto πto bi trebalo biti
novinarstvo otelo se novinarima, ali nije im nitko oteo sam, sudjelovali su (novinari) sami u svemu
tome, naæalost. Mislim da su novinari i urednici novina glavni krivci. Tu nije bilo obrane profesionalnog
integriteta. Tu je bilo previπe dobre volje da se sluæi vlasnicima i njihovim interesima, Ëak i viπe nego πto
bi to vlasnici i oËekivali i viπe nego πto bi to bilo koji faktor na træiπtu oËekivao. U meuvremenu se
profesija srozala i u zanatskom i na moralnom nivou. Ipak je to profesija gdje je ljudska Ëast pod
posebnim poveÊalom. ... Glavni kapital medija su zapravo vjerodostojnost i kvaliteta koji bi se trebali
podrazumijevati. Uruπio se Ëitav sistem. Pobjegli su oglaπivaËi. ... »itaoci. ...”
Navedeni tekst opis je trenutaËnog stanja medija i
novinarstva prema rijeËima uglednog hrvatskog novinara
Predraga LuciÊa. Mediji (i novinarstvo) nisu „tu gdje jesu”
igrom sluËaja, nego nakon dugogodiπnjeg procesa
(prema LuciÊevim rijeËima) „eutanazije i analgezije”
profesije i sustava koji bi trebao biti u sluæbi javnosti, a
ne pojedinaËnih interesa. Za njegovu procjenu nikako
se ne moæe reÊi da opisuje samo „lokalnu” situaciju ili
da je karakteristika medija i druπtvenih sistema
analiziranih u ovoj knjizi. Moæe se primijeniti na svaki
medijski sustav i svako druπtvo u kojem su desetljeÊima
mediji bili izloæeni samovolji vlasnika, neefikasnoj
regulaciji, nesudjelovanju dræave u zaπtiti javnog interesa
i pomanjkanju djelotvorne politike koja je u stanju medije
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
53
feljton
ZNA»AJ MEDIJSKOG INTEGRITETA (2)
ZNA»AJ MEDIJSKOG INTEGRITETA (2)
postaviti na mjesto koje im pripada - u sluæbu javnosti.
Prije deset godina, 2004. godine, naπim istraæivanjem
„Medijsko vlasniπtvo i njegov utjecaj na neovisnost i
pluralizam medija” oblikovan je okvir za pitanje
postavljeno u ovoj studiji.
Osnovni rezultati tog istraæivanja i danas su valjani.
Jedina je razlika u tome πto su problemi identificirani
2004. godine u meuvremenu postali dio sustava koji
se Ëini nedodirljivim i samim tim otpornim na promjene.
©toviπe, ono πto je na prvi pogled izgledalo kao „problem postsocijalistiËkih zemalja” pokazalo se globalnim
problemom medija. U tom pogledu ne postoje viπe
nikakve razlike izmeu Istoka i Zapada. »injenica je da
je nejednakost medija globalna pa, u skladu s tim,
zahtijeva i globalne mjere.
Reforma medija mora biti globalna
U veljaËi 2014. godine novinari francuskog lista
Libération organizirali su πtrajk upozorenja kako bi
skrenuli pozornost na neprihvatljive planove dioniËara
njihovog medija usmjerene na rjeπavanje financijskih
poteπkoÊa. „Mi smo novine“, grmio je golemi naslov.
„Nismo restoran, ni druπtvene novine, ni televizijski
studio, ni bar, ni start-up inkubator.“ U uvodniku je
stajalo da najnoviji plan dioniËara nema nikakvih izgleda
za uspjeh i da Êe „svesti Libération na puki brend”.1
Novine osnovane da daju glas onima „koji ga nemaju“
postale su ærtva medijske politike koja se prema
novinarstvu i njegovim sadræajima odnosi kao da su
prateÊi tekst uz reklame. Skandal u koji su bile upletene
britanske novine News of the World jasno je stavio do
znanja da i zapadni mediji poËinju preispitivati nedodirljivost postojeÊih vlasniËkih modela i dominantne
modele regulacije medija. „Pokazalo se da je
korporativna korupcija u medijima prijetnja slobodi
izraæavanja i demokraciji. Ali, ona je samo dio
rasprostranjene korupcije u javnom æivotu, koji je iznad
svega voen privatizacijom”, napisao je Seumas Milne
u Guardianu. Prva povrπna tumaËenja, koja u ovom
„skandalu” nisu vidjela niπta viπe do „nekoliko
podmiÊenih novinara i nekoliko problematiËnih
dioniËara”, na kraju su smjeπtena u odgovarajuÊi
kontekst. Koruptivne prakse u medijima i novinarstvu
nisu po svojoj prirodi strukturne, nego sustavne. Drugim
rijeËima, u odreenom trenutku postojeÊi medijski
sustavi i prije svega postojeÊi sustavi financiranja i
strukture vlasniπtva u medijima neminovno transformiraju novinarstvo iz „Ëetvrte sile” u najunosniju
sporednu djelatnost reklamne industrije i industrije
politiËke komunikacije. „Korporativni mediji u stvari su
gigantske prijevare: toboænji graanski aktivistiËki
kriæarski pohodi u sluæbi interesa elite. (...) Osnovna
svrha novinarstva je da poziva vlast na odgovornost.
54
feljton
Ta je svrha savrπeno okrenuta naopaËke ”, kaæe George
Monbiot i predlaæe uvoenje novinarske Hipokratove
zakletve (viπa razina nefunkcionalne samoregulacije) koja
bi obavezala novinare da djeluju u javnom interesu. „Naπ
osnovni zadatak je pozivati vlast na odgovornost. Prioritet
Êemo dati priËama i problemima koji otkrivaju interese
vlasti. Bit Êemo oprezni u odnosima koje stvaramo s
bogatima i moÊnima i paziti da ne postanemo sastavni
dio njihovog druπtva. NeÊemo se dodvoravati politiËarima, poslovnim i drugim dominantnim grupama ne
preispitujuÊi njihove poslove ili prilagoavajuÊi priËu tako
da odgovara njihovim interesima.” Ako na trenutak
ostavimo po strani Ëinjenicu da novinari svakako trebaju
raditi u javnom interesu (upravo to razdvaja novinarstvo
od drugih profesija koje su okrenute uvjeravanju, kao
πto su oglaπavanje i PR), osnovni problem kojim se
novinari trebaju baviti je sukob interesa koji je
neprihvatljiv u novinarstvu, a u drugim sferama javnog
æivota jednostavno je nazvan korupcijom.
UnatoË postojanju samoregulatornih tijela, meu
kojima je najutjecajnija Novinska komisija za æalbe Velike
Britanije, prema Ëijem su modelu utemeljena samoregulatorna tijela u Srednjoj i IstoËnoj Europi, postalo je
jasno da mediji imaju nekontroliranu moÊ koju
zloupotrebljavaju, pri Ëemu nikome nisu odgovorni. U
vrijeme rasprave o utjecaju medija na politiku i o stupnju
povezanosti medija i (posredovane) politike, moæda je
najtragiËnija posljedica iznevjerenog povjerenja u
institucije upravo Ëinjenica da nijedan od dosad
osmiπljenih mehanizama za uspostavu efikasne kontrole
medija nije bio uËinkovit. Naprotiv, upravo institucije koje
je medijska industrija osnovala da bi regulirala vlastitu
moÊ jasno pokazuju nesposobnost medija da sluæe
javnom interesu2 i da samostalno, a ne zbog pritiska
izvana (dræavnog), poπtuju profesionalne standarde koji
postoje radi oËuvanja javnog interesa. Ideja samoregulacije ostala je „zakopana” ispod gomile koruptivnih
i klijentelistiËkih odnosa medija i politike.
Stoga sa sigurnoπÊu moæemo tvrditi da u ovom
trenutku ne postoje efikasni mehanizmi zaπtite prava
graana na kvalitetnu i vjerodostojnu informaciju, ni
na nacionalnoj ni na nadnacionalnoj (EU) razini.
Nedostatak uËinkovite medijske regulative i oslanjanje
iskljuËivo na dobru volju medija da sluæe javnom
interesu jasno pokazuju zaπto se dræava ne moæe (i ne
treba) odreÊi svoje aktivne uloge u zaπtiti osnovnih
prava. Ne bismo smjeli zaboraviti da su sloboda
izraæavanja i sloboda medija temeljna prava, te da je
bilo koji pokuπaj da se njihova zaπtita ostavi na milost i
nemilost dobroj volji medijske industrije tipiËan primjer
privatizacije javnog interesa (prelazak s res publica na
res privata) - to je neπto o Ëemu nikada nije postojao
konsenzus u okviru javnih politika.
Osnovni zadatak
nam je pozivati
vlast na
odgovornost.
Prioritet Êemo
dati priËama i
problemima koji
otkrivaju interese
vlasti. Bit Êemo
oprezni u
odnosima koje
stvaramo s
bogatima i
moÊnima i paziti
da ne postanemo
sastavni dio
njihova druπtva.
NeÊemo se
dodvoravati
politiËarima,
poslovnim i
drugim
dominantnim
grupama ne
preispitujuÊi
njihove poslove ili
prilagoavajuÊi
priËu tako da
odgovara
njihovim
interesima
Korupcija je
ponajprije
snaæan
pokazatelj slabog
zdravlja
demokracije jer
ukazuje na to da
je politiËka klasa
postala ciniËna,
nemoralna, da
nikome ne polaæe
raËune te da je
izgubila vezu s
javnoπÊu
Mediji koji nisu u sluæbi javnog interesa s
u korumpirani
Da bismo razumjeli πtetan utjecaj sadaπnjih oblika
odnosa izmeu politike/politiËara i medija, moramo se
pozabaviti korupcijom. Osnovna je teza ove analize da
su mediji koji nisu u sluæbi javnog interesa - korumpirani.
GovoreÊi to, nemamo u vidu konkretnu medijsku kuÊu
ili odreenu novinarsku praksu, nego medijske sustave
u okviru kojih mediji posluju.
GovoreÊi na meunarodnom forumu o privrednim
komunikacijama, odræanom u veljaËi 2010. godine u
Bruxellesu, Wolfgang Hetzer, savjetnik glavnog direktora
Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF), rekao
je da su financijska industrija, gospodarstvo i politika
djelomiËno postali polje rada organiziranog kriminala.
Istaknuo je da financijska kriza nije kriza, nego rezultat
predvidivih i neizbjeænih posljedica sustavnih pogreπaka
izazvanih kolapsom etike, profesionalnom nekompetentnoπÊu, nemarom politiËara i kriminalnim radnjama.
Financijske potrebe politiËkih stranaka, æudnja za
utjecajem politiËara i æelja za profitom komercijalnih
kompanija spojili su se na destruktivan naËin. Prema
njegovu miπljenju, korupcija je osnovni problem
suvremenog druπtva jer omoguÊuje organiziranom
kriminalu da elegantno dosegne svoje ciljeve, ne
poseæuÊi za oruæjem. Istina je da novac kvari ljude, ali
isto tako moæe ukloniti sve prepreke. Tako je, kaæe Hetzer,
stvoren zaËarani krug.
Antonio Maria Costa, bivπi izvrπni direktor Ureda UNa za drogu i kriminal sa sjediπtem u BeËu (UNODC),
rekao je da je globalizacija svjetsko financijsko træiπte
pretvorila u kasino s katastrofalnim posljedicama. ©toviπe,
meunarodne organizirane kriminalne mreæe infiltrirale
su se u ekonomiju i proπirile cijelim svijetom. U osnovi
svega je korupcija: vlade su dopustile divljanje sustava i
njihovih vaænih dijelova te zaæmirile na njihovo
uruπavanje, a financijeri i poslovni ljudi nesmetano su
nastavili gomilati bogatstvo.
Korupcija je ponajprije snaæan pokazatelj slabog
zdravlja demokracije, jer ukazuje na to da je politiËka
klasa postala ciniËna, nemoralna, da nikome ne polaæe
raËune te da je izgubila vezu s javnoπÊu. Dokaz da su
mediji korumpirani traæit Êemo na nekoliko razina.
Najprije Êemo pokazati zaπto mediji ne mogu sluæiti
javnom interesu premda je ta misija okvir novinarskog
rada. U sljedeÊem koraku pokazat Êemo da je upravo
prevladavajuÊi izvor prihoda (oglaπavanje) to πto spreËava
medijsku industriju da bude „demokratizirana iznutra”.
U tom smislu posebnu pozornost posvetit Êemo situaciji
u kojoj su novinari, prevladavajuÊim novinarskim
praksama i njihovoj (ne)sposobnosti da kritiËki sagledaju
vlastite postupke. KonaËno, skrenut Êemo pozornost na
problem izgubljenog povjerenja u Vladine institucije
(nepovjerenja nastalog zato πto druπtvo oËekuje viπe
demokratske standarde) i pokazati da zahtjevi za
radikalnom transparentnoπÊu institucionalnog rada
moraju biti praÊeni mehanizmima pragmatiËne
demokracije, to jest demokracije usmjerene prema
zajedniËkom rjeπavanju problema. U tom procesu
osnovna je uloga medija definirati i interpretirati
metakoncepte, πto seæe dalje od postojeÊih interpretacija
druπtvenih procesa.3
Trebali bismo ukazati i na nekoliko drugih analitiËkih
okvira. Iako ova analiza obuhvaÊa zemlje koje se u
politiËkom smislu (i unutar politiËki voenog akademskog
diskursa) nazivaju „zemljama u tranziciji” ili postsocijalistiËkim i postkomunistiËkim zemljama, oËito je da
su razmatrani problemi svojstveni svim zemljama bez
obzira na njihovu (bivπu ili sadaπnju) ideoloπku strukturu.
No, za analizu je vaæno uzeti u obzir poseban splet
okolnosti koje su utjecale na oblikovanje medijskih
sustava u tim zemljama. Najprije treba uzeti u obzir
obavezu da se zakonski okvir usuglasi sa standardima
Europske unije (prevladavajuÊi diskurs „pribliæavanje EU”
bio je glavni argument za usvajanje zakona). Iako su u
veÊini tih zemalja postojali ovakvi ili onakvi zakonski
sustavi i premda njihovi mediji nisu funkcionirali u
„pravnom vakuumu”, promjena politiËkog sustava
potaknula je brzopleto usvajanje odreenih zakonskih
standarda koji su jednostavno preuzimani od drugih
zemalja bez razmatranja ili πire javne rasprave. Uz
nedostatak politiËke volje, to je osnovni razlog zbog kojeg
doneseni zakoni nisu primijenjeni u praksi.
Korumpirani mediji dovode
do smrti demokracije
Jedna od osebujnih odlika medijskih sustava
obuhvaÊenih ovom analizom jest rezultat donacija.
Donacije su omoguÊile razvoj paralelnih (umjetno
stvorenih) medijskih sustava, πto je, na dulje staze, kad
je prestao dotok novca, dovelo do joπ netransparentnije
privatizacije i do toga da su mediji postali zarobljenici
politiËkih interesa. Nuæno je dodati da je uruπavanje tog
dijela medijskog sektora koji se oslanjao na inozemne
izvore financiranja, i samim tim bio u stanju barem neko
vrijeme odræavati odreene profesionalne standarde,
negativno utjecalo i na povjerenje javnosti. Njihov raspad
i kasnija pljaËka lokalnih vlasnika (drugi krug privatizacije)
doveli su do gubitka povjerenja javnosti u to da je moguÊ
drugaËiji medijski sustav. KonaËno, tu je i pitanje
instrumentaliziranog civilnog druπtva. U stvari, najveÊi
dio aktivnog civilnog druπtva spomenutim je politiËkim
promjenama postao dio politike, dok je upraænjeno
mjesto popunjeno institucijama Ëiji je osnovni cilj bio
zadovoljavati politiËke i ekonomske interese njihovih
financijera, a ne graana.
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
55
feljton
ZNA»AJ MEDIJSKOG INTEGRITETA (2)
ZNA»AJ MEDIJSKOG INTEGRITETA (2)
Sve to treba smjestiti u πiri kontekst. Zapravo, odluka
veÊine zemalja da izjednaËi demokraciju s kapitalistiËkim
sustavom proizvodnje i stigmatizira dræavu u njezinoj
ulozi aktivnog zaπtitnika javnog interesa unatoË navodno
neutralnom funkcioniranju træiπta stvorila je situaciju u
kojoj je pitanje privatizacije druπtvenog i dræavnog
vlasniπtva postalo iskljuËivo politiËko, a ne ekonomsko.
Rezultat je bila korumpirana privatizacija koja je dovela
do zamjene dræavnog vlasniπtva prividno privatnim
vlasniπtvom politiËki motiviranih klijentelistiËkih grupa.
PostojeÊi vlasniËki odnosi u medijskom sektoru slikovito
pokazuju kako funkcionira vrtuljak politike i medija. Da
bi se razumjelo kako korupcija funkcionira, treba
razumjeti njezin osnovni princip, to jest, kako korupcija
utjeËe na vlast ili, da budemo precizniji, kako loπa vlast
uniπtava demokraciju. Demokracija od onih koji su na
vlasti zahtijeva da vladaju u korist (ne u interesu) svih, a
poËiva na slobodi izraæavanja, slobodi govora i slobodi
medija. Korumpirani mediji dovode do smrti demokracije. Oni su duboko nedemokratske institucije koje
dræavu pretvaraju u privatnu tvrtku. Demokracija,
meutim, nije ni imenica ni pridjev. Demokracija je glagol
koji oznaËava stalno provjeravanje koliko oni koji su
trenutaËno na vlasti u nekom trenutku rade za dobrobit
svih. U skladu s tim, korupcija nema nacionalni prefiks
ni zemljopisno porijeklo - ona je globalni problem. Kriza
koja je zahvatila medijsku industriju i novinarstvo iznad
svega je kriza postojeÊih modela rada medija. Stoga se
slaæemo s Paulom Starrom, koji s pravom skreÊe
pozornost na izravnu vezu izmeu uruπavanja novinske
industrije i uspona novih oblika korupcije: „Izvjeπtavanje
nije sve πto su nam novine dale. One su javnosti pruæile
moÊno sredstvo utjecaja na vlast i ta je moÊ sada u
opasnosti. Ako ozbiljno prihvatimo da su novine Ëetvrta
sila ili Ëetvrta grana vlasti, kraj ere novina navijeπta
promjenu u naπem politiËkom sustavu. Novine su
pomogle kontroli koruptivnih tendencija i u Vladi i u
poslovanju. Ako æelimo izbjeÊi novu eru korupcije, morat
Êemo prizvati tu moÊ na druge naËine. S novim
tehnologijama ne nestaju stare odgovornosti.”
Borba protiv korupcije u medijima, ukljuËujuÊi
razotkrivanje netransparentnih vlasniËkih odnosa i naËina
financiranja te kritiku propasti novinarstva kao prakse
javne kontrole rada dræavnih institucija, istovremeno je
borba za demokraciju. Svrha ove analize nije da samo
identificira loπe primjere rada medija, nego da uspostavi
nove oblike rada medija pri Ëemu Êe borba za njihov
integritet biti jedan od kljuËnih politiËkih zahtjeva.
Djelotvorna medijska politika je ona koja uspostavlja
dijalog izmeu medija (novinara) i javnosti te stvara
okruæenje za rad medija koje im omoguÊuje da odbace
jaram ovisnosti o privatnim centrima moÊi i postanu
ovisni o javnosti. Da bi se postigao taj cilj, potrebno je
56
feljton
preispitati postojeÊe modele upravljanja, financiranja i
vlasniπtva u medijskom sektoru.
Novinari
Pitanje jesu li novinari ærtve ili su dio struktura i odnosa
koji spreËavaju medije u obavljanju njihove demokratske
uloge donijelo je odgovor koji opravdava zakljuËak da
su novinari, uz javnost i druπtvo u cjelini, bili najveÊi
gubitnici u procesu dugom dva desetljeÊa.
U bivπoj Jugoslaviji novinarstvo je bilo ugledna i
utjecajna profesija koju je pratio priliËno visok druπtveni
status, a po primanjima su novinari pripadali srednjem
druπtvenom sloju. Danas, meutim, biti novinar u BiH,
Hrvatskoj, Makedoniji i Srbiji znaËi biti druπtveno
degradiran na slugu biznismena, profesionalno sveden
na „dræaËa mikrofona” (termin koji su Ëesto koristili
intervjuirani novinari) i ekonomski sveden na obespravljenog radnika s nesigurnim zaposlenjem, Ëija je zarada
Ëesto manja od nacionalnog prosjeka, a ponekad kasni i
po nekoliko mjeseci. Tu se misli na prosjeËnu novinarsku
plaÊu koja moæe biti izmeu 250 i 350 eura (osim u
Hrvatskoj, gdje su plaÊe viπe), odnosno jednake su cijeni
jednodnevnog smjeπtaja u Bruxellesu u koji se
predstavnici novinara pozivaju na rasprave o znaËaju
njihova rada na promicanju demokracije ili na pregovore
njihovih zemalja o pristupanju EU.
Profesionalna i ekonomska degradacija nije, meutim,
izazvala organiziran otpor novinara. »ak i danas, u
okolnostima koje veÊina opisuje kao „gore nego ikad”,
oni ostaju pasivni, polarizirani i razjedinjeni. Njihova
politiËka i etniËka pripadnost Ëesto viπe utjeËe na njihove
stavove prema problemima novinarstva od njihove
svijesti o hitnosti zajedniËke akcije za izgradnju i obranu
profesionalnih standarda i identiteta.
Udruæenja novinara postoje i pokuπavala su podiÊi
svijest o situaciji u kojoj su novinari, ali su njihova moÊ i
kapaciteti slabi. Ta su udruæenja i sama Ëesto polarizirana,
a njihova vodstva Ëesto politiËki pristrana. U Albaniji su
se novinari samoorganizirali na inicijativu donatora i
meunarodnih organizacija, ali su njihove aktivnosti
obiËno prestajale kada su vanjski izvori financijske
podrπke iscrpljeni. Novinarska udruæenja u Srbiji ukljuËila
su se u kreiranje medijske politike, u izradu medijske
strategije i reforme medija, Ëak su zanemarila prijaπnje
politiËke nesuglasice i formirala medijsku koaliciju. No,
njihov angaæman u kreiranju medijske politike i regulacije,
iako ostavlja dojam sudjelovanja i utjecaja na donositelje
odluka, joπ nije dao æeljene rezultate. Rezultat je da
svakodnevna pitanja i manifestacije katastrofalnog stanja
profesije ostaju ili u sjeni ili su potpuno zanemareni.
Sindikati su tu i tamo stekli odreenu, premda joπ
nedovoljnu snagu uglavnom jer im nedostaju ugledni,
snaæni lideri i sposobnost da prevladaju brojne prepreke.
Izvjeπtavanje nije
sve πto su nam
novine dale. One
su javnosti
pruæile moÊno
sredstvo utjecaja
na vlast i ta je
moÊ sada u
opasnosti. Ako
ozbiljno
prihvatimo da su
novine Ëetvrta
sila ili Ëetvrta
grana vlasti, kraj
ere novina
navijeπta
promjenu u
naπem politiËkom
sustavu. Novine
su pomogle
kontroli
koruptivnih
tendencija i u
Vladi i u
poslovanju. Ako
æelimo izbjeÊi
novu eru
korupcije, morat
Êemo prizvati tu
moÊ na druge
naËine. S novim
tehnologijama ne
nestaju stare
odgovornosti
Novinari koji
rade za lokalne
medije u posebno
su loπoj situaciji,
koja zasluæuje
zasebnu
istraæivaËku
studiju. Lokalni
mediji su,
ustvari, joπ
podloæniji
politiËkoj i
poslovnoj volji, a
lokalni novinari
imaju malo
drugih
moguÊnosti za
zaposlenje. U
istraæivanim
zemljama postoje
stotine
nezaposlenih
novinara, svatko
moæe postati
novinar bez
odgovarajuÊih
vjeπtina i
kvalifikacija, a
vlasnici medija
sve to koriste da
bi snizili cijenu
rada i vrπili
pritisak
Vlasnici komercijalnih medija spreËavaju ili zabranjuju
ukljuËivanje u sindikalne organizacije. Sindikalni aktivisti
izloæeni su pritisku; u Makedoniji je predsjednici
nacionalnog sindikata raskinut ugovor o radu.
Istraæivanje je pokazalo da je uloga urednika Ëesto
faktor degradacije i instrumentalizacije novinarskog posla
i novinarstva u sluæbi zadovoljenja privatnih interesa
vlasnika i/ili politiËkih interesa klijentelistiËkih grupa. U
Makedoniji je njihova uloga opisana kao „posredniËka”
u klijentelistiËkom lancu, jer urednici vode raËuna da
interesi vlasnika medija - politiËara, tajkuna ili oglaπivaËa
- budu ostvareni i da se odraæavaju u konkretnim
novinarskim proizvodima i medijskim sadræajima, Ëak i
ako to zahtijeva izravnu uredniËku cenzuru novinarskog
Ëlanka. No, najuobiËajenija praksa sastoji se od
postavljanja lojalnih i posluπnih ljudi na kljuËne pozicije
u redakciji te marginaliziranja i kaænjavanja novinara koji
izraæavaju kritiËko miπljenje ili æelju za autonomijom.
Urednici u zemljama obuhvaÊenima ovom studijom
uglavnom nisu ni prvi ni najbolji meu jednakima
(novinarima), nego posluπnici vlasnika medija koji su se
za uredniËki posao kvalificirali zahvaljujuÊi servilnosti i
nedostatku etiËkih ograda.
Novinari koji rade za lokalne medije u posebno su loπoj
situaciji, koja zasluæuje zasebnu istraæivaËku studiju. Lokalni
mediji su, ustvari, joπ podloæniji politiËkoj i poslovnoj volji,
a lokalni novinari imaju malo drugih moguÊnosti za
zaposlenje. U istraæivanim zemljama postoje stotine
nezaposlenih novinara, svatko moæe postati novinar bez
odgovarajuÊih vjeπtina i kvalifikacija, a vlasnici medija sve
to koriste da bi snizili cijenu rada i vrπili pritisak.
U takvim okolnostima predatorskog kapitalizma,
prema rijeËima mnogih intervjuiranih novinara, etiËka
se pitanja smatraju „luksuzom” ili neËim πto stvara mnoge
poteπkoÊe ako se pridræava etiËkih standarda.
Novinarima prijete, optuæivani su i napadani. U BiH
je novinarska organizacija BH Novinari osnovala
besplatnu Liniju za pomoÊ novinarima, koja godiπnje
registrira oko 40 sluËajeva pritisaka, prijetnji i napada. U
Republici Srpskoj novinarima je onemoguÊen rad ili su
izloæeni zastraπivanjima Vladinih predstavnika, dok je
kritiËki usmjerenim novinarima onemoguÊen pristup
informacijama ili im se ne dopuπta izvjeπtavanje o
dogaajima u organizaciji dræavnih tijela. U Srbiji je u
posljednje vrijeme postignut napredak u istrazi nekih
ubojstava novinara u proπlosti, ali istovremeno ima
novinara kojima se morala pruæiti cjelodnevna policijska
zaπtita zbog prijetnji kojima su izloæeni.
Posebno su u opasnosti novinari istraæivaËi. Ipak, rijetki
optimizam u pogledu moguÊnosti novinara da obavljaju
svoj posao vjerodostojno i posveÊeno u odnosu na
javnost sreÊe se upravo kod novinara istraæivaËa. Na
primjer, Artan Hohxa (iz Albanije) objasnio je da novinari
koji svoj posao rade sa straπÊu i hrabroπÊu ne samo da
odbijaju pokleknuti u teπkim okolnostima, nego
pojaËavaju napore da podignu razinu profesionalnosti.
Novinari istraæivaËi samo rijetko rade za mainstream
medijske kompanije (kao πto je sluËaj s Insajderom, koji se
emitira na televiziji B92). VeÊina ih radi za alternativne
organizacije kao πto su centri za istraæivaËko novinarstvo,
Balkanska istraæivaËka mreæa (BIRN) i sliËno. Tim
organizacijama pomaæu donacije koje ih podræavaju, a
istraæivaËke priËe Ëesto se distribuiraju putem on line medija
koje su osnovali i njima upravljaju sami novinari. Drugim
rijeËima, u regiji obuhvaÊenoj ovim istraæivanjem novinari
istraæivaËi i istraæivaËko novinarstvo su vrsta otpadnika
protjeranih iz mainstream medija koji su pod kontrolom
lokalne politiËke i poslovne elite. U isto vrijeme oni su neka
vrsta novinarskih vitezova lutalica koji rade pod
pokroviteljstvom meunarodne zajednice. PriËa je alegorijski
prikaz onoga πto je zadesilo medijske sustave u ovim
zemljama na njihovom vjeËnom marπu prema demokraciji.
Novinarske i medijske prakse
Mainstream novinarstvo je praktiËno potpuno
podleglo instrumentalizaciji u komercijalne svrhe i u
svrhu politiËkog paralelizma. Studije sluËaja predstavljene
u ovoj knjizi otkrivaju drastiËne primjere politiËke
pristranosti, na primjer politiËki orkestrirane brutalne
kampanje objavljene u politiËkim tabloidima u Srbiji koje
su bile usmjerene protiv odreenih politiËkih aktera
tijekom politiËke borbe. Izvjeπtavanje o etniËki
motiviranim dogaajima u Makedoniji bilo je πkolski
primjer pristranosti i manipulacije zaposlenih na dva
kanala javnog servisa. Podreivanje novinara komercijalnim ciljevima u Hrvatskoj ilustrirano je Ëinjenicom
da u Hrvatskoj ne postoji viπe ni jedan dnevni list velikog
formata. Izvjeπtavanje o druπtvenim protestima u BiH
jasno je pokazalo da je svaka druπtveno kompleksna tema
postala neπto s Ëim se mediji nisu u stanju nositi te da u
izvjeπtajima uvijek prevladava stajaliπte vladajuÊih
struktura. Najavljena, ali neostvarena neposluπnost
privatnih televizijskih stanica u Albaniji, koje je izborna
komisija prisilila da emitiraju snimke πto ih je pripremila
politiËka stranka, svjedoËi o izdaji povjerenja gledatelja i
pobjedi politiËkih interesa nad javnim
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
57
intervju
ivo πtiviËiÊ
intervju
ivo πtiviËiÊ
Razgovarao Jozo PetriËeviÊ
Moje
serije i drame
preæivjele su
sva turbulentna
vremena
58
G
Najlakπa uloga
bila mi je kad
sam bio urednik
u redakciji.
Mogao sam
putovati, a da
nitko ne pita gdje
sam, πto radim u
Skoplju,
Beogradu,
Sarajevu, Splitu.
Takvu elastiËnu
dramaturgiju
dopuπtenja
rijetko je tko
imao. A za to
sam zahvalan,
prije svega,
Ivanu ©iblu,
generalnom
direktoru RTV
Zagreb
otovo svi filmski i televizijski stvaraoci i kritiËari od
imena i ugleda za Ivu ©tiviËiÊa s pravom istiËu da je
najpopularniji, najplodniji i na koncu najbolji scenarist kojega
je dala Hrvatska, o Ëemu ponajbolje svjedoËi njegov opus.
Njegov briljantni scenarij za Kuda idu divlje svinje u
tzv. olovnim vremenima pokazao je da se i u takvim
uvjetima moglo ostvarivati vrhunske umjetniËke dosege.
Ta serija i druge ©tiviËiÊeve drame prikazivale su se na
programima TV kuÊa bivπe zajedniËke dræave i u viπe
europskih zemalja: Poljskoj, DR NjemaËkoj itd. Televizijske
drame raene su prema Krleæi, Matoπu, MarinkoviÊu, LaliÊu, Dostojevskom, Brechtu, Durrenmattu, Galsworthyju
i drugim velikanima pisane rijeËi.
Vjerojatno sumirate ono πto ste radili cijeli æivot. ©to
biste istaknuli kao osnovnu potku i motivaciju u
ukupnom stvaralaπtvu?
Ne bavim se sumiranjem - neÊu o sebi govoriti i
ponavljati ono πto sam napravio. Ono πto sam napravio
zapisano je, ono πto postoji nalazi se u arhivi.
Napravite izuzetak, prisjetite se drama koje ste
napravili.
Iz onoga πto sam napravio izdvojit Êu drame i
scenarije: Balkon, Vraæji otok, TreÊi je doπao sam, Svadba,
VuËjak, Sektor De, Pijana noÊ 1944., Kandidat smrti,
Usnuli ratnik, Dvostruki obruË, Mokra koæa, Prikupljanje
hrabrosti, Sedam i petnaest, Kokoπari, Kuda idu divlje
svinje, Istarska rapsodija 1921., Tomo Bakran, Puπka u
cik zore, Brisani prostor, Tamburaπi, Putovanje u VuËjak,
Horvatov izbor, Sjeta i skepsa, U potrazi za zaviËajem,
UskrsnuÊe nade, Planetarij, 20 emisija glumaËkih portreta,
radiodrama Zeleni dan...
Proπli ste sve faze kao dramaturg, scenarist i urednik.
Koja vam je uloga bila najlakπa, a koja najteæa?
Najlakπa uloga bila mi je kad sam bio urednik u redakciji.
Mogao sam putovati, a da nitko ne pita gdje sam, πto radim
u Skoplju, Beogradu, Sarajevu, Splitu. Takvu elastiËnu
dramaturgiju dopuπtenja rijetko je tko imao. A za to sam
zahvalan, prije svega, Ivanu ©iblu, generalnom direktoru
RTV Zagreb. Imao sam njegovu podrπku u svemu. Kada
je trebalo, stao bi uz mene. Znao je reÊi - pustite ©tiviËiÊa
na miru. Nemojte traæiti od njega da vam doe u 8 sati na
posao. Ne piπu se scenariji i ne stvaraju se drame za radnim
stolom u kancelariji na Televiziji.
Pisali ste TV drame, TV scenarije i adaptacije
dramskih tekstova. Neke su naprosto “nestale”, ne
samo vaπe nego i drugih autora?
Najviπe mojih radova je saËuvano, ali mnogi su
izbrisani. Izbrisano je πest mojih suvremenih drama zbog
toga da bi urednici imali prazne vrpce. Preko noÊi su
tako nestale i neke druge odliËne drame koje viπe ne
pamtiπ jer ih nema. Tek kad godine prou, vidiπ zapravo
πto se dogaalo iza tvojih lea. Tako se meni dogodila
neobiËna i nesvakidaπnja stvar. Nakon emitiranja drame
Usnuli ratnik, u tisku su izaπle sjajne kritike. Drama je
bila suvremena i aktualna - govorila je o raspodjeli moÊi
na temelju uloge odigrane u revoluciji. KritiËari su veÊ
spominjali da je na sljedeÊoj smotri TV drame ona
apsolutni dobitnik nagrade. Nisu znali da je noÊ poslije
emitiranja drama izbrisana.
Kad ste napisali prvu TV dramu? Kako se zvala i
kakav je odjek imala?
Prvu sam dramu napisao u redakciji Studentskog lista
u Zagrebu potkraj pedesetih godina. Tada sam bio kritiËar
i pisao sam likovne, kazaliπne i filmske kritike u redakciji
koja je bila sastavljena od istinskih zaljubljenika u taj
posao. Nedjeljko DragiÊ je bio grafiËki urednik, a Ëlanovi
redakcije i suradnici bili su Muharem KulenoviÊ, Ivo Ban,
Mirko Boπnjak i Stipe ©uvar koji je kao glavni urednik
okupio mnoga velika imena znanosti, kulture i umjetnosti.
Tekstove nam je pisaÊim strojem prepisivala Vera, buduÊi
da smo svi pisali rukom.
U redakciji Studentskog lista napisao sam svoj prvi
scenarij pod naslovom TreÊi je doπao sam. Nadalje, u toj
redakciji u Varπavskoj 4, napravio sam scenarij po romanu
Mihajla LaliÊa,crnogorskog pisca kojega sam cijenio zbog
njegove istine, stava, Ëistoga odnosa prema ljudima, ratu,
revoluciji, zbog kritiËkog odnosa prema svemu.
©to vas je u tom poslu najviπe inspiriralo?
Literatura. To je izvor. Sve drugo pripada mojem
slobodnom spisateljskom temperamentu.
Javnost vas najviπe veæe uz serijal Kuda idu divlje svinje.
Dosad sam o seriji Kuda idu divlje svinje toliko rijeËi
izgovorio, da viπe afirmacija, s bilo koje strane doπle, za
samu seriju ne znaËi niπta.
Divlje svinje su ostale, emitiraju se i danas, a nedavno
su proglaπene najboljom serijom. Napisana je i knjiga o
njoj Subverzivna poetika Ive ©tiviËiÊa i Ivana Hetricha.
Autor je Silvio MiroπniËenko, redatelj dokumentarnih
filmova i esejist.
A sada o Krleæi...
Krleæa je, kao i Matoπ i Ranko MarinkoviÊ, bio moja
gimnazijska literarna opsesija. Kako sam brzo doπao u
moguÊnost da o njima razgovaram kroz objektiv
televizijske kamere, znaËi kroz slog nove dramaturgije,
to sam mislio da, prije svih Krleæa, mora imati svoje
posebno mjesto i mora imati prednost. Krleæa je
neponovljiv dramski pisac jer je svaka njegova reËenica
kumulativna energija dramskoga konflikta. Rijetki su pisci
koji svakom svojom reËenicom izazivaju konflikt, jednostavno interpretiranje. Prvo me privukao Vraæji otok.
Napisao sam scenarij po njemu i s njime otiπao Krleæi.
Primio me srdaËno i paæljivo sasluπao πto sam o realizaciji
Vraæjeg otoka imao reÊi. A Krleæa je rekao: “Radite i
pozovite me kad bude gotova priËa, kad bude premijera.”
Pozvali smo ga i bio je itekako zadovoljan. Vraæji otok
bio je senzacija. Bio je to prvi Krleæa na TV ekranu sa
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
59
intervju
ivo πtiviËiÊ
samostalnom dramaturgijom televizijske priËe. Nije to
bila adaptacija, nego literatura, literatura pretvorena u
dramu, dramski slog. Uslijedio je Kandidat smrti, priËa
koja je nagraena na festivalu u Ljubljani, gdje je poljski
ambasador zatraæio da se prevede i na poljski, pa je
varπavski studio pozvao svoje glumce i interpretirao djelo
na poljskom jeziku. Tu smo veÊ uπli u meunarodnu
suradnju, a za Kandidata smrt dobili smo na domaÊim
festivalima nekoliko nagrada.
Otvorili ste temu domobranstva.
To je moja omiljena tema. VuËem je joπ iz djetinjstva.
Domobranstvom se bavim konstantno u svojoj dramaturgiji. Ono najviπe dolazi do izraæaja u TV dramama
Kokoπari, Tamburaπi pa i u Putovanju u VuËjak te Kuda
idu divlje svinje.
Svugdje provlaËim domobrane koji nisu skloni ratovati
za neπto πto im donosi zlo, kolektivitet zajedniËkog, kako
se tada govorilo, zajedniËkog kazana i zajedniËkog rada.
Njihova ljudska, seljaËka i domobranska intima bori se
protiv toga. Naπ je Ëovjek imao malo zemlje, malo imanje,
intervju
ivo πtiviËiÊ
ali je imao svoje. I taj je dio stvari branio. RijeË je o psihologiji
opstanka - braniti svoje. Tom sam se idejom uvijek vodio.
U biografiji vam piπe da ste s Televizije Zagreb otiπli
kao nepoÊudan. Zbog Ëega i zbog koga ste otiπli?
Da, otiπao sam. Dok sam bio urednik Dramskoga
programa, okupio sam mlade ljude. Vidio sam da nema
druge, nego okupiti nove mlade snage -Vinka Breπana,
Lukasa Nolu, Hrvoja Hribara, Snjeæanu Tribuson i joπ
neke. Dao sam im da rade filmove. Dramska redakcija
proizvela je film Kako je poËeo rat na mom otoku. Bila
je to prva prava projekcija i novog urednika, i novih snaga,
i novih ideja i onoga πto smo govorili da televizija treba
biti. Napustio sam uredniËku duænost na televiziji
jednostavno zbog toga πto sam u emisiji Planetarij uzimao
prostor, tri do Ëetiri minute, i govorio o stvarima koje se
nisu ticale samo televizije i televizijskog programa. Bile
su to moje opservacije na stvari πto su se dogaale oko
nas - bio je to moj otpor poniæenju koje se svakodnevno
pojaËavalo i pretvaralo u pravu represiju nad pameÊu i
slobodom govora.
ÆIVOTOPIS
Novinar, urednik i knjiæevnik Ivo ©tiviËiÊ roen je
13. svibnja 1936. godine u Reπetarima kod Nove
Gradiπke.
Tijekom studija na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu objavio je prve tekstove i reportaæe, filmske
i kazaliπne kritike u Studentskom listu; od 1959. do
1963. filmski je kritiËar Radio Zagreba. Potom je
preπao na televiziju gdje je dramaturg, scenarist,
urednik i odgovorni urednik Dramskog programa.
»lanom druπtva Hrvatskih knjiæevnika postao je
1966., Hrvatskog druπtva pisaca 2002., a Druπtva
novinara Hrvatske 1964. godine.
Piπe TV drame, TV scenarije i adaptacije dramskih
tekstova. Autor je brojnih scenarija i adaptacija za
televiziju i film. Dramama Treba zaklati pijetla,
Kokoπari i Tamburaπi diskretno je naËeo temu o
hrvatskim domobranima. TV serija Kuda idu divlje
svinje 1971. razrada je motiva domobranstva.
Od daljnjih projekata izdvajaju se Tomo Bakran
(1978.), Putovanje u VuËjak (1985.) te Pijana noÊ
1918. To je kazaliπna drama i potpuno autorsko
kazaliπno djelo Shakespeare u Kremlju.
Napisao je takoer nekoliko kriminalistiËkih
drama koje dotada nitko nije pisao, meu kojima
Jutro joπ nije dan, VruÊi zrak, Ulica bez izlaza. Sve
su popraÊene sjajnim kritikama.
Pet ekraniziranih TV drama objavio je u knjizi
Ratnici 1968. godine.
Bio je savjetnik za umjetniËka i dramska pitanja
glavnog urednik HTV te predavaË dramaturgije na
Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dobitnik
je Nagrade grada Zagreba i Nagrade Ivan ©ibl za
æivotno djelo te niza drugih priznanja
60
Dok sam bio
urednik
Dramskoga
programa, okupio
sam mlade ljude.
Vidio sam da
nema druge, nego
okupiti nove
mlade snage Vinka Breπana,
Lukasa Nolu,
Hrvoja Hribara,
Snjeæanu
Tribuson i joπ
neke. Dao sam im
da rade filmove.
Dramska
redakcija
proizvela je film
Kako je poËeo rat
na mom otoku.
Bila je to prva
prava projekcija i
novog urednika, i
novih snaga, i
novih ideja i
onoga πto smo
govorili, da
televizija treba biti
Usred slavlja nakon sveËane premijere filma Kako je
poËeo rat na mome otoku obavijestili su me da viπe
nisam urednik Dramskog programa.
Koga od redatelja pamtite?
Pamtim redatelje s kojima sam suraivao: Antu
Viculina, Marija Fanellija, Savu Mrmka, Antona Martija,
Nikolu Tanhofera, Edu GaliÊa, Joakima MaruπiÊa, Duπka
AniÊa, Danijela MaruπiÊa i nadasve sjajnog kolegu,
spikera i reæisera Ivana Hetricha. On je redatelj mnogih
mojih drama - veliki poπtovalac piπËeve rijeËi. Bio je rijetko
poπten Ëovjek. I ne samo to. SuosjeÊao je s drugima, a
to je najvaænija stvar u ovome poslu. Mi se bavimo
poslom koji je stalno ugroæen u svojoj ljudskoj dimenziji.
©to imate od minulog rada?
Od minulog rada imam, moglo bi se reÊi, na kraju
krajeva ipak - sreÊu. SaËuvano mi je i emitiraju se ovoga
trenutka u reprizi, drugoj i treÊoj, petoj ili desetoj, pojedine drame. Tamburaπi su dosad emitirani u sedam
termina i u svakom su vremenu postigli velik uspjeh.
NajveÊe mi je priznanje za Tamburaπe odao urednik
Dramskoga programa Draæen SiriπËeviÊ koji me nazvao
poslije emitiranja i pitao: “Ivo, je li moguÊe da smo mi
ovo snimili?” Dakle, napisao sam drame i serije koje Êe
biti na programu i prikazivat Êe se. Za serije Kuda idu
divlje svinje i Putovanje u VuËjak najzasluæniji su Ivo
BojaniÊ i Branko PuhariÊ. Bez njih dvojice ne bi bilo tih
serija, a bez Palme KataliniÊ ne bi bilo Tamburaπa.
Dobar sluh za ono πto smo radili Edo GaliÊ i ja imao
je Miroslav LiliÊ. On nam je omoguÊio da snimimo 15
epizoda serije Putovanje u VuËjak.
Tko su vam najbolji prijatelji?
NeÊemo ih nabrajati. Imam ih mnogo, jako mnogo,
ne samo u glavnom gradu Lijepe Naπe, nego i u drugim
mjestima i susjednim dræavama.
Kada ste u æivotu bili najsretniji?
Kad mi se rodila Tena. I kad sam u njeno ime od rektora
ZagrebaËkog sveuËiliπta primio Rektorovu nagradu πto ju
je dobila za svoju prvu dramu Nemreπ pobjeÊ od nedjelje.
Danas njezinu dramu Tri zime igraju u National Theatreu
u Londonu,jednom od najprestiænijih svjetskih kazaliπta, a
oskarovac Danis TanoviÊ priprema film po njezinu
scenariju, koji je napisala po svojoj drami Invisible.
Mogu li reÊi - krenula je tatinim putem?
Ona je poπla svojim putem. Kada bi tata krenuo
njenim putem, brzo bi se umorio i stao bi.
Moæete li je πire predstaviti?
Razumije se da mogu. Diplomirala je dramaturgiju
na Akademiji za dramsku umjetnost u Zagrebu, a 2002.
godine magistrirala je na londonskom Goldsmiths
Collegeu, na odsjeku za dramsko pismo. Drama Nemreπ
pobjeÊ od nedjelje, Na smrti, Dvije, Fragile, Krijesnice,
Felix, Invisible i drame za djecu Parsifal i Psssst! izvode
se u brojnim europskim zemljama, prevedene su na viπe
od deset jezika i dobile su mnoge nagrade, meu kojima,
za dramu Nemreπ pobjeÊ od nedjelje, i Nagradu Marin
DræiÊ za najbolje hrvatsko dramsko djelo 2000. godine;
Zlatni smijeh za najbolji tekst na Danima satire u Zagrebu
2006. za dramu Fragile!; Europsku autorsku nagradu za
inovativni tekst Heidelberg Stückemarktu 2008. za dramu
Fragile i Nagradu za najbolji dramski tekst na MaruliÊevim
danima u Splitu 2008. za dramu Krijesnice.
Godine 2007. napisala je jednoËinku za omnibus drama
Goldoni Terminus koje su premijerno izvedene na
Venecijanskom bijenalu. Za kazaliπte Ulysses adaptirala je
Krleæinu Pijanu noÊ 1918., za koju je osvojila nagradu za
dramaturgiju na Festivalu malih scena u Rijeci. Drama
Sedam dana u Zagrebu prvi put je izvedena u sklopu
projekta Orient Expressa, Europske kazaliπne konvencije.
Drama Invisible praizvedena je u New Wolsey Theatreu u
Engleskoj 2012. i trenutaËno je u pripremi kao igrani film.
Godine 2013. drama Europa praizvedena je u ZKM-u i
krenula je na europsku turneju. Od 2003. piπe kolumne
za Ëasopis Zaposlena, koje su objavljene u zbirkama
Odbrojavanje i Vrag ne spava u izdavaËkoj kuÊi Profil. Æivi
i radi u Londonu i Zagrebu i piπe na hrvatskom i engleskom.
Da vam je sada 18 godina, koju greπku ne
biste ponovili?
Sa 18 sam godina povlaËio poteze i akcije koje nikome
ne bi pale na pamet. Meni su pale i pokazalo se da su dio
mene. Sa 18 godina putovao sam od Reπetara do Beograda
i Zagreba. Tu je moj temperament dobio pravu mjeru. Ne
bih se mijenjao, ne bih greπke u tim godinama ni spominjao.
A bilo ih je. Ne moæeπ doÊi iz jednoga malog mjesta, sa
sela, i postati pisac, ne moæeπ se pojaviti u velegradu i postati
televizijski pisac, autor drama i serija, a da prije toga nisi
imao nikakvu pouku. Naprimjer, nitko te nije slao u Italiju,
Englesku, Francusku da vidiπ kako se zapravo stvaraju TV
drame. Bio sam samouk. Za svoje greπke ne moæeπ nikoga
kriviti, s greπkama se nosiπ kako znaπ. Sva turbulentna
vremena moje su drame i serije izdræale.
Da se ponovno rodite, πto biste voljeli biti?
Tata Tene ©tiviËiÊ
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
61
nove knjige
- svijet medija
nove knjige
- svijet medija
Priredio Branko Na
KRIMI∆ JE PORUKA
Drago Hedl
Izborna πutnja
Naklada Ljevak; godina
izdanja: 2014; Broj stranica:
350; uvez meki
Na poËetku prikaza romana
kolege Drage Hedla Izborna
πutnja, moram reÊi da nisam
baπ fan krimiÊa i da mi je
najbolje djelo iz toga popularnoga æanra ZloËin i kazna
Fjodora MihajloviËa Dostojevskog, a s Ëime se mnogi ljubitelji
krimi literature vjerojatno ne bi sloæili. Ali fan sam Drage Hedla te
njegov drugi roman, pravi pravcati krimiÊ, Izborna πutnja u izdanju
Naklade Ljevak, smatram vrsnim djelom klasika u postajanju.
Naime, novinar i knjiæevnik, jednom rijeËju pisac Hedl, objavio je
dosad jedan roman, Donjodravska obala, kod istoga izdavaËa, a
tom prilikom napisao sam da je reËeno πtivo primjer za potvrdu
teze da pisano umjetniËko djelo vrijedi upravo onoliko koliko je i
kako u njemu iskazan piπËev originalni talent.
Sve ono drugo πto procjene temelji na valerima, kao πto su
spisateljska dosljednost æanru, odnjegovani stil ili hrabro ulaæenje
u teme, odnosno virtuozno lako prebacivanje iz fakcije u fikciju
i obratno, samo je argumentiranje jedine Ëitateljima konkretne
prosudbe - preporuËuje li se neko djelo za Ëitanje ili ne. Kad je
autor Drago Hedl u takvome pitanju, onda je odgovor, sudeÊi o i
po novome krimi romanu, samo pozitivan - da, preporuËuje se!
Jer taj novinar, publicist i knjiæevnik jednostavno je dobar pisac
bez obzira na rod u kojem se iskazuje. ©iroj javnost najpoznatiji
je kao ponajbolji i zacijelo najhrabriji istraæivaËki novinar koji je
radio u redakcijama Glasa Slavonije, Slobodne Dalmacije, Novoga
lista, Ferala Tribunea i to ponajËeπÊe na istraæivanjima tema koje
su mu nerijetko bile i po æivot opasne. BuduÊi da je suraivao i
u nekim uglednim inozemnim novinama i magazinima, za takav
je novinarski rad dobio osim hrvatskih i nekoliko znaËajnih
meunarodnih nagrada.
Uz ovakve retke obiËno se doda i ono Æivi i radi, a u Hedla to
je u Osijeku i Zagrebu, kao profesionalni novinar, ali sve ËeπÊe i
kao knjiæni autor. Zapravo, karijeru pisca zapoËeo je u knjiæevnom
krugu i bio urednik osjeËkoga Ëasopisa Revija. Objavio je tako
dvije zbirke kratkih priËa, tri publicistiËke knjige te knjigu feljtona
i intervjua, a s uspjehom se okuπao i kao autor triju dramskih
tekstova te nekoliko filmskih scenarija. Ti podaci Êe mnoge
njegove novinske Ëitatelje i iznenaditi jer najpoznatiji je ipak po
æurnalistiËkom angaæmanu u istraæivaËkom novinarstvu,
primjerice u otkrivanju istine i istjerivanju pravde u vezi s
Branimirom Glavaπem osuenim nakon duge sudske trakavice
za ratne zloËine u Osijeku.
Grad Osijek je inaËe viπe nego prepoznatljivo mjesto
dogaanja u oba dosadaπnja romana Drage Hedla. Posebice u
Donjodravskoj obali Hedl je odan svojem temeljnom umijeÊu u
kojem se precizno opisuje zbilja od toka Drave kroz grad, ulice,
kriæanja i poloæaje zgrada bitnih gradskih institucija. Sve je to i u
novome romanu, krimiÊu Izborna πutnja podjednako veristiËki
uklopljeno u radnju. »itatelj bi s tom knjigom u rukama mogao
lako obiÊi i pronaÊi sva bitna mjesta radnje romana. Iz takvih
upravo krimirealistiËki intoniranih reËenica, zahvaljujuÊi autorovu
utemeljenju u novinarstvu, od kojeg on nije samo æivio nego ga
je i æivio, upravo kulja svekolika uvjerljivost piπËeva osnovnoga
diskursa. Na fakciju on kalemi fikciju na naËin za koji je malo
reÊi da je majstorski ili maestralan. Jer ono nakalemljeno Ëisti
je viπak vrijednosti koji nipoπto nije s viπka nego je literarno
æanrovska konstitutivna kreacija. Primjerice, naËin na koji je
62
opisan stambeni neboder na obali Drave u slavonskoj metropoli
primjer je kako Ëvoriπno mjesto radnje naracijski logiËno
funkcionira. Jednako kao poznati dravski most, vizualni simbol
modernoga Osijeka, u toj ravni u blizini je i glavni locus delicti
gdje lijeËeni peteespeovac pronalazi trupla ærtava. Policijska
istraga predugo se ne miËe od poËetka, a naπ nam autor
predstavlja cijelu galeriju likova od kojih mnogi mogu biti ubojice.
Akteri su tu mnogi manekeni metastatski korumpirana druπtva,
kao da nema tu onih kojih nema, tu su politiËari, dræavni i lokalni
funkcioneri, tajkuni veliki i mali te narkomani i pedofili, a ne
nedostaje i ostalih izvrπnih snaga - plaÊenih ubojica. Sve je to
naπ autor, radeÊi tolike godine u istraæivaËkom novinarstvu, oËito
sretao jer ih upravo suvereno skicira, ali i precizno portretira i to
ponajviπe njihovim govorom. Osobita je zanimljivost πto Hedl
otkriva i Ëinjenicu da se u karikama zloËina kao izvrπitelja
ubojstava nalaze plaÊeni ubojice iz susjedne Srbije, a tamo pak
isto odrauju plaÊenici iz Hrvatske. I taj se detalj ne Ëini uopÊe
da je iz onoga sloja fikcije u ovoj Izbornoj πutnji, a ni u bilo kojoj
drugoj.
No, kao u svakome pravom krimiÊu, postoji detektiv, inspektor
Vladimir KovaË koji je u ovome sluËaju tipiËan good guy, koji unatoË
svemu Ëime ga bad guys pokuπavaju onemoguÊiti, uspijeva
pomaknuti istragu s mrtve toËke. Dalje o sadræaju ovdje neÊe biti
ni rijeËi da se buduÊim Ëitateljima ne pokvari bilo koji element
iznenaenja i napetosti. Ali, ima neπto πto svakako treba naglasiti
kao potpunu originalnost, sasvim nestandardnu i neuobiËajenu u
kriminalistiËkom æanru.
A to je da postoji stanovit dualizam u protagonizmu ovoga
romana; nositelj radnje nije samo inspektor Vladimir KovaË, nego
i novinar Stribor Kralj. Drago Hedl, novinar, kao da se nije do
kraja pouzdao u knjiæevnika Dragu Hedla. Moæda je stoga
inspektoru Vladimiru KovaËu pridodao novinara Stribora Kralja
tako da oni zapravo vode komplementarne istrage. Tu su posrijedi
dva knjiæevna lika, dva razliËita karaktera koji doduπe pridonose
dramatiËnosti cijele radnje, ali i Ëitatelja mogu navoditi da za
njih, u svom poimanju priËe, uvede neku vrstu kompetencije
likova.
Ni ostali likovi u ovom romanu nisu, kako to obiËno biva u
krimiÊima, samo ovlaπ karakterizirani radi lakπeg voenja radnje.
Svi oni imaju i korelacije s drugim viπe ili manje vaænim
subjektima, a i multilateralne kontakte s protagonistima i
antagonistima. Likovi protagonista imaju i snaæne antagoniste
u svojim nadreenima koji obiËno funkcioniraju naizgled na strani
zakona.
Sve u svemu, Drago se Hedl odliËno snaπao u svom drugom
romanu izabravπi æanr krimiÊa, i to ne samo zato πto ta vrsta
literature ima veoma brojno i vjerno Ëitateljstvo, nego i jer je on
oËito dobro, a Ëini se i dubinski (i to nerijetko metodom vlastite
koæe) upoznao upravo taj métiers d’ art. Osim toga, on je u
ovome romanu taj æanr uspio posvema ponaπiti i to ne samo
tako da je radnju locirao u suvremeni Osijek, nego je istodobno
upozorio i na opÊu krimogenu situaciju suvremene Hrvatske.
I sve to u lako Ëitljivu i iznimno primjerenu knjiæevnome æanru
i u visokoj pismenosti kakva je sve rjea u svekolikim hrvatskim
medijima. ©tivo njegovo je uz to prepuno slikovitih prizora, s
dramatiËnim izmjenama paralelnih tokova pripovijedanja te s
efektnim poentiranjem ulomaËkih cjelina, pa je zacijelo i podatan
materijal za ekranizaciju. Glavni likovi su kompleksni, æivotni i
doraeni, a i pozitivci i negativci impregnirani su politikom,
aktivno ili pasivno. Ostalo je Izborna πutnja
Mario Boπnjak
Mirko Tepavac
Florence Hartmann
Moj Drugi svetski rat i mir - o ratu
posle rata (autobiografski zapisi)
ZviædaËi
neËista savjest
naπih demokracija
IzdavaÊ: Razlog, 2013.; 228 str., meki uvez
IzdavaËka kuÊa RAZLOG d.o.o. iz Zagreba, Ëija je urednica novinarka Mira
Boæica Brkan
Ledina
ACUMEN d.o.o., 2014.; 260 str., tvrdi uvez
N edavno je, toËnije 12. studenoga, na
Interliberu na ZagrebaËkom velesajmu,
predstavljeno novo djelo iznimno plodne
novinarke, pjesnikinje i knjiæevnice Boæice Brkan,
njezin treÊi roman pod naslovom “Ledina”.
Roman “Ledina” je literalna rekonstrukcija
æivota obitelji Brkan u viπe od tri stoljeÊa i desetak
naraπtaja. Povijesno, æena u obiteljskoj zadruzi u
moslavaËkome dijelu Vojne krajine, na granici
tadaπnjih svjetova uz rijeku »esmu, intimno je
mnogo πire od panonske nizinske priËe neizmjerna univerzalna tuga, preπuÊena i gurnuta
u zaborav, posvemaπnji damnatio memoriae.
Iz krhotina pristranih sjeÊanja, varavih i
zamagljujuÊih obiteljskih legendi te rijetkih
dokumenata oæivljavaju æenska svjedoËenja o
upornosti i nemoguÊnosti odustajanja, gorËinama
i strasti, ljubavi i mrænje, ponosu, patnji i osveti.
Uz nisku suputnica πeherezadski se smjenjuju
autoriËine pretkinje: Matija, koja krnju obitelj iz
jednog carstva dovodi u drugo kao u obeÊanu
zemlju; Mara, koja zbog ljubomore i osvete postaje
palikuÊa i bjegunica u Ameriku; JulËa, koja se
nosi s muæem bez nosa i sinom s grbom; JanËa
koju udaju veÊ u djetinjstvu i koja sinovom smrÊu
ostaje sama na svijetu.
Ravnopravne antiËkima i πekspirijanskima,
i stvarne i romansirane, te su junakinje davale
æivot ledini i proraËunato joj ga uskraÊivale,
odluËno su podizale hiæu i predano je
razgraivale, pokuπavale i zemlju i sebe odræati
plodnima dok su njihovi muπkarci ratovali za
ove i one careve i kraljeve.
Da æive danas, zacijelo bi predvodile
feministiËke akcije prisvajajuÊi sebi povijest i
osvajajuÊi buduÊnost. SmatrajuÊi da su zasluæile
da im dade rijeË, autorica “Ledine”, kao njihov
stvarni posljednji izdanak, kao hommage
oæivljava tu æensku priËu svojih pretkinja i
nastavlja je zavodeÊi Ëitatelja oporim i bajkovitim
sadræajem i osebujnim, plitkim stilom.
Promotori romana –uro VidmaroviÊ i Maja
MatkoviÊ s pravom su ukazali da su “Ledine”
dosad najbolje djelo Boæice Brkan i nisu niπta
pretjerali. Pisano je na jeziku i dijalektu koji je
gotovo izumro. Autorica je oæivila jedan gotovo
mrtvi dijalekt, oæivila kajkavski kulturni krug.
Knjiæevnica, novinarka i urednica Boæica
Brkan (r. 1955.) dosad je napisala viπe
desetaka knjiga, a njezina poezija i proza
viπestruko je nagraivana brojnim priznanjima
i nagradama. (Jozo PetriËeviÊ)
©uvar, objavila je knjigu pod naslovom “Moj Drugi svetski rat i mir - o ratu
posle rata - autobiografski zapisi”, Ëiji je autor poznati i priznati novinar i
diplomat, dugogodiπnji direktor Radija i Radiotelevizije Beograd, direktor i
glavni urednik beogradske Politike Mirko Tepavac.
Knjiga Titova ministra vanjskih poslova i Ëlana Predsjedniπtva SKJ,
obuhvaÊa njegove autobiografske zapise o rodnom Zemunu uoËi Drugog
svjetskog rata, o okupaciji, odlasku u partizane, povratku u Zemun i akcijama
skojevaca, hapπenju i torturama u ustaπkim zatvorima, ponovnom odlasku u NOB, borbenom putu dugom 800
kilometara, posljednjim danima okupacije itd.
BuduÊi da je Mirko Tepavac, dosljedni antifaπist od rane mladosti do nedavne smrti u 92. godini æivota,
promocija knjige posveÊena je upravo tom tuænom dogaaju.
O vrijednosti ove iznimno zanimljive i knjige i Mirku Tepavcu, ambasadoru, ministru, novinaru i spisatelju,
na predstavljanju odræanom 17. studenoga u velikoj dvorani Saveza antifaπistiËkih boraca i antifaπista Republike
Hrvatske, govorili su Jovan VejnoviÊ, Tomislav JakiÊ, Boris PaveliÊ i Mira ©uvar.
Prema ocjeni autora predgovora, novinara Tomislava JakiÊa, TepavËevi su zapisi maksimalno autentiËni, do
grubosti otvoreni i iskreni, prividno gotovo hladni, ali ne i liπeni emocija. Za svakog Ëitatelja, pripadnika mlade
ili mlae generacije, osobito za one stasale nakon raspada Jugoslavije, u vrijeme grube i agresivne revizije
povijesti i laænog prikazivanja svega πto se zbivalo u Drugom svjetskom ratu (a πto u manjoj ili veÊoj mjeri
vrijedi za sve dræave nastale na tlu nekadaπnje jugoslavenske federacije), ova Êe knjiga biti pravo otkriÊe. Ako
bi mladi trebali saznavati o tome kakva je bila NOB, a trebali bi, te joπ viπe o tome kakvi su bili ljudi koji su je
vodili, kakav je bio njihov moral, kakva motivacija, te u kakvim je uvjetima ta borba voena, onda bi bilo
apsolutno dovoljno da posegnu za sjeÊanjima Mirka Tepavca. (Jozo PetriËeviÊ)
Jasen Boko
Za Aleksandrom Velikim u srce Azije
IzdavaË: Profil knjiga, 2014.; 360 str., meki uvez
Ugledni splitski novinar, urednik, pisac, publicist, samostalni umjetnik,
dramaturg, ravnatelj Drame splitskog HNK, producent, po zanimanju joπ i
nomad i svjetski putnik, Jasen Boko, podario nam je joπ jedno djelo, bogato
ilustrirano, pod naslovom “Za Aleksandrom Velikim u srce Azije”. Na
predstavljanju tih zapisa iz zemalja gdje mitovi joπ æive, posljednjeg dana
Interlibera, govorili su Gordan NuhanoviÊ i autor.
Ovo je Bokina jedanaesta knjiga, a za svoje dosadaπnje pisanje dobio
je viπe priznanja i nagrada, meu kojima i Kiklop 2012. za najbolju
publicistiËku knjigu godine.
Jasena Boku mnogi smatraju avanturistom; putuje po zemljama na
rubovima rata, vozi se prijevozom kojim se koriste lokalci, spava gdje se
zatekne, najËeπÊe u hotelima koje stanovnici tih zemalja smatraju pristojnima, no daleko su
od europskih standarda, i upuπta se u razgovor sa svakim tko æeli govoriti.
Autor u knjizi prati tragove Aleksandra Velikog, koji je u osvajanju svijeta krenuo iz Pele na
sjeveru GrËke, a Boko u potragu za njim iz Skoplja u Makedoniji. Proπavπi GrËku, Tursku, Iran,
Afganistan, Uzbekistan i Egipat, pisac istraæuje kakav se Ëovjek krije iza mita, koliko je Aleksandar
doista bio taπt i megaloman i πto ga je tjeralo da ide dalje. Pritom razmiπlja o znaËenju
globalizacije, o spajanju kultura Europe i Azije, o predrasudama koje se putovanjem ukidaju te
koliko je sjeÊanje na najveÊeg vojskovou joπ æivo.
Boko takoer donosi zabavne priËe o ljudima koji se nakon sedamdesetak godina sjeÊaju
jezika svojih djedova, o onima koji mogu nabaviti gotovo svaku sitnicu, o onima koji æele
pobjeÊi iz svoje zemlje i onima koji grobnicu æele zamijeniti mercedesom. Ipak najzabavnije su
dogodovπtine na granicama, u taksijima i kad u veleposlanstvima traæi vize. Uvjeren kako
postoji svjetska zavjera protiv njega, on te susrete doæivljava kao nevjerojatne drame ili urnebesne
komedije.
Ovaj put Boko ne putuje sam - plavokosa i plavooka arheologinja Nikolina izazivat Êe veliko
zanimanje svih stanovnika zemalja kojima su proπli, pokrenut Êe razgovor o poloæaju, ulozi i
slobodama æena u muslimanskim zemljama, a Boki otkriti neke prednosti putovanja udvoje.
(Jozo PetriËeviÊ)
IzdavaË: Profil, 2014.; 188 str.,
meki uvez
Knjiga o modernom svjetskom
fenomenu zviædaËa, o ljudima
spremnima ærtvovati karijere i
sigurnost kako bi javnosti otkrili
zloupotrebe i nezakonitosti dræavnih
institucija i velikih korporacija na
koje su naiπli radeÊi za njih.
U knjizi su opisane sudbine πest poznatih zviædaËa iz razliËitih zemalja.
To su ameriËki vojnik Bradley Manning, zasluæan za otkriÊa ratnih zloËina
u Iraku, na internetskoj stranici WikiLeaksa, ameriËki obavjeπtajac
Edward Snowden, koji je razotkrio masovno elektroniËko prisluπkivanje
ameriËke tajne sluæbe NSA-e, Izraelac Mordechai Vanunu, koji je otkrio
izraelske nuklearne tajne, britanski znanstvenik David Kelly, koji je
razotkrio mraËne poteze britanske vlade prije invazije na Irak, hrvatska
bankovna sluæbenica Ankica Lepej, koja je razotkrila financijske tajne
obitelji Tuman, i ameriËki istraæivaË Daniel Ellsberg, koji je objavio tzv.
Pentagonske papire i tako pridonio kraju rata u Vijetnamu.
Njihove priËe zavrπile su vrlo razliËito: neki su zavrπili u zatvoru, neki
viπe nisu na æivotu, neki su ogorËeni naËinom na koji se javnost ponijela
prema njima. Jedino je ameriËki istraæivaË Daniel Ellsberg danas u svojoj
domovini slavljen kao veliki borac za slobodu govora. No, nitko od njih
nije poæalio zbog onoga πto je uËinio. ©toviπe, ponose se time.
Autorica, govoreÊi o zviædaËima, prvo iznosi analizu tog modernog
fenomena, razmatra politiËki, pravni, medijski i etiËki aspekt te pojave,
posebno u svjetlu ustavnih rjeπenja u raznim zemljama kada je rijeË o
slobodi govora i politiËkog djelovanja. Tko je zviædaË, ona ovako
definira: “Da bi netko mogao tvrditi da je zviædaË, nije dovoljno da
neπto prijavi, veÊ usto pred oËi javnosti treba iznijeti i dokaze za svoje
optuæbe ili barem opipljive elemente koji Êe opravdati njegove sumnje.
ZviædaË se ne bavi klevetanjem. U suprotnom je varalica i zakon mu
u Francuskoj, kao i u Hrvatskoj, predvia strogu kaznu. ZviædaË nije
laæljivac i ne motivira ga namjera da nekomu naπteti, nego æeli sprijeËiti
katastrofu ili zaustaviti sporne radnje. Raspolaæe bilo apsolutnim
dokazima o protuzakonitim radnjama, bilo joπ nesavrπenim
dokazima, opipljivim znakovima ili, u sluËaju znanstvenog
istraæivanja, lepezom uvjerljivih indicija koje predstavljaju signale
za uzbunu vezanu uz neku neposrednu opasnost ili opasnost koja
se pomalja. Za organizaciju Transparency International, koja se bori
protiv korupcije i za zaπtitu onih koji je prijavljuju, zviædaË je osoba
koja u svojoj profesionalnoj djelatnosti svjedoËi radnjama koje su
nezakonite ili opasne za okolinu, i koja iz graanske duænosti odluËi
o njima obavijestiti vlasti koje ih mogu zaustaviti.”
Premda se to nekima moæda neÊe svidjeti, zviædaËi nisu
profesionalci za uzbunjivanje javnosti. Oni su osobe “koje u svojoj
profesionalnoj djelatnosti svjedoËe radnjama koje su protuzakonite ili
opasne za ljude”, primorane na to da se opredijele ili za svoju
profesionalnu obvezu diskrecije ili za graansku duænost. Sve te osobe
stavljaju na kocku svoju karijeru, plaÊu, privatni æivot, a katkad i
slobodu. Za razbijanje tiπine potrebna je hrabrost i, uvijek, ærtva.
Govorenje istine ima svoju cijenu. (Branko Na)
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
63
nove knjige
- svijet medija
Sanda Ham,
Jadranka Mlikota,
Borko Baraban i
Alen OrliÊa
Hrvatski
jeziËni savjeti
IzdavaË: ©kolska knjiga, 2014.;
188 str., meki uvez
64
Hajrudin
HromadæiÊ
Zlatko DizdareviÊ i
Tomislav JakiÊ
Medijska
konstrukcija
druπtvene
zbilje
Istina iza vrata
IzdavaË: AGM d.o.o.,
2014.; 166 str., meki
uvez
H
rvatski jeziËni savjeti autora
Sande Ham, Jadranke Mlikote,
Borka Barabana i Alena OrliÊa
nastajali su od 2010. do 2012.
dijelom na Facebook stranicama Ëasopisa Jezik, a dijelom kao graa
iz jeziËne emisije Eci, peci - reci! Hrvatskoga radija Radio Osijeka.
U koncepciji je naslijeen i usavrπen model pisanja popularnih
strukovnih Ëlanaka iz rubrike Pitanja i odgovori u Ëasopisu Jezik,
gdje se veÊ desetljeÊima ogledaju najistaknutiji hrvatski jezikoslovci,
oblikujuÊi poseban tip maloga jeziËnoga savjeta s kratkim povijesnim
uvodom u aktualni problem i njegovim rjeπenjem.
Sanda Ham je profesorica na Filozofskom fakultetu u Osijeku,
Jadranka Mlikota je docentica na istom fakultetu, Borko Baraban
je s Odjela za kulturologiju osjeËkoga SveuËiliπta, a Alen OrliÊ je
profesor u KlasiËnoj gimnaziji u Zagrebu.
Prema rijeËima recenzentice Nataπe BaπiÊ, u knjizi su
obuhvaÊene jeziËne i pravopisne dvojbe u vrlo πirokom rasponu. Tu
su, kako je istaknula, obraene morfoloπke, terminoloπke,
leksikoloπke, leksikografske i pravopisne dvojbe.
“Ponueni su odgovori na pitanja iz rjeËotvorja, sroËnosti,
sklonidbe i porabe pojedinih padeænih oblika, poloæaja tuica i
njihovih hrvatskih zamjena te naËelno rijeπena mnoga pravopisna
pitanja, poput pisanja velikoga i maloga slova, stranih rijeËi, imena
i naziva, pisanja i sklonidbe kratica”, istiËe BaπiÊ dodavπi kako je
posebna vrijednost savjetovnika RjeËnik s popisom obraenih
pojmova, kojemu su pridruæene i stranice na kojima je o pojedinom
pojmu raspravljano.
Prema rijeËima autorice Sande Ham, savjeti su u javnosti zbog
jednostavnosti bili prihvaÊeni, a posredovanjem Hrvatskoga
katoliËkog radija i Hrvatskoga glasa iz Berlina mogli su se Ëuti i
izvan hrvatskoga govornog podruËja.
Jadranka Mlikota istaknula je kako su tekstovi u knjizi pisani
tako da sadræaj mogu pribliæiti svakom Ëitatelju i, “bez obzira na to
πto ih je radilo Ëetvero autora, pisani su tako kao da ih je radila
jedna ruka”. (Branko Na)
in memoriam
T
ema ove knjige
nesumnjivo je vrlo
znaËajna kako za
podruËje medijskih studija u uæem smislu, tako i za πira suvremena
istraæivanja socioloπkih fenomena kojih su mediji neizostavan dio.
Osnovno nastojanje dr. sc. Hajrudina HromadæiÊa u ovoj studiji
sugerirano je i samim naslovom knjige - preispitati utemeljenost
teza o medijskoj konstrukciji druπtvene realnosti. StruËnoznanstvena literatura iz domena medijskih studija ili sociologije
medija, posveÊena temama medijskih reprezentacija druπtvenog
svijeta, spomenuti fenomen preteæito analizira obradom primjera
rasnih, etniËkih, vjerskih, spolno-rodnih ili socijalno-klasnih
problema. IstraæivaËko-teorijski naglasak u studiji dr. sc. Hajrudina
HromadæiÊa postavljen je pak na druπtveno recentnije
manifestacije fenomena medijske spektakularizacije druπtvenog
svijeta. U knjizi su analizirani razliËiti vidovi predstavljenog
problemskog motiva koji se manifestiraju kroz niz pojedinaËnih
medijsko-æanrovskih karakteristika, odnosno produkcijskih praksi
u domeni medija tiska, televizije, interneta, mobilne telefonije…
ne samo na primjeru Hrvatske, veÊ i u kontekstu regije (Slovenija,
BiH), ali i πire (Velika Britanija). Izvedena je, dakle, svojevrsna
“studija sluËaja” (case study), to jest analiza palete konkretnih
primjera (televizijske sapunice i novele, hot-line Ëasopisni oglasi,
celebrity trendovi na primjeru novinske fotografije, internetski
virtualni svijet Second Life, tzv. happy slapping nasilje itd.) kroz
koje je moguÊe, ali i potrebno, promiπljati kompleksan fenomen
medijske konstrukcije socijalne zbilje. Ovim analizama prethode
poglavlja namijenjena trasiranju teorijskih koncepata aplikativnih
za ovako definiran tip studije.
Hajrudin HromadæiÊ roen je u BihaÊu (BiH). Diplomirao je
novinarstvo na Fakultetu politiËkih znanosti u Sarajevu 1999., a
doktorirao u studenome 2004. na Institutum Studiorum
Humanitatis, Fakultetu za poslijediplomski studij humanistike u
Ljubljani, program Antropologija svakodnevnog æivota, smjer
Medijski studiji (kao stipendist Open Society Instituta iz
Budimpeπte; High Educational Support Program/HESP). Dr. sc.
Hajrudin HromadæiÊ objavio je knjigu “Konzumerizam: potreba,
æivotni stil, ideologija” (Jesenski i Turk, Zagreb, 2008). Autor je
viπe od dvadeset znanstvenih i struËnih tekstova s podruËja
medijskih studija, antropologije i sociologije svakodnevnog æivota
te kulturalnih studija, objavljenih na hrvatskom, engleskom i
slovenskom jeziku, kao i veÊeg broja publicistiËkih i esejistiËkih
radova te prijevoda koji se bave πirim spektrom aktualnih
druπtvenih fenomena. Suradnik je na nekoliko tekuÊih
meunarodnih projekata u Hrvatskoj i inozemstvu. Potpredsjednik
je Hrvatskog druπtva za integralistiku i Ëlan uredniπtva
znanstvenog Ëasopisa Holon.
Urednici knjige su Dragutin LuËiÊ Luce i Grozdana Cvitan.
(Branko Na)
klepsidru (2004.), Imao sam sreÊe (2006.), Pariz -u srcu studenta
(2008.) i Na pragu buduÊnosti (2010.), zatim TisuÊu glazbenih
anegdota (2012.) i Pregrπt glazbenih anegdota i drugih zgoda
(2013)., a upamÊen je i kao osnivaË i urednik zagrebaËkog
mjeseËnika Novi omanut, posveÊenog æidovskoj kulturi i tradiciji.
Poznavali smo ga i kao poliglota. Iz Pariza je donio diplomu
Visoke πkole za profesora francuskog jezika u inozemstvu, te
dvije godine studija ruskog jezika na ©koli istoËnih jezika, a u
Zagrebu je neposredno prije dolaska na Radio diplomirao
engleski jezik i knjiæevnost s odliËnim uspjehom ( j.p.)
IzdavaË: Rabic- Sarajevo
Nenad Figenwald
(1938.-2014.)
I zdavaËka kuÊa RABIC iz Sarajeva
objelodanila je nedavno opseænu knjigu
pod naslovom “Istina iza vrata”, Ëiji su
autori novinari i publicisti - diplomati
Zlatko DizdareviÊ i Tomislav JakiÊ. Na
predstavljanju knjige u Bijeloj dvorani
Hrvatskog novinarskog druπtva, 5.
prosinca, govorili su Goran MikuliÊ, Ivica
–ikiÊ, Bogoljub LacmanoviÊ, Boris PaveliÊ,
Branko MijiÊ i Stjepan MesiÊ, kao i sami
autori, DizdareviÊ i JakiÊ. “I dok ih nisam
osobno poznavao, smatrao sam obojicu
vrsnim analitiËarima, ljudima koji nisu
skloni razmiπljati ‘po zapovijedi’ i koji se
neÊe bojati reÊi ono πto misle i po cijenu
da ih to dovede u sukob s ‘onima iznad
njih“. Taj se dojam, prema rijeËima Stipe
MesiÊa, samo potvrdio i uËvrstio u
godinama suradnje sa savjetnikom
JakiÊem i veleposlanikom BiH u Zagrebu
DizdareviÊem, a dodatno ga je pojaËalo
ono πto piπu, otkako su se vratili
novinarstvu. Upravo to je ponueno na
stranicama ove knjige. Tekstovi u knjizi, a
rijeË je o Ëlancima dvojice vrsnih pisaca
objavljenih u medijima, svojevrsna su
profesionalna, ali i ljudska legitimacija
njihovih autora. Oni dokazuju zrelost
promiπljanja, utemeljenost analiza, ali i
hrabrost da se pliva matici usprkos, da
se ne prihvaÊa zadani i prevladavajuÊi
diskurs gledanja na ovaj ili onaj fenomen,
nego da se stvari nazovu pravim imenom,
i to bez zadrπke, dræi MesiÊ. Prema
miπljenju Ivice –ikiÊa, svaka dobra knjiga
dolazi u pravo vrijeme, odnosno svako je
vrijeme dobro za dobru knjigu, ali Ëini mu
se da JakiÊeva i DizdareviÊeva knjiga tu
stiæe u pravo vrijeme. Djelo “Istina iza
vrata” jest knjiga dvojice uglednih
novinara o novinarstvu. A njih dvojica,
Zlatko DizdareviÊ i Tomislav JakiÊ,
pripadali su osamdesetih godina proπlog
stoljeÊa samom vrhu jugoslavenskog i ne
samo jugoslavenskog novinarstva.
NaroËito u drugoj polovici osamdesetih,
profesionalno novinarstvo u Jugoslaviji,
usprkos jednopartijskom sistemu, joπ
uvijek snaænoj politiËkoj kontroli javnog
æivota i ograniËenoj slobodi govora,
doæivljavalo je ozbiljan uzlet. (j.p.)
Mateja
Burgund Drach
(1969.-2014.)
Nakon duge i teπke bolesti u
Zagrebu je 22. rujna umrla
Mateja Burgund Drach,
dugogodiπnja
novinarka
Hrvatske izvjeπtajne novinske
agencije, u kojoj je bila
zaposlena viπe od dvadeset
godina. Mateja se rodila 21.
veljaËe 1969. u –urenovcu, a
osnovnu i srednju πkolu zavrπila
je u Naπicama. Diplomirala je na
Fakultetu politiËkih znanosti u
Zagrebu, a joπ se tijekom studija
poËela baviti novinarstvom,
ponajprije suraujuÊi u
Studentskom listu. U Hini je
poËela raditi prije viπe od
dvadeset godina kao honorarni
suradnik 1992. godine, a dvije
godine poslije dobila je stalni
posao. Meu uæim podruËjima
koja je pratila bilo je obrazovanje
te kultura i znanost, no pokrivala
je i mnoge ostale vaæne
dogaaje, s kojih je izvjeπtavala.
U ratnim godinama pratila je
udruge stradalnika, a kasnije i
mnoge druge vaæne politiËke i
druπtvene dogaaje. Svoj posao
obavljala je vrlo profesionalno i
odgovorno, uz poπtovanje pravila
novinarske profesije i etike, te je
kroz godine rada postala vrsna
agencijska novinarka i znatno
pridonijela naπoj agenciji. Njezin
je rad bio cijenjen i meu onima
o kojima je pisala i meu
kolegama iz drugih redakcija. S
teπkom boleπÊu suoËila se 2006.,
kada je imala samo 37 godina i
bila u naponu snage, supruga i
majka dviju djevojËica. Viπe od
osam godina s boleπÊu se nosila
hrabro i samozatajno, nikoga ne
optereÊujuÊi, a istodobno
zadræavπi vedar duh i Ëvrstu vjeru
u ozdravljenje. Upravo je zbog
toga mnoge u Hini i u drugim
medijima iznenadila tuæna vijest
o njezinu preranom odlasku.
Nama, njezinim kolegama i
prijateljima, ostat Êe u sjeÊanju
Matejina vedrina i vjeËiti osmijeh
koji joj nije silazio s lica ni u
najteæim trenucima (H)
Redove Hrvatskog novinarskog druπtva napustio je 25.
studenoga dugogodiπnji novinar i urednik zagrebaËkog VeËernjeg
lista Nenad Figenwald, a posljednji ispraÊaj obavljen je u
krematoriju na Mirogoju 27. studenoga. Novinar Figenwald roen
je 1. travnja 1938. godine u Zagrebu gdje je zavrπio i gimnaziju
1956. te apsolvirao na Pravom fakultetu ZagrebaËkog sveuËiliπta.
U novinarstvo se ukljuËio 31. prosinca 1957. u Narodnom listu,
najprije u gradskoj pa u unutraπnjopolitiËkoj rubrici. Nakon
spajanja Narodnog lista i VeËernjeg vjesnika, Figenwald nastavlja
u VeËernjem listu. Od 1970. do 1973. u Plavom vjesniku zamjenik
je glavnog urednika, a od 1973. radi u Vjesniku u srijedu. Od 1974.
do 1976. urednik je gradske rubrike u VeËernjem listu, a potom u
statusu urednika prati kreditno-monetarnu politiku. Dobitnik je
Zlatnog pera DNH 1979., a nagradili su ga i TuristiËki savez Zagreb,
Narodna tehnika Zagreb i ZagrebaËki velesajam. Takoer, Josip
Broz Tito odlikovao ga je Ordenom rada sa srebrnim vijencem
1979. Nenad Figenwald ostao je u sjeÊanju kolegica i kolega svoje
generacije kao vrlo marljiv novinar, uvijek jasan i sreen, ali i kao
pisac britkih osvrta i komentara o najvaænijim druπtveno-politiËkim
dogaanjima u zemlji (p)
Ljubo Milazzi
(1921.-2014.)
U 93. godini, 8. srpnja 2014., napustio nas je doajen novinarstva
Ljubo Milazzi. Roen je u Rijeci 14. travnja 1921. godine. Zavrπio
je Ekonomski fakultet i poËeo raditi prvo kao novinar na Radio
Zagrebu, pa onda u Informatoru kao privredni komentator. »lan
je Hrvatskog novinarskog druπtva od 1950., a bio je Ëlan i Druπtva
ekonomista. Bio je izuzetno plodan i cijenjen autor koji je tekstove
i analize objavljivao u Primorskim novinama, Vjesniku, Globusu,
Narodnom listu i drugim novinama. Izdao je i jedan Informativni
priruËnik o struËnim πkolama te TuristiËki priruËnik 1957. (n)
Branko PoliÊ
(1924.-2014.)
Draæen Baun
(1958.-2014.)
Doajen hrvatskog radijskog novinarstva i jedan od naπih
najobrazovanijih i najplodnijih novinara, Ëuveni glazbeni urednik
i pisac - sjajan komentator, veliki Ëovjek i dragi prijatelj, Ëije su
se emisije itekako rado sluπale. Roen je 24. travnja 1924. u
Zagrebu, gdje je po zavrπetku klasiËne gimnazije diplomirao
engleski i francuski jezik i knjiæevnost na Filozofskom fakultetu
1950. Sudionik je NOB-a. »itav svoj radni novinarski vijek proveo
je na Radio Zagrebu, danas Hrvatskom radiju. Urednik je Knjiæevnih veËeri, ciklusa Iz neobjavljenih djela naπih knjiæevnika, autor
ciklusa Antologija svjetskih pjevaËa (1956.-1957.), MuziËka djela
ponovno otkrivena (1961.-1962.), Shakespeare i muzika (1964.),
MuziËka djela - Blagoje Bersa u svjetlu svojih uËenika (1973.1974.), Od menueta do praπnjavih opereta (1982.-1984.), Note i
anegdote (1997.-2004.), Interpreti i njihova ostvarenja (1964.1990.) itd. Napisao je bezbroj komentara, eseja i kritika. Pamtimo
ga i kao glazbenog urednika ciklusa Muzika i mi (1955.-1958.),
Komparativnih interpretacija (1964.-1967.). S Ivom VuljeviÊem i
Ivom Bosnarom inicirao je osnivanje glazbenog dokumentarnog
arhiva 1957. Dobitnik je nagrada Radio Zagreba 1951. i 1980. te
nagrade za emisije na - natjeËajima JRT-a 1958. i 1961. godine.
“Na svoj 90. roendan bacio sam pero u trnje. Ipak se joπ
jednoruËno sluæim pisaÊim strojem i kemijskom olovkom”, rekao
nam je kad smo ga posjetili u njegovu obiteljskom domu na
Tuπkancu. Ostat Êe upamÊen i kao izvrstan spisatelj; u poznim
godinama napisao je viπe knjiga, meu kojima Vjetrenjastu
Roeni Eseker (15. prosinca 1958.), s novinarskim se radovima
pojavio joπ kao srednjoπkolac, da bi se poslije diplome na
Pedagoπkom fakultetu (hrvatski jezik i knjiæevnost), sasvim priklonio
izvjeπÊima s raznih kulturnih dogaanja. Potkraj sedamdesetih
godina proπlog stoljeÊa veÊ je, osim kao honorarac u Glasu Slavonije,
stjecao dragocjena iskustva kao vanjski suradnik drugih medijskih
kuÊa; pripremao je emisije za Radio Osijek i Hrvatsku televiziju te
pisao u mnogim naπim revijama i Ëasopisima, potom ureivao
razliËita izdanja i za to veÊ tada primio nekoliko priznanja. Na neki
naËin svojim je tekstovima u tom davnom dobu bio preteËa stvaranja
celebrity okruæenja kulture u gradu na Dravi! Bio je i ostao trajni
zaljubljenik u kazaliπte, iako su ga, osobito kad je 1. oæujka 1986.
postao profesionalac, novinar jedinog slavonsko-baranjskog
dnevnog lista, svakodnevne obveze odvele u posve drugi svijet.
Kao da je znao da Êe se to i dogoditi, Draæen Baun niz je svojih
dotadaπnjih razgovora s poznatim umjetnicima ukoriËio u autorsku
knjigu “Kazaliπna druæenja” koja od korica do korica, prije svega,
odiπe ljubavlju prema osjeËkim kazaliπtarcima. I rijeË-dvije o
Draæenovoj privræenosti novinama Ëiji je bio prepoznatljiv sinonim.
Tek πto bi petak oznaËio kraj joπ jednog projekta u suradnji s
nizom stalnih, poπtovanih suradnika, u subotu prijepodne veÊ
bismo se susre(ta)li - u redakciji! VeÊ je poËeo kovati planove za
sljedeÊi Obzor, ne razmiπljajuÊi previπe o radnom vremenu;
kroniËarski zanesen iskljuËivo naËinom na koji Êe Ëitatelji iduÊih
tjedana biti joπ zadovoljniji i time viπe voljeti Glas (D.Keræe)
novinar
novinar
BROJ 11-12/2014.
BROJ 11-12/2014.
65
in memoriam
se i publicistikom, napisao je monografiju o klubu Dinamo Croatia
u Sttutgardu, zatim vodiË HNS-a i dvije knjige o hrvatskoj
nogometnoj reprezentaciji, od utakmice sa ©vicarskom 1940. do
danaπnjih dana /hr./
Mario
DumanËiÊ Dumba
(1973.-2014.)
Kad netko umre u 41. godini, ostaju velika bol i praznina. Televizija
Slavonije i Baranje ostala je bez prijatelja Marija DumanËiÊa kojeg je
pokosio infarkt 25. srpnja 2014. Roen je 11. svibnja 1973. u Osijeku,
a na TV je poËeo raditi 1996. godine kao snimatelj. Uvijek pun ideja i
planova, stvorio je niz prepoznatljivih kadrova, od politike i sporta do
gospodarstva i zabave. S lakoÊom se prilagoavao snimateljskim
zadacima i izazovima, pa ne Ëudi πto su njegove priloge objavljivale i
svjetske televizijske agencije. Gubitkom Dumbe, Televizija Slavonije i
Baranje, a i gledatelji, ostali su prikraÊeni za joπ mnoga otkriÊa i
kadrove koje je Mario DumanËiÊ trebao snimiti i zabiljeæiti (n)
Ivan Matunci (1924.-2014.)
U 90. godini, 24. srpnja, u Bjelovaru je umro Ivan Matunci. Roen
je 13. studenoga 1924. u Novigradu Podravskom. »lan HND-a je od
1950. godine, a radio je u Bjelovarskom listu, Borbi, a od 1954. godine
bio je dopisnik Vjesnika iz Bjelovara. Kasnije je tri godine bio glavni
urednik Bjelovarskog lista. Ivan je bio izuzetan druπtveno-politiËki
radnik koji se borio za novinarsku profesiju, dugogodiπnji
potpredsjednik udruæenja listova kotara, a poznate su i njegove
aktivnosti u organizaciji Crvenog kriæa. Dobitnik je viπe priznanja i
plaketa u opÊini Bjelovar i organizaciji Crvenog kriæa (n)
Marijan RogiÊ
(1928.-2014.)
Na put bez povratka otputovao je 16. srpnja ugledni sportski
novinar i doajen hrvatskog sportskog novinarstva Marijan RogiÊ,
a pokopan je 21. srpnja na groblju Mirogoj. Tijekom svoje bogate
novinarske karijere za nekoliko televizijskih i radijskih kuÊa pratio
je sportska zbivanja, a bavio se i politiËkim novinarstvom.
Reporterski posao obavljao je vrlo pedantno, struËno, odgovorno.
Roen je 1928. u Posedarju, sudionik je NOB-a, a novinarstvom
se poËeo baviti poslije osloboenja. Pripadao je naraπtaju sportske
redakcije TV Zagreb u kojoj su djelovali Hrvoje MacanoviÊ, Mladen
DeliÊ i Ivan TomiÊ. Prve novinarske korake uËinio je u Narodnom
sportu, kasnijim Sportskim novostima, da bi nakon europskog
nogometnog prvenstva 1954. u ©vicarskoj preπao u sportsku
redakciju TV Zagreb. Prvi je uæivo prenosio nogometnu utakmicu,
ogled Hajduka i Dinama 1963. godine, a iz Dubrovnika je u jesen
iste godine prenosio utakmicu za ostanak u prvoj dræavnoj
vaterpolo ligi izmeu Juga i PO©K-a. Njegov zadnji prijenos bio je
na Novu godinu 1965. iz njemaËkog Garmisch-Partenkirchena,
otkuda je prenosio skijaπke skokove da bi nekoliko mjeseci kasnije
otiπao u emigraciju, gdje je proboravio 31 godinu. U NjemaËkoj je
djelovao u sportskoj redakciji ZapadnonjemaËkog radija i televizije
(WDR) u K?lnu te u redakciji emisije za sugraane iz zemalja
tadaπnje Jugoslavije u NjemaËkoj. Uspostavom hrvatske dræave
devedesetih godina vraÊa se u Zagreb i nastavlja raditi u Hrvatskom
nogometnom savezu, u Odjelu za suradnju s hrvatskim klubovima
izvan domovine. Jedan je od idejnih zaËetnika odræavanja Svjetskog
prvenstva hrvatskih nogometnih klubova izvan domovine. Bavio
66
Stjepan Vadla
(1947.-2O14.)
Napustio nas je Stjepan Vadla, koprivniËki novinar koji je svojim
radom ostavio dubok trag u brojnim medijima. Njegovo srce
prestalo je kucati u veËernjim satima srijede 12. studenoga, a
posljednji ispraÊaj bio je na Gradskom groblju Pri Svetom Duhu u
Koprivnici 14. studenoga. Radni vijek proveo je u Centru za
informacije Koprivnica, Bilokalniku, Glasu Podravine, NovinskoizdavaËkoj i πtamparskoj radnoj organizaciji Varaædin, VeËernjem
listu i Podravskom listu. Takoer, bio je dopisnik Sportskih novosti
iz Koprivnice. U novinarstvu je ©tef, kako su ga kolege zvali, bio
punih 46 godina te se, osim kao novinar i reporter, dokazao i kao
glavni urednik Podravskog lista te listova poduzeÊa Bilokalnik i
Rapid. Dobitnik je æupanijske zahvalnice Dana KoprivniËkokriæevaËke æupanije 2008. godine. Pisati je poËeo joπ kao
srednjoπkolac u Koprivnici i Krapini, a po zavrπetku gimnazije
postao je profesionalac u Glasu Podravine. Sedamdesetih godina
bio je jedan od aktivnih sudionika prerastanja tog tjednika u
suvremene lokalne novine, prateÊi sva podruËja æivota. Bio je
preteËa novih novinarskih poimanja kada je rijeË o praÊenju tamne
strane æivota kroz sudske kronike; nije se bavio samo suhim
podacima i Ëinjenicama, nego je imao u vidu ponajprije æivotne
sudbine pojedinih sluËajeva. Iz ©tefova pera nastale su tako brojne
priËe iz svakodnevnog æivota, uglavnom obiËnog podravskog
Ëovjeka. Iako je prije dvije godine otiπao u mirovinu, i dalje je
dolazio u redakciju i izdaπno pomagao mlaim kolegama za koje
je uvijek imao strpljenja i razumijevanja. Njegova duhovitost i
specifiËan smisao za humor uËinili su ga omiljenim kod svih,
uglavnom mlaih kolega i suradnika koji su s tugom i nevjericom
doËekali vijest o njegovu preranom odlasku. Njegov veseli pozdrav
“bok, Ëovek!” nikad neÊemo zaboraviti ( z.j.)
Jura Orlovac
(1933.-2014.)
U 81. godini preminuo je Jura Orlovac, bivπi djelatnik HRT-a.
Zavrπio je Srednju tehniËku graevinsku πkolu u Zagrebu. Od
1955. stalni je suradnik Narodnog lista, odakle 1957. prelazi u
VeËernji vjesnik, najprije kao urednik gradske rubrike, a kasnije
urednik reporter. Nakon osnivanja TVZ u prvom novinarskom
sastavu tadaπnje Televizije Zagreb radio je kao samostalni
urednik reporter, od 1963. je bio urednik emisije JuËer, danas,
sutra, a od 1968. urednik Dnevnika. Od 1972. javljao se
reportaæama iz Kine, Tajlanda i Hong Konga a od 1973. radio je
seriju emisija Svijet na ekranu o zemljama Juæne Amerike, »ileu,
Peruu, Venezueli i Kolumbiji. Pokrenuo je serije emisija Prometni
krug, Neugoeni prometni orkestar i Putokaz. Sudjelovao je kao
scenarist i pisac tekstova za 48 dokumentarnih filmova (n)
novinar
BROJ 11-12/2014.
Mirko Kelek
(1937.-2014.)
Tiho i iznenada, u samoÊi svoje
skromne vikendice u Povljani na
otoku Pagu, napustio je ovaj svijet
Mirko Kelek, umirovljeni varaædinski novinar, publicist i pisac romana, drama i humoreski, ali prije
svega - istinska ljudska legenda.
Roen je 5. srpnja 1937. godine u
Ludbregu, a umro je 8. listopada
2014. godine. Prvi je novinar s
podruËja sjeverozapadne Hrvatske
koji je nagraen svojevremeno
najviπim novinarskim priznanjem
godine Zlatnim perom. Od tvorniËkog radnika u Varteksovoj tkaoni
postao je vrsni novinar, od tvorniËkog lista Visov Vjesnik do republiËkog sindikalnog tjednika RadniËke
novine, u kojem je odradio zadnjih
15 godina novinarskog staæa, sve
do steËaja. Godinama je objavljivao
radove u Vjesniku, na Radio Zagrebu, Varaædinskim vijestima, listu
Samoupravljanje itd. Napisao je
nekoliko knjiga pripovijedaka o
sudbinama malih, obiËnih, skromnih ljudi, dimnjaËara, vodoinstalatera, radnika, fuπera, seljaka,
poπtenih ljudi, kakav je i sam bio,
ljudi koji bi, kako je govorio, „rajπi
hrdali trdu koru kruha, nek’ poπtenje prodali“. Njegova najpoznatija
monodrama DimnjaËar, koju je
varaædinski glumac Ljubomir Kerekeπ uprizorio u kazaliπnu predstavu
joπ 1992. godine i dosad odigrao viπe
od tisuÊu puta, svojevrsni je kulturoloπki fenomen (I. Njegovec)
ISPRIKA
IVO JURI©I∆ VODIO JE
PRESS SLUÆBU NA A’ 90
Uglednom novinaru,
dugogodiπnjem uredniku
sportske rubrike Slobodne
Dalmacije Ivi JuriπiÊu,
ispriËavamo se, toËnije
ispravljamo navod objavljen u
Novinaru broj 8-10. 2014. da je
pokojni Vilko Luncer vodio
press-sluæbu na A’ 90. Naime,
Vilko Luncer je na atletskom
prvenstvu Europe 1990. u
Splitu bio gost Atuna Vrdljaka,
dok je press-sluæbu uzorno
organizirao i vodio naπ kolega
Ivo JuriπiÊ.